Informacijsko doba: Ekonomija, Drustvo i Kultura; Svezak III Kraj tisucljeca

INFORMACIJSKO DOBA Ekonomija, drustvo i kultura Svezak III.

INFORMACIJSKO DOBA Ekonomija, drustvo i kultura

Svezak III. KRAJ TISUCLJECA

Copyright © hrvatskoga izdanja, 2003, Golden marketing Zagreb, Hrvatska Sva prava priddana

Nakladnik Golden marketing Jurisiceva 10, Zagreb

Urednik Franjo Maletic

Recenzenti prof. dr. sc. Vjeran Katunaric prof. dr. sc. Velimir Srica

N aslov izvornika THE INFORMATION AGE: ECONOMY, SOCIETY AND CULTURE Volume 3 THE END OF MILLENNIUM Blackwell Publishers, Oxford, UK Copyright © Manuel Castells 1998, 2000

Manuel Castells 1D.::- s1;L ~ ~ 1~ e; D

KRAJ TISUCLJECA

Prevele Vera Hrsak Krnjajski N ada Vucinic Strucna redakcija Vjeran Katunaric

Golden marketing Zagreb, 2003.

Para mi hija, Nuria Castells, alegria de mi vida, con la esperanza de que su milenio sea mejor que el mio (Mojoj kceri, Nuriji Castells, radosti mojega zivota, u nadi da ce njezin milenij biti bolji od mojega)

SADRZAJ

Zahvale

9

VRIJEME PROMJENA

13

1. KRIZA INDUSTRIJSKOG ETATIZMA I SLOM SOVJETSKOGA SAVEZA

17

Ekstenzivni model ekonomskog rasta i ogranicenja hiperindustrijalizacije Pitanje tehnologije Otimanje identiteta i kriza sovjetskog federalizma Posljednja perestrojka N acionalizam, demokracija i dezintegracija sovjetske drzave Oziljci povijesti, pouke za teoriju, naslijede za drustvo

22 37 47 56 64 70

2. USPON CETVRTOGA SVIJETA: INFORMATIZIRANI KAPITALIZAM, SIROMASTVO I DRUSTVENO ISKLJUCENJE

76

Prema polariziranom svijetu? Globalan pregled Dehumanizacija Mrike Marginalizacija i selektivna integracija Podsaharske Afrike u informatiziranoj/globalnoj ekonomiji Tehnoloski apartheid Afrike u zoru informacijskog doba Grabezljiva drzava Zair: osobno prisvajanje ddave Nigerija: nafta, etnicitet i vojno predatorstvo

81 90 90 98 101 105 107 5

KRAJ TISUCLJECA

Etnicki identitet, ekonomska globalizacija i stvaranje drzave u Africi 110 Africke nedace 119 Nada za Afriku? Juznoafricka veza 125 lz Afrike ili natrag u Afriku? Politika i ekonomija oslanjanja na 130 vlastite snage Nova americka dilema: nejednakost, urbana siromastvo i drustveno iskljucenje u informacijskom dobu 132 Dvojna Amerika 133 Geto gradskih sredista kao sustav drustvenog iskljucenja 143 Kada potklasa ode dovraga 150 Globalizacija, pretjerana eksploatacija i drustveno iskljucenje: pogled iz djecje perspektive 154 Seksualno iskoristavanje djece 159 Ubijanje djece: ratni masakri i djeca vojnici 162 Zasto se djecu upropastava 163 Zakljucak: erne rupe informatiziranoga kapitalizma 165 3. IZOPACENA VEZA: GLOBALNA ZLOCINACKA EKONOMIJA Globalizacija kriminala u organizacijskom smislu i kulturni identitet kriminalaca Pljacka Rusije Strukturalna perspektiva Identificiranje aktera Mehanizmi akumulacije Narkotrgovina, razvoj i ovisnost u Latinskoj Americi Kakve su ekonomske posljedice narkoindustrije za Latinsku Ameriku? Zasto Kolumbija? Utjecaj globalnoga kriminala na ekonomiju, politiku i kulturu 4. RAZVOJ I KRIZAAZIJSKO-PACIFICKE REGIJE: GLOBALIZACIJA I DRZAVA Promjenljiva sreca azijsko-pacificke regije Japan za dinastije Heisei: Razvojna ddava naspram informacijskom drustvu Drustveni modeljapanskoga razvojnog procesa 6

169 171 183 186 188 190 195 199 201 206

211 211 219 221

SADRZAJ

Zemlja zalazeceg Sunca: krizajapanskoga modela razvoja Kraj "Nagatacho politike" Hatten Hokka i Johoka Shakai: proturjecan odnos Japan i Pacifik Odrubljivanje glave zmaju? Cetiri azijska tigra s glavom zmaja i njihova civilna drustva Razumijevanje azijskog razvoja Singapur: izgradnja nacionalne drzave pomocu multinacionalnih korporacija Juzna Koreja: drzavna proizvodnja oligopolnoga kapitalizma Tajvan: fleksibilni kapitalizam pod vodstvom nefleksibilne drzave Hongkonski model naspram hongkonskoj stvarnosti: mali biznis u svjetskoj ekonomiji i kolonijalna inaeica drzave blagostanja Uzgoj tigrova: zajednicke crte i razlike u njihovu razvoju Razvojna driava u istocnoazijskoj industrijalizaciji: o pojmu razvojne drzave Uspon razvojne drzave: od politike prezivljavanja do procesa izgradnje nacije Drzava i gradansko drustvo u restrukturiranju istocne Azije: kako je razuojna drzava uspjela u razvojnom procesu Razliciti puteui: azijski "tigroui" u ekonomskoj krizi Demokracija, identitet i razuoj istocne Azije u deuedesetim godinama Kineski razvojni nacionalizam sa socijalistickim obiljezjima Nova kineska revolucija Guanxi kapitalizam: Kina u globalnoj ekonomiji Kineske regionalne "razuojne drzave" i birokratski (kapitalisticki) poduzetnici Je li oluja prebrodena? Kina u azijskoj ekonomskoj krizi Demokracija, razvoj i nacionalizam u novo} Kini Zakljucak: globalizacija i ddava

232 243 246 253 254 255 257 260 264 268 274 280 282 286 290 296 304 305 310 314 317 320 329

5. UJEDINJENJE EUROPE: GLOBALIZACIJA, IDENTITET I UMREZENA DRZAVA

333

Europsko ujedinjenje kao niz obrambenih reakcija: polustoljetna perspektiva Globalizacija i europska integracija Kulturni identitet i ujedinjenje ~urope

335 342 351 7

KRAJ TISUCWECA

Institucionalizacija Europe: umrezena ddava Europski identitet iii europski projekt?

355 357

ZAKLJUCAK: TRAZENJE SMISLA U NASEMU SVIJETU

359

Postanak novoga svijeta Novo drustvo Novi putevi drustvene promjene Nakon ovoga tisucljeca Sto da se radi? Finale

360 364 374 376 381 382

Sazetak sadrzaja 1. i 2. sveska

385

Bibliografija

387

Popis slika

426

Popis tablica

427

Popis grafikona

428

Kazalo

429

8

Zahvale

Ovom knjigom okoncavam dvanaest godina istrazivackih napora da razvijemjednu sociolosku teoriju informacijskoga doba kojaje zasnovana empirijski ina usporedbi kultura. Na kraju toga puta kojije oznacio, pa i djelomicno iscrpio, moj zivot, zelim javno izraziti zahvalnost mnogim ljudima i institucijama Ciji je doprinos bio odlucujuCi u zaokruzivanju ovoga trosvescanog djela. Najvecu zahvalnost dugujem svojoj supruzi Emmi Kiselyovoj, cija mije ljubav i podrska dala zivot i snagu potrebnu za pisanje ove knjige i cija su istrazivanja osnova nekoliko poglavlja, osobito prvoga koje se bavi raspadom Sovjetskog Saveza. Iako smo skupa radili u Rusiji i Kaliforniji, to poglavlje ne bi moglo biti napisano bez njezina poznavanja sovjetske prakse, njezine analize izvora na ruskomjeziku i ispravki mnogih mojih pogresaka u pisanju prvih verzija. Onaje takoder bila glavni istrazivac za trece poglavlje na temu globalne kriminalne ekonomije. Cetvrto poglavlje na temu azijsko-pacificke regije oslanja se na izvore i komentare trojice kolega koji su mi godinama bili izvor ideja i informacija o azijskim drustvima: profesora You-Tiena Hsinga s University of British Columbia, profesora Shujira Yazawe s tokijskoga Sveucilista Hitotsubashi i profesora Chu-joea Hsieja s tajvanskoga National University. Drugo poglavlje na temu drustvenog iskljucenja oslanja se na izvanrednu pornO(~ u istrazivanju mojega suradnika Chrisa Bennera, doktoranta na Berkeleyju 1995.-1997. Jos su neki ljudi dali nesebican doprinos istrazivanju izlozenom u ovoj knjizi, i informacijama i idejama. Posebice zahvaljujem Idi Susser, Tatjani Zaslavskoj, Ovseju Skaratanu, Svetlani Natalusko, Valeriju Kulesovu, Alexandru Granbergu, Joo-Chulu Kimu, Carlosu Alonsu Zaldivaru, Stephenu 9

KRAJ TISUCLJECA

Cohenu, Martinu Carnoyu, Robertu Laserni, Jordiju Borji, Vicenteu Navarrou i Alainu Touraineu. Takoder bih zelio zahvaliti kolegama koji su dali primjedbe na tekst radne inaCice knjige i tako pomogli ispraviti neke od mojih pogresaka, a to su: Ida Susser, Tatjana Zaslavska, Grigorij Grossman, George Breslauer, Shujiro Yazawa, You-tien Hsing, Chu-joe Hsia, Roberto Laserna, Carlos Alonso Zaldivar i Stephen Cohen. Godinama su mi brojne istrazivacke institucije davale osnovnu podrsku u poslu koji ovdje dajem na uvid. Zahvaljujem direktorima i kolegama u tim institucijama koji su me mnogo nauCili o drustvima diljem svijeta. Najvaznijije tu University of California u Berkeleyu, moj intelektualni dom, ito posebno akademskejedinice u kojima radim: Odjel za urbano i regionalno planiranje, Odjel za sociologiju, Centar za zapadnoeuropske studije, Institut urbanog i regionalnog razvoja i Okrugli stol za medunarodno gospodarstvo. Druge institucije koje su podrzale moj rad o temama obradenim u ovoj knjizi tijekom proteklih deset godina jesu: Instituto de Sociologia de Nuevas Tecnologias i Programa de Estudios Rusos, Universidad Autonoma de Madrid; Russian Sociological Association; Center for Advanced Sociological Study, Institute ofYouth u Moskvi; Institute of Economic and Industrial Engineering Sovjetske (poslije Ruske) akademije znanosti u Novosibirsku; University of California, Pacific Rim Research Program; Faculty of Social Sciences, Hitotsubashi University u Tokiju; National University of Singapore; University of Hong Kong, Center for Urban Studies; Taiwan National University; Korean Institute for Human Settlements; Institute of Technology and International Economy, The State Council u Pekingu; Centro de Estudios de la Realidad Economica y Social iz Cochabambe u Boliviji; International Institute of Labour Studies u sklopu International Labour Office u Zenevi. Posebnu zahvalu upucujem Johnu Daveyju, bivsem glavnom uredniku izdavacke kuce Blackwell Publishers, koji mije vise od dvadeset godina davao upute o pisanju i vjestinama komunikacije te iscrpne informacije o izdavastvu. On mi je dao odlucujuce komentare pri zakljuCivanju ove knjige. Moj se pisani rad ne moze odvojiti od intelektualne suradnje s Johnom Daveyjem. Takoder bih htio spomenuti neke ljude koji su uvelike utjecali na moj intelektualni razvoj u posljednjih 30 godina. Njihovo djelo i razmisljanja, ali uz moju potpunu odgovornost, na mnogo su nacina prisutni na stranicama ove knjige. To su: Alain Touraine, Nicos Poulantzas, Fernando Henrique Cardoso, Emilio de Ipola, Jordi Borja, Martin Carnoy, Stephen Cohen, Peter Hall, Vicente Navarro, Anne Marie Guillemard, Shujiro Yazawa i Anthony Giddens. Imao sam srecu razvijati se s izvanrednom generacijom intelektualaca iz cijeloga svijeta koji su se posvetili i proucavanju i mijenjanju svijeta uz nuznu distancu izmedu teorije i prakse.

10

ZAHVALE

Konacno, zelio bih zahvaliti svojim kirurzima dr. Peteru Carollu i dr. Jamesu Woltonu te lijecniku dr. Jamesu Davisu iz Medicinskog centra San Francisco na University of California, Cija su mi briga i profesionalizam dali vrijeme i energiju da ovu knjigu dovrsim.

Svibnja 1997.

Berkeley, Kalifornija

Autor i izdavac zahvaljuju na dopustenju pojedinih institucija i osoba da se objave autorskim pravom zasticeni prilozi: Tablice 1.1, 1.2, 1.3 i slike 1.1 i 1.2 iz Mark Harrison, Europe-Asia Studies 45, 1993. (Carfax Publishing Company, pretiskano uz dopustenje Taylor i Francis, Abington, Oxon, 1993.); Tablica 1.4 iz The Soviet Economy: Problems and Prospects, sastavio i elaborirao Padmai Desai (Blakwell Publishers, Oxford, 1987.); Tablica 1.6 iz D. J. B. Shaw, Post-Soviet Geography, 34, 1993 (C V. H. Winston and Son Inc., 1993.); Tablica 2.2 iz Peter Gottschalk i Timothy M. Smeeding, "Empirical Evidence on income inequality in industrialized countries", Luxembourg Income Study working paper br. 154, 1997.; elaborirali Lawrence Mishel, Jared Bernstein i John Schmitt, The State ofWorking America 1998/99. Pretisak s dopustenjem M. E. Sharpe, Inc. Publisher, Armonk, NY 10504; Tablica 2.10: Kongresni ured za proracun, analiza Center on Budget and Policy Prorities; Slika 2.3 iz The Economist (7. rujna 1996.); Slika 2.5: pretisak uz dopustenje Statistickog ureda SAD-a; Slike 2.6a, 2.6b, 2.7 i 2.8 iz Lawrence Mishel, Jared Bernstein i John Schmitt, The State ofWorking America 1998/99. Pretisak s dopustenjem M. E. Sharpe, Inc. Publisher, Armonk, NY 10504; Slika 3.1: International Cenre for Migration Policy Development; elaborirano u The Economist (16. listopada 1999.); Slika 4.1: iz The Economist (27.lipnja 1997.); Grafikon 3.1: iz The Economist (28. kolovoza 1999.). Blackwell Publishers za tablicu 1.4. Padme Desai (1987.); Zahvaljujemo Carmen Balcells Literary Agency i Farrar Straus & Giroux Inc. za odlomak iz "Too Many Names" iz Extravagaria Pabla Nerude u prijevodu Alastaira Reida (Farrar Straus & Giroux, 1974), prijevod je zastitio © 1974. Alastair Reid. Prije objavljivanja uCinili smo sve sto je u nasoj moCi da kontaktiramo vlasnike autorskih prava. Izdavac ce sa zadovoljstvom ispraviti bilo koje pogreske iii propuste ondje gdje to prije nije bilo moguce. 11

VRIJEME PROMJENA

Opcenito se misli da kraj tisucljeca mora donijeti promjene. No nije bas posve tako: kraj prvoga tisucljeca bio je uvelike nezanimljiv. Sto se kraja drugog tisucljeca tice, oni koji su ocekivali neku vrstu sudbonosnoga groma morali su se zadovoljiti uzbudenjem zbog predvidanja globalnog kompjutorskog sloma- koji se nije dogodio. I dok je veCina ljudi ulazak u novo tisuCljece slavila u ponoc 31. prosinca 1999. godine, drugi je milenij - gledano strogo kronoloski- zavrsio 31. prosinca 2ooo. Stovise, promjena tisucljeca dogada se samo po gregorijanskom kalendaru krscanstva- manjinske religije koja ce neminovno izgubiti primat u multikulturalizmu koJi ce obiljeziti dvadeset prvo stoljece. Pa ipak, ovo jest vrijeme promjena - bez obzira na to kako to vrijeme mjerili. U posljednjoj cetvrtini dvadesetoga stoljeca tehnoloska revolucija koja se vrti oko informacija promijenilaje nas nacin razmisljanJa, proizvodnje, potrosnje, trgovine, upravljanja, komuniciranja, zivota i smrti, te vodenja ljubavi i rata. Diljem planeta razvilo se dinamicno gospodarstvo koje umrezuje ljude i aktivnosti sa svih strana svijeta, dok su oni ljudi i podrucja koji su proglaseni nezanimljivima iz perspektive dominantnih interesa jednostavno iskljuceni iz mreze moCi i bogatstva. Kultura stvarne virtualnosti, stvorena oko audiovizualnog univerzuma koji postaje sve vise i vise interaktivan, prozela je mentalnu reprezentaciju i komunikaciju pomocu integracije raznolikosti kultura u elektronickom hipertekstu. Prostor i vrijeme, ti materijalni oslonci ljudskog iskustva, promijenjeni su dominacijom prostora tokova nad prostorom mjesta i bezvremenskoga vremena nad mehanickim satom industrijskog doba. Izrazi drustvenog otpora logici informacionalizacije i globalizacije grade se oko primarnih identiteta, stvarajuCi obrambene zajednice u ime Boga, mjesnosti, etniciteta ili obitelji. Istodobno dolaze u pitanje tako temeljne drustvene institucije kakve su patrijar-

13

KRAJ TISlJCWECA

hat i nacija-drzava zbog kombiniranog pritiska globalizacije bogatstva i informacija te lokalizacije identiteta i legitimnosti. Ti procesi strukturalne promjene, koje sam analizirao u prethodna dva sveska ovoga djela, uvode fundamentalnu transformaciju makropolitickog i makrosocijalnoga konteksta koji tvore i uvjetuju drustveno djelovanje i ljudsko iskustvo diljem svijeta. U ovom svesku istrazujemo neke od tih makrotransformacija, i u isto ih doba pokusavamo objasniti kao rezultat interakcije procesa koji obiljezavaju informacijsko doba: informacionalizaciju, globalizaciju, umrezavanje, grad:enje identiteta, krizu patrijarhalizma i nacije-drzave. Iako ne mogu tvrditi da su sve vazne dimenzije povijesnih promjena navedene u ovom svesku, vjerujem da trendovi koji su prikazani u poglavljima koja slijede uvelike tvore jedan nov povijesni krajolik, cija ce dinamika vjerojatno ostaviti dugotrajne ucinke u nasim zivotima i u zivotima nase djece. Nije slucajno da poCinjemo s analizom raspada sovjetskoga komunizma. Ruska revolucija 1917. i med:unarodni komunisticki pokret koji je pokrenula, bili su dominantan politicki i ideoloski fenomen dvadesetoga stoljeca. Komunizam i Sovjetski Savez te oporbene reakcije koje su se zatim pojavljivale diljem svijeta, ostavili su odlucujuci trag na drustva i ljude tijekom cijelog stoljeca. Pa ipak, to mocno carstvo, sa svom svojom mocnom mitologijom, raspalo se u samo nekoliko godina, u jednom od najneobicnijih trenutaka neocekivane povijesne promjene. Tvrdim da su korijeni tog procesa koji obiljezava kraj jedne povijesne epohe u nesposobnosti etatizma da upravlja prijelazom u informacijsko doba. Prvo ce poglavlje pokusati dati empirijske dokaze za tu tvrdnju. Svrsetak sovjetskoga komunizma i uzurbano prilagodivanje kineskoga komunizma globalnom kapitalizmu proizvelo je novu vrstu sirovog kapitalizma u planetarnim razmjerima. Restrukturiranje kapitalizma u 1970-im i 1980-im godinama pokazalo je raznolikost njegovih operativnih pravila i njegovu sposobnost uCinkovitog koristenja logike umrezavanja informacijskoga doba u svrhu induciranja dramaticnog napretka proizvodnih snaga i ekonomskog rasta. Kapitalizamje takod:er pokazao svoju logiku iskljucivosti buduCi da su milijuni ljudi i velika podrucja planeta iskljuceni iz blagodati informacionalizma, ito kako u razvijenim zemljama tako i u zemljama u razvoju. Drugo poglavlje dokumentirano govori o tim trendovima i dovodi ih u vezu s nekontroliranom prirodom globalnih kapitalistickih mreza. Uza sve to, na rubovima globalnoga kapitalizma pojavio se jedan nov kolektivni akter koji ce vjerojatno mijenjati pravila ekonomskih i politickih institucija, a to je globalni kriminal. Iskoristavajuci situaciju svjetskog nereda nastalu nakon raspada sovjetskoga carstva, manipulirajuCi narodima i teritorijima iskljucenima iz sluzbenih gospodarstava i sluzeCi se instru-

14

VRIJEME PROMJENA

mentima globalnogumrezavanja, kriminalne aktivnosti bujaju diljem svijeta i povezuju se tvoreCi novo globalno kriminalno gospodarstvo koje prodire na financ1jska trzista, u trgovinu, poslovne aktivnosti i politicke sustave u svim drustvima. Ta iscasena veza znakovitaje za informatizirani, globalni kapitalizam. To se obicno priznaje u medijima, ali nije ukljuceno u drustvenu analizu, i zato cu taj teorijski nedostatak pokusati ispraviti u trecem poglavlju ovog sveska. U isto doba dolazi do izvanredne ekspanzije kapitalistickog rasta, koja ukljucuje stotine milijuna ljudi u proces razvoja, osobito u azijsko-pacifickom podrucju (cetvrto poglavlje). Nakon razvoja Japana, doslo je do ukljucivanja dinamicnih podrucja Kine, lndije i istocne i jugoistocne Azije u meduovisno gospodarstvo, do procesa koji mijenja povijest, uspostavljajuCi multikulturalne osnove ekonomske meduovisnosti. To upucuje na kraj dominacije Zapada, koja je obiljezavala industrijsko doba od samih njegovih pocetaka. Suocene s vrtlogom globalizacije i s potresima u kulturnim i geopolitickim temeljima svijeta kakav smo poznavali, europske su se zemlje, ne bez problema, spojile u ujedinjenu Europu koja simbolicno prelazi na zajednicku valutu as time i zajednicko gospodarstvo na prijelazu u sljedece tisucljece (peto poglavlje). No, kulturne i politicke dimenzije koje su osnovni uvjet ujedinjenja Europe jos uvijek nisu potpuno uredene tako da ce sudbina Europe konacno ovisiti, kao i u slucaju drugih dijelova svijeta, o rjesavanju povijesnih zagonetki koje je postavio prijelaz k informacionalizmu i prijelaz iz nacije-drzave u novu interakciju izmedu nacija i ddave, u obliku umrezene drzave. Nakon istrazivanja tih makrosocijalnih, politickih promjena, kojima su odredene neke od glavnih rasprava nasega vremena, zavrsit cu nesto vise analitickim naCinom: ne razmatrajuCi samo teme ovoga sveska nego i veze izmedu tih tema i drustvenih procesa analiziranih u prva dva sveska. U z citateljevu dobrohotnost, zakljucak ovog sveska predlozit ce i neke osnove za izgradnju teorije drustva informacijskog doba s dosta otvorenih pitanja. Drugim rijecima, nakon istrazivanja svijeta, pokusat cu razumjeti njegov smisao.

1. KRIZA INDUSTRIJSKOG ETATIZMA I SLOM SOVJETSKOGA SAVEZA

Kada Sovjetski Savez proizvede 50 milijuna tona sirovog zeljeza, 60 milijuna tona celika, 500 milijuna tona ugljena i 60 milijuna tona nafte, bit cemo zasticeni od svake nesrece. Staljinov govor u veljaci 1946. 1 Proturjecje izmedu razvoja proizvodnih snaga i rastucih potreba drustva s jedne strane i sue zastarjelijih proizvodnih odnosa starog sustava ekonomskog uprauljanja s druge, koje je postalo ocito u 1950-ima, postajalo je s vremenom sue izrazitije. Konzervativna struktura privrede i tendencije ekstenzivnog ulaganja uz zastarjeli sus tau ekonomskog upravljanja postupno su se pretvorili u kocnicu i prepreku ekonomskom i drustvenom razvoju zemlje. Abel Aganbegyan, The Economic Challenge of Perestroika, str. 49. Na istrazivanju, obradi i pisanju ovog poglavlja suradivalaje Emma Kiselyova, a temelji se uglavnom na dvtje vrste informacija: prvo su informacije dobivene na terenu izmedu 1989. i 1996. u Moskvi, Zelenogradu, Lenjingradu, Novosibirsku, Tjumenu, Habarovsku i Sallalinu u okviru istrazivackih projekata Programa de estudios Rusos i Pacific Rim Program vodenih na Universidad Autonoma de Madrid i University of California u suradnji sa Sociologtcal Academy of Scienc~s, Siberian Branch i Center for Advanced Sociological Stqdy, Institute of Youth, Moskva. Cetiri velika istrazivacka projekta vodili su sa mnom 0. I. Skaratan, V. I. Kulesov, S. Natalusko, E. Kiselyova i A. Granberg. Posebne reference za svaki istrazivacki projekt dane su u biljeskama za svaki pojedinacni predmet. Zahvaljujem svim svojim ruskim kolegama na njihovim iznimno vaznim doprinosima mojemu razumijevanju Sovjetskog Saveza, ali ih svakako zelim i osloboditi bilo kakve odgovornosti za moje pogreske ili osobnu interpretaciju na8ih nalaza. Drugi sklop informacija na kojima se zasniva avo poglavlje odnosi se na dokumentarne, bibliografske i statisticke izvore koje je prikupila uglavnom Emma Kiselyova. Takoder zelim odati priznanje Tatjani Zaslavskoj, Grigoriju Grossmanu i Georgeu Breslaueru. 1 Naveo Menshikov (1990: 72).

17

KRAJ TISUCLJECA

Svjetska je ekonomija jedan organizam i nijedna drzava, bez obzira na drustveni sustav ili ekonomski status, ne maze se normalno razvijati izvan nje. To namece potrebu da izmislimo potpuno nove mehanizme za funkcioniranje sujetske ekonomije, novu strukturu medunarodne podjele rada. Isto taka, razvitak sujetske ekonomije otkriva proturjecnosti i granice svojstvene tradicionalnom tipu industrijalizacije. Mihail Gorbacov, govor u Ujedinjenim narodima 1988. 2 Jednoga cemo dana shvatiti da smo zapravo }edina drzava na Zemlji koja u duadeset prvo stoljece pokusava uci sa zastarjelom ideologijom devetnaestoga stoljeca. Boris Jeljcin, Memoari, 1990., str. 245. 3 N agli slom Sovjetskog Saveza, a s njime i raspad medunarodnoga komunistickog pokreta, postavlja povijesnu zagonetku: zasto su 1980-ih sovjetski vode osjecali potrebu upustiti se u tako radikalan proces restrukturiranja koji je na koncu doveo do raspada sovjetske ddave? Konacno, Sovjetski Savez nije bio samo vojna velesila nego i treca gospodarska sila na svijetu, najveCi proizvodac nafte, plina i rijetkih metala na svijetu i jedina zemlja koja je bila samodostatna u pogledu energetskih izvora i sirovina. Simptomi ozbiljnih ekonomskih poremecaja poceli su se zapazati jos u 1960-im godinama, stopa rasta padalajejos od 1971. i 1980. doslaje na mrtvu tocku. I zapadna su gospodarstva katkada osjetila usporeni porast produktivnosti, kao i negativan ekonomski rast u posljednja dva desetljeca, ali bez katastrofalnih posljedica. Sovjetskaje tehnologija, cirri se, zaostajala u nekim kriticnim podrucjima, ali je sovjetska znanost u fundamentalnim podrucjima uglavnom odrzala visoku razinu, na primjer u matematici, fizici i kemiji (izuzimajuCi Lisenkove zablude koje su zakoCile razvoj biologije). Primjena tih znanstvenih dosega na tehnoloski napredak nije se Cinila nemogucom, kao sto je pokazala pre moe sovjetskoga svemirskog programa nad neuspjelim pokusajima NASE u 1980-ima. Poljoprivreda je nastavila zivjeti u stalnoj krizi i nestasice robe siroke potrosnje bile su uobicajene, ali je izvoz energije i sirovina osiguravao dovoljno strane valute za neophodan uvoz, barem do 1986., tako da su uvjeti zivota sovjetskih gradana sredinom 1980-ih bili bolji a ne losiji nego desetak godina prije. Stovise, moe Sovjetskog Saveza nije bila ozbiljno ugrozena ni izvana ni iznutra. Svijet se bio uljuljao u relativnoj stabilnosti dogovorenih sfera utjecaja velesila. Rat u Afganistanu uzimao je danak u ljudskim patnjama, 2 3

18

Pretiskano u posebnom dodatku casopisa Soviet Life, veljaca 1989., te Tarasulo (1989: 331). Iz engleskog prijevoda u Castellsovu izvorniku.

KRIZA INDUSTRIJSKOG ETATIZMA I SLOM SOVJETSKOGA SAVEZA

poiitickom imidzu i vojnom ponosu, ali ne mnogo vise nego sto je to Cinio Alzirski rat Francuskoj iii Vijetnamski rat Sjedinjenim Ddavama. Poiiticko disidentstvo biio je ograniceno na male krugove inteiektuaiaca koji su bili postivani koliko i izoiirani, na Zidove koji su zeijeli sto prije emigrirati ina tracanje u kuhinji, duboko usaden ruski obicaj. Iako je bilo nekoliko pobuna i strajkova obicno vezanih za nestasice hrane i rast cijena, ne maze se govoriti o pravim drustvenim pokretima. Reakcija na gusenje naroda i etnickih manjina biio je nezadovoljstvo, a u baitickim repubiikama cak otvoreno neprijateljstvo prema Rusiji, ali su takve reakcije rijetko nasle izraza u kolektivnoj akciji iii u pokretima parapolitickih mnijenja. Ljudi su bili nezadovoijni sustavom i to su izrazavali poviacenjem u raznim oblicima: cinizmom, sitnim kradama na radnomu mjestu, izostajanjem s posia i siroko rasprostranjenim aikohoiizmom. Ali jenjavanjem staijinistickog terora, politicka je represija biia ogranicena i primjenjivala se vrlo selektivno, a ideoloskaje indoktrinacija postala vise birokratski ritual nego gorljiva inkvizicija. Do vremena kadaje Breznjevljeva dugotrajna vladavina uspjela uspostaviti normalno stanje i dosadu u Sovjetskom Savezu, Ijudi su vee bili naucili nositi se sa sustavom, voditi svoj zivot sto je bolje moguee i sto dalje od drzavnih institucija. Premda se strukturalna kriza sovjetskog etatizma vee kuhala u povijesnom kotlu, vrlo je malo aktera u tom procesu shvaealo sto se dogada. Druga ruska revolucija, koja je unistila sovjetsko carstvo, zavrsavajuCi taka jedan od najodvaznijih i najskupljih ljudskih eksperimenata, mazda je jedina velika povijesna promjena koju nisu donijeli drustveni pokreti ili velik rat. Drzava koju je Staljin stvorio cini se da je zastrasivala svoje neprijatelje i da je na dugi rok uspjela amputirati pobunjenicki potencijal drustva. Veo povijesne tajne jos je gusCi aka pokusamo objasniti proces reformi u doba Gorbacovljeve vladavine. Kako i zasto je taj proces izmakao kontroli? N a koncu konca, unatoe pojednostavnjenoj slici koju je prenosio zapadni tisak, Sovjetski Savez, i Rusija prije njega, presao je s "jedne perestrojke na drugu", kako stoji u naslovu Van Regemorterove pronicljive anaiize reformskih procesa u Rusiji. 4 Od nove ekonomske poiitike dvadesetih godina do Kosiginovih reformi ekonomskog upravljanja potkraj sezdesetih, prolazeCi kroz Staljinovo dramaticno restrukturiranje u 1930-ima i Hruscovijev revizionizam u pedesetima, Sovjetski Savez je isao naprijed i natrag sa stalnom izmjenom kontinuiteta i reforme. Doista, to je bio specifican nacin na koji je Sovjetski Savez odgovorio na pitanje drustvenih promjena, sto je jedini nacin da se politicki sustavi odrze. Pa ipak, uz veliku iznimku Staljinove okrutne ovlasti da neprestano mijenja pravila igre u svoju korist, 4

Van Regemorter (1990.)

19

KRAJ TISUCLJECA

partijskije aparat uvijek hio u stanju drzati reforme unutar granica sustava - prihjegavajuCi cak politickim Cistkama i promjenama voda kad je hila neophodno. Kako se moglo dogoditi da krajem1980-ih taka iskusna i lukava stranka, ocelicena u heskrajnim hitkama kontroliranih reformi, izguhi politicku kontrolu toliko daje morala spasti na ocajnicki uzurhani prevrat koji je samo prethodio njezinu padu? Moja je hipoteza da je kriza koja je potakla Gorhacovljeve reforme hila povijesno toliko razliCite prirode od prethodnih daje sam proces postao rizicniji i u konacnici ga je postalo nemoguce kontrolirati. Tvrdim da je nezaustavljiva kriza, kojaje od sredine 1970-ih potresala same temelje sovjetskoga gospodarstva i drustva, hila izraz strukturalne nesposohnosti etatizma i sovjetske inacice industrijalizma da osigura prijelaz prema informacijskom drustvu. Pod etatizmom razumijevam drustveni sustav u kojemu ekonomski visak kojije proizvelo drustvo prisvajaju ani koji imaju vlast u dr:lavnom aparatu, za razliku od kapitalizma gdje taj visak prisvajaju ani koji imaju kontrolu nad ekonomskim organizacijama (vidi uvod u prvom svesku). Dokje kapitalizam usmjeren maksimiziranju profita, etatizamje usmjeren maksimiziranju moCi, tj. povecavanju vojne i ideoloske sposohnosti drzavnog aparata da svoje ciljeve nametne sto vecem hroju podanika i prodre sto duhlje u njihovu svijest. Industrijalizmom nazivam nacin razvoja u kojemu su glavni izvori produktivnosti kvantitativno povecanje faktora proizvodnje (rad, kapital i prirodni resursi) zajedno s koristenjem novih izvora energije. Informacionalizam za mene znaCi naCin razvoja u kojemuje glavni izvor produktivnosti kvalitativna sposohnost da se na osnovi znanja i informacija najholje spoje i iskoriste proizvodni faktori. Uspon informacionalizma nerazdvojno je povezan s novom drustvenom strukturom, umrezenim drustvom (vidi prvo poglavlje prvoga sveska). Posljednjih 25 godina dvadesetoga stoljeca oznaCio je prijelaz iz industrijalizma u informacionalizam i iz industrijskog drustva u umrezeno drustvo, i u kapitalistickim i u etatistickim drustvima, u procesu koji je pratio revoluciju informacijske tehnologije. U Sovjetskom Savezu taj je prijelaz zahtijevao mjere koje su podrivale duhoko usadene interese hirokracije i partijske nomenklature. Shvacajuci kako je vazno osigurati prijelaz sustava na visu razinu proizvodnih snaga i tehnoloskih kapaciteta, reformisti predvodeni Gorhacovom riskirali su pozvavsi drustvo da svlada otpor vladajuce nomenklature promjenama. Glasnost (otvorenost) je na celu perestrojke (restrukturiranja) zamijenila uskorenie ([ekonomsko] uhrzanje). Apovijestje pokazala da se, kada se nade na otvorenomu politickom prostoru, rusko drustvo odhija ukalupiti u gotove drzavne ohlike, vjerojatno zhog dugogodisnje represije; zivi svojim vlasti-

20

~,

KRIZA INDUSTRIJSKOG ETATIZMA I SLOM SOVJETSKOGA SAVEZA

tim politickim zivotom, postaje nepredvidljivim i ne moze se kontrolirati. To je opet, nakon Stolipina, naucio Gorbacov na svoju stetu. Stovise, sirenje slobode politickog izrazavanja diljem sovjetskog drustva oslobodilo je latentne nacionalne identitete koji su u staljinizmu hili iskrivljavani, guseni i manipulirani. Traganje za izvorima identiteta razlicitog od odumiruce komunisticke ideologije vodilo je slomu jos uvijek krhkoga sovjetskog identiteta, a to je zatim zadalo odlucujuCi udarac sovjetskoj drzavi. Nacionalizam je, ukljucujuCi i ruski nacionalizam, postao najakutnijim izrazom sukoba izmedu drustva i ddave i ubrzo je postao politicki cimbenik koji je vodio raspadu Sovjetskoga Saveza. U korijenu krize kojaje pokrenulaperestrojku i potaknula nacionalizam lezalaje nesposobnost sovjetskog etatizma da osigura prijelaz prema novoj informacijskoj paradigmi, usporedno s procesom koji se odigravao u ostatku svijeta. Ovo nije bas originalna hipoteza. Dapace, to je primjena stare marksisticke ideje prema kojoj specificni drustveni sustavi mogu usporavati razvoj proizvodnih snaga, koja je ovdje ipak ironicno izokrenuta. Nadam se da ce dodana vrijednost analize na stranicama sto slijede biti u njezinoj specificnosti. Zasto je etatizam bio strukturalno nesposoban nastaviti potrebno restrukturiranje na putu k informacionalizmu? To sigurno nije greska drzave per se. Japanska ddava i- dalje od obala Japanskoga mora - razvojna drzava (Cija pocela i pothvate analiziramo u cetvrtom poglavlju) bile su odlucujuCi instrument poticanja tehnoloske inovacije i globalne konkurencije kao i preobrazbe prilicno tradicionalnih zemalja u razvijena informacijska drustva. Dakako, pod etatizmom ne razumijevamo drzavni intervencionizam. Etatizamje specifican drustveni sustav kojije usmjeren maksimiziranju drzavne moCi, a akumulacija kapitala i drustvena legitimnost podredeni su tom najvisem cilju. Sovjetski je komunizam (kao i svi ostali komunisticki sustavi) bio izgraden da bi osigurao potpunu kontrolu stranke nad ddavom i drtave nad drustvom preko dviju poluga- centralno-planske ekonomije i marksisticko-lenjinisticke ideologije pojacane strogo kontroliranim kulturnim aparatom. Upravo se taj specificni sustav, a ne drzava opcenito, pokazao nesposobnim za plovidbu olujnim vodama povijesnog prijelaza od industrijalizma k informacionalizmu. Odgovori na pitanja zasto, kako i sto ako, sadrzaj su ovog poglavlja.

21

KRAJ TISUCI.JECA

Ekstenzivni model ekonomskog rasta i ogranicenja hiperindustrijalizacije Posljednjihje godina postala navika omalovazavati rezultate sovjetskoga gospodarstva pa se tako cesto previdi cinJenica da je dugi niz godina, posebno izmedu 1950-ih i kraJa 1960-ih, sovjetski bruto nacionalni proizvod (BNP) opcemto rastao bde od BNP-a ostatka sviJeta, sto je opet bilo na stetu razvitka ljudskog potencijala i zastlte okolisa. 5 Sigurno je daJe SOVJetska sluzbena statistika uvelike precjenjivala stopu rasta, osobito u trideset1m godinama 20. stoljeca. VaZan statisticki rad G. I. Kanina6 , koji je dobw potpuno priznanje tek devedesetih godina, pokazuje da sovjetski nacwnalni dohodak izmedu 1928. i 1987. nije porastao 89,5 puta kako namje pnkazivala sovjetska statistika, nego 6,9 puta. Pa 1pak, prema Kaninov1m tvrdnjama (da u rasponima procjena trebamo promatrati donju granicu; vid1 tabhce 1.1.-1.3. Tobltco 1 1 Rast sov1etskoga naoonalnog dohotka od 1928 do 1987 razi1Cite proqene prom1ena po razdoblpma 1u god1snpm postooma Razdobl1e

ssuo

CIA

Kantn

1928-1940 1940-1950 1928-1950 1950-1960 1960-1965 1965-1970 1970-1975 1975-1980 1980-1985 1985-1987 1950-1987 1928-1987

13,9 4,8 10,1 10,2 6,5 7,7 5,7 4,2 3,5 3,0 6,6 7,9

6,1 2,0 4,2 5,2 4,8 4,9 3,0 1,9 1,8 2,7 3,8 3,9

3,2b 1,6< 2,5 7,2 4,4 4,1 3,2 1,0 0,6 2,0 3,8 3,3

a SSU Sred1snp stat1st1ck1 ured (SSSR-a) b 1928-1941 c 1941 -1950 /zvon Skup1o Harnson (1993 146) 1z ov1h 1zvora SSU, Kantn neto maten,alnt proizvod 1 1zracun (1991 b 85), CIA-BNP 1zracun- CIA (1990a tabl1ca A-1)

5 6

22

V1d1, 1zmedu ostaloga, radove Nove (1969/1982 ), Bergson (1978 ), Goldman (1983 ); Thalhe1m (1986 ), Palazuelos (1990) Za raspravu o stabstJckoJ tocnostl pn anahz1 soVJetske ekonomiJe V1d1 CIA (1990b) Kanm (1991a) Karon Je godmama b10 1stra:hvac na Insbtutu za ekonomsko 1 mdustnJsko mzenJerstvo u sibirskom ogranku Ruske akademiJe znanostl Uz c1tlranu referencu, koJaJe uglavnom nJegova doktorska dJsertaciJa, vecma nJegovih djela obJavlJenaJe u ekonomskom casop1su spomenutog Inst1tuta, EKO, na pnmJer, V1d1 broJeve 1989 (4), 1989 (10), 1990 (1), 1991 (2) Sustavm pregled Kanmova YriJednog doprmosa ekonomskoJ stabstiCl SoVJetskog Saveza na engleskomJezlku VldJeb u Harnson (1993 141-167)

KRIZA INDUSTRIJSKOG ETATIZMA I SLOM SOVJETSKOGA SAVEZA

i slike 1.1. i 1.2.) prosjecni je godisnji rast sovjetskoga nacionalnog dohotka hio u razdohlju 1928.-1940. 3,2%; 7,2% izmedu 1950. i 1960.; 4,4% od 1960. do 1965.; 4,1% od 1965. do 1970. i 3,2% u razdohlju 1970.-1975. Nakon 1975. ta se kvazistagnacija slegla i rastje postao negativan u razdohlju 1980.-1982. i nakon 1987. Ipak, uzevsi sve u ohzir, ekonomski je rast Sovjetskoga Saveza u najvecem dijelu njegova postojanja hio hrzi nego na Zapadu, a sovjetski ritam industrijalizacije jedan od najhdih u povijesti. K tomu, uspjesnost nekog sustava treha ocjenjivati prema njegovim ciljevima. Iz takve perspektive Sovjetski je Savez hio pola stoljeca izvanredno uspjesan. Ako zanemarimo (a mozemo li to zhilja uciniti?) desetke milijuna ljudi (60 milijuna?) umrlih zhog revolucije, rata, gladi, prisilnog rada, deportacija i smaknuca; unistenje nacionalnih kultura, povijesti i tradicija (u Rusiji i drugim repuhlikama); sustavno krsenje ljudskih prava i politickih slohoda; strasnu degradaciju gotovo netaknutoga prirodnog okolisa; militarizaciju gospodarstva i indoktrinaciju drustva; ako samo za trenutak u analiticke svrhe mozemo taj povijesni proces pogledati holjsevickim oCima, rezultat moze hiti jedino divljenje herojskim razmjerima komunisticke sage. Boljsevici su 1917. hili mala grupa profesionalnih revolucionara, koji su Cinili manjinsku frakciju u socijalistickom pokretu, koji je sam hio tek dio sirega demokratskog pokreta zapocetog revolucijom u veljaci 1917. gotovo iskljuCivo u veCim gradovima zemlje koja je imala 84% seoske populacije.7 Ipak, uspjeli su ne samo preuzeti vlast u listopadskom prevratu, uklanjajuCi konkurenciju svih drugih politickih snaga, nego i pohijediti u strasnom revolucionarnom ratu protiv ostataka carske vojske, hjelogardijaca i stranih snaga. Takoder su usput likvidirali seljacku vojsku anarhista Mahnoa i revolucionalne mornare iz Kronstadta. Stovise, unatoc uskoj socijalnoj osnovi malohrojnoga gradskog proletarijata kojemu su prisli tek deseci intelektualaca, holjsevici su nastavili graditi, u rekordnom vremenu i unatoc medunarodnoj izolaciji, industrijaliziranu ekonomiju kojaje za dva desetljeca hila vee dovoljno razvijena da proizvede vojnu tehniku sposohnu da zgazi nacisticki ratni stroj. U nesmiljenoj odlucnosti da prestigne kapitalizam i uz donekle razumljivu ohramhenu paranoju, Sovjetski Savez, opcenito siromasna zemlja, uspio je uhrzo postati nuklearna sila, odrzati stratesku vojnu snagu u odnosu na Sjedinjene Ddave i povesti u horhi za osvajanje svemira 1957. godine, na veliko iznenadenje zapadnih drzava koje su vjerovale vlastitim pricama o nesposohnosti komunizma da izgradi napredno industrijsko gospodarstvo. Ti nesumnjivi uspjesi postignuti su po cijenu trajnog deformiranja gospodarstva.8 U osnovije sovjetske gospodarske logike hio niz stupnjevanih 7 8

Medu ostalim, vidi Trocki (1965.); Conquest (1968., 1986.); Cohen (1974.); Antonov-Ovseyenko (1981.); Pipes (1991.). Aganbegyan (1988.)

23

KRAJ TISUCLJECA

Tablica 1.2. Sovjetski proizvod i inflacija, 1928.-1990. (promjene po razdobljima u godisnjim postocima) lnflacija cijena no veliko

Rast realnog proizvoda lndustrija

Graoevinarstvo

ssua 1928.-1940. 1 940.-1950. 1950.-1960. 1960.-1965. 1965.-1970. 1970.-1975. 1975.-1980. 1980.-1985. 1985.-1987.

17,0 11,7 8,6 8,5 7,4 4,4

12,3b

7,7 7,0 7,0

1928.-1987.

Nacionalni dohodak

13,9 4,8 10,2 6,5

7,7 5,7 4,2 3,5 3,0

Stvarna

Prikrivena

8,8 2,6 -0,5 0,6 1,9 0,0 -0,2

7,9

Kanin

1928.-1941. 1941.-1950. 1950.-1 960. 1960.-1 965. 1965.-1970. 1970.-1975. 1975.-1980. 1980.-1985. 1985.-1987.

0

10,9 8,5 7,0 4,5 4,5 3,0

8,4b 5,1 3,2

3,7

3,2 1,6 7,2 4,4

4,1 3,2 1,0 0,6 2,0

1928.-1987.

3,3

1980.-1982. 1982.-1988. 1988.-1990.<

-2,0 1,8

18,5 5,9 1,2 2,2 4,6 2,3

2,7

8,9 3,2 1,8 1,6 2,6 2,3 2,9

-4,6

ssu

b 1955.-1960. c

preliminarno

lzvori: Skupia Harrison (1993: 147) iz ovih izvora: SSU; 1928.-1987.: "Nacionalni dohodak" 1zracunao Kanin (1991 b: 85); neto matenjalni proizvod 1zracunao Kanin (1991 a: 146, industrija); 167 (graoevinarstvo); 206, 212 (cijene no veliko); 1980.1990.: izracunao Kanin (1991 b: 29)

prioriteta. 9 Iz poljoprivrede su se morali cijediti proizvodi kojima se potpomaze industriju i hrani gradove kao i radna snaga za industriju. 10 Potrosacka su dobra, stanogradnja i usluge morali dati prednost kapitalnim dobrima i dobivanju sirovina, kako bi socijalizam mogao sto prije postati samodovoljan u svim neophodnim granama proizvodnje. Teskaje industrija bila stavljena u sluzbu vojne industrijske proizvodnje, buduCi da je vojna moe 9 Menshikov (1990.) 10 Johnson i McConnell Brooks (1983.)

24

KRIZA INDUSTRIJSKOG ETATIZMA I SLOM SOVJETSKOGA SAVEZA

Tablica 1.3. Sovjetski input i produktivnost 1928.-1990. (promjene po razdobljima i u godisnjim postocima) Zalihe stalne imovine

Kapitalna produktivnost

Produktivnost po radniku

lntenzitet materijala

1 928.-1940. 1940.-1950. 1950.-1960. 1960.-1965. 1965.-1 970. 1970.-197 5. 1975.-1980. 1980.-1985. 1985.-1987.

8,7 1,0 9,4 9,7 8,2 8,7 7,4 6,5 4,9

4,8 3,1 0,8 -3,0 -0,4 -2,7 -2,7 -3,0 -2,0

11,9 4,1 8,0 6,0 6,8 4,6 3,4 3,0 3,0

-0,3 -0,2 -0,5 -0,2 -0,4 0,6 0,0 0,0 0,4

1928.-1987.

7,2

0,5

6,7

-0,2

1928.-1941. 1941 .-1950. 1950.-1960. 1960.-1965. 1965.-1970. 1970.-1975. 1975.-1980. 1980.-1985. 1985.-1987.

5,3 2,4 5,4 5,9 5,1 3,9 1,9 0,6 0,0

-2,0 -0,8 1,6 -1,4 -1,0 -0,6 -1,0 0,0 2,0

1,3 1,3 5,0 4,1 3,0 1,9 0,2 0,0 2,0

1Jb 1 '1 -0,5 0,4 0,4 1,0 1,0 1,0 -0,5

1928.-1987

3,9

-0,6

2,2

0,8

1,2 1,9

-3,6 -0,2 -4,1

-2,5 1,4 -4,1

2,5 0,7 3,4

ssua

Kanin

0

1980.-1982. 1982.-1988. 1988.-1990.<

..:o,5

aSSU- Sredisnji statisticki ured (SSSR-a) b

1,7-2%

preliminarno lzvori: Skupio Harrison (1993: 151) iz sljedecih izvora: SSU; 1928.-1987.: izracunao Kanin ( 1991 b: 85); 1980.-1990.: izracunao Kanin (1 991 b: 29)

c

hila konacni cilj rezima i kamen temeljac etatizma. Lenjinisticko-staljinisticka Iogika, koja je golu silu smatrala razlogom postojanja ddave - svih drzava u konacnici - prozela je cijelu institucionalnu organizaciju sovjetskoga gospodarstva i provlaCila se kroz cijelu povijest Sovjetskoga Saveza u raznim ideoloskim oblicima. Da bi provela te prioritete pod najstrozim uvjetima, da bi "politiku dovela na zapovjedna mjesta u ekonomiji", kako su govorili komunisticki slogani, prvi je put u svjetskoj povijesti, izuzmemo li neke centralno kontroli-

25

KRAJ TISUCLJECA

•

100

Kanin

D CIA • ssu

10 ,.....

-

,.....

,.....

,....

,.....

,.....

1

ilt

'---

'---

'---

'--

1928. 1941. 1950. 1960. 1965. 1970. 1975. 1980. 1985. 1987. Slika 1. 1. Sovjetski nacionalni dohodak, 1928.-1987.: razne procjene lzvor: Sastavio Harrison iz podataka u tablici 1.1. (1993: 145)

8

7 6

5 c

-u

D

• • D

ostatak materijali

rod kapital

4

0

en 0

Q.

3

?12.

2

0 -

1

1928-41. 1950-60. 1965-70. 1975-80. 1985-87. 1941-50. 1960-65. 1970-75. 1980-85.

1928-87.

Slika 1.2. Sovjetski nacionalni dohodak: uloga inputa u rastu proizvodnje lzvor: Sastavio Harrison no temelju Kaninovih podataka (1991 a, b), (1993: 149)

26

KRIZA INDUSTRIJSKOG ETATIZMA I SLOM SOVJETSKOGA SAVEZA

rane predindustrijske ekonomije, uspostavljena centralno-planska privreda. OCito je da su u tim ekonomijama cijene samo racunovodstveno sredstvo i dane mogu signalizirati nikakav odnos izmedu ponude i potraznje. 11 Tako se cjelokupna ekonomija pokrece vertikalnim administrativnim odlukama izmedu institucija za planiranje i izvrsnih ministarstava, izmedu ministarstava i proizvodnih jedinica. 12 Veze izmedu proizvodnih jedinica nisu zapravo horizontalne buduCi da njihovu komunikaciju vee unaprijed odreduju njihove nadlezne uprave. U centralnom planiranju dvije su institucije oblikovale sovjetsku privredu. Prva je bila Gosplan, iii Drzavni planski komitet, koji je odredivao ciljeve za cijelu ekonomiju u petogodisnjim razdobljima, a zatim nastavio izracunavati mjere provodenja za svaki proizvod, za svaku proizvodnu jedinicu i za cijelu zemlju, godinu za godinom, te konacno postavljao zadane ciljeve i kvote zaliha za svaku industrijsku jedinicu, graditeljstvo, poljoprivredu, pa cak i usluge. Medu ostalim detaljima, spomenimo da su se "cijene" za oko 200 000 proizvoda odredivale svake godine. Nije zato cudno da je sovjetsko linearno programiranje najsofisticiranije na svijetu. 13

%

8 7

6 5 4

3 2

1952. 1955. 1958. 1961. 1964. 1967. 1970. 1973. 1976. 1979.

Stika 1.3. Stopa rasto sovjetskogo bruto nacionalnog proizvoda, 1951 .-1980. Godisnje stope rosta prikazane su prema trogodisnjem prosjeku za svako razdoblje. lzvor: sacinjeno no temellu tablice 1 .4, stupac 2 11 12 13

Za teorijsko razumijevanje logike centralno-planske privrede, vidi klasicna djela Janosa Kornaija (1986., 1990.). Nove (1977.); Thalheim (1986.); Desai (1989.) Cave (1980.)

27

KRAJ TISUCLJECA

Tablica 1.4. Stopa rasta sovjetskoga bruto nacionalnog proizvoda, radne snage i kapitala, s omjerima izmeau investicija i bruto nacionalnog proizvoda i izmeau proizvoda i kapitala

BNP

Stopa rasta Rodna snoga u radn"1m satima

Kapital

Omjer bruto investi61o i BNP-a

Godina

%

%

%

%

Omjer proizvoda i kapitola (prosjek)

1951. 1952. 1953. 1954. 1955. 1956. 1957. 1958. 1959. 1960. 1961. 1962. 1963. 1964. 1965. 1966. 1967. 1968. 1969. 1970. 1971. 1972. 1973. 1974. 1975. 1976. 1977. 1978. 1979. 1980.

3,1 5,9 5,2 4,8 8,6 8,4 3,8 7,6 5,8 4,0 5,6 3,8 -1 '1 11,0 6,2 5,1 4,6 6,0 2,9 7,7 3,9 1,9 7,3 3,9 1,7 4,8 3,2 3,4 0,8 1,4

-0,1 0,5 2,1 5,1 1,6 1,9 0,6 2,0 -1 ,0 -0,3 -0,7 1,4 0,7 2,9 3,5 2,5 2,0 1,9 1,7 2,0 2,1 1,8 1,5 2,0 1,2 0,8 1,5 1,5 1,1

7,7 7,5 8,6 10,5 10,6 10,3 9,9 10,0 9,7 9,2 8,9 8,8 8,8 8,6 8,2 7,7 7,2 7,1 7,2 7,8 8,1 8,2 8,0 7,8 7,6 7,2 7,0 6,9 6,7 6,5

17,8 18,1 17,9 19,3 19' 1 18,9 19,2 19,9 20,2 20,3 21,0 21,7 22,9 22,3 23,0 24,6 24,5 24,6 25,2 25,2 25,4

0,82 0,81 0,78 0,74 0,73 0,72 0,68 0,66 0,64 0,61 0,59 0,56 0,56 0,52 0,51 0,50 0,49 0,48 0,46 0,46 0,45 0,42 0,42 0,40 0,38 0,37 0,36 0,35 0,33 0,31

1 '1

Bruto nacionolni proizvod i investicije (prema informacijomo koje su dostupne za 1960. godinu) izrazeni su u rubljimo iz 1970., dok su podoci o temeljnom kapitalu doni u rubljima iz 1973. Omjeri izmeau proizvoda i kapitola doni su u prosjecnim omjerima, dobiveni dijeljenjem apsolutnih vrijednosti proizvoda i kapitola u donoj godini. Kapital je dan koo prosjecna vrijednost temeljnog kopitala no pocetku dviju uzastopnih god ina.

lzvor: Skupio i elaborirao Desai (1987: 17)

28

KRIZA INDUSTRIJSKOG ETATIZMA I SLOM SOVJETSKOGA SAVEZA

Druga glavna ekonomska institucija, manje poznata ali po mome misljenju vaznija, bio je Gosnab (Drzavna komisija za materijale i nabavu opreme). On je bio zaduzen za kontrolu ukupne nabave, za svaku transakciju u cijeloj zemlji, od igle do slona. Dok je Gosplan bio zaokupljen koherentnoscu svojih matematickih metoda, Gosnab je svojim svuda postavljenim antenama zivio u zbiljskom svijetu i odobravao nabave te, zapravo, kontrolirao protok robe i materijala, a time odlucivao o nestasicama, sto je hila osnovna znacajka sovjetskog sustava. Gosbank, ili centralna banka, nikad nije igrala vaznu ekonomsku ulogu, jer je optjecaj kredita i novca bio automatska posljedica Gosplanovih odluka, prema uputama koje je drzava tumaCila i provodila, u skladu s uputama partijskoga centralnog komiteta. 14 Da bi postigla brzu industrijalizaciju i ispunila planove, sovjetska je drzava morala pribjegavati potpunoj mobilizaciji ljudskih i prirodnih resursa te goleme zemlje velikih prirodnih bogatstava koja zauzima sestinu Zemljine kugle. 15 Taj ekstenzivni model ekonomskog rasta bio je tipican za Sovjetski Savez ne samo u fazi prvobitne akumulacije u 1930-im godinama16 nego i u poslijestaljinistickom razdobljuY Tako, prema Aganbegdzanu, u tipicnom poslijeratnom petogodisnjem razdoblju, obicno su u tih pet godina osnovna kapitalna ulaganja rasla jedan i pol puta, vadenje ruda i sirovina za 25-30% i jos je bilo zaposleno 10 do 11 milijuna novih radnika u nacionalnom gospodarstvu, a velika veCina njih odlazila je u nove proizvodne grane. To je bilo karakteristicno za cijelo razdoblje od 1956. do 1975. Posljednja petoljetka, kojaje ukljucivala velik rast koristenja resursa, bilaje 1971.-1975. U tomje razdoblju kumulativan indeks rasta svih resursa koristenih u proizvodnji zabiljezio rast od 21%. 18 Tako je sovjetski model ekonomskog rasta bio tipican za pocetke industrijske privrede. Njegova stopa rasta bilaje funkcija velicine kapitalnog ulaganja i radnog inputa s time da su tehnicke promjene igrale malu ulogu, tako da se poticalo smanjenje koliCine neprodane robe kako su se smanjivali resursi (vidi tablicu 1.4. i sliku 1.3.). Ekonometrijskim rjecnikom, bio je to model rasta koji se odlikovao stalnom funkcijom elasticnosti proizvodnje i stalnim problemom omjera neprodane robe 19 • Njegovaje sudbina ovisila o sposobnosti da ili nastavi apsorbirati dodatne resurse ili poveca produktivnost putem tehnoloskoga napretka iii koristenja komparativnih prednosti u medunarodnoj trgovini. 14 Menshikov (1990.) 15 Jasny (1961.); Nove (1977.); Ellman i Kontorovich (1992.) 16 Wheatcroft et al. (1986.) 17 Palazuelos (1990.) 18 Aganbegyan (1988: 7) 19 Weitzman (1970: 63), navedeno u: Desai (1987: 63)

29

Ipak, sovjetska se ekonomija razvila u autarkiji i dugo vremena u okruzenju neprijateljskog svijeta sto je generiralo mentalitet opsade. 20 Trgovina je bila svedena na osnovne proizvode i uvijek u funkciji sigurnosti - i pri uvozu i pri izvozu. Gramzljivo osvajanje dodatnih resursa nije nikad bilo cilj Sovjetskog Saveza- cak i nakon sto je J alta potvrdila njegovu okupaciju Istocne Europe. Njegove vazalske drzave, od Istocne Njemacke do Kube i Vijetnama, bile su smatrane vise politickim pijunima nego ekonomskim kolonijama; neke od njih (na primjer Kuba) zapravo su bile jako skupe za sovjetski proracun. 21 Zanimljivoje daje taj prioritet politickih pred ekonomskim kriterijima bio prosiren i na odnose izmedu Rusije i neruskih sovjetskih republika. Sovjetski je Savez jedinstven slucaj nacionalne dominacije u kojoj je postojala obrnuta diskriminacija u regionalnom udjelu investicija i resursa: Rusijaje drugim republikama davala kudikamo vise resursa nego sto je primala od njih. 22 S obzirom na tradicionalno sovjetsko nepovjerenje prema stranoj imigraciji i s uvjerenjem o beskonacnom potencijalu resursa u azijskim i sjevernim dijelovima zemlje, ekonomsko teziste nije bilo na zemljopisnom sirenju imperijalnih dosega nego na potpunijem mobiliziranju sovjetskih res ursa- i prirodnih i ljudskih (na primjer, zaposljavanje zena izvan kuce, pokusaji prisiljavanja }judi na predaniji rad). N edostaci toga ekstenzivnog modela ekonomskog rasta izravno su proizlazili iz onih znacajki koje su osiguravale njegov povijesni uspjeh u politicki postavljenim ciljevima. Zrtvovanje poljoprivrede i brutalna politika prisilne kolektivizacije zauvijek su zakocili produktivnost sela, ne samo sto se tice uzgoja nego i u odnosu na zetvu, skladistenje i distribuciju. 23 Vrlo su cesto usjevi ostajali trunuti na poljima, ili su se pokvarili u skladistima ili na dugim putovanjima do udaljenih silosa koji su bili sto je dalje moguce od sela kako ih nepovjerljiva i ogorcena ruralna populacija ne hi opljackala. Vrlo male privatne povrsine sustavno su davale mnogo veCi prinos, ali bile su premale i advise cesto kontrolirane da bi nadoknadile stetu tako lose vodene poljoprivrede. Kako je Sovjetski Savez presao iz drzave u stanju pripravnosti u drustvo koje se trudilo nahraniti svoje gradane, poljoprivredni su deficiti postali tezak teret dr2avnom proracunu i sovjetskom uvozu, sto je postupno trosilo sredstva za ulaganja u industriju. 24 Centralno-planska ekonomija koja, iako silno trosi, ipak ucinkovito mobilizira prioritetne resurse, takoder je stvorila krutosti i poremecaje koji su 20

Holzman (1976.); Desai (1998: 163-172; 251-273); Aganbegyan (1988: 141-156); Menshikov (1990: 222-264) 21 Marrese i Vanous (1983.). Za kritiku (koju nalazim upitnom) te analize, vidi Desai (1987:153-162). 22 Vidi, izmedu ostalih izvora, Korowkin (1994.). 23 Volin (1970.); Johnson i McConnell Brooks (1983.); Scherer i Jakobson (1993.) 24 Goldman (1983., 1987.)

30

KRIZA INDUSTRIJSKOG ETATIZMA I SLOM SOVJETSKOGA SAVEZA

to vise smanjivali produktivnost sto je ekonomija postajala slozenija, tehnoloski naprednija i organizacijski razlicitija. Kada se ljudima dopustilo izraziti potrosacki izbor mimo kupovanja za prezivljavanje, kada su tehnoloske promjene nametnule promjenu ustaljenih radnih procedura i kada je sam opseg privrede, koja je hila funkcionalno meduzavisna na velikom zemljopisnom podrucju, izmakao kontroli Gosplanovih planera, u dirigiranoj su se ekonomiji poceli dogadati sustavni zastoji u primjeni plana. N efleksibilna, vertikalno organizirana birokracija cvrste ruke sve je vise gubila vezu sa stvarnoscu, lutajuci stazama vlastitih interpretacija zadataka petogodisnjega plana. Taj sustav nije motivirao niti inovatore u doba kada su se u svijetu dogadale fundamentalne tehnoloske promjene, unatoc velikim sredstvima koja je Sovjetski Savez ulagao u istrazivanja i razvoj i unatoc tomu sto je imao razmjerno veCi broj znanstvenika u radnoj populaciji nego bilo koja druga velika zemlja u svijetu. 25 BuduCi da inovacija uvijek podrazumijeva rizik i nepredvidljivost, proizvodne su se jedinice sustavno obeshrabrivale u pokusajima bavljenja tako rizicnim poslovima. Stovise, sustav racunovodstva planske privrede bio je osnovna prepreka inovacijama koje povecavaju produktivnost, i u tehnologiji i u upravljanju. Objasnimo to. Rezultati rada svake jedinice hili su mjereni kao bruto vrijednost proizvodnje u rubljama. Ta je vrijednost ukupnog outputa (ili valovaja produkcija, val) ukljuCivala vrijednost svih inputa. Usporedivanjem vala od godine do godine odredivalo se ispunjenje plana, pa tako i place i nagrade za rukovodioce i radnike. Tako im nije bilo u interesu smanjiti vrijednost inputa za dani proizvod, na primjer koristenjem bolje tehnologije iii rukovodenja, ako sustav vala nije davao mogucnosti da seta poboljsanja pokazu kao veca dodana vrijednost. 26 Stovise, zbog vertikalne organizacije proizvodnje, ukljucujuCi i znanstvenu proizvodnju, bilo je gotovo nemoguce ostvariti sinergijske veze izmedu proizvodnje i istrazivanja. Akademija znanosti ostala je uglavnom izolirana od industrije, a svako je ministarstvo imalo vlastiti sustav istrazivacke podrske, vrlo cesto odvojen od drugih ministarstava s kojima su rijetko suradivali. Djelomicna ad hoc tehnoloska rjesenja hila su pravilo u sovjetskom gospodarstvu bas u momentu kad se do tada jos nevi dena nova tehnologija u kapitalistickim ekonomijama pojavljivala u zori informacijskoga doba. 27 Jednako tako, politicki zadani prioritetni zadaci za svaku granu i sektor ekonomije dopustali su realizaciju ciljeva Komunisticke partije, medu kojimaje bilo i postizanje statusa velesile u razdoblju od trideset godina. No, 25 26 27

Aganbegyan (1988.) Goldman (1987.) Golland (1991.)

31

KRAJ TISUCLJECA

sustavni su prioriteti vodili sustavnim nejednakostima medu sektorima i kronicnom nedostatku prilagodbe izmedu ponude i potraznje veCine proizvoda i procesa. BuduCi da cijene nisu mogle odrazavati te neuravnotezenosti jer su se odredivale administrativnim odlukama, taj je jaz rezultirao nestasicama. Nestasice svega i svacega postale su strukturalno obiljezje sovjetskoga gospodarstva. 28 As nestasicamaje dolazio i razvoj metoda rjesavanja tog problema; od potrosaca do trgovine, od proizvodaca do dobavljaca, odjednog rukovodioca do drugog. Ono sto je u pocetku bilo pragmatican naCin izbjegavanja nestasica u mrezi uzajamnih usluga, postalo je velikim sustavom neformalne ekonomske razmjene, sve vise organizirane na osnovi nezakonitih novcanih ili robnih placanja. BuduCi daje vjernost nadredenim birokratima i njihova zastita bila neophodna za to da sustav radi izvan pravila u tako velikim razmjerima, vladajuca stranka i drzava uvucene su u golemu sivu ekonomiju, osnovnu dimenziju sovjetskoga sustava koju je iscrpno istrazio Grigorij Grossman, jedan od vodecih strucnjaka za sovjetsku ekonomiju. 29 Katkada se tvrdilo da je takva siva ekonomija ublazavala krutosti sustava, stvarajuCi kvazitrzisni mehanizam koji je omogucavao funkcioniranje prave ekonomije. Zapravo, Cim su rukovodioci i birokrati otkrili koristi ekonomije opterecene nestasicama, nestasice su se stalno umjetno stvarale strogom primjenom krutih pravila plana, stvarajuCi tako potrebu za njegovim ublazavanjem- naravno, uz posebnu cijenu. Siva ekonomija, kojaje tijekom 1970-ih znatno narasla uz dozvolu partijske nomenklature, duboko je transformirala sovjetsku drustvenu strukturu, uvodeCi nered i povecavajuCi cijenu planske privrede kojoj, vee po definiciji, nije bilo dopusteno planirati buduCi da je dominantan interes "vratara" u cijelom administrativnom aparatu bio utjerati svoje prihode od sive ekonomije, a ne primiti nagrade za ispunjenje planiranih ciljeva. 30 Medunarodna izolacija sovjetske ekonomije omogucavala je postojanje takvog sustava jer je omoguCila funkcioniranje plana, sto u otvorenoj ekonomiji nije prakticno ostvarivo, te zato sto je stitila proizvodnju od vanjske konkurencije. Ali bas iz tog razloga sovjetska industrija i poljoprivreda postale su nesposobne za konkurenciju u svjetskom gospodarstvu upravo u onom povijesnom casu kada se poceo stvarati meduzavisan, globalan sustav. Kada je Sovjetski Savez bio prisiljen uvoziti robu, bilo nove strojeve, robu siroke potrosnje ili stocnu hranu, otkrio je stetna ogranicenja svoje nedovoljne sposobnosti za uzvratni izvoz vlastitih proizvoda. Zato su pribjegavali golemom izvozu nafte, plina, sirovina i plemenitih kovina, koji su 28 29 30

32

0 analizi sustavnog generiranja nestasica u dirigiranoj ekonomiji vidi Kornai (1980.). Grossman (1977.) Grossman (1989.)

KRIZA INDUSTRIJSKOG ETATIZMA I SLOM SOVJETSKOGA SAVEZA

osamdesetih godina u sovjetskom izvozu u kapitalisticke zemlje sudjelovali s 90%; samo nafta i plin cinili su dvije treCine tog izvoza. 31 Ta struktura vanjske trgovine tipicna je za nerazvijene ekonomije i podlozna je sirokoj podcijenjenosti cijena robe u usporedbi s uvoznim industrijskim proizvodima te vrlo ranjiva na fluktuacije cijena nafte na svjetskim trzistima. 32 Ovisnost o izvozu prirodnih resursa skrenula je investiranje energetskih resursa i sirovina iz sovjetske ekonomije, sto je dodatno otezavalo ekstenzivni model rasta. S druge strane, kada je cijena nafte 1986. godine pala, uvozna sposobnost privrede bilaje ozbiljno smanjena i toje povecalo nestasicu robe siroke potrosnje i poljoprivrednih proizvoda. 33 lpak, mazda je najveca slabost sovjetske ekonomije bilo upravo ono sto se smatralo jakom stranom sovjetske ddave: predimenzioniran vojno-industrijski kompleks i neoddiv vojni proracun. U osamdesetim godinama sovjetski se izdaci za obranu mogu procijeniti na 15% sovjetskog BNP-a, vise nego dvostruko od onaga sto je SAD izdvajao na vrhuncu Reagan ova programa obrane. Prema nekim procjenama dosezali sui do 20-25% BNP-a. 34 Oko 40% industrijske proizvodnje bilo je vezano za obranu, a proizvodnja poduzeca koja su radila za vojno-industrijski kompleks dosezala je 70% ukupne industrijske proizvodnje. Ali steta takve divovske vojne industrije za civilnu ekonomiju bilaje i dublja. 35 Ta su poduzeca okupljala najbolje znanstvenike, inzenjere i majstore, a imala su i najbolje strojeve i najbolji pristup tehnoloskim resursima. lmala su vlastite istrazivacke centres najnaprednijom tehnologijom u zemlji i prioritet pri raspodjeli uvoznih kvota. Taka su angazirala najbolje sovjetske industrijske, ljudske i tehnoloske potencijale. A kada su ti resursi jedanput bili prebaceni u vojni sektor, tesko su se vracali u civilnu proizvodnju i primjenu. Rijetki su bili novi proizvodi nastali na temelju postojeCih tehnoloskih istrazivanja, a udio civilne robe proizvedene u vojnim postrojenjima u ukupnoj proizvodnji obicno je bio manji od 10%. Pa ipak, veCina televizora i druge elektronicke robe proizvodila se u vojnim poduzeCima kao nusprodukt. Ne treba reCi da se o zadovoljstvu potrosaca vodilo malo racuna zbog organske ovisnosti tih poduzeca o Ministarstvu obrane. Vojno-industrijski kompleks funkcionirao je kao crna rupa u sovjetskoj ekonomiji jer je usisavao veCinu kreativne energije drustva kojaje nestajala u ponoru nevidljive inercije. Uostalom, militarizacija ekonomije logican je pratitelj sustava koji apsolutni prioritet daje moCi drzave zbog same njezine moCi. Uspon Sovjetskoga Saveza iz osiromasene, veCinom ruralne i jedva razvijene zemlje na pocetku stoljeca u jednu 31 32 33 34 35

Menshikov (1990.) Veen (1984'.) Aganbegyan (1988.) Steinberg (1991.) Rowen i Wolf (1990.); Cooper (1991.)

33

KRAJ TISUCLJECA

od najveCih vojnih sila u povijesti za samo tridesetak godina, neumitno je morao ostaviti traga na sovjetsku civilnu ekonomiju ina svakodnevni zivot njegovih gradana. Sovjetsko vodstvo nije bilo svjesno suprotno8ti i u8kih grla u plan8koj privredi. Upravo kako je gore spomenuto, sovjetskom su povijescu dominirali povremeni pokusaji reformiranja i re8trukturiranja. 36 Hruscov je pokusao pribliziti dosege socijalizma ljudima tako sto je poboljsao poljoprivrednu proizvodnju i posvetio vise paznje robi siroke potrosnje, 8tanogradnji i 8ocijalnim beneficijama, o8obito mirovinama. 37 Stovise, zami8lio je novu vrstu ekonomije koja bi hila 8po8obna osloboditi puni razvoj proizvodnih 8naga. Znanost i tehnologija stavile bi 8e u sluzbu go8podarskog razvoja, a prirodna bi se bogatstva Sibira, dalekoi8tocnih i srednjoazij8kih republika u potpuno8ti i8koristila. U pocetku odusevljenja koje je donijelo lan8iranje prvog Sputnika, zakljucujuci na temelju pokazatelja ra8ta, 21. partijski kongres predvidio je dace SSSR za 20 godina doCi na istu go8podar8ku razinu sa SAD-om. U skladu 8 time, opca 8trategija da se kapitalizam pobijedi vojnim sred8tvima promijenila 8e u proklamiranu politiku miroljubive koegzi8tencije i mime konkurencije. Hruscov je zapravo vjerovao da bi uspjeh socijalizma mogao u konacnici dovesti komuni8ticke stranke i njihove saveznike na vla8t u 8Vim ostalim zemljama svijeta. 38 Ipak, prije no sto 8e medunarodni komunisticki pokret angazirao na tako velikom projektu (kojemu su se kineski komunisti suprot8tavili), znao je da bi se morale dogoditi · promjene u birokraciji sovjet8ke ddave. Kada su tvrdolinijasi hili usutkani otkricem Staljinovih zlocina na 20. kongre8u, Hruscov je ukinuo ekonomska ministarstva, ogranicio Go8planovu moe i prenio odgovorno8t na regionalna gospodar8ka vijeca (sovnarhozi). Birokracijaje odgovorila, kako se i moglo predvidjeti, 8tvaranjem neformalnih mreza kontroliranih 8 njezina vrha i kontroliranom raspodjelom nedovoljnih resursa. Dezorganizacija 8U8tava planiranja koja je uslijedila vodila je padu proizvodnje i znatnom u8porenju pora8ta u poljoprivredi, osnovi Hruscovljevih reformi. Prije nego sto je Hruscov u8pio reagirati na 8abotazu 8voje politike, koja je (moramo priznati) imala mnogo nedostataka zbog pretjeranog voluntarizma, partij8ki je aparat organizirao unutarnju pobunu koja je 1964. godine okoncala Hruscovljevu vladavinu. Odmah nakon toga, Gosplanove su ovlasti bile ponovno vracene i osnovana su nova granska ministarstva da bi omogucila provodenje direktiva drzavnim tijelima zaduzenim za planiranje. Privredna reforma nije hila potpuno zau8tavljena nego je hila preu8mjerena s razine drzavne admini8tracije na razinu poduzeca. Ko8iginove refor36 37 38

34

Van Regemorter (1990.) Gustafson (1981.); Gerner i Hedlund (1989.) Taibo (1993b)

KRIZA INDUSTRIJSKOG ETATIZMA I SLOM SOVJETSKOGA SAVEZA

me iz 1965. 39 , koje su potakli ekonomisti Liberman i Nemcinov, dale su vecu slobodu odlucivanja rukovodiocima poduzeca, eksperimentirajuCi sa sustavom cijena radi placanja sirovina u proizvodnji. Vise pozornosti usmjereno je robi siroke potrosnje (Cija je proizvodnja od 1966. do 1970. prvi put rasla brze od proizvodnje kapitalne robe). Poljoprivredi su davani poticaji koji su rezultirali znatnim porastom proizvodnje u razdoblju 1966.-1971. Pa ipak, u sukobu s logikom planske privrede, te reforme nisu mogle potrajati. Poduzeca koja su poboljsavala produktivnost koristeci se novostecenom slobodom, odjednom su dobila u zadatak vece proizvodne kvote za sljedecu godinu. Poduzetni rukovodioci i radnici (kao u poduzecu koje je postalo uzor reformi 1967. - kemijski kompleks Scekino iz Tule) osjeeali su se zarobljenima i zapravo kaznjenima zbogpojacane proizvodnje, dok su tvrtke koje su drzale stalnu, uobicajenu razinu proizvodnje prepustene svojoj birokratskoj rutini. Do ranih sedamdesetih Kosiginje vee izgubio moe, a inovativni je potencijal bezvoljno provodenih reformi nestao. Ipak, u prvih deset godina Breznjevljeva razdoblja (1964.-1975.) 40 zabiljezenje umjeren ekonomski rast (u prosjeku visi od 4% na godinu), uz politicku stabilnost i stalno poboljsanje uvjeta zivota stanovnistva. Termin "stagnacija" (zastoj), koji se obicno rabi za Breznjevljeve godine, ne vrijedi za prvi dio tog razdobljaY Relativne stagnacije nije bilo do 1975., a nulti rast zabiljezenje 1980. Izvori takve stagnacije bili su, cini se, strukturalne prirode i upravo su oni bili neposredni cimbenici koji su pokrenuli Gorbacovljevu perestrojku. Padma Desai je dao empirijske dokaze, kao i ekonomsku interpretaciju, zaostajanja u rastu sovjetske ekonomije (vidi sliku 1.3.) Ciji su glavni razlozi, Cini se, padajuea stopa tehnickih promjena i sve manji dohodak od ekstenzivnog modela akumulacije. 42 Abel Aganbegdzan takoder pripisuje usporavanje ekonomskog rasta iscrpljenosti modela industrijalizacije koji se temeljio na ekstenzivnoj uporabi kapitala, rada i prirodnih resursa. 43 Tehnoloska je zaostalost vodila sve manjim prihodima naftnih i plinskih polja, ugljenokopa, rudnika zeljeza i rijetkih metala. Cijena istrazivanja novih resursa dramaticno se povecala s udaljenoscu i sa zemljopisnim barijerama koje su stvorili negostoljubivi uvjeti u sjevernim i istocnim podrucjima sovjetskog teritorija. Ponuda radne snage postupno se smanjivala kako je s vremenom padao natalitet, kao rezultat obrazovanja i ekonomskog razvoja i gotovo potpunog ukljuCivanja zena u ukupnu radnu snagu. Tako je jedan 39 40 41 42 43

Kontorovich (1988.) Goldman (1983.); Veen (1984.); Mitchell (1990.) Van Regemorter (1990.) Desai (1987.) Aganbegyan (1988.)

35

KRAJ TISUCLJECA

od stupova ekstenzivnog modela, stalan kvantitativan rast radne snage, nestao. Dotok kapitala bio je takoder ogranicen zbog smanjenja prihoda od investicija u proizvodnju, sto je znacajka rane faze industrijalizacije. Da hi se proizvela ista kolicina, u novim ekonomskim uvjetima, bilo je potrebno vise kapitala, kao sto pokazuje pad omjera proizvoda u odnosu na kapital (vidi tablicu 1.4.). Nazadovanje je takoder bilo povezano s inherentnom dinamikom i birokratskom logikom modela akumulacije. U sedamdesetima je Stanislav Mensikov s grupom mladih ekonomista s Ekonomskog instituta Akademije znanosti u Novosibirsku razvio intersektorski model sovjetskoga gospodarstva. Njegovim vlastitim rijeCima receno: Ekonomska analiza je pokazala da nase odlucivanje o investiranju, proizvodnji i distribuciji nije bilo, zapravo, usmjereno povecanju dobrobiti stanovnistva tako da se promovirao tehnoloski napredak i odrzavala dovoljno visoka stopa rasta da hi se zadrzala gospodarska ravnoteza. Odluke su se vise donosile s namjerom da se poveca moe ministarstava u njihovoj borbi da podijele previse centralizirane materijalne, financijske, radne, prirodne i intelektualne resurse. Nasaje ekonomsko-matematicka analiza pokazala da sustav ima neumitnu vlastitu inerciju ida mora sve vise gubiti na uCinkovitosti. 44 Ta neucinkovitost postala je posebno oCita kada je potraznja za potrosackim dobrima sve obrazovanijeg stanovnistva, sada i samopouzdanog, pocela provoditi pritisak na vladu, aline u obliku drustvenih pokreta koji dovode u pitanje sustav nego kao lojalni izraz gradanske zamolbe za postupno ispunjenje obecanja o boljitku. 45 lpak, dva glavna strukturalna problema su, Cini se, sprecavala mogucnost da se sustav sam reformira do 1980-ih. S jedne strane potroseni ekstenzivni model ekonomskoga rasta podrazumijevao je potrebu prelaska na novu proizvodnu ravnotezu u kojoj hi tehnoloska promjena mogla igrati vecu ulogu, koristeci se novom tehnoloskom revolucijom kako hi znatno povecala produktivnost cijeloga gospodarstva. To je zahtijevalo da se dio viska stavlja na stranu za drustvenu potrosnju bez dovodenja u opasnost modernizacije vojne masinerije. s druge strane, pretjerana birokratizacija gospodarskog upravljanja i kaoticne posljedice onoga sto je slijedilo, rast sive ekonomije, morali su se ispraviti prodrmavanjem institucija planiranja i kontrolom usporednih krugova i prisvajanja distribucije dobara i usluga. U oba slucaja - i u tehnoloskoj modernizaciji i u administrativnoj obnovi - prepreke s kojima se moralo racunati bile su velike. 44 45

36

Menshikov (1990: 8) Lewin (1988.)

KRIZA INDUSTRIJSKOG ETATIZMA I SLOM SOVJETSKOGA SAVEZA

Pitanje tehnologije Unatoc nedostacima centraliziranog planiranja, Sovjetski Savez je ipak izgradio snaznu industrijsku privredu. Kada je 1961. Hruscov lansirao u svijet izazov kako ce SSSR do osamdesetih godina proizvesti vise industrijske robe nego SAD, veCina je zapadnih promatraca ismijavala tu tvrdnju, cak i nakon soka koji je proizveo Sputnik. Pa ipak, ironija je u tome sto je Sovjetski Savez u 1980-ima proizvodio, barem prema sluzbenim statistikama i unatoc ekonomskom zaostajanju i drustvenoj zbrci, vise nego SAD u nekoliko sektora teske industrije: 80% vise celika, 78% vise cementa, 42% vise nafte, 55% vise u~etnih gnojiva, dvostruko vise sirovog zeljeza i pet puta vise traktora. 46 Problem je bio u tome sto se u meduvremenu svjetski sustav proizvodnje vise usredotocio na elektroniku i kemijsku industriju, krecuCi se prema biotehnoloskoj revoluciji- na podrucja u kojima su sovjetska ekonomija i tehnologija bitno zaostajaleY Prema svim proracunima i pokazateljima, Sovjetski je Savez propustio revoluciju informacijskih tehnologija koja se u svijetu oblikovala sredinom sedamdesetih. U studiji o vodeCim mikroelektronickim i telekomunikacijskim tvrtkama u Zelenogradu (sovjetska Silicijska dolina, 25 km udaljena od Moskve) koju sam proveo 1991.-1993. sa Svetlanom Natalusko 48 , upozorio sam na golemi tehnoloski jaz izmedu Sovjetskog Saveza i zapadnih elektronickih tehnologija unatoc opcemu visokom standardu tehnicke kvalitete znanstvenoga i inzenjerskog osoblja koje smo intervjuirali. Na primjer, cak ni u to doba ruska poduzeca nisu mogla niti znala projektirati submikronske cipove, a njihove "Ciste hale" bile su tako "neCiste" da nisu mogli niti proizvesti najnaprednije cipove koje su mogli projektirati. Zapravo, receno nam je daje glavni razlog njihove tehnoloske nerazvijenosti nedostatak odgovarajuce opreme za proizvodnju poluvodica. Slicna se prica moze ispricati i za industriju racunala koja je, prema navodima druge studije koju sam proveo u istrazivackim institutima sibirskog ogranka Akademije znanosti u Novosibirsku 1990., kasnila za americkom i japanskom industrijom racunala oko 20 godina. 49 Revolucija osobnih racunala potpuno je zaobisla sovjetsku tehnologiju, kao sto se zapravo dogodilo i IBM-u. Ali za razliku od IBM-a, sovjetskoj je tehnologiji trebalo vise od desetljeca da pocne projektirati i proizvoditi svoje vlastite klonove, koji su sumnjivo sliCili na Apple One. 5°S druge strane, racunala 46 47 48 49 50

VValker(1986:53) Amman 1 Cooper (1986.) Castells 1 Natalushko (1993.) Castells (1991.), skracenu inaCicu ove analize vidi u: Castells i Hall (1994: cetvrto poglav!Je). Agamtrzian (1991.)

37

KRAJ TISUCLJECA

visokih performansi, koja su trehala hitijaca strana etatistickoga tehnoloskog sustava, apsolutni vrhunac rada sovjetskih strojeva u 1991. (najholjoj godini za tu vrstu proizvodnje u SSSR-u), hila su vise od dva reda velicine slahija od racunala samo americke tvrtke Cray Research. 51 Sto se tice najkriticnije tehnoloske infrastrukture, prema procjenama Diane Doucette, sovjetskije telekomunikacijski sustav u 1992. takoder zaostajao u usporedhi s hila kojom vecom industrijaliziranom zemljom. 52 Cak i u kljucnim tehnologijama za vojne svrhe, do kasnih osamdesetih Sovjetski je Savez zaostajao za SAD-om. U usporedhi s vojnom tehnologijom SAD-a, Japana i NATO-a, prema istrazivanjima kojaje provodilo Ministarstvo ohrane SAD-a 1989., Sovjetski Savez je hio najmanje razvijena zemlja u 15 od 25 ocjenjivanih tehnologija i nije se mogao usporedivati sa SAD-om ni u kojem tehnoloskom podrucju. 53 Evaluacija vojne tehnologije Mallereta i Delaportea takoder vjerojatno potvrduje tu cinjenicu. 54 Ovdje opet nema nikakva ocitog izravnog razloga za takvo zaostajanje. Ne samo daje Sovjetski Savez imaojaku znanstvenu osnovu i dovoljno razvijenu tehnologiju da nadmasi SAD u utrci u svemiru krajem pedesetih godina, 55 nego je sluzhena doktrina pod Breznjevljevom rukom postavila "znanstvenu i tehnicku revoluciju" u sd sovjetske strategije da nadmasi Zapad i izgradi komunizam na tehnoloskim osnovama uz poticaje socijalistickih proizvodnih odnosa. 56 Taj deklarirani prioritet nije hio samo ideoloski diskurs. Vaznost koja se pridavala znanstvenoj i tehnickoj revoluciji podrzavana je vrlo velikim ulaganjima u znanost, istrazivanje i razvoj i osposohljavanje tehnickog osohlja, a rezultat je hio da je do osamdesetih godina SSSR imao vise znanstvenika i inzenjera u odnosu prema ukupnoj populaciji nego hila koja druga velika zemlja u svijetu. 57 Taka smo opet ostali na ideji daje "sustav", a ne ljudi iii nedostatak materijalnih resursa za znanstveni i tehnoloski razvitak, potkopao svoje osnove, uzrokujuCi tehnolosko zaostajanje upravo u kriticnom trenutku velike promjene paradigmi u ostatku svijeta. I zaista, do ranih sezdesetih nema dokaza znatnijeg zaostajanja Sovjetskog Saveza u glavnim tehnoloskim podrucjima, izuzimajuCi hioloske znanosti koje su Lisenko i njegova "filozofija"58 vee hili unistili. Ali, cim se u tehnoloskoj revoluciji dogodio prekid, kako se to dogodilo pocetkom 1970-ih na Zapadu, znanstveno istrazivanje 51 52 53 54 55 56 57 58

38

Wolcott i Goodman (1993.); vidi i Wolcott (1993.). Doucette (1995.) Americko Ministarstvo obrane (1989.), prikupio i naveo Alvarez Gonzalez (1993.). Malleret i Delaporte (1991.) US News and World Report (1988.) Afanasiev (1972.); Dryakhlov et al. (1972.). Engleski sazetak tih tema vidi u: Blyakhman i Shkaratan (1977.). Vidi Fortescue (1986.); Smith (1992: 283-309) Thomas i Kruse-Vaucienne (1977.); Fortescue (1986.)

KRIZA INDUSTRIJSKOG ETATIZMA I SLOM SOVJETSKOGA SAVEZA

nije moglo pomoci tehnoloskom napretku, a napori u ucenju "ohrnutim inzenjerstvom" osudili su Sovjetski Savez na unaprijed izguhljenu utrku s uhrzanim tehnoloskim napretkom SAD-a i Japana. 59 "Nesto" se dogodilo u tim sedamdesetima sto je uzrokovalo tehnolosko zaostajanje u SSSR-u. Ali to "nesto" nije se dogodilo samo u Sovjetskom Savezu nego i u nekim razvijenim kapitalistickim zemljama. Znacajke nove tehnoloske revolucije zasnovane na informacijskim tehnologijama i na hrzom sirenju primjene tih tehnologija- sve je to sovjetskom sustavu silno otezalo njihovu asimilaciju i prilagodivanje vlastitim potrehama. Uzrok tome nije hila kriza Breznjevljeva razdohlja stagnacije koja hi sprecavala tehnoloski razvoj nego nesposohnost sovjetskog sustava da integrira nadaleko hvaljenu "znanstveno-tehnolosku revoluciju" kojaje pridonijela njegovoj ekonomskoj stagnaciji. Razmotrimo detaljnije razloge te nesposohnosti. Prvi je razlog hilo usisavanje svih ekonomskih resursa, znanosti i tehnologije, novih strojeva i znanja u vojno-industrijski kompleks. Taj golemi pogon, koji je u ranim osamdesetim pokrivao oko dvije treCine industrijske proizvodnje i dohivao, zajedno s vojnim snagama, 15 do 20% sovjetskog hruto nacionalnog dohotka, 60 hio je zapravo crna rupa za znanost i tehnologiju: tamo su se guhili najveCi talenti i najholja oprema, a civilnoj su se privredi vracali osrednji elektricni aparati i elektronicka roha siroke potrosnje. 61 Malo je naprednih tehnologija pronadenih, koristenih ili primjenjivanih u vojno-industrijskom kompleksu dolazilo u civilnu uporahu, uglavnom zhog sigurnosnih razloga, ali isto tako zhog kontroliranja informacija koje je od vojnih poduzeca uCinilo prave oligopole naprednog industrijskog znanja (know-how). Stovise, logika vojnih poduzeca, kako na Istoku tako ina Zapadu, hila je i jest, uglavnom, zadovoljiti jedinog klijenta- ministarstvo ohrane. 62 Tako su tehnologije razvijane ili prilagodivane da zadovolje vrlo specificne zahtjeve vojne opreme, sto ohjasnjava znatne teskoce u hilo kakvom zajednickom projektu Rusije i SAD-a. Kome je potrehan, na industrijskom ili potrosackom trzistu, Cip otporan na nuklearni udar? Americku je elektronicku ohramhenu industriju od hrzog zastarijevanja spasila njezina relativna otvorenost prema konkurenciji drugih americkih, pa i japanskih proizvodaca elektronickih uredaja. 63 Ali sovjetska su poduzeca- ziveCi u zatvorenoj ekonomiji, hez poticaja na izvoz i hez 59 60 61 62

63

Goldman (1987.) Sapir (1987.); Audigier (1989.); Alexander (1990: 7620); Steinberg (1991.) Alvarez Gonzalez (1993.) Terensko istrazivanja proveli su Manuel Castells i Svetlana Natalushko sa suradnicima u elektronickim tvrtkama u Zelenogradu (1991.-1993.). Vidi Castells i Natalushko (1993.). 0 problemima tehnoloskih inovacija iz vojne industrije u zapadnim ekonomijama, vidi Kaldor (1981.). Sandholtz eta!. (1992.)

39

KRAJ TISUCLJECA

ikakvoga drugog cilja osim ispunjavanja specifikacija Ministarstva obrane koje nije uvijek bilo u tijeku s najmodernijom tehnologijom -hila uposlena na putu koji se sve vise udaljavao od potreba drustva i od procesa inovacija u ostatku svijeta. 64 Logika koju su nametali vojni zahtjevi za tehnoloskom spremnosti hila je uvelike odgovorna za smrt sovjetskih racunala koja nisu hila daleko od zapadne tehnologije u razdoblju od sredine cetrdesetih do sredine sezdesetih godina, a hila su kljucan element u napretku koji je karakterizirao rani sovjetski svemirski program. 65 Projektiranje racunala pocelo je na Akademiji znanosti u Kijevu 1940-ih godina pod vodstvom profesora S. A Lebedeva. 66 Prvi prototip, MESM, proizveden je 1950., samo cetiri godine nakon prvoga americkog racunala UNIAC-a. Iz takvih prototipova razvila se poslije, kasnih pedesetih i u sezdesetima, cijela obitelj velikih racunala: M-20, BASM-3M, BASM-4, M-220 i M-222. Takav je razvoj dosegao vrhunac 1968. proizvodnjom snaznog stroja BESM-6, kojije mogao izvesti 800000 operacija u sekundi, a koji je postao glavna snaga sovjetskog racunalstva u sljedeca dva desetljeca. Ali, to je bio posljednji veliki uspjeh sovjetske racunalne industrije. Pod pritiskom vojske, sovjetska je vlada 1965. odlucila prihvatiti IBM-ov model 360 kao jezgru Jedinstvenoga racunalnog sustava Savjeta za uzajamnu ekonomsku pomoc (SEV- istocnoeuropska medunarodna organizacija pod sovjetskom dominacijom). Od tada nadalje, IBM i digitalna racunala, a poslije i japanska racunala, postala su standardom u Sovjetskom Savezu. Umjesto razvoja vlastitoga projektiranja i proizvodne linije, sovjetski su se istrazivacki i razvojni centri i tvornice (svi pod Ministarstvom obrane) bavili krijumcarenjem racunala sa Zapada koja su zatim "obrnutim inzenjeringom" reproducirali, prilagodujuCi svaki model sovjetskim vojnim potrebama. KGB je imao prioritetni zadatak priskrbljivati najnoviji zapadni know-how i strojeve, narocito elektronicke, na bilo koji naCin. 67 Otvoreni i prikriveni transfer tehnologije sa Zapada, i u oblikovaJ\iu i u opremi, postao je glavni izvor revolucije informacijske tehnologije u Sovjetskom Savezu. To je neumitno vodilo zaostajanju buduCi da je razdoblje od trenutka kada je novo racunalo doslo na svjetsko trziste (ili cak postalo dostupno KGB-ovim agentima) do trenutka kada su ga sovjetske tvornice bile u stanju proizvesti, postajalo sve vece i vece, osobito uzevsi u obzir ubrzanje tehnoloskog napretka krajem 1970-ih. Kako se ista procedura primjenjivala na sve elektronicke komponente i softver, zaostajanja u svim segmentima industrije medusobno su se mnozila i tako povecavala 64 65 66 67

40

Cooper (1991.) Terensko istrazivanje Manuela Castellsa u Novosibirsku (1990.) i u Zelenogradu (1992.-1993.); takoder vidi Hutching (1976.); Amman i Cooper (1986.). Agamirzian (1991.) Andrew i Gordievsky (1990: 521 i dalje)

KRIZA INDUSTRIJSKOG ETATIZMA I SLOM SOVJETSKOGA SAVEZA

tehnoloskijaz. Situacija iz 1960-ih, kada su hili gotovo na istoj razini razvoja, pretvorila se u devedesetima u dvadesetogodisnju razliku u mogucnostima projektiranja i proizvodnje racunala. 68 Slican razvoj dogodio se i sa softverom. Sovjetski su strojevi radili na vlastitom jeziku ALGOL, koji je mogao otvoriti put integraciji sustava, sto je sadasnji glavni problem racunala. Pa ipak u 1970-im godinama, da hi mogli raditi s racunalima poput americkih, sovjetski su znanstvenici razvili svoju inacicu FORTRAN-a, ali je ona ubrzo zastarjela zbog brzog razvoja softvera na Zapadu. Na koncu su pribjegli kopiranju bez dopustenja svakog softvera koji se pojavio u Americi i tako uveli isti mehanizam zaostajanja na polju na kojemu su ruski matematicari mogli otkrivati nove obzore svjetske znanosti. Zasto? Zasto su, paradoksalno, sovjetska vojska i KGB odluCili postati tehnoloski ovisni o SAD-u? Znanstvenici s kojima sam razgovarao u Institutu informatickih sustava Akademije znanosti u N ovosibirsku dali su mi uvjerljiv argument na osnovi svojih iskustava. Razvoj sovjetske racunalne znanosti u izolaciji od ostatka svijeta bio je previse nesiguran u jednom uglavnom neistrazenom podrucju da hi zadovoljilo zabrinuto vojno i politicko vodstvo. Sto hi se dogodilo sovjetskoj moCi utemeljenoj na racunalnim kapacitetima, da su njihovi istrazivaci propustili neki novi odlucujuCi razvoj, da je njihov tehnoloski put opasno krenuo drugim neispitanim smjerom od onoga kojim je isao Zapad? Zar ne hi bilo prekasno mijenjati smjer da je SAD jednog dana shvatio kako Sovjetski Savez nema pravu racunalnu sposobnost da se ucinkovito obrani? Tako se sovjetsko vodstvo (vjerojatno pod utjecajem informacija KGB-a) odluCilo za konzervativan, siguran pristup: dajte nam iste strojeve kao sto imaju "oni"' cak ako nam bude trebalo malo vise vremena da ponovno proizvedemo "njihova" racunala. Konacno, da hi se Armagedon aktivirao, tehnoloski jaz od nekoliko godina u elektronici zbilja ne hi bio relevantan- sve dok hi radila. Tako su vazniji vojni interesi sovjetske ddave doveli do paradoksalne situacije u kojoj je Sovjetski Savez bio tehnoloski ovisan o SAD-u u presudnom podrucju informacijske tehnologije. Dakako, japanska elektronicka poduzeca takoder su proizvodila na osnovi kopiranja americke tehnologije u ranim fazama i tako su je uspjela sustiCi u nekoliko kljucnih podrucja za deset ili dvadeset godina, dok je Sovjetski Savez iskusio suprotni rezultat. Zasto je tomu bilo tako? Glavni razlogje, Cini se, bio taj sto su se Japanci (a kasnije i druge azijske zemlje) 68

Evaluacija di;ektora Instituta informatickih sustava, Ruska akademija znanosti, Sibirski odjel. Tu je evaluaciju potvrd1lo sest inzenjera i menadzera u institutima za telekomunikacije i elektroniku za vrijeme mojega rada u Zelenogradu; vidi Castells i Natalushko (1993.); Castells i Hall (1994: cetvrto poglavlje).

41

KRAJ TISUCLJECA

morali nadmetati s tvrtkama od kojih su posudivali tehnologiju, tako da su morali odrzavati korak, dok su ritam tehnoloskog razvoja u sovjetskim poduzeCima diktirale procedure vojnih intendantura, i to po planskoj ekonomiji koja je kvantitet pretpostavljala kvaliteti. N epostojanje medunarodne ili domace konkurencije otklonilo je svaki pritisak na sovjetske tvrtke da inoviraju brZ:e nego sto su to smatrali potrebnim planeri Ministarstva obrane.69 Kadaje vojno orijentirana tehnoloska akceleracija programa "Ratovi zvijezda" bjelodano pokazala tehnoloski jaz izmedu Sovjetskog Saveza i SAD-a kojega su se svi jako bojali, alarm sovjetskoga visokog zapovjednistva, kako je to najotvorenije izrazio glavni zapovjednik, marsal Ogarkov, biojejedan od faktora koji su pokrenuliperestrojku, unatoc politickom padu samog Ogarkova. 70 Sovjetski Savez je imao dovoljno znanstvenih, industrijskih i tehnoloskih potencijala i izvan vojnog sektora da je mogao poboljsati svoje tehnoloske rezultate cak i bez utjecaja novih doprinosa vojne industrije. Ali drugi je sloj etatisticke logike sprijeCio taj razvoj. Funkcioniranje dirigirane ekonomije, kako je prije receno, zasnivalo se na ispunjenju plana, a ne na poboljsanju proizvoda ili proizvodnog procesa. Pokusaji inovacije uvijek nose sa sobom rizik, i u smislu rezultata i u smislu mogucnosti da se nabave potrebni materijali za nova podrucja proizvodnje. U sustav industrijske proizvodnje nije bio ugraden nikakav poticaj za takve pothvate. Nairne, u svakomu riskantnom pothvatu postojalaje mogucnost neuspjeha. Tehnoloska inovacija nije bila nagradivana ali je mogla povuCi za soborn kaznu. 71 Pojednostavljena, birokratska logika nadvladala je tehnolosko odlucivanje, kao i u svim drugim podrucjima ekonomskog upravljanja. Sljedeca anegdota moze to potvrditi. 72 Na vecini americkih cipova nozice su razmaknute 0,1 inca. Sovjetsko Ministarstvo elektronike, kojeje bilo zaduzeno za kopiranje americkih Cipova, naredilo je metricke razmake, ali 0,1 inca u metrickom je sustavu iznosilo nezgodnih 0,254 mm. Da bi pojednostavnila stvari, kao sto je to obicno cinila, sovjetska je birokracija zaokruzila brojke i stvorila "metricki inc" od 0,25 mm. Tako su sovjetski klonovi cipova izgledali kao americki, ali nisu odgovarali zapadnim uticnicama. Pogreska je otkrivena prekasno, a rezultatje bio taj da se cak 1991. godine sovjetska elektronicka oprema nije mogla koristiti za proizvodnju cipova zapadnih standarda, sto je iskljucivalo potencijalni izvoz sovjetske mikroelektronicke proizvodnje. Stovise, postojalaje institucionalna razdvojenost znanstvenog istrazivanja i industrijske proizvodnje. Mocna i bogata dotirana Akademija znanosti 69 70 71 72

42

Goldman (i987.) Walker (1986.) Berliner (1986.); Aganbegyan (1989.) lsprieao ju je Fred Langa, glavni urednik easopisa BYTE; vidi br. iz travnja 1991., str. 128.

KRIZA INDUSTRIJSKOG ETATIZMA I SLOM SoVJETSKOGA SAVEZA

bila je strogo istrazivacki usmjerena, s vlastitim programima i kriterijima i odvojena od potreba i problema industrijskih poduzeca. 73 U nemogucnosti da se oslone na rezultate Akademije, poduzeca su se sluzila istrazivackim centrima vlastitih ministarstava. BuduCi da bi bilo koja vrsta razmjene iskustava zahtijevala sluzbene kontakte izmedu ministarstava u sklopu plana, nedostajala je i komunikacija izmedu centara za primijenjena istrazivanja. Ta strogo vertikalna podijeljenost nametalaje institucionalnu logiku dirigirane ekonomije, zabranjivalaje proces "ucenja kroz rad" kojije bio odlucujuCi moment u unapredivanju tehnoloske inovacije na Zapadu. N edostatak interakcije fundamentalne znanosti, primijenjenih istrazivanja i industrijske proizvodnje vodio je velikoj krutosti u sustavu proizvodnje, nepostojanju eksperimentiranja u znanstvenim otkricima i uskoj primjeni specificnih tehnologija Cija je upotreba bila ogranicena, i to bas u momentu kada je napredak informacijskih tehnologija ovisio o stalnoj interakciji raznih tehnoloskih podrucja na osnovi njihove komunikacije putem racunalnih mreza. Sovjetski su vade postajali sve zabrinutiji zbog nedostatka proizvodne interakcije znanosti i industrije, harem od 1955., kadaje Bulganjin sazvao konferenciju o tom problemu. U 1960-ima su se Hruscov i Breznjev kladili da ce znanost i tehnologija potuCi kapitalizam. u kasnim sezdesetima u kontekstu opreznih ekonomskih reformi uvedene su "znanstveno-proizvodne udruge" koje su uspostavile horizontalne veze izmedu poduzeca i istrazivackih centara. 74 Rezultati su, opet, bili paradoksni. Sjedne strane udruge su izborile neku samostalnost i povecale suradnju izmedu industrijskih i znanstvenih dijelova. S druge strane, buduCi da su bile nagradene prema drukcijim povecanjima proizvodnje u usporedbi s ostalim udrugama, te su udruge postajale samodovoljne i odvajale se od ostalih proizvodnih udruga, kao i od svih drugih znanstvenih i tehnoloskih dijelova sustava jer su bile odgovorne samo svojim nadleznim ministarstvima. K tomu, ministarstva nisu bila jako zainteresirana za suradnju izvan podrucja svojih nadleznosti, a Akademija znanosti opirala se bilo kakvim pokusajima ogranicavanja svoje birokratske nezavisnosti, vjesto se koristeCi strahom znanstvenika od vracanja na krajnju podredenost koja je obiljezavala Staljinovo doba. Iako je Gorbacov kasnije pokusao oziviti tu praksu, horizontalne veze izmedu znanstvenog istrazivanja i industrijskih poduzeca zapravo nikada nisu funkcionirale u planskoj privredi, sto je sprecavalo uCinkovitu primjenu tehnoloskih otkrica koristenjem nekih drugih kanala, a ne vertikalno prenosenih uputa ministar'stava. 73 74

Kassel i Campbell (1980.) Kazantsev (1991.)

43

Ocit primjer koji ilustrira temeljnu nesposobnost centralno-planske privrede da prihvati procese brzoga tehnoloskog napretka jest eksperiment grada znanosti Akademgorodoka nedaleko Novosibirska. 75 Nakon posjeta SAD-u 1957. godine, Hruscov je htio oponasati americki model sveuCilisnoga kampusa u cvrstom uvjerenju da sovjetska znanost moze pobijediti Zapad bude li imala prave uvjete. Prema savjetu vodecega matematicara Lavrentijeva, dao je sagraditi grad znanosti u sibirskoj brezovoj sumi na obalama umjetnog jezera Oba, u blizini sibirskoga industrijskog i politickog centra N ovosibirska, ali namjerno od njega odvojenog. N eki od najboljih mladih dinamicnih znanstvenih talenata Sovjetskog Saveza dobili su poticaj da se presele onamo, daleko od akademske birokracije Moskve i Lenjingrada i nesto slobodniji od izravne ideoloske kontrole. Akademgorodok je 1960-ih postao najveCi znanstveni centar za fiziku, matematiku, informatiku, nove materijale i ekonomiju. Na vrhuncu razvoja osamdesetih godina, Akademgorodokje imao 20 instituta Akademije znanosti, kao i malo elitno sveuciliste, Driavno sveuCiliste Novosibirsk. Ukupno je ondje bilo gotovo 10 000 istrazivaca i profesora, 4500 studenata i tisuce pomocnih djelatnika i tehnicara. Te su znanstvene institucije bile na celu svojih disciplina. U ekonomiji i sociologiji Akademgorodok je dao neke od prvih intelektualnih voda perestrojke, ukljucujuCi Abela Aganbedzana i Tatjanu Zaslavskaju. Ipak, bez obzira na znanstvenu visinu koju je sibirski znanstveni grad dosegao, njegovo povezivanje s industrijom nikad se nije ostvarilo unatoc blizini sibirskoga industrijskog centra gdje su bile smjestene glavne tvornice oruzja, ukljucujuci elektronicku i zrakoplovnu industriju. Dva su sustava bila toliko odvojena, da je Akademija znanosti osnovala vlastite industrijske radionice u Akademgorodoku za proizvodnju strojeva potrebnih za znanstveno eksperimentiranje, dok su se novosibirska elektronicka poduzeca i dalje oslanjala na svoje istrazivacke centre u Moskvi. Razlog tomu, prema znanstvenicima s kojima sam razgovarao od 1990. do 1992., bio je taj sto industrijske tvrtke nisu bile zainteresirane za najmoderniju tehnologiju buduCi da su njihovi planovi bili prilagodeni vee postavljenim strojevima i bilo kakva promjena u sustavu proizvodnje znacila bi neuspjeh u ostvarivanju zadanih proizvodnih kvota. Stoga se tehnoloska promjena mogla dogoditi samo putem poticaja odgovarajuce jedinice Gasplana, sto bi za sobom povlacilo narudzbu novih strojeva i odredivanje novih proizvodnih kvota. Ali Gosplanovi se proracuni nisu mogli oslanjati na potencijalne strojeve koji su bili rezultat najnovijih dosega u akademskim institutima. Umjesto toga, Gosplan se oslanjao na gotovu tehnologiju koja je bila dostupna na medunarodnom trzistu, buduCi daje najnovija zapadna tehnologija koju je KGB tajno dobavljao bila rezervirana za vojni sektor. 75

44

Castells i Hall (1994: 41-56)

KRIZA INDUSTRIJSKOG ETATIZMA I SLOM SOVJETSKOGA SAVEZA

Tako je jedan od najhrabrijih eksperimenata Hruscovljeve ere, smisljen da poveze znanost i industriju i stvori jezgru novih razvojnih procesa u jednoj od prirodnim bogatstvima najbogatijih regija na svijetu, konacno pao pod neumitnim teretom sovjetskog etatizma. Tako, kada se tehnoloski razvoj na Zapadu ubrzao u 1970-im i 1980-im godinama, Sovjetski Savez se sve vise oslanjao na uvoz strojeva i tehnologije za svoje glavne industrijske sektore, koristeCi se za to velikim zaradama od izvoza sibirske nafte i plina. Bilo je i velikih neekonomicnosti. Marshall Goldmanje razgovarao s nekoliko zapadnih poslovnih ljudi koji su se bavili izvozom tehnologije u SSSR ranih osamdesetih. 76 Prema njima, uvezenaje oprema bila slabo koristena (oko dvije treCine zapadnjacke ucinkovitosti za iste strojeve); Ministarstvo vanjske trgovine pokusavalo je sacuvati izvore cvrste valute dok su velika poduzeca nagomilavala najnoviju opremu i velike koliCine rezervnih dijelova kad god bi dobila dozvolu za uvoz; nepovjerenje medu ministarstvima onemogucavalo je uskladivanje uvozne politike, sto je rezultiralo nekompatibilnoscu opreme; duga razdoblja amortizacije za svaku vrstu opreme uvezene u neku tvornicu dovodila su do tehnoloske zastarjelosti i do istodobnog postojanja strojeva Ciji je rad bilo tesko uskladiti i postojanja procesa vrlo razlicite tehnoloske razine. Stovise, uskoro je postalo jasno da nije moguce modernizirati tehnologiju samo ujednom segmentu gospodarstva bez modernizacije cijeloga sustava. Upravo zato sto je planska privreda dovela do toga da su proizvodne jedinice vrlo meduzavisne, bilo je nemoguce smanjiti tehnoloski jaz u nekim kriticnim sektorima (na primjer, u elektronici) bez omogucavanja svakom elementu u sustavu da komunicira s drugima. Konacno, logika koristenja ogranicenih stranih tehnoloskih resursa za mali segment sustava pojacala je prioritet dan vojno-industrijskom sektoru i ostro podvojila sve manje kompatibilne tehnoloske sustave - ratni stroj i ekonomiju prezivljavanja. I konacno, ali ne i najmanje vazno, ideoloska represija i politika kontrole informacija bile su odlucujuce prepreke za napredak i sirenje novih tehnologija usmjerenih upravo na obradu informacija. 77 Doista, u 1960-ima su krajnosti staljinizma bile proslost, a zamijenile su ih velike perspektive "znanstvene i tehnicke revolucije" kao materijalne osnove za socijalizam. Lisenko je bio smijenjen ubrzo nakon Hruscovljeva pada, ali tek nakon sto je dvadeset godina provodio intelektualni teror; "kibernetika" se vise nije smatrala burzoaskom znanoscu; matematicki su se modeli uvodili u ekonomiju, sistemska analiza dobivalaje povoljne komentare u marksisticko-lenjinistickim krugovima i, sto je najvaznije, Akademija znanosti je dobila veliku materijalnu potporu i prilicnu autonomiju u vodenju svojih poslo76 77

Goldman (1987: 118 i dalje) Smaryl (1984.)

45

va, ukljucujuCi i vlastitu ideolosku kontrolu. Pa ipak, sovjetska znanost i tehnologija i nadalje su stenjale pod birokracijom, ideoloskom kontrolom i politickom represijom. 78 Prist up medunarodnoj znanstvenoj zajednici ostao je vrlo ogranicen i dostupan samo izabranoj grupi znanstvenika, koji su hili pod ostrim nadzorom, sto je sve bilo velika prepreka za znanstveni napredak razmjenom informacija. Podaci iz istraZivanja su se filtrirali, a siroki se raspon nalaza kontrolirao i ogranicavao. Znanstveni birokrati cesto su nametali svoje poglede izazivaCima i inovatorima, a nalazili su podrsku u politickoj hijerarhiji. Nazocnost KGB-a u glavnim znanstvenim centrima nastavila se uvelike do konca sovjetskog rezima. Reprodukcija informacija i slobodna komunikacija medu istrazivacima i izmedu istrazivaca i vanjskog svijeta ostale su jos dugo vremena slozene, Cineci znatnu prepreku znanstvenoj domisljatosti i tehnoloskom napretku. SlijedeCi Lenjinovu genijalnu ideju o kontroli zaliha papira kao glavnom sredstvu kontrole informacija nakon revolucije, sovjetski su strojevi za tiskanje, kopiranje, obradu podataka i komunikacije ostali pod strogim nadzorom. PisaCi su strojevi bili rijetkost, a bili su i strogo nadgledani. Za pristup stroju za fotokopiranje bila je potrebna sigurnosna dozvola koja se sastojala od dva autorizirana potpisa za ruski tekst i tri autorizirana potpisa za neruski tekst. Koristenje medugradskih telefonskih linija i teleksa kontroliralo se posebnim procedurama unutar svake organizacije. A sama ideja "osobnog racunala" bila je objektivno subverzivna za sovjetsku birokraciju, ukljucujuci i znanstvenu birokraciju. Sirenje informacijske tehnologije, i strojeva i znanja, tesko bi se moglo dogoditi u drustvu gdje je kontrola informacija bila odlucujuca za legitimitet ddave i kontrolu stanovnistva. Sto su vise komunikacijske tehnologije priblizavale vanjski svijet zamisljenoj slici sovjetskih gradana, to vise je postajalo objektivno subverzivno Ciniti ih dostupnima stanovnistvu koje je uglavnom preslo iz podCinjenosti zbog straha u pasivnu rutinu zbog nedostatka informacija i drukCijih pogleda na svijet. Tako je sovjetski etatizam u svojoj srzi sam sebi uskratio sirenje informacijskih tehnologija u drustvenom sustavu. A bez sirenja, informacijske se tehnologije nisu mogle razvijati iznad odredenih funkcionalnih zadataka koje je postavljala ddava, sto je sve onemogucavalo proces spontane inovacije putem upotrebe i umrezenu interakciju koja karakterizira paradigmu informacijske tehnologije. Tako je u srzi tehnoloske krize Sovjetskog Saveza temeljna logika etatistickog sustava: vojna snaga ima preveliku prednost; drzava ima politicko-ideolosku kontrolu informacija; vladaju birokratska nacela centralno-planske privrede; izolacija od ostatka svijeta; nesposobnost drzave da moderni78

46

Fortescue (1986.)

KRIZA INDUSTRIJSKOG ETATIZMA I SLOM SOVJETSKOGA SAVEZA

zira neke segmente ekonomije i drustva tehnoloskim putem bez mijenjanja cijelog sustava u kojemu su takvi elementi u interakciji. Posljedice takvoga tehnoloskog zaostajanja bas u doba kada su napre~ dne kapitalisticke zemlje usle u temeljnu tehnolosku transformaciju, ima~ le su posebno znacenje u Sovjetskom Savezu, a na koncu su i bile glavnim cimbenikom njegova pada. Ekonomija se nije mogla prebaciti iz ekstenziv~ nog u intenzivni model razvoja, sto je ubrzalo raspad. Sve veCi tehnoloski jaz onemoguCio je Sovjetskom Savezu borbu u medunarodnoj konkurenci~ ji, cime su hila zatvorena vrata medunarodnoj trgovini, osim prodaje ener~ gije i sirovina. Visokoobrazovano stanovnistvo naslo se zatvoreno u zamci tehnoloskog sustava koji se sve vise udaljavao od drugih industrijskih dru~ stava. Primjena racunala u birokratskom sustavu i dirigiranoj ekonomiji znaCilaje strozu kontrolu, 79 sto je potvrdilo pretpostavku da tehnoloska ra~ cionalizacija drustvene iracionalnosti povecava nered. Na koncuje i vojska pocela trpjeti od sve vecega tehnoloskogjaza u usporedbi sa suparnicima, 80 paje ito produbilo krizu sovjetske drzave.

Otimanje identiteta i kriza sovjetskog federalizma Uzrok mnogih nasih nacionalnih problema jest kontradiktorna priroda dvaju nacela koja su postavljena kao temelji Ruske Federacije: nacional~ no~teritorijalno naeelo i administrativno-teritorijalno nacelo. Boris Jeljcin, Rosijskaja gazeta, 25. veljace 1994. Gorbacovljeve su reforme u pocetku bile izriCito usmjerene na gospodar~ sko restrukturiranje i tehnolosku modernizaciju. lpak, to nisu bile jedine pogreske u sovjetskom sustavu. Osnove mnogonacionalne, multietnicke, mnogoslojne sovjetske federalne ddave stajale su na klimavim nogama re~ konstruirane povijesti i jedva su se mogle oduprijeti bezobzirnoj represi~ ji.81 Nakon masovnih deportacija cijelih etnickih grupa u Sibiri sredisnju Aziju pod Staljinom, 82 nametnutaje zeljezna zabrana autonomnom izraza~ vanju nacionalizma u drzavi koja je imala vise od stotinu nacionalnosti i etnickih grupa. 83 Iako je bilo izoliranih nacionalistickih demonstracija (na primjer u Armeniji u travnju 1965.; u Gruziji u travnju 1978.), koje su kat~ kad bile silom ugusene (na primjer u Tbilisiju u ozujku 1956.), veCina je nacionalistickih izraza hila prikrivana tijekom dugih razdoblja i tek su ih 79 80 81 82 83

Cave (1980.) Walker (1986.)'; Praaning i Perry (1989.); Rowen i Wolf (1990.); Taibo (1993a) Carrere d'Encausse (1978.) Nekrich (1978.) Motyl (1987.); Lane (1990.)

47

KRAJ TISUCLJECA

povremeno aktualizirali disidentski intelektualci u rijetkim trenucima relativne snosljivosti za vrijeme Hruscova ili u kasnim 1970-im godinama. 84 lpak, upravo je pritisak nacionalizma, koji su iskoristavale politicke elite u republikama za svoje osobne interese, bio posljednji udarac koji je dokrajcio Gorbacovljev reformisticki eksperiment i doveo do raspada Sovjetskog Saveza. N acionalizam je, ukljucujuci i ruski nacionalizam, dao ideoloski temelj za drustvenu mobilizaciju u drustvu u kojemu su strogo politicke ideologije, ne oslanjajuci se na povijesno-kulturni identitet, patile od povratnog cinizma i nevjerice koji su proizasli iz sedamdeset godina indoktrinacije u temama iz podrucja komunisticke utopije. 85 I dokje nesposobnost sovjetskog etatizma da se prilagodi tehnoloskim i ekonomskim uvjetima informacijskog drustva bila najsnazniji razlog za krizu sovjetskog sustava, budenje nacionalnog identiteta, bilo povijesno ukorijenjenog ili politicki izmisljenog, najprije je izazvalo i konacno razorilo sovjetsku drzavu. Ako su ekonomski i tehnoloski problemi potakli Andropovljeve i Gorbacovljeve reforme u osamdesetima, eksplozivnost pobunjenog nacionalizma i federalni odnosi unutar Sovjetskog Saveza bili su glavni politicki Cimbenik u gubljenju kontrole sovjetskog vodstva nad procesom reformi. Razlozi za to nezaustavljivo ponovno pojavljivanje nacionalizma u Sovjetskom Savezu u dobaperestrojke treba traziti u povijesti sovjetskog komunizma. To je, zapravo, slozena prica koja ide dalje od pojednostavnjene slike obicnog potiskivanja nacionalnih/etnickih kultura od strane sovjetske drzave. Jedan od vodeCih povjesnicara neruskih nacionalnosti u Sovjetskom Savezu, profesor armenske povijesti Ronald Grigor Suny, tvrdi: U snaznoj nacionalistickoj retorici izgubio se svaki osjecaj za stupanj do kojega su duge i teske godine vladavine Komunisticke partije zapravo nastavile "stvaranje nacija" predrevolucionarnog razdoblja. Dok sadasnja generacija gleda samounistenje Sovjetskog Saveza, ne uvida ironiju da je SSSR bio zrtvom ne samo negativnih uCinaka na neruske narode nego i svoga vlastitoga "progresivnog" doprinosa procesu stvaranja nacije ... Duboko kontradiktorna politika sovjetske ddave njegovalaje kulturnujedinstvenost razliCitih naroda. Timeje povecala etnicku solidarnost i nacionalnu svijest u neruskim republikama, cak i kadje osujecivala punu artikulaciju nacionalnih interesa, zahtijevajuCi suglasnost s nametnutim politickim poretkom. 86 Pokusajmo rekonstruirati logiku toga snaznoga politickog paradoksa. 87 84 Simon (1991.) 85 Carrere d'Encausse (1991.); Khazanov (1995.) 86 Suny(1993: 101,130) 87 Za teonjsku analizu odnosa izmedu nacionalizma i mobilizacije lenjinistickih elita, vidi Jowitt (1971., osobito prvi dio), gdje se postavlja osnova za analizu u komparativnoj perspektiv1.

48

KRIZA INDUSTRIJSKOG ETATIZMA I SLOM SOVJETSKOGA SAVEZA

Sovjetski Savez je bio osnovan u prosincu 1922. i mnogonacionalna federalna ddava hila je posvecena Ustavom iz 1924. 88 U pocetku je ukljuCivao Rusku Sovjetsku Federativnu Socijalisticku Republiku CRSFSR), koja je osim Rusije ukljucivala jos nekoliko neruskih autonomnih republika; Ukrajinsku Sovjetsku Socijalisticku Republiku; Bjelorusku Sovjetsku Socijalisticku Republiku i Transkavkasku Federativnu Socijalisticku Republiku, potencijalno eksplozivnu umjetnu tvorevinu koja je okupila stoljeCima neprijateljski nastrojene narode medu kojima su Gruzijci, Azerbajdzanci, Armenci i jos neke manje etnicke grupe kao sto su Ingusi, Oseti, Abhazi i Mesketijci. Clanstvo u Savezu bilo je otvoreno svim postojeCim i buduCim sovjetskim i socijalistickim republikama na svijetu. U jesen 1924. jos su dvije republike usle u Sovjetski Savez: Uzbekistan (stvoren nasilnom teritorijalnom integracijom uzbeckoga stanovnistva u Turkestanu, Buhari i Horezmu) i Turkmenija. Godine 1936. stvorene sujos tri nove sovjetske drzave nazvane Tadzikistan, Kirgistan i Kazahstan. Takoder je 1936. Transkavkaz podijeljen na tri republike: Gruziju, Armeniju i Azerbajdzan ali taka da su u svakoj republici ostale dovoljno velike etnicke enklave koje bi se mogle jednoga dana aktivirati kao etnicki pakleni strojevi. Nasilno pripajanje Estonije, Latvije, Litve i Moldavije (oduzete od Rumunjske) SSSR-u 1940. zaokruzilo je strukturu republika Sovjetskog Saveza. Njegova je teritorijalna ekspanzija takoder ukljuCila pripojenje Karelije i Tuve kao autonomnih republika unutar SSSR-a i ukljuCivanje novih teritorija zapadne Ukrajine i zapadne Bjelorusije oduzetih Poljskoj u razdoblju od 1939. do 1944. i Kalinjingrada, uzetog Njemackoj 1945. 89 Stvaranje federativne ddave od Sovjetskog Saveza bilo je rezultat kompromisa kojemu su prethodile burne politicke i ideoloske rasprave u revolucionarnom razdoblju. 90 U pocetku su boljsevici nijekali vaznost nacionalnosti kao bitnog kriterija za stvaranje nove drzave, buduci da je klasno postavljen proleterski internacionalizam namjeravao nadiCi nacionalne razlike izmedu radnickih i eksploatiranih masa, kojima je burzoaski imperijalizam manipulirao u meduetnickim sukobima, kao sto je pokazao Prvi svjetski rat. Ali u sijecnju 1918. hitnost nalazenja vojnih saveza u gradanskom ratu, kojije uslijedio nakon boljsevickog listopadskogprevrata, uvjerila je Lenjina u vaznost podrske nacionalistickih snaga izvan Rusije, osobito u Ukrajini. TreCi svesvjetski ruski kongres sovjeta u sijecnju 1918. prihvatio je "Deklaraciju o pravima radnih i eksploatiranih ljudi" koja je skicirala prijelaz bivsega Ruskog Carstva u "bratsku zajednicu sovjetskih republika Rusije koje se slobodno udruzuju na federalnoj osno88 89 90

Pipes (1954.) Singh (1982.); Hill (1985.); Kozlov (1988.) Carrere d'Encausse (1987.)

49

KRAJ TISUCLJECA

vi". 91 Toj "unutrasnjoj federalizaciji" Rusije boljsevici su dodali i projekt za "vanjsku federalizaciju" drugih naroda u travnju 1918., izricito pozivajuCi u Savez narode Poljske, Ukrajine, Krima, Zakavkazja, Turkestana, Kirgizije "i druge". Medutim, kriticna rasprava ticala se nacela po kojemu bi se etnicki i nacionalni identitet priznavao u novoj sovjetskoj ddavi. Lenjin i Staljin protivili su se misljenju bundista i drugih socijalista koji su zagovarali priznavanje nacionalnih kultura kroz cjelokupnu strukturu drzave, sto bi Sovjetski Savez uCinilo potpuno multikulturalnom drzavom u svim njegovim institucijama. Oni su takvom gledistu suprostavljali nacelo teritorijalnosti kao temelja nacionalnosti. 92 Stovise, etnicka i nacionalna prava trebalo je institucionalizirati u obliku saveza republika, autonomnih republika i autonomnih pokrajina. Rezultat je bilo potpuno uklapanje nacionalnog pitanja u viseslojnu strukturu sovjetske ddave: identiteti su se priznavali samo u onoj mjeri u kojoj su se mogli svrstati u institucije vladanja. To se smatralo izrazom nacela demokratskog centralizma u pomirenju unitarnog projekta sovjetske drzave s priznanjem razlicitosti njezinih teritorijalnih subjekata. 93 Tako je Sovjetski Savez sagraden na nacelu dvojnog identiteta: etnicki/nacionalni identiteti (ukljucujuci ruski) i sovjetski identitet kao temelj nove kulture novoga drustva. Dalje od ideologije, teritorijalno je nacelo sovjetskog federalizma bilo primjena hrabre geopoliticke strategije usmjerene na sirenje komunizma u cijelom svijetu. A.M. Salminje predlagao zanimljiv model tumacenja lenjinisticko-staljinisticke strategije na kojoj je pocivao sovjetski federalizam. 94 Sovjetski Savez je, u tom pogledu, bio centraliziran alii fleksibilan institucionalni sustav Cija bi struktura trebala ostati otvorenom i prilagodljivom za prihvacanje novih clanica koje bi pridonijele sustavu buduCi daje socijalizam neumitno napredovao u svijetu. To je razlog zasto je sovjetski Ustav iz 1924. davao pravo republikama ne samo da udu u Savez nego da i izadu iz njega, sto je takve odluke Cinilo suverenima i promjenjivima. Povijest je pokazala koliko je primjena takvog prava na odcjepljenje u sovjetskoj ddavi postala tesko izvediva. Pa ipak, upravo je to nacelo, naslijedeno iz ranih revolucionarnih rasprava i preslikano u ustavima iz 1936. i 1977. godine, dalo zakonsku institucionalnu osnovu za separatisticke pokrete u Gorbacovljevo doba, "hvatajuCi" revolucionarnu ideologiju za rijec, okrecuCi je i konacno rastacuci cudnu konstrukciju sovjetskoga federalizma. 95 91 92 93 94 95

50

Naveo Singh (1982: 61) Suny (1993: 110 i dalje) Rezun (1992.) Salmin (1992.) 0 odnosu izmedu nacionalno-teritorijalnoga nacela sovjetskog federalizma i procesa raspada Sovjetskog Saveza, vidi pronicljivu analizu Granberga (1993b). Za pregled dogadaja vidi Smith (1992.).

KRIZA INDU8TRIJ8KOG ETATIZMA I 8LOM 80VJET8KOGA 8AVEZA U geopolitickom modelu koji je predlozio Salmin, koji izgleda da 8e 8laze 8 povije8nim dokazima 0 podrijetlu 8ovjet8ke drzave 96 , po8tojalo je pet koncentricnih krugova koji 8U bili zamisljeni i kao 8igurno8na podrucja i valovi sirenja 8ovjet8ke drzave kao 8tandardnoga no8itelja 8Vjet8koga komunizma. Prvaje hila Ru8ija i njezine autonomne republike, organizirane u Ru8ku Sovjetsku Federativnu Socijali8ticku Republiku. To 8e 8matralo 8rcem 8ovjet8ke moCi, taka da, paradok8alno, jedino ta republika od svih u SSSR-u nije imala svoje po8ebne organizacije Komuni8ticke partije, niti 8voga pred8jednika Republickoga vrhovnog 8ovjeta niti razvijene republicke drzavne in8titucije. Drugim rijecima, RSFSR je hila zasticena domena Komuni8ticke partije Sovjetskog Saveza. Vazno je ito da RSFSR nije imala kopnene granice 8 potencijalno agre8ivnim kapitali8tickim svijetom. Oko tog 8rca 80vjet8ke moCi formiranje zastitni drugi krug 8aveznih republika, koje 8U formalno bile izjednacene u pravima 8 RSFSR-om. Buduci da je nekoliko autonomnih pokrajina RSFSR-a (na primjer, Cecenija) imalojednako tako nerusko 8tanovnistvo kao i neke druge republike u Savezu, cini 8e da je pravi kriterij za njihova ukljuCivanje u jednu od dviju formacija bio bas Cinjenica da 8U republike u Savezu imale izravne granice 8 vanj8kim 8Vijetom i tako sluzile kao osiguranje. TreCi se krug sastojao od "narodnih demokracija" izvan Sovjetskog Saveza ali pod njegovom izravnom kontrolom, i vojnom i teritorijalnom. U pocetkuje to bio slucaj s Horezmom i Buharom (koji su kasnije potpali pod Uzbekistan i Turkmeniju), Mongolijom i Tanu-Turom. Narodne demokracije istocne Europe igrale su istu ulogu u 1940-ima. Cetvrti su krug cinile vazalne ddave prosovjetske orijentacije (tu 8U pripadale zemlje poput Kube, Vijetnama i Sjeverne Koreje); Kinase nikad nije smatrala takvom ddavom unatoc tomu sto je tamo komunizam pobijedio, a uskoro je postala i potencijalna geopoliticka prijetnja. Konacno, peti krug su cinili medunarodni komuni8ticki pokret i njegovi saveznici diljem svijeta, kao zaceci ekspanzije sovjet8ke drzave po cijelom planetu kada povijesni uvjeti dovedu do neumitnoga pada kapitalizma. 97 Ta stalna tenzija izmedu ahistoricnoga, klasnog univerzalizma komunisticke utopije i geopolitickog interesa podrzavanja etnickih/nacionalnih identiteta kao potencijalnih teritorijalnih saveznika, odredilaje shizofreniju sovjetske politike prema nacionalnom pitanju. S jedne strane, nacionalne kulture i jezike poticalo se i u nekim slucajevima rekonstruiralo, u saveznim republikama, autonomnim republikama i etnicki odredenim teritorijima (krai). Lenjin i Staljin su podrzavali politiku nativizacije (korenizacija) do 1930-ih, ohrabrivanjem izvornih jezika 96 97

Suny (1993: 110 ff.) Conquest (1967.); Singh (1982.); Mace (1983.); Carrere d'Encausse (1987.); Suny (1993.)

51

KRAJ TISUCLJECA

i obicaja, primjenjivanjem "poticajnih mjera", zaposljavanjem pripadnika manjina i }\jihovim napredovanjem u ddavnom i partijskom aparatu u republikama, te njegovanjem razvoja domace politicke i kulturne elite u republickim institucijama. 98 Iako su te mjere dozivjele reakciju antinacionalisticke represije u godinama kolektivizacije, pod Hruscovom i Breznjevom ponovno su bile ozivljene i dovele su do konsolidacije mocnih nacionalnih etnickih elita u republikama. Hruscov, i sam Ukrajinac, isao je tako daleko u svojoj naklonosti neruskom u sovjetskom federalizmu daje odjednom 1954. odlucio prebaciti Krim, koji je povijesno bio ruski teritorij, u Ukrajinu, navodno nakon noCi provedene u opijanju uoCi ukrajinskoga nacionalnog praznika. Stovise, u srednjoazijskim i kavkaskim republikama, u Breznjevljevo doba, tradicionalne pokroviteljske etnicke mreze kombinirane sus clanstvom u partiji da bi se uspostavio cvrst sustav kojije povezivao nomenklaturu, klijentelizam i sivu ekonomiju u hijerarhijskom lancu osobnih lojalnosti koji se protezao sve do Centralnog komiteta u Moskvi, sustav koji je Helfme Carrere d'Encausse nazvala "mafiokracija". 99 Tako, kadaje u prosincu 1986. Gorbacov pokusao ocistiti korumpirani partijski aparat u Kazahstanu, smjenjivanje dugogodisnjega Breznjevljeva protegea (sam Breznjev je poceo svoju karijeru kao sefpartije u Kazahstanu), Kazaha Dinmuhameda Kunaeva, ito od strane ruskog partijskog sekretara, izazvalo je velike pobune u obranu etnickih prava Kazaha u Alma Ati. 100 N ajveCi je paradoks u toj politici prema nacionalnostima bio da su ruska kultura i nacionalne tradicije bile pod pritiskom sovjetske drzave. 101 Ruske tradicije, vjerski simboli i ruski folklor bili su proganjani iii ignorirani, avisno o potrebama komunisticke politike u svakom trenutku. Preraspodjela ekonomskih resursa dogodila se na obrnut naCin od onoga sto bi diktirao "ruski imperijalizam": Rusija je bila ukupni gubitnik u medurepublickim razmjenama, 102 situacija kojaje potrajala i u postkomunistickom dobu (vidi tablicu 1.5.). Pogledamo li Salminovu geopoliticku strategiju sovjetske drzave, sustav je djelovao kao da je ocuvanje komunisticke vlasti u Rusiji ovisilo o sposobnosti partije da privuce u sustav druge nacije- ne samo podcinjavajuCi ih putem represije nego i kooptirajuCi }\jihovu podrsku time sto ce im dati vece resurse i veca prava od onih koja su uzivali ruski ddavljani. To ne iskljucuje, naravno, etnicku diskriminaciju u najveCim ddavnim in98 99 100 101

Suny (1993: trece poglavlje) Carrere d'Encausse (1991: drugo poglavlje) Wright (1989: 40-45, 71-74); Carrere d'Encausse (1991.) Suny (1993.); Galina Starovojtova, Predavanje u Centru za slavenske i istocnoeuropske studije, University of California, Berkeley, 23. veljace 1994., prema biljeskama Emme Kiselyove. 102 Izmedu ostalog, vidi druga djela Alexandra Granberga, Granberg i Spehl (1989.), i Granberg (1993a).

52

KRIZA INDUSTRIJSKOG ETATIZMA I SLOM SOVJETSKOGA SAVEZA

stitucijama, na primjer u vojsci i KGB-u, ciji su zapovjednici uglavnom bili Rusi; iii politiku rusifikacije jezika u medijima, kulturi i znanosti. 103 lpak, ruskije nacionalizam uglavnom bio potisnut (osim za vrijeme rata kadaje napad nacistickih trupa naveo Staljina da uskrsne Aleksandra Nevskog), koliko i kulturni identitet neruskih podcinjenih naroda. Kao posljedica toga, kada je popustila kontrola u doba Gorbacovljeve glasnosti a nacionalizam se mogao pojaviti, ruski nacionalizam nije samo postao jedan od najsire poddavanih nego i najvazniji Cinitelj, u savezu s demokratskim nacionalistickim pokretima u baltickim republikama, u raspadu Sovjetskog Saveza. Unatoc velikoj etnickoj nacionalnoj specificnosti, muslimanske republike sredisnje Azije bile su posljednja utvrda sovjetskoga komunizma te su se obratile nezavisnosti tek pred kraj procesa. Nairne, politicke elite u tim republikama bile su pod izravnom zastitom Moskve, a njihovi suresursi uvelike ovisili o politicki motiviranoj preraspodjeli unutar sovjetske drzave. 104 S druge strane, izrazi nacionalisticke autonomije ostro su se gusili, posebno u 1930-ima kada je Staljin odluCio slomiti svaku mogucu oporbu svojemu programu ubrzane industrijalizacije i izgradnje vojne snage po bilo koju cijenu. VodeCi ukrajinski nacionalni komunist Mikola Skipnik poCinio je 1933. samoubojstvo nakon sto je shvatio da su snovi o nacionalnoj emancipaciji unutar Sovjetskog Saveza bili jos jedna iluzija u dugom nizu neispunjenih obecanja boljsevicke revolucije. 105 Balticke republike i Moldova bile su cinicno pripojene 1940. godine na osnovi Ribbentrop-Molotovljeva pakta iz 1939. godine, a nacionalni izrazi tih krajeva su se sve do Tablica 7.5. Bilanca meourepublicke razmjene proizvoda i resursa, 1987. Potpuna bilanca Bilanco Nepokretna Radni proizvodnje resursi imovino (milijarde rubalja) (milijorde (milijuni Republika Direktna Potpuna osoba-godina) rubalja) Rusija 15,70 -0,78 3,65 -4,53 Ukrojina i Moldova 0,87 2,19 10,30 8,61 Bjelorusija 1,33 3,14 7,89 0,42 Kazahstan -17,50 -0,87 -5,43 -15,01 Sredisnja Azijo -0,89 -5,80 -13,41 20,04 Zakavkazje 3,20 7,78 2,48 0,57 Balticke republike -0,96 -0,39 -3,22 -0,05 Ukupno -0,74 0,00 -7,37 -12,63 /zvor: Granberg (1993a) 103 Rezun (1992.) 104 Carrere d'Encausse (1991.) 105 Mace (1983.)

53

KRAJ TISUCLJECA

1980-ih astra ogranicavali. 106 Stovise, etnicke i nacionalne skupine u ciju se lojalnost nije moglo vjerovati bile su izlagane masovnim deportacijama sa svojih podrucja, a njihove su autonomne republike ukidane: to se dogodilo s krimskim Tatarima, povolskim Nijemcima, Mesketijcima, Cecenima, Ingusima, Balkarcima, Karacajevcima i Kalmicima. 107 Takoder su milijuni Ukrajinaca, Estonaca, Latvijaca i Litvanaca osumnjicenih za kolaboraciju s neprijateljem za vrijeme Drugoga svjetskog rata dozivjeli istu sudbinu. Antisemitizam je bio stalna znacajka sovjetske drzave, a prozimao je svaki mehanizam politicke i profesionalne promocije. 108 K tomu, politika industrijalizacije i naseljavanja istocnih regija vodila je emigraciji (koju je poticala sovjetska drzava) milijuna Rusa u druge republike, u kojima su postajali znacajna manjina, ili cak najveca etnicka skupina (kao u Kazahstanu), dok ih je u isto doba u drzavnim organima zastupala domaca elita svake republike (vidi tablicu 1.6.). Na koncu Sovjetskog Saveza, oko 60 milijuna gradana zivjelo je izvan svoje domovine. 109 Ta uvelike umjetna federalna struktura bila je vise sustav kooptiranja lokalne i regionalne elite nego priznavanja nacionalnih prava. Stvarna moe je uvijek bila u rukama Komunisticke partije Sovjetskog Saveza (KPSS), a partijaje bila hijerarhijski Tablica 7.6. Etnicki sostav ruskih outonomnih republika, 1989. Republika Baskirsko Burjatska Cecenija-lngusetija Cuvaska Dagestan Jakutija Kabardino-Balkarija Kalmicka Karelija Komi Marijska Mordvinska Sjevernoosetska Tatarska Tuvinska Udmutska

lzvor: Shaw (1993: 532) 106 107 108 109

54

Simon (1991.) Nekrich (1978.) Pinkus (1988.) Suny (1993.)

Povrsina (tisuce km 2)

144 351 19 18 50 3103 13 76 172 416 23 26 8 68 171 42

Udio populacije u postocima Nacija Rusi

21,9 24,0 70,7 67,8 27,5 (Avari) 33,4 57,6 45,4 10,0 23,3 43,3 32,5 53,0 48,5 64,3 30,9

39,3 70,0 23,1 26,7 9,2 50,3 31,9 37,7 73,6 57,7 47,5 60,8 29,9 43,3 32,0 58,9

KRIZA INDUSTRIJSKOG ETATIZMA I SLOM SOVJETSKOGA SAVEZA

organizirana po cijelomu sovjetskom teritoriju te je izravno prenosila naredbe iz Moskve partijskim organizacijama svake republike, autonomne pokrajine iii oblasti. 110 Stovise, mijesanjem razlicitih nacionalnih populacija u tako velikim razmjerima i tijekom dugoga razdoblja pojavio se jedan nov sovjetski identitet, Cije su sastavnice bile ne samo ideologija nego obiteljske veze, prijateljstva i radni odnosi. Taka je sovjetska drzava priznavala nacionalni identitet, s cudnom iznimkom ruskog identiteta, ali je u isto doba definirala identitet u institucijama ustrojenim na osnovi teritorijalnosti, dok su nacije bile izmijesane po cijelomu Sovjetskom Savezu. U isto doba drzava je provodila nacionalnu diskriminaciju i zabranjivala izrazavanje nacionalne autonomije izvan sfere komunisticke moCi. Takva je kontradiktorna politika stvorila vrlo nestabilnu politicku konstrukciju kojaje trajala samo dok se provodila sustavna represija uz pomoc nacionalnih komunistickih elita koje su nalazile svoj interes u sovjetskoj federalnoj drzavi. Ali usmjeravanjem identiteta u nacionalno/etnicko samoodredenje kao jedinu prihvatljivu alternativu vladajucoj socijalistickoj ideologiji, dinamika sovjetske drzave stvorila je uvjete koji su poljuljali njenu vladavinu. Politicka mobilizacija nacionalno utemeljenih republika, ukljucujuCi Rusiju, protiv nadgradnje anacionalne federalne drzave hila je poluga koja je, zapravo, u konacnici dovela do pada Sovjetskog Saveza. Novostvoreni, sovjetski narod kao entitet kulturno razlicit od svake povijesne nacije bio je jos uvijek previse krhak da hi izdrzao napade civilnih drustava na sovjetsku drzavu. Paradoksalno, ta krhkost bilaje velikim dijelom rezultat komunistickog inzistiranja na pravima nacionalnih kultura i institucija, kako je to bilo odredeno u sovjetskoj drzavi. To je bilo izravno uzrokovano geopolitickim interesima KPSS-a kao avangarde komunistickog pokreta kojije htio zavladati svijetom. BuduCi da se ljudima nije dopustalo samoodredenje na osnovi njihova primarnog nacionalnoga etnickog identiteta, ideoloska praznina stvorena neuspjehom marksizma-lenjinizma pretvorila je kulturne rasp rave u sukob izmedu prikrivenog cinizma i ponovno pronadenog nacionalizma. Dok su pogreske nacionalista proizvodile samo male drhtaje zeljezne ruke nesmiljene komunisticke vlasti, pod utjecajem politicke probitacnosti procesa restrukturiranja popustile su uzde i taj je udarac razorio temelje sovjetske dr:lave.

110 Gerner i Hedlund (1989.)

55

KRAJ TISUCLJECA

Posljednja perestrojka 111 U travnju 1983., oko sest mjeseci nakon Breznjevljeve smrti, na Odjelu sociologije Instituta za ekonom1ju i industrijsko inzenjerstvo SovJetske akademije znanosti u Novos1b1rsku okupilo se 120 sudionika iz 17 gradova da bi raspravljali o jednom hrabrom izvjescu koje je otkrivalo "znatno zaostajanje prmzvodnih odnosa u sovjetskom drustvu za razvojem proizvodmh snaga" .112 "Novosibirsko IZVJesce" trebalo Je biti samo za povJerlJIVU uporabu, alije na zagonetan nacin procurilo u Washmgton Post koji gaje obJavio u kolovozu 1983. Takvo objavlJivanje izvjesca u inozemstvu potaknulo je Gorbacova, kojijos mJe bio potpuno na vlasti, da ga proc1ta i nesluzbeno raspravi u visim partijskim krugovima. IzVJesce je bilo pnpremlJeno pod vodstvom socwloginje Tatjane Zaslavskaje u Instltutu u Novos1b1rsku. Direktor Instltuta u to je doba bw Jedan od vodeCih sovJetskih ekonom1sta, Abel 111 OvaJ 1 sljedeC! dw uglavnom se temelJe na terensk1m lstra:hvanJlma, mtel'Vjmma 1 osobmm opazanJlma - mOJlm 1 moJlh rusklh suradmka u RuSlJl, kao sto sam gore naveo, u razdoblJu od 1989 do 1996 Medu ostahma, mOJl su sugovormc1 b1h A Aganbedzan, T ZaslavskaJa, N Satalm, G. Jazov, B Orlov, N KandruJev, J AfanaslJev, G Burbuhs, J GaJdar, A Sokm, A Golovkov, lJOS nekl V1sok1 sluzbemc1 soVJetskoga VlJeca m1mstara (1990 , 1991 ) 1 Vlade Ruske FederaclJe (1991 , 1992.) Prehmmarna smteza tlh opazanJa moze se naC! u Castells (1992) InformaclJe o poht1ckoJ struktun SoVJetskog Saveza 1pohtlck1m proces1ma 1zmedu 1990 1 1993 , zasnovane na rusk1m 1zvonma 1mtel'Vjulma s poht1ck1m aktenma, nalaze se u Castells, Shkaratan 1 Kolom1etz (1993 ) (PostoJl 1 maC!ca toga lZVJesca na ruskom JeZlku u Ruskom socwloskom udruzenJu u Moskv1 ) Posebne b1bhografske reference dane su samo kada se mogu pnmlJemtl na argument 1h dogadaJ kOJl se spommJe u tekstu N 1sam smatrao potrebmm davatl posebne reference za lZVJesca o opcepoznatlm dogadaJlma 1 cmJemcama 1z ruskoga tlska Na engleskomu govornom podrucJu postoJe 1zvrsna lZVJesca novmara koJl oplSUJU proces reforme 1pohtlcke sukobe u poslJednJlh deset godma postoJanJa SoVJetskog Saveza. Dva naJbolJa su KaIser (1991 ) 1 dob1tmk Puhtzerove nagrade DaVId Remmck (1993 ) 112 Survey (1984 ). Prava se pnca lZVJesca 1z Novos1b1rska razhkuJe od onoga sto se lZVJestavalo u medlJlma 1 pnhvatllo u znanstvemm krugoV!ma Opcepnznatl autor lzVJesca TatJana I ZaslavskaJa 1spnealaJe Emm1 KlselyovoJ 1 mem svoJu vlastltu mac1cu nastanka 1 svrhe tog lZVJesca Ono mJe nastalo na sastanku ekonomske sekClJe Centralnog komlteta KPSS-a, kao sto Je b1lo navedeno, mtl Je Centralm kom1tet 1kad raspravlJao o dokumentu kao takvom lzVJesceJe b1lo pnpremlJeno za raspravu na znanstvenom skupu u Instltutu za ekonomlJU 1 mdustnjsko mzenJerstvo u Novos1b1rsku NJegovo Je raspaeavanJe b1lo zabranJeno 1 bw Je oznacen kao "dokument za ogramcenu uporabu", svakl Je pnmJerak bw numenran za lSklJUClVU uporabu sudwmka sastanka Za vrlJeme skupa u Novos1b1rsku dva su pnmJerka nestala KGB lhJe odmah pokusao pronac1, pretrazw Je ClJeh Instltut 1 zaphJemo sve pnmJerke sudwmka skupa kao 1 ongmalm rukop1s lZVJesca TatJana ZaslavskaJa mJe mogla zadrzatl mt1 Jedan pnmJerak svoJega vlashtog lzVJesca, 1tek gaJe 1989 pnm1la na dar od BBC-Ja 1z Londona Prema ZaslavskaJOJ, Gor~acov Je proC!tao lZVJesce tek nakon sto Je bllo objaVljeno na Zapadu u kolovozu 1983. Cm1 se moguC!m daJe vee u hstopadu 1984 na sastanku Centralnog kom1teta posvecenom menadzmentu konstw neke 1deJe 1z lZVJesca pn 1zrad1 svoJe vlastlte strategiJe reforme Nekohko promatraca uoC!loJe tragove tema o koJlmaJe p1sala ZaslavskaJa u svoJemu dokumentu 1z Novos1b1rska u nek1m klJucmm elemenhma GorbacovlJeva odlucuJUceg referata na 27 kongresu partlJe u ve]Jac1 1986 Dakako, sama ZaslavskaJa mnogo Je skeptlcmJa glede svoJega mtelektualnog utJeCaJa na Gorbacova 1 soVJetsko vodstvo.

56

KRIZA INDUSTRIJSKOG ETATIZMA I SLOM SOVJETSKOGA SAVEZA

Aganbedzan. Sarno dvije godine nakon tog dogadaja, Aganbedzanje postao ekonomski savjetnik novoizabranomu generalnom sekretaru Mihailu Gorbacovu. Gorbacov je cesto konzultirao Tatjanu Zaslavskaju, direktoricu prvoga ozbiljnog instituta za istrazivanje javnog mnijenja u Moskvi, dok njezini podaci nisu poceli pokazivati pad Gorbacovljeve popularnosti 1988. Opcenito se smatra da su teze izlozene u novosibirskom dokumentu izravno inspirirale Gorbacovljevo izlaganje na 27. kongresu KPSS-a 23. veljace 1986. U tome je izlaganju generalni sekretar postavio pitanje prevlasti "administrativnih metoda" u upravljanju slozenom ekonomijom, uvodeCi time nesto sto je izgledalo kao najambicioznija perestrojka u ruskoj povijesti. Gorbacovljevaje perestrojka rodena u Andropovljevim naporima da brad Komunisticke partije izvede iz stajaCih voda posljednjih Breznjevljevih godina. 113 Kao sef KGB-a od 1967., Andropov je imao dovoljno informacija da zna kako se siva ekonomija prosirila cijelim sustavom i dovela do dezorganizacije planske privrede te korupcije ina najvisim drzavnim razinama, tj. do Breznjevljeve obitelji. Radna disciplina se raspala, ideoloska indoktrinacija docekivala se s velikim cinizmom, politicko je disidentstvo raslo, a rat u Afganistanu otkrivao je koliko tehnologija sovjetskih oruzanih snaga zaostaje u konvencionalnom ratovanju temeljenom na elektronici. Andropov je uspio dobiti podrsku mlade generacije sovjetskih voda koji su hili odrasli u poststaljinistickom drustvu, a hili su pripravni modernizirati zemlju, otvoriti je svijetu, okoneati s mentalitetom opsade koji je jos uvijek prevladavao medu starom gardom Politbiroa. Taka su sistemske kontradikcije, koje su vee prije opisane u ovoj knjizi, dovele do kriticne tocke moguceg sloma. No, oprezno sovjetsko rukovodstvo nije bilo voljno riskirati. Kao sto je to cest slucaj u povijesti, strukturalne stvari ne utjecu na povijesne procese dok se oni ne poklope s osobnim interesima drustvenih i politickih aktera. Ti su se novi protagonisti uspjeli organizirati oko Andropova u KPSS-u samo zato sto je Breznjevljev odredeni nasljednik Andrej Kirilenko bolovao od arterioskleroze. Unatoc kratkom mandatu (15 mjeseci od njegova imenovanja generalnim sekretarom do smrti) i losem zdravlju, u tom kratkom vremenu Andropov je odigrao kljucnu ulogu u pripremanju terena za Gorbacovljeve reforme: imenujuCi ga svojim zamjenikom, cisteci partiju i stvarajuCi mrezu reformista koju ce Gorbacov poslije iskoristiti. 114 Ti se reformisti nisu mogli nazvati liberalima. VodeCi clanovi grupe hili su Jegor Ligacov, ideolog koji je nastavio 113 Za dokumentiranu analizu tranzicije u sovjetskom vodstvu od Breznjeva do Gorbacova, vidi Breslauer (1990.). 114 Izvrsno izvjesce o borbi za vlast u KPSS-ovu Politbirou nakon Breznjevljeve smrti daje Walker (1986: 24 i dalje); takoder vidi Mitchell (1990.).

57

KRAJ TISUCWECA

predvoditi otpor Gorbacovu za vrijeme perestroj ke i Nikolaj Rizkov, koji je kasnije kao Gorbacovljev premijer branio dirigiranu ekonomiju nasuprot liberalnim prijedlozima Satalina, Javlinskoga i drugih protrzisno usmjerenih ekonomista. Andropovljevi izvorni planovi za reformu hili su usmjereni vracanju reda, postenja i discipline, i u partiji i na radnome mjestu, uz pomoc jake, Ciste vlasti. I zaista, kadaje u ozujku 1985. Gorbacov konacno izabran, nakon kratkotrajnog mandata starog cuvara partije Cernjenka, njegova je prva verzija perestrojke jako nalikovala Andropovljevim prijedlozima. On je postavio dva glavna cilja: tehnoloska modernizacija, pocevsi s industrijom strojeva i alata te obnavljanje radne discipline pozivajuci se na odgovornost radnika i pokretanje odlucne kampanje protiv alkoholizma. Uskoro je postalo jasno dace za ispravljanje nedostataka sovjetskog sustava, kako su bili opisani u izvjescu iz Novosibirska, trebati podrska institucija i domace i strane politike. 115 Gorbacovljeva povijesna zasluga je u tome sto je shvatio tu potrebu i usudio se suoCiti s tim izazovom iako je bio uvjeren da cvrstina Komunisticke partije, u cije temeljne principe nikada nije prestao vjerovati, maze izddati pritisak restrukturiranja kako bi nastao nov, zdrav socijalisticki Sovjetski Savez. Na 27. kongresu KPSS-a 1986. on je izlozio niz nacela koja ce ostati poznata u povijesti kao Gorbacovljeva perestrojka. 116 Posljednja je komunisticka perestrojka, kao i njezini prethodnici u sovjetskoj i ruskoj povijesti, bila proces iniciran s vrha, bez ikakva sudjelovanja civilnog drustva u nastajanju ili u ranoj primjeni. Njezin je glavni cilj bio usmjeren na ispravljanje unutarnjih nedostataka sustava, dok su u isto doba temeljni principi ostajali nepromijenjeni: monopol moCi Komunisticke partije, dirigirana ekonomija i status supersile unitarne sovjetske dr2ave. U najstrozem smislu, Gorbacovljevaje perestrojka ukljucivala veCi broj nacela o kojimaje odlucivao on sam, a cijije cilj bila rekonstrukcija sovjetskoga komunizma, od veljace 1986. (27. kongres) do rujna/studenog 1990., kada je Gorbacov odbio "Plan 500 dana" pretvorbe u tdisnu ekonomiju i popustio pritiscima Centralnog komiteta KPSS-a, imenujuCi konzervativnu vladu kojaje uvelike otezala s reformama teje konacno organizirala puc protiv Gorbacova u kolovozu 1991. Perestrojka je imala cetiri glavne medusobno povezane dimenzije: (a) razoruzanje, raspustanje sovjetskog carstva u istocnoj Europi i okoncanje hladnog rata; (b) ekonomsku reformu; (c) postupnu liberalizaciju javnog mnijenja, medija i kulturnog izrazavanja (takozvanu glasnost); 115 Vidi Aslund (1989.) 116 Vidi seriju kojuje priredio Aganbegyan (1988.-1990.)

58

KRIZA INDUSTRIJSKOG ETATIZMA I SLOM SOVJETSKOGA SAVEZA

(d) kontroliranu demokratizaciju i decentralizaciju politickog sustava. Znakovito je da nacionalisticki zahtjevi unutar Sovjetskog Saveza nisu hili aktualni dok sukobi u Nagorno-Karabahu, mobilizacije u baltickim republikama i masakr u Tbilisiju 1989. nisu primorali Gorbacova da se suoCi sa svim tim problemima. Kraj hladnoga rata ostat ce u povijesti zapamcen kao Gorbacovljev globalni doprinos covjecanstvu. Bez njegove osobne odluke da povjeruje Zapadu i pobijedi otpor sovjetskih jastrebova u sigurnosnoj zajednici, proces razoruzanja i djelomicno uklanjanje sovjetskih i americkih nuklearnih arsenala najvjerojatnije ne bi tako uznapredovali, iako je taj proces jos uvijek nedostatan i prespor. Stovise, Gorbacovljeva je inicijativa hila odlucujuca za slamanje komunistickih rezima u istocnoj Europi. Cak je zaprijetio iza kulisa dace poslati sovjetske trupe i sprijeciti namjeru Stasija da puca na demonstrante u Leipzigu. Odricanje od kontrole nad istocnom Europom bio je Gorbacovljev majstorski potez koji je omoguCio razoruzanje i pravu miroljubivu koegzistenciju sa Zapadom. Oba su procesa hila prijeko potrebna za rjesavanje problema sovjetske privrede i za njezino povezivanje sa svjetskom ekonomijom, sto je bio Gorbacovljev konacni cilj. Sarno ako bi se sovjetska drzava mogla osloboditi tereta divovskih vojnih projekata, njezini bi se ljudski i ekonomski resursi mogli preorijentirati na tehnolosku modernizaciju, proizvodnju robe siroke potrosnje i poboljsanje zivotnog standarda stanovnistva, sto bi ulilo nove nade u sovjetski sustav. Pa ipak, ekonomske reforme pokazale su se teskima, cak i kada se imalo na umu obecanje buduceg razoruzanja. 117 Pretvorba vojnih poduzeca pokazala se tako tromom da i nakon vise godina postkomunisticke vlasti u Rusiji jos uvijek nije provedena. Svjetske cijene nafte pale su 1986. godine i povecale zaostajanje produktivnosti i proizvodnje sibirskih naftnih i plinskih polja te su se zalihe konvertibilne valute, koje su desetak godina stitile Sovjetski Savez od velikih ekonomskih nestasica, pocele smanjivati i tako povecavati teskoce tranzicije. Dramaticna nuklearna nesreca u Cernobilu u travnju 1986. pokazalaje daje tehnoloska zaostalost sovjetske industrije dosegla opasnu razinu, sto je zapravo pomoglo liberalizaciju, dajuci Gorbacovu dodatne argumente za preustroj drzavne birokracije. No, najozbiljnije prepreke ekonomskoj reformi postavljalaje upravo sovjetska drzava, pa cak i sami Gorbacovljevi reformisti. Iako su se s njim slagali oko postupnog kretanja prema uvodenju polutrziSnih mehanizama u nekim sektorima (uglavnom stanovanja i usluga), ni Gorbacov a niti njegovi ekonomski savjetnici nisu istinski mogli ni zamisliti, a kamoli prihvatiti, privatno vlasnistvo nad zemljom i sredstvima za proizvodnju, liberaliziranje cijena u cijeloj eko117 Vidi Aganbegyan (1989.)

59

KRAJ TISUCLJECA

nomiji, oslobadanje kredita od izravne kontrole Goshanke iii rastakanje jezgre planske privrede. Da su pokusali s reformama kao sto su Satalin i Javlinski predlozili u "Planu 500 dana" u ljeto 1990., dozivjeli hi ostro protivljenje ljudi lojalnih sovjetskom ddavnom aparatu i vodstvu Komunisticke partije. Zapravo, to se i dogodilo kada su samo nagovijestili takvu mogucnost ljeti 1990. Teskoce perestrojke dolaze iz Gorhacovljeva osobnog i politickog proturjecja u pokusaju da sustav reformira uz pomoc Komunisticke partije, istodohno pokusavajuCi smanjiti vlast te iste Komunisticke partije. Nacela "stani i kreni" koja su proizlazila iz takvoga mlakog pristupa reformi doslovce su rastrojila sovjetsku privredu, uzrokujuci masovne nestasice i inflaciju. lnflacijaje pokrenula nezakonito nagomilavanje zaliha i spekulacije, sto je dalo nov zamah sivoj ekonomiji u svim djelatnostima. Od sporedne uloge profitahilnog nametnika na dirigiranoj ekonomiji, siva ekonomija preuzela je cijele sektore trgovine i distrihucije dohara i usluga. Tako je jos dugo, cak i nakon kraja komunizma, hivsa siva ekonomija sa svojim kohortama mafijasa i podmitljivih sluzhenika hila prevladavajuCi organizacijski ohlik profitahilne gospodarske djelatnosti u Sovjetskom Savezu i drustvima koja su ga slijedila. 118 To sto je siva ekonomija preuzela veCinu dinamicnih ekonomskih sektora,josje vise pogorsalo vee rastrojenu hivsu plansku privredu, gurajuCi ju u kaos i hiperinflaciju do 1990. Gorhacov nije hio idealisticki vizionar nego pragmatican voda, zreo i vjest partijski politicar, koji se sukohio s endemskim prohlemima sovjetske poljoprivrede u svome rodnome kraju Stavropolju. Bio je siguran u svoje sposohnosti manevriranja, uvjeravanja, kooptiranja, otkupljivanja i, kadje to hilo potrehno, podCinjavanja svojih politickih protivnika ako su okolnosti njegovih zamisli takvo sto zahtijevale. Njegovaje perestrojka postala i radikalizirana i paralizirana jer je iskreno vjerovao da sustav moze usavrsiti bez hitnih sukoha drustvenih interesa koji su poddavali sovjetski komunizam. U tom smislu, hio je istodohno i socioloski naivan i politicki arogantan. Da je pazljivije pratio sociolosku analizu sadrzanu u dokumentu Zaslavskaje, imao bi jasniju sliku drustvenih grupa na koje se mogao osloniti, ali i onih koje bi se mogle suprotstaviti svakom pokusaju izgradnje sustava na nekom drukCijem nacelu, bilo politickoj demokraciji hilo trzisnom gospodarstvu. Na koncu, struktura drustva uvelike odreduje sudhinu politickih projekata. Zato je vazno u ovom stadiju analize zapamtiti sto je hila osnovna 118 Vidi, npr., H~ndelman (1995.). 119 Vidi Lane (1990.); Castells et al. (1993.). Vrijednu teorijsku analizu za razumijevanje drustvene strukture socijalistickih drustava daje Verdery (1991.). Takoder smo se oslanjali na radove Ivana Szelenyija; npr. Szelenyi (1982.).

