Veličina i granice Freudove misli

ERICH FROMM: D JELA u 12 ••eulr.a

Erich Fromm

l>daju

tNAPRIJBO• hdnat.lr.o ttgo·n tka radna organlzaeita Z.grcb, Pafrnotitc:n 30

NOLIT

V elicina i granice Freudove misli

hdavatlr.a radna organiz.t.dja Beograd, Tcrazijc 27

Prmla Vlasta Vizek-Vidovic

Umlili Zeljko Palout

1

Gvozden Flego

ZAGREB 1986

Sadr2aj

I

UVOD

7

OGRANICBNJA ZNANSTVENE SPOZNA1E

9

1. Ra2.1og zbog k.ojeg je svaka nova toorija nu!no pogreSI!a 2. Kor.ijeni Freudoovih grdaka 3. Problem :manstveoe istine 4. Freudova 2l!lanscvena metoda

II VllLICINA I CRANICE FREUDOVIH OTKRICA

111

£rich Fromm GREATNESS AND LIMITATIONS OF FREUD'S THOUGHT

@ 1m by Ertel> Fromm

12 18 22

30

I. Otkrice nesvjesnog

30

2. 3. 4. 5.

34 44 49 61

Edipov kompleks Prijenos Narcisoidnost Karakter 6. Znaeajnost djetinjstva

Naslov h:vomlkd

Y

FREUDOVA TEORJJA TUMACENJA SNOVA

69

76

I. Ved:i6na i granice Freudova otk:ri.Ca

tumacenja soova 2. U!oga asocijacija u tumaeenju snova 3. Granice u Freudovu tumacenju vlastitih soova

76

79 85

Uvod

4. Simbolicki jezik snova

IV

94

5. Odnos funkcije ·spavru1ja i 8lkt>vnosti u snu

100

KIUTlKA FREUOOVE TEOR!IB INSTINKTA

107

(Prevtla V esna Mari!ec-Bt11)

V

t. Razvoj teorije instinkta

107

2. Analiza instinktivis!Ekih pretpostavki 3. Kril'ika Freudove teorije .instinkta

110

126

ZA$TO .IE PSIHOANALIZA TRANSPORMJAAHA I'Z RADIXALNE TEORUE U TEORIIU

ADAPTACIJE

138

BIBllOCRAI'IJA

145

INDEKS IME>(A

149

Da bi se potpuno moglo shvatiti izuzetno znaOenje Freudovih psihoonali1.ickih otkrica, valja prije svega razumjeti njihov osnovni princip, koji je najbolje izraien u stihu iz Evandelja: •lstina ee vas osloboditi.« (Ivan, 8.23) Zaista, ideja o istini kao spasiteljici i ozdraviteljici, staro je poimanje, koje su navijestili velik.i uOitelji Zivota; mofda nit:ko tak.o raodikalno i jasno kao Buddha; ipak, ta je misao zajednicka judaizmu i k~stvu, kao i Sokratu i Spinozi, Hegelu i Marxu. Za budisticku misao, iluzi.ja (neznanje) je, zajedno s mi'Z· njom i pohlepom jedno od zAla kojcg se rovjek mora odreci, ne leli li ostati robom pozude koja ga nuino vodi u pamju. BudizaJI\ se ne bori protiv radosti i uZitka na svijetu, ukoliko nisu posljedica pofude i pohlepe. Pohlepan covjck ne moie biti ni slobodan ni sretan. On je rob stvari koje njirne vladaju. Proces budenja iz iluzijfl uvjet je slobode i oslobadanja od patnji izazvanih pofudom. Dcziluzioniranost (Ent-Tiiuschung) uvjet je Zivota koji jc najbli:li punom ljud· skom razvitku, ill kao sto ka:le Spinoz.a, modclu ljudske prirodc. Poimanjc istine i potrcba za dcziluzijom, zbog svojc proietosti idejom o bogu-idolu, nisu tako centralne i radi· kalne u judaistiOkoj i kr5canskoj tradiciji. SklopivSi kompromis s vla5cu, ove rcligije nisu mogle a da ne izdaju istinu. U revolucionarnim sektama istina je ponovo mogla zauzeti znaOajno mjesto jer je njihov glavni napad bio usmjeren na razotkrivanje proturjeeja izmedu krSCanske misli i k~ske prakse. Spinozino ueenje u mnogome podsjeca na Buddhino. Ljudsko biee podlofno iracionalnim na7

gonima {pasivnim afektima), nufno posjeduje neadekvatne predodfbe o sebi i svijetu, ono iivi u iluzijama. Oni koji slijcde razum ne dopustaju da ih zavedu njihova osjetila i njih vode dva •aktivna afekta•: ruzum i hrabrost. Marx nastavlja tradiciju onih za. koje jc is tina preduvjct spasenja. Njegov se cjelokupni rad ne sastoji prvenstveno u tome da pokaie sliku budureg savr5enog druStva, vee u nemilosrdnoj kritici iluzija koje spreeavaju da se takvo druStvo ostvari. Kao sto Marx kaie, potrebno je razbiti iluzije kako bi se p~ mijenile okolnosti koje ih zahtijevaju. lstu je rerenicu mogao upotrijcbiti i Freud kao motto za svoju terapiju osnovanu na psihoanaliti~koj teoriji. On je silno prosirio pojam istine. Istina 1.a njega nije viSe ono sto ja svjesno mislim iii vjerujem, ve~ i ono sto potiskujcm, jer nc zelirn o tome razmisljati. VeliCina je Freudovog otkri~ u pronalarenju metode kojom doseie istinu ita onoga sto pojedinac vjeruje da je ist.ina. To je mogao postici otkr.iv§i djelovanje represije {potiskivanja, op. prev.) i sukladno tome racionalizacije. Dcmonstrirao je empirijski da put izlje~enja leti u iskrenom uvidu u vlastitu mentalnu strukturu, odnosno u •de-represijic. Primjena principa prema kojem istina oslobada i lijeei, vcliko je, moida najvere Freudovo ostvarenje, premda jc njcgova primjena ovog principa doiivjela mnoga iskrivljavanja i ¢esto dovela do novih iluzija. U ovoj knjiz.i ielim detaljno izloiiti najvatnija Frcudova otkri~. Istovremeno, poku5at fu pokazati gdje i zasto je gradanska misao, tako karakteristi¢na za Freuda, suzila i katkad pomra~ila njegova otkri~. Buduo da moja kritika Freuda ima vlastiti kontinuitet, ne mogu izbjeei pozivanje na svoje ranije stavove o ovom predmetu.

I

Ogranicenja znanstvene spoznaje

1. Razlog zbog kojeg je svaka nova teorlja mdno pogrelna

Pokusaj razurnijevanja Freudovog teonijskog sistema, iii sistema bilo kojcg kreativnog sistcmati~og mislioca, nc mote biti uspjclan ako ne shvatimo da je i zbog ~ega je svaki sistem, kakvim ga jc stvorio i izloiio njegov autor, nulno pogresan. Razlog tome nije pomanjkanje ingeniomosti, krea· tivnosti ill samok~iti¢nosti od strane samog autora, vee osnovna i neizbjeina proturjeenost: s jcdnc strane, autor tcli rcci nesto novo, nesto sto prije nije bilo domiSljeno iii re~eno. Ali govoreei o •novostic svrstavamo je samo u dcskriptivnu katcgoriju, cime Cini.mo nepravdu onom bitnom u kreativnoj misli. Kreativna je misao uvijek kritiCka misao, jer tcl.i raz. ra¢unati s odredenim iluzijama i pribli!iti se svijesti o rcalnosti. Ona prosiruje carstv0 ljudske svijesti i ja~a snagu razuma. Kriti~ka i stoga kreativna misao ima uvijek oslobadajucu funkciju kroz negaciju iluzorne misli. S druge strane, mislilac treba izraziti novu misao u duhu svoga vremena. Rnzli~ita dru~tva imaju razl.icite vrste •zdra· vog razumac, razliCite kategorije rnisljenja, razli~ite logicke sisteme; svako dru5tvo posjeduje vlastiti osocijalni filter• koji propusta samo odredene ideje, pojmove i iskustva; oni od njih koji ne moraju nuino ostati u podsvijesti, mogu postati svjesni kad se dogode fundamentalne promjcne drustvcne strukture. Socijalni filter se takoder tada mijenja. Misli koje ne mogu proci kroz socijalni filter odrelfenog dru· 9

Stva u odredenom casu, •nezamislive• su i naravno •neizgo. vorljivc•. Prosjc-c!noj se osobi rrrisaone strukture ojeZllla druStva cine sasvim logicruma. Misaone strukture bitno razlicitih drmtava izgledaju nelogicoe ili sasv•m besmislene. Ali nije samo logika odredeoa •socijalnim filtcrom• i f.ivotnom praksom koja se provo

u to doba. Sam jezik nalazi se pod utjecajem drustvenog potiskivanja pojedinih iskustava koja ~>e ne uklapaJu u !» stoje
I) Teorija burloaskog materijalizma koju su, na.rOCito u

ani gdje se teorija oslobada okova konvencionalnog misljenja. U procesu kriti~ke elimjnacije prethodnih tcorija nailazimo samo na aproksimaciju istine, ali ne nalazimo niti moumo naci istinu, j :o taka dugo dok dru~tvene proturj~­ nosti zahtijevaju ideolosko krivotvorenje, odnosno taka dugo dok jc ljudski razum nagruen iracionalnim strastima koje vuku korijenje iz nesklada i iracionalnosti dru§tvenog tivota. Jedino u drustvu u kojem eksploatacije nema, koje, daklc, ne treba iracionalna opravdanja da bi prikrilo eksploataciju, u drustvu u kojem su osnovne proturj~nosti razrijcsene i u kojcm sc drustvena stvarnost maze sagledati bcz iskrivljavanja, samo u takvom drustvu, Covjek se mo~c potpuno koristiti svojim razumom i taka prepoznati stvarnost u neiskrivljcnom obliku, zna~i istinu. Drugim rij~imn, istina je povijesno uvjetovana: ana ovisi o stupnju racionalnosti i odsustvu proturj~nosti u drustvu. Covjek mou dohvatiti istinu jedino kada jc u mogucnosti da dostojanstveno i racionalno upravlja svojim tivotom, bez straha i pohlepe. Govorcei politi~ko-religioznim rj~nikom: istinu motcmo spoznati samo u mcsijanskim vremenirna i to u onoj mjeri u kojoj je prepoznatljiva. 2. Korljenl Freudovlh grdaka Prirnjenjujuci ovaj princip na Freudovo uC\enjc, da bismo ga razumjcli, potrebno je spoznati koja su njegova otkrica nova i kreativna, u kojoj ih je mjeri bio prisiljen izraziti na iskrivljen natin i kako su, oslobadajuci sc ovih okova. njegove ideje postale jos plodnije. Uzimajuci u obzir ono sto je bilo vee opeenito ~no o Freudovoj rnisli, postavlja se pitanje ~to je za Freuda bilo zaista •nezamislivOc i sto je stoga za njega predstavljalo nepremostivu zapreku u iz.raZavanju. Polru5avajuCi odgo~ riti na pitanje sto je za Freuda bilo •nezamislivOc. vidim samo dva sklopa:

Njema~koj,

razvili )judi kao: Vogt, Moleschott i Bi.ichner. U Kraft und Stoff (Materija i sila) (1855) BUchner je ustvrdio da je otkrio kako ne postoji sila bez materije i materija bez sile; ova je dogma u Freudovo doba bila siroko rasprostranjena. Dogmu b=foaskog materijalizma zastupali su njega\•i ~itelji, osobito najvaioi.ji od njih - von Bri.icke. Freud je ostao pod jakim utjecajem von Bri.ickeovog misljenja i burtoaskog matcrijalizma opeenito. Zbog ovog utjecaja nije mogao shvatiti da mogu postojati snafne psihltke moei kod kojih se ne moze utvrditi speci£icno fiziolosko porijeldo. Freudov je pravi cilj bio spoznaja Jjudskih strasti: do tada su se analizom strasti bavili filozofi, dramaticari, romanopisoi, a nc psiholozi i1i neuro1ozi. Kako je Freud rlijeSio taj problem? U vrijeme kada se relativno malo znalo o utjecaju hormona na psihu, postojao je naravno jedan fenomen kod kojeg je veza izmedu psihickog i fiziC\kog bila dobra poznata: seksualnost. Aka se seksualnost smatra izvorom svih nagana, onda je teoretski zahtjev zadovoljen. Fiziolo5ki korijeni psihickih pojava su otkriveni. Tek je kasnije Jung razrije5io ovu vezu i u tome vidim njegov pravi doprinos Freudovoj misli. 2) Drugi sldop •nezamislivihc. ideja odnosi se na Freudov budoaski i autoritativni (patrijarhalni) stav. Dru5tvo u kojem bi zene zaista bile ravnopravne s mu§karcima, u kojem mu5karci ne bi vladali zbog svoje navodne fiziolo§ke i psihicke superiornosti bilo je Freudu jednostavno nezamislivo. Kada je John Stuart Mill, kojem se Freud vrlo divio, javno objavio svoje ideje o ravnopravnosti zcna, Freud je u jednom pismu napisao: •Sto se toga tiee Mill je naprosto lud.• RijeC\ •ludost• vrlo je karakteristiC\na za ono sto je nezamislivo. Vecina !judi progla5ava izvjesne ideje ludima, jer im je razborito samo ono sto se uklapa u okvire konvencionalne misli. Sve ono sto transcendira ove okvire prosjetna osoba smatra •ludo~•. (Naravno, stav se mijenja kada neki autor 13

12

iii umjetnik postane slavan. Nije li uspjeh dokaz razumno~ti?) Uprovo tinjenica da je Freudu ideja o ravnopravnosti Una bUa nezamisliva, dovela ga je do njegove psihologije lene. Mislim da je shvaeanje kako je pola tovjeb.ostva bioJo~ki. anatomski i psihitki inferiomo drugoj polovici, jedina Freudova ideja za koju se ne mole na~i ni najroanje oprav· danje; to je izrazit prototip mu§lwg-s<>vnU.:.tiCkog stava. Ali budoaski karakter Freudove misli prisutan je jedino u ovoj ekstremnoj formi patrijarhalizma. Uistinu, samo je nekolicini •radikalnih• misillaca uspjelo transcendirati mis· ljcnjc svoje klase. Freud nije bio medu njima. Klasna poza· dina njcgovog miSljenja vidi se u svim njcgovim teoretskim postavkama i natinu mmjenja. Budu~i da nije bio radikalni mislilac, to je prirodno. Ne bismo se imali zbog tega tufiti, da se nisu uprovo zbog toga njegovi ortodoksni i neortodoksni sljcdbenici osjetili ohrabreni u svom nekrititkom sta· vu prema d~tvU. Ovaj Freudov stav, takoder, obja5njava wto je njegovo djelo, njegova krititka teorija, to jest kriti· ka ljudske svijesti, inspirirala jedva ~icu radikalnih, poll· titkih mislilaca. Mogli bismo napisati cijelu knjigu analizira· ju~i Freudove najmatajnije postavke i teorije u vezi s nji· hovim klasnim porijeklom. To je, naravno, nemogure utiniti unutar ove knjige. lpak nekoliko primjera mole poslufiti kao ilustracija. Freud jc svojom terapijom htio uspostaviti kontrolu nad nagonima jataju~i ego: nagoni se moraju pokoravati egu i supercgu. Ova ideja priblli.ava Freuda srednjovjekovnoj teol~oj rnisli, premda postoji bitna ra7lika. U Freudovom si· stemu nema mjesta za milost i maj~insku ljubav, koju svodi na puko hranjenje djeteta. Kljutni pojam njegovog sistema je kontrola. Psiholo!ki pojam odgovara d~tvenoj stvamosti. Kao !to u dru!tvu manjina upravlja vOCinom, tako i psihom treba upravljati pomOCu ega i superega. Opasnost od prodora nesvjesnog nosi sa sobom opasnost ~tvene revolucije. Po14

tiskivanje je represivni, autoritami oblik za!titc unutamjcg i vanjskog status quo-a. To je, bez sumnjc, jedini natin otpora dru!tvenim promjenama. Ali prijetnja sUom, da bi se

suzbila •opasnost•, potrebna je samo u autoritarnim sistemi· roa. gdje otuvanje status quo-a predstavlja najvi!i cilj. Orugi modeli individualnih i dru!tvenih struktura dozvoljavaju kon· struiraDJC i eksperimentiranje. Naposljetku, postavlja se pt· tanjc u kojoj mjeri mole vladajuea manjina uskratiti vecini provo na sroou.' Odgovor na to leii u razvitku proizvodnih snaga u dru!tvu i u stupnju do kojega je stoga pojedinac nu:!no frustriran. Cijcla shcma •superego, ego, ide predstavlja hijcrarhijsku strukturu, koja iskljutujc mogucnost da bi 7.:\jcdnica slobod· nih, nccksploatiranih ljudskih biea mogla :!ivjcti harmonitno. ne trudooi sc da kontrolira sile zla. 3) l:tvan svake je sumnje da je Freudova groteskna slika iene kao narcisoidnog, nesposobnog za ljubav, seksualno hind· nog biea, cista muska propaganda. Zena srednje klasc u pra· vUu je bladna. Upravo je vlasnicki karakter gratlanskog bra· ka djelovao na nju da bude hladna. Zena je vlasnistvo, stvar be:t duSe. Sarno je lenama gomjih slojeva i kurtizanama bUo dopu~tcno da budu aktivni seksualni subjckti (ili da sc bar pretvar:lJU d:l to jesu). Netna sumnje da proces osvajanja p~ia mu~karcima uZitak; precjenjivanje scksualnog objekta, koJc po Frcudu postoji samo kod mu!karaca (jo~ jedan z~nski ncdostatak) prcdstavlja prvenstvcno, po mom mBJjc· DJU, u!itak zbog nasrtaja i cventualnog osv:~janja. Jednom kada se' pobjcda potvrdi prvim seksualnim odnosom 1eni se pOvJcravaju zadaci reprodukcije i odrlavanja domacin· stva;1 ona se pretvorila iz •progonjenog plijcna• u ne-osobu. Da su Freudovi pacijenti bile lene pripadnice visoke fran· cuskc i cnglcske aristokracije, vjerojatno bi se njegova ri· gidna slika hladne :!cne promijenila. ~) Kao najvalniji primjer budoaskc kvalitete Freudovih natzgled univcrzalnih pojmova molemo uzeti pojam ljubavi.

.

IS

Zaista, Freud pril!a o ljubavi, motda C!ak i vik nego §to su njegovi ortodoksni sljedbenici navikli. Ali tto on smatra ljubavlju? Vrlo je va!no uociti da Freud i njegovi urenici obicno go. vore o •ljubavi objekta• (nasuprot narcisoidnoj ljubavi) i o .objektu ljubavi• (voljenoj osobi). Postoji li zaista stvar kao ljubavni objekt? Ne prestaje li voljena osoba biti objektom, tj. netto §to je izvan i protiv mene? Nije li upravo ljubav ona unutrasnja aktivnost koja ujedinjuje dvoje !judi, tako da prestaju biti objekti (tj. vlasniStvo za onog drugog). Govoreei o ljubavnom objektu, znaci govoriti o imanju, §to iskljuruje bilo ka.kav oblik bivstvovanja; ista situacija kao kada trgovac govori o investiciji kapitala. On investira kapital, a u prvom slul!aju to je libido. Iz toga logieno proizlazi da se u psihoanalitickoj literaturi ljubav opisuje kao libidonozna investicija u neki objekt. Jedino je banalnost poduzetnicke kulture mogla svesti ljubav prema Bogu, ljubav izmedu m~ karca i tene, ljubav prema covjel!anstvu na nivo investicije; iii, samo da se sjetimo entuzijazma jednog Rumia, Shakespearea, Eckharta, Schweitzera, pa da odmah uvidimo uskoeu imaginacije ljudi-pripadni.ka klase koja smatra da su investiranje i profit najvatnije stvari u fivotu. Freudove teoretske premise prisiljavaju ga da govori o ljubavnom •objektu•, jer •libido ostaje libido, bilo da je usmjeren na objekte iii vlastiti ego.• Ljubav jc seksualna energija vezana uz neki objekt; ona nije niSta drugo do fizioloski usaden instinkt usmjeren prema nekom objektu. Ona je, takoder, nepotreban visak proizvodnje u procesu biolo§ke nuZnosti oddavanja vrstc. • Ljubavc je u mu§karaca obieno tipa •privrtenostic, tj. vczana uz osobe koje su postale dragocjene zbog zadovoljavanja ostalih vitalnih potreba (hrane i pi61). Ljubav odraslih ne raz.likuje se bitno od ljubavi djeteta; ovaj je oblik ljubavi, u stvari, topla zahvalnost za pun teludac. To mote biti istina, ali tvrdnja da je to bit ljubavi 16

zvuci vrlo banalno (Zcnc, kao sto kaJ!c Freud, ne mogu dostici ovaj visoki domct u ljubavi, jer vole narcisoidno, vole sebe u drugima.) Freud tvrdi: •Ljubiti, ako to ukljueujc ccloju i lisavanje, umanjuje postovanje, dok biti ljubljen, posjedovati uzvraeenu ljubav i imati objekt ljubavi znaci uzdizanje.• Ova je tvrdoja kljucna za razumijevanje Freudovog shva6lnja ljubavi. Ljubav, koja podrazumijeva ee!nju i liSavanje, umanjuje samopostovanje. Onima koji izjavljuju da ljubav daje snagu i usbieenje Freud porueuje: Nemate pravo! Ljubav vas cini slabima; ono sto usreeujc jest biti voljen. A sto znaci biti voljen? Znaci posjedovati objekt ljubavi! To je klasicna definicija gradanske ljubavi: posjedovanje i kontrola usrecuju, bez obzira da li se rad.i o materijalnim dobrima ill o !eni koja kao vlasogtvo duguje vlasniku ljubav. Sarna ljubav pocinje u casu kada se dijete osje61 sito. Sve zavrsava na mus.kareevom posjedovanju tene, koja ga mora hraniti osjeeajima, seksualnim uficima J hranom. Ovdje mozda nalazimo kljuc Edipovog kompleksa. UzdiohtCi straSilo ineesta Freud je sakrio ono sto je smatrao bitnim za muskareevu ljubav: vjecnu privr1.enost majci koja ga hrani, ali koja je, s druge strane, pokorna mu~karcu. Ono o cemu Freud govon izmedu redaka pripada patrijarhalnim drustvima: mu5karac ostaje zavisna figura, ali to poricc hvalisuci se svojom snagom, dokazujuCi to prclvaranjem t}.enc u svoje vlasni~tvo. Da zakljucimo: glavni faktori u muskom patrijarhalnom stavu su zavisnost o teni i poricanje toga kroz nametanje svoje kontrole nad njom. Freud je, kako to eesto biva, transformirao specifican fenomen patrijarhalne ljubavi u univerzalni princip.

17

Ono

3. ProbleJD znanstvene olstine•

Danas je u modi, a psiholozi razli011ih grana akademske psi· hologije tome su posebno skloni, da se Freudova teOrija prog~Mava ol)eznanstvenom•. .Ova tvrdnja, naravno, potpuno ovi· si o tbsne ~to tko smatra znanstvenom metodom. Mnogi psibolozi i sociolozi imaju prilic!no naivne pojmove o z.nansrvenoj metodi. Ukratko govore6, ona se sastoji u sakupljanju podataka, koji se zatim obraduju raz.nim postupcima kvan· titativoih mjerenja - kompjuteri su to z.natno olillali i tada se otekuje da re ovi napori rez.ultirati novom teorijom iii barem novom hipotezom. Daljnja je pretpostj\vka da, kao i u eksperimentu u prirodnim naukama, istina sadrfana u teoriji ovisi o mogutnosti pooavljanja eksperimenta od strane drugih i da se pri tome uvijek dobivaju isti rez.ultati. Problemi koji ne podlijefu ovoj vrsti kvantifikacije i stati· sti~og prisrupa smatraju se neznanstvenima i stoga iz.van domene znanstvene psibologije. U ovoj shemi, jedan, dva iii tri pojedinafna slufaja koji dop~taju promatraru da iz· vufe definitivne zakljufke, progla~avaju se manje ill ~ bez.. vrijednima, buduti da ne mogu z.adovoljiti sud z.natnog broja ostalib slu~jeva koji su pogodni z.a statistifku obradu. Za ovo shvatanje z.nanstvene metode bitna je p~utna pretpostavka da same finjenice mogu dovesti do teorije, ako se samo upotrijebi odgovarajuca metoda, te da je uloga krea· tivnog promatra~evog mi~ljenja veoroa mala. Od njega se z.ahtijeva domi~ljatost da provcde naizgled z.adovoljavajuci eksperiment, bez. postavljanja vlastite teorije koju bi eksperiroentom mogao dokaz.ati ill opovrgnuti. Ovakvo je shvata· nje z.nanosti kao jednostavnog slijeda selekcioniranih finjenica, eksperimenta i iz.vjesnosti rez.ultata z.astarjelo, i z.na. fajno je da su pravi z.nanstvenici ~njice, fizifarl, biolozi, kemifari, astronomi itd., vee odavno napustili ovo primitivno poimanje z.nanstvene metode.

!~

danas railikuj_e kreativne z.nanstvenike od pseudoz.nanstvem~ u ~tvenun znanostima je vjerovanje u moe raz.~~· ~JerovanJe -~ ljudski raz.um i Jjudska roa!ta mogu P~Jelt kroz_variJtVU pominu fenoroena ; doei do hipotez.a kOJe · da . • se . bave stlama • u •poz.adini , a ne povnlD·om • B"tn 1 o JC JC IZVJCSD~St poSijCdnja Stvar koju orekuju. Qni z.na ·u da re svaka biti z.amijenjena drugom, koja prvu .;e mora nutno _negu-au, nego je mozda modificirati iii prosiriti. Zn~nstv~mk mo_re p~dnijeti ovu neizvjesnost upravo zbog SVOJC VJere u ljudski razum. Njemu nije toliko vafno da dode do kona~~og re_zulta~, vee da smanji stupanj iluz.ije, da p:od.re dublje do !shodi~~a. Znanstvcnik se nc boji da je u .krivu, on_ ma da Je povtJest z.nanosti povijest pogresnih, ah pr~duk_t_'vnih,_ plodnih tvrdnji iz kojih se radaju novi pogled1 koJ! nad1_Laz.e -~elativnu pogrdnost starijih tvrdnji i vod~ k ~ovtm pounanJtma. Kada bi znanstveoici bili opsjednutt • k . ZelJom I .da ne grije5e, nikada ne bi doA > J·I do ~n ~.----BJB OJe su re attvno toc!ne. Naravno, ako znanstvenik s podru"" ~ nib · . · CJa tve znanosti postavlJa samo trivij:tloa pitanja i ne obrata pamju na _fundamentalne probleme, njegova •znan· stvena metoda• daJe_ rezultate, i oroogutava mu da pire go~l.e radova potrebruh 7.8 napredovanje u akademskoj kariJCn. _To ~ . u. Jeom slu~ju nije bila metoda drustvenih znano511. PnsJehmo se samo !judi kao sto su Marx, Durkbeim Mayo, Max I Alfred Weber, Tonnies. Oni su se posvetili -: fund_aroc:ntalnijim problcmima, a njihovi sc odgovori zas~v~ na naivnoj, pozitivistickoj metodi koja se oslanja na :;:sti~ke_ rezult~te kao kreatore teorije. Za njih je moe ra. a, 1 VJCfOVBDJC U tu IDOC jednakO SDaZnO 1· · aAA. k · · kn . tn -....JnO ao 1 kod naJ•sta utijih prirodnih znanosti. Ali u ~tv . znanostima st . 5 . . "enil ' erum . . van ~ se 121ll1J e. S rastuclom snagom velike . d 1~ ustriJe, mnogt z.nanstvenici drustvenib :manosti ko1 bave SC problemima cje rje!avanje DeCe po mrr1t1 SIS tern. uzno-

hipo~.

:~

ra~~J~ ~

19 18

Kakav je postupak koji leZ.i u osnovi znanstvene metode u pnirodnim znanostima i u legitimnim ~tvenim manosstima? 1) Znanstvenik. ne polinje raditi ni iz rega, njegovo je mi§Jjenje odrcdeno njegovim prija§njim spoznajama i iza· zovom jo§ neislraZenih pt>dru~ja. 2) Vrlo precizno i detaljno istraZivanje fenomena uvjet je optimalne objektivnosti. Karakteristika je znanstvcnika da maksimamno po§tujc fenomene koje promatra; mnoga su velika otkriea nastala jer je znanstvenik. obratio pafuju na sitnice koje su bile vidljive ali koje su svi drugi zanemarili. 3) Na osnovi poznatih teorija i optimuma detaljnih sazna. nja on formulira hipotczu. Funkcija je hipoteze da unese neki red u opaiene fenomene i da ih paZijivo rasporedi tako da dobiju neki smisao. Vafuo je, takoder, da je znanstvenik. u svakom tasu sposoban opaiati nove podatke koji mozda proturjere njegovoj hip6tczi i vode k njcnoj reviziji i tako ad infinitum. 4) Ova znanstvcna metoda, naravno, zahtijeva da znanstvenik bude relativno slobodan od subjektivnog, nnrcisoidnog mi§Jjenja; to jest, on treba promatrati ~injenice objektivno, ne iskrivljavajuti ih, ne daju~i im neadekvatnu tefinu, zbog gorure ielje da dokaZe ispravnost svoje hipoteze. Kombina· cija §iroko usmjerene ma§te i objektivnosti rijetko se postiZe i to je vjerojatno razlog da su rijetki veliki znanstvenici koj i ispunjavaju oba uvjeta. Visoka inteligencija nuian je, ali ne i dovoljan uvjet da bi netko postao kreativni znanstvenik. U stvari, uvjet potpune objektivnosti jedva da se ikad mote ispuniti. U prvom redu, na znanstvenika, kao §to smo v~ rekli, djeluje zdrav razum njegovog vremena, a, osim toga, samo su iznimne li~osti velikog talenta imune od narcisoid· nosti. Sve u svemu, disciplina znanstvenog mi§ljenja proiz· vela je stupanj objektivnosti i ono !to nazivamo znanstvenom svijdcu, kakvi se te§ko mogu naci u drugim podru~jima kul· turnog tivota. Zaista, ~injenica da su veliki znanstvenici vi§e

od drugih shvatili kakva opabnost danas prijcti fuvjetanstvu i upozorili na nju, izraz jc njihove sposobnosti da budu objcktiv.ni i da se ne povode za famorom zavedcnog javnog mnijcnja. Ovi principi znanstvene metode, objektivnost, opaianje, stvaranjc hipoteza, i njihova revizija u svjetlu novih ~injeni· ca, prcmda su od vafuos ti za sve znanstvcne napore, ne mogu se na isti nacin primijeniti na sve objekte znanstvene misli. Iako nisam kompctentan da govonim o fi:lici, neswn· njivo pobtoji znatajna razlika izmedu promatranja osobe kao cijele i live, i promatranja pojedinih aspekata li~nosti, odvojcnih od totaliteta li~nosti i proutavanih bez odnosa prema cjclini. Ncmoguce je to u~initi sa sistemom, a da sc nc iskrive izolirani aspckti kojc poku~avamo prou~avati, jcr oni se nalaze u stalnoj intcrakciji s ostalim dijelovima sistema, i nc mogu se razumjeti izvan cjcline. Pokusa li nctko proutavati jcdan aspekt li~nosti odvojcno od cjeline, on mora tu osobu secirati, razoriti njezinu potpunost. Tek tada se mote proutavati ovaj ili onaj izolirani aspekt, ali su rczultati do kojih se dolazi nuino pogre~ni jer su dobiveni na mrtvoj materiji, na seciranom fuvjeku. Ziva sc osoba mofe razumjcti samo kao cjelina u svojoj fivotnosti, to jest u konstantnom procesu mijene. Buduci da ~e pojed~nci mec!usobno razlikuju, mogucnosti gcncralizacija ' formuhranja zakona su ogranirene, premda sc znanstvcni promatra~ uvijek trudi pronaci neke opce principc i zakone u mnogovrsnosti pojedinaca. . Pos_toji jo§ jedna te§koea u znanstvenom pristupu razumiJCVanJu rovjeka. Podaci koje nam !judi daju o sebi razliOti su ?.
20 21

Naravno, to je irelevantno za rijeti kojima oz.na~vamo fizicke predmete, ali je vrlo vafno za rijeci kojc se odnose na emocionalna i intelektualna iskustva. Ljubavno pismo s pocetka stolje61 zvuci nam sentimentalno, usiljeno i pomalo smije!no. Ljubavno pismo nasih dana, kojim bismo teljeli prenijeti iste osjeeaje, izgledalo bi ljudima prije pedeset godina hladno i bezosjeeajno. Rije¢i kao sto su ljubav, vjera, hrabrost, mlfnja imaju sasvim subjektivno zna¢enje za svakog pojedinca i nije pretjerano tvrditi da nemaju isto zna¢cnjc niti za dva ¢ovjeka, jer dva identi¢na ¢ovjeka ne postojc. Katkad sc promijeni zna¢enje rijetl tijckom desct godina u isle osobe, zbog promjena koje su se njoj ili njcmu dogodile. Isto vrijedi i za snove. Dva sna, identic!na po svom sadrl.aju, mogu imati sasvim razli¢ito z.na¢enjc za dva razlicita sniva¢a. Umjetnik obicno viSe zna o subjektivnosti u muzickom iii nekom drugom umjetnickom mediju nego sto prosjetna osoba zna o subjektivnosti rijeti koje upotrebljava Jcdna od vafuih odlika Freudovog znanstvenog pristupa je upravo spoznaja o subjektivnosti ljudskih izjava: tako da se njegov poku5aj ne zasniva na neposredno rOCenom, vee se pita Sto ta rijet znaci u tom Casu i u tom kontekstu za odrcdcnu osobu. Ova subjektivnost znatno poja¢ava objektiv· nost Frcudove metode. Svaki psiholog, koji je dovoljno naivan da vjeruje da »rijet je rijet je rije¢•, komunicirat cc s drugom osobom na vrlo apstraktnoj i fiktivnoj razini. Rijet je znak za jedinstveno i, u odredenom smislu, neponovljivo iskustvo, koje ni u kom slu~ju nijc idcnticno sa znaccnjcm u rjetniku. 4. Freudova manstvena metoda Ako pod manstvenom metodom podrazumijevamo metodu osnovanu na vjerovanju u moe razuma optimalno oslobodenog predrasuda, na detaljnom promatranju cinjenica, formi-

