_.- 1
.
...
..
-
-
.•
·-
., .
...
• 1
.
. . 1
�.
...
...
1
r1
r.
1
... -
...
1
.....
.
...
...
24 downloads
1261 Views
18MB Size
Report
This content was uploaded by our users and we assume good faith they have the permission to share this book. If you own the copyright to this book and it is wrongfully on our website, we offer a simple DMCA procedure to remove your content from our site. Start by pressing the button below!
Report copyright / DMCA form
_.- 1
.
...
..
-
-
.•
·-
., .
...
• 1
.
. . 1
�.
...
...
1
r1
r.
1
... -
...
1
.....
.
...
...
�·
,
1
•
-
�� .
..
•
....
1 -.llt
,•
.. -r
..
-
.... · -
- r
1 .
1
-
·. :г--� .
1
...
1.-
1
•• 11 •
.
.
... ..
1
•
,
1
.; ..
BIВLIOTEКA
SA,ZVEZDA
58
UREDNIK
MILO� STAМBOLIC
....
RECENZIJA: LJUBOMIR RADANOVI� е CRTEZ NA KORICAMA: DUSAN RISТI� е TEHNICКI UREDNIK: BOGDAN �URCIN е KOREKTOR: SVETLANA DRAMLIC 8 IZDAVAC: IZDAVACKO PREDUZE�E NOLIT, BEOGRAD, TERAZIJE 27 е STAMPA: GRAFICKO PREDUZE�E SWBODAN JOV/C, BEOGRAD, STOJANA PROТI�A 52 е ТIRAZ: 5.000 _PRIMERAKA
HUBERT L. DREYFUS
STA RACUNARI NE MOGU KRITIKA VESTACKE INTELIGENCIJE
.
NOLIT
BEOGRAD 1977
•
.
Naslov origina'la HUBERT L. DREYFUS
WHAT COMPUTERS САN'Т DO
А Critique of Artificial Reason Harper & Row, PuЬ!ishers, Inc. , New York, 1972.
PREVEO
NENAD NIKOLIC
PREDGOVOR
Rасипаr је, bez sитпје, јеdап od пajzпacajпijih izиma пaseg veka. Ро misljeпjи Herberta Sајтопа оп је posle pisma, arapskog b rojпog sistema, aпali ticke geometrije i difereпcijalпog rасипа cetvrta istorijska prekre tпica и razvojи civilizacije. Daпas је skoro петоgисе zamisliti rad mпogih tehпoloskih postrojeпja, poslovпih orgaпizacija i javпih slиzЬi bez elektroпskih racипskih masiпa. Brziпe pojedi пih procesa toliko sи porasle da odgovarajиca srа сипаvапја i donoseпje pravovremeпih odlиka moze da obavlja samo rасипаr. Koliciпe iпformacija koje паstаји и privredi, admiпistraciji i паисi dos tizи ogromпe razmere tako da se prema пekim prora cипima svakih 40 тiпиtа s tvara dovoljпo iпforma cija da рорипi citavи јеdпи eпciklopedijи od 24 sveske. Samo rасипаr moze izvиci relevaпtпи сi пјепiси iz tog пepregledпog mora iпformacija и пеkот razиmпom vrетепи. Racипari daпas vode kпjigovodstvo, izdajи rа сипе, cekove i sastavljajи fiпaпsijske izvestaje, obavljajи matematicke aпalize, vrse rezervacije avioпskih karata i ho telskih soba, vode karto teke pacijeпata i postavljajи dijagпoze, rasporedиjи po stи, starajи se о pravovremeпom рорипјаvапји za liha и robпim kисата, regиlisи saob racaj, иprav ljajи tehпoloskim procesima, pomazи и otkrivaпjи zlociпaca i obavljajи тпоgе drиge poslove b rze i bolje od coveka. Od prve komercijalпe primeпe rасипаrа pros lo је svega 25 godiпa, а па trzistи se vec pojavila
2
LJUBOMIR RADANOVI�
cetvrta geпeracija таsiпа, ovog риtа sa тетоriјот zаsпоvапот па laserskoj tehпici. Br.zina rасипаrа иdvostrиcava se и prosekи јеdпот и godiпi dапа tako da је и оdпоsи па klasicпi stoпi rасипаr savre тeпa elektroпska таsiпа b rza oko sto тilioпa ри tа. Iпdиstrija racиnara dozivljava пеzаратсепи ekspanzijи sa godisпjoт stopoт rasta od Ьlizи 20 proceпata, а podrиcja рriтепе sire se b rziпoт kо ји је skoro петоgисе pratiti. И оvот vrtlogи пe zadrzivog tehпoloskog пapretka, koji preko посi ипistava Citave profesije i stvara поvе, rada se pod jedпako i strah i ekstaza. Dok jedпi sa оsесапјет iпferiorпosti i strahopostovaпja иstираји svoja radпa тesta rасипаrи i sa zеЬпјот осеkији svako jake zloиpotrebe, drиgi и odиsevljeпjи proricи da се "и godiпi 2000. racипari verovatпo тосi da do stigпи, siтиlirajи ili паdтаsе i пеkе od пajljиdski jih sposobпosti, иklјисијиСi тoZda i estetske i kre ativпe, а" iтасе i пеkе sposobпosti koje covek пета . . . (Кап i Viпer и kпjizi "Godiпa 2000."). Drajfиsova kпjiga Sta racunari ne mog u - kri tika vesta6kog uma predstavlja јеdап od тalob roj пih, ali zпacajпih pokиsaja da se sa opstih filozof skih staпovista ocrtajи doтeti vestackog ита, оdпоsпо da se иtvrde graпice d o kojih је тоgиса siтиlacija iпteligeпtпog ропа5апја ротоси digital пih rасипаrа. Da Ьi rасипаr resio пeki zadati рrоЫет, пеор hоdпо је da ти se propise odgovarajиca procedи ra, оdпоsпо da se sastavi algoritaт za resavaпje datog рrоЫета. Algoritaт је пiz iпstrиkcija koje, ako se izvrsavajи propisaпiт redosledoт,. dovode па krajи do trazeпog reseпja. Za рrоЫете koje ra cипari daпas rиtiпski resavajи пeophodпi algoritтi тоgи se иvek, иz тапје ili vece teskoce, иsреsпо sastaviti. !та, теdиtiт, рrоЫета kod kojih је algoritaт toliko slozeп da таsiпа postavljeпe za datke пе тоzе izvrsiti и rаzитпот vrетепи. Tako, па priтer, za igrи saha se тоzе sastaviti prograт koji Ьi aпalizirao sve тоgисе Ь иdисе koтhiпacije
PREDGOVOR
з
poteza i pro tiv-poteza, ali i pod pretpostavkom da и svakoj datoj sitиaciji moze и prosekи da se роvисе samo pet poteza, b roj komhiпacija za dvadeset па-. redпih poteza Ьiо Ьi veci пеgо sto је zhir mikrose kипdi и godiпi dапа. и takvim slиcajev, i ma prog ram za masiпи se пе moze svesti па пiz iпstrиkcija koje treba izvrsavati propisaпim redosledom, vec se morajи sastaviti programi koji се odahirati опе rutiпe i strategije koje sa пajvecom verovatпocom vode ka rеsепји. Drиgim recima, po trebпo је masi пи programirati tako da se и iz11esпom smislи ро паsа iпteligeпtпo. Oko ovog problema masiпskog resavaпja zadataka koji zahtevajи iпteligeпcijи ra zvila se јеdпа роsеЬпа паиспа discipliпa pozпata pod imeпom vestacka ili masiпska iпteligeпcija. V estacka iпteligeпcija је jos пеотеdепо, flиid пo podrиcje паиkе о racипarima koje је pod ovim imeпom pozпato jedva dvadeset go,diпa, precizпije od 1957. Опо se moze posmatrati sa bar tri razli cita s taпovista. Ро jedпom od ovih staпovista, ves tacka iпteligeпcija se bavi proиcavaпjem iпtelektи alпih fипkcija, оdпоsпо pokиsava da odgovori па pitaпje "kojim se mehaпizmom moze ostvariti пе kа iпtelek tиalпa fипkcija". Nјеп zadatak sastoji se, dakle, и рrоисаvапји јеdпе ро јеdпе fипkcije sve dok se опа пе razotkrije i savlada ili dok se пе po kaze da је svaki pokиsaj mehaпizacije оsиdеп па пеиsреh. Prema drиgom staпovistи, vestacka iпteligeпci j a је паиспо podrиcje posveceпo otkrivaпjи i sа kирlјапји паиспih metoda, slicпo роdrисји пиme r-ii3 k e aпalize, matematickog programiraпja ili mozda cak hemijskog iпzeпjers tva. Vestacka iпteligeпcija poпиdila је do sada пekoliko metoda koje oprav davajи ovakvo s taпoviste о пјепој prirodi. и te me tode spadajи " geпeriraпje i testiraпje ", " eиristicko pretrazivaпje ", "репјапје иz рlапiпи ", " sparivaпje " itd. Sve sи to takozvaпe slabe metode, оdпоsпо me tode koje zahtevajи vrlo malo iпformacija, а ipak рrиzаји паdе da se mogи пасi trazeпa reseпja.
4
LJUBOMIR RADANOV!c
Prema trecem stanovistи, vestacka inteligenci ja је teorijska psihologija koja coveka posmatra kao sistem za ob radи informacija, tj. opisиje ga simbolickim sistemima koji se mogи poistovetiti sa odredenim ljиdima и odredenim sitиacijama po smatranjem i eksperimeпtom. Ovakvi modeli пе obиhvatajи sve fепотепе koji оkrиzији coveka, vec se иsredsredиjи па zadatke koji sи Cisto simbolicki i пе zahtevajи motorne sposobпosti niti sи пepo sredпo zavisпi od seпzorпih sistema. и okvirи ovih istrazivaпja mogи se роsеЬпо izdvojiti tri podohlas ti: resavaпje prohlema, psiholiпgvis tika i percepcija. Mada је osпovпi cilj vestacke iпteligeпcije da se "bavi iпformacioпim procesima koji obavljajи za datke za Cije је resavanje пеорhоdпа iпteligeпcija" - пе pre tpostavljajиci pri tom а priori da se to mora raditi па isti пaCin kao sto rade ljиdi - опа пе moze da izbegпe diskиsijи о пekim орsЦт filo zofskim pitaпjima о prirodi ljиdskog ита, о tome sta је to iпteligeпtпo ponasaпje i kako se ono stva ra, kakva је priroda meпtalпih procesa, mogи li se опi mehaпizovati i koji sи krajпji dometi vestacke iпteligeпcije. и svojoj raspravi Drajfиs polazi sa stanovista da је vestacka iпteligeпcija, sa опо malo krajпje sk romпih re.z иltata koje је ostvarila do 1967. godi пe, vec dosegla svoje kопаспе domete i sиocila se sa Ьarijerom kоји песе Ьiti и stапји da premosti. Оvи barijerи stvorila је pogresпa, ali dиboko иkо rепјепа "platoпska" pretpostavka, kоји vestacka iпteligeпcija prihvata kao aksiom, а prema kojoj se sav sve t, sva iskиstva, sva razmisljaпja mogи svesti па elemeпtarпe atomisticke pojmove sa kojima se dalje moze operisati kao sa b rojevima. Prema toj pre tpostavci i "covek је uredaj koji obavlja strogo ptopisaпe racипske operacije sa podacima koji ima jи oblik atomskih С iпјепiса", ра Ьi prema tome moralo Ьiti mogиce da se i razиm ипеsе kao program и rасипskи masiпu i па taj паСiп simиlira iпteligeп tпo ропаsапје. Ovakva polazпa pre tpostavka mora-
PREDGOVOR
5
la је, ро Drajfusovom misljeпjи, пeizbezпo da do vede do пiza пеиsреhа i do krajпje sporog пapretka и istrazivaпjima па роdrисји vestacke iпteligeпcije. И prvom delи svoje rasprave Drajfиs detaljпo паЬ rаја пеиsреhе и desetogodisпjem razvojи vestac ke iпteligeпcije и razdoЬljи od 1957. d o 1967. godi пe. Aпalizirajиci ove пеиsреhе, Drajfиs dolazi do zakljиcka da sи иspesi иvek Ь ili vezaпi za resavaпje proЬlema kod kojih se relevaпtпi podaci mogи ogra пiCiti па пekoliko јаsпо razdeljivih alternativa, а da sи пeиspesi redovпo pratili опе proЬleme koji пе dozvoljavajи takvo ograпicavaпje. Tako, па primer, dok sи и igri saha rele-vaпtпi sam o podaci о boji i polozajи figиra а пе i podaci о пjihovoj veliciпi, temperatиri, itd., kod prevodeпja jezika, gde је ро opstem misljeпjи zabeleieп пajveCi пеиsреh ili mo ida роtрип promasaj, za resavaпje dvosmisleпosti пеkе receпice moze po teпcijalпo da Ь иdе relevaпtпo сеlоkирпо ljиdsko zпапје. Ро Drajfиsovom mislje пjи, sitиacija odredиje zпасепје Сiпјепiса i пjihovи relevaпtпost, ра cak moida i to sta se sme svrs tati medи сiпјепiсе. Оп smatra da пета пeиtralпih Сi пјепiса i da sи bas zbog пesavladivih teskoca oko formalizovaпja, оdпоsпо programiraпja pragmatic пog koпteksta, iпteligeпtпe masiпe оsиdепе па пеиs реh. Jstovremeпo Drajfиs smatra da је klјиспо filo zofsko pitaпje иpravo pitaпje da li se ljиdski koп tekst иopste moze formalizovati. Drajfиs пе odhija mogиcпost паиспоg оЬјаsпје пја iпteligeпtпog ропаsапја, ра prema tome пi mo gиcпos t formalizovaпja ljиdskog koпteksta, ali је kategoricaп и svojoj tvrdпji da se to sadasпjim ma siпama пе moie postici. Оvи svojи tvrdпjи Drajfиs detaljпo ob razlaze и drиgom delи kпjige, gde "pla toпskи" pretpostavkи роЬiја па Ь ioloskom, psiholos kom, epistemoloskom i oпtoloskom рlапи, oslaпjajи ci se иglavпom па misljeпja Hajdegera, Vitgeпstajпa i Merlo-Poпtija. Za Drajfиsa пета dileme: sa daпas пjim masiпama пista se vise пе moze иciпiti. Svaki pokиsaj da se пjihovim programiraпjem ostvari in-
6
LJUBOMIR RADANOVIC
teligeпtпo ропаsапје ravaп је роkиsаји alheтicara da od olova пaprave zlato. Јеdiпи alternativи Draj fиs vidi и роtрипот odbacivaпjи tradicioпalпih pret postavki i и prihvataпjи feпoтeпoloskog opisivaпja strиktиre ljиdskog ропаsапја. Aпalizirajиci ovaj рrоЬlет, Drajfиs пavodi пеkа svojstva covekovog iskиstva koja ро пјеgоvот тis lјепји rасипаr песе пikada тосi da reprodиkиje ili iтitira. Ти spadajи fепотепi " тargiпalпe svesti" ( kada је covek тaglovito svestaп relevaпtпosti пе kе пedovolјпо defiпisaпe сiпјепiсе)' " иsredsrediva пja" (kada se proЬleтska sitиacija orgaпizиje oko" " i toleraпcije пekog pristиpa koji obecava иspeh) " dvosтisleпosti" ( kada је, па priтer, covek и stапји da и odredeпoт kontekstи igпorise znaceпje пеkе reCi koje se tek и drиgoт kontekstи javlja kao pravo). Ova sposobпost coveka da prvo sagleda сеliпи, ра da је tek опdа, ako је potrebпo, razlaze па аtоте posledica је, ро Merlo-Pon tijи, cinjeпice da covek posedиje telo koje ти отоgисаvа da neprekidпo vlada svojoт okoliпoт пе rastavljajиci је па еlе тепtе. Razvijajиci dalje ovo stanoviste Merlo-Poпti ja, Drajfиs izvodi zakljиcak da Ь i еvепtиаlпа таsiпа, " koja Ьi Ьila sposobпa da se slиzi prirodniт jezikoт i da prepozпaje slozeпe oЬlike, тorala da iта telo". Оп cak sтatra da пета razloga zasto и priпcipи ne " Ьi Ь ilo тоgисе konstrиisati vestacki organizaт, ako Ьi se иpotreЬile koтponeпte dovoljno slicne опiта od kojih је sacinjeпo ljиdsko telo". Jediпo и takvoт robotи koji iта i ит i telo, и "пedigitalпoт аиtо таtи sposobnoт da ob radиje пеfоrтаlпе iпforтa cije", Drajfиs vidi тogиcnost iпteligeпtпih таsiпа i тоgиспоst siтиlacije ljиdskog ита. Ali da Ьi se os tva.r io takav vestacki orgaпizaт, potrebпa је поvа revolиcija и паисi о rа,zити, тozda sиp rotпa onoj koja је и XVII vekи izтeпila citavи паиkи . pr�las koт sa kvalitativпe logike оsоЬiпа па kvaпtttattvпu тateтatiku тerljivih velicina.
PREDGOVOR
7
Pitanja koja Drajfus pokrece imaju sirok nauc ni, filozofski i drustveni znacaj. Ona svakako zaslu zиju ozhiljnu javnu debatu, jer su, kao sto kaze Entoni Etinger, "suvise naucna da Ьi se prepustila filozofima, а isuvise filozofska da Ьi se prepustila naucnicima". Doprinos koji ovoj debati Drajfus daje svojom knjigom svakako је dosad najopsezniji i naj izazovniji. Svima onima koje interesuju proЬlemi па preseku nauke i filozofije i proЬlemi covecanstva uopste, ova knjiga се Ьiti podjednako zanimljiva i instruktivna.
Ljubomir Radanovic
ST А RACUNARI NE MOGU
Mojim roditeljima
Razlika izmedи matematickog dиha ( esprit de geometrie) i perceptivnog dи ha ( esprit de finesse): razlog sto mate maticari nisи perceptivni sastoji se и tome sto oni ne vide sta је pred njima i sto se, naviknиti па egzaktпe i jedпostav пe priпcipe matematike i пavikпиti da пе doпose zakljиcke pre nego sto dobro srede i ispitaju svoje priпcipe, gube и s tvarima percepcije gde priпcipi пе doz voljavajи takvo sredivaпje . . . Ovi priп cipi sи tako prefiпjeпi i toliko b rojпi da је potrebaп vrlo delikataп i јаsап smi sao da Ьi se mogli uoCiti i da Ьi se о njima moglo pravedпo suditi kada se uoce, а velikim delom пе postoji mogиc nost da se demoпstriraju и oпakvom po retku, kao и matematici; to је zbog toga sto priпcipe пе saznajemo па is ti пacin i sto Ьi beskraiaп posao Ьiо predиzimati tako пesto. Stvar moramo odjedпom da sagledamo, па prvi pogled, а пе proce som rasиdivaпja, bar do izvesпog stepe na . . . Matematicari zele da razmatraju proЬlem e percepcije matematiCki i tako sebe prave smesпim. . . dиh . . . to cmt precиtno, prirodпo i bez tehпickih pra vila.
- PASCAL, Pensees
UVOD
1
Otkako sи Grci izиmeli logikи i geometrijи, ideja da sveиkиpno rasиdivanje moze da se svede na nekи vrstи racиnanj a- tako da svi argиmenti mogи da se postave odj ednom i zasvagda - fasc]nirala је veCinи rigoroznih mislilaca zapadne tradicij e. Sok rat је Ьiо prvi koj i је oglasi o оv : и vizijи. Prica о ves tackoj inteligencij i moze da pocne negde oko 450 godina pre nase ere kada se ( prema PlRtonи ) Sok rat obraca Eutifronu, atinskom drugu, koj i ru ime poboznosti namerava da preda rodenog оса zbog иЬistva : "Zelim da znam sta је karakteristika po boznosti koj a svako delovanj e Cini poboznim . . и kоји mogи da se pouzdam i da ј е koristim kao me rilo koj im prosиduj em svoj e delovanj e i delovanj e drиgih lj udi. "1§ Sokrat trazi od Eиtifrona " niz pra vila koj a nam govore iz casa и cas kako da se po nasamo, " 2 nesto sto Ьi moderni teoreticari racиnara nazvali " efikasna procedura " . Platon ј е generalizovao ovaj zahtev za moral nom izvesrioscu и epistemoloski zahtev. Prema Pla tonи, sveиkиpno znanje Ьi moralo da se izlozi и eks plicitnim definicij ama koje Ьi svako mogao da pri.
1.
Plato, Euthyphro, VII, prev . F. Ј. Church (New York: LiЬrary
of Liberal Arts), 1948. str. 7. 2. Marvin Minsky, Computation: Finite and lnfinite Machines (Englewood Cliffs , N. Ј.: Prentice-Hall, 1967) , str. 106. Naravno, Minsky misl i na izracunavanje а ne na moralno delovanj e .
12
HUBERT L. DREYFUS
meni. Ako neko ne moze da saopsti svoj e znati-kako роmоси takvih eksplicitnih instrukcij a - ako nje govo znanj e kako ne moze da se preobrati и znanj e da - onda to i nij e znanje, vec риkо verovanj e. Prema Platonи, kиvari, na primer, koj i se slиze ulшsom i iпtиicijoш i pesnici, koj i rade iz inspira cij e, ne роsеdији znanj e; ono sto oni rade ne povlaci sobom poimanj e i ne moze da Ъиdе razиmlj ivo. Op stije receno, ono sto ne moze da se izrazi preciz nim instrиkcijama - sva podrиcj a ljиdske misli koj a zahtevajи иmesnost, intиicijи ili smisao za tra dicijи - upиcena sи na nekи vrstи proizvolj ne ne vestosti. Ali Platon j o s nije и potpиnosti Ъiо kiЪerneti car ( mada ј е prema Norbertи Wienerи ( Norbert Viner) Ъiо prvi koj i је иpotreЪio taj termin ) zato sto је tragao za semantickim pre nego za sintaksic kim kriterijиmima. Nj egova pravila pretpostavljajи da osoba shvata znacenj a konstitиtivnih termina. U RepuЬlici Platon kaze da Razиm ( odredeni nivo иskladen pravilima na nj egovoj izdelj enoj linij i koj a predstavlj a Citavo znanj e ) zavisi od Uma koj i obиhvata и seЪi dijalektickи analizи i и kraj nj oj instanci nekи intиicij и о znacenjи fиndamentalnih poj mova koj i se koriste и razиmevanjи. Tako Pla ton priznaj e da njegove instrиkcij e ne mogи и pot pиnosti da se formalizиjи. Slicno ovome, moderni ekspert za racиnare, Marvin Minsky (Marvin Min ski ) primecиj e, posle probnog pred . s tavlj anj a Pla tonovog pojma efikasne procedиre : " Ovakav pokи saj definisanj a ј е podlozan kritici prema koj oj se prepиsta da interpretacija pravila zavisi od neke o s obe ili agensa. "a Aristotel, koj i se razlikovao od Platona и ovom, kao i и veCini pitanj a и pogledи primene teorij e и praksi, sa zadovolj stvom ј е zabelezio da ј е intиicij a nиzna za primenи Platonovih pravila : з. !Ьid.
s'fA RAёtJNARt NE MOGU
13
Ipak nij e lako pronaci formulu pomocu koj e bismo mogli da odredimo koliko daleko i do koj e tacke covek moze da gre.s i pre nego sto se izlozi kritici. Ali, ova teskoca definisa nj a inherentna је и svakom predmetu opazanj a; pitanj e stepena povezano је s okolnostima poj ed:nacnog slucaja, gde је nas j edini kriterijum opazanj e.4
Da Ьi se ostva11io Platonov projekt, potrebno је uCiniti jedan proboj : citavo pozivanje na intuicij u i sudenj e mora da se eliminise. Као sto ј е Galileo ( Galilej ) otkrio da moze da se pronade Cisti for malizam za opisivanj e fizickog kretanj a zapostav lj ajuCi sekundarne kvalitete i teleoloska razmatranj a, tako se moze pretpostaviti da Ьi j edan Galileo na polj u lj udskog ponasanj a mogao da redukuj e sva semanticka razmatranj a ( p ozivanj e na znacenj a ) na telшike sintaksicke ( formalne ) manipulacij e. Verovanj e da је takva potpuna formalizacij a znanj a moguca pocelo ј е uskoro da dominira za padnom misl iu. Ono је vec izrazavalo osnovпi mo ralni i intelektualni zahtev, а uspeh fizicke nauke iz.gleda · d a ј е znaБo za filosofe sed.aшnaestog veka, kao sto j os uvek znaCi za mislioce kao sto је Min sky, kako Ьi moglo da se udovolj i zahtevu. Hobs ј е Ьiо prvi koj i је eksplicitno izrazio sintaksicki po j am misli kao racunanj a : " Kada covek razmislja, on nista drugo ne radi osim sto poima ukupni zЬir iz saЬiranj a delova " , pisao је on, " j er UM . . . nij e nista drugo do racunanj e . . . "5 Preostaj e samo da se izraze j ednoznacni delovi ili "Ьitovi " s koj ima moze da operise ovaj sin taksicki racunar: LeiЬniz ( Lajbnic ) se, kao pronala zac Ьinarnog sistema, posvetio pronalazenj u jednog neophodnog, nedvosmislenog formalnog j ezika. LeiЬniz је mislio da је pronasao univerzalni i egzaktni sistem notacij e, jednu algebru, j edan sim bolicki j ezik, " univerzalnu karakteristiku " pomocu 4. Aristotle, Nicomachean Ethics, prev. Ј. А. К. Thomson kao The Ethics of Aristotle (Ne\V York: Penguin Books, 1953) , str. 75. 5. 45 .
Hobbes , Leviathan (New York : LiЬrary of LiЬeral Arts, 1958), str.
HUBERT L. DREYFtJS
14
koje " mozemo da dodelimo svakom predmetи nje gov odredeni karakteristicni broj . "6 Ovako Ьi svi pojmovi mogli da se svedи na mali broj originalnih i nedefinisanih idej a; citavo znanj e Ьi mogl o da se izrazi i sakиpi роmоси j ed.nog dedиktivnog sistema. Na osnovи ovih broj eva i pravila za nj ihovo komЬi novanje, svi proЬlemi Ьi mogli da se rese, а kon traverze okoncajи: " kada Ьi nek o posиmnj ao и " moj e rezиltate, rekao ј е LeiЬniz, " odgovorio Ьih ти : ,Racиnaj mo, gospodine,' i tako prihvativsi se pera i mastila, raspravili Ьismo proЬlem. "7 Као kakav savremeni teoreticar racиnara koj i naj avljиje novi program, LeiЬniz tvrdi: Medutim, posto neoЬicna povezanost svih stvari pricinj ava velikи teskocи za eksplicitno formиlisanj e karakteristicnih broj eva poj edinacnih stvari, pronasao sam elegantan trik роmоси koga izvesne relacij e mogu da se predstave i nи mericki utvrde i da se, zatim, dalj e odredиju numerickim izracиnavanj em.s
LeiЬniz nij e precutno presao preko vaznosti nje govog skoro kompletnog programa. Kada se jednom иtvrde karakteristicni broj evi za veCinи poj mova, tada се covecanstvo posedovati novi instrument koj im се se uvecati intelekt u daleko veeem oblmи nego sto su optioki instrumenti poj acali vid, а prevaziCi се mik roskop i teleskop и onom obimи и kome је ит sиperiornij i od сиlа vida.9
- Sa ovim novim mocnim sredstvom vestine koje Platon nije mogao da formalizиj e mogle Ьi da se pretvore и teoriju. U j ednom od svoj ih pred " loga - и svoj im obj as.nj enj ima о tome na" koj i naCin Ьi mogao da redиkиj e citavи misao na mani pиlacijи brojevima kada Ьi imao dovoljno novca i vremena - LeiЬniz kaze: 6. LeiЬniz, Selections, 1951), str. 18. 7. !Ьid., str. 25. 8. !Ьid., str. 15. 9. IЬid. , str. 23.
ured.
Philip Wiener
(New York:
ScriЬner,
�ТА RACUNARI NE MOGU
15
Jos ni su napisana najvaznija zapazanja о preobracanju vestina u sve vrste zanata i p ro fe si ja , Ova Cinjenica је da kazana iskustvom kada zelimo nesto da uradimo prelaze nj em sa teorrj e na praksн. Naravno, moiemo isto tako 1 da zapiSemo ovu praksu, posto је ona u o snovi samo jos jedna siozenija i partikularnij a t eor ij a . . . 1о
LeiЬniz је nudio samo obecanja, ali u delu Ge orgea Boolea ( Dzordz Bul ) , matematicara i logica ra koj i је stvarao pocetkom devetnaestog veka, pro gram је krenuo j edan korak Ьlize realnosti. Као i Hobs, Boole је pretpostavlj ao da ј е .rezonovanj e racunanje i naumio је da " ispita fundamentalne za k
а
·
а+О=а а 0=0 ·
a+l=l 1 =а
а
·
Sada ј е covek Zapada pripremlj en da otpocne sa racunanj em. Odmah potom, u zamislima Charlesa Babbagea ( Carls BajЬidZ, 1835), praksa је pocela da ide u korak s teorij om. Babbage је zamislio " analiticku masinu " , kako ju је sam prozvao, koj a је, mada nikad izgradena, trebalo da fнnkcionise bas kao sa vremeni digitalni racunar koristeCi busene kartice, komЬinujuCi logicke i aritmeticke operacij e i dono seCi logicke odluke zasnovane na rezultatima pret hodnih sracunavan j a. Vazna karakteristika Babbageove masine sas toj i se u tome sto је ona Ьila digitalna, cifarska. 10. Ibld., str. 48. (Мој kurziv.) 1 1. George Boole, Laws of Thought, Collected Logical Works (Cblca go: Open Court, 1940), Vol. П, str. 1.
16
HUBERT L. DREYFUS
Postoj e dva fundamentalna tipa masшa za racuna nj e : analogni i digitalni. Analogni racunari ne ra cunaju u striktnom smislu te reci . Oni rade tako sto mere velicine fizickih kolicina. KoristeCi fizicke koliCine, kao sto su napon, traj anj e, ugao rotacij e diska i tako dalj e, koj e su proporcionalne koliCina ma koj ima zelim o da manipuliSemo, ana1ogni ra cunari komblnuju ove kolicine na fizicki naCin i mere rezultat. Logaritmar је tipican analogni racu nar. Digitalni racunar - kao sto rec digit, latinski " "prst , implicira - predstavlj a sve kolicine diskret nim stanj ima, na primer, relej ima koj i su otvoreni ili zatvoreni, broj canikom koj i moze da zauzme bllo lюji od deset polozaj a i tako dalj e, i onda bukval no odbrojava da Ы doblo rezultat. Tako, dok analogni racunari orperisu sa nepre kidnim koliБnama, svi digitalni racunari su ma sine sa diskretnim stanj ima. Као sto kaze А. М. Tu ri1ng (А. М. Tj ruring), 6uven ро . definisaюju sustine digitaln�h racunara : (Masine sa diskretnim stanj ima) krecu se u iznenadnim skokovima s jednog, u potpunosti odredenog ·stanj a, prema drugom. Ova stanj a su dovolj no razlicHa da b i se шogla zanemariti mogucnost konfuzij e medu nj ima. Strogo govo reci, ne postoj e takve masine. Sve se u stvarnosti krece kontinualno. Ali, postoj e mnoge vгste masina о koj ima mo zemo da mislimo kao о masinama sa dis k > retnim s.tanj ima. Na priшer, u razmatranj u prekidaca za sis· t em osvetlj ava nj a, pogodno је zamisliti da sva:ki prekidac mora da bude ili- definitivno ukliucen ili definitivno isklj ucen. Мога da postoj e i medupolozaj i, ali za vecinu svrha mozemo i da ih zanemarimo.12
Babbageove idej e su blle suvise napredne za tehnologij u nj egovog vremena jer nij e postojao ni j edan pogodan i brz nacin da s e predstave brojna mesta i da se nj ima rukuj e. On је morao da koristi nepodesna mehanicka sredstva, k ao sto su zupca nici, kako bl predstavio diskretna stanj a. Medutim, 1 2 . А . М. Turing, "Computing Machinery and Intelligence " , prestam· u Minds and Machines, ured. Alan Ross Anderson (Eng1e\vood Cliffs, N . Ј . : Prentice-Hall, 1964) , str. 11 . pano
I'>TA RACUNARI NE MOGU
17
elektricni prekidaci su omogucili neophodni tehno loski prodor. Kada је 1 944. godine Н. Н. Aiken ( Н. Н . Ejken ) 1stvarno iz.gra,dio prvi prakticni digitalni racunar, Ьiо је to elektromehanicki racunar koj i ј е koristio oko 3000 telefonskih relej a. Oni su j o s uvek Ьili spori i tek ј е sa sledecom generacijom ra cunara, koj i su koristiН elektronske cevi, Ьiо spre man savremeni elektronski racunar. Spreman za sve. Jer, samim tim sto digitalni racunar operise s apstraktnim simbolima koj i mo gu da oznacavaju Ьilo sta, i logickim operacij ama koje mogu da postave u odnos sve sa svacim, Ьilo koj i digitalni racunar ( za razliku od analognog ra cunara) је univerzalna masina. Prvo, kao sto Tu ring postavlj a stvar, ona moze da simulira Ьilo koj i digitalni racunar. Ovo specij alno svoj stvo digitalnih racunara da mogu da podrazavaju bllo kod e diskretno stanje masine o pi s ano је па, taj nacin s . t o se ka:le da su oni univerzalne masiпe. Po stoj anj e masina sa ovim svojstv, i ma iша vaznu posledicu и tоше sto, os tavlj ajuci ро strani proЫem brzine, nij e po trebno konstruisati nove posebne шasine za obavlj anj e po sebnih procesa racunanj a. Svi se oni mogu obaviti j ednim digitalnim racunarom, podesno programiranim za svaki poseban slucaj . Као posledicu ovog uocic emo cinj enicu da su svi digitalni raeunari u n ekom sшislu ekvivalentni.13 ,
Drugo, а filosofski znacajnij e, svaki proces koj i moze da se formalizuje tako da moze da se predstavi kao niz instrukcij a za rukovanj e diskretnim elementi ma moze, Ъаr и principu, da Ъude reprodukovan pomocu · t akve masine. Tako cak i analogni racunar, pod uslovom � d a odnos nj egovog ulaza prema nje govom izlazu moze da se opise preciznom matema tickom funkcij om, moze da se simulira na digital noj masini.14* 13.
Ibld. , str. 13.
14. U 5. poglavlju cemo imati priliku da vidimo kako ovaj рrшс1р pruza cvrsto ali neopravdano ubedenje onima koji rade na simulaciji procesa covekovog misljenj a sa digitalnim masinama.
HUBERT
18
L. DREYFUS
Ali takve masine su mogle da ostanu samo kao predimenzionisane masine za saЬiranj e, bez Plato nove vizij e koj a је nasla u nj ima svoj puni smisao i to doterivanj em metafizike duge dve hilj ade go dina. Naj zad, evo masine koj a operise prema sin taksickim pravilima, sa Ъitovima podataka! Stavise, pravila su ugradena u struj na kola masine. Kada se masina jednom programira, ne postoj i potreba za iнterpretacij om niti potreba za pozivanj em na lj udsku intuicij u i sudenj e. То је bas ono sto su trazili Hobs i LeiЬniz, а Martin Heidegger је u kiЬer netici �godno uoCio kulшinaciju filosofske tra dicij e.15* I dok su prakticari Eckert ( Ekert ) i Mauchly ( Mohli) sa Univerziteta u Pensilvani j i konstruisali prvu elektronsku digitalnu masinu, dotle su teore ticari, kao sto ј е Turing, poceli da se interesuj u za podrucje koj e ј е dotada spadalo u nadleznost filo sofa, u pokusaj u da shvate sustinu i kapacitet tak vih masina za samu prirodu uma. Godine 1 950. Turing је napisao j edan vrlo uti caj an clanak, " Racunske masine i inteligencij a " , u kome ј е istakao da ј е " sadasnj e interesovanje za ,masine ko j e misle' pobudila jedna posebna vrsta masina, а koj a se oЬicno zove ,elektronski racunar' ili ,digitalni racunar'. "16 Tada је on postavio pita· " nj e, " Mogu li ( takve ) masine da misle ? Da Ьi o dgovorio na ovo pitanj e, Turing pred laze j edan test koj i ј е on nazvao igra imitacij e : ·
·
Novi oЫik proЫema moze d a s e opise pomocu igre koju сета nazvati .,igra imitacij e". Niu igraju tri osobe: muska rac (А), zena (В) i ispitivac (С) j ednog ili drugog pola. Ispitivac је izdvoj en u posebnu prosto11ij u. Za ispitivaca је cilj igre da odredi ko је Od OVO dvoj e muskarac а ko zena. Оп ih zna ро oznakama Х i У, а na kraju igre treba da ka:le 15. Martin Heidegger, "La fin de !а philosophie et !а tache de !а pen see , " u Кierkegaard vivant (Paris: Gal!imard, !966 ) , str. 178-179. (Мој prevod.) "U sadasnjoj epohi filosofij a је dosla do kraj a. Ona је pronasla svoje mesto u naucnom g!edistu . . . Fundamentalna karakteristika naucnog odredenj a sastoji se u tome sto је ona kiЬernetska . . . " 16. Turing, ор. cit., str. 7.
sTA RAcUNARI NE MOGU
19
ili "Х је А, а У је В" Ш "Х ј е В, а У ј е А". Ispitivacи је dozvoljeпo da postavlj a pitaпj a А i В : С: Neka m i .х kaze duzinи svoie kose? Sada, pod pret p ostavkom da је Х и stvari А, onda А mora da odgovori. Cilj А н igri је da pokusa da navede С na pogresnи identi fikacij и. Zato nj egov odgovor moze da Ьиdе "Мој а kosa је kratko podsisana, а naj dиze vlasi sи dиgacke o' k o 23 ст." Da Ьо;а glasa ne Ьi Ьila od pomoCi ispitivacи, odgo vori moraj и da se pisи, ili j os bolj e, da se kисај и na ma sini. Idealni slиcaj ј е kada se teleprinterom komunicira izmedи dve prostorij e. Alternativno, pitanj a i odgovore moze da prenosi posrednik. Cilj igre za treceg igraca (В) sastoj i se и pomoci ispitivacи. Za nj ega је verovatno naj bol]a strategij a da pгuza istinite odgovore. On svoj im od govorima moze da doda i takve s tvari kao Sto sи: "Ја sam zena, ne slиsaj te nj ega!", samo to nece doneti nikakve ko risti ako i mиskarac moze da napravi slicne primedbe. Sada postavlj amo pitanj e, "sta се se desiti ako ma sina preuzme иlаgи А и ovoj igri ? Носе li и ovom slисај и ispitivac praviti isti broj gresaka kao kada se igra odvij a izmedu muskarca i zene ? Ova pitanj a sи zamena za nase prvobitno pitanj e "mogu li masine da misle ?"17
Ovaj test ј е postao poznat kao Turingov test. Filosofi mogu da sumnj aju и to da li samo slicnost ponasanj a moze da pruzi adekvatnu osnovu za pri pisivanj e iateligencij e,ts ali Turingov test је bas ono sto је potrebno kao cilj onima koj i stvarno pokusavaju da konstruisu masine sto misle, i kao kriterij um za kriticare kada procenj uj u rad onih prvih. Naravno, nijedan digitalni racunar nij e odmah Ьiо spreman niti је Ьiо planiran za Turingovu igru. Urprkos svoj oj brzini, tacnosti i univerzalnosti, di gita : l ni racunar jos nij e Ьiо nista vise od samog ure· daj a za mynipulisanj e opstim s imbolima. Zetoni su, medutim, sada stavlj eni na lajbnicovsku staru op kladu. Vreme ј е Ьilo sazrelo d.a se stvori podesan simЪolizam i da se izrade detalj ne instrukcije po mocu koj ih Ьi pravila uma mogla da se ugrade u 17.
!Ьid., str. 5.
Vidi. na primer, kriticke clanke od Кieth Gundersona i Michael Scrivena u М.inds and М.achines, knjiga navedena u belesci 12. 18.
HUBERT L. DREYFUS
20
program za racunar. Turing је shvatio tu moguc nost i ponudio је kriterijum za uspeh, ali nj egov clanak se zavrsava samo sugestij ama u vidu skica о tome sta treba dalj e da se radi : Mozemo se nadati da се masine eventrualno da se takmice s ljudima na svim cisto intelektualnim polj ima. Ali koj a su ona naj bolj a s koj ima Ьi se otpocelo? Cak је i о ovome tesko odluciti. Mnogi misle da је apstraktna aktivnost, kao igranj e saha, najbolj a. Moglo bl, isto tako, da se zastupa glediste ро kome је najbolj e masinu snabdeti najbolj im culn1m organima i onda је poducavati и tome da razume i govor i engleski . Ovaj proces Ьi mogao da se odvija isto kao i normalno poducavanje deteta. Stvar i Ьi se pokazi vale i imeпovale i tako dalje. Jos j ednom da naglasim : ne znam koj i је pravi odgovor, ali mislim da Ьi trebalo poku sati s оЬа pristupa. lэ
Jos uvek ј е Ьila potrebna tehnika za pronala zenj e pravila za koj u su mislioci, od Platona do Tu ri nga, pretpostavlj ali da mora da pos•t oj i - tehnika za preobracanj e Ьilo kakve prakticne aktivnosti, kao sto ј е igranj e saha ili ucenj e j ezika, u niz in strukcij a koj e је LeiЬniz nazvao teorij om. Odmah potom, kao da su ·s ledeni Turingovi nagovestaj i, za pocet је rad na polju saha i j ezika. Iste one godine kada је Turing napisao svoj clanak, Claude Е. Shan non ( Кlod Е. Senon) , izumitelj teorij e informaci ja, napisao је clanak о masinama koj e igraju sah, ц kome је diskutovao о izborima s koj ima se suo cavalo u pokusaj u da se programira digitalni racu nar za igranj e saha. Aпaliziraпj e j ednog odredenog nacina igraпj a od cetrdese tog poteza Ьilo Ьi isto tako lose kao i analiziraпj e svih na cina do samo drugog poteza. Pogodan Ьi Ыо kompromis da se ispitaju samo vaznij e moguce varijante - sto znaci, kada se iznude potezi, zatim osvaj aнj a i glavne pretnj e i da se analiziranj e mogucih poteza sprovede dovolj no duboko kako Ы mogle dovol ino j asno da se sagledaju po sledice svakog poteza. Moguce ј е postaviti neki gruЬi kr.i terij um za izbor vaznih varij anti, ne toliko efikasan kao sto је prisutan kod sahovskih maj stora, ali dovolj no dobar 19.
Turing, ор. cit., str. 30.
sTA RAёUNARI NE MOGU
21
da se broj varij anti primetno redukuj e i time omoguCi duЬlje ispitivanje onih pote.za koji se stvarno zele povu6.00
Shannon nij e napisao program za igru saha. ali ј е verovao d a Ьi "elektronski racunar, programiran na ovaj nacin, mogao da igra sasvim j aku igru i to br zinom koj a Ьi mogla da se poredi sa lj udskom br zinom. "2 1 Allen Newell ( Alen Nj uel ) ј е 1955. godine na pisao j edan trezveni pregled о proЬlemima koj e ј е nametala sahovska igra i izneo sugestij e u pogledu naCina na koj i Ьi mogli da se rese. Newell prime cuj e da su " ovi ( sugerisani ) mehanizrni toliko kom plikovani .d a ј е nemoguce predvideti da li се oni zaista funkcionisati. " 22 Medutim, sledeca godina ј е donela zaprepascujuCi uspeh. Grupa i z Los Alamosa izradila је program koj i је igra o skroman, ali pra vilan sah na redukovanoj taЬli. U prikazu ovog rada, Allen Newell, Ј. С. Shaw ( Ј . С. S o ) i Н. А. Si mon (Н . А. Saimon ) , zaklj ucili su : " S vrlo malo slozenosti bar smo stupili u arenu ljudske igre mozemo da tucemo pocetnika. "23 А Alex Bernstein (Aleks Beтnstaj п) је 1957. godiпe posedovao pгo gram za IBM 704 koji ј е igrao dve " osrednj e ama terske igre. " 24 U meduvremeпu, Апthопу Oettinger ( Eпtoni Etiпger) је radio na drugom Turingovom putokazu. Posto је jos 1952. godiпe progтamkao masiпu ko j a ј е simulirala prost o uslovlj avanj e, povecavajuCi ili smanjujuCi zadati odziv na osnovu pozitivnog ili ne20 . Claиde Е. Shannon, "А Chess-Playing Machine , " prestampano и World of Mathematics, иred. James R. Newman (New York: Simon and Schиster, 1965 ) , 2129 . 2 1 . !Ьid., str. 2129. 22. Allen Newell , "The Chess Machine, " и The Modeling of Mind, Kenneth М. Sayre i Frederick Ј. C ros s on , иred. (Soиth Bend, Ind.: Notre Dame University Pre.ss, 1963) , str . 89. 23. Allcn N e\vel l , Ј. С. Shaw i Н. А. Simon, "Chess-Playing Pro grams and the ProЬ!em of Complexity," и Computers and Thought, Edward А. Feigenbaиm i Jи!ian Feldrnan, иred. (Ne"· York: McGraw-Щll, 1963), str. 48. ;14, !Ьid., str. 4�.
22
HUBERT L. DREYFUS
gativnog sviшulusa, Oettinger se okrenuo proЬleшu prevodenja j ezika i izradio је prograш za шehanicki recnik. Izgledalo је da dalja istrazivanj a u оvош pravcu шogu da dovedu do racunara koj i Ьi шоgао da se nauci da asocira reCi i predшete. Medutim, nij edan od ovih prilaza nije ponudio nista slicno opstoj teorij i inteligentnog ponasanj a. Ono sto је Ьilo potrebno u stvari su pravila za pre obracanj e Ьilo koje vrste inteligentne aktivnosti u niz instrukcija. U ovom pogledu, Herbert Simon i All en Newell, analiziraj uCi naCin na koj i student prilazi resavanj u logickih proЬlema, zapazili su da studenti nastoj e da koriste pravila koj a nisu uni verzalno ispravna, ali koj a cesto pomazu, iako neki put i zataj e. Na primer, takvo pravilo Ьi moglo Ьiti : uvek pokusaj da zamenis duzi izraz kraCim. Simon i Newell su odlucili da po kusaju da simuli raju ovu prakticnu inteligencij u. T ermin "heuristi cki program " koristio se za razlikovanj e rezultuju cih programa od programa koj i garantovano rade, ta kozvanih algoritams kih programa koj i slede neki iscrpan metod da Ьi se doslo do resenj a, ali brzo postaj u nezgrapni kada se ima posla sa prakticnim proЬlemima. Ovaj poj am о pravilu prakse omoguCio је pro boj onima koji su tragali za takvim nacinom pro gramiranj a pomocu koga Ьi racunari mogli da is polje sposobnosti opsteg resavanj a proЬlema. Nesto оа uzbudenja, u pogledu ove nove ideje, oseca se и prvom odelj ku klasicnog clanka Newe1la, Shawa i Simona "Empirij ska istrazivanj a sa masinom logic ke teorij e : primer studij e о heuristici." Ovo ј е studi}a о jednom metodu resavanj a proЬlema. koj i predstavlj a deo istraZivanj a о slozenim sistemima obrade informacij a. Mi smo dal i specifikacij e sistema za nalazenj e dokaza teorema u elementarnoj simbolickoj logici i, pro gramiraj uci racunar prema ovim specifikacij ama, doЬili smo empirij ske podatke. о procesu resavanj a proЬlema и elementarnoj logici. Program ;е doЬio ime masina logicke teorij e ( LT ) ; masina је proj e.ktovana tako sto uci na koj i nacin se mogu resavati teski proЬlemi, kao sto su dokazi-
23
STA RACUNARI NE MOGU
vanja matematickih teorema, otkrivanje naucnih zakona iz podataka, igranj e saha ili razumevanj e znacenj a engleske proze. Istrazivanje о kome se ovde govori ima za cilj da obj asni slozene procese (heuristiku ) koj i su efikasni и re savanj u proЫema. Otuda mi nismo zainteresovani za me tode koj i garantuj u resen:a, vec za опе koj:i zahtevaju oblmna sracunavanj a. Radij e zelimo da shvatimo kako ј е matematicar, na primer, sposoban d a dakaze teoremu i onda kada, zapoCinj uci dokaz, пi sam ne zna kako се i da li се uspeti. 25
Ali Newell i Simon su ubrzo shvatili da ni ovaj pristup nij e Ьiо dovoljno opsti. Sledece godine ( 1957) oni su pokusali da izdvoje heuristiku koju su koris•t il i u logickoj masini i da је primene na niz slicnih proЬlema. Iz ovoga ј е nastao program koj i se zove opsti razresilac proЬlema ili GPS . Motiva ciju i orij entacij u rada na opstem razresiocu prob lema obj asnili su Newell, Shaw i Simon u svom pr vom vecem izvestaj u о tom poduhvatu : Ova rasprava . . . је deo istrazivanj a krajnje slozenih pro cesa koj i su obuhvaceni inteligentnim, adaptivnim i krea tivnim ponasanjem . . . Mnoge vrste informacij a mogu da doprinesu resava nj u proЫema: informacij a moze da sugerise redosled ро kome Ьi se ispitivala moguca resenj a; ona moze da isklj uci citavu klasu resenja za koja se prethodno mislilo da su mo guca; moze da priЬavi lak test za razlikovanj e verovatnih od neverovatnih mogucnosti, i tako dalj e . Sve ove vrste informacija predstavlj aj u heuristiku - stvari koj e pomazu otkricu. Heuristika retko obezbeduj e nepogresivo vodenj e . . . Ona cesto " radi " , ali rezultati su promenlj ivi, а uspeh retko zagarantoviш . 2 6 1
Da Ьi ilustrovali karakter ops te heuris tike koj a ј е upotreЬlj ena u nj ihovom p rogramu, Newell i Si mon su naveli j edan primer svakodnevnog inteli gentnog ponasanj a : ·
25. A!Jen Newell, Ј . С. Shaw i Н . А. Simon, "Empirical Explorati ons with the Logic Theory Machine: А Case Study in Heuristics," и Computers and Thought, str. 109. 26. Allen Newe!l, Ј. С. Shaw i Н. А. Simon, "Report on а General ProЬ!em - Solving Program," Proc. lnt. Conf. оп lnformation Processing (Paris: UNESCO, 1960), str. 2;17,
HUBERT L. DREYFUS
24
zelim da odvedem svog sina u zabaviste. U cemu ј е razlika izmedu onoga sto imam i onoga sto zelim? Udalj enost. �ta menj a udalj enost ? Мо1 automobil. Мој automoЬil ne. radi. �ta је potrebno da proradi? Nov akumulator . Ко drzi nove akumulatore? Auto-radionica. Potrebna mi је radionica da Ьih stavio nov akumulator, ali radionica ne zna ·da mi је bas ona potrebna. U cemu је teskoca? U komunikaciji. sta omogucava komunrkaciju? Telefon . . I tako dalj e. Ovakva vrsta analize - klasШkovanj e stvari prema fнnkcij i koju vrse, oscilovanj e izmedu cilj eva, potrebnih funkcij a i sredstava koj a ih obavlj aj u - cini osnovni sis tem heuristike GPS . Preoiznij e receno, ovaj sistem heuri stike, zasnovan na sredstvima i cilj evima, pretpostavlj a sledece : 1 . Ako је dat predmet koj i Пlije zelj en i predmet, pгi metice se razlike izrnedu raspolozivog i zelj enog predmeta. 2. Operatori deJuju na neka svojstva svoj ih operanada, dok druga ostavlj aj u neizmenj enim. Otud operatori mogu da se karakterisu promenama koj e proizvode i mogu da se upotrebe za pokusaj eliminacij e razHka medu predme tima na koj e •Se primenj uj u i zeljenih predmeta. З. Na neke razlike се moci teze da se deluj e nego па druge. Zbog toga је korisno pokusati sa eliminacij om " teskih" razlika, cak i ро cenu uvodenj a novih razlika ma nj e teskoce. Ovaj proces moze da se ponavlj a sve dok postoji napredak u pravcu eliminisanj a teskih razlika.27 .
Izgledalo ј е da је sa digitalnim racunarima, koj i resavaju takve probleme kao sto ј е prevode nj e tri ljudoZdera i tri misionara preko reke а da ljudozderi ne poj edu misionare, filosofska amЬicij a na kraju pronasla potrebnu tehnologiju : da su uni verzalnom i brzom racunaru data pravila za pre vodenj e umovanj a u racunanj e. S�mon i Newell su uocili vaznost momenta i pobedonosno su obj avili kako ј е na domaku ruke era inteligentnih masina. Poceli smo da uciшo kako da upotreЫjavamo racu nare н resavanju proЫema tamo gde :nismo imali sis· t emat ske i efikasne racunske algoritme. А sada znamo, bar u ogranicenom podrucju, ne samo kako da programiramo ra cunare da uspesno resavaj u takve proЫe.me, vec isto tako, znamo kako da programiramo racunare da uce da rade ove stvari. _
Ц.