60

KRIZA INDUSTRIJSKOG ETATIZMA I SLOM SOVJETSKOGA SAVEZA

drustvena struktura sustava moci u sovjetskom etatistickom drustvu. Sd sovjetske drustvene moCi cinile su cetiri glavne interesne grupe:11 9 1. Komunisticki ideolozi, koji su bili zaduzeni za obranu marksisticko-lenjinistickih vrednota i njihovu dominaciju nad drustvenim navikama i institucijama. Bili su to doktrinarni vode Komunisticke partije (predvodeni Ligacovim u godinamaperestrojke), alii ljudi na vlasti u kulturnom i medijskom aparatu Sovjetskog Saveza, od tiska, televizije i radija do Akademije znanosti i sveuCilista, ukljucujuCi i sluzbene (drzavne) umjetnike i pisce. 2. Mocna elita drzavnog aparata, koja je bila zainteresirana za nastavak svoga monopola vlasti u sovjetskoj ddavi, s izvanrednim privilegijima koji suje doveli na razinu kaste (a ne klase). Ta mocna elitaje sama bila podijeljena na barem cetiri vece potkategorije koje, dakako, ne obuhvacaju svu slozenu strukturu sovjetske drzave: (a) Osnovni politicki aparat KPSS-a, koji se sastojao od nomenklature, prave vladajuce klase Sovjetskog Saveza. Kao sto je poznato, termin nomenklatura imajasno odredeno znacenje: bilaje to lista drzavnih i partijskih polozaja koji su zahtijevali izriCitu suglasnost relevantnoga partijskog komiteta posebno o svakoj osobi koja je trebala biti imenovana; u najstrozem i najvaznijem smislu, vrh nomenklature (doslovce tisuce mjesta) trebao je imati otvorenu podrsku Centralnog komiteta KPSS-a. Bio je to osnovni mehanizam putem kojeg je Komunisticka partija sedam desetljeca kontrolirala sovjetsku drzavu. (b) Drugu elitnu grupu ddavnog aparata Cinili su sluzbenici Gosplana koji su sami upravljali Citavom sovjetskom privredom i davali upute nadleznim ministarstvima i upravnim jedinicama. Direktori Gosnaba i donekle Gosbanke takoder se mogu ukljuCiti u tu kategoriju. (c) Trecu su grupu cinili zapovjednici oruzanih snaga. Iako su uvijek bili podredeni partijskom autoritetu (posebno nakon sto ih je Staljin 1930-ih godina desetkovao), kako je vojska postajala sve slozenijom i ovisnijom o tehnologiji i obavjestajnoj sluzbi, tako su oni Cinili sve samostalniju grupu. Cesto su se sluzili svojim pravom veta i posljednjih deset godina Sovjetskog Saveza na njih se nije moglo racunati bez ozbiljnih konzultacija, sto su urotnici iz 1991. godine, na svoju zalost, prekasno saznali. 120 (d) Posljednja grupa, aline manje vazna, posebne snage KGB-a i Ministarstva unutarnjih poslova, nastavile su igrati vaznu i relativno samostalnu ulogu u sovjetskoj drzavi, pokusavajuCi predstavljati interese dr120 0 sovjetskim oruzanim snagama, vidi Taibo (1993a).

61

KRAJ TISUCLJECA

zave neovisno o politickim sukobima unutar partije. Ne treba zaboraviti daje suvremeni KGB stvoren nakon Staljinove smrti u ozujku 1954., nakon sto je savez partijskog vodstva i oruzanih snaga uspio osujetiti pokusaj Berijina puca organiziranoga s MVD-om (nekadasnja politicka policija) s kojim se vojska uvijek sukobljavala zbog sjecanja na teror u 1930-im godinama. Tako, unatoc oCitom kontinuitetu, KGB 1980-ih nije bio izravni povijesni nasljednik Dzerzinskoga i Berije nego znatno strucnija snaga, jos uvijek ovisna o KPSS-u, ali vise usmjerena na moe i stabilnost sovjetske drzave nego na ideolosku Cistocu Komunisticke partije.121 To objasnjava paradoksalnu podrsku KGB-a posljednjem krugu reformi od Andropova do Gorbacova i njegov otpor pucu 1991., unatoc aktivnom sudjelovanju sefa KGB-a Krickova. 3. Trecu su grupu u korijenu sovjetske moCi cinili rukovodioci velikih drzavnih poduzeca, osobito u dva glavna sektora: vojno-industrijskom kompleksu122 i industriji nafte i plina123 . Taje grupa bila i strucno sposobna i zainteresirana za tehnolosku modernizaciju, ali i duboko protiv kretanja prema tdistu, demilitarizacije privrede ili oslobadanja kontrole nad vanjskom trgovinom. Zbog svoje ekonomske, drustvene i politicke moCi u poduzeCima, glavnim gradovima i regijama u zemlji, mobilizacija te mocne elite u borbi protiv reformi bila je odlucujuca u zaustavljanju Gorbacova u Centralnom komitetu KPSS-a koji je 1990. pao pod vlast te grupe.l24

4. Konacno, jos jedna krajnje vazna interesna grupa bila je organizirana u svim strukturama sovjetske dzave. Bila je to mreza stvorena izmedu nomenklature i "sefova" sive ekonomije. U biti, u pogledu osoba koje su joj pripadale, ta se grupa nije puno razlikovala od prethodno nabrojanih. Ali njihova strukturalna pozicija u sustavu sovjetske moCi bila je razlicita: njihov je izvor moCi bio u vezi sa sivom ekonomijom. Ta se grupa protivila ukidanju planske privrede jer je i nastala i prosperirala samo zbog pukotina u toj ekonomiji. Dakako, kada se dirigirana ekonomija 121 Andrew i Gordievsky (1990.) 122 Vidi Castells i Natalushko (1993.) 123 Vidi Kuleshov i Castells (1993.). (lzvorno izvjesce je na ruskom i moze se naCi u Institutu za ekonomiju i industrijski inzenjering, Ruska akademija znanosti, Sibirski ogranak, Novosibirsk, 1993.). Vidi takoder Kiselyova et al. (1996.). 124 Grupu koja je kontrolirala Centralni komitet KPSS-a u jesen 1990. i koja je zaustavila reforme, te Cije su inicijative utrle put pripremi puca, vodio je Lukjanov, predsjednik Vrhovnog sovjeta SSSR-a; Guidaspov, lenjingradski sekretar Partije; direktori vojno-industrijskih poduzeca Masljukov, Velicko i Laverov; te sekretar Vojne komisije Centralnog komiteta, Baklanov. Za njega se smatralo da je odigrao odlucujucu ulogu u pripremi puca, a bio je i jedan od clan ova "Komiteta za izvanredno stanje" koji je prezeo vlast 19. kolovoza 1991. (informacija iz razgovora s ruskim politickim promatracima).

62

KRIZA INDUSTRIJSKOG ETATIZMA I SLOM SOVJETSKOGA SAVEZA

raspala, siva je ekonomija, duboko povezana s komunistickom nomenklaturom, iskoristila situaciju i cjelokupnu privredu transformirala u divovski stroj za spekuliranje. Zato sto siva ekonomija cvjeta osobito u vremenima ekonomskog kaosa, ti su kvazikriminalni vode sive ekonomije, koja se kasnije pretvorila u divlji prvobitni kapitalizam, glavni destabilizirajuCi faktor za vrijeme perestrojke i nakon nje. 125 To je, ukratko, slika mocnih interesnih grupa s kojima se Gorbacov morao nositi u pokusaju reformiranja komunizma bez ukidanja privilegija koje je taj sustav generirao. Postigao je laku pobjedu nad ideolozima. Kada sustavi dodu do krizne tocke, mehanizmi koji legitimiraju vrijednosti tih sustava vracaju se tamo odakle su dosli, dok god se nove forme kulturne dominacije ne stvore i integriraju u materijalne interese dominantnih elita. Ligacovi i Nine Andrejeve Sovjetskog Saveza postali su idealne mjere za odmjeravanje napretka reforme. Vojskaje bila veca snaga s kojom se trebalo racunati, jer vojska nikada lako ne prihvaca silazak s vlasti, posebno kad je to kombinirano sa sokantnom spoznajom da se cijele jedinice ne mogu vratiti u domovinu zbog nedostatka stambenog prostora i osnovne infrastrukture. Ipak, Gorbacov je dobio njihov pristanak na razoruzanje gradeci na njihovu shvacanju potrebe za regrupiranjem i novom opremom nakon sto su izgubili tehnolosku utrku u konvencionalnom naoruzanju. Marsal Ogarkov, zapovjednik Generalstaba, bioje smijenjen u rujnu 1984., godinu dana nakon sto je javno zahtijevao povecanje vojnog proracuna za moderniziranje tehnologije sovjetske vojne opreme cija se inferiornost pokazala kada su izraelske zracne snage unistile sirijske avione u Dolini Bekaa 1982. Ali njegovu su poruku culi, i Gorbacov je zapravo povecao vojni proracun, cak usred ekonomski najtezega razdoblja. Gorbacovljevi se vojni planovi nisu advise razlikovali od planova americke administracije: imali su za cilj postupno smanjenje troskova, rasformiranje beskorisnoga preobilnog arsenala nuklearnih raketa, uz istodobno podizanje strucne i tehnoloske kakvoce sovjetskih oruzanih snaga na razinu velesile, ali bez prijetnje nuklearnom katastrofom. Tu su strategiju zapravo podrzavale i oruzane snage i KGB, koji se zato nisu nacelno protivili reformama, no uz dva uvjeta: da se sacuva teritorijalni integritet sovjetske ddave ida kontrola vojno-industrijskog kompleksa ostane pod Ministarstvom obrane. Tako, dokje Gorbacov bio uvjeren u podrsku vojske i snaga sigurnosti, ta su dva beskompromisna uvjeta zadala odlucujuce udarce Gorbacovljevim reformamajer je to u praksi znaCilo da se nacionalizam (bez obzira na Gorbacovljeva osobna gledista) mora potisnuti te da glavna industrija ne moze funkcionirati prerna tdisnim pravilima. 125 Vidi Handelman (1995.)

63

KRAJ TISUCLJECA

Izmedu 1987. i 1990. partijska nomenklatura, vrhunska drzavna hirokracija, vojno-industrijski kompleks, naftni generali i sefovi sive ekonomije ucinkovito su se oduprli Gorhacovljevim reformama, pristajuCi na ideoloske hitke, ali zapravo prestrojavajuCi se u partijskoj i ddavno-hirokratskoj strukturi. Gorhacovljevi dekreti su s vremenom postali papirnati tigrovi, kao sto je to cesto hio slucaj u povijesti ruskih perestrojki. No Gorhacov je hio horae. Odlucio je ne slijediti Hruscova u povijesnom porazu, au politickimje sukohima racunao na podrsku nove generacije komunistickih voda protiv sovjetske gerontokracije, na simpatije Zapada, na zhrke u ddavnoj hirokraciji ina neutralnost vojske i snaga sigurnosti. Tako, da hi svladao otpor interesnih grupa koje su postale politicka prepreka perestrojki, istodohno vjerujuCi u buducnost socijalizma i u reformiranu Komunisticku partiju kao njegov instrument, pozvao je civilno drustvo na mobilizaciju za podrsku njegovim reformama: uskorenie je vodilo k perestrojki, a perestrojka je postala ovisna o glasnosti, otvarajuCi put demokratizaciji.126 Takvim je postupcima nehoticno potaknuo proces koji je dokrajCio Komunisticku partiju, sovjetsku ddavu i njegovo vlastito mjesto na vlasti. Pa ipak, dokje za veCinu sovjetskog pucanstva hio posljednji komunisticki sef ddave, a za komunisticku manjinu izdajica koji je unistio Lenjinovu hastinu, Gorhacov ce u povijesti ostati zapamcen kao junak koji je razaranjem sovjetskog carstva promijenio svijet, iako je to uCinio ne znajuci i ne htijuCi.

N acionalizam, demokracija i dezintegracija sovjetske drzave Liheralizacija politike i masovnih medija, koju je pokrenuo Gorhacov s namjerom ukljuCivanja civilnog drustva u podrsku svojim reformama, donijelaje pomake u mnogim podrucjima. Povratak povijesnog pamcenjaje, pod utjecajem sve agresivnijega sovjetskog tiska i televizije, otkrio i javno misljenje, ideologije i vrijednosti drustava koja su naglo dohila slobodu koju su cesto izrazavala zbrkano, ali sa zajednickim otporom prema svim vnstama sluzhenih istina. Izmedu 1987. i 1991. u sve vecemu drustvenom vihoru intelektualci su osudili sustav, radnici su strajkali zhog svojih zahtjeva i prava, ekolozi su otkrili katastrofe u okolisu, grupe za ljudska prava organizirale su proteste, Memorijalni pokret je rekonstruirao strahote stalji126 Vidi izvrsno novinsko izvjesce o utjecaju medija na raspad Sovjetskog Saveza u: Shane (1994.).

64

KRIZA INDUSTRIJSKOG ETATIZMA I SLOM SOVJETSKOGA SAVEZA

nizma, a glasaci su se koristili svakom prilikom da odbace sluzbene kandidate Komunisticke partije na parlamentarnim i lokalnim izborima i time delegitimiraju utvrdenu strukturu moCi. Najjaca mobilizacija i izravan izazov sovjetskoj drzavi dolazili su iz nacionalistickih pokreta. 127 U veljaci 1988. masakr koji su pocinili Azeri nad Armencima u Sumgaitu ponovno je razbuktao sukob u armenskoj enklavi Nagorno-Karabahu u Azerbajdzanu, koji je prerastao u otvoreni rat i primorao sovjetsku vojsku na intervenciju i upravljanje tim teritorijem izravno iz Moskve. Meduetnicke napetosti na Kavkazu izasle su na vidjelo nakon vise desetaka godina nasilnog potiskivanja i umjetnog integriranja. Stotine ljudi je ubijeno 1989. u dolini Fergani u Uzbekistanu u sukobima izmedu Uzbeka i Mesketijaca. Mime demonstracije gruzijskih nacionalista u Tbilisiju 9. travnja iste godine ugusene su otrovnim plinom. Pritom su bile ubijene 23 osobe sto je potaknulo sluzbenu istragu iz Moskve. Takoder pocetkom 1989. Moldavska nacionalna fronta pocelaje kampanju za nezavisnost republike i njenu reintegraciju s Rumunjskom. Kudikamo najsnaznija i najbeskompromisnija nacionalisticka mobilizacija dogodila se u baltickim republikama. U rujnu 1988. nakon objavljivanja tajnog pakta izmedu Staljina i Hitlera iz 1939. kojimje bila dogovorena aneksija baltickih republika, doslo je do velikih demonstracija i do stvaranja narodnih fronti u svakoj od tih triju republika. N akon toga je estonski parlament izglasao promjenu svoje vremenske zone iz moskovske u finsku. Litvaje pocela izdavati vlastite putovnice. U kolovozu 1989., protestirajuCi u povodu pedesete godisnjice pakta izmedu Ribbentropa i Molotova, dva milijuna ljudi vezalo se u ljudski lanac koji se protezao preko teritorija triju republika. U proljece 1989. vrhovni sovjeti triju republika proglasili su svoju nezavisnost i pravo nadglasavanja zakona koji dolaze iz Moskve. To je pokrenulo otvorene sukobe sa sovjetskim vodstvom, koje je odgovorilo embargom na robu iz Litve. Znakovito je da se muslimanske republike sredisnje Azije i Kavkaza nisu pobunile protiv Sovjetskog Saveza iako je islam bio u usponu, osobito medu intelektualnim elitama. Sukobi na Kavkazu i u sredisnjoj Aziji uglavnom su postali meduetnicka konfrontacija i politicki gradanski ratavi unutar republika (kao u Gruziji) ili izmedu republika (npr. Azerbajdzan protiv Armenije). N acionalizam nije bio samo izraz kolektivnoga etnickog identiteta nego i prevladavajuCi oblik demokratskog pokreta diljem Sovjetskog Saveza, a posebno u Rusiji. "Demokratski pokret" koji je vodio proces politicke mobilizacije u glavnim urbanim centrima Sovjetskog Saveza nikad nije bio 127 Carrere d'Encausse (1991.)

65

KRAJ TISUCLJECA

organizirana fronta, niti je "Demokratska Rusija", popularni pokret koji je osnovao Jurij Afanasijev s drugim intelektualcima, bio stranka. Bilo je na desetke protostranaka svih politickih usmjerenja, ali pokret je, s obzirom na povijesno iskustvo visokostrukturiranih organizacija, uglavnom bio antistranacki. Nepovjerenje prema formaliziranim ideologijama i partijskoj politici vodilo je drustveno-politicke pokrete, osobito u Rusiji ali i u Ukrajini, Armeniji i baltickim republikama, da poticu okupljanje oko dva znaka identiteta: negacije sovjetskoga komunizma u bilo kojemu obliku i afirmacije kolektivnog primarnog identiteta ciji je najsiri izraz bio nacionalni identitet, jedino povijesno sjecanje kojemu su ljudi mogli pribjeCi u vakuumu kojije nakon pada ostavio marksizam-lenjinizam. U Rusijije taj obnovljeni nacionalizam imao osobito jak odjek medu ljudima kao reakcija na antiruski nacionalizam drugih republika. Tako su se, kao sto se to u povijesti cesto dogada, nacionalizmi medusobno poticali. Zato je Jeljcin, protivno svim pretpostavkama, postao jedini ruski politicki voda s golemom podrskom u narodu i povjerenjem, unatoc tomu (ili vjerojatno bas zbog toga) sto su Gorbacov i KPSS ulagali velike napore da uniste njegov imidz i reputaciju. U jednom od cetiriju razgovora vodenih 1991. godine Jeljcinov glavni politicki savjetnik od 1988. do 1992., Genadij Burbulis, pokusao je objasniti duboke razloge Jeljcinove privlacnosti za ruski narod. Vrijedi tocno navesti njegove rijeci: Ono sto zapadni promatraci ne razumiju jest da je nakon 70 godina staljinistickog terora i potiskivanja nezavisnog misljenja, rusko drustvo duboko iracionalno. Drustva koja su se svodila na iracionalnost, prvenstveno se mobiliziraju oko mitova. Taj se mit u suvremenoj Rusiji zove Jeljcin. Zato je on jedina prava snaga demokratskog pokreta. 128 I zaista, u kriticnim demonstracijama 28. ozujka 1991. u Moskvi, kada se demokratski pokret definitivno okrenuo protiv Gorbacova i izasao na ulice unatoc njegovoj zabrani, ne obaziruCi se na vojne trupe, stotine tisuca demonstranata izvikivale su samo dvije parole "Rusija!" i "Jeljcin! Jeljcin!" Afirmacija zaboravljene proslosti i negacija sadasnjice simbolizirana u covjeku koji je mogao reCi "N e!" a ipak prezivjeti, bili su jedina jasno odredena nacela novorodenoga gradanskog drustva. Veza izmedu demokratskog pokreta i nacionalisticke mobilizacije, kao i proces raspada sovjetske moCi bili su paradoksalno predodredeni strukturom sovjetske federalne ddave. Buduci da je sva vlast bila koncentrirana u Centralnom komitetu KPSS-a i u sredisnjim institucijama sovjetske drzave (Kongres narodnih deputata, Vrhovni sovjet SSSR-a, Vijece ministara 128 Intervju s Genadijem Burbulisom, 2. travnja 1991.

66

KRIZA INDUSTRIJSKOG ETATIZMA I SLOM SOVJETSKOGA SAVEZA

i Prezidij Vrhovnoga sovjeta SSSR-a), proces demokratizacije pod Gorbacovom dopustao je kandidaturu (aline slobodno politicko udruzivanje) nekomunistickih kandidata u sovjetskim gradovima, regijama i republikama, dok su u isto doba sovjetski Kongres narodnih deputata i Vrhovni sovjet bili pod strogom kontrolom. Izmedu 1989. i 1991. protukandidati sluzbenih komunistickih kandidata dobili su vecinu mjesta u lokalnim sovjetima glavnih gradova i u republickim parlamentima. Izgledalo je da hijerarhijska struktura sovjetske ddave umanjuje stetu nanijetu mehanizmima politicke kontrole. Ipak, strategija koju su namjerno kreirali politicki stratezi demokratskog pokreta, a osobito oni koji su radili s Jeljcinom, bila je usmjerena na ucvrscivanje vlasti u republickim institucijama i potom na koristenje tih institucija kao poluge protiv centralne sovjetske drzave, trazeCi sto vise moguce vlasti za republike. Tako je ono sto se Cinilo autonomaski ili separatisticki pokret postalo i pokret protiv stege sovjetske ddave i, konacno, pokusaj oslobodenja od kontrole Komunisticke partije. Ta strategija objasnjava zasto se kljucna politicka bitka u Rusiji 1990.-1991. usredotocila na sve vecu moe i autonomiju Ruske Federacije, jedine koja nije imala svoga predsjednika republickog parlamenta. Tako, dok je Gorbacov mislio da je pobijedio kada je osvojio veCinu glasova naroda na referendumu o novom Ugovoru o savezu 15. ozujka 1991., ti su rezultati bili zapravo pocetak kraja Sovjetskog Saveza. Jeljcinovi su glasaCi uspjeli dati na glasovanje pitanje koje je trazilo neposredne narodne izbore za predsjednika Ruske Federacije, s tocnim datumom- 12. lipnja. Odobrenje za takvu odluku biJo je mnogo vaznije od odobrenja koje je Gorbacov dobio za svoje nejasne prijedloge za novu federalnu ddavu. Kada je Jeljcin postao prvi demokratski izabrani ruski sef drzave, nastao je jaz izmedu predstavnika ruskih politickih struktura i onih iz drugih republika s jedne strane i sve izoliranije nadstrukture sovjetske federalne drzave s druge. U tom casu samo je snazna odlucna represija mogla vratiti zbivanja pod nadzor. Ali sovjetska Komunisticka partija nije bila u stanju pokrenuti represiju. Postalaje razdijeljena, uznemirena, dezorganizirana zbog Gorbacovljevih manevara i prodiranja vrijednosti i projekata novoozivljenog drustva u njezine redove. Pod utjecajem kritike iz svih struktura, politicka nomenklatura izgubilaje samopouzdanje. 129 Na primjer, izbor Jeljcina za predsjednika ruskog parlamenta u ozujku 1991. bio je moguc samo zato jer je jedna vazna frakcija novoosnovane ruske Komunisticke partije pod vodstvom Ruckoja prisla demokratima, a protiv nacionalisticko-komunistickog vodstva Polozkova, koji je bio voda veCine u ruskoj Komunistickoj partiji i koji 129 George Breslauer mije skrenuo pozornost na gubitak samopouzdanja partijske nomenklature kao glavni faktor u sprjecavanju ranog protivljenja Gorbacovljevim reformama.

67

KRAJ TISUCLJECA

se otvoreno suprotstavljao Gorhacovu. Zapravo, najutjecajnija grupa Centralnog komiteta KPSS-a, koja se uglavnom okupljala oko Anatolija Lukijanova, predsjednika Vrhovnog sovjeta SSSR-a (i Gorhacovljeva kolege s pravnog fakulteta), hilaje odluCila prekinuti daljnje reforme ujesen 1990. Tada imenovana Pavlovljeva vlada imala je za cilj ohnovu dirigirane ekonomije. Za ponovno uvodenje reda u gradove i ogranicavanje nacionalizma, pocevsi od haltickih repuhlika, poduzete su policijske mjere. Ali hrutalni napad specijalnih snaga Ministarstva unutarnjih poslova na zgradu televizije u Vilniusu u sijecnju 1991. potaknuo je Gorhacova da zatrazi kontrolu i zaustavi represiju. Do srpnja 1991. Gorhacov je hio spreman na nov ugovor o savezu hez sest od 15 repuhlika (halticke repuhlike, Moldavija, Gruzija i Armenija) i jamCio je siroke ovlasti repuhlikama kao jedini nacin da se spasi Sovjetski Savez. U svome govoru pred Centralnim komitetom 25. srpnja 1991. takoder je izlozio ideoloski program napustanja lenjinizma i okretanja partije na demokratski socijalizam. Odnio je laku pohjedu. Prave snage Centralnog komiteta i veCina sovjetske vlasti vee su se hili usmjerili na pripreme puca protiv svoga generalnog sekretara i predsjednika, nakon sto su propustili kontrolirati procese kroz ustaljene institucionalne procedure koje vise nisu funkcionirale zhog toga sto je veCina repuhlika, a posehno Rusija, izmakla kontroli sovjetske sredisnje drzave. Okolnosti pod kojima se odigrao puc u kolovozu 1991., dogadaj koji je prethodio raspadu Sovjetskog Saveza, nisu do danas potpuno otkrivene i vjerojatno je da ce ih veo tajne jos dugo prekrivati, pogotovo ako imamo na umu lahirint politickih interesa ispletenih oko te urote. Povrsno gledajuCi, Cini se iznenadujucim da hi mogao propasti puc organiziran iz Centralnog komiteta KPSS-a s potpunim sudjelovanjem sefa KGB-a, ministra unutarnjih poslova, ministra ohrane, potpredsjednika SSSR-a i veceg dijela sovjetske vlade. I zaista, unatoc svim analizama kojima se ovdje havimo, puc je mogao uspjeti da Jeljcin i nekoliko tisuca njegovih pristalica nisu ustali, otvoreno stavljajuCi zivote na kocku, racunajuCi na nazocnost medija kao svoju simholicnu ohranu, te da se ljudi iz svih dijelova drustva diljem Rusije i u nekim sovjetskim repuhlikama nisu sastali na svojim radnim mjestima i glasovali za Jeljcina saljuCi tisuce telegrama u Moskvu. Nakon sedam desetljeca represije, ljudi su jos uvijek hili zhunjeni ali i, hude li potrehno, spremni za horhu u ohranu svoje novostecene slohode. MoguCi uspjeh puca na kratki rok ne hi nuzno znacio daje kriza Sovjetskoga Saveza mogla hiti zaustavljena s ohzirom na proces raspadanja cijelog sustava. lpak, kriza je mogla imati drukciji rasplet, a povijest hi hila drukCija. Osnovni faktori neuspjeha puca hili su: odnos KGB-a i vojske te nerazumijevanje zhivanja u vlastitoj zemlji od strane komunistickog vodstva, sto je hio rezultat njihove sve vece izolacije na vrhu sovjetske drzave. Glavne jedinice snaga sigur-

68

KRIZA INDUSTRIJSKOG ETATIZMA I SLOM SOVJETSKOGA SAVEZA

nosti odbile su suradivati: elitna KGB-ovajedinica Alfa odhilaje poslusati naredbu za napad na Bijelu kueu, dobivsi podrsku kljucnih KGB-ovih zapovjednika; padobranci pod zapovjednistvom generala Favela Gracova izjavili su odanost Gorbacovu i Jeljcinu; i konacno, zapovjednik zracnih snaga general Saposnikov prijetio je ministru obrane da ee bombardirati Kremlj. Sarno nekoliko sati nakon tog ultimatuma pobunjenici su se predali. Te su odluke proizasle iz Cinjenice da su vojska i KGB dozivjeli transformaciju za vrijeme perestrojke. Ne toliko zbog toga sto su hili aktivni zagovaraci demokracije, nego zato sto su hili u izravnom kontaktu s evolucijom drustva u cjelini tako da bi bilo kakav odlucujuCi pokret protiv utvrdenoga zapovjednog lanca mogao podijeliti snage i otvoriti put u gradanski rat. Niti jedan odgovorni zapovjednik ne bi riskirao gradanski rat s vojskom opremljenom golemim i raznovrsnim nuklearnim arsenalom. Zapravo, sami organizatori puca nisu hili pripremni zapoceti gradanski rat. Bili su uvjereni da hi pokazivanje snage i zakonito smjenjivanje Gorbacova, nakon povijesnog presedana Hruscovljeva uspjesnog smjenjivanja, bilo dovoljno da dovede zemlju pod kontrolu. Podcijenili su Jeljcinovu odlucnost, a nisu ni razumjeli novu ulogu medija i do koje su mjere mediji hili izvan komunisticke kontrole. Puc su planirali i izveli kao da su u Sovjetskom Savezu 1960-ih godina. Bio je to vjerojatno posljednji put da su hili na ulici bez tjelesnih cuvara. Kada su otkrili novu zemlju koja se razvila u posljednjih dvadeset pet godina, vee je bilo prekasno. Njihov je pad postao pad njihove partijske drzave. No ipak, raspad komunisticke ddave i jos vise slom Sovjetskog Saveza nisu hili povijesne danosti. SljedeCih su mjeseci bile potrebne promisljene politicke aktivnosti koje su male grupe odlucnih revolucionara poduzimale u najciseoj lenjinistickoj tradiciji. Predvodeni Burbulisom, tim nesumnjivim Machiavellijem nove demokratske Rusije, Jeljcinovi su stratezi do kraja izveli plan odvajanja drustveno ukorijenjenih republickih institucija i do tada vee potpuno izolirane nadstrukture sovjetske federalne drzave. Dokje Gorbacov ocajnicki pokusavao prezivjeti raspad Komunisticke partije i reformu sovjetskih institucija, Jeljcinje uvjerio komunisticke vode Ukrajine i Bjelorusije, koji su se brzo preokrenuli u nacionaliste i borce za nezavisnost, da se zajednicki odvoje od Sovjetskog Saveza. Njihov dogovor u Beloveskoj PusCi 9. prosinca 1991.- razoriti sovjetsku ddavu i stvoriti labav savez nezavisnih drzava kao mehanizam za sirenje naslijeda Sovjetskog Saveza medu novim suverenim republikama- oznaCio je kraj jednoga od najhrabrijih i najstetnijih drustvenih eksperimenata u ljudskoj povijesti. Ali lakoea s kojom su Jeljcin i njegovi pomoenici pokrenuli proces rasformiranja u samo cetiri mjeseca otkrila je potpuni raspad prevelikoga drzavnog aparata koji je izgubio vezu s vlastitim drustvom. 69

KRAJ TISUCLJECA

Oziljci povijesti, pouke za teoriju, naslijede za drustvo Sovjetski je eksperiment, koji je odlucujuce obiljezio dvadeseto stoljece, velikim dijelom utjecao na razvoj i imao posljedice za cijeli svijet. Takoder je zasjenio ne samo geopolitiku ddava nego i zamisljene konstrukcije drustvene preobrazbe. Unatoc strahotama staljinizma, politicka ljevica i drustveni pokreti diljem svijeta dugo su u sovjetskom komunizmu gledali harem motiv za nadu i cesto izvor inspiracije i podrske, ali viden kroz izoblicujuCi veo kapitalisticke propagande. Vrlo je malo intelektualaca iz generacije kojaje rodena u prvoj polovini stoljeca odoljelo fascinaciji rasprave o marksizmu, komunizmu i gradenju Sovjetskog Saveza. Brojni vodeCi drustveni znanstvenici na Zapadu razvili su svoje teorije za, protiv i u odnosu prema sovjetskom iskustvu. Neki od najistaknutijih intelektualnih kriticara sovjetskoga komunizma hili su u svojim studentskim godinama pod utjecajem trockizma, ultraboljsevicke ideologije. Da su svi ti napori, sve te ljudske patnje i strasti, sve te ideje, svi snovi, mogli nestati u tako kratkom vremenu, otkrivajuCi prazninu rasprave, iznenadujuCi je izraz nase kolektivne sposobnosti da izgradimo tako snazne politicke fantazije da one na kraju promijene povijest, makar i u suprotnom smjeru od namjeravanih povijesnih projekata. Mozda je najbolnija pogreska komunisticke utopije otimanje i iskrivljavanje revolucionarnih snova i nada toliko mnogo ljudi u Rusiji i u cijelom svijetu, pretvorba oslobodenja u tlacenje, pretvaranje projekta besklasnog drustva u ddavu pod dominacijom kasta i pomak od solidarnosti medu eksploatiranim radnicima k sudionistvu aparatcika nomenklature na njihovu putu da postanu vode svjetske sive ekonomije. Sve u svemu, i unatoc nekim pozitivnim elementima socijalne politike u dobu nakon Staljina, sovjetski je eksperiment donio prilicne patnje narodima Sovjetskog Saveza i svijetu uopce. Rusija se nije mogla drukcije industrijalizirati niti modernizirati ali je mogla izbjeci pogrome ljudi koji su se dogodili u Staljinovo doba. Relativna socijalna jednakost, puna zaposlenost i socijalna drzava postignuti su u socijaldemokratskim rezimima u susjednoj, tada siromasnoj, Skandinaviji bez primjene tako ekstremne politike. Nacisticki stroj nije porazio Staljin (koji je, zapravo, desetkovao i oslabio Crvenu armiju upravo prije rata kako bi nametnuo svoju osobnu kontrolu) nego volja ruskog stanovnistva da se odupre vanjskom osvajacu. Dominacija Kominterne nad velikim dijelom svjetskoga revolucionarnog i socijalistickog pokreta sterilizirala je energije, koCila politicke planove i vodila cijele nacije u slijepu ulicu. Podjela Europe i svijeta na vojne blokove ograniCila je pristup bitnom dijelu tehnoloskih postignuca i ekonomski rast u godinama nakon Drugoga svjetskog rata u besmislenoj utrci u naoruzanju. Da ne bi bilo zabune, americke (i nesto manje europske) institucije hladnog rata 70

KRIZA INDUSTRIJSKOG ETATIZMA I SLOM SOVJETSKOGA SAVEZA

snose istu odgovornost za sudjelovanje u sukohu, za razvoj i uporahu nuklearnog naoruzanja i nagomilavanje hipolarne simetrije u svrhu svjetske dominacije. 130 Dakako, hez koherentne, snazne i prijetece fasade sovjetske moCi, zapadna drustva i javno mnijenje tesko hi hili prihvatili sirenje svojih ratnickih drzava i nastavak otvorenih kolonijalnih pothvata, kao sto je hilo ohjelodanjeno nakon kraja hladnog rata. Stovise, izgradnja supersile hez oslanjanja na proizvodnu ekonomiju i otvoreno drustvo pokazala se neoddivom, a i razornom, za Rusiju i druge sovjetske repuhlike na dugi rok, i hez neke vidljive koristi za njihovo stanovnistvo osim, mozda, sigurnog zaposlenja i nekih poholjsanja uvjeta zivota izmedu 1960. i 1980. To razdohlje sada mnogi u Rusiji idealiziraju zhog ocajne situacije u kojoj su se nasli veliki dijelovi stanovnistva u vrijeme tranzicije u divlji kapitalizam. lpak, najstetnija povijesna ironija hila je ruglo kojemu je komunisticka drzava izvrgla vrijednosti ljudske solidarnosti u kojoj su odgojena tri narastaja sovjetskih gradana. Dokje veCina ljudi iskreno vjerovala u zajednicko prevladavanje teskoca i uzajamno pomaganje da hi izgradili holje drustvo, postupno su otkrili i konacno shvatili da su njihovo povjerenje sustavno zloupotrehljavali pripadnici kaste cinicnih hirokrata. Kadje istina otkrivena, moralni oziljci koje su zadohili gradani Sovjetskog Savezajos ce se dugo osjecati: to je osjecaj promasenog zivota i degradiranje ljudskih vrijednosti koje su srz svakodnevnih odnosa. Cinizam i nasilje zavladali su cijelim drustvom i hrzo su nestala nadanja koja je pokrenula demokracija uhrzo nakon kraha Sovjetskog Saveza. Naknadni neuspjesi sovjetskog eksperimenta,perestrojke i demokratske politike u devedesetim godinama unistili su ruske zemlje i hivse sovjetske repuhlike i doveli ih do ocaja. Sto se tice intelektualaca, najvaznija politicka pouka komunistickog eksperimenta je osnovna razdaljina koju treha drzati izmedu teorijskih postavki i povijesnog razvoja politickih projekata. Da se izrazimo otvoreno i drsko, sve utopije, ako se pokusaju ozbiljno provesti, vade u teror. Teorije i obvezatno ideologiziranje mogu biti (i hili su) korisno orude za razumijevanje, a time i za vodenje kolektivnih akcija; ali samo kao orude koje uvijek moze biti ispravljeno i prilagodeno iskustvu, a nikada kao model koji sere130 Povijest hladnoga rata obiluje dogadajima i anegdotama koje otkrivaju kako su dva vojna bloka hranila svoje vlastite obrambene paranoje izvan zdrave pameti. Dobra ilustracija tog mentaliteta, kojije prebrzo zaboravljen, jest otkrivanje tajne so\jetskih podmornica u svedskim vodama. Kao sto se neki mozda sjecaju, vise od dvadeset godina svedska je mornarica, uz potporu Zapadnog saveza, tvrdila da so\jetske podmornice probijaju pomorske granice te zemlje, zbog cega su oni pribjegava!i redovitom bacanju eksploziva sto su prenosile televizije po cijelome svijetu. Tek 1995. Svedskaje potvrdila "neugodnu cinjenicu da su njihove obrambene snage lovile vodene lasice, a ne ruske podmornice ... Novi hidrofonicki instrumenti uvedeni u svedsku vojsku 1992. pokazali su da vodene lasice mogu oda8iljati zvukove slicne zvukovima podmornice" (New York Times, 12. veljace 1995., str. 8). Sto se tice vodenih lasica, njihova se sudbina u iz\jeseu ne spominje.

71

producira u svojoj elegantnoj koherentnosti, u nesavrsenom ali ipak prekrasnom svijetu. Zato sto su takvi pokusaji u najboljem slucaju cinicne racionalizacije osobnih i grupnih interesa. U najgorem slucaju, kada njihovi vjernici iskreno vjeruju u njih i djeluju u skladu s njima, takve teorijske konstrukcije postaju izvor politickoga fundamentalizma, kojije uvijek podloga diktature i terora. Ne zalazem se za bezlicnu politicku sliku bez vrijednosti i strasti. Snovi i planovi tvore drustvenu promjenu. Cisto racionalni sebicni subjekt, tip "slobodnog strijelca" uvijek bi ostao kod kuce i pustio "druge" da obave povijesne promjene. Jedini problem s takvim stavom (najbolji "ekonomski racionalni izbor") jest da on pretpostavlja kolektivnu akciju drugih. Drugim rijecima, to je oblik povijesnog parazitizma. N a srecu, malo su drustava u povijesti izgradili paraziti, upravo zato sto su previse sebicni da bi se angazirali. Drustva su oblikovali i uvijek ce oblikovati drustveni akteri koji se mobiliziraju oko interesa, ideja i vrijednosti u otvorenom, konfliktnom procesu. Ono sto konacno odreduje sudbinu i strukturu drustavajesu socijalne i politicke promjene. Tako, sovjetsko iskustvo ne pokazuje potrebu za nepolitickim vrijednosno neutralnim procesom drustvene transformacije nego potrebu za distancom i tenzijom izmedu teorijske analize, predstavnickih sustava drustva i aktualne politicke prakse. Relativno uspjesna politicka praksa uvijek se snalazi u povijesnim granicama, ne pokusavajuCi napredovati u skokovima i zaokretima nego prilagodujuCi se obrisima drustvene evolucije i postupnosti promjena ljudskog ponasanja. Taj argument nema nikakve veze s razlikom izmedu reforme i revolucije. Kada se materijalni uvjeti i subjektivna svijest u drustvu opcenito promijene do tog stupnja da institucije vise ne odgovaraju tim uvjetima, dogada se revolucija (mirna ili ne, iii nesto izmedu) kao dio normalnag procesa povijesne evolucije, kao sto je to pokazao slucaj Juzne Afrike. Kada avangarde, koje su gotovo uvijek intelektualne avangarde, uzmu za cilj ubrzanje povijesnog tempa vece od onoga sto drustva zapravo mogu podnijeti, kako bi zadovoljila i zelju za vla8cu i teorijsku doktrinu, ona mogu pobijediti i preoblikovati drustvo, ali samo pod uvjetom da mogu daviti duse i muciti tijela. Intelektualci koji prezive mogu tada u udobnosti svojih biblioteka razmisljati o pretjeranosti svojih iskrivljenih revolucionarnih snova. Ipak, kao glavnu pouku sovjetskog iskustva treba zapamtiti da su revolucije (ili reforme) previse vazne i stoje previse ljudskih zivota da bi ih se prepustilo sanjarenju ili, u ovom slucaju, teoretiziranju. Ljudi imaju tu odgovornost da, koristeCi se svim moguCim orudem koje im dode u ruke (bilo teorijsko ili organizacijsko), nalaze i kroce kolektivnom stazom svojih individualnih zivota. Umjetni raj teorijski inspirirane politike trebao bi zauvijek ostati zakopan sa sovjetskom ddavom. Buduci daje najvaznija pou-

72

KRIZA INDUSTRIJSKOG ETATIZMA I SLOM SOVJETSKOGA SAVEZA

ka raspada komunizma spoznaja da povijest nema neki drugi smisao izvan ave konkretne povijesti koju prozivljavamo. Vazne pouke treba izvuci i za teoriju drustva uopce i posebno za teoriju informacijskog drustva. Proces drustvene promjene oblikovan je prema povijesnoj matrici drustva u kojemu se zbiva. Taka su izvori dinamike etatizma postali u isti mah njegova strukturalna ogranicenja i poticatelji kontradiktornih procesa unutar sustava. Kada drzava zarobi drustvo i ekonomiju, svi se ljudski i materijalni resursi mobiliziraju oko ciljeva moCi i ideologije. Ipak, taj je trud ekonomski uzaludanjer nema ugradena ogranicenja pri koristenju i raspodjeli nedostatnih resursa. On je drustveno odrziv samo dokje gradansko drustvo podjarmljeno u cistoj prisili ili svedeno napasivnu ulogu pridonosenja radu i javnim uslugama na najnizoj mogucoj razini. Pod etatizmom drustvo, cim se aktivira, postaje nepredvidljivo u svom odnosu prema drzavi. Drzava slabi zbogvlastite nesposobnosti da mobilizira svoje podanike koji odbijaju suradnju ili otporom ili povlacenjem. Sovjetski se etatizam suocavao s posebno teskim zadatkom u upravljanju svojim odnosom prema ekonomiji i drustvu u povijesnom kontekstu od tranzicije prema informacionalizmu. Stetnim tendencijama ugradenima u dirigiranu ekonomiju i ogranicenjima kojaje drustvu nametnula strukturalna prednost dana vojnoj moCi dodani su jos pritisci prilagodivanja specificnim zahtjevima informacionalizma. Paradoksalno, ali sustav koji je izgraden pod parolom razvitka proizvodnih snaga nije mogao svladati najvazniju tehnolosku revoluciju u ljudskoj povijesti. To je zato sto su znacajke informacionalizma, simbiotske interakcije izmedu drustveno odredene abrade informacija i materijalne proizvodnje, postale nespojive s drzavnim monopolom na informacije i zatvaranjem tehnologije unutar granica vojne industrije. N a razini organizacija, strukturalna logika vertikalnih birokracija postala je zastarjelom zbog informacijskog trenda k fleksibilnim mrezama, kao sto se to uvelike dogodilo na Zapadu. Ali za razliku od Zapada, vertikalni zapovjedni lanac bio je u samoj srzi sustava, sto je jos vise otezavalo transformaciju velikih korporacija u nove oblike umrezenih poslovnih organizacija. Doduse, sovjetski su rukovodioci i birokrati otkrili fleksibilnost i umrezivanje kao organizacijski oblik, no primijenili su ih na razvoj sive ekonomije, cime se iznutra podrivala sposobnost kontrole dirigirane ekonomije, povecavajuCi razliku izmedu institucionalne organizacije sovjetskog sustava i funkcionalnih zahtjeva stvarne ekonomije. Stovise, informacijsko drustvo nije nadgradnja neke nove tehnoloske paradigme. Ono se zasniva na povijesnoj tenziji izmedu materijalne snage apstraktne abrade informacija i traganja drustva za smislenim kulturnim identitetom. U oba slucaja etatizam, cini se, ne maze obuhvatiti novu povijest. Ne samo da gusi sposobnost za tehnolosku inovaciju nego prisvaja ire-

73

KRAJ TISUCLJECA

definira povijesno ukorijenjene identitete da bi ih rastopio u proces stvaranja moCi koji je od primarne vaznosti. Konacno, etatizam postaje nemocan u svijetu u kojemu su osnovni izvori ekonomske i vojne moCi sposobnost drustva da stalno obnavlja informacije i tehnologiju koja ih utjelovljuje. Etatizam se takoder slabi i konacno unistava svojom vlastitom sposobnoscu generiranja legitimnosti na osnovi identiteta. Apstrakcija drzavne vlasti u ime odumiruce ideoloske konstrukcije ne moze izdrzati kusnju vremena protiv dvostrukog izazova povijesnih tradicija i individualnih zelja. lpak, unatoc tim osnovnim strukturalnim proturjecnostima, sovjetski se etatizam nije srusio pred napadom drustvenih pokreta nastalih iz tih proturjecnosti. Vazan doprinos sovjetskog iskustva opcoj teoriji drustvene promjene jest da drustveni sustavi mogu nestati pod odredenim uvjetima kao rezultat svojih vlastitih nedostataka bez stalnih napada svjesno mobiliziranih drustvenih aktera. Takvi su mjeti, cini se, povijesni rad drzave ka unistenju temelja civilnog drustva. Time ne zelimo reci da mozaik drustava koja su tvorila Sovjetski Savez nije bio sposoban za politicku pobunu, socijalni revolt iii cak revolucionarnu mobilizaciju. Zapravo, nacionalisticka mobilizacija baltickih republika iii masovne demokratske demonstracije u Moskvi i Lenjingradu u proljece 1991. pokazale su da postoji aktivan, politicki svjestan segment urbane populacije koji samo ceka priliku da preuzme sovjetsku drzavu. Ipak, ne samo da nije bilo dovoljne politicke organiziranosti nego, sto je jos i vaznije, nije bilo cvrstog, pozitivnog drustvenog pokreta koji bi nudio alternativne poglede na politiku i drustvo. U svomu najboljem svjetlu ruski demokratski pokret prije raspada Sovjetskog Saveza bio je pokret za slobodu govora, uglavnom oznacen ponovnom mogucnoscu drustva da se izjasnjava i govori glasno i otvoreno. u svojoj glavnini ruski je demokratski pokret bio kolektivno odbacivanje iskustva koje je to drustvo prozivjelo, bez daljnje afirmacije nekih drugih vrijednosti osim konfuzne rekonstrukcije povijesnog, nacionalnog identiteta. Kada je oCiti neprijatelj (sovjetski komunizam) nestao, kada su materijalne teskoce tranzicije dovele do pogorsanja uvjeta svakodnevnog zivota i kadaje siva realnost oskudne bastine od sedam desetljeca dnevne borbe doprla do svijesti ljudi bivsega Sovjetskog Saveza, nepostojanje kolektivnog projekta, osim cinjenice daje "bivsi", prosiriloje politicku zbunjenost i potaknulo divlju utakmicu za individualno prezivljavanje u cijelom drustvu. Posljedice velike drustvene promjene koja je nastala prije iz raspada sustava nego iz izgradnje alternativnog projekta mogu se osjetiti u bolnoj zaostavstini koju su Rusija i sva bivsa sovjetska drustva dobili od sovjetskog etatizma i od promasajaperestrojke. Ekonomijaje unistena nepodnosljivo bolno za pucanstvo spekulativnim manevrima u korist nomenklature; neodgovornim savjetima o apstraktnim nacelima slobodnog tdista koje 74

KRIZA INDUSTRIJSKOG ETATIZMA I SLOM SOVJETSKOGA SAVEZA

su davali Medunarodni monetarni fond, neki zapadni savjetnici i politicki neiskusni ruski ekonomisti koji su se odjednom nasli na visokim polozajima, kao i neucinkovitoscu demokratske drzave kojaje nastala kao rezultat bizantinskih prepirki izmedu politickih frakcija kojima su vladale osobne ambicije. Kriminalnaje ekonomija narasla do nevidenih razmjera zajednu veliku industrijsku zemlju, povezala se sa svjetskom kriminalnom ekonomijom i postala vazan Cimbenik koji se mora uzimati u obzir i u Rusiji i na medunarodnoj sceni. Kratkovidna politika Sjedinjenih Drzava, koja je zapravo ciljala na unistenje "ruskog medvjeda" u svjetskoj politici, potaknula je nacionalisticke reakcije, prijeteCi ponovnim zaostravanjem utrke u naoruzavanju i medunarodnom napetoscu. Nacionalisticki pritisci unutar vojske, politicki manevri u Jeljcinovu Kremlju i kriminalni interesi na vodeCim polozajima doveli su do katastrofalne avanture rata u Ceceniji. Demokrati na vlasti izgubili su se izmedu svoje pripravnicke vjere u moe tdista i makijavelijanskih strategija skrojenih za tajne prostorije moskovskoga politickog establismenta ali neosjetljivih na osnovne zivotne uvjete traumatiziranog stanovnistva - sve se to sirilo velikim teritorijem sve razjedinjenije zemlje. N ajtrajnija zaostavstina sovjetskog etatizma bit ce razaranje civilnog drustva nakon desetljeca sustavnoga negiranja njegova postojanja. Svedeni na mreze primarnog identiteta i individualno prezivljavanje, Rusi, a i svi ljudi u bivsim sovjetskim drzavama, morat ce proCi rekonstrukciju svoga kolektivnog identiteta u svijetu u kojemu tokovi moCi i novca postupno pokusavaju pruziti pomoc novonastajuCim ekonomskim i socijalnim institucijama prije no sto zivnu, da bi ih progutali u svojim globalnim mrezama. Nigdje stalna borba izmedu globalnih ekonomskih tokova i kulturnog identiteta nije vaznija nego na pustopoljini stvorenoj raspadom sovjetskog etatizma na povijesnom rubu informacijskog drustva.

75

2. USPON CETVRTOGA SVIJETA: INFORMATIZIRANI KAPITALIZAM, SIROMASTVO IDRUSTVENOISKLJUCENJE

Uspon informacionalizma na ovom kraju tisucljeca isprepletenje sa sve vecom nejednakoscu i drustvenim iskljucenjem u svijetu. U ovome poglavlju pokusat cu objasniti kako i zasto je to tako, prikazujuCi neke slike novih oblika ljudskih patnji. Podosta veze s time ima proces kapitalistickoga restrukturiranja sa svojom cvrstom logikom ekonomske konkurencije. Medutim, novi tehnoloski i organizacijski uvjeti informacijskog doba, kako su analizirani u ovoj knjizi, daju nov snazan zaokret od starog modela teznje za profitom k duhovnom propitivanju. Medutim, postoje i proturjecne indicije, kojima se zaostrava ideoloski nabijena rasprava o nedacama ljudi danas u cijelome svijetu. Napokon, u posljednjih cetvrt stoljeca deseci milijuna Kineza, Korejaca, Indijaca, Malajaca, Tajlandana, Indonezana, Cileanaca, Brazilaca, Argentinaca i stanovnika jos nekih manjih zemalja dobili su pristup razvoju, industrijalizaciji i potrosnji. VeCina stanovnistva zapadne Europe jos uvijek uziva najvisi zivotni standard na svijetu i u svjetskoj povijesti. Dok su u Sjedinjenim Drzavama prosjecne realne nadnice radnika muskaraca stagnirale ili pale (s iznimkom onih s visokim kvalifikacijama i fakultetskim obrazovanjem), masovno ukljucivanje zena u placeni rad, i to na ona mjesta koja su muskarci napustili, uglavnom je odrialo pristojan zivotni standard- pod uvjetom da svako kucanstvo ima dva stalna prihoda. Statistike o zdravstvu, obrazovanju i prihodima u cijelom svijetu pokazuju prosjecno znatno poboljsanje u usporedbi s prosloscu. 1 Zapravo, uzimajuCi u obzir stanovnistvo kao cjelinu, samo su Sovjetski Savez i Podsaharska Mrika, nakon pada 1

76

UNDP (1996.)

USPON CETVRTOGA SVIJETA

etatizma u prvoj i kapitalisticke marginalizacije u drugoj zemlji, dozivjeli pad zivotnog standarda, a neke zemlje i pad u statistici vitalnosti u posljednjih deset godina (iako je veCina Latinske Amerike dozivjela nazadovanje u 1980-ima). Ipak, kakoje Stephen Gould rekao u naslovujednog svog izvrsnog clanka prije mnogo godina, "srednja vrijednost nije poruka" .2 Cak i bez ulazenja u iscrpnu diskusiju 0 znacenju kvalitete zivota, ukljucujuCi posljedice za okolis u posljednjoj fazi industrijalizacije, naizgled nejasan prikaz razvitka u osvit informacijskog doba pokazuje ideoloski manipuliranu zbunjenost. Zato pri ocjenjivanju drustvene dinamike informacionalizma treba utvrditi razliku izmedu nekoliko procesa socijalne diferencijacije. S jedne strane nejednakost, polarizacija, siromastvo i bijeda pripadaju podrucju odnosa raspodjele/potrosnje ili diferencijalnog bogatstva stvorenog kolektivnim pregnucem. S druge strane indiuidualizacija rada, pretjerana eksploatacija radnika, drustveno iskljucenje i izopacena integracija karakteristicne su za cetiri specificna procesa vezana za proizvodne odnose. 3 Pod nejednakoscu razumijemo razlicito prisvajanje bogatstva (prihoda i imovine) razlicitih pojedinaca i drustvenih skupina koji su u medusobnom odnosu. Polarizacija je specifican proces nejednakosti koji se dogada kada vrh i dna dohodovne ljestvice ili raspodjele bogatstva rastu bde od sredine, koja se smanjuje, zaostravajuci tako socijalne razlike izmedu dvaju krajnjih segmenata stanovnistva. Siromastvo je institucionalno definirana norma koja odreduje razinu sredstava ispod koje nije nemoguce doseCi zivotni standard za koji se smatra da je minimalan u dan om drustvu u dana vrijeme (obicno razina prihoda po odredenom broju clanova kucanstva, kako to vlade i autoritativne institucije definiraju). Bijeda je termin koji predlazem da bi se oznaCilo ono sto socijalni statisticari zovu "krajnja bijeda", ono sto je dna raspodjele prihoda i imovine ili ono sto neki strucnjaci vide kao oskudicu, cime se uvodi siri raspon socijalno-ekonomskih nedostataka. Na primjer, u SAD-u se krajnje siroma.Snim oznacuju ona kucanstva ciji je prihod nizi od 50% prihoda na granici siromastva. Ocito je da su sve te definicije (sa snaznim efektom kategoriziranja populacija i definiranja socijalnih politika i raspodjele sredstava) statisticki relativne i kulturno odredene, uz to sto su jos i politicki manipulirane. Ipak, one nam barem pomazu da budemo precizni kad opisujemo/analiziramo drustvenu diferencijaciju u informacijskom kapitalizmu. Drugi skup procesa i njihova kategorizacija pripadaju analizi proizvodnih odnosa. Taka, kada promatraci kritiziraju "nesigurne" radne odno2 3

Gould (1985.) Za raspravu o analizi siromastva i drustvenog iskljucenja u komparativnoj perspektivi, vidi Rodgers et al. (1995.); Mingione (1996.).

77

KRAJ TISUCLJECA

se, obicno misle na proces individualizacije rada i na njemu prirodenu nestabilnost naCina zaposljavanja. Inace rasprava o drustvenoj iskljucenosti oznacava vee videnu tendenciju stalnom iskljucivanju odredenih kategorija stanovnistva iz sluzbenih trzista rada. Ti procesi doista imaju temeljite posljedice za nejednakost, polarizaciju, siroma8tvo i bijedu. Ali, te se dvije razine moraju analiticki i iskustveno razlikovati da bi se utvrdili njihovi uzrocni odnosi i tako utro put razumijevanju dinamike drustvene diferencijacije, eksploatacije i iskljucenja u umrezenom drustvu. Pod individualizacijom rada razumijem proces kojim se doprinos rada proizvodnji definira za svakog radnika pojedinacno i za svaki od njegovih/ njezinih doprinosa, bilo u obliku samozaposljavanja ili pri pojedinacno ugovorenom, uglavnom zakonski nereguliranom radu za mjesecnu placu. U prvom poglavlju prvoga sveska empirijski sam argumentirao difuziju tog oblika rada, a ovdje bih samo htio podsjetiti daje individualizacija rada prevladavajuca praksa u urbanoj neformalnoj ekonomiji koja je postala najcesci oblik zaposljavanja u veCini zemalja u razvoju kao i na nekim trZistima rada visoko razvijenih ekonomija. 4 Rahim termin pretjerana eksploatacija5 da bih oznaCio radni aranzman koji omogucuje kapitalu sustavno zaddavanje placanja/alokaciju resursa ili nekim vrstama radnika namece teze radne uvjete, ispod norme ili propisa na danom formalnom tdistu rada u danom vremenu i prostoru. To se odnosi na diskriminaciju imigranata, manjina, zena, mladih ljudi, djece i drugih vrsta diskriminiranih radnika, sto donosioci propisa toleriraju ili sankcioniraju. U ovom kontekstu posebno znacenje ima trend ozivljavanja placenog rada djece u cijelom svijetu, u uvjetima krajnje eksploatacije, nemogucnosti da se obrane i njihove zloporabe, sto preokrece povijesni model socijalne zastite djece koji je postojao u kasnomu industrijskom kapitalizmu, kao i u industrijskom etatizmu i tradicionalnim poljoprivrednim drustvima. 6 Drustveno iskljucenje je koncept koji su predlozili u komisiji za socijalnu politiku Komisije Europske unije i koji je prihvacen u Medunarodnoj organizaciji rada Ujedinjenih naroda. 7 Prema tekstu Opservatorija Europske komisije o nacionalnim politikama borbe protiv drustvenog iskljuce4 5

6 7

78

Portes et al. (1989.) Rahim pojam "pretjerana eksploatacija" kako hih ga razlikovao od pojma eksploatacije u marksistickoj tradiciji, koji hi se u strogoj marksistickoj ekonomiji mogao primijeniti na svaki rad za plaeu. Buduci da hi ta kategorizacija podrazumijevala prihvacanje radne teorije vrijednosti, sto je vise stvar uvjerenja nego znanstvenog istrazivanja, zelio hih zaohici tu raspravu u potpunosti, alii izhjeCi zahunu glede upotrehe termina "eksploatacija" jer hih taj termin htio rahiti za slucajeve sustavne diskriminacije, kao sto su oni na koje se odnosi moja kategorizacija. ILO (1996.) Rodgers et al. (1995.)

USPON CETVRTOGA SVIJETA

nja, termin se odnosi na "socijalna prava gradana ... na odredeni osnovni zivotni standard i na sudjelovanje u glavnim drustvenim i profesionalnim sansama u drustvu. "8 PokusavajuCi biti jos precizniji, definiram drustveno iskljucenje kao proces kojim je odredenim pojedincima ili grupama sustavno onemogucen pristup polozajima koji bi im omogucili autonoman zivot unutar drustvenih standarda institucija i vrijednosti u danom kontekstu. 9 Pod normalnim okolnostima, u informacijskom kapitalizmu, takav se polozaj obicno povezivao s mogucnoscu relativno stalnog placenog rada za barem jednog Clana stabilnog kucanstva. Drustveno je iskljucenje zapravo proces koji covjeku oduzima posao u kontekstu kapitalizma. u zemljama s razvijenom socijalnom skrbi ukljucenje maze takoder znaciti bogatu odstetu u slucaju dugorocne nezaposlenosti ili invalidnosti, iako to postaje sve manje uobicajeno. Drustveno iskljucenima smatram mase ljudi koji dulje vremena primaju socijalnu pomoc pod institucionalno sankcioniranim uvjetima kao sto je slucaj u SAD-u. N aravno, medu engle skim plemstvom i naftnim sejhovima naslo bi se jos uvijek nekoliko nezavisno bogatih pojedinaca koji se uopce ne bi bunili da budu osudeni na nerad. Njih ne smatram drustveno iskljucenima. Drustveno iskljucenje je proces, a ne stanje. Taka se njegove granice mijenjaju, a tko je iskljucen varira tijekom vremena, ovisno o obrazovanju, demografskim znacajkama, drustvenim predrasudama, poslovnoj praksi ijavnim politikama. Stovise, iako je nedostatak stalnog zaposlenja kao izvora prihoda krajnji odlucujuCi mehanizam drustvenog iskljucenja, kako i zasto pojedinci i grupe dodu u strukturalne teskoce ili nemogucnosti da zaraduju za sebe slijedi iz sirokog spektra putova u oskudicu. Nije to samo stvar nedostatka kvalifikacija ili nemogucnosti da se nade posao. Uzrokom maze biti i bolest u drustvu koje nema zdravstveno osiguranje za veliki dio svojega stanovnistva (npr. SAD); ili ovisnost o drogama ili alkoholu koja unistava covjecnost u osobi; ili kultura zatvora; ili stigma bivseg zatvorenika koja onemogucuje izlazak iz kriminala po povratku na slobodu. Ili mentalne bolesti ili zivcani slam, koji stavljaju pred covjeka izbor izmedu psihijatrijske represije i neodgovorne deinstitucionalizacije, paraliziraju dusu i dokrajcuju volju. Ili jos jednostavnije, funkcionalna nepismenost, nezako8 9

Room (1992: 14) Pod "autonomijom" u ovom kontekstu razumijevam minimalnu granicu individualne autonomije/drustvene heteronomije kako je odredena drustvom. Ocito je da radnik, iii cak osoba koja radi za sebe, nije autonoman u odnosu na svojega poslodavca iii mrezu klijenata. Tu mislim na drustvene uvjete koji oznacuju drustvenu normu, za razliku od nesposobnosti !judi da organiziraju svoje vlastite zivote cak i pod pritiskom drustvene strukture jer nemaju pristup resursima koje drustvena struktura nalaze kao nuzne za izgradnju njihove ogranicene autonomije. Ta se rasprava o drustveno ogranicenoj autonomiji nalazi u temeljima konceptualizacije ukljucenja/iskljucenja kao razlicitog izraza socijalnih prava !judi.

79

KRAJ TISUCLJECA

niti status, nemogucnost da se plati stanarina koja tjera u beskucnistvo, ili samo losa sreca sa sefom ili policajcem - sve to maze pokrenuti lavinu dogadaja koji salju osobu (i cesto njegovu/njezinu obitelj) na rubove drustva gdje zive brodolomci neuspjesne covjecnosti. Stovise, proces drustvenog iskljucenja u umrezenom drustvu tice se i ljudi i teritorija. Tako da, pod odredenim uvjetima, cijele zemlje, regije, gradovi i cetvrti postaju iskljuceni, obuhvacajuCi u toj iskljucenosti veCinu ili svu svoju populaciju. To se razlikuje od tradicionalnog procesa prostorne segregacije, kao sto cu pokusati pokazati u ispitivanju novih znacajki americkih gradskih geta. Pod novom, dominantnom logikom prostora tokava (sesto poglavlje prvoga sveska), bogatstva i informacije zaobilaze podrucja koja nemaju vrijednosti iz perspektive informacijskog kapitalizma i koja nisu od veceg politickog interesa za aktualnu vlast, i na k.raju im je uskracena tehnoloska infrastruktura koja nam pomaze komunicirati, inovirati, proizvoditi, trositi, pa cak i zivjeti u danasnjem svijetu. Taj proces stvara krajnje neujednacenu geografiju drustvene/teritorijalne ukljucenosti i iskljucenosti koja onemogucuje velike grupe ljudi i u isto doba povezuje transteritorijalno pomocu informacijske tehnologije sve one i sve ono sto maze ponuditi vrijednost u globalnim mrezama koje akumuliraju bogatstvo, informacije i moe. Proces drustvenog iskljucenja i nedostatnost mjera za drustvenu integraciju vade cetvrtomu, kljucnom procesu koji karakterizira neke posebne oblike proizvodnih odnosa u informacijskom kapitalizmu: ja ga zovem izopacena integracija. To se odnosi na radni proces u kriminalnoj ekonomiji. Pod kriminalnom ekonomijom razumijem djelatnosti koje donose prihod a koje su normativno obiljezene kao kriminal i, u skladu s time, procesuirane u danom institucionalnom kontekstu. Nema u tom nazivu nikakve vrijednosne prosudbe, ne zato sto odobravam trgovinu drogom, nego zato sto ne odobravam niti veliki broj institucionalno prihvacenih djelatnosti koje cine golemu stetu ljudskim zivotima. Ipak, kriminalno je ono sto neko drustvo smatra kriminalnim, a posljedice su bitne za sve one koji se bave takvim djelatnostima. Kao sto cu izloziti u trecem poglavlju, za informacijski kapitalizam karakteristicno je formiranje globalne kriminalne ekonomije i njegova rastuca meduzavisnost sa sluzbenom ekonomijom i politickim institucijama. Segmenti drustveno iskljucenog stanovnistva, kao i pojedinci koji izabiru mnogo profitabilnije, iako riskantnije, naCine zaradivanja za zivot, cine sve napuceniji podzemni svijet koji postaje osnovna znacajka drustvene dinamike na velikom dijelu planeta. Postoje sistemski odnosi izmedu informatiziranog kapitalizma, kapitalistickog restrukturiranja, trendova u proizvodnim odnosima i novih trendova u odnosima raspodjele. Ili, najkrace receno, izmedu dinamike umrezeno-

80

USPON CETVRTOGA SVIJETA

ga drustva, nejednakosti i drustvene iskljucenosti. Pokusat eu iznijeti neke pretpostavke o prirodi i obliku tih odnosa. Ali, umjesto da predlazem formalnu teorijsku matricu, istrazit cu medusobno djelovanje tih procesa i njihove drustvene ishode usmjeravanjem na tri empirijske stvari iz kojih cu pokusati izvesti neke analiticke zakljucke. Usmjerit cu pozornost na proces drustvene iskljucenosti gotovo cijeloga jednog kontinenta - Podsaharske Afrike- i veCine od tamosnjih 500 milijuna ljudi. lzvijestit cu o sirenju i produbljivanju gradskog siromastva u zemlji koja se hvali vodecom ekonomijom i najmodernijom tehnologijom na svijetu - SAD-u. Razmotrit cu i drugaCiji pogled na proces globalnog razvitka i nerazvitka: pogled iz djecje perspektive. Prije toga, dopustite mi da ukratko razmotrim stanje svijeta u pogledu nejednakosti, siromastva i drustvenog iskljucenja.

Prema polariziranom svijetu? Globalan pregled "Razliciti rezultat rada po osobi u razlicitim zemljama mozdaje dominantna znacajka moderne ekonomske povijesti. Omjer dohotka po stanovniku u najbogatijoj i najsiromasnijoj zemlji [izmedu 1870. i 1989.] povecao se sest puta, a standardna devijacija BNP-a per capita naraslaje izmedu 60 i 100 posto", pise Pritchett sumirajuCi nalaze svoje ekonometrijske studije za Svjetsku banku. 10 U velikom dijelu svijeta ta se zemljopisna razliCitost u stvaranju i prisvajanju bogatstva povecala u posljednjih dvadesetak godina, dokje razlika izmedu zemalja OECD-a i ostatka svijeta, koji Cini veliku veCinu stanovnistva, jos uvijek golema. Taka, koristeCi se povijesnim ekonomskim statistikama koje je elaborirao Maddison, 11 Benner i ja smo razradili tablicu 2.1. kojaje graficki prikazana slikom 2.1. na kojoj je pokazana evolucija indeksa bruto domaceg proizvoda (BNP) po stanovniku za grupu odabranih zemalja rangiranih prema relativnoj vrijednosti njihova indeksa u odnosu prema Sjedinjenim Drzavama izmedu 1950., 1973. i 1992. Japan ih je uspio gotovo dostiCi u posljednjih cetrdeset godina, dok je Zapadna Europa poboljsala svoj relativni polozaj ali jos uvijek znatno zaostaje za SAD-om. U razdoblju 1973.-1992. zemlje Latinske Amerike, Mrike i Istocne Europe koje su odabrane u Maddisonovoj studijijos su vise zaostale. Sto se tice deset azijskih zemalja, ukljucujuCi i ekonomska cuda poput Juzne Koreje, Kine i Tajvana, one su znatno poboljsale svoj relativni polozaj, ali apsolutno su 1992. jos uvijek bile siromasnije nego bilo koja druga regija 10 11

Pritchett (1995: 2-3) Maddison (1995.)

81

00 to.:)

Tablica 2. 7. BNP per capita no uzorku 55 zemalja BNP/capita (u USD iz 1990.)

--

lndeks BNP/capita (SAD= 100)

-·----

lndeks promjena BNP/capita (numericka promjena)

lndeks promjena BNP/capita (promiena u %)

Zemlja

1950.

1973.

1992.

1950.

1973.

1992.

1950.-73.

1973.-92.

1950.-73. 1973.-92.

SAD

9 573

16 607

21 558

100

100

100

0

0

0

0

Japan

1 873

11 017

19 425

20

66

90

47

24

239

36

11 308

17 160

39

68

80

29

12

75

17

16 zapadnoeuropskih zemalja Austrija

3 731

Belgija

5 346

11 905

17 165

56

72

80

16

8

28

11

Danska

6 683

13 416

18 293

70

81

85

11

4

16

5

Finska

4 131

10 768

14 646

43

65

68

22

3

50

Francuska

5 221

12 940

17 959

55

78

83

23

5

43

5 7

11

77

13

~

(')·

Njemacka

4 281

13 152

19 351

45

79

90

34

Grcka

1 951

7 779

10 314

20

47

48

26

1

130

2

lrska

3 518

7 023

11 711

37

42

54

6

12

15

28

ltalija

3 425

10 409

16 229

36

63

75

27

13

75

20

Nizozemska

5 850

12 763

16 898

61

77

78

16

2

26

2

20

19

32

Norveska

4 969

10 229

17 543

52

62

81

10

Portugal

2 132

7 568

11 130

22

46

52

23

6

105

13

Spanjolska

2 397

8 739

12 498

25

53

58

28

5

110

10

Svedska

6 738

13 494

16 927

70

81

79

11

-3

15

-3

Svicarska Ujed. Kraljevstvo

8 939

17 953

21 036

93

108

15

-11

16

-10

6 847

11 992

15 738

72

72

98 73

4 760

11 340

15 912

50

68

74

19

6

37

8

Prosjecno

~

:::3.

~

(')·

>

3 zapadno ogranka 12

3

-15

-15

78

75

-2

-3

-2

-4

15

-13

84

-41

74

82

84

13 947

89

76

12 901

16 114

79

7 047

13 644

8 495

12 575

7 587

Prosjecno

2

18 158

Kana do Novi leland

0

-11

75

16 237

0

65

75

12 485

0

0 9 -13

75

7 218

Australija

7 istocnoeuropskih zemalja* Bugarska

1 651

5 284

4 054

17

32

19

Cehoslovacka

3 501

7 036

6 845

37

42

32

6

-11

16

-25

26

8

-8

30

-22

Maaarska

2 480

5 596

5 638

26

34

Poljska

2 447

5 334

4 726

26

32

22

7

-10

26

-32

Rumunjska

1 182

3 477

2 565

12

21

12

9

-9

70

-43

SSSR

2 834

6 058

4 671

30

36

22

7

-15

23

-41

Jugoslavija

1 546

4 237

3 887

16

26

18

9

-7

58

-29

2 234

5 289

4 627

23

32

21

9

-10

36

-33

Prosjecno

00

1:,\J

7 970

7 616

Brazil

1 673

3 913

4 637

17

24

Cile

3 827

5 028

7 238

40

30

Kolumbija

2 089

3 539

5 025

22

21

Meksiko

2 085

4 189

5 112

22

25

Prosjecno

'"d

0

z

0 t<J

~

::<)

>-l.

0

§; ~ "-< t<J >-l.

.>

7 latinskoamerickih zemalja 4 987 Argentina

Pe_ru Venezuela

c

Ul

52

48

-8

-26

-2

35

3

-24

-9 11

2

-2

9

3

-2

16

-6

-11

1

-44

-4

-13

22

6

34

-10

23

-1

24

35

2 263

3 953

2 854

24

24

13

0

7 424

10 717

9 163

78

65

43

-13

-22

-17

-34

3 478

5 616

5 949

36

34

28

-3

-6

-7

-18

CJ)

"""

Tablica 2. 7.- nostovak BNP/copito (u USD iz 1990.) Zemlja 10 azijskih zemaljo Banglcides Burma Kina lndija lndonezija Pakistan Filipini Juzna Koreja Tajvan Tajland Prosjek

lndeks BNP/copito (SAD= 100)

lndeks promjeno BNP/capito (numericka promjena)

lndeks promjeno BNP/copita (promjena u %)

1950.-73. 1973.-92. 1950.-73. 1973.-92.

1950.

1973.

1992.

1950.

1973.

1992.

551 393 614 597 874 650 1 293 876 922 848

478 589 1 186 853 1 538 981 1 956 2 840 3 669 1 750

720 748 3 098 1 348 2 749 1 642 2 213 10 010 11 590 4 694

6 6 6 9 7 14 9 10 9

3 4 7 5 9 6 12 17 22 11

3 3 14 6 13 8 10 46 54 22

-3 -1 1 -1 0 -1 -2 8 12 2

0 0 7 1 3 2 -2 29 32 11

-50 -14 11 -18 1 -13 -13 87 129 19

16 -2 101 22 38 29 -13 172 143 107

762

1 584

3 881

8

10

18

2

8

20

89

859 517 277 1 193 609 1 611 547 2 251 427 636

1 727 947 412 1 260 947 1 651 1 120 3 844 655 757

1 134 1 927 300 1 007 1 055 2 327 1 152 3 451 601 353

9 5 3 12 6 17 6 24 4 7

10 6 2 8 6 10 7 23 4 5

5 9 1 5 5 11 5 16 3 2

1

0 0 -5 -1 -7 1 0 -1 -2

-5 3 -1 -3 -10 1 -1 -7 -1 -3

16 6 -14 -39 -10 -41 18 -2 -12 -31

-49 57 -44 -38 -14 9 -21 -31 -29 -64

893

1 332

1 331

9

8

6

-1

-2

-14

-23

4

10 africkih zemalja Obala Bjelokosti Egipat Etiopija Gana Kenija Maroko Nigerija Juzna Afrika Tanzanija Zair Prosjek

*Projekcije su dane i za zemlje koje su se u meauvremenu raspale (op. ur.). /zvor: Maddison (1995.), izracunato iz tablica 1-3

~

...,

.... r:n

c:::

0

~ &:

USPON CETVRTOGA SVIJETA

100+------------+----------~~SAD

~

90 80

Japan ..--------3 zapadno ogranka

70

~ 16 zapadnoeuropskih

60

zemalja

50

40 30

r--r----4-_

20

10~==-----=~~--------~ 0+-------------~----------~

1950.

1973.

Slika 2. 1. lndeks BNP-a po stanovniku na uzorku 55 zemalja (SAD= 100) lzvor: prirecteno prema tablici 2.1.

svijeta, izu~imajuCi Afriku, cineCi u cijelosti samo 18 posto razine bogatstva SAD-a, iako je to uglavnom zbog velicine kineskog stanovnistva. Medutim, iako se distribucija bogatstva izmedu zemalja i dalje razlikuje, opcenito su prosjecni uvjeti zivota svjetskog stanovnistva prema mjerilima indeksa ljudskog razvoja Ujedinjenih naroda u posljednja tri desetljeca stalno rasli. To je prvenstveno zasluga veCih obrazovnih mogucnosti i boljeg zdravstvenog standarda, sto se ogleda u znatnom porastu ocekivanog zivotnog vijeka kojije u zemljama u razvoju porastao s 46 godina u 1960-ima na 62 godine u 1993. te na 64,4 godine u 1997., osobito za zene. 12 Evolucija nejednakosti prihoda drukcije izgleda ako gledamo globalno ili ako usporedimo njezinu evoluciju u pojedinim zemljama. Globalno je u posljednjih trideset godina postojala sve veca nejednakost i polarizacija u raspodjeli bogatstva. Prema podacima UNDP-ovih Izvjesca o ljudskom razvoju iz 1996./1999. samo je 5 bilijuna USD od 23 bilijuna USD svjetskoga bruto BNP-a potjecalo iz zemalja u razvoju iako one imaju gotovo 80% ukupnog svjetskog stanovnistva. Dohodak 20% najsiromasnijega svjetskog stanovnistva u globalnom dohotku pao je s 2,3% na 1,4% u posljednjih dvadeset godina, dok je udio 20% najbogatijih porastao sa 70% na 85%. To je podvostruCilo omjer udjela najbogatijih i najsiromasnijih- s 30: 11960. godine na 74:11997. Imovina 358 svjetskih milijardera (u americkim dolarima) premasilaje ukupne godisnje prihode zemalja s 45% svjetskog stanov12

UNDP (1996: 18-19)

85

KRAJ TISUCLJECA

nistva. Koncentracija bogatstva na samome vrhu ubrzala se u drugoj polovini 1990-ih: cisti imetak 200 najbogatijih ljudi svijeta povecao se izmedu 1994. i 1998. s 440 milijardi USD na vise od 1 bilijun. Tako su 1998. nekretnine troje najbogatijih ljudi na svijetu bile vece od zajednickog BNP-a 48 najnerazvijenijih zemalja, u kojima zivi 600 milijuna ljudi. 13 Jaz u prihodu po stanovniku izmedu industrijskih i zemalja u razvoju utrostruCio se - od 5 700 USD u 1960. na 15 000 USD u 1993. 14 "Izmedu 1960. i 1991. svi su osim najbogatije petine [svjetske populacije] dozivjeli pad prihoda, tako da je do 1991. vise od 85% svjetskog stanovnistva dobilo samo 15% prihoda, sto je jos jedan pokazatelj sve vece polarizacije u svijetu" .15 S druge strane, postoji prilican nerazmjer u evoluciji nejednakosti unu( tar zemalja u razliCitim dijelovima svijeta. U posljednjih je dvadesetak godina povecana nejednakost prihoda u SAD-u 16 , Ujedinjenom Kraljevstvu17, Brazilu, Argentini, Venezueli, Boliviji, Peruu, Tajlandu i Rusijil 8 ; u osamdesetima pak u Japanu 19 , Kanadi, Svedskoj, Australiji, Njemackoj2° i Tablica 2.2. Promjene nejednakosti prihoda nakon 1979. u zemljama OECD-a Godisnja promjena prema koeficijentu Gini 1 Relotivna (%) Zemlja Rozdoblje Apsolutna (%) Ujedinjeno Kraljevstvo 1979-95. 1,80 0,22 Svedska 1979-94. 1,68 0,38 Danska 1981-90. 1,20 Austrolija 1981-89. 1,16 0,34 Nizozemska 1979-94. 0,25 1,07 Japan 1979-93. 0,84 0,25 SAD 1979-95. 0,35 0,79 1979-95. Njemacka 2 0,13 0,50 Francuska 1979-89. 0,40 0,12 Norveska 1979-92. 0,05 0,22 Kanada 1979-95. -0,02 0,00 Finska 1979-94. -0,10 -0,02 ltalija 1980-91. -0,64 -0,58 I Mjereno kao relativna promjena prema koeficijentu Gini- rast pokazuje vecu nejednakost. 2 Zapadno Njemacka /zvor: Gottschalk i Smeeding (1997.), razradili Mishel i sur. (1999: 374) 13 UNDP (1999: 37) 14 UNDP (1996: 2-3) 15 UNDP (1996: 13) 16 Fisher et al. (1996.) 17 Townsend (1993.) 18 UNDP (1996.) 19 Bauer i Mason (1992.) 20 Green et al. (1992.)

86

USPON CETVRTOGA SVIJETA

Meksiku21, da nabrojimo samo neke relevantne zemlje. Nejednakost prihoda smanjila se u razdoblju od 1960. do 1990. u Indiji, Maleziji, Hong Kongu, Singapuru, Tajvanu i Juznoj Koreji. 22 Takoder, prema podacima Deiningera i Squirea, usporedimo li razinu nejednakosti prihoda mjerenu prema koeficijentu Gini po glavnim s\jetskim regijama izmedu 1990-ih i 1970-ih, bilaje mnogo veca 1990. u Istocnoj Europi, nesto veca u Latinskoj Americi, ali niza u svim drugim regijama kada se analizira na ukupnoj razini. 23 Koeficijent Gini ostaoje u Latinskoj Americi u cjelini tijekom 1990-ih oko 0,58, izrazavajuCi tako najvisu razinu nejednakosti medu glavnim regijama svijeta. 24 lpak, unatoc stanovitim varijacijama trendova u razliCitim zemljama, tablica 2.1. pokazuje da prevladava trend povecanja nejednakosti, mjerene godisnjom promjenom koeficijenta Gini, za veCinu zemalja OECD-a izmedu kraja 1970-ih i sredine 1990-ih. Ujedinjeno Kraljevstvo je zemlja u kojoj je nejednakost najbrze porasla. No, posebno iznenaduje da su druge dvije zemlje s brzim rastom nejednakosti Svedska i Danska, koje su donedavno bile egalitarna drustva. Dodamo li istoj toj kategoriji brzo rastuce nejednakosti u drustvima s niskim razinama nejednakosti Japan, to bi upucivalo na hipotezu strukturalnog trenda prema rastucoj nejednakosti u umrezenom drustvu. S druge strane, Finska, vrlo napredno industrijsko drustvo, nije slijedila trend svojih skandinavskih susjeda, a Italijaje znatno smanjila nejednakost. Da su u tablicu uvrsteni i podaci iz Spanjolske i Portugala, pokazali bi obrazac stabilne, umjerene nejednakosti. Tranzicijske ekonomije u Istocnoj Europi i ZND-u prozi\jele su u 1990-ima najbdi rast nejednakosti u povijesti. Potkraj dvadesetoga stoljeca je udio najbogatijih 20 posto u prihodu bio 11 puta veCi od prihoda najsiromasnijih 20 posto. 25 Ali, ako razvoj nejednakosti unutar zemlje varira, ono sto se cini global- ) nim fenomenom, premda uz neke vazne iznimke, narocito Kinu, jest rast siromastva, i to upravo krajnjeg siromastva. Zaista, ubrzanje neujednacenog razvoja i istodobno ukljuCivanje ljudi u proces rasta i njihovo iskljuCivanje iz njega, sto smatram znacajkom informacijskoga kapitalizma, zapravo je polarizacija i sirenje bijede sve veceg i veceg broja ljudi. Tako je, prema podacima UNDP-a, od 1980. utvrden dramatican uspon ekonomskog rasta u nekih 15 zemalja koji je donio brz rast prihoda veCini od njihove 1,5 milijarde ljudi, sto je vise od cetvrtine s\jetskog stanovnistva. Tijekom dobrog dijela toga razdoblja, medutim, ekonomski pad iii stagnacija zahvatila je 100 zemalja i tako smanjila prihode 1,6 milijardi ljudi, sto je opet vise od 21 22 23 24 25

Skezely (1995.) UNDP (1996.) Demmger i Squire (1996: 584) UNDP (1999: 39) UNDP (1999: 36)

87

KRAJ TISUCLJECA

cetvrtine svjetskog stanovnistva. U 70 od tih zemalja prosjecni su prihodi manji nego sto su hili u 1980. godini, au 43 zemlje manji su od istog prosjeka 1970. Stovise, u razdoblju 1970.-1985. svjetskije BNP porastao 40%, iako se broj siromasnih povecao 17%. Dokje prihod po stanovniku 200 milijuna ljudi pao u razdoblju 1965.-1980., vise od milijarde ljudi dozivjelo je to u razdoblju 1980.-1993. 26 Uzmemo li kao granicu krajnjeg siromastva potrosnju koja odgovarajednom americkom dolaru na dan, sredinom devedesetihje 1,3 milijarde ljudi, sto Cini 33% stanovnistva zemalja u razvoju, zivjelo u bijedi. Od tih siromasnih, 550 milijunaje zivjelo u Juznoj Aziji, 215 milijuna u Podsaharskoj Africi i 150 milijuna u Latinskoj Americi. 27 U slicnoj procjeni, uzimajuCi jedan dolar na dan kao granicu siromastva, ILO je procijenila da se postotak stanovnistva ispod te crte povecao s 53,5% u 1985. na 54,4% u 1990. u Podsaharskoj Africi; s 23% na 27,8% u Latinskoj Americi; a pao sa 61,1% na 59% u Juznoj Aziji te s 15,7% na 14,7% u istocnoj/jugoistocnoj Aziji (ne ubrajajuCi Kinu). Prema UNDP-u, izmedu 1987. i 1993. broj ljudi s prihodom manjim od dolara na dan povecao se za 100 milijuna i dosegnuo 1,3 milijarde. Uzmemo li i razinu prihoda manju od dva dolara na dan, trebalo bi dodati jos milijardu ljudi. Tako je na prijelazu tisucljeca dobra treCina covjecanstva zivjela na razini prezivljavanja iii ispod nje. Jos su, osim siromastva mjerenog prihodom, strasnije druge dimenzije siromastva: sredinom 1990-ih bilo je nepismeno oko 840 milijuna ljudi, vise od 1,2 milijarde nisu imale pitku vodu, 800 milijuna nije imalo zdravstvenu zastitu i vise od 800 milijuna je gladovalo. Za gotovo treCinu ljudi u najnerazvijenijim zemljama- uglavnom u Podsaharskoj Africi - nije se ocekivalo dace zivjeti dulje od 40 godina. Zene i djeca su najvece zrtve siromastva: 160 milijuna djece mlade od pet godina biloje neishranjeno, a smrtnost majki bilaje oko 500 zenana 100 000 zivorodene djece. 28 Kudikamo najveca koncentracija siromastva zabiljezena je u seoskim podrucjima: u 1990. udio siromasnih u seoskom stanovnistvu bio je 66 posto u Brazilu, 72 posto u Peruu, 43 posto u Meksiku, 49 posto u Indiji i 54 posto na Filipinima. 29 Sto se Rusije, Zajednice Nezavisnih Drzava (ZND-a) i Istocne Europe tice, prema jednom izvjestaju Svjetske banke iz travnja 1999. ondjeje 147 milijuna ljudi zivjelo ispod granice siromastva od cetiri dolara na dan. Za 1989. taje brojka hila 14 milijuna. S druge strane, neke su zemlje, naroCito Kina i Cile, tijekom 1990-ih znatno smar1.iile razinu siromastva. U slucaju Kine to je hila posljedica ekonomskog rasta kao i migracijefz sela u grad. U slucaju Cilea to je bio 26 27 28

29

88

UNDP (1996: 1-2) UNDP (1996: 27) ILO (1995: tablica 13.) ILO (1994.)

USPON CETVRTOGA SVIJETA

rezultat politickih mjera prve cileanske demokratske vlade, nakon sto je Pinochetovo "cudo" svelo na siromastvo oko 43 posto cileanskoga stanovnistva.30 Dakle, neovisno o strukturalnim trendovima, siromastvo je i funkcijajavnih politika. Tijekam 1980-ih i 1990-ih vecinaje vlada dala prvenstva tehnolasko-ekanomskam restruktuiranju pred sacijalnim pitanjima. Kao rezultat, siromastvo se u 1980-ima i pacetkam 1990-ih pavecalo i u najrazvijenijim zemljama. Braj obitelji koje su zivjele ispad granice siramastva povecaa se u Ujedinjenom Kraljevstvu 60 posta, au Nizazemskoj 40 posto. Ukupna uzevsi, sredinom 1990-ih vise od 100 milijuna ljudi bila je ispod granice siromastva u industrijaliziranim zemljama, ukljucujuCi pet milijuna beskucnika. 31 Trajnam strukturalnam siramastvu u svim dijelavima svijeta mora se dodati siromastvo kaje su nagla izazvale ekonamske krize vezane za prevrtljivost svjetskih financijskih tdista. Tako je azijska kriza iz 1997.-98. u Indaneziji gurnula u siramastva dodatnih 40 milijuna ljudi ili 20 posto stanavnistva te ispod granice siromastva 5,5 milijuna ljudi u Kareji i 6, 7 milijuna u Tajlandu. No, dok se trzista i izvoz magu razmjerna brza oporaviti (oko dvije gadine u veCini azijskih gospodarstava pogodenih krizam iz 1997 .-98.), zapasljavanje, dahadak i sacijalna pamac patkresani su za kudikamo dulje razdablje. Jedna analiza vise ad 300 ekanomskih kriza u vise ad 80 zemalja ad 1973. pakazalaje da se rast proizvadnje vratio na razinu prije krize prosjecno za godinu dana. No za oporavak rasta realnih placa trebale su oka cetiri gadine, a za rast zaposljavanja pet gadina. Distribucija dohotka pagarsala se prosjecna za tri godine, a papravila se u odnasu na razine prije kriza pete gadine. 32 A sve to uz pretpastavku da tijekom tog razdablja ad tri do pet godina nema nove krize. Taka je, apcenito gavoreCi, uspon informatiziranoga, globalnog kapita- ' lizma zaista oznaeen istodobnim ekonomskim razvojem i nerazvojem, druStvenim ukljucenjem i drustvenim iskljucenjem, u pracesu koji se vrlo grubo agleda u komparativnoj statistici. Tako postoji polarizacija u raspodjeli [ bogatstva na globalnaj razini, diferencijalna evalucija nejednakosti prihoda unutar zemalja, premda s uglavnom uzlaznim trendom prema rastucaj nejednakasti, te velik rast siramastva i bijede u svijetu uapce i u veCini, ali ne svim, zemljama, i razvijenima i anima u razvaju. Dakaka, madeli drustvenag iskljucenja i Cimbenici koji ih abjasnjavaju zahtijevaju kvalitativnu analizu pracesa kaji su ih pakrenuli.

I

..y

30 31 32

UNDP- Cile (1998) UNDP (1997: 24; 1999: 37) UNDP (1999: 40)

89

KRAJ TISUCLJECA

Dehumanizacija Afrike33 Uspon informacijskoga/globalnog kapitalizma u posljednjih 25 godina 20. stoljeca dogodio se usporedno sa slomom africk1h ekonomija, raspadom mnogih ddava i veCine drustava u Africi. Rezultat toga bile su gladi, epidemije, nasilje, gradanski ratovi, masakri, masovni egzodus i socijalni i politicki kaosjedne zemlje kojaje sacuvala Lucy, mozda zaJednicku baku cijeloga covjecanstva. Tvrdim da postoje strukturalna i drustvena objasnjenja za tu povijesnu podudarnost. Pokusat cu na sljedeCim stranicama pokazati slozenu interakciju ekonomije, tehnologije, drustva i politike u nastajanju procesa koJi odrice coVJecnost ljudima Afrike, kao i svima nama u dubini duse.

Marginalizacija i selektivna integracija Podsaharske Afrike u informatiziranoj /globalnoj ekonomiji U posljednjih dvadesetak godina 20. stoljeca, dok se u velikom dijelu svijeta stvaralo dinamicno globalno gospodarstvo, Podsaharska Afrikaje dozivjela znatan pad svoje relativne pozicije u trgovini, investicijama, proizvodnji i potrosnJI nasuprot svim ostalim krajevima svlJeta, dok JOj je bruto domaci proizvod po stanovmku padao u razdoblju od 1980. do 1995. (tablica 2.3.). Pocetkom 1990-ih ukupni su prihodi od izvoza tih 45 africkih zemalJa, koje imaju oko 500 milijuna stanovnika, dosegli samo 36 milijardi americkih dolara, sto je bio pad u usporedbi s 50 milijard1 u 1980. Ta brojka cini manje od polovine izvoza Hong Konga u istom razdoblju. Povijesno gledano, od 1870. do 1970., u doba ukljucivanja Afrike u kapitalisticku ekonomiJU pod kolonijalnom dominacijom, nJezin je izvoz ubrzano rastao i njezin se udjel u izvozu zemalja u razvoju povecavao. U 1950. godini na Afrikuje otpadalo vise od 3% svjetskog izvoza, au 1990. samo 1,1%. 34 U 1980. Afrikaje hila odrediste 3,1% svjetskog izvoza, u 1995. samo 1,5%. Svjetski je uvoz iz Afrike pao s 3,7% u 1980. na 1,4% u 1995. 35 33

Ova se anal1za bav1 1sklJUC1VO Podsaharskom Mnkom, 1skljueuJuCi Juznu Mnku 1 Bocvanu, buduCi da su te dVlJe zemlJe posebm slucaJeVl Kroz C1Jelo poglavlJe, kad p1sem o Mr1c1, m1sltt cu na to socwekonomsko podrucJe, kako ga defm1ra]u medunarodne msbtuc1Je, dakle bez Bocvane 1 Juzne Mnke. BaVlt cu se Juznom Mnkom u zaklJucnom ruJelu ovoga poglavlJa analtz1ra]UCt nJezmu potenc1Jalnu ulogu u ukupnom razvoJU regtJe. Necu se baVlh Bocvanom zato sto nJezma 1skl]uc1va spec1]altzac1Ja u kopanJu duamanata 1 tzvozu (drugt prmzvodac u SVlJetu nakon RustJe) 1 prepletenost s JUZnoafnckom ekonom1JOffi onemogucuJU usporedbu s UVJehma u ostatku regtJe. Ht10 bth naglas1tl da se nakon zaeuduJucega god18n]eg prosJeka od 13% realnog BNP-a od stJecanJa nezaVlsnostl (1966) Bocvana takoder suocavala s ozb1lJnrm problemtma nezaposlenostlt s1roma8tva u 1990-1ma Zamteres1ram c1tatel]1 trebaJu pogledat1 Hope (1996) 34 Svedberg (1993) 35 UN (1996 318-319)

90

Tablica 2.3. Bruto domaCi proizvod po stanovniku u ekonomijama zemalja u razvoju 1 1980.-1996. Godisnja stopa rasta BDP-a po stanovniku

Ekonomije u razvoju Latinska Amerika Afrika Zapadno Azija Jugoistocna Azija Kina Najnerazvijenije zemlje Prethodna procjena b Prognoza

1981.-90. 110 -019 -919 -513 319 715 -015

(%} 1991.-95. 219 018 -1.3 -016 410 1012 0

-019

1995. 313 -019 010 014 510 911 014

0

BDP po stanovniku (1988 1 dolari)

1996.b 410 0,75 1.5 0125 610 810

1980. 770 2148 721 5736 460 202

1990. 858 2008 700 3 423 674 411

1995. 968 2092 657 3 328 817 664

1996.b 1 028 2106 667 3335 865 716

1175

261

249

238

243

0

~ ~

o

0

~

/zvor: UN/DESIPA

0

Tablica 2.4. Vrijednost izvoza iz svijeta 1 manje razvijenih zemalja i Podsaharske Afrike 1 1950.-1990. Regija 1 950. 1960. 1970. 1980.

§? 1990.

svijet MRZ PSA

60,7 1819 210

svjetski izvoz

3111

.

12911 2813 318

31511 5719 810

200210 57313 4914

341513 73810 3618

2816

2116

215 816

111 510

Udio MRZ (%)

2119

18,4 Udio PSA (%)

~

.......

svjetski izvoz 3 13 219 215 izvoz MRZ 10,6 13,4 1318 MRZ 1 manje razvijene zemlje; PSA1 Podsaharska Afrika /zvor: UNCTAD 1979. 1 1989. i 1991. tablica 1.1.; obradili Simoni dr. (1995.)

~ ~

Milijarde tekuCih dolara

c:o t..:l

Toblica 2.5. Strukturo izvoza (postotni udio}, 1990.

Goriva,

Strojevi i

rude

Druge

oprema za

Ostala

Tekstil

i metali

sirovine

transport

proizvodnja

i odjeca

Podsaharska Afrika

63

29

lstocna Azija i Pacifik

13

18

22

47

19

Juzna Azija

6

24

5

65

33

Europa

9

16

27

47

16

Srednji istok i Sjeverna Afrika

75

12

15

4

Latinska Amerika i Karibi

38

29

11

21

3

Zemlje s niskim i srednjim prihodima

31

20

15

35

12

Zemlje s niskim prihodima

27

20

9

45

21

Regija

7

Postoci se odnose na izvoz regija; podaci su mjereni velicinom tokova; sve zemlje PSA klasificirane su kao zemlje s niskim prihodima osim: (a} zemalja sa srednje niskim primanjima: Zimbabve, Senegal, Obala Bjelokosti, Kamerun, Kongo, Bocvana, Angola, Namibija, (b) zemalja sa srednjim visim primanjima: Juzna Afrika i Gabon; zemlje s niskim primanjima ukljucuju lndiju i Kinu.

lzvor: Svjetska banka (1992.), World Development Report 1992.; obradili Simoni dr. (1995).

~ 8

~

~ r:

USPON CETVRTOGA SVIJETA

Tab/tea 2 6 Postotn1 ud1o Podsaharske Afnke u sv1etskom 1zvozu glavn1h kategorqa pro1zvoda Ud1o kategorqe pro1zvoda u sv1etskom IZVOZU Kategorqa pro1zvoda S1rova nafta (SMTK 331) Nenaftn1 pro1zvod1

1970 5,3 94,7

(SMTK 0-9 man1e od 331) S1rov1nea (nenaftne) 25,9 Pol1opnvredna roba

7,0

Mtnerah 1 rude IPR 18 robab

7,5

9,1

Ud1o Podsaharske Afnke u sv1etskom \ZVOZU

Ud1o pro1zvodne kategorqe U IZVOZU PSA

1988 6,0 94,0

1970 6,5 2,2

1988 6,9 0,8

1970 14,0 86,0

1988 34,5 65,5

16,3 2,8 3,8 4,3

7,0 6,3

3,7 3,6 4,2 10,0

73,8 12,3 30,0 59,1

50,4 8,2 14,6 35,6

9,7

16,1

a Standardna medunarodna trgovmska klas1f1kacqa (SMTK) 0, 1, 2-(233, 244, 266, 267), 4, 68 I clan 522 56 bOno sto UNCTAD naz1va 1ntegnrana programska roba (IPR) (ko1a 1e navodno na1vaznqa zeml1ama u razvo1u) banane, kakao, kava, pamuk 1pamucn1 konac, cvrsta vlakna I prOIZVOdl, IUtO I prOIZVOdl od lUte, govedlnO, kaucuk, secer, COl, tropska drvna grada, bd1n0 ul10, ul10r1Ce, boks1t, bakar, zel1ezna rudaca, mangan, fosfati I kos1tar PSA- Podsaharska Afnka /zvon lzvedeno no osnov1 podataka UNCTAD-a 12 1984 , 1986 , 1988 1 1989 razl1c1te tabllce, UNCTAD 1989 tabllce 1 1 I 1 2 'obraddl Simon I dr (1995)

Nadalje, africkije izvoz ostao ogranicen na sirovine (92% ukupnogizvoza), a posebno na poljoprivredne proizvode (oko 76% prihoda od izvoza u razdoblju 1989.-1990.). Izvoz poljopr1vrednih proizvoda takoder se usmjerio na samo nekoliko kultura, na primjer na kavu i kakao, na koje je otpadalo 40% prihoda od izvoza u razdoblJU 1989.-1990. Udio tvornicki proizvedene robe u ukupnom izvozu paoje sa 7,8% u 1965. na 5,9% u 1985., dokje takav izvoz porastao u Zapadnoj Aziji s 3% na 8,2%, u Juznoj i Jugoistocnoj Aziji s 28,3% na 58,5%, u Latinskoj Americi s 5,2% na 18,6%.36 Buduci da su cijene sirovina padale od sredme 1970-ih, smanjenje trgovine kao rezultat strukture izvoza uvelike otezava Africi rast na osnovi vanjskoekonomske orijentacije. I zaista, prema Simonu i suradnicima, mjere prilagodivanja, koje su potaknuli MMF i Svjetska banka s namjerom poboljsanja izvoza, zapravo su povecale ovisnost 0 izvozu sirovina kao sto su pamuk i bakar - minirajuCi tako napore nekih zemalja da diverzificiraju svoje ekonomije kako bi bile manje osjetljive u dugorocnom procesu smanjivanja c1jena sirovina u odnosu na robu i usluge s vecom dodanom vriJednoscu. 37 Opcenito uzevsi, UVJeti trgovanja znatno su se pogorsali za veCinu africkih zemalja u razdoblju iztnedu 1985. i 1994. (vidi tablice 2.4. do 2. 7.). 36 37

R1ddell (1993 222-223) S1mon et al. (1995.)

93

KRAJ TISUCLJECA

Tablica 2.7. Uvjeti trgovanja odabranih africkih zemalja, 1985.-1994. Uvjeti trgovanja (1978. = 100) Zemlja 1985. 1994. Burkina Faso 103 103 Burundi 133 52 Kamerun 113 79 Cad 103 99 Kongo 150 93 Obala Bjelokosti 109 81 Etiopija 119 74 Gambija 111 137 Kenija 124 80 Madagaskar 124 82 Malavi 99 87 Mali 100 103 Mozambik 113 124 Niger 91 101 Nigerija 167 86 Ruanda 136 75 Senegal 107 107 Siera Leone 109 89 Tanzanija 126 83 Togo 139 90 Uganda 149 58 Zimbabve 100 84 /zvor: IBRD (1996.), tablica 3, str. 192.

S druge strane, slaba domaea tdista nisu mogla odrzati zamjensku industrijalizaciju uvozom, cak niti poljoprivrednu proizvodnju za domace tdiste. Izmedu 1965. i 1989. omjer ukupne proizvodnje robe i usluga s dodanom vrijednoscu u odnosu prema bruto domacem proizvodu nije porastao iznad 11%, u usporedbi s porastom od 20% do 30% u svim zemljama u razvoju. 38 Poljoprivredna proizvodnja zaostajala je za tropostotnom godisnjom stopom porasta stanovnistva. Tako je od pocetka 1980-ih uvoz hrane rastao za oko 10% na godinu. 39 Tablica 2.8. pokazuje daje africka ekonomija, tj. poljoprivreda, industrija i usluge, stalno rasla polaganije nego bilo koje drugo podrucje na svijetu od 1973. Osobito se vidi pad industrije u osamdesetima nakon velikog rasta u sezdesetima i umjerenog uspona u sedamdesetima. Cini se da je africka industrijalizacija usia u krizu u isto doba kadaje tehnoloska obnova i izvozno usmjerena industrijalizacija uglavnom prevladavala u svijetu, ukljucujuci i zemlje u razvoju. U tim uvjetima prezivljavanjeveCine africkih ekonomija poeelojeovisitio medunarodnoj pomoCi i stranim kreditima. Pomoc, uglavnom od drzava, ali i od humanitarnih donatora, postalaje glavna znacajka africke politicke ekonomi38 39

94

Riddell (1993: 22-3) Simonet al. (1995: 22)

Toblica 2.8. Stope rosto po sektorimo (promjeno prosjecnog godisnjeg postotko no dodonu vrijednost), 1965.-1989.

Poljoprivredo Grupe zemaljo

Usluge

lndustrijo

1973.-80. 1980.-89.

1965.-73.

1973.-80.

1980.-89.

1965.-73.

1973.-80.

1980.-89.

1965.-73.

2,9

1,8

4,3

10,7

7,0

8,7

6,3

5,3

6, 7

3,2

3,0

2,7

8,0

4,0

3,2

7,6

6,3

3, 7

Ekonomije niskih prihoda

~

Ekonomije srednjih prihoda

U1

'"0

0

z 0<

1:"1

Zaduzene ekonomije srednjih prihoda

3,1

3,6

2,7

6,8

5,4

7,0

7,2

5,4

7,7

I~ 0

:>

Podsaharska Afrika

2,2

-0,3

1,8

13,9

4,2

-0,2

4,1

3,1

7,5

lstocna Azija

3,2

2,5

5,3

12,7

9,2

10,3

10,5

7,3

7,9

Juzna Azija

3,1

2,2

2,7

3,9

5,6

7,2

4,0

5,3

6,1

3,0

3,7

2,5

6,8

5,1

7,7

7,3

5,4

7,7

I~1:"1 >-3

Latinska Amerika i Karibi

Brojke u kurzivu u stupcu 1980.-89. ne odnose se no cijelo desetljece. tO

01

lzvor: Svjetska banka (1990), World Development Report 1990., str. 162; obrodili Simoni sur. (1995.).

,;>

KRAJ TISUCLJECA

je. Mrikaje 1990. primila 30% svih svjetskih sredstava pomoCi; 1994. medunarodnaje pomoc Cinila 12,4% BDP-a u Mrici u usporedbi s 1,1% za sve zemlje s niskim i srednjim dohotkom. 40 U brojnim zemljama ona, zapravo, cini bitan dio bruto nacionalnog proizvoda (npr. 65,7% u Mozambiku, 45,9% u Somaliji)41 • U osamdesetima je bilo mnogo stranih kredita (veCina ih je dolazila od drzava i medunarodnih institucija, iii preko njih) da bi se spasile africke ekonomije u raspadu. Kao rezultat toga Mrika je postala najzaduzenije podrucje na svijetu. U postocima bruto nacionalnog proizvoda ukupan je vanjski dug porastao s 30,6% 1980. na 78,7% u 1994. 42 , a kao postotak vrijednosti izvoza, porastao je s 97% u 1980. na 324% u 1990. 43 BuduCi daje opcepoznato da se takav dug ne moze vratiti, vlade, vjerovnici i medunarodne institucije iskoristile su tu financijsku zavisnost da bi africkim zemljama nametale politiku nagodbe, oprastajuci im djelomicno dug iii ugovarajuCi nove uvjete otplate duga u zamjenu za poslusnost. Kasnije cu se detaljnije osvrnuti na pravi utjecaj tih pravila u konkretnom kontekstu africke politicke ekonomije. Izravna strana ulaganja zaobilaze Afriku iako u cijelome svijetu znatno rastu. Prema Collieru, dok su se izravne privatne investicije u zemlje u razvoju uvelike povecale u posljednjih desetak godina (na oko 200 mlrd USD na godinu), udjel ulaganja u Afriku sveo se na zanemarive razmjere: prerna sadasnjim procjenama, manje od 1% tih sredstava odlazi u Podsaharsku Mriku. Cak se i ta kolicina smanjuje: apsolutna kolicina u 1992. bila je realno manja nego dotok u 1985., kada je bila dosegnuta najniza tocka ekonomske krize na gotovo cijelom kontinentu. 44 Simoni suradnici takoder izvjestavaju da su strana izravna ulaganja u Mriku stalno padala i u apsolutnim i u relativnim razmjerima u 1980-ima i pocetkom 1990-ih. U 1992. cinila su samo oko 6% ukupnih stranih izravnih ulaganja u zemlje u razvoju. Dokje 1970-ih udio Mrike cinio 4% neto industrijskih izravnih ulaganja Ujedinjenog Kraljevstva, 1986. godine smanjio se na 0,5%. 45 0 razlozima za tu marginalizaciju Mrike u globalnoj ekonomiji vode se ostre rasprave i medu strucnjacima i medu politickim vodama. Paul Collier je predlozio objasnjenje koje ukljucuje vise uzroka, a zasniva se na rezultatima ispitivanja koje je proveo na uzorku 150 stranih izvrsnih direktora u istocnoj Mrici. 46 Ono se moze sazeti u tri zakljucka: nepouzdana institucionalna okolina; nedostatak proizvodne i komunikacijske infrastrukture kao i ljudskog kapitala; losa ekonomska politika koja steti izvozu i ulaganjima u korist domaCih poduzeca koja su cvrsto povezana s ddavnom birokracijom. 40 41 42 43 44 45 46

96

IBRD (1996.) Simonet al. (1995.) IBRD (1996.) Simonet a!. (1995: 25) Collier (1995: 542) Simonet al. (1995: 28) Collier (1995.)

USPON CETVRTOGA SVIJETA

Sve u svemu, investiranje u Afriku je visoko rizicna avantura koja obeshrabruje cak i najhrabrije kapitaliste. U nemogucnosti da budu konkurentne u novoj globalnoj ekonomiji, vecina africkih zemalja jesu mala domaca tdista koja ne daju osnovu za vlastitu akumulaciju kapitala. Dakako, nije cijela Afrika marginalizirana u odnosu na globalne mreze. Vrijedni prirodni resursi, kao sto su nafta, zlato, dijamanti i metali, stalno se izvoze, poticuCi znatan ekonomski rast Bocvane i osiguravajuCi velike zarade i drugim zemljama, na primjer Nigeriji. Problemje uporaba prihoda od tih resursa, kao i pomoCi iz medunarodnih sredstava dobivenih od drugih drzava.47 Mala ali bogata birokratska klasa u mnogim zemljama otvoreno pokazuje svoje velike mogucnosti kupovanja skupe robe iz uvoza, ukljucujuCi zapadnu hranu i modnu odjecu. 48 Tokovi kapitala iz africkih zemalja na privatne racune i u profitabilne medunarodne investicije po cijelome svijetu za iskljucivu korist malog broja bogatih pojedinaca dokazuju da postoji znatna osobna akumulacija koja se ne reinvestira u zemlju u kojoj je to bogatstvo nastalo. 49 Tako postoji selektivna integracija malih segmenata africkog kapitala, bogatih tdista i profitabilnih izvoznih grana u globalne mreze kapitala, dobara i usluga, dok su ekonomija i velika veCina stanovnistva uglavnom prepusteni svojoj sudbini- izmedu golog prezivljavanja i nasilnog otimanja. 50 Nadalje, dok africka poduzecajedva mogu konkurirati u globalnoj ekonomiji, postojece veze s tim ekonomijama duboko su prodrle u tradicionalne africke sektore. Tako su poljoprivreda i proizvodnja hrane za lokalna trzista u krizi u veCini zemalja, sto je posljedica preorijentacije na izvoznu poljoprivredu i specijalizirane industrijske kulture, u ocajnickom naporu da prodaju na medunarodnom tdistu. 51 Tako je ono sto je globalno marginalno, u Africi jos uvijek u sredistu paznje i zapravo pridonosi dezorganizaciji tradicionalnih ekonomskih oblika. 52 U tom smislu Afrika nije izvan globalnih ekonomskih tokova. Naprotiv, onaje razglobljena zbog svoga fragmentiranog ukljucivanja u globalnu ekonomiju na nacine kao sto su ogranicena kolicina izvoza robe, spekulativno prisvajanje vrijednih resursa, financijski prijenosi u inozemstvo i parazitska potrosnja uvezenih dobara. Posljedica toga procesa neinvestiranja diljem Afrike, upravo u onom povijesnom trenutku kada je u vecem dijelu svijeta revolucija informacijske tehnologije promijenila infrastrukturu proizvodnje, menadzmenta i komunikacija, bilo je iskakanje africkih poduzeca i radnika iz funkcioniranja nove ekonomije, dok se africka elita povezala u globalne mreze bogatstva, moCi, informacija i komunikacija. 47 Yansane (1996.) 48 Ekholm-Friedman (1993.) 49 Jackson i Rosberg (1994.); Collier (1995.) 50 Blomstrom i Lundhal (1993.); Simonet al. (1995.) 51 Jamal (1995.) 52 Callaghy i Ravenhill (1993.)

97

KRAJ TISUCLJECA

Tehnoloski apartheid Afrike u zoru informacijskog doba Informacijska tehnologija i sposobnost njezina koristenja i prilagodbe presudni je Cimbenik u generiranju i pristupanju bogatstvu, moCi i znanju u nasemu vremenu (vidjeti prvi svezak Umrezeno drustvo, drugo i trece poglavlje). Mrika je uz bitnu iznimku Juzne Afrike za sada iskljucena iz revolucije informacijske tehnologije, izuzmemo li nekoliko cvorova financijskog i internacionalnoga menadzmenta koji su izravno povezani s globalnim mrezama ali zaobilaze africke ekonomije i drustva. Ne samo da je Afrika kudikamo najmanje kompjutorizirana regija na svijetu nego nema niti minimum infrastrukture potrebne za uporabu racunala, sto mnoge napore da se zemljama i organizacijama osiguraju racunala cini smijesnima. 53 Zapravo, prije no sto ude u elektroniku, Afrika najprije treba pouzdane izvore elektricne energije: izmedu 1971. i 1993. komercijalno koristenje energije u Africi poraslo je sa samo 251 kW na 288 kW po stanovniku, dok se ta potrosnja u svim zemljama u razvoju vise nego udvostruCila, s 255 kW na 536 kW po stanovniku. Za usporedbu navedimo potrosnju od 4 589 kW po stanovniku u razvijenim industrijskim zemljama u 1991. godini. 54 Nadalje, presudni aspekt koristenja racunala u informacijskom dobujest mogucnost njegova umrezavanja, koja se oslanja na telekomunikacijsku infrastrukturu koja omogucuje povezivanja u mreze. Africke su telekomunikacije vrlo slabe u usporedbi sa sadasnjim svjetskim standardima. Na Manhattanu iii u Tokiju ima vise telefonskih linija nego u cijeloj Podsaharskoj Mrici. U 1991. postojala je u Mrici samo jedna telefonska linija na 100 stanovnika, dok je u zemljama u razvoju taj broj bio 2,3 a u industrijski razvijenim zemljama 37,2. U 1994. u Mricije bilo samo 2% telefonskih linija cijeloga svijeta. 55 Neke prepreke razvoju telekomunikacija dolaze od ddavnih birokracija zbog njihove politike oddavanja monopola za nacionalna poduzeca, sto sve usporava njihovu modernizaciju. Da bi se instalirao bilo kakav telefonski uredaj, potrebnaje dozvola nacionalne telefonske kompanije. Uvoz telekomunikacijske opreme je skup i nesiguran, buduCi da se ona cesto "izgubi" na carini. 56 Organizacija africkog jedinstva osnovalaje Udrugu panafrickih telekomunikacija sa zadacom da koordinira politiku telekomunikacija u Mrici. No odluka kojaje donesena na Mobutuovo inzistiranje da se ured smjesti u Zairu, cije su komunikacijske mreze medu najlosijima, umanjila je ucinkovitost te organizacije. Povezivanje s Internetom je jako ograniceno zbog nedovoljnoga medunarodnoga frek53 54 55 56

98

Odedra et al. (1993.); Jensen (1995.); Reeks (1996.) UNDP (1996: 183). Hall (1995.); Jensen (1995.); UNDP (1996: 167) Adam (1996.)

USPON CETVRTOGA SVIJETA

vencijskoga opsega i nepovezanosti africkih zemalja. Godine 1995. polovina afriCkih zemalja nije bila povezana na Internet pa Mrika uvelike ostaje izolirana regija svijeta (vidi sliku 2.2.). Medutim, vazno je da su 1996. godine 22 africka glavna grada imala potpunu vezu s Internetom, ali samo u jednoj zemlji (Senegalu) Internetu se moglo pristupiti i izvan glavnoga grada. 57 Tako, dok se neki upravni centri povezuju s Internetom, njihove su zemlje i dalje iskljucene. Uz to sto fizicka infrastruktura zaostaje, i osposobljenost ljudi da rade s informacijskom tehnologijom posvema je neadekvatna. Istancan promatrac africke informacijske tehnologije, Mayuri Odedra, pise: Podsaharskoj Africi nedostaje racunalnih vjestina u svim podrucjima, ukljucujuci analizu sistema, programiranje, odrzavanje i konzalting, na svim operacijskim razinama, od osnovne uporabe do menadzmenta. VeCini zemalja nedostaju mogucnosti obrazovanja i prakticnog ucenja koje su potrebne kako bi pomogle ljudima da steknu odgovarajuca znanja. Nekoliko centara za poduku koji ipak postoje nisu mogli zadovoljiti potrebe. Sarno nekoliko zemalja, na primjer Nigerija, Malavii Zimbabve, imaju sveucilista na kojima se moze studirati racunalstvo. Programi koji se nude u drugim drzavama uglavnom su na razini tecajeva. Zbog nekvalificiranog i neuvjezbanoga kadra, korisnicka su poduzeca primorana zaposljavati strance koji nemaju dovoljno znanja o lokalnim organizacijama i zato kreiraju lose sisteme. 58 Vecina rada na racunalu odnosi se na rutinsku obradu podataka, s vrlo malo odluCivanja uz pomoc racunala. Javni sektor, koji je prevladavajuca sila u africkim ekonomijama, nastavlja sa "slijepom kompjutorizacijom" koju potice ideologija modernizacije i/ili financijski aranzmani stranih kompjutorskih kompanija, bez prave uporabe moCi kompjutora za obradu relevantnih informacija. Pravila cesto namecu centraliziranu nabavu racunalne opreme u javnom sektoru i oporezuju privatne tvrtke da bi otezala neovisni uvoz. Ogranicena kompjutorizacija Afrike postala je jos jedan izvor zarade za birokrate, bez povezivanja s potrebama ekonomije ilijavnih usluga. 59 U 1980-ima polovina racunala koja su usla u Afriku bila su iz donacija, a veCina ih je bila tehnoloski zastarjela tako da strucnjaci ocjenjuju daje Afrika postala odlagaliste za goleme koliCine opreme kojaje zastarjela zbog brze tehnoloske revolucije. Sto se tice privatnoga kompjutorskog trzista, ono je pod dominacijom multinacionalnih kompanija koje obicno uvjetuju vlastito odrzavanje opreme. VeCina sistema kupljena je bez posebnih 57 58 59

Jensen (1995.) Odedra et al. (1993: 1-2) Bates (1988: 352)

99

~

0 0

-~

~·· ~-·:.:._

.......

.....

~

>-3

~ ~ (j, (j,

> \

"" -Internet Osamo e-mail (UUCP, Fido Net)

0

nepovezanost

Sliko 2.2. Meaunarodna povezanost Jzvor: copyright© 1995 Larry Landweber i Internet Society

)

J'

USPON CETVRTOGA SVIJETA

narudzbi, sto je vodilo tome da su ih znali koristiti, ali ne i programirati i popravljati. Ono nekoliko domaCih softverskih kuca sposobno je samo za male poslove programiranja. 60 Tehnoloska zavisnost i tehnoloska nerazvijenost u razdoblju ubrzanih tehnoloskih promjena u ostatku svijeta doslovce onemogucuju Africi konkuriranje na medunarodnom trzistu, i u proizvodnji i u visim uslugama. Druge aktivnosti, koje se takoder oslanjaju na uCinkovitu obradu informacija, kao sto je perspektivni turizam, pod kontrolom su medunarodnih turoperatora i putnickih agencija, koji uzimaju lavovski dio turistickog prihoda tako sto kontroliraju tdisne informacije. Cak i izvoz poljoprivrednih proizvoda i ruda, koji Cini najveCi dio africkog izvoza, sve vise ovisi o upravljanju informacijama u medunarodnom poslovanju, kao i o elektronickoj opremi i kemijskim/biotehnoloskim inputima za razvijenu poljoprivrednu proizvodnju. Zbog nesposobnosti africkih zemalja da proizvode i rabe modernu tehnolosku opremu i know-how, njihova trgovinska bilanca postaje neodrziva kako se dodana vrijednost tehnoloski intenzivnih dobara i usluga sve vise povecava u odnosu na vrijednost sirovina i poljoprivrednih proizvoda, ogranicavajuci tako njihovu sposobnost za uvoz reprodukcijskih materijala. Konkurentnost africkih zemalja sve vise pada jer Afrika svakim korakom naprijed u tehnoloskim promjenama postaje sve vise marginalizirana u informacijskoj/globalnoj ekonomiji. Neinformiranost Afrike u zoru informacijskog doba moze biti najtrajnija rana koju su novi nacini zavisnosti nanijeli tom kontinentu, a koja se i pogorsava politikom grabezljive drzave.

Grabezljiva drzava Cini se da se gledista sve veceg broja afrikanista priblizuju glede destruktivnog djelovanja africkih nacija-drzava na njihove ekonomije i drustva. Frimpong-Ansah, bivsi guverner sredisnje banke Gane, smatra da zadrzavanje kapitala nije jedina prepreka razvoju. Presudna je institucionalna sposobnost da se mobilizira stednja, a onaje u Mrici erodiralajos sredinom 1970-ih zbog toga sto je "vampirska drzava", tj. drzava koju su politicke elite stvorile sebi za korist, zlorabila kapital. 61 PromatrajuCi s drugoga gledista, jedan od najcjenjenijih afrikanista, Basil Davidson, misli daje "kriza u africkom drustvu izazvana mnogim nemirima i sukobima, ali je korijen problema u drugome ... Prvenstveno je to kriza institucija. Kojih instituci60 61

Woherem (1994.); Reeks (1996.) Frimpong-Ansah (1991.)

101

KRAJ TISUCLJECA

ja? Moramo se ovdje zabrinuti zbognacionalizma kojije proizveo nacije-drzave nove nezavisne Mrike nakon kolonijalnog razdoblja: s nacionalizmom koji je postao nacional-etatizam." 62 Fatton tvrdi da je "grabezljiva vlast", koja je tipicna za mnoge africke drzave, rezultat procesa individualizacije vladajuCih klasa: "Njihovi su clanovi cesto placenici, buduCi da njihova odrzanje na vlasti ovisi o milosti hirovitih odluka vrhovnog vode. " 63 To se vjerojatno odnosi na krvave diktatorske vladavine, kao sto je Mobutuova u Zairu ili "cara" Bokasse u Srednjoafrickoj Republici, kao ina benevolentne pseudodemokracije, kao sto je rezim Houphouet-Boignyja u Obali Bjelokosti. Kao sto je napisao Colin Leys: "Malo je teoreticara bilo kojega uvjerenja [marksista, teoreticara ovisnosti] ocekivalo dace postkolonijalne ddave svih ideoloskih boja biti korumpirane, razbojnicke, nedostatne i nestabilne, kao sto gotovo sve one jesu." 64 Jean-Franc;ois Bayart objasnjava africke nedace kao rezultat dugoga povijesnog puta kojim je dominirala "politika trbuha" koju su vodile elite, koje nisu imale drugu strategiju doli poznjeti bogatstva svojih zemalja i njihovih medunarodnih veza. 65 On predlaze tipologiju mehanizama privatnog prisvajanja resursa pomocu polozaja moCi u drzavi: • Pristup resursima iz medunarodnih veza, ukljucujuCi diplomatske i vojne resurse, kao i kulturne resurse i zapadni know-how. • Poslovi u javnom sektoru, koji osiguravaju redovitu placu (glavna prednost) bez obzira na njezin iznos. • Pozicije grabezljivosti, koristeCi se moCi da izvuku dobra, gotovinu ili rad: "Barem na selu, veCina upravnih i politickih kadrova ponasa se na taj nacin. "66 • N adarbine dobivene bez nasilja ili prijetnje nasiljem, primanjem raznih mita i donacija iz raznih interesa, koje Cine siroko rasprostranjenu "drzavnu neformalnu ekonomiju". VeCina tehnickih ili upravnih odluka koje ukljucuju potencijalne dobitnike imaju cijenu koju zainteresirane strane moraju platiti. Bayart spominje slucaj regionalnog komesara iz bogate provincije Shabe u Zairu kojije 1974. primao mjesecnu placu od 2 000 americkih dolara i oko 100 000 americkih dolara na mjesec iz nadarbina. 67 • Veze s vanjskom trgovinom i investicijama najvazniji su izvori privatne akumulacije, buduCi da carine i protekcionisticki zakoni nude moguc62 63 64 65 66 67

102

Davidson (1992: 10) Fatton (1992: 20) Leys(1994:41) Bayart (1989.) Bayart (1989: 76) Bayart (1989: 78)

USPON CETVRTOGA SVIJETA

nost zaobilazenja kao protuuslugu za doprinos lancu birokrata zaduzenih za njihovu provedbu. • Medunarodna pomoc za razvoj, ukljucujuCi pomoc u hrani, kanalizira se kroz privatne interese pa do onih kojima je potrebna iii do ciljanoga razvojnog programa dolazi, ako uopce dolazi, tek nakon sto su vladine agencije uzele znatan dio sebi i svom osoblju koje je bilo uposleno na njezinoj distribuciji i provedbi. • Drzavni sluzbenici, i uopce politicke elite, koriste nesto od toga bogatstva za kupnju imovine i investiraju u poljoprivredne i prijevoznicke poslove u svojim zemljama, stalno prateCi mogucnosti za profitabilne kratkorocne investicije i pomazuCi se uzajamno u kontroliranju svih izvora profita u zemlji. Dakako, velika se koliCina privatne imovine deponira na racune u stranim bankama, sto cini znatan dio kapitala akumuliranog u svakoj zemlji. Houphouet-Boigny, otac Obale Bjelokosti, ovako je to objasnio: "Tko na svijetu ne bi htio dio svojih dobara deponirati u Svicarsku?" 68 Mobutuova osobna imovina, takoder deponirana u strane banke i investirana u inozemstvu, hila je 1984. godine procijenjena na cetiri milijarde americkih do lara, sto je grubo racunajuci jednako ukupnom inozemnom dugu Zaira. 69 Do 1993., dok se Zair raspadao, Mobutuovo bogatstvo izvan zemlje povecalo se prema procjenama na oko 10 milijardi americkih do lara. 70 Na osnovi svoje analize Nigerije, Lewis uvodi interesantnu razliku izmedu prebendalizma i predatorstva. 71 "Prebendalizam" nije bitno razlicit od politickog patronata i sistematske korupcije u ddavi kako se to u mnogim zemljama svijeta radi. On tvrdi, vrlo uvjerljivo, da je politika predatorstva u Babangidinu rezimu tek krajem 1980-ih i pocetkom 1990-ih postala u Nigeriji dominantna, te daje rastvarala model "zairizacije" drzavne oligarhije pod dominacijom vojske. Iako Lewisove analize ne idu dalje od Nigerije, Cini se moguCim na osnovi informacija o drugim zemljama72 da se taj prijelaz na predatorsku vladavinu dogadao tek u kasnijem stadiju africke krize i da je u pojedinim zemljama pocinjala u razliCito vrijeme. To je suprotno Bayartovoj povijesnoj rekonstrukciji prema kojoj je Afriku kontinuirano pljackala njezina vlastita elita jos od pretkolonijalnih vremena. Za razliku od prebendalizma, predatorska se vladavina odlikuje koncentracijom moCi na vrhu i personalizacijom mreza delegiranja te moCi. Ona se provodi grubom represijom. Ekonomski poticaji kadrovima u drzavi i opca korupcija 68 69 70 71 72

Naveo: Bayart (1989: 101) Sandbrook (1985: 91) Kempster (1993.) Lewis (1996.) Fatton (1992.); Nzongola-Ntalaja (1993.); Leys (1994.); Kaiser (1996.); The Economist (1996a)

103

KRAJ TISUCI.JECA

i podmitljivost postali su naCin zivota u vlasti. Taj model ponasanja vodi eroziji politickih institucija kao stabilnih sustava, koje zamjenjuju usko povezani krugovi osobne i etnicke lojalnosti: cjelokupnaje drzava postala neformalnom dok su moe i mreze moCi personalizirane. I dokje diskutabilno je li predatorstvo vee bilo pravilo u pretkolonijalnom dobu ili u ranomu razdoblju africkog nacionalizma nakon stjecanja nezavisnosti (Bayart misli ovo prvo, ali s njim se ne slazu Davidson, Leys, Lewis i Fatton, medu ostalima), ono sto je zbilja vazno da bi se razumjeli tekuCi procesi drustvenog iskljucenjajest da predatorski model, a ne samo prebendalizam, izgleda da karakterizira veCinu africkih ddava na prijelazu tisuCljeca, s iznimkom Juzne Mrike i mozdajos nekoliko slucajeva. Tri su glavne posljedice te predatorske vladavine karakteristicne za vecinu africkih drzava. Prvo, bilo kakva sredstva, bilo iz domaCih iii stranih izvora, koja dodu u te ekonomije pod dominacijom drzave prosljeduju se po logici personalizirane akumulacije, uglavnom nevezane s ekonomijom zemlje. Ono sto nije logicno s gledista ekonomskog razvoja zemlje i politicke stabilnosti vrlo je logicno s gledista njezinih vladara. Drugo, pristup drzavnoj vlasti jednak je pristupu bogatstvu i izvorima buducega bogatstva. Odvija se prema modelu nasilnih sukoba i nestabilnih saveza izmedu razliCitih politickih frakcija koje se bore za sansu za pljacku, sto konacno rezultira nestabilnoscu drzavnih institucija i odlucnom ulogom vojske u veCini africkih drzava. Trece, politicka potpora gradi se oko klijentelistickih mreza koje vlastodrsce povezuju sa segmentima stanovnistva. BuduCi daje preteziti dio bogatstva zemlje u rukama politicke iii vojne elite i drzavnih birokrata, ljudi moraju placati pripadnost lancu patronata da bi se ukljucili u raspodjelu poslova, usluga i malih usluga na svim razinama drzave, od medunarodno orijentiranih agencija do dobre volje lokalnih uprava. U takvom patronaznom sustavu, razne elite na razliCitim razinama uprave, koje su na koncu povezane sa samim vrhom drzave, bave se zamrsenijim kalkulacijama i strategijama 0 tome kako osigurati sto vecu potporu i konsolidirati klijentelu uz sto manju koliCinu resursa potrebnih da bi seta potpara dobila. Mjesavina kriterija, koji ukljucuju etnicitet, teritorijalnost i ekonomiju, zajedno stvara mreze promjenljive geometrije koja Cini politiku stvarnog zivota u veCini Mrike. Iako bi podrobne empirijske analize premasile okvir ovog poglavlja, ilustrirat cu dinamiku africkih predatorskih drzava kratkim osvrtom na dvije najvece drzave, Zair (od 1997. Kongo) i Nigeriju.

104

USPON CETVRTOGA SVIJETA

Zair: osobno prisvajanje drzave Zair je postao, harem prije 1997. (a pod novim imenom Kongo mozda inakon toga), simbol predatorske politike i upozorenje na posljedice drustvene i politicke dezintegracije, kao i ljudskih katastrofa (epidemije, pljacke, masakri, gradanski ratovi) kao rezultata tih politika. 73 Drzava Zair organizirala se oko osobne diktature porucnika Mobutua, koju su poddavali Francuska, Belgija i SAD u okviru hladnoratovske politike. Norman Kempster, novinar Los Angeles Timesa, ovako je sazeo Mobutuov uspon: Mobutuje bivsi porucnik u belgijskoj kolonijalnoj vojsci koji se docepao vlasti uz podrsku SAD-a i Zapada 1965. godine, Cime se zavrsilo kaoticno suparnistvo izmedu prokomunistickih i antikomunistickih frakcija. Trideset je godina svoju golemu zemlju (veliCinom drugu u Podsaharskoj Africi) davao na raspolaganje CIA-i i drugim zapadnim agencijama, koje su je koristile za pripremanje svojih aktivnosti na cijelom kontinentu. Zauzvrat, imao je slobodu djelovanja kod kuce, zadrzavajuci za sebe milijarde dolara od zairskoga rudnog blaga i ostavljajuCi istodobno vecinu Zairaca u siromastvu. 74 Mobutu se oslanjao na vrlo jednostavan sustav vlasti. Kontrolirao je jedinu vojnu postrojbu koja je djelovala, predsjednicku gardu, i razdijelio mjesta u politici, upravi i vojsci pripadnicima razliCitih etnickih skupina. Sve ih je patronizirao, alii poticao na nasilne sukobe. 75 Usredotocio se na kontroliranje vadenja ruda, posebno kobalta, industrijskih dijamanata i bakra, koristeCi se ddavnim poduzeCima u sprezi sa stranim investitorima za vlastitu korist. "Zairizacijom" stranih poduzeca takoder je sva vrijedna imovina zemlje dosla u ruke birokracije i vojske. Oduzeo je sredstva socijalnim sluzbama i infrastrukturi da bi se usredotoCio na nekoliko profitabilnih projekata i zaradu od izvoza. Poticao je cjelokupni vojni kadar i viadine agencije da cine isto. Tako Bayart kaze da je zairsko zrakoplovstvo bilo ukljuceno u piratski zracni prijevoz, zatim krijumcarenje i konacno prodaju rezervnih dijelova zrakoplova dok svi zrakoplovi nisu postali neupotrebljivi.76 To je Mobutuu omoguCilo da zatrazi dodatnu zrakoplovnu opremu od svojih zapadnih saveznika. Nedostatak kontrole nad lokalnim i pokrajinskim vlastima vodio je prakticnoj dezintegraciji zairske drzave, u kojoj je veCina mjesta, ukljucujuci Kinsasu, izmakla kontroli sredisnje vlasti. Vojne pobune kojima su obicno slijedile bezobzirne pljacke, kao u rujnu 73 74 75 76

Sandbrook (1985.); Bayart (1989.); Davidson (1992.); Noble (1992.); Kempster (1993.); Press (1993.); Leys (1994.); French (1995.); Weiss (1995.); McKinley (1996.) Kempster (1993: 7) Press (1993.) Bayart (1989: 235-237)

105

KRAJ TISUCI..JECA

1991., vodile su do masovnog bjezanja stranih drzavljana i, konacno, Mobutuova ukopavanja u njegovu rodnom gradu Gbadolitu, u Ekvatorskoj provinciji, gdje ga je cuvala njegova privatna vojska, mada je diktator provodio puna vremena u svojim vilama u Svicarskoj, Francuskoj, Spanjolskoj i Portugalu. Provincijske vlasti, prepustene same sebi, slijedile su primjer svoga vode u mnogim aspektima, koristeCi se svojom moCi da zloupotrebljavaju i kradu od svojih podcinjenih, poCinjuCi od najslabijih etnickih grupa. Konacno je nezasitnost nekih provincijskih vlasti dokrajcila cijeli pothvat. Naposljetku, 1996. je vlast u provinciji Kivi u istocnom Zairu pokrenula eksproprijaciju zemlje i naredila iseljenje naroda Banyamulenge manjine Tutsi kojaje tamo zivjela stoljeCima. Pobuna Banyamulenge i drugih etnickih skupina pod vodstvom iskusnoga revolucionara Laurenta Kabile za nekoliko je mjeseci proizvela bande razbojnika koji su se predstavljali kao zairska vojska i iznijeli na vidjelo fikciju zairske ddave, sto je dokrajcilo Mobutuov rezim 1997. 77 Nije proslo nekoliko mjeseci i novije Kongo usao u nov gradanski rat i meduetnicki sukob kada se Kabila okrenuo protiv svojih bivsih saveznika, a u rat su se uplele razne africke drzave kako bi poduprle svoje surogatne snage u borbi za kontrolu nad bogatstvima Konga. Posljedice te tridesetogodisnje pljacke jedne od najbogatijih zemalja u Mrici od strane njezinih vlastitih vladara i njihovih poslovnih partnera, a uz otvorenu suradnju zapadnih sila, dramaticne sui dugotrajne za Zair/Kongo, Afriku i svijet. Za Zair/Kongo, zato sto su komunikacije, promet i proizvodna struktura u toj zemlji potpuno propali i pali na nizu razinu nego u vrijeme stjecanja nezavisnosti, dok je narod, drzan u nepismenosti, trpio masovnu neishranjenost i bijedu te izgubio veliki dio svoje osnovne poljoprivrede koja osigurava zivotni minimum. Za Mriku, zato jer je neartikuliranost jedne od njezinih najveCih ekonomija u samom srcu kontinenta blokirala uCinkovite regionalne integracije. Osim toga, "zairski model" je sluzio kao magnetni primjer drugim elitama na kontinentu. Osobno ga je promovirao Mobutu koji je, kao privilegirani partner Zapada, igrao vaznu ulogu u Organizaciji africkogjedinstva ina africkoj politickoj sceni. Za svijet, zato sto je Zair postao najistaknutiji izvor smrtonosnih epidemija, ukljucujuCi i virus ebole, cije cemo katastroficne posljedice za zivot u 21. stoljecu mozda tek osjetiti. Stovise, indirektan doprinos Zapada, a posebno Francuske, privatnom prisvajanju Zaira od strane vojno-birokratske klike uvelike je narusio vjerodostojnost buduce politike medunarodne suradnje u oCima nekih od najboljih Mrikanaca. Dezintegracija zairske drzave kakvuje ostavio Mobutu oznaClaje granice predatorske vladavine i pokazala njezinu povijesnu povezanost s politikom hladnoga rata i modelima postkolonijalne dominacije. lpak, poslijemobutuovsko je iskustvo pokazalo da 77

106

McKinley (1996.); The Economist (1996c); French (1997.)

USPON CETVRTOGA SVIJETA

je taj model, iako proizvod sukobljavanja velesila u Mrici, nadrastao svoje povijesno podrijetlo. Doista, iskustvo Nigerije cini se da upucuje na to da predatorska drzava ima dublje strukturalne i povijesne korijene, povezane i s kolonijalnom proslosti Afrike i s njenim razvojnim modelom selektivnih povezivanja s globalnom ekonomijom.

Nigerija: nafta, etnicitet i vojno predatorstvo Moguce je dace sudbina Nigerije, koja obuhvaca otprilike petinu ukupnoga stanovnistva Podsaharske Mrike, uvjetovati buducnost Mrike. Ako je tako, buducnost je tmurna. Ekonomija Nigerije vrti se oko drzave i drzavne kontrole nad prihodima od nafte, na koje otpada 95% nigerijskog izvoza i 80% drzavnih prihoda. Vojska, koja je kontrolirala vladu tijekom 26 od 35 godina nezavisnosti, organizirala je politiku i strukturu drzave, ukidajuCi izbore i namecuCi svoju volju kada je to bilo potrebno, kao 1993. godine kadaje vojni puc vodio general Sani Abacha. 78 Prisvajanje naftnog blaga, eksploatiranog u konzorciju Nigerijske nacionalne naftne korporacije s multinacionalnim naftnim kompanijama, izvor je etnickih, teritorijalnih i frakcijskih borbi koje su sustavno destabilizirale nigerijsku drzavu od gradanskog rata 1966.-1970. Politicke borbe vode se s frakcijama koje su organizirane oko tri osovine: Sjever (koji kontrolira vojska) protiv Juga (koji proizvodi naftu); rivalstvo izmedu tri glavne etnicke grupe: Hausa-Fulani (uglavnom pod kontrolom osoblja glavnog stozera vojnih snaga), Joruba i lgbo; i suprostavljanja izmedu triju glavnih etnickih grupa i 374 manjinske etnicke grupe koje zajedno cine veCinu stanovnistva ali su iskljucene iz vlasti. Od 30 drzava Nigerijske federacije samo cetiri ddave u delti Nigera (Rivers, Delta, Edo i Akwa-lbom) proizvode zapravo ukupnu kolicinu nafte. U njima zive manjinske etnicke grupe, posebno Ogoni, uglavnom iskljuceni iz participacije u bogatstvu svoje zemlje. Otpor Ogona i ostra represija vojnog rezima posebno su dramaticno hili izrazeni 1995. godine kada je Abachin rezim smaknuo Sane-Wiwu i neke druge vode Ogona da bi ugusio nemire u podrucjima gdje se proizvodi nafta i zataskao njihove optuzbe za oneCiscenje okolisa zbogmetoda eksploatacije i proizvodnje nafte koje su privukle medunarodnu pozornost. Arbitrarna kolonijalna tvorevina, nigerijskaje drzava hila oduvijek vrlo udaljena od veCine svojih biraca. Tako su se njezini vode obicno sluzili kontrolom nad resursima da bi se oddali na vlasti. Kao sto pise Herbst: 78

The Econom£st (1993.); Forrest (1993.); Agbese (1996.); Herbst (1996.); Ikporukpo (1996.); Lewis (1996.)

107

KRAJ TISUCLJECA

Klijentelizam se u Nigeriji ne bi trebao vidjeti samo kao krada pojedinaca koji pljackaju drzavne trezore ... Prije je to raspodjela drzavnih sluzbi ozakonjena politickim pravilima prema kojima takvo prisvajanje nije samo Cin osobne pohlepe ili ambicije nego je istodobno zadovoljavanje kratkorocnih ciljeva jedne podgrupe stanovnistva. 79 Tko saCinjava tu podgrupu i koliko je velika- to odlucuju dinamika nigerijske politike i pristup resursima koji su posredno ili neposredno u rukama drzave. Ti odnosi politickog pokroviteljstva znatno su se povecali s prihodima od nafte, posebno u 1970-ima, is "malim naftnim bumom" 1990.-1991. Da bi smanjila prijetnju etnicke oporbe iskljucenih grupa, federalnaje vlada, pod vojnom kontrolom, povecala broj ddava s 12 na 19, pa na 30, kako bi pojacala meduetnicki ddavni klijentelizam i povecala drzavnu birokraciju te konacno broj sinekura i kanala prema izvorima vlasti i mjestima koja do nose rentu. Pod pritiskom medunarodnih financijskih institucija i stranih kompanija i vlada biloje pokusaja stabilizacije nigerijske ekonomije tako daju se uvede u globalne trgovacke i investicijske tokove. Najistaknutiji takav pokusaj bio je u prvoj polovini vladavine rezima generala Babangide (1985 .-1993.), kojije djelomicno deregulirao ekonomiju, ukinuo monopol marketinskih komisija na poljoprivredne proizvode i ogranicio novcane zalihe i drzavni dug. Ti su napori poduzimani bez smanjivanja privilegija dominantnoj sjevernoj vojnoj eliti, na stetu juznih ddava i etnickih manjina. Kada su 1990. mladi casnici, koji su tvrdili da ih poddavaju juzne drzave, gotovo uspjeli izvesti vojni puc, rezim je nakon krvave represije odluCio stabilizirati svoju moe dijeleCi bogatstvo sa sirim spektrom vladajuCih klasa Nigerije. Ipak, da bi se kolac dijelio na zadovoljstvo svih, morao je biti veCi, to jest trebalo je izvuCi vise bogatstva iz javnih prihoda. Rezultat je bio prijelaz s "prebendalizma" na "predatorsku vladavinu", u skladu s Lewisovom analizom, i prosirivanje kruga djelatnosti koje generiraju prihod koristeCi se ddavnom kontrolom nad mnogim nezakonitim poslovima, ukljucujuci medunarodnu trgovinu drogom, pranje novca i krijumcarske mreze. 80 Upotrebu programa prilagodivanja, koji su poddavale i financirale medunarodne institucije, za osobnu korist nigerijskih vlastoddaca Lewis je sazeto opisao ovako: Ukratko, vlada je upravljala program om prilagodivanja kroz mjesavinu domace politicke orkestracije, kompenzacijskih mjera i prinuda. Za elite, drzavaje osiguravala poseban pristup novonastalim trzistima i nezakonitim aktivnostima i manipulirala glavnim tekuCim politikama kako bi osigurala povoljne prihode ... Suocen sa sve veCim politickim sukobima, osobnom nesigurnoscu i slucajnom pojavom no79 80

108

Herbst (1996: 157) Lewis (1996: 97-99)

USPON 6ETVRTOGA SVIJETA

vih prihoda, Predsjednik [Babangida] se upustao u sve nesmotrenije ekonomske pothvate. To je ukljucivalo veliko preusmjeravanje javnih resursa, ukidanje osnovnih mehanizama fiskalne i monetarne kontrole te ekspanziju nezakonite ekonomije. 81 S rastucom osobnom nesigurnoscu i slomom ekonomskih i pravnih institucija, zastale su legalne strane investicije i trgovina. Rezim je pokusao mobilizirati glasacko tijelo na natjecanju raznih clanova poslovne elite na izborima 1993. Onda je Babangida ponistio izbore, porastao je socijalni bunt, ukljucujuCi i opCi strajk koji je utjecao na transport nafte, a regionalni frakcionalizam zaprijetio je nov om dezintegracijom drzave. U tom je casu vojska ponovno intervenirala i uspostavila novu autoritarnu vlast pod generalom Abachom. Novije diktator prekinuo monetarne tokove Nigerije s medunarodnom ekonomijom devalvacijom naira, uvodenjem negativne kamatne stope i jacanjem protekcionizma. To je ponovno stvorilo osnovu za osobnu akumulaciju anima na polozajima kontrole, ali je istovremeno poticalo bijeg kapitala, otezavalo zakonit izvoz i olaksavalo krijumcarenje. Sve sto je zemlji ostalo hila je naslijede slabe sredisnje vlade, konkurencija etnickih frakcija i centralizirani prihodi koji su astra ispolitizirali ekonomsko upravljanje ... Nigerijska politicka ekonomija sve je vise dobivala znacajke autokratskih rezima poput onaga Mobutua Sese Sekoa u Zairu, Jean-Claudea Duvaliera na Haitiju ili Somozine dinastije u Nikaragvi. Uskoro je tranzicija postalajedinim putem iz decentralizirane klijentelisticke vladavine, ili prebendalizma, u Cisto pohlepnu diktaturu ili predatorstvo. 82 Sto se tice nigerijskoga naroda, on je, ne usprkos nego zbog naftnog burna i njegovih politickih posljedica, bio siromasniji 1995. nego u momentu stjecanja nezavisnosti- prihodi po stanovniku pali su 22% izmedu 1973. (kada su porasle svjetske cijene nafte) i 1987. (kadaje usvojen program ekonomskog prilagodivanja).sa Taka su nacionalne drzave u velikom dijelu Afrike postale predatori svojih vlastitih drustava, stvorivsi goleme prepreke ne samo razvoju nego prezivljavanju i civilizaciji. Doista, zbog izvanrednih koristi od kontrole drzava razne su se frakcije, vise nalik klikama i bandama nego strankama i drustvenim grupacijama, upustale u strasne gradanske ratove, katkad na osnovi etnickih, teritorijalnih i vjerskih razdora. Tada je uslijedilo preseljavanje milijuna ljudi po kontinentu, prekid poljoprivredne proizvodnje za odrzanje egzistencijalnog minimuma, iseljavanje naselja, slom drustvenog 81 82 83

Lewis (1996: 91) Lewis (1996: 102-103) Herbst (1996: 159)

109

KRAJ TISUCLJECA

reda i u mnogim slucajevima (Zair, Liherija, Siera Leone i Somalija, izmedu ostalih) nestanak nacije-drzave za sve prakticne svrhe. Zasto je tome tako? Zasto su nacije-ddave u Mrici postale predatorske? Ima li tu neki povijesni kontinuitet specifican za socijalnu strukturu velikog dijela kontinenta prije, za vrijeme i nakon kolonizacije, kao sto sugerira Bayart? Ilije, suprotno tome, to rezultat dugotrajnih rana kolonijalizma i perverznog naslijeda politickih institucija koje je izmislio i nametnuo Berlinski ugovor, kao sto to kaze Davidson? Je li vanjski izgled africkih ddava rezultat neke etnicke zagonetke, koja reproducira pradavne meduetnicke horhe, kao sto to cesto ohjasnjavaju mediji? Zasto su nacije-drzave postale predatorske u Mrici dok su u podrucju azijskog Pacifika poticale razvoj? Jesu li procesi stvaranja drzave zaista neovisni o ohliku africkog ukljuCivanja (ili nedostatka ukljucivanja) u novu glohalnu ekonomiju, kao sto to tvrde mnogi kriticari teorije ovisnosti? Ta osnovna pitanja traze pazljive, ali samo moguce, odgovore.

Etnicki identitet, ekonomska globalizacija i stvaranje drzave u Africi Nevolje Mrike cesto se pripisuju, osohito u medijima, meduetnickim neprijateljstvima. Zaista, u 1990-im godinama pocele su diljem kontinenta etnicke horhe i dovele su u vise primjera do masakra i pokusaja genocida. Etnicitet je u Africi jako vazan, kao i drugdje. Ipak, odnosi izmedu etniciteta, drustva, drzave i ekonomije previse su slozeni da hi se mogli reducirati na "plemenske" sukohe. Upravo ta slozena mreza odnosa i njezina transformacija u posljednjih dvadesetak godina lezi u korijenu predatorske drzave. Aka etnicitet i jest vaZan, etnicke razlike su danas na africkoj politickoj sceni vise rezultat politicke konstrukcije nego kulturnih korijena. Iz razliCitih teorijskih perspektiva razliciti afrikanisti, kao Bayart, Davidson, Lemarchand i Adekanye izmedu ostalih, dolaze do slicnih zakljucaka. 84 Kao sto pise Bayart: VeCina situacija gdje se politicka arena strukturira na temelju etniciteta odnosi se na identitete koji nisu postojali stoljece prije ili harem nisu hili tako jasno definirani ... Kolonizatori su nejasne ljudske krajolike koje su hili zauzeli, poimali kao posehne identitete konstruirane u njihovoj masti kao nacije-drzave nize vrste. Sa svojim jakohinskim korijenima i prefektima, francuska uprava je imala, 84

110

Bayart (1989.); Davidson (1992., 1994.); Lemarchand (1994a, b); Adekanye (1995.)

USPON CETVRTOGA SVIJETA

prema vlastitu priznanju, teritorijalni koncept drzave. Britanska neizravna vladavina, za razliku od toga, hila je mnogo vise kulturalisticka. Osim tih nijansi, kolonijalni je rezim hio organiziran na recenim principima i taka je namjeravao dovoditi stvarnost u red. Da hi to postigao, sluzio se autoritarnom politikom prisilnog naseljavanja, manje iii vise umjetnim namjestanjem etnickih detalja putem rodnog lista i osohne iskaznice. Ali, suvremena snaga etnicke svijesti dolazi znatno vise iz njezine popularnosti u domacih ljudi, a zaobilazeci raspodjelu drzavnih res ursa. 85 Davidson utemeljuje tu etnicku klasifikaciju podredenih teritorija u ideoloski pristranoj, politicko-hirokratskoj logici kolonijalnih upravitelja. Europljani su pretpostavljali da su Afrikanci zivjeli u "plemenima" - rijec koja nema odredeno znacenje - i da je "plemenska lojalnost" hilajedina i primitivna tvar africke politike. Kolonijalna vladavinaje funkcionirala na pretpostavci dijeljenja Afrikanaca na plemena cak kad je ta "plemena" trehalo izmisliti: ali, izgled je varao. Ono sto se hrzo razvijalo nije hila politika trihalizma nego nesto razlicito i kontroverzno. Bilaje to politika klijentelizma. Ono sto je trihalizam pretpostavljao hiloje to daje svako pleme prepoznavalo zajednicki interes koji su predstavljali zajednicki glasnogovornici i da stoga postoji mogucnost "plemenskog jedinstva" kao ishoda dogovora "plemenskih predstavnika". Ali klijentelizam- pristup "Tammany Hall" - odmah je vodio u odlucnu hitku za nagrade koje dolaze iz politicke moCi. 86 Taj nacin na koji su kolonijalne sile redefinirale etnicki identitet odrazavao je strukturu kolonijalne drzave, a jos je dugo vremena utjecao na nezavisne nacije-ddave. Ponajprije, drzave su stvorene arhitrarno, slijedeci granice osvajanja, nesigurne karte kolonijalnih geografa i diplomatske manevre na konferenciji 1884.-1885. koji su vodili Berlinskom ugovoru. 87 N adalje, funkcioniranje kolonijalne drzave, koje se uvelike reproduciralo u razdohlju nakon nezavisnosti, slijedilo je razlikovanje razina "drzave koja se racva", kako ju je to Mahmood Mamdani nazvao u svojoj izvrsnoj analizi stvaranja ddave. 88 Sjedne strane, postojalaje legalna ddava, kao rasni entitet, pod kontrolom Europljana; s druge strane postojalaje ohicajna snaga domaCih struktura moCi kao etnicki/plemenski identitet. Jedinstvo prvoga i fragmentacija drugoga hili su osnovni mehanizmi kontrole pod kolonijalnim upravama koje su ohicno stedjele na osohlju i opremi da hi maksimizirali neto dohit u svojim pothvatima (na primjer, Njemacka je u Ruandi 85 86 87 88

Bayart (1989: 51, kurziv moj) Davidson (1992: 206-207) Davidson (1992.); Lindqvist (1996.) Mamdani (1996.)

111

KRAJ TISUCLJECA

1914. imala samo pet civilnih i 24 vojna casnika). 0 pripadnosti pojedinim jedinicama odluCivalo se administrativno; naime, pri pokusaju pojednostavnjivanja, identitet na osobnim iskaznicama katkada se odredivao na osnovi tjelesnog izgleda prema zbirnim klasifikacijama antropologa. lpak, kadaje struktura plemenskih poglavica uspostavljena, obicajna je drzava postala osnovni izvor kontrole nad zemljom i radom, tako da je pripadanje pojedinom plemenu bilo jedini priznati kanal dobivanja sredstava i jedini priznati put posredovanja s legalnom, modernom dr:l.avom, koja je hila veza s golemim sredstvima vanjskoga svijeta, medunarodnog sustava bogatstva i moCi. N akon stjecanja nezavisnosti, africke nacionalisticke elite jednostavno su zauzele iste strukture legalne/moderne drzave koje su zato bile lisene rasnih obiljezja. lpak, one su drzale na okupu razlomljenu, etniziranu obicajnu drzavu. Ako je i kada je raspodjela sredstava postala problematicna zbog sve vece neimastine u zemlji i rastuce gramzljivosti elite, izbor je pao na one etnicizirane izborne okruge koji su najbolje hili predstavljeni u legalnoj dr:l.avi, i/ili koji su dosli na vlast na osnovi brojnosti stanovnistva ili kontrole vojske. Etnicitet je postao glavni put do drzavne kontrole nad resursima. Ali dr:l.ava i njezine elite hili su ti koji su oblikovali i preoblikovali etnicki identitet i pripadnost, a ne obrnuto. Prema Bayartu: U Mrici, etnicitet je gotovo uvijek prisutan u politici, ali u isto vrijeme ne daje joj osnovni materijal ... U kontekstu suvremene drzave etnicitet postoji uglavnom kao Cimbenik akumulacije - i bogatstva i politicke moci. Tako se pripadnost odredenom plemenu dozivljava kao politicka snaga po sebi, kao kanal kroz koji se izrazava natjecanje za stjecanje bogatstva, moCi i statusa. 89 I zaista, u mnogim podrucjima, a posebno u podrucju Velikih jezera, Cini se da je taj proces etnickog definiranja strukture moCi kao naCin usmjeravanja/ogranicavanja pristupa sredstvima prethodio kolonijalnoj vladavini. 90 U ovom trenutku mogli bismo slozenost toga problema pojasniti kratkom empirijskom ilustracijom. Zbog jasnih razloga aktualnosti na ovom prijelazu tisucljeca, izabrao sam nasilan sukob izmedu Tutsija i Hutua u Ruandi, Burundiju i drugdje (istocni Zair, juzna Uganda). Kako je to poznata tema o kojoj postoji opsezna literatura, 91 usredotoCit cu se na samo nekoliko stvari koje su relevantne za siru analizu suvremenih africkih kriza. 89 90 91

112

Bayart (19S9: 55) Mamdani (1996.); Lemarchand (1970.) Lemarchand (1970.; 1993.; 1994a, b); Newbury (1988.); Adekanye (1995.); Mamdani (1996.)

USPON CETVRTOGA SVIJETA

Za pocetak, "objektivna" razlika izmedu Tutsija i Hutua znatno je manje jasna nego sto se obicno misli. Vodeci zapadni strucnjak za to podrucje, Rene Lemarchand, pise: Kao sto se cesto istice, Hutu i Tutsi govore istijezik- Kirunci u Burundiju, Kinyarwanda u Ruandi - imaju iste obicaje i zivjeli su stoljeCima u relativnom skladu jedni kraj drugih do pojave kolonijalne vladavine. Nasuprot slici koju prikazuju mediji, modeli iskljucenja nastali za vrijeme i nakon stjecanja nezavisnosti ne mogu se svesti na "duboko ukorijenjena, drevna neprijateljstva". Iako je pretkolonijalna Ruanda hila neupitno stroze stratificirana nego Burundi i tako ranjivija u revolucijama pod vodstvom Hutua, kljuc razumijevanju njihovih razlicitih politickih sudbina lezi u nejednakim dinamikama pokretanja procesa etnicke mobilizacije u godinama neposredno prije stjecanja nezavisnosti ... U obaje slucaja u korijenu sukoba izmedu Hutua i Tutsija medusobna igra izmedu etnickih zbilja i njihove subjektivne rekonstrukcije (ili manipulacije) od strane politickih poduzetnika. 92 Cak i tjelesne razlike (visoki Tutsiji svjetlije puti, zdepasti i tamniji Hutui) bile su prenaglasene, izmedu ostalog i zbog cestih medusobnih zenidbi i obiteljskih veza. Tako Mamdani izvjestava da se za vrijeme pokolja 1994. koje je vodila zloglasna Hutu milicija lntranamwe, identitet provjeravao prema osobnim iskaznicama, a muzevi Hutu nacionalnosti prokazivali su svoje zene pripadnice Tutsija zbog straha dace biti proglaseni izdajicama. 93 Osim toga, cesto se zaboravlja da su tisuce umjerenih Hutua ubijeni zajedno sa stotinama tisuca Tutsija, isticuCi tako socijalne i politicke rascjepe koji su postojali iza strategija istrebljenja. Podsjetimo se ukratko cijele price kako bismo mogli izvuCi pouke iz te analize. U pretkolonijalno doba drzava formirana u zemljama koje ce postati Ruanda i Burundi bilaje pod kontrolom aristokracije pastira-ratnika koji su se odredivali kao Tutsiji. Seljaci (Hutui) (kao i Busmani Batwa) hili su pretezito iskljuceni iz drzave i iz pozicija moCi gotovo u cijeloj Ruandi, manje u Burundiju. Dakako, akumulacija bogatstva (uglavnom stoke) dopustila hi obitelji Hutua uspon u drustvu (proces nazvan kwihutura) i prelazak u Tutsi naciju: toliko o biolosko-kulturnom odredivanju etniciteta! Kao sto Mamdani pise: Jasno je da govorimo o politickoj razlici, onoj kojaje dijelila podredeno stanovnistvo od nepodredenog, a ne o drustveno-ekonomskoj razlici izmedu eksploatatora i eksploatiranih iii bogatih i siromasnih ... Batutsi su razvili politicki identitet- oni su hili zasebna drustvena 92 93

Lemarchand (1994a: 588) Mamdani (1996.)

113

KRAJ TISUCLJECA

kategorija oznacena zenidhom i etnickim tahuima, kaze Mafeje- svijest o tome da se razlikuju od podCinjenog stanovnistva. Taka je puka tjelesna razlika (cesto nos, a katkad i visina) mogla postati simholom velike politicke razlike. 94 Kolonijalna ddava - najprije Njemacka potom Belgija - znatno je zaostrila i mohilizirala taj politicki i etnicki rascjep, dajuci Tutsijima potpunu kontrolu nad ohicajnom ddavom (cak i u podrucjima koja su prije hila u rukama veCinskih Hutua) i holje mogucnosti ohrazovanja, financiranja i zaposljavanja u upravi. Time su stvorili urodenicku drzavu kao podredeni dodatak kolonijalnoj helgijskoj drzavi - proces koji nije hio hitno razliCit od onoga koji se dogodio u Zanziharu, kada su hritanski vladari uspostavili arapski sultanat za upravu nad lokalnim stanovnistvom. Pod helgijskom vlascu cakje i kwihutura ukinuta, a sustav je poceo nalikovati kastinskom drustvu. Kao sto se moglo ocekivati, proces stjecanja nezavisnosti i politicka mohilizacija koja je nakon toga uslijedila oslohodili su eksplozivnu energiju koja se akumulirala iskljucivanjem veCinskih Hutua (oko 84% stanovnistva) iz svih sfera vlasti. No, politicki su rezultati hili razliciti u Ruandi i Burundiju. U Ruandije revolucija Hutua 1959. dovela do njihove veCinske vladavine, a zatim do pogroma i masovnog uhijanja Tutsija i, konacno, do hijega velikog hroja Tutsija i u Burundi i u U gandu. U Burundiju je ustavna monarhija uglednog princa Rwagasore, Cini se, mogla organizirati etnicki suzivot u nacionalnoj drzavi. Dakako, princevo uhojstvo 1961. godine i neuspjeli pokusaj puca Hutua 1965. omogucili su vojsci pod dominacijom Tutsija preuzimanje kontrole nad zemljom, proglasavanje repuhlike i institucionaliziranje politicke marginalizacije Hutua, ciju su pohunu ugusili u krvi: 1972. vojska Tutsijaje masakrirala vise od 100 000 Hutua u Burundiju. Opet, 1988., na masakre tisuca Tutsija, koje su poCinili seljaci Hutu u okolici mjesta Ntega/Marangara, vojska Tutsija uzvratilaje masakrom desetaka tisuca Hutua civila. Invazija izhjeglica Tutsija 1990. u Ruandu iz U gande (gdje su sudjelovali u pohjednickom gerilskom ratu protiv Miltona Ohote) dovelaje do gradanskog rata kojije, kao sto se zna, prouzrocio masakre 1994. kada su milicija Hutua i predsjednicka garda krenule u pohod, navodno da bi osvetile uhojstvo predsjednika Hahyarimane cijije avian srusen projektilom u jos nerazjasnjenim okolnostima. U tom pokusaju genocida ne samo da su sudjelovale ruandska vojska i milicija nego i veliki dio civilnog stanovnistva Hutua u svakom kraju i svakom selu: hio je to decentraliziran holokaust s masovnim sudjelovanjem. Taka je vojna pohjeda Ruandske patriotske fronte pod dominacijom Tutsija potaknula na hijeg milijune, ciji je egzodus u Zair i kasnije djelomican povratak u Ruandu krajem 1996. vjerojatno uvelike pridonio politickoj destahilizaciji sredisnje Mrike. 94 Mamdani (1996: 10)

114

USPON CETVRTOGA SVIJETA

U meduvremenu u Burundiju su izbori 1993. prvi put omogucili da jedan demokratski izabran predsjednik Hutua, Melchior N dadye, dode na vlast. Ali, samo tri mjeseca poslije ubili su ga vojni casnici Tutsija, pokrenuvsi novi val uzajamnog masakra, egzodus stotina tisuca Hutua i gradanski rat koji se pogorsao nak.on vojnog udara Tutsija u srpnju 1996., a zbog cega su susjedne zemlje nametnule Burundiju trgovinski embargo. Nakon vise desetljeca medusobnoga politickog iskljucivanja i stalnih masakra, uglavnom organiziranih na temelju etnickih principa, bilo bi smijesno poricati identitet Tutsijima i Hutuima, pa tako vladavina veCine u demokratskom drustvu ne dolazi u obzir. 95 Ta situacija, cini se, otvara put uspostavljanju bezobzirne dominacije Tutsija ili Hutua, produzenju gradanskog rata iii mijenjanju politickih granica. Ipak, to dramaticno iskustvo, cini se, pokazuje da su zaostravanje etnickih razlika i kristalizacija etniciteta u drustvenom statusu i politickoj moCi proizasli iz povijesne dinamike u drustvenom temelju drzave, najprije kolonijalne a zatim nezavisne nacije-dr:lave. Ono takoder pokazuje nesposobnost etnicki sastavljenih politickih elita da prijedu preko definicije koju su naslijedili iz povijesti, jer su svoj etnicitet iskoristavali za okupljanje da bi zauzeli vlast ili joj se oduprli. U tim pokusajima ucinili su pluralisticku demokratsku drzavu neodrzivom, buduCi da su gradanstvo i etnicitet proturjecna nacela demokratske politicke legitimacije. Nadalje, sjecanja na istrebljenje, koja su obnavljana strasnim ponavljanjima najgorih nocnih mora s obiju strana, krvlju su oznacila etnicke granice vlasti kao nasilja. Od tada nadalje, etnicitet je nadjacao politiku, nakon sto gaje oblikovala i osnazila politika dr:lave. Upravo to slozeno medusobno djelovanje etniciteta i drzave, pod dominacijom drzavne logike, moramo imati na umu da bismo razumjeli africku politiku, i ne samo nju nego i tragediju Mrike. Dakako, ako je drzava etnizirana, ona jos nije nacionalizirana. Jedan od glavnih razloga koji objasnjava zasto se razvojna dr:lava pojavila u azijsko-pacifickoj regiji, kao i u Latinskoj Americi (iako s manje srece), a ne u Africi jest slabost nacije u africkoj naciji-dr:lavi. Nije da nacionalizam nije postojao na africkoj sceni: napokon, nacionalisticki pokreti su hili vodeca snaga u borbi za nezavisnost, a 1950-ih i pocetkom 1960-ih jedna opasna vrsta nacionalistickih voda (Sekou Ture, Nkrumah, Kenyatta, Lumumba) potresla je svijet obecavajuci renesansu Mrike. No, oni su malo naslijedili od kolonijalizmajer je kulturna/etnicka/povijesna/ zemljopisna/ekonomska zagonetka africke politicke karte ograniCila, uglavnom, africki nacionalizam na obrazovanu elitu legalne/moderne drzave i na mali urbani sloj poslovnih ljudi. Kao sto Davidson, u skladu s mnogim drugim afrikanistima, 95

Mamdani (1996.)

115

KRAJ TISUCLJECA

pise: "Analiza africkog problema takoder mora biti propitivanje procesa - uglavnom procesa nacionalizma - koji je iskristalizirao podjelu mnogo stotina naroda i kultura Afrike u nekoliko desetaka nacija-drzava, od kojih svaka trazi neovisnost na racun drugih pa se sve nadu u teskim neprilikama."96 Nepostojanje nacionalne osnove za te nove africke nacije-ddave, osnove koju su na drugim zemljopisnim sirinama obicno nadoknadivali zajednickom geografijom, povijescu i kulturom (vidi drugi svezak Moe identiteta, prvo poglavlje), glavnaje razlika izmedu sudbina u razvojnim procesima Mrike i azijskog Pacifika, s iznimkom Indonezije (vidi cetvrto poglavlje). Istinaje da su dva druga elementa (siroko rasprostranjena pismenost i relativno visoka obrazovna razina u Istocnoj Aziji te geopoliticka podrska SAD-a i otvorenost njezina trzista prema zemljama azijskog Pacifika) hila jednako vazna za omogucavanje uspjesne, moderne razvojne strategije na Pacifiku. Ali Afrika se prilicno brzo pobrinula za osnovno obrazovanje za siroke mase, harem u urbanim centrima, a Francuska i Britanija su nastavile "pomagati" svoje bivse kolonije taka da su im omogucavale pristup trzistu bivse metropole. Glavna je razlika hila sposobnost azijsko-pacifickih zemalja da mobiliziraju svoje nacije, pod autoritarnom vlascu, oko nekog razvojnog cilja, na osnovi snaznoga nacionalno-kulturnog identiteta i politike prezivljavanja (vidjeti cetvrto poglavlje). Slaba je drustvena osnova nacionalistickog projekta znatno oslabila africke drzave, i s obzirom na razlicite etnicke pripadnosti njihovih biraca i s obzirom na strane ddave koje su se natjecale za utjecaj u Africi u uvjetima hladnoga rata. U prva tri desetljeca svoje nezavisnosti Afrikaje hila podvrgnuta cestim intervencijama stranih trupa i vojnih savjetnika- od zapadnih sila (posebno Francuske, Belgije, Portugala i bijele Juzne Afrike, kao i SAD-a, Ujedinjenog Kraljevstva, Izraela i Spanjolske) do Sovjetskog Saveza, Kube i Libije - sto je njezin veCi dio pretvorilo u bojno polje vrucega rata. Cjepkanje politickih frakcija, drzava i regija u razliCite geopoliticke saveze pridonijelo je destabilizaciji i militarizaciji africkih ddava, nametnulo nepodnosljivi teret golemih vojnih proracuna za obranu i ostavilo u naslijede zapanjujuCi arsenal vojne tehnike- veCinom u nepouzdanim rukama. 97 Kratka povijest africkih nacija-ddava, sagradenih na povijesno klimavim osnovama, potkopala je nacije i nacionalizam kao osnovu legitimnosti i relevantnu jedinicu razvoja. Jos se jedan bitan element maze dodati objasnjenju sadasnje krize u Africi. To je veza izmedu etnicke politike [slabe] nacije-drzave, s jedne strane, i politicke ekonomije Afrike u posljednjih tridesetak godina, s druge. Bez spominjanja te veze, jednostavno je spustiti se na kvazirasisticke tvr96 97

116

Davidson (1992: 13) De Waal (1996.)