22

ranju hipotcza, reviziji hipoteza u svjctlu novootkrivenih ¢injenica itd., tada zaista mozemo smatrati Freuda znanstvenikom. On je prilagodio svoju znanstvenu metodu zahtjevima proizaSlim iz samog predmeta njegovog prou~vanja: iracionalnog, a nije postupio kao veeina drustvenih znanstvenika koji prou~vaju samo ono sto im dopu5ta njihovo pozitivi~ti~ko poimanje znanos'tli. Drugi je vaun aspekt Freudove m1sli u tome sto on vidi svoj predmet kao sistem ill strukturu i stoga p1'1.da jedam od najranijih primjera tcorije sistema. On smat•·a da sc niti jcdan dio licnosti ne more razumjeti ako se ncma uvid u cjelinu, i niti jedan element se ne moze promijcniti, a da to ne izazove promjenu drugih clcmenata u sistemu. Za ra7.1iku od pozitivistickc, st:drajucc psihologije. a vcoma sli~no starijim psiholo~kim sistcmima, na primjcr Spinozinom, Freud je na pojedinca gleda? kao na cjelinu, ne~to viSe od jednostavnog zbroja pojedinih dijelova. Do sada smo govorili o manstvenoj metodi i njezinom poLitivnom zna¢enju. Mislim da nije potrebno posebno isticati, da govoroci o znanstvenoj metodi nekog mislioca, ne smatramo istovremeno da su rezultati do kojih jc do~ao ispravni. Zaista, povijcst znanstvene misli povijest je plodnih pogre· Saka. Evo jednog primjera Freudovog znanstvcnog pristupa. lznijet tu njegov izvje!taj o slucaju Dorc (S. Freud, 1905 e). Freud jc lijccio ovu pacijenticu od histerijc, ali nakon tri mjescca ona jc odlucila prekinuti s analiziranjcm. Iltio bih, bez ulazenja u detalje, pokazati Freudov objcktivan stav citiranjem slijcdcteg odlomka iz povijesti slu~ja. Pacijentica je zapo¢ela trctu seansu rijecima: •Da li znatc da sam danas posljednji put kod vas?• - ·Kako da znam, kad mi o tome niste niSta rekli ?c - •Da, odluffia sam da zavr!im s terapijom do Nove godine. (Bio je 31. prosinca). Ne felim viSe ¢ekati na izljOCenje.• - •Vi znate da mofcte odustati od lijeeenja kad god felite. Ali danas c!emo nastaviti s radom. 23

Kada ste donijeli ovu odluku?• - •Mislim, prije dva tjedna .• - •Cinite to kao da otkazujete sobarici ill guvemanti s otkaznim rokom od eetrnaest dlula.• - •Zaista, kada sam bila u posjctu kod K.-ovih, u L. kraj jezera, njihova guvernanta je dala otkaz.• - •Oh, nikad rni niste o tome pricali! Isprieajte mi sve u vezi s tim.• Ostatak seansc Freud je proveo analiziraju~i potrebu pacijentice da se poistovjeti s dotifnom shdavkom. U ovom slueaju nijc vaino do kakvog jc rezultata Freud do5ao, v~ je mnogo vainija cistOCa njegovog znanstvenog pristupa. Nije se razljutio, nije pacijentici sugerirao da se predomisli, nije joj obe~avao da ce nastavak terapije pridonijcti poboljsanju njcnog stanja. On samo izjavljuje, budu~l da se radi o posljcdnjoj seansi, da vrijeme trcba ~to bolje iskoristiti kako bi se protumacila ova njcna iznenadna odluka. Ali uza svo divljenje prema Freudovoj vjeri u razum i znanstvenu metodu, ne m<>Ze se .p oricati da se Freud eesto pona5a kao opsesivni racionalist, koJi gotovo ni iz eega konstruira svoje teorije i tako vr~i nasilje nad razumom. On je eesto iz sitnih komada cinjenicnog materijala gradiio konstrukcije, koje su ga dovodile do gotovo apsurdnih zaklju· eaka. Pod tim mislim na Freudovu povijest slueaja iz Povijesti opsesivnih neuroza.' Kao ~to sam Freud primj~je, dok jc pisao ovaj lzvjestaj nalazio se pod neposrednim dojmom onoga sto naziva iskcivljenom reinterpretacijom psihoanalize od strane G. C. Junga i Alfreda Adlera. Da bih objasnio §to podrazurnij.cvam pod Freudovim opsesivnim mmjenjem, malo ~u se dlde zadriati na ovom izvje5taju. Koje su bitne Oinjenice i problerni u ovom slueaju? Izuzetno bogat, mlad Rus potralio je 1910. godine Freudovu pomoc. Terapija je trajala sve do srpnja 1914, kada je Freud smatrao slucaj zavrsenim i napisao izvjestaj. Freud pisc: •da je pacijent proZivio relativno normalno 10 godina svog djeeastva koje su prethodile izbijanju bolcsti, te da je

24

takoder bez v~ pote5koea savladao srednju skolu. Ali je njegovo rano djetinjstvo bilo ispunjeno jakim neurotsk.im poremeeajima, koji su se pojavili neposredno poslije eetvrtog rodendana u obliku anksiozne histerije (i to fobije prema :!ivotinjama), koja je zatim pre51a u opsesivnu neurozu s religioznim sadriajem, koja je trajala sve do desete godine.• Vcliki su psihijatrijski autoriteti proglasili da djecak boluje od maniCD
vu:

25

gadajima, Freud je znklju~io da je djOC8kov seksualni !ivot, koji se upravo poreo usmjeravati prcma genitalnoj zoni, popustio pred vanjskoa:n zaprekom, i usli·jed njena utjecaja vratio se u raniju fazu pregcnitalnc organizacije. No, svi su ovi podaci rclativno neva!ni u usporedbi s Freudovom glavDOm interpretacijom sna o Covjeku-vuku. Pacijent je Freudu ispri~o ovaj san: oSanjao sam da je DOC i da letim u svom krevetu. (Krevet je stajao podno!jem okrenut prcma prozoru; ispred prozora nalazio se red starih oraha. Znam da je bila DOC i zima.) Najednom se prozor sam otvorio i s u!asom sam ugledao Dekoliko bijelih vukova kako sjede na orahu pred prozorom. Bilo ih je ~st iii sedam. Sasvim bijeli, bili su vi~ nalik na lisice iii ovtarskc psc, jer su imali velike rcpove poput Lisica i uzdignute u~i kao psi koji pa!ljivo oslu~kuju. U u!asnom strahu da ~e me vukovi pro!drijeti. vllisnuo sam i probudio sc.• Kako je Freud protwna~io ovaj san? •San pokazuje da je djOC8k kao beba od godine i pol, jednog popodneva oko 5 sati, dok je spavao u svojoj ko~rici prisustvovao •koitusu a tergo• (od pozadi}, ponovljenom tri puta. Jasno je mogao vidjeti majl!ine genitalije i oeev ud. shvatio je dogadaj i njegovo zna~cnje. Konacno, prekinuo je roditelje na nacin koji cc kasnije opisati.• oSada sam stigao do tocke gdje moram oapustiti podrsku koju mi jc pru!ala dosada~oja analiza. Bojim se da ce u ovom casu i mnoge citaocc napustiti povjerenje koje su imali u mene.• Uistinu, i mnogo vise od toga. Postaviti hipotezu o neeemu §to se stvamo dogodilo u djetetovoj dobi od godine i pol, na osnovi sna koji ne kazuje nista osim da je djOC8k sanjao vukove, ocit je primjer opsesivnog miSijenja koje sasvim zapostavlja stvarnost. Sigurno je to, da je Freud, uz pomoc ove asocijacije, ispleo citavo tkanje koje nema, na Za· lost, nikakve veze sa stvarnos~u. Ovo tumaeenje sna Covjeka· -vuka. klasiean primjer Freudovog umijeea u tumaeenju sn<>va, u stvari je dokaz njegove sposobnosti i sklonosti da iz·

gradi stvarnost sastavljcnu od slolinu detalja, proiz.aSiih ili naslucenih u toku tuma6cnja, istrgnutil1 iz kooteksta i upo· trijebljenih tako da se dode do zakljueaka koji se uklapaju u ojegovu v~ zamisljenu ideju. Mnoga Freudova tumaeenja snova imaju isto tako malo veze sa stvarno~u kao i tumacenje znamenitog sna Covjeka-vuka, ali zbog ograni6enog prostora nocemo ih ovdje sve navoditi. Usprkos ponekad apsurdnom tumaeenju snova, Freudu rooramo odari priznanje na izvanrednoj sposobnosti uoeavanja sitnili detalja u snovima pacijenata kao i u slijedu pacijentovih asocijaeija. Nista, kako god se cinilo beznaeajnim, ne mow izbjeCi njegovoj palnji, ~vc jc jednakom precizno~cu i'neseno u izvjdtajima. Na Za.lost, to ne vrijedi zn mnoge od njcgovih studenata. Bcz Freudovc ncobitno sna!nc, prodorne misli i smisla zn detaljc. oni cesto izabiru laksi put da bi dosli do tumacenja, podjednako apsurdnog, ali proizaslog iz nekih nejasnih spekulacija koje stvar siloo pojednostavnjuju. U stvari, Freud nikada ne simplificira, on komplicira i pre-komplicira do te mjere, da se oovjek osjeea gotovo uhva~co u labirintu njc· govog tumatenja. Freudova metoda misljcnja upu~uje na to da jedan fenomcn mole znaciti ono sto znaci, ali da istovremeno mo!c i>.raiavati i vlastitu negaciju. On je otkrio da prenagiMavanjc ljubavi moze prikrivati potisnutu mr!nju, da se nesigurnost mole priktiti arogancijom, strah agresivnoscu itd. Ovo jc bilo vrlo vafno, ali takodcr i vrlo opasno otkrire. Pretpostavka da nesto sadrl.i i svoju suprotnost zahtijeva od· redenc dokaze, a Freud je bio vrlo revan da te dokaze nade. NepaZijivoj osobi, sto su ve~inom njegovi u~enici bili, Iako se moglo dogoditi da dode do hipoteza dcstruktivnih po znanstveno mi§ljenje. Da se ne bi ucinilo kako sude zdravorazumski iii da ne posjeduju poscbno znanje, mnogi psilioanaliti~ri rutinski su pretpostavljali da je pacijent motiviran suprotnim od onoga sto on sam misli da ga je motiviralo.

26

27

•Nesvjesna homoseksualnostc je jedan od najboljih primjera. To je dio Freudove teorije kojim je nanio ~tetu prili~nom broju !judi. Analitiw, da bi pokazao kako zadire ispod pomine, more sugerirati paeijentu da pati od nesvjesne homoseksualnosti. Pod pretpostavkom da paeijent vodi vrlo intenzivan heteroseksualni Zivot, twnocenje ee krenuti tokom da upravo ova intenzivnost sluZi potiskivanju nesvjesne homoseksualnosti. IIi, pod pretpostavkom da pacijent uopee ne pokazuje seksualni interes za osobe istog spola, analiticar ~e se posluiiti argumentom da je upravo ova nez.ainteresiranost dokaz potisnute homoseksualnosti; nko se pak nekom covjcku dopala boja tulle kravate to je bio •prima facie« dokaz o njcgovoj ncsvjesnosj homoseksualnosti. Neprilika s ovom metodom I~. naravno, u tome ~to je prakticki nemoguee dokazati nepostojanje homoseksualnosti, i tako se nerrjetko potraga za nesvjesnom homoseksualnooru nastavlja godinama, pri eemu uopee nisu postojali dokazi osim onih osnovanih na pretpostavci da sve more imati suprotno zna~enje od onog oeiglednog. Ova je navika dovela do katastrofalnih rezultata, jer je dozvolila stupanj arbitramosti u tumaeenju koji je c'!esto vodio sasvim pogre~nim zakljuccirna. (More se povuc jasna paralela izmellu vulgarnog frojdizma i vulgarnog marksizma koji se gaji u sovjetskom teoretskom mB!jenju. Marx, kao 4 Freud, pokazuje da nCI§to mO'le irnati i sasvim suprotno znaeenje, ali naravno to treba dokazati. Vulgarna marksismaka roisao, m edutiro, zalcljueujc: a.ko se tvrdi da n~to nije ono sto jest, tada je suprotno; na taj je natin lako manipulira~ mi§ljenjem u vlastitc dogmatske svrhe.) BIUUII:E liZ J'I(V0 POGUVUB

I. Ovdje se ne dotirem jednog drugog problema, mogua,osu izra· tavanja suptilnih i sloknib osje6lja i iskustava u jC2ilw, Ito je jedino n><>gute u poeziji.

28

2. Naravno, nisu svi elementi Freudovog milljenja nufno buriooskog parijckla. Neld su ujednitki svim patrijarlulnim drultvima ba· ziranim na privatnom vlasn.iltvu. 3. 5•-c jc ovo vidljivo iz Freudovog panll!anja u vlastitom braku. S•e do bralr.a: mbudeoost, romanti~na pisma, poclrtavanje slike nareisoidnos ljubavnika tipimog :za 19. stoljete. Nakon toga, osjetno gubljcl\ie intcresa za svoju Uou, erotl~. intelckt.WOO, osjotajno. 4. Freud je obradio pavijesl ovog slutaja u studenom 1914, ali ga nije publicirao tttiri godine. Ovaj slubj je papulnmo poznat kao •lzvjc!toj o Covjeku-vuku•. (Usparedi s vrlo zanimljivim lekslom M. Gardiner. u kojernu se nalazi autobiografijo Covjeka-vuka, Frcudov izvjc!laj ; dodatak Ruth Brunswick.)

II

Velicina i granice Freudovih otkrica

Cilj je slijedeee rasprave da pokafe: 1) glavna Freudova otkriea 2) kako su njegovi filozofski i li~ni stavovi djelovali na su2avanje i iskrivljavanje njegovih otkri
snazohiUllQm i zavisnooeu. Freudovo se ollkni
30 31

nije lak~ nego uvjeriti samog sebe u valjanost takve racionalizacije. Postoji i treCi rezultat Freudovog otkriCa. U kulturi kao ~to je naSa, u kojoj rijeei igraju ogromnu ulogu, tefina rijeei resto sluZi da se iskustvo zanemari ill Cak iskrivi. Kad netko leak: •Volim te• ill •Volim Boga• ill •Volim domovinuc, izgovara rijeei Jroje, usprkos anjenici da potpuno vjeruje u njihovu istinitost, mogu biti sasvim neistinite i predstavljati samo racionalizaciju relje za vl~ru. uspjehom, slavom, novcem ill izraz vlastite ovisnosti o grupi. U tome ne mora brti, a ob~no i nije, Ukljueen n:iti djelic ljubavi. Freudovo otkriee za sada jo~ nije u toj mjeri opc!e prihva· c!eno da bd ljudi instinktivno postali krH>itni prema izjavama o dobrirn namjerama iii pricama o primjernom pon~anju, ali svejedno ostaje cinjenica da je Freudova teorija kritiCka teorija, kao i Marxova. Freud nije prihvocao tvrdnje na osnovi njihove pov~inske vrijednosti, gledao je na njih sa skepsom eak i kada nije sumnjao u iskrenost osobe. Ali svjesna iskrer~ost znaCi relativno malo u cjelokupnoj strukturi oeCije lienosti. Freudovo najveee otkriee i njegove fundamentalne filozofskc i kultume posljedice je konflikt izmec1u misljenja i bivstvovanja. Medutim, on je ograniCio va!nost svog otkriea pretpostavkom da je potisnuta svijest o djeejim seksualnim zeljama i da je konflikt mB!jenja i bivstvovanja u stvari konflikt rni§ljenja i djecje seksualnosti. Ovo ogranieenje nije iznenallujuc!c. Kao §to sam prije spomcnuo, Freud je, pod utjecajcm materijalizma svog vremcna, htio nac!i sadrlaje potisnutog u onim tefnjama koje ne samo da su bile i~to­ vremeno psihicke i fiziolo§ke, vee! su oeito bile potisnute u dru~tvu u kojem je Freud Zivio, tocnije u srednjoj klasi s njezinim viktorijanskim moralom, iz kojega je potjecao Freud i vec!ina njegovih pacijenata. Otkrio je da su patoloski fenomeni, kao na primjer histerija, katkad izraz potisnutih seksualnih felja. Identificirao je socijalnu strukturu svoje klase i problcme u njoj sa rovjekom i problemima !koji pro-

32

izlaze iz njegove egzistencije. Tu se nalazi Freudova slijepa pjcga. Za njcga je burfuasko dru§tvo identicno civiliziranom dru~tvu, i prcmda je priznavao da postoje drukCije kulture, one su za njega ostale primitivne i nerazvijene. Materijalisticka filozofija, zajedno sa rasirenim potiskivanjem svijesti o seksualnosti, hila je osnova na kojoj je Freud sag.J.dio svoj pojam nesvjesnog. Uz to, poricao je Cinjenicu da se seksualni porivi vrlo resto ne javljaju zabvaljujuci fizioloskom supstratu seksualnosti, vee! su, naprotiv, resto proizvod sasvim drukciijh poriva, koji ne moraju biti seksualni. Tako se izvor seksualne relje mofe nalaziti u narci· soidnosti, sadizmu, teinji ka podloinosti, cistoj dosadi; ta· kodcr jc dobro poznato da moe i bogatstvo igraju znacajnu ulogu u poticanju seksualnih zelja. Danas, samo dvije iii tri generacije nakon Freuda, postalo jc oeito da u gradskoj kulturi seksualnost nije glavni objekt potiskivanja. Naprotiv, buduCi da je masovni eovjek usmjeren da postane homo ccnsumens, seks je postao jedan od glavnih potrosnih artikala (i jedan od najjeftinijih) koji stvaraju iluziju sreee i zadovoljstva. Kod eovjeka mofemo opaziti niz razlicitih sukoba izmedu svjesnog i nesvjesnog. Evo popisa nekih Cdc!ih sukoba: -

Svijest o slobodi - nesvjesna nesloboda Svjesna dobra savjest - nesvjesni osjeeaj krivnje Svjesno osjecanje srec!e- nesvjesna depresija Svjesno postenje - nesvjesno nepostenje Svijest o individualizmu - nesvjesna sugestibilnost Svijest o moc!i - nesvjesni osjeeaj nemoc!i Svijest o vjeri - nesvjesni cinizam i gubitak vjere Svijest o ljubavi - nesvjesna mrlnja i ravnodusnost Svijest o aktivitetu - nesvjesna psihicka pasivnost i lijenost Svijest o realistienosti - nesvjesni nedostatak realizma.

33

Ovo su istinske proturjcenosli na!eg doba, koje racionaliziramo i potiskujemo. Neke od njih su postojale i u Freudovo doba, ali ne tako drasticno kao danas. Premda su bile valnije, Freud nije na njih obraeao painju jer je bio fasciniran seksom i njcgovim potiskivanjem. Tokom razvoja ortodoksne frojdovskc psihoanalize infantilna seksualnost je ostala kamen temeljac .:itavog sistema. Tako je analiza posiUZila kao ~tit protiv otkrivanja stvamih i odlucnih sukoba u Covjeku i izmedu Ijudi. 2. EdJpov kompleks Edipov kompleks je jos jedno zna~jno Freudovo otkriee; on jc ustvrdio da se nerazrijC:Sen Edipov kompleks nalazi u osnovi svake neurozc. Ono Sto je Freud mislio pod Edipovim kompleksom sasvim je jednostavno: kod malog dj~. budcnje seksualnih Zelja u dobi od 4 ill 5 godina izaziva i.o tenzivou seksualnu privrienost i f.eiju za majkom. On je feli, a otac mu postajc supamikom. Razvija se neprijateljstvo prema ocu, djeCak ~eli zauzeti njegovo mjesto i u krajnjem slu~ju rijeSiti ga se. Osjceaju~i da mu je otac supamik, dj~k se hoji da ce ga on kastrirati. Freud je ovu konstelaciju nazvao Edipovim kompleksom, jer se u grt.kom mitu o Edipu Edip zaljubio u svoju majku, ne znajuCi da je ljubljena fena zapravo majka. Kada je saznao da je pocinio incest, sam se oslijepio, simbol za kastra.;iju, i napustio dom i obitclj u pratnji dviju keeri. Freudovo veliko otkriee sastoji se u tome Sto jc utvrdio cinjenicu o intenzivnoj privrienosti dj~ majci ili liku majke. Stupanj te privrfenosti i felje da se bude voljeo i za§t.ieen, da se ne izgubi njena skrb i da je se ne odreknu, i kod mnogih muSkaraca - da je oadu u drugoJ o~:eru, ~k svoje dobi, ne mofe se precijeniti. Ova privrfenost postoji

34

takoder kod djevojcica, premda je Freud nije sasvim razjasnio, i koju je u stvari vrlo te§ko razumjeti. Privdenost oovjeka majci nije te§ko sbvatiti. Jo§ u intrauterinom tivotu ona je njegov svijet. On je dio nje, ona ga hrani, obavija, §titi, i Cak nakon samog rodenja situacija se bitno oe mijenja. Bez ojene pomoci ubrzo bi umro, bez njeoe njemosti psihiCki bi obolio. Ona mu daje tivot i on o njoj ovisL Ona mu takoder moze oduzeti Zivot, odbijajuCi da ispuni svoju majcinsku funkciju. (Simhol maj~inske proturjecne funkcije je indijska bozica Kali, stvoritelj ~ivota i njegov uni~tavalac.) Oceva uloga u prvim godinama zivota je gotovo 1..ancmarljiva, kao sto je slu~ajna i njegova funkcija u zacecu djeteta. Dok je znanstvena istina da se muska sperma mora ujediniti sa ienskim jajetom, eksperimentalna je istina da muskarac prakticki ne igra nikakvu ulogu u zaeecu djeteta i brizi za njegov Zivot. Psiholoski govoreCi, njegova je prisutnost sasvim nepotrebna, i mofe se podjednako dobro oadomjestiti umjetnom oplodnjom. On moie ponovo zauzeti mjesto u djetetovom tivotu u dobi od eetiri ili pet godina, kao uCitelj, uzor, odgovoran za djetetovo intelektualoo i moralno uzdizaoje. Na Zalost, on naj~ee sJuZi kao primjer eksploatatorstva, iracionalnosti, oemorala. On obi~no !eli sina oblikovati prema vlastitom obli~ju kako bi postao koristan pomaga~ u poslu i nasljednik dobara, a ujedno da preko njega kompenzira vlastite neuspjehe potil!uci ga da postigne ono §to sam nije postigao. Privdenost i ovisoost o liku majke vi~c z.na~e od privrie· nosti oekoj osobi. To je eeznja za situacijom u kojoj je dijete voljeno i zaSticeno, bez odgovornosti koje ga kasnije eekaju. Kad k~emo da je dijete bespomocno I zato treba maj~insku pomoc, ne smijemo zahoraviti da je svako ljudsko biee bespomOCilo u odnosu na svijet kao cjelinu. Svakako, ooo se moie braniti, i voditi o sebi brigu do izvjesnog stupnja, ali uzimajuci u obzir s jedne strane, opasnosti, oeizvjesnosti, rizike s kojima se su~va, a s druge strane kako malo

35

snage posjeduje da se othrva fizitkoj bolesti, bijedi, nepravdi, poslavlja se otvoreno pitanje nije li odraslao ~ovjek bespomocniji od malog djeteta. Dijete ima majku koja svojom ljubavlju otk.lanja :clo. Odraslao oovjek IDema nikoga. u stvari, on mote imati prijatelje, ienu, izvjesnu socijalnu sigurnost, ali je i
alnog iivota u braku. Zaista, za malog djetaka njegova majka moie biti predmet seksualne felje, jer je jedna od prvih rena koja mu je bliska, ali isto tako, Freud o tome izvjclta· va u svojim povijestima slutajeva, oni su spremni strasno se zaljubiti i u djevojcice svoje dobi, dok majka biva relativno zaboravljena. Ne motemo razumjeti ljubavni tivot oovjeka ako ga ne shvatimo kao kolebanje izme4u felje da se u drugoj Zeni ponovo nade majka, i istovremene Ulje da se pobjegoe od majke i nade feoa koja &to je manje mogu6e sliei majci. Ovaj je konflikt jedan od glavnih razloga razvoda Cesto se dogada da u potetku braka Zena ne predstavlja lik majke, ali u kasnijem bratnom tivotu, kada preuzme brigu o domaCinstvu, postaje autoritet koji z.ahtijeva discipliou i spretava mu5karca u ostvarenju djetatkih Ulja za avanturama. Samom ovom tinjenicom fena poprima fuokciju majke i on je istovremeoo priZeljlruje i pia& je se i odbija. Sta.I!i.ji se mu~karci testo zaljubljuju u mlade djevojke, izmedu ostalog zato jer one ne posjeduju maj&ske crte, i tako dugo dok je u njega zaljubljena muskarac ima iluziju da se oslobodio ovisnosti o liku majke. Freud jc otkrivsi Edipovu vezu s majkom, otkrio jedan od najznatajnijih fenomena, covjekovu vezanost uz majku i strah da je ne izgubi; ovo je veliko otkriee zasjenio obj&Snjavajuci ga kao seksualni fenomen i tako umanjio vafnost otkriea o tome da je ~einja za majkom jedna od najdubljih emocionalnih ielja duboko ukorijenjena u samoj biti oovjeka. Drugi dio Edipovog kompleksa, suparnl§tvo i neprijateljstvo prema ocu, koje kulminira u felji da se oca ubije, podjednako je vrijedan opservacija, ali nije numo u vezi s priVrfenoseu prema majci. Freud ovdje daje univenal.no znaOO. nje osob.ini karakteri~noj samo za patrijarhalno dncltvo. U Patrijarhalnom drustvu sin je podloian OCevoj volji: on je vlasni§tvo svog oca i otac odlutuje o njegovoj sudbini. Da bi naslijedio oca, ill opeenito govoreCi da bi bio uspjclao, on

36 37

mora ne samo z.adovoljiti oca, voc mu se pokoravati, slu~ati ga, zamijeniti svoju volju o~evom. Kao i obi~no, ugnjetavanjc rada mrlnju, iclju z.a slobodom i uni~tenjem ugnje. tava~. Ovu situaciju jasno moremo sagledati na pnmJeru starog seljaka koji diktatorski vlada nad renom i sinom, sve do svoje smrti. Ako je ~s smrti daleko, tako da sin u dobi od 30, 40 iii 50 godina mora sl~ati svog oca, tada ~ se, zaista, u vecini slu~ajeva javiti mrlnja prema ugnjctava~u. U modernom poslovnom svijetu svc je ovo matno ublareno; osim uz izuzetke, otac ne posjeduje ni~ta u remu bi ga sin naslijcdio, napredak mladih !judi ovisi o njihovim vlastitim sposobnostima, i samo rijetko, kad se radi o privatnim po. duze6ma, oceva dugovjefuost moic sina z.adrlati u inferior· nom poloiaju, Ipak, ovo su skorunji dogadaji, i moramo primati da je tokom nekoliko tisuea godina patrijarhalnog dru~tva postojao ugraden konflikt izmeelu oca i sina, osnovan na oecvoj vlasti nad sinom i sinovljevoj relji da se su· protstavi ocu. Freud je uvidio da ovaj konflikt postoji, ali nije shvatio o Ce.mu se radi, to jest da je on osobina patrijar· halnog ~tva, vee ga je mterpretirao kao seksualno supar· ni~tvo i:uncdu oca i sina. Freud je obje opservacije, ne.seksualnu ielju z.a z.a~titom i sigurno~u. rajsku blagodct, i konllikt iz.mcdu oca i sina kao nu.tan produkt patrijarhalnog ~tva, povez.ao u cjelinu u tkojoj je privrlenost majci seksua1ne naravi i tako otac postaje suparnik koga se treba bojati i mrz.iti ga. Mrlnja prema ocu zbog seksualnog suparni§tve. prema majci ~to se dokazivala ~icom malih dj~: •Mama, kad otac umre, ja eu te oreniti.c To je bio dokaz ubil~kih poriva i stupnja suparni~tva s ocem. Ne vjerujem da to moi.e poslu· i.iti kao dokaz u ovu svrhu. Prirodno je da mali dj~ ima porive da bude velik kao otac i da z.auzme povla§teno mjesto koje otac ima kod majke. SmatrajuCi prirodnim da u raz· doblju iznad retvrtc godine, kad vi§e nisu prava djeca, .ali ~ odrasle osobe, sva djeca zele biti odrasla, neopravdano JC pn·

davati tci.inu re~enici: •Kad otac umre, oienit eu se tobomc, kao da dje~ak z.aista reli da mu otac umre. Mali djec:\ak ne zna sto jc smrt i sve §to on hocc jest: n<. b se otac udalji kako bi mi majka poklonila punu pamju. Izvuci iz toga z.a. klju~k o dubokoj lllrZnji sina prema ocu i relju za oecvom smreu, zna~i da se malo pamje poklanja djocjoj ma~ti i raz. Jici izmcllu svijeta djece i odraslih. Pogledajmo mit o Edipu u kojem je Freud oa~ao potvrdu svoje konstrukcije o tragicnoj prirodi incestuoznih i.elja rna· log dj~ka i o njegovu suparnistvu s ocem. Freud se bavio samo prvim dijelom Sofoklove trilogijc, Kraljem Edipom, u kojem Laju, kralju Tebe, i Jokasti, njegovoj zeni, prori~u da ce ga ubiti vlastiti sin i ozcniti se svojom majkom. Kada se rodio sin Edip, Jokasta od1uci izbjeCi proroeanstvu i daje dijete pastiru da ga ubije. Pastir se saZalio oa dijctc, i umjesto da ga ubije u sumi, predao ga je sluzi korintskog kralja, koji ga je odnio oa dvor svom gospodaru. Knolj je usvojio djOCaka i mladi princ odrasta u Korintu ne znajuCi da nije pravi sin korintskog kralja. U pro!OCi~tu u Delfima saznaje da ce ubiti oca i ozeniti majku. Da bi izbjegao sudbini, odlu~i pobjeCi i napustili navodne roditelje. Na povrat· ku iz Delfa dolm u sukob s nekim starcem, gubi razum i ubija tog ~ovjeka i njegovog slugu, ne znajuci da jc ubio svog oca, tebanskog kralja. Lutanje ga vodi u Tebu. Tamo Sfinga prozdire mladite i djevojke, a prestat ce ako naillc oetko tko ce odgovorili na njenu zagonetku. Zagonetka glasi: •Sto je to sto najprije hoda na retiri noge, zaotim .oa dvije, a onda na tri ?c Grad Teba je obeeao onome tko rije~i z.agonetku i tako oslobodi grad, da ~ postati kraljem i d6biti kraljevu udovicu za zenu. Edip je takoder okuSao sreeu. Pronako je pravi odgovor: •To je ~ovjek, kojl kao dijete hoda ~etverooo§ke, kao odrastao na dvije noge, a kao starac 'sa §tapom na tri noge.c Sfinga se na to bacila u Okean, grad se spasio nevolje, a Edip je postao kralj i oienio se Jokastom, svojom majkom. 39

38

Poslije nckoliko godina sretne vladavine, u gradu zavlada kuga koja je pobila mnogc gradanc. Prorok Tirezija otkriva da je kuga kazna 7.:1 dvostruki zlo~in koji je Edip pocinio: ocoubojstvo i incest. Edip panl~no poku5ava da ne vidi istinu, ali kad kona~no shvati sam sebe oslijepi, a Jokasta poCini samoubojstvo. Tragedija z.avl'Sava u ~su kada Edip biva kamjen za grijeh koji je, ne znajuci, poeinio, usprkos svjesnom naporu da ga izbjegnc. Da li Freud opravdano zak.ljueuje da ovaj mit potvrduje njegovo stajaMte da su kod malog djeteta prisutni podsvjesni incestuozni nagoni, koji dovode do mrlnje prema ocu-suparniku? Zaista, cini se da mit o Edipu potvrauje Freudovu teoriju, tc da ona s pravom nosi svoje ime. Ako pa!ljivije ispitamo mit, javljaju se, medutim, pitanja koja bacaju sumnju na ispravnost ovog gledi~ta. Najva!nije je pitanje: ako jc Freudova interprctacija tocna, oeekivali bismo da je Edip srco Jokastu, nc znajuCi da mu je ona majka, zaljubio se u nju, i tada, opet ne znajuCi, ubio svog oca. Ali u mitu nema nikakvih indicija da se Edip zaljubio u Jokastu. Jedino obrazlofenje ponulteno u mitu za~to se Edip ozenio Jokastom jest, da mu je ona pripadala zajedno s tronom. Mo!emo li vjcrovati da bi u mitu Cija je sredi~nja tema incestuozni odnos majke i sina, u potpunosti bila izostavljena privlacnost izme(!u njih? Pitanje je to opravdanije ako imamo u vidu stariju verziju proro~nstva; predskazanje o vjencanju s majkom spominjc se samo jednom u verziji Nikolausa iz Damaska, koja je prema mi~ljenju Carla Robertsa noviji izvor. RazmatrajuCi ovo pitanjc mo!emo postaviti hipotezu da se mit moze shvatiti kao simbol, ne incestuozne ljubavi izmedu majke i sina, vee sinovljeve pobune protiv oeevog autoriteta u patrijarhalnoj porodici. Brak Edipa i Jokaste samo je sekundarni element, samo jedan od simbola sinovljeve pobjedc, u ~su kada zauzima oCevo mjesto sa svim njegovim pri· vilegij ama. 40

Ako imamo u vidu snmo kraljn Edipa, onda ovo ostaje najbolja hipotcza, ali sc takodc1· njcna valjanost more potvrditi ispituju6i cijcli mit o Edipu, narocito onaj oblik koji mu je Sofoklo dao u druga dva dijela trilogije, Edipu na Kolonu ; Antigoni.' Ovo ispitivanjc prula sasvim nov uvid u materiju, u cijem sc srcdi~tu nalazi borba izmedu patrijarhalne ; matrijarhalnc kulturc. U Edipu na Kolonu slijedimo Edipa, kojeg je protjerao Kreont, u druStvu svojih dviju keeri Antigone i Ismene. Edipod sinovi Eteoklo i Polinik nc lele prui.iti pomoc slijepom ocu. Njih dvojica se bore w prijcstoljc prognanog oca. Eteoklo je pobjednik, ali sc Polinik, ne prihvacajuci poraz, obraca za pomoc izvan grada, kako bi bratu preotco vlast. Do sada, mofcmo vidjeti da je glavna tema trilogije mdnja izmcau oca i sina u patrijarhalnom dru~tvu, ali ako pogledamo trilogiju kao cjclinu otkrit ccmo da Sofoklo govorl o sukobu patrijarhalnog i ranljeg matrijarhalnog drustva. U patrijarhalnom dru~tvu sinovi se bore s ocem i medusobno; konacni pobjednik je Kreont, prototip fa~istickog vladara. Edipa u progonstvo nc prate sinovi vee! kceri. One su njegov oslonac, dok izmcllu njcga i sinova postoji obostrana mrroja. Povijesno glcdano, originalni mit o Edipu s ra~.licitim vcrzi· jama kojc su postojalc u Grckoj, i na kojima .ie Sofoklo sagradio svoju tragcdiju, prufa va1nc indicije. U razliCitim formulacijama mita lik Edipa jc uvijek povezan s kultom bo~ice­ ·Zemlje, prcdstavnicom matrijarhllllnc n!ligijc. U gotovo svim verzijama mita, od dijclova koji opisuju izlaganjc djeteta, do onih gdje je glavni motiv Edipova smrt, mogu se naCi tragovi ove teze. Tako, na primjer, Eteon, jedini beotijski grad koji je irnao hram posveeen Edipu, i odaklc je mit vje.. rojatno potekao, imao jc tako4er i hram bozice Demetre. Na Kolonu (blizu Alene) gdjc se Edip konacno smirio, nalazi se stari hram Demetre i Erinejc, koji je vjcrojatno postojao 41

i prije mita o E
se suprotstavlja principu patrijarbata. Ona slijed.i zakone pri· rode, jednakosti i sveobuhvatne maj~inske ljubavi i ka:Ze: .Moja priroda nije stvorena za mr:Znju vee za ljubav.• Kreont napadnut u osjecaju mu~kosti, ka:Ze: »Zaista, ja nisam muskarac, ona je muskarac ako joj pi'ipadne ova pobjeda.c OkrceuCi se sinu, koji se zaljubio u Antigonu jos kaie: •Da, sine moj, ovo mora biti zakon usaden u tvom srcu: - u svim stvarima pokoravaj se o6evoj volji•, i nastavlja, •Nepos/u.Snost je najgore od svih uUa. Ona unistava gradove, pustosi domove; rad.i nje se ute saveznika pretvaraju u buOnu svjetinu. A :Zivoti onih koji five u miru, svoju sigumost duguju posluSnosti. Zato moramo podupirati red stvari i ne smijemo dopustiit da nas tena nadvlada. Bolje da izgubimo moc od mu.Ske ruke, ako tako treba biti, nego da nas prog/ase veCim s/abicima od tene.• (Sofoklo) Sukob izmedu Kreonta, patrijarha, i Hemona, pobunjenika protiv patrijarhata i branitelja zenske jednakostli, dosti:Ze vrhunac kada Hernon odgovara na o6evo pitanje: •Hocu li ja vladati zemljom po tut'lem rasw1ivanju umjesto vlastitom?c, ovako: •Nema grada koji pripada jednom 6ovjeku. Ti bi bio dobar vladar pustinje.• Kreont mu odgovara: .OVaj je dj~ izgleda juMk ten4.c Hernon, odgovaraju6i mu, naglaSava snagu matrijarhatskib boUca: •Za mene, za tebe I za bogove dolje.• (Bogovi dolje su majke lxxl:ice.) Konaeno sukob zavrlava. Kreont je Anti· gonu fivu zakopao u peeinu - ponovo njena simboli~na veza s boticom Zemljom. Obuzet panikom Kreont poku~va spasiti Antigonu, ali uzalud. Hernon poku5ava ubiti oca, ali ne uspije pa pOCini samoubojstvo. Kreontova una, Eurldika, WvSi za sudbinu svog sina, ubija se, proklinju6i mu1a za ubojstvo djeteta. Kreont je fizi~ki pobjednik. Ubio je sina. 1enu koju je volio njegov sin i svoju fenu. Ali je moralno propao i to sam pruznaje: »Oh, grijeb koji sam pOCinio! Nikada ga se necu rije~itil Ja, ja sam va$ ubojica, u svojoj bijedi znam svu istinu. Vod.ite me, sluge, vodite brzo, moj