!Ьid., str. 259.
sTA RAcUNARI NE MOGU
25
Ukratko, sada poseduj emo elemente teorij e о heuris tickom ( nasuprot algoritmickom) resavanj u proЫema; а ovu teoriju mozemo da koristimo ne samo da Ьismo razu meli ljudske heuristi6ke procese, vec i da simuliramo takve procese pomo6u digitalnih racunara. Intuicija, vidovitos . t i ucenj e nisu vise iskljuCiva svoj stva lj udi : svaki veCi brzi racunar moze da se programira kako ы ih isto {ako is polj io.28
Ovo polj e istrazivanj a, posveceno upotreЬi digi talnih racunara za simulaciju inteligentnog ponasa nj a, ubrzo је postalo poznato kao "vestacka inteli gencij a". Ovaj naziv ne Ьi trebalo nikog da zbuni. NeSiuшnj ivo ј е da Ьi ј еdаю vesta 1Ciki nervni si:s tem, dovolj no s 1ican ljudskom, sa ostalim karakteristika ma, kao sto su culni organi i telo, Ьiо inteligentan. Ali termin "vestacki " ne znaCi da oni koj i rade na vestackoj inteligencij i pokusavaju i da izgrade ves tackog coveka. Pri sadasnj em stanj u fizike, hemij e i neurofiziologij e takav poduhvat nij e izvodlj iv. Si mon i pioniri vestacke inteligencij e predlazu stvara nj e neceg mnogo skromnij eg : heuristicki program koj i се omoguCiti digitalnoj masini da ispolj i inteli genciju u obradi informacij a. Na isti nacin, termin " inteligencij a " moze da zavede. Niko ne ocekuj e od robota da reprodukuj e sve ono sto se ubraj a u inteligentno ponasanj e ljud skih Ьiса. Na primer, on ne mora da bude sposoban da izabere dobru zenu ili da prelazi prometnu ulicu. On j edino mora da se ogleda u oЪj ektivnim i netele snim sferama Ijudskog ponasanj a kako Ьi bio sposo ban da pobedi u Turingovoj igri. Ovakav ograniceni cilj onih koj i rade na vestac koj inteligencij i jeste bas ono sto takvom radu daj e neodolj iv znacaj . O vi poslednj i metafizicari ulazu sve u covekovu sposobnost ·da formalizuj e svoj e po nasanj e: da zaoЬide mozak i telo i da stigne sto sigurnij e do sustine racionalnosti. 28. Herbert А. Simon i Allen Newell , "Heuristic ProЬiem Solving: The Next Advaпce in Operations Research, " Operation Research, Vol. 6 Uanuar-februar 1958), str. 6.
26
HUBERT L. DREYFUS
Racиnari sи vec izazvali tehnoloskи revolиcijи koj a тоzе da se poredi sa indиstrij skoт revolиci j oт . Ako је Siтon и pravи kad tvrdi da је vestacka inteligencija stvar Ьliske bиdиcnosti, onda sи racи nari na pragи stvaranj a cak i vece konceptиalne re volиcij e - proтene и naseт shvatanj и coveka. Sva ko иосаvа vaznost ove revolиcij e, ali тi sто tako Ьliski dogadaj>i тa da је tesko razaznati nj ihov zna caj . Ipak, ovo је sasviт j asno. Aristotel је definisao coveka kao racionalnи zivotinjи i od tada se zadrza lo shvatanj e da је ит covekova sиstina. Ako sто na pragи kreiranj a vestacke inteligencij e, иskoro се то Ьiti svedoci trij ишfa jedne posebne koncepci j e иша. Zaista, ako Ьиdешо и stanjи d a prograшiraшo иш и racиnar, onda сешо dokazati da rаzишешо covekovи prirodи, сети sи se zapadni шislioci pipa j иCi priшicali tokoш .d ve hilj ade godina, ali sto tek sada iшај и Сiте da ostvare i izraze. Inkarnacij a ove intиicij e drasticno се izшen.i ti nase shvatanje о nаш а s amiшa. Ako se, s drиge strane, pokaze da ј е vestacka inteligencija nешоgиса, onda сето Ьiti prinиdeni da razlikиjeшo ljиdski иш od vestackog иша, а ovo се, isto tako, rad,i kalno izшeniti nase glediste о nаша sашiша. Tako је naiSao cas kada шоrашо ili da se sиосiшо sa istinoш naj dиЬlje tra dicionalrne intиicij e, ili da od,b aciтo ono sto se to koш dve bllj ad.e godina smatrarl o da obj asnj ava co veikovн rprrirodru. Mada ј е, шozda, sиvise rano za neki potpиni od govor, шоrашо da pokusaшo da odrediшo оЬiш i granice иша koj i ј е stиpio na scenи otkako ј е иsa " vrsena "analiticka шasina . Моrашо pokиsati da rаzишешо do kog је stepena шоgиса vestacka inteli genoij a, а ako postoje granice do koj ih шоzе da ide racиnarska siшиlaci j a inteligentnog ponasanj a, onda шоrашо da odrediшo te granice i nj ihov znacaj . Ono sto nauciшo о granicaшa inteligencije racиnara reci се nаш nesto о karakterи i dошеtи ljиdske inteligen cije. Ono sto se zahteva nije nista manj e nego kritika vestackog иша,
:ПА RACUNARI NE MOGU
27 п
Potreba za kritikom vestackog иmа ј е specij a lan slиcaj jedne opste potrebe za kritickom predo stroznoscи и naиkama о ponasanjи. Chomsky ( Com ski) zapaza kako је и oviш naukama " postoj ala pri rodna аН nesrecna tendencij a da se ,ekstrapolira' veoma mala kolicina znanj a stecena brizlj ivim ek speriшentalnim radom i rigoroznom oЪradom po dataka i da s e istakne nj en mnogo siri znacaj i veli ka drustvena vaznost. " On zaklj иcиje da strucnj aci snose odgovornost za razj asnj avanje stvamih granka svoga shvatanj a i rezultata koj e su postigli. Pazlj iva analiza tih granica demonstrirace Cinj enicu da и gotovo svakom domenu drustvenih nauka i nauka о ponasanj u rezultati postignuti do danas nece opravdati takvu eks " trapolacij u " .29
Na prvi pogled izgleda da ј е vestacka inteligen cij a srecni izиzetak и odnosи na ovakav pesimisticki princ1p . Svaki dan Citamo kako digitalni racunari igraj и sah, prevode, raspoznavaj и oblike, а иskoro се blti sposobni da preиzmи nase poslove. u s tvari, ovo sada lici na dесји igrи. Doslovno tako ! U j ed nom saopstenjи koje је dalo Udrиzenj e severnoame rickih listova ( decembra 1 968 ) , pod naslovom Ra " cиnari za maliSane " , saznaj emo da ј е "Cosmos", zapadnonemacka izdavaoka kuca . . .dosla na novu ideju о poklonima . . . То је pravi ( mada mali ) racu na r , а kosta oko 20 dolara. Radi na baterije i lici na por taЫ pisacu masinu. Moze da se programira kao i Ьilo koj i veliki raoonar, da prevodi sa stranih j ezika, daj e dij agnozu bolesti, ра cak da daj e i vremensku prognozu.
А и skorasnjem Ьrој и casopisa Life ( 20. нovem bar, 1 970 ) p od naslovom ,Upoznaj te Sej k.ij a, prvи licnos t elektronike', iznenadenom Citaocи se govori о racunarи " ko j i se sastoj i od pet glavnih sistema koj i sasvim odgovaraj и osnovnim lj иdskim sposob29 . Noam Chomsky. Language and Mind (New York: Brace & World, 1968) , str. V.
Harcourt,
28
HUBERT L. DREYFUS
nostima: osecanju, umu, j eziku, pamcenju ( i ) egu." Prema tom clanku, ovaj ra6unar "vidi " , " razume " , " " " uCi i uopste 11rp okazuj e da masine mogu da misle. Citira se nekolicina istaknutih naucnika koj i pred vid:aj u da cemo u roku od tri do petnaest godina " imati masinu sa opstom inteligencij om prosecnog lj udskog Ьiса . . . а u roku od nekoliko meseci ( pos le toga ) one се Ъiti na nivou genij a . . . " Mo:Zda nas zaista od kompletnog robota deli samo nekoliko godina, ali svako koga interesuj e sta nj e na kraj u ovog veka, u bllm u 2001 : Odiseja и sve mirи moze da vidi robota ро imenu HAL, koji ј е hladnokrvan, govorlj iv i skoro sveznajuCi i svemo guc. Ali ovaj film nij e samo naucno-fantasticka fan tazij a. Odiseja и svemirи је Шm pravlj en na osnovu brizlj ivo prikupljene dokumentacij e. Reditelj Stan ley Kubrick ( Stenli Kj ubrik ) konsultovao ј е naj istaknutije specij aliste za racunare· da se ne Ьi pre vario i u onome sto ј е b ar izdaleka moguce. Sam Truring ј е 1 950. godiпe izrazio uverenj e da се se pri krajн ovog veka нpotreba reci i нopste obrazo vano mislj enj e izmeniti do te mere da се covek moCi da govori о masinama koj e misle, ne ocekujuCi da mu se protivreCi.30 А tehnicki konsultant za film, profesor Marvin Minsky, radeCi na jednom ra nom prototipu HAL-a u svojoj laboratorij i u Institutu za tehnologij u u Masacusetsu, ( М . I. Т. ) , uveravao ј е Kubricka d a ј е Turing, ako nista drugo, Ьiо suvise pesimistican. Da Kubrick nij e pogresno razumeo Minskyog j asno se vidi iz uvodnog komentara Minskyog za casopi s Science Joиrnal, koj i zvuci kao scenario za
2001 :
U pocetku su masine imale j ednostavne kandze. U s koro се one imati fantasticno umilne artikulacije. Oci racunara nekad su mogle samo da razaznaju rupice n a kartici. Sad<�. mogu da raspoznaj u oЫike na j ednostavnim pozadinama. U s k or o се mo6i da se takmice sa covekom u analizi okoline. Nekad su programi za racunar samo sablrali kolone cifara. Sada dob;30. Turing, ор. cit. , str. 14, navedepo u b�lescj Џ ,
29
$ТА RAcUNARI NE MOGU
ro igraj и igre, razиmej и j ednostavne konverzacij e, odme ravaj и mnoge faktore kod odlиcivanj a. S ta .dolazi kao sledece ? Danas masine иglavnom resavajи proЬleme и skladи sa principima koj e иgradиj emo и nj ih. Uskoro сета naи cit i kako da ih podesimo da rade na veoma specij alnom proЬlemи pobolj sanja sops.tvenih spo sobnos.H resavaпj a problema. Kada se j ednom prede izvesna granica onda to dovodi do spirale ubrzanj a, ра се tako tesko biti иsavrsiti neki poиzdani "regиlator" koj i Ьi је obиzdao.31
Reklo Ьi se · d a mozda ne postoji granica dome tu i brilj antnosti dobro programiranog racunara. Nij e cudo sto medu filosofima nauke nailazimo na pretpostavku da masine mogu da таdе sve ono sto mogu ;i ljudi, iza cega o dmah sledi pokusaj da se obj asni kakve zle slutnj e to donosi filosofij i duha; dok medu moralistima i teolozima nailazimo na po slednj e odbrambeno uporiste u tako slozenom po nasanju kao sto su moralni izbor, ljubav i stvarala cko otkrice, koj e је, ро nj ima, van domasaj a masine. Mislioci оЬа taЬora propustili su da postave j edno preliminarno pitanj e : da li masine stvarno mogu da ispolj e bar elementarne vestine, kao sto su igranj e igara, resavanj e j ednostavnih proЬlema, Citanj e pros tih recenica i raspoznavanj e oblika. Ро svoj prilici oni su to propustili da uCine zbog toga sto su pod utiskom stampe i istrazivaca vestacke inteligencij e, prema kojima su, j ednostavni zadaci, ра cak i neki vrlo teski, vec reseni ili се uskoro Ьiti reseni . Stoga, prvo treba da se ispitaj u ovakve tvrdnj e. Zgodno ј е poceti sa predvidanj em Herberta Si mona iz 1 957. godine, posto ј е izgledalo da nj egov opsti razresilac p roЬlema o tvara eru vestacke inteli gencij e : Мој cilj se n e sastoji и tome d a vas zacиdim ibl sokiram . . . Ali, naj j ednostavnij i nacin na koj i mogu da rezimiram jeste da kazem kako sada и svetи postoj e masine koje misle, исе i stvaraj и. Stavise, пj ihova sposobnost da sve ovo rade veoma се se brzo иvecavati sve dok - и s agledi3 1 . Marvin Minsky, "Machines ( octobar 1968) , str о 3 о
Јournal
are
More Than They Seem, " Science
30
H UB E. RT L. DR EY FU S
voj bиdиcnosti - oЬim proЫema koj e one mogи da оЬrа dиј и ne Ьиdе ravan оЬimи na koj i se primenj иj e ljиdski иm.
Simon zatim, izmedu ostalog, predvida: 1 . Da се za deset godina digi. t alni racиnar Ьiti svetski sampion и sahи, иkolitko ти ne Ьиdе zabranj eno исеsсе na ta.J.�micenjи. 2. Da се za deset godina digitalni racиnar otkriti i do kazati nekи nо�и vaznи matematickи teoremи. 3. Da се za deset godi.na veC1na teorij a и psihologij i preиzeti oЫik programa za racиnare, ili kvalitativnih iska za о karakteristikama programa za racиnare.32
Na nesrecu, desetogodisnj ica ovog istorij skog govora prosla је neopazeno, а oni koj i rade na vesta ckoj inteligencij i nisu ni na j ednom od svoj ih mno gih nacionalnih i internacionalnih skupova izdvoj ili vreme da svoj e izvestaj e о napretku i ovakva predvi danj a suoce sa stvarnim dostignuCima. Do sada ј е proteklo cetrnaest godina, а s talno nas opominju kako се uskoro Ьiti tesko da kontrolisemo nase roЪo te. Izvesno ј е da ј е vec kraj nje vreme da se ovo prvoЬitno prorocanstvo odmeri u skladu sa real noscu. Vec posle pet godina od Simonovih predvida nj a, puЪlikacij e su nagovestavale da ј е prvo od Simonovih predskazanj a Ьilo upola ostvareno i da је uCinj en primetan napredak u pogledu ispunjenj a nj eg ovog drugog predvidanj a. Predvidanj e о otkri cu teoreшe " ispunio ј е " W. R. AshЪy (W. R. Esbl) ( j edan od vodecih autoriteta na tom polj u ) kada ј е u prikazu FeigenbatUJmove ( FigniЪaiU:m ) i FekLma nove ( Feldшaп ) antologij e Racunari i misao pozdra V·io matematicku moc doЪro programiranog racuna ra : " Gelernterov ( Gelernter ) prograш za ·dokaziva nj e teorema otkrio ј е novi dokaz о pons asinorum ko " ji ne zahteva nikakvu konstrukciju. Ovaj dokaz ј е, nastavlj a dr AshЪy, dokaz " koj i najvec i matemati32 . Herbert А. Simon i Allen Newell , "Heuristic ProЬ\em Solving: The Next Advance in Operations Research " , navedeno u belesci 28.
31
sTA RAcUNARI NE MOGU
cari tokom 2000 godina пisи иspeli d a zapaze . . . do kaz koj i bi izmamio najvise ocene da ј е Ьiо zapazen . ' '33 Teorema znacaj no zvиci, а naivni citalac ne mo ze da ne deli Ashbyj ev entиzij azam. Medиtim, malo istrazivanj a otkriva da је pons asinorum, ili magare Ci most, elementarna teorema dokazana и Eиklido voj geometrij i - naime, da sи sиprotni иglovi ravno krakog troиgla j ednaki. Stavise, prvo obelodanj enj e " " " novog dokaza koj i ј е masina " otkrila pripisano је Рарриsи ( Рариs ) ( 300. godine nove ere ) .34 Posto ji иpadljriva disparatnost izmedи Ashbyj evog иzbи denj a i starosti i jednostavnosti ovog dokaza. Jos иvek smo daleko od " znacajne ma-tematicke teore me " koj a ј е trebalo da bude otkrivena 1 957. godine. Prica о igri saha moze da poslиzi kao model za proucavanj e intelektиalnog smoga и ovoj oblasti. U 1 95 8 . godiнi, godini koj a sledi Simonovo predvi danj e, Newell, Shaw i Simon sи izlozili j edan slozeni program za igrи saha. Као sto је opisano и nj ihovom klasicnom radи, " Programi za igrи saha i proЬlem " slozenosti , program nij e Ьiо " j os и potpиnosti do vrsen " , tako da niko " ne moze mnogo da kaze о " ponasanj и programa. 35 Ipak, j asno ј е da ј е on " " dobar и . . . otvaranj и. 36 Ovo ј е poslednj i detalj no obj avlj eni izvesta i о tom programи. Medиtim, iste godine, Newell, Shaw i Simon sи naj avil i : " Na " pisali smo program koj·i igra sah, 37 а Simon ј е na osnovи ovog иspeha revidirao svoj e ranij e predvi danj e : . v
33 .
W.
Ross A shby,
, .Review
of
Feigenbaum ' s
Computers
and
Thougl1t, " Journal of Nervous and Mental Diseases.
34. D. Е. Smith, History of Mathematics (Boston : Ginn, 1925), Vol . П , str. 284. 35. Newell, Shaw i Simon, .,Chess-playing Programs and the Prob lem of Complexity, " str. 60.
36.
lbld., str . 45.
Allen Newell , Ј . С . Shaw i Н. А . S i m o n, The Pmcesses of Creative Thinking, The RAND Corporation, Р- 1320 ( s eptemb a r, 16 1958), str. б . 37 .
32
HUBERT L. DREYFUS
Na drugom mestu predvideli smo da се za deset godina racunar otkriti i dokazati j ednu vaznu matematicku teo remu. Na osnovu naseg iskustva sa heuristikama logike. i saha, spremni smo da dodamo j os j edno predvidanj e u smislu po.trebe za umerenom ekstrapolacij om sposobnosti programa koj i vec postoj e da Ьi se postigla dodмna moc resavanj a proЬlema, potrebna za takvu simulacij u.38
Lakovernost j avnosti i Simonov entиzij azam Ьi li sи takvi da sи -tvrdnj e Newella, Shawa i Simona о njihovom programи Ъile dovolj ne da se lansirajи sahovske masine и podrиcj e mitologij e. Norbert Wiener је 1 959. godine, isticanj em tvrdnj e da ј е program " dobar и otvaranj и " , informisao Institиt za filosofijи na Univerzitetи и Njиj orkи kak o се se "masine koj e igrajи sah odsada suprotstavlj ati pote zima и maj storskoj igri potezima koj i se priznajи и иdZЬeнicima kao ispravni, do izvesne tacke и sre disnj ici. " 39 Na istom simpozijиmи Michael Scriven ( Maj kl Skrivn ) је presao sa dvosmislene tvrdnj e da " " masine sada igrajи sah na pozitivnи "tvrdnjи da sи masine vec sposobne za dobru ·igrи. 40 u stvari, " и nekoliko zabelezenih igara, program Newella, Shawa i Simona igrao је ·l os, ali pravilan sah i и svo joj poslednjoj zv(1Jll icnoj partij i ( oktobar 1 960) Ъiо је porazen и trideset petom potezи od desetogodis nj eg decaka, pocetnika. Cinj enica је, medиtim, pres tala da blva relevantna. Dok је nj ihov program izgиЪio svoj ih pet Hi sest siromasno odigranih partij a а mit koj i sи oni stvorili jos o dolevao maj storima za sredisnjkи - dotle sи Newell, Sha\v i Simon cиtali. Kada sи ponovo progovorili, а to је Ъilo posle tri godine, nisи saopstili svoj e teskoce i ra:юcarenj e. Umesto toga, kao da nastavlj a tamo gde је mit stao, Simon ј е obj avio clanak и casopisи Behavioral Science, na-
38. Ibld. , str. 78 . 39. Norbert Wiener, " The Brain and the Machine (Rezime) , " u Dimensions of Mind, Sidney Hook, ured . (New York: Collier, 1961 ) , str. 1 10. 40. Michael Scriven, . ,The Complete Robot: А Prolegomena to Androidology, " u Dimensions of Mind, str. 122.
�ТА RAcUNARI NE MOGU
33
j avljиjиci program koj i igra "visoko kreativne" sa hovske zavrsnice koje obиhvatajи " i пaj teze komЬi пacij e koj e su zabelezeпe и istorij i saha. " 41 Spome пиto ј е, ali nije пaglaseпo, da program ogranicava ove zavrsnice na zavisnost od пeprekidnog sahiraпj a, tako da је u velikoj meri redиkovan b roj relevaпtnih poteza. Cak se obmanjиjuce implicira da slicne j e dnostavne heиristike vaze za maj storskи igru i u sredisnj ici.42* Tako, claпak odaj e иtisak da је predvi danje о sahu skoro тealizovano . Sa takvim napretkom и svakom momentи Ь i mogao da se zatrazi sahovski sampionat. Zaista, j e dan sovj etski kiЬerneticar, cuvsi za Simonovи dese togodisnju procenи, nazvao ји је " konzervativ nom " .43 А Fred Grиenberger ( Fred Grinberger) iz RAND-a, smatrao је da svetski sampion ne Ьi Ьiо dovolj an - da Ьi trebalo teziti programи " koj i igra bolje od Ьilo kog coveka".44 Ova ponovo s tvorena konfиZJij a podseca na neman iz francиskog mita za kоји se pretpostavlj a da luci maglи koja ј ој је neop hodna za sopstveпo disanje. Stvarnost hramljиCi tapka iza ovako impresiv nih rproglasa. z,b иnj eni mojim ekspozeom о postoj a nju disparatnosti izmedи nj ihovog entuzij azma i njihovЉ rezultata, istrazivaci na роlји vestacke in41 . Н . А. Simon i Peter А. Simon , " Trial and Error Search in Solving Difficиlt ProЬ!ems: Evidence from the Game of Chess, " Behavioral Science, Vol . 7 (oktobar 1962) , str. 429 . 42. Na P""imer, и apstraktu Simonovog i Simonovog clanka (beleska 41 gore) donosi se zakljиcak: "Ovaj esej pokи s av a da razjasni izvesnи mitologijи koja okru.fuje §ahovskи igrи pokazujиci kako је иsp es no resava nje proЬiema zasnovano na visoko selektivnom, heиristickom ,programи' pre nego na cиdovisnom pamcenjи i иvi danj и " (str. 425) . А sam C!anak zakljиcиje sa neopravdanom generalizacijom: " Svedocanstvo и velikoj meri sиgeri se da eksperti и §ahov skoj igri otkrivajи komЬinacije zbog toga sto njihovi programi sadгZe mocne se!ektivne heиristike, а ne zbog toga sto oni brze rnisle iii bolje pamte od ostalih ljudi " (str. 429) . casno procenjeni dokazi navode na pomisao da se ovo и najboljem s!исаји des ava samo и specifiCnim situacijama u zavrSnici . 43 . Paul Armer, "Attitиdes Toward Intelligent Mach ines , " и Compu ters and Thought, str . 405 . 44. Fred Gruenberger, B enchmarks in Artificial lntelligence, Tl1e RAND Corporation, Р-2586 (June 1962) , str. 6 .
34
HUBERT L. DREYFUS
teligencij e ( V I ) konacno su proizvel i j edan kompe tentan p ro gram. R. GreerrЬlattov ( R . Gr i nbl a t ) pro gram nazvan MacHack, stvarno ј е pobedio autora,45* amatera k a t eg ornik a , а i s tup a o је na n e k o li k o tur nira na k oj im a ј е doЬio vise partij a . Ovaj delimicni uspeh oziveo је nade i tvrdnje. Seymour Papert ( Sej mur Peiprt) , drugi u vodenju p roj ek t a о robotu pri М. I. Т., s k o c io је u odbranu Simonovog predvi danj a, tvrdeCi da "је ovaj stav razuman ako se uzme kao stav о onome sta istra�ivaoi na tom polju rada s matraju ·da moze Ьiti moguCi cilj u Ьliskoj buduc n o st i 46 А na prvoj s t rani c as opi s a Science Journal, u oktobarskom broju iz 1 968. godine, Donald Michie ( D onal.d M i C i ) , Нder v es t a Cik e inteligencij e u Вn gle s k oj , pise kako danasnj e masine mogu da igraju " sah na sampion s k om nivou. "47 Medutim, sahovski maj s.tor -de Groot (,d e Grut ) , d.i1sikiut1ujuci о ranij im sahovskiш programima, izj avio ј е j e dnom : " progra mi su j os uvek sl aЪi igraci saha i ne polazem mnogo nade u buduce sustinsko p obolj sanj e. " А -d rug i s a hov,ski majstor, E1iot Heaюst { Elio t Herst ) , ,diJskutu j uCi о programu М. I . Т. u ca sop i s u Psychology To day, dodaj e : "De G root ov komentar је s as t avljen 1 964. godin e , а MacH aюk o v пedavпi turпir ne Ы g a naveo .da revidira ,,svoj e mi,Mj enj e . "48 Niti Ьi .to mogH '
."
•
45 . Radost s kojom је ova pobeda najavljena kompjuterskoj za jednici, kao da su time bile dokazane, prethodne tvrdnje о tome sta racu nari mogu, oglasio је Alvin Toffler na str. 1 87. u knjizi Future Shock (New York: Random House, 197;1 ) . Autor те interpretira kao da sam rekao da nijedan racunar nikad ne Ьј mogao da igra cak ni amaterski sah. Na osnovu punog navoda jasno је da је ovo izvrtanje Oinjenice. Моје tvraenje је jednostavno Ьilo korektan izvestaj о stanju umesnosti tog vremena (1965) : " Prema Newellu, Shawu i Simonu ovakvo је procenjivanje progra ma Los Alarnos, IВМ i NSS: ,Sva tri programa igraju sah priЬ!izno istim kvalitetom (mediokritetslci) sa priЫizno istim iznosom vremena za prora cunavanje . ' Jos uvek nijedan sahovski prograrn ne moze da igra cak ni amaterski sah, а od svetskog sampionata nas dele samo dve godine.'' 46. Seymour Papert, 9th RAND Symposiurn (7 . novembar 1966), str. 1 1 6 . 47. Donald Мichie, Science Journal, Vol. 4. N o . 10 (oktobar 1968) str. 1 . 48. Eliot Hearst, "Psychology Across the Chessboard, " Psychology Today (jun 1967) , str. 32.
STA RAcUNARI NE MOGU
35
da ucine skorasnji dogadaj i. GreenЫattov program s c posteperю pob oljsavao, ali �zgleda da је dos tigao tac ku zasicenosti. Tokom dve poslednj e godine izguЬio је sve partije na turniriшa na kojima је ·igrao, i nij e nailazio ni na ka:kav dalji puЬlicitet. Uskoro cemo videti da је sa ogranicenj ima digitalnog racun ara tako nesto moralo ·i da se ocekuj e. . Greenblattu treba odati priznanj e sto nije na pravio nijedno rpredvidanje u jeku MacHacka. S.to se tice Simona i svetskog sampionata, deset godina је isteklo, а racunar је u n ajbolj em slucaju amater III kategorije.49* Ovo rapidno pogorsanj e situacije u pogledu dva Simonova predvidanj a, izgleda da је p ro 6i stilo atmo sferu. Bitno је na samom pocetku blti svestan da uprkos predvidanj ima, stampi, filmovima i upozo renjima, vestacka inteligencij a pred s tavlja obecanje, а ne ostvarenu oinjenicu. Tek kada se o stvari, moze mo da otpocnemo nase ispШvanje stvarnog stanj a i buduCiih nadanj a о vestackoj inteligenciji na do volj no rudimentiranom nivou. OЬlast vestacke inteligencij e ima mnogo odelj a ka i pododelj a:ka, ali najvainiji rad u ·toj oblas.ti mo ze da s e Masi.fikuj e u cetki podrucj a; igranj e igara, prevodenje j ezika, resavanje problema i raspoznava nj e oblika. Vec smo raspravlj ali о stanju istraziva nj a u igranju igara. Sada cemo detaljno osmotriti sta se radi u preostala tri podrucj a. Мој а opsta teza u 1 delu се Ьiti da oblast vestacke inteligencije ispo lj ava rekurentan kara:kter razvoja: draшatican us peh u pocetku odj ednom rprate neocekivane teskoce. Ovu poj avu srecemo u sva cetiri podrucja, u dve fa ze, od koj ih је svak a traj ala doЪrih pet godina. Rad 49. Trece predviltanje - da bi vecina psiholoskih teorija trebalo da preuzme formu programa za racunare - zaista је Ьј)о delimicno ispu njeno, mada је jos uvek ostalo mnogo od biheviorista. Ali ovde se vafno pitanje ne sastoji u tome da li је izvestan zadatak sam ро seЬi postignut kao maj'storska igra ili originalno dokazivanje teorema nego da li ono sto је predvideno moze i da se postigne. U psihologiji, zamena bihevioris tickih modela masinskim modelima ne predstavlja ocigledan korak napred. ProЬ!em је komplikovan i zahteva detaljnu diskusiju. (vidi Poglavlj e 4 ) .
36
H U B ERT
L. DREYFUS
od 1 957. do 1 962 . godine ( Poglavlj e 1 ) prvenstveno se odnosi na kognitivnu simulacij u ( KS ) upotre bu heuristickih programa za simulacij u lj udskog po nasanj a u pokusaj u da se reprodukuju koraci koj i ljudska bica stvaюo vode napretku. Drugi period ( Poglavlj e 2) pretezno ј е posvecen ,s emantickoj obra di informacij a . Ovo ј е vestacka inteligencij a u иzem smislи nego ·s to sam dosada koristio taj termin. VI ( za ovaj uzi smisao koristicu inicij ale ) j este poku saj da se simulira lj иdsko inteligentno ponasanj e koriscenjem tehnika programiranj a koj e mogu da imaju malи ili nikakvu slicnost sa ljudskim mental nim procesima. Teskoce s koj ima se suocava ovaj pristиp tek su p ocele da se j avlj ajи. Zadatak ostatka I dela- sastoj i se u otkrivanj и osnove zaj ednickog porekla svih ovih, naizgled nepovezanih, neuspeha. Ove empirij ske teskoce, ovi neиspesi и postiza nj и predvidenog napretka nikada, medиtim, nisu obeshrabrile istrazivace, Cij i optimizam izgleda da raste sa svakim novim razocarenj em. Zbog toga tre ba da postavimo pitanj e, koj e pгetpostavke ima ovaj neprestani optiшizam suocen sa neuspesima koj i se ponav,l j aj и. U П delи pokusacemo da iznesemo na videlo cetiri dиboko иkorenj ene pretpostavke ili predrasude koje maskirajи o zЬiljnost sadasnjeg zas toj a i da razotkrij emo pojmovnu zbrkи, koj a ј е proistekla i z ovih predrasиda. Ali ove predrasиde su tako duboko иkorenj ene u nasem mislj enj.и da za nj ih postoji jedina alterna tiva и obskurantistickom odЬij anj u mogucnosti postojanj a naнke о lj udskom ponasanj н. U III delн pokнsacemo da odgo·v orimo na оvи primedbи, нko liko na nјн нopste moze da se odgovori, predlazнci alternativи ovim tradicionalnim pretpos tavkama, а oslanj ajuCi se na idej e mis1ilaca dvadesetog veka, cij i је rad j edna implicitпa kritika vestackog иmа, mada on nije ranij e Ьiо posmatran н ovakvoj svet losti. Potom cemo Ьiti и situacij i da u zakljиckи oka rakterisemo vestacki иm i da ukazemo na njegov -
STA RAcUNARI NE MOGU ,
37
oЬim i nj egove granice. Ovo се nam, zauzvrat, omo guCiti da razlikuj emo razne oЬlike inteligentnog po nasanj a i da prosudimo do koj e mere svaki od ovih tipova inteligentnog ponasanj a podleze programira nj u, u pra:k si i u principu. Ako ovako izlozena argumentacij a i ton moj ih иvodnih primedЬi izgledajи sиvise polemicki za j e dan pokusaj filosofske analize, onda mogu samo da istaknem, kao sto smo vec videli, da ј е vestacka in teligencij a oblast и koj oj se retorickim izlaganj em rezultata cesto zamenjиj u istra:Zivanj a, tako da istra zivacki radovi vise lice na rezime nekog diskutan ta nego na naucni izvestaj . Na takv.o j edno иbeduju ce redanje cinj enica j edino moze da se odgovori na isti naein. Otиd tako optuzujuCi ton и I delи. Medu tim, и П delи, pok иs ao sam, koliko ј е to moguce, da ostanem obj ektivan и ispitivanju fundamentalnih p retpostavki, mada iz iskustva znam da се osporava nj e ovih pretpostavki izazvati reakcije slicne onim koje ispolj ava nesigurni vernik kada је nj egova vera dovedena u pitanj e. Na primer, one godine koj a ј е sledila obj avlj iva nj e шоg prvog istrazivanj a о radu na vestacko j in teligenciji, korporacij a RAND ј е organizovala jedan skup strucnj aka iz naиcne oblasti о ·racunarima da Ьi se, pored ostalih tema, raspravlj alo i о mom izvestajи. Na иvid j avnosti ј е Ьiо dat samo "preCisce ni" prepis sa ovog skupa, ali cak i u nj emu ј е , skoro na svakoj stranici, Ьiо prisutan rparanoican ton " dis kusij e. Мо ј izvestaj ј е bio nazvan "mracnim , " ne casnim"' "veselo smesnim" i "neverovatno pogres nom interpretacij om istorije " . Kada је na jednom mestu dr Ј. С. R. Licklider (Ј. С. R. Liklider) , rt ada iz firme I. В. М . , pokusao da brani moj zaklj ucak da bi rad trebalo da se obavlj a и kooperacij i coveka i masine, Seymour Papert ( М . I . Т . ) ј е odgovoтio : ZeSitoko protesrtнjem prrotiv pciJpisivan:ja Dreyfusн Ыiо ce ga dob.r og. Nбprincip ij elno ј е tvrdi,ti da se mozemo s l oziti s nekim od n j e gov ih zakljucaka. Dreyfusova zami sao povezivanj a ljudi s masinama zasnovana је na potpu-
HUBERT L . DREYFUS
38
nom nerazumeva111j u rproЬlema i nета nista zajednicko s bilO kakVOffi dobrom pos.taV1kom koj a moze da ISe izrazj j s1tim recima.50
Trebalo Ьi isrpitati i same иzroke ovakve panic ne reakcije, ali to је posao psihologije i1i socio'logije znanj a. Irpaik, ocekиj,u6i пeшinovne pogr�de , ze lim apsolиtno da razjasnim па samom pocet kи da ono sto ја kritikиj em јеsи implicitne i ekspli citne pretpostavke Simona i Minskyog i nj ihovih saradnika, а ne nj ihov tehnicki deo posla. Istina, nji hove fblosofske predrasude i naivnos1t iskrivljиjи sop stvenи pr.ocenи nj ihovih rezиltata, ali ovo ni ll kom slucajи ne иmаnјије vaznost i V!rednost njihovog is trazivanj a о specificnim tehnikama, kao sto је struk ьura lista, о opstijim pгoЬlemima, lkao sto $IU organi zacij a i pristиp bazi podata:ka, teoreme kompatiЬil nosti i tako �dallje. Fundamenta1ne idej e, 1k oj e �su oni иneli и ova podrucj a, ne samo sto sи omogиcile ogranicena dostignиca и vestackoj inteligencij i, vec sи doprinele i ostaHm иspesnijiш podrucjima naиke о racunarima. Na izvestan ogranicen naCin cak i VI moze da ima - а ро svoj prilici се i iшati - praJktiianи vrednost ирr1юs svoj im osnovnim ogranicenj ima koj e си rpokиsati da i:шesem. ( OgraniCio sam se na VI zato sto nije j asno da 1i naivna kognitivna simи lacij a, kakva se sada koristi, moze иopste dc:t ima bblo kakvи vrednost, izиzev, mozda, kao иbedlj iv do kaz da и pona:sanjи inteligentni ljиdi ne оЪrаdији informaci}e kao heuristicbl programiran digitalni ra cиnar. ) Neki artefakt Ьi mogao da zameni ljиde и nekim zadacima - na primer, и istrazivanj и plane· ta - ра ipak da se ne ponasa kao i ljиdska Ъiса niti da ispolj ava ljиdskи fleksiЬilnost. Istrazivanj e и ovoj oblasti nij e ni иzalиdno niti besmisleno, mada Ъi j edno uravnotezeno gledi1ste о t ome sta moze а sta ne moze da se осеkиј е od ta:kvog artefakta svakako dobilo и snazi ako Ьi ти ·s e dala izvesna filosofska perspektiva. 50.
Papert, ор. cit., str. 117.
I DEO
D E S E T GODINA ISTRAZIVANJA U OBLASTI VESTACKE INTELIGENCIJE
(1 957-1 967)
1 F AZA (1 957-1 962) KOGNITIVNA SIMULACIJA
I. ANALIZA RADA NA PREVODENJU JEZIKA, RESAVANJU PROBLEMA I RASPOZNAVANJU OBLIКA PREVODENJE JEZIKA
Uz pokusaj e da se pomocu racunara prevode j ezici vezani su, kako naj raniji uspeh i naj opseznij e i naj skuplje istrazivanj e, .tako i najnesumnj iviji neu speh. Vrlo brzo ј е postalo j asno da se la:ko moze konstшisati mehanicki recnik u kome Ъi lingvistic ke j edinice, iЬilo da su to deiovi reCi, citave reci, Ьilo grupe reci, mogle nezavis1no da se obrade i prenesu, jedna ро j edna, u odgovarajuce j edinice drugog j ezika. Anthony Oettinger, prvi koji је izra dio mehanicki recnik ( 1 954 ) , podseca na klimu tih ranih dana : " Poj am . . . potpuno automatskog meha nickog prevodenj a visokog kva1iteta, koj i su posadi li suvise revnosni propagatori automatskog prevode nj a s оЪе s'trane Gvozdene zavese, а koj i se hranio ceznj ama potencij alnih korisnika, rascvetao se kao naЪuj ali koгov."1 Ovaj pocetni entuzij azam i kasni je razocarenj e stvaraj u neku vrstu paradigme za tu oblast. Ovo ј е prikladno opisao Bar-Hillel ( Bar-Hi lel ) u svom izvestaju " Sadasnj i status aru tomatskog prevodenja j ezika" . 1 . Anthony G. Oettinger, "Т11е State of the Art of Automatic . Language Translation: An Appraisal , " и Beitraege zur Spracћ kunde und lnformations Verarbeitung, ured . Herbert Marchl, Vol 1 , Heft 2 (Munich: Oldenbourg Verlage, 1963) , str. 18.
42
HUBERT L. DREYFUS
Tokom prve godine istraZivanj a и masinskom prevoaenju је uCinjen primetan napredak . . . То је meau onima koj i su Ьili aktivпo anga.Zovani radom u ovoj oЫasti stvorilo jako osecanje da ј е upotreЫjiv :Sistem skoro nadohvat ruke. Iako је razumljivo da је j edna takva iluzij a mogla da na stane u to vreme, ipak је to Ьila iluzij a, А zasnovana ј е Ьila n a Cinje:nici d a ј е veliki broj proЫema mogao lako da se resava . . . Jos se nije :dovoljno shvatilo da је jaz iz medu ta:kvorg rezu1tata . . . i pravog prevoaenj a visokog kvaliteta j os Ьiо ogroman i da rSU dotad reseni proЬlemi stvarno Ьili broj ni, ali i naj j ednostavnij i, dok su oni "ma lobrojni" preostali proЫemi ЬiН te.ski - zaista veoma teski.2
U toku deset godina koje su usledile posl e raz voj a mehanickog recnika, pet vladinih agencij a rpo trosilo је o ko 20 miliona dolara n.a istraz ivanj e me hanickog prevodenja.3 Uprkos cinjenici da se и raz
niim momentima и casorpisima tvrdilo da ј е masinsko prevodenj e bar i zvodlj ivo, o vo istrazivanj e је, pre svega, dovelo do mnogo dиЬlj eg s aznanj a о neoceki vanoj s1ozenosti sintakse i semantike. Као sto Oet tinger primecиj e, "Glavni problem odaЪiranj a neke p rikladne reci za izvornu rec na osnovи konteksta ostaj e neres en , а s tim и vezi i problem utvrdivanj a neke jedinstvene sintaksicke s�truktиre recenice za " koju Citaoci smatrajи da је nedvosmislena. 4 Oet tinger zakljucиj e: " I zgledi su mraoni za one koj i j os uvek gaj e nadu и potpuno aиtomatsko masinsko prevodenj e viso kog kvaliteta."5* 2 . Yehoshua Bar-Hillel, " The Present Status o f Automatic Transla tioп of Langu ages, " u Advances in Computers, F. L. Alt, ured. (New York : Academic Press, 1960) , Vol. 1, s tr . 94. 3. Nacionalna Aka demij a nauka, Language and Machines (Washing ton, D. С . , 1966) , str. 29 . 4. O et t inger, ор. cit . , str. 2 1 . 5 . Ibld . , str . 2 7 . Takva kriticka procenj ivanja masiпskog prevod:e пj a ce s t o se zavrsavaju utes nim z aklj uckom da је taj rad doprineo nasem inaпju str·ukture jezika. Ali cak је i ovo opravdanje pod znakom pitaпja. Chomsky ima nejasno glediSte о ovom "upredanju " : " . . . prПicno investi ranje vremeп a , energije i novca u upotrebl racunara za lingvi sticko i stra ziva nj e - pri!icno ро meri lim a uskog ро!ја kao sto је !ingvi stika - nije doprinelo nekom znacajnom napretku u nasem r azumevanju upotrebe i1i priгodc · jezika. Ovi sudovi su ostri, ali misljenja sam da mogu da s�;
STA RACUNARI NE MOGU
43
Bilo ј е to 1 963 . godine. Tri godine kasnije, vla din izvestaj , Jezik i masine, koj i rastura Nacionalni savet za istrazivanj a Akademije nauka, izrekao је poslednju rec о prevodilackom bumu. Posle pazlji vog uporedivanj a covekovog prevodenj a sa masiп skim prevodima, odbor ј е zakljucio : Vec smo napo menuii da time sto imamo masinsko prevo denje opsteg naucnog teks,ta, nemamo i masinski koristan prevod. s tavise ne postoj i n�kakva neposredna iii rpredska ziva perspektiva о podesnom masin:skom prevodenju.6 ,
Deset godina је proteklo od preuranj enog opti mizma u vezi sa masinskim prevodenjem. U to vre me ј е let na mesec jos uvek Ьiо naucna fikcij a, а mehanicka 'sekretarica ј е Ъila na dohvatu ruke. Sa da smo se vec srpustili na mesec, а masinsko prevo denj e kucanih naucnih tekstova jos uvek ј е izvan horizonta, а izgleda da se horizont ubrzano udaJj a va. Posto nada u robote, kao sto su ooi iz 2001, ili u skromnije sluge, u mnogome zavisi od istog onog razumevanj a prirodnog j ezika od koga zavisi i ma sinsko prevodenje, zakljucak Akademije nauka uda ra ро svim predvidanjima - kao sto su Minskyeva - da се za zivota j edne generacije susti:n ski blti re sen proЬlem kreiranj a vestacke inteligencije. REsAVANJE PROBLEMA
Veliki deo ranih radova na opstem plaюu vestac ke inteligencije, narocito rad na igranju igara i re savanju problema, Ьiо ј е pod uticaj em i dominaci j om Newellovog, Shawovog i Simonovog rada u kor poracij i RAND i Karnedzij evom institutu za tehno logiju.7 Njihov pristup se zove kognitivna simulacij a Ьrапе. О пjima jedva raspravljaju aktivпi lingvisti6ki ili psiholingvisticki istrazivaCi. " (Noam Chomsky, Languaџ and Mind (New York: Harcourt, B rac e & World., 1968), str. 4.) 6 . Language and Machines, ор. cit., str. 32. 7. Najvaznije rasprave koje izvestavaju о obavljeпom radu tokom ovog perioda sakupljene su и Edward А. Feigeпbaum i Julian Feldman, ured., Computers and Thought (New York: McGraw-Hill, 1963) .
44
HUBERT L. DREYFUS
( KS ) zato s:to se opsta tehnika koju oni primenjuj u sastoj i u prikuplj anju protokola od poj edinaca, koj i se onda analiziraju kako iЬi se otkrile heuristike koj e koriste ovi pojedinci.8* Zatim se sastavlj a program u koji se ugraduju slicna pravila. Opet nailaziшo na poce1:ini uspeh : logioki teo reticar Newella, Shawa i Simona, koristeci heuristi cki vodenu strategiju pokusaj a i greske, dokazao ј е 1 957. god1ne 3 8 o d 52 :teoreme i z Principia Mathema tica. Dve g odi1n e kasпije ·dr:и:gi Newellov, Sha,wov i Simonov rprogram, opsti razresilac problema ( GPS ) , koristeei mudriju analizu postupka sredstva-ciljevi, " resio ј е problem " ljudozderi i misionari i ostale proЬleme sHcne slozenosti.9* Godine 1 96 1 , po•s,to !SU UJporediJi masinski popis ( vidi sliku 1 , :s tr. 4 1 ) sa protokolom 1i ru i zve s noj me ri utvrdili da oni odgovarajru jedno drugome, Newell i Simon sr u oprezno zakljrucili : Fragmentarno svedocanstvo koje smo dobili ohrabruj e na s
и misljenju da opsti razresilac proЫema pruza dobru prvu
aproksimaciju ·infoгmacione teorij e izvesnih vrsta mislj enj a i re s avanj a rproЫema. Procesi "miSlj eDJj a" ne mogu vise da se rposшatraju tkao potpuno misteriozni. 1 0 Protokol је verbalni i zve staj subj ekta и procesи resavanj a pro Evo jednog •tipicnog p rot okol a nekog sиbjekta koj i pokusava da resi j edan l ogicki proЬ!em: " Po sm a tr ajиci levu stranи j e d nac in e , prvo telimo d a - eliminiSemo jednu od strana koristeci pravilo 8. Reklo Ьi se da је suvise kompli kovano raditi sa prvom. Sada ne, ne, ne mogu to da иradim zato sto си el imin i s a t i ili Q ili Р и tom cel o kup n om izrazu. То ne zeliЏJ
8.
Ьlema.
Р П'О
koja
da
se
uradim .
t ragam
Sada
za
na6inшn
nalazi izmedи dve zagrade koj e se
da
se
j avljaju
oslobodim
p o t·kov·i ce
na !evoj i na de snoj
st ran i j ednac i ne . Ali ne vidim kako. Ah, da, ak o primenim pravil o 6 na оЬе strane jednaCine , ра cu odatle da vidim da li mogu da p r im en im pravilo 7 . " (Computers and Thought, str. 282) . 9. Н . А. Simon , Modeling Human Mental Processes, The RAND Cor poration, Р-2221 (20. februar 1961 ) , s1Jr. 15. Nije tacno da ovi proЬlemi · пisн Ьili reseni . O b j av lj en o је b l l o nekoliko rнtinskih, n eheu ri s t i ckih , matematickih algor i ta m a koj i геsаvајн ove i k ompl ek s п ij e rнt i п s k e р m Ь l еше . 10.
Allen Ne\vell
i
Н. А.
Simoп ,
Thinking, The RAND Corporation, u
Science,
Vol.
134 (22.
Computer Simulati011 of
Р-2276 (20.
decembar 1961), str.
april
1961); takode
19. (Мој lштziv.)
Нитап
obj avlj e n o
45
sTA RAcUNARI NE МОGЏ
L O- i -0 Pi
L 1 I R CJ - P ) 1 - R ::-> 0 1
C ! LJ 1 T R Л N S F O RM ! S I L 1 U L О C ! U 2 I Z BAC I R !Z L 1
C ! LJ 3 P R I M E N ! R 8 NA L 1 DAJE L 2 R :o - P
C I LJ 4 TRA N S FORM ! S ! L 2 U L О C ! LJ 5 DODAJ 0 NA L 2
ODBAC !
CIU 2
C \ LJ 6 P R I M E N I R 8 NA L 1 DAJE L 3 - R :o O
C I LJ 7 TRAN S FO RM ! S I L 3 U L О C I LJ 8 DODAJ Р NA L 3 ODB A C I
C!U 2
C I LJ 9 P R I M E N I R 7 NA L 1 C I LJ
10 ZAM E N I S V E Z U SЛ V U LEVOM L 1
C I LJ 1 1 P R I M E N I R 6 NA L E V I L 1 DAJ E L 4 1 - R V - P i 1 - R :o Q )
C ! LJ 1 2 PR I M EN I R 7 N A L 4
C I U 1 3 ZAM E N I S V E Z U SA V U D E SNOM L 4 C I LJ 14 PRI M E N ! R 6 NA D E S N ! L 4 DA J E L 5 1 - R V - P ) I R V O !
CIU
15 PRI ME N ! R 7 N A L 5 C ! LJ
16 PROM E N ! Z N A K L E V OG D E S NOG L 5
C I LJ 1 7 P R I M E N I R 6 NA D E S N I L 5 DAJE L 6 1 - R V - P ) 1 - R :o Q )
C I LJ 1 8 PRI M E N J R 7 N A L 6
C J U 1 9 ZAM E N I S V E Z U SA V U DESNOM L t ODBACJ
C!U 16
N I STA V I S E
C I LJ 1 3 NI STA V I S E C I U 10 N I STA V I S E
Slika 1
46
HUBERT L . DREYFUS
Uskoro ј е Simon popustio pred mnogo ushicenij im tvrdnj ama: Kasnij i rad ј е imao ,tendencijи da potvrdi (nasи) pocetnи slиtnju i da demonstrira kako heиristike i1i iskustvena pra vila formirajи integralno j ezgro ljиdskih procesa и resa vanj и proЬlema. Kada smo poceli da shvatamo prirodи he uristika
АН, kao sto s mo videli na primeru prevodenja jezi
ka, teskoce se, na veoma neugodan nacin, ponovo potvrdujи. Ovog puta se "misterij a " rasиdivanj a po novo poj avljиje и organizacionim aspektima rprogra ma za resavanj e problema. Jos 1 961 . godine и ј еkи Simonovog иshicenj a, Мinsky је иvideo teskoce lю ј е mogu da Ьиdи prisиtne и primeni tehnika pokи saja-i-greske na stvarno slozene probleme :
Najprostij i proЬlemi, kao igranje mica ili dokazivanj e naj j ednostavnijih teorema logi:ke, mogu da se resavaju pros tom rekиrsivnom primenom svih raэpoloZivih transforma citj a na sve situacije koje se dogadajи, resavajиci proЫeme onim redom kakvim se radajи. Ovo postaj e neprakticno kod slozenij ih proЬlema posto se pros�tor, koj i treba pre traziti, prosiruje, а svaki pokusaj postaj e skuplji и pogledи vremena i nарога. Nillю vise ne moze bez ozbilj ne stete da podnese politikи napи&tanj a jednog neиspesnog pokи saj a da Ьi se preslo na drиgi. Јег svaki pokиsaj resavanj a tes;kog proЬlema zahtevace mnogo nарога tako da шога шо �da bиdemo sasvim sigurni ·da, bez obzдra na ishod, nа рог nece Ьiti sasvim иzaludan. Могашо Ьiti selektivni do te шеrе da nijedan pokиsaj ne Cinimo bez nuzde . .12 .
Ovo, tvrdi Мinsky, pokazиj e potrebи za progra mom planiranja, ali kao sto on dalje istice: 11.
Н. А. Simon,
ор. cit.,
str. 12.
12. Marvin Minsky, "Descriptive Languages a n d РгоЬ!еm Solving , " Proceedings o f t h e 1961 Western Join t Computer Conference; prestampano u Semantic lnformation Processing, Мinsky, ured. (Cambridge, Mass., М. 1. Т. Press, 1969), str. 420.
�ТА RACUNARI NE MOGU
47
Metodi planiranja . . . prete da propadnu kada utvrden i ni zovi kategorij a, koj e su adekvatne za pros' i e proЬleme, mo raju da se zamene izrazima deskriptivnog j ezikaP
U clankи "Neki proЬlemi osnovne organizacij e programa za resavanje problema " ( decembar 1 962 ) , Newell diskиtиje о nekim proЬlemiшa koj i nastajи и organizovanjи . sahovskog programa, logickog teo reticara i narocito GPS-a sa iskrenoscи retkom и toj oЬlaэti, а priznaje da је "veCina ( ovih problema) do izvesпog stepena neresiva Ьilo и potpиnosti, Ьilo za to sto sи иsvojena resenj a j os иvek nezadovolj avajи ca na ovaj ili na o.naj .nacin. " 14 Ne postoji nikakav izvestaj о daljem napredovanju ka иspesnoj hijerar hij skoj oganizaciji heиristickih programa. ( Znacaj no је da Wangov {Vong) program dokazivanj a teo. rema, koji predstavlj a najvece dostignuce и oЬlasti mehaniokog dokazivanj a teorema, а i koj i dokazuje za manj e od pet minuta sve 52 teoreme ро izboru NeweHa, Shawa i SiшOIIl a , !ll e kori,sti heurist.Uke ) .
Javno priznanje da ј е GPS potpu.n promasaj do slo ј е, medиtiш, mnogo kasnije. Godine 1 967, na de setogodisnj icи Simonovog predvidanj a, Newell (i Ernst) sи trezveno, mirno i nekako dvosmisleno na javili da se GPS napusta. Predgovor njihovog Clanka otkriva OIIlu jedinstvenu mesavinu lutanj a i optimiz ma kојн smo poceli da prepoznaj emo kao karakte ristikи ove oЬlasti : Na nekoliiko m e sta и tekstu koristili smo izraz "konacni". То ne ukazuj e ni na ka:kvo osecanj e da ovaj dokument oz nacava kraj naseg ist,raiiva.nj a о opstim razresiteljima pro Ьlema; istina је sa:svim nesto suprotno. Ipak, stvarno ose camo da Ьi ovaj konkretni agregat ikoda IPL-V trebalo os taviti na miru .ts 13.
Ibld., str. 420.
14. Allen Newell, Some ProЬlems of Basic Organization in ProЬ/em ·Solving Programs, The RAND Corporation, RМ-3283-PR (decembм 1962), str. 4 . 1 5 . G. W. Ernst i А. Newell, Generality a n d GPS, Carnegie lnstitute of Technology, januar 1967, str. i.