USPON CETVRTOGA SVIJETA

dnje o urodeno izopacenoj prirodi africke politike. Colin Levy tvrdi, a ja se slazem, da se africka kriza, kao i uloga koju je igrala ddava, ne moze razumjeti bez razmatranja ekonomske povijesti. Zbog mnogo razloga, koje on pretpostavlja, ukljucujuCi nerazvijenost proizvodnih snaga i prevlast sustava kucne proizvodnje do kraja kolonijalizma, "vrijeme ukljucivanja Mrike u svjetski kapitalisticki sustav, kao i krajnja zaostalost njezinih pretkolonijalnih ekonomija i ogranicenja kolonijalnog nacela, sprijecili su na velikom dijelu kontinenta pocetak kljucnog prelaska na samooddivu akumulaciju kapitala nakon stjecanja nezavisnosti. "98 Ukratko cu razraditi tu ideju na svoj nacin. 99 Povijesno gledano, Mrika je 1960-ih "krivo krenula". 100 U kontekstu krize svjetskoga kapitalizma i restrukturiranja 1970-ih, njezin se razvojni model srusio te je na kraju dekade bio prisiljen traziti izbavljenje od stranih vjerovnika i medunarodnih institucija. Teret duga i programa strukturalne prilagodbe kao nametnutih uvjeta za zajmove medunarodnih organizacija u osamdesetima rastrojio je ekonomije, osiromasio drustva i destabilizirao drzave. Devedesetih je godina potaknuo ukljucivanje nekih nevaznih sektora nekih zemalja u globalni kapitalizam, kao i kaoticno kidanje veza veCine stanovnistva i vecine podrucja s globalnom ekonomijom. Koji su bili razlozi takvu razvoju dogadaja? Izvozno orijentirana poljoprivreda i autarkicna industrijalizacija 1960-ih pridonijele su unistenju lokalne seljacke ekonomije i dobrog dijela izvora za prezivljavanje stanovnistva. Domaca su trzista bila premala da bi oddala siroku industrijalizaciju. Medunarodna ekonomska razmjenajosje uvijek bila pod dominacijom neokolonijalnih interesa. Tehnoloska zastarjelost, menadzerska neucinkovitost i ustrajnost postkolonijalnih ogranicenja (na primjer, zona franka u bivsoj francuskoj Africi) onemoguCili su 1970-ih konkurentnost na medunarodnim trzistima, dokje pogorsanje uvjeta trgovine otezalo uvoz upravo kadaje moderni sektor trebao novu tehnologiju, a stanovnistvo uvoz hrane. Zaduzenost bez kriterija ili kontrole (veCina zajmova koristena je za pojacane troskove obrane, beskorisne industrijske divove i sumnjivu potrosnju, na primjer gradnju Yamassoukra, fantasticnoga glavnoga grada, u rodnom selu Houphouet-Boignyja) dovelaje do bankrota veCinu africkih zemalja. Programi strukturalnog prilagodivanja, prema savjetima/nalozima Medunarodnoga monetarnog fonda i Svjetske banke, pogorsali su socijalne uvjete ali u isto vrijeme uglavnom nisu uspjeli dinamizirati ekonomije. Usmjerili su se na smanjivanje drzavnog aparata i stimuliranje izvoza sirovina. To je poto98 Leys (1994: 45) 99 Za relevantne podatke vidi: Sarkari Singer (1991.); Blomstrom i Lundhal (1993.); Riddell (1995.); Yansane (1996.); The Economist (1996a). 100 Dumont (1964.)

117

KRAJ TISUCLJECA

nje, opcenito uzevsi, gubitnicka karta u danasnjemu tehnoloskom i ekonomskom okruzenju, a konkretno gledajuCi nerealistican prijedlog kada se uzme u obzir uporni protekcionizam na trzistima zemalja OECD-a. 101 Dok pojedinacni primjeri ekonomske ucinkovitosti u nekim zemljama postoje, ukljucujuCi i neke velike konkurentne africke kompanije (na primjer, Ashanti Goldfields u Gani), materijalni i ljudski resursi su se unistavali i, kako je gore obrazlozeno, africka je ekonomija u cjelini, i proizvodnja i potrosnja, u mnogo losijem stanju u 1990-ima nego sto je bila 1960-ih. Golemo smanjivanje resursa, kao rezultat ekonomske krize i politike prilagodivanja u 1980-ima, dramaticno je utjecalo na politicku dinamiku nacija-drzava koje su bile izgradene na sposobnostima drzavnih elita da opsluze razlicitu klijentelu, obicno etnicki iii teritorijalno definiranu, a dajos uvijek zadrze dovoljno za sebe. Tri su posljedice toga smanjivanja: 1. Kako su medunarodna pomoc i inozemni zajmovi postali osnovni izvor prihoda, ddave su se angazirale u politickoj ekonomiji prosjacenja, i taka razvile vlastiti interes u ljudskim katastrofama koje su privlaCile medunarodnu pozornost te donosile dobrotvorna sredstva. Taje strategija postala osobito vazna kada je kraj hladnoga rata zaustavio financijski i vojni dotok iz stranih zemalja u njihove vazalne africke drzave. 2. Kako su se smanjivali resursi iz formalnoga modernog sektora ekonomije, tako su se politicki vode, vojni casnici, birokrati i domaCi poslovni ljudi poceli baviti nezakonitom trgovinom velikih razmjera, sto je cak ukljuCivalo zajednicka ulaganja s razliCitim partnerima u globalnoj zloCinackoj ekonomiji (vidjeti 3. poglavlje). 3. Kako su se smanjivali resursi a povecavale potrebe stanovnistva, trebalo

je odabrati izmedu razlicitih klijentela, obicno na korist najpouzdanijih etnickih ili regionalnih grupa (to jest, onih blizih dominantnim frakcijama elite). Neke su frakcije, nakon gubitka drzavne vlasti, pribjegavale intrigama iii vojnoj sili iii da bi dobile svoj dio iii da prisvoje cijeli sustav politicke kontrole nad resursima. U borbi za vlast trazili su podrsku onih etnickih ili regionalnih grupa koje je drzava iskljuCila iz podjele resursa. Kako je frakcionastvo raslo, a nacionalne se vojske rastakale, razlika izmedu banditizma i nasilne politicke oporbe postalaje sve nejasnija. Buduci daje etnicka i regionalna pripadnost postalajedini prepoznatljiv uvjet clanstva i lojalnosti, nasilje se okomilo na stanovnistvo uopce, tako da su susjedi, suradnici i sunarodnjaci odjednom poceli jedni drugima konkurirati u borbi za prezivljavanje, zatim su postali neprijatelji i, konacno, potencijalni ubojice ili zrtve. Institucionalna dezintegracija, siroko rasprostranjeno nasilje i gra101 Adepoju (1993.); Adekanye (1995.); Simonet al. (1995.)

118

USPON CETVRTOGA SVIJETA

danski ratovi jos su dodatno dezorganizirali ekonomiju i potaknuli masovne pokrete stanovnistva koje je, trazeCi sigurnost, bjezalo u neizvjesnost. Nadalje, ljudi su se takoder naucili na ponizavajucu politicku ekonomiju prosjacenja, jer im je njihova stanje izbjeglica moglo, mozda, dati pravo na prezivljavanje pod jednom od razlicitih zastava Ujedinjenih naroda, vlada ili nevladinih organizacija. Na kraju, do sredine 1990-ih Mrika nije samo postala sve vise marginalizirana u odnosu na globalnu/informacijsku ekonomiju nego su se nacije-drzave na velikom dijelu kontinenta rastakale, a protjerani i izmuceni ljudi organizirali su se u zajednice preziv~avanja pod raznim imenima, ovisno o ukusu antropologa.

Africke nedace Promisljeni pokusaj medunarodnih financijskih institucija da izbave Mriku iz duznicke krize 1980-ih ujednacavanjem uvjeta trgovine i investiranja u Mrici po pravilima nove globalne ekonomije zavrsio je, prema procjenama mnogih promatraca i medunarodnih agencija, velikim fijaskom. 102 Studija utjecaja strukturalnih prilagodbi u Mrici, kojuje sastavio Fond za stanovnistvo Ujedinjenih naroda, na sljedeCi nacin sazima svoje nalaze: Autori ovog sveska slazu se da se u promatranim zemljama ne moze ustanoviti jaka povezanost izmedu politike prilagodivanja i ekonomskog uCinka. Postoje jake indikacije da politika prilagodivanja mozda nece moCi ni dugorocno jamciti dace africke zemlje prebroditi uCinke vanjskih sokova, osim ako sene poboljsa vanjsko okruzenje. U mnogim se africkim zemljama rad na strukturalnom prilagodivanju, u ono malo napretka koji se uspio realizirati, svodio na nominalni rast BNP-a bez transformacije strukture ekonomije. Na primjer, Gana [ogledni primjer evaluacije Svjetske banke] je dostigla srednju godisnju stopu rasta od 5% u razdoblju 1984.-1988. Ali je iskoristenost proizvodnih kapaciteta ostala niska- 35% u 1988. U Nigeriji je ona bila samo 38% u razdoblju 1986.-1987. U veCini zemalja obuhvacenih ovom studijom mala i srednja poduzeca bila su marginalizirana zbog deviznog tecaja i mjera trzisne liberalizacije. Visoke do mace kamatne stope, kao posljedica restriktivne monetarne i kreditne politike, stvorile su nezdravu poslovnu klimu. Posvuda su se zatvarali industrijski pogoni, u Kamerunu su zatvorene cetiri od deset banaka, dok su u mnogim zemljama odbori za marketing osnovne robe ukinuti. Iako je 102 Adepoju (1993.); Ravenhill (1993.); Hutchful (1995.); Loxley (1995.); Riddell (1995.)

119

KRAJ TISUCWECA

poljoprivreda u tim zemljama biljezila umjeren rast, proizvodnja hrane je pala. U Gani je proizvodnja zitarica pala za 7%, a krusarica za 39% u razdoblju 1984.-1988. Druge su zemlje imale slicna iskustva. Mada su prihodi od izvoza opcenito rasli, uvoz je takoder rastao a kriza platne bilance se pojacavala ... Na konferenciji koju su organizirali Ujedinjeni narodi zakljuceno je da su "mjere prilagodbe provedene uz veliku cijenu i zrtve ljudi ida rastacu africko drustvo." 103 Socijalna, ekonomska i politicka cijena tih propalih pokusaja globalizacije africkih ekonomija, bez informatizacije drustava, moze se pokazati putem tri argumenta i jednom prevladavajucom posljedicom: sve veCim zanemarivanjem africkoga naroda. Prvo, sluzbena urbana tdista rada prestala su apsorbirati rad i tako potaknula znatan rast nezaposlenosti i podzaposlenosti, sto je rezultiralo vecom razinom siromastva. Jedna studija Medunarodne organizacije rada o evoluciji tdista rada u Mrici, kojaje bila provedena u sest zemalja u kojima je francuski sluzbeni jezik/04 ustanovila je statisticki odnos izmedu statusa zaposlenosti i ucestalosti siromastva. U Podsaharskoj Mrici kao cjelini stopa nezaposlenosti u gradovima udvostruCila se izmedu 1975. i 1990.- s 10 na 20%. Zaposlenost u modernom sektoru, a osobito ujavnom sektoru, stagnirala je ili pala. U 14 zemalja zaposljavanje s punom placom raslo je po godisnjoj stopi od 3% u razdoblju 1975.-1980., ali samo 1% u prvoj polovini osamdesetih sto je znatno manje od stope potrebne za apsorbiranje povecanja radne snage iz prirasta stanovnistva i migracija. Neformalni je sektor zaposljavanja rastao 6, 7% na godinu, postavsi utociste za visak radne snage. VeCina radne snage u africkim gradovima sada se moze kategorizirati kao "neregularna", "marginalna, samozaposlena" i "nezasticeni placeni radnik", sto sve vodi manjim prihodima, nedostatku zastite i visokoj ucestalosti siromastva. PromatrajuCi stanovnistvo u cjelini, 1985. godineje 4 7% Mrikanaca zivjelo ispod razine siromastva, za razliku od 33% u svim zemljama u razvoju. Broj siromasnih u Mrici povecao se za dvije treCine izmedu 1975. i 1985., a Afrikaje u predvidanjima iz 1990-ih bilajedina regija na svijetu za koju se smatra da ce se razina siromastva povecavati.l 05 Drugo, africka je poljoprivredna proizvodnja po stanovniku, a osobito proizvodnja hrane, znatno padala u posljednjih deset godina (vidi sliku 2.3.), ucinivsi mnoge zemlje osjetljivima na glad i epidemije u vrijeme susa, ratova ili drugih katastrofa. Poljoprivredna kriza je, cini se, rezultat kombinacije pretjerane orijentacije na izvoznu proizvodnju i loseg savjetovanja pri prelasku na tehnologije ili proizvode koji nisu prikladni za ekoloske i 103 Adepoju (1993: 3-4) 104 Lachaud (1994.) 105 Adepoju (1993.)

120

USPON CETVRTOGA SVIJETA

ekonomske uvjete pajedine zemlje. 106 Na primjer, u Zapadnaj su Mrici strana sumarska paduzeca farsirala zamjenu akacije vrstama drveca drugih padneblja, a sama nekalika gadina patam preakrenuli su praces kadaje pastala jasna da akacije trebaju manje vade i brige, asim sta pamazu hranidbi koza i avaca u sezani susa. Ili, da ilustriramo drugu neprikladnu tehnolasku promjenu na jezeru Turkani u istacnaj Mrici: narveski su strucnjaci organizirali program preorijentiranja stocara iz Turkane u proizvodace trzisno atraktivnijih ribljih proizvoda, kao sto su tilapija i grgec. Dakako, cijena opreme za hladenje ribe bilaje taka visoka, da su troskovi proizvadnje i distribucije bili visi nego cijena ribe na dostupnim tdistima. U nemogucnosti da se vrate na stocarstvo, 20 000 namada Turkana postalo je avisno o pomoCi dobrotvornih organizacija. 107 Teskoce prodiranja malog broja africkih proizvoda na medunarodna tdista i usmjeravanje vladine politike prema poljaprivredi u 1980-ima ucinile su poljoprivredu krajnje nepredvidivom. Taka su se mnogi paljoprivrednici okrenuli kratkorocnim strategijama za prezivljavanje umjesto investiranja u dugorocne prilagodbe za izvoznu komercijalnu poljoprivredu, umanjujuci time svoje sanse da postanu medunarodno konkurentni. 108 180

"

_,Azija (u razvoju)

r-

,. _I

,. ,. ""

-" 140

/

/

--"

,"

160

,. "

Svijet

120

----.---~~---,----~----~----~----~----~-LBO

1961.

1965.

1970.

1975.

1980.

1985.

1990.

1995.

5/ika 2.3. Proizvodnjo hrane po osobi (1961 = 100) (Podsaharska Afrika bez Juzne Afrike)

lzvor: The Economist (7. rujno 1996.) no osnovi podataka Organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO).

106 Jamal (1995.) 107 The Economist (1996a) 108 Berry (1993: 270-271)

121

KRAJ TISUCLJECA

TreCi glavni trend u drustvenoj i ekonomskoj evoluciji Mrike jest dezorganizacija proizvodnje i zivotnih sredstava kao rezultat dezintegracije drzave. Stalno nasilje, pljacke, gradanski ratovi, banditizam i masakri, koji su pogadali veCinu africkih zemalja u 1980-ima i 1990-ima, istjerali su milijune ljudi iz gradova i sela, unistili ekonomiju mnogih regija i zemalja, te unijeli kaos u veCinu institucionalih tijela za upravljanje krizom i obnovu materijalne osnove za zivot. 109 Urbano siromastvo, kriza poljoprivrede, osobito osnovne poljoprivrede za opstanak, propast institucija, rasprostranjeno nasilje i veliki pokreti stanovnistva- sve je to zajedno u znatnoj mjeri otezalo uvjete zivota veCine stanovnika Mrike u posljednjih deset godina, kao sto je pokazalo Izvjesce Ujedinjenih naroda o ljudskom razvoju za 1996. Siromastvo, migracije i drustvena dezorganizacija takoder su pridonijeli stvaranju uvjeta za haranje epidemija koje su prijetile unistenjem znatnog dijela Afrikanaca, kao i potencijalnim sirenjem bolesti na ostatak svijeta. Treba takoder naglasiti da nisu samo higijenski uvjeti i prehrana u Mrici uzroci bolesti i epidemija, nego su to i nedostatak prikladne zdravstvene zastite i obrazovanja jer uvelike pridonose sirenju bolesti. Dramatican primjer je epidemija AIDS-a. 110 Dok se o prvim zarazama virusom HIV-a izvjestavalo iz Mrike pocetkom 1980-ih, do sredine devedesetih Podsaharskaje Mrika imala oko 60% od procijenjenih 17 milijuna HIV pozitivnih ljudi na svijetu (vidi sliku 2.4.). 111 U zemljama kao sto su Uganda, Ruanda i Zambija, 1987. godine hila je izmedu 17 i 24% urbane populacije (vidi tablicu 2.8.). Opcenito govoreCi, taj se udio vjerojatno povecao posljednjih godina u mnogim zemljama, uz neke iznimke (Gabon). AIDS je sada glavni uzrocnik smrti u Ugandi i drugim zemljama. BuduCi da se AIDS u Africi prenosi heteroseksualnim kontaktom u 80 posto slucajeva, zene su osobito u opasnosti zbog seksualne podcinjenosti muskarcima i povecanoga promiskuiteta muskaraca zbog cestih migracija i preseljenja. Procjenjuje se da je HIV pozitivno oko 4,5 milijuna zena. Njihova patrijarhalna podredenost ogranicava im pristup informacijama i prevenciji te smanjuje mogucnost lijecenja od infekcija uzrokovanih AIDS-om. Studije su pokazale sljedece: za zene su sanse da odu u bolnicu manje; od virusa HIV-a/AIDS-a umiru u mladoj dobi i cesce ostaju uz svoje muzeve kada se ovima dijagnosticira virus HIV-a nego obrnuto. 112 Tako je veliki broj zena u reproduktivnoj dobi HIV pozitivno. Prema predvidanjima sljedeCih ce 10-25 godina utjecaj AIDS-a na prezivljavanje djece biti veCi nego utje109 Leys (1994.); Adekanye (1995.); Kaiser (1996.) 110 Barnett i Blaikie (1992.); Hope (1995.); Philipson i Posner (1995.); Boahene (1996.); Kamali et al. (1996.) 111 Boahene (1996.) 112 Boahene (1996.)

122

USPON CETVRTOGA SVIJETA

D

o-1 1-5 f:i:i:~ 5-10 [ill 10-50 50-200 g;;J 200-300 • 300-400 • 400-500 • >500

t-:-:-:1

ezJ

D

nema podataka

Stika 2.4 Slucajevi AIDS-a no milijun stanovnika u Africi 1990. godine. lzvori: WHO Epidemiological Record; WorldAIDS, 1990. i 1991., obradili Barnett i Blaikie (1992.)

caj te bolesti na ukupnu populaciju. Ocekuje se da ce AIDS uzrokovati vise smrti u djece u Podsaharskoj Africi nego malarija ili boginje. Stopa smrtnosti djece i dojencadi koja se, prema ocekivanjima, trebala smanjivati za 35-40% u sljedeCih desetak godina, zbog AIDS-ace vjerojatno ostati na prijasnjoj razini iii cak porasti. Sirocad postaje sve veci problem. Procjenjuje se dace do 2000. godine oko 10 milijuna nezarazene djece izgubitijedno iii oba roditelja zbog epidemije AIDS-a. Sustavi prosirene obitelji lome se pod pritiskom tog vala sirocadi. Rasirenost i brzina sirenja AIDS-a u Africi pojacani su socijalnim i ekonomskim uvjetima. Kak:o pise vodeCi strucnjak za taj problem Kempe Ronald Hope: "Bez sumnje, siromastvo i ekonomske nevolje u africkim zemljama uvelike su pridonijeli brzom sirenju virusa HIV-a i AIDS-a." 113 Nedo113 Hope (1995: 82)

123

KRAJ TISUCLJECA

Tablica 2. 9. Procijenjena seropozitivnost u odraslih (15 do 49 godina) za gradove i seoska podrucja u africkim zemljama oko 1987. Zemlja Uganda Ruanda Zambija Kongo Obala Bjelokosti Malavi Centralnoafricka Republika Zair Gana Burundi Tanzanija Zimbabve Kenija Kamerun Mozambik Sudan Nigerija Svazilend

HIV seropozitivni(%) sela gradovi 12,3 24,1 2,2 20,1 17,2 10,2 1,3 10,0 4,2 9,5 3,7 7,8 7, l 0,5 4,7 4,3 3,6 0,7 0,0 3,2 2,7 0,2 1,1 0,6 1,0 0,6 0,3 0,1 0,0 0,0

Ukupno zarazene osobe u svim africkim zemljama (ukljucujuci i druge koje nisu navedene) Ukupni postotak zarazene africke populacije

Populacija zarazena HIV-om (u tisucama) 894,3 81,5 205,2 46,5 183,0 142,5 54,3 281,8 98,7 15,0 96,6 30,9 44,5 33,2 43,5 6,8 8,1 0,0 2497,6 0, 9

lzvor: WHO Epidemiological Record; WorldAIDS, 1990., obradili Barnett i Blakie (1992.)

statak odgovarajuce zdravstvene skrbi, niska razina obrazovanja, nezdravi uvjeti zivota, ograniceni pristup osnovnim uslugama, nagla urbanizacija, nezaposlenost i siromastvo cvrsto su povezani s infekcijom HIV-om. Pristupacnost zdravstvene zastite u Africi krajnjeje ogranicena. Podaci za razdoblje 1988.-1991. upucuju daje broj stanovnika u Podsaharskoj Africi na jednoga lijecnika iznosio 18 488, u usporedbi s 5767 za ostale zemlje i 344 za industrijske zemlje. 114 Siromastvo ogranicava pristup informacijama o prevenciji kao i metodama prevencije. Poljoprivredna kriza, glad i ratovi tjerali su ljude u migracije i rastakali obitelji, zajednice i drustvene mreze. Muskarci koji su se doselili u urbana podrucja, a povremeno se vracaju u svoje maticne zajednice, glavni su nositelji virusa HIV-a; virus dobivaju preko prostitutki i sire ga ustaljenim prometnim rutama. u siromasnih ljudi koji se zaraze virusom HIV-a AIDS se cesto razvije mnogo brze nego u onih visega socioekonomskog statusa. 114 UNDP (1996.)

124

USPON CETVRTOGA SVIJETA

Potencijalno sirenje epidemije AIDS-a iz Mrike u druga podrucja svijeta ozbiljnijaje opasnost nego sto se obicno priznaje. Juznaje Afrika zapanjujuCi dokaz za to. Iako je to zemlja koja graniCi s podrucjima gdje je epidemija pocela 1980-ih i njezino je crno stanovnistvo dugo zivjelo u losim socijalnim i zdravstvenim uvjetima, danas ima mnogo visu razinu ekonomskog i institucionalnog razvoja nego ostatak Mrike. No u 1990-ima epidemija AIDS-a prosirila se istom onom vrtoglavom brzinom i nacinom kojima se desetljece prije sirila u susjednim zemljama. Procjenjuje se da se postotak zarazenosti odredenih grupa, kao sto su prostitutke i sezonski radnici, krece izmedu 10 i 30%. Medu zenama u fertilnoj dobi taj je postotak procijenjen na 4,7% na razini cijele zemlje, s time daje veCi u podrucjima kao sto su Kwa/Zulu Natal. Prema sadasnjoj stopi rasprostiranja modeli buducega sirenja virusa HIV-a/AIDS-a procjenjuju dace do 2010. godine biti zarazeno 27% stanovnistva Juzne Afrike. Optimisticniji modeli, koji podrazumijevaju 40-postotno smanjenje broja spolnih partnera i 20-postotni rast uCinkovitog koristenja prezervativa, jos uvijek predvidaju da ce do iste godine biti zarazeno 8% ukupnoga stanovnistva. 115 Ako se nedace Mrike budu zanemarivale ili podcjenjivale, ona ce vjerojatno ostati zarobljena u okvirima svojih zemljopisnih granica. To ce biti prijetnja i ljudskom rodu i nasemu osjecaju za ljudskost. Globalni apartheid je cinikova iluzija u informacijskom dobu.

N ada za Afriku? Juznoafricka veza Je li Podsaharska Afrika osudena na drustveno iskljucenje u novoj globalnoj ekonomiji, barem u doglednoj buducnosti? To je osnovni problem koji prelazi granice ovogpoglavlja i cilj ove knjige, koja se bavi vise analizom nego modelima ili predvidanjima. No, na strogo iskustvenoj osnovi, kraj apartheida u Juznoj Mrici i potencijalno povezivanje africkih zemalja, barem u istocnoj/jugoistocnoj Mrici s Juznom Mrikom pod vlascu demokratske, erne vecine, dopusta nam ispitati hipotezu ukljuCivanja Afrike u globalni kapitalizam pod novim, povoljnijim uvjetima preko juznoafricke veze. Zbog implikacija za sveukupnu analizu uvjeta koji reproduciraju iii modificiraju drustveno iskljucenje u globalnoj ekonomiji, kratko cu razmotriti taj problem prije nego napustim Mriku. Juzna Afrika se jasno razlikuje od ostatka Podsaharske Afrike. Ima mnogo visu razinu industrijalizacije, raznolikiju ekonomiju i igra vazniju ulogu u globalnoj ekonomiji nego ostatak kontinenta. Njezina ekonomija 115 Campbell i Williams (1996.)

125

ne ovisi o niskim nadnicama, niti je visoko kvalificirana, konkurentna i rastuca. Zapravo, ona kombinira spomenute aspekte obiju, a procesi istodobnog ukljuCivanja i iskljuCivanja su, na neki nacin, ocitiji i jasniji u Juznoj Africi nego u mnogim drugim zemljama. Politicko okruzje brzo se mijenja u demokratskom razdoblju nakon izbora i ekonomija dobiva pomoc od brzog povratka u globalnu ekonomiju nakon nekoliko desetljeca relativne izolacije zbog sankcija i visokih carinskih pristojba uvedenih zbog zamjene uvoza industrijalizacijom. Juzna Afrika Cini 44% ukupnoga bruto nacionalnog proizvoda cijele Podsaharske Mrike i 52% njezina industrijskog proizvoda. Ona trosi 64% elektricne energije potrosene u toj regiji. Realni bruto nacionalni proizvod po stanovniku bio je u Podsaharskoj Mrici (ukljucujuci Juznu Afriku) 1993. godine 1288 americkih dolara, dokje u Juznoj Mrici bio 3127 dolara. U Juznoj Africi ima devet puta vise telefonskih linija po stanovniku nego u ostatku Podsaharske Afrike. Burza dionica u Johannesburgu bilaje veliCinom deseta (prema trzisnoj kapitalizaciji) u svijetu. Ipak, bankarski i financijski sustav je pod dominacijom cetiriju velikih komercijalnih banaka i uglavnom pruza usluge glavnim industrijskim sektorima. Malo je sredstava bilo na raspolaganju malim poduzetnicima. Barem od otkrica dijamanata u 19. stoljecu, Juzna Afrika igra ulogu u globalnoj ekonomiji. Rudarstvo je bilo kljucno u ukupnom razvoju zemlje u tom stoljecu i tako posluzilo kao zamasnjak akumulaciji kapitala. Unatoc padu u posljednje vrijeme, kopanje zlatajejos uvijek osnovna grana juznoafrickoga rudarstva, cineCi oko 70% izvoza rude i zaposlenosti i 80% prihoda.l1 6 Ipak, vecinaje rezervi zlata Juzne Afrike iscrpljena. U 19. je stoljecu iskopano vise od 45 000 tona zlata, sto cini dvije treCine prvobitnih zaliha, a preostalih je 20 000 tona pretezno na vecim dubinama i losije je kvalitete. Druge strateske industrije rudarstva i prerade ruda ukljucuju zeljezo, celik, cink, kositar, ferolegure, mangan, bakar, srebro, aluminij i platinu. Rudarstvo jos uvijek cini 71% ukupnog prihoda strane valute, iako samo nesto vise od polovine bruto domaceg proizvoda potjece iz usluga, a gotovo cetvrtina iz proizvodnje. 117 Rudarstvo je, vise nego ijedna druga grana, ovisilo o sustavu apartheida zbog oslanjanja na migrantsku i mjesovitu radnu snagu. Proizvodnjaje znatno rasla u 1960-ima alije posustala u sedamdesetima te je potpuno stagnirala u osamdesetima. Rast industrijskog proizvoda bio je u sedamdesetima prosjecno 5,3% na godinu.l1 8 Ali izmedu 1980. i 1985. industrijski je proizvod zapravo pao za 1,2%, a rast od 1985. do 1991. bio 116 MERG (1993.) 117 The Economist (1995.) 118 ISP (1995: 6)

126

USPON CETVRTOGA SVIJETA

je samo 0,7%, dokje zaposlenost u proizvodnji zapravo pala za 1,4%_119 Industrijski sektor u Juznoj Africi pokazuje klasicne probleme uvozne supstitucijske industrijalizacije s jakim kapacitetima u proizvodnji robe siroke potrosnje i odredenom vrstom teske industrije povezane s rudarstvom i preradom ruda, ali i s nedostatkom kapitalnih dobara i opreme. Medutim, Juzna je Afrika povezana s informacijskom/globalnom ekonomijom. Ima najveCi broj Internet hostoua, na primjer, od svih zemalja koje ne pripadaju OECD-u. 120 lpak, rast tehnoloskih mogucnosti je ogranicen zbog fragmentiranog institucionalnog okruzja i nedostatka uCinkovite podrske vlasti. Izdaci poduzeca za istrazivanje i razvoj pali su 27% od 1983.-1984. do 1989.-1990., a postoji ijaka navika oslanjanja na prihvacanje strane tehnologije, najvise putem licencnih ugovora. Istrazivanje i razvoj su znatno manji nego u drugim zemljama koje se brzo razvijaju. 121 Barem u 1993., "bilo je malo dokaza o tome daje takav transfer tehnologije popracen obrazovnim programima kako hi se osiguralo ucinkovito usvajanje tih tehnologija" .122 Ukupna zaposlenost je u padu od sredine 1970-ih, posebno u poljoprivredi, prometu, rudarstvu i industrijskoj proizvodnji. Da nije bilo znatnog rasta zaposljavanja ujavnom sektoru u razdoblju 1986.-1990., ukupan hi rast zaposlenosti bio u tom razdoblju negativan. Od 1989. do 1992. ukupna je zaposlenost u nepoljoprivrednim sektorima ekonomije pala za 4,8%, sto znaci gubitak 286 000 radnih mjesta, s pozitivnim rastom samo u javnom sektoru. U tom je razdoblju ukupna zaposlenost u privatnom sektoru pala 7,8%. Udio radne snage zaposlene u sluzbenoj ekonomiji 1989. godine varirao je od 61% u podrucju Johannesburga/Pretorije do samo 22% u najsiromasnijim regijama. Dok o nezaposlenosti nema pouzdanih podataka, jasno je da postoji velik i sve veCijaz izmedu broja ljudi koji traze zaposlenje i mogucnosti sluzbene ekonomije da im osigura radna mjesta. Realne nadnice africkih radnika smanjivale su se u razdoblju 1986.-1990. Za africke radnike u najnizoj kategoriji prema obrazovanju i zanimanju realne su nadnice padale od 1975. do 1985. po stopi od 3% na godinu. 123 Sluzbenu stopu nezaposlenosti Sredisnji je statisticki ured 1994. procijenio na 32,6%, ali nedostatak mogucnosti za zaradu i osnovno prezivljavanje od zemlje, sto je glavno osiguranje seoskim podrucjima u drugim africkim zemljama, jos vise pojacava problem masovne nezaposlenosti. N ezaposlenost je osobito velika medu mladima; naime, 64% ekonomski aktivnog stanovnistva u dohi od 16 do 24 godine (oko milijun mladih ljudi) bilo je bez posla 1995. godine. 119 120 121 122 123

MERG (1993: 239) Network Wizards (1996.) Projekt industrijske strategije (1995: 239) MERG (1993: 232) MERG (1993: 149-150)

127

KRAJ TISUCLJECA

Tako prezivljavanje mnogih Juznoafrikanaca ovisi o neformalnoj ekonomiji, iako procjene o njihovu broju variraju. Prema procjenama Sredisnjega statistickog ureda 1990. je 2, 7 milijuna ljudi ili 24% radne snage bilo zaposleno u neformalnoj ekonomiji. Medutim, moguce je da je ta procjena prilicno manja od stvarnog stanja. Na primjer, godine 1990. u istrazivanju stanovnika crnackog naselja Alexandra, jednog od najvecih u okolici Johannesburga, 48% stanovnika izjavilo je da rade sami za sebe, rade kod kuce ili negdje drugdje u naselju. 124 Neformalna ekonomija u Juznoj Mrici prvenstveno je ekonomija golog prezivljavanja. Otprilike 70% svih neformalnih poduzetnika bavi se prodajom hrane, odjece i drugih sitnica na ulici. 125 Procjenjuje se da samo otprilike 15-20% njih nesto proizvodi, a podugovori se Cine puno manje uobicajeni u neformalnom sektoru nego drugdje. Razlog za malu ucestalost proizvodnje u neformalnim poduzeCima objasnjava se ne samo politikom apartheida, koja je sprecavala urbanizaciju crnaca i zabranjivala im poduzetnistvo, nego i cinjenicom da se crncima sustavno uskraCivao pristup obrazovanju, obrtima iii stjecanju bilo kakve kvalifikacije i osnovnom iskustvu za pokretanje dinamicnog posla, a osobito informacijskim vjestinama. Juznoafricka ekonomija takoder ima visoku razinu koncentracije kapitala i oligopolisticke kontrole. 126 Juzna Afrika ima izrazito neujednacenu raspodjelu prihoda, kojaje prerna nekim mjerilima najneujednacenija na svijetu. Njezin je koeficijent Gini 0,65 u usporedbi s 0,61 u Brazilu, 0,50 u Meksiku i 0,48 u Maleziji, te 0,41 iii manje u razvijenim industrijskim zemljama. Na donjih 20% prihoda otpada samo 1,5% nacionalnog dohotka, dok najbogatijih 10% obitelji prima punih 50% nacionalnog dohotka. Procijenjeno je da 36-53% Juznoafrikanaca zivi ispod razine siroma8tva. Siroma8tvo je uglavnom koncentrirano medu africkim i obojenim stanovnistvom: 95% siromasnih su Afrikanci, a 65% Afrikanaca su siromasni, u usporedbi s 33% obojenog stanovnistva, 2,5% Azijaca i 0, 7% bijelaca. 127 Rasne su razlike jos uvijek glavni Cinitelj nejednakosti, unatoc porastu crnacke srednje klase. Na primjer, istrazivanje Sredisnjega statistickog ureda iz listopada 1994. pokazuje daje samo 2% crnih muskaraca radilo u najvisem rukovodstvu, za razliku od bijelih muskaraca kojih je bilo 11%. Nadalje, 51% crnih ljudi koji su radili kao vrhunski menadzeri zaradivali su oko 2000 randa (otprilike 500 americkih dolara) na mjesec, u usporedbi s 89% bijelih vrhunskih menadzera koji su zaradivali oko 2000 randa na mjesec. Nekih 51% crnih muskaraca radilo je kao "osnovni radnici" na 124 125 126 127

128

Greater Alexandra/Sandton UDP Report (1990.), naveo Benner (1994.) R1ley (1993.) Rogerson (1993.); Manning (1993.); Manning i Mashigo (1994.) Vlada Juzne Afrike (1996a)

USPON CETVRTOGA SVIJETA

strojevima ili kao "operateri i montazeri", u usporedbi s 36% bijelih muskaraca. 128 Tako juznoafricka ekonomija i drustvo nisu toliko sjajni kao sto izgledaju u usporedbi sa svojim okruzenjem, koje cine najsiroma8nije zemlje svijeta. lpak moramo razmotriti i ekonomske odnose Juzne Mrike i njezinih susjeda. One ddave koje granice s Juznom Afrikom jako su lose prolazile u doba borbe protiv apartheida, jer je Juzna Afrika provodila totalni rat za kontrolu nad regijom i susjedne zemlje kaznjavala zbog podrske Mrickomu nacionalnom kongresu. Unatoc naporima da se uspostave alternativni prometni pravci ida diverzificiraju svoje trgovinske odnose, vecinaje drzava na jugu Afrike ostala uvelike ovisna o odnosima s Juznom Afrikom i u 1980-ima. Pocetkom devedesetih pokusalo se procijeniti opseg do kojega bi Juzna Afrika mogla postati "pokretacem rasta" u cijeloj regiji. Cjelokupni jug Afrike integrira se, preko Juzne Afrike, s vecinom prometnih pravaca koji prolaze kroz Juznu Mriku is mnogim okolnim zemljama cini pricuve radne snage za juznoafricku industriju. Na primjer, ukupno je 45% ili 368463 rudara u 1994. bilo iz drugih zemalja. To je pad u odnosu prema 1974., kadaje 77% rudara bilo iz drugih zemalja. Procjene o broju ljudi bez dokumenata iz susjednih zemalja u Juznoj Mrici variraju izmedu 5,5 milijuna i 8 milijuna. Istrazivacko vijece za znanosti o covjeku (Human Sciences Research Council) doslo je do slicne brojke- izmedu 5 i 8 milijuna. 129 Neujednacenost odnosa izmedu Juzne Mrike i njezinih susjeda oCigledna je. Od 130 milijuna ljudi koji zive kao kombinirano stanovnistvo u 11 zemalja juzne Afrike, vise od 40 milijuna zivi u Juznoj Africi. Sarno na Juznu Afriku otpada 80% bruto nacionalnog proizvoda cijele regije. Juznoafrikanci su, u prosjeku, 36 puta bogatiji nego Mozambikanci. Juznoafricki izvoz u tu regiju osam puta je veCi od prometa u suprotnom smjeru. Medutim, vade se razgovori o regionalnoj integraciji u obliku slobodne trgovine. Poduzimaju se napori da se obnove zeljeznicke pruge koje su bile unistene u ratu u Mozambiku, te da se u toj zemlji obnove luke koje bi sluzile kao izvozne luke za Zimbabve, Bocvanu i Zambiju. Medutim, s obzirom na razlicite ekonomske strukture Juzne Mrike i njezinih susjeda, uocavamo dvije vazne znacajke: (a) sve ekonomije, ukljucujuCi i onu u Juznoj Mrici, uglavnom su ovisne o prihodu od prodaje izvozne robe, i (b) izuzimajuCi male satelite Juzne Afrike, Bocvanu i Lesoto, vrlo je malo industrijskih kapaciteta koji bi mogli osigurati izvoznu bazu za veliko juznoafricko trziste. Zapravo, podaci o trgovini pokazuju da su juznoafricka poduzeca preuzela veCinu ogranicenih uvoznih kapaciteta u susjednim zemljama. 128 Vlada Juzne Mrike (1996b) 129 Vlada Juzne Mrike (1996a)

129

KRAJ TISUCLJECA

Tako je, u strogo ekonomskim okvirima, vrlo mala komplementarnost izmedu Juzne Afrike i njoj susjednih zemalja. Ako ista postoji, onda je to konkurencija u nekim kljucnim granama industrije kao sto je svjetski turizam. Juzna Afrika nema proizvodnu i tehnolosku osnovu da bi mogla biti vazan centar akumulacije koji bi bio dovoljno velik da potakne razvoj od samog pocetka. Zapravo, ima velike socijalne i ekonomske probleme koji ce zahtijevati takvu politiku zaposljavanja kojaje usmjerena na populaciju gradana, s potencijalno tragicnim posljedicama za migrante iz drugih zemalja Ciji su prihodi vazan izvor konvertibilne valute susjednih ekonomija. Pravi je problem Juzne Afrike kako izbjeCi ostru konkurenciju koja bi je mogla gurnuti u stranu kada se jednom ekonomija potpuno otvori. Tako programi regionalne suradnje mogu pomoCi razvoju prometne i tehnoloske infrastrukture u susjednim zemljama, a neki bi se ucinci mogli prosiriti na cijelu regijujuzne Afrike (na primjer, investicije u rudarske resurse i turizam) i tako zasigurno ublaziti krajnje siromastvo, kao sto je to slucaj u N amibiji, Bocvani i Mozambiku. Dakako, vizija nove Juzne Mrike kao pokretaca razvoja veceg dijela kontinenta, kroz mnogoslojno ukljuCivanje u globalnu ekonomiju (u africkoj verziji modela "leteCih gusaka", koji je toliko popularan kod japanskih stratega), izgleda, ako pomnije razmotrimo, potpuno nerealnom. Ako je politicka sudbina Juzne Afrike uistinu povezana s njezinim africkim identitetom, njezin se razvojni put nastavlja odvajati od opustosenih susjeda- osim ako kraj zlatne groznice, zaostajuce tehnoloske mogucnosti i rastuce socijalne i etnicke napetosti ne gurnu Juznu Mriku u provaliju drustvene iskljucenosti, sto je Africki nacionalni kongres tako hrabro nastojao izbjeCi.

Iz Afrike ili natrag u Afriku? Politika i ekonomija oslanjanja na vlastite snage Vracajuci se s terena u pustinji Kalahari, u N amibiji, 1996. godine, antropologinja Ida Susser izvijestilaje da seljaci i radna snaga prezivljavaju napusteni od ddave. Prezivljavaju iz dana u dan. Nema ocitih znakova socijalne dezintegracije i masovne gladi: siromasni su ali ne trpe oskudicu. 130 Mazda nisu uzor raznolikosti ekonomije egzistencijalnog minimuma u kojoj prezivljava veci dio Mrikanaca diljem kontinenta. Ipak, bi lite ekonomije egzistencijalnog minimuma i tradicionalne zajednice s kojima se udruzuju mogle biti :zaklon od unistavajuCih i razarajuCih vjetrova koji pusu diljem Mrike? Zapravo, sve je vise glasova medu africkim intelektualcima i politi130 Susser, osobno priopcenje (1996.).

130

USPON CETVRTOGA SVIJETA

carima, kao i medu onima koji su zainteresirani za Mriku, u prilog obnovi africkih drustava na osnovi oslanjanja na vlastite snage. 131 To ne bi podrazumijevalo zadrzavanje primitivne ekonomije i tradicionalnih drustava nego gradnju od baze prema gore, moderniziranje na drukciji naCin: odbijajuci vrijednosti i ciljeve koji vladaju u danasnjemu globalnom kapitalizmu. Jaki argumenti za takvo stajaliste su u sadasnjim iskustvima tehnolosko-ekonomske marginalizacije Mrike, usponu predatorske drzave i neuspjehu politike prilagodivanja koju su inspirirali MMF i Svjetska banka, i u ekonomskom i u socijalnom smislu. Alternativni model razvoja, onaj koji bi zapravo bio vise oddiv u smislu drustva i okolisa, nije utopija, a ima Citav niz realisticnih i tehnicki zdravih prijedloga o modelima razvoja oslanjanjem na vlastite snage u mnogim zemljama, kao i o strategijama za regionalnu suradnju sa sredistem u Mrici. U veCini slucajeva oni podrazumijevaju potrebu za djelomicnim iskljucivanjem africkih ekonomija iz globalnih mreza akumulacije kapitala, uzimajuCi u obzir posljedice asimetricnih vezivanja, kao sto je prikazano u ovome poglavlju. Medutim, postoji jedna osnovna prepreka za primjenu strategija oslanjanja na vlastite snage: interesi i vrijednosti veCine africkih politickih elita i mreze njihovih pokrovitelja. Pokazao sam kako je i zasto ono sto je ljudska tragedija za veCinu Mrikanaca i dalje izvor bogatstva i privilegija za te elite. Takav se izopaceni politicki sustav radao kroz povijest, a strukturalno su ga oddavale europske i americke sile te fragmentarno ukljuCivanje Mrike u globalne kapitalisticke mreze. Upravo je ta selektivna artikulacija elita i vrijedne imovine, UZ drustveno iskljucenje veCine ljudi te ekonomsko obezvredivanje veCine prirodnih resursa, ono sto je posebno izrazeno u najnovijoj tragediji Mrike. Tako bi za iskljuCivanje Afrike pod njezinim vlastitim uvjetima trebala revolucija u najstarijemu, politickom znacenju te rijeci - dogadaj nevjerojatan u doglednoj buducnosti, uzimajuCi u obzir etnicku rascjepkanost stanovnistva i njihova katastrofalna iskustva s veCinom voda i spasitelja. lpak, jasno je da, ako se pozivamo na povijesna iskustva, nema represije koja ne izaziva otpor. Sto se tice drustvenih i politickih rezultata toga otpora, jedino sto je izvjesno jesu nesigurnosti i lutanja dok se proces promjene nekako probija kroz kolektivno iskustvo bijesa, sukoba, borbe, nade, neuspjeha i kompromisa.

131 Davidson (1992., 1994.); Aina (1993.), Wa Mutharika (1995.)

131

KRAJ TISUCLJECA

Nova americka dilema: nejednakost, urbana siromastvo i drustveno iskljucenje u informacijskom dobu Sjedinjene Americke Drzave imaju najvecu i tehnoloski najrazvijeniju ekonomiju na svijetu. To je drustvo koje je prvo iskusilo strukturalne i organizacijske preobrazbe karakteristicne za umrezeno drustvo u osvit informacijskoga doba. Ali to je i drustvo koje je u posljednja dva desetljeca pokazalo znatan porast drustvene nejednakosti, polarizacije, siromastva i bijede. Dakako, Amerika je vrlo specificno drustvo sa svojim povijesnim modelima rasne diskriminacije, s osobitom urbanom formom - getom u gradskim sredistima - i s duboko ukorijenjenom, ideoloskom i politickom neodlucnoscu prema drzavnoj regulaciji i driavi blagostanja. Usprkos tome, njezina drustvena nejednakost i drustveno iskljucenje na formativnom stupnju umrezenoga drustva moze biti znakom nadolazeCih vremena i u drugim podrucjima svijeta, a osobito u Europi, i to zbog dva razloga. Prvo, dominantna ideologija i politika veCine kapitalistickih zemalja naglasava deregulaciju trzista i fleksibilnost menadzmenta u nekoj vrsti "rekapitalizacije kapitalizma" sto jako podsjeca na mnoge strategije, nacela i menadzerske odluke iz iskustva Amerike 1980-ih i 1990-ih. 132 Drugo, i mozda jos vaznije, sve veca integracija kapitala, triista i poduzeca u zajednicku globalnu ekonomiju nekim zemljama uvelike otezava odmak od institucionalne/makroekonomske okoline drugih podrucja - posebno ako je jedno od tih "drugih podrucja" isto toliko veliko i vazno za globalnu ekonomiju kao sto su Sjedinjene Ddave. Da bi trzista kapitala i radne snage u europskim i japanskim poduzeCima radila prema razlicitim pravilima i s veCim troskovima proizvodnje nego poduzeca u Sjedinjenim Driavama, mora biti ispunjen jedan od dva uvjeta. Njihova trzista, ukljucujuCi i trzista kapitala i usluga, moraju biti zasticena jer bi inace proizvodnja morala biti veca nego sto je u Americi. No, znamo da je produktivnost americke radne snage, iako rast produktivnosti u posljednja dva desetljeca zaostaje, jos uvijek najvisa na svijetu. Sto se tice zastite trzista, onaje jos uvijek najjaca u Japanu, no novi trgovinski ugovori i sve veca mobilnost kapitala utiru put relativnom izjednacivanju radnih uvjeta u svim zemljama OECD-a. Tako, dok svako drustvo bude rjesavalo svoje vlastite probleme u skladu sa svojom drustvenom strukturom i politickim procesima, ono sto se dogada u Americi, tj. nejednakost, siromastvo i socijalno iskljucenje, mogu se uzeti kao vjerojatan strukturalni proizvod trendova koji su ugradeni u informatizirani kapitalizam. Zaista, usporedne studije pokazuju slicne trendove (ali razlicitih razina) u porastu siromastva u Zapadnoj Europi i u Sjedinje132 Brown i Crompton (1994.); Hutton (1996.)

132

USPON CETVRTOGA SVIJETA

nim Drzavama, posebno u Ujedinjenom Kraljevstvu. 133 Dok je ostra nejednakost izmedu visih i nizih razina drustva sveopCi trend, onaje osobito bezobzirna u SAD-u. Da potkrijepim raspravu o socijalnim posljedicama informacijskoga kapitalizma u razvijenim drustvima, nastavit cu sa sto jezgrovitijim empirijskim pregledom razvoja nejednakosti, siromastva i socijalnog iskljucenja u Americi u posljednja dva desetljeca, te cu ocijeniti te trendove u okviru kategorija predlozenih na pocetku ovog poglavlja.

Dvojna Amerika U devedesetima se cinilo da je americki kapitalizam uspio postati najprofitabilniji sustav, u uvjetima restrukturiranja, informacionalizma i globalizacije.134 Stope profita nakon odbitka poreza na vrhuncima poslovnog ciklusa narasle sus 4,7% u 1973. na 5,1% u 1979., stabilizirale su se u osamdesetima i ponovno skocile na 7% u 1995. Vrijednosti na tdistu dionica dostigle su najvisu razinu u povijesti 1997. godine. Iako rastu i padaju, osim u slucaju katastrofalnoga propadanja financijskog tdista (sto je uvijek mo4

3

2,8

* Q)

c

,
2

E 0 ....

a. Q)

c

)V)

"'0

0

0

0 -1 1947.-67.

1967.-73.

1973.-79.

1979.-89.

1989.-97.

Stika 2.5. Godisnji rast prosjecnog obiteljskog prihoda u SAD-u, 1947.-1997. lzvor: US Bureau of the Census, 1998. 133 Funken i Cooper (1995.); Hutton (1996.) 134 Glavni izvor podataka za ovaj dio o "dvojnoj Americi" su izvrsne studije Mishela i dr. (1996., 1999.), koje daju vlastitu pronicljivu obradu pouzdane statistike. Podaci koji se ovdje navode iz tog su izvora, osim ako nije drukcije oznaceno.

133

KRAJ TISUCLJECA

110 105 0100 0

95

cv5 r-...

o-

90

(/)

..:.t

···········::·....-::.~- ......

Q)

-o c:

··... ', 10

85

· · · . . .:.~.:.:>.:::o. .,. . .~.~~ . . . . :.~. .

80

20 75+-.-. .- . - . - . - . . - . - . - . - . -. .- . - . - . - . . - . - . - . -. . 1973. 1975. 1977. 1979. 1981. 1983. 1985. 1987. 1989. 1991. 1993. 1995. 1997. Stika 2.6a Realne place po satu u centilima u SAD-u za muskarce, 1973.-1997. lzvor: Mishel et al. (1999: 133)

guce), prosjecna razina indeksa Dow Jones sve vise raste. Ne samo da se kapital vraca, kapitalisticki menadzeri su takoder uspjesni. RacunajuCi u dolarima iz 1995., prosjecnaje ukupna placa izvrsnih direktora (CEO) porasla s 1269 000 na godinu u 1973. na 3180000 u 1989. ina 4367000 u 1995. Omjer izmedu place izvrsnih direktora i radnicke place popeo se s jedan prema 44,8 u 1973. na 172,5 puta veci u 1995. godini. U 1999. najbogatiji 1 posto kucanstava zaradivao je nakon odbitka poreza prosjecno 515 600 USD, za razliku od 243 700 1977. godine. 135 U isto je vrijeme prosjecan obiteljski prihod stagnirao u 1970-ima, 1980-ima i prvoj polovini 1990-ih (vidi sliku 2.5.). Toje proizaslo osobito iz pada stvarnih prosjecnih tjednih zarada industrijskih i nerukovodecih radnika, koje su se kretale od 4 79,44 dolara 1973. do 395,37 dolara 1995. godine. Zapravo, veCina se obitelji mogla nositi sa svakodnevnim troskovima samo ako su dva clana pridonosila kucnom proracunu, buduci daje srednji postotak udjela zena u obiteljskom prihodu porastao s 26% u 1979. na 32% u 1992., tako daje struktura kucanstva postala glavni izvor razlike u prihodima medu obiteljima. U zlatnoj Kaliforniji ujeku booma 1990-ih prosjecna je satnica svih radnika pala 1% izmedu 1993. i 1998., a za muskarce 5%. 136 Pad nadnica po satu za muskarce bio je osobito izrazen medu najlosije placenim radnicima, dok je grupa najbolje placenih (gornja stotina) bila jedi135 Bureau of the US Census, 1999. 136 Benner et al. (1999.)

134

USPON CETVRTOGA SVIJETA

140 130

0120 0

20

80 70+-.-r-~~~~~~----~~~.-.-.-.-r-~~~--

1973. 1975. 1977. 1979. 1981. 1983. 1985. 1987. 1989. 1991. 1993. 1995.1997. 5/ika 2.6b Reolno placa po satu u centilima za zene, 1973.-1997. lzvor: Mishel i dr. (1999: 134)

na koja nije dozivjela pad (slika 2.6a). lpak, pad stvarnih placa zabiljezen je cak i u najobrazovanijoj skupini radnika: tako je cijena rada po satu visokoobrazovanih muskaraca s 1-5 godina iskustva pala 10,7% u razdoblju od 1979. do 1995. Medutim, place fakultetski obrazovanih muskaraca malo su porasle u razdoblju 1996.-1999. iako ne svugdje jednako, ovisno o djelatnosti u kojoj su bili zaposleni. U prosjeku, to je povecanje bilo skromno. Na primjer, u Kaliforniji, meki nove ekonomije, prosjecne place muskaraca fakultetske naobrazbe porasle su izmedu 1993. i 1998. tek 0,9%, a place onih s visim stupnjem 0,8%. Suprotno tome, mnogim su zenama s radnim iskustvom u tom razdoblju place znatno porasle (slika 2.6b). U Kaliforniji su izmedu 1993. i 1998. place po satu visokoobrazovanih zena porasle 6,1 %. No, ukupno gledajuci, prosjecna placa po satu zena povecala se od 1989. do 1997. tek za 0,08 USD. Dakle, iako je razlika prema spolu u visini place po satu blago smanjena, od 66,4% u 1989. na 66,9% u 1997., najveCije dio tog smanjenja rezultat pada placa muskaraca. Sarno su place visokoobrazovanih zena s radnim iskustvom znatno porasle u tom razdoblju, iako su jos uvijek u prosjeku znatno zaostajale za placamajednako obrazovanih muskaraca (slika 2.6b). Prosjecni je pad prihoda razliCito utjecao na gornji, srednji i nizi sloj drustva: Socijalna je nejednakost, mjerena koeficijentom Gini, porasla s 0,399 u 1967. na 0,450 u 1995. godini. Nadalje, nejednakost je poprimila oblik polarizacije: u razdoblju 1979.-1997. bogatije su obitelji povecale godisnji prihod najbrze, dok su siromasnije dozivjele najveCi pad prihoda (vi135

KRAJ TISUCLJECA

4,0

*

1947.-79.

3,0

0

c

Q)

'f 0

Q_

2,0

0

c

~~

-o

1,0

0

(.')

0,0

Donja srednja petina

2,0

1979.-97.

1,5

*

1,0

0

c

.
E

0 ,_

0,5

Q_

.Q. c

>V)

0

0,0

:.0 0

(.')

-0,5 -1,0

-0,4 Najdonja petina

Donja srednja petina

Srednja petina

Gornja srednja petina

Najvisa petina

5/ika 2.7. Prosjecna godisnja promjena u obiteljskom prihodu u SAD-u, 1947.-1997. lzvor: US Bureau of the Census (razne godine); analizirali Mishel i dr. (1999: 52)

di sliku 2.7.). Kao rezultat togprocesa, 1999. godine 1% kucanstava s najvisim prihodom sudjelovalo je s 12,9% u ukupnom prihodu, nakon sto je njihov prihod nakon oporezivanja izmedu 1977. i 1999. porastao 119,7%. Gornja petina sudjelovala je u ukupnom prihodu s 50,4%, za razliku od 44,2% 1977. Najniza petina sudjelovalaje u ukupnom prihodu s 50,4%, za razliku od 44,2% 1977. Najniza petina sudjelovalaje u ukupnom prihodu s tek 4,2%; njihov prihod nakon oporezivanja smanjio se izmedu 1977. i 1999. 12% (vidi tablicu 2.10). Prema Wolfovim proracunima, 137 slicna kon137 Wolff (1994.); Mishel et al. (1999.)

136

USPON CETVRTOGA SVIJETA

Tablica 2. 70 Nejednokost prihodo u SAD-u, 1977.-99. Udjel u ukupnom prihodu (%) 1

1977. 5,7 Najniza petino Nizo srednja petina 11,5 16,4 Srednja petino Gornja srednja petina 22,8 44,2 Najvisa petino jedan posto s najvisim prihodom 7,3

Skupina prihoda

1

1999. 4,2 9,7 14,7 21,3 50,4 72,9

Prosjecan prihod nakon oporezivania (procjena) (USD)

1977. 10000 22100 32400 42600 74000 234 700

1999. 8800 20000 31400 45100 102300 575600

Promjena

(%)

-12,0 -9,5 -3,1 +5,9 +38,2 +119,7

Brojke nisu zookruzene

lzvor: Podaci US Congressional Budget Office u analizi Center on Budget and Policy Priorities

centracija i polarizacija postoji u raspodjeli bogatstva i njegovoj evoluciji u razdoblju 1983.-1997. Najbogatijih jedan posto u 1997. sudjelovali su u ukupnom bogatstvu s 39,1 %, a 1983. s 32,8%. s druge strane, donje cetiri petine kucanstava imaju samo 15,7% ukupnog bogatstva; 1983. taje brojka bila 18, 7%. Porast vrijednosti tdista kapitala vjerojatno je dodatno pridonio koncentraciji bogatstva 1995.-1997. buduCi da se udjel gornjihjedan posto povecao s 37,6% 1995. na 39,1% u 1997. S druge strane, najniza petina kucanstava imalaje vise dugova nego imovine i 1983. i 1997. Racunajuci u stopi promjena, izmedu 1989. i 1997. gornja petina kucanstava povecala je svoje prihode 1,8%, dokje bogatstvo donje cetiri petine smanjeno 0,8%. 138 Dakle, nije porasla samo nejednakost nego i polarizacija. U razdoblju 1997.-1999. za najnizih 10% zaposlenih place su porasle 10%, mnogo vise od ukupnog prosjeka. U poslovnim krugovima to se tumacilo kao dokaz blagodati "nove ekonomije", glavni uzrok tog poboljsanja zapravo je bilajedna vladina odluka- podizanje najnize place 1996. U svakom slucaju, taj 10-postotni porast iznosio je 60 centi na sat te je razina realnih placa za najnizih 10 posto radnika bila znatno ispod razine 1979. Siromastvo se takoder povecalo. Postotak osoba ciji je dohodak ispod granice siromastva povecao se s 11,1% u 1973. na 13,3% u 1997, to jest, to je vise od 35 milijunaAmerikanaca, od cega su dvije treCine bijelci, ukljucujuCi znatan udio stanovnika u seoskim podrucjima. Bijeda, ili krajnje siromastvo,jos se brze sirila. Uvrstimo li u tu kategoriju one siromasne osobe Cijije dohodak manji od 50% od onog na granici siromastva (u 1994. -7 571 USD godisnjeg prihoda cetveroclane obitelji), oni su cinili gotovo 30% svih siromasnih u 1975., au 1997. cak 41% svih siromasnih, sto je oko 14,6 milijuna Amerikanaca. 138 Mishel et al. (1999: 262)

137

KRAJ TISlJCLJECA

Uzroci sve vece nejednakosti, polarizacije, siromastva i bijede u informatiziranoj Americi predmet su burne rasprave i ne kazem da to pitanje mogu rijesiti na nekoliko stranica. Mogu, medutim, predloziti neke hipoteze u svezi s osnovnom tezom ove knjige. Da skratimo pricu, mislim da dokazi podupiru objasnjenja koja nejednakost i siromastvo u Americi povezuju s cetiri medusobno povezana procesa: a) prijelaz s industrijske na informatiziranu ekonomiju, uz strukturnu transformaciju u sektorskom sastavu radne snage; b) najvaznije mjesto sto ga informatizirana ekonomija daje visokoj razini obrazovanja, zajedno sa sve vecom nejednakoscu u pristupu kvalitetnom javnom obrazovanju; c) utjecaj globalizacije industrijske proizvodnje, rada i tdista, koja potice deindustrijalizaciju; d) individualizacija i umrezavanje radnoga procesa; e) sve veca imigrantska komponenta radne snage u uvjetima diskriminacije; i f) ukljucivanje zena u placena zaposlenja u informatiziranoj ekonomiji u uvjetima patrijarhalne diskriminacije i uz dodatni ekonomski teret nastao iz krize patrijarhalne obitelji. Tim strukturalnim procesima moram dodati socio-politicke Cimbenike koji, osiguravajuCi dominaciju nesputanih tdisnih sila, naglasavaju logiku nejednakosti. 139 Kako ti mehanizmi poticu rast nejednakosti i siromastva? Prije svega, sve je veca razlika u dinamici ekonomije izmedu njezina sektora "nove ekonomije" i tradicionalnoga sektora (vidi prvi svezak, drugo poglavlje). Prerna izracunu Business Weeka iz rujna 1999., u razdoblju 1994.-1999., kada je "nova ekonomija" pocela cvasti, prosjecne su realne place u granama te nove ekonomije porasle 11%, au ostatku gospodarstva 3%. 140 N adalje, izracunavajuCi evoluciju realnih placa izmedu 1988. i 1999., u granama "tradicionalne ekonomije" pale su 4,5%. Uzmemo li godinu 1988. kao indeks 100, indeksna vrijednost realnih placa u novoj ekonomiji u 1999. porasla je na 112, a u "staroj ekonomiji" na 95,5. Poanta je u tome sto je, prema toj definiciji, radna snaga nove ekonomije obuhvacala 1999. godine 19 milijuna radnika, a staraje ekonomijajos uposljavala 91 milijun radnika. Ta dva makrosektora obiljezavaju velike razlike u produktivnosti, profitima i rastu zaposljavanja. Buduci da poduzeca nove ekonomije trebaju radnike, spremne su platiti velike place, narocito za visokoobrazovane radnike koji su kljucni za inovacije i konkurenciju. S druge strane, tradicionalne industrije nemaju margine profita, iii ocekivanja rasta vrijednosti svoga kapitala, kako bi namirila radnike neovisno o njihovoj strucnosti. Dapace, obicno pokusavaju srezati place ili smanjiti troskove smanjivanjem radne snage u silaznoj spirali natjecanja rezanjem troskova a ne poticanjem inovacija i produktivnosti. BuduCi daje mnogo veCi udjel radne snage zarobljen u sta139 Brown i Crompton (1994.); Navarro (1997.) 140 Business Week (1999a: 92-100)

138

USPON CETVRTOGA SVIJETA

roj ekonomiji, sposohnost stvaranja vrijednosti nove, informatizirane ekonomije usredotocena je na razmjerno malen sektor zaposljavanja i stoga nesrazmjerno prisvaja plodove produktivnosti. Oni koji rade u novoj ekonomiji akumuliraju dovoljno prihoda da ulazu u trziste dionica i tako imaju dodatnu korist od ekonomskog rasta. S ohzirom na visu stopu rasta zaposljavanja i holje menadzerske prakse u cijeloj ekonomiji, moguce je da ce s vremenom mnogo veCi segment stanovnistva imati korist od tekucih procesa stvaranja hogatstva. lpak, nejednakost potaknuta disparitetom izmedu tih dvaju sektora u pocetnom stadiju ima tendenciju samoreproduciranja jer nizi prihodi i ohrazovanje vode manjim sansama za napredovanje u ekonomiji temeljenoj na znanju. Uostalom, strukturalni dzepovi siromastva nastaju medu onim dijelovima stanovnistva koji se ne uklapaju u profil informacijskoga radnika. Drugo, ohrazovanje postaje presudnim resursom za dodavanje vrijednosti radu u novoj ekonomiji. U 1979. je prosjecni fakultetski ohrazovan covjek zaradivao 38% vise nego prosjecan radnik sa srednjom skolom. U 1999. je ta razlika hila 71%. Osim toga, ohrazovanje nije isto sto i skolovanje. Ekonomija temeljena na znanju iziskuje opce analiticke vjestine i sposohnost razumijevanja i inoviranja, a to se moze dobiti samo na visim ohrazovnim stupnjevima. Skupine niskih prihoda, imigranti i manjine imaju znatno manje sanse za kvalitetno ohrazovanje i na srednjoskolskoj i na fakultetskoj razini. 141 I stoga sto je veca uloga ohrazovanja u napredovanju, veca je vjerojatnost povecanja nejednakosti kada ne postoje kompenzatorne ohrazovne politike. BuduCi da se predvida kako ce 2050. oko 50% stanovnistva SAD-a Ciniti populacija etnickih manjina, ako se sadasnji trendovi ne isprave moguce su ostre socio-etnicke podjele. Trece, glohalizacijaje do vela do djelomicne dezindustrijalizacije Amerike kao posljedice geografskog premjestanja (ne nestanka) industrijske proizvodnje u druge dijelove svijeta. Glohalizacija stoga doista reducira tradicionalne poslove u proizvodnji - onu vrstu polukvalificiranih, pristojno placenih poslova koji su Cinili kraljeznicu radne Amerike. Tu je kljucno pitanje uklanjanje ekonomske i organizacijske osnove organiziranog rada, cime se slabe sindikati i radnicima oduzima njihov instrument kolektivne ohrane. Uostalom, upravo postojanje jakih sindikata ohjasnjava zasto su poslovi u neposrednoj proizvodnji hili holje placeni od poslova u sektoru usluga na jednakoj razini kvalifikacija. Godine 1999. u SAD-uje hila sindikalno organizirano 13,9% radne snage, a sve veCi dio sindikalno organiziranih radnika koncentriran je u javnome sektoru. Obilje dokaza pokazuje da postoji pozitivan odnos izmedu clanstva u sindikatu i place, naroCito u podrucjima 141 Carnoy (1994.); Lemann (1999.)

139

KRAJ TISUCLJECA

velike sindikalne "gustoce", kao u slucajujavnoga sektora. Izmedu 1985. i 1999. prosjecna se placa radnika neClanova sindikata smanjila 6%, a placa clanova sindikata samo 3%. 142 Cetvrti mehanizam, individualizacija rada, te prateca transformacija tvrtki u obliku umrezenoga poduzeca, najvazniji je cimbenik koji potice nejednakost (vidi trece i cetvrto poglavlje prvoga sveska). Razlog je, s jedne strane, to sto su radnici kao skupina stavljeni u vrlo specificne radne uvjete za svakog od njih- i tako prepusteni svojim individualnim sudbinama. Taka je u kljucnom podrucju sirenja umrezene ekonomije, Kaliforniji, od 1993. do 1997. u krupnom biznisu izgubljeno 277 443 radnih mjesta, dok su tvrtke s manje od 100 zaposlenih stvorile vise od 1,3 milijuna novih radnih mjesta, a tvrtke s manje od 20 radnika sudjelovale su u tom rastu 65%. Bilo je to snazno oCitovanje poduzetnistva, ali su posljedice za radnike bile pogubne: zaposlenici tvrtki s 1000 ili vise radnika zaraduju u prosjeku 39% vise nego zaposlenici malih tvrtki; vise od 68% ukljuceno je u mirovinske sheme, za razliku od samo 13,2% u malim poduzeCima; 78,4% imaju zdravstveno osiguranje. S druge strane, individualizirani proces cjenkanja izmedu poslodavaca i radnika vodi iznimnoj raznolikosti radnih ugovora i nudi odlucujucu dodatnu placu onim radnicima koji imaju jedinstvene kvalifikacije, a ipak cini mnoge druge radnike lako zamjenjivima. Nadalje, negiranjem dozivotnih modela karijere, danas uspjesan radnik moze sutra lako biti odbacen, taka da, opcenito govoreCi, samo oni radnici koji su stalno na vrhu ljestvice dovoljno dugo mogu bolje zaraditi. Ta privilegirana manjina ima veze s visokom razinom obrazovanja, ali iz toga ne slijedi da ce obrazovanje donijeti rjesenje, bilo za pojedince bilo za jednakost u drustvu. Ono je potreban, ali ne i dovoljan, uvjet za uspjeh u informatiziranoj ekonomiji. Podaci pokazuju da su realne place fakultetski obrazovanih (muskaraca) takoder stagnirale u prvoj polovini devedesetih, i umjereno rasle tijekom booma potkraj 1990-ih. Oni koji su bili nagradivani spadaju u drugu grupu, jedva obuhvacenu tradicionalnim statistickim kategorijama. Postoje takvi radnici koji, zbog raznih razloga, osiguravaju stalan napredak u poslu na svom pojedinacnom polju rada; katkad to vise ima veze sa stvaranjem imidza nego sa stvarnom kvalitetom. To utjelovljenje dodane vrijednosti potice sve vece razlike izmedu nekoliko visoko placenih poduzetnika radnika/izvrsitelja/savjetnika i sve vece mase pojedinaca koji, bas zato sto su pojedinci, obicno moraju prihvatiti najnizi zajednicki nazivnik onaga sto im nudi tdiste. Takav disparitet potice sve iskrivljeniju raspodjelu prihoda i imovine. 142 Benner et al. (1999.)

140

USPON CETVRTOGA SVIJETA

Peto, sve veca imigracija, u uvjetima strukturalne diskriminacije, vodi nizim placama prije svega imigranata. I stoga, premdaje imigracija vazan, pozitivan Cimbenik ukupnog ekonomskog rasta, ona pridonosi nejednakosti jer je veCina imigranata placena ispod trzisne cijene, osobito ako su neprijavljeni. Prema istrazivanju koje su 1999. proveli u kalifornijskom Public Police Institute, imigracija je uzrok oko cetvrtine rasta nejednakosti. Dapace, to je istrazivanje pokazalo da su tijekom 1990-ih imigracija i obrazovanje uzrok 44% povecanja nejednakosti. 144 Naposljetku, masovno ukljucivanje zena u informatiziranu ekonomiju bilo je odlucujuce u poticanju ucinkovitijega funkcioniranja ekonomije uz mnogo manje troskove. Dok su place obrazovanih zena, osobito bjelkinja, u Americi znatno porasle, one su jos uvijek u prosjeku oko 66% zarade njihovih muskih kolega, tako da je opCi udio placa u ukupnom BNP-u pao u posljednja dva desetljeca dvadesetoga stoljeca. Iz toga ne slijedi da su zene uspjesni radnici u informatiziranoj ekonomiji. Doista, kriza patrijarhalne obitelji (djelomicno u svezi sa sve vecom ekonomskom neovisnoscu zena) djelovalaje na mnoge kao kazna, osobito na zene i samohrane majke. Uistinu, studije Eggebeena i Lichtera, Rodgersa, te Lermana pokazale su cvrstu vezu izmedu obiteljske strukture i sve vecega siromastva zena i njihove djece.145 Lerman procjenjuje da trend od braka prema obiteljima s jednim roditeljem objasnjava gotovo polovinu povecanja nejednakosti prihoda po djetetu i ukupni rast stope siromastva djece izmedu 1971. i 1989. godine. 146 Stopa siromastva osoba koje ne zive u obiteljima poraslaje 2,2% u razdoblju 1989.-1994., dostigavsi 21,5% skupine iii 14,5% stanovnistva. Sto se tice obitelji kojima su glave zene, njihova je stopa siromastva takoder porasla 2,2% u istom razdoblju, te je dosegla 38,6% svih obitelji sa zenama na celu. Zato je izmedu 1973. i 1993. broj bijele djece koja zive u siromastvu porastao 52,6%, hispanske 116%, a erne djece 26,9%. 147 Ukupno, 1997. je 19,9% americke djece zivjelo u siromastvu, dok je postotak za crnu djecu bio 37,2%. Taj postotak raste za djecu mladu od sest godina (22 odnosno 40,2%). Karakteristika takozvanoga "novog siromastva" jest da siroko zahvaca radne ljude i obitelji kojijednostavno ne mogu placom pokriti zivotne troskove. Kako pokazuje slika 2.8., udio radnika cije su place na rubu siromastva znatno se povecao za muskarce izmedu 1973. i 1997., dokje udio zena pao, tako da je do 1997. gotovo 28,6% americkih radnika imalo place na rubu 143 144 145 146 14 7

Benner et al. (1999:31) Reed (1999.) Eggebeen i Lichter (1991.); Lerman (1996.); Rodgers (1996.) Lerman (1996.) Cook i Brown (1994.)

141

KRAJ TISUCLJECA

%

40 Zene

35 30

25

...... ............

20 15

......,----------------

_______________ , ........................Muskarci

10+-.-~,-~~~~-r-r-r-r~~~~~~~r-r-r-r-r-~

1973.

1979.

1989.

1997.

Sliko 2.8. Udio radnika cije su zarade no rubu siromastva, 1973.-1997. lzvor: Mishel i dr. (1999: 137)

siromastva (u usporedbi s 23,7% u 1973). Jedan od najizrazenijih oblika toga novog siromastva jest beskucnistvo, koje je osamdesetih eksplodiralo u americkim gradovima i ostalo na istoj razini u devedesetima. Procjene o populaciji beskucnika uvelike variraju. Izvjesce Clintonove administracije iz 1994., naslovljeno "Prioritet: dom!", procijenilo je daje broj beskucnika u drugoj polovini osamdesetih bio negdje izmedu 5 i 9 milijuna, a daje oko 7% odraslih Amerikanaca bilo bez doma u nekom trenutku zivota. Ta procjenaje vjerojatno pretjerana, ali najvaznijeje da se veliki dio i najdinamicniji segment populacije beskucnika sastoji od obitelji s djecom. Oni doista Cine veCinu u nekim gradovima, kao stoje New York, gdje su pocetkom 1990-ih oko tri cetvrtine beskucnika cinile obitelji s djecom. 148 Problem je u tome da kad siromastvo jednom poprimi razmjere bijede i drustvenog iskljucenja - kad se zivi na ulici- stigma zasjedne, a razdor licnosti i drustvenih mreza sve vise produbljuje nevolju. 149 To je naCin na koji skup odnosa izmedu dominantnih tendencija informatiziranoga kapitalizma, nejednakosti i siromastva u konacnici vodi procesu drustvenog iskljucenja, kao sto primjerno pokazuje srozavanje zivota u getima americkih gradova.

148 DaCosta Nunez (1996: 3-8) 149 Susser (1996.)

142

USPON CETVRTOGA SVIJETA

Geto gradskog sredista kao sustav drustvenog iskljucenja Dnevne "ozljede" zivota u getu jedan su od najstarijih i najvaznijih americkih socijalnih problema. DesetljeCimaje urbana socijalna kriza, tipicna za sredista velikih gradova koji su rasno i klasno segregirani, bila u sredistu mnogihjavnih kampanja i politickih rasprava. Osim toga, bilaje i predmetom mnogih istrazivanja na polju urbane sociologije. 150 Ipak, na prijelazu tisucljeca, geta u centrima velikih gradova, osobito crnacka geta, ali jednako tako i neka latinskoamericka geta, kao sto je onaj u istocnom Los Angelesu, okupljaju najgore primjere nejednakosti, diskriminacije, ljudske bijede i socijalne krize - upravo u vrijeme uspona informacionalizma u Americi. Uistinu se moze ustvrditi da su se socijalni, ekonomski i stambeni uvjeti u veCini geta u sredistima velikih gradova znatno pogorsali tijekom posljednja tri desetljeca unatoc stalnom radu (ili bas zbog toga?) na socijalnim programima i politici socijalne skrbi. 151 Poput Williama J. Wilsona i drugih drustvenih znanstvenika, 152 pretpostavljam da postoji sustavni odnos izmedu strukturalnih transformacija koje smatram karakteristicnima za novo, umrezeno drustvo i sve vecega propadanja geta- uspostavljanje informatizirane/globalne ekonomije, pod uvjetima kapitalistickog restrukturiranja; kriza nacije-ddave koja se najvise manifestira u krizi ddave blagostanja; raspad patrijarhalne obitelji koju nije zamijenio neki drugi oblik suzivota i socijalizacije; pojava globalne, decentralizirane, zlocinacke ekonomije, kojaje prodrla u drustvo i institucije na svim razinama i preuzela odredena podrucja s kojih djeluje; i proces politickog otudenja i zajednicko smanjenje troskova medu velikim segmentima stanovnistva koje je siromasno i osjeca se obespravljeno. Rasna diskriminacija i prostorna segregacija jos su uvijek glavni faktori u stvaranju i oddavanju geta kao sustava drustvenog iskljucenja. Ali njihovi ucinci dobivaju novo znacenje i postaju sve stetniji u uvjetima informacionalizma- zbog razloga koje cu pokusati iznijeti u odlomcima koji slijede. U tom cilju oslonit cu se na dojmljivu i empirijski utemeljenu analizu koju predlaze William J. Wilson u svojoj knjizi iz 1996. godine, naslovljenoj When Work Disappears (Kada posao nestaje). Njegovu interpretaciju u glavnim crtama smatram uvjerljivom, a izreCi cu je svojim rijeCima kako bihje povezao s teorijom u ovoj knjizi i izbjegao Wilsonovu odgovornost za moju interpretaciju njegovih postavki. Koristit cu se i drugim izvorima kada to bude potrebno. 150 Drake i Cayton (1945.) 151 Jones (1992.); Massey i Denton (1993.); Gans (1995.); Van Kempen i Marcuse (1996.) 152 Wilson (1987., 1996.); Wacquant (1993., 1996.); Susser (1996.)

143

KRAJ TISUCWECA

Stvaranje velikih geta u centrima americkih metropola rezultat je niza dobra poznatih procesa. 153 Mehanizacija poljoprivrede najugu i mobilizacija industrijske radne snage za vrijeme i nakon Drugoga svjetskog rata doveli su do masovne migracije crnih radnika koji su se koncentrirali u sredisnjim dijelovima gradova sto su se ispraznili nakon selidbe u predgrada, koju je potaknula savezna politika stanovanja i prometa. Masovne selidbe potaknute saveznim programom urbane obnove da bi se odrzalo poslovanje i kulturni centri u metropolskimjezgrama, jos su vise pojacale koncentraciju crnog stanovnistva i drugih manjina u najzapustenijim cetvrtima. Lociranje velikih stambenih zgrada pridonijelo je segregaciji. N ebriga vlasnika vee oronulih stanova ubrzala je bijeg iz centara velikih gradova svih onih koji su to sebi mogli priustiti. Organizacija pohadanja skola prema stanovanju u decentraliziranom sustavu koji gradska sredista dijeli od njihovih predgrada koncentriralaje djecu u nepovoljnijem polozaju u slabije financiranim drzavnim skolama, gdje se stanje dalje pogorsavalo. Izokretanje tradicije lokalne samouprave, koju je uvea jos Jefferson, dovelo je do fiskalne neujednacenosti izmedu potreba i sredstava, taka da su predgrada imala vise sredstava, a gradska sredista veee potrebe. To je model stvaranja klasicnoga americkog geta, cije su socijalne nejednakosti potaknule socijalne pobune i politicke proteste u 1960-im godinama. Socijalna politika koja je reagirala na pritisak obicnoga puka smanjila je institucionalnu diskriminaciju i taka donekle dala moe politickoj eliti Afroamerikanaca, te veCini obrazovanih Afroamerikanaca omoguCila drustveni uspon i iseljavanje iz gradskih centara. lpak, stanovnici geta dozivjeli su dramaticno pogorsanje U\jeta zivota u posljednjih 25 godina. Zasto je tome taka? Wilson temelji svoju postavku, s Cime se slazem, na transformaciji rada i zaposljavanja pod uvjetima informacionalizacije i globalizacije ekonomije. Nije stvar u tome da nove tehnologije uzrokuju nezaposlenost: u cetvrtom poglavlju prvoga sveska pokazao sam da i empirijski podaci i analize opovrgavaju pojednostavljenu pretpostavku da strojevi istiskuju rad i radnu snagu u velikim razmjerima. Doista, diljem svijeta postoji nezapameena ekspanzija plaeene radne snage preko masovnog ukljucivanja zena u radnu snagu i seljenja poljoprivrednih radnika prema mjestima proizvodnje i usluga, te urbanoj formalnoj ekonomiji. Upravo ta globalizacija proizvodnje i premjestanje proizvodnje u podrucja gdje su manji troskovi uvelike pridonosi eliminaciji onih poslova Cije je izvodenje skuplje u Americi, ali ne dovoljno kvalificiranih da bi zahtijevali lociranje u visoko industrijaliziranim podrucjima. Informatizacija potice rast poslova na visoj razini kvalificiranosti u Americi, dok globalizacija odnosi niskokvalificirane poslove u novoindustrijalizirane zemlje. 154 Taka je u Americi doista znatno smanjen 153 Castells (1977: 379-427) 154 Carnoy et al. (1997.)

144

USPON CETVRTOGA SVIJETA

broj proizvodnih poslova, i to osobito onih za niskokvalificirane radnike, upravo onih poslova koji su doveli Afroamerikance u urbane sredine idavali im stabilnu, cvrstu osnovicu za zaposljavanje. Mnogi novi poslovi informatizirane ekonomije zahtijevaju visu strucnu spremu i vjestine u komunikaciji kakve skole u getima rijetko daju. Osim toga, nova proizvodnja i sve veCi broj usluznih poslova preselili su se u predgrada, sto je onemoguCilo pristup stanovnicima gradskih sredista. Tako postoji sve veCi nerazmjer izmedu profila mnogih novih poslova i pro fila siromasnih Mroamerikanaca koji zive u gradskim sredistima. 155 Medutim, postoje drugi izvori slabo placenih poslova, osobito u socijalnim uslugama i javnom sektoru. ZahvaljujuCi politici "afirmativnog djelovanja", to su doista glavne mogucnosti zaposljavanja zena u gradskim centrima, ukljucujuCi Afroamerikanke. 156 Slabo obrazovani Afroamerikanci, medutim, imaju manje sansi da dobiju te poslove. Stovise, smanjivanje javnog zaposljavanja nakon ukidanja mnogih socijalnih sluzbi u posljednjih je 20 godina smanjilo i ponudu poslova u javnim sluzbama te povecalo obrazovne zahtjeve za moguce podnositelje molbi. Takoder postoje nizi poslovi za niskokvalificirane usluzne djelatnosti (na primjer, posao podvornika, posluzivanje hrane, nesluzbena gradnja, usluge popravaka i odrzavanja). Zasto Mroamerikanci ne dobivaju takve poslove, manje je jasno iz Wilsonove analize. Po mome misljenju razlogom bi mogla biti rasna diskriminacija. Medutim, Wilson ne nalazi dokaze koji bi to mogli potvrditi i umjesto toga naglasava, na primjer, da se i crni poslodavci tesko odlucuju zaposliti Mroamerikanca iz gradskog centra. Wilson predlaze dva moguca Cimbenika. S jedne strane, usporedba s mnogo boljim radom meksickih imigranata na trzistu rada za niskokvalificirane usluzne djelatnosti cini se da dolazi iz spremnosti Meksikanaca alii drugih imigrantskih grupa da prihvate slabo placen i naporan posao pod diskriminirajuCim uvjetima koji su im nametnuti jer cesto nemaju uredne dokumente. Tako se Cini da standardi rada i placa koje si postavljaju mnogi siromasni Mroamerikanci padaju, sto cesto zavrsava zalbama i nezadovoljstvom za vrijeme obavljanja posla, pa se onda odrazava ina percepciju njihovih moguCih poslodavaca koji dobivaju dojam da su Mroamerikanci "teski radnici". Stovise, novi usluzni poslovi cesto zahtijevaju uljudno ophodenje koje, Cini se, nedostaje siromasnim Mroamerikancima, osobito muskarcima, te tako umanjuje njihove izglede za zaposljavanje. Ja bih rekao daje rasprostranjeni rasizam u stanovnistvu u cjelini, posebno uperen prema crncima, vazan cimbenik, ako ne i jedini, velikih teskoca koje se dozivljavaju u odnosu s crnim uposlenikom izvan sredina u kojimaje klijen155 Kasarda (1990.,1995.) 156 Carnoy (1994.)

145

tela crnacka veCina. 157 Tako, iako moze biti istinito da sve slabije skole ne pripremaju niskokvalificiranu radnu snagu za informatizirane djelatnosti i vjestine ophodenja u novoj usluznoj ekonomiji, taj novi hendikep moze se udruziti sa starijim razlogom, tj. s rasnim barijerama koje utjecu na drustvenu interakciju. Takoder bih dodao da kriza obiteljskog zivota i nestabilnost zivotnih i radnih modela u getu jako utjecu na teskoce Afroamerikanaca, posebno mladih, pri uklapanju u modele drustvene prihvatljivosti i radne etike koja je jos uvijek vazna pri odlucivanju o zaposljavanju na mnogim poslovima. Konacno, siromastvo i obiteljske krize u crnackim getima vode osiromasenju drustvenih mreza i tako smanjuju izglede nalazenja posla kroz osobne veze. To je, kao sto Wilson tvrdi, a Alejandro Portes i njegovi suradnici dokazuju, 158 potpuno razlicito od iskustva meksickih i latinskoamerickih useljenika/manjina, cije jace obiteljske strukture i siroke drustvene mreze osiguravaju vaznu podrsku u preporukama i obavijestima o poslovima. Zbog tih trendova koji se uzajamno potenciraju, sluzbenog posla u crnackim getima, posebno za mlade muskarce, ima sve manje. Wilson naglasava da, uz visoke stope nezaposlenosti u tim podrucjima, osobito medu mladima, postoji znatan broj odraslih ljudi koji su ispali iz radne snage i cak uopce ne traze posao. On navodi nalaze svojih studija o dvije siromasne cetvrti u Chicagu, Woodlawnu i Oaklandu, gdje je u danom tjednu 1990. godine radilo samo 37% odnosno 23% odraslih ljudi. 159 Usto, veCinaje siromasnih muskaraca iskljucena iz programa socijalne politike u gradovima. 160 Iz svega toga ne slijedi daje veCina odraslih neaktivna ili bez izvora prihoda. Neformalna, a naroCito kriminalna ekonomija, prevladale su u mnogim siromasnim cetvrtima, koje su postale mjesta takvih aktivnosti i sve vise utjecu na navike i kulture pojedinih segmenata njihovih stanovnika. Eksplozija preprodaje cracka i njegova konzumacija u crnackim getima u osamdesetima hila je prekretnica za mnoge zajednice. 161 Bande su postale vazan oblik organizacije i model ponasanja mladih. 162 Oruzje je, takoder, postalo alat, znak samopostovanja i motiv za divljenje vrsnjaka. 163 Siroka rasprostranjenost oruzja potice nagomilavanje dodatnog oruzjajer se svatko pokusava zastititi osobito nakon sto je policija odustala od ozbiljnog provodenja zakona u mnogim siromasnim cetvrtima. 164 Ekonomske trans157 158 159 160 161 162 163 164

146

West (1993.) Partes (1995.); Wilson (1996.) W1lson (1996: 23) Susser (1993.) Bourgois i Dunlap (1993.); Bourgois (1995.) Sanchez Jankowski (1991.) Wilson (1996.) Susser (1995.)

USPON CETVRTOGA SVIJETA

akcije u tim centrima velikih gradova cesto su dio zlocinacke ekonomije kao izvora rada i prihoda, kao djelatnosti koje proizvode potraznju, te kao operacijska jedinica za zastitu/oporezivanje u neformalnoj ekonomiji. Ekonomska utakmica cesto je pracena nasiljem, sto dalje unistava zivot zajednice i bande sve vise poistovjecuje s jos postojecim drustvenim mrezama, s vaznom iznimkom crkava u lokalnim zajednicama. Kako pise Hagedorn u zakljucku svoje pronicave studije o bandama Milwaukeeja: Prica o ljudima u Milwaukeeju je prica o suvremenoj urbanoj Americi. Muski i zenski pripadnici bandi koje smo istrazivali nastojali su postati produktivni i sretni odrasli ljudi, ali su sile na koje nisu mogli utjecati unistavale njihovu ekonomsku sigurnost. Mlade su se zene uglavnom drzale svojih tradicionalnih radnih uloga i pokusavale podizati djecu u tezim uvjetima. Neizvjesno je sto ce im donijeti buducnost... Odvazniji muskarci, s druge strane, reagirali su na gubitak zakonitih radnih mjesta na predvidiv naCin- "trazenjem zlata" u narkoekonomiji. Njihovaje reakcija bila predvidivajer su nam svima bliske njihove vrijednosti i njihova kulturno razumijevanje tih vrijednosti: htjeli su svoj komad kolaca. Temeljna nacela "americkoga sna" zdrava su i ziva na uglovima nasih glavnih gradova. 165 Kriza geta ide i dalje od problema sluzbene nezaposlenosti i neformalne/ kriminalne zaposlenosti. Ona utjece na modele zasnivanja obitelji u kontekstu krize patrijarhata koje sam analizirao u cetvrtom poglavlju drugog sveska. Tendencija povecavanja broja samohranih roditelja i djece rodene izvan braka nikako nije iskljuCivo povezana sa siromastvom iii afroamerickom kulturom. Zapravo, u Americije 1993. godine 27% djece mlade od 18 godina zivjelo sjednim roditeljem; od togaje bijele djece bilo 21%, hispanske 32% i erne djece 57%. Izmedu 1980. i 1992. stopa djece rodene izvan braka povecala se 9% u crnackoj populaciji, ali i zapanjujucih 94% medu bijelcima. 166 Taj razliciti rast dogodio se, djelomicno, zbog tradicionalno visoke stope radanja izvanbracne djece medu Afroamerikancima. Kriza crnacke obitelji bilaje dugogodisnji argument kritike sociologa i tvoraca socijalne politike. Pa ipak, umjesto da se na izvanbracnu djecu gleda kao na simptom drustvene devijacije, moglo bi se reCi da bi to moglo odrazavati pionirski pokusaj crnih zena da same odlucuju o svom zivotu, ne moljakajuCi muskarce da nevoljko preuzmu svoju odgovornost. Sto god bili povijesni i kulturni razlozi za slabost patrijarhalne obitelji medu urbanim Afroamerikancima, taj se model Cini, u povijesnoj perspektivi, prethodnikom vremena koje dolazi za mnoge Amerikance, kao i mnoge ljude diljem svijeta (vidi cetvrto poglavlje drugoga sveska). 165 Hagedorn i Macon (1998: 208) 166 Wilson (1996: 87)

147

KRAJ TISUCLJECA

Mnogi cimbenici, koje je utvrdio Wilson, izgleda da se usredotocuju oko samostalne zene u veCini obitelji s djecom u siromasnim crnackim cetvrtima. Prvo, u tim cetvrtima mladi muskarci nemaju izglede za zaposlenje, a nesigurni prihodi onemogucuju im prihvacanje obveza. Takoder bih dodao da je, zbog velike mogucnosti da budu zatvoreni, ranjeni, pa cak i ubijeni u getu, u nekim slucajevima zapravo odgovorno ne zasnivati obitelj Cija bi buducnost hila u najboljem slucaju nesigurna. Drugo, Wilson na osnovi etnografskih studija svojega tima pokazuje nevjerojatan stupanj nepovjerenja, cak i neprijateljstva, medu mladim zenama i muskarcima u crnackim cetvrtima koje su proucavali. Moja jedina ograda u tom vaznom zapazanju jest da bi slicne studije o bijelcima srednje klase u velikim gradovima mazda pokazale slicne rezultate. Razlika je, medutim, u zajednickom stavu mnogih mladih Afroamerikanki da se ne udaju i da imaju djecu izvan braka. Ta odluka, kao sto tvrdi Wilson, a koja se slaze i s klasicnom studijom crnackoga geta Drakea i Claytona, 167 moze se povezati s nedostatkom ekonomske sigurnosti i ocekivanja socijalne mobilnosti povezane s udajom, za razliku od zenidbenih modela u bjelackim krugovima srednje klase. Bez nekih izgleda za ekonomske i socijalne koristi od braka i s dugogodisnjim nepovjerenjem u ozbiljnost muskaraca da se obvezu, siromasne Afroamerikanke imaju vrlo malo poticaja za udaju kojom tako preuzimaju obvezu da se, uz svoje vlastite, bore is muzevim problemima. Tako, dokje u 1993. godini 9% americke djece zivjelo s roditeljem koji nikad nije bio u braku, taj je udio za crnu djecu bio 31%, a za siromasnu crnu djecujos i visi. Prema Wilsonovim podacima, u siromasnim cetvrtima Chicaga gotovo 60% odraslih crnaca izmedu 18 i 44 godine nikada nije bilo ozenjeno, a medu crnim roditeljima koji zive u vrlo siromasnim podrucjima u braku ih je tek 15,6%. 168 Zasto se crnkinje, a posebno mlade, ipak odlucuju imati djecu? Cini se da je to prvenstveno stvar samopostovanja, stjecanja postovanja, zauzimanja mjesta u njihovu drustvenom okruzenju, uz osjecaj da imaju nekog samo svog i opipljiv cilj u zivotu. Dokje veCina tinejdzerskih trudnoca posljedica ljubavi i seksa bez mnogo razmisljanja, odluka da se dijete zadrzi obicno se povezuje s postajanjem zenom za razliku od slabih sansi za obrazovanje iii dobra placen posao u uvjetima zivota u getu. 169 Cini se da ima malo dokaza koji bi podupirali konzervativan argument prema kojemu socijalna pomoc samohranim majkama i njihovoj djeci potice odluke da se rada izvan braka. 170 Medutim, kad zenejednom imaju vlastitu djecu, u osnovi zbog osobnih razloga, postaje im sve teze izaCi iz kruga 167 168 169 170

148

Drake i Cayton (1945.) Wilson (1996: 89) Plotnick (1990.) Wilson (1996: 94-95)

USPON CETVRTOGA SVIJETA

ovisnosti o socijalnoj pomoCi. 171 To je zbog toga sto su poslovi koje mogu dobiti taka slabo placeni da ne mogu pokriti trosak brige za djecu, prijevoza, stanovanja i zdravstvene zastite (jer je obicno veCina poslodavaca ne nudi). Taka, iako je jako tesko prezivjeti na socijalnoj pomoCi, ana je bolja opcija nego raditi, osobito kada se uzme u obzir zdravstvena zastita za djecu. Velika smanjenja socijalne pomoCi za samohrane majke koja su ozakonjena u sijecnju 1997. vjerojatno ce imati porazavajuce ucinke za siromasne zene i njihovu djecu, a to ce pridonijeti daljnjem urusavanju drustvenog zivota u siromasnim cetvrtima. Radna etika i modeli poslova mnogih mladih ljudi bez posla i bez obitelji, Cije su sanse cesto svedene na ono sto pruza zloCinacka ekonomija, jedva da odgovaraju ocekivanjima njihovih buduCih poslodavaca, a to daje materijalnu osnovu za ucvrscivanje predrasuda prema zaposljavanju crnaca iz gradskih sredista, sto konacno zapecacuje njihovu sudbinu. Tu je veza izmedu nezaposlenosti i siromastva crnaca, ali ta veza ima posebno obiljezje - rasnu diskriminaciju i njihov revolt protiv te diskriminacije. Prostorna struktura ima odlucnu ulogu u uzajamnom djelovanju s opisanim ekonomskim, socijalnim i kulturnim procesima. Gradsku segregaciju pojacava sve vece odvajanje logike prostora tokova od logike prostora mjesta koje sam oznacio kao karakteristicne za umrezeno drustvo (sesto poglavlje 1. sveska). Geto se sve vise izolira u svom siromastvu i marginalnosti.172 Presudan Cimbenik u tom smislu bila je uzlazna mobilnost znatnog dijela crnih urbanih obitelji koja im je, potpomognuta politikom, obrazovanjem, programima poticajnih mjera i njihovim vlastitim trudom, donijela zasluzeno mjesto u drustvu srednje klase. Velikom su veCinom napustili sredista velikih gradova da bi spasili svoju djecu od sustava koji je proizvodio drustveno iskljucenje i stigmu. Ipak, spasavajuCi sebe, za sobom su ostavili, zarobljene u raspadajuCim strukturama geta, veCinu od jedne treCine siromasnih crnaca (i vise od 40% erne djece) kojaje danas najocajniji segment americkoga stanovnistva. Nadalje, pojava prostora tokova uporabom telekomunikacija i transporta da bi se povezala vazna mjesta koja se ne dodiruju, preoblikovala je velike gradove oko odabranih veza strateski smjestenih djelatnosti, zaobilazeCi nepozeljna podrucja i prepustajuCi ih samima sebi. N ajprije suburbanizacija a kasnije sirenje bivsega grada i oblikovanje perifernih cvorova na rubovima gradova (vidi sesto poglavlje 1. sveska) pridonijeli su potpunom iskljucenju funkcije i znacenja geta u gradskim sredistima, odvajajuCi prostor i drustvo po crti urbanoga dualizma i drustvenog iskljucenja. 173 Prostorno zatvaranje siromasnih crnaca po171 Susser i Kreniski (1987.) 172 Wacquant (1996.) 173 Mollenkopf i Castells (1991.)

149

KRAJ TISUCLJECA

jacalo je njihovu sve vecu iskljucenost iz formalnoga trzista rada, smanjilo njihove izglede za obrazovanje, razrusilo njihove stanove i urbani okolis, prepustilo njihove cetvrti prijetnjama zloCinackih bandi i, zbog njihove simbolicke povezanosti s kriminalom, nasiljem i drogama, delegitimiralo njihove politicke mogucnosti. Americka su geta u sredistima velikih gradova, a posebno crnacka geta, postala dijelom pakla na zemlji izgradenog da se kazne opasne klase siromaha koje drugo ne zavreduju. BuduCi da velik dio erne djece odrasta u tim cetvrtima, Amerika sustavno reproducira svoj najdublji model drustvenog iskljucenja, medurasno neprijateljstvo i meduljudsko nasilje.

Kada potklasa ode dovraga Krajnji izraz drustvene iskljucenosti je fizicka i institucionalna osudenost jednog dijela drustva ili na zatvor ili na uvjetnu slobodu pod nadzorom pravnog sustava. Amerika ima sumnjivu reputaciju zemlje s najveCim postotkom zatvorske populacije na svijetu. N ajbrzi je rast zatvorskih kazni poceo 1980., kada se dogodio nagli skok u odnosu prema prijasnjim tendencijama (vidi sliku 2.9.). Prvi sijecnja 1996. biloje gotovo 1,6 milijuna zatvorenika u zatvorima (lokalnim, drzavnim i federalnim) ijos 3,8 milijuna ljudi na uvjetnoj slobodi, sto je ukupno 5,4 milijuna zatvorenika ili 2,8% svih odraslih ljudi pod popravnim mjerama nadzora. Taj se broj gotovo utrostruCio od 1980. godine; rastao je prosjecnom godisnjom stopom od 7,4% (vidi sliku 2.10.). Omjer zatvorenika i opce populacije 1996. bio je 600 zatvorenika na 100 000 stanovnika SAD-a, ali ta se brojka gotovo udvostrucila u deset godina. Savezni su zatvori u 1996. radili 26% vise od svojega kapaciteta, a drzavni zatvori 14 do 25%. 174 Ta je zatvorska populacija socijalno i etnicki specificna: 1991. godine 53% zatvorenika bili su crnci a 46% bijelci, a udjel crnaca nastavio je rasti u 1990-ima. Hispanci su cinili 13% zatvorske populacije i 14% pritvorske populacije. Na crnce je otpadalo 40% onih koji su cekali izvrsenje smrtne kazne. Omjer stope zatvaranja za crnce nasuprot bijelcima u 1990. godini bioje 6,44. Postoje dokazi daje to veCinom zbog diskriminacije pri izricanju kazni i preventivnog zatvaranja, a ne zbog ucestalosti iii obiljezja zloCina koje su poCinili. 175 Sto se tice odraslih na uvjetnoj slobodi, u 1995. su 49% cinili crnci, a 21% Hispanci. 176 174 Mm1starstvo pravosuda (1996.); Gilliard i Beck (1996.) 175 Tonry (1995.) 176 Ministarstvo pravosuda (1996.)

150

329

0 0 0 0 0

~ ~

0

c 0

Q.

Q

131

V)

0<

~ 0

§2

~

;;

1850. 1870. 1890. 1910. 1930. 1940. 1950. 1960. 1970. 1980. 1990. 1991. 1860. 1880. 1904. 1925. 1935. 1945. 1955. 1965. 1975. 1985.

~

~

Slika 2. 9. Stopa zatvaranja u SAD-u, 1850.-1991. lzvori: Margaret Werner Cahalan, Historical Corrections Statistics, 1850-1984 (Rockville, MD; Westat, 1986.); Bureau of Justice Statistics, Sourcebook of Crimina/ Justice Statistics, 1991 (Washington DC; US Department of Justice 1992.); Bureau of Justice Statistics, Prisoners in 1991 (Washington, DC: US Department of Justice 1992.), obradili Gilliard i Beck (1996.)

Slika 2. 10. Broj zatvorenika u dr:Zavnim iii federolnim zotvorimo i lokolnim pritvorima u SAD-u, od 1985.-1995. (Brojke se odnose no zatvorenike u pritvoru, zatvorenike u lokolnim zatvorimo zbog prenapucenosti saveznih zatvora i zatvorenike koji su negdje drugdje pod nadzorom, no primjer u centrimo za lijecenje. Brojke za 1994. i 1995. iskljucuju osobe koje su bile pod paskom izvan zatvora. Ukupan broj ljudi u pritvoru dr:Zavne, savezne i lokolne jurisdikcije no 100 000 graaana SAD-a). lzvor: Bu/letm of the US Bureau of Justice Statistics, kolovoz 1996.

Osvrnimo se poblize na razvoj zatocivanja u Kaliforniji, ddavi koja se istice po tome sto ima najvecu zatvorenicku populaciju u Sjedinjenim Drzavama. 177 Broj zatvorenika u toj ddavi porastao je cetiri puta izmedu 1980. i 1991. Ukupna stopa zatvaranja sredinom devedesetih bilaje 626 na 100 000 stanovnika, sto je bilo dvostruko vise od onoga sto je zabiljezeno u Juznoj Mrici ili Rusiji. Stopa zatvaranja za bijelce bilaje 215 na 100 000, a za crnce 1951 na 100 000. U 1990-ima u Kaliforniji je oko cetiri od deset mladih Mroamerikanaca bilo pod nekom vrstom kontrole organa kaznenog gonjenja. Te su brojke posebno zapanjujuce kada se usporede s onim Afroamerikancima koji studiraju. Pocetkom 1990-ih je cetverogodisnja ddavna sveuCilista u Kaliforniji pohadalo 27 707 Mroamerikanaca, dok ih je 44 792 bilo u zatvorima. Odgojno-popravni centar Kalifornije izvijestio je 1996. da njihovi zatvori rade sa 194-postotnom popunjenoscu, te procijenio dace do 2005. godine trebati sagraditi 24 nova zatvora da bi se oddao korak sa stopom zatvaranja. Predvidalo se da ce popunjenost zatvora doseCi 256% kapaciteta do 177 Hewitt et al. (1994.); Koetting i Schiraldi (1994.); Schiraldi (1994.); Connolly et al. (1996.)

152

USPON CETVRTOGA SVIJETA

1996. Sustav je bio potpuno usmjeren na kaznjavanje i pretpostavljeno zastrasivanje. Rehabilitacija kao cilj zatvaranja izbrisanaje iz kalifornijskoga kaznenog zakona 1977. 178 Irwin, Austin, Tonry, Welch i Mergenhagen,l 79 medu ostalima, pazljivo su proucili profil zatvorske populacije, razloge za njihovu zatvorsku kaznu i socijalne posljedice njihova zatvaranja. Zakljucili su daje veCina prijestupnika nenasilna. Doista, 1990. godine je 28% onih koji su hili osudeni na zatvorsku kaznu vraceno u zatvor zbog krsenja uvjetne slobode, a u dvije treCine slucajeva prekrsaj je bio tehnicki, to jest, nisu pocinili zlocin. Od 68% onih koji su dobili sudsku kaznu, oko 70% bilo je osudeno zbog nenasilnih zloCina (provale, posjedovanja iii prodaje droga, krada, narusavanjajavnog reda). U 1993. je 26% zatvorenika bilo zatvoreno zbog krsenja zakona povezanih s drogom, stoje vise od 8% iz 1980., dokje postotak zatvorenih zbog djela povezanih s nasiljem (ukljucujuCi razbojstvo) pao s 57 na 45%. 180 U svojoj su studiji Irwin i Austin dosli do zakljucka da je veCina kaznenih djela hila mnogo "manja nego sto se to Cini iz popularnih slika koje promicu oni koji problemu kriminala pristupaju senzacionalisticki ... Sredista nasih velikih gradova zapravo imaju sve veCi broj mladih ljudi, uglavnom nebijelaca, koji su se ukljucili u "nekvalificirani" sitni kriminal zbog nedostatka mogucnosti za zadovoljavajuCi konvencionalan zivot." 181 Zaista, 64% zatvorenika nema zavrsenu srednju skolu i vecina ih je "neobrazovana i nevjesta (u kriminalu kao i u svemu drugome), te vrlo dezorganizirana" .182 Broj maloljetnika kojima su se bavili kazneni organi naglo se povecao: 600 000 u 1991. godini, od kojihje 100 000 osudeno iii na zatvore iii na maloljetnicke popravne domove. Zene su cinile samo 6% zatvorenika, alije njihov udjeljako skocio, s 4% 1980.; 6% njih bile su pri dolasku u zatvor trudnice. VeCina zatvorenika ima djecu: 78% zena i 64% muskaraca ima djecu mladu od 18 godina. To, cini se, dobro odgovara telefonskim tvrtkamajer zatvorenici zovu na racun druge strane da bi ostali u kontaktu sa svojom djecom. Tako jedan telefon u zatvoru, prema izvjescu Wall Street Journala, moze donijeti i do 15 000 dolara na godinu. Nadalje, zatvori su opasna mjesta preplavljena konzumiranjem droge i nasiljem, pod vlascu bandi koje su katkad povezane i s cuvarima. Zdravlje je velik problem. Trecina zatvorenika ddavnih zatvora sudjeluje u programima lijecenja od droge. K tome, gotovo 3% zatvorenika u drzavnim zatvorima su HIV pozitivni ili boluju od AIDS-a. Broj oboljelih od tuberkuloze je cetiri puta veci nego 178 Connolly et al. (1996.) 179 Irwin (1985.); Irwin i Austin (1994.); Tonry (1995.); Welch (1994., 1995.); Mergenhagen (1996.) 180 Mergenhagen (1996.) 181 Irwin i Austin (1994: 59-60) 182 Irwin i Austin (1994: 143)

153

KRAJ TISUCWECA

medu ostalim stanovnistvom, a oko cetvrtine zatvorenika ima neku vrstu klinickoga psihijatrijskog problema. 183 Zatvorenicko drustvo reproducira i unapreduje kulturu kriminaliteta tako da oni koji zavrse u zatvoru imaju znatno smanjene sanse za integraciju u drustvo, i zbog drustvene stigme i zbog osobnih trauma. Prema rijeCima lrwina i Austina, "zatvori su postali prava ljudska skladista- cesto jako prenapucena, nasilnicka i okrutna" .184 Oni su velik trosak za porezne obveznike: oko 39 000 dolara na godinu po zatvoreniku. Kao sto kaze uzrecica kriminologa: skuplje je poslati mladog covjeka u zatvor nego na Yale. Ddava Kalifornija potrosilaje u 1990. na zatvore koliko ina obrazovni sustav (po oko 9% ddavnog proracuna). Brojne studije su pokazale mali utjecaj kazne na stvaran broj zlocina. 185 Rijecima Roberta Gangija, direktora Popravnog udruzenja New Yorka: "Gradnja vise zatvora da bi se odgovorilo na kriminal slici gradnji vise groblja da bi se odgovorilo na smrtonosnu bolest. " 186 No, masovno kaznjavanje socijalnih devijacija ipak ima znatan ucinak koji premasuje njegovu instrumentalnu vrijednost smanjivanja zloCina: ono oznacuje granice drustvene iskljucenosti tako da okrivljuje iskljucenog za njegove nedace, delegitimira njegovu mogucu pobunu i zatvara drustvene probleme u pakao graden po mjeri. Pretvaranje veceg dijela potklase mladih !judi u opasnu klasu mozda je najimpresivniji izraz nove americke dileme u informacijskom dobu.

Globalizacija, pretjerana eksploatacija i drustveno iskljucenje: pogled iz djecje perspektive

(

Ako postoje jos neke sumnje o cinjenici da glavni problem rada u informacijskom dobu nije prestanak rada nego okolnosti rada radnika, one su potpuna razrijesene eksplozijom slabo placenoga djecjeg rada u posljednjih desetak godina. Prema izvjescu Medunarodne organizacije rada (International Labour Office- ILO) iz studenog 1996., 187 oko 250 milijuna djece u dobi od 5 do 14 godina u zemljama u razvoju radilo je u posljednjih deset godina, a od njih 120 milijuna puno radno vrijeme. Te procjene, zasnovane na poboljsanoj metodologiji koja prvi put uzima u obzir i djecu od 5 do 10 godina, udvostruCile su prijasnje brojke. Oko 153 milijuna te djece-radnika zive u Aziji, 80 milijuna u Mrici i 17,5 milijuna u Latinskoj Americi. Medu183 184 185 186 187

154

Mergenhagen (1996.) Irwin i Austin (1994: 144) Roberts (1994.); Lynch i Paterson (1995.) Naveo Smolowe (1994: 55) ILO (1996.)

USPON CETVRTOGA SVIJETA

tim, Mrika ima najveCi broj djece koja rade- oko 40% djece od 5 do 14 godina. Jedno ispitivanje djecjeg rada istog ureda iz 1995. godine pokazalo je daje u Gani, Indiji, Indoneziji i Senegalu cetvrtina djece u dobi od 5 do 14 godina bila angazirana u ekonomskoj djelatnosti i da ih oko 33% nije pohadalo skolu. ILO takoder izvjescuje, bez kvantificiranja, o znatnom porastu djecjeg rada u zemljama Istocne Europe i Azije u tranziciji na trzisnu ekonomiju.188 Dokje golema veCina djece-radnika u zemljama u razvoju, taje pojava sve cesca i u razvijenim kapitalistickim zemljama, osobito u SAD-u, gdje je uspjesno poslovanje prodavaonica brze hrane zasnovano na radu tinejdzera, a i drugi poslodavci, npr. prodavaonice slatkisa, slijede ukorak taj primjer. Ministarstvo rada SAD-a zabiljezilo je 1992. godine 19 443 povrede zakona o djecjem radu, dva puta vise nego 1980. Osim glavnoga krivca, industrije brze hrane, drugi slucajevi su se ticali djece imigranata koja su radila nezakonito u tekstilnim tvornicama na Manhattanu, na gradilistima u Bromm ili na imanjima u Teksasu, Kaliforniji i Floridi. Nacionalni institut za zastitu na radu procjenjuje da svake godine 300 djece smrtno strada, a 70 000 ozlijedi se na poslu. CitirajuCi strucnjake, Dumaine pripisuje porast djecjega rada u Americi pogorsanju uvjeta zivota radnicke klase i sve vecemu broju imigranata bez dokumenata. 189 Lavalette je ustanovio takoder slicno sirenje djecjega rada u Britaniji. On citira studije prema kojima su skolska djeca u dobi od 13 do 16 godina, 80% djevojcica i 69% djecaka, bila na neki nacin zaposlena; u Birminghamu, na uzorku od 1827 ispitane djece izmedu 10 i 16 godina ustanovljeno je da ihje 43,7% radilo na neki nacin ili imalo neki posao u bliskoj proslosti. 190 On tvrdi da "postojece studije djecjih povremenih poslova u razvijenim ekonomijama pokazuju da se, iako su ogranicena opsega, odvijaju uz malu naknadu i u losim radnim uvjetima" .191 Izvan dosega statistickog promatranja, mnoga djeca, i u razvijenim i u zemljama u razvoju, ukljucena su u djelatnosti koje donose prihod a povezane su s kriminalnom ekonomijom, osobito s preprodajom droge, sitnim kradama i organiziranim prosjacenjem. 192 Dobar dio djecjeg prosjacenja povezano je s tim djelatnostima. Tako studije u Brazilu, ciji se gradovi, a posebno Rio de Janeiro, isticu kao najveCi primjer tisuca djece koja zive na ulicama, pokazuju da se vecina njih na kraju dana vraca u svoje siromasne domove da bi donijela svoj mali prihod obitelji. Jedno istrazivanje ulicne djece Rio de Janeira iz 1989. pokazalo je da su samo 14,6% te djece bila ona koja su Zivjela sama, a njih 80% bilo je ovisno o drogi. Drugih 13,6% bili su beskucnici ali su svoj ulicni zivot dijelili sa svojim obiteljima; a 21,4% ih je 188 189 190 191 192

ILO (1996: 7-8) Dumaine (1993.) Lavalette (1994: 29-31) Lavalette (1994: 1) Hallinan (1994.); Pedrazzini i Sanchez (1996.)

155

KRAJ TISUCLJECA

zivjelo kod kuce s obitelji koja je kontrolirala njihov posao na ulici. VeCina ihje (50,5%) imala kontakt s obiteljima, ali su radili na ulici nezavisno i samo povremeno spavali kod kuce. Sve su kategorije djece bile u podjednakoj opasnosti od nasilja i smrti, cesto od ruku policajaca i samozvanih djelitelja pravde za vrijeme "Ciscenja ulica". 193 Pedrazzini i Sanchez izvjestavaju o slicnoj situaciji medu zlocestim deckima (malandros) u Caracasu. 194 Prema ILO-u, djecji rad je prisutan u sirokom spektru aktivnosti, od kojih su mnoge vrlo opasne. 195 Osim poznatoga tkanja sagova, izvozne industrije u kojoj Indija i Pakistan uvelike iskoristavaju djecji rad, djeca rade i u proizvodnji predmeta od mjedi u Indiji; u ciglanama u Pakistanu; ribarenju (koje ukljucuje i ronjenje u dubokim vodama) naroda Muro-ami ujugoistocnoj Aziji; na plantazama otrovanim pesticidima u Sri Lanki; udiSuCi otrovne plinove u radionicama za izradu i popravak drvenih predmeta u Egiptu, na Filipinima i u Turskoj; u malim rudnicima u Africi, Aziji i Latinskoj Americi i u milijunima domova, kao radna snaga koja je cesto izlozena zlostavljanju. Taka je oko 5 milijuna djece zaposleno na kucnim poslovima u Indoneziji, pola milijuna u Sri Lanki. U Venezuelije 60% djevojcica od 10 do 14 godina koje rade zaposleno kao kucne pomocnice. Znatan dio djece u tim kucnim djelatnostima su vrlo mlada djeca: 24% u Bangladesu i 26% u Venezueli bilo je mlade od 10 godina. Te kucne djelatnosti obavljaju po 10 do 15 sati na dan, a istrazivanja izvjescuju o onome sto ILO opisuje kao "alarmantne dokaze o fizickom, mentalnom i seksualnom zlostavljanju adolescenata i mladih zena koji rade u kucnoj djelatnosti". 196 Brzi rast globalnog turizma, industrije koja trenutacno zaposljava oko 7% ukupne svjetske radne snage, takoder je velik izvor djecjeg rada u cijelom svijetu. 197 BuduCi da je to radno intenzivna industrija, sa sezonskim i nestalnim djelatnostima, izrazito potice zaposljavanje fleksibilnih, jeftinih radnika, a to su djeca. Ta djeca rade kao liftboji, konobari, cistaCi, kondukteri u javnim taksijima, maseri, recepcioneri, posluzitelji, skupljaCi loptica, vozaci kolica za golf, posluzitelji caja i kolacica, cuvari lezaljki i ponija na plazama itd. Jedno istrazivanje u Acapulcu (Meksiko), koje je provela Black, pokazalo je da su djeca od 7 do 12 godina koja su posluzivala pice dobivala samo napojnice i male provizije po prodanom picu. 198 Izgleda da se to slaze is izvjesCima iz nekih drugih zemalja. U nekim slucajevima djecji rad ima i jezive konotacije. Taka se 1996. u Kabulu, pogodenom siromastvom nakon gradanskog rata, mnogo djece za 193 194 195 196 197 198

156

Rizzini (1994.) Pedrazzini i Sanchez (1996.) ILO (1996.) ILO (1996:15) Black (1995.) Black (1995.)

USPON CETVRTOGA SVIJETA

dobrobit svojih obitelji bavilo profitabilnom kradom i krijumcarenjem ljudskih kostiju. N abavili bi kosti iz grobnica, mijesali ih s kostima pasa, krava i konja (da prikriju njihovo podrijetlo) i prodavali ih posrednicima koji su ih slali u Pakistan, gdje se koriste za proizvodnju ulja za kuhanje, sapuna, hrane za pilice i gumbe. Dijete je u tom poslu moglo zaraditi 12 dolara na mjesec - tri puta vise nego ddavni sluzbenik u Afganistanu koji je bio pod vlascu Talibana. 199 Posebno eksploatatorska vrsta djecjeg rada je prisilan robovski rad. U izvjescu ILO-a iz 1996. pise: "Ropstvo nije mrtvo. Drustva ne vole priznati da mu jos uvijek pruzaju utocTsti, ali sluca]evio kojima je izvijestio ILO potvrduju da mnoga djeca rade kao robovi u mnogim dijelovima svijeta. Od sve djece koja rade, ta su sigurno u najvecoj opasnosti". 200 U jednoj studiji americkog Ministarstva rada iz 1994. iznosi se: U Indiji, gdje je prema opreznim procjenama broj onih koji rade prisilno, i odraslih i djece, najmanje 3 milijuna, rad za otplatu duga dogada se kada osoba koja treba zajam, a nema nista u zalog, zalaze svoj rad iii rad nekoga drugog pod svojom kontrolom, kao jamstvo za zajam ... Postoji sve vise izvjestaja o maloljetnim obvezanim radnicima i u usluznim i u proizvodnim sektorima u Indiji. U nekim zemljama, sluzbenici tvornica procesljavaju sela vrbujuCi djecu za rad tako da za njih placaju roditeljima. Na primjer, u Tajlandu mnoga djeca radnici dolaze iz krajnje siromasnih dijelova sjeveroistocne regije, nakon sto su ih njihovi roditelji prodali ili otplatili dio svoga duga zalazuCi njih. Bezocne "agencije za zaposljavanje" cesto dogovaraju transakciju i isporucuju djecu u, npr., tvornice za ciscenje racica iii prostituciju. Na Filipinima, u dvjema odvojenim racijama u tvornici za konzerviranje sardina nadena su djeca od samo 11 godina kako pune konzerve rezane ribe da bi otplatila dug. 201 Izvjesce je puno slucajeva iz raznih zemalja kojima se dokumentira takav djecji rad. Jedno drugo izvjesce americkoga Ministarstva rada daje iscrpne dokaze 0 djeci prisiljenoj i obvezanoj na rad u komercijalnoj poljoprivredi, kao i 0 stetnim posljedicama preranog izlaganja kemijskim gnojivima i pesticidima. 202 Zasto je doslo do takvog porasta djecjega rada? Ponajprije, ono je posljedica istodobnog produbljivanja siromastva i globalizacije ekonomskih aktivnosti. Kriza ekonomija egzistencijalnog minimuma i osiromasenje velikih dijelova stanovnistva, kao sto je vee pokazano, prisiljavaju obitelji i njihovu 199 200 201 202

The New York Times Magazine, 12. sijecnja, 1997: 30-2. ILO (1996: 15) Ministarsvo rada SAD-a (1994: 19) Ministarstvo rada SAD-a (1995.)

157

KRAJ TISUCLJECA

djecu na sve naCine prezivljavanja: nemaju vremena za skolu, obitelj treba sto vise prihoda, i to odmah. Obitelji, pritisnute potrebom, katkad nude svoju djecu na duznicki rad ili ih salju na ulicu. Studije su pokazale utjecaj velikih obitelji na djecji rad: sto je veCi broj djece u obitelji, to je veca sansa da ce se obitelj odlucivati izmedu slanja djece u skolu ili na ulicu. Medutim, iste studije takoder pokazuju da je uCinak velicine obitelji na djecji rad znatno smanjen u zemljama i regijama gdje postoje razvijenije metode socijalne pomoCi. 203 S druge strane, globalizacija ekonomskih djelatnosti pruza mogucnost za znatan profit od zaposljavanja djece, uzimajuCi u obzir razliku izmedu cijene djecjega rada u zemljama u razvoju i cijene robe i usluga na bogatim tdistima. To je ocito slucaj u medunarodnoj turistickoj industriji. Luksuzne usluge koje si turisti srednjih prihoda mogu priustiti u mnogim "tropskim rajevima" oslanjaju se u velikoj mjeri na pretjeranu eksploataciju lokalne radne snage, ukljucujuCi djecu, kao sto je to pokazao Black. 204 lpak, izvjesce ILO-a iz 1996. tvrdi da troskovi rada nisu uvijek odlucujuCi za uposljavanje djece. U Indiji, na primjer, na ustedu od djecjeg rada cini se da otpada samo 5% konacne cijene narukvica i izmedu 5 i 10% cijene sagova. Zasto onda uposljavati djecu? Prema tom izvjescu, "odgovor nato pitanje ovisi o tome gdje se nalazi profit od koristenja djecje radne snage. U proizvodnji sagova, na primjer, vlasnici tkalackih stanova koji nadgledaju tkanje imaju izravan profit. Mnogi mali poduzetnici, koji su obicno siromasni, rade za vrlo malu dobit, a uposljavajuCi djecu mogu udvostruCiti svoj mali prihod". 205 Tako je mre:ia malih proizvodaca i vecih poduzeca, koja izvoze na bogata tr:iista, cesto posredovanjem trgovaca na veliko i velikih robnih kuca na tim tr:iistima, pravi odgovor na pitanje o fleksibilnosti i profitabilnosti te industrije. Jedna studija americkoga Ministarstva rada iz 1994. takoder je pokazala da, iako veCina djece radnika nije izravno radila u izvozno orijentiranim poduzeCima, rasirenost mreza podugovaranja i domace proizvodnje u mnogim zemljama zapravo ukljucuje djecu u izvoznu industriju. Na primjer, jedna studija o sveljama u tekstilnoj industriji u Latinskoj Americi otkrilaje da ihje 80% radilo kod kuce. Od njihje 34% trazilo djecu da im pomognu, a od onih koje su radile 50 sati na tjedan 40% je imalo djecu kao pomoc. U drugom primjeru, veCina radnika u izvozno orijentiranim meksickim radionicama jeftine radne snage (maquiladoras) jesu mlade zene od 14 do 20 godina, iako se smatra da ih ima i mladih od 14 godina. 206 203 204 205 206

158

Grootaert i Kanbur (1995.) Black (1995.) ILO (1996: 19) Ministarstvo rada SAD-a (1994: 19)

USPON CETVRTOGA SVIJETA

Medutim, najvaZniji cimbenik u zaposljavanju djece cini se da je njihova nesposobnost da se obrane, koja vodi relativno laganom nametanju minimalne nadnice i stravicnim radnim uvjetima. Kao sto se tvrdi u izvjescu ILO-a: Buduci da djeca nemaju nezamjenjive kvalifikacije i da nisu mnogo jeftinija od odraslih, glavno vazno objasnjenje za njihovo zaposljavanje jest neekonomsko. Postoji mnogo nenovcanih razloga ali najvaznijaje, cini se, cinjenica da su djeca manje svjesna svojih prava, manje se bune, voljnija su prihvacati naredbe i obavljati monotoni rad bez prituzbi, vise im se moze vjerovati, manje su sklona kradi i izostancima s posla. Manje izostajanje s posla djece osobito je vazno poslodavcima u nesluzbenom sektoru, gdje su radnici zaposleni dnevno ili povremeno, te svakodnevno treba naCi mnogo radnika. 207 Djeca kao odmah uporabljiva radna snaga posljednja su granica obnovljene pretjerane eksploatacije u umrezenom globalnom kapitalizmu. Jesu li zaista?

Seksualno iskoristavanje djece Mojeje pitanje zapravo retoricko. Imajos mnogo gorih nedaca za danasnju djecu: ona su postala seksualna roba u golemoj industriji kojaje medunarodno organizirana uporabom razvijene tehnologije i globalizacijom turizma i slika. Svjetski kongres protiv komercijalnoga seksualnog iskoristavanja djece, odrzan u Stockholmu od 27. do 31. kolovoza 1996., skupio je impresivan broj dokumenata kojima se pokazuje velicina, brzo sirenje i uzroci tog iskoristavanja. 208 Statistika ne moze biti precizna u toj problematici, ali pouzdane empirijske procjene upozoravaju na vaznost problema, na njegov brzi rast koji se cesto povezuje s globalizacijom turizma i izopacenim traganjem za seksualnim uzicima izvan normalne spolnosti. 209 U Tajlandu, zaristu globalne seksualne industrije, dobro uhodana nevladina organizacija, Centar za zastitu djecjih prava, procjenjuje daje cak 800 000 djece uvuceno u prostituciju, sa sveprisutnom zarazom HN-om medu njima. Doi~ta, djevicanstvo je dobro placena roba, a seks bez prezervativa je visoko cijenjen. Jedna studija casopisa India Today navodi da je broj djece prostitutki negdje izmedu 400 000 i 500 000. U Sri Lanki su te procjene oko 20 000. U malenoj Dominikanskoj Republici vise od 25 000 maloljetnika bavi se pro207 ILO (1996: 20) 208 Svjetski kongres (1996.) 209 Chnsttan Soence Momtor (1996.)

159

KRAJ TJSUCLJECA

stitucijom. Druga je studija pobrojila 3000 maloljetnika koji se prostituiraju u Bogoti. Beyer procjenjuje da se u Brazilu oko 200 000 adolescenata bavi prostitucijom, au Peruu oko pola milijuna. 210 No, problem se ni u kom slucaju ne ogranicava samo na zemlje u razvoju. Vijece Europe je procijenilo da se 1988. u Parizu 5000 djecaka i 3000 djevojCica prostituiralo na ulicama; Organizacija Defence of the Child International procijenila je da je broj djecjih prostitutki u Nizozemskoj 1990. bio 1000; studija predstavljena na Svjetskom kongresu, pak, pokazala je znatan porast djecje prostitucije medu ruskom, poljskom, rumunjskom, madarskom i ceskom djecom. 211 U Bruxellesu su 20. listopada 1996. odrzane jedne od dotad najveCih demonstracija u Belgiji u znak prosvjeda protiv vladina pokusaja da prikrije upletenost u ubojstvo cetiriju djevojcica koje su, navodno, bile povezane s grupom koja se bavila prostitucijom djece, au koju su vjerojatno bili ukljuceni i neki vodeCi politicari. 212 Jedno od najbrze rastuCih trzista djecje prostitucije su SAD i Kanada, gdje su se procjene u 1996. kretale od 100 000 do 300 000 djece ukljucene u prostituciju. 213 N eki dijelovi zemlje su posebno pogodeni. Svodnici u New Yorku npr. vole regrutirati svoje seksualne robove u Kanzasu i Floridi. Oni sele djecu od grada do grada da bi stalno bila u nepoznatom okruzenju; dde ih zakljucanu i ne daju im novae. Kako djeca dodu u takvu situaciju? Prema izvjescu americkoga Ministarstva rada, razlozi mogu biti razliciti: Roditelji svjesno prodaju djecu vrbovateljima da bi povecali obiteljski prihod, vrbovatelji daju lazna obecanja, neka djeca su oteta ili pobjegnu te ih se namami u prostituciju da bi prezivjela na ulici. .. Bez obzira na uzroke, rezultat je isti. Go lema i profitabilna industrija voljna je seksualno iskoristavati djecu da bi zadovoljila potrebu za djecjom prostitucijom. Djeca obicno imaju oziljke za cijeli zivot, sto moze trajati kratko vrijeme jer ih profesionalne bolesti, kao sto je AIDS i neke druge spolno prenosive bolesti ili brutalno tjelesno zlostavljanje, cesto brzo ubiju. 214 Povezan s prostitucijom jest drugi segment rastuce industrije djecjeg seksa- djecja pornografija. Tehnologija je glavni cimbenik te bujajuce industrije. Camcorderi, videorekorderi, stolno izdavastvo, racunalna grafika preselili su djecju pornoindustriju u domove, otezavajuCi posao policiji. Internet je otvorio nove kanale informacija za one koji traze pristup djeci zbog seksa. U nekim slucajevima, kompjutorizirane su informacijske su210 211 212 213 214

160

Beyer (1996.) S\jetski kongres (1996.) The Economist (1996b); Trueheart (1996.) Clayton (1996.); Flores (1996.) Ministarstvo rada SAD-a (1995: 11)

USPON CETVRTOGA SVIJETA

stave vodili osudeni pedofili iz zatvora. Tako su u jednom osiromasenom i dezindustrijaliziranom gradu u sjevernoj Minnesoti otkrili da su njihova djeca bila u zapisima pedofilske mreze koju vode zatvorenici, a koju je zaplijenila policija. BuduCi da se pornografske slike i videospotovi mogu staviti i skinuti s Interneta gotovo anonimno, globalna mreza djecje pornografije razvila se na potpuno decentraliziran nacin i s vrlo malo mogucnosti primjene zakona. 215 Doista je djecja pornografija on-line postala glavnim argumentom za uvodenje cenzure na Internetu. Lakse je kriviti glasnika nego pitati 0 izvorima poruke; to jest, pitati zasto se nase informatizirano drustvo bavi tom djelatnoscu u takvom opsegu. Glavni proizvodaCi i distributeri djecje pornografije (koja se vise tice djecaka nego djevojCica) zakonita su poduzeca locirana u okruzenjima u tehnoloski visoko razvijenim zemljama, poput Japana, Danske, Nizozemske i Svedske. 216 Razne analize razloga za taj nevjerojatan rast globalne industrije djecjega seksa (razlicitog od tradicionalnoga seksualnog zlostavljanja djece koje je poznato kroz povijest) svode se na vise Cimbenika. Prvi je opca globalizacija trzista, bilo da su to organizirana seksualna putovanja iii audiovizualna distribucija pornografskog materijala diljem svijeta. Anonimnost, koju jamCi kucna elektronika ili egzoticno putovanje, pomaze slamanju prepreke straha masama izopacenih ljudi koji zive medu nama. Bijeg u daljnju transgresiju radi seksualnog uzbudenja u drustvu gdje normalizirana seksualnost (vidi cetvrto poglavlje 2. sveska) potice traganje za novim emocijama, osobito medu pripadnicima bogatih dokonih visokokvalificiranih strucnjaka. Sto se tice ponude, siromastvo i kriza obitelji daju sirovinu. Vezu izmedu ponude i potraznje cesto osiguravaju globalne kriminalne mreze koje kontroliraju veliki dio prostitucije po cijelom svijetu i koje se uvijek trude naCi nove profitabilnije linije proizvoda i trzista. Tocnije, mreze djecje prostitucije u Jugoistocnoj Aziji kupuju djecu u najsiromasnijim seoskim podrucjima Tajlanda, Kambodze, Filipina i drugih zemalja da bi popunile svoje mreze distribucije u Aziji, osobito za medunarodna turisticka sredista i Japan, u suradnji s bandamajakuze. Bangkok, Manila i Osaka su medunarodno poznata mjesta djecje prostitucije. Konacno, kako je 1996. godine utvrdio dokument Svjetskoga kongresa, interes medija za djecju pornografiju i prostituciju moze nehotice potaknuti potraznju, a olaksani pristup informacijama moze otvoriti ponudu te time i povecati potraznju. Tako umrezeno drustvo samo sebe prozdire, trosenjem/unistavanjem dovoljnog broja svoje djece da bi izgubilo osjecaj nastavka zivota kroz generacije, te tako poricalo buducnost ljudima kao humanoj vrsti. 215 Svjetski kongres (1996.) 216 Healy (1996.)

161

KRAJ TISUCLJECA

Ubijanje djece: ratni masakri i djeca vojnici Ima jos izvjesca o tom poricanju nas samih. N a ovom prijelazu tisucljeca u mnogim zemljama svijeta, osobito (ali svakako ne samo) u najunistenijoj regiji, Africi, milijuni djece su bili ili su jos htve ratova. Deseci tisuca djece bilo je iii su jos uvijek hranom za krvave, bezumne i polagane ratove koji progone planet. Prema izvjescu UNICEF-a iz 1996., Polozaj djece svijeta, 217 koje je uglavnom posveceno problemu utjecaja rata na djecu u posljednjih deset godina, kao direktna posljedica rata u posthladnoratovskom svijetu dva milijuna djece je ubijeno, izmedu cetiri i pet milijuna ih je osakaceno, vise od milijun izgubilo je roditelje iii su odvojena od roditelja, 12 milijuna ostalo je bez doma, a vise od 10 milijuna prozivjelo je psiholoske traume. Sve veci udio djece medu zrtvama rata posljedicaje karaktera tih novih zaboravljenih ratova, kada je bogati svijet odlucio zivjeti u miru (vidi sedmo poglavlje 1. sveska). UNICEF-ovo izvjesce kaze: Za razliku od dobro planiranih bitaka izmedu zaracenih vojski, ovo su mnogo slozenije stvari - borbe izmedu vojske i civila, iii izmedu zaracenih grupa naoruzanih civila. Oni se cesto bore u selima i na ulicama predgrada kao i bilo gdje drugdje. U ovom slucaju neprijateljski je tabor svagdje unaokolo, a razlike izmedu boraca i neboraca tope se u svakodnevnim sumnjama i sukobljavanjima. 218 Ali, djeca se takoder dovode u te ratove kao vojnici, i to u sve vecem broju. Cohn i Goodwin Gill su temeljitije proucavali taj problem. 219 Iznose podatke o razmjerima u kojima su stotine tisuca djece regrutirane u regularne vojske zemalja (kao sto su Iran iii Bosna), u pobunjenicku miliciju iii u banditske grupe. U nekim su slucajevima djeca jednostavno bila slana u minska polja. U drugima pak, kao u protuvladinoj gerili Renamo u Mozambiku iii Crvenim Kmerima u Kambodzi, djecu su najprije neko vrijeme mucili kako bi postala okrutni ratnici, a time i mentalno ostecena. Siromastvo, raseljenost, odvojenost od obitelji, ideoloska i vjerska manipulacija- sve to igra ulogu. 220 U nekim slucajevima, kao medu pobunjenicima Istocnoga Zaira 1996. godine, djecu se uvjeravalo da imaju cudesne moCi i da ne mogu umrijeti. U drugima, osjecaj moCi, ulijevanja straha, "postajanja muskarcem" iii ratnikom mocni su poticaji za privlacenje djece. U svim slucajevima djecu se pretvara u opasne borce, spremne da ubijaju i da budu ubijena, s malo svijesti o stvarnim granicama izmedu rata i igre, zivota i smrti. S novom tehnologijom naoruzanja koja omogucuje pucanje laganim, lako 217 218 219 220

162

Bellamy (1996.) Bellamy (1996: 14) Cohn i Goodwin (1994.) Drogin (1995.)

USPON CETVRTOGA SVIJETA

prenosivim oruzjem, te su vojske djece sposohne prouzrociti goleme zrtve. Jedni drugima. Za one koji prezive, Cohn i Goodwin Gill kazu: "Djeca koja su sudjelovala u neprijateljstvima cijeli zivot osjecaju posljedice, mentalno, moralno i fizicki". 221

Zasto se djecu upropastava Dakle, kakva je veza izmedu informatiziranog kapitalizma i tog uzasa? Napokon, zar djeca nisu hila, na zalost, oduvijek zlostavljana? I da i ne. Istina je da su djeca oduvijek hila zlostavljana u svojim ohiteljima; da su hila podvrgnuta fizickom, psihickom i seksualnom zlostavljanju jacih od sehe u svim povijesnim razdohljima i da je uspon industrijskog doha takoder ohiljezavalo masovno koristenje djecjeg rada u rudnicima i tvornicama, cesto u uvjetima slicnim ropstvu. A buduCi da su djeca ljudi, naCin na koji su drustva postupala prema djeci nanosi dugotrajne moraine rane ljudskom drustvu. Ali, tvrdim, postoji nesto razliCito u ovom pocetku informacijskog doha: postoji sistemska veza izmedu tekucih, nekontroliranih ohiljezja informatiziranoga kapitalizma i unistavanja zivota velikog hroja djece u svijetu. Razlika je u cinjenici da je nastupilo dramaticno izokretanje drustvenih pohjeda i prava djece postignutih socijalnim reformama u zrelim industrijskim drustvima a nakon opsezne deregulacije i zaohilazenja vlada putem globalnih mreza. Ono sto je razliCito jest dezintegracija tradicionalnog drustva u cijelome svijetu, koja djecu izlaze nezasticenim slumovima u megagradovima. Razlika je i u tome sto djeca u Pakistanu pletu sagove za izvoz u svijet preko mreza dohavljaca za velike rohne kuce na hogatim trzistima. N ovost je u masovnom glohalnom turizmu organiziranom oko pedofilije. N ovost je i u elektronickoj djecjoj pornografiji na Mrezi i diljem svijeta. N ovost je i u dezintegraciji patrijarhalizma, koji nije zamijenio sustav zastite djece koju hi osigurale ili ohitelj ili drzava. I konacno, novost je u slahljenju institucija koje stite djecja prava, kao sto su sindikati radnika ili politika socijalne reforme, koje zamjenjuju moralna ohracanja ohiteljskim vrijednostima, koja ohicno optuzuju zrtve za njihove nedace. Stovise, informatizirani kapitalizam nije cjelina nego specificna drustvena struktura, s pravilima i dinamikom koji su, kako je dokumentirano u ovome poglavlju, sustavno povezani s prevelikim iskoristavanjem i zloupotrehom djece, osim ako se tim trendovima ne suprotstave odlucna politika i strategija. 221 Cohn i Goodwin (1994: 4)

163

KRAJ TISUCLJECA

U korijenima iskoristavanja djece nalaze se mehanizmi koji generiraju siromastvo i drustveno iskljucenje u cijelome svijetu, od Podsaharske Afrike do SAD-a. S djecom koja odrastaju u siromastvu i cijelim cetvrtima, zemljama i regijama iskljucenima iz relevantnih krugova bogatstva, moCi i informacija, raspad obiteljskih struktura lomi posljednje prepreke obrane djece. U nekim zemljama, kao sto su Zair, Kambodza i Venezuela, bijeda premasuje snage obitelji i u seoskim podrucjima i u prigradskim slumovima, tako da se djecu prodaje da bi se prezivjelo, ili salje na ulice da bi pomogla, ili ona na kraju sama bjeze od pakla kod kuce u pakao nepostojanja. U drugim drustvima, povijesna kriza patrijarhalizma rusi tradicionalnu obiteljskujezgru ada ne nudi zamjenu, sto sve placaju zene i djeca. Zato gotovo 22% americke djece zivi u siromastvu, sto je najveca stopa siromastva u industrijaliziranom svijetu. To je i razlog zbog kojeg, prema dokumentiranim analizama Rogersa i Lermana, postoji uska povezanost izmedu mijenjanja obiteljske strukture i povecanja siromastva medu zenama i djecom u SAD-u.Z22 Tko god dovodi u pitanje patrijarhalizam, dovodi u opasnost i sebe i djecu. Jedno izvjesce iz 1996. americkoga Ministarstva zdravlja procijenilo je da se zlostavljanje i zanemarivanje djece u SAD-u udvostrucilo izmedu 1986. i 1993., povecavsi se s 1,4 na 2,8 milijuna djece. Broj djece koja su hila ozbiljno ozlijedena ucetverostrucio se, sa 143000 na 570000. Djeca iz obitelji s najnizim prihodima imala su 18 puta vece sanse da budu seksualno zlostavljana, gotovo 56 puta vece sanse da budu obrazovno zapostavljena i 22 puta vise sansi da budu ozbiljno ozlijedena zlostavljanjem. U meduvremenu je postotak istrazivanih slucajeva jako pao. 223 Ponuda djece koju osigurava ta oslabljena obiteljska struktura ito osiromaseno djetinjstvo odgovara na potraznju u procesima globalizacije, poslovnom umrezavanju, kriminalizaciji segmenta ekonomije i razvijenim poslovnim tehnologijama, kojima sam se posebno bavio u prethodnim analizama. Kao izvore prevelikog iskoristavanja djece objema grupama faktora ponude i potraznje moramo dodati iskljucenje, destrukciju, dezintegraciju drzava i drustava i masovne selidbe stanovnistva, njihova masovna preseljenja zbog ratova, gladi, epidemija i banditizma. Postoji nesto drugo u narusenoj kulturi nasih drustava sto pomaze, pa cak i racionalizira, unistavanje djecjih zivota. Medu samom djecom postoji nesto sto Pedrazzini i Sanchez, na osnovi svojih ispitivanja na ulicama Caracasa, zovu "kultura hitnosti". 224 To je stav da nema buducnosti, niti korijena, samo sadasnjost. A sadasnjost se sastoji od trenutaka, od pojedinih trenutaka. Prema tome, zivot se mora zivjeti kao da je svaki trenutak 222 Lerman (1996.); Rodgers (1996.) 223 Sedlak i Broadhurst (1996.) 224 Pedrazzini i Sanchez (1996.)

164

USPON CETVRTOGA SVIJETA

posljednji, bez ikakve druge reference osim eksplozivnog ispunjenja individualizirane hiperpotrosnje. Taj stalni, neustrasivi izazov da se zivot istrazuje izvan sadasnje napustenosti, oddava jadnu djecu na zivotu - barem za neko vrijeme, dok se ne suoce s konacnim unistenjem. Sto se tice drustva uopce, urusavanje drustvenih institucija, iza fasade stalnih izgovora o vrlinama tradicionalne obitelji kojaje, uglavnom, nestala, ostavlja pojedince, a posebno muskarce, same s njihovim zeljama za prijestupom, s njihovim provalama moCi, s njihovom beskrajnom potragom za potrosnjom, koju obiljezava model trenutacnog zadovoljenja. Zasto se onda ne bi iskoristavalo najnezasticenije clanove drustva? A sto se tice ekonomije, kada globalna trzista svacega iz svih krajeva svijeta postanu dostupna, krajnji poriv za potrosnju (onaj koji utjece na nasu vlastitu vrstu) ne Cini se da proturjeCi najstrozem pravilu ciste trzisne logike kao jedinog vodica za odnose medu ljudima, a zaobilazi vrijednosti i institucije drustva. Dakako, ne zelim sugerirati daje informatizirani kapitalizam sastavljen od bande svodnika i zlostavljaca djece. Konzervativne kapitalisticke elite sasvim sigurno zagovaraju obiteljske vrijednosti, a velike korporacije financiraju i subvencioniraju akcije za obranu djece. Medutim, postoji strukturalna veza izmedu nesputane tdisne logike u svjetskoj umrezenoj ekonomiji, kojoj pogoduju visoko razvijene informacijske tehnologije i pojava koje sam opisao u ovom poglavlju. Doista, cesto se moze naici na misljenja strucnjaka na polju razvoja ekonomije koji prihvacaju i podrzavaju razvoj djecjega rada kao razumnoga trzisnog odgovora koji ce, pod odredenim uvjetima, donijeti koristi zemljama i obiteljima. Glavni razlog zasto se djecu upropastava jest to sto su u informacijskom dobu drustveni problemi izvanredno uvecani novim tehnoloskim i organizacijskim mogucnostima, dok globalne mreze informacija i kapitala zaobilaze institucije drustvene kontrole. A buduCi da u svima nama zive u isti mah i andeli i vragovi covjecanstva, gdje god i kad god tamna strana pobijedi, ona pokrece oslobadanje nevidene destruktivne snage.

Zakljucak: erne rupe informatiziranoga kapitalizma U ovom sam poglavlju pokusao pokazati niz slozenih veza izmedu obiljezja) informatiziranoga kapitalizma i rasta nejednakosti, drustvene polarizacije, siromastva i bijede u velikom dijelu svijeta. Informacionalizam doista' stvara ostru granicu izmedu vrijednih i nevrijednih ljudi i mjesta. Globalizacija se nastavlja selektivno, ukljucujuCi i iskljucujuCi segmente ekonomije i drustava u mreze i izvan mreza informacija, bogatstva i moCi, koje

165

KRAJ TISUCLJECA

obiljezava novi dominantni sustav. lndividualizacija rada prepusta radnike samima sebi - da svaki za sebe pregovara o svojoj sudbini prema stalno promjenljivim trzisnim silama. Kriza naeije-drzave i institueija gradanskog drustva sagradenih oko nje tijekom industrijskog doba podriva institueionalni kapaeitet za ispravljanje drustvenih nejednakosti koje donosi nesputana trzisna logika. Na graniei, kao sto je to u nekim africkim i latinskoamerickim drzavama, lisena reprezentativnosti, drzava postaje grabezljivae vlastita naroda. Nove informaeijske tehnologije posluzuju taj globalni vihor akumulacije bogatstva i sirenja siromastva. No, ima nesto vise od nejednakosti i siromastva u tom proeesu drustvenog restrukturiranja. Postoji takoder i iskljucenje ljudi i podrucja koji se, iz perspektive dominantnih interesa u globalnom informatiziranom kapitalizmu, sele na pozieiju strukturalne irelevantnosti. Taj rasprostranjeni, raznoliki proees drustvenog iskljucenja vodi onomu sto nazivam, uzimajuCi si slobodu koristenja kozmicke metafore, crnom rupom informatiziranoga kapitalizma. To su podrucja drustva iz kojih, statisticki govoreCi, nema bijega od boli i destrukeije nametnute ljudskom rodu za one koji, na ovaj iii onaj naCin, ulaze u te drustvene krajolike. Takvo ce biti stanje ako se zakoni koji vladaju univerzumom informatiziranog kapitalizma ne promijene, buduCi da, za razliku od svemirskih sila, svrhovito ljudsko djelovanje moze promijeniti pravila drustvene strukture - ukljucujuci i ona koja poticu drustveno iskljucenje. Te erne rupe koneentriraju svu destruktivnu energiju koja utjece nacovjecanstvo iz mnogobrojnih izvora. Kako ljudi i mjesta ulaze u te erne rupe manje je vazno od onaga sto se dogada kasnije, a to je reprodukeija drustvenog iskljucenja i nanosenje dodatnih rana onima koji su vee iskljuceni. Na primjer, Timmer i dr. upozorili su na raznovrsnost puteva k beskucnistvu u americkim gradovima. 225 Populacija beskucnika 1990-ih sastoji se od mjesavine "starih beskucnika", klasicnih skitniea i mentalno bolesnih osoba koje su izasle iz umobolniea, te od novih tipova kao sto su "marne na soeijalnoj pomoCi", mlade obitelji koje su zrtve dezindustrijalizacije i restrukturiranja, stanari izbaceni iz svojih domovajer ih vlasniei zele dati novim bogatasima, odbjegli maloljetnici, migranti bez doma i zlostavljane zene ubijegu od muzeva. Ali kad se nadu na uliei, erne rupe beskucnistva djeluju na beskucnike bez razlike, kao stigma ili svijet nasilja i zlostavljanja osudujuCi ih na oskudieu ako im se zivot neko vrijeme nastavi na uliei. Na primjer, Ida Susser je pokazala utjeeaj pravila o sklonistima za newyorske beskucnike na odvajanje zena od djece u postupku koji obicno potice upropastavanje djeee, u onom smislu koji sam opisao na prethodnim stranieama. 226 225 Timmer et al. (1994.) 226 Susser (1991., 1993., 1995.)

166

USPON CETVRTOGA SVIJETA

U drugom primjeru, koji se rjede navodi, funkcionalna nepismenost pokrece mehanizme nemogucnosti zaposljavanja, siromastva i, konacno, iskljucenja u drustvu koje se sve vise oslanja na neki minimum sposobnosti dekodiranja jezika. Ta je funkcionalna defektnost rasprostranjenija u razvijenim drustvima nego sto se to opcenito priznaje. Tako je 1988. nacionalno istrazivanje nepismenosti koje je provelo americko Ministarstvo prosvjete ustanovilo da 21 do 23% reprezentativnog uzorka- prema tome oko 40-44 milijuna odraslih u Americi- ne zna ni priblizno dovoljno dobro Citati i pisati, a niti osnovnu aritmetiku. Dvije treCine nije zavrsilo srednju skolu, a cetvrtinu su cinili doseljenici koji uce engle ski jezik, tako da ostaje 30 milijuna funkcionalno nepismenih rodenih Amerikanaca. Dodatnih 25 do 28% pokazalo je sposobnosti klasificirane u studiji kao druga razina, sto znaci vrlo ogranicena razina razumijevanja, a to je ukljucivalo sposobnost primanja pisanih uputa, ali nije ukljucivalo sposobnosti npr. pisanja pisama da bi se objasnila pogreska na banCinu izvatku ili planiranje sastanka na temelju autobusnih ili zracnih redova voznje. Funkcionalna nepismenost je osnovna prepreka integraciji na sluzbeno trziste rada, na bilo kojoj razini, au snaznoj je korelaciji sa slabo placenim poslovima i siromastvom: gotovo polovina manje pismenih zivjelaje u siromastvu. Jednako tako, veCina zatvorenicke populacije u Americi funkcionalno je nepismena. 227 Ovisnost o drogama, mentalne bolesti, delinkvencija, zatvorske kazne i nelegalan boravak takoder su putevi prema specificnim uvjetima oskudice, koji povecavaju sanse nepovratnoga propadanja i odmicanja od drustveno sankcioniranog prava na zivot. Svi oni imaju jedan zajednicki atribut: siromastvo iz kojeg dolaze ili kojem idu. Te erne rupe cesto komuniciraju medusobno, dok su socijalno/kul- \ turalno bez komunikacije sa svijetom glavnine drustva. One su, medutim, ekonomski povezane s nekim posebnim trzistima (na primjer, putem zlocinacke ekonomije droga i prostitucije), a birokratski su povezane s drzavom (s organima koji postoje da bi se zadrzale unutar svojih granica, k a ; sto su policija i socijalna skrb). Droge, bolesti (na primjer, AIDS), kriminal, prostitucija i nasilje dio su istih mreza, a svaka od njih ucvrscuje osta le (kao sto je zaraza virusom HIV-a zbog zajednickoga koristenja igala i/ili prostitucij e). 228 Drustveno se iskljucenje cesto izrazava i prostorno. Teritorijalno ogranicenje sustavno obezvrijedenih populacija koje nisu povezane s mrezama vrijednih funkcija i ljudi doista je glavno obiljezje prostorne logike umrezenoga drustva, kao sto sam pokazao u sestom poglavlju prvoga sveska. u ovom poglavlju dokumentirao sam prostornu logiku drustvenog iskljucenja 227 Kirsch et al. (1993.); Newman et al. (1993.) 228 Susser (1996.)

167

KRAJ TISUCLJECA

prikazom marginaiizacije Podsaharske Afrike i opisom geta u sredistima americkih velikih gradova. Ali mnogo je drugih slucajeva takvoga teritorijaino obiikovanog iskljucenja u neujednacenom zemijopisu informatiziranoga kapitalizma. Nije manje zapanjujuca sudbina vecine pacifickih atoka, tropskih rajeva koji zive u poniznom siromastvu i dozivijavaju drustvenu dezintegraciju koju donosi turizam usred pacificke regije kojaje pretvorena u centralu globalnoga kapitalizma. 229 Jednako tako, razlog zasto ljudi ulaze u erne rupe te zasto i kako podrucja postaju iskijucena iii ukljucena, ovisi o posebnim dogadajima koji zatvaraju putanje marginainosti. To moze biti gramzijivi diktator kao u Zairu, iii poiicijska odiuka da se prepusti odredene gradske cetvrti preprodavacima droga, iii iskijucivanje odredenih cetvrti iz mogucnosti stavijanja hipoteka ili osiguranja, ili iscrpljenje rudnika ili snizenje cijena poljoprivrednih proizvoda na kojima je regija zaradivala za zivot. Koji god razlog bio, za teritorije i za ljude uhvacene u tu zamku siiazna se spiraia siromastva, pa oskudice i, konacno, rezigniranosti vrti dok taj trend ne preokrene neka suprotna sila, ukljucujuci i pobunu Ijudi. Na ovom prijeiazu tisucijeca, ono sto se nekad zvaio Drugi svijet (univerzum etatizma) raspaio se u nesposobnosti da oviada snagama informacijskoga doba. U isti je mah Treci svijet nestao kao reievantan entitet, ispraznjen od svojega geopoiitickog znacenja i izvanredno razuden u svomu ekonomskom i drustvenom razvoju. Ipak, Prvi svijet nije postao sveobuhvatni univerzum neoiiberaine mitoiogije jer se pojavio novi svijet, Cetvrti svijet, naCinjen od mnogih crnih rupa drustvene iskijucenosti po cijelom planetu. Cetvrti se svijet sastoji od velikih prostora na Zemiji, kao sto su Podsaharska Mrika i osiromasena seoska podrucja Latinske Amerike i Azije. No, on je takoder prisutan doslovce u svakoj zemlji, u svakom gradu u ovomu novom zemljopisu drustvenog iskljucenja. On se sastoji od geta u sredistima velikih americkih gradova, spanjoiskih enklava masovne nezaposienosti miadih, francuskih banlieues (predgrada) u kojima su Sjevernoafrikanci strpani u skladista, japanskihjoseba cetvrti, slumova u azijskim megagradovima. Taj je svijet nastanjen milijunima zatvorenih, prostituiranih, kriminaliziranih, brutaliziranih, stigmatiziranih, bolesnih i nepismenih osoba. U nekim su krajevima veCina, u drugima manjina, ili vrio mala manjina u nekoliko privilegiranih sredina. No, svagdje ih je sve vise i sve se vise vide zbog trijaze informatiziranoga kapitalizma i politickog sloma drzave blagostanja koji pojacavaju drustveno iskljucenje. U sadasnjem povijesnom kontekstu, usponje Cetvrtog svijeta nedjeljiv od uspona informatiziranoga globalnog kapitalizma.

229 Wallace (1995.)

168

3. IZOPACENA VEZA: GLOBALNA ZLOCINACKA EKONOMIJA

Tijekom posljednjih nekoliko godina medunarodna zajednica prolazi kroz razdoblje u kojemu se povecava broj politickih prevrata, geopolitickih promjena i procesa tehnoloskog restrukturiranja. Nema sumnje da je nastajanje organiziranoga transnacionalnoga kriminala, sto je nova dimenzija "tradicionalnijih" oblika organiziranoga kriminala, zastrasujuca pojava koja nas od svih spomenutih te8koca najuise uznemiruje. Organizirani transnacionalni kriminal koji je kadar siriti svoje zlocinacke aktivnosti ciljajuci na sigurnost i ekonomske sustave, osobito zemalja u razvoju i onih koje prolaze kroz razdoblje tranzicije, jedna je od najvecih prijetnji s kojima ce se vlade morati uhvatiti u kostac zele li osigurati stabilnost i sigurnost suojim stanovnicima i ocuvati sav zivot drustva te mogucnost za daljnji razvoj ekonomije. Ujedinjeni narodi, Ekonomsko i socijalno vijece, 1994., str. 3. Medunarodne kriminalne organizacije sporazumno i u dogouoru imaju namjeru podijeliti geografska podrucja, razviti nove trzisne strategije, osmisliti oblike medusobnog potpomaganja i poticanja sukoba ... i sue to na planetarnoj razini. Suocavamo se s istinskom zloCinackom protusilom koja je u stanju nametnuti suoju volju legitimnim drzavama, unistiti institucije i snage zakona i reda, poremetiti osjetljivu ekonomsku i financijsku ravnotezu i unistiti demokraciju. Odbor za borbu protiv mafije pri Talijanskom parlamentu 1 Zlocinje star koliko i ljudski rod. Ali globalni kriminal, povezivanje mocnih zlocinackih organizacija i njihovih suradnika u mrezu koja se bavi kriminalnim aktivnostima po cijelom planetu, nova je pojava koja duboko utjece na medunarodne i nacionalne ekonomije, politiku, sigurnost i konacno 1

Izvjestaj Protumafijaske komisije talijanskoga Parlamenta na zasjedanju Skupstine UN-a, 20. ozujka 1990., citirala Sterling (1994: 66).

169

KRAJ TISUCLJECA

na drustvo u cjelini. Sicilijanska mafija Cosa nostra (i zlocinacke organizacije koje s njom suraduju La Camorra, Ndrangheta i Sacra Corona Unita), americka mafija, kolumbijski karteli, meksicki karteli, nigerijske mreze kriminala, japanskejakuze, kineske trijade, ruske mafi.Je, turski trgovci heroinom, jamajcanski possesi i niz regionalnih i lokalnih bandi u svim zemljama spojili su se u globalnu, razgranatu mrezu koja prelazi granice i povezuje kriminal svih vrsta. Dokje trgovina drogom najvazniji segment te diljem svijeta rasprostranjene industrije, trgovina oruzjem takoder se zbiva na tdistu koje donosi veliku dobit. Uz to, organizirani kriminal bavi se svim onim sto ima vecu vrijednost upravo stoga sto je zabranjeno u odredenoj institucionalnoj sredini: krijumcarenjem svega i svacega, ukljucujuCi radioaktivni materijal, ljudske organe i ilegalne imigrante; prostitucijom; kockanjem; zelenastvom; otmicama; reketom i iznudivanjem; krivotvorenjem robe, novcanica, financijskih dokumenata, kreditnih kartica i osobnih iskaznica; placenim ubojstvima; trgovinom povjerljivim informacijama, tehnologijom i umjetnickim predmetima; medunarodnom prodajom ukradene robe; ili cak ilegalnim prenosenjem otpada iz jedne zemlje u drugu (na primjer, otpad iz SAD-a bio je prokrijumcaren u Kinu 1966.). lznudivanje se takoder provodi na medunarodnoj razini; na primjer, iznudivanjejakuza ujapanskim korporacijama u inozemstvu. U sredistu tog sustavaje pranje novca, na stotine milijardi americkih dolara (mozda i bilijuna). Putem slozenih financijskih shema i medunarodnih trgovackih mreza kriminalna ekonomija povezuje se sa zakonitom ekonomijom te tako prodire duboko u financijska trzista i cini opasni, nepredvidljivi element u krhkoj globalnoj ekonomiji. Ekonomije i politike mnogih zemalja (kao sto su Italija, Rusija, republike bivsega Sovjetskog Saveza, Kolumbija, Meksiko, Bolivija, Peru, Venezuela, Turska, Mganistan, Burma, Tajland alii Japan [vidi cetvrto poglavlje], Tajvan, Hong Kong i mnostvo malih zemalja, medu kojima su Luksemburg i Austrija) ne mogu se razumjeti bez dinamike kriminalnih mreza koje postoje u njihovoj svakodnevnoj radnoj sredini. Fleksibilna povezanost tih kriminalnih aktivnosti u medunarodnu mrezu cini bitnu crtu nove globalne ekonomske i drustvene odnosno politicke dinamike informacijskog doba. Postoji opca svijest o vaznosti i postojanju toga fenomena te obilje dokaza, uglavnom iz dobro potkrijepljenih novinarskih izvjesca i s konferencija medunarodnih organizacija. 2 Ipak, kada se pokusavaju ra2

170

Najmjerodavmji medunarodni 1zvor podataka o globalnom knminalu je dokumentacija ko]uje pnkup1lo Ekonomsko 1soc1Jalno viJece U]edmjemh naroda na Konferenc~j1 o org-amz1ranom transnacionalnom knmmalu, odrzanoJ u NapulJu 21.-23. studenog 1994. Cesto sam se sluzw hm matenjalom 1 zelio b1h zahvaht1l]ud1ma koji su m1 to omoguC!h: dr. Gopmathu, d1rektoru Instttuta za proucavanJe radmh odnosa pn MedunarodnoJ orgamzaciji rada u Zenev1 1 g. Vetereu, sefu Ogranka za prevenetju knmmala i kazneno pravo UJedmjemh naroda u Becu. Odhcan pregled s mnogo podataka o s1ren]u globalnog knmmala moze se pronaci u Sterlmg (1994.). Iako se radu Sterhngove pngovara daje senzacwnahst1ckt, cmJemce ko]e ona 1znos1 UV1Jek su potknJepljene 1straZivan]1ma 1mtervju1ma. Kohko m1 Je poznato mjedna od hh cmJemca mJe opovrgnuta. V1d1 takoder Martm 1 Romano (1992.); Gootenberg (1999.), 1 premdaJe malo stanjeg datuma, Kelly (1986.).

GLOBALNA ZLOCINACKA EKONOMIJA

zumjeti suvremena drustva i ekonomija, sociolozi veCinom zanemaruju tu pojavu. NJihovi su argumenti da podac1 nisu sasv1m pouzdani 1 da senzacionalisticki nacin pisanja onemogucuje ozbiljno tumacenje tog fenomena. Ne slazem se s takvim pogled1ma. Ako je fenomen globalnoga kriminala uocen i ako on cim bitnu dimenziju naseg drustva, tocnije novoga globalnog sustava, moramo iskoristiti svaki raspoloziv dokaz da bismo istrazili kako su kriminalne aktivnosti povezane s drustvima i ekonomijama u cjelini.