42

43

vi~

:tivot je smrt! Vodite me, molim vas, nagao sam i glup; ubio sam te, sine moj, i tebe, 1.eno! Kako sam ncsretan! Ne znam kuda da svrnem pogledom, gdje da potratim pomoc; unisteno jc svc ~to sam imao, i opet se teilika sudbina srucila na moju glavu.• (Sofok.lo) Ako sada pogledamo cijelu trilogiju, me>Zemo zak.ljuciti da incest nije glavna ili bitna tema Sofok.love vizije koju je iz. razio u trilogiji. Mo1.e nam se to Oiniti ako smo proCitali samo Kralja Edipa (pitanje je koliko je !judi koji rjeeito prieaju o Edipovom kompleksu proeitalo cijelu trilogij u), ali uzimaju6i u obzir cijelu trilogiju, vidimo da se ona bavi sukobom principa matrijarhata i jednakosbi. s principom patrijarhalne diktature, Kreontovim •zakonom i redomc. Dok patrijarhat pobjcduje u smislu moei, njegovi su principi moralno pobijedeni u Kreontovom slomu, kada on shvaea da je postigao jedino smrt.• 3. Prijenos Prijenos je jedan od k.ljucnib pojmova Freudovog sistema. On je nastao kao rezultat k.linickih promatranja. Freud je uoCio da pacijent razvija vrlo jaku vezu s licn~61 analiti· eara u toku lijeeenja, vezu koja je vrlo sloiene prirode. To je mjc:Savina ljubavi, divljenja i privrienosti; s druge strane, negativni prijenos je mje§avina mrznje, suprotstavljanja i agresije. Ako su analitiear i analizirana osoba razlicitog spola, bit prijenosa se lako moze opisati kao slucaj zaljubljenosti pacijentice u lijeCnika (u slueaju da se radi o homer seksualnom pacijentu isto bi se dogodilo da je analitiCar istog spola). Analitiear postaje objekt ljubavi, divljenja, ovis· nosti, intenzivne ljubomore dok god postoji netko tko b1 mogao biti potencijalni suparnik. Drugim rijeeima, pacijcnt sc pona§a kao osoba koja se zaljubila u analiticara. Ono §to cini prijenos posebno zanimljivim jest Cinjenica da nastaje

iz same situacije nego zbog osobina samog analitieara. Nijedan analitiear ne mole biti dovoljno neprivlaean ill glup, a da ne proizvede ovaj uOinak na inaee intelligentnu osobu koja za njega ne bi marila da nije njegov iii njezin analiticar. Premda se prijenos ocitovao u odnosu pacijenata preroa mnogim lijecnicima, Freud je prvi obralio pafnju OVOID cudnom fenomenu i proucio njegovu prirodu. Zakljucio je da analizi· rana osoba za vrijeme analitickog procesa razvija mnoge osjetajc koje jc kao dijete gajila prema roditeljima. On je objasnio ovaj fenomcn ljubavnickog (iii neprijateljskog) privlaccnja ka liku analitieara kao ponavljanje ranije privdenosti ocu iii majci. Drugim rijceima, da su osjecaji prema analiticaru •transferirani• (preneseni) s originalnog objekta na li~nost analitiCara. Freud je vjerovao da analizom prijenosa mo~e otkriti - rekonstruirati - kakav je slav dijete imalo prema roditeljima. Dijete u analiziranoj osobi do:tivljava prijenos osjeeaja tako intenzivno da mu je eesto nemoguee shvatiti da ne voli iii mrzi samog analitieara, vee roditelje koje on predstavlja. Ovo je otkricc jcclan od Freudovih velikib doprinosa. Do Frcuda Ditko se nijc bavio ispitivanjem afektivnog odnosa pacijcnta i lijeCnika. Ujeenici su obieno sa zadovoljstvom prihvaCaJi cinjcnicu da ih pacijenti •Obo~vajuc, a ako se to nije dogadalo progla~avali su ih za •lo§e pacijente•. U stvari, prijcnos je faktor koji pridonosi pl'ofesionalnoj bolesti analltieara; primajuci ocl analizirane osobc izraze odanog div· ljcnja, bez obzira da li to zaslu.Zuje ili ne, on potvrduje via· stitu narcisoidnost. Frcudov genije je zapazio ovaj cudan fenomen i protumacio ga ne kao izraz iskrenog divljenja. vee kao divljenje djeteta prema roditeljima. Razvoj prijenosa u analitickoj situaciji bio je potpomognut posebnim nacinom Freudovog rada. Pacijent je !ciao na kaueu, analitiear je sjedio, nevidljiv iza njega. Freud je jednom spomenuo da je odabrao ovakav na~in rada, jer nije podnosio da ga netko satima promatra. Kao dodatan razlog psihoanaliticari navo45

44

de da analiti~r mora biti prazan list papira u odnosu na pacijcnta, tako da se sve reakcije prema analiti~aru mogu smatrat.i kao izraz prijenosa, a ne izraz osjetaja za lienost samog analiti~. Ovo je tumarenje ~ista iluz.ija. Jedan po. gled, jedan stisak ruke, kvaliteta glasa, na~in obra6ulja dovoljni su pacijentu da mnogo toga sazna o analiti~; pomi. sao da ncvidljivi analitiear ostaje i nepoznat vrlo je naivna. Sada ~emo se ukratko kriticki osvmuti na ovaj tehnicki po. stupak. Cijeli ugodaj tihog, nevidljivog, navodno nepoznatog analiti~. koji cak ne odgovara na pit:mja, i njegov polozaj iza analiz.irane osobc (okretanje da bi sc pogledao analiticar prakti~no predstavlja tabu)' stvara kod pacijcnta dojam da je dijctc. U kojoj se jos situaciji odrasla osoba nalazi u sta· nju potpunc pasivnosti, gdje analiti~ar ima sve prerogative, a pacijent je dt!Zan pri~t.i tom fantomu o svojim najintim· nijim mislima i osjecajima? I to ne kao dobrovoljni cin vee kao moralna obaveza koje se pacijcnt mora pridlfavati kada je pristao na psihoanalizu? S Freudovog stanoviAta infantill· zacija pacijenta je <.lobrodosla, buduCi da je glavni cilj otkri· vanje ill rekonstrukcija ranog djetinjstva. Ova infantilna konstelacija samo pr 1osi tom cilju. Glavna krit.ika upucena ovom postupku infantilizacije pacijenta ka!e da ukoliko se pacijent u toku seanse pretvara u dijete, odrasla osoba biva potisnuta sa scene, a pacijent iz. govara misli i osjetaje koje je nosio u sebi kao dijete, bez mogu~nost.i da se prema njima odnosi s pozicija odrasle osobc. Drugim rijeeima, on slabo osjeta sukob izmcdu svog infantilnog li odraslog Ja, a upravo taj sukob pnidonosi poboljsanju i1i promjeni. Cuje li se samo glas djeteta, tko ee mu protumaciti, tko ce mu odgovoriti, tko ee ga obuzdati, ako ne glas odrasle osobe kojim, tako
juCi da su osjeeaji i stavovi karakteristi~ za ovu situaciju prenescni iz djetinjstva u analitii.!ku seansu. Ako zanemarimo ovo obja5njenje, vidimo da je Freud nai· ~ na fenomen od mnogo veeeg znarenja nego sto je sam mislio. Fenomen prijenosa, odnosno dobrovoljna zavisnost jedne osobe o drugoj, situacija u kojoj se jedna individua osjeea bespomocnom i traZi vodu s autoritetom, sprcmna da se tom autoritetu pokori, najresci je i najva!niji fenomen drustvcnog iivota, koji nadilazi individualnu obitelj ill ana· liticku situaciju. Svatko tko to reli moie lako uoeiti kako vainu ulogu igra prijenos u drustvenom, polltl~kom i reli· gioznom tivotu. Potrebno je Sarno pogledati u lica u gomili, koja pljc~ce karizmatskom vodi kao sto su Hitler iii de Gaulle, pa da se ugleda isti izraz slijepog strahopostovanja, divljenja, nesto sto preobraZava lice jz svakodnevnog sivila u lice stra~tvenog vjernika. Ne mora se eak raditi o de Gaulleovoj pojavi ill glasu, iii o Hitlerovoj silovitosti. Lica !judi koji promatraju predsjednic!ke kandidate u Americi ill samog predsjednika imaju takoder naroCit izraz koji bismo gotovo mogli nazvati religioznim. Kao i kod psihoanaliti~ kog prijenosa, taj izraz nije ni u kakvoj vezi sa stvarnim osobinama osobc kojoj se dive. Dovoljan je poloiaj ill samo unifonna pa da netko postane predmet •obotavanja•. Cijeli nas socijalni ~istem poeiva na ovom izuzetnom ucinku koji imaju neke osobe u vecoj iii manjoj mjeri. Prijenos u politickoj situaciji i oboiavanje vode ne razlikuju se: zajednicki im je osjecaj bespomocnosti, djetinje nemo~i §to vodi za. visnosti o roditeljima ill u situaciji prijenosa do ovisnosti o analiticaru kao zamjeni za roditelje. Zaista, tko mote poreCi da djetetu u svakom ~u nije potrebna majka iii njezina zamjena koja c!e ga stititi, hraniti, brinuti se za njcga? J
47

tako bespomocna. U mnogim situacijama u kojima se dijete ne mole snaci, odrasla osoba nalazi izlaz, mcllutim, na k:raju i ona ostaje bespomoena. Odrastao ~ovjek je suoeen s mnogim prirodnim i druStvenim silama, tako moCnim da je ~to bespomoean kao i dijete u svom svijetu. Istina, on se nautio braniti, naucro je vezati se uz druge kako bi se zajcdnitkim snagama oduprli opasnosti, ali sve to ne mijenja bitno ~injcnicu da ostaje bespomocan u borbi s prirodnim opasnostima, u borbi s bolje naoruianim i mocnijim druStvenim klasama ili narodima ili u borbi protiv bolesti i konatno u borbi sa smrcu. On posjeduje bolja obrambena sredstva, ali je isto tako svjesniji mnogih opasnosti, sto zna~i da jc navodni kontrast izmellu bcspomocnog djeteta i mocnih odraslih u velikoj mjeri ftktivan. Odrasla osoba je takoder bespomocna, i kao i dijete traZi nekoga, tko ee joj pru.Z:iti osjeeaj sigw-nosti, izvjesnosti; zato je skk>na .i voljna diviti se osobama koje jesu, iii koje se spremno nude da budu spasioci i pomagati, hl i kada su to polulu&lci. Dru5tveni prijenos, roden iz istog osjeeaja bespomoenosti kao i psihoanalititki, jedan je od najvafuijih dru§tvenih fenomena. Freud je otkrivsi prijenos u psihoanalitillkoj situaciji, dooao do jo5 jednog univerzalno vaieeeg otkriea, ali na osnovi svojih premisa nije mogao u potpunosti ocijeniti njegovu dalekoseznu druStvenu va:lnost. Ova rasprava o prijenosu zahtijeva jos jednu dodatnu primjedbu. Premda je oovjek bespomocan, ne samo kao dijete vee i kao odrasla osoba, on more ovu bespomoenost nadvladati. U druStvima koja su racionalno organizirana, koja ne dovode ljudski razum u pometnju kako bi se prikrila prava situacija, u dru5tvima koja potifu individualnu nezavisnost i racionalnost, osjeeaj bespomoenosti ee isreznuti a s njim i potreba za drustvenim prijenosom. Dru5tvo tiji su tlanovi bespomoeni treba idole. Ova se potreba more ukloniti samo u onoj mjeri u kojoj je eovjek svjestan stvamosti i vlastitih

48

snaga. Spoznaja da mora umrijeti ne mora ga utiniti bespomoenim, jer je ona takoder dio stvarnosti s kojom se hvata u ko§tac. PrimjenjujuCi isti princip na psihoanaliti~ku situaciju, smatram da sto je analiti~ realisti~niji, §to vi§e gubi fantomska obilje:lja, to je pacijentu lak§e odbaciti stav bespomoenosti i boriti se s realnoseu. Ali nije li poreljno ili hl potrcbno da pacijent u analiti~koj situaciji regresira do stanja djeteta, kako bi mogao izraziti iclje i tjeskobe koje je nau~io potiskivati kako bi bio prihvacen u svijetu odraslih? To je istina, ali s jednim va.Z:nim ogranitenjcm. Ako pacijent u toku analiticke seanse postaje potpuno dijetc, motda sc radi o snu. Nedostaju mu vlastiti sud i nezavisnost koja mu je potrcbna da bi shvatio znatenje izre~enog. Analizirana osoba u toku seanse konstantno oscilira izmedu infantilne i zrelc cgzistencijc; i upravo na ovom proccsu ~iva analiti~ki postupak. 4. Nan:lsoldnost Freudovo shvaeanje pojma narcisoidnosti predstavlja vrlan doprinos razumijevanju oovjeka. Freud je pretpostavio da sc oovjck orijentira u dva suprotna pravca: njegov glavni intcrcs, ljubav, briga iii kao sto Freud kaZc libido (soksualna energija) moic biti usmjercn prema njemu samome iii prema svijetu, Jjudima, idejama, prirodi, ljudskim djelima. Na sastanku Betkog psihoanaliti&og dru§tva 1909. godine Freud je objavio da je narcisoidnost nu:lan medustadij izmedu auto-crotizma i •ljubavi prema objektimac. Prva op§irna studija narcisoidnosti sadrlana je u dje1u 0 narcisoidnosti. Freud nije gledao na narcisoidnost kao na primarno seksualnu pcrverziju, seksualnu ljubav prema vlastitom tijelu, kao §to je to ucrnio Nacke koji je uveo pojam 1899. godine, vee kao na sastavni dio instinkta samoodrtanja.

49

Najvainiji dokaz o postojanju oarcisoidnosti pruiila su klinitka proucavanja shizofrcnije. Shizofreoi pacijent poka. zuje dvije karakteristicne osobioc: megalomaniju i odvra61· nje interesa od vanjskog svijeta - od !judi i stvari. Njegov je intcres usmjcren oa vlastitu litnost, i tako razvija megalomaniju: viziju sebe kao sveznajureg ill svemogureg •ja•. Shvaeanje psihoze kao stanja krajnje nare1soidnosti jedna je od osnova ideje o narcisoidnosti. Druga je oorrnalni razvoj djeteta. Freud je pretpostavio da dijcte tivi u potpuno narci· soidnom stanju u C::asu svog rodcnja kao ~to je tivjelo u maternici. Dijetc polako stjete interes za !jude i stvari. Ovo or iginalno stanjc · libidinoznc ka teksije ega• (katheksis, grcki - povczanos t, usmjerenos t - op. prcv.) stalno jc prisutno i odnosi sc prema • kateksiji objekta• kao ~to sc tijclo a mebe odno~i prema pseudopodima kojc pruta prcma van. U cemu je vainost Frcudovog otkriea narcisoidnosti? Objasnio jc njimc ne samo prirodu psihoze, vee jc pokazao da se oarci>o1dnost javlja ne samo kod djeteta, nego i kod •pr<>sjetnih• !judi; odnosno, da oormalna osoba u manjoj ill veCoJ mJcri podrlava oeke stavove koJi sc nalaze u osnovi psi· hoza, naravno jare izra2eni. Kako jc Freud suzio znaeenje pojma onarcisoidnostic? Opel, kao i kod mnogih drugih pojmova pokuSavajuci ga ugurati u okvire teorije libida. Libido smjc~tcn u cgu - obi6oo jc upravljcn na vanjske objckte - ali u nckim slutajevi· ma kao ~to su fizicka bot ili gubi tak olibiclinozno vezan.ih objckata• vraca sc natrag cgu. Narcisoidnost jc u biti promjcna smjcra u •domcni libida•. Oa Freud nije bio zarobljenik ideje o psihickom •aparatu•, navodno znanstvenoj verziji ljudske strukture, vjerojatno bi pro~irio znacenje svog otkriea u mnogim smjcrovima. U prvom je rcdu mogao jace naglasiti ulogu narcisoidnosti u borbi za opstanak. Ook je s vrijednosnog stajalista poteljno maksimalno suzbijanje narcisoidnosti, sa stajaliSta bioloSkog opstanka narcisoidnost je poteljna i oormalna. Kad covjek 50

ne bi stavio svoje potrebe i ciljeve ispred tut!ih, kako bi pretivio? Nedostajala bi mu energieoa kvalitcta egoizma, briga za vlastiti tivot. Ili drukcije reteno: biolo§ki interes opstanka vrste zahtijeva izvjesnu dozu oarcisoidnosti kod njezinih tlanova; eticko-religiozni cilj pojcclinca je, naprotiv, redukcija narcisoidnosti do nulte tocke. Ali jo§ je va!niji Freudov propust da definira narcisoidnost kao suprotan pol pojmu Jjubavi. On to nije mogao uCiniti jer kako sam prije pokazao, Jjubav za ojega nije postojala, osim kao privrlenost mu§karca Zeni koja ga hrani. Za Frcuda, biti voljen (mu§karac od pobijet!ene feoe) dajc snagu, aktivno voljeti jc slabost. Ova jc cinjcnica vrlo ocita u Freudovoj pogre§noj ioterpretaciji Goethea u djclu West·Ostlicher Divan (Zapadno-istoeni divan). Freud pi~e: •Vjerujem da 6: te osvjetiti, da ti nakon u blti suhe znanosti, darujem poetsku predodtbu ekonomi~oog kontrasta izmedu oarcisoidnosti i zaljubljeoosti. Evo citata iz Goetheov~ Zapadno-istoblog divana: SULEIKA

.,Volk und K necht und Obcrwinder Sie gestehn ;zu jeder Zeit: lfochstes GlUck der Erdenkinder Sie nur die Personlicltkeit. Jedes Leben sei zu fiiltrerr, Wenn man sich nicht selbst vcrmiftt; Alles kiinne man verlieren, Wenn man bliebe, vas man ist. HATEM

Kann wohl sein! so wird gemeinet; Doch ich bin auf tmderer Spur:

51

Alles Erdenglilck verelnet Find fell in Su/ei/<4 IIUT, Wie sie sich an mich verschwendet, Bin ich mir ei11 wertes /ell; Hiitte sie siclz weggewendet, Augenbticks wer/Or ich miciL

Nun mit HaJem wiir's ;;u Ende; Doch schon hob ich wngelost; Ich verkorpre mich behende In den Holden, den sie kosi."*

ZULEIKA Puk, rob i pobjednik /Ste nose sklonosti: Zemaljske djece prava sreta Samo je u osobnosti. Svako bice time se ponosz Dok prema sebi samom ne pogrije$i. Covjek sve i;;gubiti mote Ako ostane 011akav kakav jest.

HATEM 1 tako mote biti! Nckl tako misle, Ali ja slijedim dmgi put. Srecu i sva blaga temljc U Zulejki vidim ja. Kad mi ona biva sklona Sdm sam sebi rwjbolji, Zanemari ti me ona Nadem se u ncvolji. • (prijevod V. Vitek)

52

A sad Hatemu jc do!ao kraj Otajanju vee sam Sklon, Drugom kad se ona poda Ja bih htio postal on.

Goetheova slika covjeka koji ostaje •ono lito jestc pogreSno je shva~na kao portret narcisoidne osobe, dok za Goethea, naravno, on predstavlja neovisnog, zrelog, integriranog Covjeka. Drugi stav (Hatem) za Freuda predstavlja zaljubljenu osobu, dok Goethe prikazuje ovisnu osobu kojoj nedostaje jako Ja, i koja se rasplinjuje u osobi koju ljubi. Dok je prema Freudu ljubav mwkarca •analitickac, to jest ima za svoj objekt osobu koja ga hrani, Freud pretpostavlja da je renska ljubav nareisoidna: da rene mogu voljeti samo sebe i da ne mogu sudjelovati u velikom •postignucuc mwkaraca: da vole ruku koja ih hrani. Freud nije svjestan da su rene njegove klase hladne upravo zato jer njihovi muskarci to zele: da budu vlasni§tvo, bez prava na •odvojene ali ravnopravnec uloge u krevetu. Budoaski muskarac je dobio ZeDU kakvu je zamWjao; racionalizirao je svoju superiornost vjerujuci da ta defonnirana una - koju je sam defonnirao fell jedino da bude sita i zbrinuta. Ovo je naravno tipiena mwka propaganda 11.1 ratu 1izmedu spolova, koja na primjer tvrdi da su rene manjc rcalisti~ne i hrabre od mu5karaca. U stvari, tim be7.umnim svijetom koji, ~ini se, ne staje u trci za vlastitom propalicu upravljaju mulikarci. Sto se tice hrabrosti, svatko 1.na da u slucaju bolesti, :iene mnogo hrabrije nastupaju protiv nje, dok muskarci traze pomoc kod majke. Sto se ti~e narcisoidnosti, iene su prisiljene da budu atraktivne jer se izlafu na tr1nici roblja; ali kada zene vole, vole dublje i pouzdanije od mu§karaca koji lutaju naokolo poku§avajuCi zadovoljili svoju nareisoidnost, pohranjenu u penisu kojim se toliko ponose. Kada je Freud izlotio svoju iskrivljenu sliku :iene, nije se mogao oteti razmi~ljanju da li je bio potpuno objektivan. 53

Ali na elegantan nacin je otklonio ove sumnje: •Mozda nije na odmet, da dam potvrdu da ovaj opis ienskog oblika erotske ljubavi nije proizaSao iz tendenciozne namjere da potcjenjujem iene. Nezavisno od cinjenice da mi je svaka tendencioznost strana, znam da ove razlicite razvojne linije odgovaraju diferencijaciji funkcija kod visoko sloZenih biolo~kim cjclina: nadalje, spreman sam priznati da postoji prilicno velik broj iena koje vole prema mu~kom obrascu, i lr.oje su razvile seksualno prccjenjivanje karaktcristicno za ovaj tip ljubavi.• To je zaista clegantan, ali ne i psihoanaliticki iz.laz. Kakve li snmoobmane u covjeka koji se usulluje uvjcravati da •mu je svaka tendencioznost strana•, cak i u pitanjima koja su jasno nabijena emocionalnim dinamitom.• Ovo fiziol~ko shvaamje libidinozne kateksije ega nasuprot onoj prema objektima, oteialo je onima koji se ne nalaze u krugu posveeenih da razumiju prirodu narcisoidnosti na osnovi vlastitog iskustva. Zato ea ulim opisati na pristupacniji nacin. Za narcisoidnu osobu jedino podrucje koje joj izgleda stvarno jest vlastita lienost. Njegovi ill njezini osje61ji, misli, ambicije, telje, tijelo, obitelj, sve ~to jesu ill sto je njihovo. Ono ~to misle je istinito, zato jer oni to misle, ~ak su I njihove lore osobine prekrasne jer su njil1ove. Sve sto se odnosi na nju ill njega ima boju i pun realitet. Svi i sve izvan toga su sivi, ruini, bezbojni, jcdva postojeti. Evo primjera! Jednom me neki eovjek nazvao da ugovori sastanak. Odgovorio sam m u da sam taj tjedan zauzet, ali da ga mogu primiti sljedeei tjedan. On mi odvrati, istieua da tivi u blizini, kako bi za cas mogao stiti do mene. Kad sam mu ponovo odgovorio da je to za njega vrlo pogodno, ali da ne mijenja na st\<ari jer nemam vremena, ostao je nepokoleban mojim argumentom. Ovo je primjer prilieno te5kog slucaja narcisoidnosti, jer je taj eovjek bio potpuno 54

nesposoban raz.likovati svoje potrebe od mojih. Ocito je da postoji velika razlika ako je neka narcisoidna osoba inteligentna, obrazovana. Mnogi umjetnici, kreativni pisci dirigenti, plesaci, politiCari krajnje su narcisoidni. Ali njihova oarcisoidnost ne interferira s njihovinl wnijeeem; naprotiv, vrlo mu eesto pomaie. Oni trebaju izraziti ono sto subjektivno osjetaju, i ~to je subjektivnost \'aZnija za njihovu izvedbu to je bolje izvode. Narcisoidna osoba je cesto vrlo privlaena zbog svoje narcisoidnosti. Zamislite, na primjer, narcisoldnog zabavljaca . lspunjen je sobom, pokazuje svoje tijelo i duh s ponosom kao da su rijetk.i dragulj i. On ne sumnja u sebe, sto se manje narcistickoj osobi nldno dogalla. S to on kate ill ucini, nacin na koj i hoda i kreee se predstavlja za njega uiitak kao dragocjena predstava, u kojoj je on ujedno svoj najvea oboiavalac. Pretpostavljam da uzrok privlaenosti narcisoidne osobe leZi u Cinjenici da ona pruZa sliku osobe kakvu bi prosjeean eovjek !clio ostvariti - siguran u sebe, bez sumnji, uvijek gospodar situacije. Prosjeena osoba, nasuprot tome, nema sigurnosti, eesto je progone sumnje, sklooa je da se clivi drugima koje smatra superiornijinla sebi. Narcisoidna osoba je ono sto bi prosjeena u ljela biti. Motemo se upitati kako to da ekstremna narcisoidnost ne odbija !jude. ZaSto se oni ne odvrac!aju od pomanjkanj a prave ljubavi? Na ovo je pitanje lako odgovoriti. Prava je ljubav danas rijetka, tako da se nalazi izvan vidnog polja vec!ine !judi. U narcisoidnoj osobi mote se barem vidjeti netko tko voli jednu osobu samog sebe. Sasvim netalentirani narcis moie, s druge strane, biti jedino smijclan. Ako je pak narcisoidna osoba vrlo darovita, uspjeh je zajameen. Narcisoidni !judi se eesto m~ gu nati mellu politiCarima. Cak i da su daroviti, bez narcisoi~osti koja iz njih izbija ne bi djelovali tako upeeatljivo. UmJesto da se pitaju: •Kako mogu biti tako arogantni?c,

ss

mnogi su lj udi tako ocarani narcisoidnom slikom takve osobe, da ne vide nista vise osim primjerenc samohvale vrlo talentiranog covjeka. Vatno jc shvatiti da je narcisoidnost, koja se jo5 mole nazvati i •samozaljubljenostc, suprotnost pravoj ljubavi, ako pod ljubavlju podrazumijevamo cin samozaborava i iskazi. vanja brige drugima, a ne samo sebi. Od iste je vainosti proturjeenost iz.medu narcisoidnosti i razuma. Govoreei maloprije o politicarima kao primjerima narcisoidnih osoba, tvrdnja o sukobu iz.medu narcisoidnosti i razuma izglcda apsurdna. Ali ja ne govorim o inteligenciji vee razumnosti. Manipulativna inteligencija jc sposobnost upotrebc misljenja da bi se vanjskim svijetom manipuliralo u ljudskc svrhe. Razum je sposobnost da sc stvari spoznaju kakve jesu, bcz obzira na njihovu vrijednost iii stetnost po nas. Razum te:!i spoznaji stvari i !judi kakvi oni zaista jesu, neiskrivljeni uslijed na5eg subjektivnog intercsa za njih. • Pamctc je oblik manipulativne inteligencije, ali mudrost proizlazi iz razuma. Narcisoidna osoba more biti vrlo pametna, ako je njcz:ina inteligencija na vrhuncu. Ali ona je sklona pravljenju te5kih pogre5aka, jer je narcisoidnost zavodi da precijeni vlastite ielje i misli i pretpostavi da jc ncki cilj vee ostvaren zato, jcr tako ona ieli iii misli. Narcisoidnost se eesto brka s egoizmom. Freud je mislio da je narcisoidnost libidinozni vid egoizma, odnosno, da strastvcna priroda egoizma lezi u njegovoin libidinoznom ka· rakteru. Ali ovo razlikovanje nije sasvim zadovoljavajuce. Egoisticna osoba moze imati sasvim neiskrivljenu sli~u svijeta. Ona mofe sagledati svijet i svoju ulogu u njcmu objek· tivno. Ona ne mora pridavati svojim mislima i osjeeajima veeu valnost nego sto je oni imaju u vanjskom svijetu. Egoi· zam je u biti oblik pohlepe; egoist .icli sve za sebe, on ne ieli dijeliti, on druge vidi prije kao prijetnju nego potenci· jalne prijatelje. Ono sto je Freud u svojim ranijim radovinta nazvao •samointeresomc, u njima prevladava vi8e iii manje 56

tpuno· ali prevlast samointeresa ne narusava nuZno egoisto~ sliku 'vanjskog svijeta i njega samoga, kao sto je to slucaj sa narcisoidnom osobom. Jz.medu svih karaktemih orijentacija narcisoidnost se kod sebe samog najte:!e prepoznaje. Stupanj narcisoidnosti neke osobe utjeee na njeno samovelieanje i onemogucuje joj ~ viw svoje nedostatke i ogranieenja. Ona je uvjerena da JC slika divne osobe koju ima o sebi ispravna, i kako je to njezina slika nema razloga da u nju sumnja. Drugi razlog zbog kojeg je tesko u sebi otkriti narcisoid· nost jest taj sto mnogi narcisoidni !judi pokusavaju pokazati prema van sve samo ne narcisoidnost. Jedan od .~aj cdcih primjera je pokwaj narcisoidnih osoba da sakrlJU svoJu narcisoidnost ponasanjem punim brige i pomoei za druge. Oni troSe Dmogo vremena i energije irtvujuci ~e. postlllpajuCi ljubazno, ali s ciljem (obicno nesvjesnim) prikrivanj~ narci· soidnosti. Kao sto znamo, isto vrijedi i za osobe koJe slove • kao posebno skromne i poalzne. Ne samo da takve osobe I cesto pokuSavaju prikriti svoju narcisoidnost, oni je istovremeno zadovoljavaju ponoseei se svojom skromnoseu i ljubaznoScu. Lijep primjer za to je eovjek koji je urniruci euo prijatelje kraj samrtne postelje kako ga hvale: kako__Je Ucen, kako je inteligentan, kako je Jjubazan, kako je paZIJlV. Umiruci ih je sluSao, a kada su ga prestali hvaliti, ljutito je uzviknuo: •Zaboravili ste spomenuti moju skromnost.• Narcisoidnost nosi mnoge krinke: svetost, posluSnost prerna dufnosti, ljubaznost, ljubav, poniznost, ponos; ona ima raspon od stava uobra!enosti i arogantnosti do stava skrom· nosti i nenametljivosti. Postoje mnogi trikovi za sakrivanje vlastite narcisoidnosti, kojih su Jjudi jedva svjesni. Ako narcisoidna osoba mofe uspjcino uvjeriti druge da joj se dive, ona je sretna i dobro funkcionira. Ali ako je to uvjeravanje bezuspjclno, ako je njena narcisoidnost povrije
57

ne pra§ta. Nanijeti povredu netijoj narcisoidnosti zna~i pro. uzroeiti depresiju ili .llldnju koja ne opraAta. Od naroWog interesa je grupna narcisoidnost. Grupna narcisoidnost je pojava od najveeeg politi~kog zna~enja. Ko. ~no, prosjeeni rovjek Zivi u dru~tvcnim prilikama koje ograni~vaju razvoj sna!ne narcisoidnosti. Cime ee se hraniti narcisoidnost siromaha koji nema dru~tvenog prestiia, na kojeg vlastita djeca gledaju odozgo? On je nitko i ni~ta - ali ako se mole pois tovjetill sa svo. jom nacijom iii prenijeti lienu narcisoidnost na naciju, tada dobiva sve. Kada bi takav ¢ovjek izjavio: •Ja sam najdivniji rovjek na svijetu; ja sam naj¢~i. najbolje obrazovan, najpametniji, najefikasniji, ja sam najbolji ¢ovjek na svijetu• svatko bi prema njemu osjetio gnusanje i pomislio bi da je lud. Ali kada !judi na isti na¢in opisuju svoju naciju, nitko se tome ne protivi. Naprotiv, ako netko kaie: •Moja je nacija najja~. najkulturnija, najtalentiranija od svih nacijac, nitko neee za njega misliti da je poludio, vee da je vrlo patriotski nastrojen gra.:lanin. Isto vrijedi i za religioznu narcisodnost. Sasvim je normalna stvar da milijuni pristaAa neke religije mogu tvrditi da su oni jedini posjednici istine, da njihova religija nudi jcdini pravi put spasenju. Drugi primjeri grupne narcisoidnosti su politi~ke i znanstvene grupe. Pojedinac zadovoljava vlastitu narcisoidnost pripadanjem i poistovjeeivanjem s grupom. Nije velik on, nitko i ni~ta. vee on, pripadnik najdivnije grupe na svijetu. Ali, moglo bi se prigovoriti, kako mo~emo biti sigurni da necrja procjena njegove grupe nije realisti¢na i tocna? Kao prvo, tc:Sko da grupa mou biti tako savclena kao ~to je njezini ¢1anovi opisuju; ali postoji jo§ vainiji razlog, a taj je da se na kritiku upucenu grupi reagira s jakim bijcsom, reakcijom karakteristic'!nom za nekoga ¢ija je individualna narcisoidnost povrije.:lena. U narcisoidnom karakteru nacionalnih, politi¢kih i religioznih politi¢kih grupnih reakcija le-

58

Ze korijeni fanatizma. Kada grupa postane utjelovljenjc vlastite narcisoidnosti, svaka se ocritika na rarun grupe shvaea kao napad na vlastitu li¢nost. u slu~jevima hladnih ill vrucih ratova, narcisoidnost po. prima jo§ drasti¢niji oblik..~oja. j~ nacija savr§ena, . miro. ljubiva. kultuma itd.; nepnJatelJ J~ toc~o sup~tno. ~o, okrutan, izdajni¢ki itd. U stvamosti, vecma naClJa Je 1sta, u oclnosu na cjelokupnu ravnoteZu dobrih i zlih osobina. Naravno, postoje poroci i vrllne speoifiani za svaku naciju. Kod narcisoidnog nacionalizma doga.:la se da on vidi samo vrline vlastite nacije, a tu.:le poroke. Ova je opservacija vrlo impresivna jer jc tOCna; lama je samo utoliko §to izostavlja vlastite poroke i neprijateljeve vrline. Mobilizacija grupne narci· soidnosti najvainiji je uvjet kod priprema za rat: ona mora zapo¢eti mnogo prije od izbijanja samog ratnog sukoba, ali se poja~va §to se nacija vik primire ratu. Osjeeaji na poretku prvog svjetskog rata dobar su primjer kako je razum bio u5utkan kada je zavladala narcisoidnost. Britanska je ratna propaganda optuilla njema¢ke vojnike da bajonetima kolju djecu u Belgiji (potpuna lai kojoj su mnogi na Zapadu povjerovali). Nijemci su zvali Britancc narodom izdajniOk:ih trgovaca, dok su za sebe smatrali da su heroji koji se bore za slobodu i pravdu. Mou li grupna narcisoidnost ikada nestati i s njom uvjeti za rat? Nema razloga pretpostaviti da to nije moguec. Uvjeti njenog nestajanja su mnogostruki. Jedan od njih je da ilvoti pojcdinaca moraju biti tako bogati i zanimljivi, da se oni mogu odnositi prema drugima s ljubavlju i razumijevanjem. To za uzvrat pretpostavlja takvu socijalnu strukturu koja potire bivstvovanje ( dijeljenje, a obeshrabruje imanje i posjedovanje. S razvojem interesa i ljubavi za druge, narcisoidnost se u zna¢ajnoj mjeri suzbija. Najv~ji i najteil problem je me.:lutim, da grupnu narcisoidnost more proizvesti i osnovna dru§tvena struktura i nacin na koji se to dogada.