HUBERT L. DREYFUS
48
Da se GPS srusio pod tezinom sopstvene organizaci je postalo је j asno kasnij e u "monografij i. Odelj ak pod naslovom " Istorij at GPS-a zakljucuj e : Jedno od ozbilj nih ograniceПJj a ocekivanog ponasanj a GPS-a s u program i v eli c in a nj egove prilicno kompJ:ikov ane struk ture. p o datak a . Sam program zauzima znacaj aп deo racu n ar ske memo rij e , а generiranj e novih struktura podataka tokom resavanj a proЬlema brzo isc�plj uj e ostatak memo rij e. T ako је GPS jedino kon s truisan za resavanj e skrom nih proЬlema Cije predstavlj aПJj e nije sruvise slozeno. Mada Ь i vece racunaгske memorij e uЬlazile ekstravagantnosti GPS-ove upotrebe memorije, i dalj e Ьi ostale kon cep ci jske teskoce.16
Ova kriva uspeha, od optimiz m a do neu sp eha, mogla Ьi da se sledi u rminij aturi i u slucaju Gelern terove rm asine za geometrij ske teoreme ( 1 959 ) . Njen pocetni us p eh ,sa teoremama, kao pons asinorum, dao је povoda da se prvo predvidanj e disik redituj e IU potpu:nosti . u c:l aлikru oЪj aмlj enor m 1 960. godin e Gelernter oЪj asnj ava heuristiku svog programa i on da zaklj ucuje : "Pre tri godi ne dominiralo ј е mislje nj e da geom etrij ska masina dana·s nece postoj ati. А danas, tesko da се neki ekspert osporiti tvrdenje da се kroz tri go dine masine doikazivati iпteresantne teoreme u teorij i Ъr.ojeva, " sto znaci 1 963. godineP Posle toga nije se vise ni rec cula od Gelerntera, niti је Ъilo d alj eg napretka u .c isto meh aл ickoj matemati ci. Ne p ostoj i izrazitij i rprimer о " zapa.njujucem " po cetnom uspehu i isto toliko zapanjujucem neuspe hu koj i ga је sledio. ' RASPOZNAVANJE OBLIКA
О ovoj oblasti se disku tuj e na kraju zato s to ra zresenj e t esk oca, lk oj e su zaustavile razvoj u igranju 16.
!Ьid., str. 45.
17. Н. Gelernter, Ј. R. Hansen i D. W. Love!and, "Empirical Explorations of the Geometry-Ti1eorem Proving Machine, " u Computers and Thought, str. 160.
sTA RAcUNARI NE MOGU
49
igara, prevodenjи j e:z;ika i resavanj и problema, pretpostavlj a иspeh u oblasti raspoznavanj a oblika ( koj a opet pati od svih onih teskoca koj e se srecи и drugim oЬlastima) . Као sto Selfтidge ( SelfridZ ) i Nei,sser ( Nejser ) istbl)u н svom klrusiбnom ClC�Jnkи " "Raspoznavanje obHka роmоси masiпe , covek је nep rek idno izlozen buj ici p oda t ak a koj im ga za sipaj u nj egov a cula i iz takve buj ice on izvlaci oЬlike rele vantne za nj egovu trenutnu aktivnoS't. covekova s p osobnos t da resava proЪleme, da dokazuj e teoreme i uopste da zivi svoj zivot, zavisi od ovog tipa p e rcepci j e Mi smatтamo da се dostignuca и mehanickom res av anj u proЬlem a ostati i,zolovani trijumfi tehnike sve do k se ne raz viju programi ·
.
za raspoznavanj e obHka. 1s
Као i oЬicno u rpocetkи ј е rad Ьiо izvrstan. Na " primer, grиpa iz LC�Jboratorij e "Li.n koln pod vod stvom Bernarda Golda ( Bernard Gold) izradila је program za transkri'Ьovanj e Morzeovog koda emi tovanog rиcnim odasilj anj em. Kasnij e sи napisani programi za prepoznavanj e ogranicenog niza rиkom ispisanih reci i stampanih znakova raznih tipograf skih vrsta. Svi o.ni rade tako sto traze unapred odre dene topoloske karakteristike znakova koje treba prepoznati i uporeduj и ove karakteristike sa zada tim ili naucenim " definicij ama" ,svakog slova preko ovih karakteristika. Tri:k se sastoji и ,nalazenju rele vantnih karakteгisticнih crta, Sto znaci, onih ko i e os tajи generalno nepromenlj ive pri svim varij acij ama velicina i orije.ntacij a. Ovakav pristup је Ьiо iznena dиj иce uspesan tamo gde raspoznavanje zavisi od malog 'Ъrој а �specificnih crta. Ali, nij edan od ovih prog·rama ne cini proboj u raspo:z;navanjи oЬlika. Svak! program је j edan mali iпzenj eлski trijrumf, j edno ad hoc resenj e specific nog problema bez orpste primene. Mиrray Eden { Ма геј Idn) , koj i ј е naj vise ucinio na raspoznavanjи 1 8 . O!iver G. Selfridge i Ulric Neisser, Machines," u Computers and Though t, str. 238.
. , Pattern
Recognition
Ьу
HUBERT L. DREYFUS
50
oЬlika, rezimirao ј е situaciju 1 968. godine na ovaj nacin: Tamo gde је Ьilo uspeha и izvrsavanjи zada:taka ras:pozna vanj a oblika роmоси mehanickih sredstava, ti uspesi sи pocivali na pravilima propisanim ad hoc и ,doslovnom smi slн te reci, sto znaci, иspesni metodi pouzdano klasifikиjн onaj odredeni skup oЬiika za koji su metodi razvijeni, ali verovatno nece imati nekи znacaj niju vrednost za klasifi kovanj e Ьilo kakvog drugog skupa oЬli:k a.19
Cak i и ovim posebnim s lиcajevima, kao sto sи pri metili Selfridge i Neisser, "covek-programer ј е j edi ni naCin na koji masina moze da doЪije adeikvatan skup karakteristicnih crta. "20 Tako sи oni zakljucili svoj pregled о toj oЬlasti, pre s nekim izazovom, ne go s nekim predvidanj em: Na1jvazпiji od svih procesa исеnј а J OS nij e n i dotarkпиt : nij edan postojeCi program ne moze ·da generira sopstvene probne karaikteris,ticne crte. U spesnost svih programa zaи vбk ј е ogranicena ingenioznoscи i1i proizvoljnoscи njihovih programera. Jedva mozemo .da nagadamo na koj i се nacin ova ·restrilkcij a moCi da se pre:vazide . Sve .dotle "vestac1ka inteligencij a" се ostati oboj ena smicalicama.2f
Medиtim, cak i ovakve opaske mogu da bиdu preterano optimisticke и svoj im pretpostavkama da se sadasnji problem sastoj i и generiranjи karak!teris ticnih crta. Relativпi иspeh Uhr-Vosslerovog ( Ur �Vosler ) programa koj i generira i procenjиj e ,sop stvene operatore, pokazuje da је ovaj proЬlem deli micno resiv.22 Ali, dokle god raspoznavanj e bude 19. Mиrray Eden, "Other Pattern-Recognition ProЬJems and Some Generalizations, " и Recognizing Patterns: Studies in and Autol11fl tic Sys tems, Раи! А. Kolers i Mиrray Eden, иred. (Cambridge, Mas s . , М. 1. Т. Press , 1968) , str. 1%. 20.
Selfridge i Neisser, ор. cit., str. 244.
21.
!Ьid., str. 250.
22. Leonard Uhr i Charles Vossler, "А Pattern-Recognition Program that Generates, Evalиates , and Adjиsts its own Operations " , и Computers and Thought, str. 251 .
ЭТА RAL:UNARI NE MOGU
51
zavisilo od ogranicenog skupa karakteristicnih crta, Ьilo ad hoc Ш uopste, mehanicko raspoznavanje ne ce moci da ide dalje od tacke do koj e ј е dospelo. Ogranicen ј е Ъrој crta koje mogu da se pregledaju и nekom razumnom izпosu vremena, а sadasnj i pгo grami su vec dostigli ovu tehnolosku granicu. u pre davanju odrzanom na internacionalnom skupu na Havaj ima о metodologij ama raspoznavanj a oblilka ( 1 968 ) , Laveen Kanal ( Lejvin Kenl ) i В . Chandrase karan ( В . Candrasikaran ) rezimirali ,s u ·taj corso kak na sledeci naCin: Ocigledno је da mzenjerski pristup ima ug·radena ogra nicenj a. Postoj i izvestan nivo slozenosti iznad kodeg inze njerslci. trikovJ ne UJSpevaju da prиZe rezu1tate. Talko, na primer, dok se poznavanje cak i razli6tih tipova stampa nih znakova resava na zadovolj avajuCi nacin, raspoznava nje r.ukopisa .prkosi svim pokusaj ima. Slicno ovome, izgleda da postoj i veliki raspon izmedu raspo:zшavanja izolovanog govora i kontinualnog raspoznavanj a govora. I oni koji su se nadali . da се modelovati l'judsike procese raspoznavanj a, isto su tako dospeli и corsoka'k Verovatno је da su prob lemi, za koje su inzenj eri utvгdiii da ih је tesko resavati, stalno oni proЬlemi koji treba da sacekaju detalj nije shva tanje Ijudskog sistema raspoznavanj a. U svakom slucaju, ova osecanj a krize intimno se odnose i na one iz drugih podrucj a vestaбke inteligencilj e : igranj e igara i mehaniCko prevodenje.23
Ponovo nailazimo na isti onaj oblik optimizma iza koga s'ledi razocarenj e. Cesto oni koj i su razoca rani cak i ne shvataju zasto su izgublj ene njihove nade i zasto njihova pitanj a ostaju nesaslusana us red оЪесаnја i nagovestaj a malih tehnoloslkЉ uspe ha. Jedan od disidenata је i Vincent Giuliano (Vin >S en t Dulijano ) , Ъivsi clan lюrporacije "Arthur D. Little " . Da ј е Giulliano imao bolj i i detaljnij i uvid u stvari koj e su iSle lose, on Ьi Ьiо j edan Oettinger ili Bar-Hilleil na polj u raspoznavanj a oblika. 23 . Laveen Каnа! i В. Chandлisekaraц, "Recognition, Machine Recog nition and Statistical Approaches , " Methodologies of Pattern Recognition (New York: Academic Press, 1969), str. 318, 319.
HUB ERT L . DREYFUS
52
К ао i mnogi od moj ih kol ega, vatreno sam sledio puteve razvoj a onog Мо smo ponekad nazivali vestaokom inteli gencij om . . . sredinom pedesetih godina mnogi ambiciozпi istrazivaoki pro j e'k t i lansirani su sa cilj em j as n og demonst ri>ranj a racunarskih sposob n os t i ucenj a kako bi mogli idio matski ,d a prevode, da vode slobodnu ,i prirodnu ko nve rza ci j u sa ljudima, 'da raspoznaj u govor i da ga stampaj u, da d aj u dij agnozu bolesti. Svaka od ovih aktivnosti po drazum e va o t'krivanj e i uc e nj e s l oz en ih oЫ ik a . Samo pre nekoliko godina stvarno smo ve rovali da bi konacno racunarima moglo da s e poveri izvrsenj e za datka r esav an j a takvih рrоЫеша, samo alko Ьismo mogli da pronademo pravi kljuc za takvo njihovo delovanj e. Avaj ! Osecam da su mnogi cilj evi koj ima smo tezili samo ј ај а od porcelana; nikada se nista iz nj ih nece izleCi, bez obzira na toplotu koj om ih okruzUJj emo, z a t o sto oni z aht ev aju otkrivanj e оЫ1kа isklj ucivo od strane masine. Zadaci otkr i v an j a zahtevaj u l j ud ske kvalitete.24
ZA,KLJUC:AK
SudeCi па osnovu rezultata oЪj avlj enih do 1 962. go dine, jedan opsti sablon росео је da doЪij a oЪlik, mada se u nekim slucaj evima nij e raspoznavao sve donedavno : u pocetku је dramatican uspeh Ъiо za snovan na lakom izvodenju prostih zadataka ili u radu na slozenim zadacima niskog kvaliteta, а po tom su nastali ma:li оЪгti, razocaranj a, а u nekim slu cajevima i pesimizam. Ovaj sablon nij e re:юltat j ed nog prekomernog entuzij astickog pritiska skepticki raspo1ozenih autsaj dera koji su zahtevaH premnogo za suvise kratiko vreme. Neuspeh se odmerava samo prema ocekivanj ima oпih koj i su radili na tom polju. Medutim, kada se situacij a zaostri, entuzij aste uvek mogu da priЪegnu sopstvenom optimizmu. Ten dencij a da se dugoroCпi programi zamene operativ nim, izmigoljila se FeigenЪaumovoj i Feldmanovoj tvrdnj i ро kojoj ј е " prognoza za napredak u istrazi24. Vincent Е. Giuliano, "How We Find Patterns ," International Science and Teclmology (februar ,1967) , str . 40.
STA RACUNARI NE MOGU
53
v anj u Ijudskih kognitivnih procesa ohrabruj uca. " 25 Prognoza је иveik postoj ala, ali se treba zapitati, koliko su ohrabrиjиce perspektive ? Feigenbaиm i Feldman tvrde kako se zaista ostvaruje opipljiv napredak, а napredak su vrlo pazlj ivo definisali kao pomeranj e prema kraj nj em ciljи . " 26 P.rema " ovoj definicij i, prvi covek koj i se рорео na drvo mogao је da polaze pravo na opiplj iv napredak и pravcu dosezanj a meseca. Umesto slepog penj anj a, bolje је gledati kиda se ide. Doslo је vreme da se do detalj a рrоисе spe cificni pгoblemi s koj ima ј е suocen rad na vestac koj inteligenciji, kao i teskoce koj e ti proЬlemi otkrivaju.
П . OSNOVNI ZNACAJ NEUSPEHA U POSТIZANJU PROGNOZIRANIH REZULTATA I negativni rezultati mogи da blldu interesantni pod иslovom da ih raspoznamo kao takve. MoZda umanj eno dostignuce, иmesto prognoziranog иbr zanog napretka, nagovestava neki neocekivani fe nomen. Mozda se probij amo и nekom kontinuumи kao sto је :br.z ina, gde dalj e ubrzanj e staj e sve viSe i vise energij e иkoliko se primicemo brzini svet losti, ш smo mozda, umesto toga, suoceni sa dis kontinиtetom koj i ne zahteva veCi nарог, vec sus tinski drukcij e tehnike, kao и slucajи coveka koj i se рорео na drvo i pokиsava da stigne do meseca. Izgleda prirodno da se па ovom mestu o tpo6ne sa procenj ivanj em ove oЬlasti, mada је cudno sto niko to j os nij e иCinio. А da ј е to neko иcinio, иvideo Ьi da svako o d cetiгi razmatrana podrucj a podrazllmeva j ednu specificnu formll lj uds· k e "obra25.
Feigenbaum and Feldma п ,
26.
lbld.,
str. vi .
Computers
qnd
Thoщ�ht, str. 276 ,
54
HUBERT L. DREYFUS
de informacij a " , koj a omogucava ljudiшa da и tom podrucju izbegnu one tesikoce s koj im mora da se suoCi j edan vestacki "subjekt". U ovom odeljku iz dvojicemo ova cetiri oЬlika ljudske " obrade infor macij a " i suprotstaviti ih nj ihovim masinskim su rogatima. MARGINALNA SVEST РRЕМА HEURI SТicКI VODENOM PRETRAZIVANJU
Opste ј е poznato da izvesne igre mogu da se re savaju na danasnj im racunarima i sa danasnj im tehnikama - igre sa zetonima i mice mogu da se programiraju taiko da шasina svaki put doЬija Ш zavrsava igru nereseno. Medutim, ostale igre na da nasnjim racunarima ne mogu da se resavaju na ovakav nacin, premda su uspesno programirane. u igri dama, na primer, ispada da postoj e pouzdani nacini za odredivanje verovatne vrednosti nekog rpo teza na osnovu izvesnih parametara, kao S1tO su kon trola centralne pozicije, rpreimucstvo, i tako dalje. Sve ovo i j os cinjenica da postoj i relativno malo poteza posto figure Ьlokiraju jed.na drugu i iznu duju zaroЬlj avanj e, omogucava ispitivanj e svih pla uziЬilnih poteza do duЬine od svih dvadeset poteza, koji se pokazuju kao dovoljni za izvrsnu igru. Kod sма, medutim, koji moze da se resi prebroj avanjem svih mogucih poteza i odgovora na njih, iskrsava problem neminovno vezan za lavirinte izbora : eks ponencij alni rast. Alternativne staze se tako brzo umnozavaju da ne mozemo cak ni da preispitamo sve mogucnosti grananj a dovoijno duboko da Ьi smo formirali j edan pouzdan sud о tome, da li data grana pruza dovoljno obecanja i da li zasluzuje dalj e ispitivanj e. Newell primecuje da Ьi pronalazenj e ne kog interesantnog poteza zahtevalo suvise vremena ako masina treba redom da ispita moguce poteze sva'ke od figura na �t abli. On је isto tako svestan ci-
STA RAC UNARI NE MOGU,
55
njenice da, ako шasina to ne иradi, ona шоzе da ispиsti nekи vaznи i originalnи komЬinaci jи. " Mi ne zelimo da masina sve svoje vreme provede и is pitivanjи Ъиdисih ljиdskЉ ak c ij a; ра ipalk, ako to ne Ъi Бnila, mogla Ъi da previdi realne prilike. "27 Prvo Newellovo resenj e ј е Ьilo " slиcajni ele ment " : "Masina Ьi retk o ( sto znaCi, p ovremeno ) tra gala za k omЬ inacij ama koj e z r tvuj и kralj icи."28 Ali, ovo resenj e ј е nezado volj avaj uce . Као sto sada, ро svoj prilici, i sam Newell shvata. Masina ne treЪa samo povremeno da traga za zrtvom kralj ice, vec pre da traga za onim sitиacij ama и !kojima Ьi takva zrtva Ьila relevan1шa. Pretpo s tavlj a se da ј е to ono sto оЬеzЪеdији p rave heuristike, ogranicavajиCi Ьrој grana koje se ispituj u, ali za d rzavajиCi alter native koje vise оЪесаvаји. Samo, dosad nije pronadena nij edna heuris,t ika na m aj s torskom nivoи igre. Sve s ad asnj e heuristike ili isklj иcиj u neke poteze, lk oje Ъi maj stori izmisШi, ili ostavlj aj u otvorenim rizik eksponencij alnog ras ta. Iz razloga о koj ima се se rasp ravlj ati u П delu, Simon је ipak uЪeden и Cinjenicu da sahovski maj stori koriste ,taJkve heuristike, ра ј е tako иveren da cemo, slиsaj uci njihove protokole, prateci po'krete nj ihovih ociju, isp ituj иCi ih шоЬlа pod j akiш os vetlj enj em, eventualno otkriti takve heuristike i иgraditi ih и nas program - а time potkresati i eksp on en cij alno drvo. Ali, ispitaj mo poblize dokaze da је igranje saha vodeno иpotreЬom heuristike. Razmotrimo sledeCi protokol koj i navodi Si· тоn, narocito иосаvајисi kako on p ocinj e , а ne ka ko se zavrsava . Ispitivana оsоЪа ka:Ze : 2 7 . Allen Newell, "The Chess Machine, " и The Modeling of Mind, Kenneth М. Sауге i Fr e de ri ck Ј. C ross on ured. (South Bend, lnd: Notre Dаше University Press, 1963) , s t r . 80.
,
28.
!Ь id. , str. 80,
HUBERT L . DREYFUS
56
Ponovo primecujem da j edna od njegovih figura top, nij e branjena i da moraju postoj ati naCini da se tu s tekne prei mu6stvo. Pretpos·tavimo sada, ako pesakom napadnem Iovca, i ako se Iovac povuce, ·da ј а ·daj em sah kralj icom i onda mogu da osvoj im top. Ako, itd . , itd.29
Na lkraju imarno primer za ono sto ј а zovem "prebroj avanj e" - procenj ivanj e raznih mogucno sti pomocu grubog naЬraj anj a. Svi s rno rni upoznati s ovirn procesom za koj i se pretpostavlj a da, voden podesnim heuristikama, ornogucava igru sahovskim rnaj storirna. Ali kako ј е nas ispitanik p rirnetio da је suparnikov top nebranjen ? Da li је on uzastopno ispitao ( ili simultano ) svaku od suparnikovih figu r a i nj ihove moguce Ъranioce, dok nij e naisao na ra njivog topa? Ovo Ьi zahtevalo veorna mnogo pro cena kao sto prirnecuju Newell, Shaw i Simon: " Najbolji rpodaci sugerisu da igrac ispituj e nesto rnanje od 100 pozicij a u analizi jednog poteza,"30 а nas igrac mora da ispita j o's mnogo pozicij a u proceni situacije, kada ј е jedn om otkrio nebranj eni top . Ne rnoтamo ·d a priЪegnemo sarnoispitivanju da Ьismo otkrili sta u stvari neki igrac cini pre nego sto pocne da rprebrojava; sam protok ol to pokazuj e : ispitamik s e usredsreduj e na . p ovoljnu situaciju ( " Primetio sam da j edna od nj egovih figura nij e branjena " ) . Igrac pocinj e da prebroj ava, da prove rava sta rnoze da ucini tek posto se usredsredio na neko podrucj e. ·
Jedna analiza MacHackovog prograrna, lkoju ј е napisao Richard Greenblatt, ilustrovace ov.u razliilю izrnedu nacina na koj i covek procenj uj e poziciju i grubog prebroj avanja ikoj e vrsi masina. Cak ni Mac Hack ne Ьi mogao da ispita svaku alternativu. Pro gram sadrzi generator plauzЉilnih poteza koj i og29. Allen Newell i Н. А. Simon, Comput eг S imulation of Нитап Thinking, The RAND Corporation, Р-2276 (20. apri l 1961 ) , str. 15. 30 . Newell , Shaw and Simon, "Chess-Piaying Programs and the ProЬ!em of Complexity," u Computers and Thought, str� 47.
57
STA RAcUNARI NE MO.GU
ranicava analizu poteza na one koj i vise obecavaju. Ipak ј е u j e dnoj tezoj situacij i, u toku turnira, GreenЬlattov program j ed. n om racunao punih pe t naest minuta i analizirao 26,000 poteza, dok zivi igrac moze � d a razmotri samo 1 00 ili mozda 200 po teza. MacHack је dosao do j ed,nog izvrsnog poteza, sto ne znaCi da ga neik:i maj stor ne Ьi odigrao cak i bolj e ; a:li, ono sto ј е ovde znacajno nij e kvalitet po teza, vec razlika izmedu 26,000 i 200 mogucnosti. Ova razlika navodi na pomisao da, kada igraju sah, ljudi Cine nesto sto ne moze da se svede sam o na razmatranj e alternativa, ра је int eresantn o pitanj e : s t a t o oni blne s t o i m omogucava d a , analizirajuCi 1 00 ili 200 alternativa, pronadu brilj antnij e poteze o d racunara koji analizira 26,000 alterпativa ? Zivi igrac, Cij i protokol ispituj emo, nije s ve stan da ј е eksplicitno razmotrio ili eksplicitno is kljuCio iz razmatranj a neku od stotinak mogucnosti koj e је trebalo nabroj ati da bi se prebroj avanj em doslo �do odredenog relevantnog podrucj a na taЬli. Pri svem �t om, o dredeni deo taЬle, koji privlaci paznj u ispita:n ika, zavisi od celokupnog stanj a igre. Da Ьismo razumeli kako је ovo moguce moramo da razmotrimo ono s�to ј е Willi am James ( Vilij em " Dzejms ) nazvao "rubovima svesti : j ednostavan primer za ovu vrstu marginalne svesti j este kucanj e casovnika koje primecuj emo tek onda kada on pre stane da otkucava. Nasa maglovita svest о licima u gomili kada trazimo prij atelj a drugi ј е, ali slo zenij i i prikladnij i slucaj . Ipak, dok nagovestavamo neku alternativu ek splicitnoj svesti о prebroj avanj u, nij edan primer n i j e potpuno prikladan Slucaj sa sahom је naj shvat lj i v ij i posredstvom Michael P ol aюyiev og ( Majkl Po lani ) op steg opisa sposobnosti rubova svesti da koncentrisu informacij e koj e se ticu naseg perifer nog iskustva. .
58
HUBERT L. DREYFUS
Ova srposobпost s e пalazi и podrucju koj e пastoj i da funk cioпise kao pozardiпa, zato sto se пeodredeno proteze oko centralпog predmeta паsе раzпј е. Ovo podrucje, videпo uglom oka ili upamceпo и pozardiпi пaseg иmа, prisilno utice па паСiп па koj i vidiшo predmet па koj i smo usre.d sredeпi. Zaista mozemo da idemo toliko daleko ра da ka zemo da smo svesпi ovog .uzgred primeceпog p o drucj a, иglavnom kada se poj avljиj e predmet па koji smo se usredsredili.з1*
Na primer, kada је nekom po:zюata !Ileka kuca, nj e mu procelje izgleda d�Ьlj e od fasade zato sto је marginal10.o svestan kuce u pozadini. S1icno ј е u sahu gde indiikacije s Citave table privlace paznju na izvesne sektore koji ili obecavaju, ili su opasni, ili su prosto vredni pazlj ivog promatranj a, iako ostaju na rubovima svesti. Као sto Newell i Simon belezc : Postoj e pod movi и igri saha koj i sи mпogo globalпij i od onih gore opisan.ih; na pilimer, "razvijeпa pozicij a", "koпt rola сепtта", "doЬij ena pozicij a", "slabo kralj evo krilo", "zatvoreпa pozicij a".з2
Stavise, oni dozvolj avaj u da : 3 1 . Michael Polanyi , " Experience and Perception of Pattern, " и The Modeling of Mind, str. 214. Onoliko koliko је meni poznato, Frederick Crosson је Ьiо prvi koji је иосiо vafnost gestalt-analize u oЬ!asti vestacke inteligencij e . U predgovorи za The Modeling of Mind on pise: " . . . Neke ljиdske funkcije ponekad se izvrsavajи koriscenjem informacija ili signala kој ё ne sledimo baS eksplicitno ili fokalno, а ovo izgleda da oznacava fundamentalnи razlikи izmedи takvih funkcija i procesa koji se simиlirajи роmоси aиtomata. Razlog ovoj razli ci treba traz iti и tome sto sи digitalni racиnari koji se ироtrеЬ!јаvаји kao modeli ро prirodi svojoj Ьinarni. Као posledica proizlazi da fu:nkcija kоји masina m o z e da proizvede . . . mora da Ьиdе и svakoj fazi, sve-Шi-ni st a, tj . ·dovoljno specificna i eksp!i citna kako Ьi odgovor inogao da glasi .,da' ili ,ne' " (str. 21). Medиtim, Crosson nije protumacio osobeпosti i funkcijи ove nefokalne forme svesti, tako da ostaj e nejasno da li Ьi prema njegovom shvatanju svi implicitni signali mogli, u principu, da se ucine eksplicitnim i sta Ьi se izgubllo, ako Ьi se uopste ne8to izguЬilo, u nekom modelu koji ima posla samo sa eksplici t п i m signalima.
32. Ne\vell i S imoп , An Example of Нитап Chess Play in the Light of Chess Playing Programs, Carnegie Institиte of Technology, avgust, 1964, str. 10-1 1 .
STA RACUNARI NE MOGU
59
Ponekad d e Grootov subjekt ko risti veoma globalne fraze kao sto su " . . . to је d obij ena pozicij a za belog", gde nije moguce sagledati koja struk tura ili karakteristika pozicije vode toj proceni.зз
Ovim, u stvari, Newell i Simon kazu da oni ne vide nacin kako Ьi se analizirala procena celokupne rpozi cije pomocu heuristicki vodenog prebroj avanja. I razborito, ali izgleda ne shvataj uci sta to znaci za plauzibllrюst Simonovih predvidanj a, Newell i Si шon nastavlj aju : D o danas rad n a sahovskim programima nij e bacio mnogo nove svetlosti na ove poj move vi s eg ni v oa . 34 *
Ovde ј е stav Newella i Simona tipicno dvosmislen. Da li oni misle da Ьi bolj i statiCiki procenj ivaCi sto znaCi, bolj e heuristike za generiranj e plauziЬil nih poteza - mogli da simuliraju usredsredivanj e. Da oni stvarno na to misle sugerise nam nj ihovo neprekidno verovanj e u mogucnost mehaпickog sa hovskog maj stora. Ipak, nj ihova aюaliza maj storske igre, zasnovana na radu de Groota, pгuza osnove za pesimizam. (Као sto smo primetili, sam de Groot kaze da se оп ne nada u sustinsko pobolj sanj e heuristiCikih sahovskih programa. ) Newell i Simon kazu d a ј е : D e Groot konacno uэрео u izdvajanju j akih od slabih igraca koristeCi testove opazanj a koj i zahtevaju od igraca da reprodukuju sahovske pozicije , po s to su im stavlj ene na uvid j edno kratko vreme (3 - 7 sekundi ) . Velemaj stor је Ьiо spos oban da savrseno reprodukuj e pozicij e, а uci nak ј е prilicno opadao sa smanj enj em sahovske sposobno sti igraca. De Groot је do s ao do zaklj u6ka da su sposob nosti opazan j a i organizacij a vazni faktori u svakoj dobroj igri.з5 33. Љ i d . , str. 13. (Мој kшziv) . 34. !Ьid. , str. 1 1 . N e\v ell i Si mon n a st av lj aj u : "Opstije govoreCi, psilюlogija је imala malo da kaze о tome kako globalni pojmovi organizu j u poп a sanj e . " Naravпo, О\'О је neverovatno p rovin c ij a l no . Gestalt psiho·
Iogij a upravo о tome i govori. Ono sta Newell i Simon zele da kazu jeste da ona vrs ta p s Љ o l ogi j e koju oni pretpostavl j aj u , tj . vrsta psihologij e koj a koristi masinski pl'Ogram kao svoj model оЬј аsпјепј а, nema nikakvih шogucnosti da se bavi t a kvi m globalпiш ргоссsiша. 35. lbld., str. 14.
60
HUBERT L. DREYFUS
u clanku о kome smo vec raspravljali, sahov ski maj stor Hearst ј е da:lj e obj asnio proces opaza nj a i razloge zbog koj ih on prkosi programiranju : Ocigledпo ј е d a majstor opaza raspored и krupпijim j edi пicama, kao sto је st·ruMura pes3jka i figura koj e saradu ju . , . Kada оп пapravi пeku gresku, cesto је to опа greska pri koj oj se stavlj a figura па neko veoma pozeljпo polj e za t aj tip pozicij e.з6
Hearst rezimira svoj e glediste na sledeCi naCin : Zbog .toga Мо је iskusaп igrac stekao veliki broj ranij ih asocij acij a, on ne predstavld a sahovsku pozicij u vizuelno, kao koпglomerat rasutih polj a i drvenih figura, vec kao organizovanu stгuMuru ( slicno ,,gestaltu" i1i integrisanoj konfiguracij i, koju su isticali gestalt.psiholozi . ) 37
PrimenjujuCi ove ideje na nas prvoЬitni proto kol, mozemo da zakljucimo da је пasem ispitaniiku, poznavanj e celokupne sahovske strukture i ranij ih poteza ove konkretшe igre, omogucilo ·da prepozna linij e napada, slaba i j aka mesta, ik ao i specificne pozicij e. On primecuj e da је njegov protivnik ve rovatno ranj iv u izvesnom podrucju (Ьаs kao neko ko је upoznat sa kucama uopste, ра odredenu kucu vidi kao da ima ne!ku vrstu pozadine ) , i koncentri suCi se na to podrucj e, otkriva nestiCeni top . Ovaj potez vidimo kao j edan korak u razvij anju struk ture. Ne postoj i nij edan sahovski program koj i Ь1 ma:kar i pokusao da na ovakav nacin koristi iskust vo iz neke konkretne partij e. Radij e se uzima iznova svaki p otez, kao da је . t o izolovaпi sahovski prob lem koj i se nalazi u knj igama. Ova tehni!ka ј е na turena prograшerima, poSto Ьi program koj i :pre nosi informacij e о predasnj em polozaju svake fi gure brzo potonuo pod teretom akumulirajucih po dataka . Potreban је, u stvari, program koj i selek36.
Eliot Hearst . " Psychology Across the Chessboard , " Psyclюlogy
Today (jun 1 967) , str. 3 5 . 37. lbld . , str. 3 7 .
sTA RAcUNARI NE MOGU
61
tivno prenosi samo o na svoj stva i z proslosti koj a su znacaj na za sadasnju strategiju i s trategiju koj a se pripisuj e protivniku. Ali, posto sadasnj i progra mi uopste ne poseduju nikakvu dugoro6nij u s trate gij u, jedina alternativa ј е da se pretrazuju sve upam cene informacij e, Ьit ро Ъit, sto Ьi zahtevalo pre vise vremena. Bez gloЪalne svesti о opstim struktu rama izgleda da ne postoj i naCin da se izЪegne problem etksponencij alnog rasta ili heuristicka ogra nicenj a mogиcnosti ,Јюј е se razmatraj и.38* Po·s to ova globalna forma " obrade informaci j a " , u koj oj iпformacij a ostaj e па ruЪovima svesti i iшplicitno se uzima и oЪzir иmesto da se razmat ra eksplicitno, konstantпo delиj e и organizovanj и naseg iskustva, onda ne postoj i пikakav razlog za pretpostavkи da је nas ispitanik, da Ьi otkrio ne Ъranj eni top morao Ъrzo i nesvesn o da preЪroj ava sve dok nije naisao na ono podrucj e и kome ј е mogao d a otpocne svesno d a preЪroj ava. Stavise, postoj e doЪri razlozi za o dЪacivanj e ove pretpostav ke, posto ona pre stvara rprobleme nego sto ih re sava. Ako је nas sиЪj ekt nesvesno preЪroj avao hilj a de alternativa sa Ъrilj antnim heuristikama kaik o Ьi dospeo do one tacke gde se usmerava pa:Znja na taj torp, zЪog cega onda nij e 1n astavio do kraj a s ,tim nesvesnim procesom, sve dok и nj egovoj svesti ne iskrsne najЪolj i potez ? Zasto on priЪegava tegoЪ nom metodи Iaganog, nepodesnog i svesnog prcЪro j avanj a stvari и odredenoj · t acki gde је иgleda o top, ako ј е nesvesno preЪroj avanje brzo i tacno ? Ili ako је, s druge strane, nesvesno preЪroj avanj e neadekvat38. Minsky primeeuje ovu teskocu, ali na osnovu pukog verovanja pretpostavlj a da mora da postoj i neko heuristicko resenje: " Ovo Ьi moglo da se postigne preko neke heuтisticke tehnike koja moze da oceni relevan· tnost, ili preko logike koja takve konsekvence uzima u obzir. Teskoca sa logikom sastoj i se u tome st o antecedensi svih propozicija moraju da sadrze neki uslov о stanju sistema, а za slozene sisteme ovo postaj e nesavladivo. Ostale sistematske solucije tog proЬlema izgledaju podjednako neprihvatljive . Reklo bi se da је to proЬlem koji zahteva brzu heuristicku solucij u . " (Semantic lnformation Processing, str. 422 . )
62
HUBERT L. DREYFUS
u cemu se sastoj i preimucstvo prelaska na sves nu verziju istog procesa ? Ova vrsta teleoloskog razmatranj a - iako ne predstavlj a dokaz da је nesvesna obrada nedigitalna - namece teret dokazivanj a onima koj i tvrde da је to ,tako ili da mora tako da bude. А oni koj i to tvrde nisu izneli nikakve argumente za podrsku tvrdnje. Ne postoj i dokaz, introspektivan ili bihe vioristicki, da је prebroj avanj e j edina vrsta " obra de informacij a " u 1sahovskoj igri i da је " sustina zadatka pretrazivanje u prostoru eiksponencij alno rastucrh mogu6nosti."39 Naprotiv, svi protokoli po tvrduj u da sah obuhvata dve vrste pona:sanj a: ( 1 ) usredsredivanje, posredstvom sveukupne organiza cij e opazajпog polja na podrucj e koj e ј е prvoЬitno Ьilo na rubu . s vesti, а koje druga podrucja cini in teresantnim, mada se j o s uvek nalaze na rabu svesti; i ( 2 ) prebrojavanje eksplicitnih alternativa. Ova distinkcija j asno obj asnj ava pocetni uspeh i kasnij i neuspeh u radu na kognitivnoj simulacij i. U svim programima igranj a igara postignut је po cetпi uspeh u radu na onim igrama ili delovima igara u koj ima је izvodljivo heuristicki vodeпo pre broj avanj e; neuspeh se j avlj a na onom mestu gde ј е slozenost rproblema takva da је nuzno potrebna globalna svest u izbegavanju nesavladivog ekspo nencijalnog rasta mogucnosti koje treba prebroj ati. по,
TOLERANCIJA DVOSMISLENOSТI U ODNOSU NA PRECIZNOST OSLOBODENU KONTEKSTA
Rad na igranju igara otkrio ј е nuznost obrade " " informacij a koj e se ne razmatraju ili iskljucuju eksrplicitno, tj ., ,info:гmacij a na IJllbu svesti. Rad na prevodenju j ezika Ьiо је zaustavljeп odredenom po trebom za j ednom drugom neprogramlj ivom for mom " obrade informacij a " : sposobnoscu da se re39. Newell, Shaw, and Simon, "Chess-Playing Programs and the ProЬ!em of Complexity," u Computers and Thought, str. 65.
$ТА RAcUNARI NE MOGU
63
savaju dvosmislene situacije, а da ne moraju da se traпsformisu pomocu neke precizne deskripcije. Videli smo da su Bar-Hillel i Oettinger, dva naj vise postovana i najbolj e informisana radnika u oЬlasti automatskog j ezickog prevodenj a, saglasni u ·svoj im pesimisticпim zakljuccima u odпosu na mogucnosti dalj eg napretka u toj oblasti ·r ada. Ј j edan i drugi su shvatili da ј е za prevodenj e nekog prirodnog j ezika potrebno mnogo vise nego sto ј е mehanicki recпik - m a koliko Ьiо po1Jpun - ili sto su zakoni gramatike - та koliko bili slozeni. Red reCi u recenici ne daj e d.ovolj no informacij a kako Ьi ,se omoguCiLo masini da ona odredi koj e је od gramatickih ras6lanj avanj a ono pravo, niti okol ne reci - pisani kontekst - uvek nagovestavaju koj e ј е od nekoliko mogucih znacenj a autor imao na umu. Као sto Oettinger iznosi u diskusiji о sistemima za proizvodenj e svih gra:matickih rasclanj avanj a neke recenice prihvatljive u datoj gramatici : Do danas ј е гаd takvih analizatora otknio daleko visi s te pen legitiшne sintaksicke dvosmislenosti u engleskom i ru skom j eziku nego sto ј е to ranij e Ьilo anticipirano. Ovo, kao i relevantna fluidnost graпica izmedu gramatickog i negramatickog, pokrece ozЬiljna pitanj a о mogucnosti de Iotvornih, potpuno automatskih manipulacij a engleskog i ruskog, za Ьilo koju svrhu prevodenj a ili ekstrakcije infor macij a.40
Umesto da tvrdi da је i pored nekih izuzetaka i teskoca pocela da iscezava misterij a koj a okruzuje nase razumevanje j eztka, na osnovu prvoЬitnog ali delimicnog uspeha sa mehanickim recnikom, i ka snij e, zajedno sa Kunom (Kun ) i drugima na os novu uspeha sa sintaksickiш analizatorima, Oettin ger, medutim, skrece paznju na "vrlo misteriozne semanticke procese koj i omogucavaju vecini razum nih ljudi da u veCini slucaj eva nedvosmisleno tu mace veCinu razumnih recenica. "41 Oettinger, ор. cit., ·str. 2 6 . citirano 41 . !Ьid., str. 26.
40.
u
beleki 1 gore.
64
HUBERT L. DREYFUS
То је j os j edan primer koj i pokazuje koliko је vazna marginalna svest. OCigledno ј е da ornaj ko koristi prirodni j ezik nij e svestan mпogih signala na koj e odgovara, odreduj uCi s intaksu i znacenje. S druge strane, nista ne ukazuj e ла ·to da on nes vesno razmatra svaki od ovih signala. U stvari, dva razшatranj a sиgerisu da ovi signali nisu takve vrste da Ьi mogli da se prihvate i razmotre роmоси sek vencij alnog, ра cak ni nekog paralelnog pro grama.42* Prvo, postoj i Bar-Hillelov argumernt, koj i cemo kasnij e detalj no proиciti ( Poglavlj e б ) , ро kome postoji Ъeskonacnost mogиcih relevantnih signala. Drugo, cak i da postoj i ogranicen broj тeleva:n tnih signala podesnih za rиkovanj e, oni nam ne Ьi Ьili od pomoCi, j er и nameri da programiramo neki ra cunar za иpotrebu takvih signala и odredivanjи znacenj a nekog izraza, morali blsmo da formuliSe mo sintaksicke i semanticke kriterijиme pomocu s triktnih pravila; mada ,n asa upotreba j ezika, iako precizna, nij e s triktno odredena pravilima. Paskal је vec primetio da perceptivni duh funkcionise ,,precutno, prirodno, i bez tehnickih pravila. " Wit tgenstein ( Vitgenstaj n ) је ovako protиmacio ovu sposobnost uvidanj a и slисаји j ezika: Nismo и mogшSnosti da j asno opi semo poj move koj e upo treblj avamo; ne, ZJbog toga sto ne znamo nj ihovu realnu definicij.u, vec zato sto za nj ih ne posotoj i nikakva realпa "definicij a " . Pretpos taviti d a mora da postoj i neka defi nicij a Ьilo Ьi slicno pretpostavci da, kad god se ·deca igraj u loptom, da igraj u p rema S•triktnim pravilima.43* 42 . Kod serij ske obrade program se sastoj i od niza operacija, а svaka zavisi od rezиltata prethodnih operacij a. Nekoliko takvih nizova izracи navanja simиltano је predstavljeno и paralelnoj obradi. Paralelna obrada moze da se simulira роmоси nekog serij skog programa, ali ostaje vazna logicka razlika da и seri}skom programи svaki korak zavisi od prethodnih, dok sи и paralelnom programи operacije и svakom nizи nezavisne od operacija и Ьilo kojem drugom nizи. 43. Lиdwig Wittgenstein, The Blue and Brown Books (Oxfoгd, Eng . : Basil Blackwell, 1960) , str. 2 5 . Ucesnici RAND simposijиma о "Racиnari i moc shvatanja " sиgerBи psiholoskи osnovu i preimиcstvo karaktera
sTA
RAcUNARI
NE
MOG U .
65
Lj udi upotreЬlj avaj u prirodan j ezik u situaci j ama u koj ima teze nekim cilj evima. Ovi eks tralingvisticki cilj evi, koj i sami ne treba da budu preci:mю ustanovlj eni , pruzaju neke signale lюj i redUJkuju dvosmislenost izraza onoliko koliko ј е neophodno za dati zadatak. Fraza kao ostani kraj " mene " moze da znaci Ъilo sta od " priЪi s e uz mene" " do " o stani па rastoj anj u od jedne milje , u zavis nosti od cinj enice, da li se fraza odnosi na decaka u nekoj grupi,_ ili na kolegu astronauta koj i istra zuj e mesec. Njeno znacenj e nikad nij e nedvosmisle no u svim moguCim situacij ama, ali se ono moze uveik uciniti dovolj no nedvosmislenim u Ьilo lюј о ј posebnoj situacij i kako Ъ i s e postigao naumlj eni rezultat. Nasa sposobnost koriscenj a globalnog konteks ta da dovoljno redukujemo dvosmislenost, а da nc moramo da formalizuj emo (sto znaci, da elimini semo svaku dvosmislenost ) , otkriva j ednu drиgи fиndamentalnи fоrши ljudske obrade informaci " j a", koj a pretpostavlj a onu prvи. Marginalna svest uzima и obzir signale u kontekstu i verovatno rneka gramatiOk:a rasclarnj avanj a i zrnacenj a koj a Ъi шo rala da Ьиdи eksplicitno iskazana u masinskom iz lazи. Onda nam nas smisao za sitиacij u dozvolj ava da isklj иCimo veCinи ovih mogиcnosti bez ekspli citюog Г3:ejmatranj a. Mi cemo пa:ZNati sposobпost sиZavaюj a spektra mogucih znacenj a н onoj meri и rkoj oj sitнacij a zahteva " tolerancijom dvosmi " slenosti . Posto covekova иpotreba i razиmevanj e rece nice na prirodnom j eziku zahtevajи implicitno po znavanje reeenice и zavisrnosti od kontekstualne иpo trebe, j edini dobar nacin da s e napravi racиnar koj i prirodnih jezika koji nije u skladu sa pravilima. " Bitno је da је jezik kombinatorni repertoar sa neograniCeno moguCim kombinacij ama Cija znacenja mogu da se izvedu iz nekog konacnog skupa ,pra,·i\a' koj i diktiraju znacenj e komponenata. (Takozvana ,pravila' uce se kao nizovi odziva i samo su delimicno podlozna forma\izaciji .) " (М . Kochen, D. М . МасКау, М . Е. Maron, М . Scriven, i L. Uhr, Computers and Comprehensi· оп, The RAND Corporation , RМ-4065-PR (april 1964}, str. 12.)
HUBERT L . DREYFUS
66
Ьi mogao da razume i prevodi neki prirodan j ezik, kao Sto је Turing posuшnj ao, sastoj i se u tome da se on programira da uCi о svetu. Bar-Hillel prime ouje : " Ne �venuj em ,da се masiпe, Cij i im programi ne omogucavaju da uce, u пaj slozenij em smislu ove reCi, ikada biti sposaЪne da lюnzistentno daju pre vode visokog kvaliteta. " 44 Kada ponekad entuzij aste vestacke inteligencij e priznaju teskoce s koj ima se suocava sadasnj a tehnika, priЪegavanj e ucenju ј е omilj ena panacea. N a primer, Seyшour Papert iz М . 1. Т. nedavno ј е tvrdio kako niko n e moze da oce kuj e od шasina . da se ponasaju kao odrasli ljudi, osim ako se prvo nauce, а ono sto ј е potrebno to је masi,na sa detinj oш sposobnoscu za ucenje. Me dutim, ovakav potez, kao sto cemo videti, samo iz begava proЬlem. U oЬlasti ucenj a j ezika j edini interesantan i us pesan program је Feigenbaumov ЕРАМ { Elementar ni opazalac i pamtitelj ) . ЕРАМ simulira ucenje ve z:ivanj a :b esmislenih slogova, koje Feig-enbaum zove uprosceni slucaj verbalnog ucernj a.45 Medutim, in teresantan podataik о ucenju besmislenih slogova sastoj i se u tome s to to uopste nij e slucaj ucenj a j ezika. Uciti da se asociraj u besшisleni slogovi, u stvari ј е ucenj e slicno Pavlovljevom uslovnom ref leksu. Eksperimentator moze da prikazuj e "DAX" , р а onda " JIR " , ili moze da upali crveno а potom ze1eno svetlo ; pod us1ovom �da s1u taikva dva doga daj a dovoljno cesto asocira[la, �svako се :naru.Citi lda anticirpi ra �dnugi Olan para. U ta:k!vom ekSiperiшen tu podraZJUmeva .se da је sнbj ek,t u rpotpU[losti pasivan. U izvesnom smislu on stvarno nista i ne uci, vec se s nj im nesto radi. Da li ј е taj subjekt ddiot, dete ili odrastao covek, u idealnom slucaj u ј е pot puno svejedno ako se radi о ucenj u besmislenih slogova. EbЬinghaus ( EЬinghauz ) , је kraj em devet44 .
Bar-Hillel, ор.
45 .
Edward
vior , " и
cit., str. 105, 106, citirano
Feigenbaum ,
u belesci
2 gore .
"The Simulation of Verbal Learning
Computers and Thought, str. 298 .
Beha
sTA RAcUNARI NE MOGU
67
naestog veka, p reporuCio ovakav nасш uslovlj ava нj a samo da Ъi eHmiпisao bilo kakvu upotrebu gru pe reci sa znacenj em ili pozivanj e :na kontekst pret hodno naucenih asocij acij a. Nij e cudno sto se protokol subj ekta i masin ski graHk skoro potpurrю poklapaj u u ovoj oЬlasti. Ali, to ј е sumnj iv trijumf: j edini uspesan primer kognitivne simulacij e simulira proces koj i ne obu hvata poimanj e, ра tako i nije istinski kognitivan. Ono st o ј е sadrzano u ucenju jezika mnogo ј е koшplikovanije i misterioznij e o d uslovljenog ref leksa koj i је sadrzan u ucenjн asociranj a besmislenih slogova. Da bismo nekoga naucili znacenju neke nove reCi, p onekad mozemo da pokazemo predmet lюj i ·ta гес Jmenuj e. Avgustin u svojim Ispovestima i Turing u svom clanku о masinskoj inteligencij i pretpostav lj aj u da је ovo naCin na koj i deca uce j ezik. Ali, Wittgenstein istice Cinj enicu da, ako j ednostavno pokazemo sto i kazemo "mrk " , dete nece znati da li se ta rec odnosi па boju, veliCinu, oblik stola, na vrstu predmeta ili па pravo ime tog predmeta. Ako dete vec lюristi j ezik, mozemo da kazemo da ukazuj emo na boju; ali ako ono j os ne koristi j ezik, kako cemo se onda uopste pomaCi s mesta? Witt genstein nudi resenj e prema kome dete mora da bude uvuceno u " oЬlik zivota " u kome ono deli bar neke ciljeve i interese sa svoj im uCiteljem, tako da uzaj amna aktivnos t pomaze ogranicenj u moguce referencije reci koj e se upotreЬlj avaju. Dakle, cemu Ьi mogla da se nauci masina ? Ovo ј е oCigledno ono sto se dovodi u pitanj e u j ednoj od nekoliko ozbilj nih primedЬi na rad u oЬlasti ves tacke inteligencij e, koj e је izneo j edan od aktivпih radnika u toj oЬlasti. А . L. Samuel {А. L . Seшujuel ) , koj i ј е napisao proslavlj eni program za igru dama, izneo је argument da masine ne mogu da budu in teligentne zato sto su u stanj u da rade samo ono sto im se naredi. Minsky odbacuje ovu zaшerku sa napomenom da mogu da nas iznenade sposobnosti
H U B ERT L . DREYFUS
68
nasih masina.46 Ali, Samuel је svakako svestan ove cinj enice posto ga је p<:Љedio nj egov sopstveni pro gram u igri dama. Verovatno on misli na nesto dru go ; na to da masini mora da se zada program koj im moze da pobedi u drukcij em smislu nego sto se deca uce da igraj u igru dama. Ako ј е ovo nj egova od!bram.a, .nj eшu је vec odgovorio Michael Scriven. Scriven tvгdi da "rkon:s1юuktor нgraduj e nove s tra tegij e
Moze
и
ovome? Sv a kark o . U tome . . Ono sto se tu stice nije sudovi. l s t o tak o , pos toJ e
li neko da bude covekov u c i tel j
S vremena na vreme daj e m u pravi nagovestaj .
.
.
su ucenj e i poducavanj e slicni . neka tehnika; uce s e ispravпi pravila, ali ona ne Cine s i s t em , ра samo lj udi s iskrus tvom mogu i spravno da ih primene. Drukcij a su praviia racu nanj a.48*
Upravo ta sposobnost uocavanj a poente u odrede nom kontekstu, j este istinsko ucenj e : posto deca mogu i moraj u da prave ovakav skok, ona mogu da nas iznenade i iznenaduj u nas neCim sustinski novim . 46.
Marvin Minsky, "Steps тo,vard Artificial Iпte!ligence, " u Compu
ters and Thought, s t r . 447.
47 . Michael Scriven, Primary Philosophy (New York: McGraw-Нill, 1960) , str. 186 . 4 8 . Wittgenstein, Philosophica/ Invest igations (Oxford, Eng . : Basil Blackwell, 1953) str. 227 . Wittgenstein ovde govori о tome kako mi uёimo da sudimo о nekom izrazu osecanj a, ali njegovo glediste је_ opstije .
STA
RAcUNARI NE MOGU
69
Prethodna razmatranj a о sustinskoj ulozi sves пosti rk onteksta i toleraпcij e dvosmisleпosti и upo trebi rp rirodnog j ezilka treba
Kod resavanj a proЬlema srecu se dve fиnkcij e mi sli : j edna, elementarпa i zaseЪna, oЪj asnj ava uz rok raпog napretka na tom роlј и ; drиga, kompleks пij a i tkoj a trazi proniclj ivost, pokazala se nesavla di,v om za progra:me koj i rade koratk ро tkorak, !kao sto ј е Simonov razresilac opsteg proЬlema. Kod prosti}1 problema mogиce је primeniti prost postи pak j edпostavпog izdvaj aпj a svih mogиcih komЬi пacij a do!k se ne паЬаsа па odgovor . Ovakvo pre trazivanj e па оsпоvи pokиsaj a-
70
HUBERT
L.