Globalizacija kriminala u organizacijskom smislu i kulturni identitet kriminalaca3 Tijekom posljednja dva desetljeca kriminalne organizacije prosirile su svoje djelovanje na transnacionalnu razinu, iskoristavajuCi globalizaciju ekonomije i nova tehnoloska dostignuca na podrucju komunikacija i transporta. Njihova je strategija takva da osnovnu proizvodnju i menadzment smjestaju u podrucja malog rizika gdje imaju relativnu kontrolu nad institucionalnim okruzjem, dok su njihova cilJna, preferentna trzista u bogatim podrucjima s najvecom potra.Znjom pa tako mogu zaracunati vise CIJene. To je ocito tako u slucaju narkokartela, bilo daje rijec o kokainu iz Kolumbije ili s nekoga drugog andskog podrucja, bilo o opijumu i heroinu iz Zlatnog trokuta u jugoistocnoJ Az1ji, iz Mganistana ili iz sredisnje Azije. U osnovi isti mehanizam primjenjuje se pri trgovini oruzjem i krijumcarenju radioaktivnih tvari. KoristeCi se time sto u tranzicijskoj Rus1ji 1 drugim republikama bivsega Sovjetskog Saveza postoji relatlvno visok stupanj nekaznjavanja, krimmalne mreze iz Rusije, ostahh republika bivsega Sovjetskog Saveza i cijelog svijeta preuzele su nadzor nad znatnom kolicinom voJne i nuklearne opreme koJa se nudi na kaoticnoj medunarodnoj sceni nakon hladnog rata. Ta internacionalizacija zloCinackih aktivnosti navodi orga3

Izvor podataka u ovom odJelJkU, ako mJe drukc1je navedeno, jest kontekstuahz1rano 1ZVJesce s KonferenC1Je UJedmJemh naroda o orgamz1ranomu transnacwnalnom knmmalu, odrzane 1994, koJeJe dalo Ekonomsko 1 soC1Jalno VIJece UJedmJemh naroda (UN-ESC) (1994 ). 0 utJecaJu orgamz1ranog knmmala u Europ1, os1m bntke analiZe Sterhngove (1994 ), v1d1 Roth 1 Frey (1995) 0 talJ]anskoJ mafiJ1 V1d1 Colombo (1990 ), Santmo 1 La Fmra (1990 ), Catanzaro (1991.), CalVI (1992 ), Savona (1993 ), Tranfaglia (1992 ) 1 Arlacch1 (1995.) 0 nedavmm promJenama u amenckoJ mafiJl V1d1 Potter (1994) 1, ponovno, Sterlmg (1994) 0 utJeCaJu globalnoga knmmala na amenck1 knmmal VIm Klemknecht (1996 ). 0 kmesklm tnJadama V1d1 Booth (1991 ), Murray (1994 ), Chu (1996 ). 0 heromskom putu u/1z burmanskoga/taJlandskoga Zlatnoga trokuta V1d1 Renard (1996 ) 0 Japansklm;akuzama v1d1 Kaplan 1 Dubro (1986 ) 1 Seymour (1996 ) 0 Mnc1 V1d1 Fottorlno (1991.). 0 Rus1J11 LatmskoJ Amenc1 v1d1 dalJe u tekstu Uz navedeno rabw sam vehk1 broJ novmsklh 1ZVJesca, obJav]Jemh u Amenc1, Europ11 RuslJ1 koJe Je pnkup1la 1 anahz1rala Emma Klselyova Izvon za posebne mformac1Je navedem su u bllJeskama

171

KRAJ TISUCLJECA

nizirani kriminal razliCitih zemalja vise na sklapanje strateskih saveza nego na medusobnu borbu za pojedina podrucja. Savezi se stvaraju posebnim ugovorima i zajednickim ulaganjima, cije poslovanje prati u korak organizacijsku logistiku onaga sto sam nazvao umrezenim poduzecem, obiljezjem informacijskog doba (prvi svezak, trece poglavlje). Stovise, veCina prihoda tih djelatnosti redovito se globalizira pranjem novca preko globalnih financijskih trzista. Procjene dobiti i financijskih tokova koji potjecu od te zlocinacke ekonomije uvelike se razlikuju i nisu potpuno pouzdane. Pa ipak, sve one upucuju nato daje velicina te pojave zapanjujuca. Konferencija Ujedinjenih naroda o globalnom organiziranom kriminalu, odriana 1994., dosla je do procjene da je globalna trgovina drogom dosegla oko 500 milijardi americkih dolara na godinu, sto bi znacilo daje bila veca od globalne trgovine naftom. 4 Procijenjeno je takoder daje ukupni profit razlicitih kriminalnih djelatnosti iznosio 750 milijardi americkih dolara na godinu. 5 U drugim procjenama spominje se brojka od bilijun americkih dolara u 1993., sto odgovara tadasnjemu saveznom proracunu SAD-a. 6 Sterlingova smatra kako je moguce da globalni ukupni obrtaj "narkodolara" iznosi 500 milijardi americkih dolara. 7 U 1999. MMF je iznio vrlo okvirnu procjenu pranja novca u globalnim razmjerima: izmedu 500 milijardi i 1,5 bilijun dolara na godinu (iii 5% svjetskoga BDP-a). 8 Znatna kolicina prljavog novca uspijeva se oprati (s provizijom 15 do 25 posto nominalne vrijednosti dolara za one koji obavljaju pranje), a polovina opranog novca, harem u slucaju sicilijanske mafije, ulaze se zatim u zakonite djelatnosti. 9 Upravo zbog takva kontinuiteta izmedu profita organiziranoga kriminala i ulaganja u zakonite djelatnosti ekonomski utjecaj globalnog kriminala nije moguce ograniCiti na ostvareni profit, buduCi da zakonito ulaganje igra vaznu ulogu u prikrivanju, ali i osiguravanju cjelokupne dinamike tog sustava. Stovise, u vodenju kriminalnih poslova zakoniti postupci, kako u okviru financijskih sustava pojedinih zemalja tako i na medunarodnoj razini, vjesto se kombiniraju sa selektivnom primjenom nasilja i rasprostranjenom korupcijom drzavnih sluzbenika, bankara, birokracije i organa zakona. / ' Globalni kriminal ukorijenjen je u nacionalnim, regionalnim i etnickim \~rganizacijama, od kojih veCina ima dugu povijest sto je blisko povezana s kulturom pojedine zemlje ili regije, njezinom ideologijom i kodeksom casti. 4 5 6 7 8 9

172

UN-ESC (1994.) Izvori UN-a, prema Cowellu (1994.). Informacijski centar za nacionalnu strategiju, Washington, prema iz\jestaju Newsweeka od 13. prosinca 1993. Sterling (1994.) The Economist (1999a: 17) Sterling (1994: 30)

GLOBALNA ZLOCINACKA EKONOMIJA

Organizirani kriminal s korijenima u pojedinoj kulturi nije nestao s pojavom novih globalnih mreza kriminala. Naprotiv, umrezavanje na globalnoj razini omogucuje tradicionalnom organiziranom kriminalu da prezivi i razvija se, izmicuCi kontroli dane zemlje koja prolazi kroz tesko razdoblje. Taka americka mafija, kojoj je 1980-ih godina FBI zadao smrtne udarce, tijekom 1990-ih ponovno ozivljava zahvaljujuCi priljevu iz sicilijanske mafije i udruzivanju s kineskim trijadama, ruskim mafijama i nizom drugih etnickih mafija. 10 Sicilijanska mafija, koja tradicionalno drzi kontrolu nad juznom Italijom i koja je duboko prodrla u drzavne strukture Italije, jos uvijek je jedna od najmocnijih zlocinackih organizacija na svijetu. Povezanost s talijanskom Demokrscanskom strankom omoguCila je mafiji da prosiri svoju mrezu na cijelu zemlju, da se poveze s bankarskim sustavom i preko njega s cjelokupnom poslovnom i politickom elitom. Preko Banke Ambrosiano koja je, Cini se, bila pod utjecajem mafije, cak se uspjela pribliziti Vatikanu. Sporazum koji je 1987. sklopljen izmedu sicilijanske mafije i kartela Medellin otvorio je put razmjeni heroina iz Azije i Europe za kokain iz Kolumbije. Tako su Kolumbijci mogli uCi na trziste heroina u SAD-u koje je sicilijanska mafija do tada dijelila s americkom mafijom i kineskim trijadama. KoristeCi se sicilijanskom infrastrukturom, kolumbijski su karteli poceli distribuirati svoj kokain po Europi, s tim da je sicilijanska mafija imala udio u dobiti. 11 To je samo jedan od niza poteza sicilijanske mafije na medunarodnom planu kojemu se moglo uCi u trag. Ostali pothvati ukljucuju duboki prodor na njemacko kriminalno trziste i spekulativno preuzimanje velikog dijela sovjetske imovine i valute tijekom tranzicijskog razdoblja (vidi dalje u tekstu). Kada je vlast demokrscana i drugih tradicionalnih stranaka u Italiji pocetkom devedesetih godina bila poljuljana i kad je talijanska drzava pokusala povratiti autonomiju potiskujuci mafiju, mafija je reagirala nezapamcenom brutalnoscu, ukljucujuCi ubojstvo nekolicine vodeCih ljudi borbe protiv kriminala, od kojih su najistaknutiji bili suci Falcone i Borsalino. Reakcija javnosti, raskrinkavanje u medijima i djelomicno propadanje korumpiranih talijanskih politicara znatno su smanjili moe mafije u samoj Italiji, posebno nakon sto je uhicen Toto Riina, krvavi capo di tuti capi. Pa ipak, ubrzana internacionalizacija mafije u devedesetim godinama omoguCila je njezinim clanovima novo razdoblje prosperiteta, cak i kad su se u stanovitoj mjeri (ali ne i u veCini) morali odreCi kontrole nad lokalnim zajednicama i ddavnim institucijama u Italiji. 10 11

Kleinknecht (1966.) Sterling (1994.)

173

KRAJ TISUCLJECA

U tom procesu internacionalizacije slucaj talijanske mafije podudara se s kineskim trijadama, danas jednom od najjacih i najrazgranatijih kriminalnih mreza u svijetu, koja samo u Hong Kongu ima oko 160 000 clanova, udruzenih u organizacije 14k, Sun Yee On i grupa Wo. Ujedinjeni bambus (United Bamboo),josjedna mocna mreza, ima bazu na Tajvanu. Poput talijanske i americke mafije, trijade takoder imaju korijene u povijesti i etnicitetu krajeva u kojima su nastale. One potjecu iz juzne Kine, a pojavile su se u sesnaestom stoljecu kao pokret otpora protiv mandzurskih osvajaca dinastije Tsing. Pobjegavsi iz Kine nakon komunisticke revolucije, prosirile su se diljem svijeta, osobito u Sjedinjenim Americkim Drzavama. PripremajuCi se punih deset godina za gubitak baze u Hong Kongu, koji je 1997. vracen pod kineski suverenitet, trijade su se uvelike okrenule internacionalizaciji i diverzifikaciji, iskoristavajuCi uglavnom kineske ilegalne imigrante u SAD, Europu i Kanadu. BaveCi se krijumcarenjem doseljenika, trijade cesto nad njima i dalje zadrzavaju kontrolu. Place d'Italie u Parizu te stara i nova kineska cetvrt u San Franciscu (prva oko ulice Grant, a druga oko ulice Clement) svjedoce o procvatu kineskog biznisa. Jedan dio tog biznisa vjerojatno sluzi kao potpora za pranje novca velikom nizu kriminalnih aktivnosti, od kojih trgovina heroinom i nadalje ostaje najistaknutija aktivnost Zlatnog trokuta, koju tradicionalno kontroliraju gospodari droge, nekoc pripadnici Cang Kaj Sekove vojske koje je podrzavala CIA tijekom hladnog rata. 12 Japanskejakuze (poznate i kao "boryokudan", to jest "nasilnici") imaju cak kvazizakonski polozaj u Japanu te su otvoreno prisutne u velikom nizu poslovnih i politickih djelatnosti (obicno u okviru krajnje nacionalistickih politickih udruzenja). Najvaznije bande su Yamagachi-gumi, s 26000 cianova rasporedenih u 994 umrezene bande, Inagawa-kai s 8600 clanova, i Sumiyoshi-kai s vise od 7000 clanova. One potjecu od zastitnickih mreza koje su medu siromasnim gradskim stanovnistvom tijekom rane faze urbanizacije u Japanu osnovali u devetnaestom stoljecu nezadovoljni samuraji. Kao i u drugih organizacija, zastita se pretvorila u pljacku vlastitih clanova. Dugo vremena japanske jakuze osjecale su se kod kuce toliko sigurne da su njihove medunarodne aktivnosti bile ogranicene na krijumcarenje oruzja iz SAD-au Japan i opskrbujapanskihjavnih kuca i nocnih klubova zenskim robljem iz drugih azijskih zemalja. Pa ipak, slijedeCi globalizaciju japanskih korporacija, pocele su izvoziti u SAD svoje tradicionalne usluge kao sto su ucjenjivanje i utjerivanja dugova od korporacija, prijeteCi japanskim vodecim poslovnim ljudima u inozemstvu da ce im poslati sokaiye (nasilnicke provokatore). Takoder, oponasale su japanske tvrtke ulazuci mnogo u nekretnine, osobito u Americi, i manipulirajuCi dionicama na financijskim trzistima. Da bi mogle djelovati u SAD-u i Europi, sklopile su 12

174

Renard (1996.)

GLOBALNA ZLOCINACKA EKONOMIJA

mnoge poslove sa sicilijanskom i americkom mafijom kao i s raznim ruskim kriminalnim skupinama. Vijesti o dramaticnom sirenju ruskih kriminalnih mreza u devedesetim godinama nasle su se na prvim stranicama mnogih listova diljem svijeta. Iako se neke vode tog podzemlja mogu dovesti u vezu sa starom ruskom tradicijom, danasnji "vorovskoi mir" ("lupeski svijet"), to jest organizirani kriminal u Rusiji i drugim bivsim sovjetskim republikama, rezultat je kaoticnoga, nekontroliranog prijelaza od etatizma na divlji kapitalizam. Mrezu kriminala ispletenu u pustosi kojaje nastala slomom Sovjetskog Saveza Cine clanovi sovjetske nomenklature, jako poduzetni "kapitalisti" ciji je cilj da postanu "baruni pljackasi s kraja tisucljeca" i bezbroj etnickih mafija (ad kojih su Ceceni najokrutniji i najozloglaseniji). Otamo su se prosirili po cijelom svijetu, povezujuCi se posvuda s organiziranim kriminalom, suradujuCi iii boreCi se za premoc, dijeleCi dobit iii ubijajuCijedni druge, ovisno o okolnostima. 13 Izgradivsi se na trgovini drogom u Latinskoj Americi, kolumbijski karteli Medellin i Cali, meksicki karteli Tamaulipas, Tijuana i Ciudad Juarez i slicne grupacije gotovo u svakoj latinskoamerickoj ddavi organizirale su mrezu proizvodnje, upravljanja i distribucije koja povezuje poljoprivredna podrucja, kemijske laboratorije, skladisne prostore i transportne sustave radi izvoza na bogata trzista. Ti se karteli have gotovo iskljucivo trgovinom drogom, sto je isprva ukljucivalo prvenstveno kokain, ali je s vremenom obuhvatilo i marihuanu, heroin te sinteticke droge. Osnovali su vlastite operativne jedinice i autonomne nacine pranja novca. Uvijek nastoje da u golemu mrezu utjecaja i korupcije, koja je izmijenila latinskoamericku politiku i ciji ce se utjecaj osjecati jos godinama, uvuku policiju, pravosudne organe i politicare. Zbog same prirode trgovine kojom se have, ti su karteli (sastavljeni, zapravo, od koordinirane mreze malih proizvodaca koju kontroliraju vade kartela pomocu sile, novca i distribucije) od pocetka hili internacionalno orijentirani. U pocetku usmjereni na izvoz u SAD, kasnije su obuhvatili Europu, pa i cijeli svijet. Njihovaje strategija zapravo svojevrsna prilagodba izvozno orijentirane politike rasta kakvu je poticao MMF 13

U jednom od n~neobicnijih slucajeva povezanosti medunarodnoga ruskog kriminala i latinskoamerickih preprodavaca droge, Americka sluzba za borbu protiv droge (ASD) uhitila je u ozujku 1997. u Miamiju ruskog emigranta Ludwiga Fainberga te Kubance Juana Almeidu i Nelsona Yestera, za koje se smatralo da su veza kolumbijskih narkokartela. Prema ASD-u, Fainberg, vlasnik striptiz-bara u blizini miamijskog aerodroma, posredovao je u pregovorima o kupnji sO\jetske podmornice kojom je zapovijedao bivsi admiral sovjetske mornarice kako bi se ona zajedno s posadom ukljucila u sverc kokaina duz zapadne obale SAD-a. Zapravo, ti su partneri vee poslovali zajedno 1992. kada su narkokartelima bili prodani ruski helikopteri. Fainberg, prije zubar u Sovjetskom Savezu, takoder je organizirao prebacivanje kokaina u Rusiju, smislivsi nove nacine prebacivanja droge, sto su zajedmcki trebali voditi ruski i kolumbijski organizirani kriminal (vidi Adams 1997.; Navarro 1997.).

175

KRAJ TISUCLJECA

nadajuCi se potaknuti razvoj nekih latinskoamerickih regija kako bi postale stvarno konkurentne u okruzju visokorazvijene tehnologije nove globalne ekonomije. Radi distribucije robe, karteli su se povezali s nacionalnim i lokalnim zloCinackim organizacijama u Americi i Europi. Osnovali su golemo financijsko i trgovacko carstvo za pranje novca, vece ad bilo koje druge kriminalne organizacije, duboko prodrijevsi u globalni financijski sustav. Kolumbijski i ostali latinskoamericki trgovci drogom takoder su, poput njihovih sicilijanskih, kineskih, japanskih i ruskih kolega, duboko ukorijenjeni u svoj nacionalni i kulturni identitet. S tim u vezi glasovita je izjava Pabla Escobara, vade kartela Medellin, da mu je drazi grab u Kolumbiji nego zatvor u Americi. Zelja muse ispunila, a slican stav i drugih latinskoamerickih voda svijeta droge jasno upucuje na njihovu uvjerenost da imaju relativnu kontrolu nad sudstvom, policijom i kaznenim sustavom u svojoj zemlji. Ali, nesumnjivo je da se tu radio jos necemu. U neprijateljskom odnosu prema SAD-u i u vezanosti za vlastitu regiju i naciju odrazava se pripadnost odredenoj kulturi, sto cemo poslije podrobnije razmotriti. N acionalno i etnicki ukorijenjene kriminalne organizacije koje sam spomenuo pripadaju medu najozloglasenije, ali niposto nisu jedine na globalnoj sceni. Turski organizirani kriminal koji ima znatan utjecaj na turske politicke krugove, policiju i druge organe zakona glavnije igrac na tradicionalnomu balkanskom putu kojim stize heroin u Europu, putu koji se danas rabi za sve vrste kriminalne trgovine. Potkraj 1990-ih albanske su se mafije potvrdile kao glavna sila u prebacivanju ilegalnih useljenika u Italiju. lgrale su takoder vaznu geopoliticku ulogu na Balkanu, aktivno sudjelujuCi u financiranju i naoruzavanju Oslobodilacke vojske Kosova 1998.-99. Razgranate mreze nigerijskoga kriminala postale su sila s kojom se mora racunati ne samo u Nigeriji i Mrici (gdje nude svoje "specijalizirane" usluge medunarodnim kartelima), nego ina svjetskoj pozornici gdje su nenadmasni npr. u krivotvorenju kreditnih kartica. U svakoj zemlji i regiji bande i mreze bandi sada su svjesne da se mogu povezati u sire lance kriminalnih aktivnosti sto obuhvaca podzemlje mnogih cetvrti, gradova i regija i koje je u nekim malim zemaljama, kao sto je otok-ddava Aruba uz venezuelansku obalu, cak bilo kadro pokupovati gotovo svu imovinu. Krecuci od lokalnih, nacionalnih i etnickih baza ukorijenjenih u identitetu i oslanjajuci se na osobne odnose povjerenja i nepovjerenja (koji se prirodno rjesavaju strojnicama), kriminalne se organizacije bave nizom razlicitih aktivnosti. Trgovina drogom najvazniji je biznis, koji je uzeo toliko maha da bi legalizacija droge vjerojatno bila najveca prijetnja organiziranom kriminalu. Ali oni se mogu osloniti na politicku sljepocu i povrsni moral drustva sto nije u stanju razumjeti bit problema, koja se sastoji u cinjenici da potraznja potice ponudu. Uzroci narkomanije, pa tako i vecine zlo-

176

GLOBALNA ZLOCINACKA EKONOMIJA

cina u svijetu, kriju se u psihickim ostecenjima sto nastaju pod pritiskom svakodnevnog nacina zivota u na8emu drustvu. Stoga ce uzivanje droga u doglednoj buducnosti postati masovno bez obzira na represiju. A globalni organizirani kriminal naCi ce nacina da zadovolji tu potraznju, CineCi od toga najunosniji posao iz kojeg izvire veCina drugih zlocina. Uz trgovinu drogom zlocinacka se ekonomija prosirila na citav niz najrazlicitijih aktivnosti pretvarajuCi ih u sve raznovrsniju, medusobno povezanu globalnu industriju. N a Konferenciji Ujedinjenih naroda o transnacionalnom kriminalu 1994. godine nacinjen je popis glavnih aktivnosti kojima se uz trgovinu drogom bavi organizirani kriminal. 1. Trgouina oruijem je, naravno, posao cija se vrijednost mjeri u milijardama americkih dolara i koji nije lako razgraniCiti od legalnog izvoza oruzja. Najspornije pitanje u tom posluje identitet krajnjega korisnika koji prema medunarodnim ugovorima ili iz geopolitickih razloga ne bi smio primati neke vrste oruzja. U nekim slucajevima takve su zemlje pod medunarodnim embargom na uvoz oruzja (npr. Iran, Irak, Libija, Bosna ili Srbija). U drugim slucajevima radi se o gerilskim skupinama ili stranama koje su ukljucene u gradanski rat. Postoje jos teroristicke grupe i kriminalne organizacije. Sjedinjene Americke Drzave i Sovjetski Savez hili su glavni opskrbljivaci oruzjem, velikodusno ga dajuci raznim zaracenim stranama da bi nad njima imale utjecaj u razlicitim geopolitickim igrama. Kada je zavrsio hladni rat, oruzje je cesto ostalo u nepouzdanim rukama i izlazilo na trziste. Drugi poslovi potjecu od polulegalnog izvoza iz zemalja koje proizvode oruzje, kao sto su Francuska, Velika Britanija, Kina, Ceska, Spanjolska ili Izrael. Na primjer, u svibnju 1996. u San Franciscu je u "sting operaciji" (koristenje informatora i provokatora) - tijekom koje je otkriveno da je u transakciju bio umijesan predstavnik najvece kineske ddavne kompanije za proizvodnju oruzja - zaplijenjeno 2000 jurisnih pusaka tipa AK-4 7 ilegalno uvezenih iz Kine. 14 Prema izvjescu UN-a: "Tko god bio krajnji korisnik, ilegalna trgovina oruzjem ima tri obiljezja: onaje tajna, veliki dio troskova otpada na tajne, nepostene poslove koji su sastavni dio takve transakcije, a ostvareni novcani dobitak se pere." 15 2. Trgovina nuklearnim materijalom ukljucuje krijumcarenje posebnoga nuklearnog materijala za nuklearno oruzje radi proizvodnje nuklearnog oruzja i/ili ucjene dace se takvo oruzje upotrijebiti. Raspadom Sovjetskog Saveza otvorile su se velike mogucnosti za opskrbu takvom vrstom materijala. Devedesetih godina Njemackaje predvodila u toj vrsti trgovine. Kriminalne mreze iz zemalja bivseg Varsavskog ugovora ponekad su nuklearni materijal krijumcarile na vrlo neoprezan naCin, prebacujuCi radioaktivne tvari u 14 15

Time, 3. lipnja 1996. UN-ESC (1994: 18)

177

>

KRAJ TISUCLJECA

dzepu krijumcara. 16 Premajavnom iskazu Hans-Ludwiga Zacherta, sefa njemacke savezne policije, 1992. otkriveno je 158 slucajeva, a 1993. godine 241 slucaj nezakonite trgovine radioaktivnim materijalom. U te dvije godine bilo je ukupno 39 zapljena, au 1993. evidentirane su 554 osumnjicene osobe, od kojih su 53 posto Nijemci, za kojima slijede Cesi, Poljaci i RusiP Ali ta je trgovina, iako je roba uglavnom stizala iz istocne Europe, medunarodna - 10. kolovoza 1994. njemacka je policija zaplijenila 350 grama obogaeenog plutonija i uhitila jednog Kolumbijca i dva Spanjolca, iako je u tom slucaju posao bio navodno sklopljen s njemackom obavjestajnom sluzbom. 18 Zapljena nuklearnog materijala bilo je i u Budimpesti i Pragu. Strucnjaci vjeruju da je iz kineskih nuklearnih skladista u kriminalnu trgovinu takoder procurilo nesto materijala.l 9 Takva trgovina potjece od katastrofalne situacije u ruskoj industriji nuklearnog naoruzanja. U njoj je zaposleno oko 100 000 radnika Cijaje plaea u 1994. u prosjeku iznosila (ako suje uopee primili) 113 americkih dolara na mjesec. Vise puta su strajkom upozoravali na svoj tezak polozaj. Direktor vodeeeg instituta za nuklearna istrazivanja ruskoga vojnog nuklearnoga kompleksa poCinio je samoubojstvo. U takvim okolnostima izazov je prevelik, barem za nekolicinu od tisuea i tisuea radnika, osobito ako se uzme u obzir da se na crnom trzistu za kolicinu plutonija potrebnog zajednu bombu moze dobiti na stotine milijuna dolara. Nadalje, sigurnosne mjere tijekom demontiranja sovjetskih baza izvan Rusije bile su vrlo slabe -1995. estonskaje vlada priznala daje bilo krade radioaktivnog materijala u nuklearnoj bazi Padilski.20 Radioaktivni otpad s nuklearnih podmornica sto se gomila u lukama na ruskom dalekom istoku u kojima nema odgovarajuee opreme za skladistenje otpada nije samo ozbiljna opasnost vee jednostavno mami krijumcare, jer je na istocnim granicama kontrola vrlo slaba. 21 Unescov izvjestaj iz 1994. donosi ovakav zakljucak o tom problemu: Jasno je da takva trgovina potencijalno moze posluziti kao sredstvo za ucjenu, kao sto vee i zbog nepravilnog rukovanja radioaktivnim materijalom moze nanijeti veliku stetu okolisu ... Cinjenica da se nuklearni materijal cesto nabavlja od organizacija pod kontrolom Ruske Federacije upueuje nato da su u takve radnje upletene kriminalne organizacije koje traze profit. Ako ne mogu ostvariti dobit na jedan nacin [prodajom klijentu], ondaje samo mali korak do toga da profit pokusaju ostvariti kroz neku vrstu ucjene nuklearnim materijalom. 16 Sterling (1994.) 17 UN-ESC (1994: 18) 18 Der Spiegel, 4. travnja 1995. 19 Time, 1. kolovoza 1994. 20 Baltic Observer, 30. ozujka- 5. travnja 1995. 21 San Francisco Chronicle, 18. prosinca 1996.

178

GLOBALNA ZLOCINACKA EKONOMIJA

500 0

E 0

'U ::J

400

Vl

:.::

2.. 0

0c 300

eOl

.E

....c: c

200

0 Ol

~

·a .....

100

co

0

1993.

1994.

1995.

1996.

1997.

lYY8.

1999.

Stika 3. 7 llegalni emigranti koji su ulazili u Europsku uniju, 1993.-99. (procjene) lzvor: International Centre for Migration Policy Development, razrad1o The Economist 1999b: 26)

Kako se nuklearno razoruzanje nastavlja, vjerojatno je da ce se raspolozivost radioaktivnog materijala povecati, a ne smanjiti. 22 3. Krijumcarenje ilegalnih imigranata. Bijedni uvjeti zivota, raseljavanje stanovnistva i dinamizam najrazvijenijih ekonomija tjeraju milijune ljudi u emigraciju. S druge strane, pojacane kontrole na granicama, osobito u bogatim drustvima, pokusavaju zaustaviti priljev imigranata. Ti proturjecni trendovi pruzaju kriminalnim organizacijama iznimnu mogucnost da se na golemomu globalnom trzistu angaziraju kao "kojoti". 23 Izvjestaj Ujedinjenih naroda iz 1994. navodi pouzdane procjene prema kojima je opseg trgovine ilegalnim imigrantima iz siromasnih zemalja u bogatije oko milijun ljudi u godini, od cega 20 posto otpada na Kineze. Tu nije uracunato oko 700 000 neevidentiranih imigranata koji stizu u SAD svake godine na razliCite nacine. Potkraj 1990-ih je broj ilegalnih imigranata u Europskoj uniji povecan na oko 500 000 osoba na godinu (vidi sliku 3.1), a glavnu ulogu u tome odigrale su istocnoeuropske mafije. 24 Stvarni broj ilegalnih imigranata u svijetu sigurno je veCi od procjena UN -a. Izvor profita u ilegalnoj imigraciji pod kontrolom kriminala nisu samo ulozi buduCih imigranata (procjenjuje se, na primjer, da samo u Meksiku ina Karibima takva zarada doseze 3,5 milijarde americkih dolara na 22 23 24

UN-ESC (1994: 19) "Kojoti" je naziv za krijumcare imigrantima iz Meksika u SAD. The Economist (1999b: 26-8)

179

KRAJ TISUCWECA

godinu). Kriminalne ogranizacije drze mnoge imigrante u ropstvujos dugo vremena pa oni vracaju dug uz visoke kamate. Tu su izlozeni prevarama, zlostavljanju i nasilju, sve do ubojstva. K tome, prijetnja od mnogo veceg broja imigranata nego sto je zakonski predvideno izaziva ksenofobicnu reakciju domicilnog stanovnistva, sto iskoristavaju demagoski politicari pa se na taj naCin u veCini zemalja razara kulturna tolerantnost i osjecaj solidarnosti. 4. Trgovina zenama i djecom. Globalni turizam postao je tijesno povezan s globalnom industrijom prostitucije, osobito u Aziji, gdje je cesto pod kontrolom trijada i jakuza. No ona je prisutna i u Europi, na primjer u Italiji, gdje su albanske mafije potkraj 1990-ih organizirale siroku mrezu prostitucije na temelju trgovine zenama koje su drzane u ropskom polozaju i koje su potjecale iz Albanije, te iz istocne Europe i sa Srednjega istoka. Ona sve vise pogada i djecu (vidi drugo poglavlje). Uz zlostavljanje i iskoristavanje djece, u porastu je industrija posvajanja djece, posebno iz Latinske Amerike u SAD. Mala djeca iz Centralne Amerike prodaju se za 20 000 dolara lancima za posvajanje, u veCini slucajeva (aline uvijek) uz pristanak roditelja. Vjeruje se daje takva trgovina prerasla u unosan posao u kojemu se obrcu milijuni dolara. 5. Trgovina ljudskim organima. Prema izvjestaju Ujedinjenih naroda iz 1994. potvrdeno je da se takva trgovina odvija u Argentini, Brazilu, Hondurasu, Meksiku i Peruu, a da su odredisne zemlje Njemacka, Svicarska i Italija. U Argentini je bilo primjera uklanjanja roznice oka bolesnicima koji su proglaseni klinicki mrtvima, a zapravo su snimke mozga bile krivotvorene. Cini se daje to ozbiljan problem u Rusiji, prvenstveno zbog tisuca neidentificiranih tijela u mrtvacnicama. Prema jednom izvjescu iz 1993., jedna tvrtka u Moskvi izvadila je 700 vitalnih organa kao sto su bubrezi, srce i pluca, vise od 1400 jetara, 18 000 prsnih zlijezda, 2000 ociju i vise od 3000 pari testisa za transplantaciju klijentima dubokog dzepa. 25 U 1999. ruski je tisak izvijestio o nekoliko slucajeva umorstava u Sankt Peterburgu za koja se sumnjalo da im je svrha bila trgovina organima. Iste godine japanski je tisak pisao o slucajevima zelenasa koji su za otplatu neplacenih dugova trazili organe. Medunarodna konferencija o trgovini ljudskim organima pod nazivom Kultura, politika i bioetika globalnog trzista, odrzana na Kalifornijskom sveucilistu Berkeley od 26. do 28. travnja 1996. uz sudjelovanje vodeCih strucnjaka iz cijelog svijeta, potvrdila je velik porast tog trtista. N aglaseno je takoder da je crta koja dijeli zlocinacku i zakonitu trgovinu vrlo tanka. Na primjer, prema izvjestajima koji su podneseni na toj konferenciji Cini se da kineska vlada rutinski daje dopustenje za pro25

180

The Times, 18. studenog 1993.

GLOBALNA ZLOCINACKA EKONOMIJA

daju organa smaknutih osudenika, a to znaCi nekoliko stotina ljudi svake godine. Prihod ad toga legalno puni ddavnu blagajnu. Ta je trgovina, Cini se, postala osobito vazna u Indiji i Egiptu, gdje se organi prodaju bogatim bolesnicima sa Srednjeg istoka. VeCinu tih organa dobrovoljno prodaju ljudi koji su ili jos zivi (jedan bubreg, jedno oko) ili obitelji onih koji su umrli, ali, prema nacionalnom i medunarodnom zakonodavstvu, taje trgovina organima doista ilegalna i odvija se preko krijumcarskih mreza, a krajnji su kupci, prirodno, vodece bolnice diljem svijeta. To je jedna ad veza izmedu globalnog siromastva i visoke tehnologije. U studenome 1999. znanstvenici i borci za ljudska prava ponovno su se okupili u Berkeleyu i osnovali "Organs Watch", instituciju za dokumentiranje, publiciranje i konacno suzbijanje trgovine ljudskim organima. 6. Pranje novca. Cijeli kriminalni sustav ima u poslovnom smislu opravdanje samo ako se ostvareni profit maze uloziti u legalnu ekonomiju. To je postala vr lo slozeno buduci da su profiti dosegnuli zapanjujuce razmjere. Zato je pranje novcajezgra globalnog kriminala i njegova najneposrednija dodirna tocka s globalnim kapitalizmom. Pranje novca26 sastoji se ad tri faze. Prva, ujedno i najdelikatnija faza, zahtijeva da se gotov novae plasira u financijski sustav putem banaka ili drugih financijskih institucija. U nekim slucajevima to su banke u zemljama sa slabom kontrolom. U policijskim se izvjestajima kao kljucne tocke ulaska prljavog novca u financijski sustav cesto navode Panama, Aruba, Kajmanski otoci, Bahami, St. Maertens, Vanuatu, ali i Luksemburg i Austrija (premda se situacija u tim dvjema zemljama mijenja u posljednje vrijeme). Tamo gdje se novcane transakcije iznad odredenog iznosa (10 000 dolara u SAD-u) moraju prijaviti, transakcije pranja novca ne prelaze tu svotu (takav se postupak naziva "smurfing"). Druga fazaje "raslojavanje" (layering), tj. odvajanje novca ad izvora, taka da revizori ne mogu otkriti njegovo podrijetlo. Te transakcije uvelike je olaksala globalizacija financijskih trzista i mogucnost da se elektronickim putem izvede transfer u nekoliko sekundi. Kupnja i istodobna prodaja strane valute, ulaganje u razliCite vrijednosne papire, koristenje dijela toga "prljavog novca" kao jamstva za kredite iz legalnih fondova te brzina i raznolikost transakcija Cine otkrivanje podrijetla takvog novca gotovo nemoguCim. Kao dokaz maze posluziti Cinjenica da se u vodeCim kapitalistickim zemljama zaplijeni vrlo mala kolicina takvog novca. 27 Treca fazaje "integracija", tj. ukljucivanje opranog kapitala u legalnu ekonomiju, obicno kroz nekretnine ili vrije26

27

lzraz "pranje novca" potjece iz dvadesetih godina 20. st. kad je jedan mafijas u Chicagu kupio nekoliko automatiziranih praonica rublja gdje se za uslugu placalo samo gotovim novcem. Svake veceri prije nego sto bi uknjizio svoju dnevnu zaradu u porezne knjige, dodao bi cistom novcu neku svotu prljavog (prema clanku u Literaturnoj gazeti, 12. srpnja 1994.). Sterling (1994.)

181

KRAJ TISUCLJECA

dnosnice, koristeCi se najslabijim ulaznim tockama u legalnu ekonomiju, a to su zemlje u kojimaje pravna regulacija u vezi s pranjem novca slaba ilije nema. N akon takve integracije profiti ostvareni kriminalnim aktivnostima ukljucuju se u vrtlog globalnih novcanih tokova. 28 Kljuc uspjeha i sirenja globalnog kriminala u devedesetim godinamaje u prilagodljivosti i svestranosti tih organizacija. Umreiavanjeje njihov nacin poslovanja i u unutarnjoj organizaciji (na primjer, sicilijanskoj mafiji i kartelu Cali) i u povezanosti s drugim kriminalnim organizacijama. Distribucijska mreza zasniva se na autonomnim lokalnim bandama kojima kriminalne organizacije dostavljaju robu i pruzaju usluge, a od njih primaju gotov novae. Svaka velika kriminalna organizacija na svoj nacin utjeruje poslove. Nemilosrdno nasilje (ukljucujuci zastrasivanje, mucenja, otmice rodaka, ubojstva), naravno, dio je rutine i obicno ga provode placene ubojice s kojima organizacija sklapa posebne ugovore. Ali vazniji je "aparat za zastitu" organiziranog kriminala, mreza u koju su ukljuceni suci, politicari i organi za provedbu zakona koji se nalaze na platnoj listi. Kada jednom udu u taj sustav, ostaju zarobljeni do kraja zivota. Dok je sudska taktika nagodbe s drzavnim tuziteljem i pruzanja zastite svjedocima zloCina pomogla da se suzbije organizirani kriminal, osobito u Americi i Italiji, sve veca mogucnost da se zlocinacke vode sklone na sigurno i unajme placenog ubojicu bilo gdje na svijetu u velikoj mjeri ogranicava ucinkovitost metoda koje su se koristile za suzbijanje kriminala u 1950-im godinama u Americi i 1980-ima u Italiji. Potreba da se umakne policijskoj represiji, organiziranoj na razini nacionalne drzave, Cini stratesko udruiivanje kriminalnih mreia u saveze nuznim. Nijedna organizacija ne moze sama uspostaviti veze po cijelom svijetu. Osim toga, ne moze prosiriti svoj domet na medunarodnom planu, a da ne ude na teritorij koji tradicionalno pripada nekoj drugoj kriminalnoj sili. Upravo zbog toga, u strogo poslovnom smislu, zloCinacke se organizacije medusobno postuju i nalaze tocke zajednickog interesa preko nacionalnih granica i granica svojih teritorija. VeCina ubojstava dogada se unutar jedne nacije - Rusi ubijaju Ruse, Sicilijanci Sicilijance, clanovi kartela Medellin i kartela Cali ubijaju jedni druge - sve kako bi se odrzala pod kontrolom lokalna ili nacionalna baza iz koje se maze bez velikih poteskoca djelovati. Upravo ta fleksibilna sprega mreza ukorijenjenih u tradiciju nekoga kraja i globalnog do meta osiguranog strateskim udruzivanjem u saveze, objasnjava organizacijsku snagu globalnoga kriminala. Tako globalni kriminal postaje temeljni akter u ekonomiji i drustvu informacijskog doba. Nigdje ta globalna strateska uloga kriminala nije ociglednija nego u pljacki Rusije tijekom prijelaza od sovjetskog etatizma na divlji protokapitalizam i nakon njega. 28

182

DeFeo i Savona (1994.)

GLOBALNA ZLOCINACKA EKONOMIJA

Pljacka Rusije29 Odakle patjece mafija? Odgavar je jednastavan, ana krece ad zajednickih interesa paliticara, paslavnih [judi i gangstera. Sui astali, taoci su toga bagohulnog saveza - sui ostali znaci mi. Pavel Voscanov, Kamsomalskaja pravda, str. 13. Veliki prodor biznisa pod nadzorom organiziranog kriminala u Rusiju i druge bivse sovjetske republike omogucen je kaoticnim prijelazom Sovjetskoga Saveza na trzisnu ekonomiju. Taj je prijelaz potaknuo i cvjetanje kriminalnih poslova u samoj Rusiji i ostalim dijelovima bivsega Sovjetskog Saveza, a rijec je o ilegalnoj trgovini oruzjem, nuklearnim materijalom, skupocjenim metalima, naftom, prirodnim resursima i valutom. Medunarodne kriminalne organizacije povezale su se sa stotinama mreza postsovjetskih mafija, od kojih su mnoge organizirane na etnickim temeljima (Ceceni, Azeri, Gruzijci i drugi), a bave se pranjem novca, stjecanjem vrijednog vlasnistva i preuzimanjem kontrole nad unosnim ilegalnim i legalnim poslovima. U izvjestaju iz 1994. Centar ruskog Predsjednistva zaduzen za analizu drustvene i ekonomske politike procjenjuje da su doslovce sva mala poduzeca placala danak kriminalnim grupama. Sto se tice veCih tvrtki i komercijalnih banaka, u izvjestaju stoji da ih je izmedu 70 i 80 posto takoder placalo za zastitu kriminalnim grupama. Ta placanja cinila su izmedu 10 i 20 posto obrta kapitala tih tvrtki, odnosno svotu kojaje premasila polovinu njihova profita. 30 lzgleda da se situacija nije poboljsala ni u 1997. Prema listu Izvestija, oko 41 000 industrijskih poduzeca, 50 posto banaka i 80 posto zajednickih ulaganja povezano je s kriminalomY lzvjestaj navodi dana sivu ekonomiju, u svim njezinim oblicima, otpada ukupno 40 posto ruskoga gospodarstva. Drugi promatraci, ukljucujuci Marshalla Goldmana, slazu se u procjeni da se organizirani kriminal u velikoj mjeri infiltrirao u privredu i organe 29

Ovaj se dio temelji na razlicitim izvorima. Prvo, Emma Kiselyova provelaje analizu novinskih izvjestaja iz ruskih i zapadnih izvora. Nisam smatrao daje nuzno citirati sve te izvjestaje buduci da su dostupni javnosti. Drugo, tu je terensko istraZivanje koje sam proveo u Rusiji 1989.-1996. na koje se pozivam, a iznio sam ga u prvom poglavlju ovog sveska i u drugom poglavlju prvoga sveska. lako moje istrazivanje nije bilo izravno usmjereno na organizirani kriminal, stalno sam nalazio njegove tragove u procesima ekonomskih i politickih promjena koje sam pokusao istrazivati. Trece, sluzio sam se s nekoliko vaznih knjiga i clanaka napisanih o toj temi. Najbolji prikaz ruskog organiziranoga kriminala pisan na engleskom dao je Handelman (1995.). U knjizi o globalnom kriminalu kojuje napisala Sterlingova (1994.) ima vrlo vaznih dijelova o Rusiji. Voscanov (1995.) i Goldman (1996.) iznijeli sujake argumente za objasnjenje potonuca ruske privrede u kriminal. 30 lzvestija, 26. sijecnja 1994. 31 Izvestija,18. veljace 1997.

183

KRAJ TISUCLJECA

vlasti. 32 Propast poreznog sustava izravno je povezana s tim sto poslovne tvrtke, u nedostatku pouzdanijih mjera, placaju usluge organizacijama za utjerivanje dugova ne bi li na taj naCin rijesile svoje probleme. Suoceni s izborom izmedu neodgovorne uprave i ucinkovitog, iako nemilosrdnog, reketa, tvrtke i pojedinci sve vise pribjegavaju tom drugom rjesenju, bilo iz straha bilo zato sto im to vise odgovara, odnosno iz oba razloga. U nekim gradovima, na primjer u Vladivostoku, rad lokalne uprave uvelike se oslanja na sumnjive veze. Cak i kad poduzece nije povezano s organiziranim kriminalom, djeluje u sredini u kojoj je nazocnost kriminalnih grupa vrlo jaka, osobito u bankarstvu, uvozu i izvozu, trgovini naftom te rijetkim i skupocjenim metalima. Razmah nasilja u poslovnom svijetu u Rusiji sredinom devedesetih godina doista zaprepascuje- u listu Kommersant svakodnevno je u rubrici "Umrli" izlazio popis poslovnih ljudi ubijenih prethodnog dana. Narucena ubojstva postala su uobicajena praksa u svijetu biznisa. 33 Prema podacima ministra unutarnjih poslova, 1995. pocinjeno je oko 450 narucenih ubojstava, od kojih je policija rijesila samo 60. Da bi sebe i svoju obitelj sacuvali od prijetnji, ruski novi bogatasi upravljali su svojim moskovskim biznisom iz kalifornijskih vila putem telefona, a opet su bili ukljuceni u svakojake dnevne makinacije koje su im otvorile mogucnost za takvo bogacenje kakvoga nije bilo gotovo nigdje na svijetu. U sredini bez cvrstih pravnih propisa poslovi su cesto rezultat zastrasivanja, a ponekad i ubojstva. Organizirani kriminal, nezadovoljan svojom zaradom od nasilnih i nezakonitih operacija po narudzbi htio je, a obicno je to i dobivao, svoj udio u dobiti od poslovanja bilo u dionicama, bilo - jos cesce - u gotovini, bilo u obliku posebnih usluga kao sto su povoljni krediti i mogucnost krijumcarenja. U privatnom sektoru tvrtke su placale "porez" zloCinackim organizacijama umjesto drzavi. Jedna od metoda iznudivanja bilaje prijetnja da ce se fiskalna prijevara prijaviti drzavnoj poreznoj inspekciji. Snazna nazocnost medunarodnih kriminalnih kartela u Rusiji i ostalim bivsim sovjetskim republikama ne zaostaje za dramaticnim sirenjem postsovjetskih mreza kriminala u inozemstvu, osobito u SAD-u i Njemackoj. U financijskom i tehnoloskom pogledu takve su kriminalne mreze u Americi na vrlo visokoj financijskoj i tehnoloskoj razini. Obicno su ih organizirali visoko obrazovani mladi strucnjaci koji ne prezu pred krajnjim, ali proracunatim, nasiljem kako bi ostvarili svoje planove. N asilje su obicno provodili bivsi casnici sovjetske sluzbe ddavne sigurnosti, KGB-a, koji su taka poslije hladnog rata nasli posao sto odgovara njihovoj profesiji. 34 Zbog strateske, ekonomske i politicke vaznosti Rusije i njezinih velikih vojnih i nuklearnih 32 33 34

184

Goldman (1996.) Shargorodsky (1995.) Kleinknecht (1996.); Kuznjecova (1996.); Wallace (1996.)

GLOBALNA ZLOCINACKA EKONOMIJA

zaliha, njezina nova i duboka povezanost s globalnim organiziranim kriminalom postalajejedan od problema sto najvise uznemiruje svijet krajem tisucljeca i goruca tema geopolitickih svjetskih skupova. 35 Kako je do toga doslo? Prije svega, valja reCi datu nije rijec o povijesnom kontinuitetu. Danasnja situacija u Rusiji ne nastavlja se na iskustvo iz proslosti ili na podzemnu ekonomiju Sovjetskog Saveza. Iako su ani ljudi koji su hili upleteni u kriminalne iii nezakonite radnje u proslom sustavu zacijelo vrlo aktivni i u novoj kriminalnoj ekonomiji, njima su se na kriminalnoj sceni pridruzili mnogi drugi akteri, a mehanizmi stvaranja i rasta nove kriminalne ekonomije potpuno su razliciti. ZloCinacke organizacije postoje u Rusiji stoljeCima. 36 Organizacijom "vorovskoi mir" (lupeski svijet) obicno je upravljala lupeska elita iz zatvora. Oni su prezivjeli represiju drzeci se podalje od carskog rezima i sovjetske vlasti. Medutim, Staljin ih je strogo kaznjavao pa je doslo do podjela i ubojstava unutar organizacije, sto ih je znatno oslabilo, osobito tijekom takozvanih "ratova besprizornih" tijekom 1950-ih godina. Ponovno su se pojavili tijekomperestrojke, ali morali su dijeliti dobit s velikim brojem lokalnih mafija i mnostvom pridoslica, boreCi se s njima za prevlast na ulici i u kriminalnoj trgovini. Devedesetih godina oni su samo dio mnogo vece slike Ciji su centri moCi i bogatstva nastali tijekom tranzicijskog razdoblja. Danasnje mafije u Rusiji nisu ni nastavak kriminalnih mreza koje su kontrolirale podzemnu ekonomiju sto se razvila u doba Breznjeva. Podzemna ekonomija nije hila u rukama kriminalaca nego u rukama komunisticke nomenklature. Ona je dodala fleksibilnost sve krucoj dirigiranoj ekonomiji, dokje svakom vrataru koji bi "podigao birokratsku rampu" donosila nagradu (rentu). Kao sto sam opisao u prvom poglavlju, podzemna ekonomija ukljuCivalaje robnu razmjenu medu poduzeCima, kao i nezakonitu prodaju robe i usluga na svim razinama ekonomskog sustava. To se odvijalo pod nadzorom divovske mreze birokracije koja je time ostvarivala osobnu dobit, obicno u dogovoru s komunistickom strukturom na vlasti. Postojanje podzemne ekonomije bilo je toliko vezano za dirigiranu ekonomiju da njezina mreza nije mogla prezivjeti nakon sloma sovjetske drzave. Iako su mnogi profiteri iz nomenklature iskoristili svoje nagomilano bogatstvo i utjecaj da bi zauzeli polozaj u kriminalnoj ekono35

0 ruskom udjelu u globalnom kriminalu vidi Ovcinski (1993.). 0 ukorijenjenosti kriminalnih aktivnosti u Rusiji u iz\jestaju ministra unutarnjih poslova A. Kulikova od 17. sijecnja 1997. iznose se sljedece procjene: 1996. godine pocmjeno je oko sedam milijuna, a prijavljeno oko 2,62 milijuna kaznenih djela. PoCinjeno je takoder 28 700 ubojstava i pokusaja ubojstava. Policija je razbila vise od 200 bandi. Kulikov je priznao da i u njegovu ministarstvu postoji velika korupcija. Direktor Uprave za tehnicku i vojnu nabavu te jos 30 sluzbenika otpusteni su zbog novcane prone\jere. Godine 1996. bilo je kaznjeno oko 10 000 sluzbenika Ministarstva unutarnjih poslova, od toga 3500 za kriminalna djela. 36 Handelman (1995.)

185

KRAJ TISUCLJECA

miji postsovjetske Rusije, struktura te kriminalne ekonomije i mehanizmi preko kojih se povezuje s biznisom i vladom posve su novi. Nove kriminalne mreze sto su se spremale na pljacku Rusije nastale su izmedu 1987. i 1993., a njihova isprepletenost s poslovnim svijetom i pohtickim sustavom ucvrstila se tijekom devedesetih godina. 37 Da bismo mogli analizirati taj zapanJujuCi razvoj, predlazem da objasnjenje podijelimo u tri faze koje su, nadam se, prihvatljive s obzirom na raspolozive dokaze. 38 Pocet cu sa strukturalnim tumacenjem, potom cu odrediti tko su akteri upleteni u nekontrolirano prisvajanje sovjetske imovine i na kraju cu opisati mehanizme kojima se sluze da bi u vrlo kratkom vremenu zgrnuli bogatstvo i stekh moe.

Strukturalna perspektiva Gospodarski kaos koji kao posljedicu ima djelomicno uvlacenje privrede u kriminal, nastao Je prije svega u procesu priJelaza iz dirigirane ekonomije na tdisnu. U tom je razdoblJu trzisna ekonomija morala funkcionirati bez instituciJa koje bi mogle organizirati i regulirati tdiste, a kocio ju je i raspad drzavnih sluzbi koJe vise nisu bile kadre kontrolirati ili suzb1ti nepozeljni razvoj. Kao sto pise Marshall Goldman: Raspad Sovjetskog Saveza pratio je slom ekonomske infrastrukture. Gosplan, ministarstva, veleprodaJne mreze - sve je to jednostavno nestalo. Na kraju se pojavio institucionalni vakuum. Povrh svega, nije postojao prihvaceni kodeks poslovnog ponasanja. Rusija se odJednom suocila sa stvaranjem trz1sta bez ikakva trgovinskog kodeksa, bez kodeksa gradanskog drustva, bez ucinkovitoga bankarskog sustava, bez pravog racunovodstvenog sustava, bez utvrdenoga po37

OdrediVanJe razdoblJa od 1987 do 1993. kao razdoblJa u koJemu su nastale danasnJe mafije mJe prmzvolJno Gorbacov Je 1987. dopust10 osmvanJe pnvatmh poduzeca (uglavnom u obhku zadruga) pod vrlo neJasmm UVJetlma, bez odgovaraJuC!h pravmh prop1sa, Clme Je nastao pocetm obhk protokap1tahzma, koJ1 Je cesto morao rad1tl po obrascu nezakomte zastlte U hstopadu 1993 Je]]CinJe UpotnjebiO tenkove da b1 ugus10 pobunu posljednjega ruskog parlamenta koJ1 Je bw osnovan u soVJetsko doba 1 time, zapravo, dovrs10 poht1cku tranz1C1JU Organ1z1ram knmmal uspostav10 Je svoJe poslovne mreze upravo u tomu nes1gurnom razdobl]u, u koJemu mtko os1m samog preds]edmka niJe znao tko Je za sto odgovoran, a tada su se u ot1macmu ruskoga bogatstva ukljucil11 mnogi pohtican KraJem 1993, s nov1m ustavom 1 nov1m demokratski 1zabramm parlamentom, RusiJaJe usla u neku vrstu normalne mstitucwnalnostl, ali do tada su se pnvreda, ddava 1 krlmlnal vee tohko 1sprepleh da Je to postalo obilJezJe novog sustava 38 V1d1 1zvore navedene u bilJescJ 29. V1d1 JOB Bohlen (1993, 1994 ); Bonet (1993, 1994 ), Ovcmsk1 (1993 ), KomlSlJa za s1gurnost 1 suradnJu u Europ1 (1994 ), Erlanger (1994a, b), GamaJunov (1994 ), Izvestl)a (1994b, c), KuznJecova (1996.), Podleskih 1 Teresonok (1994 ), SavateJeva (1994.); Tekucz pregled postsovjetskog tzska (1994 ), Bennet (1997)

186

GLOBALNA ZLOCINACKA EKONOMIJA

stupka stecaja. Ono sto je preostalo - ukljucujuCi tu osobito uvrijezeno misljenje da je posve u redu varati drzavu - nije bilo od velike pomoCi. 39 U uvjetima institucionalnog kaosa ubrzani prelazak na tdisne mehanizme, ukljucujuCi liberalizaciju kontrole cijena, otvorw je put divljem grabezu. Ljudi su se stali natjecati tko ce se ugrabiti vise drzavnog vlasnistva ne birajuCi sredstva, cesto i uz pomoc kriminalnih elemenata. Kao sto pise Goldman: "Moze se ustvrditi da su u stanovitoj mjeri ruski reformatori uCinili da pokret bude gori nego sto je trebao biti. " 40 Taj institucionalni kaos bio je tim veci sto se Sovjetski Savez raspao na 15 nezavisnih republika. Sluzbe sigurnosti i vojne snage bile su dezorganizirane, nalozi koje Je davala birokraciJa b1h su nejasni, u zakonodavstvu je vladao sve veb nered, a granicne kontrole nisu postojale. Prvobitni kapitalisti i kriminalc1 kretali su se razliC!tim repubhkama b1rajuci najpovolJmJe sredine, a opet djelujuCi na cijelom teritoriju nekada8nJega Sovjetskog Saveza. Zbog tehnoloske nerazviJenosti bilo je tesko uci u trag kretanju kapitala, robe i usluga na tome golemom podrucju. Lokalne mafue preuzele su kontrolu nad osamostaljenim drzavama i uspostavile vlastite mreze povezivanja. Mafzje i njihovi poslovni partneri uskocili su u informacijsko doba mnogo br:le od drzavne birokraciJe. KontrolirajuCi lokalna cvonsta i komunikacije, polukriminalni poslovi izbjegli su preostalu centraliziranu kontrolu. Oni upravljaju zemljom preko vlastitih mreza. 39 40

Goldman (1996: 42) Goldman (1996 40) Prva vlada demokratske RusiJe 1z 1992 hilaJe na vriJeme upozorena na moguce poslJedice ubrzane tranziClJe na trz1snu ekonomiJU bez prethodnog osmvanJa mstltuCIJa koJe b1 omoguc1le da trZiste praVIlno funkcwmra Medunarodna saV]etodavna komiSIJa ruske vlade, koJOJ sam bw na celu 1992 (v1d1 obJasn]enJe u prvom poglavlJu ovoga sveska 1 u drugom poglavlju prvoga sveska), dostav1la Je, uz neprestana usmena upozorenJa, nekohko puta mislJenJa llZ'JestaJe (koJe JOB Imam) koJI su upuCivah na CmJemcu da su trz1stu potrebne mstituciJe 1uredbe, kao sto Je pokazala poVIJest razVOJa kap1tahzma u drug~m zemlJama Burbuhs m1 Je u hpnJu 1992 rekao da se on slaze s nas1m argumentlma ah da "mocmc1 u KremlJu" podrzavaJu prag~natlcmJI, manJe sluzben pnstup, koJI ce omoguC!t1 vecu slobodu manevr1ran]a GaJdar, koJeg Je podrzavao MMF, cvrsto Je V]erovao u unutrasnJu sposobnost trhsmh snaga da same otklone prepreke Jednom kada se CIJene hberahZiraJU, a l]ud1 zapocnu rab1t1 svoJe kupone da hi stekh dwmce Kada Je 1996 ex post facto pnznao neke od problema nekontrohrane pnvatlzaciJe, ko]e Je nasa kom1S1]a predVld]ela u OZU]kU 1992., prebaclO ]e knvnju na "komumste 1 nJihove savezmke". Osobno ne m1shm da su Ga]dar, Burbuhs 1 drug~ vode prvoga JelJcmova kabmeta b1h korump1ram 1992 VJeruJem daJe glavm problem bw u tome sto msu 1mah mkakvu stvarnu pohtlcku 1h upravnu moe kako b1 utJecah na 1shode svoJlh odluka Tako su oslobod1h neobuzdane ekonomske s1le, a nJ1h su zaob1laz1h 1 nadvladah razm lob1JI unutar drzave 1 Izvan nJe. Kada su hberahzaciJa 1 pnvatizaClJa prerasle u opcu borbu za sve, a drzavne mst1tuc1Je msu mogle pruz1ti mkakvo Jamstvo, ubac1le su se 1 dJelomicnu kontrolu nad tim procesom preuzele razne mafiJe To Je vazna pouka za poviJest. Tamo gdJe nema I kada nema regulaciJe 1 kontrole leg~timmh snaga I drzave, nastupit ce nem1losrdna kontrola nas1lmh pnvatmh skupma Oslobodeno nesputano trZiste Je IStO sto I diVlje drustvo

187

KRAJ TISUCLJECA

Identificiranje aktera Tko se sve ukljuCio u taj proces prvobitne akumulacije koji se djelomice oblikovao pod utjecajem interesa kriminala? Zajednog od najuglednijih promatraca ruske politicke scene, Pavela Voscanova, odgovor je nedvojben: Kako je nastala ruska ddava kriminala? N a neki se naCin ona pojavila nakon prevrata koji se odigrao u kolovozu 1991. U to doba nova politicka elita zamislila se nad vjerojatno najvaznijim pitanjem - kako ekonomske i politicke promjene nakon prevrata uCiniti nepovratnima. Ti su se duznosnici jednoglasno slozili da moraju imati svoju drustvenu bazu - klasu vlasnika. Trebala je biti prilicno velika i sposobna podupirati svoje zastitnike. Problem je bio kako stvoriti takvu klasu kad se zna da su dotad svi bili manje-vise jednaki u pogledu dohotka i vlasnistva ... Sto je bila glavna smetnja novoj nomenklaturi u Kremlju? Zakon! Svaki zakon bioje preprekajer je, kao sto su izjavili predsjednicki pomocnici 1991., "sprecavao napredak demokracije". 41 Strateski i politicki interesi reformatora koji su bili na vlasti u razdoblju 1991.-1992. potaknuli su brz proces liberalizacije i privatizacije, koji je omoguCio stvaranje velike vlasnicke klase s cvrstim interesima za razvoj kapitalizma u Rusiji. Neki su od reformatora mazda imali na umu osobnu korist koju su mogli ostvariti zahvaljujuCi tome sto su bili na vlasti, kao sto su to neki konacno i ucinili sljedeCih godina. Medutim, najvaznije je to sto su, namjerno iii ne, onima koji su imali novae i moe omoguCili da prigrabe drzavno vlasnistvo - to jest cijelu Rusiju. Ti nazovikapitalisti bili su prije svega vodeCi clanovi komunisticke nomenklature koja je akumulirala bogatstvo, posebno u godinama perestrojke, prebacivsi drzavna novcana sredstva na privatne racune u inozemstvo. Vodeci clanovi Jeljcinova kabineta rekli su mi da u trenutku kad su oni dosli na vlast, zlata i deviznih rezervi sovjetske ddave vise gotovo uopce nije bilo, a to su kasnije potvrdili razliciti izvori. To je, medu ostalima, javno izjavio Jegor Gajdar 1996. godine. Povrh toga, tajni devizni racuni Komunisticke partije Sovjetskog Saveza jednostavno su nestali u globalnim novcanim tokovima. Sve zajedno, to bi najvjerojatnije moglo iznositi nekoliko desetaka milijardi dolara. I dio toga kapitala bio je dovoljan za kupnju mnogih ruskih nekretnina, poduzeca, banaka, robe i usluga, tim vise sto je politicki utjecaj, jos uvijek u rukama prijatelja nomenklature, olaksavao kupnju ddavnog vlasnistva. Sarno nekoliko mjeseci nakon raspada Sovjetskog Saveza, u ruskoj su se ekonomiji pojavila divovska financijska carstva, s vrlo razgranatim rasponom ulaganja. Uskoro su ti konglomerati uspostavili veze s novim politickim susta41

188

Voscanov (1995: 13)

GLOBALNA ZLOCINACKA EKONOMIJA

vom jer je - da bi se uspjelo u nesigurnom okruzju koje bi povremeno uzdrmala navala dekreta- institucionalni vakuum zahtijevao neku vrstu viadine ad hoc podrske. Bilo je i drugih aktera koji su aktivno sudjelovali u razvoju novoga, prvobitnoga ruskoga kapitalizma. Globalni organizirani kriminal, osobito sicilijanska mafija i kolumbijski karteli, iskoristili su priliku da u ruskom kaosu peru znatne svote novca, kao i da mijesaju "prljavi novae" s milijardama krivotvorenih dolara. 42 Sam Gajdar je 1994. priznao da postoje goleme svote "prljavog" novca, vee opranoga kapitala i kapitala koji se upravo prao u Rusiji. 43 Osiguravsi si krajem osamdesetih i pocetkom devedesetih godina polozaj u zemlji, globalne kriminalne mreze iskoristile su proces privatizacije. Povezavsi se s ruskim organiziranim kriminalom i potaknuvsi razvoj novih kriminalnih organizacija, uspostavile su vezu i s krijumcarskim mrezama koje su nicale oko skladista oruzja, nuklearnih pogona, naftnih polja i rudnika skupocjenih i plemenitih metala. 44 Kadaje institucionalni sustav 1991. definitivno propao i ustupio mjesto procvatu posve kaoticne trzisne privrede, gdje se veCina aktivnosti zbivala na ulici, kriminalci svih vrsta, stari i novi, iz razliCitih etnickih sredina, razmiljeli su se poput parazita i uvukli u biznis koji se pojavio, mali i veliki bez razlike. Mnoge neprofitne organizacije, na primjer Nacionalna sportska fondacija, Fond za invalide afganistanskog rata i Sverusko udruzenje gluhih, inace oslobodene poreza, pale su pod utjecaj maflje. UvozeCi cigarete bez carine kao humanitarnu pomoc i ulazuCi u naftne kompanije, u biznis izuzet od poreza, vjerojatno pod zastitom mafije, usla je cak i Ruska pravoslavna crkva. 45 Zbog nedostatka djelotvorne ddavne regulative ikontrole, izmedu rasta privatnog poslovanja i zastite sto su je (utjerivanjem dugova) pruzale kriminalne mreze uspostavio se simbiotski odnos. Biznis u koji je usao kriminal povezao se s politicarima na lokalnoj, pokrajinskoj i ddavnoj razini, tako da je na kraju doslo do sprege triju sfera - politike, biznisa i kriminala. To ne znaci da kriminal ima kontrolu nad politikom ili daje veCina poslova kriminalna. To jednostavno znaci da se poslovi odvijaju u sredini u koju se duboko uvukao kriminal, da je za poslovanje potrebna zastita politicke vlasti ida su mnogi politicari u devedesetim godinama putem svojih poslovnih kontakata nagomilali znatna bogatstva.

42 43 44 45

Sterling (1994.) Intervju s Gajdarom u listu Trud, 10. veljace 1994. Beaty (1994.); Handelman (1995.); Gordon (1996.) Business Week, 9. prosinca 1996.; Specter (1996.)

189

KRAJ TISUCWECA

Mehanizmi akumulacije Mehanizmi putem kojih se odvija ta prvobitna akumulacija kapitala u Rusiji su raznovrsni - smjela i mastovita rjesenja su uobicajena praksa ruskih kapitalista i varalica. Osnovni mehanizam bio je proces privatizacije, koji je voden na sasvim netransparentan nacin, uz vrlo slabu kontrolu i nepouzdano racunovodstvo. Svaje vrijedna ruska imovina upravo kroz nekontroliranu privatizaciju rasprodana po smijesnoj cijeni bilo kame tko je imao novca i moCi da kontrolira transakciju. Zdruzeni takvim nacinom i istim interesima nasli su se zajedno, htjeli-ne htjeli, drzavni sluzbenici, bivsi pripadnici nomenklature i organizirani kriminal, ruski i medunarodni. Nekoliko "megamucki" nastalih uoci privatizacije pridonijelo je destabiliziranju ekonomskih institucija i ukljucenju osnovnog kapitala u prvobitnu akumulaciju ruske imovine. Claire Sterling razotkrila je i detaljno dokumentirala jednu od vjerojatno najveCih "mucki" u razdoblju 1990.-1992., koju su pokrenule globalne kriminalne mreze, osobito sicilijanska mafija preko kontakata sa sovjetskom vladom i, vjerojatno, sa zapadnim tajnim sluzbama. Pozivam se na njezin izvjestaj koji navodi niz pouzdanih izvora, citirajuCi imena, mjesta, datume i osobe. 46 U najkraCim crtama, preko niza posrednika koji su se prikazivali kao "svjetski poslovni ljudi", kriminalne organizacije i njihove veze srusile su vrijednost rublja kupujuci "prljavim" dolarima uz velike popuste milijarde rubalja u Rusiji i nudeCi ih na svjetskom tdistu po niskim cijenama. Stovise, one su pronijele glas o jos veCim transakcijama, pridonoseCi time vecem padu rublje. Nekima iz nomenklature bilo je u interesu da bezvrijedne rublje zamijene cvrstom valutom, radi osobne koristi i zato da bi povecali devizne rezerve sovjetske drzave. Te su transakcije ubrzale odlazak kapitala iz Sovjetskog Saveza tijekom posljednjeg razdoblja perestrojke. Cini se da su se za neke od tih transakcija kao jamstvo rabile drzavne zlatne rezerve. Zbog pada vrijednosti rublja, ruska sredstva za proizvodnju i ruska roba postali su mnogo jeftiniji. Kriminalne mreze, spekulantski posrednici i sefovi nomenklature s nagomilanim milijardama rubalja i s nekoliko milijuna dolara usli su u kupnju i krijumcarenje nafte, sirovina te dragocjenih i plemenitih metala. Oni su takoder investirali u nekretnine, hotele i restauracije, a pokupovali sui velike pakete privatizacijskih kupona ad privatnih gradana koji nisu znali sto bi s njima ili su bili prinudeni prodati ih. Kad je jednom zadobio pozicije u ekonomiji, spekulativni i kriminalni kapital trazio je i dobio podrsku sovjetske, a kasnije 46

190

Sterling (1994: 169-243)

GLOBALNA ZLOCINACKA EKONOMIJA

i ruske vlade za investiranje u zemlju i za uvozno-izvozne djelatnosti. Te su se investicije, koje su potjecale od opranog novca i/ili pronevjere ddave, znatno oplodile. Buduci da su se mnogi zakoniti strani ulagaCi uskoro povukli zbog straha od nesigurne situacije, sovjetsko i rusko zakonodavstvo, kojeje favoriziralo strani kapital i trgovinu, radiloje uvelike u korist parakriminalnih mreza. Otkrivenje tocan identitet nekih od kreatora makinacija (Sterlingova navodi Amerikance Lea Wantu i Marca Richa), ali oni nisu nikad uhvaceni te su nastavili voditi poslove iz svojih sigurnih utoCista u drugim zemljama (Rich se 1994. nastanio u Zugu u Svicarskoj). Sterlingovaje procijenila daje nezakonito krijumcarenje kapitala 1992. dostiglo vrijednost oko 20 milijardi americkih dolara, a nezakonit odljev nafte i drugog materijala u sljedecoj godini 17 milijardi dolara. To je nekoliko puta vise od ukupnih izravnih investicija u Rusiju u razdoblju 1991.-1996. Dok prica Sterlingove ima sva obiljezja trilera, njezina dokumentacijaje dovoljno ozbiljna da sve to izgleda vrlo vjerojatnim, a glavnina njezinih argumenata podudara se s drugim izvorima. 47 Stovise, iako nemam vlastitih Cinjenicnih dokaza, slika o ilegalnim poslovima i ekonomskoj destabilizaciji koju sam stvorio tijekom terenskog istrazivanja u Rusiji u razdoblju 1989.-1996., ukljucujuCi intervjue na najvisoj razini sovjetske i ruske vlade, nije u suprotnosti s pricom Sterlingove, Handelmana, Voscanova i mnogih drugih promatraca i izvjestitelja. Ipak, spekulativni manevri globalnoga kriminala koji su se odvijali u kaoticnim danima raspada Sovjetskog Saveza nisu mogli biti jedini uzrok sprege politike, biznisa i kriminala koja je obiljezila zivot u Rusiji devedesetih godina dvadesetog stoljeca. Dramaticne pogreske sto ih je najprije pocinio Gorbacov, a kasnije ruski demokrati, dezorganiziravsi sovjetski sustav i nicim ga ne zamijenivsi, stvorile su uvjete za preuzimanje jedne od najveCih i prirodno najbogatijih zemalja u svijetu. Upravo to prvobitno prisvajanje bogatstva, uz podrsku ili toleriranje vlasti, objasnjava poraznu nazocnost kriminala, a ne obratno. Ali - za razliku od americkih "baruna pljackasa", koji su iskoristili sva sredstva sto su im bila na raspolaganju da bi, osim sto su se obogatili, akumulirali kapital za ulaganje - prvobitni ruski kapitalizam duboko je uvucen u globalni kriminal i globalne financijske mreze. Cim se ostvare, profiti se salju u anonimni vrtlog globalnih financija, od kojih se jedan dio, nakon sto je lijepo opran, ponovno ulaze u profitabilnu, ali riskantnu, rusku ekonomiju. I tako se pljacka Rusije nastavlja, kao izvor lako stecenoga profita i kao podloga za medunarodne kriminalne aktivnosti, ciji se prihodi rasprse u globalnoj financijskoj mrezi. 47

Argumenti Sterlingove (1994.) podudaraju se s drugim izvorima navedenim u biljeskama za ovo poglavlje.

191

KRAJ TISUCLJECA

U kolovozu 1999. upoznao je The New York Times medunarodnu javnost sa sofisticiranim naCinom ilegalnog prebacivanja kapitala iz Rusije preko Newyorske banke posredovanjem niza tvrtki sa sjedistem u Britaniji, Svicarskoj, SAD-u ina nekoliko off shore lokacija. Procjenjuje se da su posrijedi deseci milijardi dolara. S obzirom na razmjere tih transfera, uskoro je postal a jasno da ruske mafije ne mogu biti jedini izvor tog kapitala unatoe tome sto u nekim od tih operacija sudjeluje g. Mogilevic, izraelski ddavljanin i poznati boss istocnoeuropskih mafija, koji je prije zivio u Budimpesti. Kako se afera sljedeCih mjeseci razvijala, europski tisak, kao i ruski tisak, mnogo je pisao 0 sirokoj mrezi interesa usmjerenih prema poreznim prijevarama i nezakonitom izvozu sve veCih svota iz Rusije. Iznijeto je misljenje da su bankari i ddavni duznosnici skrenuli i prebacili izvan Rusije velik dio zajmova MMF -a toj zemlji, uz znanje vrlo visoko pozicioniranih osoba u ruskoj vlasti. Cianci objavljeni u Carriere della Sera izravno su spominjali upletenost upravitelja Kremlja i obitelji predsjednika Jeljcina. Londonski The Times (7. studenog 1999.) dokumentirao je ilegalni prijenos sredstava iz Rusije u Sjedinjene Drzave preko britanskih banaka i iznio optuzbu da je taj novae trebao biti mito americkim duznosnicima u Washingtonu. Kako su informacije i protuinformacije postale politickim streljivom i u Rusiji i u svijetu, bivalo je sve teze razluciti cinjenice, izmisljotine i manipulacije, a kamoli dokazati nesto u toj sve vaznijoj i sve opskurnijoj aferi. Da bi bilo jasnije, reCi cu sljedece: Prvo, u temelju toga nezakonitog izvoza kapitala lezi apsurdna i opskurna regulativa ruske vlade u pogledu kontrole kapitala i oporezivanja poslovnih subjekata te posve proizvoljna primjena tih propisa. Stoga legitimni poslovni subjekti u Rusiji, narocito u financijskom sektoru i u izvoznim djelatnostima moraju pribjegavati izvanrednim mjerama kako bi mogli funkcionirati: to ukljucuje placanje za legitiman izvoz u inozemstvo i ulaganje profita u druge zemlje kako bi se izbjegla ogranicenja ruske birokracije. To mazda jest nezakonito, ali samo po sebi nije vezano za mafiju. Drugo, izbjegavaJ:\ie poreza mora se rijesiti izvan zemlje. Trece, profitima od nezakonito prisvojenih sredstava u vladi i oko nje takoder treba izlaz. Cetvrto, vladini sluzbenici na raznim razinama uprave pokrivaju te sheme kako radi nezakonitog izvoza kapitala tako i radi stjecanja prihoda te zauzvrat dobivaju svoj udio i ulaze u klub izvoznika kapitala. Peto, vjerojatno je da su neke zlocinacke organizacije pomogle uspostavljanju mreza nezakonitog optjecaja kapitala, iskoristavajuci ih i za praJ:\ie vlastitih prihoda. Sesto, mreza posrednika i u Rusiji i na Zapadu razvila je slozen sustav poduzeca u sjeni i financijskih institucija, od kojih veCina djeluje u sivoj zo192

I ,....,-Ra-zd_o_b_lje--,1

I

I

-[~:H.'.IIml~m.

''4F1iWU;f'fW11 Djelatnost

II

Akteri

II

Obiljeija

JKRIMINAL NA .. ~-------liNtSKOJ RAZINI

I I

Obiljeija

II

Akteri

l1-------~ II

Djefatnost

I

Nezokonita trgovino, spekulocije

Prije

1990.

~

Pocetak

1990-ih

~

Sofisticironi reketi radi zostite, prijevore

Potkraj

1990-ih

§ ~

~

1:':1

~

Zastitorske tvrtke

1999.

,, Ekonomska spijunoio

& ,

Banke i druge . zokonite djelotnosfi

Droge, cyber kriminol, krivotvorenje

* tradicionalni gangsterski klanovi ~

(C

Cl:l

Grafikon 3. 7 Evolucija nezakonitih i kriminalnih mreza u Rusiji /zvor: Control Risk, The Econom1st (1999a)

~ ~

KRAJ TISUCLJECA

ni medunarodne trgovine, kako bi izvukla ruski kapital iz raznih izvora i profitirala od svojih sivih poslova. I naposljetku, N ewyorska banka i druge ugledne financijske institucije jednostavno uzimaju taj novae i ne postavljaju nikakva pitanja: zapravo, nagraduju svoje ruske namjestenike za njihove unosne poslovne veze - narocito kada se radi o noveu reda veliCine desetaka milijardi dolara. U toj fazi novae nema nikakvih ogranicenja i dio se cak maze ponovno uloziti u Rusiju kao strani kapital, pod novim, povoljnijim uvjetima. I stoga je ono sto mediji nazivaju ruskom mafijom tek malen dio goleme mreze nezakonitih operaeija putem koje dobar dio bogatstva zemlje (i mazda dio medunarodne pomoci) prisvaja nekoliko pojedinaea te se na koneu prebaeuje u globalne financijske mreze u suradnji (svjesnoj iii ne) s velikim zapadnim bankama i finaneijskim institucijama. 48 U kolovozu 1999. u casopisu The Economist objavljen je, nakon istrazivanja evolucije ruske ekonomije u sjeni tijekom 1990-ih, graficki prikaz pretvaranja te ekonomije iz manjih kriminalnih aktivnosti marginalnih pojedinaea i etnickih mafija u prave kriminalne aktivnosti koje su se intenzivirale tijekom proeesa privatizaeije, aktivnosti pod kisobranom drzave i (dodajem ja) sa znanjem zapadnih vlada i institueija koje su odabrale odobravati korupeiju sve dokje Rusija politicki podvrgnuta svojemu prozapadnjackom vodstvu (vidi grafikon 3.1). Taka se pljacka Rusije nastavlja, kao izvor lakih profita i kao platforma za medunarodni kriminal i nezakonite aktivnosti koje se sire u globalnim finaneijskim mrezama. Velika veCina ruskog drustva iskljucena je iz informacijskog doba sto vlada krajem ovog tisucljeca. Ali ruski kapitalizam kojim hara kriminal potpunoje uronio u globalne tokove bogatstva i moCi, kojima se mogao prikljuciti unistavanjem nada u razvoj ruske demokraeije. 49

48 49

194

Sazeti prikaz i kronologija dogadaja do studenog 1999. mogu se naCi, na ruskom jeziku, na web stramc1 http://www.polit.ru/stones.html. Za informacije iz zapadnih izvora vidi Bonner i O'Brien (1999.) 1 The Economist (1999a). Castells i Kiselyova (1998)

GLOBALNA ZLOCINACKA EKONOMIJA

N arkotrgovina, razvoj i ovisnost u Latinskoj Americi50 ZapanjujuCi razvoj narkoindustrije od 1970-ih naovamo izmijenio je ekonomiju i politiku Latinske Amenke. ValJa pre1spitati klasicne paradigme ovisnosti i razvoja i ukljuciti kao temeljnu znacajku osobitosti industrije droge i njezin duboki prodor u drzavne institucije i drustvenu organizaciju. IndustnJa se uglavnom usredotoC!la na proizvodnju, preradu i izvoz koke i kokaina. Medutim, u devedesetim godinama heroin postaje sve vazniji, a marihuana, osobito u Meksiku, dobiva ponesto od vaznosti kakvu je imala u sezdesetim i pocetkom sedamdesetih godina. Oko mocnih kriminalnih mreza koje su izrasle iz trgovine drogom, organiziraju se druge kriminalne aktivnosti (osobito pranje novca, krijumcarenje, trgovina oruzJem, trgovina imigrantima, medunarodna prostitucija i otmice), i tako se stvara slozeni sVIJet kriminala CiJa vrlo decentralizirana struktura prozima i obiljezava sve drustvene zajednice u Latinskoj Americi. Narkoindustrija ima nekoliko bitnih obiljezja. 1. PokreceJe ponuda, a orlJentlranaJe na izvoz. Njezino prvobitno ijos uvijek najvaznije tdiste su Sjedinjene Ddave. Medutim, Zapadna Europa i bogate aziJske zemlje takoder brzo postaju vazna trzista. Za ilustraciju konacne dobiti u industriji kokaina, procjenjuje se kako su troskovi proizvodnje u Kolumbiji za kilogram kokaina 1991. (ukljucujuCi troskove proizvodnje za pastu koke koja dolazi iz drugih zemalja) iznosili 750 americkih dolara; njegova izvozna cijena iz Kolumbije bila je oko 2000 dolara; cijena na veliko za isti kilogram u Miam1ju iznosilaje 15 000 dolara; ana ulicama americk1h gradova, gdJe se prodaje na grame, nakon sto se povoljno pomi50

Jednu od naJboljlh pohtlcko-ekonomsk1h anahza trgovme drogom u LatmskoJ Amenc1 dao Je Thoum1 (1994 ) Iako Je u nJezmu sred1stu KolumhlJa 0 medunarodnoJ struktun mdustr!Je droge u LatmskoJ AmerlCl, v1d1 Arnedy (1990 ), Tokathan 1 Bagley (1990 ), Del Olmo (1991 ), S1mposw Internacwnal (1991 ), Laserna (1991 ), 1Bastlas (1993) 0 utJecaJu prmzvodnJe koke 1trgovme kokamom na nacwnalne 1regwnalne ekonomlJe, v1d1 Laserna (1995, 1996) Da b1 se razumJela ps1holog1Ja, drustvem kontekst 1pohtlcke 1mphkac1Je trgovme drogom mozda Je dokument koj1 naJvise nadahnJUJe, 1zmman roman Gabnela GarciJe Marqueza Notlcw de un secuestro (1996) 0 kulturolosklm d1menz1Jama SVlJeta trgovme drogom v1d1 De Bermeres (1991 ), Prolongeau (1992 ), 1SalazanJaram1llo (1992) 0 vezama 1zmedu mdustr1Je drogom 1 o odnos1ma SAD-a 1Latmske Amenke, v1d1 klas1cnu knjlgu Scotta 1Marshalla (1991 ) 0 BohV1J1, v1d1 Laserna (1995 ) 1Pasqmm 1 De M1guel (1995 ) 0 Ekvadoru, Bagley et al (1991 ) 0 Venezueh, Azocar Alcala (1994) 0 Meks1ku, MeJia Pneto (1988 ), Garcia (1991 ), 1 peto poglavlje drugoga sveska 0 Peruu, Turbmo (1992 ), Pardo Segovia (1995) Glavm 1zvor mformaClJa 1 1deJa o pohtlckoJ ekonom1Jl trgovme drogom u LatmskoJ Amenc1 Je Roberto Laserna, profesor ekonomlJe na Umvers1dad Mayor de San S1mon, u Cochabamb1 Na8a suradnJa na mtelektualnom planu koja traJe dulje od petnaest godma znatno Je utjecala na form1ranje moJega ffi1SlJenJa o tom problemu, Iako on ne snos1 mkakvu odgovornost za moJe moguce pogreske Takoder moJ boravak u La Pazu 1 Cochabamb1 1985 , uklJUCUJUCll vrlo zammlJlV poSJet Chapareu, tada Jednom od sred1sta uzgoJa koke u LatmskoJ Amenc1, b1h su b1tm za razumlJevanJe mdustnJe droge

195

KRAJ TISUCLJECA

jesa ("cut") s drugim sastojcima, ta vrijednost moze doseci 135 000 dolara. 51 Troskovi transporta i distribucije te zastite tih nacina distribucije oCito su povezani s nelegalnim poslovima i stalnom potraznjom u SAD-u. 2. Narkoindustrijaje u potpunosti internacionalizirana, s vrlo striktnom podjelom posla izmedu razlicitih lokacija. I opet sto se tice kokaina, listovi koke se u predjelu Anda uzgajaju i konzumiraju tisucama godina. 52 Kolumbija proizvodi oko 40 posto kokina lisca na svijetu, Bolivija i Peru zajedno sljedeCih 40 posto, a ostatak uglavnom Ekvador, Venezuela, te u novije vrijeme Brazil i Meksiko. Listovi koke se u kokinu pastu, a potom u bazicnu koku, obicno pretvaraju u zemljama u kojima se uzgaja koka iako podalje od polja da bi se izbjeglo otkrivanje proizvodnje. Na primjer, kada sam posjetio Chapare u pokrajini Cochabambi, tada glavni centar za proizvodnju koke u Boliviji, pasta koke proizvodila se na udaljenosti od oko 100 km od Chaparea, u selima smjestenim u doline sto okruzuju grad Cochabambu. Iz sela se prenosila, na ledima nosaca, na skrivene iskrcene Cistine u sumi. Odatle, kao i iz Alto Huallage, glavnog podrucja za proizvodnju koke u Peruu, pasta koke i bazicna koka prenose se zrakoplovima u Kolumbiju, gdje su glavni centri industrije koji kontroliraju proizvodnju od druge polovine 1970-ih. Usprkos represiji, Kolumbija ostaje glavno srediste za proCiscavanje i daljnju obradu kokaina. U njoj je takoder smjesten menadzment i prodajni centri iz kojih se organizira najdelikatnija operacija - prijevoz na bogata trzista, osobito u Sjedinjene Drzave. Usto, nakon sto su potkraj 1990-ih peruanska i bolivijska vlada, na zahtjev Americke agencije za suzbijanje droge, pojacale pritisak na uzgajivace koke, i Kolumbija je postala velik centar za uzgoj. Nairne, zbog golemih podrucja u toj zemlji nad kojima kolumbijska drzava nema nadzor seljaci mogu uzgajati listove koke uz manji rizik nego u drugim zemljama. N akon primitivnog krijumcarenja u pocecima industrije, kada su kokain prenosili ljudi, danas se transport u Ameriku uglavnom obavlja malim zrakoplovima koji lete s Kariba. Takav nacinje prvi put organizirao vodeci trgovac drogom Carlos Lehder, kojije kupio otok Norman's Cay na Bahamima i svoju pistu posudivao drugim izvoznicima. Tako je stvorio temelj kojije omoguCio suradnju medu izvoznicima- fleksibilni kartel. Ali rabe se i mnogi drugi nacini. Buduci da carinici sve vise hvataju krijumcare, droga se prenosi komercijalnim zrakoplovnim kompanijama, teretnim brodovima, osobnim teklicima, kokain se skriva u legalno izvezenu robu (gradevni materijal, staklene ploce, voce, konzerve, odjecu itd.); osobito se devedesetih godina rabi kopneni transport preko meksicko-americke granice. Tako su se devede3etih godina meksicki narkokarteli jako razvili, najprije samo 51 52

196

Thoumi (1994: 295) Laserna (1996.)

GLOBALNA ZLOCINACKA EKONOMIJA

kao posrednici za Kolumbijce, a potom su se osamostalili pa su uz kokain koji su prenosili kao partneri Kolumbijaca, dodali heroin, amfetamine i marihuanu. U mnogim slucajevima primjenjuje se izravna metoda transportiranja: podmiCivanje sluzbenikajedne ili vise zemalja. Tu sui mastovitija rjesenja: primjerice, u 1999. su suprugu americkoga pukovnika zaduzenog za vojne operacije SAD-au Kolumbiji nagovorili da iz americkoga veleposlanstva u Kolumbiji posalje sest paketa u New York City. 53 Duge rute, kao sto su one za Europu ili Aziju, ovise uglavnom o teretnim brodovima iz kojih se, kad stignu blizu obale, roba ukrcava u male camce. To se obavlja u Galiciji u Spanjolskoj, gdje je jedna od glavnih ulaznih tocaka u Europu, a posao su preuzele mreze koje su se tradicionalno bavile krijumcarenjem cigareta u Galiciji. Krijumcarske mreze u SAD-u obicno su pod kontrolom Kolumbijaca ili njihovih partnera. Cesto Meksikanci rabe imigrantske mreze, i to osobito ljude svoje nacionalnosti ili cak iz svojega kraja pa se stvaraju mreze sto se zasnivaju na medusobnom povjerenju. U Europi i Aziji kolumbijski karteli dostavljaju robu, a za svaki teritorij zaduzuju neku kriminalnu organizaciju koja potom ima kontrolu nad distribucijom. Guayaquil ima glavnu ulogu u morskom prijevozu za SAD. Venezuela je glavno polaziste za otpremu robe zrakoplovom za Europu. Druga vazna stavka u toj industriji su kemikalije koje se uglavnom uvoze iz Svicarske, Njemacke i Amerike, ali u posljednje vrijeme sve vise dolaze iz latinskoamericke kemijske industrije, osobito iz Argentine i Brazila. Iako se u Brazilu uzgaja ogranicena koliCina koke, on se takoder ukljuCio u industriju njezine prerade buduCi da su laboratoriji u Kolumbiji pod sve veCim pritiskom Americke agencije za suzbijanje droge. Premda se zemljopisna slika narkotrgovine mijenja i siri, u unutrasnjoj hijerarhiji ona ima zapanjujucu stabilnost pa kolumbijski "karteli" uspijevaju zadrzati svoju dominaciju. Koji su razlozi tome i kakvi mehanizmi tu djeluju objasnit cemo u daljnjem tekstu. Tri najvaznije promjene u medunarodnoj podjeli rada u narkoindustriji devedesetih godinajesu: a) pojava Meksika kao kvaziautonomnog izvoznog centra, zahvaljujuCi tome sto je blizu SAD-a; b) stratesko udruzivanje kolumbijskih kartela i zloCinackih organizacija diljem svijeta, osobito sa sicilijanskom mafijom i ruskim kriminalnim mrezama; c) siroka upotreba nove komunikacijske tehnologije, osobito mobitela i prenosivih racunala, radi komunikacije i pracenja transakcija, cime se povecava fleksibilnost i slozenost te industrije. 53

McFadden (1999.)

197

KRAJ TISUCLJECA

3. Presudna komponenta cjelokupne industrije drogaje sustav pranja novca. On je takoder pod kontrolom glavnih narkotrgovaca iz Kolumbije i Meksika, ali posao obavljaju specijalizirani zastupnici koji su uglavnom smjesteni u bankama i financijskim institucijama u Kolumbiji, Venezueli, Panami i Floridi. Financijske institucije na raznim malim karipskim otocima, kao sto su Kajmanski otoci, Turcos y Caicos, Aruba i Bahami odigrale su bitnu ulogu kao ulazne tocke za pranje novca u 1980-ima, ali zbog izlozenosti i malih financijskih sustava, njihova uloga u globalnom pranju novca je oslabjela, iako sujos uvijek dovoljno sigurne da narkotrgovci mogu otvarati osobne racune i drzati novae u njihovim bankama. 4. Cijeli niz transakcija temelji se na prisili u oblLku zapanjujuce razine nasilja. Sve velike zloCinacke organizacije uspostavile su vlastite mreze ubojica (na primjer, kolumbijski sicarios), od kojih su neke visoko specijalizirane i profesionalne. Mnoge organizacije, na tisuce njih, imaju zadatak nadzirati i terorizirati cijele gradove, a to cine ili kao clanovi organizacije ili pojedinacno po narudzbi. Osim prisile, te mreze ubojica takoder su instrumenti konkurencije i zastite kada se organizacije medusobno bore za kontrolu nad nekim trzistem ili se svadaju oko uvjeta pod kojima se dijeli dobit. Doista, kao sto opaza Thoumi, veliko nasilje sluzi kao "ulaznica" za zloCinacku organizaciju koja na taj nacin od pocetka pokazuje da se na nju mora racunati kao najakog konkurenta u industriji. 54 Ako nemaju sredstva za preuzimanje rizika i poriv da riskiraju, jednostavno ce biti uklonjeni prije nego sto steknu bilo kakav polozaj na triistu. 5. Da bi industrija mogla poslovati, mora se sluziti korupcijom i prodrijeti u institucije na svim razinama sustava. N arkotrgovci moraju podmititi i/ili zastrasiti lokalnu i drzavnu vlast, policiju, carinu, suce, politicare, bankare, kemicare, transportne radnike, novinare, vlasnike medija i poslovne ljude. Za veCinu tih ljudi alternativa izmedu stjecanja poprilicne svote novca i prepustanja svoje obitelji teroru kriminalaca previse je snazna da bi joj mogli odoljeti. Ako driavna vlast odlucno ne pokaze svoju moe, narkomreze preuzimaju kontrolu nad onoliko ljudi i organizacija koliko im je potrebno u nekoj sredini. Is tina je, doduse, da izravni napad na driavu, kakav su izveli Pablo Escobar i kartel Medellin u Kolumbiji u razdoblju izmedu 1984. i 1993., obicno zavrsava pogubno za kriminalce. Medutim, taktika Medellina hila je ekstremna i jako povezana s licnostima voda, Rodriguezom Gachom "el Mexicanom", koji je ubijen 1989. godine, i Pablom Escobarom kojije bio duboko ogorcen vladom zato sto gaje proglasila politickim odmetnikom. Kartel Cali, jednako nemilosrdan i nasilan kao Medellin, razvio je suptilniju strategiju za infiltriranje u driavne organe vlasti. 54

198

Thoum1 (1994.)

GLOBALNA ZLOCINACKA EKONOMIJA

Umjesto ubojstvima, posluzio se potkupljivanjem a ubojstva je prepustio Medellinu i osoblju nizega ranga koje se lako moglo drzati u pokornosti. Kao rezultat takve strategije, kada su vode kartela Cali, Miguel i Gilberta Rodriguez Orejuela konacno hili uhiceni u sijecnju 1997., osudeni su na zatvorske kazne koje najvjerojatnije nisu bile dulje od tri ili cetiri godine. Sustavna korupcija drzave i krajnje nasilje kao nacin zivota temeljne su sastavnice narkoindustrije.

Kakve su ekonomske posljedice narkoindustrije za Latinsku Ameriku? Nema sumnje daje kriminalna ekonomija cinila prilicno velik i najdinamicniji segment latinskoamericke ekonomije na kraju tisuCljeca. Za razliku od tradicionalnih modela internacionalizacije proizvodnje i trgovine u Latinskoj Americi, taje grana industrije izvozno orijentirana, pod kontrolom Latinske Amerike i dokazano konkurentna na globalnom tdistu. Cak i kada hi se u buducnosti prava biljka zamijenila sintetickim drogama, mreze cija je baza u Kolumbiji vee imaju razraden sustav, ukljucujuCi financiranje odjela za istrazivanje i razvoj koji rade na stvaranju novog proizvoda i novih tehnologija transporta, kako hi zadrzali prvenstvo na trzistu. Sjedinjene Ddave su zemlja koja ovisi o potrosnji droge i iznimno trpi zbog kriminala, dezintegracije drustva, na nju pada teret policijskih, sudskih i zatvorskih troskova, a glavni uzrok svega toga je kriminalizacija droga i trgovina drogom. Ulogu u svijetu droge ima i heroin iz Azije, a americke i sicilijanske mafije, kao i domace bande, u mnogim americkim gradovima imaju vaznu ulogu na kriminalnoj sceni. lpak, trgovina drogom koja ima temelje u Latinskoj Americi osnovna je komponenta americkog kriminala, do te mjere da u americkoj politici prema Latinskoj Americi prevladava opsesija da je borba protiv opskrbe iz Latinske Amerike zapravo borba protiv trgovine drogom. Zaustaviti na taj nacin trgovinu drogom nemoguc je zadatak, ali on je potpuno promijenio odnose izmedu Sjedinjenih Drzava i Latinske Amerike od staromodnog imperijalizma u histericno gonjenje neuhvatljivog neprijatelja koji, neprestano izmicuci, unistava cijele politicke sustave. Ako je narcotrafico preokrenuo obrazac ovisnosti, hoce li on djelovati na razvoj? 0 tome se vode zestoke rasprave. Francisco Thoumi, vodeCi ekonomist u Latinskoj Americi koji se bavi proucavanjem trgovine drogom s aspekta politicke ekonomije, misli da nece. Drugi, kao Sarmiento, povezuju razvoj u Kolumbiji s inozemnim novcanim doznakama i ulaganjem ko199

je je donijela trgovina drogom. 55 Neki pak, poput Laserna, zauzimaju srednju poziciju, smatrajuCi da ekonomski ucinak prerade koke/kokaina ovisi o tome kakvu vrstu razvoja procjenjujemo, iz kojeg segmenta industrije i gdje se ona odvija. 56 Sklon sam sloziti se s njim. U Boliviji, Peruu, Ekvadoru i Kolumbiji, podrucjima gdje se uzgaja koka, raste dohodak ali se ne poboljsavaju uvjeti zivota. To je stoga sto neizvjesnost proizvodnje sprjecava stalno ulaganje u ta naselja. Rijec je o pogranicnim gradovima gdje se sve zbiva "u trku", postrojenja su spremna za razmontiranje i ponovni pocetak na nekoj drugoj lokaciji 100 km dublje u prasumi. Ono sto sam vidio u Chapareu 1985. godine, kadaje proizvodnja hila na vrhuncu, bile su sirotinjske barake bez sanitarnih uredaja, bez vode, s vrlo malim koristenjem struje, bez skola, bez zdravstvenih ustanova, s vrlo malo zena, i jos manje djece. Ali takoder sam, najednomu mjestu gdjeje bilo samo tri kilometra poplocene ceste, vidio mnostvo mercedesa i BMW-a, obilje japanskih elektronickih uredaja ijedno neukljuceno racunalo ciji mije vlasnik ponosno rekao dace to biti glavno sredstvo za izobrazbu njegove djece. VeCinu novca sto su ga zaradili uzgajivaci koke u Chapareu (oko 20 000 americkih dolara na godinu po jednoj obitelji uzgajivaca, a ostvare se cetiri herbe u godini) mijenjali su za pesose na ulici kako hi kupili kamion ili izgradili kucu u svojemu selu. Dio novca ulagao se u banke u Cochabambi a potom se taj kapital prao preko La Paza, Kariba i Miamija. Cak se ni u Cochabambi nije vidjelo neko bogatstvo, osim pet-sest novoizgradenih vila. Medutim, za moga drugog posjeta 1998. vidio sam u Cochabambi mnogo vise vila i mnogo napadniju potrosnju, kao da seta "narkoburzoazija" osjecala sigurnije i respektabilnije. La Paz i bolivijska ekonomija u cjelini mnogo su vise profitirali. U Peruuje takoder bilo neke koristi- dio zapanjujucega investicijskog ulaganja u razdoblju izmedu 1992. i 1996. vjerojatno je potekao od kriminalne ekonomije. Ali seljaci iz Alta Huallage, regije kojaje uglavnom pod kontrolom gerilaca iz skupine Sendero Luminoso, vezanih za narkotrgovce, cini se da nisu imali mnogo koristi od tog procvata. Kolumbijci su prisvojili mnogo veCi dio profita, iako se najveci dio sigurno reciklirao na globalnim financijskim trzistima za profit maloga kruga elite Ciji su poslovi hili povezani s kriminalom. Ali od sredine osamdesetih godina, gradevinarstvo, poduzetnistvo i ulaganje u Kolumbiji hili su u znatnom usponu. Usprkos pustosenju narkoterorizma i politickoj nestabilnosti, 1995. u glavnom gradu Bogoti i podrucju oko njega rast bruto nacionalnog dohotka bio je oko 12 posto. Tijekom moje sasvim nadrealisticke vecere s gradonacelnikom Medellina, u Bogoti u prosincu 1994., on mi je izlozio grandiozne planove za razvoj grada, zakoraknuvsi u dvadeset prvo stoljece. Jasno je da sene moze to55 56

200

Sarmiento (1990.) Laserna (1995., 1996.)

GLOBALNA ZLOCINACKA EKONOMIJA

cno utvrditi potjece li val ulaganja koji je nastupio sredinom devedesetih godina iz knmmalnih izvora. Ipak, imamo li na umu da se regularni strani kapital drzi na razumnoj udaljenosti od kolumbijske scene, onda je vjerojatno da se jedan dio tih ulaganja, a jos vise naglo povecani broj posrednika koji upravljaju investicijama u gradevinarstvu, poljoprivredi, industriji i usluznim djelatnostima u Kolumbiji, maze povezati s recikliranjem profita od trgovine drogom i ulaganjem u zakomte poslove. Prema tome, cini se da su Bogota i Kolumbija imale koristi od svojega sredisnjeg polozaja u unosnoj trgovini drogom, iako je korist od te trgovine bila djelomicno umanJena zbog teroristickog razaranja, khme nasilja i politicke nestabilnosti koju su stvorili suprotni pritisci sto su dolazili od prodavaca droge i americke vlade. Doista, kolumbijski trgovci drogom bili su potkraj 1990-ih pod velikim pritiskom kako vlade taka i americkih agencija a nasilje i gerilski rat sirili su se Kolumbijom, te je kolumbijsko gospodarstvo uslo u tesku recesiju, pokazujuci time strukturalnu nestabilnost jedne ekonomije koja je ovisnica o narkokapitalu.

Zasto Kolumbija? 57 To sto u globalnoj kokainskoj industriji prevladavaju kolumbijski karteli koji prvi put zauzimaju vodece mjesto u vaznom sektoru globalne ekonomije, pored izvoza kave, povezano je s kulturmm i mstLtucwnalmm znaca}kama. Kratki podsjetnik nato kako se izvozno orijentirana industrija droge razvila u Kolumbiji, pod kolumbijskom kontrolom, omogu6t ce mi da uvedem temu koja je bitna za moje tumacenje globalnoga kriminala: vainost kulturnog ~dentlteta za stvaranJe, funkczoniranJe ~ strategue knmmalmh mreia. 57

Dokumentiranu soCIJalnu histonJU trgovme drogom u KolumbiJI napisali su Betancourt I Garcia (1994) Dobar novmski pregled dao Je Castillo (1991) Za anahzu utJeCaJa na ekonomiJU u KolumbiJI, VIdi Sarmiento (1990 ), L F Sarmiento (1991 ), KalmanoVItz (1993 ), I Thoumi (1994) Za drustvenu anahzu kolumbiJSkih knmmalmh supkultura I nJihov odnos prema svakidasnJem ZIVotu, vidi Prolongeau (1992 ) I Salazar 1 Jaramillo (1992.). Za IZVJestaJe 1 anahze kartela Medellm, naJdokumenhramJI pnkaz knmmalmh orgamzaciJa koJe su povezane s kokamom I ratova sto su Ih vodih s kartelom Cali, VIdi Veloza (1988 ), De Bermeres (1991 ), Gomez I Giraldo (1992 ), I Strong (1995) 0 povezanostJ narkotrgovme 1 paravoJmh orgamzaciJa u KolumbiJI, s naglaskom na Boyaci, VIdi Medma Gallego (1990 ). Za dodatne mformaciJe vidii Camacho Gmzado (1988 ), Perez Gomez (1988 ), I Arrieta et al (1990) Jos Jednom, Garcia Marquez, Nottcta de un secuestro (1996 ) naJbOlJI Je 1zvor za razumiJevanJe mterakciJe 1zmedu narkotrgoume I kolumbiJskog drustva. Ja sam takoder nacmw vlastJtu anahzu I pnkupw podatke dok sam boravw u Bogoti 1992 1 1994 Imao sam cast razgovaratJ I susrestJ se s mzom kolega I pnJatelJa CIJa lmena ne b!h zeho spomenuti IZ opreza koJI Je mozda 1 pretJeran Ah zehm sVIma nJima 1zrazttJ moJu naJdublJU zahvalnost, a osobtto E. H.

201

KRAJ TISU6LJE6A

Izvozno orijentirana trgovina drogom u Kolumbiji je zapocela krajem 1960-ih i pocetkom 1970-ih na Atlantskoj obali u podrucju La Guajire, prodajom marihuane koja se uzgajala u planinama Santa Marta (glasovita vrsta marihuane "Santa Marta Gold"). Sociolozi u Kolumbiji izvjescuju da su djelovanje te marihuane otkrili mladi Amerikanci, koji su se odusevili kolumbijskom marihuanom kada su sezdesetih godina dosli u Kolumbiju kao pripadnici Mirovnih snaga SAD-a*. Americka mafija, koja je s Kolumbijom hila povezana preko Paname, organizirala je trgovinu u suradnji sa slabo razvijenim mrezama u Guajiri, blizu Barranquille, na podrucju koje je stoljeCima bilo zemlja gusara, odrediste mnogih svjetskih emigranata i krijumcara. Postali su poznati kao Marimberos u novomu prosperitetnom dobu sedamdesetih godina. No, to nije potrajalo. Marihuana je hila nespretna za transport pa zbog nepovoljnog odnosa cijene i kolicine nije hila dovoljno konkurentna, osobito kada su na americkim carinama pojacali kontrolu. Americko tdiste pocelo se opskrbljivati marihuanom iz SAD-a. Pokrajina Humboldt u sjevernoj Kaliforniji uskoro je nadmasila Kolumbiju u proizvodnji marihuane. Kaznene mjere koje su pod utjecajem SAD-a uvedene u Meksiku i Kolumbiji protiv uzgajivaca i trgovaca marihuanom, potaknule su prebacivanje vecine proizvodnje u SAD (na primjer, u regiju Appalachi) do 1990-ih godina, kad je kontrola sto su je meksicki karteli imali nad velikim dijelom Meksika omogucila povratak proizvodnji marihuane za izvoz. Mreze koje su nastale u doba izvoza kolumbijske marihuane djelomicno su se odrzale. Americki mafijasi s bazom u Panami pobrkali su Kolumbiju s Bolivijom (sic) i raspitivali se preko svojih kolumbijskih veza o tome kakve su mogucnosti da se u Kolumbiji prebace na kokain. N eki poduzetni Kolumbijci koji su se bavili krijumcarenjem iskoristili su tu priliku. Mogli sui oni uzgajati koku ali, sto je bilo jos vaznije, iskrsnulaje prilika da preuzmu trgovinu koja je hila razvijena u Boliviji, Ekvadoru, Peruu i Cileu. Jedan od njih bio je Pablo Escobar, bivsi studentski voda iz Medellina koji se obogatio prodajom ukradenih nadgrobnih spomenika i koji je vee naucio kako umaknuti zakonu podmicivanjem i ubojstvom. On se okoristio pogodnim okolnostima za posao. Medellin, glavni grad Antioquije, tradicionalno je bio kolijevka poduzetnistva u Kolumbiji, kao Sao Paolo u Brazilu. U sedamdesetim godinama tradicionalna tekstilna industrija hila je u raspadu zato sto su se pojavila sinteticka vlakna i ona nije vise hila konkurentna na medunarodnom trzistu. Isto se dogodilo s drugim glavnim centrom poduzetnistva u Kolumbiji, s Calijem, glavnim gradom Valle del Cauca, Ciju su industriju secera

* 202

US Peace Corps, americka vladina organizacija koja salje dragovoljce, obicno mlade tehnicki obrazovane ljude, da svojim znanjem pomazu zemljama u razvoju (op. prev.).

GLOBALNA ZLOCINACKA EKONOMLJA

pogodile nove secerne kvote uvedene u medunarodnoj trgovini. Treca regija, Boyaca, u sredisnjem dijelu zemlje takoder je prolazila kroz previranja zbog krize u rudnicima smaragda i krijumcarenja, a to je bila glavna izvozna roba u tom kraju. Ta tri podrucja postala su sredista mreza za trgovinu kokainom. Boyaca, koju je vodio krvavi populisticki voda Rodriguez Gacha, pridruzila se grupi Medellin pod vodstvom Pabla Escobara i obitelji Ochoa. Cali je stvorio vlastitu mrezu i veCinom je bio u zestokom ratu s grupom Medellin. Grupa Cali, koju su vodili braca Rodriguez Orejuela, potjecalaje od vise srednje klase iz Calija i nikada se nije suprotstavila vlasti kolumbijske oligarhije kojaje oduvijek kontrolirala biznis, prestiz, bogatstvo, posjede, vladu i dvije stranke- Conservador i Liberal. Ti su oligarsijos uvijek nalazili nacina da poticu Liberates protiv Conservadores u najstrasnijem gradanskom ratu u Latinskoj Americi, La Violencia, sto je izbio 1950-ih godina, najavljujuCi nasilje koje ce postati zastitnim znakom kolumbijskih kriminalnih mreza. Suprotno tome, grupa Medellin kojaje potjecala iz nize klase moralaje rijesiti pitanje svojega klasnog polozaja s lokalnom elitom, u kulturi u kojoj jedino bogatstvo budi postovanje. I oni su bili vrlo politizirani, cak do te mjere da su Pablo Escobar i njegov bliski politicki suradnik bili izabrani u Kolumbijski kongres 1982., kako bi potom bili izbaceni na intervenciju americkog veleposlanstva. Takoder je odnos sto su ga ta dva kartela imala prema marginalnom dijelu stanovnistva bio vrlo razlicit. Escobar je u Medellinu financirao izgradnjujeftinih stanova i potpomagao socijalne sluzbe za siromasno stanovnistvo, a pruzao je i znatnu financijsku pomoc stanovnicima sirotinjskih predgrada. Cak je pokusao braniti "ljudska prava" svojih mladih gangstera koje je nacionalna policija oCito zlostavljala. Kartel Calije, s druge strane, prakticirao "socijalno ciscenje", to jest nasumce je ubijao stotine, mozda i tisuce desechables (odbacenih) sto je s gledista krijumcara droge ukljucivalo beskucnike, prostitutke, djecu s ulice, prosjake, sitne lopove i homoseksualce. Takvu praksu, na zalost, i ovog casa u Bogoti provode paravojne jedinice i "skupine lovaca", potaknute visim slojevima, koje nocu siju strah po gradu. Ipak, sve grupe koje se bave trgovinom droge razvile su svoje vojnicke vjestine unutar iste mreze ubojica- MAS (Muerte a secuestradores, "smrt otmicarima"), koja je bila osnovana 1981. kao odgovor na otmicu Marthe Nieves de Ochoa (iz medellinske obitelji Ochoa), koju su oteli ljevicarski gerilci M-19. Nakon pregovora, gospodu Ochoa su pustili ali ubojstva, na stotine njih, nastavila su se godinama. Trgovci drogama nastavili su slati poruke da su dovoljno jaki i odlucni te da nece nikome dopustiti da im ista namece. 203

KRAJ TISUCLJECA

Bez obzira na zestoko neslaganje i razlicite taktike, i grupa Medellin i Cali nadale su se da ce se potpuno integrirati u kolumbijsko drustvo. N eprestano su predlagali raznim predsjednicima da ce gotovim novcem otplatiti strani dug (u razlicitim trenucima nudili su razlicite svote novca ali uvijek se radilo o milijardama dolara) i dace reinvestirati svoj kapital u Kolumbiju te postati ugledni poslovni ljudi. Nije to bio neostvariv san. Ali u zbilji, bio je to ipak samo san jer je americka vlada odluCila povuCi granicu i upotrijebiti sva raspoloziva sredstva kako bi sprijeCila da trgovina drogom pretvori Kolumbiju u sigurno utociste. Tako je glavni problem bio izrucenje trgovaca drogom SAD-u, za sto je SAD uspio osigurati zakonski temelj tijekom 1980-ih. Medutim, to je izazvalo snaznu reakciju kartela Medellin koji je u ime extraditables (oni koji su pod prijetnjom izrucenja) otpoceo s izravnim napadima na kolumbijsku drzavu, boreCi se za ukidanje toga zakona. Kartel Medellin je izgubio bitku, ali dobio je rat. N akon niza godina najzesceg urbanog terorizma kakav jos nije bio viden u Latinskoj Americi, vodstvo kartela Medellin bilo je desetkovano, a Pablo Escobar izresetan na krovu skrovista kartela Medellin u prosincu 1993. Novi kolumbijski Ustav josje 1992. zabranio izrucenje svojih dr:lavljana. No, pod pritiskom SAD-a postupak izrucenja ponovno je uveden 1998. Vezanost trgovaca drogom za zemlje i regije iz kojih potjecu nadilazi strateske racunice. Oni su hili i jesu duboko ukorijenjeni u svojoj kulturi, tradiciji i regionalnim zajednicama. Ne samo sto su svoja bogatstva dijelili sa svojim gradovima i ulozili znatnu kolicinu (ali ne veCinu) bogatstva u svoje zemlje nego su takoder ozivili lokalnu kulturu, ponovno izgradili seoski zivot, snazno potvrdili svoje vjerske osjecaje i vjerovanje u lokalne svece i cuda, potpomagali glazbeni folklor (te hili nagradeni hvalospjevima koje su im spjevali kolumbijski bardi), pretvorili kolumbijske nogometne klubove (tradicionalno siromasne) u ponos naroda, ozivili uspavanu ekonomiju i drustveni zivot Medellina i Calija - sve dok im bombe i strojnice nisu omele veselje. Pablo Escobar pokopanje s pocastima sto mu ihje iskazao grad, osobito gradska sirotinja - mnogi od njih smatrali su ga svojim dobrotvorom. Okupile su se tisuce ljudi, izvikujuci parole protiv vlade, moleci se, pjevajuCi, placuCi i pozdravljajuCi ga. Zasto bas Kolumbija? Zato sto su se aktivirale narkomreze, koje su mirovale od sezdesetih godina, i povezale se sa Sjedinjenim Drzavama; zato sto je postojala poduzetnicka klasa koja je hila marginalizirana zbog neuspjele industrijalizacije Latinske Amerike; zato sto su relativno obrazovani krijumcari, koji su se zeljeli obogatiti i uCi u visu klasu, hili duboko ukorijenjeni u lokalnu kulturu i zajednicu. Taj spoj prirodne snalazljivosti i sretnih okolnosti, medutim, izgraden na tradiciji, podudario se s vrlo povoljnim institucionalnim okruzjem. Nasiljeje dio tradicije, nazocno tijekom 204

GLOBALNA ZLOCINACKA EKONOMIJA

cijele kolumbijske povijest, a osobito je doslo do izrazaja u pedesetim godinama. Sicariosi iz osamdesetih godina, reinkarnacijapajarosa ("ptice", tj. ubojice), radili su i za liberale i za konzervativce provodeCi teror medu seoskim zivljem po cijeloj Kolumbiji dok je trajala La Violencia. Kolumbijski trgovci drogom iskoristili su trajnu krizu u zakonodavstvu i slabost kolumbijske drzave. Kolumbijajejedina drzava u Juznoj Americi u kojoj, cak i sada na kraju tisudjeca, postoje velika podrucja sto izmicu drzavnoj kontroli. Komunisticke gerilske organizacije, kao sto je Fuerzas Armadas Revolucionarias Colombianas (FARC) i druge manje skupine poput Ejercito de Liberacion Nacional (ELN), nadziru unutrasnjost zemlje, sume i planinska podrucja posljednjih pola stoljeca. Osamdesetih godina Rodriguez Gacha i Carlos Lehder organizirali su "antikomunisticke slobodne teritorije" u sredisnjoj Kolumbiji gdje su slobodno provodili teror kojije vojska tolerirala. Kolumbijskom ddavom vee desetljeCima, cak vise od bilo koje druge zemlje u Latinskoj Americi, vlada malobrojna oligarhija a korupcija je duboko prodrla u sve njezine pore. Kada su hrabri vode, poput Luisa Carlosa Galana, pokusali obrnuti tok dogadaja, jednostavno su bili ubijeni (u slucaju Galana ubojstvo su izvrsili sicariosi Pabla Escobara). Paravojne skupine koje su povezane s nekim elementima u policiji i oruzanim snagama nametnule su svoju okrutnu diktaturu umjerenim clanovima vlade, cesto divljacki ubijajuCi legalno izabrane sluzbenike, sindikalne vode, aktiviste u manjim zajednicama, intelektualce i ljevicarske aktiviste. A organizirani kriminal je imao utjecaja na vladu i prije nego sto je trgovina kokainom u Kolumbiji postala vaznom. Prema tome, Thoumijeva hipoteza da je upravo slabost kolumbijske ddave presudno utjecala na njezinu vodecu ulogu u globalnoj trgovini drogom, prilicno je vjerojatna. 58 Ona takoder upucuje na siri trend. Ako velike ali slabe ddave (poput Kolumbije) olaksavaju mrezama globalnog kriminala da u njima smjeste svoju upravu i centre za nadzor, ondaje vjerojatno dace se vlastjezgri kriminalajos vise prosiriti i preplaviti te drzave. Takva pojava zahvatit ce sve dijelove drustva sve dok na kraju zlocinacke organizacije ne preuzmu kontrolu nad nekim drzavama - ne tako sto ce provoditi taktiku Medellina i ulaziti u izravan zestoki sukob s drzavom, nego kombinirajuCi podmiCivanje, zastrasivanje, financiranje politike i afirmaciju kulturnog identiteta s vjestim vodenjem medunarodnog biznisa. Kolumbija, potom Meksiko, zatim Rusija, pa Tajland, pa Nigerija, pa Albanija, pa ... Globalizacija i identitet preplecu se u kriminalnoj ekonomiji Latinske Amerike. Oni stvaraju izopacenu vezu koja mijenja definiciju razvoja i ovisnosti na naCin koji u povijesti jos nije vi den. 58

Thoumi (1994.)

205

KRAJ TISUCLJECA

Utjecaj globalnoga kriminala na ekonomiju, politiku i kulturu Pranje novca i sve sto ga prati postali su vrlo zabrinjavajuca sastavnica globalnih financijskih tokova i trzista kapitala. Iako nije sasvim poznato koliki je to kapital, njegova je velicina vjerojatno znatna. Ali jos je vaznija mobilnost toga kapitala. Da sene bi moglo ustanoviti njegovo podrijetlo, kapital koji potjece iz kriminalne ekonomije prebacuje se neprestano iz jedne u drugu financijsku instituciju, iz valute u valutu, izjedne vrste vrijednosnih papira u drugu, iz ulaganja u nekretnine u ulaganje u industriju zabave. Zbog svoje prilagodljivosti i spremnosti na visoki stupanj rizika, kriminalni kapital slijedi spekulativne poremecaje na trzistu, i jos ih umnozava. Tako je on postao vazan izvor destabilizacije medunarodnih financijskih tdista i trzista kapitala. Kriminalna aktivnost ima takoder jak izravni utjecaj na citav niz nacionalnih ekonomija. U nekim slucajevima velicina njezina kapitala nadilazi ekonomiju malih zemalja. U drugim slucajevima, kao sto su Kolumbija, Peru, Bolivija ili Nigerija, radi se o kriminalnoj aktivnosti takvih razmjera da bi ona mogla uvjetovati makroekonomske procese, te presudno utjecati na pojedine regije ili sektore. U drugim pak zemljama, kao sto su Rusija ili Italija, njezin prodor u poslove i institucije mijenja ekonomsko okruzenje, cineCi ga nepredvidljivim i dajuCi prednost kratkorocnim investicijskim strategijama Cijije cilj brzo ostvarivanje profita. Cak i u gospodarstvima koja su tako velika i stabilna, kakvo je japansko, manevri kriminalnih ogranizacija mogu izazvati financijske krize, kao sto je bio slucaj 1995. sa stednim ulozima i nenaplativim kreditnim obvezama u visini od stotina milijardi dolara. Bilaje to posljedica losih kredita koje su neki bankari odobravali pod prisilomjakuze. Stetni ucinci sto ih nevidljiva kriminalna ekonomija ima na monetarnu politiku i na ekonomsku politiku u cjelini, jos vise otezavaju kontrolu nacionalnih ekonomskih procesa u globalnoj ekonomiji, komponentu koja se sluzbeno ne uzima u obzir. Utjecaj kriminala na drzavne institucije i politiku cak je i veci. Suverenitet drzave koji je vee narusen procesima globalizacije i jacanja identiteta pod neposrednom je prijetnjom fleksibilnih kriminalnih mreza koje su izvan nadzora, te preuzimaju na sebe tako velik rizik kakav niti jedna druga organizacija nije kadra preuzeti (vidi drugi svezak, peto poglavlje). Razvoj tehnologije i organizacije omoguCio je uspostavljanje globalnih mreza sto je izazvalo promjene u organiziranom kriminalu i povecalo njegovu moe. Da bi zastitio svoje djelovanje, organizirani kriminal se dugo sluzio

206

GLOBALNA ZLOCINACKA EKONOMIJA

strategijom infiltriranja u nacionalne i lokalne institucije vlastite zemlje. Sicilijanska mafija, japanskajakuza, hongkonske, tajvanske ili bangkoske trijade i kolumbijski karteli oslanjali su se na svoju sposobnost da s vremenom izgrade jaku vezu s raznim segmentima nacionalnih driava i regionalnih vlasti, is birokracijom is politicarima. Tojejos uvijek vazan element u poslovanju organiziranog kriminala; on moze opstati jedino na temelju korupcije i zastrasivanja ddavnih sluzbenika, a ponekad i ddavnih institucija. Medutim, u posljednje je vrijeme globalizacija donijela vazan pomak u institucionalnoj strategiji organiziranog kriminala. Pronadena su sigurna ili relativno sigurna utoCista diljem planeta- mala (Aruba), srednja (Kolumbija), velika (Meksiko) ilijako velika (Rusija), medu mnogim drugima. Uz to, velika mobilnost i krajnja fleksibilnost mreza omogucuje izbjegavanje nacionalnih propisa i krutih postupaka sto ih zahtijeva medunarodna suradnja policija. Tako je ucvrscenje Europske unije otvorilo izvanrednu mogucnost organiziranom kriminalu da iskoristi proturjecnosti izmedu nacionalnih zakonodavstava i nevoljkost najveceg dijela (nacionalnih) policijskih snaga da se odreknu svoje neovisnosti. Njemacka je tako postala glavno operativno srediste sicilijanske mafije, Galicija je glavna postaja kolumbijskih kartela, a nizozemske luke vazno prometno cvoriste trgovine drogom kineskih trijada. 59 Kada pritisak drzave i medunarodnih snaga (obicno americkih tajnih sluzbi) postane prejak u odredenoj zemlji, cak i u regiji koja je hila "sigurna" za organizirani kriminal (na primjer, znatna represija kriminala na Siciliji izmedu 1995. i 1996., ili u Medellinu i Caliju 1994.-1996.), fleksibilnost mreza omogucuje kriminalu da premjesti svoju organizacijsku geometriju, seleci opskrbnu bazu, mijenjajuCi putove transporta i nalazeCi nova prebivalista za svoje sefove, sve cesce u uglednim zemljama kao sto su Svicarska, Spanjolska i Austrija. Sto se tice prave stvari - novca, on sigurno kola kompjutoriziranim tokovima financijskih transakcija, kojima se upravlja iz off-shore bankarskih baza sto usmjeravaju njegovo vrtlozenje u vremenu i prostoru. Stovise, zahvaljujuCi umrezavanju i globalizaciji, organizirani kriminal izbjegava policijsku kontrolu, i to mu omogucuje da zadrzi pozicije u zemlji iz koje potjece. Na primjer, sredinom 1990-ih godina, kad su kolumbijski karteli pretrpjeli tezak udarac (osobito Medellin), kolumbijski trgovci drogom prezivjeli su tako sto su mijenjali organizaciju i decentralizirali strukture. Zapravo, oni nikad nisu imali hijerarhijski organiziran kartel nego su se sastojali od labavo povezanog udruzenja izvoznika, ukljucujuci, u slucaju Calija, na primjer, vise od 200 nezavisnih organizacija. Pa kada su 59

Sterling (1994.); Roth i Frey (1995.); The Economist (1999b)

207

KRAJ TISUCLJECA

neki vode postali nepogodni (na primjer, Rodriguez Gacha iii Escobar) iii su eiiminirani, te su mreze pronasie nove obiike organizacije, nove odnose moCi, i nove, iako nestabiine, oblike suradnje. S naglasenom fleksibiinoscu na Iokalnom pianu i medunarodnom siozenoscu, kriminalna se ekonomija priiagoduje ocajnickim pokusajima nadzora koji doiaze od krutih drzavnih institucija cija je djeiatnost ogranicena nacionainim zakonima i koje znaju da zasada gube bitku. Time drzave takoder gube bitnu komponentu nacionainog suvereniteta i legitimiteta: sposobnost da provode zakon i odrzavaju red. Spremne na sve da bi sprijecile jacanje moCi organiziranoga kriminala, demokratske drzave, u samoobrani, posezu za mjerama koje narusavaju i narusavat ce ubuduce, demokratske siobode. Stovise, buduCi da organizirani kriminai cesto rabi imigrantske mreze za prodor u neku zajednicu, pretjerano i nepravedno povezivanje imigracije s kriminaiom izaziva ksenofobicne osjecaje ujavnosti, ugrozavajuCi toieranciju i mogucnost suzivota neophodno potrebnu nasim drustvima koja sve vise postaju multinacionalna. S nacijama-ddavama pod opsadom i nacionalnim zajednicama i ekonomijama koje su vee nesigurne zbog isprepietenosti s transnacionainim mrezama kapitala i Ijudi, rastuCi utjecaj giobainoga kriminala moze uzrokovati znatno ogranicavanje demokratskih prava, vrijednosti i institucija. Ddavu ne zaobiiazi samo organizirani kriminai izvana, ona se dezintegrira i iznutra. Osim sto kriminalci mogu podmititi i/iii zastra8iti policiju, suce i drzavne siuzbenike, doiazi i do mnogo podmukiije i razornije infiltracije u sustav: korupcije demokratske politike. Sve vece financijske potrebe poiitickih stranaka i njihovih kandidata stvaraju ziatnu priiiku za organizirani kriminai da ponudi podrsku u presudnim trenucima poiiticke kampanje. Pristane Ii poiiticar na biio kakvu pomoc, nikad se vise nece moci osioboditi. 8tovise, ako je demokratski proces obiijezen poiitickim skandalom, javnim "razapinjanjem" neke vazne osobe i stvaranjem odredenog imidza, onda je to takoder pogodno tio za poiiticki utjecaj organiziranoga kriminaia (vidi drugi svezak, sesto pogiavije). MameCi poiiticare u svijet seksa, droge i novca, iii sireCi o njima Iazi ako je potrebno, organizirani kriminai je izgradio siroku mrezu za obavjestavanje i ucjenu koja u zamjenu za sutnju kupuje utjecaj. U 1990-im godinama u poiitici mnogih zemalja, ne samo u Latinskoj Americi, dominiraju skandali i krize koje su prouzrokovane izravnom iii neizravnom vezom izmedu organiziranoga kriminaia i politike. Uz te poznate slucajeve politicke korupcije i one u koje se sumnja, sirenje skandala u politici upozorava na mogucnost da je organizirani kriminal na neupadijiv naCin zauzeo poziciju u svijetu politike i me-

208

GLOBALNA ZLOCINACKA EKONOMIJA

dija u stanovitom broju zemalja, na primjer u Japanu (jakuza) 60 ili u Italiji (sicilijanska mafija). Utjecaj globalnoga kriminala takoder zadire u podrucje kulture ali na mnogo suptilniji naCin. S jedne strane, veCina tih kriminalnih mreza temelji se na kulturnom identitetu iz kojega proizlaze pravila ponasanja i uzajamno vezivanje na kojemu se zasniva povjerenje i komunikacija unutar svake mreze. lpak, postoji i sira podloga za zajednistvo i razumijevanje u kriminalnoj organizaciji koja se temelji na povijesti, kulturi i tradiciji te stvara vlastitu ideologiju koja opravdava kriminalne aktivnosti. To je zabiljezeno u brojnim istrazivanjima sicilijanske i americke mafije pocev od otpora koji su pruzale francuskoj okupaciji u osamnaestom stoljecu, ili u kineskih trijada koje su nastale iz otpora sto se pojavio najugu zemlje protiv osvajaca sa sjevera, a potom su se razvile u bratstva u stranim zemljama. U opisu kolumbijskih kartela dao sam samo letimicni prikaz njihove ukorijenjenosti u regionalnu kulturu i ruralnu proslost koju su oni pokusali oziviti. Sto se tice ruskoga kriminala koji je vjerojatno najvise kozmopolitski orijentiran, onje takoder duboko ugraden u rusku kulturu i institucije. Zapravo, cim vise organizirani kriminal postaje globalan, tim jace njegove najvaznije komponente naglasavaju kulturni identitet kako ne bi nestale u prostoru tokova. CineCi to, oni cuvaju svoju etnicku, kulturnu i, gdje je moguce, teritorijalnu zasnovanost. U tome je njihova snaga. ZloCinacke mreze vjerojatno su u prednosti pred multinacionalnim kompanijama upravo po tome sto imaju tu vaznu sposobnost kombiniranja kulturnog identiteta i globalnog biznisa. Medutim, glavni kulturalni utjecaj globalnih kriminalnih mreza na drustvo u cjelini, osim izrazavanja vlastitoga kulturnog identiteta, ogleda se u uvodenju nove kulture. U razlicitim kontekstima, smjeli, uspjesni kriminalci postali su uzor mladoj generaciji koja ne vidi pred sobom lak izlaz iz siromastva, a zacijelo ni mogucnost da uziva u potrosnji dobara ili avanturama. Od Rusije do Kolumbije, promatraCi isticu kako su mladi ljudi opCinjeni mafijasima. U svijetu izopcenih, usred krize politickog legitimiteta, granice izmedu prosvjeda, brzog zadovoljenja potreba, avanture i 60

Spomenut cu samo jedan primjer prodora organiziranoga kriminala u vladu u Japanu kratkim prikazom izvjestaja iz pouzdanogajapanskog tjednika. Trecega sijecnja 1997. bivseg ministra unutarnjih poslova japanske vlade, Keisuka N akanishija, jos uvijek jednog od vodecih politicara u s!ranci Shinshito, napala sui lakse ozlijedila dva clanajakuze na aerodromu Haneda. Cini se da je do napada doslo zbog svade izmedujakuze i bivseg ministra glede njegova postupka u vezi s osigurava~em velikoga bankovnog zajma za jednoga gradevinskog poduzetnika u koristjakuze. Tijekom transakcije nestalo je oko 200 milijuna jena ijakuza se posluzila zastrasivanjem kako bi vratila novae. Sumnjalo se da je Nakanishi bio upleten u razne zajednicke poslovne pothvate sa skupinamajakuze tijekom svojega ministarskog mandata (iz Shukan Shinchoa, 16. sijecnja 1997.).

209

KRAJ TISUCLJECA

kriminala postaju sve nejasnije. Mazda je Garcia Marquez, bolje od ikoga drugog, uhvatio tu "kulturu kratkog intenzivnog zivljenja" mladih ubojica u svijetu organiziranoga kriminala. U svojoj knjizi Noticia de un secuestro * Marquez opisuje fatalizam i negativizam mladih ubojica. Za njih nema nade u drustvo, sve je trulo, a osobito politika i politicari. Sam zivot nema smisla, a njihov vlastiti zivot nema buducnosti. Oni znaju da ce uskoro umrijeti. I taka su vazni samo trenuci, brza potrosnja, dobra odjeca, do bar zivot. Vazno je biti u pokretu, osjetiti uzitak kad ugledas strah u oCima drugih, kad s pistoljem u ruci osjecas da si mocan. Postoji samo jedna vrhunska vrijednost: njihova obitelj, osobito majka za koju bi sve ucinili. Tu je jos religioznost, posebno vjerovanje u neke svece koji ce im pomoCi u teskim trenucima. Fascinantnim jezikom literature, Garcia Marquez opisuje fenomen koji su mnogi drustveni znanstvenici u svijetu primijetili: mladi kriminalci uhvaceni su izmedu odusevljenja zivotom i spoznaje svojih granica. Stoga sazimaju zivot u nekoliko trenutaka da bi osjetili puninu zivota i potom nestali. U tim kratkim trenucima postojanja, krsenje pravila i osjecaj moCi nadomjestak su za monotonost duljega ali bijednog zivota. Istim vrijednostima teze i mnogi drugi mladi ljudi, samo sto je to u njih manje ekstremno. 61 Nazocnost kriminalaca u medijima i prikazivanje njihova svakodnevnog zivota jos vise pridonose sirenju kulture organiziranoga kriminala. Ljudi diljem svijeta vjerojatno su bolje upoznati s medijskom verzijom radnih uvjeta i psihe "placenog ubojice" i trgovaca drogom nego s dinamikom financijskih trzista u koja ulazu svoj novae. Kolektivna opcinjenost cijelog planeta akcijskim filmovima gdje su glavni likovi sudionici u organiziranome kriminalu, maze se objasniti samo potisnutim nagonom nasilja u nasoj psihi. Ona takoder mazda upucuje na raspad kulture tradicionalnog morala i implicitno priznavanje novoga drustva, sastavljenog od identiteta zajednice i nepokorne konkurencije, a globalni kriminal upravo je zgusnuti izraz toga.

* 61

210

Objavljena je i u hrvatskom prijevodu: Vijest o otmici, Mozaik knjiga, Zagreb 2000. (op. ur.) Souza Minayo et al. (1999.); Waiselfisz (1999.)

4. RAZVOJ I KRIZA AZIJSKO-PACIFICKE REGIJE: GLOBALIZACIJA I DRZAVA1

Promjenljiva sreca azijsko-pacificke regije2 Sve do 2. srpnja 1997. smatralo se, ito s pravom, da je azijsko-pacificka regija u svjetskim razmjerima uspjesna prica o ekonomskom razvoju i tehnoloskoj modernizaciji iz druge polovine stoljeca. Doista, izmedu 1965. i 1996. godine prosjecni godisnji rast BDP-a opcenito je u svijetu iznosio 3,1 %. Nasuprot tomu, na azijskom Pacifiku BDP je rastao kudikamo brze, pa je tako prosjecna godisnja stopa rasta u Kini iznosila 8,5%, u Hong Kongu 7,5%, Juznoj Koreji 8,9%, Singapuru 8,3%, Tajlandu 7,3%, Indoneziji 6, 7%, Maleziji 6,8%, Filipinima 3,5% i Japanu 4,5%. Godine 1950. Azija je sudjelovala u svjetskom dohotku tek s 19% doCim je 1996. godine njezin udio dostigao 33%. U rasponu od otprilike tri desetljeca azijsko-pacificka regija postala je glavno srediste akumulacije kapitala na planetu, najveCi 1 2

Ova poglavlje revidirano je u jesen 1999. Dodao sam novi materijal i analize koje obuhvacaju azijsku krizu u razdoblju 1997./98. i njezin utjecaj na ddave i drustva azijskopacificke regije kao i na globalnu ekonomiju. Podaci o azijskoj krizi za sve zemlje u razdoblju izmedu 1996. i 1998. uzeti su iz standardnih poslovnih publikacija, osobito iz casopisa i novina Far Eastern Economic Review, Business Week, The Economist, Wall Street Journal, Financial Times, International Herald Tribune kao i s Interneta. BuduCi da su svi ti izvori dostupni javnosti, smatram da nije nuzno navoditi izvore za svaku citiranu brojku u tekstu. Vidjeti takoder Jomo (1999.) i Henderson (1999.). Nekolicina mojih kolega obogatilaje ovaj dio vrijednim idejama i informacijama. Osobito zahvaljujem Hsia Chu-Joeu s Tajvanskoga nacionalnog sveucilista i Jeffreyju Hendersonu sa Sveucilista u Manchesteru, Hsing You-tienu s Kolumbijskog sveucilista i Kim Jong-Cheol s Kalifornijskog sveucilista, Berkeley, te Jeffreyu Sachsu sa Sveucilista Harvard.

211

KRAJ TISUCLJECA

proizvodac industrijskih proizvoda, najkonkurentnije podrucje za trgovinu, jedan od dvaju vodecih centara za inovacije i proizvodnju u informacijskoj tehnologiji (drugi se nalazi u SAD-u), te trziste s najbdim rastom. Usto, u jednom razvoju punom implikacija, najpozeljnije odrediste za globalna kapitalna ulaganja u trzista u nastajanju: tako je tijekom devedesetih godina u azijske zemlje u razvoju plasiran kapital Ciji se iznos procjenjuje na vise od 420 milijardi americkih dolara. Zajedno s usponom Kine kao svjetske sile is tehnoloskom i financijskom moCi Japana, izgledalo je kao daje nastupila geoekonomska tektonska promjena koja najavljuje pacificko doba. A onda su, u svega nekoliko mjeseci, tijekom 1997. i 1998., propale citave ekonomije (Indonezija, Juzna Koreja), druge su zapale u duboku recesiju (Malezija, Tajland, Hong Kong, Filipini), dok su vodecu ekonomiju, Japan, veliCinom drugu u svijetu, potresali financijski bankroti koji su izazvali medunarodni pad rejtinga japanskih vrijednosnica. N aposljetku je i japanska ekonomija usla u recesiju. Tajvan i Singapur pretrpjeli su znatno manju stetu premda su i oni dozivjeli umjerenu devalvaciju domace valute, kao i usporavanje rasta. Izgleda daje Kina apsorbirala sok na pocetku krize, a bilaje ijedina zemlja kojaje pridonijela stabilizaciji regije. Cak ako, u buducnosti, produbljivanje krize zahvati sve pacificke zemlje, njezino drukcije djelovanje na ekonomije Kine, Tajvana i Singapura usred globalnog meteza tijekom 1997. i 1998. godine tolikoje vazno da nam moze ponuditi kljuc za tumacenje krize i njezinih posljedica. Ja cu protumaCiti znacenje tog zapazanja na kraju poglavlja. Pocetkom 1999. Cinilo se da se azijske ekonomije opiru krizi. ZahvaljujuCi ozivljavanju japanske ekonomije predvodene vladom, kada je japanski uvoz iz azijskih zemalja porastao 13 posto nakon 10-postotnog pada 1998. godine, azijsko-pacificka regija ponovno je biljezila rast. Izvoz, potpomognut devalvacijom veCine val uta, ponovno je bio pokretac ekonomskog oporavka. Burze su nakon srpnja 1999. naglo ozivjele: u prvoj polovini 1999. u Juznoj Koreji, Maleziji i Indoneziji cijene dionica porasle su 60 posto. No, u drugoj polovini 1999. u svimje zemljama, osim Japana, zabiljezeno osjetno usporavanje ekonomskog rasta. Ekonomski rast u Kini i dalje je bio oko 7 posto i to uglavnom zbog ubacivanja drzavnog novca u jednu privredu na rubu devalvacije. Vanjska zaduzenja azijsko-pacificke regije (osim Japana) imala su 1998. negativnu bilancu od 50 milijardi dolara te u 1999. 26 milijardi dolara, za razliku od 110 milijardi pozitivne bilance 1996. Za 2000. projekcije su takoder negativne. Stovise, prema podacima objavljenim 1998. u Business Weeku (18. listopada 1999.) vanjski zajmodavci u Istocnoj Aziji morali su otpisati dugove u vrijednosti 300 milijardi dolara. I portfolio ulaganja su izmedu 1996. i 2000. u Aziji naglo pala. I tako je, ukupno gledano, stanje nakon krize obiljezavala ekonomska nestabilnost i prevrtljivost 212

RAZVOJ I KRIZA NA AZIJSKOM PACIFIKU

financijskog trzista. Azijsko-pacificka regija doista je s novim tisuCljeeem usla u novu eru. No, to nije pacificka era nego era neizvjesnosti i ekonomskog restrukturiranja jer se kao posljedica krize pojavio niz novih odnosa izmedu ekonomija, drustava i ddave. Razmatranje uzroka i znacajki azijske krize 1997.-98. maze nam pomoCi da razumijemo specificni proces integracije Azije u globalni kapitalizam, a onda i nova obiljezja samoga globalnog kapitalizma. N aravno, o tome se medu ekonomistima vodi zustra rasprava, rasprava cije bi nas iscrpno predstavljanje odvuklo predaleko od sredisnjeg, analitickog cilja ovog poglavlja. Osim toga, buduCi data azijska kriza nije bilajednokratan dogadaj i njezine se posljedice i dalje osjecaju, svaka empirijska procjena njenih obrisa bit ce u trenutku kada Citate ove retke zastarjela. I zato cu se usredotociti na ono sto ima opcu analiticku vrijednost u tumacenju azijske krize u okviru dugotrajnog procesa azijskog razvitka, prije svega na ono sto ddim sredisnjim cimbenikom u tom procesu: odnosima koji se razvijaju izmedu globalizacije i drzave. Azijskaje kriza, na svom pocetku, bila financijska kriza kojuje pokrenula krizajedne valute. Nakon devalvacije tajlandskog bahta 2. srpnja 1997., veCina valuta u regiji, s iznimkom ne sasvim konvertibilnog juana, pocela je naglo padati (indonezijska rupija, na primjer, izgubila je 80% svoje vrijednosti u odnosu prema dolaru u roku od jedne godine - premda je sestomjesecni pokazatelj bio kudikamo losiji: -250%). Devalvacija valuta onemoguCilaje da lokalne banke otplate kratkorocne zajmove stranim kreditorima, buduCi da su poslovale u valutama koje su dotad bile vezane uz dolar. Kada su vlade reagirale, u veCini slucajeva pod pritiskom MMF-a, podizanjem kamatnih stopa kako bi obranile svoju valutu, izvrsile su dodatni pritisak na nesolventne banke i poduzeca i time naposljetku zaustavile rast svojih ekonomija isusujuCi njihove izvore kapitala. Nadalje, vodeCi ekonomisti poput Jeffreyja Sachsa uvjerljivo tvrde da je upletanje MMF-a znatno pogorsalo krizu. 3 Doista, kad se kao najveCi problem pojavio nedostatak kredibiliteta odredene valute, najvaznije je bilo povratiti povjerenje u nju. Umjesto toga, uznemirujuce izjave MMF-a glede ekonomija u krizi, kao i nepouzdanost njihovih banaka i financijskih institucija, samo su povecali financijsku paniku, ponukavsi i medunarodne i domace ulagace da povuku svoj novae i obustave nove zajmove. Zbog toga valute su jos vise kli~le, a tisuce i tisuce poduzecaje bankrotiralo. Nestabilnost na azijskim financijskim trzistima pogodovala je sirenju spekulativnih kretanja na tdistima novca diljem regije. Kada se 23. listopada 1997. hongkonski dolar, simbol stabilnosti, nasao pod neprekidnim udarom, privreda tog podrucja ozbiljno 3

Sachs (1998.)

213

KRAJ TISUCLJECA

je uzdrmana paje u razdoblju od sredine 1997. do sredine 1998. vrijednost nekretnina pala za 40%, naglo izvukavsi 140 milijardi dolara hongkonskog bogatstva. Dok je odlucnost Kine da obrani financijski sustav Hong Konga stabilizirala njegovu valutu na neko vrijeme, hongkonska kriza hila je prekretnica kojaje alarmirala globalne ulagace, upozorivsi ih na opasnosti azijskih trzista u nastajanju. Onaje uslijedila nakon propasti najzaduzenije ekonomije u regiji, ekonomije Juzne Koreje, kojaje u to doba hila veliCinom jedanaesta u svijetu. Do kraja 1997. godine Juzna Koreja moralaje proglasiti stecaj i svoj ekonomski suverenitet predati MMF-u u zamjenu za 58 milijardi americkih do lara pomoCi, najvece u povijesti MMF -a. Stroge mjere koje su uvedene u Juznoj Koreji, kao i u ostatku regije, osim u Kini, odvele su tijekom 1998. veCinu zemalja azijskog Pacifika u recesiju, s iznimkom Kine, Tajvana i Singapura. Prema tome, u korijenu azijske krize je gubitak povjerenja investitora, kao i iznenadni gubitak kredibiliteta azijskih valuta i vrijednosnih papira za globalna financijska trzista. Krizuje pokrenuo surovi obrat u tokovima kapitala: pet ekonomija koje su pretrpjele najvece stete (Juzne Koreje, Tajlanda, Indonezije, Malezije i Filipina) obznanile su u 1996. godini priljev kapitala od 93 milijarde dolara, sto se u 1997. godini pretvorilo u odljev kapitala od 12 milijardi dolara, a to je amplituda od 105 milijardi dolara. Ali, stoje bio uzrok takve krize kredibiliteta? Neki ekonomisti, poput Krugmana ili MMF -ova Fischera, upucuju na ekonomske slabosti azijskih privreda (na primjer, deficite tekuCih racuna, netransparentne financijske sustave, precijenjene valute, prekomjernu kratkorocnu zaduzenost i koristenje precijenjenih nekretnina kao pokrica). Nasuprot tomu imamo ekonomiste poput Sachsa ili Stiglitza koji isticu u osnovi zdrava obiljezja veCine azijskih ekonomija: proracunske suficite, nisku inflaciju, visoke stope stednje, izvozno orijentirane ekonomije, sto su sve znacajke uobicajene za ekonomije koje se razvijaju na zdravoj osnovi. Doista, tako su glohalni investitori nekada mislili. N adalje, bilo je znatnih razlika izmedu makroekonomskih podataka i industrijske mjesavine razlicitih ekonomija koje su, naposljetku, dijelile istu krizu. Neke su zemlje, ito osobito Tajvan, Singapur i Kina, ipak odoljele oluji, izbjegavsi recesiju. Tako je, s jedne strane, postojao vanjski izvor krize povezan s dinamikom globalnih financijskih trzista. S druge su strane ekonomska razlicitost i institucionalna specificnost dovele do veoma razlicitog djelovanja krize i njezinih posljedica. 4 Sada cemo razmotriti ta dva zapazanja, jedno za drugim. Najprije cemo se pozabaviti vanjskom dimenzijom krize: zbog cegaje i kako glohalizacija financija djelovala na financijsku stabilnost citavog niza 4

214

Henderson (1998a)

RAZVOJ I KRIZA NA AZIJSKOM PACIFIKU

zemalja? Neka su ohiljezja azijskih ekonomija (kao sto su politicki regulirano hankovno poslovanje i racunovodstvena transparentnost) zahrinjavala oprezne kapitalisticke ulagace. Ali, ona su godinama hila dohro poznata pa ipak nisu odvratila masovna inozemna ulaganja, i direktna i ona u vrijednosne papire. Zasto je, posve iznenada, to povjerenje nestalo, u svega nekoliko mjeseci tijekom 1997. godine? Kako se, u percepciji ulagaca, drzavna zastita pretvorila u klijentelisticki kapitalizam, a financijska fleksihilnost u neodgovorno zaduzivanje? Izgleda da je jedan od glavnih razloga za nestahilnost azijskih financija hila pretjerano velika kolicina stranih zajmova od kojih je veCina hila kratkorocna. To je poprimilo takve razmjere da su, kao sto je i Jeffrey Sachs sugerirao, ulagaCi razumjeli da hi, ako svaki ulagac prestane davati zajmove, zemlje kao sto su Tajland, Indonezija i Juzna Koreja ohustavile otplatu kredita. Stoga su se ulagaCi, odmah nakon sto se pojavila zahrinutost glede precijenjenosti odredenih val uta (i to posehno hahta i wona), poceli medusohno utrkivati tko ce prvi izvuci svoj novae. Bilaje to racunica hez pokrica. Kada su cijene nekretnina naglo pocele padati kao posljedica ekonomske nesigurnosti, veCina jamstvene imovine nestala je, a potpora drzave nije mogla dugo potrajati zhog opsega pomoCi koju su hrojne hanke i korporacije trehale istodohno. A zatim su glohalne agencije produhile krizu. Privatne agencije za procjenu stahilnosti, kao sto su Moody's ili Standard & Poor, dale su znak za uzhunu, snizavajuCi rejting citavih zemalja, na primjer Juzne Koreje. Takav pad rejtinga automatski se proteze na sve financijske tvrtke i korporacije koje posluju s teritorija nisko rangirane zemlje (takozvana doktrina cvrstog plafoniranja). Stogaje doslo do ohustave stranih ulaganja, izuzevsi prigodnu kupnju domaCih novonastalih poduzeca, ito osohito na podrucju financija. S druge strane, mjere koje je nametnuo MMF spasile su puno novca stranim ulagacima, po cijenu pogorsavanja krize kredihiliteta i stagniranja domaCih ekonomija huduci daje tvrtkamajos vise otezana otplata kredita, zhog cegaje veliki dio njih pao pod stecaj. Najslahije ekonomije, poput indonezijske, doslovno su propale, postavsi svjedokom rasirene deindustrijalizacije i ohrnute migracije iz grada na selo. Uslijedili su snazni socijalni nemiri, ponekad kaoticni, pretvarajuCi se u etnicku/vjersku mrznju, a ponekad korisni za drustvene i politicke promjene (na primjer, kraj Suhartove diktature, ekonomska reforma ijacanje demokracije pod Kim De-Jungom u Juznoj Koreji, politicke promjene u Tajlandu). Jos jedan Cimhenik moramo uzeti u ohzir zelimo li ohjasniti vrijeme nastanka azijske krize i njezina ohiljezja. Radi se o krizi samog Japana u dohrom dijelu 1990-ih, kojaje hila glavnim cimhenikom nesposohnosti Citave regije da reagira na rasap izazvan kolehljivim kretanjima kapitala. Da je Japan mogao prihaviti kredite, apsorbirati uvoz i reorganizirati financijska

215

KRAJ TISUCLJECA

tdista, azijska bi se kriza ogranicila na privremeni poremecaj. Ali, zapravo, Japanje prolazio kroz strukturalnu krizu svojeg modela razvoja od pocetka devedesetih. Nadalje, japanska drzava neko se vrijeme prepustala samoporicanju paje Japan, umjesto da postane branikom protiv krize u Aziji, i sam pretrpio ozbiljan udarac zbog financijskih lomova diljem regije. Na vidjelo je izaslo klimavo stanje japanskih banaka i financijskih institucija pa je u Citavoj ekonomiji nastupila recesija, nakon godina stagnacije. Jos cu se u ovom poglavlju vratiti specificnosti krize u Japanu i njezinu odnosu prema azijskoj krizi kao cjelini. Takvo se tumacenje azijske krize mora staviti u siri analiticki okvir i uskladiti s teorijom informatiziranoga, globalnog kapitalizma koja se predlaze kroz cijelu ovu knjigu. Ja tvrdim daje glavni razlog zbog kojeg su globalna financijska trzista unistila stabilnost azijskih nacionalnih ekonomija u cinjenici da su do sredine devedesetih godina globalni financijski tokovi toliko duboko prodrli u te ekonomije, da su one postale ovisne o velikom kratkorocnom zaduzivanju, sto ihje ucinilo iznimno osjetljivima na bilo kakav iznenadni obrat u investicijskim tokovima. Spekulativni poslovni pothvati zasigurno su hili uzrokom sloma citavog niza valuta. lpak, ne bismo smjeli izjednaCiti spekuliranje s navodnim djelovanjem nekolicine mracnih tipova koji kuju urotu u sobi za sastanke. Zapravo, po meni se spekuliranje odnosi na strategije stvaranja profita kojima se sluze ulagaCi svih vrsta, i tvrtke koje trguju dionicama i institucionalni ulagaci koji se anonimno povezuju u kompjutorske mreze kako bi se okoristili valutom koja se trazi, ili na tek nastalom trzistu vrijednosnih papira, cime odlucujuce odreduju tdisne trendove. No, zasto su globalni financijski tokovi stekli tako vaznu ulogu u azijskim ekonomijama? lzgleda da su dva glavna Cimbenika hila na djelu: prvi, uspjeh tih ekonomija i njihovi izgledi za visoki ekonomski rast; drugi, slabost njihovih financijskih institucija koje u potpunosti ovise o drzavi. Strani ulagaCi ostvarivali su znatno veCi profit od onog koji bi imali u SAD-u ili na europskim trzistima, ito bez postavljanja ikakvih pitanja. BuduCi da su azijske vlade vee dugo vremena pruzale punu podrsku svojim bankama i financijskim institucijama (paradoksalnoje to daje glavna podrska Hong Kongu dolazila od vlade N arodne Republike Kine, kao sto je pokazala kriza 1997. godine), moglo se ocekivati dace, u slucaju da nesto krene po zlu, one podmiriti sva dugovanja. Tako ispada da su uobicajene prituzbe globalnih ulagaca (nedostatak zakonske regulative, upletanje vlade) ujedno hili i razlozi koji su pokrenuli necuvenu bujicu kapitalnih ulaganja u Aziju. Treba postaviti jos jedno vazno pitanje: zasto su azijske financijske institucije, banke i tvrtke vrijednosnim papirima bile tako nestabilne? Zasto su mehanizmi financijskog upravljanja, koji su dopustili vladama da potak-

216

RAZVOJ I KRIZA NA AZIJSKOM PACIFIKU

nu najosebujniji proces ekonomskog rasta u azijskoj povijesti, postali nedjelotvorni pri upravljanju globalnim zajmovima i ulaganjima? Moje je misljenje da se radi o tome da su tijekom procesa brzog razvoja, izmedu pocetka sezdesetih i polovine osamdesetih, azijske dr2ave stitile svoje ekonomije od vrtloga globalnih financijskih tdista, a donekle cak i od konkurencije globalne trgovine. Dotle su, s druge strane, azijska poduzeca, zasticena svojim ekonomijama, postajala globalni igraCi na polju trgovine i ulaganja. Kada su opseg tih ekonomija, velicina poduzeca i njihova isprepletanje s globalnim kapitalistickim mrezama doveli do dvostrane integracije u globalnu ekonomiju, drzave vise nisu mogle stititi ili kontrolirati kretanja kapitala, robe i usluga. Tako su ih zaobisli globalni ekonomski tokovi, i one nisu bile u stanju regulirati ili nadzirati svoje ekonomije prema prethodno vazeCim pravilima koja je njihov vlastiti uspjeh stavio izvan upotrebe. Bez zastite drzave, azijska financijska trzista i tvrtke preuzeli su globalni tokovi kapitala i ostvarili znatnu dobit, a zatim napustili ta trzista kada su zbog nedostatka transparentnosti postala prerizicna. s prethodnom racunicom ili bez nje, bila je to u veCini slucajeva profitabilna operacija za globalne ulagace (ukljucujuCi i globalizirani azijski kapital), buduCi daje medunarodna sanacija nenaplativih zajmova bila uglavnom usmjerena pokrivanju njihovih gubitaka. Osim toga, propadanje lokalnih poduzeca postalo je dobrodoslom prilikom za strane tvrtke, osobito americke i zapadnoeuropske, jer su konacno mogle slomiti financijsku industriju u azijskim zemljama putem akvizicija i zajednickih pothvata, ito pod vrlo povoljnim uvjetima. Ukratko, institucionalni sustav koji se nalazio na samom izvoru azijskog cuda, a to je razvojna ddava, postao je preprekom za novu fazu globalne integracije i kapitalistickog razvoja azijske ekonomije. Jer, da bi se azijske ekonomije u potpunosti prikljucile globalnoj ekonomiji, ito ne samo kao konkurenti i ulagaci nego i kao trzista i primaoci globalnih ulaganja, morale su doCi pod stegu globalnih financijskih tdista. To je podrazumijevalo njihova podvrgavanje standardnim trzisnim pravilima koja su se, u slucaju nuzde, primjenjivala u obliku stecaja, loseg rejtinga, i kasnije nametnutih mjera u stilu MMF -a. To nije bio rezultat neke kapitalisticke urate vee neumoljiva posljedica zajednicke, globalne kapitalisticke logike nastale tijekom integracije financijskih i valutnih trzista. Povijesno putovanje azijske razvojne ddave uspjelo je dovesti siromasne, periferne ekonomije na otvoreno more informatiziranog kapitalizma. A ondaje, stigavsi na olujni ocean globalnih financijskih mreza, bez sredista i bez institucija, u veCini zemalja razvojna ddava potonula, postavsi beskorisnim brodom zatocenikom svojeg pristajanja uz nacionalne obale. Ekonomije i drustva postupno su postajali deetatizirani, iznenada uvidajuCi novu tiraniju tokova kapitala koja im se otkrivala putem svjetlucanja uputa na racunalnim zaslonima.

217

KRAJ TISUCLJECA

Medutim, kao sto je i Henderson primijetio, 5 obrazac razvoja i krize na azijskom Pacifiku u velikoj se mjeri razlikuje prema specificnom drustvenom, ekonomskom i institucionalnom okruzenju. Ono sto se dogodilo u Japanu, Koreji, Kini, Singapuru, Tajvanu, Indoneziji ili bilo kojoj drugoj zemlji ovisilo je o specificnom sklopu odnosa izmedu ddave, ekonomije i drustva. Prema tome, mi trebamo istodobno objasniti zasto se svaka ekonomija razvila, zasto je bila pogodena krizom (ili nije), te zasto je kriza stetno djelovala, ito u razlicitoj mjeri, na zemlje s veoma razliCitim uvjetima. Bas u tom medusobnom djelovanju unutarnje, drustvene dinamike i vanjskih, financijskih tokova, a koje se odvijalo posredovanjem drzavnih institucija, lezi objasnjenje proturjecnog procesa razvoja azijskog Pacifika i krize. Stoga, da bismo shvatili novu povijesnu fazu azijsko-pacificke regije i njezin odnos prema informacijskom dobu, moram se vratiti na drustvene i institucionalne pocetke njegove razvojne sage, usredotocujuCi se pri tome na specificna drustva i procese razvoja. Tek nakon sto iznesem citav niz analiza o pojedinim zemljama, moCi cu se vratiti uzrocima i posljedicama azijske krize iz 1997./1998. kako bih ocijenio njezin potencijalni rasplet u odnosu na pacificku regiju i svijet opcenito. BuduCi da drustva nisu globalna vee povijesno i kulturno ukorijenjena, u nastavku analize uspona azijsko-pacificke regije dat cu kratak prikaz povijesnog putovanja nekoliko drustava u posljednja tri desetljeca. Zbog ogranicenih mogucnosti istrazivanja, pri tome cu morati preskociti neke zemlje koje su vazne za razumijevanje krize, osobito Indoneziju, Tajland i Maleziju. Medutim, na kraju ovog poglavlja pokusat cu uklopiti analizu njihovih ekonomskih kriza u okvire restrukturiranja azijsko-pacificke regije. Najprije cu se usredotociti na proces razvoja sest zemalja koje su, zajedno, cinile jezgru nove azijsko-pacificke ekonomije i za svagda promijenile povijesno znacenje razvoja. Za pocetak to ce biti Japan, kljucna ekonomija u regiji; nakon toga slijedi studija o cetiri azijska "tigra"; na kraju dolazi kratak pregled preobrazbe Carstva Sredine u kojemu zivi jedna petina covjecanstva.

5

218

Henderson (1998b)

RAZVOJ I KRIZA NA AZIJSKOM PACIFIKU

Japan dinastije Heisei: Razvojna drzava naspram informacijskom drustvu6 Poraz Japana bio je neizbjezan. Japanu su nedostajale sirovine, bio je zaostao u znanosti, a narodni karakter je vee duze vrijeme bio iskvaren i slijep. Vi biste na poraz Japana trebali gledati kao na providnost i Bo~i sud, te s veseljem dati svoj doprinos u izgradnji nase nove domovine. Japanski narod trebao bi se nanovo roditi. Dosavsi do ovog zakljucka, ja sam sretan covjek danas [na dan njegovog pogubljenja]. Posljednje pismo lijecnika japanske ratne mornarice koji je pogubljen u Guamu 1949. godine. 7 Proces ekonomskog rasta, tehnoloske preobrazbe i drustvenog razvoja koji je Japan postigao u drugoj polovini ovog stoljeca, izranjajuCi iz pepela svojih ugasenih imperijalistickih ambicija, gotovo je izvanredan. On je uistinu promijenio svijet i nasu percepciju svjetskog razvoja buduCi da je uspio kombinirati rast s preraspodjelom, znatno povecati realne place i smanjiti neujednacenost dohotka na jednu od najnizih razina u svijetu. 8 Nadalje, premdaje Japan dozivio duboku preobrazbu svojega drustvenog i ambijentalnog krajolika, njegov je kulturni identitet u cijelosti sacuvan, pokazavsi na veoma impresivan nacin povijesnu provedivost modela modernizacije bez vesternizacije. 9 Da ne bi bilo nikakvih dvojbi, takvi su rezultati zahtijevali velike napore cjelokupnoga japanskog drustva, tako da su radnici radili znatno vise sati od americkih i europskih, troseci mnogo manje i stedeci i ulazuci kudikamo vise tijekom dugoga razdoblja. 10 Japanu su takoder, sto je paradoksalno, pomogle i reforme koje mu je nametnula americka okupacija, a osobito vazne medu njima bile su zemljisna reforma, radno zakonodavstvo, ukljucujuCi i priznanje prava na organiziranje radnika, zabrana ekonomskih monopola koja je dovela do postupnog ukidanja zaibatsua, te novi izborni zakon kojim su zene stekle pravo glasa. Osim to6 .

7 8 9 10

Analizujapanskoga drustva proveo sam uglavnom u doba kada sam bio gostujuci profesor sociologije na SveuCilistu Hitotsubashi 1995. Osobito sam zahvalan profesoru Shujiru Yazawi, dekanu Fakulteta drustvenih znanosti, za poziv i vrlo korisne razgovore koje smo vodili tada i koji i dalje traju. Zahvalan sam takoder fakultetu i studentima s raznih japanskih sveucilista, koji su aktivno sudjelovali u nastavi i na mojim seminarima na Hitotsubashiju, kao i mojemu asistentu Keisuki Hasegawi, koji mije pomogao pri analizi grade na japanskome i koji je nacinio bazu podataka o informacijskom drustvu Japana. Profesor Kokichi Shoji, procelnik Odsjeka za sociologiju na Tokijskom sveucilistu, nesebicno me opskrbio socioloskim studijama o Japanu i podijelio sa mnom svoje poglede na preobrazbujapanskoga drustva. I Yazawa i Shoji nadahnuli su me za ovu interpretaciju, ali, dakako, oni ne snose nikakvu odgovornost za moje tvrdnje ili moguce pogresno razumijevanje. Navedeno u Tsurumi (1970: 172) Allen (1981.); Tsuru (1993.) Reischauer (1988.); Shoji (1991.) Tsuru (1993.)

219

KRAJ TISUCLJECA

ga, vojni kisobran kojije SAD postavio nad Japanom u kontekstu hladnog rata, rasteretio je japansku privredu od vojnih izdataka, a japansku dr2avu od poteskoca vodenja vanjske politike koje su joj mogle odvratiti paznju od njezine opsesivne usredotocenosti na proizvodnju, tehnologiju i izvoz. Ipak, cak i kad uzmemo u obzir tako povoljan kontekst, zadivljujuCi proces razvoja i strukturalne preobrazbe kroz kojeje Japan prosao moze sejedino objasniti unutarnjom dinamikom japanskoga drustva. U korijenu te dinamike nalazio se projekt afirmacije nacionalnog identiteta, kao povijesni nastavak !shin Meijija iz 1868. godine. Japan je bio, i jest, jedno od kulturno i socijalno najhomogenijih drustava na svijetu, premda ne bas onoliko koliko to veCina Japanaca misli, zaboravljajuCi pri tome na milijune svojih stanovnika koji su Korejci, Okinavljani i Ainui, kao i na kulturno asimilirane ali drustveno iskljucene Burakumine. Njegova otocna izoliranost stoljecima je jacala taj identitet koji je 1853. godine ugrozio zapadnjacki kolonijalizam, nametnuvsi mu da se otvori trgovini sa Zapada preko "crnih brodova" komodora Perryja. Reakcija na tu prijetnju odvelaje do obnove Meiji restauracije, te do ubrzane modernizacije zemlje u iducim desetljeCima kao jedinom naCinu koji ce Japanu omoguCiti da se odupre prijetnji sa Zapada. 11 To je jos uvijek bitan cimbenik za razumijevanje drustvenoga konsenzusa i politicke legitimnosti koja Cini temelj japanskih razvojnih napora vee vise od jednog stoljeca. N akon neuspjeha demokratskogputa k modernizaciji tijekom razdoblja Taisho (1912.-1926.) i militaristickoga, ultranacionalistickog projekta u drugom desetljecu Showa (1935.-1945.), japanski nacionalizam iznova se pojavio u obliku projekta ekonomskog razvoja kojim je upravljala drzava, a koji je bio usmjeren miroljubivoj konkurenciji na polju medunarodne ekonomije 12 • Kao osiromasena, nenaoruzana zemlja, potpuno ovisna u pogledu energije i prirodnih resursa, te suocena sa sumnjama i, u naprednim intelektualnim krugovima, osjecajima krivnje i srama, Japan se kolektivno mobilizirao: u pocetku da bi prezivio, zatim da bi konkurirao, i, naposljetku, da bi se potvrdio pomocu industrijske proizvodnje, ekonomskog menadzmenta i tehnoloskih inovacija. To mora biti polazna tocka svake analize japanskog razvoja: bilaje to teinja za nacionalnom neovisnoscu, i nacionalnom moci, pomocu miroljubivih (ekonomskih) sredstava, u skladu s Ustavom iz 1947. godine kojim se zauvijek odrekao rata i oruzanih snaga. Pokusat cu pokazati direktnu vezu izmedu toga nacionalistickog projekta i japanskog modela razvoja koji je karakterizirao i razdoblje hiperrasta 1956.-1973. i smiono tehnoekonomsko restrukturiranje kojim se uspjesno reagiralo na izazove naftnog soka iz 1974. Medutim, argumentacija koju iznosim u kontekstu moje analize pojavljivanja pacificke regije kao sredisnjeg podrucja za 21. stoljece ne 11 12

220

Norman (1940.) Kato (1987.); Beasley (1990.)

RAZVOJ I KRIZA NA AZIJSKOM PACIFIKU

predstavlja samo ponovnu procjenu toga dobra poznatog primjera razvoja. Zelim uputiti na to da postoJi temeljna knza Japanskog modela razvoJa u razdoblju HeLsei (koJe je zapocelo 7. siJecnja 1989.), koJa se mamfestirala tijekom devedesetih u nestabilnosti pohtickog sustava, u ostrom kontrastu naspram pet prethodnih desetlJeca; u dugoJ recesiji koJaje usliJedila nakon pucanja "balonskog privrednog rasta" 1 u ps1holoskoj zbrci koJa Je zahvatila znatne dijelove mlade:ll, a koja je na dramatican nacin 1zbila na vidJelo kroz bunt sekte Aum Shmrikyo (v1d1 drugi svezak, trece poglavlJe). Predlazem h1potezu prema kojoj je ta multLdLmenzwnalna knza upravo posl.;edLca uspjehajapanskog modela razvoja zbog kojeg su stasale nove ekonomske, drustvene L kulturne snage koje su dovele u pLtanJe prwntet nacwnahstLckog projekta, a samim tim i razvoJnu drzavu. Uvjeti i oblici razrjesenja te knze ostav1t ce dubokog traga naJapansko drustvo, odnose Japana s ostalim zemlJama Pacifika i, naposljetku, na sudbinu citave regiJe.