59

Poku~t

61 skicirati odgovor analizirajuCi odnos izmedu strukture industrijskog kibemetskog dru5tva i narcisoidnog razvoja pojedinca. Prvi je uvjet za pojacani razvoj narcisoidnosti u industrijskom drustvu odvojenos~ i antagonizam pojedinaca. Ovaj je antagonizam nuina posljedica ekonomskog sistema sagradenog na nemilosrdnoj sebicnosti i principu tra.Zenja koristi na u5trb drugih. Kada su dijeljenje i ozajamnost odsutni, rada se narcisoidnost. Ali jos vaZn.iji uvjet za razvoj narcisoidnosti, koji je do§ao do punog izraiaja tek u posljednjim desetljecima, jest obo~avanje industrijske proizvodnje. Covjek je stvorio Boga. Stvorio je novi svijet, svijet stvari koje su ljudski proizvodi, upotrebljavajuci staro stvaralastvo samo kao sirovinu. Covjek je ogolio tajne milcrokozmosa i makrokozmosa, otkrio je tajne atoma i tajne svemira, degradirajuci tako zemlju na sicusni entitet medu galaksijama. Znanstvenik je do§avsi do ovih otkriea morao sagledati stvari kakve jesu, objchivno i stoga s malom dozom narcisoidnosti. Ali potrosac, kao i tehnicar i prakticar u primijcnjenim naukama, ne trebaju imati znanstvenikov um. Pretdni dio ljudske rase nije trebao izmisljati novu tehniku; oni su je sagradili prcma novim teorijskim otkricima i divili joj se. Tako se dogodilo da je modem! covjek razvio izvanrcdan ponos za svoju kreaciju. Mislio jc da je bog, osjeeao svoju vclicinu razmisljajuCi o velicini tog novog ljudskim rukama proizvedenog svijeta. Dive6 se svom ostvarenju, divio se i sebi. Svijet koji je stvorio zauzdavajuci snagu ugljena, nafte, a sada i atoma i posebno, naizg)cd beskrajne mogucnosti njegovog mozga, postali su zrcalo u kojem se ogleda. Covjek se promatra u zrcalu koje ne odramva njegovu ljeporu vee domisljatost i snagu. Hoee li se i on utopiti u tom zrcalu kao sto se Narcis utopio gledajuci sliku svog prckrasnog tijela na povr!ini jezera?

s.

J{arakter

Freudov pojam karaktera nije od manje v~osti nego li poi: movi nesvjcsnog, potiskivanja i otpora. OvdJe _se _F~ud baVl )judskim bicem kao cjelinom, a ne sa~o poJedinlm •komleksima• i mehanizmima kao sto su Edtpov kompleks, strah ~ kastracije, zavist zbog penisa. N~ra~o, pojam. karaktera nije nov; ali pojam karakteX:U u dinihamtlc~~m srmpslodu, kd~ko ga je Freud upotrijebio bio JC u ps o OS'J' nov. _mamickim podrazumijeva se pojam karaktera kao rclattvn? permanentne strukture strasti. Psiholozi su u _Freudov~ ~~­ jemc, kM i danas, govorirli o ikara.kteru u sasv1~. deSkiUptivnom smislu; opisivali su osobu kao urednu, ambtctoznu, marJjivu, po§tenu itd., ali pri tom su -~slil~ ~ pojedine. crte prisutne kod covjeka, a ne na orgaill.Z.lr.llll SlS~em _str~tt. Saroo su najveei dramatiCari kao Shakespeare. 1 naJveCt ro~a­ nopisci kao Dostojevski i Balzac, opisivali karakter u din~­ mickom smislu. Ovaj posljednji ana!i1jrao je karakter razhcitih klasa francuskog dru§tva. . . Freud je bio prvi psiholog koji je znanstven~. ~na~Zlra~ karakter. umjesto umjetnicki, kao sto su to Clffi~ nJ~govt prethodnici. Rezultati su, oboga6eni uz .~I_DoC ne~ nJegovih studenata, naroCito K. Abrahama, bill lZVartredni. Freud i njegova skola konstruirali su retiri vrste ~~~~mih struktura: oralno-reccptilni karakter, oralno-sadisttcki karakter, analni karakter i genitalni karakter. Prema Freudu svaka osoba koja se razvija normalnim putem prolazi kroz ova ~e­ tiri stadija karakteme strukture; ali mnogi se zaustave na nekoj od ovih toCaka evolucije i zadriavaju kao odrasli !judi osobine ovih predodraslih karakternih stadija. Pod oralno-receptivnim tipom Freud je podrazumijevao Covjeka koji ocekuje da bude naltranjen, materij~o, ~ocio­ nalno i intelektualno. To je osoba sa •otvorerum usttma•. temcljito pasivna i ovisna, koja otekuje da ce joj se dati svc sto treba, bilo zato sto to zaslu~uje, jer je tako dobra 61

60

Hi tako poslu~na, bilo zbog visoko razvijene narcisoidnosti ko~a je cini divnom. u vlastitim oeima, pa zato smatra c1a je prirodno cia se drugJ za nju brinu. Ovaj tip !judi oCekuje c1a mu sve vrste zadovoljstva budu ponudene a cia za to ni~ta ne treba uzvratiti. Oralno-sadisticki covjek takoder vjerujc da sve sto treba dobiva izvana, ali ne vlastitim trudom. Ali za razliku od oralno-receptivnog tipa, on ne oeekuje da ce bilo ~to dobiti dobrovoljno, vee silom pokuS:Iva oduzeti drugima ono ~to mu treba; to je grabeiljiv, izrabljivacki karakter. Treei tip karaktera je analno-sadisticki. To je karakterna struktura osoba koje misle cia nikacla nista novo nije stvoreno; jedini nacin cia se n~to posjeduje jest da stedi ono sto ima. 0~~ mi~le da s~ neka vrsta tvrdave, koju nHta nc smije nap~stit• .. NJihova ~•gurnost leu u izolaciji. Freud je kod njih otkno tri kar aktenstJke: urednost, skrtost i tvrdoglavost. Potpuno r azvijen i zreo je genita!ni karakter. Dok se tri ·~eur?tske« orije~tacije karaktera mogu lako prepoznati, gemtalni karakter Je vrlo neodreden. Freud ga opisuje kao osnovu sposobnosti za ljubav i rad. Nakon ~to smo upoznali F~udovo shvaeanje ljubavi, sjeCamo se cia on govori samo o IZOpaeenom obliku ljubavi u ~tvu proiz\'odaca profita. Ono sto Freud smatra genitalnim karakterom, jednostavno je ~u~~aski co~jek, cija je sposobnost cia voli vrlo ogranicena, I ciJI •radc JC napor da se organizira i iskoristi rad drugih !judi, da bude direktor, a ne radnik . Tri •neurotske• iii kako bi ih Freud nazvao •pregeni talne« karakterne orijentacije su kljuc za razumijevanje ljudskog karaktera upravo zato, jer se ne odnose samo na jednu osobinu vee na eijeli karakterni sistem. Opeenito uzev~i. lako je prepoznati kojem tipu karaktera neka osoba pripacla, eak ako postoji samo nekoliko podataka. Povueen covjek, evrsto stegnutih usana cija je glavna briga cia sve bude uredno i pravilno, koji pokazuje malo spontanosti, cija je koia nezdravc boje, lako je prepoznatljiv kao analni tip karaktera; ako

62

njemu jos doznamo da je skrt, neda.reZljiv, distanciran, to je dovoljna potvrda naroj pretpostavci. Jsto vrijedi i za izrabljivaeki i receptivni karakterni tip. Naravno, istina je da !judi pokuS:Ivaju sakriti svoje pravo lice, pod pretpostavkom da su svjesni Cinjenice da ono izdaje osobine koje oni ne fele razotkriti pred drugima. Stoga izrazi lica nisu najvaZnijJ pokazatclji karakterne strukture. Vafniji su oni izrazi koje je tcfc kontrolirati: pokreti, glas, drianje, geste i sve ono sto se nalazi u vidnom polju koje zahvaca cijeli lik. Ljudi koji su shvatili znaeenje triju pregenitalnih karakternih ena mogu se bez potclkoea medusobno spora.J:umjeti kada govore o ovoj iii onoj osobi kao o analnom karakteru ill kada govore o mje5avini ana!no-oralnih crta ili naroeito o oralno-sadistickim crtama. Freudov je genijc obuhvatio ovim karaktcrnim orijentacijama svc moguce nacine na koje se covjek moie odnositi prema o kolini u procesu •asimilacije• , tj. u procesu dobivanja od prirodc ili drugih ljudi onoga sto je potrebno za opstanak. Problem se sastoji u tome sto svi trebamo ne5to izvana; ~ak ni svetac ne bi mogao preiivjeti bcz hrane. Pravi je problem u tome na koje natine to poku5avamo dobiti: da li se radi o primanju, plja~kanju, sakupljanju iii proJZVodnji. Otkad su Freud i neki njcgovi utenici izloZili ovu karakterologiju, na~ se razumijevanjc covjeka i kulture znatno produbilo. Kazem, kulture, jcr se druStva takoder mogu razlikovati u okvirima ovih karaktemih struktura, jcr cc drustve.ni karakter, to jest srl karaktera zajednicka vecini tlanova tog dru~tva odgovarati jednom iii drugom tipu. Evo jednog primjera: karakter francuskc srednje klase u 19. stoljeeu imao je analnu karakremu strukturu; to je bio karakter poduzctnika, izrabljivaea. Temelji karak1erologije koje je polo2io Freud doveli su do otkrica drugih oblika karaktemih orijentacija. Tako se mote govoriti o autoritarnom i egalitarnom karakteru, o 0

63

dc;.truktivnom i dobroduS!lom karakteru, i na taj sc nacrn pozivali na istaknutu crtu koja odreduje ostatak karakterne strukture. Proueavanje karaktera tek je na potetku, i posljedice Freudovih otkriea jo~ niti izdaleka nisu iscrpljeoe. Ali unatoc naM:m divljenju za Freudoiru teoriju karaktera, to nas ne smije sprijeliti da vidimo kako je ogranitio valnost svoje teorije povezujuci je sa seksualoo~u. On je to vrlo jasno izrazio vee u djelu Tri eseja o teoriji seksualnosti: •Ono sto zovemo karakterom nckc osobc sagradeno je velikim dijelom iz materijala seksualnih uzbudcnja; sastoji se iz poriva fiksiranih u djetinjstvu i pobijedenih sublimacijom, i od takvih struktura koje su predodredene da uspjdno potisnu one pcrvcrzne osjecaje koji se smatraju bcskorisnim.« Sarna imena karaktemih orijentacija pokazuju jasoo tu povezanost. Prve dvije dobivaju energiju iz oralnog libida. T~a iz analnog libida oi cetvrta iz takozvanog genitaloog Hbida, to jest seksualoosti odraslog muskarca i rene. Najvalniji Freudov doprinos karakterologiji je djelo Karakter i at~alni erotizam. Sve tri crte analnog karaktera: urednost, skrtost i tvrdoglavost predstavljaju direktan izraz reakcione fonnacije prema analnom libidu iii njegovc sublimacije. Isto vrijedi i za druge karaktcrne strukture u vezi s oralnim i gcnitalnim libidom. Freud je sveo mnoge velike strasti, ljubt~v, mrinju, ambiciju, zclju za moCi, lakomost, okrutnost, kao i strast za neovisno§Cu i slobodom pod razne oblike Jibida. Ljubav i mrlnja u novijcm dijelu Freudove teorije, koji sc bavi instinktima fivota i smrti, u biti su bioloskog porijekla. Pri konstrukciji teorije o instinktima iivota i smrti ortodoksni analitieari smatraju da agresija predstavlja podjed· nako originalan poriv, inherentan ljudskoj prirodi kao i lju· bav. Zelja za moei, razmatrana u vezi s analno-sadisti&im karakterom, iako se more smatrati najvalnijim porivom mo64

~ovjcka, nije dobila dovoljno prostora u psihoanalilitcraturi. Ovisnost je razmatrana na razli~itc na~ine, ~esto u ve~;i s pokornoUu u okvirima Edipovog kompleksa. Redukcija vclikih straSti na razlititc vn.tc libida bila je za Freuda teorctska nuinost, jer su za njcga osim teinje za opstankom', sve ostale energije u rovjeku scksualne prirode. Ako ne postoji prisila da se sve ljudske strasti objasne kao ukorijenjcne u seksualoosti, ne moramo prihvatiti Freudova objasnjcnja. Tada se more doei do jednostavnije i toCnije analize ljudskih strasti. Mogu se razlikovati bioloski uvjetovane strasti, glad i seks, koje su u sluibi opstanka pojedinca i vrste, i strasti koje su drustveno i povijcsno uvjetovane. Da li !judi u pravilu ljube iii mrze, pokoravaju sc iii sc bore za slobodu, da li su skrti iii velikodusni, zavisi od drustvene strukturc koja je odgovorna za oblikovanje svih strasti izuzcv biolo~kih. Kod nekih kultura u dru5tvenom karakteru dominira strast za kooperacijom i hannonijom, takvo je pleme Zuni Indijanaca u Sjevemoj Americi, dok kod drugih dominiraju posesivnost i destruktivnost, kao kod Dobu plemena. Potrebno je podrobno analizirati dru5tveni karakter tipi~n za neko dru~tvo da bi se razumjelo kako su ekonomski, gcografski, povijesni i gcnctski razloz:i utjecali na formiranje razli~itih tipova drustvcnog karaktera. Dat cemo jednostavan primjer: plemc kojc ima malo plodne zemlje, i kojcm nedostaju izvori za snabdijcvanjc ribom i zivotinjama, vjerojatno cc razviti ratoboran, agresivan karakter, jer je plja~kanje i kracla drugih plemena jcdini nacin opstanka. S druge strane, pleme koje ne proizvodi velike viSkove ali dovoljno da svi mogu Zivjeti razvit ee miran i kooperativan duh. Ovi su primjeri, naravno, pojcdnostavnjeni; problem uvjeta koji odreduju raz. voj pojedinih tipova druStvenih karaktera vrlo je sloien i zahtijeva temeljitu analizu svih relevantnih i eak naizgled irelevantnih faktora. To je polje druStvene analize ill pod-

dcrnog ti~koj

65

jesne analizc, koja, vjerujcm, ima veliku budu~nost, premda su za sada poloreni samo temelji ove granc analiti~ke socijalne psihologije. Povijesno uvjetovanc strasti su takvog interu.itcta da mogu biti jare od bioloSki uvjetovanih strasti opstanka, gladi, Zedi i seksa. Medutim, to ne mora valiti za prosje~nu osobu ~ije su stras1li velikim dijelom svedcne na zadovoljavarnjc fizioloSkih potreba. Ipak to vrijedi za znatan broj )judi u bilo kojem povijesnom razdoblju koji su riskirali svoj livot za ~st, ljubav, dostojanstvo, iH mrfnju. U Bibliji jc to i1rareno jednostavnim rijocima: .covjek ne more zivjeti samo na kru· hu.• (Matija, 4.4) Zamislimo da je Shakespeare svoje drame tcmcljio na seksualnoj frustraciji glavnog junaka iii '..clji za jclom glavne junakinjc; postale bi isto tako banalnc kao i ncki suvremeni komadi na Broadwayu. Dramatski element Jjudskog zivota ukorijcnjcn jc u ne-biolo~kim s_trasti~a, _a nc u gladi ill seksu. Rijetko tko izvr~i samoubOJStvo JCr JC (rustriran seksualnim porivima, ali mnogi su sp,.crnni odu· stati od livota ako su im ambicijc ili mdnje frust,.irane.' Freud nikad nije promatrao ljudsku jedinku kao izoli· rano bire, vee uvijek u odnosu prema drugima. Kao Sto sam kaze: •lndi,idualna psihologija, sigurno se bavi individual· nim ljudskim birem i ispituje na~ine zadovoljavanja njegovih nagona. Ali samo rijetlio i pod iznimnim okolnostima, ona je u prilici da apstrahira iz li~nih odnosa medu pojcdincima. u individualnom psihl~kom zivotu drugi ]judi se obi~no trc· tiraju kao modeli, objekti, pomagaci, iii protivnici. Ta~o je, od pOCetka, individualna psihologija istovrcmcno soctJalna psihologija u ovom proSircnom, ali legitimnom smislu.• . Ipak ovo se jezgro soeijalne psihologije nije dalje ran:llo: jer je Freud pretpostavljao da je najvgi entitcl, porodibli Zivot, odiu~n za djetetov razvoj. Freud nije uocio da lJ~d­ sko bice od ranog djetinjstva pa nadalje tivi u nekoliko krugova: najtdi je porodica, zatim klasa, trcei jc d~Stvo _u kojcm :!.ivi, retvrti krug su bioloSki uvjeli ljudskog btca kOJC 66

dijel.i s drugima i konatno ono Sto je dio Sireg kruga, o kojcm gotovo niSta ne znamo, ali koji obuhvaca harem naS sunrev sistem. Sarno najuZi porodi~ni krug ima va:!.nost za Freuda i zato je znatno potcijenio ulogu drugih krugova ciji je eovjek ta· koder dio. Tocnije, on nije shvatio da je sama obitelj odredena klasom i drustvenom strukturom i da tvori •dru~tvenu silu• cija se funkcija sastoji u prcnoSenju drustvenog karaktera na dijcte. To se postire ranim odgojem i obrazovanjem, kao i djelovanjem karaktcra roditelja koji je Utkoder dru~tveni proizvod. Freud je uzeo burloasku porodicu kao prototip svih vrsta porodica i zanemarivao jc ocite razlike pojedinih oblika porodi~nih struktwa, ill eak potpuno odsustvo oporodice· u nekim kulturama. Kao primjcr mo:!.e poslllZiti vatnost koju Freud daje tzv. •prvobitnom prizoru• kada dijete prisustvuje seksualnom odnosu roditelja; to je iskustvo kojem Freud pri· daje veliko znarenje. O~ito je da znacajnost ovog iskustva proizlazi iz Cinjenice da u gradanskoj obitelji djeca i roditelji Zive u odvojenim sobama. Da je Freud imao na umu porodibli :!.ivot u siromaSnijim klasama svog vremena, gdje su djcca :!.ivjela u istoj sobi s roditeljima i sasvim prirodno pri· sustvovala spolnom odnosu, ojihovo se rano iskustvo ne bi ucinilo Freudu tako opasnim i zna~jnim. On, takoder, nije uzco u obzir mnoga takozvana prirnitivna plemena u kojima nije postojao tabu seksualnosti i gdje niti roditelji nili djeca nisu trebali sakrivati svoje scksualne igre i odnose. Freud je a priori smatrao da su sve strasti seksualne prirodc i da je gradanska porodica prototip ostalim porodicama. Nije mogao uoO.ti da primami fenomen nije porodica vee dru§tvena struktura koja stvara onu vrstu karaktera, koja je potreboa da bi mogla pravilno funkcionirati i opstati. On nije stigao do pojma •dru~tvenog karaktera•, jer se na uskoj osnovi seksa takav pojam nije mogao razviti. Kao ~to sam pokazao, dru· §tveni je karakter ona karaktema struktura koja jc 7.ajedni~ ~

67

ka vc6n.i clanova dotienog clruStva, koja oblikuje karakter pojedinaca na takav naCin da ljudi tele r~it~ on_o sto nwraju raditi kako bi osigurali pravilno funkCJOil.ll"3D~e druStv~ Ono !to ule uraditi o"isi o dom.inant.nim straStuna u DJI· hovom karakteru koji je oblikovan potrebama i zahtjevima specifienog clruStvenog sistema. Razlike koje postoje _u -~­ ¢itim porodicoim sk.lopovima neznatoc su u usporedb• s diferencijacijom koja proizlazi zbog razlicitosti drustveoih struktura i k.lasa. Clan feudaloe k.lase trebao je razviti karakter koji mu omoguruje da vlada drugima, i koji 6e mu o_tv:dnuti srce prema tudoj bijedi. Gradanska je klasa 19. stOIJcca rooraJa razviti analni karaktt:r koji jc bio odrcden 1c1Jom za stjecanjem i stedenjem, a ne trosenjem .. U 20. stoljecu ista je klasa razvila karakter u kojem stednJa predstav!Ja samo sporednu vrlinu, u usporedbi s glavnom ~to_m mode_rnog karaktera trosenjem i konzumiranjem. OvaJ JC ra:t\OJ uvJetovan te~eljnim ekonomskim nuinostima; u pcriodu primame akumulacije kapitala, stednja je bila nulnost; u penodu masovne proizvodnje, umjesto ~tcdnje, potroSnja ima naj,:eeu ekonomsku vafnost Kada bi se karakter eovjeka 20. stolJeCa imenada preobratio u karakter covjeka 19. stolj~ca. nasa. b~ privreda bila suoeena s teskom krizom ~0 ~e 1 _prop~Do sada sam opisao problem odnosa poJedinca 1 soc•Jalne psihologije u pojednostavojenom oblik
psihologiju svodi na spozoaju malih varijacija prisutnib kod pojcdinaca i idiosinkratskih okolnosti koje utjecu na osnovnu clruStvcoo uvjetovanu karaktemu strukturu. Usprkos ovoj kritici Freudovog shvaeanja karaktera, pou-ebno je ponovo naglasti da Freudovo otkriee dinamickog pojma karaktera nudi k.lju¢ za rarumijevanje i u izvjesnoj mjeri za prognozu individualnog i druStvenog pona§anja. 6. ZllaCaj nost djetlnjstva Znaeajna uloga ranog djetinjstva je jedno od Freudovih velikih otkriea. Ovo otkri6e ima nekoliko aspckata. Dijcte vee posjedujc scksualne porive (}ibidioozoe porive), prcmda se jos ne radi o genitalnoj seksualnosti, vet kako je Freud naziva pregenitalnoj seksualnosti, koja je usrcdotoeena na odgovaraju6l •erogene zone•, usta, anus i kohl. Nasuprot burfoaske slike •nevinog djeteta• Freud je shvatio fiktivnost ovakve predodlbe i pokazao da je malo dijete od samog rodenja obdareno libidiooznim porivima pregenitalne naravi. U Freudovo doba vladao je mit o nevinom djetetu11 koje ne zna nista o seksu, a osim toga nije se znalo od kakve je vatnosti djetetovo iskustvo, na~ito kod vrlo malog djeteta, po razvoj njegovog karaktera i cijcle sudbine. S Freudom se sve promijenilo. On je pokazao na mnogim klinickim slueajevima kako rani do:tivljaji, posebno traumatski, oblikuju djecji karakter do tog s tupnja, da jc zakljucio kako je karakter fiksiran davno prije puberteta i da uz rijetke iznimke ne podlijefe kasnijim promjcnama. Freud je pokazao kako mnogo toga dijete zna, kako je osjeeajno, kako doZivljaji koji odraslome izgledaju trivijalni imaju dubok utjecaj na razvoj djeteta i na kasniju pojavu neurotskih simptoma. Prvi put se poeelo na dijete i ono sto mu se dogada gledati ozbiljno, tako ozbiljno da se povjerovalo da u ranom djetinjstvu leZi klju¢ za razumijevanje kasnijeg eovjekovog razvoja.

69 68

Vclik.i clio klini~kih podataka pokazuje ispravnost i mudrost Freudovih opservacija, ali vjerujem da one takoder pokazuju i izvjesna ogranirenja njegovih teoretskih postavki. Kao prvo, Freud je potcijenio znarenje konstitucionalnih, genetskih faktora u oblikovanju djeejeg karaktera. On to nije ufulio u teoriji gdje je ustvrclio da su konstitucionalni faktori i iskustvo oboje odgovorni za razvoj neke osobe, ali je zbog praktiC:nih razloga, on kao i vocina psihoanalititara, zanemario genetske clisporicije; u krutom frojdiz.mu iskljucivo porodica i djetetovo iskustvo u njoj odgovorni su za razvoj djeteta. To je oti~lo tako dalcko da psihoanaliticari, kao i sami roclitclji, vjeruju da zloccsto, ncsretno, iii neurotsko clijete ima roditelje koji su ga doveli u to stanje, dok naprotiv, sretno i zdravo clijete ima odgovarajucu sretnu i zdravu okolinu. U stvari roclitelji su preuzeli na sebe svu krivicu za djetetov nezdrav razvitak, ali isto tako i pohvale ako je djetinjstvo njihovog djeteta imalo srctan ishod. Svi podaci pokazuju da to nije toeno. Psihoanalitiear moze imati pred sobom vrlo neurotienu, rastrganu osobu s uZasnim dje. tinjstvom i rOCi: •OCito je da su iskustva iz djetinjstva dovela do ovakvog nesretnog ishoda.c Me4utim, da se samo za. pitao koliko ljucli potjere iz istog tipa poroclicne konstelacije, pa su ipak zdravi i sretni !judi, po6eo bi sumnjati u jednostavnu vezu izmedu iskustva iz djetinjstva i mentalnog zdra· vlja i bolesti doticne osobe. Prvi faktor koji je odgovoran za njegovo teoretsko razoearanje leZi u analiticarevom zanema· rivanju razlika u genetskim clispozicijama. Uzmimo jednostavan primjer: i medu novorodenom djecom mo2emo vidjeti razlike u stupnju agresivnosti. Ako agresivno dijete ima agre. sivnu majku, ona mu neee oMkocliti, voc ee mu samo koristiti. Naucit ce se boriti s njom i neee biti upiMeno njenom agresivno~. PlaSljivo clijete suoCeno s istom majkom, bit ee j~ viSe uplMeno, postat ee boja!ljivo i pokorno, a kasnije ee se moZda razviti u ncuroticnu licnost.

70

Qvdje se zapravo doti6emo starog i mnogo raspravljanog problema o odnosu •prirode i odgojac (nature and nurture) ill odnosu genetskih disporicija i okoline. Rasprava o ovom problemu nije do sada dala konaene zak.ljueke. Iz vlastitog iskustva sam zak.ljuCio da genetskc dispozicije igraju mnogo .:naCajniju ulogu u oblikovanju karaktera nego ~to to sma· tra vOCina analitieara. Vjerujem da bi jedan od analitiCarevih ciljeva trebao biti rekonstrukcija slike djetetovog karaktera u ~su rodenja, kako bi se prouCilo koje su crte pacijentove Jicnosti clio originalne prirode, a kojc su stcccnc pod utjecajcm okoline; i dalje, koje su od sterenih kvaliteta u sukobu s genetskim crtama, a koje ih pojacavaju. U stvarnosti, eesto susreeemo da je zeljom roclitelja (licnom iii kao predstavnika dru~tva i klase) dijete prisiljcno potisnuti iii oslabiti originalne dispozicije i zamijeniti ih onim osobinama koje ~rvo zeli razviti, U tom easu nailazi.mo na korijene neurotienog razvoja; takva osoba razvija osjeeaj la!nog identiteta. Ook pravj identitet poCiva na svijcsti o sebi, ukvom kakav postoji od rodenja, pseudoidentitet poeiva na licnosti koju nam JC nakalemilo dru.Stvo. Stoga oovjek ima stalnu potrebu za dokazivanjem kako bi ostao uravnote2en. Pravi idcntitet ne treba dokazivati, jer oovjek ima o sebi sliku koja je identi~na s autenticnom strukturom li~osti. Otkriee o znaeenju dof.ivljaja iz ranog djetinjstva za razvoj licnosti, lako nas roo2e zavesti da potcijenimo vafnost kasnijih dogadaja. Prcma Freudovoj teoriji karakter osobe oblikovan je manjc vge definitivno u dobi od 7 iii 8 goclina, pa se zato smatralo da su bitne promjene u kasnijim godinama nerooguee. Medutim, empirijsk.i podaci cini se da pokazuju da ova pretpostavka preuveli~va ulogu ranog djctinjstva. Ali sigurno je, ako se uvjeti koji su pomogli da se razvije karakter u ranom djetinjstvu nastave, vrlo je vjerojatno da Ce karakterna struktura ostati nepromijenjena. Mora sc nadalje priznati da to vrijecli za vOCinu !judi koji nastavljaju fivjeti u uvjetima nalik na one koji su postojali u njihovom 71

djetinjstvu. Ali Freudova je pretpostavka odvratila painju od onih slutajeva kada su se u tivotirna !judi dogodile bitne promjcne koje su dovele do promjena u njihovirn karakterirna. Uzmimo na prirnjer, osobu koja je kroz Citavo djetinjstvo bila uvjerena da nikada Ditko DOCe mariti za nju, da nema suosjeeanja i ljubavi, koja nije plata za u~injenu uslugu ill mito da se ne5to dobije. Ta osoba mo:te pronvjeti ~itav tivot a da nikada ne osjeti nociju brigu ill suosjeeanje, koji ngta ne zahtijevaju za uzvrat. Ali kada se dogodi da takva osoba doZivi n&iju iskrenu pa:tnju, takav dogaclaj mozc drasti~no promijeniti njene karakternc crte kao sto su: swnnja, strah, osjecaj nevoljcnosti, itd. Naravno, s Freudovog gradanskog stajaliSta i uslijed njegovog pomanjkanja vjere u ljubav, ovakva vrsta dogadaja :je nco~ckivana i neprihvatljiva. U vrlo dcastiCnim slOC3jevirna karakternih promjena moumo tak govoriti o pravim prcobraeenjima (conversions), koja znaee kompletnu promjenu vrijednosti, oeekivanja i Sta· vova nastalih uslijed sasvim novog iskustva u tivotu dotifue osobe. A, ipak, takve promjene nisu moguee ako u samoj ose> bi nc postoji potencijal koji se ostvarujc kroz preobrazbu. Priznajem da povr5ni podaci ne govorc u prilog ovoj pretpostavci, jer se !judi obicno ne mijenjaju, ali moramo imati na umu da vccina !judi nikada ne dozivi ncsto zaista novo. Oni obi~no nalaze ono sto o~ekuju, i tako su osiroma8cni za dolivljavanje bitno novog iskustva kojc donosi temeljne ka· raktcrnc promjene. Potcskoca u otkrivanju pravog lica neke osobe u casu rode· njn iii pcvirn mjesecima zivota lcZi u cinjenici da se tijetko tko sjcca kako se osjecao u dobi od scst mjeseci ili godine dana iivota. Pcva sjeeanja obitno ne se!u dalje od prve tri iii dvije godine i tu Jell jedna od presudnih teskoca Frcudove hipoteze o vamosti ranog djetinjstva. On se poku8ao uhvatiti u kostac s ovom pote8koeom proutavajuci fenomen prijenosa· Katkada, to moie uroditi plodom, ali ako pogledamo povi· jest slutajeva frojdisti~ke skole, moramo nu!no u~iti da su 72

mnoga navodna iskustva ranog djetinjstva nategnute rekon· strukcije, i kao takve vclo nepouzdane. Zasnivaju se na postulatima Freudove teorije, a uvjerenjc o autenticnosti eesto je proiLvod suptilnog •pranja mozgac. Premda bi analitiear rrebao ostati na empirijskoj razini, u stvarnosti, on na supti· Jan na& sugerira pacijentu kakva su njegova iskustva, i nakon duge analize, zbog ovisnosti o analilicaru, pacijent ce izjaviti - ill kao sto se katkad moie procitati u povijestima slutajcva: •priznatic - da iskreno osjeea ono sto se prema teorctskim konstrukcijama od njega ocekuje. Naravno, analiti~ar nc smijc djelovati na pacijcnta uvjcravanjem. Ali osjetljivi i ne-tako-osjetljivi pacijent ubrzo shvati sto analitiear zcli ~uti i pristaje na tumaeenje, iako jc on sam analiticaru pomogao da
73

Roditelji naprosto ne moraju voljeti dijetc koje su stvorili, a dijetc mo:1e od poeetka osje~ati odbojnost prema njima. S druge strnne, djetetu koje prema roditeljima osjeea odbojoost, kao slabijem, eesto se de5ava da ga zbog toga kainjavaju manje iii vire suptilnim kamama. Dijete je, kao i majka, gurnuto u situaciju u kojoj ovisi o majci, i mora prihvatiti maj~inu brigu usprkos ~injeo.ici da je oe voli. Dijete to ne mo!e artikulirati; majka se osjeea krivom ako to sebi prizna i t.ako se objc strane pona5aju pod posebnom vrstooi pritiska i mec!usobno se kafujavaju, jer su prisiljeni na mrsku blis· kost. Majka se pretvara da voli dijcte i suptilno ga kafujava, dijete sc takoder pretvar a da voli majku, jcr potpuno ovisi o njoj. U takvoj situaciji se razvija nepoStcnje, koje djeca testo iz.raZavaju indirektno, putem pobune, a koje ma jka obi¢no porire, jer osjeca da nema stamnije stvari nego ne voljeti vlastito dijete. BILJI!SKE UZ DRUGO POGLAVUB

l. Ze1i.m samo napomenuti da mi se Cni kalm ima dovoljno dok.aza

2.

3. 4.

S.