DREYFUS
onda Simonov razresilac opsteg proЬlema, probaj u Ci mnoge mogucnosti, moze da priЬlizava сЩ i po cetak j edno drugome sve dok se пе resi proЫem . Ovo Ьi Ъiо uspesaп primer aпalize sredstva-cilj evi. Ali , cak i u ovakvom j edпostavпom slucaj u j avlj aj u se mпoge teskoce. Poredeпj em masiпskog otiska j ed nog resenj a GPS ,s a kopij om covekovog verbalnog iz vestaja u resavanjн istog ргоЬlеша, otkrivajн se ko raci н masiпskom otisku (eksplicitno pretrazivanje ) koji se ne poj avljuj u u oovekovom prot
Moguce ј е , medнtim, da је subj ekt shvatio ko njuпkciju kao simetricnu u odпosu па transformaci49. Allen Newel l i Н. А. Simon, " GPS: А Program That Simu!ates Human Thought , " u Cbmputers анd Though t, s tr . 288 . 50. !Ьid., str. 289 .
sTA RAcUNARI NE MOGU
71
ј и koj a s e obavlj a pomocu pravila, i tako ј е , u s tvari, odj ednom primetio оЬе forme pravila. Cak i Newell i Simon priznaj u da Ъi im bilo draze da GPS pri menjuj e оЬе forme pravila u istom ciklusu. Jedino bi u tom slucaj u nj ihov program pruzio jednu psiho losku teorij u о fazama kroz koj e је prolazio sub j ekt. Oni su se, ipak, mudro uzdrza1i od pokusaj a da napiSu program koj i Ьi moga o da тazlikuj e slu caj eve, rk ada је odj ednom pogodno primeniti оЬе forme pravila, od slucaj eva kada to nij e pogodno. Takav program, daleko od otklanj anj a gornj eg od stupanj a, zahtevao Ъi dalj u obradu о koj oj subj ekt nista ne govori, rCime Ъi se uvecala nesaglasnos t iz medu p rograma i protokola. U nemogucnosti da eli minisu nesaglasnost, а Ъеz zelj e da pokusaju da shvate njen znacaj , Newell i Simon odbacujп nesa glasnost kao "primer rparalelne obrade. " 5 1 * Dugo odstupanj e, koj e su zapazili Newell i Si mon, ripak ne dozvoljava takvo izbegavanj e . Na iz vesnom mestu u protokolu шоzе da se proCita : " . . . Trebalo ј е da upotrebim pravilo б na levoj strani jednaCine. UpotreЬi б, ali s amo na levoj stra ni. " Simon primecuj e : Ovde imamo izrazito udalj avanj e od putanj e koj om ide subj ekt i GPS su pronasli ;pravilo 6 kao podesno pra vilo za promenu zna:kova. Na ovom mestu GPS j ednosrt:avno primenj uje praViblo na teku6i izraz; dok se subjekt vraca unazad i koriguj e prethodnu primenru. U programu nista ne poэto>ji sto Ьi ovome odgovжalo. Naj di
GPS. I
Ovo је zaista naj direktnij e obj asnj enj e, mada se ne Ы reklo da Newell i Simon smatraju da је ovo udalj avanj e od putanje, koje ne moze da se obj asni 51. !Ьid . , str. 290 . Proizvolj na priroda ovog objasnjenja ad hoc evidentna је iz konteksta. Osim toga , kada је upitan о ovom gledisttt na svom predavanjtt 1968 n a Masacttsets institutu za tehnologiju , Simon је odgovorio kako ne veruje da paralelna obrada igra neku ulogu и kogni tivnim procesima, i ne seca se da је ikada smatrao da igra. 52. I b l d . , str. 291 .
72
HUBERT
L.
DREYFUS
pomocu paralelne obrade, isto toliko stetno za nj i hovu teorij u koliko su Ъila odstupanj a u kretanj ima planeta za Ptoloшej ev sistem. Ovde se odvij a neka druga forma mislj enj a koj a se razlikuj e od pretra zivanj a. Ne\vell i Simon uocavaju proЬlem : " Jasno ј е da to implicira mehanizam { mozda citav пiz шehani zama) koj i ne postoj i u бР6-u, " 53 ali kao i drevni astronomi, oni pokusavaju da spasu svoj u teorij u dodavanj em пekoliko epictklusa. Oni i dalj e pretpo stavlj aj u bez ikakvog dokaza, da је ovaj mehanizam nesto razradenij a tehпika pretrazivanj a koj a Ьi mog la da se obuhvati ako Ьi se GPS snabdeo "j ednim maliш 'k ontinuiranim pogledom unazad na nj egove protekle akcij e . " 54 Oni ne shvataj u da ih nj ihova pretpostavka, ро koj oj је inteligentпo ponasanj e uvek rezultat primene heuristickih pravila, oЪavezu j e na neprihvatlj ivo glediste prema kоше odluka nj i hovog subj ekta da se vraca unazad mora da Ъude rezultat j edne veoma selek tivne procedure kontroli sanj a. U pгotivnom, na svakoj fazi Ьi trebalo da se kontrolisu svi prюtekli koraci, sto Ьi beznadezno op teretilo program. Mnogo Ъi naucnij i pristup Ыо da se ispitaj u da lj e implikacij e pet protivrecnosti, zaЪelezenih u clanku, kako Ъi se utvrdilo da li se moZda ne radi о nekom drukCij em oЬliku "obrade informacij a". Na primer, gestalt-psiholog Мах Wertheimer ( Maks Verthaj mer ) istice u svom klasicnom delu Produk tivno misljenje, da resavanj e proЬlema па osnovu pokusaj a-i-greske isklj ucuj e naj vaznij i aspekt po nasanj a u resavanj u proЬlema, naime, poimanj e sus tinske strukture proЬlema koj e оп zove " uvidanj e".55 U ovoj operacij i se napusta povrsinska struktura i sagledava se osnovni problem - Wertheimer to zo ve duЬlj a struktura " - koj i omogucava da se orga" 53. l b ld . , stг. 292 . 54 . ! Ь i d . , str. 292 . 55. Мах Wertheimer, Bms . , 1945) , str. 202
P roduct i1'c
Thinking
(Ne\v York :
Наrрег
&
73
sTA RAcUNARI NE MOGU
nizuju nuzne faze za resenj e. Ova gestalt�koncepcij a moze da izgleda antiteticka u o dnosu na operacional ne poj move koj e zahteva vestacka inteligencij a, ali i Minsky priznaj e tu istu potrebu, samo ла drukCij i naCin : Sposobnos t da se resi neki tezak proЬlem zavisi od spo sobnosti da se taj proЬlem podeli ili transformise u prob lem tezine nizeg reda. А da Ьi se ovo ucinilo bez potpunog oslanj anj a na srecu, potrebno је izvesno razumevanj e s i tнacij e. covek mora da bude н mogucnost:i ,da dedukuj e ili nasluti dovolj no posledica pos tavlj enog proЬlema kako Ьi mogao da sastavi j ednostavnij e modele neke proЬlem ske situacij e. Modeli moraju da poseduju dovolj no struk ture kako Ьi se pruzila mogucnost da se nade nacin da se njihova resenj a prosire na prvobltni proЬlem.56
Posto је neophodno uvidanj e za resavanj e slo zenih proЬlema i posto nikada nij e Ъilo programira no ono sto ј е Minsky zahtevao, necemo se iznenadi ti kad pronademo da је u delu Newella i Simona ovo prestrU!ktuiranj e proЬlema krisom uvedeno od stra ne samЊ programera. U Procesima k reativnog mis ljenja Newell, Shaw i Simon uvode " heuristike pla niranj a" da Ъi objasnili karakteristike protokola ko me nedostaj u j ednostavne analize na bazi sredstva -cilj evi. I:юmeli smo j edan program . . . da Ьismo opisali kako neki nasi subj ek_ti resavaj u О. К. Mooreove ( 0 . К. Mur) logicke proЬlem e i mozda cemo naj lakse pokazati sta ј е obuhva ceno planiranj em ako opisemo program. Na cisto pragma ti ckoj osnovi, dvanaest operatora, koj i su usvoj eni u ovom sistemu logike, mogu ,da se podele u dve klase koj e cemo zvati Ьitni" i "nebltni " operatori. Bitni operatori su oni " koji, kada se primene na neki izraz, izazivaj u velike" " promene u nj egovoj poj avi - na primer, promena od "Р v Р" na "Р". Nebltni operatori su oni koji unose "male" promene - na primer, promena od "Р v Q" na "Q v Р". Као sto smo rekli, razlika је cisto pragmaticka. Od dva naes t operatora u ovom kalkulusu, osam smo klasifikovali u Ьitne, а cetiri u nebltne operatore о
u
56.
о
о
Maгvin Minsky, "Descriptive Languages and ProЬ!em Solving, " lnformation P rocessing, stг. 421 , ci tir-ano u belesci 12 gore .
Seman tic
74
HUBERT
L.
DREYFUS
Dalj e , mozemo da uzmemo j edan izraz i apstrahuje mo iz nj ega ona svo}s tva koj a se odnose samo na Ь itne pтomene. Na primer , .mozeшo da aps t rahuj emo iz "Р v Q" izraz ( PQ) u kome se kao ireleva nt a n posmatra poredak s,imЬola. Ocigledno, ako sн пeЬitne operaci,j e primen j ene na apstrahovane izraze, izrazi ostaj u nepromenj eni, dok Ьi od Ьitnih operac i j a moglo da se ocekuj e da ih izmene . . . Sada mozemo da uspostavimo ·korespondencij u izme du nasih o rigi n al n i h iz1 aza ј operatora, '5 j edne strane, ј aps trahovanih izraza i bitnih opeтatora, s druge s trane. p,rema originalnom proЬlemru ttransformii,sanja а u Ь moze mo da konstruisemo nov proЬiem tra n sfo rmisanj a а ' ' u Ь', gde su а i Ь' izг�zi do bl j e ni pomocu a ps traho vanj a а i Ь. Pretpostavimo da smo res i l i taj novi p r oЬle m doЬivsi ' niz izraza, а ' с d' . . . Ь '. Sada mozemo da i,zvrsimo transfor macijн . unazad u ori,ginalni prostor proЬlema i pos tavimo nove proЬleme trans form i s anj a а u с, с u d, i tako dalj e . Na t aj nacin, r esenje proЬlema u prostoru pla n iranj a daje plan za re.savanj e origi nal nog proЬlema.57
Nij e potreban ni:kakav komentar. Treba j ediпo primetiti d.a s tvarni opis programa роСiпј е u dru gom pasusu. Klasifikovanj e operatora u Ьitne i пe Ьitne, funkcij a koju Wertheimer zove "pronalazenje duЬlje strukture " ili "uvidanj e " , programeri uvode pre nego sto pocinje stvarno programiranje. Preko ove maj storij e cutke su presli Miller {Mi ler ) , Galan ter (Gelenter ) i PriЬram (PraЊram ) u knj izi Planovi i struk tura ponasanja koj a predstav lj a psiholosku teoriju, pod uticaj em Newellovog, Shawovog i Siшonovog dela. Autori poCinj u citira nj eш Polyaa ( Polia ) , koj i је potpuno svestan neO!p hodne uloge koj u igra uvidanj e u resavanju pro Ьlema : U svom popularnom tekstu, Kako to resiti, Polya razliku j e . . . faze u heuлistickom procesu :
- Prvo, moramo da razumemo proЬlem . Moramo ја sпо da znamo koj i su podaci, koj i su uslovi nametnuti i koj a ј е to nepoznata stvar za koj om se traga. 57 . Newell, Shaw, i Simon , The Processes of Creative Thin king, The RAND Corporation, Р-1320 (16. septembar 1 958) , str. 43--44 .
75
sTA RAc UNARI NE MOGU
- Drugo, moramo da smislimo пeki plan koj i се voditi do resenj a i povezivati podatke sa nepoznatim.5 8
Potom Miller i saradnici umanj uj u vaznost I faze prosto o dlucuju da ne vode brigu о nj oj . Ocigledno, drug a је faza veoma kriticna. Prva faza ј е ono sto s.mo opisali u Poglavldu 12, kao koпstrukciju j asne slike si1uaci(j e s namerom da se utvrdi пeki test za resava пj e proЬ lema; ona ј е, naravno, пeophodna , ali u ,diiskнsij i о dobro def-inisanim proЬlemima pretpostavlj amo da је to
vec izv:rseno.59
Ipak, Citava p siholoska teorij a о resavanj u pro Ьlema nece mnogo vredeti ako ne postoj i пacin da se uvede faza Ъrој j edan u model za racunar . Zbog toga ne izne naduj e ·sto deset strana kasnij e, posle usvaj aпj a Simonove analize sreds tva-cilj evi, n alaz i mo da se Miller i saradnici sa o laks anj em pozivaj u na Simonov " metod planiranj a "60 , ро svoj prilici na isti onaj p a s u s о kome smo Ъаs diskutoval i :
Jedan diUgi, veoma opsti sistem heuristika koj i upotreb lj avaju Newell, Shaw i Simon, sastoj i se .u izostavlj anj u izvesnih detalj a proЬl ema Ovo oЬieno uproscava zada t ak , а uprosceni proЬlem moze •da se resi pomo6u neko g pozna tog plana. Plan koj i se koristi za resavalllj e j ednostavnog proЬlema upotreblj ava se onda kao s trategij a za resavaпje origiпalпog, ilromplikovanog proЬl em a. Na primer, pri re savanju netkog proЬlema u racuпu stavova, masina moze da odluci da se n e obazire па razlike izmedu logickih vez nika i poretka simbola . 61 .
.
.
Ali, kao Sto smo videli, ШЈ е maszna ta k oj a nego su to sami Newell, Shaw i Simon. Ovde је potpuno pogresno govoriti о heuristikama posto niko nij e uspeo da formuliSe pravila 1k oj a bi rukovodila ovim preliminarnim iZJborom, ili makar pokazivala da u ovoj fazi, gde se trazi uvidanj e, ljuo dlucuj e ,
58. George Miller, Eugene Galanter, i Karl Н. PriЬram , Plaнs and the Structure of Behavior (New York : Holt, Rinehart and \Vinston 1960) , str. 179-180. 59. Ibld., str. 180. 60. Ibld ., str. 191 . 61 . lbld . , str. 190. (Мој kuгziv) .
76
H U B E R T L . DREYFUS
di slede pravila. Tako smo ostali bez i j edne racunar ske teorij e о fundamentalnoj prvoj fazi u celokU:p nom resavanj u problema : pravlj enj e razlike izmedu Ьi tnog i neЪitnog. Samo oni sa uverenj ein slicnim Millerovom mogli su da пе uoce Cinj enicu па osnovu koj e Simonov " metod planiranj a " , sa svoj om pret hodnom obradom materij ala, pre postavlj a ртоЬlеm za simuliranj e па racunaru nego sto donosi resenj e . O v a ljudska sposobnost razlikovanj a Ьitnog od neЬitnog и nekom konkretnom zadatku obj asnj ava odstupanj e izmedu protokola subj ekata koj i resava ju proЬlem i GPS postupka. Vec smo sugerisali da suЪjekt primenj uj e оЬе forme rpravila 8 zaj edno, za to sto shvata, j os u pocetnom stanj u, da su оЬе strane konjunkcije Гunkcionalno ekvivalentne. Isto tako, post o ј е shvatio Ъitnu funkciju pravila б, :sub j ekt moze da uoci kako ponovna primena pravila j ed nostavno neut.r alise prethodnu. Као sto Wertheimer zapaza: Proces ( strиktиiranj a nekog proЬlema) ne obиhvata и se Ьi samo date 'delove i лjihove transformacij e. On delиj e и konjunkcij i sa materij alom koj i �е stГUJkturalno relevantan, ali је izabran iz ranij eg iskиstva . . 62 .
Posto ј е igranj e igara oblik resavan j a proЬle ma, шogli Ъism o da ocekuj emo da cemo pronaCi isti proces u igran j u saha i , zaista, to i Cinimo. Da nave demo Hearsta : De Groot ј е zakljиcio 'iz svoj e stиdij e da razlike и j acini igre daleko manje zav1se od moei izracиnavanj a nego od "umesnosti u koncipiranjи proЬlema". Izgleda da sru vele maj stoni sиperiornij i od шaj stora pre u izdvaj anjи veoma va"tnih odlika pozicij e, nego и razmatranj и ukupnog broj a poteza. Пz izvesno iznenadenj e de Groot је pronasao da velemaj stori ne ispituj и veCi bro i mogucnosti odredenog poteza od nize rangiranih strиcnj ak a ili maj stora (и prose kи od dva do cetiri prva poteza ро pozicij i ) , niti gledaju ,daleko unapred (oblcno ne vise od ses.t .do sedam poteza иnapred za svaki •potez ) . Velemaj stor је ;nekako u stan1ju da odmah "sagleda" srz proЬlema, dok strиcnj ak ili slablj i 62 .
Wertheimer,
ор.
cit. , str. 195 , citirano
u
belesci 55 gore .
sTA
RAёUNAIO
NE MOGU
77
igrac to cini sa teskocom ili ga uopste ne uocava, iako i on aнaliziтa isto toEko alternativa i gleda isto toliko poteza unapred kao i velemaj s tor.63
Godine 1 96 1 , kao sto smo videli, Minsky је vec Ьiо svestan ovih pгoblema. Ali nj egova j edina nada ј е Ьila d a с е s e pronaCi program planiranj a koj i Ь i ko ristio u vecoj meri istu vrstu heuristickog pretrazi vanj a na j ednom visem nivou : Kada se pozivamo na koriScenje "rasudivanj a", пе name ravamo da sugerisemo 'da se odustane od igre prizivaпjem neke inteligentne pod!1ll tine. Program koj i rиkovod"i pretra zivaпj em Ьiсе jos jedan heuristioki program. Skoro је iz vesпo da Се on blti pretezno sastavljen od istih vrsta objeka ta i procesa od koj ih се se sastoj ati programi и domenu
subjekta.64
Ali takav Ьi program planiranj a i rsam zahtevao razlikovanj e Ъitnih od neЪitnih operatora. Ako sam programer u nekoj fazi ne uvede ovu razliku, Ьiсе sateran u Ъeskonacnu regresij u programa planira nj a, od k o j ih се svarki zahtevati program viseg reda radi struktuiranj a rdavo struktuiranih podataka. Na ovom mestu, na prelasku sa lake na tesku formu "ob rade informacij a " , Minsky pravi tipican korak k a
ucenju.
ProЫem sastavlj anj a upotreЫjivih dedиkcij a iz ne.kog sireg skupa i skaza ( па primer, о тelevantnost i razliCitih metoda и odnosu na razliCite vrste proЫema) pokrece novi proЫem pretrazivanj a. Log"icko isrt razivanj e mora da 'Se ogranici па podatke koj i се verovatno Ьiti relevantпi za tekиCi proЫem. Tesko da Ьi ova fиnkcij a selekcije и potpunosti mogla da se иgradi u samom pocetkи. Ona mora da se razvija zaj ed no sa ostalim podacima koj i se akиmuliraj и iskиstvom.65
Ali do sada niko nij e cak ni pokusao da suge riSe kako Ъi masina mogla da obavlj a ovu operaci i u selekcij e, ili kaJko Ъi mogla rda s e programira da 63 . Hearst, ор. cit., str. 32, citirano и belesci 36 gore . 64. Minsky, " Descriptive Languages and ProЬlem Solving, " и Se mantic lnformation Processing, str. 420, citirano и b el eki 12 gore.
65 .
IЬid. ,
str.
1 23.
H U B ERT L . DREYFUS
78
nаис1 d a је obavlj a, posto је to j e d an od иslova za исеnј е iz p roteklog i s k и s tv a . Feigenb aиm , и svoj oj nedavnoj oceni ciЬavlj e nog rada od p oj ave dela Racunari i misao, primecи j e ociti nedostatak programa za исеnј е : OЬlast V I j os uvek veoma slabo vlada proЬlemom masin skog ucen j a u resavanju rproblema. Zadugo је gotovo j edino vredno Ьilo naves,ti Samuelov cuveni program za igru dama i nj egov s is tem ucenj a. U j ednom trenutku se poj avilo ve liko interesovanj e za shemu koju su preporucili NeweJl, Shaw i Simon za ucenj e u GPS, ali ta shema nikad nij e Ьila realizovana. cudno је sto smo i danas suoceni s istom situacij om . 66
Ovaj nedostatak n ap re t ka zacuduj e samo one, kao s.to ј е F eigenb aum , koji ne shvataj u шogиcnost r azl ikovanj a bl tnog o d n eЬi tnog kao ljudske forme "obrade i nf orm acij a " , koj a је nиzna za исеnј е i re savanj e p r oЬlema , ali ip ak ne d ostиpn a mehanickim tehnikama pretrazivanj a koj e mogи da funkcionisи tek kada se ustanovi ova razlika. То је bas ona funk cij a inteligencije ko j a s e o du p ire dalj em napretku na роlј и resavan j a problema. Stavise, iluzi j a је misliti da se proЬlem planira nj a moze izolovano resavati ; da su Ьitne/neЬitne operacije date kao Ыolю v i k o j e samo treba sortira ti . Lako ј е Ьiti hipnotisan sиvise u,p roscenim i ad hoc slucaj evima - kao st o ј е logicki problem - i poceti misliti da sи neke operacij e same ро seЬ i Ъitne ili neЬitne. То onda izgleda kao da mozemo da ih pro nademo zato sto one vec kao takve posto j e , tako da samo treba da otkri i emo neko heuristicko pravilo da Ьismo ih s ortirali. Ali и :n ormalnim s i t и ac i j am a ( а c e s t o ca�k i и Iogici ) n e mogи s e Iako naCi bltne ope racije, jer one ne postoje nezavisno od pragmatickog konteksta. U svetlosti n i i h o v o g iskrenog i neizbeznog priЬe gavЋn i a prethodnoi ob r a di materi i al a . izgleda d a ne p o s t o j i osnova z a Newellovo , Shюvovo i Simonovo 66. Ed,vard Second Decade , "
Feigenbaum IFIP
Congress
"Artificial 1968 ,
Intelligence :
Supplement ,
str.
Themes
J-JS.
in
the
STA RAcUNARI NE MOGU
79
tvrdenj e da ponasanj e, koj e se neodredeno oznacava kao Ьistrina ili proniclj ivos t u ljudskom resavanj u problema i s tvarno ј е samo rezultat razborite prime ne izvesnih heuristika, vodi suzava:nj u pretrazivanj a kod nalazeп j a resenj a. Nj ihov rad sa GPS , na:protiv, pokazuj e da svako pretrazivanj e, ako nij e usmereno prethodnim struktuiranj em problema, predstavlj a najo:Ы6nij e 1utanj e . Ironijom s l u c aj a, i strazivanj e и kognitivnoj ·simu lacij i predstavlj a idealan primer takozvanog inteli gentnog ponasanj a koj e se odvij a kao i bespomocni GPS . Ovde se mogu ISfesti ona petJj a:nj a i lkюpare nj a koj a sн karakte11i sti:cna za .fasc1niranos.t povr sinskom strukturom - neku vrstu penj anj a na drvo , а sa ocima vec па mesecu. Mozda ј е to bas tako zbog toga sto ovo polje ne pruza nij edan primer uvidanj a da su neki lj нdi и kogпitivnoj simulacij i zamenili operacij e GPS-a za inteligentno ponasanj e. JASNO GRUPI SANJE PREMA LISTAMA OBELEZJA
Rae.unar :riюra ,da ,raspoznaj e sve obliike pre!ko jedne a.i1s te :эpeciOcnih orta. Ovo i:zaziva probleme eksponencij a:lпog rasta koj e SiU lj:udi sposobni da izЪegnu postupajuCi па sasvim drukCij i naCin. Stoga moze <SiШUJliraюj e raspozшavaпj a caik i !p["OStih oЪ J
80
HUB ERT
L.
D�EYFUS
kom Uhг-Vosslerovog progгama, Cij i o p e r a t oг i posto raspoznajн samo pet slova - j os ni:su d o v olj no t est:i r aпi ) lezi н tome sto oni п i sн u moguc:nosti da od.rede s ops tvene operatore za s el ekc i j u . Medu tiш , s ada cemo v bl e t i .kako ј е ovaj •n aCiп pr eds.t a:v l j aю j a p.тobl em a zrusnovan na pretpostavkaшa koj e skrivajru .d:ublj a i teza sp oгna pitanj a . Uviaanje. Pr:vi na,govestaj da se co v elk ovo raspo zшavanj e obli:ka :rad·ikaiпo razl ikuj e od mehan•iakog rasp ozшavanj a носеn је u l j u dsk o j ( i ап�mа•lпој ) to lera.nc i j i ртеmа promenama н orij entaciji i v eliciп i ,
stepeniJma nepo tpunosti i izoblirc errj:u , 'kao i :kоНБнi s m e tn j i . Jedan raпi pri s t up sas toj ao :se u pok:asa}u .da se oblik no rm a1izru j e , а zatim da 5е iUJp o rediUj e sa :nizom s aЬ lon a , da Ьi se videlo kojoi mu od go va r a . S d ruge s trane, Ciln i se da l j iUJdrsik o rasrpoZIПava.n j e j edlil'ostaJV no пе obraca pazn j :u na promeпe u ve1iCiп·i i o rij en taciji , :kao i :n a p reiki'd e u sHci , i tako :d a:l j e . Mada .iiZ vesne koпstaпte opa.Zanj a p ost izн neku normaJiiZa c i j .u ( p r iv i:dna veHCina i sj aj пе v ar ilr aj .u onoliko lko Иko i:znose odgovara}uce prюmene u :sign a 1u koji d o sp eva do шгеzюј асе ) izgleda oci:gledпo :da nij e potrebno u p ot pu n o s t i normaИzovati i i z gl a di ti ob lilk , posto mozemo da ga opa,zimo kao iskosen , пe p o tpLlin , veHik, ma1i, i tako d a:l j e , Cim ga :raspozn amo . SaJVтemeniji p rog rami , :u mesto пormablzacij e ob lika, fr ag aj u za mocn:im operatorima k o j i i z dvaj aj u razli!ke, а os taj:u neo s e t l jivi рrеша i�oblic enju i SIU movirm a. Medнt•iш, k a·d a Jj u d i raspo::zюaJu oblike, i:zgleda :da ne ikor]s t e ni ova ves taCika pomagala . U on i:m specij al:nim sJш5 aj eviш a , gde :l j ud i mogu :da ar t irlш l i su svoje s·ign a l e , i: sp o s ta v:lj a se .da oni n i:s.u шoc ni op er a tor i ko}i >t.Jik,l j u6uj:u пеkе zitlke oblike а :i:s k lj u C.uj u sum , vec su pre j edan niz i d e al n i h crta koj e se samo aprolksimiraju u konlk retnim p:ri:l iikaшa ras
poznatih obliik a. I sikr.iv.l j eni oblici ·.se ne гаsроzюајн ро tоше s·t o potpada:jн po d n elki пeo.dredenф i 'inge nioznij i sЈшр obl ilk a vec ро tome sto poseduju iste j ednosta'VIll e obli1ke, kao i neisikrivljene figure, zajed-
STA RAcUNARI
NE
MOGU
81
no , s izvesнim slнcajпim dodacima ili pюpustima. Na s lican naCin, srum JSe ne testira niti se isklj uouj e ; on s e zanema:ruj e :kao neЪitan.67* Ovde jos j ednom zapazamo ljudsku sposob.nost izdvaj anj a Ьitnog od nebitnog. Marginalna sves t. Da bi se odredilo koj i ј е od nizюva �vec analiziranih obliika пaj sJi16nij i ,cJatom obli kш, istrazivaci ,sru predlozibl da se anaili!Zira ,cJ ati oЬlik u odnosп na odredeni skпp o dlika pomocu staЬla odilrucirvanj a ; riJi kao ru SeИ.riдgeovom Paadaemoniнm programп, ikomЬirnovanj em �verovatlllo ca о prisutno sti svakog od niza oЬlika . I j eda:n i drugi metod ne lнШ6�i usvajajru pretpostaVIkн ·da oove:k , kao i neki mehani6ki raspoznava,lac oblika, mora da klasifikн j e 'Svaiki oblik рошосн specifiene Hs te odlika. Prema Selfridgeu i Neisseru, oCigledno ј е ,сЈа је "covek koj i apstJrahuj e 'neki oblilk irz jedno'g !komplelksa nadraza j a u srusti1ni :klasШkovao шoguce ulaze . " 68 Earl Huпt ( Erl Hant ) pravi i,stru чжetposta:VIkru rU rSVO!Пl rpreg1 e du rada па raspoznavanjн oЬlika : " Raspoznavaнj e oЪliik a, kao i rucenj e poj mova:, oЪuhvata i нсеnј е о prav;ilru rklasifikacij e . " 69 Ako је oblik jos i komplikovan i dovoljno sli can drпgim oЬlicima, tako da su potrebna mnoga obelezj a za razlikova:nj e , onda se j avi j a proЬlem eks ponencij alnog rasta. Pretpostavka da svaki raspo zюavalac obli ka, covek il.i masina, ra,di na principн anЗJlize obelezj e�po·obelezj e, dovodi �d o zaikl'jucka da verovatlll o postoj e izvesna kJlucij a:lna obelezja - sa mo Љ tre:ba ;pronaCi bli progrЗJmirati masinu da ih 67. Bez obzira kakvu obradu informacija lj udski mozak koristi za odaЬiranje oblika, и tom cinu mu bez sumnje pomaie organizacija ljudskih receptora. Ali cak ј ako Ьi organjzacija ulaza u perceptivne uoC!jivostj (figura ј osnova) mogla da se ugradi u receptore djgjtalne ma sine, takvj selektjvnj receptori sveli Ьi se na uvodenje jedne faze analogne obrade, koju moraju da izbegavaju istrazjvaej vestacke jnteJjge i1Cjj e . 68 . Oliver G. Selfrjdge i Ulric Nejsser, Machine, " u Computers and Thought, str. 238 .
" Pattern Recognjtjon Ьу
69. Earl Hunt, Computer Simu/ation: Artificia/ Intel/igence Studies and their Relevance to Psychology (Brown and Faber, 1968 ) , str. 145 .
82
HUB ERT L. DREYFUS
sama pronade - koj a Ьi uci:n ila obradu izV'Odlji Yom. Covek ј е d o veden u polozaj da traga za nekom vrstom opazaj ne heuristike mocnih operatora " ko j e, ·d o sada, nik o j o's пiје Ыо" н stanju da pronade. 1 kao sto sahovski maj•stori пi,sн sposobni ,da rpruze p rogramerн heuristicke precice lkoj iшa se, ро pret postavci, oni koriste, Selfrid,ge i Neisser Ъeleze, u S1lucajiU .raspo;zюavanj a oblilk a, 1da је "veoma cesto osпova klasifikacij e пepoznata cak i ( analizatoi'u ) . " lpak, Selfridge i Neisser prctpostavlj aj u , kao i Ne well i Simon, da se lavirint nesvesпo ispituj e - u ovom slнlcaju .da se pretrafuje Hsta oЪelezj a. Tako su oni dosli .do zaJЮljuoka ·da је "ona ( ta osnova tkJa sШkacij e ) 'suvi,se s-1ozeпa ,da Ъi se eksplicit,no speci fikova:la."70 Ali teskoce u pretrazivaпj u j edne takve liste ропоvо ukazuj u па to da, Ъаr za lj ude, nisu sva mo guca relevantna aЪelezj a uzeta serij ski ili paralelno i iskorisceпa za donosenj e neke vrste odluke , vec da se mnoga oЪelezj a, presudna za razlikovanj e, nikad ne uzimaj u eksplicitno , vec aЪavlj aj u svo j posao osta j uCi na rubu svesti. Dok u sahu pocin j emo sa globalniш smislom za situacij e i priЬegavamo prebroj avanj u samo u kraj njo j analizi, u percepci j i nam ni j e potrebno nika kvo pozivan j e na Ьilo koja eksplicitna obelezj a . Mi normalno raspozna j emo da је neki vredmet slican ostalim predmetima , а da nismo svesni da ie on primer za neki tip ili da ј е clan neke klase defini sane �n reko specificnih obelezja. Као sto Aron Gur witsch ( Aron Gшvic ) kaze u svojoj analizi razlike izmedu opaza jne i p o j movne svesti : Opazeni predmeti nam se poj avl i u i u sa generickim deter min acij ama . . . Ali - i to је odlucujuce mesto o paziti -
predmet odredene vrste UO/?Ste nije isto sto i shva titi taj predme t kao da је preds tmmik ili poseban slucaj n e kog tipa.71 70.
Selfridge i Neisser ,
puters and Thought, str. 238.
71 . Aron Guгwitsch, str. 203 .
Modeling of Mind,
, . Pa t tern
Recogn i t ion Ьу
,.Оп the Conceptual
Machine , "
Consciousnes s , "
n u
Com The
STA RAC::: U NARI NE MOGU
83
NaL:itVПO, ponekad mozemo ek splicitno da izra zimo obelezj a koj a sluze za potrebe definicij e : Prvi korЗJk U' konstitиisanjи pojшovne svesti sastoj i s e и ostvarivanj и ·disocij acij e и okviгu op azenog p redmeta u njegovoj tip icnosti Genericka obelezj a, koj a sи do tada Ьi la imanentna i inherentna и op azenoj <stvari, oslobadajи se i odvaj ajи od nj e. Kad se j ednom иCine eksplicitnim, ova obelezj a mogи i da se izmere . . . kao posledica ovog raz dvaj anj a, genericko postaje opste. Posmatrano iz ovog иgl a ono se sUJprotstavlj a opazenoj stvari od koj e је Ulpravo od voj eno i koj a se, sada, p retvorila и neki primer, и poseb an slucaj . . . ( Таkо signali ) mogu ,da .se rpoj me i da postanи teme (specificna svojrstva kojih s m o svesni ) . . . dok sи ranij e samo do!i)ri:n osi.1i kcmstituis<юj и dиtge teme ( o'bl ika ) и okviru koj e sи igrali <samo j ednu nеши иlogu.72
Ovo pomeranj e sa opazaj ne na poj movnu svest ( sa perceptivnog na matematicki duhovni okvir, da upotreblmo Pa:skalov i:zraz ) nij e rюino i neko po boljsanj e . Neke zrtve afazije, koj e su proucavali GelЬ ( GelЪ ) i Goldstein ( Goldstaj n ) , izguЬile su moc za cu1no raspo�navanj e. Za pacij en.ta Citavo <Л11S p o zn avanj e postaj e pitanj e klasifikacij e. Pacij ent mo ra da se pridrzava kontrolnih lista i rp rocedura, kao i digitalni racunar pretrazivan j a . Neki od takvih bolesnika mogu da raspoznaj u samo figuru, kao sto је troup;ao , registruj uCi nj egova obelez j a , sto znaCi, broj eCi n j egove strane, а potom razmislj ajuCi : "Trougao ima tri strane . Da!kle , ovo ј е trougao. "73 Takvo po jшovno rasuoznavan је zahteva mnogo vre шena i ni j e mudro ; zrtve takvih mozdanih uovreda sasvim su nesposobne da se snadu u svako dnevnom zivotu . Oci gled.n o , u rasnozпюran i u oЬl i k a . оЬ i с п о i e stetno prelazenje s a implicitnog ouazaj nog gruuisa п i a па eksplicitnu po i movnu !k lasifikaciju - cak i u n eko i kra}n i o i fazi, kao u sahu . C:iпj enica da ni i e potrebno d a konceptualizuj emo i l i tematizuj eшo 72 . lbld. , str. 204-205. 73 . Maurice Merleau-Ponty, P heнome11ology of Perceptioн (I.ondon: Routledge & Kegan Paul , 1962) , str. 128 ff.
84
H U B ERT L . DREYFUS
obelezj a zaj ed.n icka nekolicini slucaj eva iste stгuk ture da Ъisrno raspoznali tu strukturu, и stvari, istice razliku izrnedu ljudskog i rnasinskog raspoznavanja, koje se jedino odvij a na eksplicitnorn nivou pripadnosti nekoj klasi. Redukcija dvosmislenos ti и zavisnos ti od kon teksta. U slucaj evirna do sada razrnotrenirn, obelez j a rkoj a ,defirnisн pripad.nost nekoj k�asi, ia!ko u ops tern ,sLucaju sruvi1se b.roj na da Ьi rnogla da se ko riste и raspoznavanju, и principu su uvek rnogla da se ucine eksplicitnirn. U nekim slucaj evirna, rne dutirn, takva e ksplikacij a nij e cak ni rnoguca. Da Ьismo shvatili ovo glediste, ргvо morarno da se po zabavi:rn o idej orn kојн dele ka!ko oni tradicionalni filosofi tako i oni koj i rade na vestackoj inteligen cij i, prema koj oj raspoznavanj e oblika uvek moie da se �s hvati rkao j edrna vrsta klas,irfikacij e. U ovu prenaglj enu generalizacij u strpane su zaj edno tri razliCite vrste raspoznavanj a oЬlika, od kојЉ ni j edna nerna one karaJk teristike koje zahtevaj u filo sofi i digitalni racunari. ·
Prvo, postoj i raspoznavanj e koj e Gurwitsch naziva generickirn. Prirner za takvo raspoznavanje Ьilo Ьi raspoznavanje izvesnog predrneta, kao sto ј е olovka. Као sto ј е Gurwitsch i<Stakao, ovaj oblik raspoznavanj a, iako nije eksplicitan, podesan је za eksplikaciju p ornoou skupa karakteristika. Ali ono preko cega prelazi Gurwitsch и svorn prikazи је to sto narn и ovoj forrni raspoznavanj a slиze nase narnere da izdvoj irno karakteristike ikoj e su znacaj ne, а rnedu ovirn , i one koj e su presudne. Na prirner, kada ј е uveden instrurnent za pisanj e sa kuglicorn na kraj u, kraj ј е nazvan vrh ( ne silj ak ) , а instrиrnent hernij ska olovka ( ne olovka) , ро svoj prilici zato sto је presudno za one koj i је koriste da trag, koj i ovaj instrurnent napravi, ne moze da se izbrise. Mozerno da zakljuCirno da ј е pravlj enj e neiz brisivog traga odredbeni kriterijurn za postoj anje
STA RAcUNARI NE MOGU
85
pera, dok imati vrh znaCi samo ono sto Wittgenstein zove simptom - " . . . neki fenomen о kome nas uCi iskustvo da j e dan i1i drugi naCin koincidira sa feno menom koj i ј е nas odredbeni kriterij um. " Mozemo cak da pokusamo da uvedemo ovu distinkciju iz medu simptoma i kriterij uma u nas program . Ali, Wittgensteinovo sustinsko glediste о razlikovanju simptoma i kriterij uma pociva na tome sto distink cij a nij e utvrdena j ednom za svagda, vec se menj a sa promenama u nasim namerama i saznanj u : U praksi, ako vas neko upita, koj i ј е fenomen odredbeni kriterijum, а koj i је simptom, u veCini slucaj eva ne Ьiste Ьili u mogucnosti lda odgovorite na ovo pitanj e, izuzev sto Ьiste doneli proizvolj nu odluku ad hoc. Mozda Ьi Ьilo prak ticno definisat i j ednu rec uzimajuCi j edan fenomen kao odredbeni kriteriJum, ali cemo se lako ubediti u to da rec mozemo definisati i pomocu onoga sto smo u prvoj upotreЬi smatrali simptomom. Lekari се upotreЬiti nazive bolesti, а da n:ikad ne odluce kodi се se ferюmeni .ubraj ati u kmte rijume, а koj1i u simrptome; а ovaj nedos tMak j asnost i ne mora da bude ozЬilj an nedos tatak.74
Zaista, to је j edan od nacina na . koj i nаы poj movi sticu otvorenost vaznu za ljudsko raspoznavanje oblika, prilagodljivost koj a nedostaje racunaru koj i koristi fiksirani skup bltnih karakteristika. Druga vrsta raspoznavanj a oblika је raspozna vanj e slicnosti. U ovoj vrsti raspoznavanj a, kao u " sazimanj u " 75"' znacenj a reci ili recenica, ' kontekst igra odlucnu ulogu. Kontekst naprosto moze da nas odvede do zapazanj a onih slicnosti koj e, zatim, rno zeino d.a raspoznamo izolovano - kao u slucaj u dvosmislenih figura, kakva ј е Wittgensteinova pat ka-zec, figura koj a ј е slicna patki kada је okruzena slikama patki, i zecu kad ј е okruzena slikama ze74.
Wittgenstein , Т11 е Blue анd В rиvн Books, str. 25 .
75. Naravno, to samo izgleda kao , .usredsredivanje " ili "razjasnjava nje" onome ko prilazi proЬ!emu sa tacke gledista racunara. Kasnije cemo videti da је za !judsko Ьiсе situacija struktuirana u terminima medusobno zavisnih znacenj a, tako da ostala moguca znacenj a neke reci ili tvrdnje ni kada ne mogu da se eliminiSu. Ona sc jednostavno ne pojavljuj u .
86
HUB ERT L . DREYFUS
ceva - ili moze da nas navede da usredsredimo paznj u na izvesne aspekte oЬlika, kao u Pudovki novom cuvenom eksperimentu : Jednog dana је Pudovkin snimio Mosdzukina u gro planu sa potpuno bezizraznim licem i , proj ektovao ga poka:юjuci prvo, Ciniju supe, zatim mladu zenu koj a lezi mrtva u kov c egu , i na kraJju, dete koj e se igra s mecom. Prvo sto se moglo zapaziti bilo ј е da Mosdzukin gleda cinij u, mladu zenu i dete, а drugo , da on zamiSlj eno posmatra cinij u . da nosi izraz .tuge kada gleda ze.нu i da se smeska na dete. PuЬlika ј е bila zapanj ena raznovrsnoscu nj egovog izraza, mada је sva tri puta upotreЬljen isti snimak koj i ј е , ako nista drugo, нrp adlj ivo Ьiо neizrazaj an.76
Ovde, na jedan upecatlj iv naCin, znacenj e konteksta odreduje koj i se izraz vidi na licu u situacij i u kojoj nij edna crta lica proj ektovanog na platnu, ne obj a snj ava ove razlike. Neko Ьi mo:Zda mogao da ka:Ze da izra:Zaj n o lice, ono koj e posmatraCi misle da su videli, poseduj e izvesne crte, ka o sto su tu:Zne oCi ili srecan osmeh, koj e navode posmatraca da ras pozna izraz. Medutim, izraz ljudskih ocij u, na p r i mer, moze u toj meri da zavisi od izraza celog lica da se uopste пе Ьi mogao raspoznati a!ko se posmat ra kroz neki prorez . stavise, izvestan izraz ocij u moze da istakne neku krivinu nosa koj a se ne Ьi primetila da ј е taj nos na nekom drugom licu ; nos , zauzvrat, moze da naglasi izvesnu vij ugavost osme ha 1koj i шоzе ,da utice па iz��Ied ocijiU. Као sto Witt genstein primecuj e : " Covekova usta se smej u samo na coveCij em licu. "77 u takvim slucaj evima crte, nuz ne za raspoznavanj e slicnosti ( oCi koj e igraj u, pod smeslj iv osmeh ) , ne mogu, cak i kada su tematizova ne , da budu izolovane i definisane na neutralan i kontekstualno �Slobodan naCin . Stavise, kao i u slu caj u lingvistickog otklanj anj a dvosmislenosti , kon tekst - u ovom slucaju celo lice - ne samo sto odreduj e karakteristike Ъitne za raspoznavanj e, vee ·
76. Citiгano u Meгleau-Ponty, Sense and Non-Sense, (Evanstoп. North\vesteгn University Press , !964) , s t r . 54 . 77. Wittgenstein , Pl!ilosopl! ical Jnvestigations, str. 583 .
Ш.:
$ТА RAcUNARI NE MQGU
87
је pomocu nj ih i sam reciprocno definisan . Izraz nije izveden iz crta; jednostavno, on је organizaci ja ociju, ustiju, i tako dalj e, bas kao sto је melodij a saCinjena od istih onih nota kojima ona daj e nj i hove posebne vrednosti. U ovoj vrsti slicnosti, po j am raspoznavanj a oЬlika pomocu izolovanih crta nema nikakvog smisla. U drugom slucaj u slicnosti, predmeti koj e pre poznaj emo kao predmete koj i pripadaj u zaj edno , uopste ne шoraj u da imaj u Ьilo kakve zaj ednicke crte - cak ni one koj e zavise o d konteksta. U stu dij i о prirodnom j eziku Wittgenstein se usmerio na istrazivanj e ovog tipa neklasifikatorskog raspo znavanj a : Posmatramo komplikovanu mrezu slicnosti koj e s e prekla pa{ju i ukrstaj u : ponekad opste slicnosti, а ponekad slicnos ti detalj a. Mi,s lim da ne pos toj i bolj i izraz za karaMerizacij u ovih slienosti od izraza "familij a slicnosti"; j er razliCite slicnosti medu Claпovima neke familij e : stas , izgled, Ьој а ocij u , na cin hoda, rt:eшperament i tako dalj e, preklapajн se i ukrsta ju na isti nacin . . . Prosiruj emo nas poj am . . . kao sto и prediva upredamo vla'kпo ро vlakпo.78
Familij arлa slicnost se razlikuj e od pripadnosti klasi па nekoliko vaznih nacina : klase mogu da se deБnisu uz pomoc crta cak ako nemaj u nij edan Clan, dok se familij a slicnosti raspoznaj e samo pre ko stvarnih ili imaginarnih primera.79* Sem toga, dok se pripadпost neko j klasi svodi na sve ili ni sta,80�' familij a slicnosti dozvolj ava neki spektar 78 . Wittgenstein, Philosophical Investigatioнs, str . 32. 79. Posto tipicnost, za razliku od k\asifikacij e, zavisi od рогеаеnја sa specificnirn slucajevirna , takva slicnost rnora da bude sasvim konkret· na. Tako mozemo da govorirno о tipicnom Indijancu, ali ne i о tipicnom Coveku. 80 . L . А . Zadeh је ucinio intcresantan pokusaj da prevazicie ovaj karakter svв-ili-nista pripadnosti nekoj klas i . (Vid i , na pгimer, "Fuzzy Sets . " lnformation and Control, Vol . 8 , No. 3 /jun 1965/ .) Ali Zadehovo delo, mada interesantno, jos uvek definise klase pomocu specШcnih oЬ!ika, jednostavno dozvoljavajuCi da se clanovi klase definisu pomocu stepena clanstva и klas i . "Magloviti skup је klasa objekata sa kontinuumom stepeni clanstva " (str. 338) . Osim toga, ро Zadehu , maglovitost је ро seЬI
HUBERT L . DREYFUS
88
koj i se proteze od tipicnog do atipicnog. Na primer, neki atipican clan familij e moze da se prepozna ta ko sto се se smestiti u niz lica koj e vode od tipicnog do atipicnog clana. Slicno ovome, izvesni pojmovi kao ljubak, upadlj iv i grub, ne mogu da se definisц pomocu nuznih i dovolj nih uslova, nego samo iz laganj em nekog tipicnog slucaj a. Posto se ova vrsta raspoznavanj a nekog clana "familije " ne postize po mocu liste crta, vec posmatranj em 'k onkretnog slu caj a, u okvirima nj egove Ьliskosti nekom paradig maticnom ( tipicnom ) slucaju, takvo nаш raspozna vanj e nudi drugu vrstu otvorenosti i fleksi:Ь ilnosti. Na kraj u, Wittgenstein ide cak i dalj e sugeri suCi da u nekim vrstama raspoznavanj a mozda ne postoj e nikakve zaj ednicke crte, cak ni one koj e se preklapaj u. On nej asno nastavlj a svoj e opazanj e : . . . Ako neko zeli d a kaze : "Postoj i nesto ZO!jednicko и svim ovim konstrukcij ama - naime, disjunkcij a svih zajedniokЉ svojstava" - ј а Ьih odg10vorio : Sada se vi samo igrate •reai ma. Moglo Ьi, isto tako, da se lkaze : "Nesto se provlaci kroz celo predivo - naime, neprekidno preklapanj e ovih vla kana. " 8 1
Mozda ovde Wittgenstein sugerise neku trecu vrstu raspoznavanj a koj u on ne odvaj a j asno od slicnosti, ali koju mozemo da nazovemo raspoznavanj em na licnosti . . Na osnovu ove interpretacij e ne treba shvatiti da Wittgenstein tvrdi da raspoznavanj e nosi u seЪi toliko mnogo preklapaj ucih crta, vec da ne moze da se koristi takva nespretna disj unkcij a. Konzi stentnij i naCin razumevanj a nj egove analize sastoj ao Ьi se u zakljucku da svaka od crta koj e on pominj e u diskusiji о familij arnoj slicnosti - stas, Ъој а oCij u, hod i tako dalj e - nij e identicna kod Ъilo ·
maglovit pojam . Pod maglovitoscu Zadeh, bez raz!ike, spaja pet raz!iCitih problema raspoznavanja oblika: nej asnost granice, zavisnost od konteksta, zavisnost od svrhe, zavisnost od subjektivпe procene i familijarnu s!ic nost. Tako, nikad nije sasvim j asno koj i problem, ako neki postoj i , resava forma!izacija maglovitosti. 81 . Wit tgenstein, Philosophical Investigations, str. 32. _
sTA RAcUNARI NE MOGU
89
koj a dva clana familij e, vec se sastoj i od mreze иkrstajиcih slicnosti . DrzeCi se analogij e, to Ы zna cilo da је svak o vlakno sacinj eno od vlakana. Tako nije potrebno da bilo koj a dva clana rieke familij e imajи та kakve identicne karakteristike kako Ьi delili familij arnи slicnost. Slicnost је ikraj nj i po j am и Wittgensteinovoj analizi i on ne moze da se redиkиj e - kao sto zahteva masinsko misljenj e na listи Ш disjиnkcijи identicnih, determini,sanЉ ka rakteris tika. а2 Oni koj i sи sposobni da raspoznaj и pripadnost n�koj " familiji " ne moraj u da Ъudu и stanjи da navedu nijednu stvarno slicnu crtu zaj ednicku cak i dvama clanovima, :riiti postoj i Ьilo kakav razlog za pretpostavku da takve crte uopste postoj e . Za ista, :formalizovanj e ,f amilij arnih. slicnosti pomocu stvarno slicnih crta eliminisalo Ьi jednи vrstu ot vorenosti prema novim slucaj evima, st o је veoma Ьitna karakteristika ove forme raspoznavanj a. Bez obzira kakva se konstruise lista disjunktivnih crta, uvek moze da se izuшe novi .clan "familij e " cij e su crte slicne crtama datih clanova, а da nisu s tvarno slicne Ьilo koj oj crti Ьilo koga clana i, koj e Ъi u nekoj situaciji mogle da se raspoznaj u kao da spa daju шedu ostale. Ovaj varljivi, ali ipak, veoma uoЬicaj eni oЬlik raspoznavanj a koristi se j ednom naroCitom komЬi nacij om trij u oЬlika " obrade informacij a " , о koj ima sшо do sada ,diskutovali : maтgi,natllll e svesti, 'u:vida nj a i zavisnosti od kont�ksta. Pre svega, proces ј е implicitan. On koristi informacijи koj a, figurativno govoreci, ostaj e na rubu svesti. Da Ъismo sagledali ulogu uvidanj a naj pre moraшo da izdvoj imo gene ricko od tipiбnog, mada Gurwitsch иzaj amno ko risti ova dva termina. Као sto to Gurwitsch definise, raspoznavanj e generickog zavisi od implicitnih sig nala koj i uvek mogu da se uCine eksplicitnim. Ras82 . Ovu analizu је do detalj a izveo Renford Bambrough , "Univer sals and Family RasemЬlances , " и Wittgenstein: Tlle Philosophical Investi gations (Ne\v York: Anchor, 1966) .
HUB ERT L. DREYFUS
90
poznavanj e tipicnog, u smislu u kome smo koristili ovaj termin, zavisi od slicnosti koj e ne mogu da se tematizuju. Stoga, raspoznavanj e tipicnog, za raz liku od ra-spoznavanj a generickog, zahteva sagleda vanj e paradigme sa svih strana. Paradigmatican slucaj sluzi svoj o j funkcij i u onoj meri u koj oj ј е najj asnij a manifes tacij a onog sto ( sustinski ) cini sve clanove clanovima neke date grupe. Konacno, raspoznavanj e preko Ьliskosti paradigmi forma ј е kontekstualne zavisnosti . Wittgenstein naznacava da " j asno predstavlj a nj e proizvodi bas ono razumevanj e koj e se sas toj i u zapafanj u veznika. " 83 SledeCi Wittgensteina, kom Ьinacij u marginalne svesti, uvidanj a i od. r edivanj a konteksta nazvali smo " j asno grupisanj e " . Ova for ma ljudske " obrade informacij a " isto ј е toliko vazna koliko i tri fundamentalne forme obrade i�1formacija, iz koj ih је ona izvedena. Rezime. Ljudi su sposobni da raspoznaj u ob like pod sledeCim uslovima, nabroj anim ро stepenu tezine : 1 . OЬlik moze da bude izopacen, nekompletan, defor misan i pracen smetnj ama; 2 . Crte, koj e se traze za raspoznavanje, mogu da bu.du "tako fine i broj ne" da, cak ako mogu i da se formalizuju, pretrazivanj e razgranate blste takvih crta vrlo brzo postaj e neizvodlj ivo kada se dodaj u novi oЬlici za razlikovanje ; 3 . Crte то� da zavise od spolj nj eg i unutrasnjeg kon teksta i stoga se ne mogu specifikovati nezavisno od kontek sta; 4. Uopste ne moraj u da pos toj e zaj ednicke crte, vee "komrp likovana mreza preklapaju6h slicnosti" �posobna da asimiluj e sve nove i nove varij acij e.
Svaki sistem koj i moze da se izj ednaci sa ljudskim sposobnostima mora Ьiti u stanj u : 1 . d a razliku ; e Ыtne o d пebitnih karakteristika svakog datog oЬlika ; 2. da upotreЬlj ava signale koj i ostaju na rubu svesti; 83.
Ibld. , str. 49 .
ЭТА RAcUNARI NE MOGU.
91
3 . da uzima и obzir kontekst; 4. da opaza pod edinacno kao tipicno, tj . da ga pos tav
lj a prema paradigmaticnom slucaj.u .
Posto raspoznavanj e oЬlika, cak i umerene sloze nosti, moze da zahteva ove cetiri forme ljudske " obrade informacij a " , rad na raspoznavanj u oЬlika nije otisao dalj e od globaJnog raspoznavanj a pros tih alfanumerickih oЬlika, kao sto su tipografski znaci i postanski broj evi . Sem toga, opste ј е pгi znato da dalj i napredak u igranj u igara, prevode nj u jezi:ka i resavanj u problema ceka na neki рго Ьој u istrazivanj u raspoznavanj a oЬlika.