Drustveni model japanskoga razvojnog procesa 13 N akon desetljeca istrazivanja na polju sociologije razvoJa, trebalo bi biti jasno da su procesi ekonomskog rasta 1 strukturalne preobrazbe ugradeni u institucije, da 1h usmjerava kultura, potpomaze drustvem konsenzus i obli13

Prema mom mlslJenJu, naJbolJa pohticko-ekonomska anahza uzroka 1 znacaJklJapanskoga razv1tka- 1z zapadnJackoga kuta- danaJe u malo poznatoJ knJIZI poznatoga engleskog znanstvemka G C Aliena (1981) Naravno, klas1cna studiJa o nastanku 1ob!lJeZJlma razVOJne ddave 1 studiJa u koJOJ Je taJ poJam prv1 put uveden Jest knJlga Chalmersa Johnsana MIT! and the Japanese M1racle (1982 ) Za dalJnJU razradu tih pltanJa vldJetl 1zbor nJegovlh radova o Japanskome pohtlckom sustavu u Johnson (1995) NaJbOlJa poviJesna anal1za nastanka moderne Japanske drzave, pocevs1 od dmastiJe MeiJI, ostaJe ona Normanova (1940) Za Japanskl pogled na proces ekonomskog razvoJa od 1950-lh vldJetl Tsuru (1993 ) 0 kulturmm 1ps1holosk1m UVJetlma u koJlmaJe nastala nova razvoJna drzava v1d1 Tsurum1 (1970) Za bntku drustveno-pohtlcku anahzu evoluciJe Japana u razdoblJu 1960 -90 s naglaskom na neonacwnahzmu v1d1 ShoJI (1991 ) Za anahzuJapansklh drustvemh pokreta v1d1 Yazawa (1997) ZammaJU h vas zapadne kntlke Japanskoga drustva 1 pohtlke (opterecene predrasudama, m1shm), nac1 cete 1h u Van Wolferen (1989 ) 1 Harvey (1994 ) Za naklonJell!Je zapadnJacko gledanJe, VldJeti Re1schauer (1988 ) Za teonJsku mterpretaCIJU Japanske drzave, v1d1 Kato (1984, 1987 ) 1 Taguch1 1 Kato (1985 ) ZammlJIVa kromka unutarnJe dmam1ke Japanske ddave nalaz1 se kod Ikute (1995) Za kanryo (Japansku blrokraCIJU) Vldi!Zvrsnu, azurnu studiJU u Inoguchl (1995) Za pnkaz Japanske pohtlcke masmenJe, uklJUCUJUCI pohtlcku korupciJU, v1d1 Schlesmger (1997 ). 0 Japanskom neonacwnahzmu Vldl u Ueno (1987 ), Gelb 1 L1ef-Palley (1994 ), Shmotsuka (1994 ), 1Yazawa (1995) 0 JapanskoJ ob1telJ1 v1d1 kod Sek1 (1987) 1 Totam 1Yatazawa (1990 ) Za empmJskl pnkaz Japansklh skola Vldl Tsuneyosh1 (1994 ) Za blbhografiJUJapansklh socwlosklh radova Vldl ShoJI (1994) Za strukturuJapanskog b1zmsa, radne odnose, orgamzaCIJU radmstva, trz1sta rada 1prakse zaposlJavanJa VldJetl moJu anahzu u trecem 1 cetvrtom poglavlJu prve knJige OvdJe necu ponavlJatl 1zvore koJima sam se ondJe sluZio 1 koJI su navedem u b!lJeskama Jasno, ovdJe msam spomenuo vehku vecmu potenciJalmh 1zvora o blbhografiJII podac1ma vezamm za teme ovoga poglavlJa Navod!m samo one 1zvore kop se neposredno odnose na moJe !zlaganJe

221

KRAJ TISUCLJECA

kuju drustveni konflikti, da se oko njih bore politicari, te da njima upravljaju razne politike i strategije. 14 U samoj srzi japanskoga razvojnog procesa koji zapocinje u pedesetim godinama 20. stoljeca nalazi se nacionalisticki projekt razvojne drzave koji je u ime naroda propisala ddavna uprava. 15 Ukratko receno, drzavna birokracija usmjerava i koordinira japanske korporacije, organizirane u poslovne mreze (keiretsu i kigyo shudan), pomazuCi im putem mjera trgovinske, tehnoloske i kreditne politike da uspjesno konkuriraju u svjetskoj ekonomiji. Trgovinski suficit iskoristen je kao financijski suficit pa je, zajedno s visokom stopom domace stednje, omoguCio rast bez inflacijskih uCinaka, omoguCivsi istodobno visoke stope ulaganja, ubrzani rast realnih placa i porast zivotnoga standarda. Visoke stope ulaganja u istrazivanje i razvoj, kao i teznja modernizaciji proizvodnje, omogucili su Japanu da zauzme vodece mjesto u industriji informacijske tehnologije u vrijeme kada su njezini proizvodi i procesi postali prijeko potrebni u globalnoj ekonomiji. Takav se ekonomski uspjeh oslanjao na drustvenu stabilnost i visoku produktivnost rada, ostvarenu suradnjom uprave i radnika sto je omoguCilo stalno zaposlenje i napredovanje prema duljini staza. Fleksibilnost trzista rada osiguravali su honorarni i sezonski poslovi koje su obicno dobivale zene ciji je udio u radnoj snazi naglo porastao. Sveukupna drustvena stabilnost oslanjala se na tri glavna cimbenika: (a) predanosti ljudi ponovnoj izgradnji nacije; (b) dostupnosti potrosnje i znatnom porastu zivotnog standarda, te (c) jakoj i stabilnoj patrijarhalnoj obitelji u kojoj su se njegovale i prenosile tradicionalne vrijednosti, poticala radna etika i pruzala osobna sigurnost njezinim clanovima, na stetu zena koje su bile u podredenom polozaju. Politicka stabilnost osiguranaje organiziranjem koalicije interesa i pokroviteljstava nad izbornim bazama pod okriljem Liberalno-demokratske stranke (LDS) koja je kontrolirala vladu do 1993. godine, racunajuCi na cvrstu potporu SAD-a, bez obzira na rasirenu pojavu korupcije. Izgradujuci svoju specificnu legitimnost na obecanjima ekonomskog razvoja, razvojna drzava vukla je dodatnu korist iz dvostrukog izvora legitimnosti: iz glasova koje su ljudi davali LDS-u, te iz "simbolickog carskog sustava" koji je omoguCio povijesni kontinuitet s korijenima nacionalnog identiteta. Grafikon 4.1. je pokusaj sintetickog prikaza drustvene/institucionalne logike koja cini osnovicu ekonomskog razvoja Japana. Sad cu se upustiti u kratku elaboraciju ne bih li pojasnio ovaj pretjerano zgusnuti sazetak. Kao i u svim procesima drustvene mobilizacije, prijeko je potrebno identificirati izvore legitimnosti koji dopustaju dominantnom sudioniku u procesu (u ovom slucajujapanskoj drzavi) da pronade potporu u drustvu i koordinira biznis. Izvore legitimnosti drzave naCi cemo izvan birokracije, u 14 15

222

Evans (1995.) Kato (1984.); Taguchi i Kato (1985.); Johnson (1995.)

SIMBOLICKI CARSKI SUSTAV

Nacionalni idenfifef Geopoliticki kisobran

+-

1 ~r

c0 "' 0 .... c

~

:J

T

s

"!::

~.w

DRZAVNA BIROKRACIJA Pokroviteljska driavo (npr. Ministarstvo

kigyot+da' Keiretsu/

I

Banke

Kaisha

J

Q)

Vi 1

I

I

I

~ ~ ~

e ::::>

rn....;

I

Ill(

I

lndusfrijski odnosi --+--. • Prihod

r

Tokijsko sveuCiliste Carska sveuCilista

t

Politicka legitimnostl

Klijentelizam: seoska podrucja mreze prefekture posebni interesi

Place

~ ,~~ ·c: E] "ii~ ·E

:i2

i-= '-

~r~ ~

Birokrati

~1-o

1

..

Politicki sustav __.... Politicka iz 1955. stabilnost

Kulturna driava (Ministorstvo

1

§ ~

Drustveni konsenzus

.----JIJr.. Drustveno strotifikacija po zaslugama

1

Skolski sustav (ispiti) (Kulturna reprodukcija)

~""' ~

I "d

i')

::;j

~

OSNOVNA RADNA SNAGA

I

'

K.vallteta rada

Ulaganje ..___ Ekono~~ka ~ Ustede prilagodliiVOst

STABILNA PATRIJARHALNA OBITEU

Kontigentna radna snaga (zene)

+

Fleksibilna • triista rode

Visi zivotni standard

1----------------------------------'

t-:l t-:l

"'

Grafikon 4. 1 Drustveni model joponskog razvoja, 1955.-1985.

KRAJ TISUCLJECA

takozvanom simbolickom carskom sustavu (Shocho Tenno-sei), kao i, od donosenja U stava 194 7. godine, u demokratski izabranom politickom sustavu, ali u manjoj mjeri. Kazem u manjoj mjeri zato sto je vlada, premda birana u skladu s Ustavom, gotovo pet desetljeea ovisila o "Nagatacho politici", to jest, koaliciji interesa, frakcija i pokroviteljskih mreza organiziranih oko Liberalno-demokratske stranke, ogrezle u korupciji i srozanog ugleda u ocima veCine ljudi. Za upravljanje razvojnim procesom uglavnom je bila zaduzena uCinkovita i obicno uredna drzavna birokracija koja je osigurala stabilnost tekuee politike, premoseujuCi tako svade unutar razlicitih frakcija LDS-a koje su se formirale oko razliCitih interesa, ideologija i licnosti. 16 Premda je formalno hila podredena vladi, drzavna birokracija izgradila je svoju legitimnost na vrijednostima simbolickoga carskog sustava. Masao Maruyama napisao je 1946. godine klasicno djelo japanske politicke znanosti .koje se jos uvijek smatra najostroumnijom analizom toga sustava i njegove uloge u japanskoj kulturi i politici. Prema njegovoj analizi, "U Japanu smo suoceni sa situacijom u kojoj nacionalni suverenitet obuhvaea i duhovni autoritet i politicku moe. Mjerilo prema kojemu se djelovanje naroda prosuduje kao ispravno ili pogresno nalazi se unutar samog sebe (to jest, u 'nacionalnoj drilavi')". 17 To se dogada zato sto "za razliku od Zapada gdje se nacionalna vlast nakon reformacije temeljila na formalnom, vanjskom suverenitetu, japanska drzava (nakon Meijija) nikada nije stigla povuCi razliku izmedu vanjske i unutarnje sfere i priznati da njezin autoritet vrijedi samo za onu prvu ... Prema tome, sve do onoga dana 1946. godine kada je novim carskim proglasom sluzbeno opovrgnuto bozanstvo cara, u Japanu u nacelu nije bilo osnova za slobodu misljenja. BuduCi da narod u svojoj 'nacionalnoj drilavi' obuhvaea sve unutarnje vrijednosti istine, morala i ljepote, onda ni ucenost ni umjetnost ne mogu postojati odvojeno od tih nacionalnih vrijednosti. ... Bas u onom trenutku kad je motiv uspjeha udruzio snage s nacionalizmom, moderni Japan zapoceo je svoju 'utrku za napredak.' Medutim, istodobno je sama ta kombinacija vodila propasti Japana, ito zato sto logika po kojoj privatni poslovi ne mogu biti sami po sebi moralno opravdani vee ih se uvijek mora dovoditi u tijesnu vezu s nacionalnim poslovima, vrijedi i u obratnom smjeru: privatni interesi beskonacno se ubacuju u nacionalne interese" .18 Drustvena logika onog sto ee kasnije postati korporacijski Japan, ili Japan d.d. kako su ga prozvali njegovi kriticari, sadrzanaje u Maruyaminoj analizi politicke kulture. Nakon ponizavajuceg poraza ultranacionalistickog projekta, revidirani simbolicki carski sustav osigurao je povijesni kontinuitet i politicku legitimnost birokraciji 16 17 18

224

Inoguchi (1995.); Schlesinger (1997.) Maruyama (1963: 8) Maruyama (1963: 6-7)

RAZVOJ I KRIZA NA AZIJSKOM PACIFIKU

kojaje zapocela s ohnovom zemlje, te tijekom samogprocesa pragmaticno otkrivala kak.o stvoriti jak, moderan Japan osvajanjem svjetske ekonomije. 19 G. C. Allen i Chalmers Johnson nude nam uvjerljive empirijske analize uspona japanske razvojne drzave i njezine kljucne uloge u strateskom upravljanju nacionalnim ekonomskim rastom, i to harem u razdohlju od 1955. do 1985. Ministarstvo financijaje u toj hirokraciji dominantna sluzha koja drzi kesu, a to znaci da ima materijalnu moe donosenja odluka. Njegova dva glavna instrumenta hili su i jesu legendarni MITI (Ministarstvo za medunarodnu trgovinu i industriju) i Japanska hanka, buduCi da su krediti, raspodjela sredstava za izvoz i uvoz te potpora tehnoloskom razvoju hili najvaznije orude putem kojeg je ddavni aparat mogao koordinirati, pomagati, organizirati konkurenciju i, ponekad, krotiti japanski hiznis. Osim toga, i druga su infrastrukturno orijentirana ministarstva, osohito Ministarstvo posta i telekomunikacija, od osamdesetih godina nadalje takoder hila od presudne vaznosti pri osiguranju materijalnih uvjeta proizvodnje i selektivnog organiziranja sirenja tehnologije. u sporedno, a ponekad i s proturjecnim interesima, ostala su ministarstva ohavljala razliCite funkcije, vee prema svojemu specificnom polju nadleznosti. Tako se Ministarstvo prosvjete pohrinulo za odrzavanje kulturnog identiteta i organiziranje uredenog sustava slojevitosti i drustvene pokretljivosti nametanjem hijerarhijskoga, krutog sustava provjere znanja koji je ohiljezio cijeli zivot japanske djece i mladih ljudi, zacahurivsi tako sve ohitelji u ideologiju i rituale meritokracije. Ostala su ministarstva obavljala vise politicke funkcije. Tako su, izgleda, ministarstva graditeljstva, poljoprivrede i prometa odigrala glavnu ulogu u kanaliziranju privatnih fondova u politicke kampanje LDS-a, te u osiguravanju lokalne klijentele putem dodjele sredstava iz vladinih fondova poslusnim lokalnim i regionalnim vlastima. 20 N e hi trebalo previse isticati sklad unutar ddavne hirokracije, ukljucujuCi i ostale ogranke koji pripadaju razvojnoj drzavi. Po put svih drugih drzava, i japansku ddavu razdiru unutarnji sukobi i suprotstavljeni interesi, buduCi da se razne hirokracije nadmeeu kako hi ucvrstile svoj polozaj u igri moCi. Na primjer, uloga Ministarstva poste i telekomunikacija nije hila ogranicena samo na infrastrukturu i tehnologiju, huduCi da muje nadzor nad najveCim izvorom stednje, putem sustava postanske stednje, omoguCio da odlucno posreduje na financijskim trzistima i prilikom ddavnoga financiranjajavnih i privatnih ulaganja. Nadalje, dok je, opeenito uzevsi, drzavna birokracija uvelike hila autonomna u odnosu na politicke elite i pod nesto manjim utjecajem interesnih grupa, izmedu politicara i hirokrata dolazilo je do znatnog mijesanja huduCi da su ministarski polozaji sluzili raznim politickim frakcija19 20

Allen (1981.); Johnson (1982., 1995.) lkuta (1995.); Johnson (1995.)

225

KRAJ TISUCLJECA

rna kao poligoni moCi, Cime je sustav dobivao na kompleksnosti. Medutim, kulturna homogenost i zajednicko vjerovanje u uzvisenost nacionalnih interesa, jos uvijek simbolicki utjelovljenih u carskom sustavu, hili su osigurani putem stroge kontrole izvora iz kojih su se regrutirali novi kadrovi za vrh birokracije, i to iz ustanova pod budnim nadzorom Ministarstva prosvjete. Kljucni elementi te regrutacije hili su i jesu Tokijsko sveuCiliste, i to osobito Pravni fakultet unutar njega, te carska sveucilista s kojih se, zajedno s jos nekoliko elitnih privatnih sveucilista, regrutiraju gotovo svi clanovi visoke birokracije. Takva drustvena kohezija na vrhu prodire u sve pore drustva buduCi da samo jedan posto odabranih uspije zauzeti najbolje polozaje u drtavnoj birokraciji, dok oni ostali, u kasnijim stadijima svoje karijere, "silaze s nebesa", zauzimajuCi polozaje direktora poduzeca, politickih voda iii upravitelja polujavnih zaklada zaduzenih za strukturiranje i vodenje civilnoga drustva. Na taj se nacin kulturno "ljepilo" birokratske klase siri kruzenjem elita izmedu razlicitih sfera drustvenoga i ekonomskog zivota, osiguravajuCi komunikaciju ideja, uskladivanje interesa ireprodukciju ideologije. Mehanizmi koji vode ekonomskom rastu, a osmisljava ih i provodi takva nacionalisticka birokracija, razotkriveni su u pravoj bujici monografija na temu "japanskog cuda": sveopca izvozna orijentacija, na temelju izvanredne konkurentnosti, koju su omoguCili znatan porast radne produktivnosti, kvaliteta rada i politika zastiCivanja domaCih proizvoda; obilje kapitala, na temelju visoke stope stednje i kratkorocnih zajmova koje su keiretsu banke dobivale uz niske kamatne stope od Japanske banke; trajni napori na polju tehnoloskog razvoja pomocu programa za nabavu tehnologije i tehnoloske inovacije koje je financirala vlada; naglasak na proizvodnji; industrijska politika koja se prebacivala s niske na srednje razvijenu tehnologiju, a zatim na grane visoke tehnologije, prateCi razvoj tehnologije, svjetsku potraznju i proizvodni kapacitet japanske industrije. ProCistivsi svoje programe zajedno s Ministarstvom financija, MITI je odigrao vaznu ulogu u strateskom planiranju te u pomaganju, vodenju i pruzanju podrske japanskim poslovnim mrezama, i to osobito putem mjera trgovinske, tehnoloske i industrijske politike, odlucujuCi o prioritetnim sektorima ulaganja. Njegove odluke nisu uvijek bile uspjesne, niti ih se nuzno slijedilo. Na primjer, racunalni programi pete generacije, kojimaje tijekom osamdesetih godina dan veliki publicitet, dozivjeli su fijasko. A veCina od 26 tehnoloskih gradova koji su, zahvaljujuci MITI-jevu Programu tehnopolisa, nicali u prefekturama diljem zemlje tijekom osamdesetih i devedesetih godina, prije su - kada ili ako su zazivjeli hili uspjesni - aglomeracije podruznica pojedinih pogona negoli minisilicijske doline kako je to MITI zamislio u svojoj originalnoj viziji. Ipak, s vremenom se pokazalo da je veliki broj MITI-jevih 226

RAZVOJ I KRIZA NA AZIJSKOM PACIFIKU

strateskih planera postigao ciljano, i da je japanska industrija iznimnom brzinom prelazila s proizvoda i procesa s niskom dodanom vrijednoscu na proizvode i procese s visokom dodanom vrijednoscu, pretjecuCi najprije Europu a potom i SAD u veCini kljucnih industrijskih grana, od automobila do poluvodica, sve dok tehnoloska/menadzerska protuofenziva americkih kompanija tijekom devedesetih nije preteklajapanske konkurente u novoj generaciji mikroracunala, softvera, mikroelektronike, telekomunikacija i biotehnologije. Unatoc tomu, japanske tvrtke i dalje dominiraju na podrucju potrosacke elektronike, memorijskih cipova i proizvodnje opreme za poluvodice; one su takoder vrlo konkurentne u citavom nizu razvijenih proizvodnih djelatnosti, a osobito u farmaceutskoj i kemijskoj industriji. Za efikasnost administrativnog vodenja privrede bila je presudna pomoc umrezavajuce strukture japanskog biznisa koju sam potanje izlozio u trecem poglavlju prvoga sveska. Koordiniranjem nekolicine igraca i odrzavanjem konkurencije medu korporacijskim mrezama na vrhu, drzavni birokrati mogli su doprijeti do citave ekonomske strukture ada pri tome nisu morali pribjeCi samodestruktivnoj proceduri centraliziranog planiranja. Japanski model od presudnogje znacenja zato sto nam pokazuje kako stratesko, selektivno upletanje drzave moze trzisnu privredu uciniti jos produktivnijom i konkurentnijom, odbacujuCi na taj nacin ideoloske tvrdnje 0 urodenoj superiornoj efikasnosti laissez-faire ekonomije. Ali, nista od gore spomenutog ne bi uspjelo bez potpune suradnje izmedu rukovodstva i radnika, tog izvora produktivnosti, stabilnosti i dugorocnoga strateskog ulaganja koji su postali odlucujuCi cimbenici japanske konkurentnosti. I ekonomije Latinske Amerike u velikoj su mjeri prakticirale trgovinski protekcionizam pa ipak se nikada nisu uspjele pojaviti kao veliki igraci na globalnim trzistima, s proizvodima s visokom dodanom vrijednoscu. Zalaganje radnika na razini proizvodnoga pogona i socijalni mir kojije uzivao japanski biznis osigurali su japanskoj ekonomiji na sam om pocetku odlucan zamah. To je bilo osobito vazno kako bi se osigurao prijelaz Japana na proizvodnju i usluge temeljene na informacijskoj tehnologiji, sto je zahtijevalo puni angazman misaonog potencijala radnistva radi sto bolje primjene novih tehnologija. Ali, angaziranje radnika i njihova suradnja s poduzecima ne moze se pripisati etnokulturnoj osobitosti. Izrazita kulturna osobitost japanskih radnika nije ih sprijeCila u mobiliziranju, strajkanju i organiziranju militantnoga radnickog pokreta kad god im se pruzila prilika da to ucine, a bilo je to tijekom 1920-ih i pocetkom 1930-ih godina, te krajem 1940-ih i 1950-ihY Te su borbe dovele do niza reformi u podrucju rada i socijalne politike tijekom pedesetih godina zahvaljujuCi cemu su 21

Yazawa (1997.)

227

KRAJ TISUCLJECA

japanski hiznis i vlada oko 1960. godine utemeljili novi sustav politike rada i odnosa u industriji. Taj je sustav imao cetiri glavna ohiljezja. Prvo se ohiljezje odnosilo na ohvezu kompanija da osiguraju dugorocnu zaposlenost radnicima neophodnim za proizvodnju u velikim poduzeCima, hila u tom istom poduzecu ili u drugim poduzeCima unutar keiretsua; zauzvrat, japanski su se radnici takoder ohvezali dace ostati raditi u istom poduzecu tijekom cijeloga radnog vijeka. Drugo je ohiljezje hilo sustav napredovanja prema godinama sluzhe, cimeje uklonjeno diskrecijsko pravo menadzmenta da nagradi ili kazni radnike i taka ih podijeli temeljem individualnog rivalstva; takav sustav prema godinama staza ucinio je ohrazac po kojemu se odvijao zivot radnika predvidljivim. Trece ohiljezje hila je kooperativni sustav prakse rada, ukljucujuCi i nisku organizacijsku hijerarhiju u poslovima nadgledanja u tvornicama i uredima, formiranje radnih timova i odjela za nadzor kvalitete, kao i rasprostranjeno koristenje inicijative radnika radi poboljsanja ucinkovitosti i kvalitete proizvodnog procesa. Cetvrti je faktor hila organizacija radnickih sindikata na razini poduzeca cime su se interesi sindikalnih voda i clanova sindikata identificirali s interesima poduzeca. Postojale su ijos uvijek postoje federacije sindikata, a takoder i neka vrsta kolektivnog pogadanja za neke sektore na drzavnoj razini, cemu prethodi simholicna mohilizacija (poput ritualnih "proljetnih ofenziva"), u cilju dokazivanja potencijala organiziranog radnistva. Ipak, gledano u cijelosti, zahvaljujuCi sindikalnom sustavu unutar pojedine kompanije, sudjelovanju radnika na razini proizvodnih pogona te zajednickom angazmanu i rukovodstva i radnika za dohrohit nacionalne ekonomije, japanski kapitalizam moze se pohvaliti holjim industrijskim odnosima od hilo koje druge tdisne ekonomije. Takva praksa rada hila je od presudne vaznosti za provedhu mehanizama koje ohicno dovodimo u vezu s uspjesnom japanskom praksom upravljanja, o cemu je hilo govora u mojoj analizi japanskog rada i uvjeta rada u trecem i cetvrtom poglavlju prvoga sveska. Stoga sustav "tocno na vrijeme" kojim se ukidaju inventure moze funkcionirati jedino ako nema prekida rada, ito zahvaljujuCi lagodnom sustavu industrijskih odnosa. Razvoj i sirenje "presutnog znanja" medu radnicima koje, prema Nonakinoj i Takeuchievoj utjecajnoj analizi, 22 cirri samujezgru "poduzeca koje generira znanje", moguCi su jedino ako su radnici stimulirani ulagati svoje jedinstveno znanje, svoje poznavanje sustava proizvodnje iznutra, u uspjeh tvrtke kojoj pripadaju. Ukratko, radna produktivnost i kvaliteta rada, ti stupovi japanske konkurentnosti, proizasli su iz sustava suradnje u proizvodnji i industrijskih odnosa koji su omoguCili znatne povlastice za radnike, ukljucujuCi izdasne pogodnosti na radu kao i ohvezu osiguranja trajnog zaposlenja, 22

228

Nonaka i Takeuchi (1994.)

RAZVOJ I KRIZA NA AZIJSKOM PACIFIKU

cak i tijekom losih poslovnih ciklusa. Medutim, jednako je taka tacna da su i neki kulturni elementi poput traganja za waom (skladom) u odnosima na radu, zajednicki duh timskog rada i sveopca mobilizacija na ponovnoj izgradnji Japana kako bi postao jaka i ugledna nacija, takoder pridonijeli ucvrscenju drustvenog ugovora postignutog oko 1960. godine izmedu biznisa, radnistva i vlade. Ipak, ta kooperativna dimenzija radnih odnosa samo je dio price o japanskom trzistu rada. Prema empirijskoj analizi koju sam izlozio u cetvrtom poglavlju prvoga sveska, fleksibilnost trzista rada osigurala je znatno fleksibilnija radna praksa i manje prava za radnike u manjim poduzeCima, u tradicionalnim sektorima (kakav je maloprodaja), kao i za honorarno zaposlene u velikim poduzeCima. Dobar dio takvoga honorarnog i sezonskog zaposljavanja pripao je, i sve vise pripada, zenama, i to onim udanima koje se vracaju na posao nakon sto su u mladim danima podizale djecu. Rastuce trziste zenskog rada (koje trenutacno zahvaca 50% odraslih zena) kljuc je za fleksibilnost i prilagodljivost tdista rada, osiguravajuCi stabilnost sredisnje radne snage kao izvora produktivnosti rada, a ipak pruzajuCi poduzeCima zastitu tijekom recesije otpustanjem rezervne radne snage. U ostalim industrijaliziranim zemljama postoji slicna podjela trzista rada koja vodi podjednako segmentiranoj socijalnoj strukturi, prema tome nejednakosti i siromastvu. Istinsko cuda japanskog drustva je u tome sto je takva klasna podijeljenost odgodena zahvaljujuCi snazi japanske patrijarhalne obitelji koja unutar sebe ujedinjuje stalno zaposlene muskarce i povremeno zaposlene zene, taka da socijalne raskole ponistava jedinstvo obitelji. To je osobito vazno kad uzmemo u obzir visoku razinu obrazovanjajapanskih zena, sto znaCi data rezervna radna snaga nije manje strucna negojejednostavno na nizoj cijeni. Patrijarhalizam je vrlo vazan sastavni dio japanskoga razvojnog modela, i to ne samo zbog ekonomskih razloga. Patrijarhalna obitelj prezivjela je ubrzanu industrijalizaciju i modernizaciju kao postojanajedinica osobne stabilnosti i kulturne reprodukcije. Stopa razvoda, mada je u porastu, jos uvijekje znatno ispod one u drugim razvijenim industrijaliziranim zemljama, osim Italije i Spanjolske (vidi trece poglavlje drugoga sveska). Gotovo dvije treCine starijih Japanaca zivjelo je sa svojom odraslom djecom 1980. godine, a veCina ih i dalje zivi u zajednickom kucanstvu, premda je u posljednjih trideset godina taj udio naglo poceo opadati. Djeca sui dalje pod strogom roditeljskom stegom, a kultura srama jos uvijek je glavna determinanta njihova ponasanja. Zene izvrsavaju sve svoje duznosti gotovo bez pogovora, i to u velikoj mjeri zato sto veCina japanskih muzeva, za razliku ad americkih, postuje svoje patrijarhalne obveze, obicno se ne upustajuci u potragu za osobnom srecom izvan obiteljskih pravila (vidi trece poglavlje

229

KRAJ TISUCLJECA

drugoga sveska). Kada zatreba, drzava uskace i unosi neke institucionalne promjene, nagradujuCi patrijarhalnost. Na primjer, prema japanskom poreznom zakonu sasvim je besmisleno da zene donose previse novea u kucnu blagajnu zaradenog u skracenom radnom vremenu buduCi da je porez za kucanstva s dvostrukim primanjima odvec visok. Doprinos obrazovanih, hiperaktivnih zena japanskom fleksibilnom trzistu rada, stabilnoj obitelji i tradicionalnoj kulturi cini kljucnu sastavnieu sveukupne soeijalne i ekonomske ravnoteze Japana. A mazda i najslabiju kariku japanskog modela, ako komparativno iskustvo ima ikakvu vrijednost. Drzava takoder osigurava kulturnu reprodukciju, i to posebno preko Ministarstva prosvjete koje pomno nadgleda odgojno-obrazovne programe, od predskolskih ustanova do vodeCih sveucilista. N aglasak je na tradieionalnoj kulturi i na hijerarhijskom, slozenom sustavu provjere znanja koji odreduje profesionalnu sudbinu svakog Japanea, i to najcesce veoma rano u njegovu zivotu. Stroga diseiplinaje pravilo, a kao primjer navodimo tragicni dogadaj iz 1990. godine kada sujednu ucenieu usmrtila pokretna vrata kojaje skola dala ugraditi da bi anima koji kasne sprijecila ulazak. Tako razradena, kulturna homogenostje od presudne vaznosti za osiguranje suradnje, komunikaeije i pripadnosti zajednickoj/naeionalnoj kulturi, uzimajuCi pri tome u obzir soeijalne razlike i postujuci relativni polozaj svakoga. Takav spoj djelovanja jake patrijarhalne obitelji odozdo i jakog Ministarstva prosvjete odozgo uklanja zapreke kulturnoj reprodukciji i izagnao je alternativne vrijednosti medu radikalne izazove koji stoje izvan sustava, marginalizirajuCi na taj nacin neposlusnost. Na temelju porasta zivotnog standarda, industrijske suradnje, uredne reprodukcije tradicionalnih vrijednosti i drustvenog angazmana u ime citavog naroda, politicku stabilnost osiguravala je privremena koalieija raznih osoba, interesnih skupina i klijentela koje su se na brzinu okupile pod imenom Liberalno-demokratske stranke, ito kao posljediea americke okupaeije. LDS je (poput talijanskih krscanskih demokrata, okupljenih na potieaj Vatikana i SAD-a u eilju pruzanja otpora komunizmu i soeijalizmu), bila nestabilna koalieija politickih frakeija od kojihje svaka imala svog "kapaa" (najmocniji medu njima bio je Kakuei Tanaka), a oko kojih se tijekom pet desetljeca plela mreza interesa, ortastva, spletki, tisine i dugova. Okoristivsi se americkom samodopadnoscu (sto je bilo presudno za japanski biznis jer mu je trebao pouzdani americki sugovornik koji ce mu osigurati vazan pristup americkim trzistima i dobavljacima), frakeije LDS-a usavrsile su umijece politickog posredovanja. U zamjenu za glasove nudile su novae, novae za usluge, usluge za polozaje, polozaje za patronat, a onda patronat za glasove, i tako redom. N eprestano su se prepirale u vezi s kontrolom re230

RAZVOJ I KRIZA NA AZIJSKOM PACIFIKU

sursa u takvomu patronatskom sustavu, ali hi se uvijek ujedinile oko zajednicke koristi. Povremeno hi ih potresali skandali, osohito nakon "afere Lockheed" iz 1976. godine koja je ponukala premijera Tanaku da dade ostavku i pokazala mogucnost razotkrivanja politickih igara putem medija - hio je to dogadaj ciji je uCinak bio slican onom afere Watergate na americku politiku. Prema analizi iz sestoga poglavlja drugog sveska, politicka korupcija u Japanu, kao i u drugim zemljama, hila je povezana s financiranjem politickih kampanja i politickih frakcija, donoseCi takoder ponesto i onima koji su ta sredstva prikupljali. Kao sto je gore spomenuto, izgleda da su ministarstva graditeljstva, poljoprivrede i prometa hila privilegirani mehanizam za usmjeravanje novca iz drzavnih fondova u povlastene privatne tvrtke. Zauzvrat, te su tvrtke financirale aktivnosti LDS-a i njegovih celnika, a lokalni sefovi dostavljali glasove. 23 Ali to zasigurno nije hio jedini izvor politickoga financiranja. N adalje, japanski su mediji opetovano upozoravali na otvorene veze izmedujakuze i celnika LDS-a (ukljucujuci i premijere). Osim politicke korupcije, tradicionalni patronatski sustavi osigurali su veliku podrsku kandidatima LDS-a u ruralnim podrucjima i manje razvijenim pokrajinama. Izhorni zakon omoguCio je veCinsku zastupljenost tih podrucja u parlamentu i zato je hilo vrlo tesko ugroziti kontinuitet uspjeha LDS-a. Bilaje to carohna formula: tijekom gotovo pet desetljeca, unatoc svim svojim ogranicenjima, LDS-ov je sustav osigurao politicku stahilnost Japana, zadriavajuCi sukohe unutar "ohitelji" i dopustajuCi sirokim narodnim masama da uzivaju u svojemu tesko stecenom hlagostanju, a one su hivale istodohno sve cinicnije prema svim politicarima. Medutim, takav je sustav uspio prezivjeti, unatoc svojoj ogranicenoj legitimnosti, samo zato sto je visi autoritet, simholicki carski sustav, i dalje hio moralno jamstvo japanskom narodu, i zato sto je cijela svita prosvijecenih despota preuzela hrigu o drzavnim poslovima, udruzujuCi hiznis i radnike na ponovnoj izgradnji nacije. Bio je to drustveni model razvoja koji je zapanjio svijet, uplasio Ameriku, a vlade nekih europskih zemalja poslao pod kisohran Europske unije. Model je hio koherentan, mocan i uistinu hriljantan. Takoder je, povijesno gledano, hio kratkovjecan, huduCi da je dosegao svoj vrhunac sredinom osamdesetih godina te zapao u otvorenu, strukturalnu krizu negdje pocetkom razdohlja Heisei.

23

Ikuta (1995.); Johnson (1995.); Schlesinger (1997.)

231

KRAJ TISUCLJE6A

Zemlja zalazeceg Sunca: kriza japanskog modela razuoja Od sredine osamdesetih godina Japan je postupno zapadao u strukturalnu krizu koja se razlicito oCituje na ekonomskom, drustvenom i politickom planu. Kriza je pocela izlaziti na vidjelo preko niza naoko nepovezanih dogadaja; nadam se da cu uspjeti na kraju ove moje analize pokazati njihovu prikrivenu povezanost. UsredotoCimo se najprije na financijsku krizu kojaje, izgleda, u samom vrhu japanske strukturalne krize. 24 Nakon sto slozenost financijske krize svedemo na njezinu bit, ispada da je glavni problem zapanjujuce velika koliCina nenaplativih zajmova sto su ih japanske banke akumulirale, a koji su 1998. godine procijenjeni na oko 80 bilijuna jena, to jest 12% japanskog BDP-a. ProcjenjujuCi situaciju ujapanskim bankama 1998., strani su strucnjaci smatrali da samo dvije od devetnaest vodeCih banaka raspolazu adekvatnom kapitalizacijom kojom hi mogle pokriti potencijalne gubitke. Najeklatantniji primjer hila je jedna od najvecih banaka u svijetu, Banka za dugorocno kreditiranje, kojaje nacionalizirana ujesen 1998. nakon sto su njezina nenaplativa dugovanja iznosila vise od 7 milijardi americkih dolara. Ostale banke koje su se nasle u ocajnoj situaciji bile su Banka Fuji, sa 17 milijardi dolara nenaplativih zajmova, Banka Sakura, s 11 milijardi dolara potencijalnih gubitaka, te Krediti Nippon s 1,5 milijarda dolara dugova. Sve su se one do trenutka kada budete Citali ovaj tekst vjerojatno fuzionirale, a mozda su nacionalizirane ili cak likvidirane. Takvo stanje neplacanja dospjelih obveza u japanskim bankama oborilo je vrijednost njihovih vrijednosnica i u tolikoj mjeri poskupjelo pristup medunarodnim kreditima da su im postali nedostupni. Stoga su prezivjele banke drasticno ogranicile svoje zajmove i tako presusile izvor kreditiranja ekonomije. Godine 1998., prvi put nakon naftne krize iz sedamdesetih, japanska privreda pocela je slabjeti. Stoga je kljucno pitanje zasto toliko nenaplativih zajmova, i zasto se tako dugo nista nije poduzelo glede njihova potencijalnog neotplacivanja. Odgovor je u proturjecnostima ugradenima u modeljapanskog razvoja, sto je jos dodatno pogorsalo sve vece izlaganje japanskih financijskih institucija rizicima globalnih financijskih tdista. Dopustite mi da objasnim. Japanski visoki rast oslanjao se na financijski sustav kojije imao podrsku ddave, a trebaojejamCiti sigurnost i stedisama i bankama, dokje istodobno omoguCio poduzeCima povoljne kredite s niskim kamatama. Dugo su japanske 24

232

Analiza japanske financijske krize iz 1996.-98. temelji se na clancima iz poslovnih publikacija i tiska, kako je navedeno u biljesci 2. Za korisne preglede vidi The Economist (1997.); Eisenstadt (1998.); te intrigantne scenarije Nakame International Economic Research, Nikkei, i Global Business Network (1998.).

RAZVOJ I KRIZA NA AZIJSKOM PACIFIKU

financijske institucije djelovale u relativnoj izoliranosti u odnosu na medunarodna kretanja kapitala, sukladno propisima i smjernicama kojeje odredivalo i tumacilo Ministarstvo financija. Trziste vrijednosnih papira nije bilo glavnim izvorom financiranja i nije stedisama pruzalo mogucnost atraktivnih ulaganja. Visoka stopa stednje hila je presudna za poticanje ulaganja hez inflacije. Ali, posredovanje izmedu stednje i ulaganja odvijalo se preko depozita u postama i bankama, te u stedionicama i zajmovima. Godine 1997. u Japanuje udio depozita u BDP-u iznosio 92,5 %, u usporedhi s 34 % u SAD-u. Prema tome, japanske hanke i stedionice bile su prepune go to vine i jedva su cekale da je nekome pozajme. Banke su bile povezane s nekom od keiretsu skupina pa su stoga imale ohvezu kreditiranja povlastenih klijenata. Zauzvrat, njimaje pripadala zastita cjelokupne keiretsu strukture. Vlada se pohrinula za to da nijedna banka ne ode u stecaj. Za zajmove se jamcilo nekretninama i dionicama. Taka su, uz mali rizik i niske kamatne stope, hanke radije davale veliki broj kredita nego da zaraduju na profitnim madama. BuduCi da je lako dobiveni novae poticao razvoj japanske privrede, kako na medunarodnoj taka i na domacoj razini, izgledalo je da su visoke stope rasta dovoljno jamstvo za otplatu kredita, osiguravajuci jos vise novca za buduce zajmove. Osim toga, cijene nekretnina vrtoglavo su skoCile, osohito u Tokiju i Osaki, priskrhljujuCi dodatno pokrice heskrajnoj ekspanziji pozajmljivanja novca. Razlozi za takvu precijenjenost zemljista i nekretnina hili su dvostruki. S jedne strane brza akumulacija kapitala u Japanu, koja je uglavnom bila rezultat stalnoga trgovinskog suficita, uCinila je dostupnim sredstva za ulaganje u nekretnine, zhog cega su porasle cijene zemljista. S druge strane neplanska, kaoticna priroda japanske urhanizacije, u velikoj suprotnosti s pomnim strateskim planiranjem proizvodnje i tehnologije, hila je uzrokom nastanka divljeg tdista nekretnina. 25 Zhog brzoga ekonomskog rasta doslo je do koncentracije stanovnistva i aktivnosti u gusto naseljenim urbanim podrucjima, i to u zemlji koju je vee muCila nestasica iskoristivog zemljista. Cijene zemljista dramaticno su porasle zbog mehanizama politickog patronata koji je posebno nagradivao brojne male zemljoposjednike, od kojih su se mnogi nalazili na ruralnoj periferiji velikih gradova. Za ilustraciju, u Tokiju su izmedu 1983. i 1988. godine prosjecne cijene stambenog zemljista porasle 119%, dok su cijene zemljista za izgradnju poslovnih ohjekata porasle 203%. 26 Prilikom spekulacije zemljistem, sitnim zemljoposjednicima pomagale su glavne financijske tvrtke koje su od toga najvise profitirale. Lokalnim vlastima hili su osigurani prihodi i politicka potpora upravo tako sto nisu planirale i nudile alternativnu stambenu izgradnju nego su odluku o tome prepustile tdistu i 25 26

Machimura (1994.) Fukui(1992:217)

233

KRAJ TISUCLJECA

tako uc~inile da se zemljoposjednici i banke na umjetan nacin obogate, zahvaljujuCi prenapuhanim vrijednostima nekretnina. Istodobno su oni ljudi koji su tezili za kupnjom vlastitog stana ili kuce bili prisiljeni na povecanu stednju, cime su banke i ostale financijske institucije dobivale dodatni novae. ZahvaljujuCi srodnom razvoju i dodatnoj zaradi od japanskog izvoza, i trziste vrijednosnih papira visestruko je povecalo svoju vrijednost, poticuCi na taj nacin nove zajmove za koje je trebala jamciti napuhana vrijednost imovine u vrijednosnim papirima. Sve dok je funkcionirao sustav utemeljen na konkurentnosti u inozemstvu, visokoj zaradi od izvoza, visokoj stopi stednje i previsokim cijenama kod kuce, financijski sustav sam je "hranio" svoju ekspanziju. Doista, strucni poslovni savjetnici iz cijelog svijeta nagrnuli su u Tokio kako bi proucavali i hvalili cudo od financijskog sustava sposobnog da sam stvara vrijednost, istodobno poticuCi industrijsku i trgovinsku konkurentnost. Do godine 1990., osam od deset najvecih banaka na svijetu, mjereno velicinom njihovih depozita, bile su japanske. Postojala je jos jedna, skrivena dimenzija lako dobivenih zajmova, a to je privilegirani pristup kreditima. Banke su bile obvezne pozajmljivati poduzeCima, pojedincima iii organizacijama koje su imale povlasteni pristup odredenoj banci, bez obzira na osnovanost ulaganja iii rizik zajma. Postojala su (iii jos uvijek postoje?) cetiri glavna izvora takvog obrasca "povlastenog uzajmljivaca". Prva su bila poduzeca u sastavu keiretsua doticne banke, pa je tako politika kreditiranja bila dio jedne sire korporativne politike. Na drugom su mjestu bili i direktni i indirektni savjeti Ministarstva financija glede odredenog zajma za koji se smatralo daje u interesujapanske privrede. N a trecem je mjestu bilo popustanje doticne banke (iii neke druge stedno-kreditne ustanove) pod pritiscima tvrtki povezanih sjakuzom (vidi trece poglavlje). Cetvrti izvor bilo je financiranje politickih stranaka, i to obicno stranke na vlasti, LDS-a, ili pruzanja potpore nekom od njezinih Clanova. N aposljetku, zauzvrat je vlada stitila banke, njihov keiretsu i opcenito cijelu bankarsku djelatnost. Krugje bio zatvoren. Uz malo utjecaja financijskih trzista, individualnih ulagaca i potrosaca na bankarski sustav, japanske financije djelovale su kao skolski primjer korporativnoga kapitalizma pod drzavnim nadzorom. Banke su imale vrlo malo autonomije: uglavnom su sluzile kao sredstvo za zapljenu ustedevine koju bi zatim dodjeljivali onima u Ciju je korist odlucila zamrsena mreza Japana d.d., kako bi sluzili nacionalnim interesima Japana i osobnim interesima njegovih predstavnika. Sve dokje trajao, taj je sustav bio izrazito dinamican ina prihvatljiv nacin djelotvoran u ispunjavanju vlastitih ciljeva. Ali, kada je doslo do obrata i kadaje umjesto stvaranja vrijednosti poceo unistavati vrijednost, unistio je japansku privredu. Za propast takvoga financijskog sustava bile su

234

RAZVOJ I KRIZA NA AZIJSKOM PACIFIKU

300 250 200 150 Zemlja

100 50

1976.

1980.

1985.

1990.

1996.

Slika 4. 7. Vrijednost nekretnina i zemlje u Japanu u milijardama jena, 1976.-96. (ukupna vrijednost nerealiziranih profita)

lzvor: The Economist (1997: 4)

presudne tri skupine Cimbenika. Kao prvo, 1991. godine doslo je do sloma napuhanih trzista nekretnina i vrijednosnih papira. Drugo, izlozenost japanskih financijskih institucija rizicima globalnih financijskih trzista sve vise je otezavala njihovo djelovanje u skladu s uvrijezenom financijskom praksom u Japanu. Trece, vladaje izgubila poprilicno od svojega kapaciteta pokrivanja dugova bankama i potencijalnih nenaplativih zajmova. Sada cemo se detaljnije pozabaviti tim trima skupinama Cimbenika. Ponajprije, balon je puknuo zato sto se to naposljetku dogodi svim balonima. To se naziva privrednim ciklusom. Ali, ujapanskom slucaju biloje nekoliko specificnih, otezavajuCih okolnosti. Zahuktala ekonomija povecala je tecaj jena, oslabivsi trgovinsku konkurentnost Japana. Ali jaki jen i zivahno trziste vrijednosnica poticali su korporacije na financijska ulaganja, pa su one pozajmljivale goleme sume, i u inozemstvu i kod kuce. Cijene nekretnina konacno su pale zbog strukturalne nemogucnosti stambene potraznje da podnese njihova daljnja povecanja, i zbog prekapacitiranosti trzista za izgradnju poslovnih objekata. N akon toga uslijedio je pad na burzama, izazvavsi destabilizacijujapanskoga financijskog sustava koji je pocivao na riskantnoj pretpostavci neprestanog leta na velikoj visini. StrahujuCi od inflacije, vlada je pocela zauzdavati privredu, izazvavsi time recesiju pocetkom devedesetih. N agli pad cijena na burzi, zajedno s padom cijena nekretnina, ponistio je do 1996. godine vecinu vrijednosti koja je umjetno stvarana tijekom osamdesetih (vidi sliku 4.1.). Prvi put u cetiri desetljeca japanska privreda pocela je stagnirati; iako sporo, njezin oporavak krenuo

235

KRAJ TISUCLJECA

je tek sredinom devedesetih zahvaljujuCi financijskoj stimulaciji vlade. 27 Medutim, taj oporavak nije bio dugoga vijeka. Financijska nestabilnost prisilila je banke da postroze uvjete kreditiranja. Unatoc pokusaju vlade da snizi kamatne stope koje su 1998. godine dostigle najnizu razinu u povijesti, negdje oko 1%, iz privrede je ipak iscijeden novae. Time je zaustavljen i njezin rast buduCi da je 1997. godine Japan neprimjetno zahvatilo naglo slabljenje privrednih aktivnosti, koje se 1998. pretvorilo u pravu recesiju. lpak, najozbiljniji problem koji je pogodio japanske financije bio je posljedica njegova sve veceg izlaganja globalnim financijskim trzistima. U svezi s tim trebalo bi razmotriti tri glavna pitanja. Prvo, suocene sa stagnirajucomjapanskom ekonomijom i zivahnim trzistem azijsko-pacificke regije, japanske banke i financijske institucije pocele su naveliko kreditirati ta tdista u nastajanju, preslikavajuCi onu istu praksu pozajmljivanja kakvu su rabile kod kuce. N aime, davale su veliki broj kratkorocnih zajmova povlastenim klijentima bez obzira na njihovu solventnost, ali uz dvostruko jamstvo vodecih lokalnih korporacija i vlada. Kao pokrice za veliki broj svojih azijskih zajmova uzimale su precijenjene nekretnine, izlozivsi ih onim istim rizicima kojima su izlozile svoje zajmove u Japanu. Kadje naglo pala vrijednost azijskih nekretnina, mnogi su zajmovi izgubili svoja kolateralna jamstva, sto je dovelo do njihova neotplaCivanja. N akon sloma burze u Tajlandu, Indoneziji, Maleziji, Filipinima, Juznoj Koreji i Hong Kongu, domace tvrtke koje su jamcile za zajmove nisu vise bile u mogucnosti otplaCivati ih. Nakon naglog pada vrijednosti lokalnih valuta, japanske banke nisu vise mogle povratiti svoje zajmove u njihovoj dolarskoj ili jenskoj protuvrijednosti. A kada su se obratile vladama doticnih azijskih zemalja, kao i svojim skupo stecenim "prijateljima" u njima, zahtijevajuCi od njih da postuju preuzete obveze, one to jednostavno nisu mogle uciniti. Te su vlade bile suocene s golemom koliCinom financijskih dugova koji su dospijevali u isto vrijeme. Taka su, trazeCi spas na tdistima azijskih zemalja, japanske financijske institucije uvelike pridonijele izvozu svoje krize koja im se, naposljetku, osvetnicki vratila. Drugo, kada su japanske financijske tvrtke postale globalni igraci, bilo im je sve teze nastaviti s insajderskim trgovanjem i poluzakonitom poslovnom praksom kakva je bila uobicajena kod kuce. Nije se to dogodilo zato sto su se odjednom nasli u "ciscem okolisu". Zapravo, brojni su primjeri sumnjive, riskantne pa cak i nezakonite prakse u zapadnjackim financijskim institucijama. Americke i europske vlade i bankarska djelatnost mogu se takoder pohvaliti svojim sudjelovanjem u sanaciji banaka i financijskih institucija koje bi inace propale i izazvale financijsku paniku da nije 27 Asahi Shimbun (1995.)

236

RAZVOJ I KRIZA NA AZIJSKOM PACIFIKU

bilo odlucne vladine intervencije za koju se cesto koristio novae poreznih obveznika. Saniranje stedno-kreditnih udruga u SAD-u tijekom osamdesetih, uz zapanjujucu cijenu od 250 milijardi dolara, zatvaranje BCCI-ja u Luksemburgu, spasavanje Credit Lyonnais u Francuskoj "krpanjem" financijske rupe od 100 milijardi americkih dolara, kao i saniranje Long Term Capital Managementa iz New Yorka u 1998. godini, primjeri su rasirene prakse rizicnoga financijskog poslovanja unutar globalne ekonomije. Problem japanskih banaka i tvrtki za promet vrijednosnica bio je u tome sto nisu imale precizan uvid u pravila igre u inozemstvu. Drugim rijeCima, nisu na globalnom planu raspolagale onim istim znanjem i mrezom kontakata kakvi su im hili dostupni u Japanu. Povrh toga, za razliku od Japana, one nisu mogle racunati na sudionistvo vlada na glavnim financijskim trzistima diljem svijeta. Kada su naucile globalna pravila, i to tezim putem, za mnoge banke i tvrtke za promet vrijednosnica bilo je prekasno. Medu ostalima, Sanwa banka kaznjena je u SAD-u, Nomura Securities pogodili su skandali i golemi gubici u Japanu i SAD-u, dokje Yamaichi Securities, jedna od najveCih kompanija na svijetu, natjerana u stecaj 1997. godine. Nadalje, prihvativsi u potpunosti globalna financijska tdista, japanske banke i tvrtke za promet vrijednosnica pridruzile su se rastucem mnostvu naizgled mocnih, a zapravo nemocnih financijskih skupina. Drugim rijeCima, dok su akumulirale i plasirale goleme kolicine kapitala, one su imale malo nadzora nad dogadajima koji oblikuju i preoblikuju financijska tdista. Tako su japanska poduzeca podvrgnuta onim istim rizicima kojima se izlazu i druge tvrtke u svijetu. Medutim, postojala su dva Cimbenika koja su se pretvorila u izvore veceg rizika za japanska poduzeca. Prvo, ona su izgradila financijsku piramidu racunajuci na otplatu rizicnih zajmova, i to na bazi visokoga, neprekidnog rasta. Bilo kakav pad privrednih aktivnosti mogao je prouzroCiti domino efekt financijskih gubitaka, uzevsi u obzir Cinjenicu da je znatan dio njihovih zajmova bio kratkorocan. N a drugom je mjestu nesto sto ja nazivam "paradoksom slaboga diva". Protivno ocekivanjima, sto je financijska institucija u postojecemu sustavu globalnih financija veca, to je ranjivija na krizu, i to zato sto veliCina odreduje opseg angazmana diljem svijeta. Sto je veCi obujam kapitala ciji se povrat ocekuje, to je vece podrucje na kojemu doticna financijska institucija mora djelovati kako bi osigurala prosjecnu dobit. Globalna financijska tdista medusobno su ovisna pa se poremecaji u bilo kojemu cvoru tih financijskih mreza sire na ostala tdista, i to iz razloga koji u velikoj mjeri ne ovise o temeljnim ekonomskim nacelima. Prema tome, sto je izlozenost investicija neke tvrtke veca, to je i mogucnost da ce one negdje pretrpjeti poneki gubitak veca. Ili visestruke gubitke istodobno. S druge strane, mogucnost zarade, na uspjesnim tdistima, takoder raste s velicinom. Ali, buduCi da profit i

237

KRAJ TISUCLJECA

gubici nisu predvidivi u vremenu i prostoru, kolebljivost dobiti od ulaganja rast ce s velicinom i kompleksnoscu doticne financijske kompanije. Stoga, uz danu razinu rizika, sto je neko poduzece vece i sto je veCi opseg njegove globalizacije, to ee i kolebljivost njegove financijske dobiti biti veea. Ocekivalo se da ee fondovi za pokriee rizika biti odgovor na taj paradoks. U mjesto toga, ani su postali najriskantniji izvori investicijskih obrazaca. Obicno se poduzeea koja raspolazu fondovima za pokriee rizika klade na alternativne scenarije nekoga financijskog dobitka, i to ne zato da bi umanjila rizik vee da bi ostvarila ekstrazaradu na relativnim proturjecjima u vremenu i prostoru izmedu dviju strana oklade. Taka ispada da fondovi za pokriee rizika naposljetku povecavaju financijsku kolebljivost, umjesto da ju sprecavaju. U kontekstu Japana, kada su divovske banke, prepune gotovine iz trgovinskog suficitajapanskih korporacija, postale globalne, postale su osjetljivije na nestabilnost financijskih tdista, cemuje pridonijela i brzina elektronickih transakcija (vidi drugo poglavlje, prvi svezak). TreCi glavni cinitelj koji je izazvao krizu japanskoga financijskog sustava bila je sve manja moguenost japanske vlade da pokrije gubitke financijskih institucija. To se dogodilo iz nekoliko razloga. Gubici su narasli do takvih razmjera da je u javnim fondovima sve vise nedostajalo potrebnih sredstava, osobito kad su se gubici pojavljivali istodobno, ito zbog domino efekta financijskog inzenjeringa. N astojeCi stimulirati privredu da izade iz stagnacije, Ministarstvo financija snizilo je kamatne stope Cime je lisilo banke dodatnih prihoda. Usto, raspolozivi javni fondovi odredeni su za investiranje u javne radove, umanjujuCi financijsku do bit od manevriranja prilikom sanacije banaka novcem poreznih obveznika. Ipak, najvazniji cinitelj koji snosi odgovornost za sve manju sposobnost vlade da revidira postojeei financijski sustav, bilaje njezina politicka slabost. Kraj prevlasti LDS-a nad japanskom politikom znacio je da se za donosenje odluka mora odgovarati oporbenim strankama. Skandali koji su zaredali unistili su povjerenje javnosti pa je japanska vlada izgubila moe da iza kulisa pomaze financijskim prijateljima u nevolji. Nadalje, kriza povjerenja pogodilaje prvi put japansku birokraciju, i to osobito nekada svemoeno Ministarstvo financija. Tijekom 1997./1998. svi su pozivi opozicije na reformu zapocinjali zahtjevom da se osnuje neovisna financijska agencija odvojena od Ministarstva financija, koja bi nadgledala financijsku reformu. Taka je politicka nemoe, i LDS-a i birokracije, pridonijela krizi staroga financijskog sustava. A produbljenje krize jos vise je oslabilo vladu i taka dodatno otezalo mogucnost poslovanja banaka bez politicke odgovornosti. N aposljetku, tri niza cinitelja koje sam analizirao, a to su obrat privrednog ciklusa, proturjecja svojstvena globalizaciji financija, i kriza politickog menadzmenta, pojacavali su jedan drugog tijekom devedesetih, pa je taka 238

RAZVOJ I KRIZA NA AZIJSKOM PACIFIKU

sveukupna kriza u bankarstvu, krecuCi se u spirali, izmakla kontroli. Dok je vlada pozurila zastititi investitore, kredibilitetu japanskih financijskih institucija nanesenaje nepopravljiva steta. Djelomicna deregulacija financijskih transakcija olaksala je kretanje kapitala i omoguCila njegov bijeg iz Japana, obarajuCi time jen i uzrokujuCi daljnje povecanje odljeva kapitala. BuduCi dace japanski stedise/investitori u skoroj buducnosti uzivati u laksem pristupu medunarodnim zajednickim investicijskim fondovima, i buduCi da su na stranim trzistima kamatne stope vise, na obzorju se pomalja mogucnost izbavljenja japanskih financija. Suoceni s padom cijena vrijednosnih papira i nekretnina kod kuce, te u nemogucnosti da povrate goleme svote koje su pozajmili u J apanu i Aziji bez potrebnih jamstava, japanske banke i financijske tvrtke zatrazile su pomoc vlade. Vlada im je priskoCila u pomoc 1997. godine s paketom od vise od 60 milijardi americkih dolara, a zatim s dodatnom injekcijom 570 milijardi dolara gotovine 1998. i sljedece 72 milijarde 1999. samo za grupu Daiwa banke. Neke su banke bile nacionalizirane i zatim prodane, a veCinaje restrukturirana i/ili usia u grupu banaka. Godine 1999. nastalo je takvim spajanjem nekoliko golemih bankarskih/financijskih grupa: DKB, IBJ te Banka Fuji, koja sa zajednickim kapitalom od 141 trilijunajena predstavlja u tom pogledu najvecu svjetsku banku; zatim su tu banka Sumitomo i Sakura s 98,7 trilijuna jena, te banka Tokai i Asahi sa 66,3 trilijuna kojoj ce se mozda pridruziti banka Daiwa. N ajvaznije je obiljezje tih spajanja to sto su se odvijala u razlicitim keiretsuima, Cime se mazda dovrsava ovisnost banaka o njihovim keiretsu obvezama. Taj je trend doveo i do spajanja banaka, osiguravatelja i financijskih institucija. Nakon tog restrukturiranja, u koje su usle i Tokijska banka/Mitsubishi i grupa Sanwa, japanska se financijska industrija organizirala oko pet glavnih grupa. Vlada je zaddala znatan udio u zajmovima banaka. Potkraj 1999. trziste dionica nagradilo je potez restrukturiranja banaka i vrijednost dionica velikih banaka poraslaje 60 puta u odnosu na predvidene zarade po dionici za 1999. BuduCi da vlada nije imala gotovine za spasavanje jer je u to doba povecavala izdatke za ozivljavanje ekonomije, pozajmilaje novae. I tako je cijena koju su vlada i zemlja morale platiti za spas japanskih banaka bilo prihvacanje rastuceg proracunskog deficita (10 posto BDP-a) i dotad nevidena razina nacionalnog duga (oko 140 posto BDP-a), koja ce japansku privredu pratiti u dvadeset prvom stoljecu. No, privremeno sredivanje financijske krize u Japanu nije donijelo :rjesenje duboko ukorijenjenih problemajapanske privrede. Nairne, bio je doveden u pitanju ukupni model ekonomskog razvoja. Globalizacija je takoder transformirala model industrijskog razvoja. Sredinom osamdesetih, strah od protekcionizma Amerike i Europe, jednako kao ijakijen i visoki troskovi poslovanja u Japanu, naposljetku su gur239

KRAJ TISUCLJECA

nulijapanske korporacije prema globalnoj decentralizaciji, relativno slabeCi proizvodnu bazu Japana. 28 Prvi su koraci ucinjeni prema Aziji, u potrazi za nizim troskovima proizvodnje i povoljnijim platformama za izvoz u razvijene ekonomije. 29 Ali, vee krajem osamdesetih ubrzao se transfer citavih proizvodnih pogona, koji su obuhvacali centre za istrazivanje i razvoj zajedno s tvornicama i trgovinskim poduzeCima, na glavna japanska tdista, osobito u Sjedinjene Drzave, Ujedinjeno Kraljevstvo i Njemacku. 30 Azijske zemlje takoder su postale tdiste, a ne samo proizvodna baza. MITI se pokusao suprotstaviti takvoj selidbi japanskoga kapitala i tehnologije razvijanjem Programa tehnopolisa, i to u suradnji s prefekturama slabije razvijenih pokrajina, s namjerom da kompanije s visoko razvijenom tehnologijom nagovori na strategiju regionalne decentralizacije nasuprot poslovanju u poreznim oazama. 31 Kyushu je znatno profitirao zahvaljujuci Programu tehnopolisa, ali djelomicno i zbog interesa stranih elektronickih kompanija da se ubace najapansko tdiste. Japanske kompanije takoder su decentralizirale neke od svojih podruznih pogona, zadrzavajuCi pri tome svoje najnadarenije djelatnike i najslozenije djelatnosti unutar tokijsko-jokohamskoga inovacijskoga kruga. Ipak, prebacivanje proizvodnih, komercijalnih i financijskih aktivnosti u inozemstvo urodilo je neusporedivo veCim ulaganjima. Jedan dio takvog poslovanja u poreznim oazama imao je za cilj jeftiniju proizvodnju, a zatim otpremu proizvoda natrag u Japan, taka da je znatan dio trgovine izmedu Japana i Azije zapravo prijevoz amo-tamo japanskih proizvodnih pogona u Aziji. Medutim, kao sto nam je Aoyama empirijski pokazala u svojoj doktorskoj disertaciji na Berkeleyju na temu medunarodnih strategija lociranja japanskih poduzeca za elektroniku siroke potrosnje, 32 najveCi dio poslovanja u poreznim oazama znaci istinsku globalizaciju japanskih kompanija izvan Japana. Taj trend raste krajem devedesetih zbog straha od protekcionizma, kao i potrebe da se osigura poznavanje specificnog trzista, pristup tehnologiji (u slucaju SAD-a), da se iskoriste trzista radne snage (i kvalificirane i nekvalificirane), te da se razgranaju izvozne platforme. Sve u svemu, sve vise raste trend razdvajanja japanskih multinacionalnih kompanija i japanske nacionalne ekonomije. Najvaznija posljedica takvog trenda ogleda se u cinjenici da je MITI, kao i sustav razvojne drzave, izgubio veliki dio svojega politickog utjecaja nad japanskim korporacijama. I to ne samo zato sto su one mnogo vece i sto smatraju da su dovoljno jake za kreiranje vlastitih strategija, nego zato sto su globalne i sto pripadaju globalnim mrezama, pa se njihovi interesi kao 28 29 30 31 32

240

Aoyama (1996.) Ozawa (1996.) Aoyama (1996.) Castells i Hall (1994.) Aoyama (1996.)

RAZVOJ I KRIZA NA AZIJSKOM PACIFIKU

poduzeca i skupina poduzeca sve vise granaju i zahtijevaju razlicite strategije za razlicite zemlje, razlicite sektore i razlicite vrste proizvoda. 33 Da ne bi bilo zabune, veCina njihove imovine i dalje se nalazi u Japanu (premda u sve manjem omjeru), a vjerojatno postoji veca kulturna i geografska lojalnost japanskih kompanija svojoj zemlji negoli u ostalim kompanijama slicnoga globalnog dometa. Takoder je i dalje istina dajapanska ddava do1.\\)~\. m~~"!~ '£..\)~~ ~\)_ \)\)'l\)\~1.\~ 'L'O. 1.\~~'L\.1.\a \)\)~\)_'L~ca- Y..a\) ~\\) \\) c'm\\ am~"!\c'E..a

vlada (kao primjer navodimo podrsku Ministarstva obrane megaspajanju Boeinga i McDonnell Douglasa u 1996. godini u cilju jacanja konkurencije Airbusu). Ali, za razliku od 1960-ih iii 1970-ih godina, MITI vise nema izravan utjecaj na japanske korporacije, kao sto ni te korporacije ne odlucuju o svojim strategijama iskljuCivo unutar okvirajapanskih ekonomskih interesa. Slabljenje sistemske interakcije izmedu razvojne ddave i multinacionalnih mreza s bazom u Japanu unosi novu dinamiku u Japan, kao i u ostatak svijeta. Evo nekoliko kljucnih elemenata takve nove dinamike. Upitno je hoce lijapanske kompanije, podvrgnute uvjetima globalne konkurencije u strukturi s viseslojnom lokacijom, moCi oddati sustav trajnog zaposlenja za svoju sredisnju radnu snagu. Postupno slabljenje takvog sustava i ekspanzija rezervne radne snage lisavaju japanske institucije stabilnih industrijskih odnosa. Takoder je dvojbeno koliko ce jos dugo tvrdava zvana Japan izdrzati nalete novih pravila Svjetske trgovinske organizacije (WTO), na sto su upozorila ozbiljna trvenja u trgovinskim pregovorima s Clintonovom administracijom. Pokusaj Japana da multilateralizira trgovinske pregovore kako bi se izbjegla izravna konfrontacija sa SAD-om mogao bi, zapravo, pojacati napetosti buduCi daje konkurentski polozaj Europejos slabiji. Preveliko izlaganje japanskih financijskih investicija, diljem svijeta, kolebljivosti globalnih kretanja, otezava japanskim bankama ispunjenje njihovih obveza unutar keiretsu skupina. N eprestani vrtlog financijskih kretanja unutar japanske ekonomije i izvan nje ogranicava djelovanje monetarne kontrole sredisnje banke, tako da Ministarstvo financija vise nije kadro odredivati kamatne stope, taj kamen temeljacjapanske politike financiranja industrije. Deregulacija telekomunikacija, medija i komunalnih sluzbi odvija se polagano ali sigurno, otvarajuCi mogucnosti za ulaganja iz razliCitih izvora, ukljucujuCi i inozemne izvore. 34 Iako je restrukturiranje japanskog financijskog sektora donijelo odredenu razinu stabilnosti, restrukturirane japanske banke uplele su se u mreze globalnih financijskih tokova i morale su igrati prema pravilima globalne igre, a ne prema savjetima drzavne birokracije. Stovise, najmocniji Cimbenik vezan za porast indeksa Nikkei 1999., 33 34

Imai (1990.) Khan i Yoshihara (1994.)

241

KRAJ TISUCLJECA

koji je bio znak oporavka japanske privrede, bio je veliki priljev inozemnih ulaganja ujapanske dionice (oko 125 milijardi dolara 1999.). U 1999. godini 15 posto vrijednosti tokijske burze bilo je u rukama inozemnih investitora, za razliku od 5 posto desetljece prije. I tako su financijska triista nakon krize duboko povezala Japans kretanjima globalnog kapitala, slabeCi autonomiju japanske drzave. Povrh toga, 1998. godine skupina zemalja G-7, vlada SAD-a i Medunarodni monetarni fond osjetili su daje Japan toliko slab da su bez straha propisali japanskoj vladi ekonomske mjere nuzne za prevladavanje krize koja prijeti globalnoj ekonomiji u cijelosti. Dokje Japan uporno odbijao savjete stranaca, ti su pritisci hili presudni za donosenje nekoliko kljucnih mjera, osobito onih koje se ticu financijske reforme i fiskalne politike. Ukratko: sustav administrativnog upravljanja koji je obiljezio japansko cudo u procesu je raspadanja, i to osobito zbog nesposobnosti vlade da financijski sustav drii pod nadzorom i da pokrije financijske gubitke u uvjetima globalizacije financijskih trzista. Otvaranjujapanskih tr:l.ista preostaje Citav niz kulturnih ili institucionalnih prepreka kao sto su birokratsko cjepidlacenje, interna disciplina poslovnih mreza i kulturno-domoljubna navika kupovanja ili konzumiranja japanskih proizvoda. Impozantna driavna masinerija koja se izgradivala u drugoj polovini dvadesetog stoljeca i daljeje tu da upravlja/pomaze/daje potporujapanskom biznisu. Prema dobra znanom pravilu u svijetu birokracije, ako postoji neka institucija, za nju ce se uvijek naci posla, pa to vrijedi i za MITI. Unatoc tomu, doslo je do temeljne preobrazbe sveukupnog modela razvoja buduCi da kompanije pokusavaju u interesima Japana prepoznati svoje interese (u mnozini), umjesto da samo sluze nacionalnoni interesu, sto se i poklapa s Maruyaminim predvidanjem. Na djelu je jedna temeljitija promjena. Kao sto su na temelju empirijskih studija pokazali Sumiko Yazawa, Chizuko Ueno i drugi istrazivaci,35 japanske zene sve se vise angaziraju i u svakidasnjem zivotu i u politickom sustavu, i to osobito na razini lokalne politike, usporedno s njihovim masovnim prikljuCivanjem radnoj snazi. Dok je eksplicitni feminizam jos uvijek ogranicen u svojemu izricaju, zenski pokret i zenska prava nasli su se u prvom planu sve veceg broja lokalnih zajednica. Medijska pozornost koja se usmjeruje tim aktivnostima pojacava njihov uCinak, otvarajuCi put promjeni trenutnog statusa zena kao radnika drugoga reda i politicki podredenih subjekata. Kada, i ako, dode do ekspanzije zenskog pokreta i njegova prodiranja u privatnu sferu patrijarhalne obitelji, citava drustvena struktura Japana doCi ce pod udar zbog isprepletenosti patrijarhata sci35

242

Ueno (1987.); Yazawa (1995.)

RAZVOJ 1 KRIZA NA AZIJSKOM PACIFIKU

jelim institucionalnim sustavom. Postoje sporadicne ali vazne naznake da se takvi izazovi pojavljuju u devedesetima. U 1999. stopa razvoda braka u Japanuje naglo skocila, zene su se udavale u kasnijoj dobi, a sve vise znakova profesionalne i osobne neovisnosti u svakodnevnom zivotu govorilo je o promjeni patrijarhalnih odnosa u Japanu. 36 N a posljetku, privredna kriza i drustvene promjene u J apanu udruzenim su snagama pokrenuli fundamentalnu politicku krizu i time potencijalno otvorili put novomu modelu odnosa izmedu ddave i civilnoga drustva.

Kraj "Nagatacho politike" Krizu japanskog modela razvoja pogorsala je tijekom devedesetih godina kriza politickog sustava. Kriza je najavljena 1993. godine kada je LDS izgubio izbore i kada je formirana koalicijska vlada sastavljena od novih stranaka, nastalih raspadom LDS-a, i socijalista. Dvije godine kasnije igra je promijenjena s povratkom LDS-a na vlast, u koaliciji sa socijalistima. A rezultat novih izbora 1996. godine bila je manjinska LDS-ovska vlada uz parlamentarnu podrsku manjih stranaka, ukljucujuci i manji broj socijalista. Medutim, sastav Parlamenta dao je do znanja da ce se nove koalicije formirati i raspadati, otvarajuCi novo razdoblje nestabilnosti u japanskoj politici. Doista, u srpnju 1998. LDS je porazen na izborima za Gornji dom Parlamenta, osvojivsi tek 44 od 126 poslanickih mjesta. Na tim izborima doslo je do uspona Naota Kana, celnika opozicijske Demokratske stranke, koji je postao najomiljeniji politicar u Japanu. VodeCi aktivnu kampanju medu obicnim ljudima, Komunisticka stranka utrostrucila je broj osvojenih poslanickih mjesta. Nakon takvog izbornog ukora, premijer i voda LDS-a Hashimoto dao je ostavku. Na njegovo mjesto dosao je iskusni graditelj konsenzusa i stranacki aparatCik Keizo Obuchi, u ocajnickom pokusaju LDS-a da se odupre centrifugalnim silama koje su prijetile raspadom stranke. Ipak, svega nekolicina promatraca smatralo je kako Obuchi ima izgleda da sastavi stabilnu koaliciju, ili da ce LDS i dalje imati vecinu nakon sljedeCih izbora. Stovise, cini se dana prijelazu u novo stoljece LDS sve vise ovisi o svojem savezu s budistickom koalicijom Komeito. Ta politicka kriza vaznija je zbog onog sto otkriva negoli zbog svojih izravnih drustvenih posljedica. 37 Doista, moglo bi se reCi kako u razdoblju 1993.-1999. nije doslo ni do kakvih stvarnih promjena politicara buduCi da su socijalisti izgubili znatnu podrsku, a glavni razlog zbog kojegje LDS 36 37

Yazawa i dr. (1992.); Iwao (1993.); Yazawa (1995.) Ikuta (1995.); Johnson (1995.); Schlesinger (1997.)

243

KRAJ TISUCLJECA

izgubio kontrolu nad vladom bio je taj sto ga je nekoliko njegovih frakcija napustilo kako bi formirali nove stranke. U nekim su slucajevima unutarstranacke borbe otezale buduce koalicije izmedu LDS-a i grupa koje su toj stranci prije pripadale, naroCito u slucaju stranke Jiyu Ichire Ozawe. No, krizaje dublja nego sto se cini. Slozit cu se sa Shojijevim misljenjem daje ta "velika promjena" bila posljedica akumulacije "malih promjena", od kojih je najistaknutija bila promjena naCina zivotajapanskog naroda. 38 Postupno cijepanje LDS-a omoguCio je kraj geopolitickog stanja pripravnosti tijekom kojeg je nacionalno jedinstvo proamerickih snaga bilo od primarne vaznosti i zajapanski biznis i za drustvene elite, alii za americke interese. 39 N adalje, otvoreno priznanje trgovinskih tenzija s Amerikom pokazalo je da se staromodnom politikom LDS-a ne moze krotiti americko oklijevanje da prizna novu ekonomsku supersilu. Profiliranje japanskih nacionalnih interesa, koje se zbivalo usporedno s globalizacijom njegove privrede i krizom njegovih financija, otvorilo je raspravu o politikama i strategijama, zahtijevajuCi izgradnju istinski kompetitivnoga politickog sustava, izvan koalicije "domara" koji su rutinski odobravali odluke birokrata u sluzbi razvojne ddave. Potpuna urbanizacija Japana oslabilaje tradicionalne patronatske mreze. Da bi se uvela nova izborna karta, politickom reformom iz 1994./95. reorganizirani su izborni okruzi, kombinirajuCi zastupanje po jednom izbornom okrugu s neposrednim glasovanjem na izborima za Parlament. Gnusanje javnosti nad sustavnom politickom korupcijom natjeralo je politicare u defanzivu, tako da je nekolicina njih pokusala s novim pristupom, prikazujuCi se kao preporodeni politicki celnici. Otvaranjem politickog nadmetanja i odustajanjem od vjernosti maticnom LDS-u stvorene su prilike za politicku utrku licnosti, politickih klubova i posebnih interesa u politickom marketingu, kroceCi u novo podrucje politickog nadmetanja. U tom procesu doslo je do daljnjeg otkrivanja LDS-ova prljavog rublja zahvaljujuci sve smjelijim i autonomnijim medijima, cime je podrivana obnova koalicije i poticane centrifugalne snage. To je ujedno i razlog zasto veCinajapanskih i stranih promatraca smatra kako je razdoblje dominacije LDS-a proslo. 4°Kudikamoje teze predvidjeti sto slijedi, buduCi da se socijalisti raspadajujos brze negoli LDS, a lokalne licnosti poput tokijskoga nezavisnoga gradonacelnika Aoshime, izabranog 1995. godine na antikorporacijskoj platformi, ubrzo su pale na ispitu u nedostatku stalne podrske naroda iii uvjerljivog programa. Moze se uistinu dogoditi da ovo razdoblje "tranzicijske politike" uopce ne bude tranzicijsko. Drugim rijecima, moze se dogoditi da "stranacki sustav" zamijeni "politicko trziste" koje ce ovisi38 39 40

244

Shoji (1995.); Smith (1997.) Curtis (1993.) Curtis (1993.); Johnson (1995.); Schlesinger (1997.)

RAZVOJ I KRIZA NA AZIJSKOM PACIFIKU

ti o izlozenosti medijima i podrsci javnog mnijenja. Ono hi uslijedilo nakon politicke nestahilnosti sustava, eliminiravsi prikladni "tampon" koji politicke stranke cine izmedu nezadovoljstva naroda i vrha drzavne hirokracije djeluje u ime simholicnoga carskog sustava. Guhitak moCi Ministarstva financija tijekom financijske krize 1997.-98. godine, te opeenito nepovjerenje hiznisa, opozicijskih politicara i stanovnistva prema prije nedodirljivoj hirokraciji, oznacili su kraj jednog ciklusa za japansku drzavu. To ne znaci daje hirokracija izguhila moe. Zapravo, onaje danas u Japanu vjerojatno jedini preostali koherentni, stahilni sustav vlasti. Medutim, njezine su ovlasti ugrozene s toliko strana da je ona postala tek jedan od cvorova, premda vrlo vazan, u zamrsenoj mrezijapanskog odluCivanja. Takvo izravno suprotstavljanje teznji novogajapanskog drustva i starih struktura povijesnoga legitimiteta moglo hi uroditi jos duhljom politickom krizom koja hi pogodila samu sd japanskoga nacionalnog identiteta. Neki elementi jedne tako duhoke drustvene i politicke krize u Japanu izhili su na povrsinu sredinom devedesetih godina. S jedne strane, dolazi do ponovnog hudenja drustvenih pokreta koji su manje-vise hili neaktivni od politickoga i kulturnog poraza radikalnih studentskih pokreta sezdesetih. Ponajprije su usredotoceni na zastitu okolisa i antinuklearne prosvjede, kao ina zensko pitanje i ozivljavanje opCina i pokrajina. 41 Cesto se povezuju s lokalnom politikom, sto se vidi i na primjeru uspjesne podrske populistickim kandidatima na lokalnim izhorima (kao sto je to hio slucaj na izhorima u Tokiju i Osaki 1995.), ili odhijanju gradnje nuklearnih elektrana nakon opeeg referenduma odrzanog u gradu Maki u kolovozu 1996. S druge strane, sve zhunjenije drustvo, i to osohito u njegovu mladem segmentu odraslom u izohilju, hiva liseno pravih vrijednosti, huduCi da tradicionalne strukture ohiteljskog patrijarhata i hirokratske indoktrinacije guhe svoju moe u kulturi prepunoj informacija iz razliCitih izvora. Mjesavina ritualisticnejapanske tradicije, americkih ikona i potrosnje proizvoda visoke tehnologije sluzi kao zamjena za nepostojanje drustvene dinamike, kulturnih izazova i osohnih snova u drustvu za koje se Cinilo daje ispunilo zadani cilj, a to je uciniti od Japana sigurnu, hogatu i cijenjenu zemlju u razdohlju od pedeset godina. Sada, nakon toliko napornog rada, J apanci vide tunel na kraju svjetla, dok im razvojna drzava kojaje nadzivjela stanje pripravnosti nudi sve apstraktnije, nove tehnokratske izazove. Ili, jos gore, financijska kriza i djelovanje glohalizacije gurnuli su Japan u recesiju i ugrozili sustav trajnog zaposlenja, ito nakon desetljeea napornog rada kako hi Japan hio prosperitetan, siguran i neovisan. Prema socioloskim istrazivanjima, veCina ljudi jednostavno zeli sehi priustiti mirno uzivanje u uistinu dobrom zivotu, a to znaCi manje karoshia, vise odmora, holje uvjete stanovanja, holje 41

Hasegawa (1994.); Smith (1997.) Yazawa (1997.)

245

KRAJ TISUCLJECA

gradove i zivot bez ispita. 42 A mladi ljudi, prsteCi od energije svojih sve vise oslobodenih strasti, tragaju za novim oblicima eksperimentiranja. Upravo su iz nekih tamnih uliC!ca, u koje se zalazllo tijekom takvih istrazivanja, nahrupili simptomi destruktivnog revolta kakav utjelovljuje Aum Shinrikyo (vidi drugi svezak, trece poglavlje). Aum nije bioi nece ostati tek izolirani incident, i to zato sto napukline na zrcalu japanskog drustva, na koje su uputili Asahara i njegovi sljedbenici, izgleda vuku podnJetlo iz temeljnog protm:jecja koje se pojavljuJe u Japanu u razdoblju Heisei, a to je neuskladenost izmedu razvojne drzave, tog aktera japanskog razvoja i jamca japanskog identiteta, i informacijskog drustva Cijem Je ozivljavanju ta ista drzava dala presudan doprinos.

Hatten Hokka i Johoka Shakai: proturjecan odnos 43 Koncept informacijskog drustva (Johoka Shakai) zapravo je japanski izum koji su 1978. godine na Zapad izvezli Simon Nora i Alain Mine preko naslova svojega izvjestaja upucenog francuskom premijeru. 44 Prvi put ga 1963. godine predlaze Tadao Umesao u svojemu Clanku o evolucijskoj teoriji drustva utemeljenoj na gustoCi "informacijske industrije". Taj clanak bio je 1964. godine predmetom rasprave u sijecanjskom broju casopisa Hoso Asahl Ciji su urednici u uvodnom dijelu polem1ke prvi put upotrijebili izraz Johoka Shakm. Njega su nekoliko godina poslije populariziralijapanski futurolozi, i to osobito Masuda i Hayashi. Medutim, razlog zbog kojeg je informacijsko drustvo postalo glavnom temom buduce politike i strateskog razm1sljanja, bilo je njegovo prihvacanje 1967. godine kao sred1snje teme Sekcije za informacijsku industriju u okviru MITI-jeva Vijeca za industrij42 43

Shoji (1994., 1995 ) Ova se analiza Japanskoga mformaciJskog drustva dJelomice temelJI na bazi podataka koJUJe 1995 kompihrao I razrad10 IDOJ asistent Ke1suke Hasegawa s OdsJeka za soclOlogiJU Sveuc1lista H1totsubash1. Prethodan pregled literature 1podataka o Japanu kao mformaclJskom drustvu pnredw Je moJ aslStent Yuko Aoyama 1990.-94 na kaliformJskom sveuCilistu u Berkeleyu, na OdsJeku za gradsko 1 reg1onalno plamranJe Dodatne mformaClJe potJecu IZ naseg rada nap1sanog s Peterom Hallom o Japansklm tehnopohs1ma (Castells 1 Hall, 1994 ) 11z razgovora koJe sam u Japanu vodw 1989 1 1995. Glavm 1zvor statlstlcklh podataka o sirenJu mformaclJSklh tehno!OgiJa u JapanuJe Mm1starstvo poste 1telekomumkaciJa (1995 ) VIdi takoder Japan Informatwn Processmg Development Center (1994 ), Wakabayashi (1994) 1 InfoCom Research (1995) ZaJedan zapadm pogled na Japansku konkurentnost u mformaciJSkoJ tehnologiJl, koJl Je zbog tvrdnJe o "Japanskom osva.JanJu" sredmom devedesetlh danas ponesto zastano, v1d1 1zvrstan pnkaz u Forester (1993 ) Za upoznavanJe s raspravom o anahtlck1m p1tanJ1ma drustvemh preobrazbl vezamh za mformacwnahzaciJU Japana, Vldi Ito (1980, 1991, 1994a, b), Kazuhiro (1990 ); Watanuk1 (1990); 1 Sakmya (1991 ) 44 Ito (1991 )

246

RAZVOJ I KRIZA NA AZIJSKOM PACIFIKU

ske strukture. Dosegavsi granice ekstenzivnog modela razvoja utemeljenog na tradicionalnoj proizvodnji, MITije krenuo u potragu za novim ciljevima koji ce pokrenuti naciju, s naglaskom na pronalazenju industrijskih sektora koji ce biti manji onecisCivaCi i koji ce se uspjesno nositi s novim azijskim konkurentima s jeftinijom proizvodnjom. Djelatnosti informacijske tehnologije bile su ociti kandidati, sudeCi po dokumentu koji je Vijece objavilo 1969. godine: "Zadaci zaJohoku- Izvjesce o razvoju djelatnosti za obradu informacija". To je izvjesce bilo vaZno iz dva razloga: s jedne strane, ono je predvidjelo kljucnu ulogu elektronike u novoj fazi globalne konkurencije; s druge strane, ono je koncept informatizacije prosirilo na Citavu ekonomiju i drustvo, pozivajuCi na temeljitu preobrazbu Japana pomocu sirenja informacijske tehnologije. Doista, takav novi naCin razvoja veoma se dobra uklapao u japanski projekt specijaliziranja proizvodnje s visokim udjelom znanja i izvoza, i udaljavanja od industrija s visokom potrosnjom resursa i energije u kojimaje Japan bio u doista nepovoljnom polozaju zbog nedostatka prirodnih izvora. N aftna kriza 1973. godine naglasila je tocnost te dijagnoze, gurnuvsi Japan u sveopcu utrku kako bi postao prvi u svijetu na podrucju informacijske tehnologije. U tome je gotovo i uspio, stigavsi drugi, nakon SAD-a i nakon iznimno napornog nadmetanja tijekom vise od tri desetljeca. 45 Usporedno s osmisljavanjem, proizvodnjom i izvozom proizvoda informacijske tehnologije, Japan se takoder upustio u brzo sirenje novih tehnologija po tvornicama i uredima unutar korporativnog sektora ekonomije. VeCina svjetskih tvornickih robota nalazi se u Japanu. Racunalni strojevi na temelju mikroelektronike postali sujapanskom domenom i naisli su na siroku primjenu u japanskim tvornicama prije negoli u ostalim dijelovima svijeta. Japanci su imali monopol na videorekordere, televizore, videoigre, videokamere i potrosacku elektroniku, sve dok im ostali azijski proizvodaci nisu poceli konkurirati u proizvodnji za siroko trziste. Karaoke uredaji ukrasavali su veliku vecinu japanskih barova i centara za zabavu. Vladine agencije, kucanstva i skole puno su sporije prihvacali informacijsku tehnologiju. Unatoc tomu, tehnoloska modernizacija odvijala se u Japanu brze nego u ostalim dijelovima svijeta, uz iznimku SAD-a. Uz pomoc Keisuke Hasegawe izveli smo nekoliko pokazatelja o komparativnim razinama i razvoju "informatizacije" u Japanu, SAD-u i Ujedip.jenom Kraljevstvu za 1985. i 1992. godinu (najnovija raspoloziva statistika u vrijeme mog proucavanja datira iz 1995.). Sukladno nasim podacima (za koje smatram da ih nije nuzno ovdje ponovo objaviti buduci da su lako dostupni u japanskim statistickim godisnjacima), Japan je jos uvijek zaostajao za SAD-om i bio ispred Ujedinjenog Kraljevstva, ali je njegovo napredo45

Forester (1993.)

247

KRAJ TISUCLJECA

vanje bilo veoma brzo (premda sporije od SAD-a glede osobne elektronicke opreme poput kucnih racunala i mobilnih telefona). Usporedno s proizvodnjom i difuzijom uredaja informacijske tehnologije Japan je izgradio novu mitologiju zasnovanu na futuroloskoj viziji informacijskog drustva koja je, zapravo, pokusala zamijeniti drustveno misljenje i politicke projekte slikom kompjutoriziranoga/telekomunikacijskog drustva, popracenom nekim otrcanim humanistickim, pseudofilozofijskim klisejima. Citavo mnostvo zaklada, publikacija, seminara i medunarodnih konferencija priskrbili su aparaturu novoj ideologiji prema kojoj bi tehnoloska revolucija trebala rijesiti buducnost Japana, a usput i ostatka svijeta. Razvojna drzava (hatten hokka, na japanskom) pronasla je novi zlatni rudnik strateskih poticaja: sva su se ministarstva natjecala u kreiranju tehnoloski orijentiranih programa koji su, svaki u okviru vlastitog djelokruga, tezili preobrazbi Japana, udarajuci temelje infrastrukturi informacijskog drustva. 46 Tada je MITI lansirao Program tehnopolisa koji je imao za cilj masovnu proizvodnju Silicijskih dolina, usput pomazuci regionalnim prefekturama i tako jacajuCi politicku poziciju MITI -ja u eri informatizacije. Ministarstvo posta i telekomunikacija potvrdilo je svoju povlastenu ulogu na podrucju telekomunikacija te je, izmedu ostaloga, lansiralo svoj Program teletopija za instaliranje interaktivnih medija u 63 odabrana grada. Ministarstvo graditeljstva odgovorilo je svojim vlastitim Programom inteligentnoga grada, koristeCi se svojom kontrolom nad putovima za instaliranje mreza optickih kabela, i svoj nadzor nadjavnim radovima za izgradnju poslovnih i stambenih kompleksa inteligentnih zgrada. Korporacija za regionalni razvoj Japana kreiralaje Grad znanosti, Tsukubu, a njoj je takoder pripala i izgradnja novog sveuCilista i 40 ddavnih instituta za istrazivanje u Tsukubi, s naglaskom na poljoprivrednim i bioloskim istrazivanjima. Mocne prefekture razvijale su svoje vlastite programe tako daje veCina Japanaca bila angazirana na izgradnji materijalne haze novoga informacijskog drustva sto gaje obecavala cijela vojska futurologa predvodenih umirovljenim visokim ddavnim Cinovnicima i direktorima koji su se nasli na celu citavog niza zaklada za intelektualne usluge. Problem je bio u tome sto se u meduvremenujapansko drustvo razvilo prema specificnom kulturno-povijesnom obrascu informacijskog drustva, kojije bio u suprotnosti ne samo s tehnokratskim nacrtima apstraktnoga drustvenog modela vee is institucionalnim i politickim interesima njegovih stvaralaca. N adalje, nakon sto je Japan zalozio svoj ukupni tehnoloski i ekonomski razvoj na informacijsku paradigmu, logika ddave dosla je u opreku s punim procvatom te paradigme. Dopustite mi da objasnim. 46 Castells i Hall (1994.)

248

RAZVOJ I KRIZA NA AZIJSKOM PACIFIKU

Informacijsko drustvo nije drustvo koje rabi informacijsku tehnologiju. Specificna drustvena struktura je ta koja se dovodi u vezu s usponom informacijske paradigme, ali njome nije odredena. U prvoj knjizi iz ovog niza pokusao sam prikazati strukturalna obiljezja i povijesno-kulturne varijacije tog drustva u cilju predlaganja jedne vise socioloske karakterizacije koju zovem umreieno drustvo. Ta obiljezja dosla su u proturjecje s institucijama i logikomjapanske drzave kakvaje stvarana u drugoj polovini dvadesetoga stoljeca. Objasnit cu zasto i kako. Prvo, globalizacijajapanskih korporacija i financijskih trzista slabi utjecaj razvojne drzave i razotkriva njezinu birokratsku, paralizirajucu dimenziju koja postaje hendikepom u svijetu varijabilne geometrije u kojemu su sloboda manevriranja i prilagodljivost presudni za opstanak u nemilosrdnoj, natjecateljskoj utrci. Drugo, val deregulacije i privatizacije, u svijetu i u Japanu, prisiljavajapansku drzavu da postupno ali sigurno olabavi svoju kontrolu nad telekomunikacijama, medijima, komunalnim sluzbama, gradevinskim radovima i Citavim nizom ostalih podrucja, gubeCi time brojna sredstva kontroliranja ekonomije i upravljanja zemljom. Trece, slabosti japanske znanosti ogranicile su sposobnost Japanaca da poboljsaju postojecu tehnologiju, daje uCine boljom ijeftinijom, a nakon sto su japanske kompanije dosegle sam vrhunac tehnoloskog razvoja. Uspjeh americkih elektronickih tvrtki prilikom pada japanske konkurentnosti u devedesetima, kao i ograniceni napredak japanskih poduzeca na podrucju biotehnologije i softvera, ishod su takvog zaostajanja u temeljnim znanostima i istrativackoj izobrazbi. Objasnjenje takvog raskoraka izmedu sposobnosti Japanaca da adaptiraju postojecu tehnologiju i toga da stvore novu, znanstveno utemeljenu tehnologiju, jest u institucionalnim a ne kulturnim cimbenicima, unatoc kvazirasistickim uopcavanjima o urodenim sposobnostima iii nesposobnostima Japanaca. Ono se u osnovi nalazi u birokratskim obiljezjima japanskog sustava visokog obrazovanja, te u ispitno orijentiranom, zastarjelom pedagoskom sustavu koji je vise usredotocen na osiguranje kulturne reprodukcije negoli na poticanje intelektualne radoznalosti. Poznato je da su sveuCilista dobila naputke dane rade za korporacije, da su profesori drzavni cinovnici kojima je cesto zabranjeno baviti se biznisom, da su fakulteti slabi, da se doktorati stavljaju u funkciju promocije unutar kuce, te da je endogamija pravilo prilikom zaposljavanja novoga fakultetskog kadra, sto djeluje obeshrabrujuce na one koji bi htjeli studirati u inozemstvu. Povrh toga, zene su ocito diskriminirane u svojim akademskim karijerama, Cime se rasipa golemi potencijal za znanstvene inovacije i kvalitetnu nastavu. Sveucilista su birokratske ustanove za dodjelu diploma, uglavnom usmjerene na kulturnu reprodukciju, umjesto da budu centri 249

KRAJ TISUCI.JECA

za inovacije i uvjezhavanje samostalnog misljenja. To su Cinjenice na koje cesto upozoravaju ddavne institucije, ali s tim se Cinjenicama nije lako nositi jer hi njihovo ispravljanje hilo u suprotnosti s temeljnom misijom koju utjelovljuje Ministarstvo prosvjete: ocuvanje japanskog identiteta, prijenos tradicionalnih vrijednosti i reprodukcija meritokratske slojevitosti. Otvaranje sustava individualnom natjecanju, autonomnom misljenju, varijaciji programa ovisno o zahtjevima trzista i stranim utjecajima hilo hi jednako rastavljanju hastiona nihonjirona (ideologije o japanskoj posehnosti). Dopustite mi da pojasnim: ne zelim reCi da je japanski identitet proturjecan informacijskom drustvu, premda ce, kao i svaki drugi kulturni identitet, i on nuzno hiti modificiran tijekom povijesti. Sarno pokusavam reCi kako japanski ohrazovni sustav, taj izvor nositelja informacijskog drustva, po svojoj sadasnjoj strukturi i ciljevima ne moze proizvesti kriticnu masu istrazivaca i istrazivackih programa u koje hi se hiznis mogao pouzdati da ce inovirati na novim poljima industrijskoga, tehnoloskoga i kulturnog razvoja, unatoc astronomskom hroju diplomiranih inzenjera. I huduci da igru oponasanja, u kojoj su Japanci hili nenadmasni sezdesetih do osamdesetih godina, sada prakticira mnostvo konkurenata diljem svijeta, japanske kompanije vise se ne mogu osloniti nato da ce japanske institucije i u Japanu skolovani znanstvenici i inzenjeri oddavati korak s konkurencijom na podrucju sofisticiranih industrija zasnovanih na informatici. Cini se da je japanska vlada priznala tu Cinjenicu kad je u kolovozu 1996. odohrila posehan plan za uhrzavanje napora u znanosti i tehnologiji, investirajuCi 155 milijardi dolara u razdohlju duljem od pet godina u programe koji ce se provoditi na 100 drzavnih sveucilista i privatnih skola. 47 Medutim, sve dok se ne provede temeljita reforma ohrazovnih institucija, dodatna sredstva znacila hi samo jos vise holje ohrazovanih i hirokratski orijentiranih diplomiranih ljudi u hirokratski organiziranim centrima za istrazivanje, koji hi u sve manjoj mjeri hili kadri suradivati sa sve interaktivnijim svijetom glohalnih istrazivanja. Cetvrto institucionalno ogranicenje za fleksihilnost zahtjeva umrezenog drustva odnosi se na potencijalno dovodenje u sumnju sustava trajnog zaposlenja za sredisnju radnu snagu. Taj sustav nije nastao kao rezultat pogadanja izmedu kapitala i radnistva. Do njegaje doslo u situaciji pripravnosti i mohilizacije cijele nacije na zadatku razvoja. Rastuca meduovisnost japanskog hiznisa o poslovnoj praksi diljem svijeta, osohito u zemljama azijskog Pacifika, a koju ohiljezava fleksihilnost radne snage, sve vise otezava ocuvanje sustava choki kayo (vidi cetvrto poglavlje prvoga sveska). Taj je sustav u samoj srzi drustvene stahilnosti, i to na tri razine: na razini industrijskih odnosa; na razini legitimiteta drzave Ciji paternalisticki 47

250

"Japan's blast-off in science", Business Week, 2. rujna 1996.

RAZVOJ I KRIZA NA AZIJSKOM PACIFIKU

odnos jamci dugorocnu sigurnost; i na razini patrijarhalne obitelji buduCi dajedino zajamceno zaposlenje, a toje ono glave obitelji, omogucuje fleksibilnost zenama jer im je tako lakse oddavati dvostruku ulogu domaCica i rezervne radne snage, ne gradeCi pri tome svoju vlastitu i neovisnu buducnost. Ako se nesigurnost zaposlenja prosiri izvan aktualnih trendova nestabilnosti zaposljavanja medu mladim radnicima, onda ce to biti posebno dramaticno u Japanu gdje veCina socijalnih beneficija ovisi o kompaniji, odnosno poslodavcu. Peto, Japanom se brzo siri kultura stvarne virtualnosti (vidi prvi svezak, peto poglavlje). Multimedija, videoigre, karaoke, kabelska televizija i, u posljednje vrijeme, komunikacija putem racunala, Cine nov domet drustvenog zivota u Japanu, ito osobito za mlade narastaje. 48 Kulturu stvarne virtualnosti obiljezava mijesanje tema, poruka, slika i identiteta u potencijalno interaktivnom hipertekstu. Zbog istodobnosti globalizacije i individualizacije te kulture doCi ce do spajanja i/ili interakcije specificnih japanskih identiteta unutar ovog teksta, otvorenog mnostvu kulturnih izricaja. Sto ce se na kraju dogoditi s japanskim identitetom? Ovdje bi povrsni promatrac zamijetio oCitu amerikanizaciju kulture japanske mladezi (od rapa do sportskih ikona). Ali, pogledamo li malo bolje, otkrit cemo da se radio specificnim prilagodbama tih slika najapanski naCin zivljenja u 21. stoljecu. Sto god to bilo, sigurno je da se ne radi o tradicionalnomu japanskom identitetu, kao ni o moderniziranoj inacici japanske kulture. Radi se o necemu drugom: o kaleidoskopu poruka i ikona iz raznih kulturnih izvora, ukljucujuCi i japanski, izmijesanih i konzumiranih u Japanu i od strane Japanaca, ali vise nikad izoliranih u globalnim ulicicama virtualnog hiperteksta. U tom smislu, naglasak tradicionalnih kulturnih institucija na lojalnosti jedinstvenim japanskim vrijednostima u sve vecoj je opreci s kulturnim okruzenjem u kojemu nove generacije odrastaju; ono se vise povodi za kakofonijom negoli za vjernom reprodukcijom. Sesto, novi putevi drustvene mobilizacije na temelju identiteta, usmjereni na obranu teritorijalne zajednice, spola i okolisa, u izravnoj su opreci s mitom o japanskoj drustvenoj homogenosti, i predodzbi o vrhovnoj nacionalnoj zajednici koju predstavlja drzavna birokracija. Istina, sudeCi po Shojievim anketama, 49 vecina Japanaca i dalje su kulturni nacionalisti koji jasno daju do znanja da su kulturno superiorni u usporedbi s ostalim kulturama u svijetu. Medutim, novi drustveni pokreti koji nastaju u Japanu tijekom devedesetih ne govore u prilog takvoj predodzbi o nacionalnom jedinstvu, isticuci svoje razliCite interese koji nisu usmjereni protiv nacije, vee se zalazu za raznolikost unutar nje. To stajaliste u izravnoj je opreci s 48 49

Dentsu Institute for Human Stud1es (1994.) Shoji (1994.)

251

KRAJ TISUCLJECA

neraskidivim jedinstvom nacionalne ddave na kojoj je utemeljen simbolicki carski sustav. Sedmo, informacijsko drustvo koje je stvarano u Japanu tijekom proteklih dvadeset godina aktivno je, autonomno, afirmirano civilno drustvo koje je sve kriticnije prema korumpiranomu i neucinkovitom politickom sustavu i koje odbija rutinizaciju politicke rasprave. 50 To drustvo zahtijeva dinamican i otvoren politicki sustav, kadar obraditi temeljne debate koje se ovih dana vade u Japanu 0 zivotu kakav ih ceka nakon prestanka "opsade" i naCina razmisljanja koji je ona nametnula. BuduCi da je "politicki sustav iz 1955." bio mehanizam kontrole, donekle kozmeticki pridodan razvojnoj drzavi, njemu nedostaje legitimnosti i sposobnosti da se preobrazi u agoru gradana informacijskoga doba. 51 Taka kraj legitimnosti politickog sustava izravno izlaze razvojnu drzavu zahtjevima i izazovimajohoka shakaija. To suocenje dominira i dominirat ce Japanom. N aposljetku, mnogo je toga na prijelazu u novo stoljece govorilo da se, unatoe svim spomenutim zaprekama, japansko umrezeno drustvo razvija dotad nevidenom brzinom. 52 Internet se brzo razvijao: u 1999.-2000. Internetom se sluzilo oko 23 milijuna Japanaca. To je omoguCilo horizontalnu, slobodnu komunikaciju koja je uskoro upotrijebljena za izrazavanje kritika potrosaca i gradana i povezivanje sa svijetom. Naglo je porasla i prodaja PC-ja (80 posto u 1999.), koja je mladim strucnjacima omoguCila dostupnost i obradu informacija i koristenje elektronicke paste. E-trgovina postalaje zivahna grana koja zaobilazi etablirane tvrtke. Individualno poduzetnistvo postalo je alternativa povremenom zaposljavanju i dugom cekanju u redu na korporacijskoj ljestvici za tisuce mladih diplomiranih strucnjaka koji nisu vise spremni pristajati na unutarnju hijerarhiju tradicionalnih japanskih tvrtki. Potencijalno oslobadanje 430 milijardi postanskih usteda ponudilo je mogucnost ulaganja jednog golemog rezervoara kapitala u obecavajuce nove poslove, a to je nesto sto hi moglo revolucionirati japansku privredu. Istodobna kriza stabilnih karijera i otvaranje putova individualne pokretljivosti ozbiljno su ugrozili obrazac odgodenog zadovoljenja na kojem je poCivalo drustveno ponasanje. Zene su sve vise i sve odlucnije zahtijevale svoja prava. Tradicionalnajapanska obitelj, kao i tradicionalnajapanska korporacija, nasla se u opasnosti, a s njima i japanska razvojna drzava. Za MITI-jeve strateske planere, aka su jos uvijek tu, buducnost je nastupila sada. I kao sto je to uvijek slucaj u povijesti, ona izgleda neurednije nego sto su to njegovi planovi pretkazali, ito zato sto je ispunjena stvarnim potrebama, zahtjevima, strahovima i snovima japanskog naroda. 50 51 52

252

Shoji (1995.); Smith (1997.); Yazawa (1997.) Inoguchi (1995.) Business Week (1999b)

RAZVOJ I KRIZA NA AZIJSKOM PACIFIKU

Japan i Pacifik Dokaz da simbolicki carski sustav i dalje zivi u Japanu i da mu je dobra, nalazimo u inace neshvatljivomu, tvrdoglavom odbijanjujapanskih politickih elita da se ispricaju svojim azijskim susjedima za japansku agresiju i ratne zlocine iz 1930-ih i 1940-ih godina. Da je Njemacka zauzela takav stav, danas ne bi bilo Europske unije. A buduCi daje Japan odabrao drukciji put, ukorijenjen u njegovim institucijama kulturnog nacionalizma, 53 onda nece biti pacifickih institucija politicke integracije kojima se uporno protive, i protivit ce se, Kinezi, Korejci i Rusi (koji takoder pripadaju pacifickoj zemlji). S druge strane, kao sto je pokazano i na pocetku ovoga poglavlja, sve vise raste ekonomska meduovisnost zemalja azijskog Pacifika i niza interesa koji su u velikoj mjeri izgradeni oko proizvodnih sustava japanskih tvrtki u Aziji. Nadalje, ovisnost Japana o energiji i sirovinama, geografska blizina, te ekspanzija azijskih tdista stvaraju snazne poticaje za miroljubivu suradnju i razmjenu, u procesu koji hi na kraju mogao dovesti do izgradnje institucija pacificke suradnje. Unatoc tomu, one iste institucije koje su gurnule Japan i ostale zemlje azijskog Pacifika prema globalnoj ekonomiji i informacijskom drustvu, ujedno su i glavne prepreke njihovoj daljnjoj suradnji mimo natezanja oko zajednickih ekonomskih interesa. To se dogada zato sto je i za Japan i za zemlje azijsko-pacificke regije pokretac razvojnog procesa nacionalisticki projekt koji Cini samu sd njihovih razvojnih drzava. Stoga bi jedino prevladavanje nacionalisticke razvojne drzave, u Japanu i drugdje, moglo stvoriti uvjete za nove identitete, nove institucije i novo povijesno putovanje.

53

Watanabe (1996.)

253

KRAJ TISUCLJECA

Odrubljivanje glave zmaju? Cetiri azijska tigra s glavom zmaja i njihova civilna drustva54 Razvoj Japana i njegov izazov Zapadu dosli su tek kao povijesno poluiznenadenje. Uostalom, Japan je prolazio kroz proces industrijalizacije od kraja 19. stoljeca pa muje zato i poslo za rukom da izgradi impresivnu industrijsku i vojnu masineriju 1930-ih godina. Ono sto je doista dalo znak za uzbunu u uredenom svijetu kojim dominiraju kulture europskoga podrijetla (naravno, ukljucujuCi i Rusiju), bio je uspon cetiriju istocnoazijskih "tigrova": Juzne Koreje, Tajvana, Singapura i Hong Konga. Cinjenica da su se ta neplodna podrucja s ekonomijama opustosenima ratom i geopolitikom, bez domacih trzista i prirodnih ili energetskih resursa, te bez industrijske tradicije ili tehnoloske baze, mogla preobraziti tijekom tri desetljeca u najkonkurentnije proizvodace i izvoznike na svijetu, odaslala je jasan signal da brzinu i strukturu nove, globalne ekonomije odreduju nova pravila igre. A to su pravila koja su ti "tigrovi" izgleda naucili bde i svladali bolje negoli odavno industrijalizirane zemlje. Izmedu tih pravila istice se umijece asimiliranja, upotrebe i unaprjedenja novih informatickih tehnologija, i glede proizvoda i glede procesa. Tu je takoder i strateska sposobnost predvidanja potencijala novih tehnologija, usredotocujuci se na taj nacin na temeljito tehnolosko ispitivanje industrijskih djelatnosti, menadzmenta i radne snage doticne zemlje. Stoga analiza razvojnog procesa cetiriju "tigrova" pokazuje nove odnose izmedu tehnologije, ekonomije, drzave i drustva, obiljezavajuci prijelaz u informacijsku, globalnu ekonomiju. Nadalje, azijska ekonomska kriza koja je zapocela 1997. godine imala je sasvim razlicite ucinke i razlicito se manifestirala u svakom od cetiriju "tigrova". Ekonomija Juzne Koreje, najveca medu njima, dozivjelaje slom 21. studenog 1997. zbog nemogucnosti podmirivanja svojih medunarodnih dugovanja. Od listopada 1997. pa nadalje, Hong Kongje pretrpio dramatican pad svojih vri54

254

Ova se analiza temelji uglavnom na mojim terenskim istrazivanjima, citanju i osobnim iskustvima, predavanju i istrazivanju u Hong Kongu (Sveuciliste Hong Kong, 1983., 1987.), Singapuru (Nacionalno sveuciliste Singapura, 1987., 1989.), Juznoj Koreji (Korejski institut za istrazivanje ljudskih naselja i Nacionalno sveuciliste u Seoulu, 1988.) i Tajvanu (Nacionalno tajvansko sveuCiliste, 1989.). Za moju analizu Hong Konga i Singapura vidi Castells i dr. (1990.), koju bi trebalo uzimati kao osnovni izvor podataka o Hong Kongu i Singapuru do 1990. da ovdje ne bismo ponavljali bibliografiju iz te knjige. Volio bih takoder odati zahvalnost profesorima Chu-Joeu Hsiu i You-tienu Hsingu za pomoc i ideje vezane za Tajvan, te profesoru Ju Chool Kimu za Juznu Koreju. Dodatni izvori kojima sam se izravno sluzio u ovom dijelu ukljucuju: Lethbridge (1978.); Amsdem (1979., 1985., 1989., 1992.); Lau (1982.); Lim (1982.); Chua (1985.); Gold (1986.); Deyo (1987a); Krause eta!. (1987.); Kim (1987.); White (1988.); Winckler i Greenhalgh (1988.); Robinson (1991.); Sigur (1994.); Evans (1995.). Htio bib takoder spomenuti zanimljivu, pronicljivu knjigujednog mladog korejskog znanstvenika, kojije umro netom nakon sto juje dovrsio: Ahn (1994.). Ostala grada na koju se pozivam navedenaje u biljeskama uz tekst.

RAZVOJ I KRIZA NA AZIJSKOM PACIFIKU

jednosnica i nekretnina, o cemu je vee bilo govora u uvodnom dijelu ovoga poglavlja. Posljedice krize bile su u Singapuru znatno blaze, unatoc umjerenoj deprecijaciji singapurskoga do lara i negativnom rastu. Izgledalo je da se Tajvan othrvao krizi. Za analiticke potrebe ove knjige, taj razliCiti odgovor na krizu cetiri "tigra" otvara mogucnost razumijevanja prirode same krize. Zato cu nakon opisa i tumacenja procesa razvoja "tigrova" tu usporednu analizu prosiriti na interpretaciju njihove krize. Takoder, u ovom dijelu cu pokusati prijeCi s analize procesa razvoja kao i krize na interpretaciju drustvenih i politickih proturjecja koja su izazvali ti procesi, koji su donijeli prijelaz na informatizirana drustva i njihovu integraciju u globalnu ekonomiju. Doista, dokje uloga razvojne ddave (toga "zmaja" u mojoj prici) bila presudna za poticanje, usmjeravanje i osiguravanje ekonomskog rasta i tehnoloske modernizacije tijekom otprilike tri desetljeca, u devedesetim su civilna drustva i korporativni biznis poceli osjecati sve vecu nelagodu zbog zagusujuce nazocnosti driave. A globalizacija ekonomije bila je u suprotnosti s nacionalizacijom drustva. Kao posljedica toga, u tri od cetiri zemlje stvoreni su novi drustveni i politicki uvjeti, dok se cetvrta, Singapur, preobrazila u izvanredan eksperiment kibernetickoga, globalnog cvora. Upravo u takvoj evoluirajucoj interakciji razvoja, krize, drzave i drustva mozemo pronaci objasnjenje za razliCite oblike ukljuCivanja tih azijskih drustava u globalnu ekonomiju i za njihove specificne puteve drustvenih promjena.

Razumijevanje azijskog razvoja Razumijevanje drustvenih procesa koji su izmedu 1960. i 1990. godine doveli do spektakularnoga ekonomskog rasta i modernizacije u ove cetiri zemIje, makar i po cijenu politicke represije i visokih drustvenih troskova, ostaje u sjeni zestokih politickih rasprava. To se dogada zato sto su dostignuca tih ekonomija izazov uobicajenoj logici, kako dogmatske analize ovisnosti tako i neoklasicne ekonomije na podrucju teorije razvoja. 55 Suprotno prevladavajucemu Ijevicarskom gledistu koje kaze da u ovisnim drustvima u kapitalizmu ne bi moglo doCi do ekonomskog razvoja, cetiri azijska "tigra" odrzala su najvecu stopu rasta BDP-a u svijetu tijekom otprilike tri desetljeca, te osvojila znatne udjele u svjetskim tdistima, mijenjajuci u tom procesu svoju ekonomsku i drustvenu strukturu. N adalje, dok su eksploatacija i ugnjetavanje bili sastavni dijelovi procesa razvoja (kao sto je to bio slucaj i tijekom europske industrijalizacije), ekonomski rast bio je pracen 55

Amsdem (1979.); Evans (1995.)

255

KRAJ TISUCWECA

znatnim poboljsanjem zivotnog standarda (sto se tice placa, zdravstvene zastite, obrazovanja i stanovanja). Osim toga, nejednakost primanja, koja se smanjila u sezdesetima, stabilizirala tijekom sedamdesetih, i premda je tijekom osamdesetih bila u laganom porastu, jos uvijek je bila niza nego u SAD-u, Ujedinjenom Kraljevstvu, Francuskoj i Spanjolskoj. Istina, takva se ekonomska i drustvena preobrazba zbivala u kontekstu politicke i ideoloske represije. Medutim, veCina drustava u razvoju bila su pod slicnim represivnim uvjetima, pa ipak nisu bila kadra prevladati prepreke razvoju koje su u velikoj mjeri naslijedila od svoje kolonijalne ili polukolonijalne proslosti. Jedino su "tigrovi" uspjesno raskinuli s takvom prosloscu i tako nadahnuli ostale azijske zemlje koje, izgleda, u devedesetima poCinju slijediti slican put, premda pod razlicitim uvjetima i uz ponesto drukciju politiku. Upravo zato sto je razvoj "tigrova" promijenio okvir njihova djelovanja, stvoreni su temelji za novu vezu Pacifika s globalnom ekonomijom. S druge strane, ekonomski uspjeh azijskih "tigrova" rabi se kao potpora ideoloskoj raspravi nekih ekonomista i politicara iz zemalja slobodnoga trzista koji su u svojoj rekonstruiranoj inaCici azijskog razvoja pronasli izgubljeni raj neoliberalizma. Pa ipak, svaki ozbiljan i nepristran promatrac azijsko-pacificke scene zna da su sistemsko upletanje driave u ekonomiju, kao i njezino stratesko vodenje domacih poduzeca i multinacionalnih korporacija smjestenih na teritoriju doticne zemlje, bili odlucni cimbenici u osiguravanju prijelaza industrijalizirajuCih ekonomija u svaku pojedinu fazu do koje su stizale tijekom svojega razvojnog procesa. 56 Kao i na primjeru Japana, "razvojna drzava" je u samoj srzi iskustva novoindustrijaliziranih ekonomija. 57 Ta Cinjenica opcenito je prihvacena kad se radi o Singapuru, Juznoj Koreji i Tajvanu. Na temelju Citavog niza manje poznatih studija, ukljucujuCi i moju, pokusat cu dokazati kako je to takoder bio slucaj s Hong Kongom. 58 Medutim, tvrdnja kako je drzava bila pokretacka sila u ekonomskom razvoju tih zemalja izaziva vise pitanja nego sto nudi odgovora za teoriju razvoja. Stoga, imajuCi na umu rasireno i opcenito neuCinkovito upletanje ddave u ostalim ekonomijama u razvoju, moramo rekonstruirati slozeni niz odnosa izmedu drzave, drustva i ekonomije u azijsko-pacifickoj regiji kako bismo razumjeli specificne drustvene uvjete koji objasnjavaju uspjesan ishod takvoga razvojnog procesa. Pokusat cu ponuditi jedno takvo objasnjenje, isprva se usredotocujuCi na specificni proces svake zemlje, nakon cega cu pokusati postaviti analiticka pitanja i na njih odgovoriti s komparativne tocke gledista. Redoslijed izlaganja poCinje sa zemljom s naj56 57 58

256

Deyo (1987a); Appelbaum i Henderson (1992) Johnson (1987) Castells i dr. (1990.)

RAZVOJ I KRIZA NA AZIJSKOM PACIFIKU

visom razinom drzavnog upletanja, a zavrsava s onom s najnizom: Singapur, Juzna Koreja, Tajvan i Hong Kong.

Singapur: izgradnja nacionalne drzave pomocu multinacionalnih korporacija Izrazeno ekonometrijski, analiza Yuana Tsaoa59 o uzrocima rasta u Singapuru za razdoblje 1965.-1984. pokazuje daje input kapitala bio najzasluzniji Cimbenik. Input radne snage takoder je imao pozitivan uCinak, dok je doprinos sveukupnoga faktora produktivnosti bio zanemariv. Sto se tice radne snage, u Singapuruje 1966. stopa nezaposlenosti iznosila 9% uz stopu udjela radne snage od 42,3%. Godine 1983. stopa nezaposlenosti pala je na 3%, uz udio radne snage od 63%, i to uglavnom zahvaljujuCi masovnom zaposljavanju zena. Obrazovanje radnika znatno se poboljsalo, tako sto je engleski postao obvezatan u skolama i zbog sirenja strukovne izobrazbe. Useljavanje je strogo ograniceno kako bi se izbjeglo pozicioniranje slabo placenih poslova i kako bi stanovnici Singapura bili povlasteni. Ilegalno se useljavanje veoma strogo kaznjavalo. Medutim, kljucni faktor razvoja bio je masovni dotok kapitala, ito iz dva glavna izvora: a) izravnih stranih ulaganja koja su oscilirala izmedu 10% i 20% BDP-a tijekom sedamdesetih i b) visoke stope rasta ukupne domace stednje kojaje sredinom osamdesetih dosegla 42% BDP-a, stoje bila najvisa stopa stednje u svijetu. Tijekom citavog razdoblja 1966.-1985. ukupna domaca stednja sudjelovalaje s vise od 74% u ukupnoj masi domacega kapitala. VeCinu stednje donosio je javni sektor (46%), ito uglavnom zahvaljujuCi Sredisnjemu stednom fondu, sustavu socijalnog osiguranja pod kontrolom drzave, osnovanom zbog nametanja stednje stanpvnistvu. Drzava je investirala veCinu stednje, ali od toga veCi dio u socijalnu i fizicku infrastrukturu, a nesto u javne korporacije (u osamdesetim je u Singapuru bilo vise od 500 javnih poduzeca). Drzavaje takoder investirala u inozemstvu, i to u vrijednosne papire i nekretnine, kako bi umanjila ranjivost ukupnih drzavnih prihoda na utjecaj ciklusa singapurske ekonomije. Osim toga, oko cetvrtina ukupnih drzavnih prihoda cuvala se u ddavnom fondu za razvoj da bi se stabilizirala ekonomija i pokrili strateski drzavni izdaci. Ta je rezerva posluzila vladi kao vazno sredstvo za osiguranje monetarne stabilnosti i kontroliranje inflacije. Vladina fiskalna razboritost prepustilaje odgovornost za ulaganja i ekonomski rast direktnim inozemnim investicijama. Singapurska vlada odlu59

Tsao (1986: 17-65)

257

KRAJ TISUCLJECA

cilaje od trenutka neovisnosti, 1965. godine, da taj osiromaseni, mali teritorij maze jedino prosperirati nudeCi se multinacionalnim korporacijama kao izvozna platforma. 60 Ipak, glavni cimbenik u singapurskom razvojnom procesu bila je uloga drzave u osiguranju nuznih poticaja za privlacenje stranoga kapitala i dopiranja do investitora osnivanjem Odbora za privredni razvoj koji je izradio strateske planove s obzirom na buduce smjernice medunarodne ekonomije. Medu kljucnim cimbenicima koji su privlacili investicije u Singapur, u prvoj fazi uglavnom u industrijsku proizvodnju, bili su: povoljno poslovno okruzenje, ukljucujuCi i jeftiniju radnu snagu; socijalni mir, koji je uslijedio nakon ukidanja neovisnih sindikata pocetkom sezdesetih; obrazovana radna snaga koja veCinom govori engleski jezik; za biznis povoljno socijalno zakonodavstvo i zakonodavstvo za zastitu okolisa; izvrsna transportna i komunikacijska infrastruktura; zemljista za industriju, potpuno opremljena, ukljucujuCi i mogucnost tvornica po nacelu "kljuc u ruke" koje je gradila drzava; povoljan inflacijski diferencijal; stabilna fiskalna politika; te politicka stabilnost. 61 Uloga singapurske drzave bila je presudna za profiliranje industrijske raznolikosti, jednako kao i za podizanje tehnicke razine proizvodnih djelatnosti koje su se odvijale u Singapuru, povecavajuCi tako s vremenom vrijednost singapurskih proizvoda. Singapur je postupno presao s tradicionalnih usluga (regionalna trgovina) na industrijsku proizvodnju (uglavnom elektroniku), a zatim na razvijene usluge (off-shore financije, komunikacije, poslovne usluge). Onje s lancanog nacina proizvodnje, za kojije potrebna niskokvalificirana radna snaga, presao na razvijene industrijske proizvode i procese, ukljucujuCi istrazivanje i razvoj, te vrlo sofisticiranu proizvodnju mikroelektronike; a iz ekonomije kojom su dominirale pomorska trgovina i prerada nafte, na vrlo raznoliku industrijsku strukturu, ukljucujuCi strojogradnju, elektroniku, transportnu opremu, proizvodne usluge i medunarodne financije. Drzava je bila uvelike zasluzna za ova poboljsanja stvaranjem tehnoloske i obrazovne infrastrukture (ukljucujuci i neke od najboljih telekomunikacijskih i zracno-prometnih infrastruktura na svijetu) osiguravanjem nekretnina, informacijskih sustava, is labavim propisima okruzenja u kojemu su nove, medunarodne poslovne usluge mogle prosperirati; unapredenjem radne snage zahvaljujuCi Citavom nizu odvaznih mjera, ukljucujuCi i namjerno, naglo povecanje placa u razdoblju 1979.-1982. kako bi istisnula kompanije koje su tragale za nekvalificiranom, jeftinom radnom snagom, nakon sto je privreda Singapura prosla fazu pukog prezivljavanja. Efikasno drzavno upravljanje i politicka stabilnost, osigurani pomocu nemilosrdnih mehanizama dominacije i drustvene integracije, bili su 60 61

258

Deyo (1981.) Chen (1983.)

RAZVOJ I KRIZA NA AZIJSKOM PACIFIKU

dovoljan razlog da multinacionalne kompanije povjeruju kako je Singapur najsigurniji raj u nemirnom svijetu. On je to i bio, osim za intelektualce, neovisne novinare, politicke disidente, buntovnu mladez, ilegalne doseljenike, trudne legalne doseljenice, pusace, ovisnike o drogi i smetlare. U stanove sasvim pristojne kvalitete uselilo se 8 7% stanovnistva; veCina se tih stanova nalazila u planski izgradenim, zelenim rezidencijalnim cetvrtima, potpuno opskrbljenim svim pogodnostima; u pocetku su placali najamninu, a poslije su stanovi presli u njihovo vlasnistvo. U sto, obilato subvencionirana zdravstvena zastita, javno obrazovanje i masovni prijevoz, u kombinaciji s rastuCim realnim placama i opadajucom dohodovnom nejednakoscu, dramaticno su utjecali na poboljsanje zivotnog standarda za sve stanovnike: tako je tijekom devedesetih Singapur imao veCi dohodak po stanovniku negoli Velika Britanija. Ovakvo materijalno blagostanje pomoglo je u smirivanju socijalnih i meduetnickih nemira koji su obiljezili Singapur u pedesetim i pocetkom sezdesetih godina. Sofisticirani organi drzavne sigurnosti diskretno su se pobrinuli za nekolicinu disidenata i izolirali Singapur od utjecaja "neazijskih vrijednosti". Proces restrukturiranja u koji se Singapur upustio pocetkom osamdesetih kako bi unaprijedio svoju obrazovnu i tehnolosku bazu, doveo je do kratke ekonomske recesije tijekom 1985.-1986. Unatoe tomu, Lavlji grad izasao je iz te recesije vitkiji i opakiji, dok se vlada upustila u ekonomsku liberalizaciju i internacionalizaciju, postupno preobrazavajuCi Singapur u tehnolosko, financijsko i poslovno srediste jugoistocne Azije, odmah uz Kuala Lumpur. Kad su se tijekom devedesetih proizvodne linije poput racunalnih pogona, za Ciju je izradu potrebna srednja obucenost, pocele iseljavati iz Singapura prema podrucjima jeftinije proizvodnje u jugoistocnoj Aziji, vlada je poduzela sve da zadrzi proizvodnju mikroelektronike u Singapuru te osigura da udio industrijske proizvodnje u BDP-u ne padne ispod 25%, sto je bilo u skladu s njezinim strateskim uvjerenjem kako je takva proizvodnja vazna za bogatstvo zemlje. Onaje tezila vrhunskoj proizvodnji, to jest istrazivanju i razvoju, i sofisticiranoj proizvodnji najnovijih cipova. BuduCi daje u to doba singapurska drzava bila imucna, samaje investirala u proizvodnju mikroelektronike. Chartered Semiconductor Manufacturing, kompanija u ddavnom vlasnistvu, izgradila je dvije tvornice u Singapuru, ulozivsi u njih ukupno 1,1 milijardu americkih dolara, a planirala je izgraditi jos cetiri tvornice 1996. godine. Vladaje takoder formiralajoint ventures tvrtkama Texas Instruments, Canon i Hewlett Packard kako bi izgradila jos dvije tvornice, uz investiciju od 1,6 milijardi americkih dolara; bio je tujos jedan dodatnijoint ventures kompanijama Hitachi i Nippon Steel u cilju izgradnjejosjedne tvornice poluvodica u vrijednosti oko 1 milijarde americkih dolara. SGS-Thomson, racunajuCi na podrsku vlade putem izobrazbe i 259

KRAJ TISUCWECA

poreznih olaksica, odlucio je prosiriti svoju tvornicu za izradu cipova u Singapuru s novom investicijom od 710 milijuna dolara do 1998. godine. Sve u svemu, bilo je planirano da singapurska industrija poluvodica do 2000. godine pretekne, i kvantitativno i kvalitativno, proizvodnju mikroelektronike bilo koje europske zemlje. Nadalje, brzi rast ostalih ekonomija u regiji, osobito tajlandske, malezijske i indonezijske, pomogao je Singapuru da se uspne ljestvama informatizacije i postane jedno od sredista globalne ekonomije. I to srediste koje ne samo da brzo raste vee uspijeva preobraziti kakvocu svojega rasta, buduCi da su kompanije diljem svijeta izabirale Singapur kao svoju omiljenu operativnu bazu za menadzment i investicije, u samom srcu najdinamicnije regije na planetu. IzlazeCi sredinom sezdesetih godina iz opustosene privrede, nasilno odvojen od svojega malezijskog zaleda 1965. godine, i napusten kao bescarinsko skladiste i vojna baza 1968. godine od strane britanskog carstva koje se povlacilo, Singapur je, unatoc slabim izgledima, postao ogledalo uspjeha novoga razvojnog procesa, izgradivsi nacionalni identitet na temelju multinacionalnih ulaganja, koja je privukao i zastitio razvojni grad-ddava.

Juzna Koreja: drzavna proizvodnja oligopolnoga kapitalizma Americka intervencija u Koreji bilaje kljucna za udaranje temelja modernoj ekonomiji, u razdoblju 1948.-1960., zahvaljujuCi zemljisnoj reformi, vojnoj pomoCi Juznoj Koreji, i obilnoj financijskoj pomoCi koja je omogucila obnovu i opstanak zemlje nakon jednog od najkrvavijih ratova u novijoj povijesti. Ipak, proces brzog razvoja Juzne Koreje zapoceo je tek za vrijeme rezima Park Chung Heea, koji je ustanovljen nakon vojnog puca u svibnju 1961. i utemeljen kao Treca Republika nakon laziranih izbora u listopadu 1963. N a temelju vojne, financijske i politicke podrske SAD-a - pomoCi odredene znacenjem 38. paralele kao Berlinskog zida Azije- vojska Juzne Koreje i njezina produzena ruka, Demokratska republikanska stranka, prihvatile su se izgradnje mocne ekonomije kao temelja svojega nacionalistickog projekta. U pocetnim fazama razvoja drzava je preuzela ulogu poduzetnika preko javnih poduzeca i ddavnih investicija. Tako su se u razdoblju 1963.-1979. nabave od strane drzave i javnih poduzeca popele na godisnji prosjek od gotovo 38% u strukturi bruto domacega kapitala. Medutim, pod snaznim utjecajem japanskog modela, Parkov rezim tezio je stvaranju industrijske strukture utemeljene na velikim korejskim poduzecima, organiziranim u konglomerate. u tu je svrhu donio jake zastitne mjere kako hi

260

RAZVOJ I KRIZA NA AZIJSKOM PACIFIKU

sacuvao domace trziste. lpak, s obzirom na ogranicenu kupovnu moe domaceg trzista, ddavaje odlucila podupirati strategiju sveopceg izvoza, zasnovanog na proizvodnji. KoristeCi se svojom kontrolom nad bankarskim sustavom, i izvozno-uvoznim licencama, drzavaje natjerala korejska poduzeca da se fuzioniraju u obliku velikih, vertikalnih mreza (chaebol), slicnih japanskim keiretsu, ali bez financijske neovisnosti (vidi trece poglavlje, prvi svezak). Do 1977. godine korejska poduzeca s vise od 500 radnika zaposljavala su 44% ukupne radne snage, premda su Cinila tek 2,2% ukupnog broja poduzeca. Vlada je osnovala Odbor za ekonomsko planiranje koji je zasluzan za kreiranje i provedbu niza petogodisnjih ekonomskih planova. Odbor je usmjeravao korejska poduzeca prema onim sektorima za koje se smatralo da su strateski vazni za nacionalnu ekonomiju, bilo da se radilo o stvaranju oslonca na vlastite snage ili poticanju konkurentnosti u sklopu svjetske ekonomije. Tako je Juzna Koreja metodicno kroCila stazom industrijskog razvoja, postupno ulazuCi u tekstil, petrokemiju, brodogradnju, celik, elektricne strojeve, elektroniku za siroku potrosnju, te (tijekom osamdesetih godina) u automobile, osobna racunala, i mikroelektroniku (u kojoj su postigli neke spektakularne uspjehe, ukljucujuCi i vlastite kapacitete za projektiranje i proizvodnju 256k cipova prije Zapadne Europe). 62 Cesto su neke od strateskih odluka ddavnih agencija potpuno pogresno usmjeravane, dovodeCi do ekonomskog nazadovanja. 63 Ali, vlada je hila tu da apsorbira sve gubitke, preustroji tvornice i osigura nove zajmove. 64 Kao i u slucaju Singapura, ali u kudikamo veCim razmjerima, kljucna uloga drzave bilaje u tome da privuce kapital i kontrolira i mobilizira radnistvo kako hi se tijekom sezdesetih i sedamdesetih godina omoguCilo formiranje i rast chaebola. Za to je bio presudan udio kapitala inozemnog podrijetla, ali s jednom bitnom razlikom u usporedbi sa singapurskim iskustvom. Nacionalizam korejskih vlasti doveo je do odbijanja prekomjerne nazocnosti multinacionalnih korporacija, i to zbog straha od njihova utjecaja na drustvo i politiku. Stoga je kapital pritjecao u Juznu Koreju uglavnom u obliku zajmova za koje je jamcila drzava pod pokroviteljstvom SAD-a. Javni su zajmovi, uglavnom iz medunarodnih institucija poput Svjetske banke, dodjeljivani u svrhu izgradnje proizvodne infrastrukture, dokje ddava kanalizirala privatne zajmove korejskim poduzeCima u skladu s njihovom spremnoscu da se pokore njezinim strateskim planovima. Tako je izmedu 1962. i 1979. strani kapital sudjelovao s 30% u strukturi bruto domacega kapitala. Omjer stranih kredita prema BDP-u popeo se na vise od 26% u 1978. godini, zbog cegaje pocetkom osamdesetih godina Juz62 63 64

Lee (1988.) Johnson (1987.) Lim i Yang (1987.)

261

KRAJ TISUCLJECA

na Koreja bila jedna od najzaduzenijih zemalja svijeta. Ipak, dugovanja u odnosu na izvoz nisu bila pretjerano velika, i zapravo sus 19,4% u 1970. godini pala na 10,5% na kraju desetljeca. Doista, omjer trgovine s inozemstvom (izvoz + uvoz) i BDP-a skoCio je s 22,7% u 1963. godini na 72,7% u 1979. godini. Primjer Juzne Koreje pokazuje da zaduzenost sama po sebi nije prepreka razvoju: ono sto odreduje ekonomske rezultate jest ispravna upotreba zajmova. Za razliku od nekih latinskoamerickih vojnih rezima (na primjer, Argentine), Juznaje Koreja upotrijebila kredite za izgradnju infrastrukture i pruzanje potpore izvozu. Za njezinu slobodu manevriranja jamcio je SAD, podmirujuCi golemi racun juznokorejske vlade za obranu, kao naknadu za njezine zasluge azijskog branika od komunizma. Korejska se vlada tek tijekom sedamdesetih godina, nakon sto je, zahvaljujuci cvrstoj kontroli chaebola i ddavnom upravljanju, privreda postavljena na cvrste temelje, dala u potragu za izravnim ulaganjima. Ali, cak su i tada stranim kompanijama nametnuta stroga ogranicenja: vlasnicki udio stranaca bio je ogranicen na maksimalno 50%, zbog cega su oni bili prisiljeni formirati zajednicka poduzeca s korejskim tvrtkama, osim u izvozno orijentiranim industrijskim zonama koje su bile izolirane od korejskog tdista. Vladaje takoder bila vrlo izbirljiva u odnosu prema stranim investicijama, dajuCi prednost onim poduzeCima koja su mogla olaksati transfer neke tehnologije. Japanska poduzeca ulagala su u tekstil, elektricne strojeve i elektroniku, dok su se americka poduzeca usredotocila na petrokemijsku industriju. Unatoc tomu, ukupna strana ulaganja i dalje su bila ogranicena, sudjelujuCi sa samo 19% u izvozu Juzne Koreje u 1978. godini, i sa 16% u ukupnom industrijskom outputu. Ddavaje takoder organizirala ukljucivanje poslusne radne snage unovu industrijsku privredu, po nacelu "prvo proizvodnja, a zatim raspodjela". Kao i u ostalim zemljama istocne Azije, i korejski su radnici, obrazovani i marljivi, bili kljucni cimbenik u razvojnom procesu. Medutim, naCin njihova ukljuCivanja bio je znatno represivniji u Koreji negoli u ostalim zemljama.65 Njihova koncentracija u velikim tvornicama, za sto je bio zasluzan kvazivojni menadzment, pogodovalaje pojavi militantnoga sindikalnog pokreta. Ali, nezavisni radnicki sindikati bili su zabranjeni, strajkovi su brutalno suzbijani, dok su uvjeti zivota i rada, i u tvornicama i kod kuce, dugo bili na minimalnoj razini. Takve represivne mjere dovele su do formiranja najmilitantnijega radnickog pokreta u Aziji, sto se moglo vidjeti i po ucestalosti i nasilnosti strajkova tijekom osamdesetih i devedesetih godina. Kamen temeljac vladine ekonomske politike bilo je oddavanje rasta placa na znatno nizoj razini od rasta produktivnosti. 65

262

Deyo (1987b)

RAZVOJ I KRIZA NA AZIJSKOM PACIFIKU

Medutim, zivotni standard ipak je porastao, i za stanovnike opcenito i za industrijske radnike, ito zbog dojmljivih privrednih dostignuca koja su bila rezultat izvozno orijentirane industrijalizacije. Na primjer, za vrijeme kljucnoga razvojnog razdoblja od 1972. do 1979., drzavni prihodi rasli su po zapanjujuce visokoj stopi od 94,7% na godinu, 46 najboljih chaebola ostvarilo je godisnji porast dodane vrijednosti od 22,8%, dok su realne place rasle po stopi od 9,8% na godinu. Udio stanovnistva ispod crte siromastva pao je s 41% u 1965. na 15% u 1975. I premda se dohodovna neujednacenost pogorsala tijekom sedamdesetih, ipak je u osamdesetima u Juznoj Koreji postojala pravednija raspodjela dohotka negoli u SAD-u. N aposljetku, naglasak na znanosti i tehnologiji, kao i unapredenje proizvoda i procesa u korejskoj industriji opsesija sujuznokorejske drzave sve od sezdesetih. Ona je stvorila i opskrbila osobljem cijeli niz instituta specijaliziranih za istrazivanje i razvoj, povezujuCi ih s industrijom prema smjernicama dobivenim od Ministarstva znanosti i tehnologije. Kao zemlja koja prolazi kroz fazu industrijalizacije, Juzna Koreja se najbrze uspela na tehnoloskoj ljestvici nove medunarodne podjele rada. 66 Na primjer, izmedu 1970. i 1986. godine juznokorejski izvoz tehnickih proizvoda rastao je po stopi od 39% na godinu, znatno nadmasivsi japansku stopu od 20%. U devedesetim su godinama korejska mikroelektronika, potrosacka elektronika i industrija racunala postale ozbiljna konkurencijajapanskim i americkim kompanijama, prestigavsi europska poduzeca u osvajanju tdisnih udjela na polju elektronike. Alice Amsdem s pravomje nazvalaJuznu Koreju "sljedeCim privrednim divom Azije" 67 : ona je u razdoblju od 1965. do 1986. povecala svoj udio u svjetskoj domacoj proizvodnji za 345%. Cetiri vodeca juznokorejska chaebola, Samsung, Lucky Gold Star, Daewoo i Hyundai nalaze se tijekom devedesetih godina medu 50 najveCih svjetskih konglomerata. Danas su oni investitori s globalnim dosegom, prodiruCi na trzista Amerike, Europe, Azije i Latinske Amerike, i to i svojim izvozom i putem izravnih ulaganja. Europske i americke regije medusobno se utrkuju u privlacenju korejskih investicija. Godine 1996. francuska vlada pokusala je svojega sve slabijega "nacionalnog sampiona", Thomsona, zajedan franak prodati konzorciju na cijem se celu nalazi Daewoo, odustavsi od pogodbe tek nakon sto je njezina najava izazvala pravu bujicu domoljubnih prosvjeda po Francuskoj. U srzi takvog izvanrednog podizanja iz pepela razrusene i podijeljene zemlje, i to u razdoblju od samo tri desetljeca, jest nacionalisticki projekt razvojne ddave kojaje namjerno isla za osnivanjem vodeCih korejskih kompanija koje ce biti kadre postati globalnim igraCima u svjetskoj ekono66 67

Ernst i O'Connor (1992.) Amsdem (1989.)

263

KRAJ TISUCLJECA

miji. Postigla je svoj cilj koristeCi se inozemnim kreditima, americkom vojnom pomoCi i nemilosrdno izrabljujuci korejsku radnu snagu.

Tajvan: fleksibilni kapitalizam pod vodstvom nefleksibilne drzave Cak i prema visokim standardima razvoja azijskog Pacifika, Tajvan se vjerojatno moze nazvati pricom o uspjehu s obzirom na kombinaciju odrzive visoke stope rasta (godisnji prosjek 8,7 posto 1953.-1982. i 6,9 posto 1956.-1986.), porasta udjela u svjetskom BDP-u (pomnozenog faktorom 3,6 u razdoblju 1965.-1986.), povecanja udjela u svjetskom izvozu (2 posto u 1986., iznad svih drugih novoindustrijaliziranih zemalja, ukljucujuCi Juznu Koreju), povecanja udjela u ukupnom svjetskom industrijskom proizvodu (pomnozenog faktorom 6,8 u razdoblju 1965.-1986., u usporedbi sjuznokorejskim od 3,6). Sve se to dogada u sredini u kojoj su razlike u raspodjeli dohotka manje nego bilo gdje drugdje, osim u skandinavskim zemljama i Japanu, s tim da se nejednakost brzo smanjuje tijekom procesa rasta - Gini koeficijent za 1953. je .558, a za 1980. godinu .303, mnogo nizi od onoga u SAD-u ili prosjeka u Zapadnoj Europi, iako se nejednakost nesto povecala u osamdesetim godinama. 68 Postignuto je takoder znatno poboljsanje uvjeta u zdravstvu, obrazovanju i opcenito zivotnog standarda. 69 Tajvanski rast uglavnom je postignut putem produktivnosti i natjecanjem stvorenim zahvaljujuci fleksibilnom proizvodnom sustavu70 koji se u Tajvanu poceo primjenjivati prije no sto su ga otkrili americki ucenjaci u sjevernoj Italiji. Ta se fleksibilnost odnosi i na samu strukturu industrije i na njezinu cjelokupnu prilagodljivost promjenljivim uvjetima svjetske ekonomije, usmjeravanu jakom drzavom kojoj je u pocetnim fazama razvoja pruzala pomoc i savjete americka Agencija za medunarodni razvoj (Agency for International Development, AID). Tijekom cijelog razvojnog procesa dolazilo je do vrlo dramaticnih promjena u modelu ekonomskog rasta, od naglaska na supstituciji uvoznih proizvoda domaCim pedesetih godina do izvozno orijentirane industrijalizacije sezdesetih godina (razdoblje uhodavanja), pa sve do onaga sto Thomas Gold naziva "izvozno orijentirana supstitucija uvoznih proizvoda" tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina (to jest, jacanje industrijske baze da bi se podr.Zao izvoz industrijskih dobara). 71 Kako 68 69 70 71

264

Kuo (1983.) Gold (1986.) Greenhalgh (1988.) Gold (1986.)

RAZVOJ I KRIZA NA AZIJSKOM PACIFIKU

je u osamdesetim godinama Tajvan postao ekonomska sila sama po sebi, tajvanska poduzeca natjecala su se na svjetskom trzistu, internacionalizirajuCi svoju proizvodnju i ulaganja i u Aziji (osobito u Kini) i u zemljama OECD-a (posebno u SAD-u). 72 Tijekom svake od te cetiri faze zapazamo razlicitu industrijsku strukturu koja se razvija i prelazi svoje okvire bez velike krize. Ali u svim su tim slucajevima dvije stvari presudne za razumijevanje procesa: 1. Dr:lava Kuomintanga (KMT) hila je u sredistu strukture. 2. Struktura je mreza koju Cine odnosi medu tvrtkama; odnosi izmedu tvrtki i drzave; izmedu tvrtki i svjetskog trzista preko trgovackih kompanija (uglavnomjapanskih) i komercijalnih posrednika sirom svijeta (vidi prvu knjigu, trece poglavlje). Uz golemu ekonomsku pomoc SAD-a i vojnu zastitu, tijekom pedesetih godina drzava KMT -a provela je ekonomsku reformu nakon sto je uspostavila, putem krvave represije u razdoblju 194 7.-1950. i "bijelog terora" u pedesetim godinama, potpunu kontrolu nad drustvom. Agrarna reforma koju je potaknula Amerika unistila je klasu zemljoposjednika i stvorila mnostvo malih poljoprivrednika koji su uz pomoc dr:lave znatno povecali poljoprivrednu proizvodnju. Poljoprivredna proizvodnja bilaje prvi izvor akumulacije viska. Ona je stvorila kapital za ulaganje i oslobodila radnu snagu za rad u gradskom industrijskom sektoru. Vlada je prisilila poljoprivrednike na nejednaku razmjenu s industrijom, kontrolirajuCi kredite i umjetno gnojivo i organiziravsi sustav robne razmjene u kojemu se razmjenjivao poljoprivredni input za rizu. ImajuCi kontrolu nad bankama (uglavnom u vlasnistvu dr:lave) i davanjem uvoznih dozvola, dr:lava je usmjerila tajvansku ekonomiju prema industrijalizaciji uz supstituciju uvoza domaCim proizvodima, stvarajuCi tako pocetke kapitalisticke strukture najednom potpuno zasticenom tr:listu. Ona je takoder osigurala, uz pomoc americke Agencije za medunarodni razvoj, neophodnu industrijsku i komunikacijsku infrastrukturu i stavila teziste na izobrazbu radne snage. Radi provodenja takve strategije, osnovano je nekoliko dr:lavnih agencija i razradeni su cetverogodisnji planovi. Do kraja 1950-ih godina iscrpila se potraznja na domacem tr:listu kojaje poticala rast. Opet prema savjetu strucnjaka iz SAD-a, dr:lava KMT-a izradila je ambiciozne programe za restrukturiranje ekonomije, ovaj put usmjerivsi se prema izvozu. "Program za ekonomsku i financijsku reformu" s 19 tocaka, koji je donesen 1960., liberalizirao je kontrolu trgovine, stimulirao izvoz i donio mjere koje su trebale privuci strano ulaganje. Tajvanje bio prva zemlja kojaje stvorila posebnu industrijsku izvozno orijentiranu zonu u Kaoshiungu. Kompanija General Instruments prvaje 1964. 72

Hsing (1997a)

265

KRAJ TISUCLJECA

zapocela "off-shoring", izradujuCi elektronicke sklopove u Tajvanu. Male place, nedostatak propisa za zastitu okolisa, obrazovana radna snaga i pomoc ddave ubrzo su privuklijapanske kompanije srednje velicine. Pa ipak, jezgra tajvanske industrijske strukture bilaje domaca. Industrijska struktura sastojala se od velikog broja malih i srednjih tvrtki koje su osnovane obiteljskom ustedevinom i mrezama stednih zadruga (glasovoti huis), a uz to su dobivale kredite iz drzavnih banaka kad im je to bilo potrebno. VeCina tih tvrtki nastalaje na ruralnom rubu velikih gradova, gdje su poljoprivrednici radili na zemlji i istodobno u industriji. Na primjer, 1989. posjetio sam ruralno-industrijsko podrucje Chang-hua, u blizini Taichunga, cije su mreze malih tvrtki podmirivale oko 50 posto svjetske ponude kisobrana. Tajvanska drzava privukla je strane ulagace da bi dosla do kapitala i dobila pristup na medunarodna trzista. Ali strane korporacije bile su povezane preko ugovora sa sirokom mrezom malih poduzeca koja su Cinila glavnu bazu za industrijsku proizvodnju. Zapravo, s iznimkom elektronike, izravno strano ulaganje nije, ni prije ni sada, bilo glavna sastavnica tajvanske ekonomije. Na primjer, 1981. godine direktan dionicki kapital stranih kompanija u Tajvanu cinio je samo 2 posto domaceg bruto proizvoda, zaposlenost u stranim tvrtkama bila je oko 4,8 posto ukupne zaposlenosti, njihov output bio je 13,9 posto ukupnog outputa, a izvoz samo 25,6 posto ukupnog izvoza. 73 Pristup svjetskom trzistu u pocetku su olaksale japanske trgovacke kompanije i kupci americkih robnih kuca koji su trazili izravnu opskrbu iz tajvanskih tvrtki. Taka vanjska orijentacija ekonomije nije podrazumijevala kontrolu ekonomije od strane multinacionalnih kompanija (kao u Singapuru) niti stvaranje velikih nacionalnih konglomerata (kao u Koreji), iako je izrastao odredeni broj industrijskih grupacija pod pokroviteljstvom drzave. U devedesetim godinama postoji nekoliko vrlo velikih, potpuno internacionaliziranih tajvanskih kompanija. No ipak, tajvanski razvoj uglavnom se temeljio na fleksibilnoj kombinaciji decentralizirane mreze tajvanskih obiteljskih tvrtki koje su sklapale ugovore i sa stranim proizvodacima smjestenim u Tajvanu i kao opskrbljivaCi medunarodnih trgovackih mreza, obicno preko posrednika. Taka je roba "made in Taiwan" usla u nas svakodnevni zivot. Unatoc vaznosti koju su imale male i srednje tajvanske tvrtke u pobjedivanju konkurencije putem fleksibilnosti, uloga ddave u razvojnom procesu ne maze se zanemariti, barem do sredine 1980-ih. Onaje imala sredisnju ulogu u vodenju i koordinaciji procesa industrijalizacije, u osiguravanju potrebne infrastrukture, u privlacenju stranoga kapitala, u odredivanju prioriteta za stratesko ulaganje, i nametanju svojih uvjeta kadje to bilo potreb73

266

Purcell (1989: 81)

RAZVOJ I KRIZA NA AZIJSKOM PACIFIKU

no. Na primjer, prvi pokusaj da se zapocne proizvodnja automobila u Tajvanu propao je jer je vlada odbila ispuniti uvjete koje je postavila Toyota. Kao i u slucaju drugih "tigrova", odlucujuCi Cinitelj porasta ekonomske produktivnosti bio je visoki prinos koji se ostvaruje koristenjem radne snage u kombinaciji s niskim nadnicama, pristojnim obrazovanjem, velikim zalaganjem na poslu i socijalnim mirom. Drustvena kontrola radne snage u Tajvanu uspostavljena je taka sto je u pocetku provedena bespostedna represija u slucaju bilo kakvog suprotstavljanja drzavnoj vlasti. Ali uz represiju, bilo je jos cinitelja koji su u velikoj mjeri sprijeCili sukobe izmedu radnika i vlasti i pridonijeli gusenju radnickih zahtjeva. Drzava je doista pruzila sigurnost radnicima, subvencionirajuCi zdravstvenu zastitu i obrazovanje ali ne i stanova. Stambene zadruge, potpomognute drzavnim bankama, odigrale su ulogu u odgadanju stambene krize koja je konacno dosla na vidjelo krajem osamdesetih godina, potaknuvsi aktivne urbane drustvene pokrete. Medutim, ono sto je najvise pomoglo odrzanju socijalnog mira bila je upravo industrijska struktura sastavljena od tisuca malih poduzeca od kojih su mnoga bila obiteljska, cesto ukljucena u sire porodicne mreze, i ponekad povezana s poljoprivrednom djelatnoscu kojom se obitelj bavila uz posao. U multinacionalnim korporacijama glavninu nekvalificirane radne snage cinile su, kao i u drugim azijskim zemljama, mlade zene dvostruko podvrgnute patrijarhalnim odnosima, u obitelji i u tvornici. Iako se takva situacija postupno mijenja devedesetih godina s jacanjem feministickog pokreta u Tajvanu (vidi drugu knjigu, trece poglavlje), feminiziranje radne snage odigralo je vaznu ulogu u oddavanju drustvenog mira u presudnom razdoblju industrijskog razvoja. BoreCi se protiv protekcionizma sto je prijetio na svjetskim trzistima, pod prijetnjom medunarodne izolacije nakon diplomatskog priznanja Kine od strane SAD-a, KMT drzava zauzimala se od sredine 1970-ih za unapredivanje i modernizaciju industrije, osobito u proizvodnji visoke tehnologije. U sklopu takvog nastojanja plasirana je na tdiste tajvanska mikroelektronika, osobna racunala i periferna industrija racunala, a u Hsinchu blizu Taipeija izgraden je jedan od najsuvremenijih tehnoloskih parkova u Aziji. 74 Neke tajvanske kompanije postale su glavni opskrbljivaci velikih elektronickih tvrtki, kao sto su DEC i IBM, dok su se druge ukljuCile u mreze, pocele poslovati u Silicijskoj dolini i u drugim dijelovima SAD-a, te sui same dozivjele procvat. 75 Drugim industrijskim granama, kao sto su proizvodnja odjece i tekstila, vlada je savjetovala da poboljsaju kvalitetu i vrijednost svojih proizvoda kako bi doskoCile ogranicenju uvoznih kvota na stranim tdistima, koje se obicno racunaju po koliCini robe. 74 75

Castells i Hall (1994.) Ernst i O'Connor (1992.)

267

KRAJ TISUCLJECA

Do sredine osamdesetih godina Tajvan je imao zrelu ekonomiju s velikim rasponom proizvoda, solidnim udjelom na svjetskom trzistu i najveCim deviznim rezervama u svijetu. Tajvanske tvrtke osjecale su se dovoljno jakima da udu u Kinu, ulazuCi preko Hong Konga i postavsi tako kljucnu igrac u kineskom ekonomskom cudu (vidi dalje u tekstu). Povecanje nadnica i sve vise radnickih organizacija u Tajvanu, kao i smanjenje izvoznih kvota za tajvansku robu, navelo je najvece tajvanske kompanije da prebace proizvodnju u inozemstvo, u Kinu i jugoistocnu Aziju. Na primjer, Tajvan je sada najveCi svjetski izvoznik cipela ali veliki dio proizvodnje tajvanskih tvrtki zapravo se odvija u Kini. 76 Medutim, konsolidacija tajvanskih tvrtki na medunarodnim trzistima i razvoj civilnog drustva u samoj zemlji doveli su do sve jaceg otpora prema cvrstoj ruci KMT -a sto je izazvalo preobrazbu tajvanske ddave kada je Teng Hui Lee, rodeni Tajvanac, postao predsjednikom u sijecnju 1988. Proces razvoja kojije pokrenula ddava Kuomintanga da bi stvorila novi legitimitet u Tajvanu, Formoskom prolazu i u samoj Kini, rezultirao je slozenom industrijskom privredom i obrazovanim drustvom obilja za koje je ddava KMT postala zastarjela.

Hongkonski model naspram hongkonskoj stvarnosti: mali biznis u svjetskoj ekonomiji i kolonijalna inaCica drzave blagostanja Hong Kong ostaje povijesni primjer za zagovornike nesputanog kapitalizma. Dok je istaknuta uloga drzave u ekonomijama golemoga rasta kao sto su Japan, Juzna Koreja, Singapur i Tajvan, previse oCigledna da bi se mogla poricati, Hong Kong sa svojim ranim usponom u 1950-im godinama i tipom kapitalizma koji je ocigledno laissez-faire vrsta kapitalizma, utjelovljuje snove neddavnoga kapitalizma koji poddava hongkonska vlada izricitom politikom "pozitivnog neupletanja". Tako bi hongkonski model rnagao prezivjeti i nakon 1997. godine, posljednjeg roka postavljenog za drustvo koje je izgradeno, kako veli jedna izreka, "na pozajmljenom mjestu u pozajmljenom vremenu". Pa ipak, pomna analiza hongkonskoga ekonomskog razvoja sredinom pedesetih godina otkriva da je drzava imala presudnu ulogu u stvaranju uvjeta za rast i konkurentnost, iako je tu rijec o suptilnomu, posrednom djelovanju koje nije zato nista manje vazno od nacina intervencije koju su primijenila druga tri "tigra". 77 76 77

268

Hsing (1997a) Leung i dr. (1980.); Youngson (1982.); Schiffer (1983.); Castells i dr. (1990.)

RAZVOJ I KRIZA NA AZIJSKOM PACIFIKU

Razmotrimo najprije neke cinjenice. U hongkoskom raju slobodnog trzista sva zemlja (s iznimkom zajednicke seoske zemlje Novih teritorija) pripadalaje britanskoj Kruni a vladajuje godinama davala na lizing, a ne na prodaju, na trzistu nekretnina kojim je potpuno vladala ddava radi povecanja javnog prihoda. Takva zemljisna politika takoder je omoguCila vladi da subvencionira izgradnju stambenih naselja (zemlja se dobivala besplatno), kao i industrijskih rajona i tvornica sa stanovima koji su odigrali vaznu ulogu jer su se u tim prostorima mogle smjestititi male proizvodne tvrtke u prvoj fazi industrijalizacije. 8tovise, u vaznim godinama industrijskog razvoja (1949.-1980.), dok je bruto domaCi proizvod rastao s impresivnim faktorom 13, stvarni drzavni rashodi narasli su 26 puta, a drzavni izdaci za socijalne potrebe (ukljucujuCi stambenu izgradnju, obrazovanje, zdravstvo i socijalnu skrb) dostigli su zapanjujucu visinu, naime narasli su 72 puta. Tako su ddavni rashodi kao dio BDP-a u 1980. dosegnuli 20,3 posto. Udio drzave u ukupnom stvaranju kapitala povecao se u 1960-im i 1970-ima godinama- od 13,6 posto 1966. na 23,4 posto 1983., da hi se potkraj 1980-ih smanjio na oko 16 posto. 78 Drzavno reguliranje bilo je vaznije nego sto se obicno priznaje. Drzava je odigrala vaznu ulogu, na primjer, u bankarstvu kad je niz financijskih skandala pocetkom osamdesetih godina prijetilo da ce unistiti hongkonska tdista. 79 Ali ono u cemu je ddava doista odigrala presudnu ulogu, bilo je stvaranje uvjeta za konkurentnost hongkonske ekonomije na svjetskim trzistima. Ukratko cu obrazloziti ovu tvrdnju. Klasicna ekonometrijska studija Edwarda K. Y. Chena o izvorima ekonomskog rasta u Hong Kongu za razdoblje 1955.-1974. pokazalaje da su inputi u kapitalu i radnoj snazi odigrali mnogo vecu ulogu u Hong Kongu, kao i u Singapuru, nego u razvijenim industrijskim privredama. 80 Onje takoder utvrdio da su izvoz i medunarodna trgovina glavni uzroci hongkonskog rasta. Ovakvo tumacenje potvrdili sui prosirili Tsong-Biau Lin, Victor Mok i Yin-Ping Ho (1980.) podrobnom statistickom analizom o uskoj povezanosti izvoza industrijskih proizvoda i ekonomskog rasta. 81 Iako to nije neko iznenadujuce otkrice, ipak takvo zapazanje ima smisla, osobito ako se imaju na umu devedesete godine kad je uspon Hong Konga kao financijskog sredista i sredista za pruzanje visokokvalitetnih usluga na neki nacin zamaglio same pocetke i prve izvore koji su doveli do prosperiteta Novih teritorija. Njihova je studija pokazala da je izvoz cijelo vrijeme bio usredotocen na nekoliko istih industrijskih grana - tekstil, odjecu, obucu, 78 79 80 81

Ho (1979.); Youngson (1982.); Castells i dr. (1990.) Ghose (1987.) Chen (1979.) Lin i dr. (1980.)

269

KRAJ TISUCLJECA

plastiku i potrosacku elektroniku - i to prema obrascu razlicitom od onog kojim su se koristila druga tri "tigra". Povecanje izvoza nastupilo je uglavnom zahvaljujuCi onome sto Lin i suradnici nazivaju "promjene postignute na temelju diferencijalnog sastava robe", tj. promjene proizvodnog asortimana i vrijednosti proizvoda unutar iste industrijske grane. 82 U tom smislu, temeljno obiljezje hongkonskih proizvodaca bila je fleksibilnost i sposobnost brze i ucinkovite prilagodbe u skladu s potraznjom svjetskih trzista unutar iste industrijske grane. No sposobnost prilagodivanja potraznji nije dovoljna da hi se do kraja objasnila konkurentnost tih industrijskih grana. Jedna druga studija koju je napisao E. K. Y. Chen nudi objasnjenje: presudna varijabla kojom se maze objasniti jednadzba hongkonskog rasta je razlika izmedu hongkonskih relativnih cijena i visine dohotka u SAD-u, glavnom izvoznom trzistu Hong Kong a. 83 BuduCi da je visina cijena industrijske robe u Hong Kongu uglavnom hila odredena visinom nadnica u radno intenzivnim sektorima ekonomije, hongkonske tvrtke su odrzavale rast nadnica na razini mnogo nizoj od rasta dohotka u Sjedinjenim Dr.Zavama, istodobno osiguravajuCi djelotvornu, kvalificiranu, zdravu i motiviranu radnu snagu, sto je bilo podlogom za ekspanziju izvoza industrijskih proizvoda, a time i za ekonomski rast. Tako su fleksibilnost proizvodnje i konkurentske cijene formirane na osnovi relativno niskih proizvodnih troskova glavni Cinitelji kojima se moze objasniti hongkonski rast. Alii same "eksplanatorne varijable" rezultat su specificne industrijske strukture i danoga institucionalnog okruzja koje je omoguCilo fleksibilnost i konkurentnost ekonomije. S druge strane, fleksibilnost je posljedica industrijske strukture koja je karakteristicna za mala poduzeca: vise od 90 posto industrijskih poduzeca u Hong Kongu 1981. godine zaposljavalo je manje od pedeset radnika, a doprinos industrijske proizvodnje velikih kompanija (vise od sto radnika) Cini samo 22,5 posto domaceg bruto proizvoda. Buduci da se 90 posto proizvedene robe izvozilo, mozemo pretpostaviti da su mala poduzeca hila jednako toliko vazna za izvoz iako nema raspolozivih podataka koji hi to izravno potvrdili. Znamo, medutim, daje na strane proizvodace otpao mali dio hongkonskog izvoza (10,9 posto 1974. i 13,6 posto 1984.). Zapravo, prosjecna velicina industrijskih poduzeca u Hong Kongu smanjila se tijekom vremena: od u prosjeku 52,5 radnika po poduzecu 1951. godine na 20 radnika 1981. Postavlja se pitanje kako su se te male tvrtke mogle povezati sa svjetskim trzistem. Za razliku od Tajvana, vanjskotrgovinska poduzeca nisu hila vazna u Hong Kongu. Tamo su doista postojali tradicionalni britanski trgovacki "hongovi" (kao sto je hila legendarna Jardine Matheson 82 83

270

Lin i dr. (1980.) Chen (1980.)

RAZVOJ I KRIZA NA AZIJSKOM PACIFIKU

iii Swire grupacija, ciji se likovi mogu naci u romanima Jamesa Clavella), ali njihova uloga u izvozu tvornickih proizvoda bila je prilicno beznacajna. Prema klasicnom istrazivanju Victora Sita (1982.), oko 75 posto lokalnog izvoza vodile su lokalne tvrtke za uvoz i izvoz. 84 Velika veCina tih malih tvrtki i sama se bavila proizvodnjom. U Hong Konguje 1977. bilo vise od 14 000 takvih tvrtki. Tek osamdesetih godina velike robne kuce iz Amerike, Japana i Zapadne Europe otvorile su svoje vlastite urede u Hong Kongu kako bi narucivale od lokalnih tvrtki. Tako se temeljna industrijska struktura u Hong Kongu sastojala od mreza malih poduzeca koja su medusobno suradivala ad hoc ispunjavajuCi narudzbe malih tvrtki sto su se specijalizirale za uvoz i izvoz. Fleksibilna industrijska struktura potjece od sku pine sastavljene od 21 kineskog industrijalca koji su dosli u Hong Kong nakon kineske revolucije, donijevsi sa sobom know-how i malu obiteljsku ustedevinu. Iz takve jezgre razvila se mreza malih poduzeca koja su postala ucinkovito sredstvo za poslovanje, lako prilagodljivo potraznji sto se brzo mijenjala na rastucemu svjetskom trzistu. Ali, kako su ta mala poduzeca dolazila do informacija o svjetskom trzistu, kako su uspijevala poboljsati svoju proizvodnju, strojeve, povecati produktivnost? Hongkonska vlada odigrala je u tome vaznu ulogu, iako ne presudnu. Kao prvo, organizirala je raspodjelu izvoznih kvota koje su bile dopustene prema MultiFibre sporazumu medu razlicitim tvrtkama u tekstilnoj industriji i tako je oblikovala proizvodne mreze pod upravom Ministarstva industrije. Drugo, osnovala je (sezdesetih godina) nekoliko informativnih i obrazovnih centara kao sto je Hongkonski centar za produktivnost koji se bavi obucavanjem, konzaltingom i tehnoloskim uslugama, te Hongkonski savjet za razvoj trgovine koji ima urede diljem svijeta za promidzbu izvoza i pruzanja informacija hongkonskim tvrtkama. Druge sluzbe, kao sto je Hongkonska korporacija za osiguranje kredita, sluzile su za pokrivanje dijela rizika od izvoza. U sedamdesetim godinama kada je potreba za restrukturiranjem i unapredivanjem hongkonske ekonomije postala nuznost, vlada je, kao odgovor na protekcionizam najvaznijih trzista, osnovala komisiju za diverzifikaciju industrije kojaje razradila strategijski plan za novu fazu hongkonske industrijalizacije. Taj plan je veCim dijelom proveden tijekom osamdesetih godina. Medutim, temeljni doprinos hongkonske vlade fleksibilnosti i konkurentnosti malih poduzeca bila je njezina siroka intervencija na planu kolektivne potrosnje. Kljucni element te intervencije bio je program za stambenu izgradnju, drugi takav program po veliCini u kapitalistickom svijetu u odnosu na broj stanovnika koji zivi u tim stanovima: oko 45% u osamde84

Sit (1982.)

271

KRAJ TISUCLJECA

setim godinama. lako su prva naselja hila vrlo nekvalitetna, kvaliteta se s vremenom poboljsala, izgradnjom nekoliko novih velikih gradova sa svim pratecim sadrzajima. Krajem osamdesetih godina vladaje radila na poboljsanju programa, ruseCi i preuredujuci stare zgrade i gradeCi nove stanove za stanare koji su morali iseliti. U z to je uveden sustav javnog obrazovanja, zdravstvene zastite, drzava je subvencionirala javni prijevoz, drustvene usluge i zivezne namirnice godinama, sto je zapravo cinilo glavnu indirektnu nanadu radnoj snazi. Schiffer je izracunao utjecaj netdisnih snaga na troskove radnickog kucanstva u razdoblju 1973.-1974.: u prosjekuje subvencija iznosila 52 posto ukupnih troskova za svako kucanstvo. 85 Yu i Li su procijenili daje negotovinska naknada za svakoga prosjecnog najmoprimca javnog stana ekvivalentna 70 posto prosjecnoga prihoda kucanstva. 86 Prerna tome javni stanovi i posebna vrsta ddave blagostanja koja se pojavila u Hong Kongu subvencionirali su radnike i omoguCili im da rade mnogo radnih sati bez prevelikog pritiska na njihove poslodavce. VeCina poslodavaca ostvarivalaje premalu marzu da hi si dopustila povecanje placa. Prebacivsi veCinu odgovornosti za radnike na vladina pleca, mala poduzeca su se mogla usredotociti na konkurentske cijene, smanjujuCi i povecavajuCi broj radne snage prema promjenama u potraznji. Hongkonska kolonijalna drzava blagostanja obavila je druge dvije vazne funkcije koje su neposredno vezane za konkurentnost ekonomije. Prvo, omogucila je dugo razdoblje mira u industriji, vaznost cega se ne moze zanemariti ako imamo na umu povijest (cesto previdanih) socijalnih pobuna radnicke klase, koje su tinjale i izbijale zestokom silinom u gradskim nemirima 1956., 1966. i 1967. 87 Drugo, uvela je zastitne mjere za niskorizicno poduzetnistvo, karakteristicno za hongkonska mala poduzeca. Zapravo, mali biznis u Hong Kongu, kao i u svim drugim zemljama, imao je visok "mortalitet": u prosjeku, poduzetnik je uspio tek nakon sedam pokusaja.88 Ali veCinu takvog biznisa pokrenuli su radnici, stavivsi na kocku svoje skromne ustedevine, oslanjajuCi se na pomoc obitelji i na zastitnu mrezu javnih stanova i drugih javnih beneficija sto ih je subvencionirala drzava. Kad god su se njihovi poduzetnicki snovi raspali, oni nisu tresnuli o zemlju vee su se lagano spustili u tu zastitnu mrezu da bi se sabrali i ponovno okusali. Tako su drustvena stabilnost i subvencionirana kolektivna potrosnja presudno utjecali na ublazavanje pritiska placa na poslovanje, na stabil85 86 87 88

272

Schiffer (1983.) Yu i Li (1985.) Vlada Hong Konga (1967.); Endacott i Birch (1978.); Chesneaux (1982.); Chan i dr. (1986.) Sit (1982.)