74

da je vjerovanje u superiornost !deja i misli nad materijalnom stvamotcu rezultat pobjede patrijarhalnoc sistema nad matrijarhalnim. BuduCi da m~karci ne mogu stvarati prirodno, kao sto tene radaju, inzistirali su da i oni doblju pravo na radanje, alto ne maternieom onda mozgom. - Usporedl moju interpretaciju mita o stvaranju u Zaboravljenom jeliku (E. Fromm, 195la). Premda je istina da trilogija nije pisana ovim redom, I motda su stru~ojaci u pravu kada tvrde da Sofoklo nljc planirao da tri tragedlje ~e trllogiju, ipak ib moiemo lnterprctirati kao cjelinu. Bcsmisleno je pretpostaviti da bl Sofoklo opisao sudbinu Edipa i njegove djece u tri tragedije nemajuCJ na umu koherentnost cjeline. Sofoklo se ovdje vjerojatno poziva na odiomnk iz Herodota. Sto se Sofokla ti~. on protestira protiv odbacivanja starijlb rellgioznlh tradicija. koje je svoj vrbunac dostiglo u u~enju sofista. U argumentima protiv sofista Sofoklo je dao nove izraze staroi religioznoj (matrijarhalnoj) tradidji naglalavajuti ljubav, jednakost i pravedno$1. Nekl od mojlb uCitelja na Berlioskom lnstitutu ~to su u toku aoallze mali zadrljemati i Disu se o tome ustru~vall p~ti. Dru-

6. 1.

8. 9.

10.

8i su tvrdili da su u toku drijcmanja sanjali padjeota i tako steldi potpunljl uvid u njega nego da su ga slu§ali. Naravno, sklonos~ brkanju bila je ozblljna prepreka ovakvoj praksi pa su se mnog1 ~vo.li spavanja. Ovi su dremei:i vrlo prirodni. Zruom iz vlastitog iskustva, kada sam analilirao drteCl se Freudove tebnike, kako sam osjeeao strailam umor sjedca iza pacijenta, bez ikak\-og dodira s 1\iim, sluilajuei beskrajno jednoli~ glas, koji nisam sm.io prelrinuti. U stvari, dosada mi je ~!nita cijelu situaciju tako nepodno~ljh·om da sam poc'5eo mijenjati tebniku. Ova tvrdnja pokaruje Freudovo ograni~nje: uvid u samog sebe suten je raznim dogmatskim tvrdnjama o crtama lifnosli koje .oCitO« ne mote posjedovati. U kasnijoj teoriji o instinktu smrti i fivota Freud je z~jenio stariju bitno fizioloski orijentiranu teorlju, biolo§kom teortjom o polaritetu izmedu integrativnih snaga instlnkta tivota i destruk· tivnlb snaga instinkta smrti. (Usporedi diskuslju o Freudovoj teorijl lristlnkata, glava 4.) Zanimljiva je flnjenica da stopa samoubojstava raste proporcionalno sa stopom industrijalizacije. Moje vlastite studije drustvenog karaktera oastnvljaju liniju istrativanja koju su za~ Sombart, M. Weber, L J. Brentano, Taw· ney, Kraus i drugi znanstvenici prve polovine ovog stoljeea. Od ojlbovlb sam teorija imao mnogo koristi. Potrebno je primijetili, da je cijelo ovo sbvatanje poseboog statusa djeteta prema statusu odrasllb relativno moderno. Do IS. stoljeea ova podjela jedva da je postojala. Dijete je bilo odrastao tovjek u malome, bez romantiziranja vrililo je svoje dumosti prerna sposobnostirna. Zahvalan sam Ivanu lllichu za neke plodoe sugestije u tom pravcu.

III

Freudova teorija tumacenja snova

1. Veli&la I granlce Freudova otkrl
!java nas da iskrivimo pravo znatenje misli u sou (latentni sane); na taj nal!in je cenzor u nama prevaren i zato dopu§ta skrivenim mislima dll predu granicu svijesti ako su pri· kladno preru§ene. Ovo je shvaeanje dovelo Freuda do za. kljucka da jc svaki san (osim djccjih snova) iskrivljcn i da mu pomoeu tumarenja trcba vratiti prvotno znal!enje. Freud je tako razvio opcu tcoriju snova. Pretpostav:io je da eovjek za vrijcmc noei ima mnogc porive i 2.elje, naroC.ito one seksualne prirodc, koje bi narusile san dll nema cinjenice koja kaZe da covjek u sou dozivljava ispunjenje svojih zelja i stoga se ne treba buditi kako bi ih zaista zadovoljio. Snov:i su za Freudll prcru5eni izrazi ispunjenja seksualnih zelja. Snovi kao ispunjenje 2.elja glavni su pojam koji je Freud uvco u podrucje tumarenja snova. Ocigledan prigovor ovoj teoriji sastoji se u tome da mi irnamo mnogc nocne m6re, koje bismo vrlo tdko mogli objasniti kao ispunjcnje 7.elja, jer su ponekad do tc mjere bolnc da prekidaju spavanje. Ali Freud se pobrinuo da na svoj genijalan nal!in iz. bjegne ovom prigovoru. On je istaknuo da postoje sadistickc i mazohistickc 2.elje koje stvaraju veliku tjcskobu, ali da su to ipak zelje koje san zadovoljava, prcmda ih se drugi dio nns plaSi. Dosljcdnost Freudovog tumarenja snova i cijeli sistem tako su izuze.tni, da njegovi pojmovi prcdstavljaju vrlo impresivne radne hapoteze. Ako se i ne mo2.emo sloziti s Freudovim glavnim pret· postavkama o scksu, nekc druge ideje nam ipak ostaju pri hvatljivc. Umjesto pretpostavke da je san iskrivljcn~ sli~a 7.elja, mogu6c jc postaviti hipotezu da san predstavlJa bilo koji osjeCaj, 7.elju, strah ill misao koja je dovoljno vama da se pojavi u sou, i da je upravo njezino javljanje znak te valnosti. Proul!avajuCi snove, uocio sam da mnogi snovi ne sadde ielju, vee daju uvid u vlastitu situaciju iii u lil!nosti drugih osoba. Da bismo ocijcnili vainost ovc funkcijc snova treba dobro r:wnotrili sve njihove osobine. Za vrijeme spavanja oslobollcni smo od zadatka odrtavanja svojc egzisten-

77

cije radom ill obranom od moguCih opasnosti. (Samo nas signall za opasnost bude iz sna.) Ne nalazimo se pod utjecajem >druStvene buke•, ~to znaci pod utjecajem mi~ljenja drugih !judi, mjednifkog besmisla i zajednicke patologije. MoU!a bi se moglo reei da je spavanje jedina situaoija kada smo zaista slobodni. Posljedice koje otuda proizlaze jesu: vidimo svijet subjektivno, ne sa stajalista kojc jc normalno u budnom zivotu, koje nam omogueava da svijetom manipuliramo. U sou, na primjcr, vatra more izrafuvati Ijubav iii uni§tenje, all to nije vatra na kojoj pefemo kolaf. San je poetitan, on govori univemlnim jezikom simbolizma, koji je bitno zajednicki svim vremenima i svim kulturama. To je ujedno, s poezijom i umjetno§61, univer:talni jezik koji je oovjetanstvo razvilo. U sou ne vidimo svijet kako ga promatramo da bismo njime manipulirall, vee ga vidimo u njegovom poetskom znaeenju. Ovaj uvid u prirodu sna bio je znatno ogranieen osebujno§6u Freudove licnosti. Freud je bio racionalist kome je nedostajala umjetnilli ili poetska sklonost, i mto nije imao osjeeaja za simbolicki jezik, bilo da je izraZen u snovima bilo u poeziji. Ovaj ga je nedostatak prisillo da suzi pojam simbola. Za njega je simbol bio ill seksualan - izbor mogucnosti ovdje je prilieno ~irok, buduCi da su Iinija i krug vrlo ra~ireni oblici simbolizma - ili je tumacio simbole trateei pomofu asocijacija veze s drugim stvarima iii dogadajima. Jedna od neobicnih proturjeenosti jest da Freud, struCnjak za iracionalno i simbolicko, ima tako malo sposobnosti da p~kne u simbole. Ovo naroCito upada u oci ako us.pore· dimo Freuda s jednim od najboljih tumaea simbola, Johannom Jakobom Bachofenom, koji je otkrio matrijarhalno ciru§tvo. Za Bachofena simbol ima bogatstvo i dubinu, i u svojoj razbujalosti koja se%e mnogo dublje od rijeCi·simbola. On je bio u stanju pisati mnogo stranica o nekom simbolu, na primjer •jajetuc, koji bi Freud protumal!io kao •oeiti• simbol koji odratava seksualni smisao. Za Freuda san je za-

78

htijevao gotovo beskonaean niz asocijacija u vezi s pojedinim njegovim dijelovima, i eesto se dogadalo da se na kraju ovog procesa tumaeenja nije saznalo mnogo vi~ o zna~enju sna od onog sto je prije toga bilo vee poznato. 2. Uloga asocijaclja u tumal!.enju snova Kao primjer Freudovc metode asocijacija navest cu jedan san in extenso zajedno s njegovim tum~enjem. Radi se o sou koji je sanjao sam Freud, i koji je dio Freudovc sam
•San o botanickoj monografiji• •Napisao sam monografiju o nekoj biljci. Knjiga je lclala preda mnom i ja sam u taj cas okrenuo stranicu sa slikom b1ljke u boji. U svakom primjerku knjige nalazio se osusen primjerak biljke, kao da jc bio uzet iz herbarija.c Analiza:

•Tog sam jutra ugledao novu knjigu u izlogu knjilare koja se zvala •Genus cyclamen• - oeito monografija o toj biljci. Ciklame su, mislio sam, omiljeno cvijeee moje iene, i predbacio sam si da joj rijctko donosim ovo cvijc~e koje voli. Misao o •dono~enju cvijcca• podsjetila me na ancgdotu koju bam nedavno ispricao u krugu prijatelja, da bih je upotrijebio kao dokaz u korist mojc teorije zaboravljanja koja kate, da je zaboravljanjc cesto odredeno nesvjesnom namjerom i da nam omogueava da ne§to saznamo o prikrivenim namjerama osobe koja zaboravlja.' Ancgdota je glasila: •Mlada iena je navikla da joj mui za rodendan donosi cvijeee. Jedne se godine ovaj dokaz njcgove odanosti nijc pojavio i ona je pred murem briznula u pia¢. Mul nije imao pojma zbog eega se ona rasplakala, dok mu nije rekla da je tog dana njezin rotlendan. Mui sc uhvatio z.a glavu i uzviknuo: •2:ao mi je,

79

ali sam sasvim zaboravio. Idem odmah da ti kupim cvijcee.• Ali rena se n.ije dala utj~iti: shvatila je da jc muievljeva zaboravljivost dokaz da u njegovim mislima nc zauzima mje. sto koje je prije imala. Doti~na dama, gda. L., srela je moju reou dva dana prije mog sna, ispri~la joj da se osjeea sasvim dobro i usput se raspitivala za mcnc. P11ijc nckoliko godina bila jc moj pacijent. Zatim sam razmisljanje usmjerio u drugom pravcu. Sjetio sam se da sam jednom zaista napisao ndto sto je sli~ilo na mottografiju o biljci, odnosno hila je to disertacija o koka biljci (1884), koja je privukla painju Karla Kollera u vez.i s ancstcti~kim svojstvima kokaina. U tom radu sam ukazao na ovu primjenu alkaloida, ali nisam ustrajao na razradi ovog problema. To me je podsjetilo da sam ujutro poslije sna - o sou sam ima.o vremena razmisljali tck navc~er u nekoj vrsti polusna mislio na kokain. Ako ikada obolim od glaukoma, mislio sam, otputovat ~u u Berlin i tamo cu se inkognito dati operirati, u kuCi svog prijatelja (Fiiessa), i to od kirurga kojeg mi on preporu~i. Kirurg koji nere znati moj identitet sigurno re se hvaliti kako se lako mogu iz. vr§iti ovakve operaoije uz pomoc kokaina, ali ja mu neeu dati ni najmanjeg znaka da sam ja imao udjela u tom otkri~u. Ta me fantazija dovela do pomisli kako jc ~udno da na kraju svega sto se dogodilo, lij&nik traii medicinsku pomoc od svojih profesionalnih kolega. Bcrliqski ~ lcirurg me nc6l prcpoznati i ja 6u mu platiti uslugu kao i svaki drugi pacijcnt. Sve dok se nisam sjctio ovog sanjarenja, nisam shvatio da je s njim u vezi sjeeanje na jedan poseban 00. gadaj. Uskoro nakon Kollerovog otkri~ moj je otac obolio od glaukoma: operirao ga je moj ptijatelj dr Konigsteio, ~ kirurg, dok je dr Koller vodio brigu o kokainskoj anesteziji i komentirao &jenicu da je taj slu~j povezao sva tri rovjeka koji su imali udjela u uvodmju kokaina u medi· cinsku praksu. 80

Tada sam se sjetio prilike kada su me posljcdnji put podsjetili na moje bavljenje s kokainom. To se dogodilo nekoliko dana prije sna, dok sam listao primjerak Fest-schrifta u kojc:m ~u zahvalni urenici slavili jubilej svog u~itelja i direktora _I_a~r_ato~ja. Izmedu laboratorijskih uspjeha nabrojenih u knJIZl bilo JC spomenuto da je Koller upravo u ovom laboratoriju otkrio anesteti~ko djelovanje kokaina. Tada sam shvatio da je moj san povezan s dogadajem od prethodne ve~eri.

Tc sam se vereri vra~o ku6i s profesorom Konigsteinom ; po¢cli smo razgovor o predmctu koji me uvijek uzbuduje kad god ga spomencm. Dok sam u prcdvorju s njim razgovarao, nai§ao je profesor Gartner (Vrtljar) sa renom i priklju6io nam se: nisam mogao, a da im nc polaskam da izglcdaju rascvjetano. Profesor Gartner je bio jedan od autora spomenutog Fest-schrifta. Stovi~e, gda L., ~ijc sam rodcodansko raz~anje prije opisao, bila je spomenuta, premda u drugom kontekstu, u razgovoru s dr Konigsteinom. PokuSat ~u protuma6iti i druge determinante saddaja sna. U monografiji se nalazio sasuJeni primjerak bi/jke kao da je do§ao iz nekog herbarija. To me sjetilo na srednju skoiiL Na! je direktor jednom pozvao sve djOC3ke iz visih razreda i naredio im da prcgledaju i o¢iste §kolski herbarij. U nje> mu smo na!li ncke crve - knjiSke crve. Cini se da dircktor nije imao povjerenja u moju stru~nost pa mi jc dao samo nekoliko listova. Koliko sc sje~am oni su sad1·lavali nckoliko osu§enih krstu§aca (polygala vulgaris, lat. - pr1m. prev.). Nikad nisam imao blilih dodira s botanikom. Na prethodnom ispitu iz botanike takot!er sam trebao prepoznati krstu5ac, ali n.isam to znao. Izgledi mJ n.isu blli odVl!c sjajni; izvuklo me je teoretsko znanje. S krstu§ca sam P_~ao ~a compositae. Sjetio sam se da su artiookc compostt.~e, aJ1 te!ko da sam ih mogao nazvati ~ijim -omiljeoim CVlJe~m•. Moja rena, velikodu5nija od menc, ~esto mi je donosila ovo mojc -omiljeoo cvijeeec s tnnice. 81

Vidio sam monografiju koju sam napisao, kako lel.i ispred mene. Prethodnog dana primio sam pismo od prijatelja Fliessa iz Berlina u kojem je pokazao svoju snagu prcdoCivanja; pisao mi je: .veoma sam zaoku~ljen tvojom ~j1gom o soovima. Vidim je kako, zavrlena, leti preda ~m, 1 ~o okre6!m njezine stranioe.c' Kako sam mu zaYI~- ~ DJI> govu vidovnja§tvu. Da sam je samo_ ja mogao VI~Jeti zav.r~nul Prek.lopljena ilustracija u bojt. Dok sam b1o studen~ stalno sam bio 1rtva poriva da u¢im iz monografiJa. Unatoc ograni~ sredstvima uspijevao sam nabavljati ~rili¢no velik broj svezaka izvje§taja medicinskog dru§tva 1 b10 sam oduSevljen slikama u boji preko cijele stranice. PonosiO sa~ se svojom tclnjom za temeljitoS6u. Kada s~ poreo publi: cirati radove, trebao sam ih ilustrirati SVOJIID crteiima, 1 sjeeam se kako je jedan od njih ispao bijedno, tako da rm se jedan kolega zbog toga podrugivao. . . . Nakon toga je slijedilo, ne mam zaSto, SJe6lnJe _lZ can~~ djetinjstva. Iednom se moj otac zabavlj~o tako _da Je mem -~ sestri dopustio da unistimo knjigu sa dustrac1!ama u _bOJt (putop1s po Perziji). Sto baS nije lako. o?ravd~u s odgoJn~g stajaliStal Bilo tni je pet godina a IDOJO! sestn neSto__ manJe od tl'i. Prizor nas dvoje kako presretm trgamo knJ1gu ~ komade (list po list, kao artiooke, potnislio sam) gotovo JC jedino uvo sjeeanje iz tog razdoblja mog ~v~ta. ~da _sam postao student, razvio sam strast za s~plJaDJC~ 1 _posJedovanjem knjiga, Sto je bilo analogno. ~IJ, d_a uc1m JZ ~ono­ grafija: omilje11 i hobi. (Misao o omtiJenoStl v~ se JaYila u vezi s ciklamama i artiookama.) Postao sam knJiJkl crv. Oduvijek sam, dokle se:Ze moje sjetanje, povezivao ovu prvu strast sa spomenutim sjetanjem iz djetinjstva. Naravno, rano sam otkrio da strasti resto vode u tugu. Sa sedamnaest godina imao sam priliean dug u knji:farama i nisam ga mogao sam namiriti; moj je otac teSkog srca prihvatio izg~_vor da su se moje sklonosti mogle usmjeriti u mnogo IoS1Jem pravcu. Sje6lnje na ovaj dogathj iz mladosti podsjetilo me

82

na razgovor s prijateljem dr Konigsteinom, kada smo raspravljali o istom predmetu, mojoj pretjeranoj zaokupljenosti omiljenim hobiji.ma. Zbog razloga koji nisu vami u ovom wu, ne61 nastaviti s tuma¢enjem ovog sna, ali 2elim ukazati na smjer kojim se ono k.re6:. U toku analize vraeao sam se na razgovor s dr Konigstcinom i to viSe puta. Kada uzmem u obzir predmet naSeg razgovora, znarenje sna postaje jasno. Svi tokovi tnisli - proiziSll iz sna - tnisao o omiljenom cvije~u. o kokainu, o eudoovatosti medicinskih postupaka mojih kolega, prednost koju sam davao proucavanju monografija, i moje zanemarivanje nekih znanstvenih grana, na primjer botanike, svi ovi tokovi, konaroo bi doveli do jednog ill drugog ogranka razgovora s Konigsteinom. IoS jednom je ovaj san, kao i onaj prije toga - o lnninoj injekciji - pokazao da se radi o samoopravdanju, zagovaranju u vlastitu korist. San se nadovezao na sadrlaj iz prethodnog sna, i razvio ga korak dalje, slllfea se svjeiim materijalom koji se skupio u razmalm izmellu dva sna. Cak i prividno neutralan oblik u kojem se san javio nosio je u sebi dublje znatenje. San ka2e: •Konaeno, ja sam oovjek koji je napisao vrijedan i znaeajan rad (o kokainu)c. Upravo, kao sto sam u prvom snu rekao za sebe: •Ia sam marljiv i savjestan student.« Nema potrebe da nastavljam s tumaeenjem sna, jer jedina svrha koju sam felio postl~i njitne bila je da ga upotrijebim kao ilustraciju odnosa izmedu sadrzaja sna i iskustva iz prethodnog dana koje ga je izazvalo. Tako dugo dok sam bio svjestan samo manifestnog sadrlaja sna, Cinilo tni se da je povezan samo s jednim dogadajem iz prethodnog dana. Ali u daljnjoj analizi pojavio se i drugi izvor sna, proizi~ao iz drugog dogathja u tom istom danu. Prvi od dva utiska s kojima sam povezao san bio je neodreden, sporedna pojedinost: vidio sam u izlogu knjigu ¢iji me naslov privukao, ali me njen sadrlaj oije ~nimao. Deugo je iskustvo imalo vellku psihitku vafnost: nnao sam zanimljiv razgovor sa svojim prijateljem, oenim

83

lijeallkom, i izmijenili smo u tok:u jednog sata mnoge za. nimljive podatk:e, od velikog zna~ja za obojicu; tada su se u meru probudila mnoga sjeeanja preko kojih sam usmjerio pa!nju na mno§tvo unutra!njih psihlck.i.h stresova. Stovi§e, razgovor je prek:inut, jer su nam se prikljutili poznanici.c Sto ~o otk::riti ak:o sami poku§amo analizirati Freudov san? Freud unosi u san mnoge asocijacije, jednu o mladoj :leni koja se fali !to joj mul nije donio cvijece za rodendan, drugu o svojoj disertaciji o koka biljci, k:oja je privukla paznju Karla Kollera na anestetska svojstva kokaina. Sasu§ena biljka asocira ga na !kolske dane kada mu je direktor naredio da otisti herbarij. Monografija koju vidi prcd sobom podsjeca ga na prijatelja Fliessa koji mu je pisao dan prije, a slika u boji asocira ga na sklonost da sam ilustrira svojc radove i da kupuje knjige. Zatim nastavlja razmatrati svoj razgovor s Konigsteinom. Upitamo li se kak:av nam uvid u Freudovu licnost prub ovo t\Jma~je, tini mi se da moramo priznati, da iz ovakvog nacina tumaCenja gotovo ni§ta ne moZt:mo o njemu saznati. Pa ipak, znaCenje sna je ocigledno, i zai~ta. vrlo vamo za razumijevanje Freudove licnosti. Cvijet je simbol ljubavi, Erosa, prijateljstva i radosti. Sto je Freud ucinio s ljubavlju i rado§cu? Pcetvorio ih je u peedmet znanstvenog ispitivanja: Ijubav i radost su i§cezli iz cvijeta, koji se osu§io i postao predmetom znanstvenog ispilivanja. Sto je karakteristicnije od ovoga za cijeli Freudov iivot? On je pretvorio ljubav (u njegovim terminima seksualnost) u pcedmet znanstvenog ispitivanja i ovim se proce5om ona sasu!ila i izgubila znaCenje ljudskog iskustva. Ljubav k:ao predmet izutavanja, a ne ljudskog iskustva; to je ono !to Freud jasno kaie u svom snu. Pa jpaJc, gomilajuei a.Socijaciju za asocijacijom, §to ne vodi niCemu, uspio je sakriti pravo znaCenje sna: pretvaranje ljubavi iz tivotnog iskustva u znanstveni objekt. Ovaj je san, kao i mnogi dcugi, primjer kak:o Freud bezbrojnim asocijacijama cesto uspijeva prikriti 84

pravo znaCe:nje sna, jer ga sam ne :leli vidjeti. Drugim rijocima, Freudova metoda beskrajnih asocijaeija je izraz otpora prema razumijevanju pravog znaCenja sna. 3. Granlce u Freudovu tumai!enju vlutJtlb 1nova Sljedeei san ne pokazuje obiljeija gore spomenutog natina tumaCenja snova, to jest ne sastoji se u gomilanju beskrajnih asocijacija. Ovdje je upotreba asocijacija relativno jednostavna, a znacajan je otpor u rumacenju pcilicno ocitog iz.. loienog u ovom snu. •U proljece 1897•, pi§e Freud, •doznao sam da su me dva profesora na!eg svcucili§ta predloZila za izvanrednog profesora.•' •Vijesti su me iznenadile i vrlo obradovale, jer su adavale priznanje dva eminentna oovjeka, koje nije imalo nikakve veze s osobnim razlozima. Ali odmah sam samog sebe upozo_ri? da ne ~kujem previ§e. U posljednjih nekolik:o godina IJUJlJStarstvo WJe uvaiavalo ove preporuJce; nekoliko je mojih kolega, starijih od mene, ali s jednakim ill Calc veeim zaslug~a, ~ekalo uzalud na unapredenje. Nije bilo Clll.loga zbog koJ•h b1h mogao povjerovati da eu biti bolje sreee. Odlutio sam da re:cignirano ¢ekam buducnost. Koliko sam sebe poZI_~avao, nisam bio ambiciozan. Bavio sam se svojim zanimanJe.~ sa zadovoljavajuCim rezultatima, ne koristeei se privilcg•Jama kojc mi je titula donosila. Stovi!c, nijc dolazilo u obz•r da groMe proglasim kiselim, visilo je suvi!e daleko van mog dohvata. Jedne m_e vece~i posjetio prijatelj - jedan od onih ciji sam .sluCaJ shvatio k:ao upozorenje. Dugo je vremena bio kan~dat za unapredenje u profesora, poloiaj koji njegovog nos1oca pretvara pred pacijentom u poluboga. Manje rezigniran od mene, on je imao od vremena do vremena obitaj da svraea. u ministarstvo da bi vidio k:akvi su mu izgledi. Rekao m1 JC da je posljednji put kad je bio tamo prritijesnio

85

uzbudenog sluibenika uza zid i clirektno ga pitao nije li odgallanje njegovog unapredenja u vezi s raz.matranjem njegove vjerske pripadnosti (denomination). Dobio je odgovor, da s obz.irom na sada!nje stanje, nema sumnje da njegova Ekselencija itd., itd. oSada bar znam gdje sam•, zakljucio je moj prijatelj. Za mene to nije bila nova vijest, premda je pojaCala osjeeaj rezigniranosti. Ujutro nakon te posjete sanjao sam i.zuz.etan san, znaeajan izmedu ostalog zbog svog oblika. Sastojao se od dvije misli i dvije slike; svaka misao je prethodila slici. lznijet cu samo prvu polovicu sna, jcr druga ncma veze sa svrhom zbog koje san opisujem. 1. Moj prijatelj R. je bio moj ujak. Vrlo sam ga volio. 2. Vidim pred sobom njegovo lice, ndto izmijenjeno. Cini se kao da dolazi iz daleka. Jasno se ocrtava ~uta brada. Zatim slijede ostala dva dijela: misao, pa slika. Ovaj san sam protumacio na ovaj natin: Kada sam se tokom jutra sjetio sna, nasmijao sam se glasno i rekao: •San je besmislica!• Ali nisam ga se mogao otresti cijelog dana dok konatno na veeer nisam osjetio griZnju savjesti: •Kad neki od tvojih pacijenata kale da je san koji tumaCite besmislen, ti bi se uhvatio z.a to, sumnjajuci da se u pozadini sna krije neka ncugodna prica koju pacijent izbjegava, jer je ne zeli postati svjestan. Postupaj sa sobom na isti nacin. Pomisao da je san besmislen samo znaci da postoji unutrasnji otpor prema njegovu tuma~enju.• Tako sam se upustio u tumaeenje ovog sna. •R. je bio moj ujak.c Sto to moie zna¢iti? Nikad nisam imao vge od jednog ujaka - ujaka Josefa.• Uz njega je povezana jedna nesretna priea. Prije vi~e od trideset godina, u svojoj hrkoj ielji da zaracli mnogo novaca, upusmo se u transakcije koje zakon tesko kaZnjava. I bio je, u stvari, osuden. Moj otac koji je zbog toga od Zalosti posijedio u nekoliko dana, obieavao je govoriti da ujak Josef nije lo~ oovjek, vee samo budala. To su bile oteve rijeCi. 86

znaci ako je moj prijatelj R. bio moj ujak Josef, to znaci da sam htio reei da je R. budala. Te5ko vjerojatno i vrlo neprijatno! - Ali postojalo je lice koje sam viclio u snu, izduieno, obrubljeno futom bradom. Moj je ujak imao takvo lice, iz. duieno, s bradom. Moj je prijatelj R. bio vrlo taman; ali kada tamnoputi !judi poenu sijediti, tada plaeaju dug svojoj m!adenackoj ljepoti. Vias po vias njihove tamne brade mijenja boju; prvo postaju crvenkasto smeae, z.atim Z.Uckasto smede i konacno sasvim smeae. Brada mog prijatelja R. prosla je ove faze, ali primijetio sam, s nezadovoljstvoan, da se isto dogal!a i s mojom bradom. Lice koje sam viclio u snu bilo je u isti eas i lice mog ujaka i prijatclja R. Kao Galtonove kompoz.itnc fotografije. (Da bi istakao porodi~nu sli& nost Galton je fotografirao nekoliko lica na istoj ploei (1907). Prema tome, nije moglo biti sumnje da je moj prijatelj R. budala kao i ujak Josef. Jos uvijek mi nije bila jasna svrha ove usporedbe kojoj sam se opirao. Ona nije isla vrlo daleko, buduci da je moj ujak bio kriminalac, a R. besprijekoran grallanin . . • Jedino je jedanput platio globu kad je biciklom sru5io nekog djetaka. Da li sam mislio na taj prestup? To bi znaQ!o da se izrugujem usporedbi. U tom sam se Casu sjetio razgovora s kolegom N. od prije nekoliko dana. Radilo se o istoj stvari. Sreo sam N.-a na ulici. I on je dobio preporuku za polozaj profesora. Vee je bio cuo za moju preporuku pa mi je cestitao; ne oklijevaj uCi, odbio sam eestitke. Rekao sam mu: •Ti si zadnja osoba koja se moze ~aliti na taj na~in. Zna5 iz vlastitog iskustva koliko vrijedi takva preporuka.• •Ah, tko ee ga znati?•, rekao je ~aljivo, •postojalo je ne5to definitivno protiv mene. Ne zna5 li da je jednom jedna iena pokrenula protiv mene sudski proces? Ne moram te uvjeravati da je tuiba bila odbijena. Bio je to netastan poku5aj ucjene. lmao sam velikih problema da tu!iteljicu izvueem, da oe bu. de ona sama kainjeoa. Ali mo~ koriste to u ministarstvu kao izgovor da mi ne daju unapredenje. Ali ti si besprijeko-

87

ran.• Tako sam saznao tko je zlocinac i mogao protumaciti pravu svrhu sna. Moj ujak Josef prcdst.avljao je dva prijatelja koji nisu unaprijedeni, jedan je bio budala, drugi kriminalac. Shvatio sam z.aSto su bill predOCeni u ovakvom svjetlu. Ako su unapredenja mojih prijatelja bila odgodena zbog •razloga vjerske pripadnosti• i moje je bilo otvoreno sumnji, ako bih pak njihovo eekaflje mogao pripisati drugim razlozima, tada bi moje nade ostale netaknute. San se poslufio ovom metodom: R. je pretvoren u budalu, a N. u kriminalca, dok ja nisam bio nista od toga. Prema tome, nismo imali ni~ta zajednicko. Mogao sam se vcseliti budu~em iiboru u zvanjc pro(esora i otkloniti nesretan zakljucak da se R.-ova priea o onomc ~to mu je rekao slu.Zbenik u ministarstvu odnosila i na mene. Ali osjOCilo sam se obaveznim da i dalje nastavim tumaciti san. Osjecao sam da to nije zadovoljavajuci zavdetak. Jo~ uvijek me mucila lakoea kojom sam ponizio dva svoja uvaf.ena prijatelja, kako bih sebi ost.avio nade da cu dobiti profesuru. Nezadovoljstvo mojim pon~njem nestalo je kada sam shvatio vrijednost pojedinih izraza u snu. Bio sam spreman da pod svaku djenu poreknem da zaista smatram R.-a budalom, ill da vjerujem N.-ovoj priCi o ucjeni. Kao ~to nisam vjerovao lrmi da se ozbiljno razboljela nakon ~to joj je Oto dao injekciju propila. U oba slucaja u snu je sama izrauna ~elja da tako bude. Nacin na koji je ostvarena moja zelja zvueao je logiCnije nego nacin iz Inninog sna. U svojoj sam konstrukdji upotrijebio cinjenice kao dobro smisljenu klevetu, koja kod !judi stvara osjecaj •da tu neeeg ima•. Jer protiv R.·a je glasao jedan profesor s mog fakulteta, a N. roe je sam naivno snabdio materijalom za klevetu. Svejedno, ci· nilo mi se da san zahtijeva dalje rasvjetljavanje. Sjetio sam se da postoji jos jedan dio sna koji jos nisam protumacio. Nakon sto mi se javila pomisao da je R. moj ujak, osjetio sam u snu snamu privrlenost. Kuda je spadao t.aj osjeeaj? Prirodno, nikad nisam n3r0Cito volio ujaka Jo88

sefa. Ali R.-a sam volio i cijenio mnoge godine. Medutim, da sam mu otvoreno pristupio i izrazio mu svoje osjeeaje pune simpatije koji su se javill i u snu, zacijelo bi bio zaprep~ten. Ta mi se privrfenost iz sna ucinila neiskrenom i pretjeranom - kao i sud o njegovim intelektualnjm kvalitet.ama, koji sam izrazio spajajuCi njegovu lienost s ujakovom, premda se kod ovog drugog radilo o pretjerivanju u suprotnom smjeru. Ali sinula je nova spoznaja. Ljubav u snu nije pripadala latentnom saddaju, mislima u pozadini sna; bila je proracunato proturjecna, s namjerom da prikrije pravo znacenjc sna. To je upravo bio njen raison d'etre. Prisjetio sam sc svog otpora prije nego sto sam pri~ao tumacenju: kako sam dugo odgadao i proglasio san cistern bcsmislicom. Moji su me psihoanaliticki postupci naucill kako da protumacim ovo odbijanje. Ono nema vrijednost suda, vee je jednostavno izraz emocija. Ako moja mala kci ne teli jabuku koja joj se nudi, reCi 6e da je kisela, iako je nije probala. Ako su se moji padjenti po~ kao djeca, znao sam da ih muCi misao koju ule sakriti. Isto je vrijedilo i za ovaj san. Nisam ga felio protumaCiti, jer je tumaeenje otkrivalo ne5to protiv cega sam se borio - tvrdnju da je R. budala. Simpatija koju sam osjeeao za R.-a nije mogla potjecati iz latentnih misli sna; ali je bez sumnje proizlazila iz ove borbe. Ako je san na taj na~in bio iskrivljen u svoju suprotnost, tada je simpatija iskazana u snu sluiila svojoj svrsi. Drugim rijeeima, iskrivljavanje je u ovom sluc!aju bilo namjemo i poslu.Zilo je kao sredstvo disimulacije. Moje su misli u sou saddavale klevetu R.-a, a da to ne bih pl1imijctio, u snu se pojavHo suprotno osjeeanje simpatije za njega. . Izgledalo je kao da bi ovo otkri6e moglo imati opcu vriJed.nost. Istina je da, kao sto se vidi iz primjera citiranih it treeem poglavlju Der Traum ist ein Wunsclterfiillung, poster je neki snovi koji predstavljaju neprikriveno ispunjenje ulja. Ali u slueajevima gdje je ispunjenje felje nepoznato, kada ne znamo kako se ielja prikrila, obicno postoji pokuSaj