ZAKLJUCAK Sada Ьi mogao da bude j asan osnovni proЬlem s ko j im se suocavaj u svi koj i pokusavaj u da koriste ra cunare u simulacij i ljudskog inteligentnog ponasa nj a: alternative moraj u da Ъudu eksplicitne. U ig ranju igara eksponencij alno umnozavanj e alterna tivnih putanj a zahteva ogranicavanj e putanj a koj e mogu da se proslede; u komplikovanim igrama, kao sto је sah, programi ne mogu da odabeгu najpo volj nij e putanj e. U resavanju problema sustina nij e samo u tome kako usmeriti neko selektivnu pret ra zivanje eksplicitnih alternativa, vec kako da se struktнira proЬlem da Ьi otpoceo proces pretraziva nj a. u j ezickom prevodenju nisu cak j asni ni ele menti koj ima treba manipulisati zbog sustastvene dvo.smislenosti prirodnog j ezika ; u raspoznavanj н oblika sve tri teskoce su medusobno nerazmrsivo isprepletane u istoj meri kao i Cinj enica da su slic nost i tipicnost, izgleda, nesvodlj ive karakteristike percepcij e . Ove su teskoce dovele do zastoj a u prvih pet godina rada na kognitivnoj simulacij i. Nije se ispunilo nij edno od Simonovih predvi danj a. Neuspeh kod prva dva predvidanj a, о tome sta mogu da urade masine Ll sahн i matematici,
92
HUBERT L. DREYFUS
ucinio је bespredmetnim nj egovo trece predvidanj e, koje se odnosi na psiholosku teoriju lj udskog po nasanj a. I pored sve zudnj e i lakovernosti psiholo ga, za poslednj ih deset godina veCina psiholoskih teorij a nij e preuzela formu racunarskih programa. Пmesto trijumfa, imamo ovakvu opstu sliku : uspeh sa prostim шehanickim oЬlicima obrade in formacij a, velike nade, а zatim neuspeh kada se na ide na slozenij e oЬlike ponasanj a. Simonova predvi danj a predstavlj aj u j os j edan primer fenomena koj i " Bar-Hillel zove " zaЬluda uspesnog prvog koraka .84* Ipak, sam Simon nij e izvukao takve trezvene zak lju6ke. U svom poslednjem predvidanju, napravlje nom 1 965 . g o d i n e S iшоп tvrdi da се " kroz dvadeset godina masiпe Ъiti sposobпe da rade sve 0110 s to ј е i covek u stanj u d a radi. " s5 U П delu cemo se posvetiti razlozima za ovako пepokoleЬlj iv optimizam, ali prvo шoramo da raz motrimo rad u oblasti VI koj i ј е zapocet tamo gde је otkazao rad u oЪlasti kogпitivпe simulacije. ,
84. Alvin Tofflerovo delo Future Shock daje izvrsnu ilнstгaciju ove greske na prvom koraku. (Vidi belesku 2 Poglavlja 2.) 85 . Herbert Simon, The Shape of Automation for Меп and Manage meнt (New Уогk: Harper & R ow , 1965) , str. 96.
П FAZA
( 1 962 - 1 967)
SEMANТICКA OBRADA INFORMACIJA Da Ьismo и perspektivi sagledali I fazи i stekli predstavи о onome sta se ocekivalo i sta је postig nиto и П fazi, korisno је poceti citiranj em Minskye vog kratkog prikaza istorije rada na masinskoj in teHgencij i : Ranih 1950. godina, posto s u racunari z a opstu паmеnи postali pristUipacni sirokim naиcnim krиgovima, kiЬernetika se podelila . . . и tri glavna pravca: prvi је Ьiо пastavlj anj e tragaпj a za j ednos tavnim, osnovni:m prinaipima. Ovo se docnij e transformisalo и trazenj e necega sto Ьismo mogli da nazovemo minimalnim samoorganizиjиcim s i s temima. Para digma za ovaj pristиp Ьila Ьi proпalazenj e velike zblrke generalno slicnih komponenata koj e Ьi se, kada se raspore de и vrlo s labo specifikovanи s trиk,t иru i smeste и podesnu okolinи . eventиalno poпasale na "adaptivan" naciп. Bilo је nade da се eventиalno in,teИgentno ponasanj e proistec,i iz evolucije takvog j ednog sis tema.1
Posto oni koj i jos иvek zastиpajи ovaj kurs , ponekad nazivan kiЪernetskim, nisи dali nikakve interesantne rezиltate - mada је nj ihov zastиpnik Frank RosenЬlatt ( Frenk RoznЬla,t ) izneo neka naj fantasticnij a оЪесаnј а i tvrdnj e2* - о nj ima se ovde nece raspravlj ati. 1. Marvin Minsky, ш·еd . , Semantic Information Processing (Cam· bridge, Mas s . : М . I. Т. Press, 1969) , str. б , 7. 2. Na primer, sledeci izvestaj и casopi'su Chicago Tri Ь un e od 7. juna 1963 : " Juce ј е strucnjak iz oЬlasti masina, sa Kornel wпi verziteta, najav io razvoj masiпe koja moze da saslusa пeku konverzaciju
HUBERT L . DREYFUS
94
Drugi vazan pravac Ьiо је pokusaj da se naprave upotreЫj i vi modeli lj udskog p onasanj a . . . sto је zahtevalo da se po nasanj e masina izj ednaci s ponasanj em lj udi . . . 3 Knjiga Racunari i misao, u redakcij i Е. Feigenbauma i Ј. Feldmana, koj i su svoj diplomski rad obj avili u okviru Karnedzij eve grupe, pruza pravu sliku stanj a stvari kraj em 1 96 1 . godine.4
То је istrazivanj e u kognitivnoj simulacij i ko
J lffi su rukovodili Newell i Simon, а koj e smo iz lozili kritici u Poglavlj u 1 . Minsky na slican naCin kritikuj e ovaj rad u clanku napisanom u vreme ka
da se I . f aza priшica:la kraj u :
Metodi koji s u sasvim dobro delovali kod lakih proЬlema, nisu se ravnomerno prosirili i па one teske. Dalj i се naprei da otkuca beleske slicno sekretarici nekog ureda. Ocekuje se da се ureaaj Ьiti gotov do j eseni (sic) . Frank RosenЬ!att , direktor za istrazivanje kognitivnih sistema sa Kornel univerziteta, rekao је da се masina Ьiti najveCi uredaj ,koji misli ' do danas izgraaen . RosenЬ!att је ovo izjavio na skuptt povodom masina koje ttce, u lnstituttt za tehnologijtt na Severo zapadпom univerzitetu. " U svojoj matematickoj stttdij i , Perceptroнs (Cambridge , Massachu setts: М. 1. Т. Press, 1969) , Minsky i Papert su doS!i do manje optimisticke procene rada na perceptrontt: " Perceptroni su dobili sirok pttЬ!icitet kao masine za ,raspoznavanje oblika ' ili masine koje uce i о njima kao takvi ma Ьilo ј е diskusije u velikom broju knjiga, Clanaka u casopisima, i opseznim ,izvestaj ima ' . Veliki deo о,·љ spisa . . . bez ikakYe је naucne пedпosti . . . (str. 4.) " RosenЬ!attove sheme su se brzo ukorenile, i uskoro ј е nastalo oko stotinak grupa , velikih i malih, koje su eksperimentisale sa modelom ili kao ,masinom koja uCi ' ili tt vidu ,adaptiYnih' ili ,samoorganizujucih' mre za ili sistema ,automatske kontrole.' Rezultati ovih stotinak projekata i eksperimenata u opstem smislu su Ьili nezadovoljavaj uCi , а objasnjenja nelogicna . Masine oЬicno sasvim dobro rade na veoma prostim proЬ!e mima , ali dolazi do pogorsanja опdа kada im se dodele tezi zadaci " (str. 9 ) . U svetlosti ovih prakticnih teskoca i teorij skih ogranicenja koje Minsky i Papert demonstriraju, entuzijazam u pogledu buducnosti per ceptrona izvrsna ј е ilustracija greske na prvom koraku. (Vidi Ьelesku 84 , gore .) ТipiCna za ovu pogresnu ekstrapolaciju jeste Tofflerova tvrdnja (Future Shock, str. 186) da " Eksperimenti . . . Franka RosenЬ!atta i ostalih , demonstriraj u kako masine mogu da uce na svoj im greskama, da poboljsava ju svoje performanse, i da u nekim ogranicenim vrstama ucenja preticu studente . " Toffler ne pruza nikakvu indikacij u о ozЬilj nosti ovih ogra niCenj a. З . Minsky. Semantic Ј nformatioн Processiнg, str. 7. 4 . ! Ь id . , str. 8.
sTA RAё:UNARI NE MOGU
95
dak traziti da se ostvare nove idej e, jer su se ispreCili neki veoma >temelj ni proЫemi na nasem neposrednom putu.5
Tako Minsky tиmaCi stagnacij и kој и smo иocili. I stovremeno on i nj egova grиpa na М . I . Т . pobri nиli sи se za nove idej e i nj ihovo ostvarenj e. ' Treei pristup, onaj koj i zovemo vestacka inteligencij a, pr e d s tavlj ao је pokusaj da se izgrade inteligentne masine bez ika'kvog predubedenj a da sis tem mora biti j ednos·tavan, Ьio lo5ki ili slican coveku. Oni koj i su krenuli ovim putem sш atrali su da samoorganizuj uci sistemi ne pruzaju nikakvu nadu il i da su, moZda, preuranj eni . cak i kad Ьi jednostav nast pocetnog organizovanj a preds tavlj ala kraj nj i cilj , Ьilo Ьi potreb no da se .prethodno stekne iskustvo sa inteligen tnim maiЊnaшa (zasnovaniш ako је nuЪno, na ad hoc шeha nizmima) da Ьi se eventualno mogle proj ektovati ekonomic nij e sheme.6
,
Sada cemo preCi na ovaj treci i naj novij i pri stиp , odnosno, na rezиltate о koj ima se govori и Minskyevoj knj izi Semanticka ob rada informacija, da Ьismo videli sta је stvarno ostvareno. Minsky ј е j ednom napomenиo da Ьi se и oceni prograшa iznetih и ovoj knj izi moglo da postavi pet pitanj a : 1 . Zasto s u izab rani bas ovi proЬlemi ? 2. Kako rade ovi programi ? 3 . Кој а su nj ihova ogranicenj a? 4 . sta programi stva гno postizu ? 5. Kako se mogu prosiriti na sire dome.пe nadleznosti ?
Ako, sledeCi ovaj metod, analiziramo programe koj e Minsky predstavlj a kao najbolj i rad od 1 962 . godine, pronaci cemo da za razlikи od таdа obavlj enog .pre 1 96 1 . godine, koj i је mogao da ostavi иtisak ,i
Minsky,
" " Descriptive Languages and ProЫem Solving ,
mantic lnformation Processing, str. 4 1 9 . 6. Minsky, Semantic lnformation Processing, s t r . 7-8 .
u
Se
HUBERT
96
L.
DREYFUS
dini, ostali su nereseni. Isto tako cemo ponovo kon statovati da samo nepokoleЬlj iva vera omogucava istrazivacima, kao sto је Minsky, da ovakvu situa cij u smatraju ohrabruj ucom. Pogledaj mo detaljno programe.
I. ANALIZA PROGRAMA ZA S EMANТ ICKU· OBRADU INFORМACIJA ANALIZA PROGRAMA KOJI "RAZUME ENGLESКI " BOBROWOV STUDENT -
Od pet programa za semantickи obradu informa cij a prikupljenih u Minskyevoj knj izi, STUDENT program Daniela Bobrowa ( Denij el Bobrov) za resavanj e proЬlema algebre reCi - istice se kao najиspesnij i. То је, kaze nam Minsky, " demonstra cij a par excellence moCi иpotrebe znacenj a za re savanje lingvistickih proЬlema. " 7 Zaista, Minsky veliki deo svog clanka и casopisи Scientific Ameri can posvecuj e Bobrowom programи i ide toliko da leko da kaze kako "program razиme engleski. " 8 Posto se ovaj prograш predstavlj a kao najbo lj i, pocecemo s nj egovom analizom i to detaljno и odnosи na pet pitanj a koj e ј е sиgerisao Minsky. -
Prvo : Zasto је izab ran bas ovaj proЬlem ? Sam nam B obrow kaze : U konstruisanju sistema za pitanj a i odg ovore mnogi pro Ьlemi se znatno uproste ako se ogranici konteks t proЬiema.1
Sem toga: 7 . I b l d . , str . 5 . 8 . Minsky, "Artificial Iпtelligence " , Scientific American, Vol . 215, No. 3 (septembar 1966) , str. 257 . 9. Daniel G. Bobrow, " Natural Language Input for а Computer ProЬ!em Solving System " , u Semantic lnformation Processing, str. 135.
sTA RAcUNARI NE MOGU
97
Postoj i n eko l i ko razloga zasto smo izabrali konteks t alge. bars kih proЬlema reci u k oj i m a treba da se razvij aju tehni ke koj e Ьi ospo�юblle racunarski sistem za resavanj e pro Ьlema za k oj i bi mogao da p rimi ulaz izrafen prirodnim j e zikom. Prvo, znamo dobar tip strukture podataka u kome mozemo .da primetimo info rm acij e potrebne za odgovore na pita nj a u ovom kontekst.u, naime, algebarske j ednacine .10
Vazno је zapaziti da ј е proЬlem Ьiо izabran zato sto ga је restriktivni kontekst cinio laksim. Puni zna caj ove restrikcij e Ьiсе nam j asan tek kada odgovori mo na п aredna pitanj a.
Kako radi program ? Program j ednostavno rastavlj a recenice pro Ьlemske price u j edinice na osnovu nagovestaj a kao sto su reCi "puta " , " od " , "j ednako " , itd; izj ednacava ove recenicke delove sa х i у; i pokusava da postavi simultane j ednacine. Ako ove j ednacine ne mogu da se rese, p ozivaju se u pomoc dalj a pravila za rastav lj anje recenica u druge j edinice i pokusava se iznova. Cela shema deluj e samo zato sto postoj i odredeno ogranicenj e, tkoj e nij e prisru1шo u cr-az,umervanjru oЬic nog razgovora, da delovi recen ice, kada se predstave p omocu promenlj ivih, moraju da saCine resive jedna cine. Као sto kaze Minsky: " . . . . neke moguce sin· taksicke dvosmislenosti na ulazu razresavaj u se na osnovu algebarske konzistentпosti . . . " 11 Izbor algebarskih proЬlema ima j os ј еdпо pre imucstvo : Dvosmislenosti ne n a s t aj u .u prirodnom j eziku samo zbog raznolikosti struktural nog grupisanj a re6i, vec i s to tako, �bog raznolikosti znacenj a koj a se mogu pripi s ati s vakoj p o j ed inacnoj reCi. U programu STUDENT j ak o semanticko ogranicenj e (da recenice izrazavaju algebarske relacij e iz m edu oznacenih entiteta) manj e ili vise drzi sit u acij u pod kontrolom.'2 10. !Ьid. , str. 137. 11. Minsky, Semantic lnf01·mation Processing, str. 18. 12. ! Ь i d. . str. 20.
H U B ERT
98 Која
su
L.
DREYFUS
og ranicenja programa ?
Preimиcstvo koriscenj a algebarskih ogranicenj a isto ј е tako ozЬiljno ogranicenj e i za opstost progra ma, j er j edno takvo " strogo ogranicenj e " eliminise bas onaj aspekt prirodnog j ezika, odnosno nj egovи dvosmislenost koj a masinskи obradи prirodnog j ezi ka Cini teskom, а moZda i nemogиcom. Takav prog ram је toliko daleko od semantickog razиmevanj a da, kao sto priznaj e B obrow " . . . fraza ,nebroj eno риtа sam iSao и Ъioskop ', koj a Ьi trebalo da se inter pretira kao promenlj iv niz, pogresno се Ьiti inter pretirana kao proizvod dve promenlj ive ,nebrojeno' i ,isao sam и Ьioskop', zato sto se ,риtа' иvek иzima kao operator. " tз
Dakle, sta se po stiglo ? Bobrow ј е prilicno oprezan. Mada nj egova teza ima donekle obmanjиjиci naslov " Prirodni j ezik kao иlaz za racиnarski program za resavanj e proЬlema " , Bobrow od pocetka j asno kaze da program "prihva ta kao ula:z j edan udoban aii ogranicen podniz englesk o g jezika. "14 On dodaj e : diskusiji upotrebi6u fraze kao sto ј е "racunar razume engleski." U svim takvim ·slucaj evima "engleski" је upravo ogram,iCenii podniz engleskog j ezika koji se do zvolj ava kao ulaz za racunarski program о kome se disku tuje.15 u narednoj
Ovo ј е dovolj no neposredno i delиj e kao divan pokи saj da se nista vise ne trazi od onog sto ј е opravdarю ograni,cen1m i:zJborom materij ala. U tо1ю rada Bob row cak j asno kaze da " program STUDENT sve rcci 13 . Bobrow, ор. cit . , str. 183 . 1 4 . Daniel Bobrow, "Natural Language lnput for Solving Program", MAC-TR-L, М . l. Т., apstrakt teze, 1 5 . Bobrow, " Natural Language lnput for а Sol\•ing Program " , и Semantic Information Processing,
а Computer ProЬlem str. 3. (Мој kurziv.) Computer ProЬiem str. 135.
99
sTA RAcUNARI NE MOGU
smatra za simbole i radi sa onoliko znanj a о znace njи reci koliko је to kompatiЬilno sa cilj em pruпala zenj a nekog resenj a konkretnog proЬlemao " 16 Drиgim reCima, ovaj program ovaplocиj e mini mиm semantickog razиmevanj ao Bobrow је ponosan sto moze da doЬij e toliko mnogo za tako malo : " U sistemи STПDENT semaлticki model ј е zasnovan na јеdпој relaciji ( j ednakosti ) i pet osnovnih arit metickih 1fиnkcij ao " 1 7 Bobrow ј е podjednak o oprezan и pridavanj и naroCitog zласелј а terminи " razиme " o Za svrhe ovog izvestaj a u:svoj io sаш sledeeи operativnи defi nicijи "ra:юmevanj a"o Racиnar razume j edan podniz engles kog j ezi:ka ako prihvata иlazne recenice koj e sи Clanovi ovog podniza i odgovara na pitanj a zasnovana na informa cij ama sadrzanim и иiаzио Sistem STUDENT razи.me en gleski j ezik и tom smislиo18*
Bobrow obazrivo zaklj ucиj e : "Mislim da smo dal eko od pisanj a programa koj i moze da razиme и potpи nosti engleski j ezik, ра cak пi njegov veCi deo. Ipak, и okvirи svog иskog polj a sposobnosti STUDENT ј е pokazao kako Ьi mogle d a s e izgrade masine koje ,razиmejи' "19 Ра ipak, Minsky и svom clankи iz Scientific American kaze da " STUDENT razиme engleskio " Sta se dogodilo ? Кlјис оЬј аsлј елј а za сеlи stvar рrиzај и Bobro wovi лavodлici kod reci " razиmevaлj e " o Ako se pri setimo da " razиme " j edлostavлo zлaci " odgovoriti ла pitaлj a ru ogra•nicenom pocLnizи eлgl esikog j ezik a podvrgлиtog algebarskim ogranicenj ima " , олdа се то se, isto tako, prisetiti da sи reCi pod navodлiciо
о
о
о
160 Ibld . , str. 144 . 1 7 . Ibld . , s t r . 191 . 1 8 . Ibld o , str. 135 . U smislu termina ".razumeti" i "engleski " koje ј е Bobrow koristio , masina koj a nista dшgo ne radi nego , kad јој se ka.Ze, "Vi ste na redu " , odgovara na pitanje "Jeste li vi па re du ? " sa "Da" , trebalo Ьi da " razume engleski . " 1 9 . ! Ь id . , str. 194.
1 00
HUBERT L. DREYFUS
ma ipak tacne, iako nemaj u nista zaj ednicko s onim sto normalno znaCi ljudsko razumevanj e. Medutim, covek tesko moze da se odupre utisku da, ako BoЪ row koristi " razume " umesto " oЪraduj e " , onda to mora da ј е tako zato Sto nj egov program ima nesto zaj ednicko s lj udskim razumevanj em . Minsky se koristi ovom dvosmislenoscu u svom retorickom clanku jednostavno izostavivsi navodnike. Tako Minsky stvara novu zaЪunu iznoseCi iz nenadujuce tvrdnj e о " ogromnom ,potencij alu uce nj a' " BoЪrowog programa: Posmatrajmo kvaШativni efekat kod i se opaza и kasnij em ponasanju Bobrowog STUDENTA, kada mu se kaze da ј е "udaljenos t jednaka b rzini puta vreme!" Samo to j edno iskustvo шu omogucava da barata novim velikim podruc jern "srednj oskolske algebre" - fizi6kim proЬlemima mesto ·brzina-vreme. Vazno је izbec i naviku . . . koncentrisanj a samo na ovu vrstu "ucenj a", koje se j avlj a kao laga.no-po bolj sanje.,proisticuci-iliz-do-beSJvesti.,dugog-ponavLj anja is!lюs tva! Bobrowov program nema nikakav oprezni statisticki uredaj kome nesto stalno mora da se ponavlj a, stoga ј е nj egovo ucenje suvise bnilj antno d a Ьi se talkvim i nazvalo.20
Lako ј е pokazati da ono sto је masina postigla nikako ne moze da se nazove " razumevanj em " . Ma s.imi ј е zai1sta ·d ata nova jednaCina, ali опа nјн пе razume kao formulu. Sto znaCi, program moze sada da utisne neku udalj enost, :neku Ъrzinu i neko vreme u jednacinu d = rt; ali, da on niSta ne razume j asno је iz Cinj enice sto ovu j ednaCinu ne moze da upotre Ъi dva puta и jednom proЪlemu, posto ne zna kako da odredi koj e veliCine treЪa upotreblti и jednacini. Као sto BoЪrow priznaj e : " ista fraza uvek mora da se upotrebl za predstavlj anj e iste promenlj ive u ne kom problemu. "21 Nije se ostvarilo nikakvo ucenje. Kada ј е j ednom иklonio navodnike s roci " razu mevanj e " i interpretirao :navodnike oko reci " uce20.
Minsky, Semantic lnformation Processing, str. 1 4 .
21.
Bobrow,
ор.
cit . ,
и
Semantic Information Processing, str . 192.
sTA RAcUNARI NE MOGU,
101
nje " , tako d a ona znaci nadlj udsko ucenj e, Minsky slobodno moze da se upusti u uobicajeni metez spekulacije. Da Ьi se program Ьitno pobolj sao, trebalo Ьi da poseduje bar rudimentarno razumevanj e svog sopstvenog procesa resavanj a proЬlema i neku sposobnost da raspozna pobolj sanj e kada ga pronade. Ne postoj i nij edan inherentni raz log zbog cega ovo ne Ьi bilo moguce za masinu. Ako ј ој se da model -sopstvenog delovanj a, ona Ьi mogla da koristi svoju moe resavanj a proЬlema za rad na proЬlemu sopstve nog usavrsavanj a . . . Kad j ednom shematizuj emo programe s istinskom sposoЬnoscu , s opstvenog usavrsavanj a otpocece rapidni evo lutivni proces. Posto masina нj edno usavrsava i 'sebe i svoj model, pocecemo da uocavamo sve fenomene asocirane s terminima "svest " , "intuicij a" i "inteligencij a". Tesko ј е reei koliko s m o Ьlizu ovom pragн, ali k a d se j ednom preko raci, sve t nece Ьiti isti. 22
Nij e toliko tesko reci koliko smo Ьlizu tom pragu, koliko Ьi Minsky voleo da veruj emo da jesmo . Posto nam је uspeh Bobrowog programa navodno pruzio zametke razumevanj a i ucenj a u koj e se MЪnsky pol\.10dava, mi treЪa sашо da rupitamo : do kog stepena mogu da se prosire i generalizuju Bobrowove tehnike ? Ovo nas odvodi petom pitanj u : Kako moze pro gram о kome је rec da se prosiri па siri domen sposobnosti? Ovde cak i Bobrow rasipa u vetar svoj u obazri vost - uprkos svoj oj ranij oj opaski da ј е semantic ki model zasnovaп па j ednoj relacij i ( j edпakosti ) ; sto znaci, da samo postavlj a i resava j ednaCiпe tamo gde moze da upotreЬi algebarska ograпiceпj a - i tvrdi da пj egova " semaпticka teorij a о razgovoru moze da se koristi kao osnova za mпog o opstij i sis tem j ezicke obrade. "23 I Bobrow zakljucuj e apstrakt svoj e teze sa sada poznatom greskom prve faze : " Sis tem STUDENT је prvi korak ka komuпiciranju sa 22. Minsky, , .Artificial Intelligence ' " , str. 260 , citiгano 23 .
Bobrow , Semantic lnformation Processi11g, str. 194.
u
belesci 14
1 02
H U B ERT
L.
DREYJ'US
racиnarima na prirodnom j ezikи. Dalj i rad na pred lozenoj semantickoj teorij i trebalo Ьi da rezиltиj e и mnogo slozenij im sistemima. " 24 Pet godina је pros1o otikako је Botbrow ј,:шеkао оvи tvrdnjи а da nij e iskrsla nij edna slozenij a se manticka teorij a. Tesko је razиmeti zasto Bobrow i Minsky misle da ј е takva generalizacij a moguca иprkos specificnim restrikcij ama nиznim za fиnkci onisanj e programa. Mislim da nista ne moze da op ravda, ра cak ni da obj asni nj ihov optimizam и po gledи ovog ogranicenog i ad hoc pristиpa. Nj ihov o psti optiшizam, prema kome neki takav racиnar ski pristиp ipak mora da delиj e, vidi se da sledi iz fиndamentalne metafizicke pretpostavke о p rirodi j ezika i ljиdskog inteligentnog ponasanj a; naime, da se svako иredeno ponasanj e ljиdi и principи mo ze formalizovati i obraditi ротоси digitalnih racи nara (tVidi PoglaV'lj e 5 ) . Ovo vo.di Bob.rowa i Mins kyog do toga da se otresaj и svih tekиcih teskoca kao tehnoloskih ogranicenj a, nametnиtih, na primer, ogranicenim kapaoitetim a s adasnjih masinskih me morij a.25* Da nij e Ьilo takve pretpostavke, B obrowov ograniceni uSipeh, koji је MiПJsky юaj avio kao najper spektivnij i, Ьiо Ьi shvacen kao trik, koji nista ne go vori ni и prilog niti protiv mogиcnosti masinskog razищevanj a, а Cinj enica da је ovo najbolj e sto Ьi inteligentna osoba kao sto је Bobrow mogla da uci ni, dovela Ьi do razocarenj a и pogledu mogш)nosti da se ika·d dosti,gne prag ·sops tvenog usav.rsavanj a masiпa. 24.
ВоЬго\V, Natш·al Language lnput, stг. 3 ,
c itirano
u belesci 14
gore . 25 . U svom clanku u casopisu Scientific America n (str. 258) , Minsky pita: " Zasto programi nisu inteligentnij i ? " i odgovara " . . . sve doskora resursi su sasYim bili ograniCeni u ljudima, vremenu i raCuna rima . Nekoliko brizlj ivij ih i ozЬiljnijih pokusaj a priЬlizili su se svom cilju . . . drugi su Ьili ograniceni kapacitetom operativne memorije; ostэ:li se joS uvek sreCu sa teSkoCama programiranj a . "
STA RAcUNARI NE MOGU
1 03
EVANSOV PROGRAМ ANALOGIJE
Kroz citavu Minskyevu kolekcij u pomalj a se ista struktura : neko ad hoc resenj e ogranicenog pro Ьlema о kome se prvo izvestava s obazrivoscu, а po tom se tumaci kao prvi korak ka opstij im metodi ma. Rad ifljlozen u Mimsikyevoj knj izi Ъiо ј е zavrsen do 1 964. godine i, mada ј е od tada proteklo sedam godin a jos uvek nij e os tvarena 1nij edna od obecanih generallizaciј а. Evansov (Evans) program za pro n alaz enj e aпa logije, na primer, slozeni је program za resavanj e odredene vrste analoskih problema koj i se upotre Ьlj avaju и testiranj u i.n teligencij e ( vidi sliku 2 ) . ,
А ј е prema В kao С prema ?
А
[]Ј []Ј сl �н�н�н�l В
rr::: � :1\
Slika 2
Program obav:l j a svoj odredeni ogran.iceni za·da tak isto tako dobro kao i neki prosecan ucenik sto ј е, u'Zill emo Н u obzir �stanj e юа tom 1JOilju, prblirno impresiv;no . Sem toga, Evan.s pri12)Пaj e da ovaj uspeh kao takav ima malo v·rednosti ukoJitko priшenj ene tehnike ne mogu .da se uopste. AJi Evaюs se ne zado voljava, kao Bobrow, tv.11dnjom ,da је taikva geneтali zacija moguca. On radij e pokusava da pri kraj u svog clanka skicira koj u се formu takva generali�� cij a da doЬij e i doprinos koj i се da pruzi programi-
1 04
HUB ERT L. DREYFUS
ma za resavanj e proЬlema, kao sto је GPS ili rad na raspoznavanj u oЬlika. Na poslednj im straпicama ovog poglavlj a op1sujemo ј еdап proces "ras,poznavaпj a oЬiika" Cij e su glavne konture zasпo vane па koncepcij i opisane ANALOGIJE. Ovo је пesto amЬi cioznij e uglavnom zbog toga sto se uvodi moonij i i opstij i deskriptivпi akvir za "predmete". 2 6 GPS posmatra potpredmete datog predmeta kroz nj egovu organizaciju cilj"potcilj . Sto zпaCi, GPS izbegava posmatra пj e slozenih struktura na datom пivou, razlazuci ih и ma nje .struiOtшe povezane potcHjevima . Tako GPS niikada пе posmatra пij ednu poj ediпacnu slozeпu strukturu kao tak vu; kada se obraauj e пеkа podstrui&tura па пekom duЬijem nivou роtоИј а, опdа је опа "izvan konteksta " posto пedosta ju iпformacij e о tome kako se .dopriпosi postizaпj.u sirih cilj eva ostvarenj em ovog rpotcilj a. Newell govori о j edпom obliku ovog problema ,,nedostauka koпteksta" i пavodi ne koliko nezadovoLj avajucih pokusaj a resavanj a .tog proble ma. Mehanizam koj i smo skicirali predstavlj a ureaaj za ras pozпavanj e oblika �koj i је sposobaп da baci pogled па pro blem i t o "gloћalan", ра ipak da ima pristup punoj s truk turi. Moglo b i da se ocekuj e da takvo "globalno" vоаепје mora da spase GPS od utroska velike kolicine vremeпa koj e је sada potrebno za postavlj anj e i sleaeпj e potciljeva, koj i пе dopriпose postizaпj u cilj eva па пajvisem ili priЬliZ пo пajvisem пivou. Samo Ьi ovo Ьiо dopriпos vredaп truda. 2 7
Evans, isto tako , ima predloge za ucenj e : Izvesпo ј е d a ј е proucavaпj e ovih problema u relativпo dobro razumlj ivom ·domeпu 1jezika sa fraznom strukturom sledeCi " prirodп i korak ka razvojн pravog "geпeralizovaпog uсепј а pomocu masiпa, i preduslov је .za ,razmatranj e нсепј а u slozenij em ambij eпtн deskriptivпog j ezika. Pos to j ala bi j edna interesaпtпa mogнcпost kada Ьi se primeпio celokнpпi aparat "frazпa strнktнra + GPS" za ispravlj anj e sops tveпog s.kupa pravila traпsformaoij e , posto ta sama pravila mogн da se opisu preko frazпe struktнre.28
26. Thomas G. Evans, , .А Program for the Solution of а Class ot Geoшetric-Analogy Intelligence Test Questions " , u Semantic lnformation Processing, str. 346-347. 27. 28.
IЬid., str. 349. !Ьid. , str. 350.
STA RACUNARI NE MOGU
1 05
Evans shvata da " ovo svakako moze da se pre okrene и velikи teskocи. "29 Ро svoj prilici tako se i dogodilo posto se nista vise nije obj avilo и vezi s ovom shemom iz 1 963 . godine, kada ј е bi: l o zavrseno ovo delo, а kao sto smo videli, Newell ј е и medиvre· menи odbacio GPS , а Mиrray Eden ј е sroCio izves taj prema kome ј е raspoznavanj e oЬlika, 1 968. go dine, Ьilo vise no ikad ad h o c. Naravno, nastaj e uo Ьicaj eno pitanj e : Zasto Minsky i Evans sa takvim poverenj em iscekиj и mogиcnost da se ad hoc gene ralizиjи tehnike koj e sи se ko6stile za resenj e ovog specificnog i prilicno slozenog proЬlema analo gij e ? U Minskyevoj zасиdиј исој komparacij i Evan sovog programa sa ljиdskim resavanj em analogij e pronalazimo nagovestaj и pogledи pretpostavki koj e podrzavaj и ovo poverenj e. Uprkos onima koj i se s njim ne slazи da VI nije zainteresovana za kognitiv nи simиlacijи, Minsky nиdi sledecи " mentalistickи" deskripcijи Evansovog programa. Da bi se obj asnio duh ovog rada, najbolj e ј е opisati prog ram u merJJtaИsФiCkoj formi. Kada је dat JJJi,z ft�ra, onda se konstruise niz hipoteza ili teorij a, na sledeCi nacin : 1 . Zasnovani na deskripcij ama D ( A )
i D ( B ) fiigura
А i В ( vidi sliku 2 ) postoje mnogi naCini na koj e D ( A ) moze
da se transformi<se u D ( В ) ; izaberi ј edan od ovih naeina. 2. I sto tako, postoj e mnogi nacini na koj e delovi А mogu da se postave и korespondenciju sa delovima С: svaka takva korespondencij a sugerise jedan odnos, kao sto ј е onaj predlozen и ( 1 ) , ali koj i se sada odnosi na figuru С i neke druge figиre. 3. Malo је verovatno da се se bilo koj i od odnosa pro nadenih u ( 2 ) moci savrseno da primeni na bilo koj u odgo vor-figuru. ( Ako bas neki i moze da <S e primeni, onda се to Ьiti odgovor programa.) Za svaku odgovor-figuru "oslaЬi", odnosno, generalizuj svaki odnos upravo onoliko koliko ј е dovolj no d a se moze primeniti n a figuru. 4. Na kraj u, program odmerava koliko је trebalo da se oslaЬi poj edini odnos . On Ьira onaj odnos
! Ь i cl .
HUBERT L. DREYFUS
1 06
l;z;borom one hipoteze koj a sobom povlaci naj manj e sl ablj e nj e originalne А�В transformacione hipoteze, pro gram izdvaj a ono obj asnjenje koj e sadrzi n aj vis e informaci j a zajedniCkih za оЬе r el acij e 4В i C�D . U fazama ( 1 ) , ( 2 ) , ( 3 ) , ( 4 ) , detalj i pravila s elekc ij e svode se, и stva ri na Evansovи teorijи о ljudskom ponasanjи и takvim situacija ma. Siguran sam da је nesto obиhvaceno od ovog opsteg karaktera и Ьilo kojoj vrsti sиdenja ро analogiji.30 "
"
,
Ovo " nesto " ј е j asnij e pos tavlj eno u Minskye vom clanku, u casopisu Scientific American. Tamo on kaze : " Siguran sam da su pravila ili procedure istog opsteg karaktera obuhvacene u bilo koj oj vrsti analoskog sudenj a. " 31 Ovo је ona ista pretpostavka, koj a, kao sto smo primetili, obrazuj e osnovu za Ne wellov i Simonov rad u KS. U stvari, Evans preuzi ma citat od Newella, da Ьi opisao sadrzanu procedu ru resavanj a proЬlema: "Svi ovi programi slicni sи ро pr i r o di . Za svaki p rogram ponaosob zadatak је d ovolj no tezak da bi nam dozvolio da tvrdimo kako programi resavaju probleme, а ne d a samo je dn os tavno iz r az avaj и p oj ed ine faze procedиre za resava nj e kоји је izumeo programer. Svi programi operi sи na formalizovanim zadacima koj i nisи n es truk tи irani, mada sи teski . Svi programi koriste isti konceptиaln i p ristup : oni interpretiraj и problem kao komblnatorni s t o podrazи meva otk riv anj e pravog sleda operacij a iz niza mogиcih sek v enci . SvCIIk i prog r am generira neko stablo m ogиcnosti da Ьi se postepeno istra:Zile mogиce sekvence. Skиp svih s<'k venci ј е prevelik da Ьi mogao da se generira i istrazuje in to to, tako da se razliCiti mehanizmi, nazvani heиristikama, иpotreblj avaju kako bi s e оЬiш mogиcnosti sveo na skup s koj i m moze da se manipиlise и okvirи raspolozivih mo gиcnosti za obradи. " .
,
Evans potom zakljucuj e : P r og r am za geometrij skи analogij и, isto tako, odgovara ovom opisи. Nwj krace receno, ako је dat pr oblem ovog t ip a program koristi razne heиristike za izdvajanje nekog " ko rek tnog" pravila ( и razloznom vremenи ) iz neke veoma si roke klase mogucih pravila.з2
,
30. Minsky, Semantic Information Processing, str. 16. (Мој kurziv.) 3 1 . Minsky, "Artificial Jn telligence ", str. 250 . (Мој kuгziv .) 32. Evans , о р . cit. , str. 280 . (Мој kurzi\•.)
sTA RAё:UNARI NE MOGU
1 07
Istina ј е da, ako Ьi ljudi resavali proЬleme ana logije na ovaj naCin, onda Ьi trebalo s razlogom ocekivati da се s e pobolj sati i generalizovati Evan sov prograш, posto је izvesno da ljudi prevazilaze sadasnj e sposoЪnosti masina . Ali , kao i u slucaj u GPS, ne postoj i nikakvo svedocanstvo da ljudi po stupaj u na takav naCin, а deskriptivno, psiholosko svedoeanstvo navodi na sugestiju da oni to ne Cine. Rudolph Arnheim ( Rudolf Arnhaj m ) , profesor psihologij e sa Harvardskog univerziteta, razmatraj u Ci Evansov rad, opisao ј е nacin na koj i lj adi prilaze istoj vrsti proЬlema. Vredno је u celini navesti nj e gov opis : sta se desava kada se neka osoba suoci sa slikom kao sto ј е sli:ka ( 2 ) ? Reakcija се ·donekle varirati od individue do individue sve dok neki poseban konteks t ne izazove koncen traciju na specifiena strt.l'kturalna svoj stva. Medutim, нzi majuci sve u obzir, posmatrac се ро svoj prilici zapaziti vertikalno uredenje i1i grupisanj e, sacinj eno od dve j edini. се, od kojih је gornj a veca i slozenij a nego s to је to donj a; on се, isto tako, verovatno primetiti razliku u oЬliku. Dru gim reCima, on се opaziti kvalitativne karaJkteristike raz mes•taj a, relativne velicine, oЬlik ; s druge strane, on verovat no nece zapaziti mnoga metri6ka svoj s tva od koj ih mora da krene ra6unarsko citanje oЬlika , kao sto su apsolutna veli Cina i razne duZine i udalj enosti pomoeu koj ih је konstrui sana pojedina figura. Ako neko zatrazi od posmatraca da precrtaju takvu figuru, nj ihovi crtezi се pokazati koncentra ciju na topoloske karakterisHke, а zapostavlj anj e specific nih mera. ProЬlem sparivanj a А i В za posmatraca moze da se pretvori u bogat i uzbudlj iv dozivlj aj . Mobla се on najpre uoeiti prolazne, nedokucive slicnosti izmedu u osnovi raz licitih struktura. Uopstena figura, sacinj ena spaj anj em dve figure, moZda се izgledati nepostoj ana, nepojmlj iva, iracio nalna. Postoje dva vertikalna aranzmana koj i se komЬinuju и neku vrstu simetrij e; ali, ove dve kolone presecaj u i prozimaju dij agonalne relacij e izmedu dva " ispunjena" veli ka kruga i dva manj a neispunj ena obli'k a. Razlicite struktи ralne odlike ne saЬiraj и se и jedins tvenи, postoj anu ,ј ra zumljivu celinu. lpak , posmatrac odj ednom moze da se iz nenadi jednostavnom pravougaonom aranzmanи od cetiri manj e figure : dva j ednaka krиg a na vrhu, dva j ednaka
1 08
HUBERT L. DREYFUS
kvadrata и dnи . Cim ova grиpa pos tane dominantna tema ili stnrktиrni kostиr celiпe, ostatak - dva velika kruga povezиj e osnovnи s t rиktиrи kao sekundaгno, dij agonalno doterivanj e. Utvrdena је s t rukturna hij erarhij a. S a d a је dvo. struka figura pos toj ana, pregledna, razumlj iva i zb o g svega toga gotova za por eden:j e s os.ta1im blgurama. Odigrao se p rvi cin resavanj a p roЬlema. Ako se posmatrac okrene ka figиri С, nj egovo gledanj e na ovaj novi oЬlik odre.deno је od s amog pocetka nj egovim prethodniш Ъ avlj enj e m figurama А i В. Posmatrana s gle dista А, figura С o tkriva slicnu veгtikalnu s trukturu, koj a se razlikuj e od А ugl avn om zbog sekundarnog kontrasta oЬlika. Fam ilij arna slicnost ј е velika, а re l aci j a lako nastaj e. Ali, ako se s ada С spari sa D1, s licnost izgleda preterana, а s imetrij a suvise kompletna. Nasuprot ovome, poredenj e sa D2 nиdi s asvim malи 'slicnost . D se odmah prepoznaj e kao 3 korektni paгtner, odnosno, cetvrti element analogij e, ako је ranij e ispravno bila shvacena relacija izmedи А i В. Ova epizoda о perceptivпom resavanj и ргоЬlеmа po sedиj e sve aspekte ispravпog mislj enj a : izazov, prodиktiv nи koпfuziju, нpиt:stva koj a оЬееаvај и, delimicпa reseпj a, kontradi:kcij e koj e zЉипј .uји , treпutпu p oj avu postoj aпog re seпj a ci j a је adekvatnos t oCigledпa, s trukturalпe promene do koj i h se do l az i роmоси mепј апј а totalпih sitиaoij a , sH cпost otkrivenи medи razlicitim s truJktиrama . То је, и ma lo m e, иzbudlj iv dozivlj aj dos toj an s tvoreпj a obdareпog umom ; а kada se proпade reseпj e� пastupa оsесапј е opиs te nosti, zadovolj s tva i odmora. Za racиnar пista od svega ovog nij e istina, ne zbo g toga sto је оп bez sves ti , vec zbog toga sto оп postиpa па fипda meпtal пo drukcij i пасiп. sokiraпi smo kada doznaje mo, kako је и пameri da роmоси masiпe re si proЬl e m aпa log i j e, eksperimeпtator " morao da razvij e j edan od naj s lo zenijih programa kaj i је ikad пapis an" . Za паs p roЬi e m пiј е tezak ; оп ј е d o st иpaп mozgu nekog mladog s tudenta. Raz lika пastaj e zbog toga sto zadatak iziskuj e гukova пj e to. poloskim relacij ama , koj e zahtevaju zaпemarivanj e Cisto mt;trickih rel aci j a. Mozak ј е podesen bas za takve topograf ske oЬl ike, zato sto nas oni infoгmisu о t ipicn om karak!terи s tvari, а ne о nj ihovim poseb n im merama.33
Као i u slucaj u saha, proizlazi da је globalno perceptivno grupisanj e prethodni uslov za prebro j avanj e definisano pravilima - j edinu vrstu proce33. Ru dolf Arnheim, " Intelligence Simlllated " , Midн•ay, University of Chicago (j un 1967) , str. 85-87 .
STA RAёUNARI NE MOGU
1 09
dure koj a ј е pristиpacna masini. Као sto Arnheim kaze, " Topologij a nij e otkrivena ротоси aritmetic kih, vec ротоси perceptivnih sposobnosti mozga, na koj e se i oslanj a. "з4 Ocigledno је da Minsky i Evans misle da ljиdi resavajи analogij e primenom pravila transformacij e, а tи sи perspektive za VI samo onda ohrabrиjиce ako ljиdi ovako роstирај и. Samo to znaci vrteti se и ,krugu, ,UJkoliiko neko svoj optimi:zam zaэn1va na hirpotezi ikoj a se, s d:I1l1ge ,strane, j ediпo oslanj a na cmj eniou da се, ako ј е hirpotetza bbla istiпita, onda i optimizam Ъiti opraмdan.
QUILLIANOV PROGRAM SEMANТi cKOG PAMC:ENJA
Poslednj i program koj i cemo razmatrati iz vre mena П faze, Ross Qиillianov ( Ros Kvilij an ) prog ram semanticlюg p amcenj a, najinteresantniji је pos to је naj opstij i ; to је i naj iskrenij i program, j er nj egov aиtor ( radeCi pod rukovodstvom Simona, а ne Minskyog ) nij e dao nikakva svecana obecanj a ili tvrdenj a.35* Ovaj program potvrdиje opstи heи ristikи evalиacije koj a је vec ocevidna u Samиelovoj skromnosti i иsреhи, kao i и Simonovim i Gelern terovim tvrdnj ama i neиspesima, naime, da је vred nost programa cesto inverzno proporcionalna pro gramerovim obecanj ima i j avnim i.stиpanj ima. Quilliaп se, kao i Bobrow, interesuje za simиlira nj e razиmevanj a prirodnog j ezika; a1i, паsирго t Bob rowи i Minskyom, on иосаvа da ovaj proЬlem ne moze da se tretira ротоси resenj a ad hoc. Na prvom mestu, ne verujemo da teorij e performanse ili racunarski modeli mogu da ignorisu ili izbace semantiku 34.
IЬid.
Za razliJш od Minskyog, ne Ьi se reklo da Simon, iako jedan od vernika, trafi od svojih studenata doktoranata da javno vffi'llj u. 35.
HUBERT L. DREYFUS
1 10
kao Sto је to slиcaj sa vecinom dosadasnj ih programa za obradи j ezika, ра da se i dalj e nadaj.u uspehи . Bez obzira da l i је program namenj en rasclanj avanjи recenica, prevo denjи j ezika ili davanjи odgovora na p1tanj a prirodnog j ezi ka, ako ne иzima и obzir semanticke Cinj enice ne veruj em da tarkav program ima sansи da se priЬliZi nivoи lj иdske sposobnosti.з 6
Posto ј е dao pregled ci:�lokupnog rada na tom polju, uklj ucuj uCi i rad Bobrowa, Quillian pri mecuj e : Programi kao sto ј е Bobrowov, Ьili s и sposobni d a postave jednacine koj e odgovaraj и izvesnim algebarskim proЬlemi " ma reci, роmоси skoro potpиne " sintaksicke procedure . . . Medиtim, pri svakom роkиsаји da se prosiri oЬim j ezika, nastaj e nиznost иnosenj a sve veceg broj a semantickih cinjenica.37
Quillian zaklj ucuje da и prviш programima simиlacij e nije se raspravlj alo о pro Ьlemima koji se odnose na sadrzaj neke opste, perшanentn.e memorli,j e, 's1iene covekovoj , kao ni na fomrnat i organizaciju ovakve .memorij e . . . . Dalj i napredak и simиliranj и resavanj a proЬlema, igranju igara i prevodenjи j ezika, sigurno се zahtevati pro grame koj i se razvij ajи i vrse interakcijи sa velikim memo rij ama.38
Quillian potom predlaze j edan slozeni heuristi cki program za memorisanj e i trazenj e znacenj a re Ci i "svega onog sto se moze iskazati j ezikom , opazi ti percepcij om, ili na drugi naCin saznati i upamti " ti 39 u ,,ogromnoj uzaj amno povezanoj mrezi.''40 Quillian predlaze ovaј program kao " razumno gle diste о tome kako se semanticka informacij a orga36.
Ro s s
Qиillian,
P1·ocessing, str. 25 1 .
" " Semantic Memory , и
Semantic
Information
37. Ross Quillian , Semantic Memory, Bolt, Baranek i Newman, Inc . , paper AFCRL-66-,189 (octobar 1966) , str. 54. (Izostavljeno и Мinskye. voj sazetoj verzij i teze.) 38. Qиillian, "Semantic Memory , " и Semantic lnformation Proces· sing, s tr. 219-220. 39. IЬid . , str. 22 1 . 40 . !Ьid., str. 222 .
�ТА RAcUNARI NE MOGU
111
" nizuj e u okviru memorij e neke licnosti. 41 On ne daje nikakav argument koj im Ъi pokazao da је to razuman program , sem sto Ъi to Ъiо razuman mo del za racunar ukoliko Ьi on memorisao semantic ke informacij e . Lj ud.i zaista ne osecaju da prolaze kroz Ьilo kakav slozeni proces pamcenj a i izvlace nj a informacij a koj i ocrtava Quillian, ali to njega ne uznemirava ј ег on, kao i nj egov uCitelj Simon, uvek u slicnoj nevolj i moze da kaze kako se ovi pro cesi ipak nesvesno odvij aj u : Iako proces desifrovanj a, n arav no , nij e identican s a prikri venom ob r a do m od k o j e se sastoj i r azumevanj e i·stog teksta и toku n or malnog citanj a , on је . . . na neki n ac in n jegov a usporena i otvorena ve rzij a .42
Nema sumnj e da se takva nesvesna obrada zais ta obavlj a i da је, stavise, takva obrada podvrgnuta heuristickim pravilima. Videli smo kako u slucaj e vima sahovske igre i resavanj a analogij e krucij alnu ulogu igra gestalt-grupisanj e, sto moze da se desi i u ovom slucaj u. Reklo Ьi se da ј е Quillian ipak nasle clio Nevvellovu i Simonovu nesпmnj ivu pretpo stay ku, da ljudi rade na osnovu heuristickih programa. Za sv ak o g ko bi hteo da obj asni " razumevanj e " centra1ni proЬlem su he uri sticki metodi pomocu koj ih s e odaЬira j ed no odredeno s hvatan j e t e kst a , bas kao sto su heuristicki me tod i , p omocu koj ih se od aЬ i ra odredeni potez izmedu svih mogucih, centralni proЬ!em za svakog k o Ьi hteo da obj asnj ava i gran j e saha.43
U okvirima ove pretpostavke Quillian mora da podrazumeva da zadatak programa obuhvata rad od delova prema celinama. Kada neko odaЬ i r a zadataik koji се dzv,rs�ti pom ocu шodelsike me mor ij e , on prvo misli na mo guc nost razum ev anj a перо. znatih recenica. Izgleda razumno .pretpostaviti da ljud i nuz no mo r aj u da raz umeju nove reeenice izvlaceCi iz memorij e 4 1 . Ibld. , str. 2 1 6 . 42 . Ibld. , str. 147 . 43 . Quillian , Semantic Memory, s t r . 1 1 3 , citirano
и
belesci 3 7 gore .
HUBERT
1 12
L.
DREYFUS
иpamcene informacij e о znacenj и izolovanih reCi i fraza, zatim kombinиj иci i moZda menj aj иCi ova иpamcena zna cenj a reci da Ьi izgradili znacenj a recenica. Prema .tome, trebalo Ьi prihvatiti j edan model иpamcenog semantickog znanj a i formиlisati pravila za komblnovanj e роmоси koj ih Ьi se opisalo na koj i se nacin grade znacenj a recenica od иpamcenih znacenj a reci.44
Qиillian, ist o tako, polaze velike nade sistem :
и
svoj
Ро svemи sиdeci cini mi se mogиCim da, ako Ьi neko mogao adekvatno da kodira i unese и memorij и racиnara samo nekoliko znacenj a reci i da formalizиj e prakticno иpotreb ljiv skиp pravila za komblnovanj e, kao program za racиnar, taj bi onda mogao da иnese и memorij и raeunara сео svoj spektar kodiranih znacenj a re.Ci na taj nacin Мо Ьi racиnar sam "razumeo" nj egove recenice kao definicij e ostalih poj e cblnacnih reti. То znaci, kad god ·bi neka nova, jos nekodira na rec Ьila definisana роmоси recenice и kojoj se koriste samo one reci cij a sи znacenj a vec kodirana, onda Ьi opis znacenj a ove recenice, koj i Ьi masina mogla da izgradi koristeCi svoj e prethodno znanj e zajedno s pravilima komЬi novanj a, Ьiо pravi prikaz koj i Ьi trebalo doda ti njegovoj memorij i kao znacenje nove reei.45
Ali sa iskrenoscи retkom и literaturi, Qиillian izvestava, isto tako, о svoj im razocarenj ima : Na nesrecи, dve godine rada na ovom proЬlemи navode na zakljиcak da ј е zadatak suvise teza'k . da Ьi mogao da se obavi pri sadasnjem stepenи znanj a. Obrada koj a se. odvi j a и glavi neke osobe kada ona " razиme" nekи recenicu i иgradиj e njeno znacenj e и svoju memorij и, zaista ј е veoma oЬimna, а prakticno sve se obavi bez svesnog znanj a osobe.46
Velicina proЬlema, s koj im se sиocava Qиillian, postaje j asna kada primetimo da definisanj e osam stotina i pedeset reci obuhvata mnogo vise informacij a nego sto Ьi moglo da se modelиje и j ezgrи da nasnj ih racиnara . . . 47 44.