"''"''-'~1111

prihodi

z r·· _____. em pste

lndustrijska politika

Odsutnost regulacije

't

Niski porezi

pomoc (najvise za stonovonje)

Velika ponudo imigrantskih radniko _. Spekulocije s nekretninoma

Finoncijsko ulogonje medunorodnog kopitala

Uravnotezena fiskalna politika Socijal~a ______. Sta.~ilnost ~ Subven~i~nir?na

Niski proizvodni troskovi

I

Fleksibilnost

+

Prodaja zemljista

t

Drustvena stobilnost

CIJena

hrana 1s1rovme iz Kine

l

t

Kineska vezo

Stobilno val uta

i .....

~

t

Stvaranje poslovnog centra

~

~ ~

I Dobra poslovno okruzenje

Lokacija stranih proizvodnih tvrtki

Tecajna sredstvo, politika stabilizacije

t,;)

-J

""

Grafikon 4.2 Struktura i proces ekonomskog razvoja u Hong Kongu, l 950.-1985.

tt

KRAJ TISUCLJECA

ne industrijske odnose i stvaranje rasadista malih i srednjih poduzeca koja su zaista hila pokretacka snaga hongkonskog razvoja. No, sve se to zbivalo u vrlo razliCitom drustvenom i institucionalnom okruzju od onaga koje je zamisljao Milton Friedman u svojemu literarnom prikazu hongkonske privrede. Grafikon 4.2 daje sinteticki pregled skupa odnosa koji su, prema mojim istrazivanjima, karakterizirali proces razvoja u Hong Kongu izmedu pocetka pedesetih godina i sredine osamdesetih. Nakon sto je 1984. zakljucen kinesko-britanski dogovor o prijenosu suvereniteta u kineske ruke u povijesnoj godini 1997., pod pritiskom konkurencije na svjetskim trzistima i zato sto je bilo nuzno mijenjati institucionalno okruzje, Hong Kong je krenuo s no vim razvojnim modelom. Nova ekonomija oslanjala se na tri glavna strategijska poteza. Prvo, porasla je uloga Hong Konga u izvozu industrijskih proizvoda time sto je veCina proizvodnje decentralizirana i prebacena u deltu rijeke Pearl preko granice (vidi prvi svezak, sesto poglavlje). Sredinom devedesetih godina za hongkonske tvrtke radilo je ili deset ili sest, u svakom slucaju najmanje pet milijuna radnika u industriji, ovisno o procjeni, u delti rijeke Pearl i oko nje u provinciji Guandong. Drugo, uloga koju je Hong Kong imao kao medunarodno poslovno srediste od osamdesetih godina, tada se znatno prosirila time sto je iskoristio prednost fleksibilne financijske regulative, odlicne komunikacijske i poslovne infrastrukture i razgranatih veza. Trece, Hong Kong je postao kao sto je i nekada u povijesti bio, veza s Kinom i kineskim cudom, samo sada u mnogo veCim razmjerima. VeCina ulaganja u Kinu ide preko Hong Konga. Tako Hong Kong anticipira svoju sudbinu postajuCi prijeko potreban za kinesko ukljucivanje u globalnu ekonomiju i isprobavajuci svoju sposobnost da se prilagodi novom okruzenju i silno napreduje u mogucemu pacifickom stoljecu kineske dominacije. Pa ipak, da bi se Hong Kong mogao prodati Kini i ostalom svijetu, oslonio se na svoj ekonomski rast postignut u posljednjih pedeset godina. Taj je proces bio u mnogome suprotan od takozvanoga hongkonskog modela, no ipakje u njemu utkano bogata iskustvo i mnostvo pouka o razvoju koje se temelje na hongkonskoj stvarnosti.

Uzgoj tigrova: zajednicke crte i razlike u njihovu razvoju N a prethodnim stranicama pokusao sam dati kratki pregled osnovne politicke i ekonomske logike kojaje svojstvena razvojnom procesu svake od cetiri zemlje koje razmatramo. Da bismo napredovali u teorijskom osmisljavanju njihova iskustva, potrebno je razmisljati komparativno i usredotociti se na zajednicka i razlicita obiljezja procesa koji ce posluziti kao kljuc za razumijevanje drustvenih i institucionalnih uvjeta za razvoj globalne ekonomije. 274

RAZVOJ I KRIZA NA AZIJSKOM PACIFIKU

Zapocet cemo razlikovnim Ciniteljima, onim sto se jasno razlikuje u svakom od ta cetiri procesa i stoga se ne maze smatrati presudnim elementom za razvojni proces opcenito. Najvazniju razliku cini drukcija industrijska struktura u svakoj od tih zemalja. Svakako moramo odbaciti tezu o "novoj medunarodnoj podjeli rada" prema kojoj je do nove industrijalizacije "na periferiji" uglavnom doslo zbog decentralizacije proizvodnje iz "sredista" multinacionalnih kompanija. Multinacionalne kompanije su u Singapuru od temeljne vaznosti, dok su u tajvanskoj industrijalizaciji odigrale sekundarnu ulogu, au Juznoj Koreji i Hong Kongu one su bile i jos uvijek su manji igraCi (premda su u Hong Kongu multinacionalne financijske korporacije od osamdesetih godina vazan faktor). Kao sto je gore receno, za industrijsku strukturu Singapura karakteristicnaje veza izmedu multinacionalnih korporacija i ddave, ukljucujuCi i stanoviti broj korporacija u potpunom ili djelomicnom vlasnistvu drzave. Juznokorejska ekonomija koncentrirala se oko korejskog chaebola, kojije drzava njegovala, potpomagala i usmjeravala; i doistaje sredinom devedesetih godina jos uvijek otpadalo 84 posto korejskog outputa na cetiri najveca chaebola. U Tajvanu prevladava fleksibilna struktura mreza malih i srednjih obiteljskih poduzeca; nekoliko velikih nacionalnih tvrtki; i znatna nazocnost stranih kompanija velikih (americkih) ili srednjih (japanskih) iako je njihov ukupan broj malen. Hongkonski rast su do sredine osamdesetih godina uglavnom ostvarivale lokalne proizvodne tvrtke, vecinom male ili srednje, kojeje potpomagala benevolentna, kolonijalna drzava koja je osiguravala infrastrukturu, subvencionirala kolektivnu potrosnju i upustala se na suptilni nacin u kreiranje industrijske politike. Prema tome, industrijska struktura i ekonomski rast nisu medusobno povezani. Niti specijalizacija ekonomije po sektorima nije zajednicko obiljezje. Konkurentnost se ne moze objasniti koncentracijom na tekstilnu ili elektronicku industriju buduCi da su Juzna Koreja, i Tajvan nesto manje, postupno razgranali svoje djelatnosti u niz sektora. Singapur je zapoceo s naftom i elektronikom (uglavnom poluvodiCima), sve se vise specijalizirajuCi u elektronickoj industriji (poceo je proizvoditi racunalne diskove i osamdesetih godina postao u tome najveCi svjetski proizvodac, a potom je devedesetih godina razvio mikroelektroniku), ali uz to se u Singapuru razvio cijeli niz visokotehnoloskih usluga te financijskih i trgovackih aktivnosti. S druge strane, Hong Kongje prosirio i usavrsio specijalizaciju u pet sektora: u tekstilu, odjeCi, plastid, obuCi i potrosackoj elektronici, dodavsi, poput Singapura, sve trazeniju industriju modernih tehnoloskih usluga. Dakle, jedino zajednicko obiljezje tih cetiriju razvojnih procesa jest fleksibilnost i brza prilagodljivost tvrtki i ekonomske politike zahtjevima svjetskih tdista. Ta se fleksibilnost razvijala ili istodobno u nekoliko sektora (Tajvan), ili

275

KRAJ TISUCLJECA

sukcesivno prema prioritetu sektora (kao u Juznoj Koreji), ili unaprjedujuCi tradicionalne sektore (kao u Hong Kongu). Biti konkurentan, dakle, ne znaCi uCiniti "pravi izbor" nego nauCiti kako pobijediti. Postojanje neke vrste ddave blagostanja kroz subvencioniranu zajednicku potrosnju bio je presudni element u razvoju gradova-drzava Hong Konga i Singapura. Ali ocito nije bilo tako u Juznoj Koreji gdje ddava nije preuzela brigu za potrebe radnika vee su samo kroz chaebol uvedeni neki elementi "represivnog paternalizma" - kao sto je izgradnja stanova za radnike nekih poduzeca. U Tajvanuje cilj ddave bio smanjiti razlike u dohotku i omoguCiti obrazovanje, a osnovne potrebe stanovnistva ddavaje prepustila trzistu, vjerujuci da ce ekonomski rast sam po sebi regulirati te potrebe. Posljednje ali ne najmanje vazno, mit o socijalnom miru kao glavnoj sastavnici procesa razvoja u istocnoj Aziji nije oddiv. Situacija u Singapuru stabilizirala se tek nakon masovne ddavne represije i stavljanja izvan zakona nezavisnoga, veCinskoga sindikalnog pokreta pocetkom 1960-ih godina. U Tajvanuje nastao napeti mir tek nakon sto je ubijeno, kako se procjenjuje, izmedu 10 000 i 20 000 ljudi koji su se opirali okupaciji Kuomintanga i nakon sto se prosirio "bijeli teror" u pedesetim godinama. Osim toga, drustveni sukobi su se opet poceli siriti nakon nemira sto su izbili 1977. u Chang Liju, a drustveni pokreti svih vrsta ojacali su krajem osamdesetih godina ada pri tome nisu ugrozili ekonomsku dinamiku. U Hong Konguje dugo vremena radna snaga imala relativno jaki sindikalni pokret, a najveca radnicka organizacija hila je pod nadzorom komunista NR Kine. Hongkonski "socijalni mir" opetovano je bio poljuljan nemirima 1956., 1966. i 1977., a nakon posljednjih nereda uslijedili su protesti koji su trajali nekoliko mjeseci, ukljucujuCi i bombe. Od kraja sedamdesetih godinajaki drustveni pokreti u Hong Kongu stvorili su temelje za ono sto je danas aktivni "pokret za demokraciju" koji zadaje velike brige vlastima i u Hong Kongu i u Pekingu. U Juznoj Koreji je od studentskih nemira 1960. koji su srusili Syngmana Rheeja bilo bezbroj studentskih demonstracija, radnickih borbi (veCinom ugusenih i presucenih) i pobuna radnika i gradana, od kojih je najpoznatiji ustanak Kwangju kojije zavrsio s vjerojatno 2000 mrtvih, a ugusila gaje diktatura Chun Doo Hwana. U Korejije bilo socijalnih pokreta, a politicki protest srusio je vojni rezim 1987. i otvorio put demokraciji. Politicki nemiri, svakodnevni otpori radnika i mocni strajkovi doista su ugrozili autoritarnost chaebola, ali nisu umanjili juznokorejski rast koji je devedesetih godina nastavio napredovati brzim tempom, stopom rasta sto je oscilirala izmedu pet i devet posto na godinu u razdoblju 1991.-1996. Prema tome, iako je teznja za socijalnom stabilnoscu, te djelomicno postizanje takvog cilja, bio temeljni element u razvojnoj politici tih cetiriju zemalja, takvo stanje nije vladalo ni u jednom od spomenutih drustava. 276

RAZVOJ I KRIZA NA AZIJSKOM P ACIFIKU

Naprotiv, sva cetiri drustva zapocela su svoj razvojni proces u krajnje nemirnoj socijalnoj i politickoj situaciji tako da su vazni segmenti drustva hili izvrgnuti represiji, pokoreni i kasnije integrirani da bi se zadrzao minimalni red u kojemu se ekonomija mogla razvijati. I kada su drustveni pokreti ponovno izbili na povrsinu, ekonomski razvoj se prilagodio napetostima u drustvu, a cetiri su zemlje bile kadre odrzati rast i preraspodjelu, zajedno s demokratskom liberalizacijom, osim u Singapuru. Drustvena stabilnost nije hila preduvjet za razvoj nego uvijek njegov nesigurni rezultat. Nalazim takoder i zajednicka obiljezja u azijskom razvoju. Bez pronalazenja zajednickih obiljezja ne bismo mogli razmisljati o obrascu koji ce rasvijetliti novi povijesni proces razvoja. Prvi zajednicki cimbenik odnosi se napostojanje izvanrednog stanja u drustvu kojaje zahtijevala hitno djelovanje, a hila je posljedica velikih napetosti i sukoba, i unutrasnjih i geopolitickih. Ocito je da su takve prilike vladale u Juznoj Koreji i Tajvanu. Moramo se takoder podsjetiti da se situacija u Hong Kongu dramaticno promijenila 1949. kao posljedica kineske revolucije, kada je Hong Kong uvelike izgubio tradicionalnu ulogu ulaznih vrata sto ju je imao u kineskoj trgovini. Tako je Hong Kong, da bi mogao prezivjeti ada pri tome ne padne na teret proracuna britanske Krune, bio prisiljen orijentirati se na izvoz industrijskih proizvoda. Upravo uloga koju je imao u odnosu na Kinu, uz njegov ekonomski uspjeh, onemoguCilaje da se Hong Kong ukljuCi u proces dekolonizacije jer ni Ujedinjeno Kraljevstvo ni Kina nisu mogli prihvatiti njegovu nezavisnost. Takav je bio slucaj i sa Singapurom. Najprije su britanske trupe sprijecile njegovo pripojenje Indoneziji, zatimje bio iskljucen iz Malezijske federacije 1965. i prepusten sudbini jer je Britanija digla od njega ruke, a konacno se spasio, u politickom i ekonomskom smislu, podrzavsi Ameriku u Vijetnamskom ratu. Presudni geopoliticki element u istocnoj Azji bioje, za razliku od Latinske Amerike, to stoje SAD smatrao daje veliki dio Azije u opasnosti od komunista i njihovih saveznika, a istini za volju i bilo je elemenata koji su isli u prilog takvim razmisljanjima. U politici Sjedinjenih Drzava prema toj regiji prevladao je strategijski pristup, potisnuvsi u drugi plan sve ostale procjene, tako daje SAD dao prilicnu slobodu i manevarski prostor azijskim zemljama glede vodenja njihove ekonomije, pod uvjetom da ostanu "vazalne drzave" SAD-a, u smislu vanjske politike i gusenja komunizma u svojim zemljama, sto su one rado prihvatile. Ako postoji osnovna nit koja povezuje ekonomsku politiku cetiriju "tigrova" (ukljucujuCi Hong Kong), onda je to Cinjenica da su na pocetku razvojnog procesa tekuce politike bile diktirane politikom prezivljavanja. Jos nesto, u takvim okolnostima dominacije azijskoga hladnog rata veliku vaznost imala je podrska Amerike i Britanije vladama tih zemalja i njihovim privredama. Americka pomoc odigrala je kljucnu ulogu u obnovi 277

KRAJ TISUCLJECA

i orijentaciji juznokorejske i tajvanske ekonomije u drugoj polovini pedesetih godina. Premda je Hong Kong pridonio Britaniji vise nego sto je Ujedinjeno Kraljevstvo pomoglo Hong Kongu, neki kljucni resori, kao sto je obrana, ostali su na britanskim plecima. A sto je najvaznije, Hong Kongu je bilo dopusteno da izvozi u zemlje Commonwealtha i imao je veliku potporu Ujedinjenog Kraljevstva glede osiguravanja izvoznih kvota koje su u pocetku bile presudne za njegov prodor na svjetsko trziste. Iako Singapur nije primao veliku pomoc iz inozemstva, ekonomijaje ozivjela zbog unosne trgovine naftom i popravljanja brodova za potrebe americke vojske u Vijetnamu tijekom sezdesetih godina. ZahvaljujuCi geopolitickom polozaju, politika prezivljavanja pretvorila se u uspjesnu razvojnu politiku. Drugo, vazan zajednicki faktor je da su sva cetiri razvojna procesa hila utemeljena na vanjskoj orijentaciji ekonomije, tocnije receno na uspjesnom izvozu industrijske robe prvenstveno ciljajuCi na tdiste Sjedinjenih Drzava. Doduse, za Juznu Koreju i Tajvan bilaje bitna politika supstitucije uvoza radi uspostavljanja industrijske baze na pocetku razvojnog procesa. Ipak, do visokog rasta doslo je tek onda kada je, nakon prve faze zastite domaceg trzista, uslijedio uspjeh u izvozu. U tom smislu, izgleda kao da su eksplozija svjetske trgovine sezdesetih godina i proces formiranja nove globalne ekonomije bili prijeko potrebni kao prirodno prebivaliste za azijske tigrove. TreCi zajednicki faktor je odsutnost ruralne, zemljoposjednicke klase koja u Hong Kongu i Singapuru nije ni postojala, a u Juznoj Koreji i Tajvanuje netragom nestala (ili se preobrazila u industrijalce) zahvaljujuCi zemljisnim reformama, sto su donesene pedesetih godina pod utjecajem Amerike. Postojanje mocne zemljoposjednicke klase preprekaje za razvoj, zato sto njezina ulaganja obicno imaju spekulativni karakter i zato sto redovito odbija ukljuciti se u proces modernizacije koji ugrozava njezinu drustvenu i kulturnu dominaciju. Cini se daje to bilajedna od prepreka indonezijskoga razvojnog procesa, sve do internacionalizacije njezine ekonomije osamdesetih godina, koja se zbivala pod zastitom drzave, zanemarivsi interese tradicionalnih ruralnih, financijskih oligarhija. 89 Cetvrti zajednicki cimbenik u razvoju te cetiri zemlje bilaje raspolozivost obrazovane radne snage, sposobne za prekvalifikaciju tijekom procesa industrijskog napretka, kojaje, prema medunarodnim standardima, ostvarivala visoku produktivnost uz niske nadnice. Radna snaga je uvelike bila pod kontrolom u smislu radne discipline, i radnickih zahtjeva, s iznimkom radne snage u velikim tvornicama u Juznoj Koreji krajem osamdesetih godina. Disciplinirana, uCinkovita i relativno jeftina radna snaga cinila je temeljni ele89

278

Yoshihara (1988.)

RAZVOJ I KRIZA NA AZIJSKOM PACIFIKU

ment u razvoju Azije. Ali ta disciplina i ucinkovitost nisu posljedice navodno podanicke naravi azijske radne snage (cista rasisticka tvrdnja) ni, kao sto oni obrazovaniji ponekad misle, konfucijanizma. Konfucijanizmom se doista moze objasniti to sto se obrazovanju pridavala tako velika vrijednost, iz cegaje i proizasla visoka kvaliteta radne snage kadaje ddava osigurala uvjete za mogucnost obrazovanja. Ali iz konfucijanizma ne proizlazi podredeni polozaj radnika, buduCi da prema konfucijevskoj filozofiji autoritet mora biti Iegitiman i mora se provoditi na legitiman naCin; ako ne, treba muse suprotstaviti. I doista, duga povijest narodnih ustanaka u Kini, kao i tradicija revolucionarnih pokreta radnicke klase u Sangaju i Kantonu, ne ide u prilog onima koji zbog lose informiranosti donose krive, ideoloski obojene zakljucke. 9° Kao sto sam vee spomenuo, u sve cetiri zemlje radna disciplina je u pocetku nametnuta represijom, nakon cega se jakim elementima drustvene integracije moze objasniti konacno privikavanje stanovnistva, koje je po tradiciji buntovno, na eksploataciju sto je obiljezavala rad i zivot veCine !judi veCinu vremena razvojnog razdoblja. N apokon, cimbenik koji je najvise utjecao na drustvenu integraciju bilo je stvarno poboljsanje zivotnog standarda radnika. Ono sto je za americkoga ili japanskog radnika hila niska nadnica, za industrijsku radnu snagu u siromasnim istocnoazijskim zemljama bilo je cijelo bogatstvo. Nadalje, podaci pokazuju smanjenje razlike u dohotku u pocetnoj fazi razvoja, a tijekom sljedeca tri desetljeca dramatican rast realnih nadnica. Osim toga, u slucaju Hong Konga i Singapura, posebna inaCica drzave obilja koja materijalno organizira izgradnju stambenih naselja i novih gradova, bitno je pridonijela i poboljsanju uvjeta zivota i uspostavljanju drzavne kontrole drustva kao i politicke legitimnosti. U slucaju Tajvana, spoj ruralnog i urbanog zivota unutar jedne obitelji i vitalnost drustvenih mreza Cinili su istodobno i zastitu potrebnu za prebrodivanje sokova izazvanih brzom industrijalizacijom, i mehanizme kontrole unutar iste drustvene grupe kako hi se radnike obeshrabrilo da se suprotstave sustavu. Prema tome, zbog sprege drzavne represije, integracije, ekonomskog napretka i socijalnih mreza za zastitu i kontrolu, sve obrazovanija radna snaga (veCinom zene) ispunjavala je ocekivanja sustava, koji je bio isto toliko dinamican koliko i nemilosrdan, misleci da to Cini za vlastito do bro. Tek kadaje proslo razdoblje borbe za prezivljavanje, pojavio se spontani drustveni otpor i zadobio formu radnickog pokreta i politicke alternative, osobito u Juznoj Koreji. Peti zajednicki cinitelj industrijalizacije u istocnoj Aziji hila je sposobnost tih ekonomija da se prilagode paradigmi informatizacije i promjenljivom obrascu globalne ekonomije, postizuCi sve bolje rezultate na ljestvici razvoja tehnoloskim usavrsavanjem, trzisnom ekspanzijom i ekonomskom diverzifikacijom. Osobito je vazno (kao i u slucaju Japana, koji je bio uzor 90

Chesneaux (1982.); Chan i dr. (1986.)

279

KRAJ TISUCLJECA

razvoja, osim za Hong Kong) da su zemlje istocne Azije razumjele koliku vaznost imaju znanstveno istrazivanje i razvoj te sektor visoke tehnologije za novu glohalnu ekonomiju. 0 razvoju znanosti i tehnologije te primjeni postignutih rezultata (vise u Juznoj Koreji i Tajvanu alii u drugim gradovima-ddavama) odlucivalaje drzava iako su industrijska poduzeca rado prihvacala tehnoloski napredak i internacionalizirala ga. Te su cetiri zemlje tijekom tri desetljeca presle na moderne proizvodne strukture informaticke tehnologije, iako su jos uvijek zaddale mnogo djelatnosti koje se koriste starom tehnologijom, kao sto je to slucaj i u Sjedinjenim Drzavama. Upravo ta sposohnost prijelaza na visi stupanj razvoja, od periferne ukljucenosti u glohalnu ekonomiju na dinamicniju i konkurentniju razinu s djelatnostima koje stvaraju vecu vrijednost dovela je do odrzivog rasta za razliku od kratkotrajnih razdohlja naglog rasta karakteristicnih za veCinu latinskoamerickih ekonomija. 91 Od svih vaznih zajednickih faktora u iskustvima istocnoazijskih "tigrova", uloga driave u razvojnom procesu cini se najvaznijom. Proizvodnja s visokokvalitetnom radnom snagom i nadzor nad njom, strategijsko usmjeravanje kroz opasna mora svjetske ekonomije, sposohnost da se ekonomija vodi u smjeru informatizacije i glohalizacije, proces diverzifikacije, stvaranje znanstvene i tehnoloske haze i njezina siroka primjena u industriji - sve su to uspjesne politike koje su omoguCile razvojni proces. Tekuce politike, naravno, proizlaze iz politike koju vodi drzava. Iza ekonomskog uspjeha azijskih "tigrova" stoji zmaj razvojne drzave.

Razvojna drzava u istocnoazijskoj industrijalizaciji: o pojmu razvojne drzave Ako je moj dosadasnji prikaz ohiljezja istocnoazijske industrijalizacije vjerodostojan, onda razvojni put cetiri opisane zemlje zahtijeva sociolosku analizu nastanka i intervencije razvojne ddave u tim zemljama. Ali najprije moram odrediti tocno znacenje razvojne ddave, pojma koji sam vee rahio u analizi Japana. Preuzeo sam ga iz pojmovnog aparata Chalmersa Johnsona, Petera Evansa i Alice Amsdem i drugih ekonomista koji se have podrucjem teorije razvoja. Ipak, mislim da hi hilo korisno dati vlastitu definiciju do koje sam dosao na temelju analize istocnoazijskih "tigrova", iako se ona moze koristiti i u drugom kontekstu. Drzavaje razvojna ako se temelji na naeelu Zegitimnosti shvaeenom kao sposobnost drzave da promice i odrzi razvoj. Pod razvojem se podrazumi91

280

Fajnzylber (1983.)

RAZVOJ I KRiZA NA AZIJSKOM PACIFJKU

}eva kombinacija kontinuiranih visokih stopa ekonomskog rasta i strukturalnih promjena u proizvodnom sustavu, i u zemlji i u njenom odnosu prema medunarodnoj ekonomiji. Medutim, takva definicija zahtijeva da se poblize odredi znacenje legitimnosti u odredenomu povijesnom kontekstu. Mnogi politolozi robuju etnocentrickom pojmu legitimnosti koji se odnosi na demokratsku ddavu. Prema takvom poimanju, ddava je legitimna kad uspostavlja hegemoniju ili konsenzus u odnosu prema gradanskom (civilnom) drustvu. Ipak, takav posebni oblik legitimnosti pretpostavlja da sama drzava prihvaca nacelo prema kojemu ona predstavlja drustvo onakvo kakvo jest, a znamo da drzave koje su kroz povijest pokusavale raskinuti s postojeCim poretkom nisu priznavale drustvo onakvo kakvo je bilo kao izvor svojeg legitimiteta. A opet, one nisu bile tek izvrsni aparat gole sile, kao sto je to cesto bio slucaj s vojnim diktaturama. Najbolji primjeri su revolucionarne ddave, osobito one koje su nastale iz komunistickih revolucija ili narodnooslobodilackih pokreta. Takve se ddave nikada nisu pretvarale da se njihova legitimnost temelji na pokoravanju, vee su svoju legitimnost zasnivale na povijesnom projektu koji su one ostvarivale, kao avangarda klase i naroda koji jos nisu bili potpuno svjesni svoje sudbine i interesa. Mislim da su se zbog oCiglednih i znatnih politickih i ideoloskih razlika izmedu komunistickih odnosno revolucionarnih drzava, i desnih diktatura u istocnoj Aziji, cesto zanemarivale neke slicnosti koje su vise nego formalne, koje su dapace temeljne i sezu sve do same logike postojanja ddave: nacela legitimnosti na temelju kojeg funkcionira drzavni aparat i stvara se sustav pravila i principa za stjecanje i provodenje vlasti. Drugim rijecima, nacelo legitimnosti moze se provoditi u ime drustva (demokratska ddava) ili u ime projekta drustva. Kada ddava sebe uspostavlja na mjesto drustva, definirajuCi to kao ciljeve drustva i kada takva ideja o buducem drustvu drustvu), onda to nazivam revolucionarnom ddavom. Kada projekt drustva postuje parametre drustvenog poretka (npr. globalni kapitalizam), ali ima za cilj temeljnu preobrazbu ekonomskog poretka (ne obaziruci se na interese i zelje civilnoga drustva), moja hipoteza je da se tu radi o razvojnoj drzavi. Takav projekt drustva opcenito se povijesno ocituje u obliku (kao u slucaju veCine istocnoazijskih zemalja) gradenja ili jacanja nacionalnog identiteta, afirmirajuCi nacionalnu veCine istocnoazijskih zemalja) gradenja ili jacanja nacionalnog identiteta, afirmirajuCi nacionalnu prisutnost odredenog drustva ili kulture u svijetu. Ponekad se takva nacionalna afirmacija cak i ne podudara s teritorijem koji je pod nadzorom razvojne drzave, npr. drzava Kuomintanga nastupala je u ime "Republike Kine" dok je istodobno imala zastitu americke Sedme flote. I konacno, za razvojnu ddavu ekonomski razvoj nije cilj nego sredstvo. Postizanje konkurentnosti u svjetskoj ekonomiji za sve azijske "tigrove"

281

KRAJ TISUCLJECA

bio je prvenstveno nacin prezivljavanja, i drzave i drustva. Drugo, to je takoder postao njihov jedini nacin ostvarenja nacionalnih interesa u svijetu, to jest, raskida s ovisnoscu, cak i pod cijenu da bezuvjetno postanu crta fronte Sjedinjenih Drzava, kad godje to SAD-u potrebno. Moja pretpostavka je da razvojna ddava potice prijelaz od politickog subjekta "po sebi" u politicki aparat "za sebe", afirmirajuCi jedino nacelo legitimnosti koje se medunarodnim silama sto su pratile njezinu sudbinu nije cinilo prijeteCim, a to je ekonomski razvoj.

Uspon razvojne drzave: od politike prezivljavanja do procesa izgradnje nacije Istocnoazijska razvojna ddava nastala je iz potrebe za prezivljavanjem a potom je rasla na temelju nacionalnog projekta, afirmirajuCi kulturni i politicki identitet na svjetskoj sceni. Prezivljavanjeje bilo prvo. Singapur nije imao nikakav identitet na pocetku proglasenja nezavisnosti 1965. Bilo je to napusteno vojno uporiste Britanskog carstva koje se raspalo, s luckom ekonomijom u bankrotu, odsjeceno od Indonezije. Singapur je bio sastavni dio Malezije ali je istupio iz Malezijske Federacije protiv svoje volje. Bilo je to multietnicko drustvo pod pritiskom susjedne Malezije, rastrgano unutrasnjim zestokim etnickim i vjerskim sukobima izmedu kineske vecine i manjinskih Malajaca muslimana i Tamila hindusa pa se lako moglo dogoditi da postane druga Sri Lanka. Prva briga Lee Kwan Yewove Stranke narodne akcije kojaje prije vodila antikolonijalnu borbu protiv Britanaca, bilaje ocuvati ujedinjen Singapur i osposobiti gada prezivi, dok se istodobno borila protiv malezijskih, komunistickih gerila pod vodstvom Kineza, potpomognutih od strane NR Kine. Juzna Koreja je prezivjela totalni napad komunisticke Sjeverne Koreje i jedva je izbjegla dane bude uhvacena u stupicu izmedu McArthurovih imperijalistickih fantazija i pobjednicke Kineske narodnooslobodilacke vojske. Godine 1953. zemlja je bila u kaosu, narod podijeljen, a Prva republika Syngmana Rheeja nije bila niSta doli dogradnja Sjedinjenih Ddava za uspostavu jake obrambene linije utemeljene na novoj, u ratu ocvrsloj juznokorejanskoj vojsci, na sjevernoazijskoj granici izmedu komunizma i slobodnog svijeta. Tajvan jos nije bio Tajvan. Bio je to osiromaseni i izmuceni otok koji je postao posljednje uporiste pobijedene vojske Kuomintanga, koju su Sjedinjene Ddave ddale u rezervi kao mogucu prijetnju i politicku protutezu sve jacoj NR Kini. Zapravo, komunisticka invazija Juzne Koreje prisilila je

282

RAZVOJ I KRIZA NA AZIJSKOM PACIFIKU

Sjedinjene Drzave da odiuce povuCi crtu preko Formoskog proiaza. Ta je odiuka spasiia Kuomintang i omoguCila mu da ozivi svoju ideolosku fantaziju o obnavljanju Republike Kine iz tajvanske provincije, ali bila je to fantazija koju nisu dijeiiii kineski kapitalisti od kojih je veCina emigrirala u druge zemije. Hong Kong se velikom brzinom pretvarao u anakronizam, nakon Kineske revolucije i embarga koji su Kini nametnuli Ujedinjeni narodi zbog Korejskog rata. Kako se lucka trgovina s Kinom srozala na krijumcarenje, Hong Kong je bio na putu da postane posljednja kolonija umiruceg carstva. Opravdane sumnje u to hoce li Kina biti voljna dopustiti Hong Kongu da zivi izvan njezina nadzora, kao i politicke bojazni dace Laburisticka stranka u Britaniji ili javno mnijenje ukljuCiti Teritorije u sljedeCi krug dekolonizacije, drzale su Hong Kong u neizvjesnosti, dok su valovi kineskih imigranata i izbjeglica koloniju pretvarali u viastitu zamku, bjezeCi iii od revolucije iii od bijede. Prvi refleks drzavnog aparata, koji je kasnije postao razvojni (ddava predvodena Strankom narodne akcije u Singapuru, Parkov rezim u Juznoj Koreji, Kuomintang u Tajvanu i kolonijalna drzava u Hong Kongu), bio je da osigura fizicki, drustveni i institucionalni opstanak drustva Cije je vodstvo preuzeo. Tijekom tog razdoblja spomenuti rezimi izgradili su i ucvrstili vlastiti identitet kao politicki aparat. Medutim, prema mojoj hipotezi, stvorili su svoje drzave oblikujuci razvojno nacelo legitimnosti na temelju posebnih politickih projekata, sto su u svakom od tih siucajeva imali svoje specificne politicke aktere koji su se formirali zahvaljujuCi raskidu s drustvom nad kojim su preuzimali vodstvo i kontrolu. U Singapuru Stranka narodne akcije doista je vodila antikoionijainu borbu, ali to je bilo pedesetih godina u bliskom savezu s lijevim pokretom (ukljucujuCi lijevo orijentirane radnicke sindikate), pa cak is komunistima, sve do dogadaja koji su pocetkom sezdesetih godina uvjerili singapurskoga nacionalnog vodu, Leeja K wan Yewa, da treba upotrijebiti silu protiv ljevice (sto je on i ucinio bez ikakve milosti) da bi afirmirao autonomni, poiiticki projekt kojemuje cilj bio pretvaranje Singapura od koionijalnoga vojnog uporista u modernu naciju. 92 Stranka narodne akcije zapravoje bila organizirana po ugledu na lenjinisticke partije, s cvrstim mehanizmima drustvene kontrole i drustvene mobilizacije, s centrima partijske moci i izravnim upravljanjem ekonomijom preko dobra placene, dobra obrazovane, obicno neokaljane ddavne tehnokracije. Socijalna politika Stranke narodne akcije, ukljucujuCi izgradnju stambenih naselja i komunainih usiuga, imala je za cilj stapanje slozene singapurske muitietnicke strukture u jednu nacio92

Chua (1985.)

283

KRAJ TISUCLJECA

nalnu kulturu, dok se naglaskom na konfucijanizmu i mandarinskoj pismenosti medu Kinezima, nastojala unistiti supkultura vezana za dijalekte koji su se govorili u kineskim zajednicama sto su potjecale iz razlicitih regija. Ekonomski razvoj bio je sredstvo za postizanje dvaju ciljeva - pretvaranje Singapura u prosperitetnu zemlju i izgradnju Singapura kao nove nacije. Nakon sto je Kuomintang morao prihvatiti stvarnost gubitka Kine, pokusao je pretvoriti Tajvan u ogledni primjer. Trebalo je pokazati sto bi reorganizirani Kuomintang mogao napraviti za Kinu i kineski narod, nakon priznanja daje njegovo upravljanje privredom bilo katastrofalno i daje nanio golemu stetu neobuzdanom korupcijom, dok je imao politicku kontrolu nad Kinom. 93 Kuomintang, kvazilenjinisticka partija, kojaje bila izricito organizirana na nacelu demokratskog centralizma, pokusala je provesti reformu unutar partije i proglasilaje Sun Jat-senova "tri principa naroda" sluzbenom ideologijom. Iz toga su proizasle vladine mjere, kao sto je zemljisna reforma, smanjenje nejednakosti i naglasak na obrazovanju. Presudno pitanje za ucvrscenje moCi Kuomintanga u Tajvanu bilaje njegova sposobnost da osigura rastuCi prosperitet atoka. Kuomintangje smatrao daje uspjeh njegova razvojnog projekta presudan za dobivanje podrske od Kineza diljem svijeta kako bi se u buducnosti mogao suprotstaviti komunistickoj vlasti u matici zemlji. Zapravo, "politika otvorenih vrata" NR Kine u 1980-im godinama bilaje djelomicno reakcija na utjecaj sto gaje tajvansko ekonomsko cudo imalo ne samo na dobro obavijesteno stanovnistvo Kine nego i na samo kinesko rukovodstvo. Parkov rezim u Juznoj Koreji takoder vuce podrijetlo iz pojave novoga politickog aktera koji je raskinuo s kolonijalnim poretkom i korumpiranim neuCinkovitim Rheejevim rezimom u kojemu su ostaci projapanske trgovacke bur:loazije prosperirali zahvaljujuCi drzavnoj preraspodjeli americke pomoCi, dokje zemlja i dalje trpjela posljedice ratnog razaranja. 94 Iako je drzavni udar koji je proizisao iz studentskih pobuna protiv Syngmana Rheea 1961. srusio gradansku vladu Johna Changa kojaje kratko trajala, ideologija i praksa vojnih zavjera otisla je dalje od jednostavne potrebe za zakonom i redom. Vode dr:lavnog udara bili su mladi nacionalisti, vojni casnici niskoga ranga, s izuzetkom general bojnika Parka, koji je obuku zavrsio u Japanu i sluzio ujapanskoj vojsci u Mandzuriji. Juznokorejska vojskaje bila posve nova institucija cija su organizacija i rast bili vezani uz Korejski rat. Onaje izrasla od vojske kojaje 1950. brojila 100 000 ljudi u vojsku od 600 000 ljudi u 1961. godini, pretvorivsi se ujednu od najbrojnijih, dobro uvjezbanih i najprofesionalnijih vojski u svijetu. Buduci daje interes SAD-au Koreji bio prvenstveno vojni, modernizacija i pomoc bili su uglavnom usmjereni na vojsku. Tako j~, Cini se, profesionalna obuka i organizacijska sposobnost 93 94

284

Gold (1986.) Cole i Lyman (1971.); Lim (1982.)

RAZVOJ I KRIZA NA AZIJSKOM PACIFIKU

vojske hila na visoj razini od ostalog dijelajuznokorejskoga drustva sezdesetih godina, s iznimkom grupice studenata i cak jos manje grupe intelektualaca. Dakle, u situaciji raspadanja drzave, ekonomije i drustva, izgleda da su vojni casnici koji su dograhili vlast u razdohlju izmedu 1961. i 1963. hili hliski "naserovskom" tipu nacionalistickoga vojnog rezima. U nedostatku drustvene haze i osjecajuCi se nesigurno glede americke podrske nacionalnom projektu Koreje izvan uloge sto juje imala na geopolitickom planu, Parkov rezim smislio je razvojnu strategiju kao sredstvo za ohnovu korejske nacije, i postupno osvajanje politicke slohode. A sto je hilo s Hong Kongom? Kako je nastao umjereni, suptilniji tip polurazvojne drzave? Kako se kolonijalna vlada mogla identificirati sa sudhinom kolonije? Ako su se tradicionalni "hongovi" i novi poduzetnici hrinuli samo za svoj posao, ako su hritanski "oldtimeri" uglavnom sanjarili o tome kako ce zivjeti kao umirovljenici u Surreyju, a kineski industrijalci o zelenim kartama negdje u Kaliforniji, kako se u Hong Kongu mogao pojaviti kolektivni politicki akter i pretvoriti ga u izvanredno uspjesni grad-drzavu koji je usao u orhitu svjetske ekonomije? Razmotrit cemo to pitanje s povijesnog stajalista. Tijekom cijeloga razvojnog procesa u Hong Kongu institucionalna vlast hila je koncentrirana u rukama kolonijalne vlade koju je imenovao Westminster. Medutim, nakon sto je hio postavljen, guverner je gotovo potpuno autonomno donosio odluke koje su se ticale unutrasnje politike Hong Konga.95 Od 1957. godine za hudzet Hong Konga nije hilo potrehno formalno odohrenje iz Londona. Prema tome, kolonijom je upravljala autonomna drzava cijaje vlast hila koncentrirana u rukama guvernera i niza komiteta na celu kojih su hili sekretari sto ihje takoder postavljao guverner. Taj izvrsni aparat oslanjao se na pomoc stanovitog hroja zakonodavnih i savjetodavnih tijela sastavljenih od sluzhenih i nesluzhenih clanova, od kojih je veCinu opet postavljao guverner sve do politickih reformi osamdesetih godina. U tim institucijama radili su hrojni, dohro ohuceni i organizirani ddavni sluzhenici, njih 166 000 osamdesetih godina. Medutim, empirijska studija Mirona Mushkata, povijesno-antropoloska monografija Henryja Lethhridgea i hrojne druge studije, 96 ukljucujuCi i moja terenska istraZivanja, iza te formaine strukture vlasti otkrivaju drukciju fascinantnu pricu o stvarnoj strukturi vlasti u Hong Kongu. Cini se da je prava vlast hila u rukama, kako je Mushkat naziva, "administrativne klase". To je mala, odahrana skupina drzavnih sluzhenika koje je do sedamdesetih godina Britanska drzavna kolonijalna sluzha uvelike regrutirala s najholjih hritanskih sveucilista, ohicno Oxforda ili Camhridgea. Izmedu 1842. i 1941. godine hilo je samo 85 "kadeta" (kako su se nazivali do 1960.) u hongkonskoj kolonijalnoj drzavnoj sluzhi. Cak i nakon velikog povecanja kadra sedamdesetih godina, ukljucujuci 95 96

Miners (1986.) Lethbridge (1970.); Mushkat (1982.); Kwan i Chan (1986.)

285

KRAJ TISUCLJECA

masovni priljev Kineza, hilo je samo 398 "sluzhenika viseg ranga". 97 Izgleda da je upravo ta administrativna klasa, cvrsto povezana drustvenim polozajem i ideologijom, zajednickim profesionalnim interesima i kulturom, imala vlast u svojim rukama u hongkonskoj ddavi gotovo tijekom cijeloga kolonijalnog razdohlja. Oni su vladali ne zahoravljajuCi pri tome interese poslovne elite, ali samo u onoj mjeri u kojoj je hiznis osiguravao napredak Hong Konga, o kojemu su ovisili moe, dohodak, prestiz i ideolosko samolegitimiranje administrativne klase. Njihov interes za buducnost Hong Konga hio je dvojak: odrzati koloniju usred hurnoga razdohlja dekolonizacije i prijeteceg ddanja hritanske Lahuristicke stranke, i pokazati svijetu da je kolonijalna sluzha, u ime onaga sto je ostalo od tradicije Britanskog carstva, sposohnija od hilo koje druge politicke institucije (ukljucujuCi nove nezavisne nacionalne ddave) osigurati prosperitet novoga azijskog svijeta. To je znaCilo daje kadra osigurati i holjitak vlastitog naroda i to s paternalistickim odnosom sto je podsjecao na njezina povijesnog prethodnika "prosvijeceni despotizam". Iako je moja etnografska grada o tom prohlemu nedovoljno sustavna da hi se iz nje mogli izvlaCiti zakljucci, doista sam se uvjerio da je posvecenost i djelotvornost kolonijalne ddavne sluzhe u Hong Kongu trajala do posljednjega daha Britanskog imperija. Hongkonski "kadeti" tezili su jacanju prosperiteta Hong Konga kao ideoloskog spomenika za povijesno sjecanje na izgubljeno carstvo, a istodohno su se hrinuli kako ce provesti svoje umirovljenicke dane kada se vrate u Englesku. Dakle, u razliCitim ohlicima specificnim za svako drustvo, cini se da je razvojna drzava u azijskim novoindustrijaliziranim zemljama hila instrument procesa izgradnje (ili ponovne izgradnje) nacije (ili grada) pod vodstvom politickih aktera koji su uglavnom mogli autonomno djelovati u svojim drustvima. Medutim, samo zahvaljujuci tome sto su ti politicki akteri hili kadri mohilizirati i kontrolirati svoja gradanska drustva, mogli su provesti razvojnu strategiju.

Drzava i gradansko drustvo u restrukturiranju istocne Azije: kako je razvojna drzava uspjela u razvojnom procesu Odredivanjem glavnih aktera u razvojnom procesu azijsko-pacificke regije (razvojnih drzava) ne rjesavamo temeljno pitanje o razlozima uspjeha tih zemalja ako pod uspjehom razumijemo ostvarenje njihove vizije ekonomskog razvitka. Da hismo utvrdili koji cimhenici ohjasnjavaju njihov uspjeh, moramo postaviti tri pitanja: a) odnos izmedu azijskih razvojnih drzava i 97

286

Scotti Burns (1984.)

RAZVOJ I KRIZA NA AZIJSKOM PACIFIKU

drugih drzava u medunarodnom sustavu; b) unutarnja logika razvojne drzave; i c) odnos izmedu razvojne drzave i drustava. Prvo, vazno je prisjetiti se da je prvim koracima industrijalizacije istocnoazijskih zemalja jako pogodovala geopoliticka situacija u kojoj su se njihove ekonomije pocele razvijati: azijski hladni rat i puna potpora koju su Sjedinjene Ddave pruzale tim rezimima, a u slucaju Hong Konga, jos i potpora Britanije. Medutim, ne mozemo prihvatiti pretjerano ljevicarsko pojedostavnjivanje prema kojem su te ddave "marionete americkog imperijalizma": zapravo, te su drzave pokazale svoju autonomnost ostvarujuCi vlastite projekte za izgradnju nacije. Da bismo shvatili njihovu povijesnu specificnost, predlazem da uvedemo pojam "vazalne drzave" kao opis toga posebnog oblika ddave. SluzeCi se analogijom iz feudalnog razdoblja, vazalnom drzavom nazivam onu drzavu kojaje uvelike autonomna u donosenju i provedbi raznih mjera nakon sto je je ispunila odredenu obvezu prema svojoj "suverenoj drzavi ". Prema tome, drzave azijskih "tigrova" nisu bile "ovisne drzave" u onom smislu u kojemu strukturalno-historijska teorija ovisnosti definira ovisnost. To su ddave s vrlo ogranicenom autonomijom u pogledu cjelokupnoga geopolitickog sustava kojemu pripadaju, ali zauzvrat one dobivaju zastitu i znatni stupanj autonomije u vodenju unutarnjih poslova. Mislim da su Tajvan, harem do pocetka sedamdesetih godina, i Juzna Koreja, harem do 1987., bile vazalne drzave Sjedinjenih Drzava, dokje Hong Kong cijelo vrijeme bio vazalni grad-drzava (vise nego kolonija) Ujedinjenoga Kraljevstva. Singapur je od Vijetnamskog rata bio poluvazalna ddava Sjedinjenih Drzava, ukljucujuci i neke cudne veze s Izraelom koji je preuzeo organizaciju i obuku vojske. Te zemlje su bile zasticene takvim "vazalnim" odnosom, smanjio im se teret budzeta za obranu, a u presudnoj, pocetnoj fazi razvoja bio im je olaksan pristup na svjetsko trziste. Drugi element koji objasnjava uspjeh razvojne strategije hila je izgradnja ucinkovitoga tehnokratskog aparata. To ima malo veze s tradicionalnom distinkcijom izmedu korumpirane i nekorumpirane birokracije. Korupcijaje hila rasirena u Juznoj Koreji, znatna u Tajvanu, nazocna u Hong Kongu, u nesto manjoj mjeri u Singapuru. Pa ipak, te cetiri zemlje funkcionirale su, ito vrlo ucinkovito, imale su dobro obucenejavne sluzbenike, bile su organizirane, imale su fleksibilan drzavni aparat koji se mijenjao ovisno o potrebama u svakoj fazi razvoja. U funkcionalnom smislu, korupcijaje prepreka za uCinkovitost samo onda kada sprjecava administraciju da izvrsava zadatke koje je do hila. Ona je smetnja za ostvarivanje legitimnosti samo ako je rijec o demokratskoj ddavi, kojaje odgovorna gradanskom drustvu koje ocekuje da javne sluzbe stite opci interes vise nego privatni. U Juznoj Koreji, na primjer, korupcija je hila naknada koju su zahtijevali vojni casnici i stranacki sluzbenici od korejskih industrijalaca u zamjenu 287

KRAJ TISUCLJECA

za to sto su vodili zemlju u smjeru ostvarivanja razvojnih ciljeva, od cega su industrijalci, zasticeni na taj naCin od strane drzave, imali golemu korist. Sve u svemu, te driave su bile vise tehnokratske nego birokratske buduCi da je uloga njihova driavnog aparata hila ostvarenje strategijskoga, povijesnog projekta a ne samo (vee takoder) ubiranje plodova od diktatorskog rezima. Ipak, osnovni element koji je omoguCio razvojnim drzavama da ostvare svoj projekt bilaje njihova politicka sposobnost da nametnu svoj naCin razmisljanja svojim drustvima ida ga ucine dijelom toga drustva. Autonomija razvojnih drzava i njihova sposobnost da ostvare svoj projekt uz vrlo malo ustupaka zahtjevima drustva, mora se objasniti na empirijski i povijesni naCin, a ne pozivajuCi se na metafiziku konfucijanizma. Prvo objasnjenje je jednostavno: represija. Da bi zadobio vlast na otoku, Koumintangje zapoceo svoju vladavinu velikim masakrom 9. svibnja 194 7. N astavio se sluziti istim metodama sljedeca tri desetljeca kako bi uspostavio okrutni politicki aparat koji je uhitio, mucio i ubijao politicke disidente, lijeve i desne bez razlike, sve ih etiketirajuCi kao komuniste. Stranka narodne akcije u Singapuru likvidirala je svu ozbiljnu politicku opoziciju u razdoblju izmedu 1961. i 1965., ukinuvsi i zabranivsi najveCi sindikat i uhitivsi vode opozicije, Barisanove socijaliste na Ciju je inicijativu Stranka narodne akcije iskljucena iz Socijalisticke internacionale. Stranka se kasnije cesto sluzila britanskim Zakonom za unutrasnju sigurnost kolonije koji je omogucavao vladi da zatvori na neodredeno vrijeme svakoga tko je bio osumnjicen za "subverziju", bez ikakve optuzbe. Hong Kong je upotrijebio britanske trupe za gusenje nemira 1956., 1966., i 1967. i drzao je vrlo brojne i jake policijske snage s vise od 20 000 policajaca koji nisu oklijevali na lieu mjesta deportirati u Kinu bilo kojeg disidenta zbog remecenja javnog reda. Imajuci zastitu jedne od najbrutalnijih i najbolje organiziranih policija na svijetu (korejska CIA), Juzna Koreja je uhitila, mucila, zatvorila i ubijala disidente, istodobno zabranivsi sve aktivnosti nezavisnih sindikata i veCinu drugih nezavisnih politickih aktivnosti, sve dok autoritarni rezim nije nestao sa scene krajem osamdesetih godina. VeCina zemalja Treceg svijeta, medutim, primjenjuje slicne represivne mjere bez mnogo uspjeha u sprjecavanju prosvjeda, ajos manje u mobiliziranju drustva za put razvoja. Prema tome, sigurno su drugi cinitelji utjecali na organizacijsku sposobnost kakvu su pokazale istocnoazijske razvojne driave u odnosu na svoja drustva. Vaznu ulogu imalo je to sto su tradicionalne, vladajuce drustvene klase bile ili unistene, dezorganizirane ili podcinjene drzavi, s djelomicnom iznimkom Hong Konga. Zemljisne reforme u Koreji i Tajvanu te nepostojanje nekolonijalne burzoazije u Singapuru, unistili su tradicionalnu oligar288

RAZVOJ I KRIZA NA AZIJSKOM PACIFIKU

hiju u tim drustvima. Mali broj preostalih burzujskih trgovaca i industrijalaca morao se ukljuciti u razvojnu strategiju o kojoj je odlucivala ddava. Bez domace baze iz koje bi mogao akumulirati visak, svaki lokalni kapitalist postao je u potpunosti ovisan o ddavi koja je otvarala i zatvarala vrata prema svjetskoj ekonomiji, odobravajuCi uvozne i izvozne dozvole i ddavne kredite. U Singapuru su multinacionalne kompanije brzo shvatile da bi "lavlji grad" mogao postati tropski raj za njih, samo pod uvjetom da "ne zabrljaju s vladom". U Hong Kongu, kao i obicno, obrazac je bio nesto slozeniji. Budoazija, i tradicionalna (britanski hongovi) i novopridosla (sangajski industrijalci), bila je kooptirana u brojne vladine odbore. Kineskoj burzoaziji bilo je dopusteno voditi svoj posao pod uvjetom da izvjestava vladu i drzi se njezinih uputa. "Jockey club" je cvrsto slijepio drustveni zivot politicke i poslovne elite, ali pod sigurnim vodstvom "kadeta". Mnogi umirovljeni drzavni sluzbenici visokoga ranga postajali su predstavnici hongkonskih poslovnih udruzenja i na taj se nacin uspostavio neformalan i djelotvoran kanal za komunikaciju izmedu vlade i biznisa, obicno pod vodstvom prosvijecene tehnokracije drzave, sto je bila skladna podjela rada. 98 Te cetiri driave razvile su strategiju integracije radnicke klase da bi nadopunile, i po mogucnosti za dulje vrijeme preduhitrile represiju. Sve cetiri drzave racunale su da ce ekonomski rast i poboljsanje zivotnog standarda, ukljucujuCi mogucnost obrazovanja i zdravstvene zastite, zadovoljiti radnike. Ustvari, takva strategija bila je djelotvorna veCinu vremena. Osim poboljsanja zivotnog standarda, donosene su mjere koje su bile izriCito namijenjene drustvenoj integraciji. U Tajvanu se pridavala velika pozornost smanjenju nejednakosti u dohocima. I Hong Kong i Singapur stvorili su azijsku verziju britanske ddave blagostanja koja se uglavnom usredotocila na izgradnjujavnih stanova i drustvenih usluga. lzgradnjajavnih stambenih naselja odigrala je jednu od najvaznijih uloga u integraciji drustva. U slucaju Hong Konga postati nositelj stanarskog prava znacilo je doslovce dobiti drzavljanstvo koje se davalo radnickoj klasi sastavljenoj uglavnom od imigranata. U slucaju Singapura socijalni inzenjering putem programa za izgradnju javnih stanova i novih gradova bitno je utjecao na smanjenje etnickih napetosti u svakodnevnom zivotu. 99 U Juznoj Koreji politika prerna radnickoj klasi hila je mnogo ostrija, sto je dovelo do toga da se drzava danas mora suociti s najmilitantnijim radnickim pokretom u Aziji. Ipak, zahvaljujuci izvanrednom poboljsanju uvjeta zivota, pojavi dobrostojece srednje klase i silnoj tvrdokornosti patrijarhalnih odnosa u obitelji, drzava je do osamdesetih godina uspijevala kontrolirati sukobe s radnicima. Dakle, razvojne drzave bile su u potpunosti svjesne potrebe za integracijom 98 99

Lethbridge (1978.); King i Lee (1981.); Scott (1987.); Castells i dr. (1990.) Castells i dr. (1990.)

289

drustva do one mjere do koje je integracija hila u skladu s ekonomskim uvjetima neophodnima za konkurentnost zemlje u svjetskoj ekonomiji. Te drzave nisu bile puke represivne diktature. Njihov je projekt bio poput lemesa s dvije ostrice i one nisu oklijevale upotrijebiti ga kao mac kad im je to bilo potrebno. Medutim, razvojni proces koji su te zemlje uspjele ostvariti nije samo preobrazio ekonomiju vee je u potpunosti izmijenio drustvo. Osamdesetih godina pojavila se nova i samopouzdanija kapitalisticka klasa, spremna da sama kroCi u svijet, sve uvjerenija u to dajoj nije vise potrebna tehnokratska drzava, reketari i politicka tajna policija. Nova, potrosacki orijentirana, obrazovana, liberalna srednja klasa dosla je do zakljucka kako je zivot predobar da bi ga zrtvovala za povijesni projekt neke umjetne, izmisljene nacije. Cinilo se da su novi, samosvjesniji, bolje organizirani drustveni pokreti, sastavljeni od radnika, studenata, gradana, zena, ekologa spremni postaviti pitanja o uvjetima zivota, ciljevima i dijeljenju dobiti od razvoja. Konacno, uspjeh razvojnih drzava u istocnoj Aziji doveo je do propadanja njihovih aparata i rasplinuca njihovih mesijanskih snova. Drustva koja su se uz njihovu pomoc radala u znoju i suzama, postala su doista industrijalizirana, moderna drustva. Alina kraju tisucljeca, stvarne povijesne projekte uoblicili su gradani, sada na otvorenom polju na kojem se stvara povijest.

Razliciti putevi: azijski "tigrovi" u ekonomskoj krizi 100 Ekonomska kriza krajem devedesetih godina osjetila se na vrlo razlicite nacine u ove cetiri zemlje koje analiziramo. Ekonomija Juzne Koreje dozivjelaje slom. Hong Kong je u razdoblju izmedu listopada 1997. i lipnja 1998. izgubio 300 milijardi americkih dolara u dionicama i nekretninama sto je otprilike ekvivalent svih depozita u lokalnim bankama. Recesija u kojoj se nasla ekonomija Hong Konga 1998. hila je prva recesija u tri desetljeca. S druge strane, Singapur je osjetio umjereni pad s godisnjom stopom rasta 1,0 posto u 1998., a Tajvan je nastavio s dobrom stopom rasta od otprilike 5 posto u 1998. godini. Iako sui singapurska i tajvanska ekonomija zbog azijske krize u 1999. oslabjele, kada bismo bolje razumjeli njihovu ipak vecu otpornost prema krizi to bi nam pomoglo da proniknemo u buduce puteve razvoja u 21. stoljecu. 100 U intelektualnom smislu za ovaj odlomak zasluzni su Jeffrey Henderson, Chu-Joe Hsia, You-tien Hsing i Jong-Cheol Kim. Naravno, ja sam odgovoran za eventualno pogresno tumacenje. Daljnje analize i izvori informacija mogu se naci u: Henderson (1998a, b); Henderson i dr. (1998.); Kim (1998.); Dornbusch (1998.); Thompson (1998.); Dolven (1998.).

290

RAZVOJ I KRIZA NA AZIJSKOM PACIFIKU

Krize u Hong Kongu i Juznoj Koreji pocele su na vrlo razlicit nacin. Slom tdista nekretnina i njegov utjecaj na dionice odigrao je presudnu ulogu u financijskoj krizi. U Juznoj Koreji pojavila se kriza profitabilnosti velikih chaebola, nakon cega su uslijedila riskantna zaduzivanja u stranim fondovima, sto je dovelo do nenaplativih dugova. U oba slucaja, medutim, spekulativni napadi na valute tih zemalja iz globalnih izvora kapitala pojacali su krizu, koristeCi se prilikom koju im je pruzao poljuljani financijski sustav. Da bismo pojednostavnili analizu, usporedit cemo Hong Kong i Singapur, a potom Juznu Koreju i Tajvan. U Hong Kongu su vrijednosti nekretnina strahovito skoCile na privatnom trzistu tijekom devedesetih godina. Izmedu 1990. i 1996. cijena stanova poraslaje cetiri puta. Do togaje djelomice doslo zbog klauzule u ugovoru sto su ga sklopili Ujedinjeno Kraljevstvo i NR Kina, prema kojoj su javne prodaje ddavne zemlje trebale biti ogranicene na 50 hektara u godini, ako drukCije ne odobri NR Kina. Tako se ponuda zemljista smanjila dok je potraznja brzo rasla kao rezultat booma financijskih i poslovnih usluga u Hong Kongu. Hongkonska vlada profitirala je od toga sto su cijene zemljista rasle. Kao sto sam prije pokazao, prihodi od zemljista bili su glavni izvor ddavnih prihoda - zapravo, zamjena za porezne prihode. N adalje, devedesetih godina, Hong Kong je preusmjerio ekonomiju od proizvodnje na usluge. Umjesto na modernizaciju tehnologije, hongkonski industrijalci odlucili su se na smanjenje troskova, prebacujuCi proizvodnju preko granice i ulazuCi u poslovne usluge, financijska trzista i nekretnine. Pridruzili su im se prekomorski kineski investitori pretvorivsi Hong Kong u jednu od glavnih operativnih baza i svoju preferencijalnu burzu. Uslijedilaje izvanredna revalvacija dionica i nekretnina sto je privuklo kratkorocni, spekulativni kapital iz cijeloga svijeta. Hong Kong nije imao odgovarajuce financijsko zakonodavstvo a valutni odbor kojije uveden da bi se odrzao stabilni devizni tecaj, ogranicio je mogucnost vladina utjecaja na monetarnu politiku. Tako je navala na hongkonski dolar u listopadu 1997. poljuljala povjerenje ulagaca. Sarno odlucnost NR Kine da obrani hongkonsku valutu zadrzala ju je vezanom za americki dolar. Ali troskovi su bili zapanjujuci. Visoke kamatne stope i gubitak povjerenja od strane investitora doveo je do velikog pada ina trzistu nekretnina ina burzi. U ljetu 1998. hongkonska vlada pokusala se igrati macke i misa sa spekulativnim novcanim tokovima, kupujuCi i prodajuCi hongkonske dionice bez upozorenja, samo da bi nanijela kaznene gubitke spekulantima i onemoguCila njihove poteze. Bila je to ocajnicka strategija, kao kad biste vjedrom pokusali zaustaviti financijski tsunami. Nakon sto je izgubila 10 milijardi dolara, hongkonska vlada se prestala boriti i prepustila je NR Kini odgovornost za svoju valutu. Preobrativsi svoju ekonomiju u financijsku i usluznu te izgubivsi konku291

KRAJ TISUCLJECA

rentnost u odnosu prema susjednim zemljama zbog tvrdoglavog odbijanja da devalvira valutu, Hong Kong je naucio sto znaci recesija. U meduvremenu Singapur, drugi grad-drzava, kretao se sasvim razliCitim putem devedesetih godina, putem koji mu je na kraju omogucio da uvelike ublazi udarac sto ga je izazvala kriza. Vrijednosti nekretnina bile su uglavnom pod nadzorom. Mnogo veci dio stanovnistva zivio je u javnim stanovima (87 posto), ito je ograniCilo uCinak sto gaje spekulacija imala na cijene nekretnina, buduCi da je zemlja, kao i u Hong Kongu, bila u javnom vlasnistvu. Ali za razliku od Hong Konga, zemljisni prihod imao je ogranicenu ulogu u drzavnim financijama taka da vlada nije bila jako zainteresirana ulaziti u riskantne pothvate da bi postala spekulativni vlasnik zemlje. Umjesto toga, vlada se i dalje oslanjala na priljev novcanih sredstava koja su se akumulirala u sredisnjim pricuvama, kao ina prihod iz golemoga, uglavnom profitabilnog sektora javnih poduzeca. Doista, 1999. driava i biznis koji je bio vezan za drzavu proizveli su oko 60 posto singapurskog bruto domaceg proizvoda. N adalje, kada je Singapur postao veCim financijskim centrom i razvijenijom ekonomijom, pobrinuo se da istodobno ostane i vodeCi centar industrijske proizvodnje. Industrijska proizvodnja uglavnomje bila multinacionalna, ali kao sto smo pokazali u ovom poglavlju, ekonomskim mjerama vlada joj je pruzala stalnu potporu. Singapurska vlada razradila je strategiju tehnoloskog napretka za singapurske kompanije taka da je 25 posto ukupno zaposlenih u proizvodnji povecalo proizvodni udio u bruto domacem proizvodu zbog uvecane vrijednosti industrijske proizvodnje. ImajuCi jacu regulativu financijskih trzista od Hong Konga (osobito nakon sto je propala Barings banka u Singapuru), cvrscu kontrolu vrijednosti nekretnina, jaki, produktivni javni sektor i mogucnost za profitabilno ulaganje u proizvodnju i poslovne usluge, Singapur nije pretrpio iste spekulativne napade kao Malezija iii Hong Kong. Sigurno je duboka povezanost Singapura s okolnim jugoistocnim azijskim ekonomijama izazvala smanjenje njegova ekonomskog rasta i blagu recesiju 1999. godine. Nastavak azijske krize jos uvijek bi mogao nanijeti znatnu stetu njegovoj ekonomiji. Ipak, snaga i odlucnost singapurske driave i njezine cvrste veze s multinacionalnim industrijskim kompanijama pokazale su se kao bolja sredstva za ublazavanje krize u novoj globalnoj ekonomiji nego slobodna financijska triista Hong Konga i njegova ortodoksna ekonomska politika. Juzna Koreja i Tqjvan su vrlo razliciti od gradova-drzava. Obje zemlje u osnovi ovise o konkurentnosti njihove industrijske proizvodnje. Ali njihove industrijske strukture posve su razlicite: veliki, vertikalno integrirani chaeboli u Juznoj Koreji; fleksibilna, mala, poduzetnicka, srednja poduzeca u Tajvanu, od kojih su se neka znatno povecala zahvaljujuci svojoj konkurent-

292

RAZVOJ I KRIZA NA AZIJSKOM PACIFIKU

nosti. Ddavno upravljanje takoder je bilo razlicito: drzava u Juznoj Koreji hila je jako povezana s radom chaebola i u potpunosti je nadzirala njihove financijske transakcije tijekom razdoblja visokog rasta. Tajvanska drzava, za razliku od toga, pruzalaje veliku podrsku u tehnologiji, infrastrukturi i trgovinskoj politici, kao sto je vee opisano, ali dopustala je poduzeCima da sama razviju vlastite strategije. Osim toga, iako je ddava u Tajvanu hila vlasnik ili suvlasnik najveCih tajvanskih banaka, rijetko se koristila bankovnim kreditima kao sredstvom za usmjeravanje industrije. Umjesto toga, u poticanju poduzetnistva devedesetih godina Tajvan se oslanjao na trziste dobra opskrbljeno kapitalom koji je bio spreman preuzeti visoki rizik, i kanalizirao je domacu stednju na ulaganje u proizvodnju. Razlicite putanje kojima su te dvije zemlje krenule tijekom krize upucuju na vaznost razlika medu njima. Kriza u Juznoj Koreji zapocelaje u sijecnju 1997. bankrotom kompanije Hanbo, jednog od velikih chaebola, koji se specijalizirao u celicnoj i gradevinskoj industriji. SljedeCih mjeseci je niz drugih chaebola koji su ulazili u 30 najveCih, proglasilo stecaj: Sammi, Jinnro, Daenong, Kia, Sangbangul, Haitai. Do rujna 1997. nenaplativi zajmovi i bankroti dostigli su vrijednost od 32 bilijuna vona, sto je oko 7,5 posto bruto domacega proizvoda. Zato sto su agencije za ocjenu kreditnog rejtinga procijenile da ce nastupiti pad cijena dionica i juznokorejskih vrijednosnih papira, nagrnuli su strani vjerovnici, potrazujuCi dugovanja. U slijedio je bijeg kapitala. N akon sto je potrosila sve rezerve na spasavanje valute, juznokorejska vlada je odustala i vrijednost vona se stropostala. Taka je 21. studenog 1997. juznokorejska vlada proglasila da nije u mogucnosti dalje podmirivati svoje medunarodne dugove i zatrazila pomoc MMF -a u zamjenu za odricanje od svojega ekonomskog suvereniteta. Dakle, financijsku i valutnu krizu izazvao je bankrot velikih juznokorejskih korporacija koje su nedugo prije toga bile najljuCi konkurenti u globalnoj ekonomiji. Cini se da su tri cinitelja hila presudna za njihov pad. Prvo, konkurentnost juznokorejskih proizvodaca znatno je pala negdje pocetkom devedesetih godina, osobito na americkom tdistu. Juznokorejske kompanije imale su previsoke proizvodne troskove da hi se mogle natjecati s azijskim drugorazrednim proizvodaCima, a nisu bile dorasle ni tehnoloskoj razini japanskih, americkih pa cak ni tajvanskih kompanija. Takav je trend bio posebno vidljiv u proizvodnji poluvodica, gdje su relativnu dominaciju korejskih kompanija u proizvodnji memorijskih Cipova (40 pasta svjetskog tdista) narusile fleksibilnije, inovativne tajvanske tvrtke (Acer, Powerchip, Windbond) koje su preuzele oko 9 posto svjetskog tdista krajem 1998. godine. Automobilska kompanija Kia dozivjela je potpuni neuspjeh sa svojom izvoznom strategijom. Korejski chaeboli, koji su hili naviknuti izboriti se za 293

KRAJ TISUCLJECA

ono sto su htjeli racunajuCi na potpunu podrsku driave, reagirali su taka da su posudivali i investirali kako bi ojacali konkurentnost. Do pocetka devedesetih godina nastale su promjene u juznokorejskoj drzavi i globalnoj ekonomiji. Pod administracijom Kim Young Sarna, Odbor za ekonomsko planiranje postao je dijelom Ministarstva financija i izgubio je ovlasti za vodenje ekonomije. U financijskom sustavu doslo je do deregulacije pa je chaebol mogao posudivati neposredno od stranih kreditora. U financijskim transakcijama nije vise posredovala driava nego su se one odvijale putem juznokorejskih banaka u kojima je smanjena razina regulacije. Buduci da japanske financijske institucije nisu mogle postiCi visoke kamatne stope u svojoj zemlji, bile su sretne kreditirati chaebole, racunajuCi na uobicajenu zastitu juznokorejske driave. Zato je omjer duga i vlasnickoga kapitala u juznokorejskim tvrtkama skocio nebu pod oblake a financijski sustav krenuo je riskantnim putem. TreCi odlucujuci cimbenik kojije potaknuo krizu bilaje promjena odnosa prema juznokorejskoj drzavi. Ona nije vise sanirala cheabole vee se umjesto toga pojacano bavila zastitom onih chaebola u kojima je vlada imala osobne iii politicke interese. Posljedica toga bilo je nepodmirivanje dugova od strane nekoliko chaebola, ito je ubrzalo krizu povjerenja stranih vjerovnika koja je potom izazvala opcu financijsku krizu. Ali zasto driava nije sprijeCila bankrot ranijom intervecijom? S jedne strane, najveCi chaeboli postali su globalni igraci, potpuno neovisni o drzavi. Chaeboli su iskoristili financijsku deregulaciju da bi dosli do mnogo veCih globalnih izvora kredita nego sto su bili oni koje je prethodno davala drzava. s druge strane, u demokratskim uvjetima, juznokorejska driava postala je odgovorna drustvu u cjelini pa je njezino manevarsko polje bilo ograniceno. Tijesne veze izmedu chaebola i politicke klase nastavile su se tijekom demokratskoga rezima. Ali bioje to vise klijentelisticki odnos nego sustavno obiljezje drzavnog aparata. Razne politicke struje imale su vlastite veze s pojedinim chaebolima, i taka su ulazile u igru ponajprije radi ocuvanja svojih veza nego cuvajuCi odnos izmedu chaebola i drzave, u cjelini. Drugim rijecima, korporativisticki drzavni kapitalizam pretvorio se u korumpiranu drzavnu praksu na osnovi posebnih poslovnih interesa. Umjesto pretjeranog upletanja drzave nedostatak propisa i labava drzavna kontrola financijskog sustava postali su presudni Cimbenici koji su doveli do toga da financijska kriza unisti ekonomiju. Prema tome, mazda je juznokorejska financijska kriza posljedica nesposobnosti chaebola da nastave rasti i natjecati se u globalnoj ekonomiji bez potpore razvojne ddave. Juznokorejska razvojna driava nije vise mogla pruzati onaka jaku podrsku kao sto je to cinila prije. s jedne strane, zbog mobilizacije drustva i demokratizacije politike drzavna sredstva nisu se 294

RAZVOJ I KRIZA NA AZIJSKOM PACIFIKU

vise mogla neograniceno koristiti iskljucivo za dobrobit chaebola. S druge strane, integracija juznokorejske ekonomije u globalnu ekonomiju i deregulacija financijskog tdista i devizne kontrole pod pritiskom SAD-a oduzeli su drzavi iz ruku osnovno orude politike. Globalni vrtlog spekulativnih financijskih tokova tako je premostio jaz koji je nastao izmedu potrebachaebola i ogranicenih mogucnosti drzave, omogucujuCijuznokorejskim tvrtkama da dodu do novca na lak nacin. Ali kratkorocni, visokorizicni zajmovi takva su vrsta novca koji se povlaci Cim se pojavi prvi znak moguceg neispunjavanja dospjelih obveza. Ukratko: kriza u Juznoj Koreji bila je rezultat kumulativnog uCinka sljedeCih Cinitelja. Kriza profitabilnosti velikih juznokorejskih proizvodaca za izvoz; slabost financijskih institucija koju su iskoristili spekulativni, visokorizicni kreditori, osobito Japanci, te znatno ogranicenje mogucnosti razvojne ddave koje je proizaslo iz medunarodnog (naime, americkog) pritiska prema liberalizaciji trgovine i financija. Nasuprot tome, tajvanska drzava odigralaje sekundarnu ulogu u rastucoj konkurentnosti tajvanskih kompanija tijekom devedesetih godina. Postojale su mreze tvrtki u Tajvanu, Aziji i Sjedinjenim Drzavama (osobito u Silicijskoj dolini) koje su pronasle vlastiti nacin da se izvuku iz krize s proizvodnjom poluvodica. I doista, one su se uhvatile u kostac s juznokorejskom i japanskom konkurencijom, osvojivsi trziste memorijskih cipova, osobnih racunala, LCD ekrana i softverskih proizvoda. Tajvanske goleme devizne rezerve, najvece na svijetu, obeshrabrile su vecinu spekulativnih napada. Medutim, tajvanska valutaje devalvirala za 6 posto, navodno kao rezultat politickog manevra da se srusijuan i tako uzdrma kineska ekonomija. Ali kasnije su trzista podigla NT sto je jasno pokazalo da je tajvanska ekonomija u osnovi zdrava. Doista, dok je Tajvan pretrpio krizu zbog gubitka vaznih izvoznih tdista u Aziji, ipak je bio posteden veCine financijskih poremecaja. Njegovo tdiste nekretnina imalo je sporednu ulogu za akumulaciju kapitala. Bankarski sustav uvelike je bio odvojen od izvoznih proizvodaca koji su imali vlastite izvore financiranja. Vrijednost dionica na burzi uglavnom se odredivala profitabilnoscu kompanija koje su na njoj trgovale. Iz primjera Tajvana moze se dobro uoCiti razlika izmedu posljedica vanjske krize i krize koja nastaje unutar neke zemlje kao posljedica domace ekonomije i nefunkcioniranja institucija. Tajvanska razvojna drzava oslabjelaje devedesetih godina kao i Juzna Korejajer se morala nositi s demokratskim promjenama i aktivnim civilnim drustvom. Ona je znatno ublazila svoj dirizizam. Ali zbog poduzetnicke fleksibilnosti, tajvanskom poslovanju ddava nije vise ni trebala. BuduCi da se oslonila na konkurentnost svojih proizvodaca i na domace trziste kapitala, tajvansku ekonomiju nisu svladali nekontrolirani financijski tijekovi globalnog podrijetla. Zato 295

KRAJ TISUCLJECA

financijski poremecaji nisu unistili ekonomiju, iako su doveli u opasnost takozvani "pohod najug", tajvanski plan za ekspanziju ulaganja i trgovine u jugoistocnoj Aziji. Opcenito, mogli hismo reCi da nema jasnog zajednickog ohrasca izvora krize kod cetiri "tigra", jer se cini da je svaki slucaj razliCit. Ali ipak mozemo ustanoviti da ono sto je potaknulo krizu nije hila razvojna ddava iii pretjerani intervencionizam, u prilog cemu se moze navesti Singapur kao primjer uCinkovite intervencije ddave koja je ogranicila djelovanje krize. Za razliku od Singapura, deregulacija u Hong Kongu i politika valutnog odhora, kojaje slijedila ortodoksne ekonomske recepte, doveli su do pravoga kraha financija. U slucaju Juzne Koreje pak, Cini se da su kaoticni nacin na koji se razvojna drzava povukla od vodenja ekonomije i lahava regulativa hankovnog sustava gurnuli zemlju u krizu. Dakle, nije intervencija ddave to sto izaziva krizu nego nedosljednost intervencije. I lagano popustanje dirizizma tajvanske ddave i nastavak drzavne intervencije u Singapuru uspjeli su izhjeCi zamci u koju je upala Juzna Koreja zhog kaoticnog povlacenja ddave, i Hong Kong zhog pogresne intervencije drzave. Drugo, konkurentnost proizvodaca u Tajvanu i Singapuru i nadalje je hila temelj njihove relativno uspjesne ekonomije, dok su deindustrijalizacija u Hong Kongu i pad konkurentnosti medu korejskim chaebolima oslahili njihove ekonomije. Razvijenoj usluznoj privredi jos uvijekje potrehna cvrsta povezanost s proizvodnim sektorom - usprkos mitovima postindustrijalizma. Konacno, glohalni financijski tokovi svojim su kratkorocnim potezima odigrali destahilizirajucu ulogu i to je najvazniji uzrok krize. Ali ekonomije su jos vise izlozene razarajucem utjecaju glohalnih financijskih tokova ukoliko nastupi slahljenje regulative u zemlji i tada postaju rohovi lakog novca. Slahost institucija u konacnicije hi tan Cimhenik razlicite otpornosti nacionalnih ekonomija na razorne uCinke glohalnih financijskih tokova. A Cini se da je kriza razvojne drzave funkcija promjena u odnosu izmedu drzave i drustva.

Demokracija, identitet i razvoj istocne Azije u devedesetim godinama Bivsijuznokorejski diktator i predsjednik, general Chun Do Hwan, osuden je 26. kolovoza 1996. na smrt u Seulu zhog sudjelovanja u vojnom udaru 1979. i odgovornosti sto ju je snosio za masakr u Kwangju 1980. godine u prodemokratskim demonstracijama. Njegov nasljednik i hivsi sticenik, Roh Tae Woo koji je hio na celu Juzne Koreje kada je zemlja prelazila u demokraciju, hio je osuden na najmanje 22 godine zatvora. Tim vrlo simholickim

296

RAZVOJ I KRIZA NA AZIJSKOM PACIFIKU

potezom korejska demokracija s predsjednikom Kim Young Samom izjasnila se protiv autoritarne drzave. Nije to bilo samo sudenje vojnoj diktaturi nego je osudena i veza prozeta korupcijom izmedu autoritarnog rezima i juznokorejskog poslovanja. VodeCi pripadnika osam chaebola osudeni su na zatvorske kazne zbog podmiCivanja bivseg predsjednika Roha. Kazne su bile ukinute, ali sudenje je oznacilo raskid s prosloscu. Jos izrazitiji raskid s prosloscu nastupio je u prosincu 1997. kadaje Kim Dae Jung, neprijeporni voda juznokorejske demokratske opozicije, izabran za predsjednika. Cinjenica da je on preuzeo vodstvo nad unistenom ekonomijom takoder je imala simbolicko znacenje. Juznokorejska razvojna ddava dozivjela je neuspjeh i na ekonomskom planu i na planu politicke kontrole. Kim Dae Jung je vrlo simbolickom gestom pomilovao bivseg diktatora Chung Do Hwana, covjeka koji je njega bio osudio na smrt. Demokracija je bila dovoljno jaka da naCini gestu nacionalnog pomirenja, utiruCi put prema konacnomu ponovnom ujedinjenju sa Sjevernom Korejom u nekom buducem demokratskom nacionalistickom projektu. Ali da bi se ostvario takav politicki projekt i da bi se raskinulo s autoritarnom razvojnom drzavom, trebalo je sasjeCi u korijenu korumpiranu juznokorejsku politiku. U rujnu 1998. javni tuzitelj optuzio je bivsu vladajucu Veliku narodnu stranku daje koristila ubirace poreza za izvlacenje 6 milijuna dolara od chaebola za svoju izbornu kampanju. Predsjednik Kim Dae Jung zatrazio je od Stranke da se isprica za "poreznu kradu", sto je izazvalo novu politicku krizu. Dakle, u nizu dogadaja sto su slijedili u devedesetim godinama, juznokorejski politicari prebacili su srediste gravitacije od preostale vojne administracije na novu demokratsku, politicku elitu, koja je imala korijene u profesionalnoj srednjoj klasi. Do takve transformacije u politici i drzavi ne bi bilo moglo doCi da nije doslo do promjena u civilnom drustvu pod utjecajem drustvenih pokreta. Stotine tisuca korejskih radnika stupilo je 27. prosinca 1996. u generalni strajk koji je, poprimajuCi razliCite oblike, trajao nekoliko tjedana. Protestirali su protiv novoga zakona sto ga je predlozio Kim Young Sam i potvrdila parlamentarna veCina, koji je olaksavao korejskim kompanijama otpustanje radnika sto je, prema predlagateljima zakona, bila prilagodba fleksibilnosti trzista rada koju je zahtijevala nova globalna konkurencija. Radnici su se takoder pobunili zbog odugovlacenja s priznavanjem najvece sindikalne udruge. Nakon tjedana strajka, demonstracija i neprestanih sukoba s policijom, sindikati su uz podrskujavnog mnijenja i politicke oporbe bili priznati i izborili su se za neke ustupke u radnom zakonodavstvu. Nakon toga ojacao je utjecaj sindikata usprkos ekonomskoj krizi. Ali suocivsi se sa slomomjuznokorejske ekonomije 1998., sindikati su se nagodili s po297

slovodstvom i vladom tako da je predsjednik Kim Dae Jung mogao voditi zemlju prema oporavku. Kada je Chun popustio pod pritiscima demokratskih krugova i zauzeo se za proces kontrolirane liberalizacije, cetiri su elementa zajedno utjecala na promjenu u odnosima izmedu ddave, drustva i ekonomije u Juznoj Koreji. Prvo sto je utjecalo na rusenje vojnog rezima bila je veca samosvijest civilnog drustva u kojemu su se sirili jaki drustveni pokreti. Postojao je tradicionalno militantni studentski pokret, ali u svojoj dugogodisnjoj borbi protiv rezima radikalni studenti bili su uglavnom odvojeni od ostalog dijela drustva. Krajem osamdesetih godina njima se pridruzio revitalizirani radnicki pokret koji je izrastao iz stotina divljih strajkova, a to je potreslo juznokorejski represivni nadzor nad radnickom klasom. Strajkovi i demonstracije sindikata u prosincu 1996. i sijecnju 1997. pokazali su takvu snagu da je postalo jasno kako su radnici poljuljali vlast koja je bila u rukama poslovnih krugova i drzave. Komunalni pokreti, osobito za stambenu izgradnju a protiv gradske obnove, koje su cesto podrzavale crkve, pokrenuli su u Koreji velike dijelove pretezno urbanoga drustva. Obrazovana, prosperitetna srednja klasa tezila je "normalnom zivotu" u "normalnoj zemlji". Svi oni zajedno pridonijeli su promjenama u politickom krajoliku zemlje. Drugi cimbenik bilo je sve vece udaljavanje chaebola od drzave. BuduCi da su chaeboli postali globalne kompanije, njihovi su se interesi razgranali i oni su odbijali nametanje drzavnih mjera.TreCi cimbenik bio je medunarodni pritisak, osobito Sjedinjenih Ddava, da se stabilizira demokracija u Juznoj Koreji, Cija bi se obrana od Sjeverne Koreje mogla prihvatiti iz politickih razloga, nakon sto je popustila napetost u odnosima sa Sovjetskim Savezom pa za sudjelovanje americkih postrojba nije vise bilo geopolitickog opravdanja. Olimpijske igre 1988. godine simbolicki su oznaCile otvaranje nove Republike Koreje prema svijetu. Cetvrti cimbenik manje je poznat ali po mojemu misljenju, to je bio i jos uvijek jest temelj za razumijevanje politicke dinamike Juzne Koreje: regionalizacija politike. Kolikogod to moze izgledati cudno za jednu tako etnicki homogenu naciju i geografski gledano malu zemlju, regionalni identitet ima presudnu ulogu u korejskoj politici i neuspjeh vojnog rezima da objedini te identitete u nacionalisticki projekt upropastio je sve njegove napore za postizanje politicke kontrole. Na primjer, na prvim demokratskim parlamentarnim izborima 1988. godine, stranka Kim Young Sarna osvojila je 15 mjesta od 16 u njegovoj rodnoj pokrajini Pusan, i dobra je prosla u obliznjemu juznom Kyungangu. Njegov protivnik u demokratskoj oporbi, Kim Dae Jung, dobio je 31 od 32 mjesta u svojoj regiji, u sjevernoj i juznoj Cholli. A "treCi" Kim, Kim Jong Pil, pobijedio je u juznom Chungchungu. Stranka DJP, kojuje sponzorirala vojska, odnijelaje 298

RAZVOJ I KRIZA NA AZIJSKOM PACIFIKU

nadmocnu pohjedu u Rohovoj provinciji, Sjevernoj Kyungsangi. Sarno je u Seoulu-Inchonu, naseljenom stanovnistvom koje je u migracijskim valovima dolazilo u metropolu, hilo razlike u glasovanju. Predsjednicka pohjeda Kim Dae Junga 1997. takoder se opet zasnivala na njegovoj nadmocnoj pohjedi u Cholli. Alina tim izborima, Kim Dae Jung uspio je dohiti veliku podrsku u Seoulu-Inchonu, osohito od srednje klase koja je hila nezadovoljna zbog korupcije sto je vladala u rezimu na cijem je celu hio Kim Young Sam. Takva rascjepkanost juznokorejske politike na temelju regionalnog identiteta pogodovala je organiziranju otpora vojnom rezimu sto su ga predvodili ljudi koji su uzivali povjerenje u svojim regijama, i tako je oporha potkopala vojnu kontrolu cim se politicki pluralizam poceo tolerirati. Ipak, s druge strane, to je oslahilo demokratsku oporhu zhog toga sto je dovelo do podjele koja je potkopala izglede demokrata da poraze vladajucu stranku. Zapravo, iz pat pozicije izasli su tek devedesetih godina kada se Kim Young Sam, izvevsi sjajni, ali rizicni, politicki potez, ujedinio sa snagama Roh Tae Wooa paje mogao naslijediti Roha kao predsjednik u zamjenu za pruzanje demokratskog legitimiteta preostalim politicarima sklonim vojsci. Ipak, rascjepkanost regionalnog identiteta i nadalje je glavni Cinitelj mohilizacije drustva, a ujedno i nestahilnosti Juzne Koreje. U osohnim razgovorima sKim Young Samom u njegovoj kuCi u Seulu 1988. dok je jos utjelovljivao ideale jednog dijela demokratske opozicije, upozorio me na ono sto je, izgleda, hilo od kljucne vaznosti kako hi se korejska podijeljena politicka scena preusmjerila. Prema njegovu misljenju, najvaznije je hilo istrgnuti nacionalni projekt iz ruku nedemokratske vojske i dati ga u ruke demokratima. Sarno tako hi korejski regionalni identitet mogao postati dijelomjakoga korejskoga nacionalnog identiteta. Ali takav demokratski nacionalizam trehao je ispuniti hitni zadatak: ujedinjenje dviju Koreja. Ujedinjenje Koreja doista je vee dugo moto demokratskog pokreta u Koreji, au korejskim demokratskim krugovima devedesetih godina jos uvijek prevladavaju rasprave o tome kako iCi dalje u ostvarivanju toga cilja. Nije to lako ostvarljivi projekt jer se komunizam u Sjevernoj Koreji mnogo duhlje ukorijenio nego sto je to hio slucaj, na primjer, s komunizmom u Istocnoj Njemackoj. Ipak, korejski demokratski vode, Kin Dae Jung, poput Kim Young Sarna, uvjereni su da je ponovno ujedinjenje Koreje hitno za izgradnjujake Koreje 21. stoljeca, Koreje koja hi hila dovoljno jaka da prezivi veliki izazov paralelnog uspona Japana i Kine do samoga vrha svjetske moCi i utjecaja, i koja hi hila dovoljno stahilna da i nadalje sluzi kao haza novim glohaliziranim korejskim korporacijama. Prema tome, ozivljavanje projekta nacionalistickog identiteta na demokratskim osnovama najvazniji je zadatak u demonti299

KRAJ TISUCLJECA

ranju bivse razvojne drzave kada se nacelo legitimnosti bude prebacilo s razvojnog nacionalizma na gradanski nacionalizam. Pitanje identiteta je kljucno i u orijentacijama i raspravama o tajvanskoj demokratskoj politici u 1990-ima. Tajvansko je drustvo oduvijek mucio problem neutvrdenog identiteta ili "sindroma siroceta" kako ga naziva tajvanski znanstvenik Hsia Chu-joe. Kuomintang i Kineska komunisticka partija slozili su se samo oko jedne stvari, a to je da Tajvan nije Tajvan nego kineska provincija. Ali buduCi da stvarnost posljednjih pedeset godina nije hila takva, te da je i prije ovog razdoblja Tajvan gotovo pola stoljeca bio japanska kolonija, tajvanski narod nije pripadao nikamo. Da bi stvari bile jos gore, doslo je do osnovne podjele u Tajvanu, izmedu Kineza iz matice zemlje i Tajvanaca i do daljnje podjele medu Tajvancima, na rodene Tajvance, Fudijce i Hakkae. Tako, cak iako sus etnickog stajalista svi Tajvanci Han Kinezi, postoji ostra drustvena i kulturna podjela medu tajvanskim stanovnistvom, podjela koja se osjeca na svim razinama ddave, osobito stoga sto je vodstvo Kuomintanga bilo u cvrstim rukama Kineza iz matice zemlje sve do smrti Chung Ching Kuoa 1988. godine. Ukidanjem izvanrednog stanja 1987. (zanimljivo daje to godina kadaje pocela demokratizacija Juzne Koreje), poceo se izgradivati tajvanski politicki sustav utemeljen na novoj povijesnoj zbilji. Teng Hui Lee, rodeni Tajvanac, visoko obrazovan, voda Kuomintanga, izabranje 1990. za predsjednika. Bioje na celu procesa demokratizacije u Tajvanu, a cilj mu je bio da se afirmira samostalnost Tajvana na medunarodnoj sceni zalazuCi se za pravo na postojanje tajvanske ekonomske i industrijske sile. Znatan dio demokratske oporbe isao je dalje, na primjer vodeca stranka oporbe, Demokratska progresivna partija (DPP), nastala 1986., kojoj je krajnji cilj bio nezavisnost Tajvana. Kina se ostro suprotstavila obim nastojanjima i zaprijetila vojnom intervencijom u slucaju da Tajvan ide do kraja u ostvarivanju svoje nezavisnosti. Sjedinjene Drzave opet su priskocile u pomoc ali uz stanovito ogranicenje. Tajvan se morao dobro ponasati i ostati u politickom "cistilistu" sve dok Kina ne bude spremna na suradnju sa Sjedinjenim Ddavama. Tako se Tajvan u devedesetim godinama vratio svojoj osebujnoj povijesti: nastavsi kao rezultat geopoliticke strategije SAD-a prema Kini, Tajvan u doglednoj buducnosti ostaje potpuno ovisan o odnosima SAD-a i Kine. Problem je u tome sto je u meduvremenu broj stanovnika na otoku dosegao 20 milijuna, a otokje postao centar ekonomske moCi, potpuno ukljucen u mrezu globalne ekonomije cija su ulaganja u Kinu imala veliku vaznost za razvoj novoga kapitalizma na jugu Kine. Tajvansko civilno drustvo ojacalo je i razvilo se 1990-ih godina; u njima su bili vrlo aktivni komunalni pokreti poput pokreta za zastitu okolisa, studentskog pokreta, zenskog pokreta, pokreta za prava homoseksualaca i lezbijki (vidi trece

300

RAZVOJ I KRIZA NA AZIJSKOM PACIFIKU

poglavlje drugoga sveska); ponovno su poceli djelovati i radnicki sindikati a dobro obavijesteno i obrazovano javno mnijenje moze se osloniti na nezavisne i utjecajne medije. Medusobno zblizavanje tih pokreta i teznja za nacionalnim i lokalnim identitetom osigurali su pobjedu nezavisnoj stranci DPP 1955. godine na opcinskim izborima u Taipeiu, stvorivsi taka temelj za preuzimanje vlasti i provedbu demokratskih reformi. Novoizabrani gradonacelnik Chen Shui-pien dobio je siroku podrsku naroda zahvaljujuCi svojoj paroli "Grad gradanima". N acionalna politika je, medutim, i dalje pretezno u rukama Kuomintanga, buduCi da mandat predsjednika Leeja, koji je ponovno izabran, traje do 21. stoljeca. Lee je izabran najvise zato sto se narod bojao da bi pobjeda nezavisne stranke mogla izazvati Kinu, dok je Lee dovoljno jak da maze ostati na vlasti i ako ga Kina bude napadala kao neprijatelja kineske drzave. No, kandidat KMT -a izabran je 1999. za gradonacelnika Taipeija, iskoristavajuCi lose rezultate prve demokratske vlade. Medutim, danasnji Kuomintang vrlo je razlicit od onaga koji je uvea krvavu diktaturu na otoku prije pedeset godina. On trazi novu legitimnost, ina medunarodnom ina domacem planu, pokusavajuCi, na primjer, povezati se s komunalnim pokretima da bi izgradio mehanizme participacijske demokracije. Za razliku od toga, pokret za nezavisnost sve se vise razdvaja na fundamentaliste koji teze potpunoj nezavisnosti i nacionalnom identitetu, i drustveni pokret koji tezi demokraciji i drustvenim promjenama te ne ulazi u geopoliticke rasprave. Medutim, svi se slazu u tome da bi se razvojna drzava trebala u mnogocemu povuCi ili cak nestati. Tajvanske poslovne mreze, i velikih i malih poduzeca, pronasle su sada svoje mjesto u globalnoj ili azijskoj ekonomiji. Opcenito se smatra daje ddavno upravljanje ekonomijom prepreka daljnjem razvoju. Zahtjevi koje tajvansko civilno drustvo postavlja drzavi vise su okrenuti prema potrosnji i kvaliteti zivota nego prema proizvodnji i tehnologiji. A potraga za identitetom sve se vise prebacuje od javnog na privatno, od nacije na obitelj i individuu, od nemogucega tajvanskoga kulturnog identiteta na dnevni osobni identitet kines~ih gradana koji se bore, prezivljavaju i zive na jalovom otoku gdje su se nasli zahvaljujuCi povijesnim obratima. Buducnost Hong Konga jos je vise obavijena povijesnom neizvjesnoscu. On je sada dio Kine, ali uvijek ce biti vrlo posebni dio Kine. S jedne strane, Hong Kong ce nastaviti igrati ulogu kakvu je imao godinama, to jest bit ce glavna spona izmedu Kine i medunarodne ekonomije, kao i kineska kapitalisticka poslovna skola i pokusni teren. s druge strane, tijekom osamdesetih godina Hong Kong je postao aktivno, civilno drustvo, gdje su komunalni pokreti i brojna, dobra obrazovana srednja klasa otvoreno izrazavali svoja demokratska uvjerenja. Deseci tisuca strucnja-

301

KRAJ TISUCLJECA

ka napustili su Hong Kong i nasli utociste u Sjedinjenim Drzavama, Ujedinjenom Kraljevstvu, Australiji i Kanadi. U z to, jos deseci tisuca imaju boravisne dozvole i putovnice stranih zemalja i neprestano putuju izmedu svojih unosnih poslova u Hong Kongu i novih obiteljskih prebivalista u Vancouveru ili Perthu. Ali stanovnici Hong Konga su u Hong Kongu. A posao, lokalni i multinacionalni, vezan je za Hong Kong jer je on jos uvijek, i ostat ce, jedno od najvecih cvorista globalne ekonomije, cak i nakon razornih zbivanja s nekretninama i financijske krize. Buducnost naroda Hong Konga viseje nego nesigurna alije njegov identitet neupitan. Onje bitan sastavni dio Kine, nove Kine u kojoj se nalaze brojna poslovna i regionalna udruzenja kojima upravlja i uzajamno ih povezuje slozena mreza nacionalnih, provincijskih i lokalnih vlasti. A oni ce takoder dijeliti nesigurnu buducnost Kine. Posljednji "tigar" iz nase price, Singapur, dovodi me u nedoumicu, kao i sve druge, uostalom. Za razliku od ostalih triju zemalja, u Singapuru se uopce nije razvilo civilno drustvo u devedesetim godinama, a cirri se da je drzava jednako mocna i aktivna kao sto je i prije bila, unatoc suprotnim tvrdnjama. To se isto toliko odnosi na autoritarnu politiku i kontrolu informacija koliko i na upravljanje i kontrolu singapurskog razvoja. Ddava i dalje djeluje blisko suradujuCi s multinacionalnim korporacijama kao sto je to bilo prije 30 godina, ali postavsi bogata, sada iskoristava i vlastite resurse da bi investirala u kompanije, ili sama ili s joint-venture partnerima. Dohodak po stanovniku u Singapuru nadmasuje europski prosjek. Grad-ddava funkcionira besprijekorno prema dobra osmisljenom sustavu metropole. Taj je otok prva zemlja u kojoj ce se komunikacija odvijati iskljucivo putem optickoga kabla, vjerojatno prva zemlja na svijetu u kojoj ce biti iskorijenjeno pusenje kao i uzivanje droge (trgovina drogom kaznjava se smrtnom kaznom koja se cesto izvrsava). Grad je cist: bacanje smeca na ulici kaznjava se velikim novcanim kaznama i prisilnim radom koji se obavlja u zelenim uniformama, a krivci se obznanjuju u medijima. Broj politickih i kulturnih disidenata minimalanje i ddava nema potrebe pribjegavati krajnjoj represiji. Demokracija je formalna, a oporba simbolicna. Kada voda oporbe izjavi nesto protiv vlade, njega doticni drzavni cinovnik tuzi, a sud se pobrine da se smjeloga kriticara kazni velikom novcanom kaznom ili strpa u zatvor. Napetosti izmedu etnickih skupina rjesavaju se vrlo ucinkovito. Susjedski odnosi s muslimanskim svijetom sto ih okruzuje miroljubivi su, iako je cjelokupno stanovnistvo jos uvijek organizirano u naoruzane milicije a singapursko je zrakoplovstvo u stalnom stanju pripravnosti da bi, u slucaju potrebe, moglo izvrsiti protunapad bombardiranjem velikih gradova koji su udaljeni samo nekoliko minuta leta. Licnost vrhovnog vode, Leeja Kwan Yewa, iako nije 302

RAZVOJ I KRIZA NA AZIJSKOM PACIFIKU

vise premijer, i dalje prozima singapurske politicke i kulturne institucije. On je uspio izmisliti drustvo ni iz cega, i uciniti ga povijesnim dokazom o superiornosti "azijskih vrijednosti", ostvariti projekt o kojemuje vjerojatno sanjao, kao nacionalist bez nacije, dok je studirao na Oxfordu. 101 Zapravo, ponovno je otkrio viktorijansku Englesku s njezinim kultom moralnih vrlina, opsesivnom Cistocom, gnusanjem prema siromasima koji i ne zasluzuju bolje, vjerom u ohrazovanje i prirodnu superiornost nekolicine visokoohrazovanih. On je tome svemu dodao modernu tehnologiju i zapravo financirao istrazivanja, kako hi tvrdnja o bioloskoj superiornosti odredenih skupina dobila znanstvenu podlogu. Superiornost se po njemu ne temelji na rasi nego na klasnoj razlici. Njegova uvjerenja izravno su utjecala na politiku Singapura. Na primjer, osamdesetih godina, zene koje su zavrsile fakultet primale su posehnu novcanu pomoc od ddave kako bi radale sto vise djece i imale su mogucnost ostati na produzenom rodiljskom dopustu da hi mogle podizati djecu. Za razliku od toga, zene iz radnickih ohitelji (Kineskinje iii Malezijke) placale su porez ako hi imale previse djece. Tako je singapurska vrsta trebala podiCi ljudsku kvalitetu veCim hrojem djece rodene u obrazovanim ohiteljima. Cjelokupni zivot u Singapuru temelji se najednostavnom nacelu prema kojemu prezivljavaju samo najjaci. Konacni cilj ddavne politike je omoguCiti Singapuru da prezivi i pohijedi u neumoljivoj glohalnoj konkurenciji i u svijetu meduovisnosti, putem tehnologije, drustvenim inzenjeringom, kulturnim jedinstvom, samoodahirom ljudskog soja i nemilosrdnom politickom odlucnoscu. Stranka narodne akcije ostvarila je taj projekt i nastavlja dalje u istom smjeru u skladu s lenjinistickim nacelima koja je Lee Kwan Yew poznavao i cijenio kada je pripadao pokretu otpora i zastupao radnicku klasu u horhi protiv kolonijalizma. I doista, to je vjerojatno jedini pravi lenjinisticki projekt koji je prezivio, i nadzivio svoj uzor. Singapur je spoj revolucionarne i razvojne ddave koja nadzire drustvo i manevrira ekonomijom. On takoder moze preohlikovati model uspjesnosti za 21. stoljece, model koji svjesno trazi kineska komunisticka drzava, tezeci razvojnim ciljevima i nacionalistickog projekta. Dok veCina azijskih "tigrova" i njihovih novoindustrijaliziranih susjeda, s iznimkom Singapura, prolazi kroz razdohlje u kojemu pokusava odruhiti zmajevu glavu razvojne ddave, koju su glohalizacija ekonomije i demokratizacija drustva uCinile zastarjelom, mnogo veCi zmaj (podsjetimo se da su zmajevi pozitivni likovi u kineskoj mitologiji) izranja iz tisucgodisnje izolacije da hi se zaputio u svijet i, hilo to dohro iii lose, zauvijek ga promijenio. 101 Chua (1998.)

303

KRAJ TISUCLJECA

Kineski razvojni nacionalizam sa socijalistickim obiljezjima102 Pohtlka Cl)a Je kljucna kanka LzgradnJa prwrede ne sml)e se mkada napustltl, s reformama se mkada ne sml)e stall l pohtlka otuoremh vrata ne sml)e se mkada proml)enltl Od osnoune partl)ske lznl)e ne sml)e se odstupatl slJedeclh stotznu godzna Moramo Lzuucl prauu pouku lZ sudbzne bwsega Sov)Ctskog Saueza l odrzauatl pravllm odnos Lzmedu partl)skog central baze Moramo podrzauatl rukouodecu ulogu KPK-a PolozaJ komumstlcke partl)e Kzne kao rukouodece partlJe mkada se ne sml)e douestl u pltan}e Deng Xwopmg, 1994. 103 Da bl se markslzam kojeg se pndrzauamo dal,;e razvl)ao, Partl)a mora polltlku kzneske socl)ahstlcke modermzacl)e, reforme l otuoremh urata povezatl s novlm razuoJem medunarodne sltUacl)e. Jiang Zemm, hpnja 1990. 104 102 MoJa anahza Kme oslanJa se na dva glavna 1zvora promatranJa 1z prve ruke Pm su mOJl vlastlb posJetll terenska 1stra:hvanJa u Klm tlJekom 1980-lh Za moJe razumlJevanJe kmesklh reform1 narobto Je b1lo vazno mo)e 1straz1vanJe provedeno 1987 s Martmom Carnoyem 1 Patnz!Jem B1anch1Jem o tehnoloskoJ pohtlc1 1 ekonomskoJ modermzaC!Jl na poz1v Insbtuta za tehno!OgiJU 1 medunarodnu ekonomlJU Drzavnoga VlJeca Razgovarah smo s klnesk1m vladm1m duznosmc1ma, rllkovodlOClma klnesklh poduzeca, menadzenma amencklh 1 europsklh poduzeca te predstavn1c1ma lokalmh 1 pokraJmsklh vlastl u Peklngu, SangaJU, Guangzhou 1 Shenzhenu Za sazetak nase studl]e Vldl Bmnchll dr (1988) Otada su se stvan u Klm prornlJemle To Je razlog zbog koJeg sam se uvehke posluz10 podac1ma doblVemm 1z drugog 1zvora- 1straz1vanJa koJe Je provela profesonca You-tlen Hsmg sa Sveuc1hsta Bntanske KolumblJe, koJaJe od 1992 do 1997 1straz1vala d11Jem Kine, anaroclto u Guandongu, Fu]lanu, SangaJU 1 Pekmgu, vehkodusno ffilJe dala opsezne b!l]eske 1 dokumentaclJU s terena, a zatlm smo o tome dugo razgovarah 1 razmJenJ1Val1 elektromcku postu Iskreno JOJ zahvalJUJem na toJ neprocJenJlVOJ pomoc1 No, odgovornost za ovu anal1zu lez1 1skl]ubvo na mem 1 ona mJe odgovorna za moguce pogreske 1 pretJenvanJa Za d]elom1can uv1d u n]ezme poglede, V1d1 Hsmg (1997 , 1999 ) Takoder, konzult1rao sam 1zvore o zb1vanJ1ma u Klm bJekom 1990-1h, dakako tek mrv1cu od te goleme hterature Izvrstan pnkaz tlh zblVanJa moze se nac1 u Lam (1995 ) Konsm novmarsk1, ekonomskl pnkaz1 mogu se nac1 u The Econom~st od 17 kolovoza 1996 1kod Overhalta (1993 ) Obuhvatan pOVlJesm pnkaz nalaz1 se u Spence (1990 ) Klas1can Je rad o kmesklm drustvemm 1pohtlcklm odnos1ma u doba komumzma Walder (1986 ), azunran u Walder (1995) 0 prekomorsk1m mrezama klneskog b1zmsa, os1m Hsmg (1997a, b), vidi Busmess Week, 29 studenog 1993 (poseban lZVJestaJ na temu "Bogatstvo AziJe"), Chfford (1994 ), te Ong 1 Nomm (1997) 0 odnos1ma sredisnJe 1lokalne razme u Klm Vldi Hao 1 Zh1mm (1994) 0 guanx~ 1 neformalmm mrezama, v1di Yang (1994) 0 kmeskoJ fiskalnoJ pohtlCil odnosima sredisnJe 1 lokalne razme, Vldi Wong 1 dr (1995 ) 0 demokratsklm pokret1ma vidi Lm (1994 ) 1Walder (1992 ) Za spec1ficnu odabranu bibhografiJu, na engleskom 1na kmeskom, o znacaJkama novoga klneskog kap1tahzma Vldi Hsmg (1997a) A o omm mtelektualCima koJI su pnJe tndeset godma fantaz1ral1 o KulturnoJ revoluciJI preporucuJem dokumente koJe su pnkup1h 1 preveh Walder 1 Gong (1993 ) Pn pisanJu ovog poglavlJa sluz10 sam se 1 ovrm 1zvonma Gramck (1990 ), Nathan (1990 ), White (1991 ), Mackie (1992 ), Bowles 1White (1993 ), Cheung (1994 ), Naughton (1995 ), Yabuk1 (1995 ), 1 L1 (1996) 103 Govor odrzan u Qmgdaou, VJeroJatno nJegove poslJednJe Javno 1zdane upute, navedeno u Lam (1995 386) 104 Naveo Lam (1995 12)

304

RAZVOJ I KRIZA NA AZIJSKOM PACIFIKU

Tko ima najvise koristi od sada8nje politike? Karijeristi i politicari kapitalistickoga kava. Narodjako pati. Ti ce !judi razoriti zemlju predsjednika Maoa. Od Konfucija do Sun Yet-sena u razvoju nase nacije postoji veliki povijesni kontinuitet. Povijest ce osuditi one koji to poricu. To sto je dopusteno samo divljenje, a brani se spominjanje bilo kakvih stvarnih problema i poteskoca, upucuje na veliko prikrivanje nedostataka i pogre8aka. Mao Yingxing, 1970. 105

Nova kineska revolucija Cinjenica da Carstvo Sredine prekida s tisucgodisnjom apsolutnom iii relativnom izolacijom, svjesno se ukljucujuCi u preostali dio svijeta, mijenja svjetsku povijest. N akon sto je proslo manje od dva desetljeca otkad je Kina zapocela s politikom otvorenih vrata, kineski privredni rast, najbdi na planetu, i njezina konkurentnost u medunarodnoj trgovini, prenerazili su i vlade i kompanije podjednako, budeCi proturjecne osjecaje. S jedne strane, mogucnost dodatnog trzista s 1,2 milijarde ljudi mogla bi ublaziti krizu zbog prevelike proizvodnje za dulje vrijeme, cak ako bi potraznja na tom trzistu bila solventna samo malim dijelom u odnosu na zapadnu potraznju. Tako bi se ucvrstio rast globalnoga kapitalizma u 21. stoljecu. Opcenito gledajuci, veca interakcija s najstarijom civilizacijom u povijesti covjecanstva, s njezinom izvanrednom kulturnom tradicijom zacijelo bi pridonijela duhovnom obogacenju i uzajamnom ucenju. Ipak, s druge strane, pojava Kine kao velike ekonomske i vojne sile, tvrdokornost komunisticke partijske kontrole nad drustvom i nepopustljiv odnos kineske vlade prema prigovorima medunarodne i domace javnosti na stanje ljudskih prava i politicke demokracije, izazvalaje, osobito u Aziji, alii u drugim zemljama kao sto su Sjedinjene Ddave, ozbiljnu zabrinutost glede novoga hladnog rata koji bi se prijeteCi nadvio nad 21. stoljece. Osim toga, neki promatraCi (s kojima se ja ne bih slozio) takoder se boje razdoblja kaosa i gradanskih sukoba u Kini ako bi azijska ekonomska kriza na kraju unistila kinesku ekonomiju, a siromastvo i nezaposlenost potaknuli drustvene prosvjede koji bi izazvali politicke probleme. Ali kakvi god bili pogledi na promjene u Kini devedesetih godina i osjecaji sto ih one pobuduju, vjerujem da su oni cesto odraz dubokog nerazumijevanja drustvenih i politickih obiljezja razvoja Kine i pogresnih zakljucaka o buducnosti njezine ekonomije, politike i meduna105 UCiteljica iz okruga Jingning u pokrajini Guasu, kojaje smaknuta 14. travnja 1970. pod optuzbom Ministarstva zajavnu sigurnost daje "aktivna kontrarevolucionarka"; navedena u Walder i Gong (1993: 77). Rijeci su uzete iz njezina posljednjeg pisma.

305

KRAJ TISUCLJECA

rodnih odnosa. U iducem odlomku iznijet cu drukciju hipotezu koja se temelji na jednoj premisi. Premisa glasi: modernizacija Kine i njezino otvaranje prema svijetu plod je promisljene drzavne politike, koju je do sada osmisljavalo i provodilo rukovodstvo Komunisticke partije. Onaje djelo Denga Xiaopinga koji je zapoceo s takvom politikom i vodio je nakon sto je izasao kao pobjednik iz borbe s maoistima krajem sedamdesetih godina, i pristalicama liberalne reforme krajem osamdesetih. Jiang Zemin nastavio je s Dengovom centristickom, opreznom politikom, ucvrstivsi svoje vodstvo nakon Dengove smrti bez nekih veCih smetnji iii sukoba unutar partije. Dakle, motive, usmjerenje i razvoj politike otvorenih vrata treba shvatiti sa stajalista specificnoga politickog projekta koji je razraden i primjenjuje se na temelju interesa Komunisticke partije, kao samozvane predstavnice interesa naroda i nacije. Stovise, da bismo razumjeli te interese, moramo se podsjetiti daje kineska revolucija bila prvenstveno nacionalisticka sa socijalistickim obiljezjima. Japanska invazija i otpor nesposobnoga, korumpiranog i nepopularnog rezima Kuomintanga utrli su put utjecaju i jacanju Narodnooslobodilacke vojske kojaje bila glavni stup Kineske komunisticke partije i uporiste Maova karizmatskog vodstva. U konacnoj pobjedi kuomintanske vojske odlucnu je ulogu imalo sudjelovanje kineskih komunista u borbi protiv Japana u Drugomu svjetskom ratu, gdje su se nasli na istoj strani kao Zapad i Sovjeti. Nairne, u razdoblju izmedu 1945. i 1949. stekli su se politicki i vojni uvjeti da Kina povede konacnu bitku protiv Kuomintanga i potuce do nogu njegovu vojsku, unatoc americkoj pomoCi. Maova ideologija i praksa Komunisticke partije nikada nisu smatrali daje kineska revolucija socijalisticka: bilaje to demokratska revolucija zasnovana na strategiji klasnogudruzivanja protiv "imperijalizma i njegovih slugu". Pouzdala se u mobilizaciju siromasnih seljaka protiv korumpiranoga gradskog svijeta i kompradorske burzoazije. U toj revoluciji gotovo da i nije postojala "avangarda proletarijata", ajedan od razloga tome bioje vrlo malobrojan industrijski proletarijat u slabo industrijaliziranoj Kini. Dok marksisticko-lenjinisticke kategorije ocito nisu dostatne da bi obuhvatile svu slozenost klasne strukture i politicke ideologije Kine dvadesetoga stoljeca, ones druge strane upozoravaju na specificno nacionalisticku razloznost kineske revolucije. Bila je to obrana Kine koju su strane sile ponizile, ukljucujucu bratski Sovjetski Savez, sto je dobilo znatnu podrsku medu kineskim komunistima, zajedno s agrarnom reformom sto je ojacala seosku strukturu, i prije bi se moglo reCi da je uklonila omrazene zemljoposjednike nego sto je progonila kulake. Oslanjanje na seljastvo i nacionalizam bijahu noge kojima je stupala kineska revolucija. Ali mozak, stroj i pusku utjelovljivalaje Komunisticka partija. I upravo zato sto je bila i jest komunisticka, to jest lenjinisticka, cijelo

306

RAZVOJ I KRIZA NA AZIJSKOM PACIFIKU

vrijeme dok se gradila nova ddava, ekonomija i novo drustvo, onaje usadivala "socijalisticka" svojstva kineskomu revolucionarnom nacionalizmu. Najvaznije obiljezje, kao i u Sovjetskom Savezu, biloje daje Partija nadzirala privredu pomocu centralnoplanskog sustava i upravljala drustvom preko razgranatoga ideoloskog aparata koji je osiguravao dominaciju marksisticko-lenjinisticke ideologije i strogo kontrolirao informacije i komunikacije. Politicki sustav takoder je bio izgraden po uzoru na lenjinisticko-staljinisticku tradiciju. Partijaje kontrolirala sve razine i ogranke drzavnih institucija, ukljucujuCi vojsku, preko mreze politickih komesara. U srcu sustava vlasti bilaje i jest Centralna vojna komisija CK KPK. Predsjednicki polozaj te komisije bio je jedini polozaj koji je Mao uvijek zadrzao, posljednji koji je Deng napustio 1989. a Jiang Zemin zauzeo 1996. godine. Za kineske komuniste "vlast se osniva na puscanoj cijevi". Ali Partijaje takoder hila mocna decentralizirana masinerija nazocna u svakom selu, susjedstvu i tvornickom pogonu diljem zemlje, tvoreCi tako golemu hijerarhijsku mrezu kojaje prvi put u povijesti stvarno kontrolirala Kinu do najzabitijeg kutka. I to nije samo daleka proslost: 1998. godine Kineska komunisticka partija (KPK) s 54 milijuna clan ova hila je ziva i zdrava, a njezini lokalni vode i kadrovi obicno su imali najvisu razinu moCi i utjecaja, ako vee ne popularnosti, u svojemu okrugu. To je osnovna Cinjenica koja uvjetuje i oblikuje evoluciju Kine. Na vrhu sustava vlasti, kao i u svim komunistickim rezimima- kao i u cijeloj proslosti, osim kratkih prekida izmedu pojedinih vladara- dolazi do krajnje personalizacije vode. N akon "misli Mao Ce-tunga", devedesetih godina doslo je vrijeme za Deng Xiaopingove "misli" (cak iako je Deng ljubazno odbio taj izraz), pa je Narodnooslobodilacka vojska hila obvezna Citati i komentirati Dengove izabrane radove. Iako je rukovodenje Jianga Zemina mnogo blaze, na vrhu se vlast ne dijeli. Jiang nadzire Partiju, Partija nadzire drzavu, ddava ekonomiju, i to donosi korist. Rasprave o povijesnom kontinuitetujednog vode ("novi carevi") u Kini, Cini se da nemaju osobitog znacenja jer je to isto toliko komunisticko obiljezje koliko i kinesko. Osobno vodstvo u kineskom komunizmu pruza veliku mogucnost za politicki voluntarizam. Sve sto voda odluCi, materijalizira se nizom naredbi koje se provode u drustvu i centrima moCi. To je jedini nacin kako se mogu objasniti neobicne i pogubne avanture Velikog skoka naprijed i Velike proleterske kulturne revolucije o kojima je odlucio i kojima je upravljao Mao Zedong, protiv volje partijskoga kolektivnog rukovodstva sve do toga da je njegova "revolucionarna garda", uz potporu N arodnooslobodilacke vojske, nastavila s divljim progonima, uglavnom komunistickoga partijskog kadra i organizacija. To sto je Komunisticka partija Kine prezivjela vlastite samoubilacke tendencije (tj. maoizam) pokazuje daje njezina politicka snaga veca od snage bilo koje druge komunisticke partije. Ali maoizam nije bio lu307

KRAJ TISUCLJECA

dost (iako su to mnogi njegovi potezi bili). On je, zapravo, bio jedan od odgovora na fundamentalni problem kineske revolucije: kako Kinu uciniti jakom i nezavisnom, a istodobno ocuvati komunisticku vlast u svijetu u kojemu dominiraju velesile, a tehnoloski i ekonomski razvoj grabi velikim koracima naprijed na suprotnoj obali Kineskog mora. Od pedesetih godina nadalje, odgovor Denga i Lija Sao-cija bio je ubrzana industrijalizacija, ekonomski rast i modernizacija tehnologije prema sovjetskome uzoru, jedinom koji je kine skim komunistima bio dostupan u to doba. Maov odgovor bio je oslanjanje na vlastite snage, naglasak na ideologiji, podrzavanje seljastva i decentralizacija, gerilski rat ("narodni rat") protiv osvajaca u kojemu bi posljednje obrambeno sredstvo, kad nista drugo ne bi preostalo, bilo nuklearno naoruzanje (iako je u jednom trenutku, kad je Kulturna revolucija bila na vrhuncu, Mao ozbiljno govorio o izgradnji socijalizma na nuklearnim ostacima kapitalizma). U meduvremenu, Cu En-laj je dobio pristanak sukobljenih struja da krene u smjeru centrizma i poddi kineski vojno-tehnoloski kompleks kao nuzno jamstvo nacionalne nezavisnosti. Kao posljedica toga, taj vojno-tehnoloski kompleks bio je relativno ocuvan od previranja sezdesetih i sedamdesetih godina. Kadaje, nakon poraza "cetveroclane bande", Deng Xiaoping, prezivjevsi Kulturnu revoluciju i pocistivsi ulice svojega rodnog Chongqinga, ponovno dosao na vlast, vratio se svojoj prvotnoj ideji da su ekonomski prosperitet i modernizacija tehnologije temeljni stupovi kineske moci i nezavisnosti. Stovise, nakon katastrofalnih posljedica sto ih je Kulturna revolucija imala na zivote i psihu ljudi, ne samo da se morala ocuvati nezavisnost Kine nego je trebalo povratiti i legitimnost Komunistickoj partiji. Nakon tako ubilacke ideoloske orgije, samo neposredno poboljsanje uvjeta zivota, sirenje prava na vlasnistvo i izgledi za bolji zivot mogli su ponovno okupiti Kineze oko ozivljenoga komunistickog rezima. I kao sto je godinama kasnije, 1990., Deng izjavio na 13. sjednici Centralnog komiteta: "Ako se ekonomija poboljsa, i druge mjere cemo uspje§no provesti, a vjera kineskog naroda u socijalizam ce ojacati. Aka ne bude taka, socijalizam ne samo u Kini nego i u ostalim dijelovima svijeta bit ce ugrozen". 106 Ali 1978. godine Sovjetski Savez bioje neprijatelj Kine i sovjetski ekonomski model ocito se klimao. Posvuda oko Kine, na azijskoj strani Pacifika, privreda se brzo razvijala, u cemu su se osobito isticale privrede etnickih Kineza, gdje je tempo modernizacije i rasta bio brzi nego ikad prije u povijesti. Tako je jednoga hladnoga prosinackog dana 1978. u Pekingu doslo do dramaticnog zaokreta koji je na Dengovu inicijativu proveo Centralni komitet, a cilj zaokreta bio je osigurati ulazak Kine u kapitalisticku globalnu ekonomiju i informacijsku odnosno komunikacijsku mrezu (protivnici politike "otvorenih vrata" i "cetiriju modernizacija" cak ne bi razumjeli 106 Navedeno u Lam (1995: 5)

308

RAZVOJ I KRIZA NA AZIJSKOM PACIFIKU

ni sto te rijeCi znace), koristeCi se iskustvom cetiri azijska "tigra" (koje u Kini zovu zmajevima). Medutim, tim novim razvojnim putem trebalo se kretati taka da se ocuva "socijalizam", to jest vlast, kontrola i utjecaj Komunisticke partije kao predstavnika kineskog naroda. U tom smislu nije bilo bitne razlike izmedu toga sto se zbivalo u Kini i onaga sto ce Gorbacov pokusati uciniti u Sovjetskom Savezu samo sedam godina kasnije. Ali za razliku od Gorbacova kojije bio dovoljno bahat da nije ni pomisljao nato da to nece uspjeti, kinesko rukovodstvo je shvatilo da bi njegova vlast nad drustvom u razdoblju brzoga ekonomskog rasta i drustvenih promjena mogla doci u pitanje i da bi cijeli proces mogao iskoCiti iz tracnica socijalizma i krenuti prema "kapitalizmu s kineskim obiljezjima", a tada bi oni ostali bez posla. Denga i njegovu svitu s pravom je opsjedala ta misao, a sudbina Gorbacova i Sovjetskog Saveza u potpunostije potvrdila njihovu dijagnozu, harem prema njihovu misljenju. To je razlog zasto je "singapurski model" bio i jest tako popularan medu kineskim komunistickim vodama. Ideja o ubrzanom razvoju privrede i tehnologije u sredini u kojoj se nece popustiti pod pritiscima civilnog drustva, a mogucnost manevriranja na globalnoj sceni ostat ce u cvrstim rukama drzave, vrlo je privlacna za partiju Ciji je osnovni raison d'etre potvrda Kine kao svjetske sile uz ocuvanje komunisticke mitologije. Ipak, primjer malaga Singapura tesko bi se mogao preslikati na zemlju koja obuhvaca 20 posto covjecanstva. A sovjetsko iskustvo prijelaza na kapitalizam pod nadzorom komunistickog rezima zavrsilo je potpunim slomom. Stoga kineski komunisti plove krajnje oprezno i pragmaticno povijesnim vodama kojih nema ni na jednoj zemljopisnoj karti. I zato stvarni proces promjena u Kini ne slijedi Dengov pokusni nacrt s pocetka osamdesetih godina nego je rezultat ad hoc donesenih odluka od strane vise sudionika i pod utjecajem interesa, kompromisa, sukoba i saveza potaknutih politikom privrednih reformi i njezinim rezultatima. Ukratko: kineski ekonomski razvoj i modernizaciju tehnologije, u okvirima nove globalne ekonomije, vodi kinesko komunisticko rukovodstvo smatrajuci da je to prijeko potrebno sredstvo za jacanje nacionalne moCi i novoga nacela legitimnosti Komunisticke partije. U tom je smislu kineski komunizam devedesetih godina povijesni spoj razvojne i revolucionarne drzave. Alida bi ispunila takav strategijski cilj, Komunisticka partija koju su u devedesetim godinama vodili Deng Xiaoping, Jiang Zemin i Zhu Rongji, morala je racunati na niz vrlo teskih problema kao sto su: naCini integracije u globalnu ekonomiju; kontrolirana decentralizacija drzavne vlasti; upravljanje drustvenim proturjecjima izazvanim masovnim napustanjem sela i socijalnim nejednakostima; gusenje politicke demokracije; nadzor nad civilnim drustvom u nastajanju; uspostavljanje ravnoteze moCi i utjecaja unutar elite na vlasti drzeCi ideologe po strani, ali tako da se

309

KRAJ TISUCLJECA

ne riskira nastanak frakcija u vojsci i Partiji. Pokusat cu ta razna pitanja kratko obrazloziti ito u prilog sljedecoj opcoj hipotezi: slozeni cin uspostauljanja raunoteze postize se dobrim, ali ne zajamcenim, izgledima za buduci uspjeh, medusobnim isprepletanjem regionalnih razvojnih "drzava" s nacionalistickim projektom Kine kao vel ike siZe kojaje kadra zauuijek osloboditi se stranih vragoua. Kapitalizam i neizvjesna sudbina demokracije nisu drugo doli sredstva za postizanje toga osnovnog cilja, cak i po cijenu da tijekom toga procesa elita na vlasti izvuce znatnu korist iz novih izvora bogatstva i prestiza.

Guanxi kapitalizam: Kina u globalnoj ekonomiji Integracija Kine u globalnu ekonomiju pocela je pocetkom osamdesetih godina na pogresan naCin: politikom "posebnih ekonomskih zona", stvorivsi cetiri industrijske izvozno orijentirane zone, okrenute prema Hong Kongu, Makau i Tajvanu. Cilj otvaranja takvih zona bio je ponuditi jeftinu i discipliniranu radnu snagu i zemlju, u zoni oslobodenoj od poreza, stranim ulagacima, osobito multinacionalnim kompanijama kao platformu za izvoz. Ta podrucja su zamisljena kao prostor fizicki i pravno odvojen od preostaloga dijela Kine tako da se njime ne bi zarazio socijalizam. Kineske bi radnike transportirali u odredenu zonu, ali drugi kineski gradani ne bi imali pristup uta podrucja. Prema tom planu, posebne ekonomske zone privukle bi strani kapital i tehnologiju, donijele prihod i dragocjeno strucno znanje u Kinu. Projekt je isao za tim da stvori cetiri, a ne mnogo novih kineskih zmajeva, ali ovog puta pod nadzorom kineske ddave i u korist Kine kao cjeline. To nije uspjelo. RazgovarajuCi 1987. s visokim kineskim du.Znosnicima o tim problemima, shvatio sam sto je bila njihova osnovna pogreska: oni su proCitali o "novoj medunarodnoj podjeli rada" o kojoj su pisali neki zapadni marksisti, i povjerovali u nju, i bili su spremni ponuditi multinacionalnim kompanijama eksploataciju dijela kineske radne snage - uglavnom za cijenu transfera tehnologije. Ipak, kao sto sam im jednom pokusao objasniti, multinacionalne kompanije nisu imale interesa iCi u Kinu zbog jeftine radne snage, jer ih je tamo cekala politicka neizvjesnost i slabo razvijena infrastruktura, kad su istodobno mogle dobiti nesto slicno u mnogim zemljama u razvoju pod kudikamo povoljnijim politickim uvjetima. Multinacionalne korporacije htjele su prodrijeti na kinesko tdiste i posijati sjeme koje bi im u buducnosti omoguCilo ekspanziju i investicije. Ali za takvo nesto bio im je potreban pristup cijeloj Kini, a ne ogranicenom podrucju posebnih ekonomskih zona; i htjeli su uvesti vlastitu opremu bez trosarine ili s vrlo niskom trosarinom; i trebala im je sloboda da bi stvorili

310

RAZVOJ I KRIZA NA AZIJSKOM PACIFIKU

vlastitu mrezu dohavljaca i distrihutera. Jednom rijecju: htjeli su prodrijeti u kinesku privredu, ne samo zato da hi se koristili kineskom radnom snagom i zemljom nego radi izvoza. Ali njihovi ocigledni poslovni zahtjevi stavili su na muke razhorite kineske vode. S jedne strane, morali su stititi interese drzavnih kompanija koje hi izguhile svoje mjesto na trzistu konkurencijom stranih kompanija u Kini. S druge strane, ono sto je Kina doista trehala hio je izvoz industrijske robe i uvoz tehnologije i know-how-a, a ne jednostavno prepustanje kineske industrije stranim proizvodacima i stranim proizvodima koji hi preplavili kinesko tdiste. Tako, kadje kineska drzava konacno otvorila mnoga gradska industrijska podrucja stranom ulaganju i trgovini u sklopu politike 14 priohalnih gradova, putem ogranicenja i administrativnih propisa osiguralaje da proces tece pod nadzorom ddave. Multinacionalne kompanije reagirale su ogranicenim ulaganjima, i transferom tehnologije te neposrednim pregovorima s vladom o njihovu udjelu na tdistu. Kada sam intervjuirao neke ljude iz americkih i europskih kompanija u Sangaju i Pekingu 1987., opisivali su rad svojih kompanija kao neki industrijski otok u oceanu tehnoloske i ekonomske zaostalosti, a neke od tih kompanija uvozile sui do 90 posto inputa potrebnog za proizvodnju. Nitko nije ostvarivao dohit. U zamjenu za nazocnost u Kini, nadajuCi se dace imati bolje mogucnosti u buducnosti, strane kompanije su ulagale kapital i provodile transfer stare tehnologije. Od tada su se stvari promijenile, i proizvodnja japanskih, americkih i europskih kompanija znatno se povecala, osobito putem trzista visoke tehnologije koja se uvozila po nalogu ddave, i putem regionalnih tdista sto su pod zastitom pokrajinskih vlasti (npr. Volkswagen u Sangaju, njemacko pivo u Sendangu). Neki simholicni ugovori, kao onaj o ulaganju milijarde americkih dolara General Motorsa 1994., pokazuju odlucnost vlade da namami strane investitore. lpak, harem do devedesetih godina, multinacionalne korporacije i zapadni ijapanski investitori nisu glavna veza izmedu Kine i glohalne ekonomije. I doista, kao sto se vidi u tahlici 4.1, izmedu 1979. i 1992. od 116,4 milijardi dolara koji su investirani u Kinu 71,2 posto doslo je iz Hong Konga i Tajvana, 7 posto iz SAD-a i 5,8 posto iz Japana. Udio u investicijama pojedinacnih europskih zemalja cakje i manji. Slicno tome, samo mali dio kineskog uvoza potjece iz zemalja OECD-a. S druge strane, ne racunajuci prodaju oruzja, znatni dio kineskog izvoza (iii iz kineskih tvrtki ilijoint venture kompanija lociranih u Kini) ide u zapadnu Europu i Sjedinjene Arnericke Drzave. Doista, Cini se daje SAD u opasnosti da ima trgovacki deficit s Kinom veCi nego s ijednom drugom zemljom. Ali za tu novu konkurentnost Kine nisu zasluzna neucinkovita drzavna poduzeca, a rijetko sektor privatnih poslovnih tvrtki kojijejos u povojima. Konkurentnost se razvila zahvaljujuci investicijama, know-how-u i dohrom poznavanju svjetskih trzista od strane kineskih ulagaca koji 311

KRAJ TISUCI.JECA

Tabhca 4. 1 Ugovoreno strano ulagon1o u Kmu prema tzvoru, 1979 -1992. (u mdi1un1mo USD, u zagradamo postotok ud1elo)

Zeml1o ukupno Hong Kong To1von SAD Japan

1979-90.

1991

1992.

1979-92.

45244 (100) 26480 (58,5) 2000 (4,4)

12422 (100) 7 531 (60,6) 1 392 (11 ,2) 555 (4,5) 886 (7, 1)

58736 (100) 40502 (69,0) 5548 (9,4) 3142 (5,3) 2200 (3,7)

116402 (100) 74513 (64,0) 8968 (7,7) 8163 (7,0) 6748 (5,8)

4476 (9,9) 3662 (8,1)

lzmeau 1979 1 1989 ukupno 1e vrqednost ugovorenth stronth ulogan1a u Kmu tznosda 32,37 mdqordt USD; reoltztrano 1e 15,61 mdqordt, odnosno 48% Uzmemo It tth 48% koo stvorno strono ulogon1a, ukupno reoltztrano strano ulogon1o u Kmu tznostlo su tzmeau 1979. 1 1992 oko 56 mdtlardt USD. /zvor Sung (1994 50)

.Zive izvan Kine i suraduju s posebnom vrstom institucijskih partnera (vidi dalje u tekstu), te cine temeljnu vezu izmedu Kine i globalne ekonomije u osamdesetim i devedesetim godinama. Ta etnicka veza u globalnoj kineskoj integraciji doistaje izvanredna prica s mnostvom prakticnih i teorijskih implikacija. Nju valja ispricati, kao sto je uCinio You-tien Hsing107 bez pretjerane romantike i anegdota kakve su obicno prisutne u istrazivanjima u stilu kucne radinosti povezane s "kineskim poslovnim mrezama" sto djeluju u "kineskom krugu". Te poslovne mreze kineskih zajednica bitne su za suvremeni razvoj Kine, i one su ozivjele iskoristivsi mogucnost sto ju je pruzila "politika otvorenih vrata". Ulaganje u Kinu bilo je riskantno, ali na gotovo netaknutom trzistu i uz zanemarive troskove radne snage moglo je donijeti veliku dobit onome tko se znao snaCi u tome slozenom okruzenju. Kineski ulagaCi iz Hong Konga i Tajvana iskoristili su otvaranje, osobito podrucja u delti rijeke Zejianga i drugih dijelova juzne Kine, za decentralizaciju svoje proizvodnje u trenutku kada su veCi proizvodni troskovi kod kuce i smanjenja izvoznih stopa prijetili ugroziti njihov konkurentski polozaj. Da bi rizik bio sto manji, koristili su se guanxi (veze) mrezama, posebno trazeCi ljude iz istoga kraja (tong-xiang), koji su samim tim bili rodaci ili prijatelji. Izgradnja infrastrukture potrebne za uspostavljanje veza sa svijetom (hotela, poslovnih usluga, aerodroma, cesta i drugih objekata) stvorila je u neposrednoj blizini veliko tdiste za velike hongkonske kompanije koje su se upustile u takvu vrstu ulaganja na sa107 Hsmg (1999.)

312

RAZVOJ I KRIZA NA AZIJSKOM PACIFIKU

mom pocetku procesa privredne reforme Ga sam uzivao u jednomu takvom hotelu kojije izgradila kompanija iz Hong Konga u Guangzhou 1983.). Kao sto je izlozeno u prvoj knjizi, u sestom poglavlju, hongkonska megaregija koja obuhvaca Hong Kong - Shenzhen - Guangzhou - Zhuhai - Makao - deltu Zhejianga, a napucuje ju oko 60 milijuna ljudi, postala je do pocetka devedesetih godina ekonomska cjelina, CineCi tako jedno od potencijalnih globalnih cvorista 21. stoljeca. Sangaj je uzvratio istom mjerom te je uz podrsku politicke elite iz Pekinga, kojim uglavnom dominira "sangajska grupa", otvorio pocetkom devedesetih godina novu poduzetnicku zonu Pudong, kojaje na putu da postane glavno financijsko i najmodernije usluzno srediste u Kini. Kada su se uspostavile investicijske mreze iz Hong Konga i Tajvana krajem osamdesetih, kapital je nahrupio sa svih strana svijeta, najvise od prekomorskih Kineza iz Singapura, Bangkoka, Penanga, Kuala Lumpura, Dzakarte, Kalifornije, New Yorka, Kanade i Australije. Statisticka premoc Hong Konga zapravo je fatamorgana. Ona je odraz upravljanja mnogobrojnim investicijskim sredstvima koja dolaze od kineskih tvrtki iz Hong Konga. To bi trebalo tumaciti kao "globalni kapital". Ali tim "globalnim kapitalom"' koji moze dolaziti iz bilo kojeg izvora, od japanskih banaka do opranog novca, upravlja i vekim dijelom ga nadzire kineska poslovna mreza, najcesce utemeljena na rodbinskim odnosima, uzajamno povezanim u siru mrezu, unatoc zestokom suparnistvu za odreden dio trzista i projekte. Zasto kineski poslovi imaju prednost pred stranim ulagacima, i zasto je za njih poslovanje manje riskantno nego za zapadne ilijapanske ulagace u nesigurnim uvjetima prvobitnog kapitalizma u Kini? Postao sam sumnjicav glede kulturoloskih objasnjenja koja se pozivaju na dobru obavijestenost i osobne veze. Na koncu konca, u Yangovu odlicnom antropoloskom prikazu djelovanja seoskih renqinga (rodaka) i gradskih guanxija u suvremenoj Kini, 108 ne nalazim bitnu razliku spram onoga sto sam vidio u Latinskoj Americi. Pa ipak, investitori iz SAD-a dominiraju u privredama Latinske Amerike desetljeCima. U Meksiku, jednoj od, iz mojega iskustva, najvise guanxi-orijentiranih zemalja, pocetkom devedesetih godina doslo je do navale izravnih medunarodnih investicija a da pri tome nije bilo potrebe za veCim posredovanjem Meksika. Meksicke poslovne mreze nastavile su izvoziti svoje ustede u inozemstvo umjesto da ulazu u Meksiko. U slucaju Kine, prekomorske kineske poslovne mreze doista su glavni posrednik izmedu globalnoga kapitala, ukljucujuCi prekomorski kineski kapital, i kineskih tdista i industrijskih izvozno orijentiranih zona. Ali to nije tako zato sto i oni i njihovi partneri s juga Kine vole bakalar kuhan na pari. To je tako zato stoje visestruka povezanost Kines globalnom ekonomijom zapravo lo108 Yang (1994.)

313

KRAJ TISUCLJECA

kalna, to jest, odvija se preko veze izmedu prekomorskih kineskih poslova i lokalnih i provincijskih vlasti u Kini, sto je sui generis kapitalisticke klase koju Hsing naziva "hirokratskim poduzetnicima" .109

Kineske regionalne "razvojne drzave" i birokratski (kapitalisticki) poduzetnici Da hi svladao ideoloski otpor KP Kine i visokih casnika Narodnooslohodilacke vojske prema privrednoj reformi, Deng je trazio podrsku lokalnih i pokrajinskih vlasti od pocetka reforme. U namjeri da smanji moe konzervativne struje koja se koncentrirala u pekinskim uredima i sjevernim provincijama, uveo je nacelo yindizhiyi ("svakoj lokalnoj jedinici prema njezinim znacajkama"), proveo tijekom osamdesetih znatnu fiskalnu decentralizaciju- udio centra u BDP-u pao je s 37 posto u 1978. na 19 posto u 1992., a udio centra u ukupnim poreznim prihodima cinio je samo 35 posto u 1993. godini. 110 Posehnu paznju posveCivao je Guandongu i Sangaju, koji su tradicionalno hili veza Kines vanjskom trgovinom i ulaganjem. Godine 1992. krenuo je na svoj glasoviti nanxun ("carski ohilazak") Juga, osohito poticuCi Guandong da prestigne azijske pacificke zmajeve uhrzavanjem stope rasta i otvaranjem medunarodnoj ekonomiji. "Sarno razvoj", tvrdio je, "prolazi na testu razuma". 111 Guandong, Sangaj, alii veCina drugih provincija i lokalnih jedinica, drzeCi Denga za rijec, ucvrstili su svoju ekonomsku autonomiju i u fiskalnoj i u kreditnoj politici kako hi financirali vlastitu infrastrukturu, pokrenuli nove poslove i privukli strane ulagace. Pretjerana zahuktalost ekonomije i, kao posljedica toga, razdohlja visoke inflacije 1988., 1992. i 1993. prisilili su centralnu vladu da pojaca kontrolu i opozove fiskalnu decentralizaciju uspostavivsi 1993. dvojni porezni sustav prema kojemu je centralna vlada zadrzavala vlastiti izvor prihoda. Pokrajinske vlasti, s Guandongom na celu, upotrijebile su svoju novu politicku i ekonomsku snagu i suprotstavile se takvoj shemi razdiobe prihoda. Ali njihova velika zelja za autonomijom (potaknuta njihovim novim bogatstvom) nije se temeljila toliko na uzimanju sredstava od centra koliko na stvaranju vlastitih izvora prihoda, pri cemu su rabili upravo slobodu odlucivanja i manevriranja. Ako je Deng namjeravao potaknuti kolektivno poduzetnistvo (mozda je previse ocekivati to od pragmaticara kakav je on bio), onda je u tome i uspio. Pokrajinske i lokalne vlasti u Kini (koje sam zbogjednostavnosti svr109 Hsing (1999.) 110 Larn(1995:88) 111 Naveo Lam (1995: 132)

314

RAZVOJ I KRIZA NA AZIJSKOM PACIFIKU

stao pod "regionalne") ulagale su u nove tdisno orijentirane poslove, cesto ulazuci zajedno sa stranim investitorima, postavsi taka izvorom "privatne" kapitalisticke akumulacije kapitala, kao kolektivni poduzetnici koji dijele dobit od svojih poduzeca. Na ddavna poduzeca (tvrtke koje su bile "potpuno u vlasnistvu naroda") otpadalo je 1993. godine 48,4 posto ukupne vrijednosti industrijske proizvodnje; na privatno vlasnistvo (ukljucujuCi poslove u kojima su sudjelovali strani partneri) otpadaloje samo 13,4 posto, dokje "kolektivno poduzetnistvo" (to jest poslovi u kojima su sudjelovali odredeni dijelovi drzavne uprave, veCinom regionalni i privatni investitori) cinilo 38,2 posto ukupne proizvodnje s tendencijom rasta). 112 Nadalje, industrijska proizvodnja nije hila glavni sektor u koji su ulagale regionalne vlade i njihovi strani partneri, najcesce Kinezi koji su zivjeli izvan Kine. Strani ulagaCi su na pocetku krenuli s izgradnjom gradevinskih objekata: bilo je to manje riskantno i brzo isplativo u zemlji Cija su se priobalna podrucja ubrzo pretvorila u golema gradilista, i bilo je odskocna daska za ulazak u lokalne mreze. Osim toga, nadzor nad zemljistem bio je neupitni resurs za lokalne i pokrajinske vlasti. Financije su takoder bile kljucni sektor za jacanje autonomije pokrajina i uvodenje kapitaiistickoga privrednog upravljanja. Smion financijski eksperiment opet je pokrenula vlada Guandonga vee pocetkom 1981. godine. Guandonski ogranak Narodne banke dobio je autonomiju i mogao je koristiti odredenu kolicinu kapitala i odobravati kratkorocne i srednjorocne zajmove. 113 Provincija je dobila vlastitu financijsku instituciju, Guandonsku banku za razvoj cije je osnivanje odobreno 1988. godine. Tadaje Guandongu takoder dopusteno osnivanje trzista dionica i vrijednosnih papira, otvaranje centara za devizno poslovanje i vodenje deviznih racuna. Provincija je takoder mogla dobiti strane kredite i izdavati vlastite obveznice u inozemstvu uz odobrenje iz centra. Kada je sredisnja vlada 1994. uvela mjere stednje, vlasti u Guangzhou pocele su prikupljati novcana sredstva s medunarodnih financijskih trzista, iii preko stranih partnera iii iz Medunarodne zaklade Guangzhou u vlasnistvu gradske uprave i Investicijske korporacije, te putem tvrtke Yuexiu iz Hong Konga.U 4 U razdoblju izmedu lipnja i studenog 1994., usred nacionalnih mjera stednje, sest stranih banaka u Gaungzhou odobrilo je kredite u visini od 380 milijuna americkih do lara lokalnim poduzeCima. 115 U z posudbu iz inozemstva, Guandong je takoder privukao kapital iz drugih provincija u Kini. Dakle, dok su mnoga podrucja sredinom devedesetih godina trpjela zbog mjera stednje, gradovi i okruzi u delti rijeke Zhejianga nastavili su sa 112 113 114 115

Lam (1995: 94-5) Cheung (1994: 26-39) Lu (1994a) Lu (1994b)

315

KRAJ TISUCLJECA

svojim planovima za ekspanziju, s proracunima dva do pet puta veCim nego sto su dopustaii centraini drzavni pianovi, financirajuCi ga obveznicama i zajmovima. Usred prepirke o pretjeranoj zahuktaiosti ekonomije, gradonaceinik Dongguana, grada kojije smjesten u deiti rijeke Zhejianga, izjavio je: "Poduzmemo Ii mjere opreza, kako bi delta rijeke Zhejiang mogia sustiCi cetiri istocnoazijska zmaja da smo oprezni?" 116 Guandongske Iokaine viasti privukie su kapital nudeci vrio visoke kamatne stope (18-20 posto, osam puta vise od provincija Secuan iii Hunan), pod paroiom "voda se siijeva u nizine, ljudi se penju u visine, a novae ide tamo gdje je profit", sto pokazuje kako su se tvorci kineskih siogana brzo prilagodiii i usvojiii kapitalisticka naceia. 117 Sarno zahvaijujuCi tome sto su imali pristup vanjskim izvorima novca, Guandong, Sangaj i druga podrucja u Kini koja su imaia brzi rast mogia su izbjeCi ekonomskoj kontroii centrainoga pianskog sustava. Taj sustav jos uvijek djeluje, ali njegova glavna ulogaje potpomaganje neproizvodnoga driavnog sektora i osiguravanje prihoda u skladu s prioritetima centra. N ajvazniji prioriteti su ulaganje u tehnologiju i vojsku i odrzavanje drzavnog i partijskog aparata. Kroz takve i slicne procese, pojaviia se u Kini nova kapitalisticka klasa, koja se uglavnom sastoji od "birokratskih poduzetnika ", to jest pojedinaca (najCe8ce clanova Komunisticke partije) koji imaju pristup resursima zahvaljujuCi tome sto nadziru drzavne institucije i financije. KoristeCi se tim resursima, oni ulazu u biznis u ime drzavnih institucija koje predstavljaju, iii kao pojedinci ili udruzeni s drugom birokracijom ili, sve cesce, povezujuCi se sa stranim ulagacima. Ta mjesovita poduzeca jezgra su novoga kineskog kapitalizma. To je krajnje decentraliziran kapitalizam jer u svojemu nastajanju slijedi obrise pokrajinskih i lokalnih udruzenja i poslovnih mreza s kojima se ta udruzenja povezuju. Za takav kapitalizam mogii bismo reCi daje oligopolan na Iokalnim tdistima, a konkurentan na nacionainom i medunarodnom tdistu. To je takoder kapitalizam u kojemu se zna da se mora proizvesti dovoijno viska jer dio dobiti ide (formainim iii neformainim putem) visokim drzavnim siuzbenicima iako nisu izravno ukijuceni u biznis, zatim nepozvanim ali neizbjeznim pratiocima Iokalnih i provincijskih poduzeca, kao sto su visoki vojni casnici i partijski kadar cijaje zastita neophodna kako bi se pianska privreda drzala podaije od poduzeca. Taj proces "razvoja birokratskoga kapitalizma" do sredine devedesetih godina bio je pod nadzorom drzave. Medutim, kako se trzisna ekonomija siriia, postaio je sve teze odrzavati poiiticki nadzor a da se ne izazove kaos. Tome su bila tri giavna razioga. Prvo, centri akumuiacije kapitaia bili su najcesce u rukama pokrajinskih i Iokalnih poduzeca, izravno povezanih sa 116 Naveo Lu (1993.) 117 Navedeno u Hsing (1997.)

316

RAZVOJ I KRIZA NA AZIJSKOM PACIFIKU

stranim financijskim trzistima. Drugi se razlog odnosi na brzi rast tisuea gumina ("spekulanti zaludeni vrijednosnicama") koji su, sluzeCi se informacijskom tehnologijom, trgovali na burzama Pekinga, Sangaja i Sencena s bilo kojega mjesta u Kini, i usmjeravali stednju izmicuCi drzavnoj kontroli. I treCi, temeljni razlog bio je to sto se nova ravnoteza moCi u Kini oddavala po vrlo slozenom obrascu meduovisnosti centra i regija koje je povezivala partija i vojska. Bilo kakav odlucni pokusaj koji bi dosao od centra da se smanji regionalna privredna autonomija, osobito bogatim provincijama, ne bi samo ugrozio privredne reforme (koje se prvenstveno zasnivaju na kapitalizmu pokrajisnkih vlasti) vee bi doveo u pitanje krhki status quo sto je postignut u reformiranoj komunistickoj drzavi, pod zajednickom krilaticom kineske nacionalne moCi i Dengove parole "velicanstveno je biti bogat".

Je li oluja prebrodena? Kina u azijskoj ekonomskoj krizi Krajem 1999. godine Kina je jos uvijek na putu privrednog rasta od oko 7 posto. Medutim, taj je rast uvelike ovisio o velikim drzavnim rashodima radi poticanja ekonomije kojaje trpjela devalvaciju, s cijenama koje su ujesen 1999. padale vee dvadeset treCi mjesec zaredom. lzvoz je u 1999. pao oko 5 posto, a trgovinski visak pao je vise od 60 posto. lpak, taj je visak i dalje bio 8 milijardi dolara, dok su pricuve strane valute iznosile 150 milijardi. Nizak drzavni dug (oko 10 posto BDP-a) dopustao je da se poveeanim proracunom financira antiinflacijska vladina politika. lpak, ekonomska buduenost hila je neizvjesna jer razvoj Kine uvelike ovisi o uspjehu cijele azijsko-pacificke regije. Stovise, usprkos pocetnom uspjehu u obrani juana od spekulativnih napada, dok ovo budete citali, kineska valuta vee ce vjerojatno devalvirati. Jos nerijeseno vrlo vazno pitanje jest za koliko. U razdoblju izmedu 1997. i 1998. Kinaje ucvrstila svoju ekonomsku moe i zaddala relativnu stabilnost oduprijevsi se razornim napadima financijskih tokova i izbjegavsi recesiju. Kineska se vlada osjeeala dovoljno jakom cak i da spasi hongkonski dolar od devalvacije. Odlucnost NR Kine koja je poddala hongkonski dolar s cvrstom valutom iz rezervi, u vrijednosti od 140 milijardi americkih dolara, omogucila je hongkonskom deviznom sustavu da se oddi, harem za neko vrijeme. Kina je imala vrlo jake razloge za poddavanje hongkonske ekonomije i neovisno o Cinjenici da je tada cijeli teritorij bio u sastavu Kine. Kineska vlada i banke su najveei vlasnici zemlje i pripadaju medu najveee dionicare u Hong Kongu pa su pokusali smanjiti svoje gubitke. Alijosje vaznija cinjenica daje Hong Kong za Kinu glavni izvor stranih ulaganja, veCinom iz kineskoga prekomorskog biznisa, 317

KRAJ TISUCLJECA

koja se provode preko hongkonskih tvrtki. Stabilizacija Hong Konga bilaje bitna za povezivanje medunarodnih investitora s kineskim tdistem u doba kad se Kina morala oduprijeti odljevu kapitala. U namjeri da ocuva stabilni devizni tecaj hongkonskog dolara i juana, Kina je bila spremna zrtvovati ponesto od svoje trgovinske konkurentnosti, buduCi da je uvoz iz konkurentskih azijskih zemalja postao znatno jeftiniji kao posljedica devalvacije njihovih valuta. Kinaje trpjela zbog dviju stvari: rast izvozaje osjetno pao, a stopa rasta palaje s 22 posto u 1997. na otprilike 5 posto u 1988. Odljev pak kapitala, kao i u drugim azijskim zemljama, naglo se povecao: 20 milijardi americkih dolara izasloje iz zemlje 1997., a mnogo veca svota u 1998. jer su se investitori bojali devalvacije juana. Pa ipak, uzevsi u cjelini, posljedice krize puno su se manje osjetile u kineskoj ekonomiji nego u ostalim azijsko-pacifickim zemljama. Zbog daljnje analize bitno je razumjeti zasto je bilo tako, cak i u slucaju dana kraju Kina budejako pogodena novim valom azijske krize. Glavni cinitelj kojim se moze objasniti relativna sposobnost Kine da ublazi posljedice soka sto ga izaziva kriza 1997.-98. jest ogranicena integracija u globalnu ekonomiju, osobito njezinih financijskih tdista. Juan nije potpuno konvertibilna val uta pa je mnogo bolje zasticen od spekulativnih napada nego valute kojima se trguje na otvorenim trzistima. Bankarski sustav u Kini je 1997. i 1998. godine imao isto takve probleme kao i onaj u Japanu. Banke su imale nenaplative dugove u visini od barem 240 milijardi americkih dolara, a veCina njih bila je nesolventna. Drugi izvjestaji, tvrtke Standard & Poor, navode da su losi krediti cinili oko 60 posto kineskog BDP-a. Medutim, vlada je sanirala banke, proglasavajuCi stecaj samo u okolnostima kada je imala kontrolu. S druge strane, zbog jakog nadzora stranoga kreditiranja, kineske banke nisu unistili strani kratkorocni dugovi sto je bio izvor financijskih kriza u ostalim azijskim zemljama. Unatoc cinjenici da su neke banke posudivale devize preko hongkonskih banaka, hongkonski tampon sprijeCio da u Kini dode do panike izazvane financijskim slomom kakva je zahvatila Indoneziju i Juznu Koreju. Tako su veze koje su izmedu kineskoga financijskog sustava i globalnih tdista bile pod kontrolom kineske vlasti omogucile da se Kina odupre kretanju neobuzdanih financijskih tokova koji su zahvatili cijeli svijet. Drugi Cinitelj koji je Kini pomogao ostati na razvojnom putu bilo je to sto je ddava odredivala kojim tempom ce se Kina ukljucivati u medunarodnu trgovinu. Iako je Kina ubrzavala svoj ulazak u Svjetsku trgovinsku organizaciju, pa povezano s tim i politiku otvorene trgovine, 1998. godine ona je kompenzirala pad izvoza ogranicenjima na uvoz i tako je odrzala zdravu tekucu bilancu. Da bi zaustavila dotok jeftinih finalnih proizvoda koji su dolazili iz konkurentskih azijskih zemalja na njezina tdista, Kina 318

RAZVOJ I KRIZA NA AZIJSKOM PACIFIKU

je pribjegla administrativnim mjerama i pojacala kontrolu deviza uvoznih kompanija u korist domace proizvodnje. U kljucnom sektoru visokorazvijene tehnologije i industrijske robe velike vrijednosti, drzavaje mogla kontrolirati uvoz zahvaljujuCi dobroj tehnoloskoj opremi razvijenog dijela svoje industrije. Doista, iako se mnogo pisalo o zastaijelosti sektora drzavnih poduzeca, neke od kompanija koje nadzire drzava, osobito na podrucju telekomunikacija, povecale su produktivnost i kvalitetu tehnologije osvajanjem kineskog tr:lista, natjecuCi se sa stranim konkurentima, cak i u proizvodnim asortimanima koje strane kompanije proizvode u Kini. OslanjajuCi se na kompanije pod kontrolom dr:lave, kao sto su Huawei, Datang i Veliki zmaj, kineske kompanije povecale su svoj udio na kineskom tr:listu telekomunikacija od 10 posto u 1995. na oko 55 posto u 1998. godini. Dok je vladina podrska za neke ugovore, osobito u provincijama, pomogla kineskim proizvodaCima, oni koji prate razvoj industrije smatraju da su u kineskih lokalnih industrijskih proizvodaca za svladavanje strane konkurencije najzasluzniji: visoka kvaliteta, naporan rad, niske place, inovativni inzenjeri i napor ulozen u istrazivanje i razvoj. Slican trend zamijecenje i u automobilskoj industriji gdje prodaja automobila marke Alto, koji proizvodi posve kineska kompanija N orinco, ide tako dobro da moze konkurirati uvozu stranih automobila. 118 Prema tome, mogucnost unaprjedenja, zastite i ekspanzije industrijske proizvodnje, usmjerene prvenstveno prema domacem tr:listu, najviseje utjecala nato da se izbjegne dramaticni privredni pad, harem u vrijeme te krize. lpak, nijedna od navedenih okolnosti ne bi bila izvukla Kinu iz potencijalne recesije, da nije bilo vladinih ekonomskih mjera. Zhu Rongji, novi premijer od ozujka 1998. i kreator antiinflacijskog programa tijekom devedesetih godina, shvatio je, puno prije Medunarodnoga monetarnog fonda, da je pravi problem s kojim se suocila Azija deflacija, a ne proracunski troskovi. Dakle, umjesto da se obrusi na privredu i uvede mjere stednje, na sto je MMF prisiljavao Indoneziju, Tajland i Juznu Koreju, kineska se vlada upustila u provedbu vrlo ambicioznog plana za dr:lavnu potrosnju, od cegaje veCina sredstava utrosena na infrastrukturu i stambenu izgradnju. Da bi osigurala novcana sredstva, vlada se oslonila na stednju deponiranu u drzavne komercijalne banke Cijaje vrijednost, procjenjuje se, iznosila 560 milijardi americkih dolara. U namjeri da koristi banke kao posrednike, vlada je najprije upotrijebila 32 milijarde americkih dolara za ozivljavanje rada banaka i dopustila im da opet zapocnu kreditno poslovanje i na taj nacin potaknu privredu. Dakle, cini se da je pocetni uspjeh u prebrodivanju financijske krize zapravo bio keynezijanizam sirokih razmjera na djelu, zasticen od razornih financijskih tokova, i voden mjerama za deviznu i trgo118 The Economist (1998: 64-6)

319

KRAJ TISUCLJECA

vinsku kontrolu sto ih je donijela vlada. Glavni problemi, koje cu detaljnije analizirati u sljedecem poglavlju, ostaju nerijeseni i niposto nije sigurno da Kina moze ostati "malo globalna" i "malo kapitalisticka" s komunistickim rukovodstvom na celu drzave ijakom drzavnom intervencijom u ekonomiji. Ipak, prvi rezultati kineskog iskustva u prebrodivanju krize, za razliku od onoga sto se dogodilo na drugim svjetskim "tdistima u nastajanju", Cini se da idu u prilog onim argumentima koji zagovaraju jaku ulogu drzave u ublazavanju posljedica globalizacije.