89

otpora prema toj ielji. Upravo zbog tog otpora, relja se ne more izrazitii druk~ije ncgo u iskrivljenom obliku. Poku~at cu naCi dru~tvenu paralelu tog unutarnjeg doi.ivljaja. Gdje u ~tvenom ~votu motemo na~i sli~ iskrivljavanje dogatlaja? Sarno onda kada imamo dvije osobe od kojih jedna posjeduje odretlenu moe, a druga u svom po~ju mora o tome voditi ra~a. U takvoj situaciji druga re osoba iskriviti svoje p&ihi
kojc sam u snu ocrnio bio sasvim drukciji. Snaga moje ~elje da ne dijelim njibovu sudbinu u vezi s unapredenjem, uci· nila rni se ncdovoljnom da objasni proturjeenost izmedu mojih budnih i snivaju~ih ocjena. Istina je da sam snafuo relio da me oslovljavaju drugom titulom, sto je pokazivalo da imam patoloSku ambiciju koje nisam bio svjestan, i za koju sam vjerovao da mi je strana. Nisam mogao prosuditi sto bi o meni rekli drugi !judi koji rnisle da me poznaju. Moida sam zaista ambiciozan; ali ako jc to istina, tada je moja ambi· cija davno usmjerena na druge objekte, sasvim razlicite od titule i polouja izvanrednog profesora.c Ova zadnja tvrdnja zvua vrlo imprcsivno. Ona slijedi Jogiku • ne more biti ooo !to ne smije bitic. Freud vjeruje da nije pretjeraoo arnbiciozan. Zanimljiva je formulacija kljuC. ne reeenice. On govori o •iudnji da bude oslovljavan drukajom titulomc, i tako kamuflira pravi problem. Kao sto je rekao na drugom mjestu, profesor je za svoje pacijente polubog, !to jc od najvere vafuosti za njegov druStveni presili, a ·time i za prihode. IzjavJjuju6i nevino: »>slovljavan drugoro titulomc, kao da to malo znaa, Freud pori~ arnbiciju da postane profesorom. Stov!W, on inzistira da mu je patolo~ka ambicija strana, i upotrebljavaju6i terrnin patoloska, opet zamagljuje situaciju. Sto je patolosko u ambiciji da se bude profesor, cilju koji mu je, kao ~to je na drugom mjestu rckao, vrlo vazan? Naprotiv, ta)
stati mini.star. (To je bilo doba •bUrger• ministarstava, u kojima su i 2:idovi mogli biti ministri.) Drugim rije¢ima, bistri !.idovski djebk imao je sansi da postane mini.star. Freud nastavlja: •Dogailaji iz tog perioda imali su bcz sumnje nekog utjecaja na c!injenicu da sam, kratko vrijeme prije nego sam se upisao na sveuc!iliste, namjeravao studirati pravo. U posljednjem sam se c!asu predomislio.• (ibid.) Zaista, ovo je ocit dokaz Frcudove ielje za slavom, i da je postao provnik, svijet bi bio izgubio izvanredne plodove uma ovog genija. Freud ide jos dalje, pa tvrdi da je san zapravo ispunjenjc zclje da postane ministar. •OcrnjujuCi svoja dva prijatelja, jer su bili 2:idovi, govoreci m jednog da je budala, a za drugoga da je kriminalac, ponasao sam se kao da sam ministar, sjeo sam u mini.starsku fotelju. Z.Ciio sam mu sc osvctiti, zauzcvsi njegovo mjcsto, zbog odlaganja mog unapredenja.c Freud, koji je snafuo poricao svoju ambiciju od· raslog c!ovjeka, priznaje da se radi o dje¢joj ambiciji.' Ovdje nalazimo jednu od premisa Frcudovog miSljenja. One osobine koje nisu u skladu sa slikom uvaienog profesionalca, kakvu je Freud gajio o sebi, prognane su u djetinj· stvo, i kao takve ne mogu biti dio iskustva odrasle osobe. Pretpostavka da sve neurotifue tendencije potje¢u iz djetinj· stva, u stvari je obrana odrasle osobe da ne bude smatrana neurotilnom. Freud je zaista bio vrlo ncurolilan, i nije mogao prihvatiti linjcnicu da uz to sto je neurotican more istovrcmeno predstavljati uglednog i uvaienog strucnjaka. Stoga je sve sto nije pristajalo uz sliku potpuno normalne osobe, proglasio iskustvima iz djetinjstva, koja ne i.ive punim zivotom u odrasloj osobi. (Sve ovo se, naravno, promijenilo u posljednjih SO godina, jer je neuroticnost dobila na cijeni, a model racionalnog, zdravog, normalnog odraslog gradanina nije viSe u modi. Medutim, kod Freuda ovo je stajaliste jos vrlo Zi.vo i prisutno, i jedino ako se to ima na umu, moiemo u potpunosti razumjeti njegovu ielju da iskljuCi sve iracionalno iz svog odraslog, zrelog Zivota. Ovo je ujed-

92

.uu razlog zbog kojeg njegova samoanaliza predstavlja promasaj; obicno nije vidio ono sto nije ielio vidjeti, odnosno ono ~to nije odgovaralo slici racionalnog, uvaienog gradaruna.) Vaian srediSnji pojam Freudovog tumaeenja snova je pojam cenzur.:. Freud je otkrio da mnogi snovi teie prikrivanju znarenJD i izraiavaju ga na nacine koJi su slicru onima politickog pisca pod diktatorskim reZimom, koji pi5e izmedu redaka ili govori o dogadajima iz anticke Grcke, a misli na suvremcno drustvo. Frcudu san nikada ne predstavlja otvorcnu komunikaciju, vee se prije more usporediti sa Silriranim pismom, koje se treba odgonetnuti da bi se razumjelo. SifriranJe poruke u sou se vr5i na takav nacin da se spavac osjeca sigurnim kada u sou izra2ava ideje koje se ne uklapaju u misaonu stmkturu drustva u kojcm !.i.vi. Osim toga, rehm naglasiti, da cenzura posjeduje u vecoj mjeri druStveni karakter, ncgo sto je to Freud pretpostavljao, ali to u ovom Casu nijc toliko vaino. Ono sto je vaino jest Freudovo otkriee da se san treba odgonetnuti, de5ifnrati. Medutun, ova pretpostavka je u svojoj jednostavnoj i dogmatskoj formulaeiJi ccsto dovodila do pogre~nih rezultata. Nije potrebno des.!rirati svaki san; stupanj sifriranosti sna vrlo se razlikuje od sna do sna. Da li je i u kojoj mjeri sifriranje potrcbno ovisi o sankcijama koje drustvo priprema m one koji misle o nedopu5tenim stvarima u snu, a takoder ovisi o individualnim faktorima, koliko je neka osoba podlofna iii uplascna, i zato, u kakvom stupnju osjeca potrebu da svoje misli, koje smatra opasnima, prikrije siframa. Kada kaiem »Opasne misli•, time ne mislim posebno na vanjske sankcijc drustva. Zaista, i to se dogada, a primjedba da su misli u sou samo san i tajna koju Ditko osim nas ne poznaje, ne umanjuje opasnost. Ako je vatno da se opasne misli izbjegavaju, ne smijemo na njih pomiSljati M ni u sou, one moraju ostati duboko potisnute. Govoreei ovdje o opasnim mislima, moglo bi se pomisliti da 93

se radi o mislima zbog kojih bi osoba, ako bi se za njih saznalo, mogla biti kalnjena ill bi trpjela u svakodnevnom 1ivotu. Kao ~to znamo, takve misli postoje, i !judi imaju snaUin osjeeaj za ono sto je bolje da presute, kako ne bi trpjeli neugodnosti. Mcdutim, ovdje uglavnom govorim o mislima koje su opasne ne zato jcr kazuju nesto specifi~no, sto bi se trebalo sankcionirati, voc zato jer su pomaknute iz uobi~jenih okvira refercncije. To su misli koje se ne dijele 5 ?n'~ima, i zato. stavljaju oovjeka u poloiaj u kojem se osjoca ~ohran, usamlJen, bez dodira s drugim ljudima. To je ono lSkustvo koje sadr1i jezgru Judila, koja se javlja kada oovjek prekine sve veze s drugima. Premda je Freudovo otkricSe djelovanja cenzure u snovima vrlo znaeajno, ono je takoder stetilo razumijevanju snova, kada je primjenjivano dogmatski i na svaki san bez razlike. 4. Slmbolll!ki jezlk snova Prije nego sto nastavimo raspravljati da li je svaki san tako iskrivljen kao sto to pretpostavlja Freud, potrebno je razlikovati dvije vrste simbola: univerzalne i slucajne. Slueajni SliDbol nema bitni odnos prema onome sto simbolizira. Pretpostavimo da je netko do1ivio ne!to tufno u nekom gradu; kada taj covjek ~uje ime tog grada lako 6e ga povezati s tuinim dogadajem, kao sto bi ga lako povezao s vesclim r~spolozen~em. da je dogadaj bio veseo. Sasvim oCigledno, msta u pnrod1 samog grada nije veselo ni tufuo. Individualno iskustvo povezano s gradom pretvara ga u simbol raspoloienja. Do iste bi reakcije doslo u vezi s nekom kuoom, haljinom, pejzatem, ill bilo Cim povezanim sa specifiCnim raspoloienjem. Stika u sou predstavlja ovo raspolotenje; grad iz sna zamjenjuje raspolozenje koje je jednom tamo do1ivljeno. Tu je veza izmedu simbola i iskustva kojeg ono simboli· :zira sasvim slutajna. 94

Da bismo razumjeli sto simbol znaCi potrebno je od snivaea doznati za tu vezu. Da nam spavac nije isprieao o iskustvu koje je do1ivio u tom gradu iz sna ill o ve:zi izmedu sanjane osobe i svog iskustva s njom, ne bismo mogli shvatiti zna. tenje tih simbola. Univerzalni simbol, naprotiv, je onaj u kojem postoji bitni odnos izmedu simbola i onog sto predstavlja. Uzmimo, na primjer, simbol vatre. Fascinirani smo nekim osobinama vatre koja plamti u kaminu. Najprije njenom 1ivosru, neprestano se mijenja, kre6e, a ipak je tako postojana. Ostaje ista, premda se stalno mijenja. Ostavlja dojam snage, energije, lakocSe, graciomosti. Cini se kao da ple!e, ima neiscrpan iz\·or energije. Kada koristimo vatru kao simbol, opisujemo unutarnje iskustvo obiljeieno istim osobinama koje zapataroo pri senzomom do1ivljaju vatre: doZivljaj energije, lakoce, pokreta, gracilnosti, radosti - katkad je jedan od ovih elemcnata dominantan, katkad drugi. Ali vatra mo~e biti i destruktivna, razara~ki moena; sanjamo li kucu u plamenu, vatra tada simboli:tira ra.taranje, a ne ljepotu. Donekle sliean, ali i razlicit je univerzalnj simbol vode oceana ill vodenog toka. Ovdje, takoder, nalazimo mje5avinu neprestanog kretanja i stalnosti. Takoder, doZivljavamo kvalitet zivosti, kontinuiteta, energije. Ali postoji i razlititost: dok je vatra brza, pustolovna, uzbudujuca, voda je tiha, polagana, smirena u jezcru iii rijeci. Ocean, medutim, more biti dcstruktivan i nepredvidiv kao i vatra. Univerzalni simbol je jedini kod kojeg odnos izmedu simbola i simboliziranog nije slueajan vee bitan. Ukorijenjen je u iskustvu o povezanosti izmed.u emocija i misli s jedne strane, i osjetilnog do1ivljaja s druge. More ga se nazvati univerzalnim, jer je zajedni~k.i svim ljudima, nasuprot ne samo slutajnim simboliriia, koji su po svojoj prirodi potpuno litni, vee! i konvencionalnim simbolima (na primjer prometnim znakovima) koji su ogranil\eni na grupu !judi koja po§tuje iste

95

konvcncije. Univcrzalni slmbol jc ukorijenjen u svojstvima naseg tijela, nasih osjeta, i nascg uma, koja su zajednicka svlm ljudima i zato nisu ograniccna na pojedince ill speciflcne grupc. Jezik opccg simbola je jedan zajednicki jezik ljudske rase. Za Freuda su gotovo svi simboli slueajni, s izuzetkom seksualnih simbola: toranj ili slap jc simbol mu~ke seksualnosti a kuca ill ocean fenskc. Nasuprot Jungu, koji je smatrao su svi snovi napisani jasnim, nclifriranim jezikom, Freud je smatrao upravo suprotno: da se gotovo niti jedan san nc more razumjeti bez dclifriranja. lz svog islrustva u tumacenju snova mnogih !judi, ukljufujuCi i svoje vlastitc, misllm da je Freud ogranicio znarenje svog otkriea cenzure u snovima dogmatskim uopeavanjem. Postoje mnogi snovi u kojima cenzura nije ni§ta drugo osim ~tic~og jezika simbola kroz koje je izrafen saddaj sna, ali to JC •=ura• samo za !jude s vrlo malo poetske imaginacije. Za one s prirodnim smislom za poeziju, slmboliC::ka priroda jezika snova te~ko se moie objasniti cenzurom. U sljedc6lm odlomku navest cu san koji se moie razumjeti bez ikakvih asocijacija, i u kojem ne postoje elcmenti cenzure. No, s druge strane, motcmo vidjeti da snivaceve asocijacije obogacuju na§e razumijcvanje sna. •Pravnik, star 28 godina, budi se i prisjeca sljedeceg sna, koji je kasnije isprieao svom analiticaru: - Vidio sam se, kako jasem na bijelom, bojnom konju i obilazim mnostvo vojnika, koji me divlje pozdravljaju. - Prvo pitanje koje mu analtiicar postavlja prilicno je opeenito: •Sto vam pada na urn?« Covjck odgovara: •Nista. San je smijebn. Znate da nc volim rat i vojsku, i da sigurno nc bih :Zelia biti general.• I jo§ dodaje: •Nc bih, takoder, :Zclio biti u sredistu pa:Znje, i da u mcne svi gledaju, pozdravljale me iii ne, tisuee vojnika. Poznato vam je, iz onoga §to sam vam prije prieao o svojim profesionalnim teskoeama, kako je za mene tdko cak i da zastupam javno slucaj na sudu, kada svi gledaju

cb

96

u mene.• Analiticar odgovara: •Da, ali to ne mijenja na stvari, radi se ipak o vaJem snu, o zaplctu koji ste sami napisali, i u kojem ste sebi dodijclili ulogu. Unatoc oeitim nedosljednostima, san mora lmati ncko maecnje, neki srnisao. Pocnirno s vasim asocijacijama u vezi sa sadrlajem sna. Usredotoote se na sHku iz sna, vi na bijclom konju, trupe vam klicu - recite eega se mozctc prisjctiti kad to vidite?• · Smije§no, vidim sliku koju sam vrlo volio s eetrnaest ill petnaest godina. To je zapravo slika Napoleona na bijelom konju ispred svojih ceta. Prizor slici onome iz sna, samo sto na slici vojnici ne pozdravljaju.• oTo je sjeeanje vrlo zanimljivo. Recite mi nc5to vi5e o toj slici i va5em zanimanju za Napoleona.• oMogao bih vam o tome mnogo priCati, ali me to zbunjuje. Kada sam imao 14 ill 15 godina bio sam prilicno stidljiv. Nisarn bio naroeito dobar u at.lcrici i pomalo sam se plaSio jacih djeCaka. Oh da, sada se sjeeam dogadaja iz tog doba, na koji sam gotovo sasvim zaboravio. Svidao mi se jedan od tih grubih djeCaka, i ielio sam se s njim sprijateljiti. Jedva da smo razgovarali, ali nadao sam sc da ee me zavoljcti kad se bolje upoznamo. Jednoga dana - za to mi je trebalo mnogo hrabroslli - pruao sam mu i upitao ga, da li bi dosao k mcni u kucu; rekao sam mu da imam mikroskop i da bih mu mogao pokazati jo§ mnogc zanimljive stvari. Pogledao me, a zatim prasnuo u smijch: •Slinavko, za§to ne pozove§ neku od prijateljica svojc scstrc?« Okrenuo sam se, guseci se u suzama. U to sam vrijeme pohlepno citao sve o Napoleonu; sakupljao sam njegove slike i sanjario da postanem kao on, znameniti general, kojem se clivi cijeli svijet. Nije li i on bio malog rasta? Nije li i on bio stidljivi mladic kao ja? Za§to ne bih mogao biti poput njcga? Proveo sam mnoge sate sanjareei, rijetko o konkretnom nacinu kako da taj cilj ostvarim; vee uvijek o postignutom oilju. Ja sam bio Napole-.:m, kojem su se divili, kojem su zavidjeli, a koji je ipak tako 97

velikoduhn, spreman oprostiti svima koji su ga nekada omalovalavali. U koledZu sam napustio sanjarenje i obotavanje Napoleona: u stvari vee dugo nisarn r:wni&ljao o tome, a sigurno msam nikome prieao. Cak se i sada osjecam zbunjeno dok vam o tome govorim.c • Vi ste na to zabocavili, ali v* drugo ja, ono koje usmjecava mnoge v* akcije i osjeeaje, dobro ~kriveno od svakodncvnc svijesti, jo~ tcZ.i da bude slavno, da mu se dive, da bude mocno. Ovo drugo ja progovorilo jc u va~cm snu prosle ncti. Recite mi, ~to vam se znaeajno ju¢cr dogodilo?c •Nista. Dan kao i svaki drugi. Oti~ao sam u ured, radio na prikupljanju materijala za parnicu, oti~ao ku~i, veccmo, z.atim sam otiSao u kino i nakon toga u krevcl. To jc svc.• •To nc objasnjava z~"to ste noeu jaSili na bijclom konju. Recite mi ne~io viSe o onome sto se dogadalo u uredu.• •Ah, sjctio sam se ... ali to oc mo~ imati vczc sa snom. Ipak, i>prieat cu vam. Kada sam otisuo k Sefu - starijem partneru u podU7.eCu, za koga sam prikupljao materijal, otkrio jc da sam napcavio gr~ku. Pog)edao me kriticki i rekao: •Zaista sam iznenaden. Mislio sam da vi to moiete boljc uraditi.• U prn Cas sam bio sasvim wkiran. Mozgom mi je prostrujala misao da me nc~e htjcti ka~nijc uzett z.a partnera, ccmu sam se nadao. Ali rekao sam scbi da jc to glupost, da svatko more pogrijc~iti, da jc samo bio uzrujan, i da ta cpizoda nece imati posljedica za buducnost. Tokom popodneva zaboravio sam na taj dogadaj.• •Kako stc tada bill raspoloieni? Da li stc bili nervozni iii utuceni?c •Ne, nisam bio. Naprotiv, osjeeao sam sc umorno i pospa· no. Bilo mi je tclko caditi i jedva sam do¢ekao da napustim ured.c •Posljednja va2na stvar toga dana bio je odlazak u kino. Koji ste film g)edali?c •Bio je to film •Juarez•, koji mi se vrlo svidio. Cak sam i zaplakao.•

98

.I
Stvar koju ste pod svaku cijenu htjeli izbjeCi, dogodila se: ~ef vas je o~tro kritizirao. Ponovo ste iskusili stari osjeeaj neadekvatnosti, ali ste ga brzo potisnuli: osjc6lli ste se umorno, umjesto zabrinuto ili tllZno. Tada stc vidjeli film koji je o!ivio vaSa stara ma5tanja. Heroj, obo!avani spasitelj naroda, bio je u mladosti isto tako prezreo i bespomoean kao i vi. Vldjcli ste se u sou, kao oekad u dje~jim ma~tanjima: obo!avani heroj, koga mase pozdravljaju. Ne shvacate li, da zapravo niste odbacili staro m~tanje o slavi; da niste spalili mostove koji vode natrag u zemlju ma~te. Vraeate se tamo kad god stvarnost postaoe prijeteca ili ra.r.o~aravajuea. Ne uvidatc li, da ovo pona~anje samo potpomaw srljanjc u opasnosti kojih se tako bojite: da ispadnetc djctinjasti, neodrasli, da vas osobe oko vas, pa i vi sami, nikad ne uzimaju ozbiljno?• 5. Odnos funkclje spavanja l a.ktl.vnosU u sou Freud je prctpostavljao da su svi snovi ispunjenje lelja i da im JC {unkcija oeuvanje spavanja pomoeu halucinatomog ispunjenp. Nakoo pedeset gotlina provedenih u tumacenju snova, moram priznati da ovaj Freudov princip ima djelomitnu valjanost. Bez sumnje, ucinio jc vcliko otkrice shvativ§i da snovi cesto prcdstavljaju simbolicko zadovoljeoje i.elja. Ali, naru~io je znaceoje ovog otkriea dogmatskom pretpostavkom da to nufuo vrijedi za sve snove. Snovi mogu biti ispunjenje wlja, oni mogu izraiavati cistu tjeskobu, ali snovi mogu, a to je naroeito va2.no, pr-ufiti uvid u sebe i druge. Da bismo mogli ocijeniti ovu funkciju snova, trcbamo prethodno razmotriti neka pitanja u vezi s razlikom izmedu biol~kih i psiholookih funkcija spavanja i stanja budnosti. U budnom stanju misli i osjeeaji rcagiraju prvenstveno na izazov - na n~ zadaeu ovladavanja okolinom, mijenjanja okoline, i obrani od nje. Opstanak je glavni zadatak budnog 100

6o

·en·

on je podlobn zakonima .koji upravljaju stvarnoda budan 6ovjek mora misliti u okviritna vremeoa i prostora. Dolt spavamo ne zanima nas poltoravanjc vanjskog svijeta ~ito ciljevima. BespomoCni smo, i zato jc san s pravo~ prozvan •bratom smrti•. Ali u snu smo istovremeno slobodni: obodniJ.i nego u budnom stanju. Nc morarno promatratl s l ·ski sviJ"et· poniremo u unutarDJU · stvarnost, b avtmo · se vanJ ' f n· I • "li •ak isklju~ivo sobom. U sou liCimo na ctus 1 • e~ 1 " na anc:tcla koji ne potpada pod zakone •stvaroostJ•. U sou, ~­ stvo nu!nosti mora ustuknuti pred carstvom slobode, u koJem je • ja sam• jedini sis tern kome se obraeaju na§e misli i