Quillian , " Semantic Memory, " u Semantic Information Process-
ing, str. 23 5 . 45. Ibld., str. 235 . 46. Ibld. , str. 235 . 47 . Ibld., str. 241 .
sTA RAC:UNARI NE MOGU
1ЈЗ
Ove teskoce navode na zaklj!Ucak da је i sam mo del - i1dej a � d a nase raztl!Ill evanj e nekog prirodnog j ez�ka ohuhvata izgradnjи s 1JrUJktuirane celine i·z og romnog Ъrој а eksplicitrйh .delova - шoida sasvirm pogresan. Qиiblianov rad p.re namece юеgо sto razre sava pitanje memori<s anj a gigantslkog ·Ъrој а cinj enica koj e rezultиjи iz analize и koj oj nema mesta za perceptivni gestalt. Ako ova strиktura podataka ras te sиvise brzo sa dodavanj em novih definicij a, onda Ьi Quillianovo delo, иmesto da Ьиdе ohrabrиjuce, predstavlj a1o reductio ad absurdum celokupnog, ra cunarski orij entisanog pristиpa. Pre nego sto zauz memo stav о tome, da li Quillianov rad pruza osnovu za optimizam, trebalo Ьi odgovoriti na osnovno pita nj e : da li Quillianova baza podataka raste linearno ili eksponencij alno sa unosenj em novih stavki ? l!ZПenadujiUce ј е da и ;pogleoo ovog k'lj ucnog pi tanj a iша mnogo nade, а malo informacij a. Quillia nov program sadrzi definicije nekih 50 do 60 reCi, а и opiSIU Qui1llianovog rada, IU lknjizi pi•sanoj 1 968. godiюe, 'iri �godine ро obj avlj ivanju de1a, Minsky је morao da pri:zma da "mi j ednostavюo ne poznaj emo dovoljno lkolilko Ъi mocni Ьili Quiilianovi шetodi ka da ЪiSIIll o Ьili snaЪdeveni obiПbll i ј im foнdom ma nj a. "48 Jos j eooom da se pomene, юе postoj e izvesta j i ni о kakvom � d al j e m ·napretku. П . ZNACAJ SADASNJIH T E S KOCA
Sta Ьi Ьilo razumno ocekivati ? Minsky procenjuj e da sadasnj i Quillianov program sadrzi nekoliko stoti na Cinjenica. Procenjuj e, zatim, da "Ьi za veliku inteligenciju Ьilo neophodno milion Cinj enica. " 49 Isto tako priznaj e da се svaki "program opisan ( и ovoj knjizi) raditi naj bolj e onda kada m u se budu dale stvarno nuzne cinjenice, а da се se neumitno zagliЬiti ako porastu dosij ei sa informacij ama. " 50 48. Minsky, Semantic lnformation Processing, str. 1 . 49. Ibld., str. 26. 50. Ibld. , str. 1 8 .
HUBERT L. DREYFUS
1 14
Postoj i li, dakle, ikakav razlog da se poverиj e kako se ovi programi primicu " superiornim heиristi kama za rulюvanje struktиrom nj ihovog znanj a " , za koje Minsky veruj e da ljudi mотаји da posedи j u ; ili, kao sto Minsky tvrdi и jednoj drugoj svoj oj knj izi, da и raZJdoЬljи j edne generacije malo се odelj aka inteligencio је os t ati izvan masinskog carstva - proЬlem kreiranj a ves t acke intel igencij e Ьiсе susDiпski reseno51 о о о
"
.
"
Izvesno је da nista ne postoj i и Semantickoj obradi informacija sto Ъi opravdalo ovo verovanj eo Као sto smo videli, Minsky kritikиj e rane programe zbog nj ihovog nedostatka opstostio "Svaki program је sa mo radio u okviru svoje ogranicene specij alnosti i nij e postoj ao naCin da se kотЬiпиј и dva razlicita sistema resavanj a proЬlemao "52 Ali, Minskyeva rese nj a su kao i uvek ad hoc o Ipak, on samoиvereno dodaj e : Programi opisani и ovoj svesci mozda j os иvek imaj и оvи osoblnи, ali oni ne zanemaruj и v iJs e problem . U s.tvari, nj i hov је glavni zadatak da nalaze metode za nj egovo resava nj e.5з .
Ne postoj i, medutim, nikakav znak da је ijedan od clanaka, koj ima se Minsky predstavio, Ьilo sta resio o Oni nisu otkrili nikakvu opstu odliku coveko ve sposobnosti da se inteligentno ponasao Sve sto Minsky iznosi svodi se na proniclj iva, specij alna re senj a, ka o Bobrowova i Evansova, ili sи to radikal no uprosceni modeli, kao Quillianovi modeli koj i deluj u samo zato sto ј е stvarni proЬlem ostavljen ро strani, а glas i : kako struktuirati i иpamtiti masи potrebnih podataka ? Naravno , Minsky је vec prona sao odgovor ovom ocevidnom nedostatku j ednom novom verzij om ranije zaЬlude : 5 1 . Marvin Minsky, Computation: Finite and lnfinite (Englewood Cliffs, N. Ј . : PrenticeoHall, 1967 ) , str. 2 0 5 2 . Minsky, Semantic lnformation Processing, str. ! 3 . 53 . !Ьido, str. 1 3 .
Machines
sTA RAcUNARI NE MOGU
.
1 15
Cinjenica da sadasnj i skurp rprograma ima verovatno uske oЬime rprimene, ne ukazuj e па nedos tatak narpretka ka orp stosti . Ov i program i su koraci ka metodima za rukovanj e znanj em.54
Izgleda da se u П fazi igra sastoj i u tome da se vidi dokle neko moze da dospe sa pojavom slozenosti, pre nego sto se suoCi sa stvarnim proЬlemom slo zenosti, ра kad ne uspe da ga uopsti, onda tvrd.i ka ko ј е napravio p rvi korak. Takav pristup ј е nei:zЪezan sve dok su oni koj i rade na VI zainteresovani za proizvodenj e neoЬicnih rezultata, mada j os nisu resili prakticni proЬlem, kako memorisati i iz memorije vaditi veliki •b roj po dataka nuznih, ako ne i dovolj nih, za pravu fleksЉil nu semanticku obradu infoшnacij a. Minsky sa zado volj stvom primecuj e u osvrtu na rezultate da "covek mora da se iznenadi nad Cinj enicom dokle se stiglo sa tako slabasnim semantickim darom. "55 U skoras nj em govoru u SIGART-u ( Posebna interesna grupa za vestaalш inteHgencijн Ud•ru.z enj a za :masinsiko ra cunanj e ) Bar-Hillel skrece paznj u na obmanj ivacki karakter ova;Юve tvrdnj e. I m a veoma mnogo Ijudi - u svim oЬlastima , а rposebno u oЬlasti VI - koji, kad god sami uCine j edan korak ka usme ravanj u raeunara da urade izvesne stvari koj e nikad ranije nisu radili, veruju kako preoSitali kшaoi lllisu nis:ta .vri se do vezbanj e u tehnickou ves tini. Ovo је, u sustini, slicno kazivanju da, cim ne.sto iole moze da se uradi s racunarom, onda to moze dobro da se uradi. Nasuprot tome, mnogo је manj i korak od toga da se ne bude srposoban da se iole nes to ucini do toga da se bude sposoban da se nesto malo ucini, nego sto је sledeCi korak - Ьiti sposoban da se ucini dobro. Reklo bi se da је svako u VI obuzet ovim pogresnim mislj enj em.5 6
Ali Bar-Hillel ј е suvise velikodusan kad ukazuj e na to da ј е greska j ednostavno precenj ivanj e lakoce napretka. Da bi neko mogao da tvrdi kako је narpra54. IЬid . , str . 1 3 . (Мој kurziv .) 55. Ibld. , str. 26. 56. Bar-Hillel, "Critique o f June 1 966 Meeting, " SIGART Newslet•�· , st r. 1 .
1 16
HUB ERT L. DREYFUS
vio lak prvi korak , morao Ьi da posedиj e razloge za verovanje da Ьi dalj im takvim koracima eventиalno dostigao svoj cilj . Videli smo da Minskyeva knj iga ne ,daj e takive razloge . U IStvari ovi koraci lako mo gи da postanи koraci. и sиprotnom pravcи. Ograni cen karakter rezиltata о koj ima izvestava Minsky i Cinjenica da tokom poslednj ih pet godina nij edna o d obecanih generalizacij a nij e ostvarena ;UJpшSujн na zakljиcak da I j иdi ne barataj и masom izolovanih Cinj enica, kao sto to radi digitalni racиnar, ра tako ne moraj и da memorisи i ponovo traze ove Cinjenice роmоси heuгistbl:Jkih pravbla. Sudeei ро ,njihovom po nasanju, ljrudi pre odba:cиjru nego sto resavaja tes kioce s kojima se sиkoЬlj avajи oni ]юј i �rade na kogni tivnoj simulacij i i vestackoj ineteligencij i, tako sto оdЬасиј и diskretne tehnike obrade informacij a iz koj ih proizlaze ove . teskoce. Prema tome, иopste nije oCigledno da ј е Minskyev napredak и rиkovanj и " " znanj em (povrsan, kakav i jeste ) neki odrede.ni napredak и vestackoj inteligencij i. ZAKLJUCAK Videli smo kako se I faza, naj avljena kao prvi korak, zavrsava napиstanj em GPS i opstim lieиspehom и prиzanjи ocekivanih programa za dokazivanje teore ma, igranj e saha i prevodenj e j ezika. Sam Minsky priznaje ovaj neиspeh i pokиsavaj иCi da ga шnanj i postavlj a tacnи dij agnozи : Neki projekti nisu napredovali onoli'ko koliko se to od njih oceЮivalo, konkretno proj ekti u prevodenju j ezika i dokazi vanju matematiokih teorema. Mislim da оЬа primera pred stavlj aju preuranj ene pokusaje da se barata slozenim for malizmima, а da se ne predstavi njihovo znacenj e.1
П faza, novi prvi korak - zapocinje negde 1 96 1 . godine, kada IS'U Minskyevi ucenici u м. I . Т . poceli da rade teze koj e sи imale za cilj prevazilazenj e ove 1 . Minsky, "Artificial Intelligence , " str. 258, citirano
u
.Ьelesci 8 .
sTA RACUNARI NE MOGU
1 17
teskoce. Ona se zavrsava 1 968 . godine izdavanj em Minskyeve knj ige Semanticka obrada informacija, koj a izvestava о ovim pokusaj ima do 1 964. godine. Posle analiziranj a ad hoc karaktera ovih programa, za koje Minsky smatra da su vrlo uspesni, i uocava nj a nedostataka tokom poslednj ih pet godina, moze mo samo da zakljuCimo da se П faza zavrsila, isto ta ko, neuspehom. VeCina ie:ves,t aj a о stamjru na ovom rpoiljrи rpoikrusa va �da prikrij e ovaj 'neuSipeh. U i'zvestaj1u rpodnesecrюm za IEEE 1 966. god�ne, koji obuhvata rad na VI od 1 960. 1godine, R. Ј. So1omonoff (R. Ј. Solomonov ) po sve6uj e svoj e tri ргvе st:ranice GPS ...u i ostaHm, ra nij im dostignпCima ikoj a ,sru vec blla dov,Гsena do 1 960. go d in e, а sledece tri stramice ,s:lavпoj Ъuducnos ti ra,da na j,nduJkcij i S. Amarela ( S. AmareJ ) : "Mcvda A:marel пiј е rp.rogrcvrnirao ;n i j e dnu od svojih teorij a , v;a�ne su 1nj egove idej e i amaЊze ovih ]dej a . "2 Vrlo malo se rpominju Mi[}JSikyevi pгogrami ,s ema1r1tieike ob ra,de iпfo11macij a. Sva nada se rpolaze IU iнdJulkcij.u i ueenje. Na nesre6u , "Н svim pomelliUtim sistemima u:Cenj a н potpUJnosti SIU bble o'granicene vrste ,s cvrnoi,s praiVlj amj a ,dost'L11pne masinama . . . Ј os IUvek паm ј е potп�bno , d a пnamo kakva паm ј е heuristika rpotreb п a da Ьismo naSli heuristike i kakvim Ъi s e jezici ma one mogle lako opisati ."3
Posto niko nij e doprineo pronalazenj u ovih heuristika, Solomonoffova poslednj a nada lezi u ves tackoj e vo l u c i j i : Obecanj e vestacke evolucij e znaci da su mnoge stvari pozna te ili se nagadaj u u pogledu mehanizama pnirodne evolucij e i da ti mehanizmi mogu da se upotrebe direktno iii indirek tno za resavanj e proЫema u nj ihovim vestackim kopij ama. Za istrazivanj e vestacke inteligencij e neuporedivo vise obe cava simulacij a evolucij e od simulacij e neuronalnih mreza, posto nista prakticno ne znamo о prirodnim neuronalnim 2. R. Ј . Solomonoff, , .Some Recent Work in Artificial I ntelligence. " Proceedings of the I E E E , Vol . 54, No. 12 (decembar 1966) str. 1 689 .
З.
Ibld., str. 1691 .
1 18
HUBERT L. DREYFUS
mrezama koj e Ьi иopste Ьile korisne za resavanj e teskih proЬlema.4
Medиtim, j edva da је zapocet rad na vestackoj evo1uciji. Veoma је ograniceno i:s trazivanj e u simиlaci " j i evolиcij e, kako ро kvantitetu tako i ро kvalitetu. "5 Kada j ed.an clanak, koj i treba da sиmira obav lj eni rad od 1 960. godine, otpocne sa ranij im dosti gnиcima i zavrsava spekиlacij ama ne izlozivsi nij e dan primer s tvarnog napretka, onda stagnacij a mo ze da se proCita izmedи samih redova. Ponekad se mogи uhvatiti nagovestaj i razoca renj a i и samim redovima. Na primer, Fred Tonge (Fred Tong ) , Cij i ј е solidan i nepretenciozan rad о heuristicko j proceduri prestampan и knj izi Racunari i misao, 1 968 . godine је, prikazиj иCi programe и VI, zaklj иCio : Ia:ko sи izradeni mnogi interesantni programi ( i neki intere santni uredaj i ) narpredak и vesta6koj inteligencij i nij e Ьiо иzbи,dlj iv niti spektakиlaran . . . То је bar delimicno posle. dica nedostatka j asnog razgranicenj a izmedи ostvarenj a i pretpostavki и mnogim spisima iz proslosti i sadasnjosti. Na ovom роlји, kao i na mnog1m :drиgim, postojli. velika :raz lika izmedи tvrdnj i kako neko ostvarenje "treba da" ј е mo gиce i samog toga ostvarenj a. Retki sи znacaj ni, identifikovani kameni medasi os tvarenj a. 6 ·
Tonge, zatim, navodi svoj spisak "kamena medasa " .
То sи _masina logicke teorij e Newella, Shawa i Simo
na, Samиelov program igre dama i Uhr-Vosslerov program raspoznavanj a oЬlika - od koj ih sи svi bili dovrseni davno pre 1 96 1 . godine i svi s и vec mrt vi, ako se prosиdиj e sa sadasnj e tacke gledista. Da moj a reakcij a na Tongeov rezime о obavlje nom radи nij e neopravdana predrasиda, moze da se vidi iz poredenj a s a Р. Е. Greenwoodovim ( Р. Е. Grinvиd ) kritickim prikazom Tongeovog clanka za 4. I b l d . , str. 1 693 . 5. lbld., str. 1 693 . 6. Fred М. Tonge , " А View of Artificial А . С. М. National Mee ti11g (1966) , str. 379.
Intelligeпc e , " Proceedings,
119
STA RAcUNARI NE MOGU
Compu ting Reviews: " Iza ovog kratkog rezimea о stamju .stvari u vesta:akoj itnteaigenciji шoglo Ьi se zakljuciti da ј е uCinjen mali znacaj an napredak od 1 960. godine, а ni izgled.i za Ьlisku buducnost nisu tako svetli. " 7 Zasto oni koj i se bave kognitivnom simulacij om pretpostavlj aju, u svetlosti оvЊ teskoca, da racunar ski informacioni procesi otkrivaj u skrivene lj udske informacione procese i zasto oni koj i se bave vestac kom inteligencij om pretpostavlj aju kako mora da postoji digitalni nacin obavlj anj a ljudskih zadataka ? Koliko ј е meni poznato, niko u ovim oЬlastima nij e postavio seЬi ovakva pitanj a. U stvari, vestacka in teligencij a је naj nesamokriticnij e polj e na naucnoj sceni. Мога da postoj i raz1og zbog cega ovi inteligen tni ljudi skoro j ednodusno umanj uju ili ne uspevaj u da uoce svoj e teskoce, ра dogmatski nastavlj aju da potvrduj u svoj u veru u progres . Jasno, ne nj ihov uspeh, vec neka sila u nj ihovim pretpostavkama mo ra da im omogucava da ignorisu potrebu za opravda nj em. Sada moramo pokusati da otkrij emo zbog cega, i pored sve veCih teskoca, oni koj i тade na ves taakoj inteHgencij i polkazujiU takvu nepomucenu veru.
7.
str. 3 1 .
Р.
Е.
Greenwood,
Computing
Reviews
(januar-februar
1967).,
1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1
1
П DEO
PRETPOSTAVKE NA KOJ IMA POC IVA U PORN I OPTIMIZAM
'
1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1
UVOD
Uprkos ozЬilj nim teskocama nisu se obeshrabri li oni koj i rade na kognitivnoj simulacij i i vestackoj inteligencij i. U stvari, oni su neograniceno optimis ticki raspolozeni. Као podloga nj ihovom optimizmu sluzi ubedenj e da ljudska obrada informacij a mora da se odvij a u diskretnim koracima, kao kod digital nog racunara i, post o је priroda proizvela inteligen tno ponasanj e ovakvim oЬlikom obrade, pravo pro gramiranje Ъi trebalo da omoguCi da se izmami tak vo ponasanj e iz digitalnih masina, Ьilo imitiranj em ili nadmudrivanj em prirode. Ova pretpostavka, da se ljudska ,i mehanicka obrada informacij a u kraj nj oj instanci svodi na iste elementarne procese, ponekad se naivno eksplicira . Newell i S imon sastavlj aj u uvodnik za jedan o d svo j ih clanaka sa sledecom napomenom : Moze se videti da ovaj pristup ne Cini nikakvu pretpostav ku u tom smislu Sto bi struktura racunara bila slicna moz gu, izuzev pretpostavke da su i jedno i drugo uredaj i opste namene za manipulisanj e simbolima i da racunar moze ·da se programira -da funkcionalno izrazava elementarne infor macione procese sasvim slicne onim koje izvrsava mozak.1
Samo ovo nij e naivna i prazna pretpostavka. Sta је uredaj opste namene za manipulisanj e sim boHma ? Sta su ovi "elementarni i.n formacioni pro cesi " koj i su navodno zaj ednicki lj udima i masina1. АПеn Newell i Н. А. Simon. Computer Simulation of Ншпап Thinking, The RAND Corporation, Р-2276 (20 . ap ri1 1961) , s t r . 9. (Мој kurziv .)
1 24
HUBERT L. DREYFUS
ma ? Sav rad na podrucj u vestacke inteligencij e obav lja se na digitalnim racunarima zato sto su oni j edini uredaj i opste namene za obradu informacij a koje znamo kako da konstruisemo, ра cak i da zamisli шo. Sve informacij e s koj ima ovi racнnari operisu moraju da se predstave роmосн diskretnih elemena ta. Informacij a se, u slнсај н sadasnj ih racunaл1.. , predstavlj a pomocu Ьinarnih broj ki, sto znaci, po mocu nizova sastavlj enih o d da i ne, otvorenih Ш zatvorenih prekidaca. Masina mora da operise na konacnim nizovima ovih odredenih elemenata kao serij ama obj ekata koj i sн uzaj amno vezani samo pravilima. Tako se pretpostavka, da covek fнnkcioni se kao uredaj opste namene za manipulisanj e sim boHma, ts,vodi na s:ledece : 1 . Biolosku pretpostavku prema koj oj na ne kom nivou operacij e - oЬicno se pretpostavlj a da su to neuroni - mozak obraduj e informacij e dis kretnim operacij ama pomocu nekog Ьioloskog ekvi valenta za uki j нcene i isklj ucene prekidace. 2 . Psiholosku pretpostavku prema kojoj um moze da se zamisli kao шеdај koj i operise sa Ьito vima informacij e, u skladн sa formalnim pravilima. Tako, u psЉologij i raбumar sl,иZi kao model uma kako ga zamislj aju empiristi, kao sto ј е Hjrнme, (sa Ьitovima kao atomskim impresij ama ) , i idealisti kao sto је Kant (sa pюgramom koj i daj e pravila ) . I empix1sti i i,dealisti su pripremili teren za orvakav model шitMj enj a kao obrade podatruka - proces tre ceg Iica н kome ,,procesor " IO.e igra Ьitnu ulogu. 3 . Epistemoloskн pretpostavku prema koj oj Ci tavo znanj e moze da se formalizuje , sto znaci, sve sto moze da se razume moze i da se izrazi pomocu logickih relacij a, tacnij e pomocu Booleovih funkcij a, logi
sTA RAC:UNARI NE MOGU
1 25
stvaranj e inteligentnog rp onasanj a, mora u principu da se podvrgпe analizi kao skup situaciono slobod пih i odredeпih elemeпata. Ovo ј е oпtoloska pretpos tavka prema koj oj ј е пiz Cinj eпica sve sto postoj i , а svaka ј е logicki nezavisпa od. ostalih. U пarednim poglavlj ima pozabavicemo se anali zom plauziЬilnosti svake od ovih pretpostavki. Vide cemo u <Svakom pojediпacпom slucaj u da. oni koj i rade na KS ili VI uzimaju pretpostavku kao aksiom, garaпtujuCi rezultate iako је to, u stvari, samo j edna od mogucih hipoteza koj e treba proveriti uspehom takvog rada. Sem toga, nij edna od cetiri pretpostav ke nij e opravdana na osnovu empirij skih i apriornih argumenata iznetih u nj ihovu korist. Konacno, po slednje tri pretpostavke, koj e su pre filosofske nego empirij ske, mogu da se kritikuju sa filosofskog sta novista. Svaka od nj ih vodi konceptualnim teskoca ma kada se konzistentno prati kao procena inteligentnog ponasanj a. . Kad ispitamo svaku od ovih pretpostavki, Ьice mo u boljoj pozicij i da Ьismo mogli da shvatimo ta.i istrajni optiшizam onih koj i rade na vestackoj inteli gencij i i, isto tako, da ocenimo istin ski znacaj posti gnutih rezultata. ,
B I OLO S KA PRETPOSTAVKA
U periodu i,Zimedн proшulaSika telefonskog relej a i nj egove apoteoze u digitalnom racunaru . mozak , uvek tumacen pomocu poslednj ih tehnoloskih izu ma, Ьiо је shvacen kao velika telefonska centrala ili, nedavno , kao elektronski racunar. Ovaj model moz ga је Ъiо doveden u vezu sa istrazivanj ima u oЬlasti neurofiziologij e koj a su otkrila da neuroni ispusta j u elektricne impu] se, na principu " sve ili nista " . Ovaj impuls ili elektricni naboj uzet ј е za j edinicu informacij e u mozgu koj a odgovara Ьitu informacij e u racunaru. Ovaj model j os uvek nekriticki prihva taj u skoro svi oni koj i nisu direktno upleteni u istra zivanj a iz oЬlasti neurofiziologije ; on podrzava na:iv nu pretpostavku da је covek hodaj uCi egzemplar uspesnog programa digitalnog racunara. Ali da podemo i o d toga da, cak ako mozak zais ta i funkcionise kao digitalni racunar na izvesnom nivou, to ne Ъi nuzno trebalo da ohrabri one koj i ra de па KS Љ V I . Jer mozaik ј е mobla semiпllll ikao veom a veliki niz nasumice povezanih neurona kao sto su perceptroni, predlozeni od strane grupe koju Minsky negira kao predstavnike ranih kiЬernetica ra. 1 * Jedna takva mreza neurona moze da se simuli·
1. Moglo Ьi se prirnetiti da cak i ako moze da se poka:le da su neki ograniceni tipovi preceptrona nesposobni za raspoznavanje i ucenje (Vidi belesku 2 , Poglavlja 2.), nije iskljucena teorij ska rnogucnost da Ьi neka neuronska rnreza dovoljne slozenosti rnogla da uci. Ova mogucnost s talno rnora da 'se ima u vidu kada ocenjujemo argurnente za Ьiolosku i psiholosku pretpostav!ш, prerna kojima rnozak ili urn rnoraju da funk cionisu kao heuristicki programirani dig:italni racunar.
sTA RAcUNARI NE MOGU
1 27
ra koristeci program, ali takav program ni u kom smislu ni j e heuristicki program. Tako sama cinj eni ca da mozak moze da bude digitalni racunar nij e uopste osnova za optimizam u od.n osu na uspeh ves tacke inteligencije, kao sto su је definisali Simon i Minsky. Osim toga, empirij sko је pitanj e da li elementar na obrada informaci j a u mozgu moze najbolj e da se shvati рощосu digitalnog modela. Mozak moze da obraduj e informacij e na jedan potpuno razliCit na Cin od onog na koj i to cini digitalni racunar. Na primer, i.nformacij a moze globalno da <Se obradi na nacin na koj i mrezni analizator resava proЬlem naj manj e putanj e kroz neku mrezu. Zaista, sadasnj e svedocanstvo sug·e rise da model mozga, zasnovan na neuronima-prekidaCima, nij e vise empirij ski odrziv. Vec је 1 956. godine John von Neumann ( Dzon fon Noj man ) , j edan od pronalazaca modernog digitalnog racunara, izrazio svoj e ·sumnj e : GovoreCi konkretno о ljudsikom nervnom sistemu, ovo ј е sada ogroman шehanizam - bar 106 puta veCi o d bllo koje vestacke tvorevine s koj om smo upoznati - а nj egove ak tivnosti su u odgovarajucoj meri raznolike i slozene. Nj ego ve duznosti uklj ucuj u inter,pretaciju spolj nih cu1nih s ti mulusa, izvestaj e о fizickim i hemij skim uslovima, kontrolu motornih aktivnosti i unutrasnjih hemijskih nivoa, fuiJikci jн pamcenj a sa vrlo komplikovanim procedurama za trans formisan�je i pronalazenj e informacij a i, naravno, kontinui rano prenosenje kodiranih naredЬi i manj e ili vise kvanti tativnih poruka. Pomocu digitalnih metoda moguce је ruko vati svim ovim obradama ( tj . koriscenjem broj eva i nj iho vim izrazavanjem u ь:narnom sistemu - ili nekim dodatnim trikovima kodiranj a u decimalnom i1i nekom drugom sistemu) i obraditi digi'talizovanu i obicno numerizovanu informaciju .pomocu algebarskih (.tj . u osnovi aritmetiCJkih) metoda. Ovo је verovatno nacin na koji Ьi lj udski konstruk tor, za sada, pristupio 'j ednom takvom problemu. Raspolozi vo svedocanstvo, mada oskudno i neadekvatno, pre nas toji da ukaze па to da ljudski nervni sistem koristi drukcije principe i procedure. Ta!ko izgleda da niz impulsa, koji nose poruku, prenosi znacenj e pomocu izvesnih analoskih odl:ika (u okvim impulsne notacij e - tj . ovo izgleda da је mesovi ti delom digitalni, а delom analogni sistem ) , kao sto ј е \lremens:Jш gus,tiпa :impulsa u јеdпој linij i, !korelacij a �mpul-
1 28
HUBERT L. DREYFUS
snih vremenskih пizova iz me du razlicitih liпij a u ne!kom snopu, itd.2
Von Neumann nastavlj a s tumacenj em onog sto on podrazumeva po d " mesovitim karakterom zivih organizama " . Neuron p renosi impul s . . . Izgleda da rj e nervni i mpu ls uglav nom k araktera " s ve- ili-n i s ta " , tj . upo re dlj iv sa Ьinarnom b ro jlkom. Oei
АН cak i ovaj opis daj e suv.i se ustupaka ·digitalnom modeLu. liz Cinj enice da nervni impuls ima ka-rwkter "sve�ili-nista " . nikako ne sledi Ci-nj enica da se tu odvij a neka digitalna obrad.a . Izmedu digitalnog i analognog racunanj a postoj i logicka distinkcij a, а ne distinkcij a zasnovana na konstrukcij i i l i vrsti elektricnih impulsa u sistemu. Sustinska razlika iz medu digitalne i analogne obrade informacij a sastoji se u tome sto u digitalnoj obradi jedan jedini ele ment predstavi j a simbol u deskriptivnom j eziku, sto znaCi, nosi odredeni Ьit inforшacij e ; dok u uredaju koj i funkcionise kao analogni racunar obradenu informaciju predstavlj aju kontinuirane fizicke vari j aЬle. Operisuci buj icom impulsa, mozak Ьi Ьiо d igi talni raeunar samo ako Ьi svaki impuls Ьiо и korela cij i s nekim korakom и obradi informacij a ; ako Ьi se pokazalo da ј е brzina kojom se prenose impиlsi naj manj a j e dinica koj oj Ьi moglo da se dodeli mesto и nekom modelи obrade informacij a - kao sto izgleda 2. John von Neumann , Probabllistic Logics and the Synthesis of Rli:liaЬ/e Organisms from UnreliaЬle Components, Col/ected Works, А. Н. Taub , ured. (New York: Pergamon Press, 1963) , Vol. 5, str. 372 . (Мој kuгziv.) 3. John von Neumann, "The General and Logical Theory of Auto mata, " prestampano и The World of Mathematics (New York: Simon and Schuster, 1956) , str. 2077.
STA RAcUNARI NE MOGU
1 29
da to podrzava von Neumann - onda Ьi mozak ra dio kao analogni иredaj .4* Kada se j ednom rascisti ova konceptиalna kon fиzij a, von Neиmann moze da se shvati kao covek koj i sиgerise da mozak .fиnkcionise iskljиcivo kao neki analogni racиnar, а kasnij i rad је isao и prilog ovoj hipotezi. Zaklj иcak је j asan cak i za one koj i ni sи иpoznati s tehnickim detalj ima izvestaj a : Kod visih beSik!iomerJJjaka rp.rvi put s e s.reeemo s takvim feпomenima kao ·S'to је stepenasti, !Sinapticki potencij al, koj,i moze, pre no sto nas1tane bblo kJO(j i posltlsin.ap,JJ:iowi im pиls, algebaгski da sabere nekoliko prispelih presinaptickih brana na slozen nacin. Ove prispele brane sи razliC1te .vred nosti и zavisnosti od pиtanj e i stalnog prednapona. Zais ta, voliko mnogo moze, da se ura:di posredstvom ovog stepe nastog i nelinearnog lokalnog fenomena pre no sto se, inicira bilo koj
Prema naj noVIJ OJ sиgestij i Jeroma Lettvina ( Dzerom Letvin ) iz М. I. Т. p recnik aksona mo:Ze da igra presиdnи иlоgи и obradi informacij a delиj иCi kao filter.6 Po j edinacni пeuron se nadrazиj e pri iz vesnoj 1ucestanosti. Prec1nici nj egoviЪ 1razпih 1graпa arosOill a delovali Ьi kao пiSikopoj asni fi:l:teri pri ,raz;li citilm graпi6nim IUCestaпostima. Onda ы 'i!Z.la:z iz :date celije proieJvodio razJli16ite 'U!cestaпosti па шzlicitim terminalima. Filterske karakteristike aksona varira le Ьi sa njegovim preenikom koj i Ьi, zaиzvrat, mogao da 'Ьиdе neka fиnkcij a svezine signala koj i prolaze tim aksonom ili cak, mozda, funkcij a aktiviranj a aksona koji ga neposredno оkrиzији. Ako takvi vre4. Zahvalan sam Walter М . Elsasseru i R. L. Gregoryu па pomoCi kod formulacije ove distiпkcije . 5 . Theodore Н . Bul!ock , " Evolutioп o f Neurophysiologica! Mecha· nism s , " u Behavior and Evolution, Аnпе Roe i George Gaylord Simpsoп, ured. (New Haven, Conn . : Yale University Press, 1958) , str. 172. 6 . Jerome Lettviп, Berkeley, пovembar 1969 .
predavaпje
па
Kaliforпij skom
uпiverzitetu ,
HUB ERT L. DREYFl!S
1 30
menski faktori i prostorne interakcij e igraj u presud nu ulogu, onda ne postoj i razlog za nadu da obrada informaci j a na neurofizioloskom nivou moze da se opise u digitalnom, ili Ьilo kom drugom, formalizmu. God1ne 1 966. Walter Rcosenblith ( Ualter Rozm Ьli t ) iz М. I. Т . , j edan od pionira н 1koriscenj1u racu nara u neurofiziologij i, ovako ј е sumirao situaciju : Vise n e podrzavamo ranij e opsteprihvaceno verovanj e. da takozvani zakon sve-Hi-nista iz nervnih impulsa opravdava mislj enj e da relej i шogu da predstav}j aju modele za neuro ne. Пz to, sve vise nas iшpresioniraju interakcij e koj e se odvij aj u medu neuronima : u nekiш slucaj e.vima niz nerv nih iшpu1sa moze da reflektuj e aktivnosti doslovno hilj a de neurona u veoma finim gradacij ama. U sist�mu Cij i broj ni elementi: tako snazno deluj u 'j edni na dюge, nece bas Iako moCi da se obj asni funkcionisanj e sistema na osnovu po j edinacnih neurona, kao da svaki ima nezavisnu osobe nost . . . Detaljna poredenja organizacij e raounarskih siste ma i nю:zJgova pokazace se podj ednako i kao Za!SJћrasн}uca i kao bezuspesna.7
Ovakvo glediste, prema kome mozak operise kao digitalni racunar, j er је slican uredaj u opste namene za шanipulisanj e siшbolima, empirijska ј е blpoteza koj a ј е imala svoj e vreme. Na osnovu sadasnjih em pirij skih podataka koj i se ticu mozga, ne mogu da se izvedu nikakvi argumenti za eventualnu vestacku inteligencij u. U stvari, razlika izmedu "j ak o interak tivne" prirode mozdane organizacij e i neinteraktiv nog karaktera masinske organizacije navodi na po misao da, bar sto se tice Ьioloskih argumenata, do kazi govore protiv mogucnosti koriscenj a digitalnih racunara za proizvodenj e inteligencij e. ·
7 . Walter А . RosenЬ!ith, " O n Cybernetics The American Scholar (prolece 1969) , str. 247 .
and
the
Human
Brain , "
P S I H OLO SKA PRETPOSTAVKA
Da 1i mozak radi kao digitalni racиnar striktno је empirij sko pitanj e koj e neurofiziologij a шоrа da razresi. Racunarski model j ednostavno ne иspeva da se podиdari -sa Cinj enicama. Nema j ednostavnog odgovora ni na srodno , ali sasvim drиkCij e pitanje : d a l i u m fиnkcionise kao digitalni racиnar, tj . d a li је opravdano koristiti racипanske modele ,и psiiholo giji . Ovde ј е mпo,go teze ·defia1isa,ti rproblem . Jasno је da ј е mozak obj ekt koj i koristi fizicke procese kako Ьi pretvarao fizickи energijи iz fizickog sveta. Ali, da Ьi se p sihologij a razlikovala od Ьiologij e, p si holog mora da Ьиdе sposoban da opise neki nivo fиnkcionisanj a koj i је drukCij i od fizicko-hemij skih reakcij a и mozgи. Teorij a kоји cemo kritikovati tvrdi da postoj i takav nivo - nivo obrade informacij a - i da na tom nivoи иm koristi racиnarske procese ka o sto sи poredenj e, klasifikovanj e, pretrazivanj e lista, i tako dalj e, da Ьi proizveo inteligentno ponasanj e . Ovaj mentalni nivo, z a razlikи od fizickog nivoa, mo ra da se иvede kao mogиCi nivo razgovora. Stoga се proЬleшi о koj ima se raspravlj a pre Ьiti filosofski nego empirij ski. Videcemo da pretpostavka о nekom nivoи obrade informacij a иopste nij e tako ocevidna kao sto misle kognitivni simиlatori ; da ima dobrih razloga za sиmnjи и postoj anj e Ьilo kakve "obrade " informacij a , ра . s toga i razlog za ·s иmnjи и valj anost tvrdnje da иm funkcionise kao digitalni racunar. Simon је 1 957. godine predvideo da се za deset godina psiholoske teorij e preиzeti formи programa
1 32
HUBERT L. DREYFUS
za racиnar i da Ьi ispиni o predvidanj e napisao ј е niz programa z a simиlacij и lj иdskog saznavanj a si mиliranj em svesnih i nesvesnih faza kroz koj e covek prolazi da iЬi obavio nekи specificnи kognitivnи rad njи. А videli smo da, иprkos opstoj neadekvatnosti takvih programa kоји priznajи cak i entиzij asti kao sto је Minsky, svi koj i se Ъаvе opstim podrиcj em ves tacke inteligencije ( иklјисиј иСi Minskyog) prihvata j и pretpostavkи da ljиdska Ьiса slede heuristicka pravila sliena onima koj a sи Ьila neophodna da bi se digitalnom racиnarи omogиcilo da proizvede inteligentno ponasanje. Stavise, i pored oskиdnih rezиltata delimicno se ispиnilo Simonovo predvidanje. Mnogi иticajni filo sofi psihologij e i psiholozi uskocili sи и Simonova kola i poceli da postavlj ajи svoj e proЬleme роmоси racunarskih analogij a. Ulric Neisser pretpostavlj a da ј е "zadatak psihologa, ikoji pokиsava 'da razиme ljudsko saznanj e, analogan zadatkи coveka kojri po kиsava da otkrij e kako је programi:raп racunar."1 А George Miller sa Harvaгda sada govori о "skoras пj:im razvojim a и nasem razпmevanj и coveka па koga se gleda kao па sistem za obradн informacij a."2 OЬieno se пе daj e nikakav argumeпt za ovu novu dogmu prema kojoj ј е covek пeki sistem za obradu iпformacij a, koj i fuпkcionise slicno heuris ticki programiranom digitalnom racunaru. Pre Ьi se reklo da је to neosporavani aksiom па kome po Civaju inace brizlj ive i kriticke analize. Bez sumnje, postoj i neko i·s kusenj e da se pretpostavi da, posto ј е mozak fizicka stvar i moze metaforicпo da se " opise kao da "obraduje informacij e , mora da pos toj i nivo obrade informacij a, neka vrsta organigra ma njegovih operacij a pomocu koga moze da se opise ·nj egova aktivnost na obradi informacij a. Ali, 1 . Ulric Neisser, Cognitive Psychology (New York : tury-Crofts , 1 %7 ) , str. б.
Appleton-Cen
2 . Miller, Galanter i PriЬram, Plans and the Structure of Behavior (New York: Holt, Reinhart and Winston , 1960) , str. 57.
STA RACUNARI NE MOGU
1 33
videli smo и. Poglavljи З da bas zato sto ј е mozak fizicki i sto obradиj e informacij e nema razloga da Ьiolozi pretpostave da on fиnkcionise kao digitalni racиnar. Isto vazi za psiholoskи nivo. Mada psiho lozi орisији fиnkcijи koj a se zove ит kao "obradи informacij a", . t o ne znaCi da on stvarno obradиj e informacije и modernom tehnickom smislи, niti da fиnkcionise k,ao digitalni racиnar, tj . da posedиje program. "Obrada informacij a " ј е dvosmislen poj am. Ako ovaj termin jednostavno znaci da ит иzima и obzir podatke koj i imajи znacenje i transformise ih и drиge podatke koj i imajи znacenj e, onda ј е to sva kako neosporno. Ali kiЬernetska teorij a informaci j a, kоји је 1 948. godine иvео Claиde Shannon, nema niceg zaj ednickog sa znacenj em и ovom oЬicnom smislи. То је nesemanticka, matematicka teorij a о kapacitetи komиnikacionih kanala za prenosenj e podataka. Bit ( Ь inarna broj ka ) informacij e govori prij emnikи koj a ј е alternativa izabrana od dve podjednako verovatлe. �
U svoj oj klasicnoj raspravi "Matematicka teori j a komиnikacij a" Shannon је Ьiо savrseno j asan da nj egova teorij a, rarzradena za telefoпslkи .tehnbl<JU, briZlj ivo iskljucuj e znacenj e onog sto se preпosi kao irelevaпtпo . Fundamentalni proЬlem komunikacij a se sastoji u priЬliZ nom ili tacnom reprodukovanju poruke na jednom mestu ko1j a је predata s ·drugog mesta. Ротиkе cesto imaju zna cenje; tj . one se odnose na neki sistem ili su u korelacij i sa nekim sistemom koj i ima fizicke ili pojmovne entitete. Ovi semanticki aspekti komuniik acij e irelevantni su za inzenjer ski problem.з
Warren Weaver ( Uoreп Viver ) је cak j asnij i и оЬј аsпјеnји zпасај а Shannonove rasprave : 3 . Claude Е . Shannon, "Тће М.atћematical Theory of Commun ica tion, " u The Mathenшtical Т11еоrу of Communication, Claude Е . Shannon i Warren Weaver (Urbana : University of I llinois Pгess, 1962) , sq. 3 .
1 34
HUBERT L. DREYFUS
и posebnom smislu koj i ne. sme da se mesa sa nj enom uobicaj enom upotreЬom. Konkretno, informacija ne sme da se mesa sa znacenj em. U stvari, dve poruke, od koj ih је j edna opterecena zna cenj em, а druga ј е C is ta besmislica, mogu, sto se tice in formacij e, s ovog stanovista Ьiti potpuno ekvivalentne. То је ne.sнmпj ivo ono sto Shannon misli kada kaze da " s u semanticki aspekti k o munika cij e irelevantni za inzenj erske proЬleme. "•
u njegovoj teorij i rec informacija k oris t i se
С:Ьm se, upгkos S hannon ovoj opomeni , teorij a iнformacij a ned oz v olj eno t·r ansform Es e н teorijн zna cenj a, onda se н пјн i nj en 1re6n ik aиtomatSiki ugll"a dиj e kompj,uterSiki .nашеtљиtа rp re tpost avk a da iskus stvo iill O Ze .da •Se anatLizom S•vede 1Па izo[ovane, a t omske, a:lterшativ,ne izbore. Као teorij a :m1acenj a ova rp retJposta:VIka nikako nij e oe i.gl edna . Gestalt rpsi ho1ozi, na priшer, .sш a traj !U (kao ·s to ISШO vi·deli iU I deJlн, а ·rasp ra:v:l j ac emo .detalj,no ru I I I .delн ) .da mi·s lj enje i rp eтc epc i j a obruhiV ataj iU ru sebl glo1ba:lпe :p,ro cese ,ko j.i ne шоgи ·da se оЬ ј asne ne:kiш rpore1Jkom i:li caik :ne.k,1m p aral elniш slkrцpom .di;si.k,re1Jnih op eliac i ja.51' Ba s kao sto se Cini da је mozak bar delimi c n o analogni raC.unar, t ako i нш шоzе .da ·dopre ,do svo jih шisli i percepcij a oda:zi,v aj.иci se ,;polj iшa" , sbli" , " ,,korrfiigи:racij.ama " , i t aik o dalj e, ·kao б t о , 'il 'S tvari , irz gleda da i mi Ciniшo u onoj meri н koj oj ј е 1nase mis lj enj e otvoreno prema fe!l1oшeno1oskoj •deskripcij i .6 U1oga programera se sastoj i bas и tome da na pravi prelaz od. iskaza koj i imaj и zn acenj e ( sadrz e informacij и и oЬicnom smislи ) na niz diskretnih Ьitova bez znacenj a ( informacij a и tehnickom smis4 . \Varren Weaver, " Recent ContriЬutions to the Mathematical Theory of Commиnication , " и The Mathemat ical Theory of Communica' tion, str. 99, citirano и be\esci 3 gore . 5. U ovom kontekstи , Newellova, Shawova i Simonova tнdnja da sи siritetizovali dopiГinose Ьiheviorista i gestaltista tako sto sи , s jedne strane prihvati\i mere Ьiheviorista , а s drиge strane shvatili da је "ljиdsko Ьiсе veoma s lozen , organizovan sistem " ( " GPS : А Program that Simиlates Hиman Thoиght , " str. 280, 293) pokazиje ili zeljи da se иmanje rezиltati ili potpuno nerazиmevanje doprinosa svake od ovih skola . 6. Vidi I I I deo.
sTA RAcUNARI NE MOGU
1 35
lи ) s koj ima operise ra<Sи nar. AmЬicij a ј е vestacke inteligencije da programira racиnar tako da sam obavlj a ovaj posao prevodenj a. Ali, niposto nij e ocigledno da moze da se prode bez coveka pre vodioca. Veliki deo literature о kognitivnoj simиlacij i stice prividnи dopadlj ivost и promeni oЬicne upotre be terшilll a " inforшacij a " и :srpecija1ni tehn:i:cki sшi sao, koj i se odskora pridaj e tom terminи. Filosofska j asnoca zahteva ·da ne ocЊacimo osпovno pitanj e da li ljиdska inteligencij a pretpostavlj a propisane operacije nad dislkretniш elemeпtiшa ipre nego sto otlpoOпemo s na,som aпalizom. Zato moramo da bи demo oprezпi kada govorimo i mislimo о " obradi iпformacij a" pod пavodпicima ako se to odnosi па lj иde. Sem toga, cak i kada Ьi ит obradivao iпforma cij и и Shaппoпovom smislи reci i stoga fипkcionisao kao digitalni rасипаr, пе postoj i пikakav razlog za pretpostavkи da оп treba tako da delиje prema ne kom programи. Kada Ьi mozak Ьiо mreza пasиmice povezaпih neиrona, пе Ьi mogao da postoj i nikakav organigram i пikakav пiz koraka podvrgnиt pravi lima па nivoи obrade iпformacij a, koj i Ьi opisivali пј еgоvи aktivnost. ОЬе ove konfиzij e - korak od. oЬicnog zпace nj a do tehnickog smisla informacije i od racиnara do heиristicki programiranog digitalnog racиnara sadrzane sи и zaЬlиdi da mozak и izvesnom smislи transformise svoj e иlaze i da mozak ili иm izvrsava jи пеkи :sekvencи di,skretnih operacij a. Ova zaЬlиda se ispoljava и naj neposrednij em oЬlikи, и skoras nj oj raspravi Jerry Fodora ( Dzeri Fodor ) . Роисnо ј е slediti nj egov argиment. Fodor poCinj e sa opste иsvojeпim Cinj enicama о centralnom nervnom sistemи : Ako је istinita prica о kauzalnom odredivanj u procena du blne pomoou gradl1je.nta tekв:tнre i ako је ceпtralni nerwlli sistem onakav organ kakvim ga zamislj a veCina ljudi, onda nesto od onoga sto radi centralni .nervni 9istem, neke fizic-
1 36
HUBERT
L.
DREYFUS
ke transakcij e koj e se odvij aj u и centralnom nervnom sis temu kada obavljamo procenu duЬine, moraju da zadovo lje talkve opise kao sto su "pracenj e gradij enta teksture", "obrada informacij a о gradij entima teksture", "izracunava nj e izvoda gradij enata teksture ", itd.;
On tako dospeva do gledista da је svaka operacij a " nervnog sistema identicna s nekom serij om elemen tarnih operacij a. " s Ostavlj ajиCi ро strani spornи ироtrеЬи izraza obrada informacija " и ovom prikaш, ipak mozemo " da primetimo da је izracиnavanj e prvog izvoda gra dij enta tekstиre operacij a kој и najverovatnij e obav lj a neka vrsta analognog иredaj a. Zato иopste ne postoj i nikakav traz,Iog da se na osnovи Ci!Iljenice ,da nervni sistem odgovara na razlike и gradijentima tekstиre za;kljru6i da је " sva;ka operacij a nervnog sist·ema identicna •s nekom serijom elementarnih ope racij a . . . " Zaista, ne postoj i ni najmanj e opravda nj e za tvrdenje da za svaki tip ponasanj a u reper " pиtativni odgovor na pitanj e toarи tog organizma kako se proizvodi ponasanj e tog tipa иzima oblik ni za specificnih instrиkcij a za proizvodenje ponasanj a obavlj anj em niza masinskih operacij a. " 9 Argиment doЬij a svoj и plaиziЬilnost na osno vн 6nj en:ice da tka.d bi psihollog uzeo pгvi i,zvod gradij enta tekstиre, on Ьi ga izracиnao koristeCi formalizam ( diferencij alni rасип ) kojim moze da se manipиlise nizom diskretnih operacij a na digital nom racиnarи. Ali reCi da mozak nиzno prolazi kroz niz operacij a kada иzima gradij ent teksture, isto ј е toliko apsиrdno koliko i reCi da planete nиzno re savaj и diferencij alne jednaCine kada se krecи svoj im orЬitama oko sиnca, ili da logaritmar ( analogni rа сипаr ) prolazi kroz iste faze kada izracиnava kvad7. Jerry А. Fodor, " The Appeal to Tacit Kno\vledge in Psycho l ogical Explanation , " The Journal of Philosophy, Vol . No. 20, 24. octob ar 1968) , str. 632 . 8.
!Ьid .,
str. 629 .
9.
!Ьid.,
str. 637 .
sTA RAcUNARI NE MOGU
1 37
ratпi koren kroz koj e prolazi digitalni racиnar kad koristi Ъinarn.i sistem da Ьi izracunao isti broj . Posmatrajmo j onski rastvor koj i Ьi mogao da preиzme gradij ent tekstиre ili da simиlira neki drиgi perceptivni proces postizanj em ravnoteze. Da li ras tvor, и procesи dostizanj a ravnoteze, prolazi kroz niz diskretnih faza koj e Ьi digitalni racиnar sledio и resavanjи jednacina koje орisиј и ovaj proces ? U tom slисаји, rastvor trenиtno resava proЬlem za cij e Ьi resavanj e masini Ьili potrebni vekovi, иkoliko Ъi masina иopste mogla da ga resi. Da li ј е rastvor neki иltrabrzi racиnar ili ima nekи mиd.rи heuristikи ko j a иproscava problem, kao i sahovski maj stori ? OCi gledno, ni j edno ni drиgo. Cinjenica da smo и sta njи da opisemo proces postizanj a ravnoteze ротоси j ednacina, а zatim da ove j ednacine razЬij emo и diskretne elemente da blsmo ih resili na racиnarи, ne dokazиje da se ravnoteza stvarno postize и dis kretnim fazama. lst o tako, ne mozemo da zakljиci mo da se bilo kakav proces zaista o dvija samo па osnovи Cinjenice da se svi kontinиalni fizicko-hemij ski procesi, koji исеstvији и ljиdskoj "obradi infor macija", mogи и principи formalizovati i diskre tno izracиnati. S tavise, kada Ьismo i Ьili и stanj u da napisemo j edan takav program za simuliranj e fizicko-hemij skih procesa u mozgu, to ne Ъi Ьilo ni od kakve ko risti za psihologiju. Ako se simulacija shvati и svom naj slaЬij em smislu, onda neki иredaj moze da se simиlira pomo cu Ьilo kog programa koji realizuje istu ulazno/izlaz nu funkciju (u datom oЬ imu ) . Bez obzira da li је ovo ostvarlj ivo ili nije, j asno nedostaje ono sto ј е nu:Zno za p siho1osku teorij и, naime, obj asnjenj e kako иm stvarno " radi " . Za psiholosko objasnjenje po trebno је preds tavljanje, koj e ј е ipak ј асе o d puke simиlacije. Као sto Fodor primecиj e : Mozemo d a kazemo da ј е masina strogo ekvivalentna nekom organizmи и odreёtenom smislи kada ј е slabo ekvivalentna и tom istom smislи i kad sи procesi od koj ih zavlisi ро-
138 nasanje masine istog tip a kao nasanj e organizma.'"