Demokracija, razvoj i nacionalizam u novo) Kini Oni koji se have novom Kinom cesto zapocinju svoja predvidanja implicitnom pretpostavkom da je razvoj nuzno povezan s demokracijom. Tako prognoziraju iii postupno odumiranje ili nagli slom komunisticke vlasti buduCi da se razvija nova urbana srednja klasa i rada jace, utjecajnije gradansko drustvo. Vee sada, dostupne informacije ne podupiru takva stajalista. Mreza komunistickih partijskih organizacija ima cvrstu kontrolu cak i nad dobrovoljnim udrugama i ostalim oblicima civilnog zivota. Partija zadire u sve pore shimin shehui (civilnog drustva). Mediji su otvoreni i have se raznovrsnim saddajima ali u okvirima politicke korektnosti. Postoje novi elektronicki mediji, ali cak i strani satelitski programi, kao sto je TV program "Murdoch's Star", provode neku vrstu autocenzure kad je rijec o kineskoj politici, da ne bi izgubili golemo trziste. U Kini postoji Internet ali Kina je jedina zemlja na svijetu koja ima neki nadzor nad sadrzajima i prikljuccima na Internet iako to ide na stetu njezina ukupnog pristupa Mrezi. Sto se tice srednje klase, ona je prezauzeta zaradivanjem novca i trosenjem, opravdavajuci tako Dengovo vulgarnoekonomsko shvacanje nove faze revolucije. Nadalje, u situaciji u kojoj su se ljudi posvetili svojoj osobnoj "prvobitnoj akumulaciji" i gdje je pristup drzavnim institucijama i resursima sto su pod nadzorom Partije preduvjet za ulazak u biznis, a mogucnosti ima na pretek, malo je onih koji su zainteresirani za rusenje sustava ili njegovo potpuno otvaranje. Zato je guanxi toliko vazan ali istodobno i tako ovisan 0 formalnom sustavu planske privrede cije zaobilazenje cini glavni izvor dodatnih prihoda za njegove cuvare. Trzisni sustav u nastajanju konkurentanje u odnosu najos uvijek pretezno dirigiranu ekonomiju, te se, koristeCi se svojom prednosti, ubacuje u pukotine postojeceg sustava. Uz malo domisljatosti i dosta rizika u provedbi svojih zamisli, nova urbana srednja klasa moze izbjeCi komunisticku kontrolu i zaboraviti svoju odbojnost prema drzavi sve dok posao napreduje i njihove obitelji dobro zive. 320

RAZVOJ I KRIZA NA AZIJSKOM PACIFIKU

Sigurno je da u Kini ima mnogo ljudi koji su demokratski orijentirani, osobito medu inteligencijom i studentima. A u tako velikoj zemlji lako je nabrojiti stotine tisuca takvih ljudi koji uglavnom zive u podrucju metropola. Ali iz dogadaja na Tiananmenu mogle su se izvuCi pouke. S jedne strane, pokazalo se daje komunisticka drzava cvrsto odlucila ne izgubiti kontrolu. tijekom tranzicijskoga razdoblja. S druge strane, takoder se pokazalo, iako se to cesto ne priznaje, da se studentski pokret i mogao razviti do te mjere do koje se razvio upravo zahvaljujuCi relativnoj toleranciji (ako ne i poticaju) sto ju je omogucio Zhao Ziyang koji se do kraja angazirao u borbi protiv lijeve struje unutar Partije. Tko je koga izmanipulirao (na primjer, nije li studente izmanipulirala lijeva partijska struja da bi izazvala ostru reakciju cuvara zakona i reda i time dovela do svrgavanja Zhao Ziyanga i do protureforme), vjerojatno nikada necemo doznati. Ali postalo je jasno da je pokret bio ogranicen, da muje nedostajala siroka narodna podrska i daje njegova sudbina u potpunosti ovisila o unutrasnjim sukobima u KP Kine. Dakle, mogucnosti za jacanje i sirenje jednog autonomnoga civilnog drustva i za razvoj politicke demokracije bitno ce ovisiti o tome koliko je KP Kine sposobna ocuvati jedinstvo i koliko ce vjesto kineska drzava izgladiti sukobe medu razlicitim razinama vlasti i medu provincijama koje se natjecu za ekonomsku premoc. Za rjesavanje obaju ovih problema od kljucne je vaznosti snaga, jedinstvo i orijentacija Narodnooslobodilacke vojske. Vjerojatno ce se pokazati da je glavno politicko naslijede sto ga je ostavio Deng, njegovo vjesto manevriranje na minskom polju zapovijedanja vojskom. Pocetkom devedesetih godina proveo je, prilicno uspjesno, cetiri kljucna zahvata. Prvo, 1992. uklonioje lijevu opoziciju, ideologe i nepouzdane visoke casnike, osobito smjenjivanjem generala Yang Shangkuna, potpredsjednika Centralne vojne komisije, zajedno s njegovim bratom i jos tri stotine casnika koji su bili pod sumnjom 1992. da namjeravaju organizirati ljevicarsku frakciju. Drugo, odluCio je postaviti na najvise polozaje casnike koji su bili za reformu dok je prema tradicionalno lijevoj struji vojske zauzeo pomirljivi stav sve dok se ne bi pokazalo da kuju zavjeru protiv svojih novih zapovjednika. Vojska je takoder dobila vise predstavnika u najvisim partijskim rukovodeCim tijelima: na 14. kongresu KP Kine 1992. godine predstavnistvo vojske u Centralnom komitetu skocilo je s 18 na 22 posto, a profesionalni vojni casnik general Liu Huaquing dobio je stalno mjesto u Politbirou. Trece, uz podrsku vojnih zapovjednika Deng je poceo vise isticati vaznost profesionalizma i tehnologije za stvaranje, kako ih je nazvao, "elitnih jedinica s kineskim obiljezjima". Kineska Narodnooslobodilacka vojskaje, kao i sovjetska, bila impresionirana najmodernijim oruzjem i zapadnim zracnim snagama u Zaljevskom ratu, sto je oslabilo polozaj onih casnika koji sujos uvijek zagovarali taktiku svenarodnog ratovanja uteme321

KRAJ TISUCLJECA

ljenu na ideoloskim motivima. Stoga je vojska odlucila podrzati ekonomsku i tehnolosku modernizaciju kojaje bila nuzna da bi kineske vojne snage dostigle razinu razvoja potrebnog za ratovanje u 21. stoljecu. Posljednje ali ne najmanje vazno bilo je da su Deng i Jiang u potpunosti osigurali sudjelovanje Narodnooslobodilacke vojske u kineskom privrednom "zlatnom rudniku". Vojne tvornice dobile su mogucnost da svoje proizvode plasiraju na civilno trziste, sto su prilicno uspjesno Cinile oslanjajuCi se na carinsku zastitu od uvoza iz inozemstva. Pojedini casnici bili su postavljeni u ddavna poduzeca i u drzavne nadzorne agencije, i bilo im je dopusteno ubirati dobit od svojih trgovackih djelatnosti. Pokrajinske vlasti slijedile su tu politiku i tako se na tisuce vojnih casnika naslo u upravnim odborima novog "kolektivnog biznisa" i postalo dijelom nove klase birokratskih poduzetnika. Nadalje, buduCi da se aktivni vojni casnici nisu mogli potpuno posvetiti tom poslu, otvorila se nova mogucnost za njihove sinove i kceri, u Kini i u Hong Kongu, pa se golema mreza isprepletenih obiteljskih interesa povezala s prekomorskim poslovnim mrezama, birokratskim poduzetnicima, partijskim rukovodiocima, celnicima Narodnooslobodilacke vojske i njihovim obiteljima, pretvorivsi tako kinesku vladajucu klasu u mrezu u kojoj je politicki polozaj nerazdvojno vezan za poslovne interese. Zapravo, preobrazba kineske Narodnooslobodilacke vojske od bastiona ljevice u poslovno orijentiranu instituciju otislaje predaleko glede politickih interesa kineske drzave. Godine 1998. Jiang Zemin objavio je nekoliko uputa da bi ograniCio sudjelovanje visokih casnika u biznisu, jer se pogorsavala disciplina i vojna spremnost u vojsci zato sto su se mnogi casnici previse posvetili poslovnim pothvatima. Ipak, opcenito gledajuCi, vojskaje i nadalje vazan dio nove, profitabilne ddavne kapitalisticke privrede u Kini. Dakle, osiguravsi jedinstvo Partije i vojske novim uzajamnim ekonomskim sponama i ocuvavsi kontrolu nad drustvom, cini se daje kineska komunisticka drzava spremna za postupni prijelaz na ekonomiju i drzavni sustav koji odgovara interesima nove elite i vodi Kinu prema integraciji u globalnu ekonomiju. No pocetkom novog tisucljeca Kina ce se suociti s nizom teskih problema 0 cijem ce uCinkovitom rjesenju ovisiti njezina buducnost kao i sudbina pacificke regije u 21. stoljecu. Nijedan od njih ne odnosi se na demokraciju, sto je vise briga Zapada nego problem za veCinu Kineza. Ali drustveni sukobi, vezani uz sporna pitanja koja cemo ovdje analizirati, mogli bi dovesti do radanja demokratskog pokreta. Mozdaje najuocljiviji problem masovno napustanje sela izazvano modernizacijom poljoprivrede i privatizacijom zemljista. Procjenjuje se daje 1990-ih selo napustilo oko 200 milijuna seljaka. Dio tog stanovnistva ostaje zivjeti u malim gradovima Ciju izgradnju je organizirala kineska ddava da bi ublazila sok iseljavanja. Drugi se za322

RAZVOJ I KRIZA NA AZIJSKOM PACIFIKU

posljavaju u novoj gradskoj privredi te u tvornicama i ducanima razbacanim po polururalnim podrucjima. Cini se da mnogi od njih (mozda oko 50 milijuna) pripadaju u kategoriju "lutajuce gradske populacije" sto obilazi kineske gradove trazeCi posao i utoCiste. Ta masa "putnika" koji su ostali bez svojih korijena tesko hi se mogla podvesti pod pojam "gradanskog drustva". Previse su neorganizirani i u kulturnom i politickom pogledu razjedinjeni da hi mogli Ciniti artikuliranu snagu za stvaranje opozicije. No oni su krajnje eksplozivni element u drustvu ciji hi potencijalni bijes, dodu li u dodir s mesijanskim vodama ili otpalim frakcijama Komunisticke partije, mogao destabilizirati cjelokupni proces prijelaza na tdisnu ekonomiju. Drugi veliki problem odnosi se na zestoke sukobe medu provincijama. Neslaganje izmedu centra i provincija, osobito bogatih juznih provincija i priobalnog podrucja, cini se da je inteligentno ublazeno ukljuCivanjem vodecih ljudi iz provincije (uglavnom iz Sangaja) u strukture vlasti u Pekingu. Osim toga, centar je dao provincijama slobodu da se ukljuce i samostalno napreduju u medunarodnoj ekonomiji. Usmjeravanjem interesa KP Kine i Narodnooslobodilacke vojske prema centralnoj vladi i provincijskim institucijama, uspostavili su se odgovarajuCi putevi za kanaliziranje ostrih suprotnosti koje doista postoje izmedu centra i priobalnih provincija. Uz to, za razliku od bivsega Sovjetskog Saveza, etnicko i nacionalno pitanje nije glavni uzrok sukobajer Kinezi Han cine otprilike 94 posto kineskog stanovnistva. Tako je etnicka baza za nacionalnu iii regionalnu pobunu protiv centra izvan Tibeta, Xinjianga i unutrasnjosti Mongolije vrlo slaba. Medutim, u devedesetim godinama svjedoci smo jakog suparnistva i zestoke konkurencije sto se razvila medu provincijama. Osobito u siromasnim podrucjima u unutrasnjosti Kine vlada veliko neprijateljstvo prema bogatim priobalnim provincijama koje imaju vrlo razvijenu tdiSnu ekonomiju i medunarodnu razmjenu. Ministarstvo za civilna pitanja obznanilo je daje 1996. bilo vise od tisucu sporova, ponekad i "krvavih", izmedu provincija i drugih podrucja oko teritorijalnih granica. KoristeCi se svojom autonomijom, neke provincije zabranjuju prodaju proizvoda iz drugih provincija unutar svojih granica i kreiraju vlastitu poreznu, kreditnu i trgovacku politiku. BuduCi da politicka moe pokrajine jos uvijek uvelike ovisi o njezinu utjecaju u Pekingu, unutrasnje borbe izmedu pokrajina i regija odrazavaju se na centralni partijski i ddavni aparat pa imaju moguce destabilizirajuce tendencije. Na primjer, sadasnja dominacija Sangaja u pekinskoj vladi izazivajaki otpor u Guandongu. Povratak Hong Konga pojacava tu napetostjer ekonomskijaka megapodrucja Hong Konga i Guandonga nemaju odgovarajuCi politicki utjecaj u Pekingu. Stovise, kako se regionalne razlike dramaticno povecavaju izmedu siromasnih, subvencioniranih podrucja koja primaju pomoc i samodovoljnih trzisno orijentiranih podrucja, ideoloski sukobi o dometu i

323

odrzivosti dirigirane ekonomije i socijalistickim mjerama sigurnosti sve vise poprimaju regionalna obiljezja. MoguCi regionalni sukobi koji se vee pojavljuju u Kini nece izgledati kao sukobi pri raspadu Sovjetskog Saveza. To ce prije biti regionalizam s kineskim obiljezjima koji bi se mogao pretvoriti u novo razdoblje zaracenih ddava, kao sto je bilo prije dvadeset i cetiri stoljeca kada su se Han Kinezi oko 200 godina borili za prevlast. Treci veliki problems kojim se Kina mora suocitijest kako razvijati tdisnu ekonomiju ada se pritom izbjegne masovna nezaposlenost i raspad sustava socijalne sigurnosti. U tome su vazna dva pitanja. Prvo je pitanje stambene privatizacije sto je, s jedne strane, vladino tajno oruzje. Aktiviranje velike netaknute novcane mase od privatne stednje za golemo trziste nekretnina ozivilo bi kinesku privredu. S druge strane, najveCi dio gradskog stanovnistva nema dovoljno sredstava da bi se ukljucio u novo trziste nekretnina. Stoga bi brza privatizacija stanova mogla dovesti do premjestanja stanovnistva, urbane segregacije i golemog broja beskucnika. Zato se odgadanjem na neodredeno vrijeme programa "velikog praska" privatizacije najavljenog za srpanj 1998. krenulo oprezno prema rjesavanju problema pojedinih gradova. 119 Druga vazna stvar koja usporava kinesku privrednu reformu je niska produktivnost i niska profitabilnost mnogih (aline svih, kao sto sam pokazao) drzavnih poduzeca koja se odrzavaju zahvaljujuCi ddavnoj subvenciji, a ipak zaposljavaju najveCi dio industrijske radne snage. Problem je jos slozeniji stoga sto velika drzavna poduzeca kao i ddavna administracija imaju vrlo vaznu ulogu u svim sferama zivota kineskih radnika, od stanova do zdravstvenog osiguranja, od djecjih vrtica do praznika. Privatizacija je u tijeku, ali veCina ddavnih poduzeca ne moze naCi kupce pa ih vlada i dalje financira. Koliko dugo ce iCi tako? Sve upucuje nato da su kineski komunisti odlucili ne ponoviti pogreske svojih europskih kolega. Dok slusaju savjete zapadnih ekonomista o tome kako voditi medunarodni sektor ekonomije, Cini se da su na unutrasnjem planu spremni osigurati dugo razdoblje tranzicije i subvencioniranjajavnog sektora i socijalne i zdravstvene zastite kao osnove za svoju vlast i legitimitet. Za tako nesto je zadrzavanje centralnoga planskog sustava kao sustava za racunovodstvo i vodenje javnog sektora od kljucne vaznosti jer se na taj naCin mogu opravdati funkcije i poslovi milijuna drzavnih Cinovnika cije prezivljavanje ovisi 0 postojanju toga sustava. Dakle, nova kineska ekonomija razvija se u ovisnosti o trima sektorima: javnom sektoru koji je izoliran od trzisne konkurencije; medunarodno orijentiranom sektoru koji se razvija u smjeru stranog ulaganja i trgovine; i domacem trzisno orijentiranomu kapitalistickom sektoru koji 119 Po (u tisku)

324

RAZVOJ I KRIZA NA AZIJSKOM PACIFIKU

je uglavnom povezan s birokratskim poduzetnicima. Veze i prostor izmedu tih sektora osigurava partijska poslovna mreza, takozvani "crveni kapitalisti". Ipak, slozenost sustava i broj potencijalnih sukoba in teresa otvara vrata zestokoj borbi za vlast. Cetvrti problem razliCiteje prirode, ali smatram daje presudan za "singapurski model" koji, Cini se, kineski komunusticki vode hoce primijeniti u Kini; rijec je o tehnologiji, i to osobito o informatickoj tehnologiji. I doista, kao sto sam pokusao dokazati u prvom poglavlju, bio je to jedan od glavnih uzrocnika raspada Sovjetskog Saveza. Da bi se kineska ekonomija mogla natjecati na globalnom planu a kineska ddava razvijati svoju vojnu silu, nuzno je potrebna jaka tehnoloska osnova. Kina je jos nema. U svakom slucaju nije ju imala, koliko sam ja mogao prosuditi, makar i povrsno, 1987. godine. 120 Medutim, najnovije informacije pokazuju da je Kina znatno napredovala u posljednjem desetljecu, osobito na podrucju telekomunikacija i osobnih racunala, kao sto sam vee spomenuo. No, brzina tehnoloskog napretka tako je velika da ce Kina morati ubrzati svoje moderniziranje tehnologije kako bi se mogla mjeriti sa Sjedinjenim Ddavama, Japanom, azijskim tigrovima i multinacionalnim korporacijama diljem svijeta. Da, Kina moze odaslati satelite u orbitu i ima odlicne znanstvene timove; takoder je nuklearna sila s tehnologijom za lansiranje projektila, ukljucujuCi, vjerojatno, i ogranicenu zalihu interkontinentalnih balistickih raketa. Ipak, lansiranje satelita uglavnom je biznis, a njime se have druge srednje razvijene tehnoloske zemlje, poput Indije. Izgleda da se najveCi dio znanstvenih istrazivanja u Kini odvija neovisno o industriji; a razorno oruzje koje hi moglo unistiti dio plan eta posljednje je sredstvo, a ne pokazatelj razvijenosti tehnologije na kojoj se temelji izgradnja konvencionalne ratne sile. Pitanje je, ono isto pred kojim se nasao i Sovjetski Savez, moze lise moderna tehnoloska revolucija, utemeljena na informacijskoj tehnologiji, razviti u zatvorenom drustvu u kojemu je domaca tehnologija ogranicena nacionalnim sigurnosnim sustavom, gdje komercijalna primjena tehnoloskih dostignuca ovisi 0 stranim licencama ili kopiranju strane tehnologije i, sto je najvaznije, gdje pojedinci, privatni biznis i drustvo u cjelini ne moze koristiti tehnoloska dostignuca i razvijati vlastite potencijale, na primjer slobodno se koristeCi Internetom. Mislim da to nije moguce, a izgleda da i primjer Sovjetskog Saveza to potvrduje iako su, moram priznati, na krizu u Sovjetskom Savezu uvelike utjecali i neki drugi Cinitelji. Osim toga, situacija u Kini je drukcija i po tome sto kineski komunisti imaju pred sobom primjer Sovjetskog Saveza. Kineski rukovodioci vjeruju da mogu premostiti tu proturjecnost nabavljanjem tehnologije iz inozemstva, kupovanjem strojeva, placanjem licenci, tehnoloskim transferom iz stranih zemalja i slanjem 120 Bianchi i dr. (1988.)

325

KRAJ TISUCLJECA

znanstvenika i inzenjera na praksu u inozemstvo. RazgovarajuCi o tim problemima s nekim kineskim strucnjacima 1987. te pisuCi o kineskoj tehnoloskoj politici, shvatio sam da kineski sluzbenici imaju zastarjelo, industrijsko poimanje tehnologije. Oni su tada jos uvijek mislili da tehnologiju cine strojevi i da bi sa znanstvenicima i izvrsnim tehnickim strucnjacima mogli izaci na kraj sa svim problemima samo kad bi imali odgovarajuce strojeve. Odatle proizlazi njihova velika zainteresiranost za uvoz strojeva, dobivanje licenci i potraga za smjestajem modernih tehnoloski razvijenih multinacionalnih kompanija koje, po njihovu misljenju, poucno djeluju na kinesku industrijsku strukturu. To je jednostavno pogresno, iako ovo nije mjesto za raspravljanje 0 tome sto danas znaci tehnologija. u paradigmi informatizacije primjena tehnologije ne moze se odvojiti od same tehnologije. Strojevi se lako mogu kupiti bilo gdje, osim za posebnu vojnu opremu. Najvaznije je znati sto uCiniti s tim strojevima, kako ih programirati, reprogramirati i medusobno povezati. To je proces u kojemu su otkrica cesto slucajna ali on zahtijeva otvorenu, necenzuriranu mrezu interakcija i povratnih informacija. Bit tehnologije krije se u nasem mozgu i iskustvu. Kina nastavlja slati studente i strucnjake u inozemstvo i u tome vidi najuCinkovitiji nacin za razvoj tehnoloskog potencijala. Ali kao sto fakultetski profesori s najpoznatijih sveucilista diljem svijeta znaju, veCina tih inteligentnih mladih kineskih znanstvenika i inzenjera nije na povratku kuCi uistinu dobrodosla. Njih gusi znanstveni birokratski sustav, niska razina tehnoloskog razvoja i opcenito nepoticajno kulturno ozracje koje kao da zatire radoznalost duha. I tako nakon usavrsavanja, sami se pretvaraju u birokrate iii se poCinju baviti unosnijim poslom nego sto je znanost ili, cesto, jednostavno ostanu na Zapadu iii pak nadu dobar posao u kojoj od uspjesnih pacifickih zemalja. Necu iCi tako daleko da tvrdim kako je bez demokratskog uredenja Kini nedostupan model informacijske tehnologije, koji je od vitalne vaznosti za njezin grandiozni plan: politicki proces ne moze se svesti na niz jednostavnih tvrdnji. Ali bez nekog oblika otvorenog drustva, zemlja vjerojatno ne moze stvarno napredovati u tehnoloskom smislu, iz razloga koji su navedeni u prvoj knjizi i u prvom poglavlju ove knjige. Cirri se da ima nekih dokaza o tehnoloskom napretku kineske industrije visoke tehnologije, osobito na podrucju telekomunikacijske opreme. To je u velikoj mjeri zasluga tehnoloskog transfera iz multinacionalnih korporacija i iz prekomorskih kineskih kompanija koje suraduju s tehnoloski visokorazvijenim ddavnim poduzeCima i racunaju na izvrsnost kineskih tehnoloskih sveucilista. Pitanje je moze li se takav tehnoloski napredak oddati ako ne dode do punog zamaha modernizacije cjelokupne industrijske proizvodnje i ako se kineska sveuCilista ne ukljuce u mnogo siru medunarodnu razmjenu.

326

RAZVOJ I KRIZA NA AZIJSKOM PACIFIKU

Kljucno pitanje u tom pogleduje razvoj Interneta, kraljeznice umrezene ekonomije, alii umrezenoga drustva. Ta su dva aspekta neodvojiva. BuduCi da je kineska vlast svjesna potencijalnih politickih implikacija slobodne komunikacije, rastrzanaje izmedu potrebe da dopusti novo poduzetnistvo i gubitka nadzora nad informacijama. Broj korisnika Interneta u Kini je brzo porastao- od 900 000 u 1997. na vise od 4 milijuna potkraj 1999. No potencijalni rastje mnogo veci i privlaCi znatna inozemna ulaganja u kineske Internet kompanije. U rujnu 1999. ministar informacijske industrije Wu Jichuan pozvao je na prekid stranih ulaganja u Internet jer su ta ulaganja krsila zabranu strane kontrole kineskih telekomunikacija iz 1993. Trenutacno traje zestok sukob u kineskoj vladi oko pitanja kako i koliko dopustiti sirenje Interneta i njegove vezanosti za inozemstvo. Ukratko, Kina se probija kroz proturjecje razvijanja informacijske tehnologije ujednom drustvu koje kontrolira informacije. No, ta ce pragmaticna politika dozivjeti mnogo veCi izazov kada kineskim poduzeCima zatreba mnogo visa razina tehnoloskih inovacija, koju tzv. obrnuti inzenjering nece moCi zadovoljiti. I stoga, premda demokracija nije u Kini dramaticno pitanje i premda ce Denga cini se naslijediti sposobno komunisticko rukovodstvo na celu s Jiang Zeminom i Zhu Rongjiem, upitno je obecanje partijske vladavine u dvadeset prvom stoljecu kao i uspjeh primjene "singapurskog modela" s obzirom na mnoga sporna pitanja koja ce se na pocetku novog tisucljeca morati rjesavati. Temeljno pitanje odnosi se na mogucnost da se ta drustvena pitanja oCituju u obliku drustvenih sukoba. RazmisljajuCi o povijesti, postavljam hipotezu da se drustveni sukobi u Kini dvadeset prvog stoljeca mogu razviti u mobilizacije vezane za identitet a ne u politicke pokrete koji ce teziti osvajanju vlasti, u skladu s mojom ukupnom analizom proturjecnog odnosa izmedu globalizacije i identiteta. Dapace, cirri se da je tu mogucnost 1999. potvrdio uvodnik lista Komunisticke partije Kine People's Daily, objavljen 5. studenoga, u kojem je stajalo da "Moramo biti potpuno spremni, s mocnim protumjerama, za zestoku i kompleksnu borbu protiv toga zla ... To je veliko politicko pitanje koje se tice buducnosti zemlje, buducnosti njenog naroda i buducnosti velikog pothvata reforme i otvaranja kao i socijalisticke modernizacije." 121 To "zlo" koje bi moglo ugroziti cijeli tok socijalisticke modernizacije u Kini vise nije kapitalizam iii imperijalizam. Nije ni pokret za demokratizaciju. Radi se o jednom opskurnom kultu, Falun Gong, koji prakticira staru kinesku tradiciju qigonga, jacanja zivotne energije tijela, koja se mijesa s elementima budizma i taoizma. Taj kult, kojem je na celu Li Hongzhi, bivsi mali birokrat u egzilu u New Yorku, uspio je nekoliko puta pred sjedistem vlade u Pekingu okupiti tisuce pristasa koji sujednostavno zahtijevali da ih se pusti na miru. Uz nekoliko 121 The New York Times (5. studenog 1999: A3)

327

KRAJ TISUCLJECA

milijuna drugih u Kini i diljem svijeta, koje je Li Hongzhi povezao preko Interneta, Falun Gong ulio je vise straha u kineske komuniste nego ijedan drugi prosvjedni pokret u proslosti. Ta naizgled pretjerana reakcija moze se objasniti nizom cimbenika. Prva je poteskoca obuzdavanja i represije nad pokretom. Njegova velicina (prema vladinim izvorima najmanje dva milijuna sljedbenika), njegova labava, decentralizirana struktura koja se unatoc tome moze naci na odredenome mjestu i u odredeno vrijeme radi specificnih prosvjeda, ocito je prijetnja drzavi koja je naviknuta boriti se i oslabiti dobra organizirane politicke i vojne snage i kojaje sada uzdrmana jednom fleksibilnom, umrezenom strukturom zasnovanom na autonomiji pojedinaca i koordinaciji ciljeva. Drugo, Falun Gong ima najvecu potporu, cini se, medu nezaposlenim pripadnicima srednje klase i umirovljenicima iz gradskih podrucja u ekonomski pogodenim pokrajinama; naime, upravo u onim dijelovima stanovnistva koje je prijelaz u kapitalizam snazno pogodio. Prema nekim zapazanjima, ocekivane zdravstvene dobrobiti prakticiranja qigonga nisu nevazne za mnoge ljude sa zdravstvenim tegobama i bez zdravstvenog osiguranja nakon gubitka posla. Trece, u Kini postoji duga tradicija religijskih i kvazireligijskih pokreta protiv stranog utjecaja i otpora krizi tradicionalnih institucija u kljucnim povijesnim prijelazima, kao u slucaju ustanka u Taipingu 1845.-64. (vidi prvo poglavlje drugoga sveska). S obzirom na akutnu povijesnu svijest kineskih politickih voda, sve sto podsjeca nate duhove sigurno ce izazvati uzbunu. A time sto je povela veliku propagandnu kampanju i represiju, kineska je vlada skrenula pozornost na postojanje tih oporbenih izvora i time mozda pojacala utjecaj Falun Ganga u politickom smjeru koji pokret mazda i nije htio. Ako se sukobi rasplamsaju, ako Kina osjeti pritisak vanjskoga svijeta i ako domaca scena postane nemirna, vrlo je vjerojatno dace se kineska ddava htjeti perpetuirati u obliku beskompromisnog nacionalizma. Uz revolucionarnu legitimaciju kojaje u narodu iscrpljena, ako konzumerizam ne dode do dovoljno sirokih slojeva kako bi osigurao socijalnu stabilnost, rezim ce iCi na svoj nacionalisticki identitet, nato daje branitelj Kine i svih Kineza diljem svijeta i tako se napokon moCi suprotstaviti Istoku, Zapadu i Sjeveru, izazivajuCi postovanje istodobno u Japanu, SAD-u i Rusiji. Da je to moguc put politicke evolucije kineskog rezima pokazalo je zveckanje oruzjem u Kineskom moru 1996.-1999. kada su se Tajvan, Vijetnam i Japan sukobili oko suvereniteta nad nekoliko otocica, kao i otvorene prijetnje Tajvanu. Na ovom svrsetku tisucljeca nacionalizam u Kinijaca. U kolovozu 1996. studenti su tako zdusno prosvjedovali protiv bahatosti Japana, da se vlada morala uplesti i smiriti ih prije no sto pokret izmakne nadzoru. I tako je, nakon pola stoljeca komunizma, Kina presla pun krug i afirmirala se kao nacija i kao civilizacija a ne kao alternativan drustveni sustav, dijeleci 328

RAZVOJ I KRIZA NAAZIJSKOM PACIFIKU

rizike i dobrobiti globalnoga kapitalizma. No taj obnovljeni kineski nacionalizam pokazuje izrazita socijalisticka obiljezja. A projicira se u pacifickoj regiji i dalje, prvi se put odvazujuCi da se postavi kao velika sila.

Zakljucak: globalizacija i drzava U ovom poglavlju ima dovoljno dokaza u prilog tvrdnji da je razvojna drzava bila pokretacka snaga u izvanrednom ekonomskom rastu i tehnoloskoj modernizaciji azijsko-pacifickih zemalja u drugoj polovini dvadesetog stoljeca. Slucajevima koje smo analizirali mogli bi se dodati i drugi. Malezijaje razvojna koliko i Singapur, iako su nju oslabili unutrasnji, potencijalno eksplozivni etnicki i vjerski sukobi. Indonezija je, poput Tajlanda u osamdesetim godinama, bila kvazirazvojna drzava. N edvojbeno, Suhartov se rezim zasnivao na prisvajanju znatnog dijela bogatstva zemlje od strane njegove obitelji, a to je ostvarivao imajuCi nadzor nad vojskom, vladom i bankarskim sustavom. Suhartova osobna diktatura omoguCilaje njemu i njegovim "pajdasima" da sklope savez s multinacionalnim korporacijama (osobito japanskim) is bogatim kineskim poslovnim zajednicama, i prepuste im vodenje indonezijske ekonomije u zamjenu za podjelu dobiti. Ipak, dok je razvojna strategija i u Indoneziji i na Tajvanu ukljucivala kao bitni element bogacenje vladajuCih, ekonomska politika drzave usredotoCila se na povezivanje zemlje s globalnom ekonomijom, na industrijalizaciju i ozivljavanje nacionalne ekonomije. Takvaje politika bila prilicno uspjesna glede rasta i modernizacije. Na koncu konca, i u Juznoj Koreji, Tajvanu i Japanu sustav je takoder bio korumpiran. A diktatura jedne osobe dugo je bila glavno obiljezje Juzne Koreje, Tajvana i Singapura. Dakle, ako se izuzmu Marcosovi Filipini (predatorska ddava), militaristicki Mianmar i ratom razoreni Kambodza i Laos, razvojnaje drzava, u razliCitim stupnjevima i oblicima, bila glavni akter uspjesnoga razvojnog procesa u pacifickoj regiji. Njezin vlastiti uspjeh doveo ju je do poraza, s iznimkom (zasada) Kine i Singapura. Razvojna ddava temeljila se na pretpostavci dvosjekle, relativne autonomije. Relativna autonomija naspram globalne ekonomije uCinila je domaca poduzeca konkurentnima na medunarodnom trzistu ali je omoguCila kontrolu trgovine i financijskih tokova. Relativna autonomija u odnosu prema drustvu, represijom ili ogranicavanjem demokracije, gradila je svoj legitimitet oslanjajuCi se na poboljsanje zivotnog standarda vise nego na sudjelovanje gradana. Sve se to zbivalo pod parolom sluzenja naciji ili cak stvaranja nacije, dok su zapravo vladajuci sluzili sami sebi. I u odnosu prema globalnoj ekonomiji i u odnosu prema drustvu, ishod razvojnog 329

KRAJ TISUCLJECA

procesa doveo je u pitanje autonomiju drzave. Potpunim ukljucivanjem u globalnu ekonomiju drzavije otezana kontrola financijskih tokova, trgovine, pa prema tome i vodenja industrijske politike. Tvrtke koje je padigla drzava postale su globalne korparacije iii su usle u glabalnu mrezu tvrtki. Financijske institucije samastalna su paslavale s medunarodnim financijskim trzistima, a glabalni investitari uspastavili su izravnu vezu s azijskim ekonamijama u pracvatu, s novim Divljim istakom neobuzdanog kapitalizma. Tradicianalni mehanizmi sto ih je izgradila razvojna drzava postali su zastarjeli, a nova pravila i propisi prilagodeni glabalizaciji financijskih trzista nisu bili primjereni. Znamo da se kapitalizam ne moze izjednaciti sa slobadnim tdistem. Neabuzdana tdista bez pauzdanih institucija i regulative ista su sto i pljacka, spekulacija, bespravno prisvajanje i konacno kaos, aka se to jos uopce moze nauciti iz povijesti. Institucianalna praznina koja je nastala u konfuznoj tranziciji od razvajne drzave na sustav kapitalisticke regulacije uskaro je bila prekrivena glabalnim kreditarima, spekulantima i njihovim lokalnim "pajdasima". Uspjeh sto gaje razvojna drzava postigla u modernizaciji ekonomije dovea je, u vecini slucajeva, do pojave civilnog drustva koje se suprotstavilo autoritarnoj drzavi. Kada su se drustvene i demokratske promjene usmjerile prema politickim institucijama, smanjio se prostor za manevriranje razvojne ddave tako daje ona sve manje mogla uskladiti globalnu konkurentnost s osobnim prasperitetom vlastaddaca. Cini se da nitka nije bolje razumio vezu izmedu ocuvanja te dvojne autonomije i prezivljavanja razvojne ddave od pavijesnoga malezijskog vade Mahathira Mahameda. Njegov odgovor na krizu bio je trojak. Prvo je Maleziju djelomicna odvojia od globalne ekonamije ucinivsi ringit nekonvertibilnim, i uspostavivsijaku kontrolu nad financijskim transakcijama dokje jos uvijek podrzavao izravno ulaganje multinacionalnih kompanija u Maleziji. Druga, da bi slomio civilno drustvo i demokraciju, otpustio je svojega liberalno nastrojenog zamjenika Anwara Ibrahima i strpao ga u zatvor pod smijesnim izgovorom te je naredio premlaCivanje ljudi koji su izrazavali podrsku Anwaru. Trece, azivia je malezijski nacionalizam i pazvao na vjersko jedinstvo optuzivsi globalne financijske strategije za novi kolonijalizam i zapadnu dominaciju vjerojatno, kao sto je bilo receno, pod utjecajem Zidova i svakako pod dirigentskom palicom Georgea Sorosa. Iako je veCina tih poteza imala prvenstveno simbolicnu vrijednost, oni su pokazali barem to da se jedna razvojna ddava ne miri s tim da je unisti proces globalizacije Ciji razvoj je sama potpomogla.122 122 Jomo (1999.)

330

RAZVOJ I KRIZA NA AZIJSKOM PACIFIKU

Korisno je s analitickog stajalista promisljati o posebnim nacinima na koje se pristupilo krizi u Tajvanu, Singapuru i Kini, u okvirima razumijevanja odnosa izmedu globalizacije i drzave. Glede Tajvana nema misterija. Tajvanska ekonomija je do sredine devedesetih godina vee presla na fleksibilnu, poduzetnicku mrezu povezanu s trzistima na Pacifiku i s industrijskim mrezama. Drzava je hila dovoljno jaka da djelomicno zastiti bankarski sustav ali ne i dovoljno jaka da nametne klanski kapitalizam iii ugusi civilno drustvo koje je bilo u nastajanju. Prema tome, opcenito gledajuCi, tajvanske tvrtke i zemlja u cjelini potpuno su se ukljucile i prihvatile pravila i postupke razvijenoga, globalnog kapitalizma, zajedno s prednostima i rizicima sto ih on donosi. Tajvan je bio uglavnom globaliziran. Singapur je bio i ostao prava razvojna drzava koja ocigledno nastoji usavrsiti japanski model. Pa ipak, njegova je privreda dozivjela neuspjeh na koncu samo zbog opceg pada privrede u jugoistocnoj Aziji. A singapursko drustvo, iako bogata i moderno, ne moze se okarakterizirati kao gradansko drustvo u gramscijevskom smislu. Drzavna kontrola ekonomije i drustva jos uvijek nije oslabjela. Smatram da je to iznimka. Zato sto je Singapur potpuno integriran u globalnu ekonomiju, njegova valutaje konvertibilna, jedanje od vodeCih financijskih centara, potpuno otvoren za multinacionalne kompanije, a ipak, drzava ima znatnu kontrolu nad ekonomijom i naglim fluktuacijama na financijskim trzistima. I buduCi da je drzava uvijek potencijalno nazocna, u smislu nadziranja pojedinaca i organizacija, moglo bi se reCi da se ljudi vise sami povlace i namecu autocenzuru nego sto ih drzava brutalnom silom nato tjera. Nije mi poznata niti jedna druga drzava iii drustvo koje ima slicno iskustvo kao Singapur. Mazda Singapur najavljuje buduCi modelljudske civilizacije, a to je upravo ono sto je Lee Kwan Yew zelio. Ako je tako, temeljitije proucavanje Singapura kao laboratorija jednoga mogucega buduceg drustva u 21. stoljecu postaje bitna zadaca. Kinaje nesto drugo, iako bi kineski vode htjeli primijeniti singapurski model. Zasada Kina pokazuje da je kadra iskoristiti ono sto joj pruza globalizacija, imajuCi partiju koja stiti privredu od nekontroliranih sila globalnog trzista. OgranicavajuCi konvertibilnost juana, drzeCi cvrstu kontrolu nad financijskim tokovima, uz potpuni drzavni nadzor nad bankarskim sustavom, kineska vladaje uspjela potaknuti kineske tvrtke da razviju konkurentnost na izvoznim trzistima i privuku strane ulagace, osobito primamljivom veliCinom trzista. Tako je Kina hila sposobna odrzati visoku stopu rasta, provodeCi inflaciju iii deflaciju ovisno o poslovnom ciklusu. Ocita mana strategije kontroliranja financijskih tokova je nevoljkost globalnih ulagaca da kreditiraju kineske tvrke iii ulazu u Kinu. Zato bi s vremenom strano ulaganje koje je bilo jedan od glavnih izvora kineskoga hiperrasta devedesetih

331

KRAJ TISUCLJECA

godina moglo jako pasti prijeteCi da zaustavi rast. Postoji, medutim veliki alternativni izvor financiranja: visoka stopa domace stednje. A da hi se dio te stednje mogao zamijeniti cvrstom valutom, potrehna je izvozna konkurentnost na svjetskim tr2istima. Na koncu konca, upravo tu formulu primijenilaje razvojna drzava i njome potaknula rast u azijsko-pacifickim zemljama prije no sto im se pridruzila Kina i nadmasila ih. Tako, dok izgleda da razvojna drzava ne uspijeva vise u veCini zemalja azijskog Pacifika, kineska razvojna dr2ava, kao izraz nacionalisticke afirmacije i politicke legitimnosti, mogla hi hiti u usponu. Kina hi svojom velicinom, znanstvenim potencijalom, cvrstim vezama s dinamicnim, prekomorskim kineskim poslovnim mrezama, mogla ponuditi dovoljno zivotnog prostora najvecemu od svih zmajeva. Razmisljajuci u skladu s gersenkronijevskom logikom, pretpostavljam daje, harem dijelom, komparativna prednost kineske razvojne drzave u tome sto se kasnije od ostalih ukljuCila u glohalnu ekonomiju. Dakle, ta prednost ce s vremenom nestati i Kina ce hiti prisiljena suoCiti se s istim proturjecjima kao i njezini dragi susjedi. No, povijest nije unaprijed napisani scenarij. Sarna Cinjenica da se Kinajos uvijek moze ponasati kao razvojna drzava mijenja kontekst jer Kina nije mala iznimka od opceg pravila kao sto hi to mogao hiti Singapur. Ako Kina uspije upravljati glohalizacijiom i odr2avati red u drustvu tijekom prijelaza u informacijsko doh a, to ce znaCiti da je razvojna dr2ava ziva i zdrava kod harem petine covjecanstva. A ako se narodi i drzave diljem svijeta hudu osjecali sve nemocnijima u odnosu prema glohalnim financijskim tdistima, mazda ce potraziti alternative i naCi inspiraciju u kineskom iskustvu. No, to je naravno samo jedan od moguCih puteva. Moze se isto tako dogoditi da Kina izguhi kontrolu nad svojom ekonomijom i hrzim izmjenama inflacije i deflacije, i da inflacija unisti zemlju, izazove socijalnu eksploziju i dovede do politickog sukoha. Ako do toga dode, razvojna drzava hi mogla isceznuti, a glohalni tokovi kapitala i informacija mogli hi nesmetano zavladati. Osim ako novi ohlik drzave, umrezena drzava, kakva ce mazda hiti Europska unija, ne spasi drustva zarohljena svojim ekonomijama. Odnos izmedu glohalizacije i drzave, u srcu razvoja i krize u azijsko-pacifickoj regiji, temeljno je politicko pitanje krajem drugog tisuCljeca.

332

5. UJEDINJENJE EUROPE: GLOBALIZACIJA, IDENTITET I UMREZENA DRZAVA

Ujedinjenje Europe na prijelazu u trece tisuCljece kada i ako zavrsi, bit ce jedan od najvaznijih trendova koji ce odrediti nas novi svijet.l Prvenstveno je vazno stoga sto ce vjerojatno (aline sigurno) privesti kraju tisucugodisnje ratove medu najveCim europskim silama, koji su donijeli razaranja i patnju Europi, au novije doba i cijelom svijetu, sto je zabiljezeno nizom dogadaja u povijesti koji su kulminirali strasnim nasiljem u prvoj polovini dvadesetog stoljeca. Ujedinjenje je vazno i zato sto ce ujedinjena Europa, sa svojom ekonomskom i tehnoloskom moCi te kulturnim i politickim utjecajem, zajedno s usponom pacificke regije, oblikovati svjetski sustav moCi u policentricnu strukturu i tako, usprkos daljnjoj vojnoj (i tehnoloskoj) premoCi Sjedinjenih Ddava, preduhitriti nastanak hegemonije bilo koje velesile. Tvrdim da je ujedinjenje Europe takoder vazno kao izvor institucionalnih inovacija koje ce mazda dati neki odgovor na krizu nacije-drzave. To je tako jer se tijekom procesa formiranja Europske unije stvaraju novi oblici upravljanja i nove 1

Razmisljanja u ovom poglavlju plod su moje suradnje s brojnim kolegama koji se have pitanjima suvremene Europe, studentima i postdiplomantima u Berkeleyju na Kalifornijskom sveucilistu, gdje sam cetiri godine (1994.-1998.) obavljao duznost procelnika Centra zapadnoeuropskih studija. Takoder zahvaljujem mnogim profesorima i predavacima (ukljueujuCi sluzbenike vlada razlicitih zemalja) iz Europe koji su posjetili Centar tijekom ovih godina. Moja rasprava o informacijskoj tehnologiji u europskirn ekonomijama i drustvima djelomicno se temelji na informacijama sto sam ih prikupio razmjenjujuCi misljenja s kolegama iz Ekspertne grupe za informacijsko drustvo pri Europskoj komisiji, u kojoj sam bio 1995.1997. Htio bih zahvaliti Lucu Soeteu, predsjedniku grupe, sto mi je pomogao ostvariti takve kontakte. Takoder sam mnogo naucio sudjelujuCi u istrazivanju pod naslovom "Europe East and West: Challenges to National Sovereignty from Above and from Bellow" (Europski Istok i Zapad: Izazovi koji se postavljaju pred nacionalni suverenitet odozgo i odozdo), koje je organizirao Centar za njemacki jezik i europsk~ studije i Centar za slavenske i istocnoeuropske studije. Zahvaljujem voditeljima toga istr!lZivackog projekta, Victoriji Bonnell i Geraldu Feldmanu, na njihovu ljubaznom pozivu da im se pridruzim. Razgovori koje sam vodio s Alainom Touraineom, Felipeom Gonzalezom, Javierom Solanom, Carlosom Alansam Zaldivarom, Jordijem Bm:jom, Robertom Doradom, Peterom Schulzeom, Peterom Hallorn, Stephenom Cohenom, Martinom Carnoyem i Johnom Zysmanom o temama koje obuhvaea avo poglavlje, pomogli su mi da uoblicim misli i dobijem mnogo novih informacija.

333

KRAJ TISUCLJECA

drzavne institucije na europskoj, nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, poticuCi jedan nov oblik drzave za koji predlazem naziv umrezena drzava. Medutim, stvarni sadrzaj tog ujedinjenja i njegovi nosioci jos uvijek nisu jasni i ostat ce nejasni neko vrijeme. Upravo ta nejednoznacnost cini ujedinjenje moguCim jer pokazuje da je za sam proces vise karakteristicno raspravljanje i pregovaranje nego unaprijed zacrtani put. Doista, zamisao o ujedinjenoj Europi razvijala se tijekom posljednje polovine stoljeca usuglasavanjem razliCitih vizija i suprotnih interesa medu nacionalmm drzavama i medu ekonomskim i dustvenim subjektima. Sarna ideja o Europi koja bi se zasnivala na zajednickom identitetu vrlo je dvojbena. Ugledni povjesnicar Josep Fontana pokazao je da je europski identitet tijekom povijesti uvijek nastajao u suprotnosti prema "drugome", barbarima raznih vrsta i razlicitog podrijetla. 2 Sadasnji proces ujedinjenja u tom smislu nije razliC1t jer je nastavak obrambenih politLcklh proJekata utemeljenih na nekim zajednickim interesima nacionalnih drzava koje u njemu sudjeluju. lpak, Europa na prijelazu u novo tisucljece nesto je drugo, nesto mnogo slozenije. Takva situacija rezultat je unutrasnje dinamike procesa ujedinjenja koji se izgradivao na spomenutim obrambenim projektima, dokje u novije doba izlozenjakom utjecaju dvaju makrotrendova koji obiljezavaju informacijsko doba. Nairne, globalizacija ekonomije, tehnologije i komunikacije i usporedno s tim afirmacija identiteta kao izvora smisla, podupiru proces ujedinjenja i istodobno ga dovode u pitanje. Zbog neuspjeha klasicne nacije-drzave da artikulira odgovor na te simetricne, suprotne izazove, europske institucije pokusavaju, ali samo pokusavaju, izaCi na kraj s oba trenda koristeCi se novim oblicima i novim procesima, nastojeCi tako izgraditi novi institucionalni sustav, umrezenu drzavu. To je prica koju vam zelim ispricati u ovom poglavlju, iako nemam priliku, a niti namjeru, prikazati svu ekonomsku i politicku slozenost koja okruzuje stvaranje Europske unije, pa bih htio uputiti zainteresiranog citatelja na obilje podataka sto se mogu naci u literaturi 0 tim problemima. 3 2 3

334

Fontana (1994.) Mnoge mformaciJe na koj1ma se temelj1 moJa anahza mogu se naCI u novinama i casopiSima, kao sto su El Pais, Le Monde, New York Ttmes, The Economtst I Bus mess Week. M1shm da mJe potrebno navoditi posebne hlbhografske podatke o dobro poznatlm CInJemcama Takoder nemam namJeru nud1t1 cJtatelJu opseznu bibhografiJU o nek1m vrlo specificmm problem1ma koJI se odnose na europsku mtegraCIJU Spomenut cu samo nekohko 1zvora koJI su m1 Jako konstlh da se podsjetim nek1h stvan 1 potaknuh me na ~,;azmiSljanJe 0 problemu koJI pomno pratlm posljedn]lh cetvrt stoljeca u FrancuskOJ I SpanJolskoJ. VJeroJatno Jedna od naJmtehgentmJih 1 naJznalackiJih anahza o ovom problemu moze se pronaC! u Alonsa ZaldiVara (1996.). Vrlo ostroumm pregled s CIJim seargumentJma uvehke slazem d~o Je Orstrom Moller (1995 ). Glavm 1zvor IdeJaje rad Keohanea 1 Hoffmana (1991b). Clanak s nov1m pogledom na pohtJcke dimenziJe europske mtegraciJe nap1sao Je Waever (1995 ) 0 multikulturalnostJ 1knz1 demokrac1je VIdi Tourame (1997 ). Dodatna zammljJVa hteratura· Rugg~e (1993.); Sachwald (1994.); Ansell 1 Parsons (1995 ); Bernardez (1995 ), B1delux 1 Taylor (1996.), Estefania (1996, 1997.); Hill (1996.); Hirst 1 Thompson (1996.); Parsons (1996.), P1sam-Ferry (1996 ), Tragardh (1996 ), Zysman 1 dr (1996.); Zysman 1 Weber (1997.); Ekholm 1 Nurmw (1999) Takoder Je dobro vrat1t1 se klas1cmm tekstov1ma Ernsta Haasa (1958a, 1958b, 1964.), u kOJIma su analJtJcki obradene teme koJe se poJavlJUJU u mnogim suvrememm raspravama.

UJEDINJENJE EUROPE

U sredistu mojeg interesa je pokazati kako trendovi za koje sam utvrdio da presudno utjecu na informacijsko doba- globalizacija, identitet i kriza nacionalne ddave, oblikuju europsko ujedinjenje i prema tome svijet dvadeset prvoga stoljeca.

Europsko ujedinjenje kao niz obrambenih reakcija: polustoljetna perspektiva Europska unija posljedica je izbijanja triju jakih politickih inicijativa popracenih izgradnjom institucija ciji je cilj bila obrana zemalja sudionica od prijetnji sto su se, prema njihovim procjenama, pojavile u tri povijesna trenutka: pedesetih, osamdesetih i devedesetih godina. U sva tri slucaja cilj je bio prvenstveno politicki, a sredstva za postizanje toga cilja bila su, uglavnom, ekonomske mjere. Godine 1948. nekoliko se stotina europskih celnika sastalo u Den Haagu raspravljati o mogucnostima europske integracije. Iza ideoloskih istupa i tehnokratskih ambicija skrivao se pravi cilj europske integracije - teznja da se izbjegne novi rat. Da bi se to ostvarilo, trebalo je pronaCi trajni oblik suzivota s Njemackom, koji bi se ostro razlikovao od ponizavajuCih uvjeta u kojima se Njemacka nasla nakon Prvoga svjetskog rata i koji su doveli i do Drugoga svjetskog rata. Sporazum se trebao postiCi prvenstveno izmedu Njemacke i druge europske kontinentalne sile, Francuske, uz blagoslov Sjedinjenih Drzava, europskog zastitnika nakon toga najrazornijeg rata. N adalje, doba hladnoga rata, kada su prve linije prolazile kroz Njemacku, zahtijevalo je ekonomski jaku i politicki stabilnu Europu. NATO je osigurao neophodni vojni kisobran, a Marshallov plan omogucio je obnavljanje europskih ekonomskih sustava i istodobno utro put ulaganjima americkih multinacionalnih kompanija. Ali pred politicke institucije postavio se zahtjev da stabiliziraju odnose medu nacijama-drzavama koje su tijekom povijesti nastajale u medusobnim borbama ili sklapanjem saveza zbog nadolazeCih ratova. Nije cudno da je prvi potez europske integracije bilo stvaranje zajednickog tdista za ugljen i celik sto je onemogucivalo da neka zemlja razvije vlastitu neovisnu tesku industriju, koja je tada imala najvecu stratesku vaznost za bilo kakav buduCi rat. Pariski ugovor o osnutku Europske zajednice za ugljen i celik (ECSC) u travnju 1951. potpisale su Zapadna Njemacka, Francuska, Italija i zemlje Beneluksa. Dobri rezultati te inicijative doveli su do Rimskih ugovora, potpisanih 25. ozujka 1957., o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju (Euratom) radi uskladivanja politike nuklearne energije, nove strateske industrije i ugovora o 335

KRAJ TISUCLJECA

osnivanju Europske ekonomske zajednice radi unaprjedenja uzajamne trgovine i ulaganja sest spomenutih zemalja. Posljedica brzog jacanja ekonomske integracije na kontinentu bila je da su se u raspravama o integraciji sto su se vodile diljem Europe pojavile suprotne vizije procesa integracije. Tehnokrati koji su prvobitno izradili nacrt za ujedinjenu Europu, na celu sa Jeanom Monnetom, sanjali suo federalnoj ddavi. Nijedna od nacionalnih drzava nije stvarno vjerovala u federaciju nitijuje zeljela. Medutim, zbogtromosti europskih institucija, europska birokracija zadobilaje znatan utjecaj (ako ne i moe), dokje Njemacka, ogranicena na medunarodnom planu, u EEZ-u vidjela pogodnu odskocnu dasku za svoje medunarodne aktivnosti. S de Gaulleovim dolaskom na mjesto predsjednika Francuske proces prijenosa suvereniteta bio je zaustavljen, a naglasavala se opcija koja ee postati poznata kao meduvladina, to jest, opcija prema kojoj je za uskladivanje ekonomske politike drzava clanica zaduzeno Vijeee ministara. Ono je sastavljeno od po jednog ministra vlada ddava clanica. De Gaulle je pokusao dodati novi politicki cilj EEZ-u: jacanje nezavisnosti u odnosu prema Sjedinjenim Ddavama. Zato je Francuska iskoristila pravo veta 1963. i 1966. godine da zaustavi prikljucenje Velike Britanije, smatrajuCi da bi prebliske veze Velike Britanije sa Sjedinjenim Drzavama dovele u opasnost samostalnost odlucivanja o europskim inicijativama. Doista, Britanijaje zastupala ijos uvijek pokazuje, na najjasniji moguCi naCin, da ima treeu, razlicitu viziju europske integracije: ona integraciju vidi prvenstveno kao razvoj podrucja slobodne trgovine bez prijenosa suverenih prava. Kada je Britanija konacno pristupila EEZ-u (zajedno s Irskom i Danskom), 1973., nakon sto je de Gaulle otisao s vlasti, takva je ekonomska vizija o integraciji prevladavala otprilike deset godina, guseCi politicku dinamiku i zapravo usporavajuCi tempo integracije jer se na pregovaranje o nacionalnim ekonomskim interesima potrosila veCina energije i proracuna EEZ-a. Ekonomskim krizama 1973. i 1979. poceloje razdoblje "europesimizma", kada se veCina europskih zemalja osjeeala politicki nemoenima jer se sva politicka moe nalazila u rukama dviju velesila, a u pogledu informacijske revolucije, koja se uglavnom zbivala izvan granica Europe, osjeeale su se izopeenima. U ekonomskom smislu Europa je zaostajala za Sjedinjenim Drzavama ali i za novom konkurencijom na Pacifiku. Pristupanje Grcke 1981. te osobito Spanjolske i Portugala 1986. godine doista je unijelo svjezinu u Zajednicu (Spanjolska je tada bila osmo najveee trzisno gospodarstvo na svijetu), a novi igraCi pojacali su dinamiku. Ali to je prosirenje donijelo sa so born i podrucja niske zaposlenosti, te slozene pregovore 0 kljucnim sektorima, kao sto su po]joprivreda, ribarstvo, radno zakonodavstvo i glasacke procedure. Ipak, osjeeaj da bi Europa na ekonomskom i tehnoloskom podrucju mogla postati kolonija americkih ijapanskih 336

UJEDINJENJE EUROPE

kompanija potaknuo je drugu jaku obrambenu reakciju, koja se oCitovala u Jedinstvenom europskom aktu (SEA), donesenom 1987. godine. Taj akt je bio priprema za stvaranje pravoga jedinstvenog tdista do 1992. godine. Donijete su ekonomske mjere s naglaskom na tehnologiji, u skladu s europskim programom Eureka koji je utemeljen na poticaj francuske vlade, ovaj put predsjednika Mitterranda. Cilj je bio da tehnoloski razvoj u Europi dostigne americki tehnoloski prod or ciji je simbol postao program Ratovi zvijezda. Nadalje, time sto je Mitterrand ublazio stajaliste Francuske prema nadnacionalnoj ideji a Spanjolska (s Felipeom Gonzalezom na celu) podrzala njemacko zauzimanje za razvoj europskih institucija, Europska komisija dobilaje sire ovlasti; Europsko vijece (sastavljeno od ministara vanjskih poslova) dobilo je pravo vecinskog odluCivanja kad je rijec o kljucnim pitanjima, a Europski parlament, za razliku od njegove prethodne simbolicke uloge, dobio je neke ogranicene ovlasti. Razlog zasto je Spanjolska uz Njemacku vjerojatno najsklonija federalistickoj koncepciji takoder je politicke prirode: vezanost za jaku, ujedinjenu Europu sprijecila bi, prema shvacanju spanjolskih demokrata, povratak demona politicke autoritarnosti i kulturnog izolacionizma, koji su prevladavali u povijesti Spanjolske dulje od 500 godina. Pod utjecajem dviju pokretackih sila, juzne Europe koja se potpuno demokratizirala te Francuske i Njemacke sto su branile tehnolosku i ekonomsku autonomiju Europe u novomu globalnom sustavu, EEZ se pretvorila u EZ - Europsku zajednicu. Opet se pokazalo da su ekonomske mjere za stvaranje istinskijedinstvenog trzista kapitala, robe, usluga i rada u biti bile mjere za promicanje politicke integracije, tijekom koje su zemlje clanice ustupale dio svojega nacionalnog suvereniteta da bi se postupno osigurao odredeni stupanj autonomije zemalja clanica u novomu globalnom okruzenju. Kada se M. Thatcher pokusala oduprijeti, gurajuCi Britaniju u prezivjeli oblik drzavnoga nacionalizma, to ju je stajalo radnoga mjesta. VeCina pripadnika britanske politicke i ekonomske elite shvatila je kakve mogucnosti pruza ujedinjena Europa i odluCila poddati takav trend, pridrzavajuCi pravo da odbiju za njih nepozeljne mjere, kao sto su (za konzervativce) radnicka socijalna prava. Upravo kad je Europa odlucila krenuti ubrzanim korakom prema ekonomskoj integraciji, a umjerenom brzinom prema politickoj nadnacionalnoj uniji, cjelokupno geopoliticko okruzenje iznenada se 9. studenog 1989. izmijenilo ubrzavsi drugi krug europske izgradnje kao odgovor na nove politicke probleme sto su se pojavili na kontinentu. Neocekivano ujedinjenje Njemacke zacijelo je snazno djelovalo na ujedinjenje Europe, buduCi daje od samog pocetka cilj europske integracije bio smanjenje geopoliticke napetosti izmedu Njemacke i njezinih europskih susjeda. Nova, ujedinjena Njemacka s 80 milijuna stanovnika i 30 posto BNP-a Europske zajednice cinilaje

337

KRAJ TISUCLJECA

odlucnu snagu u europskom kontekstu. Osim toga, okoncanje hladnoga rata znacilo je za Njemacku istinsko oslobadanje od tutorstva pobjednika Drugoga svjetskog rata pod kojim je hila vise od cetiri desetljeca. Tako je za cijelu Europu opet postao imperativ ucvrstiti ekonomske i politicke veze Njemacke s ostatkom europskoga kontinenta, jacanjem Europske zajednice i uskladivanjem njezinih interesa s interesima Njemacke. U osnovi pregovaralo se o potpunoj integraciji njemackog gospodarstva u Europu, u smjeru uvodenja jedinstvene europske valute, eura, i osnivanja Europske sredisnje banke. Da hi Njemacka mogla zrtvovati svoju tesko stecenu solidnu marku i svladati otpor Bundesbanke, bile su potrebne tri glavne kompenzacije: 1. Europske ekonomije morale su apsorbirati deflacijsku politiku koja je hila neophodna zbog uskladivanja monetarne politike s potrebama i ritmom njemacke ekonomije, osobito nakon politicke odluke o odredivanju valutnog tecaja izmedu zapadnonjemacke i istocnonjemacke valute na temelju paritetajedna marka zajednu marku. Taje odluka izazvala inflacijske pritiske u Njemackoj. 2. Moe europskih institucija trebala je ojacati i ostvariti visi stupanj nadnacionalne vlasti te tako prevladati tradicionalni francuski otpor i britansko osporavanje svakog projekta bliskog federalistickoj koncepciji. I opet, nastojanje na daljnjoj europskoj integraciji bio je jedini nacin za Njemacku da pocne pokazivati svoju snagu na medunarodnoj sceni ada ne izazove strah i neprijateljstvo veCine europskih zemalja. Ono sto Japan nikada nije uspio uciniti - zakopati duhove Drugoga svjetskog rata - Njemacka postize svojim potpunim sudjelovanjem u nadnacionalnim europskim institucijama. 3. Njemacka je zatrazila dodatnu koncesiju od dvanaest zemalja clanica EZ-a, u cemujuje poddala Britanija (imajuCi svoje razloge za to)- prosirenje EZ-a prema sjeveru i istoku. BuduCi da se EZ-u prikljucilajuzna Europa, opteretivsi je siromasnim regijama, ulaskom Austrije, Svedske i Finske htjela se uspostaviti ravnoteza s bogatijim zemljama i razvijenijim ekonomskim sustavima. Sto se tice istocne Europe, Njemacka pokusava s ostalim dijelom Europe podijeliti, i u ekonomskom i u politickom smislu, potrebu za stabilizacijom tih nesredenih zemalja kako hi izbjegla sirenje buducih previranja u Njemacku, ili preko imigranata ili putem geopolitickih sukoba. Tako Njemacka moze igrati svoju tradicionalnu ulogu sile srednje i istocne Europe a da ne izazove sumnje o ponovnom ostvarenju Bismarckovih imperijalistickih snova. Zanimljivo je primijetiti kako se povijesne predodzbe o mogucoj geopolitickoj opasnosti tesko iskorjenjuju. Istocnoeuropske zemlje provodile su sve moguce pritiske na Njemacku da hi pristupile Europskoj uniji, kao i 338

UJEDINJENJE EUROPE

na SAD da bi se prikljucile NATO-u, prvenstveno iz sigurnosnih razloga: da bi zauvijek izbjegle ruskom utjecaju. Njemacka ih je poddala u tome i sama zeleCi podiCi bedem izmedu svoje istocne granice i Rusije. lpak, cini se da je takav naCin razmisljanja, u strateskom pogledu, sasvim zastario. Prije svega, veliki ratovi informacijskoga doba mogu se voditi, i vodit ce se, uglavnom iz zraka te preko elektronickih komunikacijskih sustava blokiranjem signala, sto znaCi da za projektile iii zrakoplove nekoliko minuta dulji ili kraCi let nece igrati nikakvu ulogu. Drugo, cini se da Rusija vise ne predstavlja prijetnju sigurnosti Zapada, cak i ako se uracuna budenje ruskog nacionalizma kao reakcija na podvrgavanje Jeljcinova rezima zapadnome utjecaju tijekom 1990-ih. Stovise, osim sto ima status nuklearne velesile, stanje ruske vojske i ekonomske slabosti zemlje jos mnogo godina nece omoguciti ruskom nacionalizmu da se pretvori u geopoliticku silu. A opet, stoljeca sukoba izmedu ruske i njemacke vojne sile i zestoke borbe sto su ih vodile u istocnoj Europi ostavile su trag Ciji se utjecaj i sada osjeca jace nego stvarne promjene nastale u geopolitickim odnosima u danasnjoj Europi. Zbog bojazni od ruske sile (stvarne ili potencijalne) i zbog nestabilnosti ruskih institucija, Rusija, zemlja sjednom od najstarijih kultura u Europi, nece postati clanicom Europske unije. Istocnoeuropske zemlje su pod "zastitom" NATO-a i postat ce pridruzeni clanovi Europske unije pod uvjetima koji ce biti razliciti za svaku od njih. Prosirenje Europske unije na istok, koje ce se mozda odgadati do sredine prvoga desetljeca 21. stoljeca, otezat ce ucinkovitu integraciju EU. Razlog tome je golema razlika, gotovo nespojivost ekonomskih i tehnoloskih uvjeta bivsih etatistickih zemalja s uvjetima cak i najsiromasnije zemlje clanice EU-a. Nadalje, ako se razmislja sa stajalista vjerojatnosti, sto vise bude clanica, to ce slozeniji biti postupak za donosenje odluka, a to bi moglo zakoCiti rad europskih institucija i Europsku uniju svesti na podrucje slobodne trgovine s vrlo niskim stupnjem politicke integracije. To je, zapravo, glavni razlog za8to Britanija podrzava proces prosirenja Unije: sto je vise razliCitih zemalja clanica, to ce biti manja opasnost od gubljenja nacionalnog suvereniteta. Dakle, iz takve situacije proizlazi paradoks da Njemacka (sklonija federalizmu) i Britanija (naglaseno antifederalisticka) poddavaju prosirenje iz posve razliCitih razloga. Glavna pitanja s kojima se europsko ujedinjenje suocava u prvom desetljecu 21. stoljeca odnose se na mracni proces inkorporacije Istocne Europe, koji ce poceti s ukljucenjem u Europsku uniju Poljske, Ceske Republike, Madarske, Slovenije i mozda Estonije, zemalja u koje Europa (uglavnom Njemacka) veoma mnogo ulaze i koje su za izvoz uvelike ovisne o Uniji. Medutim, mobilnost radne snage bit ce za neko vrijeme ogranicena i ostat ce politicke zapreke vezane za glasacke postupke i odluCivanje u Europskoj uniji. N apokon, prosirenje Unije na istok zahtijevat ce reformu njezinih politickih institucija. 339

KRAJ TISUCLJECA

Maastrichtski ugovor, potpisan 10. prosinca 1991. i revidiran naMeduvladinoj konferenciji 1996.-97., nakon sto je 1993. oddan referendum u Danskoj i Francuskoj i nakon sto je britanska parlamentarna oporba zaprijetila da ce ga odbiti, odrazava kompromis tih razliCitih interesa, a glede institucionalnog uredenja zadrzana je stanovita neodredenost da bi se u procesu integracije izbjegao otvoren sukob u vezi s temeljnim pitanjem nadnacionalnosti. U biti; odluCivsi uvesti euro Europskoga monetarnog instituta i uskladiti fiskalnu politiku, Maastricht se neopozivo opredijelio za potpuno integrirano europsko gospodarstvo koje ce se ostvariti u prvim godinama trecega tisuCljeca. DajuCi europskim institucijama vece ovlasti u donosenju odluka, osobito time sto je manjini otezana mogucnost da glasovanjem sprijeci donosenje neke odluke u Europskom vijecu, politika Europske unije preuzimalaje prvenstvo pred nacionalnom politikom u najrazlicitijim podrucjima kao sto su infrastruktura, tehnologija, istrazivanja, obrazovanje, okolis, regionalni razvoj, imigracija, pravosude i policija. Takav razvoj dio je procesa politicke integracije za koju je simbolicna promjena imena Europske zajednice u Europsku uniju. Istina je, medutim, da u pogledu vanjske politike, sigurnosnih mjera i obrane nije postignut zadovoljavajuc stupanj integracije, sto se vidi po neodlucnosti i zbunjenosti koje vladaju na tom podrucju u Europskoj uniji. Unatoc retorickim izjavama o sloznosti, rat na Kosovu otvorio je jednu posve novu perspektivu. Nakon katastrofalnog posredovanja Unije u ratu u Bosni, NATO se ucvrstio kao glavni instrument sigurnosti Europske unije, u tijesnoj suradnji sa Sjedinjenim Driavama. Izbor spanjolskoga socijalistickog vode Javiera Solane na mjesto glavnog tajnika NATO-a simbolicki pokazuje da se savez, nastao u hladnom ratu, pretvorio u operativni instrument politicke i vojne suradnje europskih inicijativa (i Sjedinjenih Drzava) u novomu geopolitickom kontekstu. Takvim razvojem dogadaja de gaulleovski san o vojnoj i strateskoj autonomiji Europe u odnosu prema Sjedinjenim Drzavama pao je u zaborav. Britanija i Njemacka nikada nisu zeljele takvu autonomiju, a biracko tijelo nijedne europske zemlje nije spremno placati racune, u obliku poreza ili vojske, da bi postalo s\jetska sila, pa tako Europa ostaje, u strateskom smislu, neopozivo ovisna o Sjedinjenim Driavama. Pa kad su se u 1999. europske zemlje napokon odlucile zajednicki suprotstaviti SR Jugoslaviji i potaknule prvi rat NATO-a, najvazniju ulogu preuzelo je americko zrakoplovstvo i mornarica. Uporabom satelitske tehnologije i precizno navodenog oruzja europske su vojske postale uglavnom pomocnom snagom vojne tehnologije SAD-a. Rat na Kosovu pokazao je ovisnost Europske unije o NATO-u kao neizostavnome vojnom orudu njezine vanjske politike. Paradoks je to sto je nakon toga rata spoznaja o takvoj ovisnosti navela Europsku uniju nato da se okrene samostalnoj, zajednickoj obrambenoj i si-

340

UJEDINJENJE EUROPE

gurnosnoj politici. Uz inzistiranje Blairove Britanije na europskom obrambenom sustavu, Zapadnoeuropskaje unija (WEU) upotrijebljena za nove sigurnosne aranzmane; u 1999. europska obrambena industrija silno je ojacana spajanjem obrambenih dijelova Daimler-Chryslera i Lagardere-Matre, cime je nastala velika tvrtka EADS (European Aeronautic, Defence, and Space) koja se bavi proizvodnjom za potrebe obrane; u sustav upravljanja Europske unije, pak, uvedenje nov duznosnik za artikuliranje europske politike sigurnosti i obrane. Znakovito je daje na taj polozaj prvi postavljen Javier Solana nakon napustanja polozaja u NATO-u, sto je simboliziralo kontinuitet izmedu tih dvaju sigurnosnih aranzmana. Doista, nastanak autonomne europske obrambene politike ne podrazumijeva prekid sa Sjedinjenim Drzavama. Medutim, uspjeh NATO-a ujugoslavenskom ratu mozdaje bio znak njegova povijesnog slabljenja jer je koordinacija europskih vojski mogla utrti put za europsku vojnu samostalnost. No, takva bi samostalnost za europske zemlje znaCila sve veee vojne proracune, kao i znatna ulaganja u obrambena istrazivanja, razvoj i tehnologiju. Ukupno gledano, taj ce europski obrambeni sustav iz tehnoloskih i geopolitickih razloga i dalje djelovati u tijesnoj koordinaciji sa SAD-om, ali s veCim stupnjem politicke slobode. Zapravo, proces odlucivanja u NATO-u vee se priblizio pregovaranju, konzultacijama i povezivanju njegovih clanica: tijekom rata u Jugoslaviji 1999. godine politicki vode glavnih zemalja sudionica bili su u stalnoj vezi putem videokonferencija kako medusobno tako is glavnim tajnikom NATO-a i vojnim zapovjednicima. Kolektivni karakter toga procesa odluCivanja ilustrirajedna od najopasnijih epizoda rata: nakon sto su ruski padobranci na prepad zauzeli pristinski aerodrom, americki glavni zapovjednik NATO-a naredio je uklanjanje ruskih vojnika silom. No, britanski casnik kojije zapovijedao postrojbama na terenu nije poslusao zapovijed i politicko ju je vodstvo NATO-a nakraju moralo povuCi. Americki general nagraden je prijevremenim umirovljenjem. Ono sto je u staroj logici nacije-drzave bilo nezamislivo, naime odbijanje da se, usred rata, poslusa zapovijed viseg saveznickog zapovjednika, postalo je prihvatljivo u mrezama zajednickog odluCivanja koje je bilo znacajka NATO-ova djelovanja tijekomjugoslavenskoga rata. Zbog tehnoloske superiornosti i spremnosti da novcem svojih poreznih obveznika financira status velesile, SAD je postao neizostavni partner europske obrambene politike- aline viSe kao sila koja se nameee, kao u slucaju hladnoga rata, vee kao kljucan cvor u slozenoj mrezi strateskog odluCivanja. Dakle, usprkos svim ogranicenjima i suprotnostima, Maastrichtski ugovor obiljezio je nepovratni proces ekonomske i politicke integracije u Europskoj uniji, proces kojije svesrdno potvrden u prosincu 1996. "Paktom o stabilnosti (i rastu)" sklopljenom u Dublinu. S druge strane, nevoljkost Britanije, Danske i Svedske da uvodenjem eurovalute izgube dio svojeg suvereniteta, te razlicite situacije u kojima se nalaze zemlje koje pregovaraju

341

KRAJ TISUCLJECA

za svoje buduce clanstvo u Europskoj uniji, doveli su do "Europe a la car-

te", tj. do razliCitih naCina integracije ovisno o zemlji i specificnim okolnostima u kojima se nalazi. Ta "varijabilna geometrija" izgradnje Europe, 4 koliko god bila nekoherentna, bitan je element same izgradnje jer sprjecava izravne sukobe medu glavnim partnerima, omogucujuCi europskim institucijama da se nekako probijaju kroz poteskoce i izazove sto ih sa sobom donose oba procesa, ekonomska globalizacija i kulturni identitet, koji istodobno ubrzavaju integraciju i suprotstavljaju joj se.

Globalizacija i europska integracija Europska integracija je reakcija na proces globalizacije i istodobno njegov najnapredniji izraz. Ona je takoder dokaz da globalna ekonomija nije neki bezoblican sustav sastavljen od tvrtki i tokova kapitala nego regionalizirana struktura u kojoj stare nacionalne institucije i novi nadnacionalni entitetijos uvijek igraju glavnu ulogu u organizaciji ekonomske konkurencije i povecanju ili smanjenju dobiti koju ona donosi. Medutim, iz toga ne slijedi daje globalizacija tek ideologija. Kao sto sam pokusao pokazati u prvom svesku u drugom poglavlju i u drugom svesku u petom poglavlju, iako je veCina ekonomskih djelatnosti i veCina poslova na svijetu nacionalne prirode, regionalne iii cak lokalne, osnovne, strategijske ekonomske aktivnosti globalno su integrirane u informacijsko doba preko elektronickih mreza razmjene kapitala, dobara i informacija. Upravo ta globalna integracija potice i oblikuje sadasnji proces europskog ujedinjenja koji se temelji na europskim institucijama sto se tradicionalno konstituiraju za pretezno politicke ciljeve. Financijska i valutna tdista Cine najvazniju dimenziju globalizacijskog procesa. Ona su doista globalna i zahvaljujuCi elektronickim tokovima potencijalno mogu djelovati kao jedinice stvarnog vremena te tako umaknuti drzavnoj kontroli ili je potpuno prevladati. Glavna odluka kojom se ucvrscuje ujedinjenje Europe jest uvodenje eura u razdoblju 1999.-2002. i postupno napustanje nacionalnih valuta, s mogucom iznimkom britanske funte koja ce, zapravo, biti vezana za euro ili za americki dolar. Devedesetih godina dogodile su se dvije stvari koje su jasno pokazale da je odrzavanje minimaine monetarne i financijske stabilnosti europskih ekonomskih sustava imperativ. Prva se zbila pocetkom osamdesetih kadje Mitterrandova vlada u Francuskoj uvela, neovisno, monetarnu ekspanzionisticku politiku, a taj je pokusaj propao te je vlada bila prisiljena provesti tri uzastopne inflaci4

342

Pisani-Ferry (1995.)

UJEDINJENJE EUROPE

je franka i tijekom sljedeceg desetljeca socijalisticka i konzervativna vlada morale su voditi najstrozu proracunsku politiku na cijelom kontinentu. Drugi dogadaj bilaje kriza europskoga monetarnog sustava koja se odigrala u dvije faze, u jesen 1992. i ljeti 1993., kada su funta i lira bile izbacene iz europskoga monetarnog sustava a peseta i escudo bili prisiljeni devalvirati, unatoc velikom angazmanu europskih sredisnjih banaka, ukljucujuCi talijansku, britansku i spanjolsku sredisnju banku, Cije intervencije je u listopadu 1992. pregazilo oko bilijun americkih dolara koji su se tjedan dana kretali na europskom valutnom tdistu. Nakon takvog iskustva, postalo je jasno da unutar tijesno povezanih ekonomija plivanje tecaja medu njihovim nacionalnim valutama izaziva trajni poremecaj na tdistu kapitala, jer su tokovi kapitala na globalnim financijskim trzistima podlozni neumoljivoj teznji da maksimalno iskoriste trenutnu mogucnost za povecanje dobiti. U tom kontekstu pojam "spekulacije" jednostavno je neupotrebljiv. Ono s Cime se ovdje suocavamo nije "spekulacija" nego dominacija financijskih trzista nad svim drugim investicijskim mogucnostima, koja ide za maksimalizacijom profita a pojavljuje se kao strukturno svojstvo nove globalne informacijske ekonomije. To ne znaCi da banke ili financijske institucije dominiraju industrijskim kapitalom. To je zastarjela formula koja ne pogada bit onaga sto se dogada. U umrezenoj ekonomiji, kretanje kapitala ispreplece se medu razliCitim sektorima, a to je tema koju cu razraditi u zakljucnom dijelu knjige. Integracija trzista kapitala i uspostavljanje jedinstvene valute traZi homogenizaciju makroekonomskih uvjeta u razlicitim europskim ekonomijama, ukljucujuci i fiskalne mjere. Proracuni jos uvijek mogu varirati avisno o nacionalnoj politici, ali samo ako daju prednost nekim proracunskim stavkama, postujuCi ogranicenja sto ih namece fiskalna razboritost. Nadalje, uskladivanje europskih ekonomskih sustava prema postojeCim makroekonomskim parametrima samo je jedan korak prema uskladivanju s medunarodnim standardima, barem s obzirom na zemlje clanice OECD-a. Doista, osnovne odredbe utvrdene Ugovorom iz Maastrichta, precizirane dublinskim Paktom o stabilnosti i rastu u prosincu 1996., odraz su standardnih mjerila sto ih postavlja Medunarodni monetarni fond diljem svijeta: nizak proracunski deficit (manje od 3 posto BDP-a); relativno nizakjavni dug (ne vise od 60 posto BDP-a); niska inflacija; niske dugorocne kamatne stope; i stabilan valutni tecaj. Uskladivanje europskih ekonomskih sustava ne moze se razdvojiti od uskladivanja globalnih makroekonomskih parametara i o tome se mora stalno voditi racuna, a ako je potrebno, uvjete ce nametati skupina bogatih zemalja G-7 na svojim godisnjim sastancima ili Medunarodni monetarni fond na globalnoj razini. U tom smislu, mozemo stvarno govoriti o globalizaciji kapitala i o uvjetima za cirkulaciju kapi343

KRAJ TISUCLJECA

tala sto nije od male vaznosti za kapitalisticku ekonomiju. U skladu s tim, moze se ocekivati da ce se pokusati stabilizirati valutni tecaj izmedu eura, americkog dolara i jena. I buduCi da ce brzina i opseg promjena, koje ce se zbivati elektronickim putem na deviznim trzistima, onemoguCiti kontrolu vrlo destabilizirajucih kretanja (kao sto je to bio slucaj na europskim deviznim trzistima), vjerojatno je dace ubuduce tri dominantne valute biti vezane jedna za drugu Cime ce se, u prakticnom smislu, ukinuti ekonomski nacionalni suverenitet. Medutim, nacionalni ponos sprijecit ce stvaranje globalne valute, a zbog raznih tehnickih poteskoca povratak na zlatni standard ne izgleda vjerojatnim. Druga vazna dimenzija globalizacije je informaticka tehnologija. Ona Cirri jezgru proizvodnih mogucnosti ekonomije i vojne moCi neke ddave. Kao sto sam prije spomenuo, intenziviranje europske integracije osamdesetih godina bilo je djelomice odgovor Europe na zamjetno tehnolosko zaostajanje za Sjedinjenim Drzavama i Japanom. Medutim, veCina europskih inicijativa na podrucju tehnologije pretrpjelaje neuspjeh, s iznimkom izvanrednog uspjeha Airbusa i zrakoplovne industrije opcenito, koji se vise temeljio na uspjesnoj trgovackoj strategiji nego na visokoj kvaliteti tehnologije. Ipak, jasno je da Europa vise ne moze pratiti razvoj americkih kompanija na kljucnom podrucju kao sto je mikroelektronika i softver, niti japanskih i korejskih kompanija na polju mikroelektronike i visokorazvijene potrosacke elektronike (osim Nokije). Politika "nacionalnih prvaka" propalaje zbog uzaludnog subvencioniranja prevelikih, neuCinkovitih kompanija, kao sto je pokazao dramaticni pad vrijednosti kompanije Thomson kadjuje francuska vlada 1996. godine neuspjesno pokusala prodati zajedan franak konzorciju koji vodi Daewoo. Istrazivacki projekti Europske unije (kao stoje Esprit) nisu bili dovoljno povezani s industrijskim istrazivanjima i razvojem, a znanstveni rad na sveuCilistima koja su imala najvise koristi od takvih programa nije bio dovoljno razvijen da bi prokrcio nove puteve tehnoloskog razvoja. Napori Eureke na poticanju inovativnog poslovanja bili su advise ograniceni, a osnivanje partnerstva medu razlicitim zemljama bilo je preoptereceno brojnim birokratskim propisima tako daje ta cijela akcija slabo utjecala na opce stanje. Telekomunikacije su najvaznije podrucje na kojemu su europske kompanije (osobito Alcatel, Siemens i Ericsson) ostvarile visoki stupanj know-how-a, mocnu industrijsku bazu i dobre trzisne veze. Medutim, zbog njihove ovisnosti o elektronickim komponentama i racunalima izvaneuropske proizvodnje, autonomija Europe na tehnoloskom podrucju postala je nezamisliva. Tako krajem devedesetih godina nijedan ozbiljni politicar ni industrijski strateg u Europi nije razmisljao o tehnoloskoj nezavisnosti Europe onaka kako su to zeljeli de Gaulle i Mitterrand. Rasprave u tom smislu postaju suvisne zbog promjena u novoj, globalnoj ekonomiji koje donosi

344

UJEDINJENJE EUROPE

industrija informaticke tehnologije. Sve kompanije s visokom tehnologijom ovisne suo globalnim mrezama tehnoloske i ekonomske razmjene. Istinaje da postoje neki oligopoli, kao sto je Microsoft na podrucju softvera za osobna racunala ili Intel za visokorazvijenu mikroelektroniku. I potrosacka elektronika s nizom vaznih tehnoloskih dostignuca, kao sto je televizija visoke rezolucije (high definition television - HDTV) ili zasloni s tekuCim kristalima, uglavnom je japansko (i sve vise korejsko) podrucje. lpak, brzina tehnoloskih promjena, potreba vezivanja za specificna trzista i strategija diverzifikacije tehnologije medu partnerima radi zastite od rizika (vidi prvi svezak, prvo i trece poglavlje) dala je nov zamah umrezavanju multinacionalnih korporacija i tvrtki srednje velicine, stvarajuCi tako model u kojemu se prozimlju tehnologija, proizvodnja i trziste, a koji sam definirao kao "umrezeno poduzece". Dakle, umjesto da se americke ijapanske kompanije suprotstavljaju kompanijama iz Europe, globalizacija informacijske tehnologije dovela je do potpunog prepletanja istrazivanja i razvoja, proizvodnje i distribucije medu razvijenim podrucjima, tvrtkama i institucijama Sjedinjenih Drzava, pacificke regije i Europske unije. Informacijska tehnologija sada je asimetricno globalizirana, a vaznost europskih tvrtki i tdista uvjerljivo govori daje Europa duboko integrirana u dominantne tehnoloske mreze. Na primjer, kljucno postignuce u sirenju Interneta, izum tehnologija za World Wide Web, dogodilo se u laboratoriju CERN-au Zenevi 1990. godine; na temelju tih tehnologija istrazivaci Centra za superkompjutore SveuCilista Illinois razvili su novi Web pretrazivac (Mosaic) 1993. godine; i naposljetku, tu je tehnologiju 1994.-95. u Silicijskoj dolini komercijalizirao Netscape, nova tvrtka stvorena u krugu oko SveuCilista Illinois (vidi prvi svezak, prvo poglavlje). U sljedecemu tehnoloskom valu, genetickom inzenjeringu, Japanjako zaostaje dok su europski laboratoriji postigli odlicne rezultate u kloniranju; iako su istrazivanje i razvoj najdinamicniji u Sjedinjenim Drzavama, neki od najnaprednijih americkih istrazivanja i istrazivaca potjecu iz divovskih farmaceutskih kompanija u Svicarskoj, Njemackoj i Francuskoj. Na prijelazu tisucljeca mobilnaje telefonija hila u Europi razvijenija nego u SAD-u zbog sposobnosti europskih zemalja i tvrtki da dijele standarde i protokole. Nokia, finska kompanija, cini se da ucvrscuje svoj polozaj svjetskog lidera u mobilnoj telefoniji zahvaljujuCi spoju domacih istrazivanja i duboke povezanosti s americkim inovativnim tvrtkama u podrucju tehnologije. Francuski softverski div Cap Gemini takoder je 1999. osigurao znatan udio na europskom trzistu i prodire na americko trziste uglavnom kupnjom americkih tvrtki. Dakle, iako je tocno da su tehnoloska istrazivanja i proizvodnja u Americi i dalje razvijeniji nego u Europi (uz neke iznimke, poput Nokije i Ericssona), pristup novim izvorima znanja i aplikacija zajamcenje europskim tvrtkama i insti345

KRAJ TISUCLJECA

tucijama prepletanjem mreze informacijske tehnologije, a europske kompanije brzo sustizu najnoviji razvoj u granama visoke tehnologije i u Europi ina globalnom tdistu. U tom smisluje fundamentalna proizvodna osnova Europe u informacijskom dobu uistinu globalizirana. Globalizacija kapitala i informacijske tehnologije prisiljava nas da na klasicni problem integracije trgovine i ulaganja gledamo iz nove perspektive. Najvaznija stvar u raspravi o Europi i globalizaciji je moguci pad europske konkurentnosti na pravom globalnom trzistu pod dvostrukim pritiskom americke i japanske tehnologije odozgo, i nizih proizvodnih troskova novoindustrijaliziranih zemalja odozdo. lpak, devedesetih godina bilanca trgovine Europske unije u odnosu prema SAD-u, au posljednje vrijeme i prema Japanu, prilicno je uravnotezena iz godine u godinu. Postoji deficit prema novoindustrijaliziranim zemljama ali europski uvoz iz tih zemalja nije toliko velik da bi doveo do opce neravnoteze. Kako je to moguce? Kako Europa u cjelini uspijeva zadrzati svoj konkurentski polozaj unatoc visim troskovima radne snage, slabije razvijenom poduzetnistvu, financijskom konzervativizmu tvrtki i nizoj razini tehnoloske inovacije? Dio odgovoraje u odabiru pravog trenutka. Trzista dobara i usluga nisu jos potpuno globalizirana. Neki tradicionalno jaki sektori, kao sto su tekstilna industrija ili proizvodnja odjece, oslabjeli su zbog konkurencije iz Azije i Latinske Amerike. Ali veCina trgovine odvija se unutar Europske unije, a snizenje carina u strateski vaznim sektorima kao sto je automobilska industrija ili poljoprivredna proizvodnjajos je daleko od zadovoljavajuceg pa se trgovina za sada mora odvijati na bazi reciprociteta primjenom propisa iz Urugvajske runde GATT-a. Drugije cimbenik to stoje tehnolosko i menadzersko napredovanje europskih tvrtki u 1990-ima omoguCilo europskim gospodarstvima da se nose (u Njemackoj) ili cak premase (u Francuskoj) produktivnost americke radne snage, osiguravajuCi time osnovu za konkurentnost u otvorenoj ekonomiji. Sto se tice konkurencije s Japanom, njegovi su troskovi rada zapravo visi nego u Europi i japanske tvrtke u kljucnim sektorima informacijske tehnologije, poput softvera i Internet dizajna, daleko zaostaju za europskim tvrtkama. Ali postoji nesto jos vaZnije, a to je umrezavanje trgovine i ulaganja preko nacionalnih granica. Japanske, americke i kompanije zemalja azijskog Pacifika ulazu i proizvode u Europi, osim sto izvoze iz njezinih raznih slobodnih trgovinskih zona. A europske tvrtke proizvode u Aziji i Sjedinjenim Drzavama. Cirri se da se trecina svjetske trgovine odvija unutar ogranaka pojedinih kompanija i unutar pojedinih mreza pa takva kretanja robe i usluga uglavnom nisu vidljiva u trgovinskim statistikama (vidi prvi svezak, drugo poglavlje). Kad izvoz europskih kompanija iz njihovih baza u Europi pocne opadati zbog jake konkurencije na svjetskim trzistima one cesto 346

UJEDINJENJE EUROPE

investiraju u Ameriku, zemlje azijskog Pacifika i Latinsku Ameriku, gdje nude usluzne djelatnosti i bave se proizvodnjom da bi izvozile natrag u Europu sa svojih off-shore proizvodnih lokacija, kao sto je npr. Singapur. Taka su njemacke kompanije u razdoblju 1994.-1996., kada su naglo smanjile ulaganja u Njemackoj, krenule investirati diljem svijeta, osobito u Aziju. Na primjer, 1995. godine njemacke su kompanije gotovo udvostrucile svoja ulaganja u inozemstvu, dostigavsi rekord od 32 milijarde americkih dolara, dok je istodobno ulaganje u Njemackoj smanjeno. Dakle, upravo globalno kretanje investicija i stvaranje proizvodnih mreza izvan granica vlastite zemlje u proizvodnji i usluznim djelatnostima, vise obiljezava proces globalizacije nego stvaranje jedinstvenoga globalnog tr:Zista. Dokje globalizacija doista bila glavno obiljezje kretanja kapitala, tehnologije i proizvodnih investicija u Europi devedesetih godina, Cini se da ona nema previse utjecaja na kretanje radne snage. Svakako, gradani Europske unije imaju osjecaj da ih useljenici preplavljuju, no trendovi su zapravo slozeniji i treba ih empirijski rasvijetliti s obzirom na vaznost tog pitanja za europski identitet. 5 Kao sto sam pokazao u prvom svesku u cetvrtom poglavlju, broj stranih drzavljana s prijavljenim boravkom u Francuskoj ili Britaniji nije se bitno povecao od osamdesetih godina i jos je uvijek tek 4,5 posto u Europskoj uniji, sto je prilican porast u usporedbi s 3,1 posto 1982. Dobar dio tog porasta odnosi se na iseljavanje u Njemacku, ltaliju i Austriju, dok je u Britaniji i Francuskoj postotak stranaca koji su u zemlji tijekom 1980-ih boravili legalno smanjen. Situacija se u 1990-ima bitno promijenila iz cetiri razloga. Prvo, otvaranje granica u Rusiji i Istocnoj Europi potaknulo je veliko iseljavanje iz tih podrucja. Katastroficna predvidanja dace 25 milijuna Rusa emigrirati u zapadnu Europu svela su se u zbilji na nekoliko stotina tisuca, ne milijuna, koji su emigrirali tijekom posljednjih nekoliko godina, unatoc krajnjem pogorsanju zivotnih uvjeta. No vise od 400 000 etnickih Nijemaca iz Rusije i lstocne Europe uselilo se i trazilo gradanska prava. Emigrirale su i stotine tisuca drugih ljudi iz Istocne Europe, uglavnom u Njemacku i Austriju. Drugo, zbog destabilizacije Balkana zbog raspada Jugoslavije i potom nacionalistickih reakcija i etnickih ratova doslo je do velikog vala izbjeglica, narocito u Njemacku i Italiju. Njemacka se nasla u paradoksalnoj situaciji, nastaloj zbog njezine proturjecne politike naturalizacije. S jedne strane, zbog poteskoca dobivanja njemackog drzavljanstva milijuni ljudi koji dugo borave u zemlji, od kojih su mnogi rodeni u Njemackoj, osjecaju se strancima u vlastitoj zemlji; s druge strane, kompenzacijska politika liberalnog azila privlaCi stotine tisuca politickih i ekonomskih izbjeglica. Ta su dva trenda zajedno pridonijela naglom povecanju udjela stranaca u Njemackoj - gotovo 12 posto na kraju stoljeca - kojima 5

Massey et al. (1999.)

347

KRAJ TISUCLJECA

jos treba dodati ilegalne imigrante i naturalizirane etnicke Nijemce. Italija je pretrpjela posljedice sloma komunistickog rezima u Albaniji i balkanskih ratova. Trece, otvaranje unutarnjih europskih granica povecalo je useljavanje u bivse kolonije Spanjolske, Portugala i Italije koje su bile prve za osiromasene africke zemlje. Migranti su mogli iii ostajati u tim zemljama ili traziti bolje mogucnosti zaposljavanja sjevernije. To je pridonijelo dotad nevidenom povecanju imigracije u juznoj Europi. Cetvrto, kada je Europska unija poostrila nadzor granica, naglo se povecalo ilegalno useljavanje. Procijenjeno je daje do 1999. priljev ilegalnih imigranata u Europsku uniju iznosio oko 500 000 na godinu. Istocnoeuropske mafije pretvorile su trgovinu ljudima u svoj najunosniji posao, a to je ukljuCivalo i prodaju stotina tisuca zena, koje su kao prostitutke radile za zabavu civiliziranih muskaraca Europske unije. Zajedno s demografskim pritiskomjuznog Sredozemlja, "utvrda Europa" dozivjet ce u 21. stoljecu dramatican izazov. No, za razliku od Sjedinjenih Drzava koje se suocavaju s istim problemom juzno od Rio Grande ali su oduvijek multikulturalno, multietnicko drustvo, veCina Europljana Europske unije i dalje cezne za kulturno i etnicki homogenim drustvom, koje je s globalnim vjetrom sada nepovratno prohujalo. Ta shizofrenija izmedu predodzbe o sebi i nove demografske zbilje Europe cini kljucno obiljezje kulturne i politicke dinamike povezane s redefinicijom europskog identiteta. 6 Jos dvije dimenzije globalizacije izravno utjecu na proces integracije Europe. Ovdje ih spominjem jednostavno zato sto se logicno namecu iako sam te pojave detaljnije analizirao na drugom mjestu u knjizi. S jedne strane, globalizacija i meduzavisnost medija (vidi prvi svezak, peto poglavlje i drugi svezak, peto poglavlje) stvaraju europski audiovizualni prostor koji iz temelja mijenja europsku kulturu i informacije u procesu sto je uglavnom neovisan o nacionalnim drzavama. S druge strane, globalna kriminalna ekonomija (vidi trece poglavlje u ovoj knjizi) kojaje u usponu nalazi fantasticne mogucnosti za napredak unutar poluintegriranoga institucionalnog sustava kakav je sustav sadasnje Europske unije. Doista, lako je zaobiCi nacionalne sustave kontrole buduci da su kapital, ljudi i informacije postali vrlo pokretljivi, dok se europske policijske kontrole razvijaju sporo, upravo zato sto se nacionalni birokratski aparati opiru promjenama kako bi ocuvali monopol vlasti. Na taj nacin oni zapravo poticu stvaranje "nicije zemlje" u kojoj se uzajamno povezuju kriminal, sila i novae. Medutim, u listopadu 1999. Vijece ministara Europske unije usvojilo je na svojem sastanku u Tampereu, u Finskoj, niz mjera za koordinaciju policijskih funkcija, kao i preliminarne korake prema europskom pravosudnom sustavu. N a taj naCin europske vlade dobivaju sredstvo za borbu protiv globalnog 6

348

Al-Sayyad i Castells (2000.)

UJEDINJENJE EUROPE

kriminala, ali istodobno prelaze vaznu crtu prema odricanju od svoga nacionalnog suvereniteta. Oblikovanje ujedinjene Europe pod utjecajem te multidimenzionalne globalizacije ostavit ce duboke i trajne posljedice na europska drustva. Mozdaje najvaznija to sto ce biti tesko ocuvati sadasnji tip europske drzave blagostanja. Razlog tome je sto pokretljivost kapitala i umrezavanje proizvodnje stvaraju takve uvjete da se moze ulagati diljem svijeta u podrucjima gdje su nizi troskovi rada, socijalnih davanja i ocuvanja okolisa. Tako su potkraj 1990-ih europske tvrtke, a narocito njemacke, mnogo ulagale u istocnoeuropske zemlje (ali ne u Rusiju ili Ukrajinu) iskoristavajuCi nize troskove radne snage prije njihove integracije u Europsku uniju: godine 1999. zapadnoeuropska ulaganja u Poljsku, Madarsku, Cesku Republiku, Estoniju i Sloveniju iznosila su ukupno 11 milijardi USD, a predvidalo se da ce na godinu rasti 20 posto. Osim toga, potraga za fleksibilnim tdistima rada i pad investiranja u Europi smanjuju mogucnost zaposljavanja na kojoj se temelji fiskalna stabilnost drzave obilja. Bez otvaranja radnih mjesta i relativnog izjednaCivanja socijalnih troskova u sustavu umrezenom namedunarodnoj razini, tesko je zamisliti da se drzava s razgranatom zdravstvenom i socijalnom zastitom moze oddati u Europi, u okolnostima relativno slicne ili nize produktivnosti nego u drugim proizvodnim podrucjima (npr. u Sjedinjenim Ddavama). Doista, u Ujedinjenom Kraljevstvu uvedene su za vrijeme M. Thatcher i J. Majora stroge mjere stednje na podrucju zdravstvene i socijalne zastite osamdesetih godina, a potkraj devedesetih jedan od prioritetnih ciljeva vlada Njemacke, Francuske, Spanjolske i (u manjoj mjeri) Italije bilo je znatno ogranicenje zdravstvene i socijalne zastite. Oporavak Svedske Cini se da proistjece uglavnom iz spoja velikih smanjenja socijalnih izdataka, fleksibilizacije trzista rada i visih poreza radi financiranja ulaganja u ljudski kapital. Ako ista mozemo nauciti iz iskustva Ujedinjenog Kraljevstva, ada Sjedinjene Drzave ne spominjemo, ondaje to da ce se naglo povecati razlike u drustvu i siromastvo, a neki drustveni slojevi bit ce iskljuceni iz drustva. I na kraju, politicki legitimitet bit ce poljuljan jer je sustav zdravstvene i socijalne zastite stup drustva. 7 Slican proces relativnog izjednacivanja radnih uvjeta izmedu Europske unije, Istocne Europe, Amerike i azijskih privreda zbiva se na trzistu rada jer teznja za fleksibilnoscu i umrezavanjem, obiljezjem informatiziranoga kapitalizma, ocito postoji u veCini europskih zemalja. Nizozemska je u 1990-ima uspjela otvoriti nova radna mjesta i nezaposlenost smanjiti na ispod 5 posto uglavnom zahvaljujuci zaposljavanju na skraceno radno vrijeme. Prema izvjestaju iz 1996. njemackih pokrajina Bavarske i Saske pred7

Castells (1996.); Navarro (1996.)

349

KRAJ TISUCLJECA

vida se dado 2015. godine 50 posto njemackih radnika nece imati siguran, stalan posao. 8 Ako to doista bude tako, izmijenit ce se cjelokupna socijalna struktura Europe. Martin Carnoy uocava slicne trendove prema fleksibilnosti trzista rada u cijeloj Europi.9 Ne zelim time sugerirati da su posljedice sto ih globalizacija ima na europsku integraciju i na europska drustva nu.Zno negativne. Kao sto Alain Touraine tvrdi, postoji ideologija globalizacije prema kojoj je ova prirodna sila koja svodi drustva na ekonomiju, ekonomiju na trziste, a tdiste na financijske tokove. 10 To je jednostavno gruba racionalizacija strogo kapitalistickih interesa, koju cesto zesce brane neoliberalni ideolozi nego sami kapitalisti, jer mnoge kompanije imaju dovoljno sirok svjetonazor da mogu razumjeti kakva je njihova odgovornost prema drustvu i potrebi ocuvanja drustvene stabilnosti. Ali Alain Touraine takoder istice da u Europi i precesto postoji opozicija globalizaciji, osobito u Francuskoj, i kaze da su drustveni predstavnici takvog stajalista oni koji brane uske, korporacijske interese vezane za prezivjelijavni sektor koji subvencioniraju porezni obveznici, ada od toga imaju malo koristi.U Medutim, osim korporacijskog otpora privilegiranih radnickih sektora, kao sto su piloti Air Francea, postoji reakcija sirokih slojeva drustva u Francuskoj, i u drugim zemljama, protiv ogranicenja i moguceg ukidanja sustava zdravstvene i socijalne zastite i protiv fleksibilnosti na tdistima rada koja ide na stetu sigurnosti radnika. To je vrsta suprotstavljanja koja se cesto izrazava kao narod protiv politicara, nacija protiv europske drzave. 12 Iako izvori takvog otpora uvelike potjecu od nezadovoljstva drustvenim i ekonomskim uvjetima, oni se uglavnom nastoje izraziti jezikom nacionalizma, obrane kulturnog identiteta od bezlicnih sila globalnog tdista i diktata eurokrata. Francuski farmeri koji su, predvodeni Joseom Boveom, 1999. napali prostorije MacDonalds'a izrijekom su-i istodobno- branili francuski identitet (simboliziran francuskom kuhinjom protiv fast fooda), napadali americke poreze na uvoz francuskih prehrambenih proizvoda i branili europsko zdravlje od geneticki modificirane hrane. Politicke rasprave i drustveni sukobi oko nacina nadziranja i vodenja transformacije europskih drustava kroz postupnu integraciju u sve globaliziraniju ekonomiju ne mogu se svesti na elementarnu suprotnost izmedu ahistorijskoga neoliberalizma i arhaicnogajavnog birokratizma. U stvarnosti, ta se rasprava izrazava jezikom informacijskog doba - to jest suprotnoscu izmedu moCi tokova i moCi identiteta. 8 9 10 11 12

350

Touraine (1996c) Carnoy (2000.) Touraine (1996b) Touraine (1996b,c) Touraine et al. (1996.)

UJEDINJENJE EUROPE

Kulturni identitet i ujedinjenje Europe Vrtiog giobalizacije izaziva obrambene reakcije diijem svijeta, cesto utemeIjene na naceiima nacionainoga i teritorijainog identiteta (drugi svezak, prvo i drugo pogiavije). U Europi seta prijetnja materijalizira u sirenju moci Europske unije. Rasprostranjeno neprijateijstvo gradana prema procesu ujedinjenja pojacano je diskursom veCine poiitickih ceinika koji Europsku uniju prikazuju kao nuzno priiagodivanje giobaiizaciji pri cemu su, kazu oni, ekonomska priiagodba, fleksibiinost trzista radne snage i ogranicavanje sustava zdravstvene i socijaine zastite conditio sine qua non za integraciju svake zemije u Uniju. 13 BuduCi da se ubrzani proces integracije u 1990-ima podudario s padom zivotnog standarda, porastom nezaposienosti i veCim drustvenim raziikama, veiiki dio europskog stanovnistva nastoji afirmirati pripadnost zemiji i naciji kao suprotnost drzavi jer ovu vidi kao zarobljenika europske nadnacionainosti. Indikativno je da, uz djelomicnu iznimku Velike Britanije, politicka eiita u svim zemljama, ukljucujuCi i desni i lijevi centar, nedvojbeno podrzava europsko ujedinjenje, dok je javno mnijenje, u najboijem siucaju, jako podijeijeno. 14 Ksenofobicne reakcije protiv povecane imigracije poticu nacionalisticku poiitiku, ukijucujuci - u nekim zemljama poput Austrije i Svicarske- ekstremisticku nacionaiisticku poiitiku za koju se ciniio da su je europski gradani zauvijek odbaciii. Rasprava o europskoj integraciji nije toiiko pitanje raison d'etat nego je prije stvar raison de nation. Hoce Ii se nastaviti proces europske integracije ovisit ce o sposobnosti nacija da osiguraju viastito prezivijavanje. N acija ce dopustiti integraciju samo ako je sigurna da njezin nacionaini integritet nece biti ugrozen, da cak moze ojacati time sto je izlozen razlicitim identitetima. Ako nacija osjeti da moze prezivjeti jedino u biiskoj povezanosti s ddavom koja je suverena i nezavisna, ako ne vjeruje da se ddava moze integrirati ada se pritom njezina kuitura razvija i obnavija, ona ce zaustaviti daijnju integraciju. 15 Ta se nesigurnost pojacava time sto europska drustva postaju sve vise muitietnicka i muitinacionaina, a to potice rasizam i ksenofobiju te Ijudi potvrduju svoj identitet suprotstavijajuCi se nadnacionainoj ddavi i kuiturnoj raznoiikosti. 16 Takvu nesigurnost iskoristavaju poiiticki demagozi, poput Le Pena u Francuskoj iii Haidera u Austriji, pretjerano nagiasavajuCi nacionainu kuituru u poiitickom sustavu i masovnim medijima. Vezivanje kriminaia, nasiija i terorizma uz etnicke manjine, strance iii opcenito ono13 Touraine (1996b) 14 Alonso Zaldivar (1996.) 15 VVaever(1995: 16) 16 VVieviorka (1993.)

351

KRAJ TISUCLJECA

ga drugog i drukcijeg koje se zbiva u svijesti javnosti, dovodi do dramaticnogjacanja ksenofobije upravo kadje europski univerzalizam na vrhuncu. To, zapravo, Cirri povijesni kontinuitet s prethodnim ujedi~enjem srednjovjekovne Europe utemeljenim na krscanstvu- to jest s nesnosljivoscu, vjerskim ogranicenjima, iskljucivanjem nevjernika, pogana i heretika. 17 Postoji jos jedan, vrlo vazan izvor nepovjerenja ljudi prema europskim institucijama koji je postao poznat pod nazivom "demokratski deficit". BuduCi da se veliki dio moci koja utjece na svakidas~i zivot gradana preselio na Europsku uniju (uglavnom na Europsko vijece i Vijece ministara, koji predstavljaju europske nacionalne drzave, te na Europsku komisiju koja djeluje u njihova ime), pa sui neke bitne odluke o ekonomskoj politici koje su pod nadzorom Europske sredisnje banke postale "automatske", mogucnost da gradani utjecu na takve odluke znatno se smanjila. Izmedu cina biranja, svake cetiri godine, jedne od dviju obicno nezadovoljavajuCih vlada i dnevnog vodenja slozenoga paneuropskog sustava, takav je jaz da gradani osjecaju kako su definitivno izvan svega. Zapravo, ne postoje nikakvi djelotvorni kanali preko kojih bi gradani sudjelovali u radu europskih institucija. Krizu legitimacije Europske komisije pogorsalo je otkrivanje nepravilnosti u radu i sitne korupcije nakon parlamentarne istrage 1999., zbog cegaje cijela Komisija morala odstupiti. Premda se cinilo daje imenovanje Romana Prodija, uglednoga talijanskog ekonomista, predsjednikom Komisije povratilo dio vjerodostojnosti, steta je vee bila uCinjena. Cinjenica da je u lipnju 1999. spanjolska Telefonica mogla uposliti za savjetnika g. Bangemana, europskoga povjerenika za telekomunikacije koji je tada jos radio u Komisiji, a da pritorn nisu bila prekrsena formalna pravila, opcenito se smatralo dokazom pokvarenosti bruxelleske birokracije. 8tovise, kao sto pise Borja, nema "europskih sukoba". 18 Doista, demokratski proces sene temelji samo na predstavnickom sustavu i konsenzusu nego ina demokratskom sukobljavanju razlicitih drustvenih aktera koji zastupaju svoje specificne interese. Osim poljoprivrednika koji su zakrcili bruxelleske ulice svojim proizvodima (jos uvijek nezadovoljni iako ih u potpunosti subvencioniraju svi drugi Europljani i neizravno veCina razvijenog svijeta), mobilizacija gradana na transnacionalnoj razini kojoj je zajednicki cilj utjecati na donosenje odluka jos je uvijek zanemariva. Osposobljavanje europskoga gradanstva za aktivno sudjelova~e u procesu ujedinjenja potpuno je izostalo, uvelike stoga sto su europske institucije obicno zadovoljne svojim izoliranim zivotom u svijetu tehnokratskih agencija i vijeca ministara koji donose odluke. Na primjer, mogucnost koristenja racunalnih mreza kao komunikacijskog sredstva za sirenje informacija i sudjelovanja gradana potpuno je 17 18

352

Fontana (1994.) Borja (1996: 12)

UJEDINJENJE EUROPE

zanemarena. 19 I tako, suocivsi se sa slabljenjem demokracije i smanjenim mogucnostima sudjelovanja, u doba globalizacije ekonomije i europeizacije politike, gradani se povlace u sigurno okruzje svoje zemlje i sve vise izrazavaju pripadnost svojoj naciji. Popratna pojava procesa europske integracije nije federalizam nego nacionalizam. I samo ako Europska unija bude kadra izaCi na kraj s nacionalizmom i prilagoditi mu se, prezivjet ce kao politicka konstrukcija. Kao sto kaze Waever, polazeCi od shvacanja Anthonyja Smitha, iako bi europske institucije mozda mogle prihvatiti francusku inacicu nacionalnog identiteta koja se temelji na politickom identitetu, europske su nacije vjerojatno sklonije njemackoj inaCici nacionalnog identiteta koja se zasniva najezicnomjedinstvu Volka. 2° Koliko god paradoksalno zvucalo, mazda bi jedino artikulacija obaju spomenutih nacela kroz institucije i siri drustveni kontekst omoguCila da se Europska unija razvije u nesto vise od zajednickog tdista. Ali ako nacije, neovisno o drzavi, postanu izvor legitimiteta europske konstrukcije temeljenog na identitetu postavlja se pitanje - kojih nacija. Slucaj Francuske relativno je jasan: nakon sto je Francuska revolucija uspjesno iskorijenila visenacionalne identitete u ime univerzalnog nacela demokratskoga gradanina, kada francuski narod reagira protiv Europe, on to cini u ime "la France" argumentima koje bijednako dobra razumjeli general de Gaulle i francuski komunisti. Iz razlicitih razloga, situacija u Njemackoj takoder je jasna; etnicka Cistoca nacije cak i medu kazahstanskim Nijemcima ostaje neokaljana unatoc milijunima imigranata i njihovih sinova, i jasno je da oni mazda nikada nece postati Nijemcima. N ajveca bojazan tehnokrataje da bi u slucaju politicke krize njemacki ustavni sud presudio protiv europskih institucija, oslanjanjuCi se na nacela Superrevisionsinstanz, sto je vee potvrdio u znakovitoj presudi 12. listopada 1993. Ali pitanje nacionalnog identiteta mnogo je slozenije u drugim zemljama koje su visenacionalne drzave, kao u slucaju Spanjolske, Ujedinjenoga Kraljevstva i Belgije. Bi li Katalonija ili Skotska potvrdile svoj identitet nastupajuCi protiv europskih institucija ili, naprotiv, podrzavajuCi Europsku uniju, zaobilazeCi na taj naCin spanjolsku odnosno britansku vladu radije nego da joj se suprotstave? 21 Nadalje, borba za afirmaciju "padanijskog" identiteta u sjevernoj Italiji olako se ismijava zbog ekstremnosti Bossija, vode Lege Nord (Sjeverne lige). Iako je istina da u osnovi potreba za isticanjem tog identiteta proizlazi iz ekonomskih uvjeta, cak uze gledano fiskalnih, on takoder ima povijesne korijene u umjetnoj integraciji Italije krajem devetnaestog stoljeca pa se vjerojatno njegova dinamika ne moze 19 20 21

HLEGIS (1997.) VVaever(1995:23) Keating (1995.)

353

KRAJ TISUCLJECA

svesti na politicku anegdotu. Padanija ne postoji, osim u jezicnomu, kulturoloskom, drustvenom i politickom smislu, a vrlo je dvojbeno je li Italija postojala do dvadesetog stoljeca, pa cak postoji li i danas s Mezzogiornom (juzni dio Italije), toliko razliCitim od Lombardije, Pijemonta ili Emilia-Romagne.22 Povezivanje na temelju nacionalnog identiteta izaziva jaCi otpor nacija drzava prema Europskoj uniji u nekim zemljama, dok u drugima potice podrsku Europskoj uniji i okrece se protiv nacija-drzava. Potraga za identitetom kao protutezom ekonomskoj globalizaciji i smanjenoj ulozi gradana u politickom zivotu prodire dublje od razine nacije drzave i daje novu dinamicnost regijama i gradovima diljem Europe. Kao sto pise Orstrom Moller, mozda ce se buduCi model Europe temeljiti na ekonomskoj internacionalizaciji i kulturnoj decentralizaciji. 23 Regionalne i lokalne vlasti imaju vaznu ulogu u ozivljavanju demokracije, a ispitivanjajavnog mnijenja pokazuju da gradani imaju mnogo vece povjerenje u te nize razine vlasti nego u nacionalne i nadnacionalne. Gradovi su postali nosioci strategija ekonomskog razvoja i posredovanja u suradnji s medunarodnim tvrtkama. Gradovi i regije uspostavili su europske mreze preko kojih uskladuju inicijative, uce jedni od drugih i tako ozivotvoruju novo nacelo suradnje i konkurencije Cije smo djelovanje opisali na drugom mjestu. 24 Pozitivna strana te dvostruke dinamike lokalnog identiteta i europskog umrezavanja, koja je po mojemu misljenju vrlo vazna, moze se ilustrirati povezivanjem profesionalnih sportova, kao sto su nogomet ili kosarka, u posljednjem desetljecu. Kao sto je poznato, lokalni tim koji je u sredistu zanimanja ljudi cini bitno uporiste njihova identiteta. Dok se nacionalna natjecanja i dalje oddavaju, najvecu pozornost privlace europska (od kojih su tri nogometna, npr.) tako da su timovi koji dobro igraju u nacionalnom nadmetanju nagradeni time sto postaju "europski". To je cilj koji sada mogu ostvariti mnogi timovi, za razliku od samo njih nekoliko prije tri desetljeca. Istodobno, otvaranje trzista radne snage za europske igrace i masovna seoba europskih igraca iz jedne zemlje u drugu, znaCi da proporcionalno veliki broj igraca u lokalnim timovima cine stranci. Tako se ljudi okupljaju i povezuju na temelju pripadnosti svojemu gradu koji, zapravo, zastupa grupa sastavljena uvelike od stranih profesionalnih igraca, koji se natjecu u razlicitim europskim ligama. Upravo kroz takav zivotni mehanizam nastaje prava Europa- izgradujuCi zajednicko iskustvo sto se temelji na smislenom, opipljivom identitetu. Pa kako se onda moze nastaviti proces ujedinjenja izmedu snaznih vjetrova globalizacije i toplog ognjista lokalnih zajednica? 22 23 24

354

Ginsborg (1994.) Moller (1995.) Borja i Castells (1997.)

UJEDINJENJE EUROPE

Institucionalizacija Europe: umrezena drzava Prisjetimo li se svih razliCitih i oprecnih vizija i interesa vezanih za proces ujedinjenja Europe i uzmemo li u obzir nedostatak entuzijazma medu gradanima u veCini zemalja, pravo je cudo da je proces integracije toliko uznapredovao na prijelazu u novo tisuCljece. Djelomicno objasnjenje za takav uspjeh moze se pronaCi u Cinjenici da Europska unija ne potiskuje postojece nacije-ddave nego je, naprotiv, vazan instrument za njihovo prezivljavanje pod uvjetom da nacije-drzave postupno predaju dio svojega suvereniteta u zamjenu za vece sudjelovanje u svjetskim i domaCim zbivanjima u doba globalizacije. Ali takvo priblizavanje interesa moralo je pronaCi neki institucionalni izraz da bi moglo postati djelatno. Ono ga je naslo u slozenoj i promjenljivoj geometriji europskih institucija u kojima nadzor nad donosenjem odluka imaju nacionalne vlade (Europsko vijece, rotirajuce predsjednistvo, sastanci na vrhu svakih sest mjeseci, redoviti sastanci Vijeca ministara), zajednicke europske poslove vodi strucna iako nepopularna eurotehnokracija kojom upravlja Europska komisija, odabrana po politickom kljucu, a simbolicki izraz legitimiteta Europskoga parlamenta su Sud pravde i Odbor revizora. Nepopustljivi pregovori unutar tog sklopa institucija i medu nacionalnim akterima koji se bore za provedbu svojih strategija mogu se doimati previse slozeni i neucinkoviti. lpak, upravo ta neodredenost i slozenost omogucuje da se razliCiti interesi i politike sto se mijenjaju ukljuce u Europsku uniju, ne samo iz razliCitih zemalja vee i iz razlicitih struja unutar stranaka izabranih u vladu. Proces postaje jos slozeniji uvodenjem jedinstvene valute i prosirenjem Unije. Neke zemlje, kao Velika Britanija i Danska, pridrzavaju pravo na klauzulu opting out. Druge ce pregovarati da budu izuzete od opceg pravila. A zbog sve vecih razlika medu zemljama unutar Unije, glasacki postupak ce se mijenjati, ovisno o temi koju treba razmotriti. S druge strane, donosenje odluka na temelju veCine glasova u Vijecu ministara omoguCit ce velikim zemljama da provode vazne odluke a da ih pri tome ne zakoce specificni interesi neke zemlje ili manjinske koalicije. S druge strane, cijena koju ce EU platiti zajacanje veCinskog glasovanja bit ce fleksibilnost u provedbi odluka Unije za neke zemlje u nekim podrucjima i za neko vrijeme. I kao sto je napisao Alonso Zaldivar, u takvom se sustavu federalisticka i konfederalisticka logika ne iskljucuju: N a primjer, u pitanjima obrane, policije i javnih izdataka konfederalna ili meduvladina [logika] mogla bi imati prvenstvo, dok hi u pitanjima monetarne politike, trgovine, boravista, lokacije i cirkulacije kapitala, robe i ljudi, rad Unije mogao biti blizi federalizmu ili nadnacionalnosti. Drugi problemi, kao sto su vanjska politika, okolis, porezi i 355

KRAJ TISUCLJECA

imigracija vjerojatno ce se rjesavati nekim srednjim putem. Buduca, prosirena Europska unija mora biti manje uniformna i fleksibilnija ... Moguce je da ce organigram takve institucije vise nalikovati mrezi nego stablu. Iako politicka teorija jos uvijek nema neki izraz koji bi odgovarao takvoj vrsti konfiguracije, to nece smetati da se ona razvije. Medutim, za ostvarenje takve institucije nije dovoljna zamisao prosvijetljenih birokrata, morat ce je prihvatiti gradani. 25 Kljucni element za postupno uspostavljanje legitimiteta Europske unije, . a da se pri tome ne ugrozi njezina sposobnost kreiranja politike, jest sposobnost njezinih institucija da se povezu s podnacionalnim razinama vlade - regionalnim i lokalnim- svjesnim sirenjem nacela supsidijarnosti prema kojemu Unija djeluje samo onda kada nize razine vlasti, ukljucujuCi naciju-drzavu, ne mogu uspjesno intervenirati. Odbor regija, savjetodavno tijelo sastavljeno od 222 clana, predstavlja regionalne i lokalne vlade iz svih zemalja Unije i najizravniji je institucionalni izraz takvih teznji. Stvarni proces uspostavljanja legitimiteta Europe zbiva se, cini se, kroz uspjesne regionalne i lokalne inicijative u ekonomskom razvoju, kao i na podrucju kulture i socijalnih prava, koje se uzajamno povezuju na horizontalnoj razini, istodobno se povezujuCi i s europskim programima izravno iii preko svojih nacionalnih vlada. 26 RazmisljajuCi o rastucoj slozenosti i fleksibilnosti europskoga politickog procesa, Keohane i Hoffman iznose videnje prema kojemuje Europska unija "prvenstveno organizirana kao mreza koja vise podrazumijeva udruzivanje i zajednicko dijeljenje suvereniteta nego prijelaz nacionalnog suvereniteta na visu razinu" .27 Prema takvoj analizi, kojuje teorijski razvio Waever,28 ujedinjenje Europe je slicnije neosrednjovjekovnoj institucionalnoj strukturi, to jest, pluralitetu vlasti koja se preklapa, u smislu onaga sto je prije mnogo godina sugerirao Hedley Bull i o cemu su kasnije pisali neki europski analiticari, poput Alaina Minca. 29 Iako bi povjesnicari mogli prigovoriti takvim usporedbama, spomenuta paralela priziva snaznu sliku novog oblika drzave koji najbolje sazimlju europske institucije: umre:iena dr:iava. Obilje:ije takve dr:iaveje dijeljenje vlasti (to jest, u krajnjem slucaju, zajednicki se donosi odluka o legitimnoj primjeni siZe) unutar mre:ie. Mreza po definiciji ima cvorove, ona nema centar. Cvorovi mogu biti raznih veliCina i asimetricno povezani u mrezu tako da umrezena drzava ne dopusta postojanje politicke nejednakosti medu svojim Clanicama. Medutim, nisu sve 25 26 27 28 29

356

Zalvidar (i996: 352-3) Borja (1992.) Keohane i Hoffman (1991b: 13) Waever (1995.) Bull (1977.); Mine (1993.)

UJEDINJENJE EUROPE

vladine institucije u europskoj mrezijednake. Ne samo da nacionalne vlade jos uvijek imaju veCinu ovlasti u donosenju odluka nego postoje vazne razlike izmedu moCi koju imaju pojedine nacije-drzave, iako hijerarhija moCi varira u razliCitim podrucjima: Njemacka je hegemonisticka ekonomska sila, ali Velika Britanija i Francuska imajujacu vojnu silu i u najmanju ruku jednaki tehnoloski kapacitet. A Spanjolska kontrolira najdragocjeniju uslugu za mnoge Europljane: njihove godisnje odmore. Medutim, neovisno o tim asimetrijama, razni cvorovi europske mreze medusobno ovise jedni o drugima tako da nijedan cvor, cak ni onaj najmocniji, ne moze zanemariti druge, cak ni najmanje, u procesu odlucivanja. Ako ipak neki "politicki cvorovi" to uCine, cijeli se sustav dovodi u pitanje. U tome je razlika izmedu politicke mreze i politicke strukture koja ima centar. Dokazi koji se pojavljuju u novijim raspravama cini se upucuju na to da je umrezena ddava sa svojim geometrijski varijabilnim suverenitetom zapravo reakcija politickog sustava na izazove globalizacije. A Europska je unija vjerojatno do danas najcisci izraz takvog oblika drzave u nastajanju, koji bi mogao biti obiljezje informacijskog doba.

Europski identitet ili europski projekt? U konacnici, medutim, integracija Europe nece se vjerojatno ostvariti samo zahvaljujuCi vjestomu politickom inzenjeringu. U kontekstu demokratskih drustava Europa ce se ujediniti, na razliCitim stupnjevima i u razlicitim formama koje su jos u nastajanju, jedino ako to njezini gradani budu zeljeli. N a osnovi istrazivanja drustvenih trendova prikazanih u tri sveska ove knjige, nije vjerojatno da ce do prihvacanja ujedinjenja Europe doCi iskljuCivo iz prakticnih in teresa, radi potpunog ukljuCivanja u proces globalizacije i upravljanja njime, osobito buduCi da znamo da ce takvo ukljucivanje u globalizaciju sigurno nauditi znatnim dijelovima stanovnistva. Ako je smisao povezan s identitetom i ako identitet ostane iskljuCivo na razini nacionalnoga, regionalnog ili lokalnog, europska integracija nece otiCi dalje od zajednickog tdista, koje ce biti slicno zonama slobodne trgovine u drugim dijelovima svijeta. Europsko ujedinjenje, gledano dugorocno, trazi europski identitet. Medutim, pojam europskog identiteta je, blago receno, problematican. 30 Zbog razdvajanja Crkve i ddave i mlake religioznosti veCine Europljana, on se ne moze temeljiti na krscanstvu kao sto je to bilo u povijesti,. cak i unatoe tome sto rasireno antimuslimansko raspolozenje upucuje na povijesnu tvrdokornost krizarskog duha. Ne moze se temeljiti na demokraciji: prvo, stoga sto 30 Al-Sayyad i Castels (2000)

357

KRAJ TISUCLJECA

su ideali demokracije nazocni diljem svijeta; drugo, upravo stoga sto je demokracija u krizi zbog njezine ovisnosti o naciji-drzavi (vidi drugi svezak, sesto poglavlje). Bilo bi vrlo tesko i dramaticno temeljiti europski identitet na etnickoj pripadnosti u trenutku kad u Europi vlada sve veca etnicka raznolikost. Po definicijije nemoguce graditi na nacionalnom identitetu rna koliko ocuvanje nacionalnog identiteta bilo potrebno da bi se nastavilo s ujedinjenjem Europe. A nece biti lako ni obraniti europski ekonomski identitet ("utvrda Europa") jer kljucne ekonomske djelatnosti postaju globalizirane, a prekogranicne proizvodne mreze spajaju Europsku uniju s ostatkam svijeta, pocev od istocne Europe do jugoistocne Azije. Osjeca li se vecina ljudi Europljanima, uz to sto se osjecaju Francuzima, Spanjolcima ili Kataloncima, prema ispitivanjima javnog mnijenja? DaY Znaju li oni sto to znaci? U veCini slucajeva, ne. Znate li vi? Cak i ulaskom eura u optjecaj 2002. njegovo izvanekonomsko znacenje izgubit ce se ne dode li do sire kulturne preobrazbe europskih drustava. I tako, uglavnom, europski identitet ne postoji. Ali on bi se mogao izgraditi, ito ne u suprotnosti s nacionalnim, regionalnim i lokalnim identitetima vee kao njihova nadopuna. Za to je potreban proces drustvene konstrukcije koji sam u drugom svesku nazvao projektom identiteta; dakle, model drustvenih vrijednosti i institucionalnih ciljeva privlacnih veCini gradana koji, po pravilu, nece nikoga izuzimati. To je u praskozorje industrijskog doba, u povijesnom smislu, bila demokracija ili nacija-drzava. Kakav bi mogao biti sadrzaj takvoga europskog projekta identiteta u informacijskom dobu? Ja imam svoje preferencije kao i svatko drugi, ali one ne smiju omesti istrazivanje povijesti u nastajanju. Koji se elementi zaista pojavljuju u govoru i djelovanju drustvenih aktera koji se suprotstavljaju globalizaciji i smanjenoj ulozi pojedinca u odlucivanju, ada se pri tome ne vracaju na komunalizam ?32 Obrana ddave blagostanja, socijalne solidarnosti, sigurnog zaposlenja i radnickih prava; zabrinutost za temeljna ljudska prava i tesku situaciju u Cetvrtom svijetu; razvoj demokracije, njezino prosirenje na sudjelovanje gradana u odlucivanju na lokalnoj i regionalnoj razini; ozivljavanje povijesno i teritorijalno ukorijenjene kulture, cesto vezane za odredeni jezik, kulture koja se ne uklapa u kulturu stvarne virtualnosti. VeCina europskih gradana vjerojatno bi poddala te vrijednosti. Njihova djelatna obrana, na primjer, socijalne drzave i sigurnoga zaposlenja od pritisaka globalizacije unijela bi goleme promjene u ekonomiju i institucije. A to je upravo ono sto je projekt identiteta: ne utopijsko prizivanje snova nego borba za alternativne nacine ekonomskog razvoja, drustvenog zivota i upravljanja. Europski identitet je jos u zametku. I samo ako taj zametak pronade politicki izraz, ostvarit ce se do kraja proces europske integracije. 31 32

358

The Economist, 23. listopada 1999. Touraine (1997.)

ZAKLJUCAK: TRAZENJE SMISLA U NASEMU SVIJETU

To znaci da sejedva spustamo u zivot da stizemo novorodeni; nemojmo si puniti usta s toliko nesigurnih imena, s toliko tuznih etiketa, s toliko zvonkih slova, s toliko tvoga i toliko moga s toliko potpisa na papiru. Naumio sam pobrkati stvari, ujediniti ih, uciniti ih novorodenima, ispremetati ih, razgolititi ih, sue dok svjetlost svijeta ne zadobijejedinstvo oceana, velikodusnu cjelovitost prstavi miomiris. Pablo Neruda, odlomak iz "Previse irnena", Estravagario Ovo je opci zakljucak knjige sastavljene od tri dijela- Informacijsko doba: ekonomija, drustvo i kultura. Pokusao sam izbjeCi ponavljanja. Za definiciju pojmova o kojima govorirn u zakljucku (na primjer, "inforrnacionalizam" iii "odnosi proizvodnje"), molim pogledajte uvod prvoga sveska. Pogledajte takoder zakljucak prvoga sveska za objasnjenje pojma "umrezeno drustvo" i zakljucak drugoga sveska za analizu odnosa izmedu kulturnog identiteta, drustvenih pokreta i politike. 359

KRAJ TISUCLJECA

Postanak novoga svijeta1 Novi svijet zadobiva svoj oblik na ovom prijelazu tisuCljeca. Nastao je krajem 1960-ih i sredinom 1970-ih godina IZ tri neovisna procesa koja su se, u povijesnom sm1slu, slucajno vremenslu podudarila. To su bili: mformacijska revoluciJa; ekonomska kriza kapitalizma 1 etatizma i njihova restrukturiranje; procvat kulturnih drustvenih pokreta kao sto su slobodarski pokret, pokret za ljudska prava, feminizam i ekoloskl pokret. U interakciji tih procesa i reakcija sto su ih pobudili nastalaje nova dominantna drustvena struktura, umrezeno drustvo; i nova ekonomija, informatizirana globalna ekonomija; te nova kultura, kultura stvarne virtualnosti. Logika usadena u tu ekonomiju, to drustvo i tu kulturu temelj je drustvenog djelovanja i institucija dilJem meduzavisna svijeta. U istrazivanju koje sam prikazao u tri sveska ove knjige utvrdio sam i analizirao nekoliko presudmh osobitosti toga novoga svijeta. lnformacijska revolucija potaknula je nastanak informacionalizma kao materijalne podloge jednog novog drustva. U informacionalizmu proizvodnja bogatstva, upotreba moCi i stvaranje kulturmh pravila pocelo je ovisiti o tehnoloskim sposobnostima drustava ili pojedinaca, a u srz1 tih sposobnosti nalazi se informaciJska tehnologija. Ta je tehnologija postala neophodno sredstvo za ucinkovitu provedbu procesa drustveno-ekonomskog restrukturiranja. Imala je osobito vaznu ulogu u razvoju umrezavanja kojemu je omoguCila da postane dmamican samosireCi oblik organizaciJe ljudskih aktivnosti. 1

360

U raspravama na mDJlm semmanma posljednj1h godma Jedno p1tanje 1skrsava tako cesto da b1, m1shm, b1lo konsno premJetl ga c1tatel]u To Je pltanJe novostJ Sto Je u svemu tome novo? Zasto Je ovo nov SVlJet? Ja d01sta m1shm da se na ovome kraJu rn1lem]a pomal.Ja nov SVIJet U tnma svesc1ma ove knJ!ge pokusao sam to staJahste potkn]ep1t1 mformac!Jama 11deJama Nov1 su ClpOV11 racunala, nova su svepnsutna, mob1lna komumkac1JSka sredstva, nov Je genetsk1 mzenJenng, nova su elektromck1 mtegnrana, globalna finanClJska trz1sta koJa dJeluJu u realnom vremenu, novo Je medupovezano kap1tahstJcko gospodarstvo koJe obuhvaca ClJeh planet, ne tek neke nJegove dlJelove; novo Je to sto vecma urbane radne snage u napredmm gospodarstv1ma rad1 u prerad1 znanJa 1 mformaclJa, novo Je to sto vecmu stanovmstva SVlJeta cm1 urbana populaclJa, nov1 su odlazak sa scene soV]etskog lmpenJa, JscezavanJe komumzma 1 svrsetak hladnog rata, nov Je razvoJ azlJsko-paclflcklh zema!Ja kao ravnopravmh partnera u globalnom gospodarstvu, nov Je s1roko rasprostranJen 1zazov patnJarhahzmu, nova Je sveopca SVlJest o potreb1 ocuvanJa okohsa, 1 povlJesno Je nov nastanak umrezena drustva, temelJena na prostoru tokova 1 na bezvremenom vremenu Ipak, lllJe to ono do cega m1 Je stalo MoJaJe glavna tvrdnJa da zapravo 1 niJe vazno VJeruJete h u to daje ovaJ SVlJet, 1h koJe god nJegovo obllJezJe, nov 1h n!Je MoJa analiza vnJedi sama za sebe Ovo Je nas sv1jet, sv1jet mformaciJskoga doba I ovo Je moJa anahza toga SVlJeta, anal1za koJU se mora razumiJevatJ, upotrebljavatJ 1 prosudivatJ s obz1rom na nJU samu, s obz1rom maze h, 1h ne moze, ustanoVItJ 1 obJasmtl poJave koJe promatramo 1proZivl.Javamo bez obz1ra na nJlhovu novost Uostalom, ako stvarno msta novoga pod suncem nema, za8to se muc1t1 lstraZivanJem, razmislJanJem, p1san]em 1 cltanJem o tome?

ZAKLJUCAK: TRAZENJE SMISLA U NASEMU SVIJETU

Ta vladajuca logika umrezavanja preobrazila je sva podrucja drustvenoga i ekonomskog zivota. Kriza modela ekonomskog razvoja i u kapitalizmu i u etatizmu potaknula je njihova usporedno restrukturiranje od sredine sedamdesetih godina naovamo. U kapitalistickim ekonomijama tvrtke i vlade nastavile su s brojnim ekonomskim mjerama i politikama koje su zajedno dovele do novog oblika kapitalizma. Njegovo je obiljezje globalizacija osnovnih ekonomskih djelatnosti, organizacijska fleksibilnost i jace naglasavanje menadzmenta u odnosu prema radu. Pritisak konkurencije, fleksibilnost radne snage i njezina slabija organiziranost doveli su do smanjivanja zdravstvene i socijalne zastite, kamena temeljca drustvenog ugovora u industrijskom do bu. Nova informacijska tehnologija odigralaje vrlo vaznu ulogujer je olaksala nastajanje toga pomladenoga, fleksibilnoga kapitalizma, donijevsi mu sredstva za umrezavanje, komunikaciju na daljinu, pohranjivanje i obradu informacija, koordiniranje individualiziranog rada i istodobnu koncentraciju i decentralizaciju odluCivanja. U toj globalnoj, uzajamno ovisnoj ekonomiji, novi konkurenti, tvrtke i zemlje poceli su ostvarivati rastuCi udio u proizvodnji, trgovini, kapitalu i radu. N astanak mocne, konkurentske pacificke ekonomije te novih procesa industrijalizacije i sirenja trzista u razlicitim podrucjima svijeta povecali su opseg i razinu globalne ekonomije, uspostavivsi multikulturne temelje za ekonomsku meduovisnost. Mreze kapitala, radne snage, informacija i trzista povezale su, putem tehnologije, vazne funkcije, ljude i lokacije diljem svijeta, istodobno iskljucujuci iz svojih mreza ono stanovnistvo i teritorije koji nisu od vrijednosti i interesa za dinamiku globalnoga kapitalizma. Iz togaje proizaslo drustveno iskljucenje i ekonomska zapostavljenost stanovitih segmenata drustava, podrucja ili gradova, pa i cijelih zemalja koje cine ono sto nazivam "Cetvrti svijet". Ocajnicki pokusaj nekih od tih drustvenih grupa i teritorija da se povezu s globalnom ekonomijom ida izbjegnu marginalnost, doveo je do onaga sto zovem "izopacenom vezom", u vrijeme kad je organizirani kriminal diljem svijeta iskoristio njihovu tesku situaciju za razvijanje globalne zloCinacke ekonomije. Ona tezi za zadovoljenjem zabranjenih zelja i isporucivanjem nezakonite robe za kojom postoji beskrajna potraznja bogatih drustava i pojedinaca. Restrukturiranje etatizma pokazalo se znatno tezim, osobito za najvece etatisticko drustvo na svijetu, Sovjetski Savez, koji se nalazio u sredistu siroke mreze etatistickih zemalja i partija. Sovjetski etatizam pokazao se nesposobnim za asimilaciju informacionalizma, otezuci s ekonomskim rastom i znatno oslabivsi svoj vojni ustroj, najjaci izvor moci u etatistickom rezimu. Svijest o stagnaciji i padu navela je neke sovjetske vode, od Andropova do Gorbacova, da pokusaju restrukturirati postojeCi sustav. Da bi

361

KRAJ TISUCLJECA

prevladali tromost i otpor partije i ddave, reformisticki rukovodioci otvorili su put informacijama i pozvali gradane da im pruze podrsku. Snazno izrazavanje nacionalnoga i kulturnog identiteta i zahtjeve naroda za demokracijom nije bilo jednostavno uklopiti u pripremljeni program reforme. Zbog nekih dogadaja, tehnickih pogresaka, politicke nesposobnosti i rascjepa unutar drzavnih aparata doslo je do iznenadnog sloma sovjetskoga komunizma, jednog od najneobicnijih dogadaja u povijesti politike. Kraj Sovjetskog Saveza bio je, zapravo, raspad sovjetskog carstva pa su etatisticki rezimi na globalnom podrucju njegova utjecaja znatno oslabjeli. I tako se u trenu, gledano iz povijesne perspektive, okoncao revolucionarni eksperiment sto je dominirao dvadesetim stoljecem. Bio je to takoder kraj hladnog rata izmedu kapitalizma i etatizma koji je bio podijelio svijet, odredio geopoliticku sliku svijeta i progonio nas proteklih pola stoljeca. Etatizam, kao olicenje komunizma, napustio je ovu nasu stvarnost, dok je kineski tip etatizma poprimio slozeniji, suptilniji oblik krecuci se prema svojemu povijesnom kraju, kao sto sam pokusao pokazati u cetvrtom poglavlju ove knjige. Radi logicnog slijeda, podsjetit cu Citatelja da se kineska ddava na prijelazu u trece tisucljece, iako potpuno pod kontrolom Komunisticke partije, krece prema ukljucivanju Kine u globalni kapitalizam na temelju nacionalnog projekta koji je izradila ddava. Takav kineski nacionalizam sa socijalistickim obiljezjima brzo se udaljuje od etatizma i prelazi na globalni kapitalizam, pokusavajuCi pronaci nacin prilagodivanja informacionalizmu bez otvorenoga drustva. N akon propasti etatizma kao sustava, za manje odjednog desetljeca, kapitalizam je procvao diljem svijeta, prozimajuCi sve vise zemalja, kultura i podrucja zivota. Unatoc velikoj raznolikosti drustava i kultura, to je prvi put u povijesti da se organizacija cijelog planeta temelji na pretezno istim ekonomskim pravilima. Medutim, to je razlicita vrsta kapitalizma od onoga koji je nastao tijekom industrijske revolucije, iii onoga sto je iznikao iz velike krize tridesetih godina i Drugoga svjetskog rata, kao ekonomski keynezijanizam i socijalna drzava. Po svojim ciljevima to je tvrdi oblik kapitalizma, a po sredstvima kojima se sluzi neusporedivo je fleksibilniji od svih prethodnih oblika kapitalizma. To je informacijski kapitalizam koji se oslanja na proizvodnju sto potice inovaciju i globalno usmjerenu konkurenciju da bi proizvodio bogatstvo i selektivno ga prisvajao. On je vise nego ikad ugraden u kulturu i opremljen tehnologijom. Ali ovaj put i kultura i tehnologija ovise o znanju i informacijama te mogucnosti koristenja toga znanja i informacija u povratnoj mrezi globalno povezanih razmjena. Medutim, drustva nisu samo proizvod tehnoloskih i ekonomskih preobrazbi, niti se drustvena promjena moze ograniciti na institucionalne krize i prilagodbe. Otprilike u isto doba kad je otpoceo spomenuti razvoj, kra-

362

ZAKLJUCAK: TRAZENJE SMISLA U NASEMU SVIJETU

jem sezdesetih godina, buknuli su moeni drustveni pokreti diljem industrijskih zemalja, najprije u Sjedinjenim Drzavama i Francuskoj, potom u Italiji, Njemackoj, Spanjolskoj, Japanu, Brazilu, Meksiku i Cehoslovackoj, izazvavsi odjeke i reakcije u mnogim drugim zemljama. Kao sudionik tih drustvenih pokreta (bio sam asistent na odjelu za sociologiju Pariskog sveucilista, na fakultetu u Nanterreu 1968.) mogu posvjedociti o njihovu slobodarskom duhu. lako se militantna avangarda cesto sluzila marksistickim ideoloskim jezikom, nije zapravo imala mnogo veze s marksizmom, a kad sam vee kod toga, ni s radnickom klasom. Bili su to kulturni pokreti koji su vise htjeli promijeniti naCin zivota nego docepati se vlasti. Oni su intuitivno znali da ulazak u ddavne institucije znaci uklapanje pokreta u postojeCi sustav, a izgradnja nove, revolucionarne drzave zastranjivanje pokreta. Njihove su ambicije bile visedimenzionalna reakcija protiv samovoljnog autoriteta, pobuna protiv nepravde i istrazivanje mogucnosti na polju eksperimentiranja osobnim iskustvom. Iako su ih cesto vodili studenti, to niposto nisu hili studentski pokreti. Prodrijevsi u sve pore drustva, oni su osobito utjecali na mladu generaciju, a vrijednosti za koje su se zauzimali ostavile su traga u svim sferama drustva. N aravno, dozivjeli su politicki poraz jer kao i veCina utopijskih pokreta u povijesti, nikada nisu tezili za politickom pobjedom. Oni su iscezli ali za sobom su ostavili povijesni trag, a klice njihovih ideja i nekih snova sto su ih zasadili u drustvu procvjetale su kao kulturne inovacije s kojima ce se politicari i ideolozi mnogih buduCih generacija morati nositi. Iz tih pokreta iznikle su ideje od kojihje potekao ekoloski pokret, feminizam, beskrajna obrana ljudskih prava, pokret za seksualnu slobodu, etnicku jednakost i demokraciju za najsire slojeve stanovnistva. AfirmirajuCi autonomiju pojedinca i u odnosu na kapital i u odnosu na drzavu, kulturni pokreti sezdesetih godina is pocetka sedamdesetih naglasili su ideju identiteta i dali joj novi smisao. Te su ideje utrle put nastanku kulturnih zajednica u devedesetima, kada je kriza legitimiteta institucija industrijskog doba zamaglila smisao demokratske politike. Ti drustveni pokreti nisu hili reakcija na ekonomsku krizu. Doista, oni su se naglo razvili krajem 1960-ih godina kao kritika "potrosackog drustva" u trenutku kada su odrzivi rast i puna zaposlenost hili na vrhuncu. Iako su potaknuli neke radnicke strajkove, kao u Francuskoj, i pomagali politicku ljevicu, kao u Italiji, ti pokreti nisu pripadali ni ljevici ni desnici industrijskoga doba Cije se opredjeljenje temeljilo na klasnom rascjepu kapitalistickog drustva. Premdaje u to doba vee zapocela informacijska revolucija, veCina pokreta, opcenito govoreCi, nije pridavala vaznost tehnologiji, ni u smislu vrijednosti ni u smislu kritike, izumemo li neke prosvjede protiv nehumanosti strojeva i suprotstavljanje nuklearnim elektranama (staroj tehnologiji u informacijsko doba). No, unatoc tome sto su ti drustveni 363

KRAJ TISUCLJECA

pokreti hili prvenstveno kulturni, te nisu pokazivali izravni interes za ekonomske i tehnoloske promjene, doista su utjecali na daljnji razvoj ekonomije, tehnologije i procese restrukturiranja. Njihov slobodarski duh znatno je usmjerio kretanje prema individualiziranomu, decentraliziranom koristenju tehnologije. Njihova odlucno distanciranje od tradicionalne politike prerna radu pridonijelo je slabljenju organiziranosti radnistva i tako olaksalo kapitalisticko restukturiranje. Njihova otvorenost prema drugim kulturama potaknulaje tehnolosko eksperimentiranje na polju manipulacije simbolima, stvarajuCi tako nov svijet imaginarnih reprezentacija koji ce se kasnije razvijati u smjeru kulture stvarne virtualnosti. Njihov kozmopolitizam i internacionalizam postavio je intelektualne temelje za meduzavisni svijet. A njihova odbojnost prema drzavi potkopalaje legitimitet demokratskih rituala, unatoc cinjenici da su neki vode tog pokreta kasnije sudjelovali u obnavljanju politickih institucija. Stovise, odbijajuci prihvatiti vjecita pravila i ustaljene vrijednosti, kao sto su patrijarhat, vjerski tradicionalizam i nacionalizam, pokreti sezdesetih pripremili su tlo za temeljni rascjep u drustvima diljem svijeta; s jedne strane pojavit ce se aktivna, kulturno samoodredena elita koja stvara vlastite vrijednosti na osnovi svojega iskustva; s druge strane, nesigurne drustvene grupe koje zive u rastucoj neizvjesnosti, lisene informacija, resursa i moCi, kopaju svoje rovove otpora upravo oko onih vjeCitih vrijednosti sto su ih osudile buntovne sezdesete godine. Tehnoloska revolucija, restrukturiranje ekonomije i kritika kulture teze povijesnoj redefiniciji odnosa prozvodnje, vlasti i iskustva na kojima se temelje drustva.

Novo drustvo Novo drustvo nastaje kada se i aka se moze primijetiti daje doslo do strukturalne transformacije u odnosima proizvodnje, u odnosima vlasti i u odnosima iskustva. Te transformacije vode do jednako vazne promjene drustvenih oblika prostora i vremena te pojave nove kulture. Informacije i analiza izlozeni u tri sveska ave knjige pokazuju takvu visedimenzionalnu transformaciju krajem drugog tisucljeca. Sintetizirat cu glavna obiljezja transformacije za svaku dimenziju, a pri tome cu upuCivati citatelja na odgovarajuca poglavlja u kojima su obradene doticne teme, zbog empirijskog materijala koji ce potkrijepiti zakljucke koje ovdje iznosim. Odnosi proizvodnje su se izmijenili i u drustvenom i u tehnickom pogledu. Svakako, ani jesu kapitalisticki, ali u povijesnom smislu to je drukciji tip kapitalizma koji nazivam informacijskim kapitalizmom. Jasnoce radi, 364

ZAKLJUCAK: TRAZENJE SMISLA U NA~EMU SVIJETU

razmatrat cu redom nova obiljezja proizvodnog procesa, radne snage i kapitala. Nadam se dace nakon toga biti jasnije kako su se transformirali klasni odnosi. Produktivnost i konkurentnost vodeCi su procesi informacijske ili globalne ekonomije. Produktivnost u biti proizlazi iz inovativnosti, a konkurentnost iz fleksibilnosti. Taka tvrtke, regije, zemlje i ekonomske jedinice svih vrsta poticu proizvodne odnose da maksimiziraju inovaciju i fleksibilnost. Informacijska tehnologija i sposobnost da se ana koristi najvazniji su preduvjeti za funkcioniranje nove proizvodnje. Uz to, nova vrsta organizacije i menadzmenta, kojima je cilj istodobna prilagodljivost i koordinacija, postaju temelj najuCinkovitijega operativnog sustava primjer kojega je ono sto sam definirao kao umrezeno poduzetnistvo. U tomu novom sustavu proizvodnje uloga radne snage drukCije se definira, naime ana postaje proizvodac koji se svojim osobinama razlikuje od radnika. Najvaznija razlika ogleda se u podjeli radne snage na genericku i samoprogramirajucu. N ajvaznija kvaliteta po kojoj se razlikuju te dvije vrste radne snage jest obrazovanje i sposobnost prelaska na visi stupanj obrazovanja; dakle, usvajanje znanja i informacija. Pojam obrazovanja mora se razlikovati od vjestina. Vjestine mogu brzo postati neupotrebljive zbogtehnoloskih i organizacijskih promjena. Obrazovanje (za razliku od gomilanja podataka tijekom skolovanja) jest proces koji omogucuje ljudima, to jest radnoj snazi, da neprestano usavrsavaju vjestine potrebne za obavljanje nekog posla koristeCi se izvorima za ucenje tih vjestina. Tko je god obrazovan u pravilno organiziranoj sredini, maze se reprogramirati za obavljanje bezbroj razlicitih zadataka u proizvodnom procesu. S druge strane, genericka radna snaga dobiva odredeni zadatak koji treba obaviti. Ona se ne moze reprogramirati ni usvojiti informacije i znanja. Njezine mogucnosti ne sezu dalje od obicne sposobnosti da primi signale i uCini ono sto je signalizirano. Te "ljudske terminale", naravno, mogu zamijeniti strojevi ili koje god drugo tijelo u gradu, zemlji ili svijetu, ovisno o poslovnim odlukama. Iako su u kolektivnom smislu neophodni za posao, kao pojedinci su zamjenljivi jer je novostvorena vrijednost koju svatko od njih proizvodi samo mali dio onoga sto proizvodi organizacija ili sto se proizvodi za organizaciju. Strojevi i genericka radna snaga koja dolazi s razlicitih lokacija i razlicitaje podrijetla, pripadaju istom krugu pomocnih sredstava u proizvodnom sustavu. Fleksibilno.st, kao dio organizacije sto je provodi umrezeno poduzetnistvo, trazi radnike sposobne za umrezavanje, fleksibilno radno vrijeme, kao i za razliCite oblike radnih odnosa, ukljucujuCi zaposljavanje i reciprocne podugovore. Varijabilna geometrija takvih oblika organizacije rada vodi prema koordiniranoj decentralizaciji rada i individualizaciji radne snage. 365

KRAJ TISUCLJECA

Informacijska iii globalna ekonomija je kapitalisticka, zapravo, vise od bilo koje ekonomije u povijesti. Jos uvijekje pravilo proizvodnja radi ostvarivanja profita, na temeljima prava vlasnistva- sto je bit kapitalizma. Ali kako se to prisvajanje profita zbiva? Tko su ti kapitalisti? Moramo uzeti u obzir tri razliCite razine da bismo odgovorili na to osnovno pitanje. Sarno treca razina je svojstvena za informacijski kapitalizam. Prva razina odnosi se na nositelje prava vlasnistva. Njih ima, uglavnom, tri vrste: (a) dionicari kompanija- skupina u kojoj sve vise prevladavaju institucionalni, anonimni dionicari koji o ulaganju i smanjenju ulaganja cesto odlucuju samo na temelju kratkorocnih financijskih interesa; (b) obiteljski vlasnici - jos uvijek vazan cimbenik u kapitalizmu, osobito zemalja azijsko-pacificke regije; (c) pojedinacni poduzetnici - koji posjeduju sredstva za proizvodnju (mozak im je najvrjednije sredstvo), upustaju se u rizik i vlasnici su profita koji sami ostvaruju. Tu posljednju kategoriju cine poduzetnici koji su u pocecima industrijskoga kapitalizma imali presudnu ulogu i koje je kasnije korporacijski kapitalizam gotovo istisnuo s tdista. No, sluzeci se prvenstveno inovacijom i fleksibilnoscu kao bitnim svojstvima novoga proizvodnog sustava, povratili su snagu i stekli vazan polozaj u informacijskom kapitalizmu. Druga razina odnosi se na menadiersku klasu, to jest na one koji nadziru kapitalnu imovinu u ime dionicara. Ti menadzeri, o cijoj su nadmoCi vee govorili Berle i Means tridesetih godina, jos uvijek cine samo srce kapitalizma u informacionalizmu, osobito u multinacionalnim korporacijama. Ne vidim zasto tu ne bih ukljucio i menadzere kompanija u drzavnom vlasnistvu koji zapravo slijede istu logiku, i dijele istu kulturu, minus rizik gubitaka sto ih pokrivaju porezni obveznici. Treca razina u prisvajanju profita od strane kapitala istodobno je stara prica i temeljno obiljezje novoga informacijskog kapitalizma. Razlog tome je u prirodi globalnih financijskih triista. Upravo se na tim trzistima sastaju profiti iz svih izvora u potrazi za vecim profitima. Doista, marza dobiti sto se ostvaruje na burzi, na tdistu obveznica, na valutnom trzistu, trgovinom vrijednosnim papirima na kasniji datum, opcijama i derivatima, na finacijskim tdistima opcenito, u prosjeku je znatno veca nego za veCinu izravnog ulaganja, uz iznimku nekoliko primjera spekulacije. To nije tako zbog prirode financijskoga kapitala, najstarijeg oblika kapitala u povijesti, nego zbog tehnoloskih uvjeta u kojima on djeluje u informacionalizmu. Nairne, zato sto zahvaljujuci elektronickim sredstvima financijski kapital ukida kategorije prostora i vremena. Njegova tehnoloska i informacijska sposobnost da neumorno snima cijeli planet tra2eCi priliku za ulaganje i da prijede od jedne mogucnosti na drugu u samo nekoliko sekundi, stavlja kapital u stanje neprestanoga kretanja, u kojemu se spajaju kapitali iz svih

366

ZAKLJUCAK TRAZENJE SMISLA U NASEMU SVIJETU

izvora kao pri investicijama iz uzajamnih fondova. Modeli financijskog menadzmenta imaju sposobnost programiranja i predvidanja sto omogucuje kolonizaciju buducnosti i pukotina u buducnosti (to jest, moguCih alternativnih scenarija) prodajom tih "nestvarnih posjeda" kao prava vlasnistva nematerijalnog. Ako se igra po pravilima, nema zla u tomu globalnom kazinu. N a koncu konca, ako se opreznim menadzmentom i odgovarajucom tehnologijom izbjegnu dramaticni lomovi na trzistu, gubici nekih dijelova kapitala dobici su za druge, tako da se u duzem razdoblju tdiste izbalansira i oddava dinamicku ravnotezu. Medutim, zbog diferencijala izmedu kolicine profita ostvarenih od proizvodnje dobara i usluga i koliCine koja se moze dobiti od financijskog ulaganja, pojedinacni kapitali svih vrsta su, zapravo, ovisni o sudbini njihova ulaganja u globalna financijska tdista jer kapital nikad ne moze mirovati. Prema tome, globalna su financijska trzista i njihove mreze menadzmenta zapravo kolektivni kapitalist, majka svih akumulacija. Kad to kazemo, ne mislimo da financijski kapital dominira industrijskim kapitalom, sto je stara dihotomija koja jednostavno ne odgovara novoj ekonomskoj stvarnosti. Doista, tijekom posljednjih cetvrt stoljeca tvrtke diljem svijeta uglavnom su same financirale veCinu svojih ulaganja zaradom od trgovine. Banke ne kontroliraju proizvodne tvrtke, niti kontroliraju same sebe. Tvrtke svih vrsta, financijski proizvodaci, industrijski proizvodaci, poljoprivredni proizvodaCi, proizvodaCi usluga kao i vlade i javne ustanove, rabe globalne financijske mreze kao spremista za pohranjivanje svojih zarada i kao potencijalni izvor veCih profita. Upravo u tom posebnom obliku, globalne financijske mreze su zivcani centar informatiziranoga kapitalizma. Njihova kretanja odreduju vrijednost dionica, obveznica i valuta, donoseCi propast ili "zlatni rudnik" stedisama, ulagaCima, tvrtkama i zemljama. Ali ta kretanja ne slijede trzisnu logiku. Trziste se uvrce i izvija, njime se manipulira, ono se mijenja pod utjecajem racunalno vodenih strateskih zahvata, pod utjecajem psihologije gomile multikulturalnog saddaja i neocekivanih poremecaja koje izaziva sve slozenija interakcija izmedu dotoka i odljeva kapitala u globalnim razmjerima. Dok najbolji ekonomisti pokusavaju otkriti model takvoga trzisnog ponasanja oslanjajuCi se na teoriju igara, njihovi junacki napori da pronadu obrasce racionalnog ocekivanja odmah se "skidaju" u racunalima financijskih carobnjaka koji to znanje hoce iskoristiti za stjecanje nove prednosti, te unose inovacije u vee poznate obrasce investiranja. Posljedice sto ih takav razvoj ima na odnose izmedu drustvenih klasa su duboke i slozene. Ali prije nego sto ih poblize odredimo, moramo utvrditi kako se sve mogu definirati klasni odnosi. Jedan se pristup usredotocio na razlike u dohotku i drustvenom polozaju, u skladu s teorijom drustvene stratifikacije. Gledano iz tog kuta, za novi sustav je karakteristicna 367

KRAJ TISUCWECA

tendencija prema povecanoj drustvenoj nejednakosti i polarizaciji, naime, istodobni rast ina vrhu ina dnu drustvene ljestvice. To proizlazi iz tri obiljezja: (a) bitno razlikovanje samoprogramirajuce, visoko produktivne radne snage i genericke zamjenljive radne snage; (b) individualizacija radne snage koja potkopava njezinu kolektivnu organizaciju i tako prepusta najslabije dijelove radnistva njihovoj sudbini; (c) pod utjecajem individualizacije radne snage, globalizacije ekonomije i slabljenja legitimiteta ddave, dolazi do postupnog odumiranja zdravstvene i socijalne zastite pa tako nestaje sigurnosna mreza za one ljude koji ne mogu samostalno steCi odredeno bogatstvo. Ta tendencija prema nejednakosti i polarizaciji sigurno nije nesavladiva: uvodenjem osmisljenih opCih protumjera takva se tendencija moze zaustaviti. Ali nejednakost i polarizacija dio su dinamike informacijskoga kapitalizma i odriat ce se ako se svjesnim djelovanjem ne poduzmu protumjere koje ce suzbiti takve tendencije. Drugo znacenje klasnih odnosa povezano je s drustvenim iskljucenjem. Pod tim mislim na razdvajanje ljudi na ]jude kao ljude ina ljude kao radnike ili potrosace, do kojeg dolazi u dinamici informacijskoga kapitalizma u globalnim razmjerima. U drugom poglavlju ove knjige pokusao sam pokazati uzroke i posljedice takvog trenda u raznim situacijama. U novom sustavu proizvodnje brojni ljudi, vjerojatno sve vise njih, postaju sa stajalista logike sustava nevazni i kao proizvodaci i kao potrosaci. Moram ponovno naglasiti da to ne znaci da postoji ili ce nastupiti masovna nezaposlenost. Usporedni podaci pokazuju da u svim urbanim drustvima veCina ljudi i/ili njihovih obitelji radi za neku placu, cak i u siromasnim dijelovima siromasnih zemalja. Pitanje je kakav je to posao, za kakvu placu i u kojim uvjetima rade? Dogada se da masa genericke radne snage cirkulira obavljajuCi razlicite poslove, sve vise povremeno, bez ikakvog kontinuiteta. I tako milijuni ljudi cas imaju, cas nemaju placeni posao, a ako ga imaju, onda je to cesto posao koji se ne prijavljuje ili, u sve vecem broju, najniza vrsta posla u kriminalnoj ekonomiji. N adalje, gubitak stabilnoga zaposlenja i slaba sposobnost pogadanja za posao u mnogih radnika dovodi do ucestalijih kriza u zivotu i zivotu njihovih obitelji. Krize se obicno izrazavaju kao: privremeni gubitak posla, osobne krize, bolest, ovisnost o drogi i alkoholu, radna nesposobnost, gubitak imovine, gubitak kredita. Mnoge od navedenih kriza nadovezuju se jedna na drugu stvarajuci silaznu spiralu drustvene iskljucenosti ili nesto blisko onome sto sam nazvao "crnim rupama informacijskog kapitalizma"' iz kojih se, govoreCi jezikom statistike, covjek vrlo tesko moze izvuCi. Za sve veCi broj ljudi u svim drustvima granica izmedu drustvenog iskljucenja i dnevnog prezivljavanja postaje sve nejasnija. Gotovo potpunim nestankom socijalne mreze sigurnosti u sljedecoj rundi pogorsanja zi368

ZAKLJUCAK: TRAZENJE SMISLA U NASEMU SVIJETU

votnih uvjeta, koja ce zahvatiti vee oslabljeni srednji sloj sto je nekad bio snaga razvijenoga kapitalistickog drustva industrijskog doba, naCi ce se pogotovu oni pripadnici nove generacije, stasale nakon drzave blagostanja, koji nisu kadri neprestano se usavrsavati te zaostaju u konkurentskoj utakmici. Prema tome, procesi iskljucenja iz drustva ne djeluju samo na one koji "stvarno nemaju izgleda" nego ina one pojedince i drustvene kategorije koji u neprestanoj borbi za oddanje pokusavaju izbjeCi konacni pad na dno drustva gdje jedva prezivljava degradirana radna snaga i drustveno onesposobljeni ljudi. TreCi nacin na koji se mogu razumjeti klasni odnosi, sada u marksistickoj tradiciji, postavlja pitanja tko su proizvodaci i tko prisvaja proizvode njihova rada. Ak.o je inovacija glavni izvor produktivnosti, znanje i informacije osnovna sredstva u novom proizvodnom procesu, a obrazovanje najvaznija kvaliteta radne snage, onda su novi proizvodaci u informacijskom kapitalizmu oni tvorci znanja i procesori informacija Ciji je doprinos najvrjedniji za tvrtku, regiju i nacionalnu ekonomiju. Ali inovacija se ne dogada u izolaciji. Ona je dio sustava u kojemu se ispreplecu organizacijski menadzment, obrada znanja i informacija i proizvodnja dobara i usluga. Taka definirana, kategorija informacijskih proizvodaca ukljucuje vrlo veliku skupinu menadzera, strucnjaka i tehnicara koji zajedno cine "kolektivnog radnika", to jest jedinicu proizvodnje utemeljenu na suradnji razliCitih neodvojivih pojedinacnih radnika. U zemljama OECD-a takve jedinice Cine oko trecinu zaposlenog stanovnistva. Vecina drugih radnika vjerojatno pripada kategoriji genericke radne snage, koja se moze zamijeniti strojevima ili drugim pripadnicima genericke radne snage. Generickoj radnoj snazi potrebni su proizvodaci da bi uopce mogla pregovarati o svojemu zaposlenju. Ali oni nisu potrebni informacijskim proizvodaCima; tu nastaje glavni rascjep u informacijskom kapitalizmu koji vodi postupnom nestajanju ostataka klasne solidarnosti industrijskog drustva. Ali tko prisvaja dio rada informacijskih proizvodaca? U nekom smislu, nista se nije promijenilo u odnosu prema klasicnom kapitalizmu: njihovi poslodavci ga prisvajaju. I zato im uopce i daju posao. Ali s druge strane, mehanizam prisvajanja viska znatno je slozeniji. Prvo, radni odnosi imaju tendenciju individualiziranja, sto znaCi da ce svaki proizvodac sklopiti razlicit ugovor. Drugo, sve veCi broj proizvodaca ima nadzor nad vlastitim radnim procesom i ulazi u specificne, horizontalne radne odnose, tako da oni uvelike postaju neovisni proizvodaCi koji su podlozni trzisnim silama ali i vode tdisnu strategiju. Trece, njihove zarade cesto odlaze u vrtlog globalnih financijskih trzista, koje upravo hrani bogati dio globalnog stanovnistva pa su i proizvodaCi kolektivni vlasnici kolektivnoga kapitala, te postaju ovisni o uspjesnosti tdista kapitala. U takvim uvjetima tesko mozemo

369

KRAJ TISU(a,,JECA

pretpostaviti da postoji klasna suprotnost izmedu tih mreza visoko individualiziranih proizvodaca i kolektivnoga kapitalista globalnih financijskih mreza. Svakako, onaj tko vodi proizvodni proces cesto vara i iskoristava pojedinacne proizvodace, kao i velike mase genericke radne snage. Ipak, segmentacija radne snage, individualizacija rada i rasprsenost kapitala u krugovima globalnih financija zajedno su potaknuli postupno nestajanje klasne strukture industrijskog drustva. Jos uvijek postoje i postojat ce zestoki drustveni sukobi, od Koreje do Spanjolske, od kojih neke predvode radnici i organizirana radna snaga. Ipak nisu to izrazi klasne borbe nego zahtjevi interesnih grupa i/ili pobuna protiv nepravde. Doista istinski drustveni rascjepi informacijskog doba jesu: prvo, unutrasnje cijepanje radne snage na informacijske proizvodace i zamjenljivu genericku radnu snagu. Drugo, drustveno iskljucenje znatnog dijela drustva sastavljenog od odbacenih pojedinaca Cija je vrijednost kao radnika ili potrosaca iskoristena i cije se znacenje, u ljudskom smislu, zanemaruje. I trece, razdvajanje trzisne logike globalnih mreza tokova kapitala od ljudskoga, zivotnog iskustva radnika. Odnosi moci takoder su se izmijenili pod utjecajem drustvenih procesa koje sam opisao i analizirao u ovoj knjizi. Glavna transformacija povezana je s krizom nacije-drzave kao suverenog bica, s krizom nacije-drzave kao suverenog entiteta i s njom povezanom krizom politicke demokracije, izgradene u prosla dva stoljeca. BuduCi da se ono sto ddava odreduje ne provodi do kraja, a neka od njezinih najvaznijih obecanja, ugradenih u ddavu blagostanja ne mogu se oddati, i njezin autoritet i njezina legitimnost dosli su u pitanje. Zato sto je pretpostavka predstavnicke demokracije postojanje suverenoga tijela, zamagljivanje granica suvereniteta izaziva nevjericu u proces putem kojega se izrazava volja gradana. Globalizacija kapitala, multilateralizacija institucija vlasti i decentralizacija vlasti na regionalne i lokalne vlade poticu stvaranje nove geometrije vlasti, mazda pospjesujuCi nastanak novog oblika ddave, umrezene drzave. Drustveni akteri i gradani opcenito, dovijajuCi se raznim strategijama sto ih primjenjuju na razlicite institucije i razine njihove nadleznosti koje su uzajamno povezane mrezom odnosa, maksimalno povecavaju svoje izglede dace neka od tih institucija doista predstavljati njihove interese. Gradani odredene europske regije imat ce bolje izglede obraniti svoje interese budu li podrzavali regionalne vlasti protiv nacionalne vlade, udruzivsi se s Europskom unijom, ili obratno. Ili nesto trece, to jest podrzavajuCi lokalnu ili regionalnu autonomiju naspram nacionalne drzave i nadnacionalnih institucija. Americki nezadovoljnici mogu napadati federalnu vladu u ime americke nacije. Ili, nova kineska poslovna elita maze gurati svoje interese u sprezi sa svojim provincijskim vladama ili s jos uvijek mocnom nacionalnom vladom, ili s 370

ZAKLJUCAK: TRAZENJE SMISLA U NASEMU SVIJETU

prekomorskim kineskim mrezama. Drugim rijecima, u novoj strukturi vlasti dominira umrezena geometrija u kojoj su odnosi vlasti uvijek posebni za odredenu konfiguraciju aktera i institucija. U takvim uvjetima informacijska politika, koja prvenstveno manipulira simbolima u prostoru medija, dobro se uklapa u taj svijet odnosa moCi sto se neprestano mijenja. Strategijske igre, zastupanje posebnih interesa i personalizirano vodstvo zamjenjuju biracko tijelo tradicionalno podijeljeno prema klasnoj pripadnosti, mobilizaciju na osnovi ideologije i stranacku kontrolu sto su bile obiljezja politike u industrijskom dobu. Kako politika postaje kazaliste, a politicke institucije vise agencije za pregovaranje nego izvori moei, gradani diljem svijeta zauzimaju obrambeni stav te glasuju da bi sprijecili stetu sto je drzava moze nanijeti, a ne zato sto imaju u nju povjerenja. U stanovitom smislu, politicki sus tau je lisen moCi, iako ne i utjecaja. Mec!utim, moe ne nestaje. U informacijskom drustvu ona je utisnuta u temelje kulturnih obrazaca pomoeu kojih ljudi i institucije prikazuju zivot oko sebe i do nose odluke, ukljucujuei i politicke odluke. N a neki naCin moe, iako je stvarna, postaje nematerijalna. Ona je stvarna jer gdje se god i kada se god ucvrsti, za neko vrijeme daje pojedincima i organizacijama moguenost da provode svoje odluke bez obzira na konsenzus. Ali takva moe je nematerijalna jer proizlazi iz moguenosti da se zivotno iskustvo uoblici u kategorije predodredenog ponasanja i prikaze tako da ide u prilog odredenom vodstvu. Na primjer, ako stanovnistvo osjeca neki neodredeni, visestruki strah, i ako se taj strah izjednaci s imigracijom koja se poistovjecuje s rasom, a rasa= siromastvo = socijalna pomoc = kriminal = gubitak posla = = porezi = ugrozenost, onda se neodredeni strah pretvara u prepoznatljivu metu koja se moze definirati kao MI protiv NJIH i ide u korist onim vodama koji najuvjerljivije zagovaraju stanovitu dozu rasizma i ksenofobije. Ili, uzmimo sasvim razliCit primjer, ako ljudi izjednacuju kvalitetu zivota s ocuvanjem prirode i svojim duhovnim mirom, mogu se pojaviti novi politicki akteri koji ce provoditi novu javnu politiku. Kulturne borbe su borbe za moe u informacijskom dobu. One se prven- \ stveno vode u medijima i pomoeu njih, ali mediji nisu nosioci moCi. Moe kao sposobnost nametanja obrazaca ponasanja nalazi se u mrezama putem kojih se razmjenjuju informacije i manipulira simbolima sto se povezuju s odrec!enim drustvenim akterima, institucijama i kulturnim pokretima putem ikonografije, glasnogovornika i intelektualnih tumaca. Dugorocno gledano, nije vazno tko je na vlasti jer je raspodjela politickih uloga vrlo rasprostranjena i rotirajuca. Vise ne postoje stabilne elite vlasti. Medutim, postoje elite na vlasti, to jest elite koje se formiraju obicno tijekom kratkog razdoblja vlasti, i koriste svoj privilegirani politicki polozaj za trajniji pri-

I

371

( ~

stup materijalnim resursima i drustvenim vezama. Kultura kao izvor moCi i moe kao izvor kapitala temelji su nove drustvene hijerarhije informacijskog doba. Transformacija iskustvenih odnosa vrti se uglavnom oko krize patrijarhalnosti, u korijenima temeljite redefinicije obitelji, odnosa zenskoga i muskog roda, spolnosti i prema tome osobnosti. Zbog strukturalnih razloga (vezano uz informacijsku ekonomiju) i utjecaja drustvenih pokreta (feminizma, borbe za zenska prava i seksualnog oslobodenja), patrijarhalni autoritet dovedenje u pitanje u najvecem dijelu svijeta iako na razlicite naCine is razlicitim intenzitetom, ovisno o kulturnom i institucionalnom kontekstu. Buducnost obitelji je nesigurna ali buducnost patrijarhalnih odnosa nije: oni mogu prezivjeti samo ako ih stiti autoritarna ddava i vjerski fundamentalizam. Kao sto pokazuju istrazivanja prikazana u cetvrtom poglavlju drugoga sveska, u otvorenim drustvima patrijarhalna obitelj je u dubokoj krizi dok se zameci obitelji utemeljene na ravnopravnim odnosimajos uvijek bore protiv staroga svijeta interesa, predrasuda i strahova. Mreze ljudi sve vise zamjenjuju (osobito za zene) obiteljsku jezgru kao primarni oblici emocionalne i materijalne podrske. Pojedinci i njihova djeca ureduju svoj zivot na osobni nacin tako da djelomicno slijede obiteljski obrazac, ili neobiteljski. Iako je u naglom porastu trend da se ocevi bave svojom djecom, zene, bilo da zive same ili s drugom zenom i svojom djecom, sve vise preuzimaju na sebe drustvenu reprodukciju i tako iz korijena mijenjaju obrasce socijalizacije. Moram priznati da se ovdje uglavnom oslanjam na iskustvo Sjedinjenih Drzava i zapadne Europe (dokje juzna Europa, u izvjesnoj mjeri, iznimka u europskom kontekstu). Ipak, kao sto sam objasnio u drugom svesku, moze se pokazati da se borba zena za njihova prava, bilo daje izricito feministicka ili ne, siri diljem svijeta i tako potkopava patrijarhalne odnose u obitelji, ekonomiji i drustvenim institucijama. Smatram daje vrlo vjerojatno da ce sirenjem zenske borbe i jacanjem svijesti zena 0 njihovoj potlacenosti, njihov kolektivni otpor patrijarhalnom poretku dostiCi opcu razinu i potaknuti nastanak krize u tradicionalnim obiteljskim strukturama. Vidim znakove ponovnog jacanja obitelji jer se cini da su milijuni muskaraca spremni odreCi se privilegija i raditi zajedno sa zenama da bi pronasli nove oblike ljubavi, zajednistva i podizanja djece. Doista, vjerujem da je ponovno izgradivanje obitelji na ravnopravnim odnosima nuzna osnova za mijenjanje drustva iz temelja. Obitelji vise nego ikad pruzaju psihicku sigurnost i materijalnu podrsku ljudima u svijetu individualiziranog rada, restrukturiranja drustvenog zivota i drzave koja gubi legitimitet. Ipak, prijelaz na novi oblik obitelji podrazumijeva i temeljnu redefiniciju drustvenog odnosa zenskog i muskog roda i seksualnosti. BuduCi da obitelj i seksualnost oblikuju strukturu licnosti, onaje takoder u mijeni. Takvo stanje

372

ZAKLJUCAK: TRAZENJE SMISLA U NASEMU SVIJETU

okarakterizirao sam kao stanje fleksibilne licnosti koja je kadra upustiti se u beskrajnu rekonstrukcijujastva, umjesto da se prilagodava konvencionalnim drustvenim ulogama koje vise nisu odrzive i prema tome nemaju smisla. Najkorjenitija transformacija iskustvenih odnosa u informacijskom dobuje njihov prijelaz na obrazac drustvene interakcije koji se prvenstveno gradi na stvarnom iskustvu odnosa. Danas ljudi radije proizvode oblike drustvenosti nego da slijede modele ponasanja. Promjene u odnosima proizvodnje, moei i iskustva teze prema transformaciji materijalne osnove drustvenog zivota, pros tara i vremena. Prostor tokava informacijskog doba vlada nad prostorom kojije odreden mjestom gdje se nalazi kultura nekog naroda. Bezvremeno vrijeme kao drustvena teznja za ukidanjem vremena pomoeu tehnologije istiskuje logiku sata industrijskog doba. Kapital cirkulira, moe vlada a elektronicka se komunikacija odvija izmedu odabranih, udaljenih lokacija dok fragmentarno iskustvo ostaje vezano uz mjesta. Tehnologija sazima vrijeme na nekoliko slucajnih trenutaka te tako razbija slijed drustva i dehistorizira povijest. IzdvajajuCi moe iz prostora tokova, dopustajuCi kapitalu da umakne vremenu i rastacuCi povijest na kulturu efemernog, umrezeno drustvo Cini drustvene odnose bestjelesnima, uvodeCi kulturu stvarne virtualnosti. Dopustite da objasnim. Tijekom cijele povijesti ljudi su proizvodili odredenu kulturu u istom prostoru i vremenu, u uvjetima koje su odredivali proizvodni odnosi, moe i iskustvo. Unosili su promjene, borili se medusobno da bi nametnuli drustvu svoje vrijednosti i ciljeve. Dakle, prostorno i vremensko odredenje bili su od presudne vaznosti za svaku kulturu i za razlicit razvoj kultura. Prerna informacijskom modelu, nova se kultura pojavila tako sto je istisnula mjesto i ukinula vrijeme prostorom tokova i bezvremenim vremenom: kulturom stvarne virtualnosti. Kao sto je izlozeno u prvom svesku, u petom poglavlju, pod stvarnom virtualnoseu mislim na sustav u kojemu je sama stvarnost (to jest ljudski materijalna ili simbolicka egzistencija) potpuno uronjena u okvir virtualne slike u toboznji svijet u kojemu simboli nisu samo metafore vee ukljucuju stvarno iskustvo. To nije posljedica elektronickih medija iako su oni nuzna sredstva za izrazavanje u novoj kulturi. Materijalna osnova pomoeu koje se moze objasniti zasto stvarna virtualnost preuzima ljudsku mastu i predodzbe jest to sto }judi zaraduju za zivot u prostoru tokova i bezvremenog vremena. S jedne strane, vladajuee vrijednosti i interesi u drustvu organizirani su tako da postoje simultano a da se ne dodiruju; to jest u tokovima informacija koji izmicu iskustvu sadrzanom u bilo kojoj lokaciji. S druge strane, vladajuee vrijednosti i interesi izgraduju se bez ikakve povezanosti s prosloseu iii buduenoseu, u bezvremenom krajoliku racunalnih mreza i elektronickih medija, gdje je svako izrazavanje ili momentalno iii bez predvidljivog slijeda. Svi izrazi iz svih vremena i svih 373

KRAJ TISUCLJECA

prostora pomijesani su u istom hipertekstu, koji se neprestano preureduje, a njime se moze komunicirati u bilo koje vrijeme, bilo gdje, ovisno o interesima posiljatelja i raspolozenju primatelja. Virtualnost je nasa stvarnost jer je ona unutar tih bezvremenih, bezmjesnih, simbolickih sustava iz kojih mi konstruiramo kategorije i stvaramo slike koje oblikuju nase ponasanje, poticu politiku, hrane snove i izazivaju nocne more. To je nova drustvena struktura informacijskog doba koju nazivam umrezenim drustvom jer je sastavljena od mreza proizvodnje, moCi i iskustva sto konstruiraju kulturu virtualnosti u globalnim tokovima koji nadilaze vrijeme i prostor. Ne slijede sve dimenzije i institucije drustva logiku umrezenoga drustva na isti naCin kako je industrijsko drustvo dugo vremena ukljucivalo mnoge predindustrijske oblike ljudske egzistencije. Ali sva drustva u informacijskom dobu prozeta su, razliCitim intenzitetom, upecatljivom logikom umrezenoga drustva Cije dinamicno sirenje postupno apsorbira i podvrgava prethodne drustvene oblike. Umrezeno drustvo kao i bilo koja druga drustvena struktura ne moze izbjeCi proturjecja, drustvene sukobe i prijetnje sto dolaze od alternativnih oblika drustvene organizacije. No upravo neka obiljezja umrezenoga drustva potaknula su nastanak alternativnih oblika koji su vrlo razliCiti od onih iz industrijske ere. Stoga ih cine razliCiti subjekti iako se ti subjekti cesto sluze povijesnim materijalom sto potjece od organizacija i vrijednosti naslijedenih iz industrijskoga kapitalizma i etatizma. Razumijevanje ovoga naseg svijeta trazi istodobnu analizu umrezenoga drustva i sukoba koje ono izaziva. Povijesna zakonitost da tamo gdje postoji dominacija ima i otpora, i dalje vrijedi. Ali ona zahtijeva analiticki napor da bi se utvrdilo tko su osporavaCi procesa dominacije predvodenog nematerijalnim ali ipak mocnim tokovima umrezenoga drustva.