~~ To' maci

~~~-

.

Mentalna aktivnost za vrijeme spav~ja ima logi.ku razhcitu od one u budnom stanju. Kao sto je prije naznaeeno, iskustvo za vrijeme spavanja ne osvree se na obiljclja ko~a su va2.na u borbi s realn~. Mislim li za oeku osobu da Je kukaviea, sanjat eu je kao pilica. Ova promjen_a Jma_ smisla jedino u odnosu na ono sto osjeeam. prema t~J osob1, a nema veze s orijentacijom prema vanJSkom sv•Jetu. Spavanje i budni Zivot su dva pol~. ljudske e~z.is.tencije. Budni je !ivot zauzet funkcijom akClJC, spavan_J_e Je ~~a osloboc1eno. Kada se probudimo, ulazimo u SVJJet akCJJ~· Orijentiramo se u odnosu na taj sistem, u n.jego~m gramcama djcluje na§e pameenje; sjeeamo sc stvan koJe moi.emo smjcslili u vremcnsko-prostome okvirc. Svijcst sna u budnom stanju i§Cezava. Iskustva koja do:!.ivljavamo u snovima, sjeeamo se s veli.kom te§koeom.' Ova situacija je simbolieno prikazana u mnogim narodnim bajkama: po noCi vile i duhovi dobri i z1i dolaze na pozornieu i igraju do zore, a tada . nestaju bez traga i od tog Jntenzivnog iskusrva nc ostaJe ni~ta. Svijest je mentalna aktivnost u stanju oa~ zaokupljenosti vanjskom stvamoseu - u stanju djclovanja. (Kvalitete svi-

.

.

101

jesti odredene su prirodom akcije i funkcijom opstanka budnog stanja egzistencije.) Nesvjcsnost je mentalno stanje cgzistencije, u kojem su prekinutc komunikacije s vanjsk.im svijctom, kada viSe nismo zaokupljcni akcijom, nego samo-dofivljavanjem. Nesvjesnost jc iskustvo povezano sa specifitnim oblikom tivota - ncaktivno~tu. Osobine nesvjesnog proizlaze iz prirodc ovakvog nacina egzistendje. •Nesvjesnoc je nesvjesno samo u odnosu na •normalno• stanjc aktivitcta. Kada govorimo o •ncsvjcsnom•, mi zapravo samo -~afemo da je neko iskustvo strano stanju uma, koje postOJI dok dJelUJemo; tada ga osjdamo kao sablasni na~etljivi cleme':'-t, tdko uhvatJjiv i dalek. Ali dncvni je ;vijet 1sto tako nesvJestan u ~im dofivljajima iz snova, kao sto je no
tvrdnja nije ~ljena u odnosu na fiziCki svijet. Medutim, ova reeenica je racionalna u cisto iskustvenom svijetu: ona izra.tava dotivljaj identiteta s vlastitim ocem. Racionalni misaoni procesi u budnom su stanju pod utjecajem kategorija koje su ukorijenjene u posebnom obliku egzistencije - koji se prema stvarnosti. odnosi kroz akciju. U egzistenciji snivanja, koju karakterizira odsustvo Cak i potencijalne akcije, ukljueene su kategorije koje se odnose iskljuCivo na samo-dotivljavanje. Isti je slueaj s osje
popodnc, i zatim mu se kaie da zaboravi da jc primio naredenjc. Sto se dogada u cetiri popodnc? Premda tada more biti prilieno hladno, taj ee covjck skinuti kaput, ali prije nego ~to to ucini, rcCi ee nclto poput: •Danas jc prilieno vru~c za ovo godisnje doba.c On osjOC:l potrebu da objasni zaSto to cini, i osjeeao bi sc nelagodno da to mora uCiniti, a da nc more objasniti svoj postupak. PI'i.mjcnjuju6i ovaj princip na snove, moZemo postaviti hipotezu: da se u snu osjOCaffio kao u budnom Zivotu, ali da podjcdnako slabo kao i u budnom stanju moremo tolerirati osjc~ajc kojc ne znamo objasniti. Tada izmlsljamo pricu koja slufi da objasoimo strah, mrznju, ljubav itd. Drugim rijceima, san ima funkciju racionalizacije osjc~aj:~ kojc dozivljav:~mo 7.a vrijcmc snivanja. Ako je to tako, to bi znacilo da tak i u snu postoji tendencija da osje~je osmislimo, kao sto to ocito Cinimo u budnom Zivotu. Prema tome, n:~ snove motemo gledati kao na rexultat inhcrcntne tendcncijc da pokorimo osje~je zahtjevima razuma. Sada eemo oastaviti s proueavanjem jednog specifienog elemcnta sou koji jc od velikc vatoosti za rarumijevanjc procesa sanjanja. Rekli smo, da dok spavamo, nismo zaokupljeni vanjskom stvarnoseu. Nc opafumo je i ne utjceemo na nju, niti smo podloZni utjecajima vanjskog svijcta. Iz ovoga proizlazi, da ucinak ovog razdvajanja od stvarnosti ovisi o osobinama tc stvarnosti. Ako je utjccaj vanjskog svijcta, u biti, blagotvoran, odsustvo tog utjccaja za vrijeme sna djelovat ~e na snifuvanje vrijednostl aktivitcta u snu, tako da ce on biti infcrioran mentalnirn aktivnostirna tokom dana, kada smo izlo~eni blagotvornom ucinku vanjske stvarnosti. Ali, da li smo u pravu kad tvrdimo da je utjecaj stvarnosti uglavnom blagol\•oran? Nc more li on biti i stetan, i da stoga odsustvo tog utjccaja za vrijeme sna djeluje na iskazivanje osobina superiornijih onima iz budnog Zivota? GovorOCi o stvamosti izvan nas ne mislimo prvenstveno na svijct prirode. Priroda sarna po scbi nije oi dobra ni zla.

104

ona mole

biti korisna ill opasna, a ne opaiati jc znaci oslobodili sc nascg svakodncvnog zadatka da njome ovladamo iii da sc od nje branimo. Medutim, to ne znaci da smo z.bog toga gluplji iii pamctniji, bolji iii losiji. Sasvim jc drukcije sa svijetom koji je stvorio eovjek, s kulturom u kojoj Zivimo. Njczin jc ucinak za nas dvosmislen, premda smo skloni pretpostavci da ona postoji samo zbog naSe dobrobiti. Zaista, dokazi da su kulturni utjccaji za nas blagotvorni, u ovom easu prcvladavaju. Od svljcta iivotinja razlikujc nas sposobnost da stvorimo kulturu. Nijc li zato stvarnost koju je covjek stvorio najznaeajniji faktor razvitka svega najboljega u nama, i nc trcbamo li occkivati da, liSeni dodira s vanjskirn svijctom, prlvremeno rcgresiramo u primitivno, Zivotinjsko, nerazumno stanje uma? Mnogo toga govori u prilog ovoj tvrdnji, a glcdistc da jc regrcsija bitno obilje:l.je stanja snivanja, a time i aktivoosti u snu, podrtavali su mnogi rnislioci koji su se bavili proueavanjem snova, od Platona do Freuda. S te toeke gledista snovi su izraz iracionalnih, primitivnih poriva u nama, a cinjenica da tako lako zaboravljamo svojc snove obja~njava sc n3Sim sramom pred tim iraciooalnim i zlocinackim porivima kojc izralavamo kada sc nalazimo van utjccaja drustvenc kontrolc. Bcz sumnje jc ovo tumaecnjc prirode snova doneklc istinito, ali postavlja sc pitanje da li je sasvim tocno, odnosno: nc mozemo li pomocu ovih negativnih clcmenata drustvcnog utjecaja objasniti paradoks da smo u snovima ne samo nerazunmiji i nepristojniji, ve6 i intcligen111iji, pametl!iji te da bolje rasudujemo kad sanjamo nego kad smo budni. Na~i snovi ne izraiavaju samo iracionalne relje voc i duboke spoznajc, a vaian zadatak tumaccnja snova jest da odluci kada se radi o jcdnom, a kada o drugom slu~aju.

105

BIUI!SKR UZ TREeB POGLAVUR

I. Teorija je bila publicirana nekoliko mjeseci nal
imenovanja vrii m.lnistar obrazovanja. Dokaz o ovoj preporuci nalazl se u pismu Fliessu, 8. 2. 11198, a sam san je spomenut 15. 3. 1898. - •VJerska pripadoost• koja je spomenuta kasnije ti~ se, naravno, antisemitskog raspolofenja koje je uzclo maba u B«u u zadnjim godinama 19. stolje6L 4. Zaruduj~ je kako se moje ~nje - budno ~je - u tom blsu suzilo, zbog analiz.e. U stvari, poznavao sam dobro pet svojih ujaka i s.e sam lh volio I cijenio. Ali u tom b1su nadvladao je otpor prema tumllOOnju sna i zaldjutio sam da imam samo jedoog ujata - oooa lz sna. 5. U ]ednom UDimljivom pismu Fliessu, od 11. orujka 1902, Freud je napisao kako je u stvari bio imeoovlUI za profesora dvije godine nal
106

IV

Kritika Freudove teorije instinkta

1. Razvoj teorlje lnsUnkta Posljednje Freudovo veliko ot.k.rire je teorija o instinktima Zivota i smrti.' 1920, radom S onu stranu principa utitka, Freud je poCeo iz temelja mijenjati ~tavu svoju teoriju instinkata. U tom radu on je •neobuzdanoj tcln.ji za ponavljanjemc dao ka· rakteristike instinkta: ovdje je takoder pcvi put postulirao no\'U dihotomiju izmedu Erosa i instinkta smrti, o kojoj opsimo govori u knjizi Ego i id i u svojim kasnijim radovima. Ova nova dihotomija izmedu instinkta/instinkata zi. vota (Eros) i smrti zamjenjuje pcvobitnu dihotomiju lizmedu instinkta ega i seksualnih instinkata. Iako Freud nastoji poistovjetiti Eros s libidom, ova nova polarnost oz.nacava u potpunosti druktije shva~anje nagona od ranijeg. Freud uopee nije bio uvjeren da jc njcgova hipoteza isprav· na, kada je napisao S onu stranu principa utitka. »Mote se postaviti pitanjec, napisao je, •da li, i u kojoj mjeri, sam ja sam uvjcren u ist!initost hipoteza iznesenih na ovim stra· nicama. Moj odgovor je da ja sdm nisam uvjeren, i da ne telim uvjeravati druge da u njih vjeruju. IIi, drugirn rijeci· ma, ·da ne znam u kojoj mjeri ja u njih vjerujem.« On je poku~ao s velikim intelektualnim naporom izgraditi teoret· sku gradevinu, koja bi dovela u opasnost valjanost mnogih ranijih shva~nja. Ova Freudova iskrenost, koja se tako bli· stavo provlaci kroz sav njegov rad, ostavlja naroeit utisak. Sljedecih osamnaest godina proveo je radeei na novoj teo107

nJI, 1 s vremcnom je stekao sve vi§e uvjerenja koje na po-

6etku nije imao. Ni je dodao nove aspekte toj hipotezi, vee je poduzeo intclcktualno ra:z.radivanje koje mu je donijelo uvjcrcnjc, a cinjertica da ga njegovi vlastiti sljedbenici nisu razwnjeli i nisu dijclili njegova shvatanja, tim vi§e ga je razoearala. Nova teorija prvi put je detaljno prikazana u Ego i id. Od naroate vainosti je pretpostavka o: •specijalnom fiziolo!kom procesu (anabolizam iii katabolizam) koji bi mogao biti povezan sa svakom od dvije klase instinkata; obje vrste instinkata djelovalc bi u svakoj cestici zh•e tvari, iako ne u istoj jaCirri, tako da bi neJ.a tvar mogla biti glavni pred· stavnik Erosa. Ova hipotcza ne govori ni~ta o naCinu na koji su ove dvije kl:ll. ren prema vanjskom svijetu i drugim organizmima.« U ovim formulacijama Freud otkriva novi pravac svoje misli, mnogo jasnije nego u S orw slranu principa utitka. Umjcsto mehanicistickog, fiziolo~kog pristupa starije teorije, koja je bila hgrallcna na modelu kemijski izazvane napetosti i potrebe da se ona smanji do normalne razine (princip zadovoljstva), pristup nove teorije je biolo!lti, u kojem svaka stanica posjcdujc dva osnovna svojstva tive materije. Eros i tefnja prema smrti; dnkako, princip smanjivanja napetosti oeuvan je u radiknlnijem obliku - sniZavanju nadraiaja na nulu (Nirvana princip). 108

Godinu dana kasnijc (1924) u radu Ekonomski problemi mazol!izma Freud ide korak dalje u obja!njavanju odnosa j;uneau ova dva instinkta. On pi~c: •Zadatak je libida da ucini uni!tavalacki instinkt bezazleoim, i on izvdava taj r.adatak time !to u velikoj mjeri skrece taj instinkt prcma van - brzo, uz pomoc posebnog vanjskog sistema - muskularnog aparata, prema objektima u vanjskom svijetu. Taj se instinkt tada rove destruktivan in· stinkt, instinkt za vladanjem ill ielja za mOC.i.' Jedan dio instinkta jc direktno u shubi seksualne funkcije, gdje igra ,·atnu ulogu. Ovo je sadizam u u.Gcm, pravom smislu. Drugi dio nc sudjeluje u ovom prcno!cnju prema van, on ostaje unutar organizma l uz pomoc popratnog seksualnog uzbudenja, opisanog gore, on postaje tamo libidinozno vezan. U ovom dijelu moramo prcpoznati prvobitan erotogenetick.i mazohizam. Stav raniJC zauzet zadr:ian je u Novim uvodnim predavanjima (1933). On govori o •Crotskim instinktima koji teie da sve viSe povezuju five tvari u neprestano pov&avajuec cjcline, i o instinktima smrti koji sc suprotstavljaju tom nastojanju i vode ono §to je tivo natrag u neorgansko stanje.« U istim predavanjima Freud jc napisao o prvobitnom destruktivnom instinktu: •Mozemo ga vidjcti pod dvjcma okolnostima: ako je zajedno s erotickim instinktima udruzen u mazohizam, iii ako je - s manjim iii vcclim dodatkom erotike - usmjeren prcma vanjskom svijctu kao agreslvnost. Zapanjeni smo zna· eajno~cu mogu~nosti da agreslvnost mo!da neec na6i zadovoljstvo u vanjskom svijctu, jer ~e nai~i na stvarne prepreke. Ako se to dogodi, ona cle se maida povuci i pov&ati koliOinu samodestruktivnosti koja je spremljena u unutra!njosti. Vidjet cemo kako, u stvari, do toga dolazi i koliko je taj proces vaian. Cini se da sprije6ena agresija ukJjueuje ozbiljnu povredu. Izgleda kao da jc zaista neophodno da uni.Stimo neku stvar iii osobu, da ne bi uni.ttUi sebe, da bi se za.Stitili od tetnje za samormiJtenjem. Zaista stra.Sna spoz>tOja za mo109

ralistu!• U svoja posljednja dva rada, napisana dvije godine prije smrti, Freud nije uCi.nio nikakve valnc izmjene u shvatanjima do kojih je do~o u prij~njim godinama. U radu AnaliUJ zavr.fna i nezavr.fna jos viSe nagla~va snagu instinkta smrti. •- .. ali najsna.Zniji sprebvaju6i faktor od svihc, napisao je, •i onaj koji je u potpunosti izvan moguenosti kontrole.. • je instinkt smrti.• U radu Nacrt psihoana/ize (napisanom 1938, izdanom 1940), Freud na sistematiCa.n na6in potvr<1uje svoje ranije pretpostavkc bez ikakvih vaZnih promjena. 2. AnaUza lnstlnktivistii!klh pretpostavki Gornji kratki prikaz Freudovih novih tcorija £rosa i instinkta smrti ne more nam predociti koliko jc bila radikalna promjena od stare teorije na novu, ill da Freud nije uvidio r adiltalnu prirodu ove promjene i da je zbog toga upao u mnoge teoretske nekonzistentnosti i ima.nentna protu.r jeeja. Na stranicama koje slijede nastojat 6u prikazalii vafnost ovih izmjena i analizirati konflikt izme<1u nove i stare teorije. Freud je nakon prvog svjetskog rata imao dvije nove vizije. Prva je bila o moei i intenzivnosti agresivno-destruktivnih tetnji u covjeku koje su neovisne od seksualnosti. Kad kal.emo da je to bila nova Vlizija, nismo sasviru u pravu. Kao sto sam vee rckao, on je u odredenoj mjcri bio svjcstan postoj anja agresivnih impulsa neovisnih o seksualnosti. Ali to njegovo zapafanje bilo je izrafeno samo sporadicno i nije nikada izmijenilo glavnu hipotezu o osnovnoj polamosti iz. medu seksualnih instinkata i instinkata ega, iako je kasoije uvodenjem pojma narcisoidnosti tu teoriju modificirao. U teoriji instinkta smrti, ova svijest o ljudskoj destruktivnosti doSla je do punog izra2aja. Destruktivnost jc postala jedan pol egz.istencije, koji u borbi s drugim polom, £rosom, cini samu bit iivota. Destruktivnost je postala primama pojava iivota. 110

Druga vizija ·k oja kara:kterizira Freudovu novu teoriju, ne samo da nijc imala presedana u njegovoj prijaSnjoj teoriji, vee joj je bila u potpunosti proturjeena. To je vi.l.ija da Eros, prisutan u svakoj stanici Zive tvari, te:l.i sjedinjavanju i integracJji svih stanica, i jos viSe, da jc u sluJ.bi civilizacije, da integrira manje ejeline u jedinstvo eovjeean&tva. Freud otkriva nescksualnu ljubav. Naziva i instinkt livota •instinktom Jjubavi•. Ljubav je poistovjeeena sa zivotom i rastom, a borba s instinktom smrti - to odre<1uje 1judsku egz.istenciju. Freud jc svoju stariju teoriju eovjeka smatrao izoliranim sistcmom, kojim rukovode dva impulsa: instinkt nadiivljavanja (ego instinkt) i instinkt uZ.itka u nadvladavanju napctosti kojc su u Lijelu kemijski proizvedene i lokal.i;cirane u •erogcuirn zonamac, a jedna od njih su genitalni organi. Ova slika uglavnom prikazuje eovjeka kao izolirano bi6e, on ulazi u odno~e s ¢1anovima drugog spola da bi zadovoljio svoju leWJU za ulivanjem. Odnos izmedu dva bpola zami~ljen je na na~in koji podsjeea na ljudske odnose u trgovini. Svaki se brine samo o zadovoljavanju svojih potreba, ali upravo radi zadovoljavanja tih potrcba on mora i~i u odnose s drugima, koji mu nude ono ~to on traZi, a trebaju ono §to on nudi. U tcoriji Erosa to je sasvim drukcijc. Covjek se viSe ne smatro~ prvcnstvcno izoliranim i egoisti~nim, kao •l'homme machine•, vee jc povczan s drugima, a instinkti livota namccu mu potrcbu za sjcdinjcnjem. Zivot, ljubav i rast su jedno tc isto, dublje ukorijcnjcni i fundamcntalniji od seksualnosti i »u'.itka•. Promjcna shvaeanja u Freudovoj novoj viziji jasno se ocituje u njcgovom novom shvaeanju biblijske zapovijcdi: •Ljubi blifnjcga svoga kao samog sebe.• U Cemu rat? on pi§e: •Sve Sto pomal.e razvijanju emotivnih veza me<1u ljudima mora djelovati protiv rata. Te veze mogu biti dvovrsne. Prvo, one mogu biti odnosi slicni ooima prema voljenom objektu, iako bez seksualnog cilja. Psihoanaliza se nc mora stidjeti govoriti o ljubavi u ovom smislu, jer sama rcligija upotre111

bljava iste rijeei: •Ljubi blil:njega svoga kao sarnoga sebe.• To je svakako lak~ reCi nego u~initi. Druga vrsta emotivne veze je putem identifikacije. Sve ~to navodi !jude da dijele zajedni~ke interese dovodi do zajedrri~kih osje6lja, do identifikacije. Na njima u velikoj mjeri ()Oliva struktura ljudskog drustvac. Ovo je napisao oovjek koji je tri godine ranije rekao sljcdete o ist.oj biblijskoj zapovijedi: .Od kakve je kol'isti savjct, tako ozbiljno izreeen, ako se njcgovo ostvarenje ne mote preporuCiti kao ra.z.umno?• Ovdje sc radi o niSta manje nego o radikalnoj izmjeni glcdi§ta. Freud, neprijatelj reHgijc, koju je nazvao iluzijom koja sp~va oovjeka da postanc zreo d samostalan, sada citira jednu od najosnovruijih zapovijedi, koja se moze naCi u svim velikim humanistickim religijama, da bi podrlao svoju psiholooku prctpostavku. Naglasava da •nema potrebe da se psihoanaliza stidi govoriti o ljubavi u ovom smisluc. Mcdutim, njemu je zaista potrebna ova tvrdnja da bi nadvladao neugodnost koju je morao osjecati zbog ove velike promjene u svom shvaeanju bratske ljubavi. Da li je Freud znao koliko je bila drasticna promjena u ovom pristupu? Da li je bio svjestan duboke i nepomirljive suprotnosti izmedu stare i nove teorije? ~ito da nije bio. U Ego i id poistovjetio se Eros (instinkt ljubavi ill instinkt zivota) sa seksualrum instinktima (zajedno sa instdnktom sa· moo~uvanja} :

•Prema ovom glediStu, moramo razlikovati dvije vrste in· stinkata. Seksualni instinkti ili Eros mnogo su oCitiji i pl'i· stupaCniji proueavanju. Oni ne sadrle samo neinhibirane uie seksualne instinkte i instinkllivne impulse, koji iz ovih proizlaze, kod kojih je cilj inhibiran ili su sublimiratll, vee i instinkt samc:>OCuvanja koji se mora pripisati egu i koji smo na pOCetku nMeg analiti~kog rada, iz dobrog razloga, suprotstavljali instinktima seksualnog objekta.c 112

Upravo zato jer nije bio svjestan proturjeenosti, poku.Sao je porniriti stare i nove teorije na takav naCin da jc izgledalo kao da one sa~injavaju kontinuitet bez ootrog prekida. Ovaj pokuSaj doveo je do neizbjeZnih proturjeenosti i nedosljednosti u novoj teoriji, koje je Freud nastojao premostiti, iz. gladiti ili poricati, a da nikada u tome ruje uspio. Na sljede6im strarucama nastojat Cu. opisati neslalnosti u ovoj teoriji, koje su bile rezultat Freudovog neprcpoznavanja novog vina - u ovom slueaju vjerujem boljeg vina - i nastojanja da se ono stavi u stare boce. Prije ncgo sto zapo~nemo ovu analizu, moramo jos napomenuti jednu izmjenu, koja je, jer nije bila uo~ena, jo§ vise zakomplicirala stvari. Freud je svoju staru teoriju izgradio na nau~nom modelu koji je lako prepotnati: mehanicisti~ko­ ·materijalistickom modelu koji je bio naucni ideal njegovog u~itelja von Briickea i ~itavog kruga mehanicistickih materijalista, kao sto su Helmholtz, BUchner, von Briicke i drugi.1 Oru su shvaCali ~ovjeka kao ma~inu koju pokretu kernijski procesi; osjccaji su bili obja~njeni kao rezultat specifi~nih i odredivih fiziolo~kih procesa. Prcmda je veei dio hormonologije i neurofizioloskih otkriea posljednjih desetljeea bio nepoznat tim ljudima, ipak su smjelo~cu i o§troumno§eu in· z.istirali na ispravnosti svojih pristupa. Ignorirali su potrebe i interese za koje rusu nasli somatske izraze, a ra:zumijevanje onih procesa koje nisu zapostavili, slijedilo je principe mehanicisti~ke misli. Model von Briickeove fiziologijc i Freudov model covjcka mogli bi se danas ponoviti u ispravno programiranom kompjuteru. »One razvija i:zvjcsnu kolitinu napetosti koja se, kada dosegne odredenu gratticu, mora rast&retiti i smanjiti, a to kontrolira drugi dio, ego, koji promatra stvarnost i spretava rastereeenje kad ono dolazi u konflikt s potrebama opstanka. Ovaj Freudov robot bio bi sliean Isaac Asimovom nau&o-fantastienom robotu, a bio bi druk~ije programiran. Njegov prvi zakon ne bi bio ne povrijediti 113

druga Ijudska biea, vee izbjegavati da sam sebe o~teeuje ill wmtava. Nova teorija ne slijedi ovaj mehanicist:iCk.i •fiziologizirajuti• model. Ona je usredotoCena na biolo!ku orijentaciju u kojoj osnovne sile Zi.vota (i obmuto: smrti) postaju bitne sile koje motiviraju oovjeka. Priroda stanice tj. svih Zivih tvari, postaje teoretska osnova motivacije, a ne fiziolo5ki proccs koji se odvija unutar odre4enih organa tijela. Nova je teorija mo~da bila bllia vitalisti&oj filozofiji nego shvaeanju njemackih mehanicisti&ih materijalista. Ali, kao !to sam vee rekao, Freud nije bio sasvim svjestan ove promjcme, stoga on nanovo
je cctrdesete godine svak
ispunio je ovaj zahtjev. Umjesto starog dualizma na<1en je novi, egzistencija se ponovo mogla shva~ti dualistitki kao mjesto sukoba suprotnih instinkata, instinkata Erosa i Smrti. U sluaju ovog novog dnalizma Freud je slijedio obrazac razmi~ljanja o kojem ee biti govora kasnijc. Nairne, on je razvio dvije koncepcije u koje se mogla smjestiti svaka pojava. To je utinio s pojmom seksualnosti, pro~irivsi ga, da bi uklju~io sve sto nije bilo ukljureno u instinkt ega. Slijedio je istu metodu s instinktom smrti. U~inio ga je tako sirokim, da je svaka temja koja nije bila obuhvacena Erosom pripa· dala instinktu smrti iii obmuto. Tako su agresivnost, destruktivnost, sadi1.am. nagon za vladanjcm, unatoc njihovim kvalitativnim razlikama, manifcstacije iste sile - instinkta smrti. Jos je u jednom aspektu Freud slijedio isti obrazac raz. mi!ljanja koji je imao tako jak utjccaj u ranijoj fazi nje. govog teoretskog sistema. 0 instinktu smrti, on kate da je najprije sve to iznutra; tada se jedan dio Salje prema van i djelujc kao agresivnost, dok jedan dio c staje u unu~njosti, u obliku primamog mazohizma. Ali kad dio koji je usmjeren prema van naide na prevelike prepreke koje ne moze nadvladati, instinkt smrti se ponovo krccc prema unutra i ma· nifestiro kao sekundami mazohizam. Ovaj na~in zaklju~i­ vanja potpuno je jednak onom koji je Freud prim,ijenio u svojoj diskusiji o narcisoidnosti. Prvo sc sav libido nalazi u egu (primama narcisoidnost), tada se pro§iruje prema van na objcktc (objekt libido), ali se resto vra~ natrag i tada se pretvara u takozvanu sekundarnu narcisoidnost. lnstinkt smrti se ~to naizmjenitno upotrebljava s •unistavalockim instinktom• ill •agresivnim instinktom•. Ali Freud istovremeno pravi suptilne razlike medu ovim pojmovima. Uglavnom, kao sto je ukazao James Strachey u svom Uvodu u djelo Nelagodnost u kulturi u Freudovim kasnijim rad~ vima (npr. Nelagodnost u kulturi, Ego i id, Nova uvodna 116

predavanja, Nacrt psihoanalize) agresivan je instinkt ne§to sekundamo §to proizlazi iz primarne samodestruktivnosti. U sljedeeem odlomku citirom neke primjere odnosa izme. <1u smrti i agresivnosti. U Nelagodnosri u kulturi Freud g~ vori da je instinkt smrti •okrenut prema vanjskom svijetu i dolazi do izrafaja kao instinkt agresivnosti ill destruktivnostic. U radu Nova uvodna predavanja govori da je •Sam~ destruktivnost izraz •instinkta smrti• koji ne mote biti odsutan ni u jednom vitalnom procesu.« Freud u istom radu ovu misao izro:Zava joo jasnije: •Navcdeni smo na glediste da je mazohizam stariji od sadizma i da je sadizam destruktivan instinkt usmjeren prema van, st:i~6i tlllko svojstvo agee. sivnosti.« Kolitina destruk11ivnog instinkta koji ostaje u unutrasnjosti, •sjedinjuje se s erotskim instinktima u mazohizam, iii je - s veeim ili manjim dodatkom crotilcc- usmjercna protiv vanjskog svijeta u obliku agresivnosti.c Ali, nastavlja Freud, ako agresivnost naide na prevelike prepreke, ona se vraea i poveeava koli~inu semodestruktivnosti koja se nalazi potisnuta u unu~njosti. Ovaj teoretslci i pomalo kontradiktoran razvoj zavrlava u posljednja dva roda. U Nacrtu on We da unutar ida •djeluju organski instinkti koji se sami sastoje od fuzije dviju osnovnih sila (Erosa i destruktivnosti), u promjenljivom odnosu.c U djelu Analiza zavdna i nezavr1na Freud govori o instinktu smrti i Erosu kao i •dva glavna instinkta.• Za~uc1ujuce je .j dojmljivo kako ~vrsto se Freud ddao sv~ je koncepcije instinkta smr!Ji, ·u natoc vclikim teoretskim potesko~ma koje je nastojao s mnogo napora, i po mom mi§ljenju, uzaludno rijesiti. Glavna potdk~ mozda le:Zi. u pretpostavci o istovjetnosti dviju tendencija, tendencije tijela vracanju prvobitnom noorganskom stanju (rezultat principa neobuzdanog ponavlja· nja) i tendencije instinkta uni~tavanja m sebe ill drugih. Za Prvu tendenciju adekvatan je pojam •thanatos• ili ak •Nirvana principc koji ukazuje na tendenciju smanjivanja ~ 117

petosti energije do toeke gdje prestaju sve energctske tel:nje.' Ali da li je ovo postepeno smanjivanje sile.tivota is to sto i destruktivnost? Mofemo, naravno, logi
disimulaciju. lz tog razloga, ne full mi se mogucim da bi oinstinkt smrti• mogao postojati kao jedna vrsta linstinkta nasuprot drugoj vrsti.• Feruchel ovdje ukazuje na jednu od teoretsltih poteSkoea koju je Freud sebi stvorio, iako je, moiemo reCi, potiskivao svijest o tome. Ova pote§koea je utoliko ozbiljnija ~to je Freud, a §to eu kasnije pokazati, morao d<Xi do rezultata da ruti Eros ne ispunjava teoretske uvjete instinkta. Sasvim je sigurno, da Freud ruje imao cvTh'tih licnih motivacija, on ne bi upotrijebio pojam •instinkt• u potpuno drukc!ijem smislu od onog prvog, a da sam ne bi ukazao oa tu raz!iku. (Ova sc potc§koca ocituje cak i u terminologiji, Eros se ne moi.e upotrebljavati zajedno s •instinktom•, i Jogi
rije§iti nepomirljive proturjeenosti. Freud, moida radi starosti ill bolesti, nije frontalno pristupio problemu da bi tako pomirio proturjeenosti. VeCina drugih psiboanalitilara, koji nisu prihvatili ovo shvaeanje Erosa i instinkta smrti, na5li su lako rje§enje: preobrazili su instinkt smrti u »destruktivan instinkt• i suprotstavili ga starom seksualnom instinktu. Ta.ko su spojili svoju odanost Freudu sa svojom nesposobno161 da idu izvan okvira zastarjele instinktivistitke teorije. Cak i uzev~i pote~koce nove teorije, ona je predstavljala odredeni uspjeh: uotila je izbor izmedu zivota i smrti kao novi konflikt ljudske egzistencije, i napustila staro fiziolosko shvaamje nagona za dublje bioloske spekulacije. Freud nije uspio na.S rjdenje i morao je ostaviti svoju instinktivistitku teorlju kao torzo. Daljnji razvitak njegove teorije morao se suotiti s tim problemom, u nadi da te na.S nova rje§enja. I:t d.iskusije o teoriji instinkta tivota i Erosa, vidimo da su teoretske pote§koee, a.ko Hta, onda ta.k ozbiljnije od on:ih povezanih sa shvacanjem dnstinkta smrti. Razlog tih potdkOCa je dosta OCit. U teoriji libida uzbudenost je hila izazvana kemijski determiniranim nadraiivanjem, stimulacijom raznih e:rogenih zona. U slutaju instinkta tivota rad.i se o tendenciji, karakteristitnoj za sve Zive tvari, za koju ne postoji poseban fizioloU:i izvor lili organ. Ka.ko bi stari seksualni instinkt i novi onstinkt 0ivota - kako bi seksualnost i Eros mogli biti jedno te is to? Premda jc Freud napisao u Novim uvodnim predavanjima da je nova teorija •zamij enilac teoriju libida, on potvr duje u dstim predavanjima i drugdje, da su seksualni dnstinkt i Eros ident.itni. On je napisao: •Nab je hipoteza da postoje dvije bitno razliane klase instinkata: seksualni instinkt u naj~rem smislu - Eros, ako vam se vi~ svida taj naziv i agresivni instinkti, tiji cilj je uni~tavanje.c Ill u Nacrtu psihoanalize: »Svu energiju koja je Erosu na raspolaganju . .. odsada temo zvati •libidoc ...• Katkad on poistovjeeuje Eros sa seksualnim instinktom i instinktom samootuvanja, ~to je 120

logiCno na.kon sto je izmijenio prvobitnu teoriju i klasificirao oba neprijatelja, instinkt samootuvanja i seksualni instinkt kao libidinozne. Iako Freud katkad izjednatuje Eros i libido, on izraZava ne§to drukoje stajalUte u svom posljednjem radu Nacrt psihoanalize. Tu on pi~: Vea clio onog ~to znamo o Erosu - tj. o njegovom predstavniku libidu - steeeno je proutavanjem seksualne funkcije, koja se, zaista, prema vladajueem gledistu, ~ak ako i ne prema naJoj teoriji, poklapa s Erosom.• Prema ovoj tvrdnji, a u suprotnosti s onom ranije cimranom, Eros li seksualnost se ne poklapaju. Oini se da je Freud ovdje mislio na to da je E ros •OSnovni instinkt• (osim instinkta smrti), jedan od tij ih predstavnika je i seksualni dnstinkt. U biti, on se ovdje vraea gledi§tu koje je izrazio vee u s onu stranu principa utitka gdje u fusnoti kai.e da je seksualni instinkt »bio za nas preobl'lllfen u Eros, koji teZi natjerati zajcdno iii ddati zajodno dijelove tive tvari. Ono S1o se obiblo smatra seksualnim instinktima mi smatramo dijelom Erosa koji je usmjeren na objekte.• Jednom prilikom Freud ~k polttclava ukazati na to da njegovo prvobitno shvaeanje seksualnoslli »nije ni u kom slutaju bilo istovjetno s impulsom za sjedinjavanje dvaju spolova ili za stvaranje ugodnog osje6lja u genitalnim organima; ono je vi-se .podsjeCalo na Eros iz Platonovog Simpozijuma koji se ulcljufuje i sve odrfava.• Istinitost prvog dijcla tvrdnje je otita . Freud jc uvijek definirao seksualnost §ire od genitalne seksualnoslli. Ali tdko jc vidjeti na osnovu cega on tvrd.i da je njegovo ranije shvaeanje sekb-ualnosti podsjcCalo na platonski Eros. Starija teorija seksualnoslli hila je upravo suprotna Platonovoj. Libido je, prema Freudu, bio m~ki i nije bilo odgovarajuteg fenskog libida. Zena, prema Freudovoj krajnje patrijarhalnoj pristranosti, nije jednaka m~karcu vee je osakateni, kastrirani m~karae- Sarna 5UStina Platonovog mita sastoji se u tome da su mu5karac i Zena najpr:ije bill jedno, 121

a onda su raspolovljeni, sto znali, naravno, cia su dv.ije pol~ vice jednake, cia sa.Cinjavaju polamost i da kod njih postoji tendencija ponovnom sjedinjenju. Jedini razlog Freudovog poku5aja obja5njavanja stare teo. rije libida prema Platooovom Erosu mora da je ulja z.a ~ ricanjem diskontinuiteta dviju faza, ak i nau5trb oCiglednog isklju6ivanja njegove starije teorije. Kao i u slutaju instinkta smrti Freud je zapao u pote5k~ 6: u vez.i. s instinktualnom prirodom :instinkta fivota. Kao sto je Fenichel ukazao, instinkt smrti ne mw se nazvat:i •instinktom• u terminima Freudovog novog shvaeanja instinkta, razvijenog najprije u S onu stranu principa uf.itka i razractenog u njegovim kasnijim ra.dovima, uklj!UfuiuCi Nacrt psihoanalize. Freud pise: •lako su oni (instinkti) .krajnji izvor sve aktivnosti, oni su konzervativne prirode: stanje u koje je organizam do5ao, kakvo ono bilo, dovodi do tendencije It ponovnom uspostavljanju tog stanja cim je ono napu5teoo.• lmaju li Eros i instinkt fivota ovo ltonzervativno svojstvo svih instinkata, pa prema tome mogu li se oni s pravom nazvati instinktima? Freud je uporno nastojao Dati rje5enje koje bi safuvalo konzervativan karakter instinkata fivota. Govoreti o rasplodnim stanicama koje se •bore protiv smrti iivih tvari i uspiju steCi za njih ono sto mi moiemo samo zvati potencijalnom besmrtnoscu•, on je rekao: •lnstinkti koji cuvaju sudbine elementarnih organizama koji nadfivljuju samu osobu, koji im daju sigurno sk!oniste dok su bespomo~ni protiv poticaja vanjskog svijeta, koji dovode do njihovog susretanja s drugim stanicama fivota itd., sacinjavaju grupu seksualnih instinkata. Konzervativni su u istom smislu kao i drugi instinkti u tome sto vra~ju Zivu materiju u prija5nja stanja, ali oni su konzervativni u moogo v~oj mjeri jer se naroeito opiru vanjskim utjecajima: konzervativni su u jos jednom smislu - !tite sam fivot kroz relativno dug period. Oni su pravi instinkti fivota. Djeluju 122

suprotno cilj.: drugih instinka~ ~oji s obzir~m na njiho~ {unkciju, vode smrti. Ova cmJCDlca pokazuJe da post~Jl opreenost medu njima i drugim instinktima, opreenost CiJu vatnost je odavno shvatila teorija neuroze. To je kao cia se iivot organizma odvija nestalnim ritmom. Jedna grupa instinkata juri naprijed cia sto prije i sto brie dode do kona.Cnog cilja, ali kad dode do naprednijeg stadija, druga se grupa naglo vra~ natrag cia bi poeela sve ispoeetka, i tak~ produljuje put. lako je sasvim sigurno cia seksualnost 1 razli/ca me4u spolovim.a nije postojala kada je f.ivot poceo, ostaje mogu~nost cia su instinkti, koji su kasnije opisani, djelovali kao seksualni od samog poeetka, i moida nije istina da su se oni tek •kasnije poeeli suprotstavljati djelovanjima instinkta ega.• Ono sto je najzanimljivije u ovom odlomku i razlog zaSto sam ga ja u ovoj duljini citirao, gotovo je oeajnicki poku~aj Freuda da sacuva konzervativno shva~je svih instinkata pa Uko i insti.n kta Zivota. Freud je tnd.io utoCi!te u novoj formulaolji seksualnog instinkta kao ooog koji se brine za sudbinu rasplodnih stanica, definicija ltoja se razlikuje od atavog shva~ja instinkta u njegovom prija~njem radu. Nekoliko godina kasnije u Ego i id Freud ponovo poku~va dati Erosu status pravog instinkta, pripisujuci mu konzervativnu prirodu. On piSe: •Na osnovu teoretslcih razmatranja, koja podrlava biologija, istupili bismo s hipote-Lom o instinktu smrlli, 6iji je zadatak cia organski Zivot vodi natrag u neiivo stanje: na drugoj strani, pretpostavili smo da Eros, koji dovodi do sve da!ekosclnijeg sjedinjavanja cestica u koje se iiva materija raspada, teii k slotenosti Zivota i istovremeno, naravno, k njegovom ocruvanju. DjelujuCi tako, oba instinkta bila bi u najstrotem smislu konzervativna, posto bi oba nastojala ponovo uspostaviti stanje stvari koje je bilo porem~o ~ javom fivota. Pojava Zivota bi tako bila razlog za njegovo nastavljanje, a istovremeno i temja k smrti, a sam fivot 123

predstavljao bi borbu i kompromis izmedu ove dvije tendencije. Problem porijekla Zivota ostao bi kozmolo~ki, a odgovor na problem cilja i namjere i.ivota bio bi dualisticki.c Eros tdi komplici.ranju i oeuvanju i.ivota, pa je isto tako konzervativan, jer s pojavom Zivota rada se instinkt za njegovo oeuvanje, ali moramo postaviti pitanje, ako je priroda instinkta u tome da ponovo uspostavi najraniji stadij post<> janja, neorgansku materiju, kako more istovrcmeno tetiti da uspostavli kasniji oblik postojanja, tj. iivot? Nakon ovih uzaludnih pokusaja da sacuva konzervativni karak1er instinkta :Zivota, Freud u Nacrtu konaeno dolazi do ncgativnog rjesenja: »U slucaju Erosa (
· odva:Zno prihvatimo hipotezu da je i.iva materija na po-

~tku njenog :Zivota hila raznesena u male res!ice, koje su od