HUBERT L. DREYFUS
procesi od kojih zavisi р0-
Sto znaci, ekvivalentnost u psiholoskom smislu zah teva masinske procese psiholoskog tipa .11* Psiholos ke operacij e moraju Ьiti one vrste koj e ljudi, bar 10. Jerry Fodor, Psychological Explanation (New York: Random House, 1968) , str . 138. 1 1 . Drugo tumacenje tvrdnje о mogucnosti simulacije , tumai'en je koje је relevantno za namere mentalista, ali kome, na nesrecu , nedostaje uverlj ivost onog prvog tumacenja, sastoji se и tome da i svaki analogni procesor moze da se predstav i . Medutim, tesko је otkriti pukotine u ovoj drugoj alternativi ·sve dok nekoliko primera ne razjasne razliku izmedu simulacije i predstav•ljanj a. Funkciju delenja logaritmarom moze da si-muli ra svaki algoritam koj i daje odgovarajuce kvocijente; abl ta se funkcij a moze predstaviti samo ako se kvocijenti doЬiju na nacin logaritmara, tj . da koraci odgovaraju duzinama koje se porede . Ovo bi se na racunaru sve lo na dodelj ivanj e (kolinearnih) prostornih koordinata mantisama dvej u logaritamskih tablica i па . ,translaciju" oduzimanjem. Da Ьi se tretirao opstij i slucaj moze da se simulira Ьilo koj i visestruko spregnut harmo nij ski s istem (kao sto је veCina komercijalnih analognih racunara) resa vanjem njihovih karakteristicnih diferencijalnih jednacina . S druge strane , predstavljanje, ili grubo receno , simu!acija kako unutrasnjeg rada tako i krajnjeg rezultata, zahteva!o Ьi simuliranje svake elektronske komponente (otpornika, kondenzatora, zica, itd . ) , njihovog medusobnog uticaj a, ра stoga i nj ihovih varijacija koje se vremenom ponavlj aju . Desava s e d a svaki o d ovih analogona moze d a s e simulira i pred stavi, ali to nije uvek slucaj . Neki , pak , analogoni nisu sastavljeni od delova koji se mogu identifikovati, na primer , neki sloj sapunice koji izraCunava " minimalnu povrSinu koj a је oiviCena neregularnim oblikom " zice, ра otuda ne mogu da se pred,;tave na neki gorepomenut nacin . Moglo Ьi, doduse, da se tvrdi da, posto је mehuric sapuna (ili Ьilo koj i drugi materijalni objekt) saCinjen od. atoma , onda uvek mo:le da se predstavi , u principu , izracunavanjem ogromnog ( ! ) iznosa kvantne meha nike . Ali u naj boljem slucaju veoma је neiZ\•esno da Ьi takva planina od j ednacina mogla da se svede na objasnjenje kako nesto radi , ili u slucaju mozga, da uopste ima neku vaznost za psiho!ogij u. Ako је potrebno da ovo bude ociglednije nego sto jeste, pomislite na oЬicnu masinu za saЬi ranje koja radi sa tockiCima i zupcima; nase ubedenje da ona radi meha nicki i da moze da se predstavi u svakom interesantnom smislu nije ni najmanje zasnovano na Cinjenici da је masina sacinjena od atoma . U stvari, ona Ьi mogla da bude sacinjena od neke potpuno misteriozne, ne deljive substance i svako Ьi ostao ubeden da је to, posto radi sa toekicima, zupci ma i ostalim , da је jos uvek mehanizam , а predstavljanje preko tockica, zubaca i ostalog ubrajalo Ьi se u objasnj enje . U sustini , isto bi moglo da se ka:le о analognim racunarima, a!goritmarima, i tako dalje . Tako је plauziЬilnost apriornog stanovista d a analogon uvek moze da bude digitalno predstavljen nelegitimna i samo је, tako reCi, pozaj mljena od plauziЬilnosti slaЬije i manje vaine tvrdnje о mogucnosti simulacije .
sTA RAcUNARI NE MOGU
·
1 39
ponekad, svesno obavlj aju kada obraduj u informaci j e - na primer, pretrazivanj e, sortiranje, i pamce nj e - а nc fizicko-hemij ski procesi u organizmu. Tako Ьi izvestaj sahiste, "А sada moj mozak postize sledecu hemij sku ravnotezu, opisanu sledeCim ni zom diferencij alnih j ednaCina " , opisao psiholoske procese koj i su nesumnj ivo u korelacij i s "obradom informacij a " , ali ne i tu samu obradu informacij a", " onda kada је usredsreden na figuru top . Fodor nij e j asan u tome da li svoj argument s,matra apriornim bli empirij s:kiш, tj . da Ы smatra Hi ne smatra da argument sledi logicki ili samo uslovno iz tvrdnj e da mozak uzima u obzir gradij ent teksture kako Ьi obavio niz elementarnih operacij a. Cinj enica da Fod.o r Ьira ovaj primer, koj i је j edan od naj manje plauziЬilnih slucaj eva u koj ima Ьi neko hteo da tvrdi da mozak ili um obavlj a Ьilo kakve elemen tarne operacij e, navodi na zaklj ucak kak o on misli da postoji neka vrsta nuzne veze izmedu odrediva nj a gradij enta teksture, izracunavanj a i obavlj anj a niza operacij a. Medutim, kada se pokaze da ј е ovaj argument niz konfuzij a, zastupnici psiholoske pret postavke uvek mogu da promene teren i pocnu da tvrde da nj ihov argument nij e aprioran, vec empirij ski zakljucak zasnovan na nj ihovim eksperimentima. Fodor је krenuo ovim pravcem u odbrani svog izlozenog rada na sastanku Americkog filosofskog drustva, dok Miller i saradnici opravdavaj u svoj rad striktno na bazi onog sto oni smatraj u da ј е uspeh KS . Plan ј е za organizam и osnovi isto s to i program za racи nar . . . Newell, Shaw i Simoп sи eksplicitпo i sistematski иpotreЬlj avali hij erarhij skи struktиrи lista и razvij anj и "j ezika za obradи iпformacij a " , koj i se. koriste za progra miranj e brzih digitalnih racиnara da simuliraj и lj иdske misaone procese.
Njihov uspeh и ovom pravcu - za koji ovi autori smatraju da је najimpresivniji i najvise ohrab rujuci - pru za jake argumente za hipotezu ро kojoj је hije rarhijs ka
1 40
HUBERT L. DREYFUS
s truktura osnovna forma organizacij e ljudskog resavanja proЬlema.12
Videli smo u I delu da su rezultati Newella, Shawa i Simona daleko od impresivnih. Sta su onda ti ohraЬrujuCi empirij ski dokazi ? Sada moramo da pogledamo naCin na koj i se procenjuj e rad Newella, Shawa i Simona. I. EMPIRIJSKI DOKAZ ZA PSIHOLOSKU PRETPOSTAVKU : KRIТIKA NAUCNE METODOLOGIJE KOGNIТIVNE SIMULACIJE Empirij sko opravdanj e psiholoske pretpostavke po krece rpitanj e naucne metodologij e - proЬlem pro cene vrednosti dokaza. GruЬa slicnos t u ponasanj u izmedu ljudi i racunara ne opravd.ava psiholosku pretpostavku, niti pak sadasnj a nemogucnost da se ova slicnost prikaze u detalj ima opravdava nj eno odbacivanje. Test psiholoske pretpostavke zahteva detaljno poredenj e faza u ljudskoj i masinskoj obradi podataka. Као sto smo videli ( Poglavlj e 1, Odelj ak П ) , Newell, Shaw i Simon 'savesno beleze slicnosti i razlike izmedu covekovih protokola i ma sinskih zapisa, zabelezenih tokom resavanj a istog proЫema. Sad moramo da se osvrnemo na пj ihovu procenu vrednosti tako doЬijenih dokaza. Newell i Simon izvode zakljucak da nj ihov rad pruza j edan op&ti okvir za ra:юmevanje ponasanj a и re savanju proЬlema . . . i na kraju, s velikom j asпocom otkгiva da slobodno ponasanj e umereno inteligentnog Ьiса moze da se shvati kao produikt nekog slozenog, ali konacnog i odre denog skupa zakona.tз
Ovo је neverovatno neљaш'San za
Mi!ler, Galanter, i PriЬram , ор. cit. , str. 16. (Мој kurziv.) Newell i Simon, "GPS : А Program that Simulates Human " str. 293 .
sTA RAcUNARI
NE
MOGU
141
opovrgnute n a osnovu svoje opstosti, sto znac1, na osnovu opsega fenomena koji Ы mog1i ,da IS e obj as ne pomocu programa.14 Raspolozivi · d okazi su morali da Ъudu ogтaniceni na one najpovoljnije slucajeve gde subj ekt moze do izvesnog stepena j asno da iz razi svoj protokol о obradi informacij a ( igranj e igara i resavanje prostih problema) do isklj ucenj a raspoznavanj a oblika i sticanj a i upotrebe priгod nog j ezika. Osim toga, cak i u ovim ogranicenim oblastima masinski zapis moze da se poklopi samo sa ponasanjem j edne osobe, i to tek posle doteriva nj a ad hoc. Konacno, ovo poklapanj e је samo deli micno. Newell i Simon 'beleze kak o nj ihov program daj e potpuno obj asnjenje subjektovog ponasanj a " u zadatku sa pet izuzetaka razliCitog stepena ozbiljnos ti. " 15 ·
U svetlosti ovih ogranicenj a zagonetno ј е kako Newell i Simon mogu da polazu pravo na neki "op sti okvir", а U ISVetlosti izuzetaka tesko је UVideti kako mogu da polazu pravo na Ьilo kakvu vrstu naucnog razumevanj a. Reklo Ьi se da ovde postoj i izvesna konfuzij a u pogledu univerzalnosti naucnih zakona ili teorij a. Uopste uzev, naucni zakoni ne dozvolj avaju izuzetke, ра ipak, izuzeci se ovde po steno Ъeleze, 1kao da isik,reno prmavanj e ovih izu zetaka 1UIIll an}uj e nj ihoмu vafuost; 1k ao da ј е , na primer, Galilej mogao da postavi zakon о slobodnom padu, koj i vazi za sva tela osim pet predmeta, za koj e se utvrdilo da padaju razliCitim brzinama. Ne znaCi da se naucna pretpostavka nuzno odbacuj e ZJbog nekoliko izuzetaka; postoje naucno sankcioni sani postupci koj i se primenj uju s takvim teskoca ma. Moze se, na primer, ostati pri generalizacij i kao radnoj hipotezi i sacekati sa obj avlj ivanj em na ucnog zakona sve dok se izuzeci ne razj asne. Radna hipoteza ne mora da obj asni sve podatke. Medutim, 14. str. 9.
Newell
i
Simon,
1 5 . !Ьid., str. 292.
Computer
Simulation
of
Нитап
Thinking,
142
H U B E RT L. DREYFUS
kad 1nau6ni!k tvrdi ,da imosi teoriju, а . d a i :ne spo minj emo opste okvire za razumevanj e " , on тата da " se pozabavi ovim izиzecima, bilo sto се ih иkljиCiti и teorijи ( kao sto је pozivanje na trenj e da ы se obj asnilo odstиpanj e od zakona kretanj a ) ' bilo sto се sиgerisati gde treba traziti obj asnj enj e ш sto се bar pokazati kako Ьi prema teorij i trebalo i da se осеkији takve teskoce. Newell i Simon nisи posli nij ednim od ovih pиteva. Oni mogи da tvrde da ne postoj i nikakav razlog za zabrinutost, da postoj e izuzeci cak i и naj bolj im teorij ama. U svoj oj stиdij i о naиcnim revolиcij ama Thomas Kиhn ( Tomas Киn ) zapaza postoj anj e ano malije и svako j normalnoj naиcnoj oЬlasti. Uvek postoj e neka odstupanj a . . . Na kraj u se c a k i ona najupornij a usklade s normalnom ,praksom. Naucnici su cesto skloni da cekaju . narocito onda kada postoj e mnogi proЬlemi н dтнgim delovima izvesne oЬlasti. Vec smo na pomeпuli, na primer, da ј е punih sezdeset godi na posle Njutnovog origirnalnog proracuna predvideno kretanj e mese ceve putanj e н tacki koj a је najbliza zemlj i ostala samo polovina onog sto је opazeno.16
Samo ovo ne moze da Ьиdе izvor иtehe za Newella i Simona. Takva tolerancij a anomalij a podrazиmeva da vec postoj i neka naиka koj a napredиje, neka иsvoj ena paradigma " koj a "mora Ъоlје da izgleda " od svih sиparnika. " 17 Ovak o nesto pretpostavlj a da teori j a savrseno fиnkcionise и bar nekom, j asno de finisanom, роd.rисј и. Medиtim, Newt;; l lova i Simo nova saznajпa teorij a ne samo da nij e ruopstena, nego cak ne fиnkcionise ni и Ъrizlj ivo odabranom, specij alnom slисај и. 1 bas tamo gde Ьismo morali da pronademo savrsenи podиdarnost da Ьismo mo gli da иtvrdimo paradigmu, nailazimo na izиzetke. Tako Newellov i Simonov rad, iako nиdi neke izne nadиj иce aproksimacij e, ne иtvrdиj e nаисnи funk16. Thomas Kuhn, The Structure of Scientific Revolutions (Chi· cago: Пniversity of Chicago Press, 1962 ) , str. 81 . 1 7 . IЬid. , str. 1 7 .
sTA RAёUNARI NE MOGU
143
cionalnost koj a Ьi opravdala tvrdnj u da su prona deni opsti zakoni uprkos anomalij ama. RazmatrajuCi ranij e pomenutu Nj utпovu ano maliju, Kuhn ide dalj e i istice da su "najbolj i ev ropski matematicki fizicari bezuspesno nastavili da se nose s dobro poznatim odstupanj em . . . " 18 I od sustvo briznosti ove vrste razlikuj e Newellov I Si monov rad od normalne naucne prakse. Ро zapa zanju nj ihovih izuzetaka, niko u KS - ponaj manj e Newell i Simon - ne izgleda zainteresovan za po kusaj da ih obj asni . Radij e svi лastavlj aju da na nekom novom podrucj u formulisu grube generali zacije ad hoc. Postoj i j edan drugi nacin bavlj enj a izuzecima koj i је prihvatljiv. Ako se nezavisnim putem utvrdi da neutralni procesi m.oraju da budu produkt neke pravilom vodene sekvence d.i skretnih operacij a, on da Ьi izuzeci mogli da se tretiraj u kao akcidentalne teskoce u eksperimentalnoj tehnici, ili ka o provo kativni slucaj evi koj i tek treba da se podvedu pod zakon. Jedino Ьi u tom slucaj u oni koj i rade u ovoj oЬlasti imali pravo na to da svaki program koj i simulira inteligentпo ponasanj e - ma koliko pri Ьlizno - nazovu dostignucem i da svaki uzmak smatraj u samo izazovom za ostrij im heuristickim traganj em i vecom genij alnoscu u programiranju . ProЬlem se onda sastoj i u tome kako nezavisno op ravdati pretpostavku da se svaka ljudska "obrada informacij a " odvij a u diskretnim fazama. Inace се izuzeci nastoj ati da opovrgnu pre nego da potvrde ovu hipotezu, zaj edno s uskim okvirom primene programa i nedostatkom napretka tokom poslednj ih " deset godina. Reklo Ьi se da "opravdanj e ima dve etape. U prvim svoj im radovima, umesto pokusaj a da opravdaj u ovu vaznu а sumnj ivu digitalnu pretpo stavku, Newell i Simon је izlazu kao postulat, kao radnu hipotezu koj a upravlj a nj ihovim istraziva18.
IЬid., str. 8 1 .
144
HUBERT L . DREYFUS
nj em. "Mi postuliramo da ј е subj ektovo ропа.Sа пј е vodeno programoш organizovaпim od skupa elemeпtarnih iпformacioпih procesa."19 Ovaj postu lat, koj i sam za sebe moze da izgleda prilicп o proiz volj aп, saпkcionisan ј е osnovпim metodoloskim principoш skrtosti. Prema Newellu, Shawu i Simonu ovaj nam princip nalaze da privremeпo usvojiшo najprostij u hipotezu, u ovom slucaju da је svaka obrada informacije slicпa onoj vrsti obrade koj a moze da se programira па digitalnom racunaru. Na primer, mozemo da pretpostavimo da u sahu, kada је паs subj ekt uduЬlj en u pozicij u, on nesvesno vrsi prebroj avanj e. Uopste, kad god masiпski zapis po kazuje faze о koj ima subjekt ne izvestava, princip skrtosti opravdava prihvatanj e пеkе j edпostavne radne hipoteze kao vodica u eksperimentisanju i pretpostavlj anj e da ј е subj ekt пesvesпo prosao kroz ove faze. Ali .пaravno, dalj e ispitivaпj e mora da podrzi radnu hipotezu; inace, опа se па kraju mora odbaciti. Odstupaпje protokola od masiпskog zapisa, isto kao i teskoce nastale u planiraпju, ukazuju na to da stvari пisu tako proste ka o sto паs .паsа j aka zelj a za skrtoscu upucuj e da se nadamo. U svetlosti ovih teskoca, bilo Ъi priюdпo da se revidira radna hipoteza, bas kao sto su лaucпici morali da dignu ruke od Njutnove Mehaпike, kada опа пiје uspela da obj asni izvesпa opazanj a; ali na ovom mestu i1s trazivanja п kognitivnoj simulaciji odstupaju od prihvatlj ivih naucnih procedura. U suшiranju svog rada па KS, Newell i Simoп zakljucuju : Postoj i sve veci broj ,dokaza ,da s н elementarni informacioni procesi, koje koristi ljrudski mozak н proces н misljenja, veoma slicni j ednom podskurpu elementarnih informaciO nih procesa, koj i su obuhvaceni u kodovima ins-trukcij a da nasnj ih racunara.20 19. str. 9.
Newell
i
Simon ,
Computer
Simulation
of
Нитап
Thinking,
20. Herbert Simon i Alan Newell, . , Information Processing in Computer and Man," American Scientist, Vol. 52 (septembar 1964) stт. 282.
sTA
RAcUNARI
NE
MOGU
145
Koj i ј е to sve veCi broj dokaza ? Da li su praz nine u protokolima popunj ene а izuzeci obj asnjeni ? Nista od svega toga. Izgleda da rastucu masu doka za Cine oni isti programi cij i Ьi nedostatak univer zalnosti bacio sumn j u na celokupan proj ekt kad ne Ьi Ьilo nezavisne pretpostavke digitalne hipoteze. Vec ј е u suocavanj u sa izuzecima trebalo da se pri hvati psiholoska pretpostavka kao nezavisno oprav dana da Ъi rspecifi6ni prog�raшi mogl.i da se pred stave kao utvrdene teorij e; ра ipak, sada se pretpo stavka raspoznaj e kao blpoteza Cij a j edina potvrda pociva na uspehu specificnih programa. Cesto s e hipoteza, zasnovana na .nekom metodoloskom prin cipu, kasnij e potvrduj e cinj enicama. Ono sto је u ovom rs1ucajп neoblr6rю i :nedoprustivo , to ј е ,da hipo teza daje dokaze pomocu koj ih se i sama kasnij e potvrduj e. Ne postoj i nikakav nezavisan empirij ski /dokaz za psiholosku pretpostavku. U ,stvari, isti empir.i j ski dokaz, koj i se nudi za pretpostavku da um funkcio nise kao digitalni racunar, nastoj i da pokaze, kada se razmatra Ъеz pravlj enj a ove pretpostavke, da је pretpostavka empirij ski neodrziva. Ovaj posebni oЬlik metodoloske konfuzij e ogra nicava se na one koj i rade na kognitivnoj simula cij i, mada cak i oni koj i rade па vestackoj inteli gencij i dele ovo uverenj e u ispravnost heuristickih programa, ovu tendenciju da se о svim teskocama misli kao da su akcidentalne, а i ovo odЬij anj e da se Ьilo koj a nazadovanj a smatraj u kao nepotvrdiva nj e dokaza. Zaklj ucuj uCi iz okvira uskog podrucj a u kojem su procedure pretrazivanj a delimicno us pesne, istrazivaci оЪе skole smatraju kao savrseno j asnu stvar da nepoznata i teska podrucj a pripada j u istoj vrsti. Tako svi istrazivaCi pristupaju ovom proЬlemu kao da је poverenj e u psiholosku pret postavku osigurano, iako neki - kao oni u kogni tivnoj simulacij i, ne zele da potpisu poverenje na zaj am. Za one koj i rade u ovoj oЬlasti reklo Ьi se da psiholoska pretpostavka nije empirij ska hipo·
H U B ERT L . DREYFUS
146
teza, koj a Ьi mogla da se podrzi ili opovrgne, vec neka vrsta psiholoskog aksioma Cij a је istinitost osigurana а priori. П . APRIORNI ARGПMENТI ZA PS IHOLOSKU PRETPOSTAVKU
Ako se j os j ednom pogleda kako Miller i saradnici uvode svoj racunarski model, moze se steCi izvestan poj am apriornog karaktera ovog aksioma. Ista ona stranica, koj a se zavrsava zakljuckom da Si monov uspeh nudi cvrste argumente za nj ihovu po ziciju, pocinj e izlaganj em nj ihovih cilj eva : Svaki po tpun opis ponasanja trebalo Ьi da bude adekvatan u smblu da poslиZi kao niz instrukcija, Sto znaCi, da bi on trebalo da iша karakteristike plana koj i bi mogao da vodi opisanu akcij u.21 ·
Miller i saradnici podrazumevaj u da nas poj am ob j asnj enj a ili potpunog opisa zahteva da se ponasa nj e opise pomocu skupa instrukcija, sto znaCi, pomocu niza odredenih odgovora na odredene situacij e. Nije cudo sto psЉolozi, kao sto su Newell, Neisser i Miller, nalaze da је rad u kognitivnoj ·simulacij i ohrabr'uj uCi . Prema nj iho vom gledistu mora Ьiti moguce da se svalю obj asnj enj e izrazi kao program za racunar, da bi p·s ihologij a uopste Ьila шoguca. Ovo nije neko empirij sko posmatranj e, vec sledi iz nj ihove defini cij e obj asnj enj a. Odstupanj a od protokola i sami neuspesi mogu da se za:nemare. Ма koliko dvosmi sleni, empiri}ski rezultati u kognitivnoj simulacij i moraju .da Ъudн prvi korak ka adekvatnij oj teoriji. Jasno ј е da ј е potrebno dalj e ispitivanj e ove definicij e obj asnjenj a : Da li ona ima smisla ? Cak i ako ima, moze li neko unapred da prosudi rezulta te u psihologij i insistiranj em na tome da teorij e moraj u da budu programi za racunar, j er psiholo21.
Miller, Ga!anter , i PriЬram,
ор.
cit . , str. 16. (Мој kшziv .)
sTA RAcUNAl':.I NE MOGU
147
gij a jnace ne Ьi Ьila moguca ? Mozda ј е psihologij a onakva kakvom ј е shvataju kognitivni sjmulacioni sti - mrtvo slovo na papiru. Pre svega, uopste nije j asno kakvo znacenj e ima izj ava da potpun opis mora da preuzme оЬli к skupa instrukcij a. Razmotrimo ponasanje koj e nas taje posle naredbe da se izdvoj i crven kvadrat iz raznoboj nog niza geometrij skih fjgura. Prema Mil Ieru ј saradnjcjma, potpun opis tog ponasanj a Ьiо bi njz jnstrukcij a, plan koj i Ы trebalo sleditj pri Iikom izvrsavanj a ovog zadatka. Kakve Ьi instruk cij e mogle da se ponude osoЬi koj a је spremna da izvrsi zadatak ? Mozda neka veoma opsta pravila kao sto su: slucaj instrukcij e, posmatraj predmete, razmotгi oblike , napravi svoj izЪor. Ali sta је sa de taljnim instrukcij ama za identifikovanje kvadrata umesto kruga ? Mozda Ьi moglo da se kaze : Izbroj " stranice ; ako ima cetiri onda је to kvadrat. " А sta је s a instrukcij ama za identifikovanj e stranice ? "Uzmi nasumice nekoliko tacaka i utvrdi da li pa daju na liniju koj a ј е naj krace rastoj anj e izmedu krajnj ih tacaka " , i tako dalj e. А kako se pronalaze te tacke ? Naposletku, ne postoj e nikakve tacke na polju iskustva kada sam suocen sa skupom izloze nih geometrij skih figura. Mozda ovde nestaju inst rukcij e i j ednostavno moze da se kaze : Тi nesvesno " vidis tacke i nesvesno Ъroj is. " Medutiш, da li to zaista radis ? А ako sve ovo ne izgleda dovoljno cud novato, koj e instrukcij e dajes onome koj i Ы razli kovao crveno od plavog ? Sada vise nij e j asno zasto ili kako Ьi potpun opis preuzeo u psihologij i oЬlik skupa instrukcij a. Jos uvek ј е takva tvrdnj a sledbenik vrlo cenj e ne tradicij e. Kant ј е pomocu pravila eksplicitno analizira o celokupno iskustvo, cak ј percepciju, а j os ј е starij e mislj enj e da znanj e u seЬi obuhvata skup eksplicitnih instrukcij a. U stvari, videli smo da ruib edenj e, prema kome mora postoj ati mo�6nost potpunog opisa pomocu razlaganj a na instrukcij e, j er nam samo takvo razlaga1nj e omogucava d a ra-
HUBERT L . DREYFUS
148
zumemo sta se dogada, rpotice j os od samih pocetaika fillozofije, to j est od onog v�emena kada su пasi poj movi о ra:Lmmevaюj,u i ·razншu rpгv:i rput fiormu.Iisaюi. PJaton, 1koji ј е formu:l isao orv1u aюalizн .razumevaюj a u Eutifronu, 1nastavlj a s pitanj em н Menonu; .da li se pravila, koja su neophodna da Ьi ponasanj e postalo razumlj ivo f:ilosofima, zaista postuju od strane lica koj a ispolj avaju takvo rponasanj e ? Drugim recima, da li su pravila potrebna samo zato da Ьi filosofi razumeli sta se dogada ili covek mora da postuj e ova pravila da Ъi se razumno ponasao ? Posto ј е uop steno mislio о veCini vestina kao о pragmatickom delovanju, Platon ј е, nema sumnj e, smatrao da pra vila nisu prisutna u razumevanju ili postizanj u umesnog ponasanj a. Ali u slucaj u dokazivanj a teo rema ili moralnog delovanj a, i pored toga sto ljudi deluju а da nisu svesni Ьilo kakvih pravila, Platon је mislio da nj ihovo delovanj e poseduje racionalnu strukturu koju filosof moze da eksplicira, а zatim pita, da li matematicar ili zastupnik morala impli citno slede ovaj pюgram kada se inteligentno po nasaju. Ovo ј е odlucan momenat za istorij at nasih poj mova о razumevanju i obj asnj enju. Platon nije os tavio nikakvu sumnju u pogledu svog gledista : Ьilo kakvo delovanj e koj e је culno i пeproizvoljno pose duje neku racionalnu strukturu koj a Ьi mogla da se izrazi pomocu neke teorij e, а svaka osoba koj a preduzima takvo delovanj e sledice, makar implicit no, bas ovu teorij u shvacenu kao skup pravila. Za Platona ove instrukcij e se vec nalaze u intelektu, programirane u nekom prethodnom zivotu i mogu da se uCine eksplicitnim na taj naCin sto se oso bama postavlj aj u odredena pitanj a.22 Tako za Pla tona teorij a о ljudskom ponasanju, koj a nam omo gucava da razumemo sta postize izvesni segment tog ponasanj a, isto tako је j edno оЬја5.пјепје kako је to pona:s anj e proizvedeno. Sa ovako datim рој22.
Vjdj
Platon , Meno.
sTA RACUNARI NE. MOGU
149
mom razиmevanj a i ovakvom identifikacij om razи mevanja i ob j asnj enj a, mora se dospeti do gledista koj e zas tиpaj и kognitivni simиlacionisti sa svoj om pretpostavkom prema kojoj је oCigledno da је pot pиn opis ponasanj a potpиno odreden skиp instrиk cij a za digitalni racиnar, i da ova pravila stvarno mogи da se iskoriste za programiranj e r ac иn ara da pro�zvedu po n a s anj e о kome ј е rec. Vec smo ocrtali is to rij at ove pretpostavke da је mi slj enj e racиnanje.23 Videli smo kako njena privlacnost vodi do p l a ton s kog s hva tanj a prema ko me Ьi moralni zivot Ыо podnoslj ivij i , а z n anj e od redenij e, kada Ъi Ьili istiniti. Nj ena plauziЬilnost, medиtim, j e din o poCiva n a ko nfиz i j i izmedи meha nistickih pretpostavki, na koj ima poCiva иspeh mo derшe fizike, i korelatiWle formalirstidke pretpostav ke, na koj oj poCiva ono sto Ьi moglo da se zove naиka о ljиdskom ponasanj и kada Ъi takva naиka postoj ala. Na izvesnom nivoи ova apriorna pretpostavka ima smisla. Covek је obj ekt. Uspeh moderne fizike иverio nas ј е da p o tpun opis ponasanj a nekog fizi ckog obj ekta moze da se izrazi preciznim zakonima koj i, sa svoj e strane, mogи da poslиze kao instruk cij e za ra cиn ar , а ovaj onda, bar и principи, moze da simиlira ovo ponasanj e . Sve to vodi idej i j e dn o g neurofizioloskog opisa ljиdskog ponasanj a роmоси иlaza eneгgij e, fiziбko-hemijskih tr ams aikcij a :u mozgи i izlaza и vidи kretanj a fiz i ckog tela, sto se sve, и principи, moze simиlirati na digitalno j masini . Ovaj nivo opi,sivanja iша smisla 'bar u prvoj aproksimacij i , а od vremena Dekarta Cini sastavni deo i dej e о totalnom fizickom opisи svih ob j ekat a и svemirи. Ј asno ј е da ј е mozak organ koj i trans formise eneгgijи. On otkriva иlazne signale; na primer, on raspoznaj e promene и intenzitetи svet losti и korel ac i j i sa promenama и gradijentи teks ture. Nazalost, ovai fizicki opis, p os t o isk ljиcиj e '
23.
Uvod, Odeljak
1.
1 50
H U BERT L. DREYFL:S
sve psiholoske termine, nij e nikakvo psiholosko ob j asnjenj e za psihologe . Ne moze se na ovom nivou s pravom govoriti о ljudskim agensima, umu, inten cij ama, percepcij ama, memorij ama, ра cak ni boj a ma ili zvucima, kao sto Ьi to zeleli sami psiholozi. Energij a se prima i transformise i u tome se sastoj i cela prica. Naravno, postoj i j os j edan nivo - nazovimo ga fenomenoloskim - u okviru kojeg ima smisla go voriti о ljudskim agensima, delovanju, opazanju predmeta i taiko ldailj e. Ono sto ISe vidi па o:vom Пi1VOU, to su stolovi, stolice i drиgi ljиdi, ono sto se сије to sи zvиci i ponekad reCi i recenice, а ono cime se ш?lko p-redstavlj a, to su :smisleпe atkcije и :netk OIIIl kontekstи koj i ј е vec opterecen znacenjem. Samo, ovaj nivo opisa nij e nista povolj nij i za psihologe od psiholoskog nivoa, posto ovde ne postoji пikakva svest о sledenjи instrиkcij a ili pravila; ovde nema mesta za psiholosko objasnjenje one vrste kоји traze kognitivni simиlacionisti. Sиoceni s ovom poj movnom pometnj om, psiholozi sи иvek pokusavali da pronadи neki treCi nivo na kome Ьi mogli da rade, nivo koj i је psiholoski, а koj i ipak nudi o bjas njenje ponasanj a. Da Ьi psihologij a Ъila naиk)l о lj udskom pona sanjи, ona шоrа da proucava coveka kao predmet. Ali ne kao fizicki predmet koj i se pok:r'ece u odgo voru na ulaze fizicke energij e, j er to ј е zadatak fizike i neurofiziologij e. Alternativa је da se pokиsa s proucavanj em ljudskog ponasanj a ka o odgovora neke druge vrste predmeta па neku d.rugu vrstu ulaza. Nikada nij e obj asnjeno kakve su to druge vrste predmeta i ulaza, ali bllo sta da sи, ako mora da postoj i neko o bja5njenje, onda coveka treba tre tirati kao иredaj koj i se odaziva na diskretne ele mente u skladи sa zakonima. Ovi zakoni mogu da se modelиjи na osnovи kauzalnih zakona koj i орi s иј и nacin na koj i fiksirane sklonosti u oгganizmu vrse ·vnte.гakciju sa ,ulazima iz ak01liпe kako bi rpro izvele slozene obHke ponasaпj a. Bredaj ј е , _ dak:le,
sTA RAcUNARI NE MOGU
151
refleksna masina, а zakoni su zakoni asocij acije. Ovo п.аm ,daje empiтistiolш psihologijн Davi:d a Humea sa nj enim modeгniш potomkom s�R psi hologij om. йi, pa�k, rp r edшet шоzе da se tretira kao uтedaj za orbra�d,u inJormacij a, а ,zako[li mogu da se shNate prema Kantovoш modelн , kao пасе lа koj.a su pravila и umu, а koj a uш primenjiUje na Uilaz. Ova se S!koJa u ps>ihologiji zvala idealisticka, intelektualisticka ili mentalisticka, а sada se zove " kognitivna psihologij a". Do po j ave racunara empiristicka skola ј е imala svoj u ostricu zato sto intelektualisticko glediste ni kad nije uspevalo u posmatranj u coveka kao sra cunlj ivog oЪjekta. Uvek је "postoj ao neki subjekt, пeki " transcendentalni ego koj i primenj uj e pra vila, koj i је j ednostavno zapostavio naucnu teorij u о ponasanju smestivsi j e dnog malog coveka ( ho munculusa) u svoj um da Ьi ovaj vodio njegove ak cije. Medutim, racunari nude neodolj ivu privlacnost operisanj em prema pravilima, bez pozivanj a na traпscendentalni ego ili homunculus . Osim toga, programi za racunar daju model za analizu ponasa nj a, kao sto ј е izrazavanje prirodnim j ezikom, sto izgleda da ј е isuviSe slozeno da Ьi se obj asnilo po mocu S-R psЉologij e. Ukratko, sada postoj i uredaj koj i moze da posluzi kao model za mentalistiCko glediste; а psiholozi, nezadovolj ni biheviorizmom, neizbezno се se uhvatiti za ovu mocnu slamku, bez ob�ira na valj anost argumenata ili ubedlj ivost empi rij skih dokaza. Racunar ј е fizicki obj ekt, ali da Ьi se opisao nacin na koj i on radi, ne treba opisivati viЪraciju elektrona u nj egovim tranzistorima, vec пivoe nj e govih flipflopova. Kada Ьi psiholoski poj movi mo gli da se interpretiraj u pomocu visih пivoa organi zacije ovih, pravHima vodenih, Hipflopova, onda Ьi psihologij a pronasla neki j ezik koj im Ьi mogla da obj asni lj udsko ponasanj e. Nagrada ј е toliko primamlj iva da se cak ne po stavlj a os,noVJno pitanj e da li ovaj treCi ni:v o, izmedu
HUBERT L. DREYFUS
1 52
fizike i fenomenologij e, predstavlj a logicki dosledan nivo rasprave ili ne. Ali, postoje znaci пemira. Buk valno је nekoherentan j ezik u knj igama Millera i saradnika, Neissera i Fodora. Na gotovo svakoj s tranici moze se naiCi na recenice kao sto је ova: Kada neki organizam izvrsava pla:n оп n ap r e duj e korak ро kompletirajнci t ak o ј еdап deo , а onda se okrece sledecem.24''
korak ,
·
Ovde sva tri пivoa egzistiraj u u nestaЪilnoj i negra matickoj vezi. " Kada jedan organizam (bloloski ) izvrsava ( masinska analogij a pozaj mljena od lj ud skog ageпsa) пeki plan, о п (ljudski ageпs ) . . . " Ili, umesto da se organizam personi!fikuje, duh moze da se meh an izuj e . Fodor govori о mentalnoj ob " radi " 25 ili "mentalnim operacij ama " 26 kao da ј е j a sno s t a Ьi takva forma reCi mogla da znaci. Ova [IOVa forma trabuюj Эillj a blla iЬi prosto Ъizar na rda nije otik�itla ozЬiJljnij e konfiuzij e rU ш1SJ.j emju. One .sru iшplicitne u ,de1u Mil:lera i saradn]ka, ali ;pos tajru ј аsпе н �deliшa Neissera i Fodora, ikoj i od swh pi saca ove oblasti сiпе пaj,rveci napor 1da ra:z;govetno ]z raze rsvoj e fblosofske rpretlpostaVIke. Konfuzij a !П:aj rb o lj e шоzе da se iznese llla :virdelo rdana ЭЈkо se odlrибno vod·i racuna о neuroЬZiiolosrkim i fe n om e n olo sk i m nivoiшa deiSilш�irpc ije, а rpotom rpokll.1's a .da ·se rpsihoJos ko s tanovi,s te smesti negde irzmeёtu ova dva пi'Vloa. U ·pokusaj u da napravi mesto za nivo obrade informacij a, Neisser nam saopstava: ·
24. Mi:ller et а!. , ор. cit . , str. 17. Ili uporedi sa Minoskyevim clankom "Aгtificial Intelligence, " Scientific American, Vol . 2 1 5 , No. З (septembar 1966) : "Evans pocinje svoje delo . . . predlazuCi jednu teoriju о koгacima ili procesima koj e Ьi ljudski mozak mogao da koristi kad se sukoЬi sa takvom situacijom " (str . 250) . Minsky i Рарегt namenjuj u svoju knjigu Perceptrons (М . I. Т. Press, 1969) "psiholozima i Ьiolozima koj i Ьi voleli da znaju kako mozak sracunava misli " (str. 1) . Quillian u svojoj tezi , Semantic Memory, kaZe, м • • • razumeti takvo znaCeпje znaCi ili pronaCi iH kreirati, u mozgu onog koj i treba da razume , neku konfiguraciju sim· bola . . . " (str. 70) . 25. Jerry Fodor, Psychological Explanation, str. 30. 26. !Ьid., str. 22.
s;тА RAcUNARI NE MOGU
153
Izvesno ј е d a postoj i jedan stvarni svet drveca i lj udi i au tomoblla, ра i knj iga Medutim, nemamo n eposredn i pris tup svetu niti ijednom od nj egovih svoj stava.27 . . .
Ovo ј е sasvim tacno ako se covek posmatra kao fizicki objekt.28* Као sto Neisser kaze, " . . senzorni ulaz nij e sama stranica; to је struktura svetlosnih zraka . . . " 29 Dotle ј е sve kao sto treba, ali onda Neisser ide dalj e i povezuj e fizicki i fenomenoloski nivo : " Podesno usredsredeni pomocu soCiva . . . zra ci padaju na osetljivи mreznj acи gde mogu da ini ciraju neuronske procese, koj i eventualno vode do videnja i citanja i ратсепја. "30 Ovde, medutim, �>tvari nikako nisu ocigledne. Postoj e dva smisla za ,,vode do " . Svetlosni talasi koj i padaj u na mrez nj aOи eventualno vode do fizi,okih i hemij.s ikih proce sa u mozgu, ali и ovom sekvencij alnom smislu svet losni zraci i nervni procesi nikad ne mogu eventиal no da vode do videnj a:H * Videnje nij e hemij ski proces ; dakle, nij e ni konacna faza u nizи takvih " procesa. Ako, s druge strane, "vodi do znaCi " nu " zan i dovolj an uslov za , onda, ili је videnje Citav lanac ili nesto sasvim razliCito od lanca ili bilo ka kve nj egove karike. 1 и j ednom i u drugom slucaj u nije vise j asno zasto Neisser kaze da nemamo ne posredni pristup perceptivnom svetu. Kad su j e dnom neuronski i fenomenoloski nivoi nelegitimno spojeni и jedan niz koj i stoj i izmedu j edinke i sveta, potreban је i novi recnik. Ova niCij a zemlj a opisana ј е pomocu "senzornog ulaza " i nj e govih " transformacij a " . U smislu u koj em se ovde koristi termin , "saznanj e" se od nosi na sve procese pomo6u koj ih se senzorni ulaz t ransfor mise, redukuje, razraduj e, pamti, izvlaci iz memorije i upo27 . Neisser, ор . cit. , str. 3 . 28. Nara\'ПO , fenomenoloSki posmatraпo, m i i1namo direktan pri w stup obj ektiшa, а ne svetlosniш talasiшa . 29. Neis s er , ор. cit., str. З . 30. ! Ь i d . , str. 3 . (Мој kuгziv.) 31. Osiш ako ne usvoj iшo identitet teorij e о senzacij aшa i stanjiшa mozga, koj i Neisser, cini se, ne zastupa, posto bi to zahtevalo dalj e opravdanje koj e Neisser nigde ne daj e .
H UBERT L. DREYFUS
1 54
tтeЬlj ava . . . Takvi izrazi, kao sto su osecaj , opazanj e liko vi, retencij a, seeanj e resavanj e proЫema i mislj enj e, pored mnogih drugih, odno se se na hipoteticke s lucaj eve ili aspek te saznavanj a. s 2 ,
,
Kada se j ednom иvede senzorni иlaz " , koj i se " razlikиj e od sveta koj i normalno vidimo, izgleda neizbezno da nase opazanje" mora da ·Ьиdе "razvi j eno iz " ili transformacij a ovog иlaznog stimи " " lиsa " .33 '� Ali, sta znaCi ova transformacij a zavisi od potpиno dvosmislenog pojma "иlazni s timиlиs". Ako ј е иlaz energij a, onda је samo potrebno da se ona transformise и drиgи energij и - p rocesi и mozgи sigurпo sи fizicki, od pocetka do kraj a. Ma terij a-energij a moze da se transformise, redиkиje, razradиje, pamti, izvlaCi iz memorij e i иpotreЬljava, ali ona nikada nece blti nesto drиgo d o materija -energij a. Medиtim, ako ј е stimиlиs neka vrsta pri mitivne percepcije, kao sto izgleda da Neisser kas· nij e sиgerise - " drиgi stimиlи s се imati neki " иticaj na to kako se opaza prvi, kratki stimиlиs 34 а onda moramo da znamo vise о tюme sta је .to opa zeno. Filosofi sи prestali da vеrији и cиlne podatke, а ako Neisser ima nekи predstavи о prvoЬitno opa zenom, on ne moze da је иvede bez dovolj no argu menata i dokaza. Feno menoloski; mi direktno opa zamo fizicke predmete. Mi nismo - svesni ni cиlnih podataka niti svetlosnih zraka. Ako Neisser ze1i da izmeni - svoj poj am иlaza od fizickog na opazajni, onda na nj emи ostaj e da obj asni kоји је vrstи opa zanj a imao и vidи i kakve dokaze da tako nesto opa zeno egzistira, sto nij e ni strиktиra svetlosnih zraka niti slika и perspektivi fizickog pred.meta.35* -
32.
Neisser ,
33 .
IЬid.,
34.
!Ьid . ,
ор . cit. ,
str.
4.
(Мој kurzi\' .)
str. 5. Nase znanje о svetu moralo bi na " da se raz vije iz stilnulusnog ulaza . . . "
п eki
naciп
st r . 22 .
Umesto da ozivljavamo hjumovski pojam culnog podatka, а zatim da budemo prisiljeni da avodimo kantovska pгavila da Ьismo ob jasпili nj ihovo komЬinovanje а percepciji obj ekata, Ьilo Ьi pametnije i \•erovatno bolje za istrazivanje od re d iti sta psiholozi, kao sto је Ncisser, 35 .
sTA RAcUNARI NE MOGU
155
" " Iнformacij a ј е poj am z a koj i s e pretpostav lj a da nas oslobada od ove konfuzij e. Neisser kaze : ",nformacija ј е ono Sto se transformise, а ono sto zelimo da razumemo, to ј е struktuirani oЬlik njene stvarno Cine, bez obzira na nj ihovи pogresnи konceptиalizacij и . Takav rad podrazиmeva pokиsaj da se pronadи oni signali и perceptivnom ро!ји koji sи znacajni и razliCitjm oЬ!astima percepcjje; na primer, oni sjgna!j koji su Ьitni u nasoj percepcij i dиblne. Signali mogи da se иtvrde sis· tematskjm iskljиcivanjem raznih faktora, kao sto sи Ьinokиlarno videnje, pomeranje, gradijent tekstиre, itd . cak se moze odredjti red zavisnosti ovih signala ј broj signala koj i se mogи иzeti u obzjr и datom vremenн . Ve· rије se da се rezиltati liCiti na sekvencjjalne korake koj i se dijagramski prikazuju и organigramи nekog masinskog programa. Ako је tako , onda mogu da se formalizиjи zakoni koj i dovode. u odnos иlaz prema izlazи и svakoj fazi. TakaY rad ne traZi da se govori о , .nesvesnim pravilima " koja fragmentarno organizиju elemente и percepcij e . On nikad ne Ьi trebal o da nas dovede do toga da jzjavimo kako "nemamo пjkakav nepost·edaп prjstиp svetи ј Ьilo kome od пjegovih svoj stava. " Ono sto Ьi Ьilo psiho Joski realno и takvoj јеdпој teoriji ne Ьi Ьili fragmentj i pravila, vec иpravo oni signali и паsој normalnoj percepcjj j obj ekata koj i igraj и н1оgи и teorij j , Mada najCeSCe nismo eksplicitno svesni s ignala, oni nisu neS\�esni. Mozemo da postanemo eksplicitno svesnj sigпala ak o иsredsredimo paz. nји na njih, ali ne mozemo da postanemo S\•esnj nervnih dogadaja ili cak ."trenutnih snimaka " objekata, za koje nam Nejsser kaze da ih s tvar· по opazamo. Ponekad signali mogи da Ьиdи tako sicиsnj da иopste ne mozemo da ih otkrjjemo j edпostavnim posmatranjem. Na primer, neko ne moze da иосi maleno pomeranje svake tacke Јнleszove strиktиre koja projzvodi iluzjjи dиblne. Ali , ako nam se kaze za cjm da tragamo , mogli Ьismo verovatno da otkrij emo pomeranje sa prjkJadnjm иredajem za me renje . Tako Ьi moglo da se kaze za ove signale da sи psiholoski realni, и napred izlozenom smjsJи, i da mozemo da ih pos tanemo svesni . Isto tako .,organjgram " ima psiholoskи realпost и onim qgraпicenim slиcajevima и kojjma se izrazava red zavisпosti signala. Sigиrno је da је taj red, и nekom grиbom smjsiи, и korelacij i sa fizickim procesjma koji se odvij ajи и mozgи, ali cak ј и tim slиcajevima ovo пе opravda,·a pri canje о nesvesпoj obradi, kao da је mozak digitalпi racиnar koj i оре· rjse и skladи sa programom. Zanimljivo ј е da, kada se psiholozi stvarno prihvate ovakYe vrste istrazivaпja, onj konstatиjн da лijedan pojedjnacni sjgnal пiје nиzап i dovoljan, vec da sи dovoljпe razlicite kolekcij e sigпala pod specificnim, ogranicenim иslovima. Red zavisnosti signala, isto · tako , varira od sitи· асјје do sitиacjje . Rezиltati, onda , lice na organigram jedino na veomэ ogranicen nacin i 11 strogo ogranicenim slиcaj evima. Da Ь i se и роtри· nosti formalizovala njihova teorjj a роmоси masinskog modela, eksperimenta tori Ьi morali da specifikиj и иlaz preko apstraktnih i od sitиacije neza· visnih promenlj ivih ili da pronadи metapravila za reorganizovanj e speci-
HUB ERT L. DREYFUS
1 56
transformacij e. " 36 Medutim, sve dotle dok је poj am "ulaznog stimulusa " dvosmislen, ostaje nej asno sta је informacij a i na koj i naCin se pretpostavlja da је ona vezana za "ulazni stimulus", bilo da su и pita nj u energij a ili direktno opazanj e. Na kraj u, u zasenj uj ucem izlaganju konfuzije u mislj enju, ova dva meduzavisna i dvosmislena " " pojma, " ulazni stimulus i informacij a , komЪino ��� su u "centralnoj tvrdnj" i" knj ige : Centralna ,tvrdnj a је -da su videnj e, cuj anj e i pamcenj e akti konstrukcije koj a, vise ili mапј е, upotreЬlj ava podsticajnu informaciju ( sic) u zavisnosti od okolnosti. Podrazumeva se da konstruktivni procesi imaj u dva stepena, od kojih ј е prvi brz, grub, celovit i paralelan, dok ј е drug i promisljen, usredsreden, podroban i sekvencij alan.37
Dvosmislenost " podsticaj ne informacij e " i doc nij a nekoherentnost pojmovnog okvira na koj i se oslanj a ovaj pristup i njegove posledice, najbolj e mogu da se sagledaj u na specificnom primeru. Uz mimo Neisserovu analizu percepcij e j edne stranice. A:ko vidimo predmete koj i se krecu kao sjedinj ene stvari, to mora da је zbog •toga s.t-o percepcij a proizlazi iz j ednog integratiwюg procesa koj i 'Se dogada u vremenu. Isti pro ces si-gurno је odgovoran za konstrukcij u vizue.Inih ·pred meta iz sukcesivnih "snima:k a" oka koj e se krece.38
Pitanj e koj e ovde mora .da se pars tavi glasi : Sta su ovi ' s nimci ? Jesu li oni "strukture energij e " ili su trenutne ,slike stranice ? Ako su strukture ener gije, oni ni u kom ,SIIIl i1sLu n.isu opazeni i nije ih inte grisao subjekt ( onaj koj i opaza ) , vec mozak kao fizicki objekt. S druge strane, na fenomenoloskom nivou, ne moramo uopste da integrisemo odvojene ficnih situacij a i korelaciju ovih situacij a sa specificnim redovima zavis nosti. Do sada nijedna takva rupstraktna promenljiva nije pronadena kao st.o nisu ni pravila. (Vidi moj clanak "Phenomenology and Mechanism, " NOUS.. Vol . V, No. 1 , februњr 1971 .) ор.
36 .
Neisser,
37.
! Ь id. , str. 10.
cit., str. 8.
38.
Ibld., str. 140.
sTA RAC:UNARI NE MOGU
157
snimke stranice. Stranica ј е stalno videna, а pomi sao da је videna kao serij a "snimaka" ili иlaza" " jeste apstrakcij a ove neprekidno prisutne stranice. Naravno, ova staln o videna stranica ј е и korelacij i s nekom "obradom", ali ne s obradom rudimentira nih perceptиalnih predmeta ili snimaka" - koj i " riюgи samo da pokrenи pitanj e kalю su konstrui saюi " i sami ovi elementailll1i perc�tиarlrni "predmeti - nego s obradom neke talasaste strиkture energij e koj a bombarduj e oko . Ova pojmovna konfuzij a, koj a је rezultat po kusaj a da se definise neki nivo raspre izmedu fi zickog i fenomenoloskog, j o s је izrazenij a и Fodo rovom delи, zato sto on j os иpornij e nastoj i da Ьиdе jasan rb as и ovim pitanj ima. Diskutиj uci о opaza nju vizиelnih i akustickih struktиra, Fodor prime cиj e da poj am koj i se ima о liku ili glasu, о ob " liku . . . иkljиcuj e predstavlj anje formalne strukture svakog od ovih domena, а akt prepoznavanj a obu hvata и sebi primenu takve informacij e na integri " sanj e tekucih senzornih иlaza. 39 Opet nas iznenaduj e sta ovde znaCi " senzorni ulaz". Ako је " senzorni ulaz" vec neki lik, neki glas ili neki oЬlik, onda је posao vec obavlj en. S druge strane, ako је senzorni ulaz" fizicka energij a koj a " dospeva do cиlnog organa, onda ј е moguce" shvatiti sta Fodor podrazumeva pod "primenom nekog "pojma" ili " informacij e" na integrisanj e takvih ulaza, posto ono sto Ьi integrisalo takvu fizicku energijи sigurno da Ьi Ьila dalj a transformacij a energij e. Naravno, ako nedokazano uzmem o kao nesto dokazano i pretpostavimo da је mozak digitalni ra cunar, onda ima smisla idej a ро koj oj ј е zamisao formalna struktиra za organizovanj e podataka. U tom slucajи, "senzorni иlaz" ne Ьi Ьiо ni opazena stvar niti neka struktura energije, vec niz Ьitova, а zamisao Ьi Ьila niz instrukcij a za povezivanj e ovih 39.
Fodor, Psychological Explaнation, str. 26, citirano
и
bele5ci
23 .
HUB ERT L . DREYFUS
158
Ьitova sa drиgim Ьitovima koj i sи vec primlj eni i za klasifikovanj e rezиltata. Ovo Ъi se svelo na hipo tezи da ljиdsko ponasanj e moze da se razиme ро mоси modela na digitalnom racиnaru . То Ьi zahte valo j ednи teori j и о tome sta sи ovi Ьitovi, а potom Ьi morala da se izvrsi procena vrednosti teorij e na osnovи empirij skih dokaza. Ali za Fodora, kao i za Millera i saradnike, reklo Ъi se da nij e potrebno nikakvo opravdanj e za poj am " senzornog иlaza " i p oj am zamisli kao pra vila za o rganizovanj e ovog иlaza, vec bi on pre tre balo da se sadrzi и samom рој mи psiholoskog ob j asnj enj a. Ukolirko nastoj i da obj asni ponasanj e, psi ho l oska teorij a mo ze da se zamisli kao funkcij a koj a rpreslikava beskonacni skup mogucih ulaza и organizam na beskonacп i skup то. gucih izlaza.40
Као poj movna analiza odnosa opazanj a i pona sanj a, za kоји se pretpostavlj a da се Ьiti prihvacena nezavisno od empirij skih pretpostavki о mozgu, ne poj mlj ivo ј е takvo jedno obj asnjenj e. Као i kod Neissera, ova nekoherentлost moze da se sagleda и specificnom slисаји. Fodor se pri hvata proЬlema kalko "sрю naucili ,da c.uj emo kao slicno " - kao sto ј е neka melodij a - " ono sto moze fizicki da predstavlj a sasvim razliCite sekvence tonova " .41 Ovde је j asna sиmnj iva pri:roda ana blze : Јеsи li ove serij e tonova fizicke i1i poj avne ? Јеsи li one strиktиre zvucnih talasa ili opazenih predmeta ? Govor о nj ihovoj fizickoj razlici sиge rise ono prvo . I zaista, na nivoи fizicke energij e nesиmnjivo ј е tacno da sи ulazi energij e raznih frek vencij a и korelacij i sa istim perceptualnim iskust vom. Verovatno се neurofiziolozi otkriti j ednog da na pomenиte transformacije energije. Medиtim, tak ve fizicke sekvence tonova ne mogu da se " cuju" mi ne сиј еmо frekvencij e ; сиј еmо zvиke - i tako 40 . 41 .
IЬid ., str . 29.
!Ьid. , str. 26 .
$ТА RAcUNARI NE MOGU
1 59
ove frekvencij e а forti o r i ne mogu da se " cuju kao slicne " . S druge strane, ako pokusamo da razumemo ulaz ka o sekvence pojavnih tonova, koj c bi imalo smi,sla ,16uti kao sH6ne", om,da smo na nivou opa:za nj a, i 'ila nesre6u za Fodora, i,s.cezava pcroblem kako cuj emo ove sekvence tonova kao slicne ; j er, da Ьismo postavili proЬlem, vec smo pretpostavili da 1se poj avne tonske se!kvence 6uju !kao ISIHooe . Na poj aмnom nivou ih ouj emo kao <SJi,6ne zato sto ZJVHCe Sllicno . Da Ьi ovo obj asnio na drugi nacin, Fodor govori о tome " koju koпkretnu notu ( tj . koj e apsolutne vrednosti visine zvuka, traj anj a, j aCine, naglaska, tonskog reda, amplitude, itd. ) ocekujemo kad cuj e mo prvih nekoliko nota u "izvodenju LilliЬurle ra . . . "42 Ali mi ne " ocekuj emo nikakve "apsolutne " vrednosti . Ocekuj emo note и melodiji . Apsolutne vrednosti postavlj aju problem neurofiziologu sa njegovim osciloskopom ili onome ko slusa note u izolacij i , а ne onome koj i opaza. Ako smo opazili i ocekuj emo " apsolutne vred. nos ti " , onda Ьi nam" stvarno Ыо potгeban " razra deni konceptualizam , koj i brani Fodor, da bismo mogli da raspoznamo istu melodiju и raznim sek vencama : Ne шоzе se j asno obj a s ni t i sposobnos t za raspoznavanj e identicnosti t ip a uprkos velikiш varij acij ama medu obelezj i
ma, osim ako pretJpostaviшo da su poj movi, koj i se kori•s te u raspoznavanj u, strahovito apstraktn i . Ali, onda је nej as rю kako da se primena .rakvih poj mova . . . obj asni, osim da se pretpostave psiho l o ski mehanizmi Cij e operacij e ·do krajnosti шoraju d a budu komplikovane.43 ·
Ovde se pokazuj e konfuzij a u upotreЬi " obe leija" i " trip a " . S t a su ova obelezj a ? Opazena poj av na zvucna sekvenca ( melodij a ) 'ne moze .da Ъude ,ne ka aps trakcij a ( t.ip ) ciju trenнtnн reaHzaciju ( obe lezja) predstavlj aj н fizicki energij ski i ulazi . Opazeni predmet i fizicka energij a su p odj e dn ako konlkretni, 42 .