N ovi putevi drustvene promjene Prema zapazanjima zabiljezenim u drugom svesku, drustveni otpor prerna obrascima dominacije u umrezenom drustvu opcenito poprima oblik izgradivanja autonomnih identiteta. Ti su identiteti izvanjski nacelima organizacije umrezenoga drustva. Stovanju tehnologije, moCi tokova i logici tdista oni suprotstavljaju svoje postojanje, svoja uvjerenja i naslijede. Za drustvene pokrete i kulturne projekte sto su povezani sjacanjem identiteta u informacijskom dobu karakteristicno je da nisu nastali unutar institucija gradanskoga drustva. Oni od pocetka uvode alternativnu drustvenu logiku, razliCitu od nacela funkcioniranja dominantnih institucija u drustvu. 374

ZAKLJUCAK: TRAZENJE SMISLA U NASEMU SVIJETU

U industrijskoj eri radnicki se pokret zestoko borio protiv kapitala. Kapital i radna snaga, medutim, tezili su istim ciljevima i vrijednostima industrijalizacije - produktivnosti i materijalnom napretku - s tim da su i jedan i drugi htjeli imati nadzor nad njezinim razvojem i prisvojiti veCi dio njezinih plodova. Na kraju su sklopili drustveni pakt. U informacijskom dobu prevladavajuca logika dominantnih, globalnih mreza toliko je upecatljiva i prodorna da izgleda kao da se njezine dominacije moze osloboditi jedino ako se izade izvan tih mreza i rekonstruira znacenje na temelju potpuno drukcijeg sustava vrijednosti i uvjerenja. Takav je slucaj sa zajednicama sto grade svoj identitet na otporu. Vjerski fanatizam se ne odupire tehnologiji nego je stavlja u sluzbu Bozjih zakona kojima se moraju pokoriti sve institucije i ciljevi, bez mogucnosti pregovaranja. Nacionalizam, lokalni sovinizam, etnicki separatizam i kulturne zajednice raskidaju u velikoj mjeri s drustvom i ponovno grade svoje institucije ne od temelja vee iznutra prema van, kao "tko smo mi" naspram onih koji tu ne pripadaju. Cak i proaktivni pokreti koji imaju za cilj mijenjanje cjelokupnog obrasca drustvenih odnosa medu ljudima, kao feminizam, ili izmedu ljudi i prirode, kao ekoloski pokreti, krecu od opovrgavanja osnovnih nacela na kojimaje izgradeno nase drustvo- patrijarhalizma i produktivizma. Naravno, postoje sve moguce nijanse koje se ogledaju u prakticnom djelovanju drustvenih pokreta, kao sto sam pokusao razjasniti u drugom svesku, ali u biti nacela na temelju kojih definiraju svoj pokret i njegovo postojanje oznacuju raskid s institucionalnom drustvenom logikom. Kada bi drustvene institucije, ekonomske i kulturne, doista prihvatile feminizam i ekoloski pokret, potpuno bi se transformirale. KoristeCi se jednom starom rijeCi, to bi hila revolucija. Snaga drustvenih pokreta koji se temelje na identitetu ogleda se u tome sto su autonomni spram ddavnih institucija, logike kapitala i privlacne tehnologije. Zato ih je tesko pridobiti da se ukljuce u postojece institucije, iako je, naravno, moguce kooptirati neke od njihovih sudionika. Cak iako su porazeni, njihov otpor i projekti utjecu na drustvo i mijenjaju ga kao sto sam pokazao na nekim primjerima u drugom svesku. Drustva u informacijskom dobu ne mogu se svesti na strukturu i dinamiku umrezenoga drustva. Nakon svih mojih analiza, cirri mi se da se nasa drustva konstituiraju u interakciji izmedu "mreze" i "ja", izmedu umrezenoga drustva i moCi identiteta. Ipak, osnovni problem procesa drustvene promjene sto se zbivaju izvan postojeCih institucija i vrijednosti drustvajest da bi oni prije mogli rascjepkati nego ponovo izgraditi drustvo. Umjesto drukCijih institucija nastale bi zajednice svih vrsta. Umjesto drustvenih klasa pojavila bi se plemena. A umjesto suprostavljanja izmedu funkcija prostora tokova i znacenja pro-

375

KRAJ TISUCLJECA

stora mjesta, mogli bismo dozivjeti zatvaranje dominantne globalne elite u nematerijalne palace naCinjene od komunikacijskih mreza i informatickih tokova. U meduvremenu bi iskustvo ljudi ostalo vezano za visestruke, odvojene lokalitete,prigusene u egzistenciji i rascjepkane u svijesti. BuduCi da ne bi bilo Zimskoga dvorca koji se moze osvojiti, provale gnjeva mogle bi se okrenuti prema unutra i pretvoriti u svakidasnje besmisleno nasilje. Da bi kulturni pokreti mogli rekonstruirati drustvene institucije i staviti tehnologiju u sluzbu ljudskih potreba i zelja, Cini se da bi morali prijeci dug put, od zajednica izgradenih na identitetu otpora do novih identiteta utemeljenih na projektima koji bi izrasli iz vrijednosti njegovanih u tim zajednicama. Primjeri takvih procesa koji se mogu uoCiti u suvremenim drustvenim pokretima i politici jesu: gradenje nove obitelji utemeljene na ravnopravnim odnosima; siroko prihvacena ideja odr.Zivog razvoja koja se zasniva na gradenju medugeneracijske solidarnosti sto prerasta u novi model ekonomskog rasta; i nova sveopca mobilizacija vezana uz obranu ljudskih prava ma gdje na svijetu ona hila povrijedena. Da bi doslo do takvog prijelaza od identiteta utemeljenog na otporu do identiteta zasnovanog na projektu, mora se pojaviti nova politika. To ce biti kulturna politika koja mora krenuti od pretpostavke da, iako se informacijska politika uglavnom vodi na prostoru medija i bori pomocu simbola, ona ipak povezuje vrijednosti i probleme sto proizlaze iz zivotnog iskustva ljudi u informacijskom dobu.

N akon ovoga tisucljeca Pisuci ovu knjigu, uporno sam se trudio ne upustiti se u predvidanja o buducnosti, drzeci se koliko je god bilo moguce onoga sto znamo da nam donosi informacijsko doba koje je nastalo na izmaku dvadesetoga stoljeca. Medutim, u zakljucku knjige, nadam se uz dopustenje citatelja, htio bih podrobnije analizirati neke trendove koji bi mogli promijeniti konfiguraciju drustva pocetkom dvadesetprvoga stoljeca, iako mi je za to preostalo samo nekoliko stranica. Ovo je samo pokusaj da se u ovu sintezu nalaza i hipoteza unese dinamika i dimenzija buducnosti. Informacijska ce revolucija naglasiti svoje transformacijske potencijale. Dvadesetprvo stoljece bit ce obiljezeno dovrsenjem supermagistrale globalnih informacija te ostvarenjem mobilne telekomunikacije i racunalnih potencijala, dakle decentralizacijom i sirenjem informacijske moci, ispunjenjem obecanja 0 multimedijima i povecanjem uzitka sto ga pruza interaktivna komunikacija. Uz to, bit ce to stoljece punog procvata geneticke 376

ZAKLJUCAK: TRAZENJE SMISLA U NASEMU SVIJETU

revolucije. Prvi put u povijesti covjecanstva nasa vrsta ce prodrijeti u tajne zivota i moci ce stvarno manipulirati zivom tvari. Iako ce to izazvati burne rasprave o drustvenim i ekoloskim posljedicama, mogucnosti sto se otvaraju pred nama doista su izvanredne. Budu li se razumno iskoristavale, geneticka revolucija mogla hi donijeti ozdravljenje, moglo hi se uspjesno zaustaviti oneCiscenje, poboljsati zivot i ustedjeti covjeku vrijeme i napor sto ihje trosio na prezivljavanje i tako nam pruziti priliku da istrazujemo prilicno nepoznato podrucje duhovnosti. Ali ucinimo li iste pogreske koje smo pocinili u dvadesetom stoljecu koristeCi se tehnologijom i industrijalizacijom za medusobno ubijanje u ratnim strahotama, s nasom novom tehnoloskom silom lako mozemo okoncati zivot na planetu. Zaustavljanje nuklearnog holokausta pokazalo se relativno jednostavnim jer je kontrola nuklearne energije i oruzja centralizirana. Ali nova geneticka tehnologijaje prodorna, njezini mutacijski utjecaji nisu podlozni potpunoj kontroli, a njezina institucionalna kontrola mnogo je vise decentralizirana. Da bismo sprijeCili zle posljedice bioloske revolucije, nisu dovoljne samo odgovorne vlade nego je potrebno odgovorno, obrazovano drustvo. Kojim putem cemo krenuti ovisi o drustvenim institucijama, ljudskim vrijednostima te svijesti i odlucnosti novih drustvenih aktera da oblikuju i kontroliraju vlastitu sudbinu. Ukratko cu navesti neke od mogucnosti upucujuCi na najvaznija dostignuca na polju ekonomije, politike i kulture. Puni razvoj informatizirane ekonomije te sirenje i pravilna upotreba informacijske tehnologije vjerojatno ce osloboditi proizvodne potencijale ove tehnoloske revolucije. To ce se vidjeti po promjenama u racunovodstvenoj statistici, kada kategorije i proizvodaCi sto pripadaju dvadesetom stoljecu, a vee su sada neprimjereni, budu zamijenjeni novim konceptima koji ce moCi mjeriti novu ekonomiju. Nema sumnje da ce u dvadesetprvom stoljecu, u usporedbi s prosloscu, doCi do nastanka jednog izvanredno produktivnog sustava. Ljudski rad proizvodit ce vise i bolje uz znatno manje napora. Tjelesni napor bit ce zamijenjen intelektualnim radom u veCini proizvodnih sektora ekonomije. Medutim, podjela toga bogatstva za pojedince ovisit ce o njihovu pristupu obrazovanju, a za drustvo u cjelini, o drustvenoj organizaciji, politici i tekuCim politikama. Globalna ekonomija ce se prosiriti u dvadesetprvom stoljecu oslanjajuci se na bitno povecanje moCi telekomunikacijskog sustava i informatickog programiranja. Ona ce prodrijeti u sve zemlje, na sve teritorije, u sve kulture, komunikacijske tokove i sve financijske mreze, neumorno snimajuCi planet u potrazi za novim mogucnostima ostvarivanja profita. Ali ona ce to Ciniti krajnje selektivno, povezujuCi vrijedne segmente i odbacujuci one koji su iskoristeni, ili nevazni, sto ce se odnositi i na lokalitete i na ljude. Teritorijalna nejednakost u proizvodnji proizvest ce posebnu zemljopisnu

377

KRAJ TISUCLJECA

kartu sto ce pokazivati razliCito vrijednu proizvodnju po kojoj ce se ostro razlikovati zemlje, regije i podrucja metropola. Vrijedne lokalitete i ljude globalna ekonomija ce svuda pronaCi, cak i u supsaharskoj Mrici, kao sto sam pokazao u ovom svesku. Ali otpisanih teritorija i ljudi takoder ce biti posvuda, iako u razlicitim razmjerima. Planet se dijeli na jasno odvojene prostore koje definiraju razlicite vremenske zone. Od iskljucenih dijelova covjecanstva mogu se ocekivati dvije razlicite reakcije. S jedne strane, doCi ce do naglog porasta poslovanja koje sam nazvao "izopacenom vezom", sto se odnosi na igrace globalnoga kapitalizma koji igraju po drukcijim pravilima. Globalna kriminalna ekonomija Ciji sam profil i dinamiku pokusao osvijetliti u trecem poglavlju ove knjige bit ce temeljna znacajka dvadesetprvoga stoljeca i njezin ekonomski, politicki i kulturni utjecaj prodrijet ce u sve sfere zivota. Ne postavlja se pitanje hoce li se nase drustvo moCi rijesiti kriminalnih mreza vee nece li na kraju kriminalne mreze kontrolirati veliki dio nase ekonomije, institucija i svakidasnjega zivota. Moguca je i drukCija reakcija na iskljucivanje iz drustva i ekonomsko izopcenje. Uvjeren sam dace ona odigrati bitnu ulogu u dvadesetprvom stoljecu: iskljucivanje onih koji iskljucuju od strane onih koji su iskljuceni. BuduCi da su u cijelom svijetu osnovne strukture zivota isprepletene, i jos ce vise biti, zbog logike umrezenog drustva, povlacenje ljudi i zemalja nece proci mirno. Ono poprima oblik fundamentalisticke afirmacije razliCitog skupa vrijednosti i nacela zivota prema kojem nema mogucnosti za suzivot sa sustavom koji je tako zao da unistava ljudske zivote. Dok ovo pisem, na ulicama Kabula hrabri ratnici talibana tuku zene zbog toga sto su "nepristojno" odjevene. To nije u skladu s humanistickim naucavanjem islama. Doslo je, medutim, do eksplozije fundamentalistickih pokreta, od kojih sam neke analizirao u drugom svesku, koji prisvajaju Kur' an, Bibliju iii neki drugi sveti tekst, te ga tumace, zloupotrebljavaju i masu njime kao zastavom svojeg ocaja i oruzjem svojega bijesa. Fundamentalizam razlicitih vrsta i razliCitog podrijetla cinit ce najdrskiju, beskompromisnu prijetnju jednostranoj dominaciji informacijskoga globalnog kapitalizma. Njihov potencijalni pristup oruzju za masovno unistenje baca golemu sjenu na optimisticke izglede sto ih pruza informacijsko doba. N acije-drzave ce prezivjeti, aline i njihov suverenitet. One ce se udruziti u multilateralne mreze s varijabilnom geometrijom zadataka, ovlasti, saveza i podredenosti. Najvaznija multilateralna konstrukcija bit ce Europska unija, koja ce povezivati tehnoloske i ekonomske resurse veCine, ali ne svih, europskih zemalja: vjerojatno je da ce Rusija biti izostavljena, zbog tradicionalnog straha Zapada, a i Svicarska mora ostati izvan granica da bi mogla nastaviti poslovati kao svjetska banka. Ali Europska unija za sada ne 378

ZAKLJUCAK TRAZENJE SMISLA U NASEMU SVIJETU

ukljucuje povijesni projekt izgradivanja europskoga drustva. Ona je u biti obrambena konstrukcija osnovana u ime europske civilizacije koja se na taj naCin brani dane postane azijska ili americka kolonija. Europske nacije-drzave prezivjet ee i neumorno pregovarati kako bi ostvarile svoje posebne interese u okvirima europskih institucija, koje ee im biti potrebne, ali unatoc izjasnjavanju za federalizam ni Europljani niti njihove vlade neee na njega pristati. Europska nesluzbena himna (Beethovenova "Oda radosti") jest univerzalna ali njezin njemacki naglasak mogao bi postati izrazitiji. Globalnu ekonomiju vodit ee niz multilateralnih institucija koje ee biti uzajamno umrezene. U sredistu te mreze je klub zemalja G-7, uz mazda jos nekoliko dodanih clanica, i njegova izvrsna tijela, Medunarodni monetarni fond te Svjetska banka, opremljeni uredbama i moguenoseu intervencije u ime temeljnih pravila globalnoga kapitalizma. Tehnokrati i birokrati tih, i slicnih, medunarodnih ekonomskih institucija dodat ee stanovitu koliCinu vlastite neoliberalne ideologije i strucne ekspertize svom sirokom mandatu. N eformalni skupovi, kao sto su skupovi u Davosu, ili slicni, pomoei ce da se globalna elita poveze na kulturnoj i osobnoj razini. Globalnom geopolitickom situacijom takoder ee se upravljati multilateralno, pri cemu ee Ujedinjeni narodi i regionalne medunarodne institucije, kao ASEAN, OEA ili OAU, igrati sve veeu ulogu u rjesavanju medunarodnih i nacionalnih sukoba. Oni ee sve vise koristiti sigurnosne saveze, kao sto je NATO, za provedbu svojih odluka. Kada bude potrebno, formirat ee se ad hoc medunarodne policijske snage za intervenciju u zaristima sukoba. u pitanjima globalne sigurnosti vjerojatno ee dominirati tri glavne teme, ako se analize iznijete u ovoj knjizi pokazu tocnima. Prva je rastuea napetost u pacifickoj regiji. Kako se Kina hoee afirmirati kao globalna sila, Japan ulazi u drugi krug nacionalne paranoje, a Koreja, Indonezija i Indija reagiraju i na jedno i na drugo. Druga tema je ozivljavanje moCi Rusije, ne samo kao nuklearne velesile vee i kao jace nacije koja neee vise podnositi ponizenja. Uvjeti pod kojima ee postkomunisticka Rusija uCi ili neee uCi u multilateralni sustav globalnog suupravljanja odredit ee budueu geometriju sustava sigurnosti. Treea sigurnosna temaje vjerojatno najvaznija i moguee je da ee o njoj jos dugo ovisiti sigurnost svijeta. Rijec je o novim oblicima ratovanja sto ee ih koristiti pojedinci, organizacije i ddave, koji imaju cvrsto uvjerenje i slabu vojnu opremljenost, ali mogu doCi do nove razorne tehnologije i pronaCi slabe tocke u nasemu drustvu. ZloCinacke bande u krajnjem slucaju takoder mogu doCi u zestoki sukob s drustvom, ako ne vide drugog izlaza, kao sto se dogodilo u Kolumbiji devedesetih godina. Globalni i lokalni terorizam vee jesu glavna prijetnja u cijelom svijetu na prijelazu tisuCljeea. Ali vjerujem daje to tek pocetak. RastuCi tehnoloski napredak vodi u smjeru dvaju trendova sto teze prema Cistom terorizmu: s jedne 379

KRAJ TISUCLJECA

strane, mala odlucna grupa, ako je dobra financirana i dobra obavijestena, moze razoriti cijeli grad iii pogoditi zivcani sustav nasega prezivljavanja; s druge strane, infrastruktura kojom se dnevno sluzimo, od energije do prijevoza i opskrbe vodom, postala je vrlo slozena i tako povezana da se njezina osjetljivost povecava geometrijskom progresijom. Dok se koristenjem nove tehnologije usavrsavaju sustavi sigurnosti, to istodobno cini nas svakidasnji zivot mnogo izlozenijim. Cijena koju cemo platiti za vecu sigurnost bit ce zivot u sustavu elektronickih brava, alarmnih uredaja i izravne veze s policijskom patrolom. To ce takoder znaciti da ce nasa djeca odrastati u strahu. Mazda su slicno iskustvo imala mnoga djeca u povijesti. Po tome se takoder moze suditi o relativnosti ljudskoga napretka. U geopolitici ce se sve vise pojavljivati temeljno proturjecje izmedu multilateralnog donosenja odluka i unilateralne provedbe tih odluka kada je rijec o vojnim pitanjima. Nakon nestanka Sovjetskog Saveza i tehnoloske zaostalosti nove Rusije, Sjedinjene Ddave su jedina vojna velesila, i to se nece promijeniti u doglednoj buducnosti. Dakle, veCinu odluka vezanih za sigurnost morat ce ili provesti ili podrzati Sjedinjene Drzave kako bi te odluke bile stvarno uCinkovite ili imale tezinu. Unatoc svim arogantnim istupima njezinih celnika, jasno se pokazalo da Europska unija nije bila sposobna uCinkovito posredovati na Balkanu. Japan je sam sebi zabranio izgradivanje vojske, a pacifisticko raspolozenje u zemlji mnogo je jace od podrske ultranacionalistickim provokacijama. Izvan OECD-a samo Indija i Kina mozda imaju dovoljno jaku tehnolosku i vojnu moe da bi mogle pristupiti globalnim silama u doglednoj buducnosti, ali svakako se nece moCi mjeriti sa Sjedinjenim Ddavama, pa cak ni s Rusijom. Dakle, izuzmemo li nevjerojatnu pretpostavku o izgradnji neke velike kineske vojske, za sto Kina jednostavno nije tehnoloski sposobna, u svijetu ostaje samo jedna velesila- Sjedinjene Drzave. U takvim uvjetima razni sigurnosni savezi morat ce se osloniti na americke snage. Medutim, zbog teskih socijalnih problema u zemlji SAD sigurno nece imati sredstava, a ni politicku podrsku, za primjenu sile, osim ako sigurnost njegovih gradana ne bude izravno ugrozena, kao sto se to dogodilo, prema onome sto su americki predsjednici otkrili, nekoliko puta u devedesetim godinama. BuduCi da je hladni rat pao u zaborav, a "novi hladni rat" ne nazire se na obzorju, jedini nacin kako Amerika moze odrzati svoj vojni polozaj jest da svoje vojne snage ustupa globalnomu sigurnosnom sustavu i da to drugim zemljama naplacuje. To je konacni zaokret multilateralizma i najoCitija iluzija izgubljenoga suvereniteta nacije-drzave. Drzava ipak ne nestaje. Njezinaje ulogajednostavno znatno umanjena u informacijskom dobu. Ona se siri u obliku lokalnih i regionalnih vlada koje pune svijet svojim projektima, izgraduju izborna tijela i pregovaraju

380

ZAKIJUCAK: TRAZENJE SMISLA U NASEMU SVIJETU

s nacionalnim vladama, multinacionalnim kompanijama i medunarodnim agencijama. Era globalizacije ekonomije takoder je doba lokalizacije politike. Ono sto lokalnim i regionalnim vladama nedostaje, u smislu moci i resursa, one nadoknaduju fleksibilnoscu i umrezavanjem. One se jedine mogu usporediti, ako je takva usporedba uopce moguca, s dinamicnoscu globalnih mreza bogatstva i informacija. A ljudi, oni ce se sve vise udaljavati od predvo:rja moCi, i biti nezadovoljni posrtanjem institucija gradanskog drustva. u njihovu radu i zivotu doci ce do individualizacije, a oni ce traziti svoj vlastiti smisao na temelju osobnog iskustva i, budu li imali srece, obnavljajuCi svoju obitelj, jedinu cvrstu stijenu za koju ce se moCi uhvatiti u uskovitlanom moru nepoznatih tokova i nekontroliranih mreza. Kad se nadu pred kolektivnom prijetnjom, sklonit ce se u neku zajednicu gdje ce proroci mozda navijestiti dolazak novih bogova. Dvadesetprvo stoljece nece biti mracno doba, niti ce vecini ljudi izruciti obilje koje obecava najveca tehnoioska revolucija u povijesti. Prije bi se moglo reCi da ce svojstvena crta dvadestprvog stoljeca biti obavijestena zbunjenost.

Sto da se radi? Svaki put kad intelektualac pokusa odgovoriti na to pitanje i ozbiljno provesti sto je naumio, sigurno slijedi katastrofa. Tako je zacijelo bilo i sa stanovitim Uljanovim 1902. godine. Iako, naravno, ne mislim da se mogu s njim usporedivati, suzdrzat cu se od sugeriranja bilo kakvog lijeka za bolesti naseg svijeta. Ali buduCi dame zabrinjava ono sto sam vidio putujuci ranim krajolikom informacijskog doba, htio bih objasniti svoju suzddanost, pisuCi u prvom lieu ali misleCi na svoju generaciju i politicku kulturu. Potjecem iz vremena i tradicije politicke ljevice industrijske ere, opsjednute Marxovom (i Engelsovom) jedanaestom tezom o Feuerbachu, upisanom na Marxovu nadgrobnom spomeniku u Highgateu. Politicka akcija sto ide za promjenom bilaje glavni cilj doista smislenoga intelektualnog nastojanja. Jos uvijek vjerujem da u takvom stavu ima velikodusnosti ili, barem, manje je sebican od uredne birokratske, akademske karijere, neometane ljudskim patnjama diljem svijeta. Opcenito ne mislim da bi podjela na lijevo i desno orijentirane intelektualce i drustvene znanstvenike otkrila da postoje znatne razlike u njihovoj ucenosti. Na koncu konca, i konzervativni su intelektualci takoder sudjelovali u politickim akcijama, isto koliko i lijevi, obicno uz vrlo malo tolerancije prema svojim protivnicima. Problem nije u tome da politicka angaziranost onemogucuje iii unistava intelektu381

KRAJ TISUCLJECA

ainu kreativnost. Mnogi od nas navikli su, tijekom godina, zivjeti u napetosti izmedu onoga sto nam zivot donosi i onoga sto bismo zeljeli da se dogodi. Smatram da su drustvene akcije i politicki projekti bitni za poboljsanje drustva kojemu je oCito potrebna promjena i nada. I nadam se da ova knjiga, postavljajuCi neka pitanja i nudeCi empirijske i teorijske elemente za razmisljanje o njima, moze pridonijeti svjesnoj drustvenoj akciji koja tezi za drustvenom promjenom. U tom smislu nisam, i ne zelim biti, nezainteresiran promatrac ljudske drame. Medutim, vidio sam tako mnogo zavedenih zrtava, toliko mnogo slijepih ulica sto ihje stvorila ideologija i takve uzase sto se radaju u umjetnom raju dogmatske politike da bih htio izazvati zdravu reakciju protiv pokusaja da se politicka praksa namjesta prema drustvenoj teoriji ili ideologiji. Teoriju i istrazivanje, opcenito kao i u ovoj knjizi, treba shvatiti kao sredstvo za razumijevanje svijeta i procjenjivati ih iskljuCivo prema tome koliko su tocni, strogi i relevantni. Kako ce seta sredstva upotrijebiti i za koje ciljeve, morala bi biti iskljuCiva povlastica samih drustvenih aktera koji djeluju u odredenom drustvenom kontekstu i u ime svojih vrijednosti i interesa. Dosta je metapolitike, dosta je "maftres apenser" i dosta onih koji se pretvaraju da su intelektualci. Najvaznije politicko oslobodenje za ljude jest da se sami oslobode nekritickog vezivanja za teorijske ili ideoloske sheme, da izgrade svoju praksu na temelju vlastitog iskustva koristeCi se svim dostupnim informacijama i analizama, iz razliCitih izvora. U dvadesetom stoljecu filozofi su pokusavali promijeniti svijet. U dvadesetprvom stoljecu, vrijeme je da ga drukCije tumace. Otuda moj oprez, koji nije ravnodusnost, prema svijetu sto se muCi vlastitim obecanjem.

Finale To obecanje informacijskoga doba je oslobadanje produktivne sposobnosti bez premca snagom uma. Mislim, dakle proizvodim. Radeci tako, imat cemo slobodnog vremena za eksperimentiranje u carstvu duhovnosti i mogucnost izmirenja s prirodom, ne htvujuci pritom dobrobit svoje djece. San prosvjetiteljstva, da ce razum i znanost rijesiti probleme covjecanstva, moze se ostvariti. Ipak, golem je jaz izmedu nasega tehnoloskog razvoja i nase drustvene zaostalosti. Nasa ekonomija, drustvo i kultura izgradeni su na interesima, vrijednostima, institucijama i sustavima predocivanja koji uvelike ogranicuju kreativnost, oduzimaju plodove informacijske tehnologije i izvrcu nasu energiju u samorazarajuce suprotstavljanje. Takvo stanje ne smije ostati. Nema vjecnog zla u ljudskoj prirodi. Nema toga sto se ne moze promijeniti svjesnim, svrhovitim drustvenim djelovanjem koje se

382

ZAKLJUCAK: TRAZENJE SMISLA U NMlEMU SVIJETU

temelji na informacijama i legitimnosti. Budu li ljudi dobra obavijesteni, aktivni, budu li komunicirali diljem svijeta; bude li poslovanje podrazumijevalo drustvenu odgovornost; postanu li mediji vise porucitelji nego poruka; budu li politicki akteri reagirali protiv cinizma i vracali povjerenje u demokraciju; bude li se kultura gradila na iskustvu; bude li covjecanstvo osjecalo solidarnost ljudske vrste diljem zemaljske kugle; budemo li njegovali solidarnost medu generacijama ziveci u skladu s prirodom; otisnemo li se na istrazivanje nasega unutrasnjeg ja i sklopimo mir jedni s drugima. Uspijemo li sve to uciniti koristeCi se dostupnim informacijama i donesemo li svjesnu, zajednicku odluku dok jos ima vremena, mazda cemo tada, napokon, moCi zivjeti i pustiti druge da zive, voljeti i biti voljeni. Iscrpio sam sve rijeCi. I tako cu posuditi, posljednji put, od Pabla Nerude:

Por mi parte y tu parte, cumplimos, compartimos esperanzas e mVLernos; y fuimos heridos no solo por los enemigos mortales sino por mortales amigos (y esto pareci6 mas amargo), pero no me parece mas dulce mi pan o mi libra entretanto; agregamos viviendo la cifra que {alta al dolor, y seguimos amanda el amory con nuestra directa conducta enterramos a los mentirosos y vivimos con los verdaderos.

S moje strane i s tvoje strane, ispunili smo obecanje, dijelili smo nade i zime; i ranise nas, ne samo smrtni neprijatelji nego i smrtni prijatelji (i to nam se ucini jos gorcim), ali ne izgleda mi sladi ni moj kruh ni knjiga moja u meduvremenu; ziveci pridodajemo boli broj koji nedostaje, i nastavljamo voljeti ljubav i nasim izravnim ponasanjem pokapamo lasce i i zivimo s anima koji vole istinu.

383

Sazetak sadrzaja I. i II. sveska knjige

U trecem svesku pozivao sam se na teme koje sam prikazao u prvom i drugom svesku i zato podsjecam na njihov sadrzaj. Zakljucak objavljen u ovom svesku zakljucakje cijele knjige. I. dio: Uspon umrezenog drustva

Uvod: Mreza i sebstvo 1. Revolucija informacijske tehnologije 2. Informacijska ekonomija i proces globalizacije 3. Umrezeno poduzece: kultura, institucije i organizacije informacijske ekonomije 4. Transformacija rada i zaposlenosti: radnici u mrezi, nezaposleni i povremeno zaposleni 5. Kultura stvarne virtualnosti: integracija elektronicke komunikacije, kraj masovne publike i uspon interaktivnih mreza 6. Prostor tokova 7. Rub vjecnosti: bezvremeno vrijeme Zakljucak: umrezeno drustvo II. dio: Moe identiteta Nas svijet, nasi zivoti 1. Komunalna nebesa: identitet i smisao u umrezenomu drustvu 2. Drugo lice zemlje: drustveni pokreti protiv novoga globalnog poretka 3. Pozelenjivanje samoga sebe: pokret za zastitu okolisa 4. Kraj patrijarhalnosti: drustveni pokreti, obitelj i spolnost u informacijsko doba 5. Nemocna drzava? 6. Informacijska politika i kriza demokracije Zakljucak: drustvene promjene u umrezenom drustvu 385

Bibliografija

Adam, Lishan (1996) "Africa on the line?" Ceres: the FAO Review, 158, ozujak-travanj. Adams, David (1997) "Russian Mafia in Miami: 'Redfellas' linked to plan to smuggle coke in a submarine", San Francisco Examiner, ozujak 9: 3. Adekanye, J. Bayo (1995) "Structural adjustment, democratization and rising ethnic tensions in Mrica", Development and Change, 26 (2): 355-74. Adepoju, Aderanti (prir.) (1993) The Impact of Structural Adjustment on the Population of Africa: the Implications for Education, Health and Employment, Portsmouth, NH: United Nations Population Fundi Heinemann. Manasiev, V. G. (1972) Naucno-tehnickaja revolucija, upravlenije, obrazovanije, Moskva: Nauka. Agamirzian, Igor (1991) "Computing in the USSR", BYTE, travanj, str. 120-9. Aganbegyan, Abel (1988) The Economic Challenge of Perestroika, Bloomington, Ind.: Indiana University Press. - (1988-90) Perestroika Annual, sv. 1-3. Washington, DC: Brassey. - (1989) Inside Perestroika: The Future of the Soviet Economy, New York: Harper and Row. Agbese, Pita Ogaba (1996) "The military as an obstacle to the democratization enterprise: towards an agenda for permanent military disengagement from politics in Nigeria", Journal of Asian and African Studies, 31 (1-2): 82-98. Ahn, Seung-Joon (1994) From State to Community. Rethinking South Korean Modernization, Littleton, Colo.: Aigis. Aina, Tade Akin (1993) "Development theory and Mrica's lost decade: critical reflections on Mrica's crisis and current trends in development 387

KRAJ TISUCLJECA

thinking and practice", u: Margareta Von Trail (prir.), Changing Paradigms in Development- South, East and West, Uppsala: Nordiska Mrikainstitutet, str. 11-26. Alexander, A. J. (1990) The Conversion of the Soviet Defense Industry, Santa Monica, CA: Rand Corporation. Allen, G. C. (1981) The Japanese Economy, New York: StMartin's Press. Alonso Zaldivar, Carlos (1996) "Variaciones sabre un mundo en cambia", Madrid: Alianza. Alvarez Gonzalez, Maria Isabel (1993) "La reconversion del complejo industrial-militar sovietico", neobjavljena teza, Madrid: Universidad Autonoma de Madrid, Departamento de Estructura Economica. Amman, R. i Cooper, J. (1986) Technical Progress and Soviet Economic Development, Oxford: Blackwell. Amsdem, Alice (1979) "Taiwan's economic history: a case of etatism and a challenge to dependency theory", Modern China, 5 (3): 341-80. - (1985) "The state and Taiwan's economic development", u: Peter Evans et al. (ur.), Bringing the State Back In, Cambridge: Cambridge University Press. - (1989) Asia's Next Giant: South Korea and Late Industrialization, New York: Oxford University Press. - (1992) "A theory of government intervention in late industrialization", u: Louis Putterman i Dietrich Rueschemeyer (prir.), State and Market in Development: Synergy or Rivalry?, Boulder, Colo.: Lynne Rienner. Andrew, Christopher i Gordievsky, Oleg (1990) KGB: the Inside Story of its Foreign Operation from Lenin to Gorbachev, London: Hodder and Stoughton. anonimno (1984) "The Novosibirsk Report", travanj 1983., prevedeno na engleski u: Survey, 28 (1): 88-108. Ansell, Christopher K. i Parsons, Craig (1995) Organizational Trajectories of Administrative States: Britain, France, and the US Compared, Berkeley: University of California, Center for Western European Studies. Antonov-Ovseyenko, Anton (1981) The Time of Stalin, New York: Harper and Row. Aoyama, Yuko (1996) "From Fortress Japan to global networks: the emergence of network multinationals among Japanese electronics industry in the 1990s", neobjavljena doktorska teza, Berkeley: University of California, Department of City and Regional Planning. Appelbaum, Richard P. i Henderson, Jeffrey (prir.) (1992) States and Development in the Asian Pacific Rim, London: Sage. Arbex, Jorge (1993) Narcotrafico: umjogo de poder nas Americas, Sao Paolo: Editora Moderna. 388

BIBLIOGRAFIJA

Arlacchi, Pino (1995) "The Mafia, Cosa Nostra, and Italian institutions", u: Salvatore Secchi (prir.), Deconstructing Italy: Italy in the Nineties, Berkeley: University of California, International and Area Studies Series. Arnedy, B. Alejandro (1990) El narcotrafico en America Latina: sus conexiones, hombres y rutas, Cordoba: Marcos Lerner Editora. Arrieta, Carlos G. et al. (prir.) (1990) Narcotrafico en Colombia: dimensiones politicas, economicas,juridicas e internacionales, Bogota: TM Editores. Asahi Shimbun (1995) Japan Almanac 1995, Tokyo: Asahi Shimbun Publishing Company. Aslund, Anders (1989) Gorbachev's Struggle for Economic Reform, Ithaca, NY: Cornell University Press. Audigier, P. (1989) "Le poids des depenses de defense sur l'economie sovietique", Defense Nationale, svibanj. Azocar Alcala, Gustavo (1994) Los barones de la droga: la historia del narcotrafico en Venezuela, Caracas: Alfadil Ediciones. Bagley, Bruce, Bonilla, Adrian i Paez, Alexei (prir.) (1991) La economia politica del narcotrafico: el caso ecuatoriano, Quito: FLASCO. Barnett, Tony i Blaikie, Piers (1992) AIDS in Africa: its Present and Future Impact, London: Balhaven Press. Bastias, Maria Veronica (1993) "El salario del miedo: narcotrafico en America Latina", Buenos Aires: SERPAJ-AL. Bates, R. (1988) "Governments and agricultural markets in Africa", u: R. Bates (prir.), Toward a Political Economy of Development: a Rational Choice Perspective, Berkeley: University of California Press. Bates, Timothy i Dunham, Constance (1993) "Asian-American success in self-employment", Economic Development Quarterly, 7 (2): 199-214. Bauer, John i Mason, Andrew (1992), "The distribution of income and wealth in Japan", Review of Income and Wealth, 38 (4): 403-28. Bayart, Jean-Franc;;ois (1989) L'etat en Afrique: la politique du ventre, Pariz: Librairie Artheme Fayard. (Prijevod na engleski: London: Longman, 1993). Baydar, Nazli, Brooks-Gunn, Jeanne i Furstenberg, Frank (1993) "Early warning signs of functional illiteracy: predictors in childhood and adolescence", Child Development, 63 (3). Beasley, W. G. (1990) The Rise of Modern Japan, London: Weidenfeld and Nicolson. Beaty, Jonathan (1994) "Russia's yard sale", Time, 18. travnja: 52-5. Bellamy, Carol (1996) The State of the World's Children 1996, New York: Oxford University Press za UNICEF. 389

KRAJ TISUCLJECA

Benner, Christopher (1994) "South Mrica's informal economy: reflections on institutional change and socio-economic transformation", neobjavljeni seminarski rad za geografiju 253, Berkeley: University of California. - Brownstein, Bob i Amy Dean (1999) Walking the Lifelong Tight-rope. Negotiating Work in the New Economy, San Jose, CA: Working Partnership USA/Washington, DC: Economic Policy Institute. Bennett, Vanora (1997) "Interchangeable cops and robbers: Russian police moonlighting for organized crime", San Francisco Chronicle, travanj 7: 12. Bergson, Abram (1978) Productivity and the Social System: the USSR and the West, Cambridge, MA: Harvard University Press. Berliner, J. S. (1986) The Innovation Decision in Soviet Industry, Cambridge, MA: MIT Press. Bernardez, Julio (1995) Europa: entre el timo y el mito, Madrid: Temas de Hoy. Berry, Sara (1993) "Coping with confusion: Mrican farmers' responses to economic instability in the 1970s and 1980s", u: Callaghy i Ravenhill, (prir.), str. 248-78. Berryman, Sue (1994) "The role of literacy in the wealth of individuals and nations", NCAL Technical Report TR94-13, Philadelphia: National Center for Adult Literacy. Betancourt, Daria i Garcia, Martha L. (1994) Contrabandistas, marimberos y mafiosos: historia social de la mafia colombiana (1965-1992), Bogota; TM Editores. Beyer, Dorianne (1996) "Child prostitution in Latin America", u: US Departement of Labor, Bureau of International Labor Affairs, Forced Labor: the Prostitution of Children, Symposium Proceedings, Washington DC: US Department of Labor. Bianchi, Patrizio, Carnoy, Martin i Castells, Manuel (1988) "Economic modernization and technology transfer in the People's Republic of China", Stanford: Stanford University, Center for Educational Research at Stanford. Black, Maggie (1995) In the Twilight Zone: Child Workers in the Hotel, Tourism, and Catering Industry, Zeneva: International Labour Office. Blomstrom, Magnus i Lundhal, Mats (prir.) (1993) Economic Crisis in Africa: Perspectives and Policy Responses, London: Routledge. Blyakhman, L. i Shkaratan, 0. (1977) Man at Work: the Scientific and Technological Revolution, the Soviet Working Class and Intelligentsia, Moskva: Progress. Boahene, K. (1996) "The IXth International Conference on AIDS and STD in Mrica", AIDS Care, 8 (5): 609-16. 390

BIBLIOGRAFIJA

Bohlen, Celestine (1993) "The Kremlin's latest intrigue shows how real life imitates James Bond", The New York Times, 23. studenoga. - (1994) "Organized crime has Russia by the throat", The New York Times, 13. listopada. Bonet, Pilar (1993) "Ellaberinto ruso", El Pais Semanal, 12. prosinca. - 1994) "La mafia rusa desafia al gobierno de Yeltsin con el uso de cochesbomba", El Pais, 9.lipnja. Boner, Raymond i O'Brien, Timothy L. (1999) »Activity at bank raises suspicions of Russia mob tie<<, The New York Times, 19. kolovoza: A1-A6 Booth, Martin (1991) The Triads: the Growing Global Threat from the Chinese Criminal Societies, New York: StMartin's Press. Borja, Jordi (1992) Estrategias de desarrollo e internacionalizacion de las ciudades europeas: las redes de ciudades, Izvjestaj Europskoj zajednici, Directorate General XVI, Barcelona: Consultores Europeos Asociadas. - (1996) "Ciudadanos europeos?", El Pais, 31. listopada: 12. - i Castells, Manuel (1997) Local and Global: the Management of Cities in the Information Age, London: Earthscan. Bourgois, P. (1995) "The political economy of resistance and self-destruction in the crack economy: an ethnographic perspective", Annals of the New York Academy of Sciences, 749: 97-118. - i Dunlap, E. (1993) "Exorcising sex-for-crack: an ethnographic perspective from Harlem", u: P. Bourgois i E. Dunlap (prir.), Crack Pipe as Pimp: an Ethnographic Investigation of Sex-for-Crack Exchange, New York: Lexington. Bowles, Pauli White, Gordon (1993) The Political Economy of China's Financial Reforms, Boulder, Colo.: Westview Press. Breslauer, George W. (1990) "Soviet economic reforms since Stalin: ideology, politics, and learning", Soviet Economy, 6 (3): 252-80. Brown, Phillip i Crompton, Rosemary (prir.) (1994) Economic Restructuring and Social Exclusion, London: UCL Press. Bull, Hedley (1977) The Anarchical Society: a Study of Order in World Politics, London: Macmillan. - (1999a) >>The prosperity gap<<, 27. rujna: 92-100. - (1999b) >>A new Japan? Special report<<, 25. listopada. Business Week (1996) "Helping the Russian Mafia help itself', 9. prosinca: 58. Callaghy, Thomas (1993) "Political passions and economic interests: economic reform and political structure in Africa", u: Thomas Callaghy i John Ravenhill (prir.), str. 463-519. - i Ravenhill, John (prir.) (1993), Hemmed In: Responses to Africa's Economic Decline, New York: Columbia University Press. 391

KRAJ TISUCLJECA

Calvi, Maurizio (1992) Figure di una battaglia: documenti e riflessioni sulla Mafia dopo l'assassinio di G. Falcone e P. Borsellino, Bari: Edizioni Dedalo. Camacho Guizado, Alvaro (1988) Droga y sociedad en Colombia, Bogota: CEREC/CIDSE-Universidad del Valle. Campbell, C. M. i Williams, B. G. (1996) "Academic research and HIV/ AIDS in South Mrica", South African Medical Journal, 86 (1): 55-63. Carnoy, Martin (1994) Faded Dreams, New York: Cambridge University Press. - (2000) Work, Family, and Community in the Information Age, Cambridge, Mass.: Harvard University Press. - Castells, Manuel i Benner, Chris (1997) "What is happening to the US labor market?", Nalazi istrazivanja Fondacije Russell Sage, New York. Carrere d'Encausse, Helene (1978) L'empire eclate, Pariz: Flammarion. - (1987) Legrand defi: Bolcheviks et nations, 1917-30, Pariz: Flammarion. - (1991) La fin de !'empire sovietique: le triomphe des nations, Pariz: Fayard. Castells, Manuel (1977) The Urban Question, Cambridge, MA: MIT Press. - (1989) The Informational City: Information Technology, Economic Restructuring, and the Urban-regional Process, Oxford: Blackwell. - (1991) La ciudad cientifica de Akademogorodok y su relacion con el desarrollo economico de Siberia, Madrid: UAM!IUSNT, rezultati istraZivanja. - (1992) La nueva revolucion rusa, Madrid: Sistema. - (1996) "El futuro del Estado del Bienestar en la sociedad informacional", Sistema, ozujak: 35-53. - i Hall, Peter (1994) Technopoles of the World: the Making of 21 81 Century Industrial Complexes, London: Routledge. - i Kiselyova, Emma (1998) "Russia as a network society", neobjavljeno izlaganje na na medunarodnoj konferenciji Rusija na kraju dvadesetog stoljeca u organizaciji Odsjeka za slavistiku, Stanford University, California, studeni. - i Nataluskho, Svetlana (1993) La modernizacion tecnologica de las empresas de electronica y de telecomunicaciones en Rusia, Madrid: DAM/ IUSNT, rezultati istrazivanja. - Goh, Lee i Kwok, Reginald Y. W. (1990) The Shek Kip Mei Syndrome: Economic Development and Public Housing in Hong Kong and Singapore, London: Pion. - Shkaratan, Ovsei i Kolomietz, Viktor (1993) El impacto del movimiento politico sobre las estructuras del poder en la Rusia post-comunista, Madrid: UAM/IUSNT, rezultati istrazivanja. 392

BIBLIOGRAFIJA

Castillo, Fabio (1991) La coca nostra, Bogota: Editorial Documentos Periodisticos. Catanzaro, Raimondo (1991) Il delito come impresa: storia sociale della mafia, Milano: Rizzoli. Cave, Martin (1980) Computers and Economic Planning: the Soviet Experience, Cambridge: Cambridge University Press. Chan, M.K. et al. (ur.) (1986) Dimensions of the Chinese and Hong Kong Labor Movement, Hong Kong: Hong Kong Christian Industrial Committee. Cheal, David (1996) New Poverty: Families in Postmodern Society, Westport CT: Greenwood Press. Chen, Edward K. Y. (1979) Hypergrowth in Asian Economies: A Comparative Analysis of Hong Kong, Japan, Korea, Singapore, and Taiwan, London: Macmillan. - (1980) "The economic setting", u: David Lethbridge (prir.), The Business Environment of Hong Kong, Hong Kong: Oxford University Press. Chen, PeterS. J. (1983) Singapore: Development Policies and Trends, Singapore: Oxford University Press. Cheru, Fantu (1992) The Not So Brave New World: Problems and Prospects of Regional Integration in Post-Apartheid Southern Africa, Johannesburg: South African Institute of International Affairs. Chesneaux, Jean (1982) The Chinese Labor Movement: 1919-1927, Stanford: Stanford University Press. Cheung, Peter (1994) "The case of Guandong in central-provincial relations", u: Hao i Zhimin (prir.), str. 207-35. Christian Science Monitor (1996) "Safeguarding the children", serija izvjestaja, 22. kolovoza - 16. rujna. Chu, Yiu-Kong (1996) "International Triad movements: the threat of Chinese organized crime", London: Research Institute for the Study of Conflict and Terrorism, Conflict Studies Series, srpanj/kolovoz. Chua, Beng-Huat (1985) "Pragmatism and the People's Action Party in Singapore", Southeast Asian Journal of Social Sciences, 13 (2). - (1998) »Unmaking Asia: revenge of the real against the discursive<<, izlaganje na konferenciji o Aziji, National Taiwan University, Taipei, 3-16. srpnja. CIA, Directorate of Intelligence (1990a) Measures of Soviet GNP in 1982 Prices, Washington, DC: CIA. - (1990b) Measuring Soviet GNP: Problems and Solutions. A Conference Report, Washington, DC: CIA. Clayton, Mark (1996) "In United States, Canada, new laws fail to curb demand for child sex", Christian Science Monitor, rujan 3: 11. 393

KRAJ TISUCI.JECA

Clifford, Mark (1994) "Family ties: heir force", Far Eastern Economic Review, 17. studeni: 78-86. Cohen, Stephen (1974) Bukharin and the Bolshevik Revolution, New York: Alfred Knopf. Cohen, StephenS. i Borrus, Michael (1995) "Networks of American and Japanese electronics companies in Asia", Berkeley: University of California, BRIE. - i Guerrieri, Paolo (1995) "The variable geometry of Asian trade", u: Eileen M. Doherty (prir.), Japanese Investment in Asia, Berkeley: University of California, BRIE-Asia Foundation, str. 189-208. Cohn, Ilene i Goodwin Gill, Guy (1994) Child Soldiers: the Roles of Children in Armed Conflict, Oxford: Clarendon Press. Cole, D.C. i Lyman, J. A. (1971) Korean Development: the Interplay of Politics and Economics, Cambridge, MA: Harvard University Press. Collier, Paul (1995) "The marginalization of Mrica", International Labour Review, 134 (4-5): 541-57. Colombo, Gherardo (1990) Il riciclaggio: gli instrumenti guidiziari di contralto dei fiussi monetari illeciti con le modifiche introdotte dalla nuova legge antimafia, Milano: Giuffre Editore. Commission on Security and Cooperation in Europe (1994) Crime and corruption in Russia, Izvjestaj Komisije o provedbi Amsterdamskog ugovora, Washington, DC: lipanj. Connolly, Kathleen, McDermid, Lea, Schiraldi, Vincent i Macallair, Dan (1996) From Classrooms to Cell Blocks: How Prison Building Affects Higher Education and African American Enrollment, San Francisco: Center on Juvenile and Criminal Justice. Conquest, Robert (prir.) (1967) Soviet Nationalities Policy in Practice, New York: Praeger. - (1968) The Great Terror, New York: Oxford University Press. - (1986) The Harvest of Sorrow, New York: Oxford University Press. Cook, John T. i Brown, J. Larry (1994) "Two Americas: comparisons of US child poverty in rural, inner city and suburban areas. A linear trend analysis to the year 201 0", Medford, MA: Tufts University School of Nutrition, Center on Hunger, Poverty and Nutrition Policy, Working Paper hr. CPP-092394. Cooper, J. (1991) The Soviet Defence Industry: Conversion and Reform, London: Pinter. da Costa Nunez, Ralph (1996) The New Poverty: Homeless Families in America, New York: Insight Books. Cowell, Alan (1994) "138 nations confer on rise in global crime", The New York Times, 22. studenoga. 394

BIBLIOGRAFIJA

Curtis, Gerald L. (1993) Japan's Political Transfigurations: Interpretation and Implications, Washington, DC: Woodrow Wilson International Center for Scholars. Davidson, Basil (1992) The Black Man's Burden: Africa and the Crisis of the Nation-State, New York: Times Books. - (1994) A Search for Africa: History, Culture, Politics, New York: Times Books. De Bernieres, Louis (1991) Senor Vivo and the Coca Lord, New York: Morrow. DeFeo, Michael i Savona, Ernesto (1994) "Money trails: international money laundering trends and prevention/control practices", Izlaganje na Medunarodnoj konferenciji o sprjecavanju i suzbijanju pranja novca i gonjenju zloCina: globalan pristup, Courmayeur, Italija, 18.-20. lipnja. Deininger, Klaus i Squire, Lyn (1996) "A new data set measuring income inequality", The World Bank Economic Review, 10 (3): 565-91. Del Olmo, Rosa (1991) "La geopolitica del narcotrafico en America Latina", u: Simposio Internacional : 29-68. Del Vecchio, Rick (1994) "When children turn to violence", San Francisco Chronicle, 11. svibnja. Dentsu Institute for Human Studies/DataFlow International (1994) Media in Japan, Tokyo: DataFlow International. Desai, Padma (1987) The Soviet Economy: Problems and Prospects, Oxford: Blackwell. - (1989) Perestroika in Perspective: the Design and Dilemmas of Soviet Reforms, Princeton, NJ: Princeton University Press. Deyo, Frederic (1981) Dependent Development and Industrial Order: An Asian Case Study, New York: Praeger. - (prir.) (1987a) The Political Economy of East Asian Industrialism, Ithaca, NY: Cornell University Press. - (1987b) "State and labor: modes of political exclusion in East Asian development", u: Deyo (prir.). Dolven, Ben (1998.) "Taiwan's Trump", Far Eastern Economic Review, 6. kolovoza:12-15. Dornbusch, Robert (1998) »Asian crisis themes<<, http://www/iie.com/ news98-l.htm. Doucette, Diane (1995) "The restructuring of the telecommunications industry in the former Soviet Union", neobjavljena doktorska disertacija, Berkeley: University of California. Drake, StClair, i Cayton, Horace (1945) Black Metropolis: a Study of Negro Life in a Northern City, New York: Harcourt Brace Jovanovich, dopunjeno izdanje 1962. 395

KRAJ TISUCLJECA

Drogin, Bob (1995) "Sending children to war", Los Angeles Times, 26. ozujka, A1-A14. Dryakhlov, N. I. et al. (1972) Naucno-tehniceskaja revolucija i obscestvo, Moskva: N auka. Dumaine, Brian (1993) "Illegal child labor comes back", Fortune 127(7), 5. travnja. Dumont, Rene (1964) L 'Afrique Noire est mal partie, Pariz: Editions du Seuil. Dunning, John H. i Narula, Rajneesh (prir.) (1996) Foreign Direct Investment and Governments, London: Routledge. Eggebeen, David i Lichter, Daniel (1991) "Race, family structure, and changing poverty among American children", American Sociological Review, 56. Ehringhaus, Carolyn Chase (1990) "Functional literacy assessment: issues of interpretation", Adult Education Quarterly, 40 (4). Eisenstadt, Gail (1998) "Japan's crash and rebirth", World Link, rujan/ listopad: 12-16 Ekholm, Peter i Nurmio, Aarne (1999) Europe at the Crossroads: The Future of the EU?, Helsinki: Sitra. Ekholm-Friedman, Kajsa (1993) "Mro-Marxism and its disastrous effects on the economy: the Congolese case", u: Blomstrom i Lundhal (prir.), str. 219-45. Ellman, M. i Kontorovich, V. (prir.) (1992) The Disintegration of the Soviet Economic System, London: Routledge. Endacott, G. B. i Birch, A. (1978) Hong Kong Eclipse, Hong Kong: Oxford University Press. Erlanger, Steven (1994a) "Russia's new dictatorship of crime", The New York Times, 15. svibnja. - (1994b) "A slaying puts Russian underworld on parade", The New York Times, 14. travnja. Ernst, Dieter (1994) "Carriers of regionalization? The East Asian production networks of Japanese electronics firms", Berkeley; University of California, BRIE working paper 73. - i O'Connor, David C. (1992) Competing in the Electronics Industry: the Experience of Newly Industrializing Economies, Pariz: OECD, Development Centre Studies. Estefania, Joaquin (1996) La nueva economia: la globalizacion, Madrid: Temas para el Debate. - (1997) "La paradoja insoportable", El Pais Internacional, 14. travnja: 8. Evans, Peter (1995) Embedded Autonomy: States and Industrial Transformation, Princeton, NJ: Princeton University Press. 396

BIBLIOGRAFIJA

Fainstein, Norman (1993) "Race, class and segregation: discourses about Mrican Americans", International Journal of Urban and Regional Research, 17 (3): 384-403. - i Fainstein, Susan (1996) "Urban regimes and black citizens: the economic and social impacts of black political incorporation in US cities", International Journal of Urban and Regional Research, 20 (1): ozujak. Fajnzylber, Fernando (1983) La industrializacion truncada de America Latina, Mexico: Nueva Imagen. Fatton Jr, Robert (1992) Predatory Rule: State and Civil Society in Africa, Boulder, Colo.: Lynne Rienner. Fischer, Claude et al. (1996) Inequality by Design, Princeton, NJ: Princeton University Press. Flores, Robert (1996) "Child prostitution in the United States", u: US Department of Labor, Bureau of International Labor Affairs, Forced Labor: the Prostitution of Children, Symposium Proceedings, Washington DC: US Department of Labor. Fontana, Josep (1994) Europa ante el espejo, Barcelona: Critica. Forester, Tom (1993) Silicon Samurai: How Japan Conquered the World's IT Industry, Oxford: Blackwell. Forrest, Tom (1993) Politics and Economic Development in Nigeria, Cambridge: Cambridge University Press. Fortescue, Stephen (1986) The Communist Party and Soviet Science, Baltimore: The Johns Hopkins University Press. Fottorino, Eric (1991) La piste blanche: l'Afrique sous l'emprise de la drogue, Pariz: Balland. Fouquin, M. et al. (1990) Pacifique: le recentrage asiatique, Pariz: Economica. Frankel, J. A. (1991) "Is a yen bloc forming in Pacific Asia?", u: R. 0. Brien (prir.), Finance and the International Economy: 5. The AMEX Bank Review Prize Essays, New York: Oxford University Press. French, Howard (1995) "Mobutu, Zai're's 'guide', leads nation into chaos", The New York Times, 10.lipnja: 1. - (1997) "Yielding power, Mabutu flees capital: rebels prepare full takeover of Zai're", The New York Times, 17. svibnja: 1. Frimpong-Ansah, Jonathan H. (1991) The Vampire State in Africa: the Political Economy of Decline in Ghana, London: James Curley. Fukui, Harushiro (1992) "The Japanese state and economic development: a profile of a nationalist-paternalist capitalist state", u: Richard Appelbaum i Jeffrey Henderson (prir.), States and Development in the Asian Pacific Rim, Newbury Park, CA: Sage, str. 190-226. Funken, Claus i Cooper, Penny (prir.) (1995) Old and New Poverty: the Challenge for Reform, London: Rivers Oram Press. 397

KRAJ TISUCLJECA

Gamajunov, Igor (1994) "Oborotni", Literaturnaja gazeta, 17. prosinca: 13. Gans, Herbert (1993) "From 'underclass' to 'undercaste': some observations about the future ofthe postindustrial economy and its major victims", International Journal of Urban and Regional Research, 17 (3): 327-35. - (1995) The War against the Poor: the Underclass and Antipoverty Policy, New York: Basic Books. Garcia Marquez, Gabriel (1996) Noticia de un secuestro, New York: Penguin. Garcia, Miguel (1991) Los barones de la cocaina, Mexico, DF: Planeta. Gelb, Joyce i Lief-Palley, Marian (prir.) (1994) Women of Japan and Korea: Continuity and Change, Philadelphia: Temple University Press. Gerner, Kristian i Hedlund, Stefan (1989) Ideology and Rationality in the Soviet Model: a Legacy for Gorbachev, London: Routledge. Ghose, T. K. (1987) The Banking System of Hong Kong, Singapore: Butterworth. Gilliard, Darrell K. i Beck, Allen J. (1996) "Prison and jail inmates, 1995", Bulletin ofthe Bureau of Justice Statistics, Washington DC: US Department of Justice, kolovoz. Ginsborg, Paul (prir.) (1994) Stato dell'Italia, Milano: II Saggiatore/Bruno Mondadori. Gold, Thomas (1986) State and Society in the Taiwan Miracle, Armonk, NY: M.E. Sharpe. Goldman, Marshall!. (1983) USSR in Crisis: the Failure of an Economic System, New York: W.W. Norton. -(1987) Gorbachev's Challenge: Economic Reform in the Age of High Technology, New York: W.W. Norton. - (1996) "Why is the Mafia so dominant in Russia?", Challenge, sijecanjveljaca: 39-47. Galland, E. B. (1991) Naucno-tehniceskij progres kak osnova uskorenija razvitija narodnoga hazjajstva, Novosibirsk: Nauka. Gomez, Ignacio i Giraldo, Juan Carlos (1992) El retorno de Pablo Escobar, Bogota: Editorial Oveja Negra. Gootenberg, Paul (ur.) (1999) Cocaine: Global Histories, London: Routledge. Gordon, Michael R. (1996) "Russia struggles in a long race to prevent an atomic theft", The New York Times, 20. travnja: 1-4. Gottschalk, Peter i Smeeding, Timothy M. (1997) "Empirical evidence on income inequality in industrialized countries", Luxembourg Income Study working paper, br. 154 Gould, Stephen Jay (1985) "The median isn't the message", Discover, lipanj: 40-2. 398

BffiLIOGRAFIJA

Granberg, Alexander (1993a) "The national and regional commodity markets in the USSR: trends and contradictions in the transition period", Papers in Regional Science, 72 (1): 3-23. - (1993b) "Politika i ucenij, katorij zanimajetsja po dolgu sluzbi", EKO, 4:24-8. - i Spehl, H. (1989) "Regionale Wirstchaftspolitik in der UdSSR und der BRD", izvjestaj za cetvrti Sovjetsko-njemacki seminar o regionalnom razvoju, Kijev, 1.-10. listopada. Granick, David (1990) Chinese State Enterprises: a Regional Property Rights Analysis, Chicago: University of Chicago Press. Green, Gordon et al. (1992) "International comparisons of earnings inequality for men in the 1980s", Review of Income and Wealth, 38 (1): 1-15. Greenhalgh, Susan (1988) "Families and networks in Taiwan's economic development", Winckler i Greenhalgh (prir.). Grindle, Merilee S. (1996) Challenging the State: Crisis and Innovation in Latin America and Africa. Cambridge: Cambridge University Press. Grootaert, Christiaan i Kanbur, Ravi (1995) "Child labor: a review", Washington DC: World Bank policy research working paper hr. 1454. Grossman, Gregory (1977) "The second economy ofthe USSR", Problems of Communism, 26: 25-40. - (1989) "Informal personal incomes and outlays of the Soviet urban population", u: Portes et al. (ur.), str. 150-72. Gugliotta, Guy, i Leen, Jeff (1989) Kings of Cocaine: inside the Medellin Cartel, New York: Simon and Schuster. Gustafson, Thane (1981) Reform in Soviet Politics, New York: Cambridge University Press. Haas, Ernst B. (1958a) The Uniting of Europe: Political, Social, and Economic Forces, 1950-57, Stanford: Stanford University Press. - (1958b) "The challenge of regionalism", International Organization, 12 (4): 440-58. - (1964) Beyond the Nation-State: Functionalism and International Organization, Stanford: Stanford University Press. Hagedorn, John i Macon, Perry (1998) People and Folks: Gangs, Crime, and the Underclass in a Rustbelt City, Chicago: Lake View Press. Hall, Tony (1995) "Let's get Africa's act together ... ", izvjestaj na UNESCO/ ITU/UNECA africkom regionalnom simpoziju o telematici za razvoj, Adis Abeba, svibanj. Hallinan, Joe (1994) "Angry children ready to explode", San Francisco Examiner, 22. svibnja. Handelman, Stephen (1993) "The Russian Mafiya", Foreign Affairs, 73 (2): 83-96. 399

KRAJ TISUCLJECA

(1995) Comrade Criminal: Russia's New Mafiya, New Haven: Yale University Press. Hao, Jia i Zhimin, Lin (prir.) (1994) Changing Central-Local Relations in China: Reform and State Capacity, Boulder, Colo.: Westview Press. Harrison, Mark (1993) "Soviet economic growth since 1928: the alternative statistics of G. I. Khanin", Europe-Asia Studies, 45 (1): 141-67. Harvey, Robert (1994), The Undefeated: the Rise, Fall and Rise of Greater Japan, London: Macmillan. Hasegawa, Koichi (1994) "A comparative study of social movements for a post-nuclear energy era in Japan and the United States", izlaganje na 23. svjetskom socioloskom kongresu, Istrazivacki odbor za kolektivno ponasanje i drustvene pokrete, Bielefeld, 18-23. srpnja. Healy, Margaret (1996) "Child pornography: an international perspective", radni dokument za Svjetski kongres protiv komercijalne seksualne eksploatacije djece, Stockholm, 27.-31. kolovoza. Reeks, Richard (1996) Building Software Industries in Africa, http:// www.sas. upenn.edu/African_Studies/Acad_Research/softw_heeks.html. Henderson, Jeffrey (1998a) "Danger and opportunity in the Asian Pacific", u: G. Thompson (prir.) Economic Dynamism in the Asian Pacific. Henderson, Jeffrey (1998b) "Uneven crises: institutional foundations of East Asian economic turmoil", paper for the Annual Conference of the Society for the Advancement of Socio-economics, Bee, srpanj 13-16. - (1999) "Uneven crises: institutional foundations of East Asian economic turmoil", Economy and Society, 28 (3): 327-68 Henderson, Jeffrey et al. (1998.) "Deciphering the East Asian crisis: a roundtable discussion", Renewal, 6 (2). Herbst, Jeffrey (1996) "Is Nigeria a viable state?" The Washington Quarterly 19 (2): 151-72. Hewitt, Chet, Shorter, Andrea i Godfrey, Michael (1994) Race and Incarceration in San Francisco, Two Years Later, San Francisco: Center on Juvenile and Criminal Justice. High Level Expert Group on the Information Society (HLEGIS) (1997) "The European information society", izvjestaj Europskoj komisiji: Bruxelles, European Commission, Directorate General V. Hill, Christopher (prir.) (1996) The Actors in European Foreign Policy, London: Routledge. Hill, Ronald J. (1985) The Soviet Union: Politics, Economics and Society. From Lenin to Gorbachev, London: Pinter. Hirst, Paul i Thompson, Grahame (1996) Globalization in Question, Oxford: Blackwell. Ho, H.C.Y. (1979) The Fiscal System of Hong Kong, London: Croom Helm.

-

400

BIBLIOGRAFIJA

Holzman, Franklyn D. (1976) International Trade under Communism, New York: Basic Books. Hondagneu-Sotelo, Pierrette (1994) "Regulating the unregulated?: domestic workers' social networks", Social Problems, 41: (1). Hongkonska vlada (1967) Kowloon Disturbances, 1966: Report of the Commission of Inquiry, Hong Kong: Hongkonska vlada. Hope, Kempe Ronald (1995) "The socio-economic context of AIDS in Africa", Journal of Asian and African Studies, 30: 1-2. - (1996) "Growth, unemployment and poverty in Botswana", Journal of Contemporary African Studies, 14: 1. Hsing, Youtien (1997a) Making Capitalism in China: the Taiwan Connection, New York: Oxford University Press. - (1997b) "Transnational networks of Chinese capitalists and development in local China", izlaganje na istrazivackoj radionici Bamboo Networks and Economic Growth in the Asia Pacific Region na temu kineskih poduzetnickih mreza, Vancouver, University of British Columbia, Institute of Asian Research, 11.-12. travnja (neobjavljeno 1997.). - (1999) Making Capitalism in China: The Taiwan Connection, New York: Oxford University Press. Hutchful, Eboe (1995) "Why regimes adjust: the World Bank ponders its 'star pupil'", Canadian Journal of African Studies, 29: 2. Hutching, Raymond (1976) Soviet Science, Technology, Design, London: Oxford University Press. Hutton, Will (1996) The State We're In, dopunjeno izdanje, London: Vintage. Ikporukpo, C. 0. (1996) "Federalism, political power and the economic game: conflict over access to petroleum resources in Nigeria", Environment and Planning C: Government and Policy, 14: 159-77. Ikuta, Tadahide (1995) Kanryo: Japan's Hidden Government, Tokyo: NHK. Imai, Ken'ichi (1990) Jouhon Network Shakai no Tenkai [Razvoj informacijskoga umrezenog drustva], Tokio: Tikuma Shobou. Industrial Strategy Project (ISP) (1995) Improving Manufacturing Performance in South Africa, Cape Town/ Ottawa: UCT Press and International Development Research Centre. InfoCom Research (1995) Information and Communications in Japan, 1995, Tokio: InfoCom Research. Inoguchi, Takashi (1995) "Kanryo: the Japanese bureaucracy in history's eye", rad za konferenciju o krizi i promjenama u danasnjem Japanu, Seattle, 20.-21. listopada (procitana izmijenjena verzija, University of Tokyo, ozujak 1996). 401

KRAJ TISUCLJECA

International Bank for Reconstruction and Development (IBRD) (1994) Adjustment in Africa: Reforms, Results and the Road Ahead, Oxford: Oxford University Press. - (1996) World Development Report 1996: From Plan to Market, Oxford: Oxford University Press. International Labour Office (ILO) (1994) World Labour Report 1994, Zeneva: ILO. - (1995) World Employment Report 1995, Zeneva: ILO. - (1996) Child Labour: Targeting the Intolerable, Zeneva: ILO. Irusta Medrano, Gerardo (1992) Narcotrafico: hablan los arrepentidospersonajes y hechos reales, La Paz: CEDEC. Irwin, John (1985) The Jail: Managing the Underclass in American Society, Berkeley: University of California Press. - i Austin, James (1994) It's about Time: America's Imprisonment Binge, Belmont, CA: Wadsworth. Ito, Youichi (1980) "The Johoka Shakai approach to the study of communication in Japan", Keio Communication Review, 1: 13-40. - (1991) "Birth of Johoka Shakai and Johoka concepts in Japan and their diffusion outside Japan", Keio Communication Review, 13: 3-12. - (1993) "How Japan modernised earlier and faster than other non-Western countries: an information sociology approach", The Journal of Development Communication, 4 (2). - (1994a) "Why information now?", u: Georgette Wang (prir.), Treading Different Paths: Informationization in Asian Nations, Norwood, NJ: Ablex. - (1994b) "Japan", u: Georgette Wang (prir.), Treading Different Paths: Informationization in Asian Nations, Norwood, NJ: Ablex. Iwao, Sumiko (1993) The Japanese Woman, New York: Free Press. Izvestija, (1994a) "Krestnije otci i inoplanetiane", 27. sijecnja. - (1994b) "Rosijskaja mafija sobiraet dosije na krupnih cinovnikov i politikov", 26. sijecnja: 1-2. - (1994c) "Ugolovnaja rossija", 18.listopada, 19: 1-2. Jackson, Robert H. i Rosberg, Carl G. (1994) "The political economy of African personal rule", u: David Apter i Carl Rosberg (ur.), Political Development and the New Realism in Sub-Saharan Africa, Charlottesville: University of Virginia Press. Jamal, Vali (prir.) (1995) Structural Adjustment and Rural Labour Markets in Africa, New York: St Martin's Press za ILO. James Jeffrey (1995) The State, Technology and Industrialization in Africa, New York: StMartin's Press.

402

BIBLIOGRAFIJA

Japan Information Processing Development Center (1994) Informatization White Paper, Tokio: JIPDEC. Jasny, N. (1961) Soviet Industrialization, 1928-1952, Chicago: University of Chicago Press. Jazairy, Idriss et al. (1992) The State of World Rural Poverty: an Inquiry into its Causes and Consequences, New York: New York University Press. Jensen, Leif (1991) "Secondary earner strategies and family poverty: immigrant-native differentials, 1960-1980", International Migration Review, 25:1. Jensen, Mike (1995) nacrt rasprave za UNESCO/ITU/UNECA africki regionalni simpozij o telematici za razvoj, Adis Abeba, svibanj, http:// www .idsc.gov.eg//aii/ddpf.htm #tel e. - (1996) "Economic and technical issues in building Mrica's information technologies", prezentacija na konferenciji o Africi i novim informatickim tehnologijama, Zeneva, 17.- 19. listopada. Johnson, Chalmers (1982) MIT! and the Japanese Miracle, Stanford: Stanford University Press. - (1987) "Political institutions and economic performance: the government-business relationship in Japan, South Korea, and Taiwan", u: Deyo (prir.). - (1995) Japan: Who Governs? The Rise of the Developmental State, New York: W.W. Norton. Johnson, D. Gale, i McConnell Brooks, Karen (1983) Prospects for Soviet Agriculture in the 1980s, Bloomington, Ind.: Indiana University Press. Jomo, Kwame S. (1999) >>International financialliberalisation and the crisis of East Asian development<<, Kuala Lumpur, University of Malaya, Faculty of Economics and Administration, neobjavljeno. Jones, J. (1992) The Disposessed: America's Underclasses from the Civil War to the Present, New York: Basic Books. Jowitt, Kenneth (1971) Revolutionary Breakthroughs and National Development: the Case of Romania, 1944-65, Berkeley: University of California Press. Kaiser, Paul (1996) "Structural adjustment and the fragile nation: the demise of social unity in Tanzania", Journal of Modern African Studies, 34:2. Kaiser, Robert G. (1991) Why Gorbachev Happened: his Triumphs and his Failures, New York: Simon and Schuster. Kaldor, Mary (1981) The Baroque Arsenal, New York: Hill and Wang. Kalmanovitz, Salomon (1993) Analisis macro-economico del narcotrafico en la economia colombiana, Bogota: Universidad Nacional de Colombia, Facultad de Ciencias Economicas. 403

Kamali, A. et al. (1996) "The orphan problem: experience of a Sub-Saharan African rural population in the AIDS epidemic", AIDS Care, 8 (5): 509-15. Kanin, G. I. (1988) "Ekonomiceskij rost: alternativnaja otsenka", Kommunist 17. - (1991a) Dinamika ekonomiceskogo razvitija SSSR, Novosibirsk: Nauka - (1991b) "Ekonomiceskij rost v SSSR v 80-e godi", EKO, 5. Kaplan, David E. i Dubro, Alec (1986) Yakuza: the Explosive Account of Japan's Criminal Underworld, Menlo Park, Calif.: Addison-Wesley. Kasarda, John D. (1990) "Urban industrial transition and the underclass", Annals of the American Academy of Political and Social Science, 501: 26-47. - (1995) "Industrial restructuring and the changing location of jobs", u: Reynolds Farley (prir.), State of the Union: America in the 1990s, New York: Russell Sage Foundation. Kassel, Simoni Campbell, Cathleen (1980) The Soviet Academy of Sciences and Technological Development, Santa Monica, CA: Rand Corporation. Kato, Tetsuro (1984) "A preliminary note on the state in contemporary Japan", Hitotsubashi Journal of Social Studies, 16(1): 19-30. - (1987) "Der neoetatismus im heutigen Japan", Prokla, 66: 91-105. Kazancjev, Sergej (1991) "Ozenka ekonomiceskogo efekta NTP v sisteme centralizovanogo upravlenija naucno-tehnicesk.im progresom", u: E. Golland iT. Rybakova (prir.), Tehnologiceskiji progres i ekonomiceskoje razvitije, Novosibirsk: Nauka, str. 162-74. Kazuhiro, Imamura (1990) "The computer, interpersonal communication, and education in Japan", u: Adriana Boscaro, Franco Gatti i Massimo Raveri (prir.), Rethinking Japan, Folkestone, Kent, str. 97-106. Keating, Michael (1995) Nations against the State: the New Politics of Nationalism in Quebec, Catalonia, and Scotland, New York: StMartin's Press. Kelly, R. J. (prir.) (1986) Organized Crime: a Global Perspective, Totowa, NJ: Rowman and Littlefield. Kempster, Norman (1993) "US consider seizing vast wealth ofZai're's Mobutu to force him out", Los Angeles Times, 3. ozujka. Keohane, Robert 0. i Hoffman, Stanley (1991a) "Institutional change in Europe in the 1980s", u: Keohane i Hoffman (prir.). - (prir.) (1991b) The New European Community: Decision Making and Institutional Change, Boulder, Colo.: Westview Press. Khan, Sikander i Yoshihara, Hideki (1994) Strategy and Performance of Foreign Companies in Japan, Westport, CT: Quorum Books. 404

BIBLIOGRAFIJA

Khazanov, Anatoly M. (1995) After the USSR: Ethnicity, Nationalism and Politics in the Commonwealth of Independent States, Madison: University of Wisconsin Press. Kibria, Nazli (1994) "Household structure and family ideologies: the dynamics of immigrant economic adaptation among Vietnamese refugees", Social Problems, 41:1. Kim, Jong-Cheol "Asian Financial Crisis in 1997: Institutional Incompatibility of the Developmental State in Global Capitalism", Berkeley: University of California, Department of Sociology, seminarski rad za sociologiju 280V, svibanj 1998. (neobjavljeno). Kim, Kyong-Dong, (prir.) (1987) Dependency Issues in Korean Development, Seoul: Seoul National University Press. Kim, Seung-Kuk (1987) "Class formation and labor process in Korea", u: Kim (prir.). King, Ambrose Y. C. i Lee, Rance P. (prir.) (1981) Social Life and Development in Hong Kong, Hong Kong: Chinese University Press. King, Roy (1994) "Russian prisons after perestroika: end of the gulag?" British Journal of Criminology, 34, posebno izdanje. - i Mike Maguire (1994) "Contexts of imprisonment: an international perspective", British Journal of Criminology, 34, posebno izdanje. Kirsch, Irwin, Jungeblut, Ann, Jenkins, Lynn i Kolstad, Andrew (1993) Adult Literacy in America: a First Look at the Results of the National Adult Literacy Survey, Washington, DC: US Department of Education. Kiselyova, Emma, Castells, Manuel i Granberg, Alexander (1996) The Missing Link: Siberian Oil and Gas and the Pacific Economy, Berkeley, CA: University of California, Institute of Urban and Regional Development. Kishima, Takaka (1991) Political Life in Japan: Democracy in a Reversible World, Princeton, NJ: Princeton University Press. Kleinknecht, William (1996) The New Ethnic Mobs: the Changing Face of Organized Crime in America, New York: The Free Press. Koetting, Marc i Schiraldi, Vincent (1994) Singapore West: the Incarceration of 200,000 Californians, San Francisco: Center on Juvenile and Criminal Justice. Kontorovich, V. (1988) "Lessons of the 1965 Soviet economic reform", Soviet Studies, 40, 2. Kornai, Janos (1980) "Economics of shortage", Amsterdam: North-Holland - (1986) Contradictions and Dilemmas: Studies on the Socialist Economy and Society, Cambridge, MA: MIT Press. - (1990) Vision and Reality, Market and State, New York: Routledge. Korowkin, Wladimir (1994) "Die wirtschaftsbeziehungen Russlands zu den Staaten der ehemaligen UdSSR", Osteuropa, 2 (veljaca): 161-74. 405

KRAJ TISUCLJECA

Kozlov, Viktor (1988) The Peoples of the Soviet Union, Bloomington, Ind.: Indiana University Press. Kozol, Jonathan (1985) Illiterate America, New York: Anchor Press. Krause, Lawrence, Koh Ai Tee i Lee (Tsao) Yuan (1987) The Singapore Economy Reconsidered, Singapore: Institute of South-East Asian Studies. Kuleshov, Valery i Castells, Manuel (voditelji) (1993) "Problemas Socio-economicos del complejo de gas y petroleo en Siberia Occidental en el contexto della reforma economica", Madrid: UAM/IUSNT, rezultati istrazivanja. Kuo, Shirley W. Y. (1983) The Taiwan Economy in Transition, Boulder, Colo.: Westview Press. Kuznjecova, N. F. (1996) "Konferencija po problemam organizovannoj prestupnosti", Gosudarstvo i pravo, 5: 130-37. Kwan, Alex Y. H. i Chan, David K. K. (1986) Hong Kong Society, Hong Kong: Writers and Publishers Cooperative. Lachaud, Jean-Pierre (1994) The Labour Market in Africa, Zeneva: International Institute for Labour Studies. Lam Willy Wo-Lap (1995) China after Deng Xiaoping: the Power Struggle in Beijing since Tiananmen, Singapur: Wiley. Lane, David (1990) Soviet Society under Perestroika, London: Unwin and Hyman. Laserna, Roberto (prir.) (1991) Economia politica de las drogas: lecturas Latinoamericanas, Cochabamba: CERES/CLACSO. - (1995) "Coca cultivation, drug traffic and regional development in Cochabamba, Bolivia", neobjavljena doktorska teza, Berkeley: University of California. - (1996) 20 juicios y prejuicios sabre coca-cocaina, La Paz: Clave Consultores. Lau, Siu-kai (1982) Society and Politics in Hong Kong, Hong Kong: The Chinese University Press. Lavalette, Michael (1994) Child Employment in the Capitalist Labour Market, Aldershot: Avebury. Lee, Chong Ouk (1988) Science and Technology Policy of Korea and Cooperation with the United States, Seoul: Korea Advanced Institute of Science and Technology, Center for Science and Technology Policy. Leitzel, Jim et al. (1995) "Mafiosi and Matrioshki: organized crime and Russian reform", The Brooking Review, zima: 26-9. Lemann, Nicholas (1999) The Big Test: the Secret History ofAmerican Meritocracy, New York: Farrar, Strauss and Giroux. Lemarchand, Rene (1970) Rwanda and Burundi, London: Pall Mall. 406

BIBLIOGRAFIJA

-

(1993) "Burundi in comparative perspective: dimensions of ethnic strife", u: John McGarry i Brendan O'Leary (prir.), The Politics of Ethnic Conflict Regulation: Case Studies of Protracted Ethnic Conflicts, London i New York: Routledge. - (1994a) "Managing transition anarchies: Rwanda, Burundi, and South Africa in comparative perspective", The Journal of Modern African Studies, 32 (4): 581-604. - (1994b) Burundi: Ethnocide as Discourse and Practice, New York: Woodrow Wilson Center Press i Cambridge University Press. Lerman, Robert (1996) "The impact of changing US family structure on child poverty and income inequality", Economica, 63: 119-39. Lethbridge, H. (1970) "Hong Kong cadets, 1862-1941", Journal of the Hong Kong Branch of the Royal Asiatic Society, 10: 35-56. - (1978) Hong Kong: Stability and Change: a Collection of Essays, Hong Kong: Oxford University Press. Leung, Chi-keung et al. (1980) Hong Kong: Dilemmas of Growth, Hong Kong: University of Hong Kong, Center of Asian Studies. Lewin, Moshe (1988) The Gorbachev Phenomenon: a Historical Interpretation, Berkeley: University of California Press. Lewis, Peter (1996) "From prebendalism to predation: the political economy of decline in Nigeria", Journal of Modern African Studies 34 (1): 79-103. Leys, Colin (1994) "Confronting the African tragedy", New Left Review, 204: 33-47. Li, Linda Ch. (1996) "Power as non-zero sum: central-provincial relations over investment implementations, Guandong and Shanghai, 1978-93", Hong Kong: City University of Hong Kong, Department of Public and Social Administration, radni materijal, 1996/2. Lim, Hyun-Chin (1982) Dependent Development in Korea: 1963-79, Seoul: Seoul National University Press. - i Yang, Jonghoe (1987) "The state, local capitalists and multinationals: the changing nature of a triple alliance in Korea", u Kyong-Dong Ki~ (prir.), Dependency Issues in Korean Development, Seoul: Seoul National University Press: 347-59. Lin, Jing (1994) The Opening of the Chinese Mind: Democratic Changes in China since 1978, Westport, CT: Praeger. Lin, Tsong-Biau, Mok, Victor i Ho, Yin-Ping (1980) Manufactured Exports and Employment in Hong Kong, Hong Kong: Chinese University Press. Lindqvist, Sven (1996) Exterminate All the Brutes, New York: The New Press. 407

KRAJ TISUCLJECA

Lim, Hyun-Chin i Yang, Jonghoe (1987) "The state, local capitalists and multinationals: the changing nature of a triple alliance in Korea", u: Kyong-Dong Kim (prir.), Dependency Issues in Korean Development, Seul: Seoul National University Press: str. 347-59. Loxley, John (1995) "A review of Adjustment in Africa: Reforms, Results and the Road Ahead", Canadian Journal of African Studies, 29: 2. Lu, Jia (1993) "Jingji guore wnti geshuo gehua (Disagreement between the central and the provincial government on the problems of overheated economy)", China Times Weekly, 61, 28. veljace- 6. ozujka: 44-5. - (1994a) "Zhonggong yabuzhu difang haiwai juzhaifeng (The Chinese communists cannot control the trend oflocal government's foreign borrowing)". China Times Weekly, 150, 13.-19. studenoga: 6-9. - (1994b) "Laozijiufenjuyou zhongguo tese (Labor disputes have Chinese characteristics)", China Times Weekly, 116, 20.-26. ozujka; 11-13. Lynch, Michael J. i Paterson, E. Britt (prir.) (1995) Race and Criminal Justice: a Further Examination, New York: Harrow and Heston. McDonald, Douglas (1994) "Public imprisonment by private means: the reemergence of private prisons and jails in the United States, the United Kingdom, and Australia", British Journal of Criminology, 34, posebno izdanje. Mace, James E. (1983) Communism and the Dilemmas of National Liberation: National Communism in Soviet Ukraine, 1918-33, Cambridge, MA: Harvard Ukrainian Research Institute. McFadden, Robert D. (1999) "US colonel's wife named in Bogota drug smuggling", The New York Times, kolovoz 7:A1 Machimura, Takashi (1994) Sekai Toshi Tokyo no Kozo (The structural transformation of a global city: Tokyo), Tokio: Tokyo University Press. Mackie, J. A. C. (1992) "Overseas Chinese entrepreneurship", Asian Pacific Economic Literature, 6(1): 41-64. McKinley, James C. (1996) "Old revolutionary is a new power to be reckoned with in Central Africa", The New York Times, 27. studenoga. Maddison, Angus (1995) Monitoring the World Economy, 1820-1992, Pariz: OECD Development Center Studies. Malleret, T. i Delaporte, X. (1991) "La conversion des industries de defense de l'ex-URSS", Le Courrier des Pays de l'Est, studeni. Mamdani, Mahmood (1996) "From conquest as the basis of state formation: reflections on Rwanda", New Left Review, 216: 3-26. Manning, Claudia (1993) "Subcontracting in the South African economy: a review of the evidence and an analysis of future prospects", rad pripremljen za radionicu TASKGRO, 21.-23. svibnja. 408

BIBLIOGRAFIJA

-

i Mashigo, Angela Pinky (1994) "Manufacturing in South African micro enterprises", IDS Bulletin, 25(1). Marrese, Michael i Vanous, Jan (1983) Soviet Subsidization of Trade with Eastern Europe: a Soviet Perspective, Berkeley: University of California, Institute of International Studies. Martin, John M. i Romano, Anne T. (1992) Multinational Crime, London: Sage. Maruyama, Masao (1963) Thought and Behaviour in Modern Japanese Politics (prir. Ivan Morris). London: Oxford University Press. Massey, Douglas S. i Denton, Nancy A. (1993) American Apartheid: Segregation and the Making of the Underclass, Cambridge, Ma: Harvard University Press. -Grow, Andrew i Shibuya, Kumiko (1994) "Migration, segregation and the geographic concentration of poverty" American Sociological Review, 59: 425-45. Massey, Douglas S. et al. (1999) Worlds in Motion: Understanding International Migration at the End of the Millennium, Oxford: Clarendon Press/Oxford University Press Medina Gallego, Carlos (1990) Autodefensas, paramilitares y narcotrafico en Colombia. Bogota: Editorial Documentos Periodisticos. Mejia Priete, Jorge (1988) Mexico y el narcotrafico, Mexico, DF: Editorial Universo. Menshikov, Stanislas (1990) Catastrophe or Catharsis? The Soviet Economy Today, Moskva i London: Inter-Verso. MERG (Macro-Economic Working Group) (1993) Making Democracy Work: a Framework for Macroeconomic Policy in South Africa, Belleville, Juzna Mrika: Center for Development Studies. Mergenhagen, Paula (1996) "The prison population bomb", American Demographics, 18 (2): 36-40. Mine, Alain (1993) Le nouveau Moyen Age, Pariz: Gallimard. Miners, N. J. (1986) The Government and Politics of Hong Kong, Hong Kong: Oxford University Press. Mingione, Enzo (1993) "The new urban poverty and the underclass: introduction", International Journal of Urban and Regional Research, 17(3). - (prir.) (1996) Urban Poverty and the Underclass, Oxford: Blackwell. - i Morlicchio, Enrica (1993) "New forms of urban poverty in Italy: risk path models in the north and south", International Journal of Urban and Regional Research, 17 (3). Mishel, Lawrence, Bernstein, Jared i Schmitt, John (1996) The state ofWorking America, 1996-97, Washington, DC: Economic Policy Institute. 409

• KRAJ TISUCLJECA

(1999) The State of Working America 1998/99, Ithaca and London: Cornell University Press/Economic Policy Institute Mita Barrientos, Fernando (1994) El fenomeno del narcotrafico, La Paz: AVF Producciones. Mitchell, R. Judson (1990) Getting to the Top in the USSR: Cyclical Patterns in the Leadership Succession Process, Stanford, CA: Hoover Institution Press. Mollenkopf, John i Castells, Manuel (ur.) (1991) Dual City: Restructuring New York, New York: Russell Sage. Morris, Martina, Bernhardt, Annette i Handcock, Mark (1994) "Economic inequality: new methods for new trends", American Sociological Review, 59: 205-19. Motyl, Alexander M. (1987) Will the Non-Russians Rebel? State, Ethnicity, and Stability in the USSR, Ithaca, NY: Cornell University Press. Muntarbhorn, Vitit (1996) "International perspectives and child prostitution in Asia", u: US Department of Labor, Bureau of International Labor Affairs, Forced Labor: the Prostitution of Children, Symposium Proceedings, Washington, DC: US Department of Labor. Murray, Diane H. (s Qin Baogi) (1994) The Origins of the Truandihui: the Chinese Triads in Legend and History, Stanford: Stanford University Press. Mushkat, Miron (1982) The Making of the Hong Kong Administrative Class, Hong Kong: University of Hong Kong, Centre for Asia Studies. Nakame International Economic Research, Nihon Keizai Shimbum inc., (Nikkei), i Global Business Network (1998.) "Scenarios for the future of Japan", Emeryville, California: Global Business Network. Nathan, Andrew J. (1990) China's Crisis: Dilemmas of Reform and Prospects for Democracy, New York: Columbia University Press. National Center for Adult Literacy (NCAL) (1995) "Adult literacy: the next generation", NCAL Technical Report TR9501, Philadelphia: NCAL. Naughton, Barry (1995) Growing Out of the Plan: Chinese Economic Reforms, 1978-1993, New York: Cambridge University Press. Navarro, Mireya (1997) "Russian submarine surfaces as player in drug world", The New York Times, 5. ozujka: 1-8. Navarro, Vicente (1996) "La unidad monetaria, Maastricht y los Estados del Bienestar: notas comparativas de la UE con EEUU", rad predstavljen na konferenciji "New Social and Economic Policies for Europe", Fundacion Sistema, Madrid, 18.-19. prosinca. - (1997) Neoliberalismo y estado del bienestar, Madrid: Alianza Editorial.

-

410

BIBLIOGRAFIJA

Nekrich, Aleksandr M. (1978) The Punished Peoples: the Deportation and

Tragic Fate of Soviet Minorities at the End of the Second World War, New York: W. W. Norton. Network Wizards (1996) anketa na Internetu, srpanj; http://www.nw.com. Newbury, Catherine (1988) The Cohesion of Oppression: Clientship and Ethnicity in Rwanda, 1860-1960, New York: Columbia University Press. Newman, Anabel, Lewis, Warren i Beverstock, Caroline (1993) "Prison literacy: implications for program and assessment policy", NCAL Technical Report TR93-1, Philadelphia: NCAL. Noble, Kenneth (1992) "As the nation's economy collapses, Za.lreans squirm under Mobutu's heel", The New York Times, 30. kolovoza: 14. Nonaka, Ikujiro i Takeuchi, Hirotaka (1994) The Knowledge-creating

Company: How Japanese Companies Created the Dynamics of Innovation, New York: Oxford University Press. Norman, E. Herbert (1940) Japan's Emergence as a Modern State: Political and Economic Problems of the Meiji Period, New York: Institute of Pacific Relations. Nove, Alec (1969/1982) An Economic History of the USSR, Harmondsworth: Penguin. - (1977) The Soviet Economic System, London: Allen and Unwin. N zongola-Ntalaja, Georges (1993) Nation-building and State-building in Africa, SAPES Trust Occasional Paper Series no. 3, Harare: Sapes Books. Odedra, Mayuri et al. (1993) "Sub-Saharan Africa: a technological desert", Communications of the ACM, 36 (2) 25-9. OECD (1995) Literacy, Economy and Society: Results of the First International Adult Literacy Survey, Pariz: OECD. Ohmae, Kenichi (1990) The Borderless World: Power and Strategy in the Interlinked Economy, New York: Harper. Ong, Aihwa i Nonini, Donald (prir.) (1997) The Cultural Politics of Modern Chinese Transnationalism, London: Routledge. Orstrom Moller, J. (1995) The Future European Model: Economic Internationalization and Cultural Decentralization, Westport, CT: Praeger. OvCinski, Vladimir (1993) Mafija: Neobjavljeniji uizit, Moskva: INFRA-M. Over, Mead (1990) "The economic impact of fatal adult illness from AIDS and other causes in Sub-Saharan Africa: a research proposal, Research Department of the World-Bank, Washington, neobjavljeno. Overhalt, William H. (1993) The Rise of China, New York: W. W. Norton. Ozawa, Terutomo (1996) "Japan: the macro-IDP, meso-IDPs and the technology development path (TDP)", u: John H. Dunning i Rajneesh Narula (prir.), Foreign Direct Investment and Governments: Catalysts for Economic Restructuring, London: Routledge: str. 142-73. 411

KRAJ TISUCLJECA

Palazuelos, Enrique (1990) La economia sovietica mas alla de la perestroika, Madrid: Ediciones de Ciencias Sociales. Panos Institute (1992) The Hidden Costs of AIDS: the Challenge to Development, London: Panos Institute. Padro Segovia, Fernando (prir.) (1995) Narcotrafico: situacion actual y perspectivas para la accion, Lima: Centro Peruano de Relaciones Internacionales. Parsons, Craig (1996) "Europe's identity crisis: European Union dilemmas in the 1990s", Berkeley: University of California, Center for Western European Studies, rezultati istrazivanja. Pasquini, Gabriel iDe Miguel, Eduardo (1995) Blanca y radiante: mafias, poder y narcotraficio en la Argentina, Buenos Aires: Planeta. Pease, Ken (1994) "Cross-national imprisonment rates: limitations of method and possible conclusions", British Journal of Criminology, 34, posebno izdanje. Pedrazzini, Yves i Sanchez, Magaly (1996) Malandros, bandes et enfants de larue: la culture d'urgence dans la metropole latino-americaine, Pariz: Fondation Charles Leopold Mayer pour le Progres de l'Homme. Perez Gomez, V. (1988) Historia de la drogadiccion en Colombia, Bogota: TM Editores/Uniandes. Peterson, G. i Harrell, Adele V. (prir.) (1993) Drugs, Crime, and Social Isolation, Washington, DC: The Urban Institute Press. Pfeffer, Max (1994) "Low-wage employment and ghetto poverty: a comparison of Mrican-American and Cambodian day-haul farm workers in Philadelphia", Social Problems, 41 (1). Philipson, Thomas i Posner, Richard A. (1995) "The microeconomics of the AIDS epidemic in Mrica", Population and Development Review, 21 (4): 835-48. Pinkus, Benjamin (1998) The Jews of the Soviet Union: the History of a National Minority, Cambridge: Cambridge University Press. Pipes, Richard (1954) The Formation of the Soviet Union: Communism and Nationalism, 1917-23, Cambridge, MA: Harvard University Press. - (1991) The Russian Revolution, New York: Alfred Knopf. Pisani-Ferry, Jean (1995) "Variable geometry in Europe", rad predstavljen na konferenciji "Reshaping the Transatlantic Partnership: an Agenda for the Next Ten Years", Bruges: The College of Europe, 20.-22. ozujka. Plotnick, Robert D. (1990) "Determinants of teenage out-of-wedlock childbearing", Journal of Marriage and Family, 52: 735-46. Po, Lan-chih (uskoro u tisku) "Economic reform, housing privatization, and the changing life of women in China", Berkeley: University of Ca412

BIBLIOGRAFIJA

lifornia, Department of City&Regional Planning, doktorska disertacija - 1998. nedovrsena. Podleskih, Georgij i Teresonok, Andrej (1994) Vorij v zakone: Brosok k vlasti, Moskva: Hudozestvenaja Literatura. Partes, Alejandro (prir.) (1995) "The economic sociology of immigration: essays on networks, ethnicity and entrepreneurship", New York: Russell Sage. - i Sensenbrenner, Julia (1993) "Embeddedness and immigration: notes on the social determinants of economic action", American Journal of Sociology, 98 (6): 1320-50. - Castells, Manuel i Benton, Lauren (prir.) (1989) The Informal Economy: Studies on Advanced and Less Developed Countries, Baltimore: The Johns Hopkins University Press. Potter, Gary W. (1994) Criminal Organizations: Vice, Racketeering and Politics in an American City, Prospect Heights, Ill: Waveland Press. Praaning, R. i Perry, C. (prir.) (1989) East-West Relations in the 1990s: Politics and Technology, Dordrecht/Boston: M. Nijhoff. Press, Robert M. (1993) "Some allege Mobutu is stirring up deadly tribal warfare in Za!re", Christian Science Monitor, 17. kolovoza: 1. Pritchett, Lant (1995) Divergence, Big Time, Washington, DC: The World Bank, Policy Research Working Paper, no. 1522. Prolongeau, Hubert (1992) La vie quotidienne en Colombie au temps du cartel de Medellin, Pariz: Hachette. Psacharopoulos, George et al. (1995) "Poverty and inequality in Latin America during the 1980s", Review of Income and Wealth, 41 (3): 245-63. Purcell, Randall P. (prir.) (1989) The Newly Industrializing Countries in a World Economy, Boulder, Colo.: Lynne Reinner. Ravenhill, John (1993) "A second decade of adjustment: greater complexity, greater uncertainty", u: Callaghy i Ravenhill (prir.). Reed, Deborah (1999) California's Rising Income Inequality: Causes and Concerns, San Francisco: Public Policy Institute of California. Reischauer, Edwin 0. (1988) The Japanese Today: Change and Continuity, Cambridge, MA: The Belknap Press of Harvard University Press. Remnick, David (1993) Lenin's Tomb: the Last Days of the Soviet Empire, New York: Random House. Renard, Ronald D. (1996) The Burmese Connection: Illegal Drugs and the Making of Golden Triangle, Boulder, Colo.: Lynne Rienner. Rezun, Miron (prir.) (1992) Nationalism and the Breakup of an Empire: Russia and its Periphery, Westport, CT: Praeger. Riddell, Barry (1995) "The World Bank speaks to Africa yet again", Canadian Journal of African Studies, 29: 2. 413

KRAJ TISUCLJECA

Riddell, Roger (1993) "The future of the manufacturing sector in Sub-Saharan Africa", u: Callaghy i Ravenhill (prir.), str. 215-47. Riley, Thyra (1993) "Characteristics of and constraints facing black businesses on South Africa: survey results", rad pripremljen za predstavljanje na seminaru Svjetske banke o malim i srednjim poduzeCima, Johannesburg, 1.-2. lipnja. Rizzini, Irene (prir.) (1994) Children in Brazil Today: a Challenge for the Third Millennium, Rio de Janeiro: Editora Universitaria Santa Ursula. Roberts, Albert E. (1994) Critical Issue in Crime and Justice, Thousand Oaks, CA: Sage. Robinson, Thomas W. (prir.) (1991) Democracy and Development in East Asia, Washington, DC: The American Enterprise Institute Press. Rodgers, Gerry, Gore, Charles i Figueiredo, Jose B. (prir.) (1995) Social Exclusion: Rhetoric, Reality, Responses, Zeneva: International Institute of Labour Studies. Rodgers, Harrell (1996) Poor Women, Poor Children, Armonk, NY: M. E. Sharpe. Rogerson, Christian (1993) "Industrial subcontracting in South Africa: a research review", rad pripremljen za PWV forum o ekonomskom razvoju, lipanj. Rohwer, Jim (1995) Asia Rising, New York: Simon and Schuster. Room, G. (1992) Observatory on National Policies to Combat Social Exclusion: Second Annual Report. Bruxelles: Commission of the European Community. Roth, Jurgen i Frey, Marc (1995) Europa en las garras de la mafia, Barcelona: Anaya i Mario Munchnik (prvotno objavljeno u Njemackoj 1992). Rowen, H. S. i Wolf Jr, Charles, (prir.) (1990) The Impoverished Superpower, San Francisco: Institute for Contemporary Studies. Ruggie, John G. (1993) "Territoriality and beyond: problematizing modernity in international relations", International Organization, 47 (1): 139-74. Sachs, Jeffrey (1998) "The IMF and the Asian flu", The American Prospect, ozujak/travanj: 16-21 Sachwald, Fredrique (1994) European Integration and Competitiveness: Acquisitions and Alliances in Industry, Aldershot: Edward Elgar. Sakaiya, Taichi (1991) The Knowledge-Value Revolution: or a History of the Future, Tokio: Kodansha International. Salazar, Alonso i Jaramillo, Ana Maria (1992) Medellin: las subculturas del narcotrafico, Bogota: CINEP. Salmin, A. M. (1992) SNG: Sostojanie i persperktivi razvitija, Moskva: Gorbachev Fund. 414

BffiLIOGRAFIJA

Sanchez Jankowski, Martin (1991) Islands in the Street, Berkeley: University of California Press. Sandbrook, Richard (1985) The Politics of Africa's Economic Stagnation, Cambridge: Cambridge University Press. Sandholtz, Wayne et al. (1992) The Highest Stakes: Economic Foundations of National Security, New York: ERIE/Oxford University Press. Santino, Umberto i La Fiura, Giovanni (1990) L'impresa mafiosa: dall'Italia agli Stati Uniti, Milano: Franco Angeli. Sapir, J. (1987) Le Systeme militaire sovietique, Pariz: La Decouverte. Sarkar, Prabirjit i Singer, H. W. (1991) "Manufactured exports of developing countries and their terms of trade since 1965", World Development, 19 (4): 333-40. Sarmiento, Eduardo (1990) "Economia del narcotrafico", Desarrollo y Sociedad, 26. rujna: 11-40. Sarmiento, Luis Fernando (1991) Cocaina and Co.: un mercado ilegal por dentro, Bogota: Universidad Nacional de Colombia, Instituto de Estudios Politicos y Relaciones Internacionales. Savatejeva, Irina (1994) "Kontrazvetka sobirajetsja proverjat Cinovnikov: dlja cevo?", Izvestija, 28. travnja: 2. Savona, Ernesto (ur.) (1993) Mafia Issues, Milano: International Scientific and Professional Advisory Council of the United Nations Crime Prevention and Criminal Justice Program. Scherer, John L. i Jakobson, Michael (1993) "The collectivisation of agriculture and the Soviet prison camp system", Europe-Asia Studies, 45 (3): 533-46. Schiffer, Jonathan (1983) Anatomy of a Laissez-faire Government: The Hong Kong Growth Model Reconsidered, Hong Kong: University of Hong Kong, Centre for Urban Studies. Schiraldi, Vincent (1994) The Undue Influence of California's Prison Guards' Union: California's Correctional-Industrial Complex, San Francisco: Center on Juvenile and Criminal Justice, izvjestaj, listopad. Schlesinger, Jacob M. (1997) Shadow Shoguns: The Rise and Fall of Japan's Postwar Political Machine, New York: Simon and Schuster. Scott, Ian (1987) "Policy making in a turbulent environment: the case of Hong Kong", Hong Kong: University of Hong Kong, Department of Political Science, rezultati istrazivanja. - i Burns, John P. (ur.) (1984) The Hong Kong Civil Service, Hong Kong: Oxford University Press. Scott, Peter D. i Marshall, Jonathan (1991) Cocaine Politics: Drugs, Armies and the CIA in Central America, Berkeley: University of California Press. 415

KRAJ TISUCLJECA

Sedlak, Andrea i Broadhurst, Diane (1996) Executive Summary of the Third National Incidence Study of Child Abuse and Neglect, Washington, DC: US Department of Health and Human Services. Seki, Kiyohide (1987) "Population and family policy: measuring the level living in the country of familism", Tokio: Nih on University, Population Research Institute, Research Paper Series br. 25. Seymour, Christopher (1996) Yakuza Diary: Doing time in the Japanese Underworld, New York: Atlantic Monthly Press. Shane, Scott (1994) Dismantling Utopia: How Information Ended the Soviet Union, Chicago: Ivan R. Dee Shargorodsky, Sergei (1995) "In troubled Russia, contract killings are a way of life", San Francisco Chronicle, 17. studenoga. Shaw, Denis J. B. (1993) "Geographical and historical observations on the future of a federal Russia", Post-Soviet Geography, 34 (8). Shinotsuka, Eiko (1994) "Women workers in Japan: past, present and future", u: Gelb i Lief-Palley (prir.): 95-119. Shirk, Susan i Twomey, Christopher (prir.) (1996) Power and Prosperity: Economics and Security Linkages in Asia-Pacific, New Brunswick, NJ: Transaction. Shoji, Kokichi (1991) "Rising neo-nationalism in contemporary Japan changing social consciousness of the Japanese people and its implications for world society", Tokio: University of Tokyo, Department of Sociology, rezultati istrazivanja. - (1994), "Sociology", u: An Introductory Bibliography for Japanese Studies, sv. 9, 1. dio, Tokyo: The Japan Foundation. str. 150-216. - (1995) "Small changes make big change: changing Japanese life-style and political change", Tokio: University of Tokyo, Department of Sociology, rezultati istrazivanja. Sigur, Christopher J. (1994) Continuity and Change in Contemporary Korea, New York: Carnegie Council on Ethics and International Affairs. Silver, Hilary (1993) "National conceptions of the new urban poverty: social structural change in Britain, France and the United States", International Journal of Urban and Regional Research, 17 (3): rujan. Simon, David (1995) "Debt, democracy and development: Sub-Saharan Mrica in 1990s", u: Simonet al. (ur.). -van Spengen, Wim, Dixon, Chris i Naarman, Anders (prir.) (1995) Structurally Adjusted Africa: Poverty, Debt and Basic Needs, London: Pluto Press. Simon, Gerhard (1991) Nationalism and Policy towards the Nationalities in the Soviet Union: from Totalitarian Dictatorship toward Post-Stalinist Society, Boulder, Colo.: Westview Press. 416

BIBLIOGRAFIJA

Simposio Internacional (1991) El impacto del capital financiero del narcotrafico en America Latina, La Paz : Centro para el estudio de relaciones internacionales y el desarrollo. Singh, Tejpal (1982) The Soviet Federal State: Theory, Formation and Development, Delhi: Sterling. Sit, Victor (1982) "Dynamism in small industries: the case of Hong Kong", Asian Survey, 22: 399-409. Skezely, Miguel (1995) "Poverty in Mexico during adjustment", Review of Income and Wealth, 41 (3): 331-48. Smaryl, 0. I. (1984) "New technology and the Soviet predicament", Survey 28 (1): 109-11. Smeeding, Timothy (1997) "Financial poverty in developed countries: the evidence from LIS", Luxembourg Income Study working paper, br. 155. Smith, Gordon B. (1992) Soviet Politics: Struggling with Change, New York: StMartin's Press. Smith, Patrick (1997) Japan: a Reinterpretation, New York: Pantheon. Smolowe, Jil (1994) "Lock 'em up and throw away the key", Time, 7. veljace: 55-9. South African Government (1996a) "Restructuring the South African labour market", iz\jestaj predsjednickog povjerenstva za istrazivanje politike tdista radne snage. - (1996b) "Employment and occupational equity: policy proposals", Department of Labour Green Paper. Souza Minayo, Maria Cecilia et al. (1999) Fala, Galera: Juventude, Violencia e Cidadania na cidade do Rio de Janeiro, Rio de Janeiro: Garamond/ UNESCO Specter, Michael (1996) "Cemetery bomb in Moscow kills 13 at ceremony", The New York Times, 11. studenoga: A1-A4. Spence, Jonathan D. (1990) The Search for Modern China, New York: Norton. Staebler, Martin (1996) "Tourism and children in prostitution", rad pripremljen za Svjetski kongres protiv komercijalne seksualne eksploatacije djece, Stockholm, 27.-31. kolovoza. Steinberg, Dimitri (1991) Soviet Defense Burden: Estimating Hidden Defense Costs, Washington, DC: Intelligence Decision Systems, rezultati istrazivanja. Sterling, Claire (1994) Thieves' World: the Threat of the New Global Network of Organized Crime, New York: Simon and Schuster. Stiglitz, Joseph (1998.) "Sound Finance and Sustainable Development in Asia", http://www. wor ldbank.org/html/extdr/extme/isso031298.html 417

KRAJ TISUCLJECA

Strong, Simon (1995) Whitewash: Pablo Escobar and the Cocaine Wars, London: Macmillan. Sung, Yun-wing (1994) "Hong Kong and economic integration of the China circle", izlaganje na konferenciji u organizaciji Instituta za globalnu suradnju i sukob, University of California, Hong Kong: 8.-11. prosinca. Suny, Ronald Grigor (1993) The Revenge of the Past: Nationalism, Revolution and the Collapse of the Soviet Union, Stanford: Stanford University Press. Survey (1984) "The Novosibirsk Report", Survey 28 (1): 88-108 (eng. prijevod). Susser, Ida (1991) "The separation of mothers and children", u: John Mollenkopf i Manuel Castells (ur.), Dual City: Restructuring New York, New York: Russell Sage: str. 207-24. - (1993) "Creating family forms: the exclusion of men and teenage boys from families in the New York City shelter system, 1987-1991", Critique of Anthropology, 13 (3): 267-85. - (1995) "Fear and violence in dislocated communities", izlaganje na 94. godisnjem sastanku Am.erickoga antropoloskog udruzenja, Washington, DC. - (1996) "The construction of poverty and homelessness in US cities", Annual Reviews of Anthropology, 25: 411-35. - i Kreniske, John (1987) "The welfare trap: a public policy for deprivation", u: Leith Mullings (prir.), Cities of the United States, New York: Columbia University Press, str. 51-68. Svedberg, Peter (1993) "Trade compression and economic decline in Sub-Saharan Mrica", u: Magnus Blomstrom i Mats Lundahl (prir.), Economic Crisis in Africa: Perspectives on Policy Responses, Routledge: London i New York, str. 21-40. Szelenyi, Ivan (1982) "The intelligentsia in the class structure of state-socialist societies", u: Michael Burawoy i Theda Skocpol (prir.), Marxist Inquiries, posebno izdanjeAmericanjournal of Sociology, 88: 287-327. Taguchi, Fukuji i Kato, Tetsuro (1985) "Marxist debates on the state in post-war Japan", Hosei Ronsyu (Journal of Law and Political Science), 105: 1-25. Taibo, Carlos (1993a) "Las fuerzas armadas en la URSS", neobjavljena doktorska disertacija, Madrid: Universidad Autonoma de Madrid. - (1993b) La Union Sovietica (1917-1991), Madrid: Editorial Sintesis. Talib, Azizah (prir.) (1994) Foreign Direct Investment in the SEACEN Countries, Kuala Lumpur: the South East Asian Central Banks, Research and Training Centre. 418

BIDLIOGRAFIJA

Tarasulo, Isaav T. (prir.) (1989) Gorbachev and Glasnost: Viewpoints from the Soviet Press, Wilmington, Delaware: Scholarly Resources Books. Tevera, Dan (1995) "The medicine that might kill the patient: structural adjustment and urban poverty in Zimbabwe", u: David Simon, Wim van Spengen, Chris Dixon i Anders Naarman (prir.), Structurally Adjusted Africa: Poverty, Debt and Basic Needs, London: Pluto Press. Thalheim, Karl (1986) Stagnation or Change in the Communist Economies? (s biljeskom/uvodom Gregoryja Grossmana), London Center for Research in Communist Economies. The Current Digest [of Post-Soviet press] (1994) "Crime, corruption pose political, economic threat", Current Digest, 45 (4): 14-16. The Economist (1998), "Silicon Valley, PRC", 27. srpnja:64-66. The Economist, (1997) "A Survey of Japanese Finance. A Whopping Explosion", 27. srpnja 1997., poseban izvjestaj, 1-18; The Economist (1993) "Let down again: a survey of Nigeria", poseban dodatak, 21. kolovoza. - (1995) "Coming of age: a survey of South Mrica", poseban dodatak, 20. svibnja. - (1996a) "Mrica for the Mricans: A survey of Sub-Saharan Mrica", poseban dodatak, 7. rujna. - (1996b) "Belgium: crony state", 26.listopada: 61-2. - (1996c) "Death shadows Mrica's Great Lakes", 19.listopada: 45-7. - (1997) "A survey of Japanese finance: a whopping explosion", poseban izvjestaj, 27.lipnja: 1-18 - (1998) "Silicon Valley, PRC", 27.lipnja: 64-6 - (1999a) "Russian organised crime: crime without punishment", 28. kolovoza: 17-19 - (1999b) "Europe's borders", 16. listopada: 26-8. - (1999c) "A survey of Europe: a work in progress", 23.listopada. Thomas, John i Kruse-Vaucienne, Ursula (prir.) (1977) Soviet Science and Technology, Washington, DC National Science Foundation. Thompson, Grahame (1998) Economic Dynamism in the Asian Pacific, London: Routlege. Thoumi, Francisco (1994) Economia politica y narcotrafico, Bogota: TM Editores Timmer, Doug A., Eitzen, D. Stanley i Talley, Kathryn (1994) Paths to Homelessness: Extreme Poverty and the Urban Housing Crisis, Boulder, Colo.: Westview Press. Tipton, Frank B. (1998.) "The Rise of Asia. Economics, Society, and Politics in Contemporary Asia", Honolulu: University of Hawaii Press. 419

KRAJ TISUCLJECA

Tokatlian, Juan G. i Bagley, Bruce (prir.) Economia politica del narcotrafico, Bogota: CEREC/Uniandes. Tonry, Michael (1994) "Racial disproportion in US prisons", British Journal of Criminology, 34, posebno izdanje. - (1995) Malign Neglect: Race, Crime, and Punishment in America, New York: Oxford University Press. Totani, Osamu i Yatazawa, Noriko (prir.) (1990) [The Changing Family: najapanskome], Tokio: University of Tokyo Press. Touraine, Alain (1995) "De la globalizaci6n al policentrismo", El Pais, 24. srpnja. - (1996a) "La deconstrucci6n europea", El Pais, 4. travnja. - (1996b) "La globalizacion como ideologia", El Pais, 16. rujna. - (1996c) "Detras de la moneda: la economia", El Pais, 22. prosinca. - (1997) Pourrons-nous vivre ensemble? Egaux et differents, Pariz: Fayard. - et al. (1996) Legrand refus: reflexions sur la greve de decembre 1995, Pariz: Fayard. Townsend, Peter (1993) The International Analysis of Poverty, London: Harvester/Wheatsheaf. Tragardh, Lars (1996) "European integration and the question of national sovereignty: German and Sweden 1945-1995", rad predstavljen na simpoziju Slavistickog centra/Centra za njemacke i europske studije. University of California Berkeley, 22. studenoga. Tranfaglia, Nicola (1992) Mafia, politica e affari: 1943-91, Rim: Editori Laterza. Trotsky, Leon (1965) La Revolution Russe (prijevod s ruskoga), Pariz: Maspero Trueheart, Charles (1996) "String of crimes shocks Belgium: national pride damaged by paedophilia, murder, cover-ups", Washington Post, 25. rujna. Tsao, Yuan (1986) "Sources of growth accounting for the Singapore economy", u: Lim Chong-Yah i Peter J. Lloyd (prir.), Singapore: Resources and Growth, Singapur: Oxford University Press. Tsuneyoshi, Ryoko (1994) "Small groups in Japanese elementary school classrooms: comparison with the United States", Comparative Education, 30 (2): 115-29 Tsuru, Shigeto (1993) Japan's Capitalism: Creative Defeat and Beyond, Cambridge: Cambridge University Press. Tsurumi, Kazuko (1970) Social Change and the Individual: Japan Before and After Defeat in World War II, Princeton, NJ: Princeton University Press. Turbino, Fidel (1992) Violencia y narcotrafico en Amazonia, Lima: Centro Amazonico de antropologia y aplicacion practica. 420

BIBLIOGRAFIJA

Tyson, Laura d'Andrea (1992) Who's Bashing Whom? Trade Conflict in Hightechnology Industries, Washington, DC. Institute oflnternational Economics. Ueno, Chizuko (1987) "The position of Japanese women reconsidered", Current Anthropology, 28 (4): S75-S82 UNICEF (1996) The State of the World's Children 1996, Oxford: Oxford University Press. United Nations, Department for Economic and Social Information and Policy Analysis (1996) World Economic and Social Survey 1996: Trends and Policies in the World Economy, New York: United Nations. United Nations Development Programme (UNDP) (1996) Human Development Report 1996, New York: Oxford University Press. - (1997) Human Development Report 1997, New York: Oxford University Press. - (1998) Human Development Report 1998, New York: Oxford University Press. - (1999) Human Development Report 1999, New York: Oxford University Press. United Nations Development Programme- Chile (1998) El desarrollo humano en Chile, Santiago de Chile: Naciones Unidas. United Nations Economic and Social Council (UN-ESC) (1994) "Problems and dangers posed by organized transnational crime in the various regions of the world", Background Document for the World Ministerial Conference on Organised Transnational Crime, Napulj, 21.-23. studenoga, Document E/CONF.88.2. US Department of Defense (1989) Critical Technologies plan, Washington, DC: Department of Defense. US Department of Justice (1996) "Probation and parole population reaches almost 3.8 million", Washington, DC: US Department of Justice press release, 30. lipnja. US Department of Labor (1994) By the Sweat and Toil of Children: Vol. I. The Use of Child Labor in US Manufactured and Mined Imports, Washington, DC: US Department of Labour. - (1995) By the Sweat and Toil of Children: Vol. II. The Use of Child Labor in Agricultural Imports and Forced and Bonded Child Labor, Washington, DC: US Department of Labour. US News & World Report (1988) "Red Star Rising", str. 48-53 Van Kempen, Ronald i Marcuse, Peter (1996) The New Spatial Order of Cities, New York: Columbia University Press. 421

KRAJ TISUCLJECA

Van Regemorter, Jean-Louis (1990) D'une perestroika a l'autre: l'evolution economique de la Russie de 1860 a nos )ours, Pariz: SEDES, Les Cours de la Sorbonne. Van Wolferen, Karel (1989) The Enigma of Japanese Power. People and Politics in a Stateless Nation, New York: Alfred Knopf. Veen, Hans-Joachim (prir.) (1984) From Brezhnev to Gorbachev: Domestic Affaires and Soviet Foreign Policy, Leamington Spa: Berg. Velis, Jean-Pierre (1990) Through a Glass Darkly: Functional Illiteracy in Industrialized Countries, Pariz: UNESCO. Veloza, Gustavo (1988) La Guerra entre los carteles de narcotrafico, Bogota: G.S. Editores. Venezky, Richard (1996) "Literacy assessment in the service ofliteracy policy", NCAL Technical report TR95-02, Philadelphia: National Center for Adult Literacy. Verdery, Katherine (1991) "Theorizing Socialism: a prologue to the 'transition'", American Ethnologist, kolovoz, str. 419-39. Volin, Lazar (1970) A Century of Russian Agriculture: from Alexander II to Khruschev, Cambridge, MA: Harvard University Press. Voshchanov, Pavel (1995) "Mafia godfathers become fathers of the nation", Konsomolskaja pravda (engleska verzija u: Business World of Russia Weekly, 18/169, 13.-14. svibnja). Waal, Alex de (1996) "Contemporary warfare in Africa: changing context, changing strategies", IDS Bulletin, 27 (3): 6-16. Wacquant, Loic (1993) "Urban outcasts: stigma and division in the black American ghetto and the French urban periphery", International Journal of Urban and regional Research, 17 (3): rujan. - (1996) "The rise of advanced marginality: notes on its nature and implications", Acta Sociologica, 12: 121-39. Waever, Ole (1995) "Identity, integration and security: solving the sovereignty puzzle in EU studies", Journal of International Affairs, 48 (2): 1-43. Wagner, Daniel (1992) "World literacy: research and policy in the EFA decade", Annals of the American Academy of Political and Social Sciences, 520, ozujak 1992. Waiselfisz, Julio Jacobo (1999) Juventude, Valencia e Cidadania: Os Joves de Brasilia, Sao Paulo: Cortez Editora/UNESCO. Wakabayashi, Hideki (1994) Japan's Revolution in Wireless Communications, Tokio: Nomura Research Institute. Walder, Andrew G. (1986) Communist Nco-traditionalism: Work and Authority in Chinese Industry, Berkeley: University of California Press. - (1992) Popular Protest in 1989: Democracy Movement, Hong Kong: Chinese University Press. 422

BffiLIOGRAFIJA

-

(1995) "Local governments and industrial firms: an organizational analysis of China's transitional economy", American Journal of Sociology, 101 (2): 263-301. - i Gong, Xiaoxia (prir.) (1993) "China's great terror: new documentation on the Cultural Revolution", Chinese Sociology and Anthropology, 26 (1), posebno izdanje. Walker, Martin (1986) The Waking Giant: Gorbachev's Russia, New York: Pantheon. Wallace, Bill (1996) "Warning on Russian crime rings", San Francisco Chronicle, 18. ozujka. Wallace, Charles P. (1995) "The Pacific paradox: islands of despair", Los Angeles Times, 16. ozujka: A1-A30 Wa Mutharika, Bingu (1995) One Africa, One Destiny: towards Democracy, Good Governance and Development, Harare: Sapes. Watanabe, Osamu (1996) "Le neo-nationalisme japonais", Perspectives Asiatiques, 1: 19-39. Watanuki, Joji (1990) "The development of information technology and its impact on Japanese society", Tokio: Sophia University; Institute oflnternational Relations, rezultati istrazivanja. Weiss, Herbert (1995) "Zaire: collapsed society, surviving states, future polity", u: I. William Zartman (prir.), Collapsed States: the Disintegration and Restoration of Legitimate Authority, Boulder, Colo.: Lynne Rienner. Weitzman, Martin L. (1970) "Soviet postwar economic growth and capitallabor substitution", American Economic Review, 60 (4): 676-92. Welch, Michael (1994) "Jail overcrowding: social sanitation and the warehousing of the urban underclass", u: Roberts (prir.). - (1995) "Race and social class in the examination of punishment", u: Lynch i Patterson (prir.). West, Cornel (1993) Race Matters, Boston: Beacon Press. Wheatcroft, S. G, Davies, R. W. i Cooper, J. M. (prir.) (1986) "Soviet industrialization reconsidered: some preliminary conclusions about economic development between 1926 and 1941", Economic History Review, 39, 2. White, Gordon (prir.) (1988) Developmental States in East Asia, New York: St. Martin's Press. - (prir.) (1991) The Chinese State in the Era of Economic Reform, Armonk, NY: M. E. Sharpe. Wieviorka, Michel (1993) La democratie a l'epreuve: nationalisme, populisme, ethnicite, Pariz: La Decouverte. Wilson, William Julius (1987) The Truly Disadvantaged: the Inner City, the Underclass, and Public Policy, Chicago: University of Chicago Press. 423

KRAJ TISUCLJECA

(1996) When Work Disappears: the World of the New Urban Poor, New York: Albert Knopf. Winckler, Edwin A. i Greenhalgh, Susan (prir.) (1988) Contending Approaches to the Political Economy of Taiwan, Armonk, NY: M. E Sharpe. Woherem, Evans (1994) Information Technology in Africa: Challenges and Opportunities, Nairobi: African Centre for Technology Studies Press. Wolcott, P. (1993) "Soviet advanced technology: the case of high-performance computing", neobjavljena doktorska disertacija, Tucson: University of Arizona. - i Goodman, S. E. (1993) "Under the stress of reform: high-performance computing in the Soviet Union", Communications of the ACM, 36 (10): 26. Wong, Christine et al. (1995) Fiscal Management and Economic Reform in the People's Republic of China, Hong Kong: Oxford University Press. World Congress (1996) "Documents of the World Congress against the Commercial Sexual Exploitation of Children'', Stockholm, 27.-31. kolovoza, http://www.childhub.ch/webpub/csechome/21ae.htm. Wright, Martin (prir.) (1989) Soviet Union: the Challenge of Change, Harlow, Essex: Longman. Yabuki, Susumu (1995) China's New Political Economy: the Giant Awakes, Boulder, Colo.: Westview Press. Yang, Mayfair Meilui (1994) Gifts, Favours and Banquets: the art of Social Relationships in China, Ithaca, NY: Cornell University Press. Yansane, Aguibou Y. (prir.) Development Strategies in Africa: Current Economic, Socio-political, and Institutional Trends and Issues, Westport, CT: Greenwood Press. Yazawa, Shujiro (1997) Japanese Social Movements, New York: Aldeen. Yazawa, Sumiko (1995) "Political participation of Japanese women and local self-government- its trend and review", Tokio: Tokyo Women's Christian University, rezultati istrazivanja. - et al. (1992) "Toshi josei to seiji sanaka no new wave, kanagawa network undo no chosakara" (N ovi val politicke participacije gradskih zena: nalazi istrazivanja pokreta mreze Kanagawa) u: Yokohama Shiritsu daigaku keizai kenkyujo "keizai to boeki", br. 161 (kao sto je citirao i sazeo Yazawa 1995). Yeltsin, Boris (1990) Memorias (prijevod s ruskoga), Madrid: Temas de Hoy. - (1994) "Ob ukrepljeniji rosijskog gosudarstva", Rosijskaja gazeta, 25. veljace. Yoshihara, Kunia (1988) The Rise of Ersatz Capitalism in South East Asia, Singapur: Oxford University Press. -

424

BIBLIOGRAFIJA

Yoshino, K. (1992) Cultural Nationalism, London: Routledge. Youngson, A. J. (1982) Hong Kong: Economic Growth and Policy, Hong Kong: Oxford University Press. Yu, Fulai i Li, Si-Ming (1985) "The welfare cost of Hong Kong's public housing program", Urban Studies, 22: 133-40. Zartman, I. William (prir.) (1995) Collapsed States: the Disintegration and Restoration of legitimate authority, Boulder, Colo.: Lynne Rienner. Zimring, Franklin i Hawkins, Gordon (1994) "The growth of imprisonment in California", British Journal of Criminology, 34, posebno izdanje. Zysman, John i Weber, Stephen (1997) "Economy and security in the new European political architecture", Berkeley: University of California, Berkeley Roundtable on the International Economy, rezultati istrazivanJa. - Doherty, Eileen i Schwartz, Andrew (1996) "Tales from the 'global economy': cross-national production networks and the reorganization of the European economy", Berkeley: University of California, Berkeley Roundtable on the International Economy, radni materijal.

425

Popis slika

1.1. 1.2. 1.3. 2.1. 2.2. 2.3. 2.4. 2.5. 2.6a 2.6b 2.7. 2.8. 2.9. 2.10. 3.1. 4.1.

426

Sovjetski nacionalni dohodak, 1928.-1987: razne procjene Sovjetski nacionalni dohodak: uloga inputa u rastu proizvodnje Stopa rasta sovjetskog BNP-a, 1951.-1980. Indeks BNP-a po stanovniku na uzorku 55 zemalja Medunarodna povezanost Proizvodnja hrane po osobi Slucajevi AIDS-ana milijun stanovnika u Africi, 1990. Godisnji rast prosjecnog obiteljskog prihoda u SAD-u, 1973.-1997. Realne nadnice po satu za muskarce u centilima u SAD-u 1973.-1997. Realne nadnice po satu za zene u centilima u SAD-u 1973.-1997. Prosjecna godisnja promjena u obiteljskom prihodu u SAD-u 1947.-1997. Udio radnika cije su zarade na rubu siromastva u SAD-u 1973.-1997. Stope zatvaranja u SAD-u, 1850.-1991. Broj zatvorenika u drzavnim iii federalnim zatvorima i lokalnim pritvorima u SAD-u 1985.-1995. Ilegalni emigranti koji su ulazili u Europsku uniju 1993.-1999. (procjene) Vrijednost nekretnina i zemlje u Japanu u milijardamajena 1976.-96.

26 26 27 85 100 121 123 133 134 135 136 142 151 152 179 235

Popis tablica

1.1.

1.2. 1.3. 1.4. 1.5. 1.6. 2.1. 2.2. 2.3. 2.4. 2.5. 2.6. 2.7. 2.8. 2.9. 2.10. 4.1.

Rast sovjetskoga nacionalnog dohotka 1928. do 1987: razliCite procjene promjena po razdobljima i u godisnjim postocima 22 Sovjetski proizvod i inflacija, 1928.-1990. 24 25 Sovjetski input i produktivnost, 1928.-1990. Stopa rasta sovjetskoga BNP-a, radne snage i kapitala s omjerom: ulaganja-BNP i output-kapital 28 Bilanca medurepublicke razmjene proizvoda i resursa, 1987. 53 Etnicki sastav ruskih autonomnih republika, 1989. 54 BNP per capita na uzorku 55 zemalja 82-84 Promjene nejednakosti prihoda nakon 1979. u zemljama OECD-a 86 Bruto domaCi proizvod po stanovniku u ekonomijama u razvoju, 1980.-1996. 91 Vrijednost izvoza iz svijeta, manje razvijenih zemalja i Podsaharske Afrike, 1950.-1990 91 Struktura izvoza (postotni udio) 1990. 92 Postotni udio Podsaharske Afrike u svjetskom izvozu glavnih kategorija proizvoda 93 Uvjeti trgovanja odabranih africkih zemalja 1985.-1994. 94 Stope rasta po sektorima (promjena prosjecnog godisnjeg postotka na dodanu vrijednost) 1965.-89. 95 Procijenjena seropozitivnost u odraslih (15-49 godina) za gradove i seoska podrucja u africkim zemljama oko 1987. 124 Nejednakost prihoda u SAD-u, 1977-99. 137 Ugovorena strana ulaganja u Kinu prema izvoru, 1979.-1992. 312

427

Popis grafikona

3.1 4.1 4.2

428

Evolucija nezakonitih i kriminalnih mreza u Rusiji Drustveni modeljapanskog razvoja 1955.-1985. Struktura i proces ekonomskog razvoja u Hong Kongu 1950.-1985.

193 223 273

Kazalo

Adam, Lishan 98 Adams, David 175 Adekanye,J.Bayo 110,112,118,

122 Adepoju, Aderanti 118-120 Afanasiev, V. G. 38 africka ekonomija 94, 96, 98 africke zemlje 90, 93, 96, 97, 99,

101,117,119,122,123,125,127, 348 Afrika 81,85,90,93, 96-99,101-4, 106, 107, 109, 110, 112, 114-7, 119-22, 124-31, 152, 154-6, 162, 176,378 Agamirzian, Igor 37, 40 Aganbegyan, Abel 17, 23, 29-31, 33, 35,42,44,56-9 Agbese, Pita Ogaba 107 Ahn, Seung-Joon 254 AIDS 122-5, 153, 160, 167 Aina, Tade Akin 131 Alexander, A. J. 39 Allen, G. C. 219, 221, 225 Alonso Zaldivar, Carlos 333-4, 351 Al-Sayyad, Nezar 348, 357 Alvarez Gonzalez, Maria Isabel 38-9 Amman, R. 37,40 · Amsdem, Alice 254-5, 263 Andrew, Christopher 40, 62 Andropov,Jurij 48,57-8,62,361

Ansell, Christopher K. 334 Antonov-Ovseyenko, Anton 23 Aoyama, Yuko 240,246 Appelbaum, Richard P. 256 Arlacchi, Pino 171 Arnedy, B. Alejandro 195 Arrieta, Carlos G. 201 Aslund, Anders 58 Audigier, P. 39 Austin, James 153-4 azijska kriza 89, 211, 213-6, 218,

290,292,318 azijski tigrovi 218, 254-6, 267-8, 270,274,277-8,280-1,287,290, 296,303,309,325 azijsko-pacificka regija 9, 15, 115-6, 211-3,218,236,253,256,286, 317-8,329,332,360,366 Azocar Alcala, Gustavo 195 Bagley, Bruce 195 balticke republike 19, 53, 59, 65-6,

68, 74 Barnett, Tony 122 Bastias, Maria Veronica 195 Bates, R. 99 Bauer, John 86 Bayart, Jean-Frangois 102-5,

110-12 Beasley, W. G. 220

429

KRAJ TISUCLJECA

Beaty, Jonathan 189 Beck, Allen J. 150 Bellamy, Carol 162 Benner, Christopher 128, 134, 140-1 Bennet, Vanora 186 Bergson, Abram 22 Berliner, J. S. 42 Bernardez, Julio 334 Berry, Sara 121 beskucnici 80, 89, 142, 155, 166, 203,324 Betancourt, Dario 201 Beyer, Dorianne 160 Bianchi, Patrizio 304, 325 Bidelux, Robert 334 bijeda 77-8,87-9,106,132,137-8, 142-3,164-5,283 Birch, A 272 birokratizacija 36 birokratska logika 36, 42 Black, Maggie 156, 158 Blaikie, Piers 122 Blomstrom, Magnus 97, 117 Blyakhman, L. 38 Boahene, K. 122 Bohlen, Celestine 186 boljsevici 23, 49, 50 Bonet, Pilar 186 Bonnell, Victoria 333 Bonner, Raymond 194 Booth, Martin 171 Borja, Jordi 333, 352, 354, 356 Bourgois, P. 146 Bowles, Paul 304 Breslauer, George 17, 57, 67 Breznjev, Leonid 19, 35, 38-9, 43, 52, 56-7, 185 Broadhurst, Diane 164 Brown, J. Larry 141 Brown, Phillip 132, 138 Bull, Hedley 356 Burbulis, Genadij 56, 66, 187 Burns, John P. 286 430

Callaghy, Thomas 97 Calvi, Maurizio 171 Camacho Guizado, Alvaro 201 Campbell, C. M. 125 Campbell, Cathleen 43 Carnoy, Martin 139, 144-5, 304, 333,350 Carrere d'Encausse, HE'llime 47-9, 51-3,65 Castells, Manuel 18, 37, 39-41, 44, 56,60,62, 144,149,194,240, 246,248,254,256,267-9,289, 348-9,354,357 Castillo, Fabio 201 Catanzaro, Raimondo 171 Cave, Martin 27, 47 Cayton, Horace 143, 148 Centralni komitet KPSS-a 56, 58, 61-2,66,68 centralno-planska privreda 21, 27, 44,46 chaeboli 261-3, 275-6, 291-8 Chan, M. K. 272, 279, 285 Chen, Edward K. Y. 269-70 Chen, PeterS. J. 258 Chesneaux,Jean 272,279 Cheung, Peter 304, 315 Chu, Yiu-Kong 171 Chua, Beng-Huat 254, 283, 303 Clayton, Mark 160 Clifford, Mark 304 Cohen, Stephen 23,333 Cohn, Ilene 162-3 Cole, D. C. 284 Collier, Paul 96-7 Colombo, Gherardo 171 Connolly, Kathleen 152-3 Conquest, Robert 23, 51 Cook, John T. 141 Cooper, J. 33, 37, 40, 133 Cowell, Alan 172 Crompton, Rosemary 132, 138 Curtis, Gerald L. 244 Cetvrti svijet 76, 168, 358, 361

KAZALO

DaCosta Nunez, Ralph 142 Davidson, Basil 101-2, 104-5, 110-11, 115-6, 131 De Bernieres, Louis 195, 201 De Feo, Michael 182 De Miguel, Eduardo 195 Deininger, Klaus 87 Del Olmo, Rosa 195 Delaporte, Y. 38 Denton, Nancy A. 143 Desai, Padma 27-30, 35 Deyo, Frederic 254, 256, 258, 262 dirigirana ekonomija 31-2, 42-3, 47, 58,60,62,68, 73,185-6,320,324 disidentstvo 19, 48, 57, 259, 288, 302 djecja pornografija 160-1, 163 prostitucija 160-1 ~egirad 154-8,163,165 Dolven, Ben 290 Dorado, Roberto 333 Dornbusch, Robert 290 Doucette, Diane 38 Drake, StClair 143, 148 Drogin, Bob 162 drustveni pokreti 19, 36, 70, 74, 221,245,251,276-7,290,297-8, 301,359-60,363,372,375 drustveno iskljucenje 9, 76-81, 89, 104, 125, 131-2, 142-3, 149-50, 154,164,166-8,220,361,368, 370 Dryakhlov, N. I. 38 Dubro, Alec 171 Dumaine, Brian 155 Dumont, Rene 117 Dunlap, E. 146 Eggebeen, David 141 Eisenstadt, Gail 232 Ekholm, Peter 334 Ekholm-Friedman, Kasja 97 ekstenzivni model ekonomskog rasta 22,29-30,33,36,247 Ellman, M. 29

Endacott, G. B. 272 Erlanger, Steven 186 Ernst, Dieter 263, 267 Estefania, Joaquin 334 etatisticki sustav 38, 46 etatizam 14, 17, 19-21, 25, 45-6, 48, 73-5,77-8,102,168,175,182, 360-2,374 etnicitet 13, 104, 107, 110, 112-3, 115, 174 europskaintegracija 334-8,342, 344,348,351,353,357-8 Europska unija 78, 179, 207, 231, 253,332-6,338-42,344-9, 351-8,370,378,380 europski identitet 334, 347-8, 357-8 Evans,Peter 222,254-5 Fajnzylber, Fernando 280 Fatton, Robert Jr 102, 103 Feldman, Gerald 333 Fisher, Claude 86 fleksibilni kapitalizam 264, 361 Flores, Robert 160 Fontana,Josep 334,352 Forester, Tom 246-7 Forrest, Tom 107 Fortescue, Stephen 38, 46 Fottorino, Eric 171 French, Howard 105-6 Frey, Marc 171,207 Frimpong-Ansah, Jonathan H. 101 Fukui, Harushiro 233 funkcionalna nepismenost 79, 167 Funken,Claus 133 Gajdar, Jegor 56, 187-9 Gamajunov, Igor 186 Gans, Herbert 143 Garcia Marquez, Gabriel 195, 201, 210 Gaulle, Charles de 336, 340, 344, 353 Gelb, Joyce 221 Gerner, Kristian 34, 55 geto gradskog sredista 132, 143, 149 431

KRAJ TISUCLJECA

Ghose, T. K. 269 Gilliard, Darrell K. 150 Ginsborg, Paul 354 Giraldo, Juan Carlos 201 glasnost 20, 48, 53, 58, 64 globalizacija 13-5, 110, 120, 133,

138-9, 144, 154, 157-9, 161, 164-5,171,174,181,205-7,211, 213-4,238-40,242,244-5,249, 251,255,280,303,320,327,329, 330-5,342-51,353-5,357-8, 361,368,370,381 globalna financijska trzista 172, 191,206,214,216-7,232,235, 237,241,360,366,367,369,370 globalni kapitalizam 14-5, 89-90, 117,125,131,159,168,213,216, 281,331,362,378 globalni kriminal 9, 14-5, 80, 161, 169-72,182,185,189-91,201, 205-6,208-10,348-9,378 Gold, Thomas 254, 264, 284 Goldman, Marshall 22, 30-1, 35, 39, 42,45,183-4,187 Galland, E. B. 31 Golovkov, A. 56 Gong, Xiaoxia 304-5 Gonzalez, Felipe 333 Goodman, S. E. 38 Goodwin Gill, Guy 162-3 Gootenberg, Paul 170 Gorbacov, Mihail 18-21, 43, 4 7-8, 50,52-3,56-60,62-4,66-9,186, 191,309,361 Gordievsky, Oleg 40, 62 Gordon, Michael R. 189 Gosplan 27, 29,31, 34,44,61,186 Gould, Stephen 77 grabezljiva drzava 101 grabezljiva vlast 102 Granberg, Alexander 17, 50, 52 Granick, David 304 Green, Gordon 86 Greenhalgh, Susan 254, 264 Grootaert, Christiaan 158

432

Grossman, Grigorij 10, 17, 32 guanxi kapitalizam 304, 310, 312-3,

320 Gustafson, Thane 34 Haas, Ernst 334 Hagedorn, John 147 Hall, Peter 41, 44, 240, 246, 248,

267,333 Hall, Tony 37, 98 Hallinan, Joe 155 Handelman, Stephen 60, 63, 183,

185, 189 Hao, Jia 304 Harrison, Mark 22 Harvey, Robert 221 Hasegawa, Keisuke 219, 246 Hasegawa, Koichi 245 Healy, Margaret 161 Hedlund, Stefan 34, 55 Reeks, Richard 98, 101 Henderson, Jeffrey 211, 214, 218,

256, 290 Herbst, Jeffrey 107-9 Hewitt, Chet 152 Hill, Christopher 334 Hill, Ronald J. 49 Hirst, Paul 334 hladnirat 58-9,70-1,105-6,116,

118,171,174,177,184,220,277, 287,305,335,338,340-1,360, 362,380 Ho, Yin-Ping 269 Hoffman, Stanley 334, 356 Holzman, Franklyn D. 30 Hong Kong 87, 90, 170, 174, 211-2, 214,216,236,254,256-7, 268-72,274-80,283,285-92,296, 301-2,310,312-3,315,317-8, 322-3,327 hongkonski model 268, 274 Hope, Kempe Roland 90, 122, 123 Hruscov, Nikita 19, 34, 37, 43, 44, 45,48, 52,64,69 Hsia, Chu-Joe 211, 254, 290

KAZALO

Hsing, You-tien 211, 254, 265, 268,

290,304,312,314,316 Hutchful, Eboe 119 Hutching, Raymond 40 Hutton, Will 132-3 identitet 13-4, 21, 47-8, 50-1, 53,

55,65-6,73-5,110-3,115-6,130, 171,176-7,191,201,205-6, 209-10,219-20,222,225,245-6, 250-1,253,260,281-2,296, 298-302,327-8 333-5 342 347-8,35o-1,3s3-4, 3s7-9: 362-3, 374-6 Ikuta,Tadahide 221,225,231,243 ilegalni imigranti 170, 174, 179, 348 Imai, Ken'ichi 241 industrijalizacija 18 22-3 29 35-6,53-4, 7o, 76-7,94, 1i7, 125-7,138-9,161,204,229, 254-5,263-6,269,271,275, 279-80,287,306,308,329,361, 375,377 industrijalizam 20-1 informacijska tehnologija 20, 39-41, 43, 46, 80, 97--99, 165-6, 212, 222, 227,246-9,317,325-7,333, 345-6,360-1,365,377,382,384 informacijsko drustvo 21 48 73 75 246,248-50,252,333' ' ' ' informacionalizam 13-15 20-1 73 ' ' ' 76-7, 133, 143-4, 165, 246, 359-62,366 informatizirani kapitalizam 76 80 89, 132, 142, 163, 165-6, 16s, ' 216-7, 349, 367 Inoguchi, Takashi 221, 224, 252 Internet 98-100, 127, 160-1, 211, 252,320,325,327-8,345-6 Irwin, John 153-4 Ito, Youichi 246 Iwao, Sumiko 243 Jackson, Robert H. 97 Jakobson, Michael. 30

jakuza 161,170-1,174,180,206-7, 209,231,234 Jamal, Vali 97, 121 japanski model razvoja 220-1 227 230,232,243,260,331 ' ' Jedinstveni europski akt (SEA) 337 Jaramillo, Ana Maria 195, 201 Jasny, N. 29 Jeljcin, Boris 18 47 66-9 75 186-7,192,339 ' ' ' Jensen, Mike 98-9 Johnson, Chalmers 221-2, 225, 231, 243-4,256,261 Johnson, D. Gale 24, 30 Jomo, Kwame S. 211,330 Jones, J. 143 Jowitt, Kenneth 48 Juzna Koreja 81, 84, 87, 211-2, 214-5,236,254,256-7,260-4, 268, 275-80, 282-4, 287-300, 318-9, 329 Kaiser, Paul 103 Kaiser, Robert G. 56, 122 Kaldor, Mary 39 Kalmanovitz, Salomon 201 Kamali, A 122 Kanbur, Ravi 158 Kanin, I. G. 22, 24-6 Kaplan, David E. 171 Kasarda, John D. 145 Kassel, Simon 43 Kato, Tetsuro 220-2 Kazantsev, Sergei 43 Kazuhiro, Imamura 246 Keating, Michael 353 Kelly, R. J. 170 Kempster, Norman 103, 105 Keohane, Robert 0. 334, 356 KGB 40-1,44, 46, 53, 56-7, 61-3,

68-9, 184 Khan, Sikander 241 Khazanov, Anatoly M. 48 Kim, Jong-Cheol 211, 290 Kim, Ju-Chool 254 Kim, Seung-Kuk 254

433

KRAJ TISUCLJECA

Kina, NR 51, 81, 84, 87-8, 91, 170, 174,177,211-2,214,216,218, 265,267-8,274,276-7,279, 281-4,288-9,291,299-302, 304-29,33-2,362,379-80 King, Ambrose Y. C. 289 Kirsch, Irwin 167 Kiselyova, Emma 17, 52, 56, 62, 171, 183,194 Kleinknecht, William 171, 173, 184 klijentelizam 52, 104, 108-9, 111, 215 Koetting, Mark 152 kolektivizacija 30, 52 Kolomietz, Viktor 56 kolonijalna drzava 102, 111, 272, 283,285-6 Komunisticka partija Kine 304, 307, 327 Kontorovich, V. 29, 35 Kornai, Janos 32 Korowkin, Wladimir 30 Kozlov, Viktor 49 Krause, Lawrence 254 Kreniski, John 149 kriminalna ekonomija 9, 75, 80, 146, 199-200, 205-6, 208, 348, 368, 378 Kruse-Vaucienne, Ursula 38 Kulesov, V. I. 17, 62 Kulikov, A. 185 Kuo, Shirley 264 Kuznjecova, N. F. 184, 186 Kwan, Alex Y. H. 285 La Fiura, Giovanni 171 Lachaud,Jean-Pierre 120 Lam, Willy Wo-Lap 304, 308, 314-5 Lane, David 4 7, 60 Langa, Fred 42 Laserna, Roberto 195-6, 200 LatinskaAmerika 77, 81,87-8, 91-3,95,115,154,156,158,168, 171,175,180,195,199,203-5, 208,227,263,277,313,346-7 Lau, Siu-Kai 254 434

Lavalette, Michael 155 Lebedev, S. A. 40 Lee, Chong Ouk 261 Lee, Rance P. 289 Lemann, Nicholas 139 Lemarchand, Rene 110, 112-3 Lenjin, Vladimir Iljic 46, 49-51, 64 Lerman, Robert 141, 164 Lethbridge, Henry 254, 285, 289 Leung, Chi-keung 268 Lewin, Moshe 36 Lewis, Peter 103, 107-9 Leys, Colin 102-3, 105, 117, 122 Li, Linda Ch. 304 Li, Si-Ming 272 Lichter, Daniel 141 Lief-Palley, Marian 221 Lim, Hyun-Chin 254, 261, 284 Lin, Jing 304 Lin, Tsong-Biau 269-70 Lindqvist, Sven Ill Loxley, John 119 Lu, Jia 315-6 Lukjanov, Anatolij 62 Lundhal, Mats 97, 117 Lyman, J. A. 284 Lynch, Michael J. 154 Mace, James E. 51, 53 Machimura, Takashi 233 Mackie, J. A. C. 304 Macon, Perry 147 Maddison, Angus 81 mafija 171, 183, 185-7 albanska 180 americka 170, 173-5, 202, 209 istocnoeuropska 179, 192, 348 ruska 170, 173, 183, 192, 194 sicilijanska 170, 172-3, 182, 189-90, 197,199,207,209 Mahathir, Mohamed 330 Malleret, T. 38 Mamdani, Mahmood 111-5 Manning, Claudia 128 Mao Ce-tung 307 Marcuse, Peter 143

KAZALO

Marrese, Michael 30 Marshall, Jonathan 195 Martin, John M. 170 Maruyarna,Masao 224 Mashigo, Angela Pinky 128 Mason, Andrew 86 Massey, DouglasS. 143, 347 McConnell Brooks, Karen 24, 30 McFadden, Robert D. 197 McKinley, James C. 105-6 Medina Gallego, Carlos 201 Medunarodna organizacija rada 78, 120, 154 Medunarodni monetarni fond (MMF) 75, 93, 117, 131, 172, 175,187,192,213-5,217,242, 293,319,343,379 Mejia Prieto, Jorge 195 Menshikov, Stanislas 17, 24, 29-30, 33,36 mentalitet opsade 30, 57 Mergenhagen, Paula 153-4 Mine, Alain 356 Miners, N.J. 285 Mingione, Enzo 77 Mishel, Lawrence 133, 136-7 Mitchell, R. Judson 35, 57 Mitterrand, Frangois 337, 342, 344 Mobutu, Sese Seko 98, 102-3, 105-6, 109 Mollenkopf, John 149 Motyl, Alexander M. 4 7 Murray, Dian H. 171 Mushkat, Miron 285 nacionalizam 21, 47-9, 53, 55, 636,68,102,104,115-6,220,224, 232,253,261,299-300,304, 306-7,320,328-30,337,339,350, 353,362,364,375 nacionalni identitet 48, 50-1, 55, 66, 74,220,222,245,260,281,299, 353-4,358 Nagatacho politika 224, 243 narkoindustrija 195-7, 199 narodna demokracija 51

Natalusko, Svetlana 9, 17, 37, 39, 41,62 Nathan, Andrew J. 304 NATO 38, 335, 339-41, 379 Naughton, Barry 304 Navarro, Mireya 138, 175, 349 Nekrich, Aleksandr M. 47, 54 nestasice 18-9, 29, 32-3, 59-60, 233 Newbury, Catherine 112 Newman, Anabel 167 Noble, Kenneth 105 nomenklatura 20, 32, 52,61-4,67, 70, 74,175, 185, 188, 190 Nonaka, Ikujiro 228 Nonini, Donald 304 Norman, E. Herbert 220-1 Nove, Alec 22, 27 Nurmio, Aarne 334 Nzongola-Ntalaja, Georges 103 O'Brien, Timothy L. 194 obrnuti inzenjering 39-40, 327 O'Connor, David C. 263, 267 Odedra, Mayuri 98-9 Ong, Aihwa 304 organizirani kriminal 169-73, 175-7,182-6,189-90,205-10 Orlov, B. 56 Orstrom Moller, J. 334 OvCinski, Vladimir 185-6 Overhalt, William H. 304 Ozawa, Terutomo 240 Palazuelos, Enrique 22, 29 Pardo Segovia, Fernando 195 Parsons, Craig 334 Pasquini, Gabriel 195 Paterson, E. Britt 154 patrijarhalizam 13-4, 122, 138, 141, 143,147,163-4,222,229-30, 242-3,245,251,267,289,360, 364,372,375 Pedrazzini, Yves 155, 156, 164 perestrojka 19-21, 35, 42, 44, 48, 56-8,60-1,64,69,71, 74,185, 188, 190 435

KRAJ TISUCLJECA

Perez Gomez, V. 201 Perry, C. 47 Philipson, Thomas 122 Pinkus, Benjamin 54 Pipes, Richard 23, 49 Pisani-Ferry, Jean 334, 342 Plan 500 dana 58 planska privreda 31-2, 34-5, 42-3, 45,57,60,62,316,320 Plotnick, Robert D. 148 Po, Lan-chih 324 Podleskih, Georgij 186 Podsaharska Afrika 76, 81, 88, 90, 96,98-9,105,107,120,122-6, 164, 168 polarizacija 77-8, 85-7, 89, 132, 135, 137-8,368 Portes, Alejandro 78, 146 Posner, Richard A 122 Potter, Gary W. 171 Praaning, R. 4 7 pranje novca 108, 170, 172, 174-6, 181-3,195,198,206 prebendalizam 103-4, 108-9 predatorska vladavina 103-4, 106, 108 Press, Robert M. 105 pretjerana eksploatacija 77-8, 154, 158-9 Pritchett, Lant 81 Prolongeau, Hubert 195, 201 Purcell, Randall P. 266

Ratoui zuijezda 42, 337 Ravenhill, John 97, 119 razvojna ddava 21, 115, 217, 219, 221-2,225,240-1,244-6,248-9, 252-3,255-6,263,280-2, 285-90,294-97,300-1,303,310, 314,329-32 Reed, Deborah 141 Reischauer, Edwin 0. 219, 221 Remnick, David 56 Renard, Ronald D. 171, 174 Rezun, Miron 50, 53 Riddell, Barry 117, 119 436

Riddell, Roger 93-4 Riley, Thyra 128 Rizzini, Irene 156 Roberts, Albert E. 154 Robinson, Thomas W. 254 Rodgers, Gerry 77-8 Rodgers, Harrell 141, 164 Rogerson, Christian 128 Romano, Anne T. 170 Room, G. 79 Rosberg, Carl G. 97 Roth,Jurgen 171,207 Rowen, H. S. 33, 4 7 Ruggie, John G. 334 Rusija 19,23,30,39,49-53,55-6, 59,65-71,74-5,86,88,90,152, 170-1, 175, 178, 180, 182-94, 205-7,209,254,328,339,347, 349, 378-80 Sachs,Jeffrey 211,213 Sachwald, Fredrique 334 Sakaiya, Taichi 246 Salazar, Alonso 195, 201 Salmin, A M. 50 Sanchez Jankowski, Martin 146, 155-6, 164 Sandbrook, Richard 103, 105 Sandholtz, Wayne 39 Santino, Umberto 171 Sapir, J. 39 Sarkar, Prabirjit 117 Sarmiento, Eduardo 200 Sarmiento, Luis Fernando 201 Savatejeva, Irina 186 Savona, Ernesto U. 171, 182 Scherer, John L. 30 Schiffer,Jonathan 268,272 Schiraldi, Vincent 152 Schlesinger, Jacob 221, 224, 231, 243-4 Schulze, Peter 333 Scott, Ian 286, 289 Scott, Peter D. 195 Sedlak, Andrea 164 Seki, Kiyohide 221

KAZALO

Seymour, Christopher 171 Shane, Scott 64 Shargorodsky, Sergei 184 Shinotsuka, Eiko 221 Shkaratan, 0. I. 38, 56 Shoji, Kokichi 219, 221, 244, 246,

251-2 Sigur, Christopher J. 254 simbolicki carski sustav 222, 224,

226,231,245,252-3 Simon, David 93-4, 96-7, 118 Simon, Gerhard 48, 54 Singapur 87, 211-2, 214, 218,

254-61,266,268-9,275-9,282-4, 287-92,296,302-3,309,313,329, 331-2, 347 singapurski model 309, 325, 327, 331 Singer, H. W. 117 Singh, Tejpal 49-51 siromastvo 76-8, 81, 87-90, 105, 120, 122-4, 128, 130, 132-3, 137-9, 141-2, 146, 149, 157, 161-2,164-8,181,209,229,263, 305,349,371 Sit, Victor 271-2 siva ekonomija 32, 36, 57, 60, 62-4, 70,73 Skezely, Miguel 87 Smaryl, 0. I. 45 Smith, Gordon B. 38, 50 Smith, Patrick 244-5, 252 Smo\owe, Ji\\ 154 Soete, Luc 333 Solana, Javier 333 Souza Minayo, Maria Cecilia 210 sovjetski federalizam 4 7, 50 sovjetski identitet 21, 50, 55 Sovjetski Savez 9, 14, 17-23, 25,

29-33,37-42,44-51,53-6,58-61, 63-5,67-71,74,76,116,170-1, 175,177,183,185-8,190-1,298, 304,306-9,323-5,361-2,380 Specter, Michael 189 Spehl, H. 52 Spence,JonathanD. 304

Squire, Lyn 87 Staljin, Josif 17, 19, 34, 43, 47,50-1,

53,61-2,65, 70,185 Starovojtov, Galin 52 Steinberg, Dimitri 33, 39 Sterling, Claire 169-73, 178, 181,

183,189-91,207 Strong, Simon 201 Suny, Ronald Grigor 48, 50-2, 54 Susser, Ida 9-10, 130, 142-3, 146,

149, 166-7 Svedberg, Peter 90 Svjetska banka 81, 88, 92-3, 95,

117,119,131,261,379 Szelenyi, Ivan 60 Satalin, N. 56 Sokin, A. 56 Taguchi, Fukuji 221-2 Taibo, Carlos 34, 4 7, 61 Tajvan 81, 84, 87, 170, 174, 212,

214,218,254-7,264-8,270, 275-80, 282-4, 287-93, 295-6, 300-1,310-13,328-9,331 Takeuchi, Hirotaka 228 Tarasulo, Isaav T. 18 Taylor, Richard 334 Teresonok, Andrej 186 Thalheim, Karl 22, 27 Thomas, John 38 Thom\)son, Grahame 290, 334 Thoumi, Francisco 195-6, 198, 201, 205 Timmer, Doug 166 Tokatlian, Juan G. 195 Tonry, Michael 150, 153 Totani, Osamu 221 Touraine, Alain 10, 333-4, 350-1, 358 Townsend, Peter 86 Tragardh,Lars 334 Tranfaglia, Nicola 171 transfer tehnologije 40, 127, 310-1, 326 437

KRAJ TISUCLJECA

trgovina drogorn 80,108, 155, 168, 170,172, 174-7,195-7,199-205,207,210, 302 ljudirna 179-80, 348 ljudskirn organima 180-1 oruzjern 170-1, 177, 183 Trocki, Lav 23 Trueheart, Charles 160 Tsao, Yuan 257 Tsuneyoshi, Ryoko 221 Tsuru, Shigeto 219, 221 Tsurumi, Kazuko 219, 221 Turbino, Fidel 195 Ueno, Chizuko 221, 242 Ugovor iz Maastrichta 340, 341, 343 Ujedinjeni narodi 18, 78, 85, 119-20,122,169-72,177,179-80, 283,379 umrezeno drustvo 20, 78, 80, 87, 132, 143, 149, 161, 167, 249-50, 252,327,359-60,373-5,378,384 utrka u naoruzanju 70 utrka u svemiru 38 Van Kempen, Ronald 143 Van Regemorter, Jean-Louis 19, 34-5 Van Wolferen, Karel 221 Vanous, Jean 30 vazalna ddava 51, 118, 277, 287 Veen, Hans-Joachim 33, 35 Velika proleterska kulturna revolucija(Kina) 304,307-8 Veloza, Gustavo 201 Verdery, Katherine 60 vertikalna birokracija 73 vojno-industrijski kompleks 33, 39, 45,62-4 vojno predatorstvo 107 Volin, Lazar 30 Voscanov, Pavel 183, 188, 191 Wa Mutharika, Bingu 131 Wacquant, Loic 143, 149 438

Waever,Ole 334,351,353,356 Waiselfisz, Julio Jacobo 210 Wakabayashi, Hideki 246 Walder, Andrew G. 304-5 Walker, Martin 37, 42, 4 7, 57 Wallace, Bill 184 Wallace, Charles P. 168 Watanabe, Osamu 253 Watanuki, Joji 246 Weber,Stephen 334 Weiss, Herbert 105 Weitzman, Martin L. 29 Welch, Michael 153 West, Cornel 146 Wheatcroft, S. G. 29 White, Gordon 254, 304 Wieviorka, Michel 351 Williams, B. G. 125 Wilson, William J. 143-8 Winckler, Edwin 254 Woherem, Evans 101 Wolcott, P. 38 Wolf, Charles Jr 33, 47 Wolff, Edward 136 Wong, Christine 304 Wright, Martin 52 Yabuki, Susumu 304 Yang,Jonghoe 261 Yang, Mayfair Mei-lui 304, 313 Yansane, Aguibou Y. 97, 117 Yatazawa, Noriko 221 Yazawa, Shujiro 219, 221, 227, 245, 252 Yazawa, Sumiko 242-3 Yoshihara, Hideki 241 Yoshihara, Kunio 278 Youngson, A J. 268-9 Yu, Fu-lai 272 Zaslavskaja, Tatjana 10, 17, 44, 56-7,60 zatvorska populacija 150, 153 Zhimin, Lin 304 znanstveno-tehnoloska revolucija 39 Zysman, John 333, 334

Manuel Castells KRAJ TISUCLJECA

Nakladnik Golden marketing Zagreb, Jurisiceva 10 tel./faks. 01/4810-819, 4810-820, 4810-824 e-mail: [email protected] web: http://www.golden-marketing.hr Za nakladnika Ana Maletic Izvrsni urednik Ilija Ranic Lektura Alka Zdjelar-Paunovic Korektura N atasa Polgar Korice Studio Golden Racunalna obrada teksta N enad B. Kunstek Tisak i uvez Tiskara Znanje, Zagreb CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveucilisna knjiznica- Zagreb

UDK 316.42: 007 316.334.2 007:316 CASTELLS, Manuel lnformacijsko doba : ekonomija, drustvo, kultura I Manuel Castells. -Zagreb : Golden marketing, 2000Prijevod djela : The lnfonnation Age. - Om. nasi. ISBN 953-212-000-9 (cjelina) Knj. 3 : Kraj tisucljeea I prevele Vera Hrsak Krnjajski, Nada Vucinic ; strucna redakcija Vjeran Katunaric. - 2003 Prijevod djela: The End of Millennium. - Bibliografija. - Kazalo. ISBN 953-212-003-3

I. lnformacijsko drustvo-- Socijalni aspekti II. lnformacijske tehnologije-- Socijalni aspekti

430523075