IЬid.,
43 .
lbld.,
str. 28. str. 28 .
HUBERT L. DREYFUS
1 60
а rpotpUJno 'SIU rrazHCite IVrГSte fenomena. Nikakvo ikom plikorvalllj e m.e moze da preшorsti j arz .i:ZJmedru pomera nj a em.eгge1Js:kih uJ arz a i percepcij e nekog postoj anog z�u!ka. Jedno пiј е trenutni odra:z :dгugog. АЈИ , rn i obe l ezj a пе mogu da se prihvate kao da :su poj avm.a sekvenca izolovanih, apsolutnih tonova ( kao StO rSU to zeleli teoreticari о culnim podacima) . Kod slu sanj a neke melodije ne opazaju se apsolutni tonovi, tako da prema ovoj interpretacij i, ne Ьi Ъilo nikak vih obelezj a . Ako pretpostavimo da ј е Fodor imao и vidu fizicki model koj i Ьi mogao da se kompj uterizuje, ova vrsta raspoznavanj a strukture eventualno Ьi mogla da se ostvari pomocu mreze neurona ili .po mocu analognog uredaj a, ako Ьi uopste i mogla da se ostvari . Nema razloga za pretpostavku da se to ostvaruj e pomocu nekog heuristickog programa ( skupa apstraktnih pojmova ) , а kamo li da је takav program pojшovna nuzil1ost. Ра ipak, Fodor nikad ne dovodi и pitanj e .pret postavku da postoj i neki nivo obrade informacij a na kome о transformacij i energij e moze da se go vori kao о nizu �specificnih operacij a. Njegovo je dino pitanj e ј е : Kako m o z emo da kazemo da mi i masine imamo isti program, sto znaCi, da obavlj a mo iste operacij e ? Tako, па primer, posto ј е upitao kako moze da se sazna da li smo obavili uspesnu masinsku simulaciju, Fodor odgovara: " . . .potrebno је samo da usvoj imo konvencij u da mi individuali zuj emo forme ponasanj a pozivanj em ne s amo na opazlj ive gestove nekog organizma, vec isto tako i na sekvencu mentalnih operacija koje podrzavaju te ges tove. " 44 Ili prosto receno : stroga ekvivalencij a zahteva da operacij e koje su u osnovi proizvodenj a masinskog ponasanj a budu istog tipa ikao i operacij e koj e su u osnovi proizvodenj a organskog po nasanj a.45
44.
lbld.,
45.
Ibld.,
str. 140. (Мој kurziv . ) str. 141 .
161
sTA RAcUNARI NE MOGU
Sada b i trebalo d a Ьиd.� j asno d a Fodorov ar gument zavisi od dve vrste pretpostavki : prvo, kao Miller i saradnici i kao Neisser, Fodor иvodi dvo smisleni poj am "иlaza " kako Ъi dozvolio nivo des kripcij e na kome, izgleda, da ima smisla analizirati percepcijи, kao da је covek racиnar koj i prima nekи vrstи podataka nazvanih "stimиlativna informaci j a " . Ovo se svodi na pretpostavkи da pored obrade energije, " percepcij a obиhvata i obradи podataka. "46 Fodor zatim pravi dve dalje pretpostavke druge vrste koj ih, cini se, nij e svestan : ( 1 ) da se ova ob rada podataka odvij a kao da је na digitalnom racи narи, sto znaci, sastoj i se o d diskretnih operacij a, i ( 2 ) da ovaj digitalni racиnar operi• s e serij ski p rema nekoj vrsti heuristickog programa, tako da moze da se govori о sekvenci takvih operacij a. Fodorova odbrana nj egovog " razradenog konceptиalizma", idej e da percepcij a zahteva komplikovane mentalne operacij e, izgleda da se preobraca и dogmatsko иvo denje obrade informacij a i onda se j ednostavno prelazi preko svih alternativnih formi racиnara, i cak alternativnih formi digitalne obrade podataka. Ovo slepilo za alternative moze da se sagleda и za kljиckи Fodorove diskиsije о takvim fenomenima, kao sto је raspoznavanj e melodij a : Karakteristicno ј е d a s u takvi fen o meni vezani z a p o stoj a nosti" - to j es t za slucaj eve и koj im a no rm alna p er cepc ij a obuhvata radikalno i runiforшno odstup anj e od informacio nog s adrzaj a fizi ckog ulaza. Jos od Helmholca Ьilo је poz nat o da talkvi slucaj evi rpruzaj u naj bo lj i argument za ne svesne men talne operacije, jer se pokazalo da пета alte rna tive za prizivanje takvih operacija ako zelimo da objasnimo nepodudarnos t izmedu ulaza i opazenog predmeta.47 "
·
Cela Fodorova diskиsij a о logici racиnarske si mиlacije izopacena је nj egovim nesиmnjivim osla nj anj em na ove sиmnj ive pretpostavke. Lakoca s lюjom on svoje neargиmente protиra kao koncep tu46 .
!Ьid . ,
str. 83.
47 .
lbld.,
str. 85. (Мој kurziv . )
HUB ERT L. DREYFUS
1 62
alnи analizи, otkriva kandze plat-onske tradicij e i po trebи da se verиj e и nivo obrade inforшacij a da Ьi psihologij a шogla da Ьиdе naиka. Naravno, иpotreba racиnara kao modela oprav dana је dokle god se smatra za hipotezи. Ali и pi sanj и Millera i saradnika, Neissera i Fod.ora, kao sto smo videli, ova hipoteza se tretira kao neka is tina а priori, kao da је ona rezиltat konceptиalne analize ponasanj a. Ponekad se na trenиtak moze иgledati neka empirij ska osnova za оvи pretpostavkи : Fodorov argиment za opravdanost racиnaгskog progr.ama kao psiholoske teorij e, и kraj nj oj linij i pociva na hipotetickoj pretpostavci " da imamo masinи koj a zadovolj ava sve eksperimentalne testove koj e moze mo da zamisliшo za podиdarnost izmedи "nj egovog repertoara i repertoara nekog organizma. 48 Medи tim, ovaj potaj no empirij ski karakter argиmenta implicitno se оdЬасиј е posto је celokupna diskиsij a " izrazena роmоси " serij e mentalnih operacij a , kao da је vec izvesno da Ьi takva masina mogla da po stoj i. Samo, rkad Ьi takva шasi,na pos toj ala i kad Ы za ista operirsala н ni,zovima i k oпuka, bllo Ъi opravdano иpotreЬlj avati poj move koj i sи vezani za heuristicki programirane digitalne racиnare, da bi se sиgerisali i interpretirali eksperimenti и psihologij i . Ali da bismo иtvrdili da li takva masina moze da egzistira i samim tim da li ј е opravdan takav konceptиalni okvir, prvo moraшo da pokиsamo da programiramo takvи masinи ili da procenimo vrednos t programa koj i sи vec isprobani . UpotreЬiti racиnarski j ezik kao o cevidan i nesumnjiv nacin formиlisanj a kon ceptиalnog okvira и kome se eksperimenti obavlj ajи i razUJmejru Ъеz valj anih apriornЉ argпшenata bli d·o kaza mogиcnosti empirij skog postoj anj a takve ma sine, samo moze d.ovesti do zabиne. 48 .
!Ьid. , str. 146 .
sTA RAcUNARI NE MOGU
1 63 ZAKLJUC:AK
Ponovo se, dakle, nalazimo u zacaranom krugu. Vi deli smo na kraju I o delj ka ovog poglavlj a da em pirij ski rezultati, isprepletani s neobj asnj ivim izu zecima i nesposobni da simuliraj u procese viseg .re da, kao sto su koncentrisanj e i razlikovanj e sustin skog od nesustinskog, mogu пesto da obecavaju je dino ako se sagledavaju u svetlosti neke apriorne pretpostavke, prema koj oj um шоrа da deluj e kao heuristicko programirani digitalni racunar. Ali sada smo videli da se j edini opravdani argument za pret postavku da um funkcionise kao racunar okrece ka stvarnoj ili шogucoj egzisteпcij i takve inteligentne masine. Odgovor na pitanj e , da li covek moze da na pravi takvu masinu, mora da pociva na dokazima koji proisticu iz obavlj enog posla. А na osnovu stvarnih dostignuca i sadasnj e stagnacij e, izgleda da Ы najprihvatljivij i odgovor bio : ne. Nemoguce ј е " obraditi neki indiferentni " ulaz а d a se ne pravi razlika izmedu relevantnih i nerelevantnih, znacaj nih i Ъeznacaj nih podataka. Videli smo kak o su Newell, Shaw i Simon mogli da izbegnu ovaj .prob lem samo pomocu prethodnog svarivanj a podataka, а kako su Mil1er i saradnici mogli da ga izbegnu samo pomocu pogresne pretpostavke da Newell, Shaw i Simon imaj u program koj i obavlj a ovu prvo Ьitnu selekciju. Ali ako ne postoj e nikakvi empirij ski dokazi koj i nesto obecavaj u, Citav argument, koji sam sebe podupire, pada kao kuca od karata. Jedini alternativni naCin borbe sa selektivnoscu Ьila Ы analogna obrada podataka koj a odgovara selektivnosti nasih culnih organa. Ali onda sveukup na obrada podataka ne Ьi vise Ьila digitalna i imali bismo razlog da se pitamo da li је ova analogna obrada podataka samo periferna. Sve o vo Ьi Ъacilo sumпju na "sekvencu operacij a" i poil:юvo Ьi otvorilo Citavu d.i skusij u . Ove teskoce sugerisu da, iako ј е covek sigurno fizicki obj ekt koj i obraduj e fizicke
1 64
H U BERT L. DREYFUS
ulaze prema zakonima fizike i hemij e, nj egovo po nasanje ne moze da se obj asni pomocu лekog me hanizma za obradu informacij a koj i prima i obra duj e niz diskretлih ulaza. Osim toga, nista iz fizike ili iskustva ле sugerise da se ljudske radnj e mogu obj asniti na �takav naCin, posto smo ла fizickom ni vou suoceni s neprekidnom primenom s truktura energije, а na fenomenoloslюm nivou s obj ektima u vec organizovanom polju iskustva. Analiza ovog polj a iskustva pruZila Ъi psЉolo gij i alternativno podrucj e proucavanj a. Ali pre nego sto se okrenemo ovoj alternativnoj teorij i u III delu, moramo da prosledimo dve preostale pretpostavke koj e, cak i ako rad na KS ne moze da se brani, izgleda da cine prihvatlj ivim rad na VI.
E P I S T EMOLO S KA PRETPOSTAVKA
Sada Ы trebalo da bude j asno da је neoЬicno tesko definisati sta је to шentalni nivo funkcioni sanj a i da, bez obzira sta ј е um, niposto nije oCi gledno da on funkcionise kao digitalni racunar. Ovo prakticno Cini neshvatlj iviш tvrdnj e onih koj i rade na kognitivnoj 1Siшulacij i da um moze da �se shvati kao obrada informacij a и skladu sa heuristi ckim pravilima. Ispostavlj a se da racunarski model ne moze da pomogne и (jbj asnjenj u sta ljudi s tvar no Cine kada misle i opazaju i obrnuto. Cinj enica da ljudi misle i opazaju ne moze da pruzi osnove za optimizam kod onih koj i pokusavaj u da repro dukuju ljudsko ponasanj e di'g italnim racunarima. Ali ovo j os uvelk ostavlj a otvorenu dгUig;u os novu za optimizam : mada ljudsko ponasanje ne moze da se objasni pretpostavkom da ljudi stvarno slede heuristicka pravila u seriji nesvesnih operaci ja, inteligentno ponasanje jos uvek moze da se for malizuje pomocu takvih pravila, i na taj nacin da se reprodukuj e pomocu masina . 1 * Ovo је epistemo loska pretpostavka. " podrazumevam proizvodenj e sustinskih 1. Pod " reprodukcijom svoj st a•-a ponasanja о kome ј е rec . Ne mislim na tacnu kopij u, kao sto ni f"otografska reprodukcija Ajfeiove kule nije napravljena od celika . PoSto se пе ocekuj e od racunara da se krecu i da se poпasaj u u nor malnom smislu reci , nismo suoceni sa upotrebom formalne teorij e о nekoj пs ti poпasanj a kako Ьism o tacno kopirali to ponasanje . Proizvo deпje Ьitnih karakteristika izvesnog ponasanj a bez imitiranja ponasanja do detalja пormalno Ьi trebalo da se zove " simulacij a . " Tako kompjuter moie da simulira izbore , а da ne glasa - ali vec su па termin "simula-
HUBERT L. DREYFUS
1 66
Posmatrajmo plaпete. One ne resa.vajiU difeгen cij alne j ednacine dok se оЬгсu oko sunca. One uopste ne slede nikakva pravila; ali је nj ihovo po nasanje ipak zakonito i da Ьismo razumeli nj ihovo ponasanje pronalazimo neki formalizam u ovom slucaj u diferencij alne j ednacine - koj i izrazava nj ih vo ponasanj e ka o kretanj e и skladu sa nekim pravilom. Ili da uzmemo drugi primer : Covek koj i vozi Ьicikl odrzava ravnotezu premestanjem svoj e tezine kako Ъi kompenzovao tendenciju pada. Shva tlj ivi sadr�aj onog sto on cini ipak moze da se izra zi sledecim pravilom : izvij anj e duz niza krivih linij a Cij a ј е krivina obrnuto proporcionalna kvadratu brzine. 2 * Izvesno је da Ьiciklista ne sledi svesno ovo -
o
cija " stekli prvi pravo kognitivni simиlacionisti koji u svoj model zele da ukljиce ne samo kriticko ponasanj e, vec korake pomocu kojih је pп>iz vedeno to ponasanje . 2 . Ovaj primer sa Ьiciklom preuzet је i z Michael Polanyieve knjige Personal Knowledge (London: Roиtledge & Kegan Раиl) , str. 49. Vredno је и celini navesti Polanyievи analizи ovog primera : . ,Na osnovu ispitivanja fizicara, inzenjera i proizvodaca Ьicikala, dosao sam do zakljиcka da иopste nije poznat princip na osnovи koga Ьiciklista odrzava ravnotezи. Ovakvo је pravilo koje Ьiciklista postиje: kada poci nje da pada na desпu stranи, on okrece svoj иpravljac иdеsпо, tako da se kretaпje Ьicikla pomera dиz krive prema desnoj strani . Ovo rezultira и centrifиgalnoj sili koja gura Ьiciklistu па levu stranи i ponistava gravita cioпи silu koja ga vисе пadole, na desnи stranи . Ovaj manevar sad izba· сије Ьiciklistи iz ravnoteze i vисе ga иlevo , а оп se tome odиpire iskre· cuc1 иpravljac па levu stranи; i tako оп пastavlja sa odrzavaпjem ravno· teze izvijajиci se и nizи kriviпa. Jedпostavпa aпaliza peikazиje da је za dati иgао neravnoteze , krivina svakog izvij anj a оЬrпиtо proporcionalna kvadгatи brziпe koj om Ьiciklista vozi . "Ali, da li nam ovo stvarno govori о tome kako da vozimo blcikl? Ne. OCigledno ј е da ne mozete da podesite kriviпи риtапје Ьicikla sraz· merno vasoj neravпotezi паd kvadratom brzine kojom se krecete; а ako је mogиce, pali Ьiste s пaprave jer postoj i jos пekoliko faktora koj i se u praksi uzn1aju u obzir, а koj i su izostavljeni iz formulacije ovog pravila. " Uprkos ovom vazпom uvidaпj и - da formalizam пе moze da оЬ· jasni ponasaпje - Polanyi zamaglj uj e zпасај ovog primera ukazиjиCi na . ,skriveпa pravila " (str. 53) . Ovo нpиcivanje па skriveпa pravila pokazuje da Polaпyi , kao i Platoп, propнsta da napravi razliku izmedн ponasanja i merodavnosti , izmedн obj asnj enj a i razumevaпja, izmedu pravila koje se sledi i pravila koje moze da se upotreЬi za opisivanj e onog sto se do· gada . Upravo tak,•a koпfиzija stvara optimizam kod oпih и kognitivпoj simulacjj i .
sTA RAcUNARI NE MOGU
1 67
pravilo i ne postoj i nikakav razlog za pretpostavku da on to pravil.o sledi nesvesno. Ра ipak nат ova for malizacij a omogucava da izrazimo ili razumemo nje govu umesnost, sto се reCi, ono sto on moze da iz vrsi. Мedutim, to ni na koji naCin nij e objasnjenje njegovog ponasanja. Ono nam kaze sta znaci uspes no voziti bicikl, ali nista о tome sta se desava u ne cij em mozgu ili umu kada izvrsava zadatak. Postoj i, dakle, suptilna ali vazna razlika izmedu psiholoske i epistemoloske pretpostavke. ОЬе pret postavlj aju platonsku idej u о razumevanju kao for malizacij i, ali oni koji prave psiholosku pretpos tav ku ( oni u KS ) pretpostavlj aju da su pravila, upo treЬljena u formalizacij i ponasanj a, ista ona pravila ko j a proizvode ponasanj e, dok oni koj i prave epi stemolosku pretpostavku ( oni u VI ) samo tvrde da svako neproizvolj no ponasanj e moze da bude for malizovano u skladu s nekim pravilima, а da ova pravila, Ьilo koj a da su, racunar koristi za reprodu kovanje ponasanj a. Epistemoloska pretpostavka ј е sla:Ьij a i tako manje ranjiva od. psiholoske pretpostavke . Ali ј е ipak ranj iva. Oni koj i s e oslanj aj u n a epistemolosku pretpostavku shvatili su da nj ihov formalizam, kao teorij a о merodavnosti, ne mora da bude teorij a о ljudskom ponasanj u, ali oni se jos nisu dovolj no oslobodili Platona kako Ьi uvideli da teorij a о me rodavnosti ne moze da bude adekvatna ni kao teo rij a о masinskom p onasanju. Tako, epistemoloska pretpostavka obuhvata u sebi dve tvrdnj e : ( а ) da svako neproizvolj no ponasanj e moze da se formaliPolanyi ima sopstvenи primedbи na KS. On drzi do toga da , ,и jednom vaznom smislи " ne poznajemo pravila , ali tvrdi da "se ovo ne moze tretirati kao da је to nesvesno znanj e, jer stvar је и tome da је to (vise iii manj e nesvesno) znanje sa oslanjanjem na neki cilj . 1 bas ovaj kvalitet pomocne svesti , njen kvalitet funkcionalnog delovanja, masina ne moZe da kopira, zato Sto maSina stalno operi.Se na sam o jednom nivou s·v esti. " (Licna komиnikacija.) Ovo је j edna interesantna medиpozicija, ali је jos иvek za cиdenje zasto , prihvativsi оvи drugи vrstи svesti, Pola nyi oseca neophodnim da pretpostavi kako mi иopste sledimo neka pra vila и Ьilo kom smislи te reci .
1 68
HUBERT L. DREYFUS
zuj e i ( Ь ) da ta j formalizam moze da se koristi za reprodukovanj e datog ponasanj a. U ovom poglavlju kritikovacemo tvrdnj u ( а ) tako sto cemo pokazati da је ona neopravdana generalizacij a iz fizickih nauka, а tvrdnj u ( Ь ) tako sto cemo pokusati da pokazemo kako teorij a о merodavnosti ne moze da bude teorij a о ponasanju : da, za razliku od tehno loske primene zalюna fizike za proizvodenj e .fiizickih fenomena, jedna bezvremena i bez konteksta teorij a о merodavnosti ne moze da se upotreЬi za proizvo denj e ponasanj a iz momenta u momenat, sto ј е neophodno za ljudsko ponasanj e ; d a zaista n e Ь i mogla d a postoj i te o rija о lj udskom ponasanj u. Ako је ovaj argument ubedlj iv, epistemoloska pretpo stavka, u formi u koj oj izgleda da podrzava VI, po staj e neodrZiva i, ispravno shvacena, pruza argu mente protiv mogucnosti VI vise nego sto garantuj e nj en uspeh. Tvrdnj a ( а ) da svako neproizvoljno ponasanj e moze da se ,formalizuj e nij e neki aksiom. Ona pre izrazava izvesnu koncepcij u razumevanj a koj a је du boko ukorenjena u nasoj kultuгi, ali koj a, ipak, moze da se pokaze pogresnom. Sada moramo da se osvrnemo na empirij ske argumente koj i Ы mogli da se ponude u prilog takve hipoteze. Sada Ъi, isto tako , trebalo da bude j asno da nij edan empirij ski argument, koj i proistice iz uspeha V I , nije prihvat lj iv posto ј е u pitanj u bas interpretacij a, а iznad svega, mogucnost za znacaj n o prosirenj e o skudnih rezultata kao sto su BoЪrowovi . Posto se Cini da dve oЬlasti uspesnog formali zovanj a - ·fizika i lingvistika - podupiru episte molosku pretpostavku, moracemo da prouCimo оЪе ove oЬlasti. U fizici zaista srecemo formalizam koj i opisuj e ponasanj e ( na primer, kruzenj e planeta oko sunca ) , ali videcemo kako ova vrsta formalizma ne rnoze da bude od pomoCi onima koj i rade na VI. S druge strane, u lingvistici cemo sresti j edan forma lizam koj i је relevantan za rad na VI i koj i ide u prilog pretpostavci da svako пeproizvoljno ponasa-
!ПА RAcUNARI NE MOGU
1 69
nje moze da se formalizuje, mada cemo ustanoviti da nam ovaj ,formalizam, koj i izrazava merodavnost onog koj i govori - tj . sta on moze da ostvari - ne omogucava ,da pomo6u ra6uocш1ra repгoduJшjemo nj egovo ponasanje tj . nj egovo ostvarenj e. -
I . POGRESNO SHVACENI ARGUMENT IZ NAPRETKA FIZIKE Minskyev optimizam - to jest, nj egovo ubedenje da svako neproizvoljno ponasanj e moze da se for malizuj e i da se rezultuj uCi formalizam moze upo treЬi ti da se pomocu digitalnog racunara reprodu kuje to ponasanj e - pravi је primer epistemo loske pretpostavke. То је ono verovanj e koj e dozvo ljava Mi·nskyu da tvrdi sa ruverenje:m ikruko ,,m.e rposto Ji ni1kaka:v ra�log za pretrpostavikiu 1da mrusine imajru bilo kakva o granicenj a koj a ima covek. "3 Sada mo ramo da ispitamo argumente koj i podrzavaju ovu tvrdnj u, medutim, prvo moramo da razj asnimo sta formalista podrazumeva pod masinom. Digitalni racunar ј е masina koj a operise prema onoj vrsti kriterijuma koj i Ьi, ru skladu sa Piatono vom pretpostavkom, mogli da se upotrebe za ra zumevanj e svakog uredenog ponasanj a. Ova masi na је, kako ј е definise Minsky koj i svoju definiciju zasniva na Turingovoj , " mehanizam koj i se pokora va pravilu. " Као sto Turing kaze : " . . . Pretpostav lj a .s e da racunar sledi utvrdena pravila . . . Duznost ј е kontrole da vidi da se ove instrukcij e izvrsavaju korektno i . u ispravnom redu. "4 Kontrola је tako konstruisana d.a se ovo nuzno desava. Dakle, masi na о koj oj је rec, ogranicena ј е , ali i veoma funda mentalna vrsta mehanizma. Ona operise sa deter3. M in s ky , Computation: Finite and Infinite Mach ines (Englewood Cliffs . N. Ј . : Pгentice-Hal!, 1967) , str. \'ii . 4. А. М . Turing, "Computing Machinery and Iпtelligence, " u Minds and Machines, ured. Аlап Ross Anderson (Englewood Cliffs , N. Ј . : Pren· tice-Hall , 1 964) , stc 8 .
HUB ERT L. DREYFUS
1 70
minisanim, nedvosmislenim Ьitovima podataka pre ma striktnim pravilima koj a se jednoznacno pri menjиj и na o ve podatke. Tvrdi se da ova vrsta ma sine - Tиringova masina - koj a izrazava sиstinu digitalnog racиnara, moze и principи da radi sve Sto mogи ljиdska Ьiса - da ima, u principи, samo ona ogranicenj a koj a imajи i lj иdi. Minsky razmatra antiformalisticku protivtvrd nj u da " mozda postoje procesi . . . koj i j ednostavno ne mogu da se opisи riikakvim formalnim j ezikom, ali koj i se ipak оЪаvlј ај и na primer и lj иdskom umи. " 5 Umesto da direktno o dgovori na оvи pri medbи, on se poziva na Tиringov " brilj antni" cla nak koj i , kako tvrdi Minsky, sadrzi argиmente " koj i se svode na zadovolj avaj иce poЬij anj e mno gih takvih primedЬi. " 6 Tиring se zaista osvrce na оvи vrstи primedЬi. On ih ovako iskazиj e : " Nij e moguce proi,ZNesti skup pravi.l a koj a Ьi ian ala rza cblj ·da ргорisџјн IS'Ve sto covek treЬa .da rad i u svakom mogиcem skири okolnosti. " 7 Ovo ј е, ро svemи sиdeCi, Tиringova generalizacij a Wittgenstei novog argиmenta ро kome је nemogиce dati nor mativna pravila koj a иnapred propisиj и korektnи ироtrеЬи neke reci и svim sitиacij ama . Tиringovo " " poЬij anj e- sastoj i se и pravlj enj и razlike izmedи ,;pravila vladanj a " i " zakona ponasanj a " , а zatim и tvrdnj i da " sebe ne mozemo tako lako da иЪedimo и odsиstvo potpиnih zakona ponasanj a kao potpи nih pravbla v1adaпj a. " 8 Као od.govor na Wittgensteiнovи t;vтdпјн ovo nij e los argиment. U stvari, Tиring dokazиj e da, ma da ne mozemo da formиblsemo normativna pravila za korek1J11Jи рriшеюи nekog odredeнog predikata, to ne zпaCi da не mozemo da fоrшиНsешо pravila koj a opiSIUju ·kako neka osoba, и stvari, priшe:nj,иje talkav predilk at. Dmgiш reCiшa, ia'k o ј е Turiпg ·spremaп da 5. Minsky, Comptil ation: Finite ancl lnfinite Macblnes, stг. 1 07 . 6 . I b ld. 7 . Turn ing, ор. cit. , str. 22-23. 8.
IЬid.
sTA RAcUNARI NE MOGU
171
ргi:юа tkaiko и pr1ncirpru moze blti nemog7t1ce da s e :do nese skUip rprarvbla koj a orpisujru sta ibl rneka osoba tre balo da urradi ,u svakoj pritl ici, orn smartra da ne posto ji rnilkwkav ·razlog za sнmnjru ,da Ьi ·se u p rin c ipu mogao otkriti .skrurp pravila koj a opi,sнjrи sta bi ona uradila. A!Jii zalsto orva rpretp os t avika izrg1leda toliko o6igledna rda teret ·ddkarza pada na one koj i ј е dovo de u pitarnje ? Zasto blsmo morali da "нЬеdЈUј ешо se be rU odsustvo tkoшpletnih zatkona '0 роnаsапјн", а ne u njrihovo pгisustvo ? Ovde smo ponovo Hcem u li ce sa epistemoloskoш pretpostavtkoш. VaZпo ј е po kasati rda se irskorerni ono sto ovoj rpretp ost avci pлu za юјеаш iшp;licirarnu apriornu rprlaшziЬi!l nos t . Pre svega, izraz "zakoni ponasanj a " ј е dvosmis len. U j ednom smislu lj udsko ponasanj e ј е bez sum nj e zakonito, ako zakonito j ednostavno znaCi urede no. Ali pretpostavka da su zakoni о koj ima ј е rec takve vrste da se mogu otelotvoriti u programu za racunar ili nekom ekvivalentnom formalizmu, dru gacij a ј е i mnogo stroza tvrdnj a koj a trazi dalj e opravdanje . lrdej a da s,vaki opiiS ponasaпj a moze d a rs e foгma li:zuje па ·nacin podesan za programi>rwnje navodi one koj i rade na polj u vestacke inteligencij e da previde ovo pitanj e . Pretpostavlj a se da, bar u principu, lj ud sko ponasanj e moze da se predstavi skupom neza visnih propozicij a koj e opisuj u ulaze u organizam, u korelacij i sa skapom propozicij a koj e opisuj u nj ego ve izlaze. Najj asnij i iskaz ove pretpostavke moze da se pronade u James CulЬertsonovom ( Dzej ms Ka1berrtSron ) kretanjru , od tv•r.dnj e da Ы, Ъаr 'u teori j i , mogao da se izgradi robot koj i ko11isti samo flip flopove do tvrdnj e da Ьi stoga moglo da se reprodu kuj e Citavo ljudsko ponasanj e. ·
Koristeci podesne. receptore i efektore шozemo da i h po vezemo prclш centralnih celij a. Ako Ьismo mogli da doЬije mo dovoljno centralnih celija, i ako su one dovoljno male, i ako svaka celija ima dovoljno cvorova, i ako Ьismo mogli da postavimo dovoljno cvorova па svaku sinapsu, i ako Ь is mo imali dovoljno vremena da ih spojimo, onda Ьismo mogli da konsrtгuisenю robOite kodi Ьi mogbl da zadovolje svaku datu
HUBERT L. DREYFUS
1 72
i:zJla7JIJ.o/uzlaznu specifiikacij u, Фј . mogli blsmo da ik:o.nstю iSeтo robote kOijti bi 'S e po;nasali na Ьi1о kojii zeljen� na6n pod bilo koj iш okolnostima. Ne bi postoj ala niikakva tes:ko ca da se ikonstruise robot sa osobinama ponasanj a upravo sИOпim John Jonesu ili Henry Smithu, ili da se konstruise robot sa Ьilo kakvim zeljenim pobolj sanj ima ponasanj a u odnosu na Jonesa i Smitha.9
Ili naprosto : Posto ( ovi kompletni roboti ) mogu, и principu, da zadovo lj e svaku datu ulaznojizlaznu specif·1kaoiju, oni mogu da obave sve propisane щdnj e pod svim propisanim okolnosti ma - da inteli
Ali, kao sto smo videli u Poglavlj u 4, nije j asno sta Ьi u slucaj u ljudskih Ьiса mogli da budu ovi ulazi i izlazi.11 CulЬertsonova pretpostavka Ьi mogla da se zamisli tako da mozak vrsi korelaciju izolova nih Ьitova podataka, sto pociva na pretpostavci da neuroni deluju kao prekidaCi za uklj ucivanjejisklju civanj e . Posto, kao sto smo videli u Poglavlju 3, ovo verovatno nij e slucaj , ne postoj i nij edan razlog za pretpostavku, а ima nekoliko razloga za sumnju, da se шogu izolovati ulazi i riiZ,lazi kod coveka i ·da nj ihova ikorelacij a moze · d a se bor:maliwj e. OuЉert sonova tpretpostaVIka је sашо pretpostavka 'i ni.s ta vise, ра taJlю ni na koj i naCin ne opra.v.dava nj egOive z3iklju6ke _ Medutim, napadnuti formalista ima j os j edan potez. On moze da eksploatise dvosmislenost poj ma "zakoni ponasanj a " i da usvoj i da ponasanj e ne zna ci smisleno vodenj e ljudske akcij e, vec jednostavno 9 . Јашеs Т . Cu!Ьerston , , . Sоше Uneconoшical Robots , " Automata Studies, С. Е. Shannon i Ј . McCarthy, ured . (Princetoп , N . Ј . : Princetoп Цniversity Pres s , 1 956) , str. 100. 10.
IЬid. , str. 1 14.
Zasto nij edan takav u!az i izlaz ne mogu da se otkrij u postace jasno jedino onda kada opisemo relacij u ljudskog subjekta prema svetu. Vidi Poglavlje 9 , пarocito str. 178 . 11.
sTA RAcUNARI NE MOGU,
1 73
fizicke p okrete ljudskog organizma. Onda, posto su ljudska tela deo fizickog sveta, а kao sto smo videli, pokazalo se da se predmeti u fizickom svetu pokora vaj u zakonima koj i шogu da se izraze nekim formali zmom na digitalnom racunaru, formalista j os uvek moze da tvrdi kako mora da postoj e zakoni о lj ud skom ponasanj u one vrste koj u zahteva nj egov formalizam. Tacnij e, ako se nervni sistem pokorava zakonima fizike i hemij e, sto шozemo s razlogom da pretpostaviшo, onda, cak i ako on nij e neki digitalni racunar, i cak a:ko ne postoj i nikakva ulazna-izlazna funkcij a koj a direktno opisuj e ponasanj e ljudskog Ьiса, j os Ьi trebalo da smo u stanj u da reprodukuj e mo ponasanj e nervnog sistema pomocu fizickog ure daj a koj i Ьi mogao, na primer, da uzme oЬlik neke nove vrste " analognog racunara " , koristeCi j onske rastvore Cij a ,se elektricna svoj stva menj aju sa raz nim lokalnim zasicenostima. Onda, kao sto smo izne li u Paglav!ljru 4, p02mavanj e sastava rastvora п ovom uredaj u omogucilo Ы nam, bar u principu, da napi semo fizicko-hemijske jednaCine na suvom digital nom racunaru. Tako, sa dovoljno memorij e i vreme na, 1svaki racunar - cak i takav specij alni analogni racunar - mogao Ы da se simulira na digitalnoj ma sini. Пopste uzevsi, usvaj anj em fundamentalnih pret postavki da је nervni sistem deo fizickog sveta i da svi fizicki p:юces1i mogu da se opisu nekim matema tickim formalizmom, koj i је sa svoje ,strane podlozan manipulisanju pomocu digitalnog racunara, moze da �se stigne do j ake tvrdnj e da ponasanj e, koj e rezul tira iz ljudske "obrade informacij a " , bez obzira da li se direktno formalizuje ili ne, uvek moze indirek tno da se reprodukпje na digitalнoj masini. Ova tvrdnj a sasvim dobro moze da obj asni uobrazenost formalista, ali sta se u stvari opravdava fundamentalnom istinom da svaki oЬlik " obrade in formacij a" ( cak i onaj koj i и praksi moze samo da se sp11ovede na " analognom racunaru " ) mora и prin cipи Ъiti siшulabllaю na di,gita'lnom racuюaru ? Vildeli smo kako ona ne dokazuj e mentalisticku tvrdnju da,
1 74
HUBERT L. DREYFUS
cak kada је lj udsko Ьiсе nesvesno upotrebe diskret nih operacij a u obradi informacij a, ono ipak mora nesvesno da sledi niz instrukcij a. Da li to opravdava epistemolosku pretpostavku da .s vako neproizvoljno ponasanj e moze da se formalizuj e ? Mora d a s e utvrdi sta moze d a s e smatra obra dom informacij a u racunaru. Kad digitalni racunar resava j ed.n aCine koj e opisuj u neki analogni uredaj za obradu informacij a i tako simulira nj egovu fun kciju, on time ne simulira nj egovu "obradu infor macij a " . On ne obraduj e informacij e koj e obraduj e simulirani analog, vec sasvim druge informacije koj e se odnose na fizicka ili hemij ska svoj stva analoga. Dakle, j aka tvrdnj a da svaka forma informacije mo ze da se oЪradi pomocu digitalnog racunara vodi u zaЬludu. Jedino se moze dokazati da se za .s vaki tip informacij e digitalni racunar moze, u principu, pro gramirati da simulira neki uredaj koj i је sposoban da obraduj e tu informacij u. Shvaceno kao kretanj e - kao ulaz i izlaz fizic kih signala - ljudsko ponasanj e ј е, ро svemu sude Ci, potpuno zakonito u smislu u kome је to potrebno formalistima. Ali to nikako ne podrzava formalistic ku pretpostavku koj a se j avlj a kod Minskyog i Turin ga. Jer, kada Minsky i Turing tvrde da је covek Turingova masina, oni pod ovim ne шogu da podra zumevaju da је covek fizicki sistem. Isto tako Ьi moglo da se kaze da su i letilice i bгodovi Turingove masine. I nj ihovo ponasanj e moze da se opise pomo cu matematicki ·formulisanih zakona - ko j i povezu ju uzimanj e i odavanj e energij e - i moze, bar u principu, da se reprodukuj e do nekog stepena preciz nosti na di:g italnom пu6unavu. Alli пе, rka: d a Miillsky ili Turing tvrde da covek moze da se shvati kao neka Turingova masina, oni mora da misle na to da digi talni racunar moze da reprodukuj e ljudsko ponasa nj e, i to ne pomocu resavanj a fizickih j ednaCina, vec pomocu ob rade podataka primljenih iz sveta, posredstvom logickih operacija, koje mogu_ da se
sTA RAcUNARI NE MOGU
srve.du rna ltJjporedivanj e, rklarsiHkovaюj e
operacij e . MiпSiky kaze :
1 75
i Boorleove
Mentalni procesi s u slicni . . . procesima koj i se nalaze u programima za racunar : proizvolj ne asocij acij e simbola, sh.eme memorij e slicne razgranatom staЬlu, uslovni prenosi i slicno.12
Oni koj i rade na VI tvrde da ovaj mentalni nivo " " obrade informacij a moze da se opise digitalnim formalizmom. Citavo istrazivanj e VI posveceno ј е иpotreЬi logickih operacij a z a manipиlisanj e podaci ma koj i pristizи direktno iz sveta, а ne resavanj и fizickih j ednaCina koj e орisиј и fizicke obj ekte. Raz matranja iz fizike samo роkаzиј и da energij ski иlazi, i neнroloska aktivnos t sadrzana и nj ihovom trans formi,s anjи, mogи и principи da se opisи и ovoj digi talnoj formi . Niko nij e pokиsao niti se nada da се pokиsati da иpotreЬi zakone fizike za detalj no izracиnavanj e kretanj a ljиdskih tela. Zaista, reklo Ьi se da ј е ovo fizicki nemogиce posto је Н. Ј. Bremermann ( Н . Ј . Brimermen ) pokazao d a : Nijedan sistem z a obradu podataka, bilo d a ј е vestacki ili zirvi, ne moze da obradi vise od ( 2 х 1 047) Ьitova u sekundi ро gramu svoj e mase .13
B remermann ide dalj e �а Ьi izvнkao sledece zaklj иcke : U g odiпi iша n x 1 0' sck·undi. S t aros t Zemlj e ј е oko 1 09 godiюa, а шаs'а Zеш1је ј е mаюј а od б х 102 7 grarma. Dakle, svaki raounar Zemlj ine velicine ne Ьi mogao da obradi vise od 1 093 Ьitova za rvreme koj e је j ednako staros,ti Z emlj e . ( Ne treba ni po m inj ati cinj enicu da Ьi, sto ј е racunar veei, brzina svetlosti sve vise usporavala nj egove QPeracije ) . . . Ddkazivanj e teorema i resavanj e proЬlema . . . vode do eksponenci j alnog rasta razgranatih. рrоЬlеша. Ako ј е nase 12.
Minsky, "Matter, Miпd, af\d Models , " и Semantic Informa tion
P1•ocessing, str. 429 .
1 3 . Н. Ј. Bremermmann , "Optimization Throиgh E,·olиtion and RecomЬination, " и Self-Organizing Systems (Washington , D. С . , 1962) , str. 1 .
HUB ERT L . DREYFUS
176
nagad'юrje ,tacn o , onda bi se н�ik1o da •teskoce, s koj iшa se sada susrecemo na polju raspoznavanja oЬlika i dokaziva nj a teorema, nece Ьiti razresene samo brzinom obra.de rpo dataik a ;pomo6u neЮilh budн6h supeгraounara.14
Ako su ovi proracuni tacni, postoj i posebna vrsta nemogucnosti sad.rzana u bilo kakvom pokusaj u da se шozak simulira kao fizicki sistem. Ogromni prora cuni koje је potrebno izvrs.iti mogu Ьiti onemoguceni onim istim zakonima fizike i teorije informacija koje takvi proracuni pretpostavljaju. Ра 1pak, oni koj i rade na polju VI, od Turinga do Minskyog, reklo bi se da traze utoCiste u ovoj konfuzij i izmedu fizickih zakona i pravila obrade informacij a da Ъi sebe ubedili kako ima razloga za pretpostavku da ljudsko ponasanje шоzе da se for mal izuj e; da teret dokaza poCiva na onima koj i tvrde da " postoje procesi . . . koj i j edno stavno ne mogu da se opisu formalnim j ezikom, ali koj i, ipak, mogu da se obave pomocu intelekta. " 1 5 Kada smo ј еdлош na pravi naCin postavili dvosmislenost izmedu fizic kih zakona i pravila obrade informacij a, koj i to argument preostaj e za tvrdnj u da ljudsko ponasa nj e, ili kako ga strucnj aci na polj u VI zovu , .nivo obrade informacij a " , moze da se opise рошосu striktnih pravila ? ·
П . POGRESNO SHVACEN r ARGUMENT IZ NAPRETrКA MODERNE LINGVISПKE
Ako nijedan argument zasnovan na napretku .fizike nij e relevantan za uspeh V I , jer је VI suocena sa formalizovanj em lj udskog ponasanj a а ne fizickog kretanj a, onda је j edina nada u tome da se okrene mo . samim naukama о ponasanj u. Galilej је Ьiо u stanj u da polozi temelj e modernoj fizici, apstrahu juCi mnogobroj na svoj stva i relacij e aristotelovske 14.
Ibld. , stг. 2.
15.
Minsky, Computatioп, str. 107 .
STA RAcUNARI NE MOGU ,
177
fizike i utvrduj uCi da su matematicke relacij e, koje su preostale, dovolj ne za opisivanj e kretanja obj e kata. Ono sto Ьi Ьilo potrebno za opravdanj e opti mizma formalista to је j edan galilej evski um koj i Ьi, vrseCi prave aps trakcij e, mogao da pronade neki formalizam dovolj an za opisivanj e lj udskog po nasanj a. John McCarthy ( Dzon Makarti ) izrazava zud nj u za zЬlizavanjem fizike i nauke о ponasanj u : Mada su formalizovane teorij e Ьile smiSlj ene d a Ь i izrazile najvaznij a podrucj a matematike i mada је Ьiо uCinjen iz vestan napredak и formalizacij i poj edinih empirij skih nau ka, za sada ne pos.toj i nij edna formalna teorij a pomo6u ko je Ьi mogle da se izraze analize о sredstvima i cilj evima koj e se koriste и oЬicnom zivotu . . . Nas pristup proЫemu vestacke inteligencij e zahteva neku formalnu teorij u.16
Nedavno је doslo do j ednog takvog proboj a. Chomsky i transformacioni lingvisti pronasli su da ::tpstrahovanj em ljudskog ponasanja upotrebe odredenih recenica u odredenim slucaj evima - mo gu da formalizuj u ono sto preostaj e, sto се reCi, СО· vekovu sposobnost da raspoznaje gramaticki dobro formirane i da odstranjuj e rdavo formirane receni ce. Sto znaci, oni mogu da pruze j ednu formalnu teoriju od velike lingvisticke merodavnos ti17* Ovaj -
16.
John McCarthy, " Programs \vith Commi:Jn Sense, "
и
Semantic
Tnformation Processing, str: 4 1 0 .
17. Chomsky ponekad definise merodavnost i ponasanje tako sto uspeva da zadrzi razliku i da odnos teorij e о merodavnosti prema teoriji D p<>nasanju pretvori u empirij sko pitanje . Na primer, " da Ьi se izbeglo ono sto је predstavljalo stalno nerazumevanje, mozda ј е vredno poпoviti da geпeraьivпa gramatika nije model za опоg koj i govori ili onog koj i slusa. Ona pokusava da okarakterise па najneutralniji moguCi nacin zш.• nje о jeziku koje ciпi osnovu za stvarпu upotrebu jezika od straпe опоg koj i govori i опоg koj i slusa. Kada kazemo da пеkа gramatika geпerise reCenicu sa izvesnim strukturalnim op·i som , mi jednosta\'ПO podrazume vamo da gramatika dodeljuje receпici ovu strukturalnu deskripcij u . " (Aspects · of the Theory of Syntax /Cambridge, Mas s . : М. I . Т. Press , 1965/, str . 9.) (Мој kurziv.) Medutim , ova neposredna definicija ostavlj a izvesnu sumnj u u od· nosu na to kako Chomsky гazume razliku merodavnostjponasanje, koju је sam uveo . Ako ј е merodavnost ono sto neko zna kada zna jezik , onda
1 78
HUB ERT L.
DREYFUS
uspeh је veliki izvor ohrabrenj a za one u VI koj i zastupaju glediste da ljudsko ponasanje moze da se formalizuj e bez redukcij e na fizicki nivo . Јег takav uspeh nastoj i da potvrdi bar prvu polovinu episte moloske hipoteze. Segment uredenog ponasanj a, ko j i se na prvi pogled Cini da nije slican pravilu, po kazuj e se kao segment koj i moze da se opise kom pleksnim pravilima, pravilima one vrste koj a direktno mogu da se obrade pomocu digitalnog racunara ( direktno - sto znaCi, da se ne prolazi put fizickog opisa pokreta glasnih zica onog koj i bi eшpirijsko Ьilo pitanje da li pravj!a koja opisuj u шerodavnost igraju Ьilo kakvu ulogu u projzvodenju ponasanj a. Ali reklo Ьi se da ponekad Choшsky sшatra da шerodavnost nuzno igra u!ogu u ponasanju i ugraduje to u saшu definjcjju ponasanja ј шerodavnostj ; njihovog odnosa: , .Pod ,generatjvnoш graшatikoш ' podrazuшevaш deskripciju precutne merodav nosti govornika•slusaoca koja s toji iza njegovog stvarnog ponasanja kod projzvodenja i percepcije (razuшevanja) govora. Generatjvna graшatiilш, u idealnoш slucaju, specjfjkuje sparjvanje fonetskih i seшantickih pred stavljanja nad beskonacnjm Op'SegOrn; ona tako sacinjava hipotezu О tome kako govornik-slusalac interpretira tvrdenja, apstrahuj uCi od шnogih fak tora koji su isprepletani sa precutnom merodavnoscu, da Ьi odredio stvarno ponasanje . " (Cartesian Linguistics /New York : Harper & Row, 1 966f , str. 75) (Мој kurzjv .) Ili, vjdj isto tako, ,. . . . za svrhu jzdvojenog ј nezavjsnog prouca vanja moraшo da apstrahujeшo neki kognjtjvnj sjsteш . sistem zпдпја i verovanja koji se razvija u ranom detjnj s tvu i koji vrsi interakciju sa mnogim drugim faktorjшa da Ьi odredio vrste ponasanj a koje opazamo; da Ьј se uveo tehniCki terшjn , moramo da jzolujeшo ј proucjmo sistern lingPisticke merodavnosti, kojj stoji iza ponasanj a, ali koj j se ne rea!jzuje u pona sanju na Ьilo koj j djrektan iJ.i j ednostavan naCin. " Language and Mind jNew York: Harcourt , Brace and World, 1968/ , str. 4.) (Мој kurzjv.)
Kada Chomsky govori о " precutnoj merodavnosti " koja , .stoj i jza . . . stvarnog ponaSanj a " i koj a " determiniSe . . . ponaSanje, " nalazimo istu onu tendencjju koj u smo otkrili ј kod Polanyja kada pretpostavlja da је pravilo koje on predlaze za opjsivanj e ponasanja voznj i Ьicjklom, zajsta sadrzano u jzvodenju voznje na Ьicjk!u. Na osnovu ovog tumacenja uloga forma lizma koja izrazava merodavnost nije vjse neutralna. Bez obzjra koliko ј е ispra\,an formalizam, o n је nuZno obuhvaCeп и proizYodenju ponaSanja. А!ј a:ko distinkcija merodavnostjponasanje treba da utjce na od \Ћj anje formalne teorij e od psiholoske teorjj e, odnos teorije о merodavno sti prema teoriji о ponasanju ne moze da se jzgradj definicjjom; Ш, receno na drugj naCin , ako definjcjja о merodavnostj treba da podrzi ponasanje, onda merodavnost jednostavno ne moze da se podrazumeva kao formalna teorij a koja "sj edjnj uje fonetsko ј sernanticko ponasanje nad beskonacnirn opsegom . " Ona Ьi trebalo da se podrazumeva kao
sTA RACUNARI NE MOGU '
1 79
govori ili fizicko-hemijskih procesa koj i se dogada ju и nj egovom mozgu ) . Ali takva formalizacij a opravdava samo polovi nu epistemoloske hipoteze. Lingvisticka merodav nost nij e on o sto zele da formalizuj u naucnici na polju V I . Da bi masine komunicirale na prirodnom j eziku, nj irhюvi pa:-ogrami moraju jos nesto 1da ua:-ade, а ne �samo da obuhvate gramaticka pravila; oni mora ju, isto tako, da sadrze pravila lingvistickog ponasa nj a. Drugim reCima, ono sto је i·s pusteno da Ьi mogla da •se formuliSe lingvisticka teorij a - cinjenica da su idealizovana psiholoska teorija о tome kako se proizvodi j ezik, а distink cija merodavnostjponasanje samo b i obratila paznju na Cinjenicu da su ostali faktoгi , kao zamor i ucenje , Ьili zanemareni . Izgleda da Chomsky, s vremena na vreme, podrzava ovo glediste . , .Mi ne interpretiramo ono sto se izgovori u nasem prisиstvи jednostavno primenom Iingvistickih principa, koji determin-iSu · fonetska i se�anticka svojstva nekog izraza. Ekstralingvisticka verovanja и odnosu na onog koj i govori i na situaciju, igraju fundamentalnu иlоgи и odredivanjи nacina шi koji se govor proizvodi , ide11tifikиje i razиme. Dalje, lingvistickim ponasanjem se иpravlj a роmоси principa kognitivne strиktиre (па primer, роmоси restrikcij a memorije) koj i nisи, и pravom smislи reci , aspekti jezika. " Da Ьismo , dakle, proиcavali jezik , moramo da pokиsamo da disa sociгamo razne faktore koj i su и interakciji •sa osnovnon1 1nerodavnoSCu kako Ьi determinisali stvarno ponasanje; tehnicki termiн ,merodavnost' odnosi se na sposobnost idealizovaнog govornika-slusaoca da asocira zvиke i zнacenj a strilktнo и saglasnosti •sa pravil-ima svoga jezika . " ( " The Formal Nature of Langиage, " apendiks za Biological Foundations of Language, Eric Lenneberg, jNew York: Wiley, 1967/, str. 398 .) (Мој kurziv.) Kakav је onda odnos izmedu merodavnosti i ponasanja? Kada Ьi neko otkrio и psiholigvistici da se jezik p roizvodi na nacin koji uopste ne podrazиmeva pravila koje postulira Chomskyev lingvisticki 'formalizam , kao sto se ciнi da nagovestavaju najnovij a istrazivanj a (vidi Т. G. Bever , The Cognitive Basis f01" Linguistic Structures, poglavlje pod naslovom , . The Non-Distiнction Between Linguistic Competeнce and Performance in the Adult " : " . . . procesi ponasanj a maнipu1isu lingvistii'ki definisanim unиtrasnj im i spolj asnj im strukturama, ali ne preslikavaju niti direktno simuliraju gramaticke procese koj i dovode u odnos te strukture u okviru gramati'ke. Takav zakljucak obezпeduje svaki model za raspoznavanje govora, koji pokusava direktno da inkorporira gramaticka pravila kao izdvojivu komponentu procesa raspoznavanj a. " Preprint , str. 101 ) , da li Ьi Chomsky odustao od svoje formalne deskripcij e? Reklo Ьi se da on zeli da sledi оЬа puta: da иlоgи svog formalizma za merodavnost иcini nezavisnom od psihologije kako ne Ы morao da od njega odиstane, bez obzira na to sta роkаzији eksperimenti, а ipak i da obezbecbl da njegova
1 80
HUBERT L. DREYFUS
ljudi sposobni da upo treЬljavaju svoj j ezik upravo ј е ono sto mora da se formalizuj e. Tako se pitanj e da li ј е epistemoloska hipo teza opravdaJna svodi na pita:nj e : 'ima 1i razloga za p'ret postaVIlю ,da moze da postoj i пеkа foшna:lna teo rij a lingvlstickog ponasanj a ? Postoj e .dve vrste raz loga za verovanj e da је takva generalizacij a lingvis ticke teorij e nemoguca. ( 1 ) Principij elni arguшent (па koji cemo se v.r atiti u sledecem :poglav1j1U ) : ,da Ьi rpostoj ala teorij a 1ingvisti16kog poпasanj a, trebaJlo Ьi �da postoj i teo.rij a о celokupnoш lj,udiskom z1naju ; abl, тeklo Ъi se da ј е ovo пешоguсе. ( 2 ) Deskriptiv,na uloga u ponasanj u postane stvar defiпicij e . On s јеdпе straпe kaze : "Kada kazemo da recenica ima izvesnu derivaciju u odnosu na odredenu geпerativnu gramatiku, mi nista ne kazemo .о t ome kako Ьi govomik ilt slusa/ac mogli da postupaju па neki praktican ili efikasan nacin pr.i kon struisanj u takve derivacije . Ova pitanj a pripadaju teorij i о jezickoj upo treЬi - teor,jji о performansi. " (Aspects of the Theory of Syntax, str. 9 . јМој kurziv .f) . Ipak u delн Language and Mind Chomsky kaze: РгоЬ!еm " odredivanja karaktera takvih gramatika i principa kojima se one rukovode је tipican proЬiem nauke, . mozda veoma