tada nastojale da se putem seksualnih instinkata sjedine? Da li su ti instinkti u kojima je 1 dalje prevladavala kemijska ski<> nost k ne:Zivoj matelliji, s vremenom uspjeli, k.ako su se razvi. jali u carstvu protista, nadvlada_ti pot~koee na njihov.om ~utu k sjedinjavanju koje im postavlJa okolina puna opasn•h shmulansa koji su ih primorah da razviju zaStitni kortikalni sloj? Da Ji su ti rastrgani dijelovi five materijc na taj naOin postali mnogostanicni i prenijeli instinkt za sjedinjenje u najkoncentriranijem obliku, rasplodnim stanicama?- Ali ovdje, mislim da je do§ao eas da se stane.• .. . .. . Lako cemo uooiti razliku izmedu dv•Jc tvrdnJC: u ramJOJ formulaciji (S onu stranu principa utitka) Freud ostavlja odgovor otvoren, dok u kasnijoj tvrdnji (Nacrt psihoanalize) odgovor je definitivno negativan. .. . . . Ali mnogo je va:Znija posebna formulaclJa zaJedmcka obJe· ma tvrdnjama. U oba navrata on govori o o:Zivotnoj tvaric raznesenoj na komadiee. Dok, platonski mit ne govori o •zivotnoj tvari• raznesenoj na komadiee, vee o muskom i o lenskom koji su razdvojeni i tete sjedinjcnju. Za§to je Freud inzistirao na •Zivotnoj tvaric kao presudnom pojmu? Vjerujcm da je odgovor mo:Zda u subjektivnom aspektu. Freud je bio ispunjen patrijarhalnim osjecajem da su muskarci superiomi u odnosu na :Zene, a ne njima jcdnaki. Stoga teorija o polamosti mu~o-:Zensko, koja kao svaka polamost znaci razliku jcdnakosti - nije za njcga hila prihvalljiva. Ova ga jc emotivna muska pristranost u mnogo ranijem periodu navcla na teoriju da su :Zene osakaeeni muskarci, vodeni kompleksom kastracije i zavidanja na penisu, inferiome mu5karcima jos i zbog ~injenice da je njihov superego slabiji, a njihova narcisoidnost jaea ncgo kod muskaraca. Dok se mo~emo diviti o§troumnosti njegovih konstrukcija, tdko je osporavati da je pretpostavka kako je polovica ljudske rase osakacena verzija druge polovice najjcdnostavnija apsurd125

nost, obja§njiva samo dubokim seksualnim predrasudama (koje se mnogo ne raz.likuju od rasnih ili/i religioznih). Da li je za¢uc1ujuee, dakle, da je Freud i ovdje bio blokiran buduci da bi, slijedeCi Platonov mit, morao pribvatiti pret: postavku o mwk~lenskoj jednakosti? Freud Ulista nije mo. gao u¢initi ovaj korak; stoga je jedinstvo musk~Zensko za. mijenio jedinstvom •live tvari• i dobio logi¢an izlaz iz poteSkoCe da Eros nije imao udio u konzervativnoj prirodi instinkata. 3. Kritlka Freudove teorlje lnstinkta Freud je bio rob svojih osjeeaja i navika, na¢ina miSljenja svog drWtva koje on nije mogao nadvladati. Kad bi ga obuzela nova vizija, samo dio - ill njene posljedice - postale su svjesne, dok je drugi dio ostao nesvjestan jer se nije slagao s njegovim •kompleksom• i ranijom svjesnom mislju. Njegovo svjesno misljenje moralo je poku5ati negirati proturje¢nosti i neslaganja, stvaranjem konstrukcija koje su bile dovoljno prihvatljivc da bi zadovoljile svjesne misaone procesc. Freud nije i - kao Sto sam nastojao pokazati - nije mo. gao izabrati rjescnjc po kojem bi Eros odgovarao njegovoj definiciji inslinkta, tj. njihovoj konzervativnoj prirodi. Da li mu je hila otvorcna koja druga teoretska mogucnost? Vje· rujem da jestc. Mogao jc pronaci drugo rjesenje, u koje bi se uklapala nova vizija dominantne uloge ljubavi i destruk· tivnosti, unutar njegove stare tradicionalne teorije libi da. Mogao je pregctJitalnu scksualnost (oralni i analni sadizam) kao izvor destruktivnosti suprotstaviti genitalnoj seksualnosti kao izvoru ljubavi. Ali, naravno, Freudu je to bilo IeSko pribvatiti, iz razloga koje smo spomenuli u drugom kontekstu. To bi bilo preblizu monisti¢kom gledistu, jer bi i destruktivnost i ljubav bill libidinozni. Freud je ipak sagra· 126

dio osnovu za povezivanje destru.k.tivnost.i s prege~talno~ ualno5cu, dosav~ do zaklju¢ka da je destru.k.tJ.van dio seks . ... . t tak anaJno-sadisti¢kog libida - ins!Iinkt smrtt. n..o.o Je _o . . o, ¢ini se da je opravdano nagac:tati da je sam analni lib1do iJDaO dubok afinitet prema instinktu smrtL U s~v~, opra~­ dano je nadalje zaklju¢iti da je hlt analnog lib1da te.tnJa ka uni~tenju. . .. . Ali Freud ne dolazi do tog za.klju&.a i zammlJlVO Je naga· dati zaStO ne. . . Prvi raz.log le!i u preuskoj interpretaeiji analnog ~~~da. Za Freuda i njegove u¢enike osnovni aspek~ ~osti .JC u sklonosti ka upravljanju i posjedovanju (osun. pnJatelJskog aspekla zadrlavanja). Upravljanje i ~j~ovanJe su s~akako tendencije suprotne ljubavi, unap~van~u, oslo~JU, koje sa¢injavaju zaseban sindrom. Ali ·~SJ~Ovan~e• I •Up_rav· ljanje• ne sadrti samu bit destruktiVDO~ti, felJ~ za_ uniStenjem i neprijateljstvo prema tivotu. MoJe v~astito ~~tvo u prou¢avanju analnog karaktera nav~lo me Je_ ~a VJe~J~· da se ovdje radi o osobama koje imaJU duboki. ~teres 1 afi. nitet prema fecesu kao dijelu njihovog opeeg afinite~ pre~ svcmu ~to nije tivo. Feces je produ.k.t koji se ko~C:Oo ubacuJ~ iz tijela, posto mu ne mote biti od daljnje k?nsti. Fec;es pn· vla¢i analni karaktcr, jer ga privla¢i sve ~to Je beskonsno za iivot, kao sto je prljavStina, smrt, raspadanje. Sklonost ka upravljanju i posjcdovanju samo je jcdan aspekt analn~~ karaktera ali blazi i ne toliko zlocudan kao mdnJa prema Zl· votu. Vje~jem da jc Freud uvidio ovu dircktnu vez';l izmeelu fecesa i smrti da bi moida dosao do zakiJucka, da Je gl~vna polarnost ona izmec1u genitalne i analne orijcntacije, dva kli· ni¢ki dobro proucena entitcta koji su jednaki Eros~ i in: stinktu smrti. Da je to ucinlo, Eros i instinkt smrti ne, _b1 izgledali kao dvije biotoru date j jednako jake tenden01!e, vee bi se Eros smatrao bioloski normalnim ciljem razvoJa, dok bi se instinkt smrti smatrao rezultatom nenormalnog razvoja i u tom smislu patolo!ka, iako duboko u.k.orijenjcna tez127

nja. Ako se ielimo pozabaviti biolo~kim nagadanjem, moiemo povezati analnost s ~injenicom da je orijentacija pomoeu mirisa karakteristi~na za sve retveronofne sisavce i da uspravno drlanje povla~i za sobom i promjenu s orijentacije mirisa na orijentaciju vida. Promjena u funkciji starog olfaktivnog mozga odgovarala bl ovakvoj izmjeni orijentacije. Imaj\lQ to u vidu, mogli bismo smatrati da analni k.arakter predstavlja regresivnu fazu biol~kog razvoja (za koju mofda tak postoji konstituciono-geneti~ka osnova), a analnost novorodenreta da predstavlja evoluciono ponavljanje bioloski ranije faze, u procesu prelaza u potpuno razvijeno ljudsko funkcioniranje. U Freudovim pojmovima, analnost~estruktivnost bi posjedovala konzervativnu prirodu instinkta, tj. vraeanje s genitalno·ljubavne-vidne orijcntacije na analno-destruktivnu-olfaktivnu orijentaciju. U Freudovoj sbemi razvoja, odnos izmedu instinkta smrti i instinkta fivota bio bi u osnovi isti kao i odnos izmedu pregenitalnog i genltalnog libida. Libido fiksacija na analnom nlvou bila bi patol~ka pojava, ali ona s duboklm korijenima u psiho-seksualnoj konstituciji, dok bi genitalni nivo bio svojstven zdravoj osobi. U ovom nagadanju, analan bi nlvo, zna~i. imao dva dosta razli~ita aspekta: jedan bi bio nagon za upravljanjem, drugi: nagon za uni~tavanjem. Kao sto sam nastojao pokazatl, u tome bi sc sastojala razlika izmedu sadizma i nekrofilije. Ali Freud nije do toga do§ao, mo~da nije mogao, iz razloga o kojima je ranije bilo govora, u vezi s pote§koeama u njegovoj teoriji Erosa. Ukazao sam ve~ na neizbjeme proturjel!nostl u koje je Freud bio natjeran kada je svoju teoriju libida zamijenio teorijom Eros-smrt-instinkt. Postoji jos jedan konflikt u kasnijoj teoriji na koji moramo obratiti pafnju: konflikt izmedu Freuda teoretl~ara i Freuda humanista. Teoretl~r dolazi do zaklju~ka da tovjek mote samo birati izmedu uni§tavanja sebe (polagano, kroz bolest), iii uni~tavanja drugih; ill 128

izmedu zadavanja pat~je se~i iii dru~: }iumanlst se buni protiv ideje ovog trag~~no~ JZbora k~Jl b1 ucinio rat racionalnim rje§enjem ovog vida IJudske egztstencije. Freud nije bio protiv tragi~nih altemativa. Upravo suprot00, u svojoj ranijoj teoriji on je postavio jednu ~vu tragicnu altemativu: potiskiv~je .~tinktualnih ~~J~a \~a: rotito pregenitalnih) trebalo JC b1U osnova razvoJn crvilizaciJe, potisnuti nagon bio je •sublimiran• u vrijedne kultume kanale, ali jos uvijek nnu5trb potpune ljudske ~~· ~. druge strane, potiskivanje nlje vodilo samo rasru ctvtli~Je, v~ takoder i razvitltu neuroze medu moogima kod koJih proces potisk.ivanja nije tekao uspje§no. Nedostatak civilizacije, zajedno s potpunom s~m. ill civilizacije zajedno s neurozom {i stovik, 0~ pomanjkanje srere) izglednle su kao alternative. Proturjetnost izmedu instinkta smrti i Erosa su~va oovjeka sa zaista tragi~nom alternntivom. Stvarnom nlternativom, jer on mote odlu~iti da napada i vodi .rat, da bu~e agresivan i da izralava svoje neprijateljstvo, JCr re ~diJ~ ~initi to Dl!go biti bolestan. Nije uo~ potreb~o dokaziva~l: da Je ova nltemativa tragicna, barem sto se trre Freuda 1b bilo kojcg drugog humanista. .. . . Freud ne nastoji zamagliti problem sman!lvanJem o~trme konflikta. Kao ~to sam ranije citirao, u Novrm uvodnmr pre. davanjima on pge: •Za~deni smo zna~jnos6u mogucnosti da agresivnost mozda ne~e na~i zadovoljstvo u vanjskom svijetu jer cc naiCi na stvarne preprekc. Ako se to desi, ona se povla~i i pov~cav~ kolicinu samodestruktivnost.i koja se nalazi u unutra~nJOStt. Cut cemo kako je to zaista ono sto se dogada, i koliko je vaian taj proces.c U Nacrtu psihoanali~e on pik: •Potiskivanje agresivnosti oprenJto je nezdravo i dovodi do bolesti.• Nakon ~to je povukao tako o~tre linijc, kako je Freud reagirao na impuls da ne ostavi ljudske probleme u tako beznadnom stanju i da dfugim rijeOron -

129

ne pruzi podrlku onima koji preporucuju rat kao najbolji lijck za ljudsku rasu? Freud je uistinu poku.Sao naci izlaz iz ove dileme izme(lu teoretieara i hwnanista. Jedan pokusaj bio je u ideji da se destruktivan instinkt preobrazi u savjest. U Ne/agod11osti u kulturi on pita: •Sto se njemu (agresoru) doga(la, ako svoju ielju za agresijom uCini bezazlenom?c Freud odgovara ovako: •NcSto veoma posebno, sto ne bismo nikad pogodili, a sto je ipak dosta ocito. Njegova agresivnost nesvjesno postaje dio njegove licnosti, internalWra se; u stvari, vraea se natrag odakle je i dosla - sto znaci usmjerena je natrag prema njegovom vlaslitom egu. Tamo je preuzima jedan dio ega koji sc kao super ego stavlja u suprotnost ostatku ega i koji je sada u obliku •savjesti• spreman da djeluje protiv ega istom grubom agresivnoscu koju je ego zelio ispoljiti nad drugim stranim osobama. Napetost izmedu grubog superega i ega koji mu je potcinjen nazivamo osjecaj krivnje; to se izrafava kao potreba za kainjavanjcm. Civilizacija, dakle, stjece prevlnst nad pojedincevom opasnom zeljom za agresijom time sto ga cini slabijim i razoruiava ga uspostavljanjem posrednika, unutar njega, koji ga nadgledava, kao sto garnizom nadglcdava osvojeni grad.c Ovo preobraicnjc destruktivnosti u samokainjavajucu savjest nc izglcda da bi bilo od •tolike prednosti ·k ao sto to Freud implicira. Prema njegovoj teoriji savjest bi trebala biti isto toliko okrutna kao i instinkt srrlrti, posto je nabijena njcgovom encrgijom, i nc daje se nikakvo objasnjenje zasto bi pod kontrolom ovog okt-utnog •garnizona• instinkt smrti bio oaslabljen• iii •razondanc. Cini se da bi sljedeea analogija mnogo logicnije izrazila stvarne konzekvence Freudove misli: grad koji je bio pod vlaScu okrutnog neprijatelja, pobjeduje ga uz pomoe diktatora, koji tada uspostavlja sistem koji je isto tako okrutan kao i onaj pobijedenog neprijatelja; i sto se time dobiva? 130

Medutim, ova teorija stroge savjesti kao manifestacije instinkta smrti nije jedini Freudov pokusaj da ubla:Zi svoj pojarn tragicne alternative. Drugo, manje tragicno objasnjenjc izraieno je u sljedecem: •Unistavalacki instinkt, ubla:Zen i ukroeen, i da tako Wem, sprijeeen u njegovom cilju, mora, kada je usmjeren prema objektima, zadovoljiti vitalne potrebe ega i dati mu vlast nad prirodom.c Cini se da je ovo dobar primjer •sublimacijec•; cilj instinkta nije oslabljen vee je usmjeren prema drugim druStveno vrijednim ciljevima, u ovom slucaju •vlasti nad prirodom•. Ovo zaista zvuci kao idealno rjcSenje. Covjek je osloboden tragicnog izbora izmedu unistavanja ill drugih ill sebe, jcr se cncrgija unistavalackog instinkta koristi da bi se stekla vlast nad prirodom. Ali, moramo pitali, moie li to stvarno biti tako? Da li je istina da se destruktivnost moie pretvoriti u konstruktivnost? Sto moie znaciti •vlast nad prirodom•? Pripitomljavanje i uzgajanje zivotinja, sakupljanje i kultiviranje biljaka, tkanje, gradnja koliba, lontarstvo i mnoge drugc aktivnosti, ukljucujuci konstruiranje strojeva, teljeznica, aviona i nebodera. Sve su to djela konstruiranja, izgradivanja, sjedinjavanja, sintezc i doista, ako ih zelimo pripisati jednom od dva osnovna instinkta, mozemo smatrati da su motivirani Erosom, a ne instinktom smrti. S mogucim iskljucenjem ubijanja zivotinja za potrosnju i ubijanja !judi u ratu, djcla za koja mozcmo smatrati da su ukorijenjena u destruktivnost, vlast nad prirodom nije destruktivna vee konstruktivna Freud cini jos jedan poku~aj da u svom odgovoru na pism~ Alberta Einsteina o pitanju Cemu rat? ubla.Zi o~trinu svoje alternative. Cak niti u ovom slucaju, kada je bio suocen s pitanjem o psiholoskim razlozima rata, jednog od najveeih znanstvenika i humanista ovog stoljeea, Freud nije pokusao sakrili iii ublafiti o~trinu svojih ranijih alternativa. S potpunom jasnoeom on je napisao: •Kao rezultat kratkog razmi~ljanja, pretpostavili smo da taj instinkt djcluje u svakom tivom stvoru i tezi sjedinja-

131

vanju i svo
132

tvrdi, kako mole njegovo djelovanje biti znatno smanjeno d'dovanjem Erosa, buduCi da su oba instinkta s~drlana_ u s~akoj stanici i cia saCinjavaju neredukttvno SVOJStvo D\'C

'

.. matenJCtalni" N Freudov drugi argument za mir jo~ je fundamen Jl. a kraju svog pisma Einsteinu on pi~: .. .Rat je, znaCi, u krajnjoj suprotnosti psihickom stavu koJI nam nameee proces civilizacije, i zbog toga se morat~_~O protiv njega buniti; mi ga jednostavno ne molemo dalJe. ~­ nositi. Ovo nije samo intelektualno i moralno zgrazanJe; mi pacifisti posjedujemo konstitucijsku intoleranciju prem~ ratu, jednu idiosinkraziju uvelicanu, da. taka kal?mo, do naJveeeg stupnja. Zaista, cini se, da sniZenJe. estets~h st~darda u ratu ne igra ni§ta manju ulogu u na§OJ pobum _prouv ~ata nego njegove okrutnosti. Kako cemo -dug? ~~~\ cekati cia ostatak eovjeeanstva postane tako
ne samo njegov pokuSaj da nadvlada tragic!nu perspektivu svoje koncepcije instinkta smrti, do koje je do!ao taka reCi ad hoc u svojim diskusijama s Einsteinom, vee se slagalo 5 njegovim nac!inom mi~ljenja, koji iako nikad nije bio dominantan, bio je prisutan u njcgovoj misli od 1897. Da su Freudove pretpostavkc da civilizacija izaziva •konstitucijska• i hereditarna potiskivanja bile ispravne, tj. da su u procesu civilizacije oslabljene izvjesne instinktualne potrebe, tada bi on nasao ulaz iz ove dilemc. Tada civilizi. rani c!ovjck ne bi bio potican nekim instinktualnim zahtjevima, suprotnim civilizaciji, u istoj mjeri u kojoj je to primitivan covjek. lmpuls za uni~tavanjem ne bi imao isti intenzitet i snagu kod civiliziranog oovjeka kao i kod primitivnog. Ovaj nac!in mi!ljcnja bi takoder vodio nagadanju da su maida u procesu civilizacije bile stvorene izvjesne inhibicije protiv ubijanja koje su putem nasljeda postale stalne. Medutim, c!ak ako bismo i mogli otkriti takve hereditarne faktore opccnito, bilo bi ncvjerojatno te!ko pretpostaviti da oni postojc i kod instinkta smrti. Prema Frcudovom shva- ~ canju instinkt smrti je tendencija svojstvena svim Zivim materijama; Cini se da je teorctski tesko pretpostaviti da bi ta bioloska sila mogla biti u procesu civilizacije oslabljena. Istom logikom moiemo pretpostaviti da bi Eros mogac u procesu civilizacije biti konstitucijski oslabljen, a ta pretpostavka vodila bi do opecnitije pretpostavke da bi se sama priroda ~ive materije mogla •Organskim« potiskivanjem u procesu civilizacije izmijeniti.7 Kako god to bilo. Cini se da je danas jedan od najvunijih predmeta ist~vanja utvrditi Cinjenice koje se na ova odnose. Postoje li dovoljni dokazi da je u procesu civilizacije doslo do konstitucijskog, organskog potiskivanja izvjesnih instinktualnih zahtjeva? Da li se to potiskivanje razlikuje od potiskivanja u Freudovom uobieajenom smislu utoliko sto slabi instinktualni zahtjcv a ne odvodi ga iz svijesti, niti ga usmjerava drugim ciljcvima? Joll tocnije, da li su u toku 134

historije oovjekovi destruktivni impulsi oslabili iii su se razvili inhibirajuCi impulsi koji su sada postali hercditarno fiksirani? Odgovor na avo pitanjc 7Aihtijevao bi op~ima proucavanja, naro~ito u antropologij i, socijalnoj psihologiji i gcnetici. MaZda zagonctka Frcudovog samozavaravanja o valjanosti pojma instinkta smrti zahtijeva jo§ jedan element da bi se rije5ila. Veoma pa.Zljiv citalae Freudovih radova mora biti s,•jestan da jc Freud s neizvjesno§Cu i s oprezom tretirao svoje nove teoretske konstrukcije kada ih je po prvi put illagao. Nije inzistirao na njihovoj valjanosti, a katkad jc, §tovise, i lose govorio o njihovoj vrijednosti. Ali !to je vise vremena pro!lo to se ville hipotetic!kih konstrukcija pretvorilo u teorijc na kojima su se izgradivale nove konstrukcije i teorije. Freud, teoretic!ar, bio je svjestan sumnjive valjanosti mnogih svojih konstrukcija. ZaSto je zaboravio te prvobitne sumnje? Tdko jc odgovoriti na to pitanje; jedan moguci odgovor nalazi sc maida u njegovoj ulozi vade psihoanalitickog pokreta. Oni ucenici koji su sc usudHi kritizirati osnovnc aspekte njegovih tcorija, napustili su ga iii su hili potisnuti na ovaj iii onaj na~in. Oni koji su stvorili pokret, hili su veeinom !judi bez imaginaeije, Sto se tiee njihovih teoretskih sposobnosti, i bilo bi im teSko slijediti Freudove osnovnc tcoretske izmjcne. Njima jc hila potrebna dogma u koju su mog!i vjerovati i organizirati svoj pokrct oko njc.1 Taka je Freud znanstvcnik postao u izvjesnoj mjeri rob Freuda vade po!u·eta; iii, drukcije reeeno, Freud, ucitelj, postao je rob vjcrnih ali nckreativnih ueenika. BIUEUE 11Z CETVRTO POOLAVUE

1) Prijevod glavnine teksta ovog poglavlja prcuzet je iz 10. knjige ovog komplcta, Anatomija ljudske destruktivnosti, II, Dodatak: •Freudova tcorija agresivnosti i destruktlvnosti. (Prcv. Vesna Marecc.Beli.) 2. Freud ovdje spaja tr! veoma raz.li~lte tendencije. Inslinkt za uni~tavanjem se fundamentalno raz.likuje od iclje z.a moo. u prvom

135

3.

4.

S.

6.

136

slu~ju felim uni§titi objekt; u drugom gn fclim 7.adr1.ati ;· njime upravljBti, a oboje se u potpunosti ra7Jikuje od nagona za vladanjem, tiji je cilj stvaranje i proizvonjava budisticku Nirvanu. Nirvana nije zapravo beiivotno iazva.no prirodom (koja, prema budizmu, i.ma upravo obmutu tcndenciju), vee spiritualnim nastojanjcm oovjeka koji naJazi spa>enje i potpunost iivota ako uspije nadvladati pohlepu i egoizam i ako jc ispunjcn suosjceanjem za sva biea koja osje~aju. U sta· nju Nirvnnc Buddha je doiivljavao vrbunsko zadovoljstvo. Freud nije upotrcbljavao pojam •subl.imacijcc u vezi s instinkt.:>m smrtl, all ¢ul.i mi se da jc pojam kojim se sljcdc& odlomak bavi isti kao i onaj koji Freud u vezi s libldom naziva subl.imacijom. Pojam •subUmacije• diskutabilnn je ~k l kada ga je Freud primijenio na seksualne, a oaroC.ito prcgenitalne instinkte. S obzirom na njegovu stariju teoriju, popularan je primjer da kirurg upotrebljava sublimiranu encrgiju svog sadizma. Ali da li je to stvarno istina? Kon~. od kirurga se ne zahtijeva da samo refe: on takoost dono~ja bl"lib odluka, itd.

i<:

d~ 1 . Cinjcniea koj~ ~ajvi~ gov~ri pro.tiv Freud~vc pretP?Stavkc JC prcthistonjskt l:OVJCk b1o manjc, a ne v1!e agresJVan od ClVIli-

a.

ZJranog oovjeka. To potvrduje reakcija ,.eCine Freudovih sljedbenika na instinlct smrti. Oni nisu mogli slijediti ovu novu i duboku spekulaciju, pa su na~li izlaz u formuUranju Freudovih idcja o a&resiji u tenni· ruma stare teorijc instinkta.

v

Dok Freuda ne

Zasto je psihoanaliza transformirana iz radikalne teorije u teoriju adaptadje? mo~emo

smatrati •radikalnim• cak niti u u stvari, on je bio tinatruhama - njegova je tcorija nesumnjivo radikalna. Mcdutim, ni teorija seksa, ni njcgove metapsiholo~ke spekulacije nisu radikalne, ali zaista radikalno je njegovo inzistiranje na sredi~njoj ulo~i potiskivanja i dubokom marenju podruc!ja ncsvjesnog. Ova je tcorija radikalna jer napada posljednja upori~ta ljudskog vjerovanja u svemoe i sveznanje ljudskog roda, vjerovanje u svjesnu misao kao krajnju mogu~nost ljudskog iskustva. Galilej je odmco rovjeku iluziju da je zcmlja sredi~te svijeta, Darwin iluziju da je stvoren od boga, ali nitko nije dovco u pitanje svjesno misljenje kao krajnju mogu~ nost u koju se covjek more pomdati. Freud jc mio covjeka ponosa u vlastitu racionalnost. Vratio sc korijenima - to je ono ~to rijet •radikalan• doslovno zna~i - i otkrio da velik dio na~eg svjesnog misljenja samo prekriva prave misli i osje~ajc, sakriva istinu; veCi dio svjesnog mi~ljenja je varka. puka racionalizacija misli i zelja kojih ne zelimo biti svjesni. Frcudovo je otkrire potcncijalno rcvolucionamo, jer je moglo navesti !jude da otvore o~i prema stvarnosti dru~tvene strukture u kojoj Zive i da tako Zldele da je promijene, u skladu s interesima i Zeljama veCine. Ali dok je Freudova misao sadrlavala takav revolucionami potencijal, njena o~ prihvarenost nije dovela do manifestacije tog potencijala. Dok je glavni napad njegovih kolega i javnosti bio usmjeren na teoriju seksualnosti, koja je ugrofavala tabue devetnaenaj~irem politi~kom smislu te rije~i pi~n liberal s jakim konzervativnim

138

stog stolje61, njegovo otkriee nesvjesnog nije imalo revolucionarnih posljedica. To, u stvari, ne iznena<1uje. Zahtjcv, posredni iii neposredni, za veeom tolerancijom prema seksu, bio je u biti na liniji drugih liberalnih traienja, kao, na primjer, zahtjev za veeom tolerancijom prema kriminalcima. Seks, kao sredi~nja tema, zna~io je otklanjanje od kritike dru~tvenc strukture u drugom pravcu, pa je zato djelomi~o imao politicki reakcionarnu funkciju. Ako se nesposobnost da se rij~e seksualni problemi nalazila u osnovi opce bolesti tog vremena, tada nije bilo potrebe za kriti~kim ispi- tivanjem ekonomskih, politi~kih i socijalnih faktora koji su sprecavali potpun razvoj pojedimaca. Naprotiv, politicki radikalizam se mogao tumaciti kao znak neuroze, jer je za Freuda i veCinu njegovih sljedbenika liberalni bur!uj bio uzor zdravog 6ovjeka. Lijevi ill desni radikalizam pokwavao se objasniti kao rezultat neuroti~ procesa, na primjer Edipovog kompleksa, i prima facie, politi~ko vjerovanje koje nije potjecalo iz liberalne srednje klase smatralo se •neut'()o ticnim•. Velika v~ psihoanaliti~ potjecala je iz iste urbane intelektualne srednje klase iz koje je pristizala i glavnina pacijenata. Jedva da je ~~ica psihoanaliti~ gajila radikalna vjerovanja. Najpoznatiji mcdu njima bio je Wilhelm Reich, koji je smatrao da inhiblcija scksa rada antirevolucionarni karakter. Stoga je formulirao teoriju prema kojoj scksualno oslobodenje vodi k revolucionarnoj orijentaciji. Reich nije bio u pravu, kao ~to se kasnije i pokazalo. Ovo jc scksualno oslobodenje velikim dijelom izraz stalno rastuceg potro§ackog dru§tva. Ako su ljudi nau~ni da tro~e i tro~e. za razliku od devetnaestog stolje~ kada su stedjeli i ~tedjeli, u doba u kojem su pretvoreni u potr~aee. seksualnu potro~nju treba ne samo dopustiti, ve~ je i poticati. To je, naposljetku, najjeftinija i najjednostavnija vrsta potrosnje. Reich je bio zaveden strogim seksualnim moralom konzervativaca, i iz toga je zakljuCio da ce seksualna Sloboda Predstavljati put prema antikonzervatizmu, prema revolucio-

139

narnom mi~jenju. Povijcsni je razvitak pokazao da seksualno oslobachnje shill razvitku potroSatkog duha i da zapravo slabi politi~k.i radikalizam. Na Zalost, Reich je slabo pozna. vao i razumio Mam, i mogli bismo ga nazvati •seksualnim anarhistom•. U jo~ jednom pogledu Freud misli kao tipi~no dijete svoga doba. On je bio pripadnik dru§tvene klase u kojoj manjina monopolizira veeinu bogatstava, i brani svoj prestii upotrebom sile i kontrolom rnish onih koji su joj podlotni. Freud je, uzimajuCi ovaj dru§tveni model kao datost, konstruirao prcma njemu i ljudski um. Id simbolizira neobrazovane mase, kojima treba upravljati Ego, racionalna elita. Da je Freud bio u stanju zamisliti besklasno dru§tvo, odustao bi od Ida i Ega kao univerzalnih kategorija ljudskog uma. Po mom mi§ljenju, opasnost od rcakcionarne funkcije psihoanalize mo:!;c se nadvladati jedino otkrivanjem nesvjesnih faktora u politi~kim i religioznim ideologijama.' Marx je u svojoj interpretaciji budoaske ideologije ucinio za dru~tvo ono ~to je Freud uCinio za pojedinca. Ali, obieno se zanemaruje da je Marx takoder naznacio vlastitu psihologiju koja izbjegava Freudove pogre§ke i predstavlja osnovu dru§tvcno orijentirane psihoanalize. Marx je razlikovao in· stinkte koji su urodeni, kao sto su scks, glad, od onih strasti, na primjer ambicije, mrmje, zgrtanja, iskoriStavanja itd., kojc pr()izlaze iz :iivotne prakse, i, u konacnoj analizi iz proizvodnih snaga koje postoje u nekom dru§tvu, i prema tome mogu biti podlo:ine promjeni u povijcsnirn procesirna (K. Marx: Ekonomski i filozofski rukopisi). Obuzdavanje psihoanalize i transfonniranje iz radikalne teo· rije u liberalnu teoriju adaptacije te§ko da se moglo izbjeei, ne samo zato jer su praktiCari dolazili iz srednje burfuaske klase, vee i njihovi pacijenti. Veeina pacijenata nije reljela da postanu ljudskiji, slobodniji, nezavisniji, sto je ukljuCi· valo i kriticku, revolucionarnu misao - oni su ieljeli da ne trpe vise od prosjeenog pripadnika svoje klase. Oni nisu 140

zeljeli da budu slobodni !judi, vee uspjdni buduji, i nisu reljeli platiti cijenu koju zahtijeva promjcna dominacije •imanja• u dorninaciju •bivstvovanja•. A i wto bi? Tdko da su ikada vidjeli sretnu osobu, moida tek nekoliko !judi koji su uspjeli biti relativno zadovoljni sobom, naroCito ako su uspjeli postiCi da im se drugi dive. To je bio model prema kojem su pacijenti te:iili, a psihoanaliticar je, preuzev~i ulogu ovog modela, pretpostavljao da ee pacijent postati sliean tom modelu ako bude dovoljno dugo s njim prieao. Prirodno, priliean broj !judi, uz susrctljivog slusaoca, osjcca se mnogo bolje, ako i ostavimo po strani cinjenicu da s godinama iskustvo u fivljenju utjeee da sc !judi mijenjaju, osirn onih koji su odviSe bolesni da bi ucili iz vlastitog iskustva. Neki politicki naivni !judi mogu smatrati da ce analiza kao radikalna teorija biti popularna medu komunistima, naroeito u takozvanim •socijalistickim zemljarna•. Zaista, psihoana.l ita je ufivala izvjesnu popularnost na poeetku revolucije (npr. Trocki se zanimao za psihoanalizu, naroeito za Adlcrovu teoriju), ali to je trajalo tako dugo dok je Sovjetski Savcz imao jos clemente revolucionarnog sistema. S usponom staljinizma popularnost psihoanalize se smanjila do nule. Sovjetska kritika We za nju da je idealisti~ka. a ignorira ekonomske i socijalne faktore, da je burzoaska, i navodi jo~ mnogc druge kriticke napomene, od kojih neke nisu sasvim bez osnove. Ali, iz usta sovjetskih ideologa one se mogu shvatiLi kao cista obmana_ Ono ~to sovjctski kriticari ne mogu oprostiti psihoanalizi nisu navedeni ncdostaci, vee njezino veliko postignuee, to jest kriticko misljenje i nepovjerenje prema ideologijama. Na Wost, psihoanaliza je izgubila mnogo od svoje kriticke oJtrinc. Usredotoeena uglavnom na pojedinca, a naroeito na dogadaje iz ranog djetinjstva, odvratila je pa:inju od socio-ekonomskih faktora. 141

Psihoanalitic!ari su uglavnom slijedili trendove burzoaske misli. Prihvatili su filozofiju svoje klasc i zbog prakticnih razloga postali pobornici potro~ackog duha. Premda Freud to nije tvrdio, njegovi su sljedbcnici iskrivili znacenje njegova ucenja, te su neuroze trctirali kao rezultat nedostatka seksualnog zadovoljstva (uzrokovanog potisk ivanjcm). na osnovi eega se mo1e zakljuciti da je seksualoo zadovoljstvo uvjet mcntalnog zdravlja. Pobjeda potro~ackog duha na svim poljima! Freudove formulacije imaju jo~ jedan tdki nedostatak: dvosmislenost termina »Stvamost•. Freud je kao veeina cianova njegove klase smatrao tadasnje kapitalisticko drustvo najvi~im, najrazvijcnijim oblikom dru!tvene strukture. To je bila •stvamost•; sve ostale dTWtvene strukture bile su iii primitivne iii utopijske. Danas samo stvaraoci javnog mni· jenja i politieari koji su podloW njihovim sugestijama, vjeruju u to iii sc prctvaraju da vjeruju. Sve veci broi !judi postaje svjcstan da je kapitalisticko drustvo samo jedna od bczbrojnih dru!tvcnih struktura, ni manje ni vise •stvarna• od nekog centralno-africkog plemena. Freud je vjerovao da je prakticiranje •perverzijac - koje ne moraju biti strogo seksualne prirodc - nespojivo s visoko civiliziranim nacinom 1ivota. BuduCi da je seksualna praksa gradanskog braka iskljucila •perverzije• kao narusavanje •dostojanstva• gradanske suprugc, on je dosao do tragicnog zakljucka da se potpuna s rcca i potptma civiliziranost iskljueuju. Freud je bio gcnije u stvaranju konstrukcija i ne bismo pretjerali kad bismo mu pripisali motto: •Konstrukcije cine stvarnost«. U tom pogledu pokazuje srodstvo sa dva izvora koji mu u stvari nisu bili bliski: Talmud i Hcgelova filozofija.

142

BlUESKB UZ PI!TO POCLAVUB

1. Sovjetsk:i su komunisli kritizirali Freuda zbog pomanjkanja pa.l;nje za patogene soeijalne faktore. Po mom mi§ljenju, ova kritika predstavlja samo prikladnu raelonalizaciju. U sistemu koji je US· mjeren na spretavanje gra(lana da olkriju stvarnost tog sistema, i koji se oslanja na metode ispiranja mozgova gratlana iluzijama, k:ritika psihoanalize nije u biti usmjerena na nedovoljno pridavanje wa¢enja dru§tvenlm faktorima, ve
BIBLlOGRAFIJA

Ammacher. P .• 1962: On the SignifiC4nce of Freud's Neurological Back· ground, u: Psychological Issues, Seattle 1962 (University of \Ya· shington Press) Benveniste, E., 19.56: Probltmes de U11guistique Gt11tral, Paris 1966 (lui. Gallimard), njem.: Probleme der allgemeinen Sprachwissen· scllilft, Mtincben 1974 (List Verlag) Fcoichel, 0 .. 1974: Die Kritik am Begrif{ des Todestriebes, u: Psycboanalytische Neurosenlehrc, 3 Bande, Band I, str. ~92, Otten/ fFreiburg 1974 (Walter Verlag); engl.: Criticism of the Concept of a Death lnstmct, u: The psychoan~lytic Theory of Neurosis (= The Collected Papers of Otto l'enichel, 2 Volumes, Vol. I, str. 59-61, New York 1945 (W. W. Norton and Co.) Freud, S.: Gesammelte Werke (G. W.), Biinde 1-17, London 1940-1952 (Ima· go Publishing) i Frnnkfurt 1960 (S. Fischer Verlag); The Standard Edition of tlte Complete Psychological Works of :>igmund Freud (S. E.), Volumes 1-24, London 195>--1974 (The

Hogarth Press) :>igmrmd Freud, Studienausgabe (Stud.) Biinde 1-10 i

-

Erganzungs·

band (Erg.), Frankfurt 1969-1975 (S. Fischer Verlag) 1897; Brie{ arr Fliess vom 14. 11. 1897, u: S. Freud, 1950, str. 244-249 1898b: Zum psycho/ogisclwrr M cchanismus der VergePJichkeit G. W. Band 1, str. 517-527; S. E., Vol. 3, s ir. 287-291 1899a: Uber Deckerinnerungen, Bond I. G. W., str. 529-554; S. E. Vol. 3. sir. 301-322 1900a: Die Traumdeurung, G. W., Band 2 i 3; S. E., Vol. 4 i 5 1901b: Zur Psyclropatologie des Alltagslcbeus, G. W., Band 4, str. 5-310; S. E. Vol. 6, Sir. t-279. 1905d: Drei Abllandlungen zur SexualtlftOrie, G. W. Band 5, str. 27-145; S. E. Vol. 7, str. 12>--243. 1905c: Brucl!stUcke cincr Hystcrie·Arralyse, G. W. Band 5, str. 161286; S. E. Vol. 7, Sir. 1-122. 1908b: Clrarakter rmd Analcrotik, G. W. Band 7, str. 201-209, S. E. Vol. 9, str. 167-175. 1914c: Zur £inful!rung des NarciPmus, G. W. Band 10. sir. 137-170; S. E. Vol. 14, str. 67-102.

145

-

J9J8b: Aus der CJe>cluchte <mer mfautileu Neurose, G. W. Band 12, str. 27-157; S. E. Vol. 17, str. J-122. - J920g: Jenseirs des Lustpn11~1ps; G. W. Band 13, sir. 149, S. E. Vol. IS, str. l-64. - 1921c: Masscnp>ycholog•e wul hh·Analysc, G. W. Band 13, str. 71161; S. E. Vol. 18, >tr. 65-143. - 1923b: Das Jclt und das Es, G. W. Band 13, str. 235-.289; S. E. Vol. 19, str. 146. - 1924<:: Das bkonomische Problem des Masochismus, G. W. B~nd 13, Sir. 369--JSJ; l>. L. Vul. 1~, >lr. 155-170. - l925c: Dte W•dersrumlc 1:<11e11 dte Phychoamllyse, G. W. Bwd 14, str. 97-JJO, S. E. Vol. 19, str. 2U-222. - 1916d: Jlemnumg, :>ymptom und Altgst, G. W. Band 14, str. IJJ205; S.c. Vol. 20, >Ia. 75-172. - 1926<: Dtc Fra~:c der LDumaualyse, G. W. Band 14, sir. 207-286; S. E. Vol. 20, str. Jn-250. - 1930a: Das Urtbeha&eu m der Kultur, G. W. Band 14, sir. 419-506; S. E. Vol. 21, str. 57- 145. - l,JJa: Neue folge der Vor/esuugm u;r Eiufuhrung in die Psychoanalyse, G. W. Band !5, str. 1-197; S. E. Vol 22, sir. 1-111. - 1933b: Warum J..ne~:? G. W. Band 16, str. JJ-27, S. E. Vol. 22, str. 195-215. - 1937c: Die eudliche wul die uueuclltcl•e Aua/yst, G. W. Band 16, str. 57-99; S. E. Vol. 23, >lr. 209-253. - 1~: A/JriP der Psycltotmalyse, G. W. Band 17, str. 61--138; S. E. Vol. 23, str. 139-207. - 1950: Aus deu Anfangeu tier J'sychoaualyse, London 1950 (Imago Publishina Co.) Fromm, E: - 1932a: Ober Merhode uud Aufgabe, einer Analytischen So~ialpsyclu>­ logie: Bemerkungen JJber Psychoanalyse und historischeu Materi-

-

alismus, u: Zeitschrlft fUr Sozialforschuns, Leipzig I (1932) str. 28-54 (Hirsch Verlag). 194la: l£scape from 1-'rcedom, New York 1941 (Reinhart & Farrar)

njcm.: Die Furcht vor dcr Freiheit, Frankfurt 1966 (Europ:Usche Verlagsanstalt) - !95!a: Tile forgOIIllt LDnguage, An Introduction to tile Under· standing of Dream•, Fairy Tales and Myths, New York 1951, (Rein· hart & Co.); njem: Milrcilen, Mytlten, Triiume. Ein Einfiiilrung tum VtrstUndnis von Triiumen, Mii.rclten und Mythen. ZUrich 1957 (Diana Verla&) - 1955a: Tile Sane Soctety, New York 1955 (Reinhart); njem.: Der -

modeme Men•clt und seine Zukunft. Eine sotialpsychologische Unrersuclwng, Frankfurt 1960 (Europaische Verlagsanstalt) 1959a: Signumd Freud's Mision. An Analysis of Hi• Personaliry and Influence, New York 1959 (Harper); njem.: Signumd Freuds Sendung, Fr:1okfurt 1967 (UIIstcin Verla&)

146

·- J9b3e: C. CJ. lung: Prop/tel of /he Unconscious. A DisciiSsion o{ •Memorie<, Dreams, Reflt. and their Jn(luenee on hiJ Theories, u N. $. Greenfield i W. C. Lewis (urednici), Psychoanalysis and Current Biological Thought, Madison 1965, str. 91--124 (University of Wisconsin Press) Jone<, E .. 19S7: The Ute a11d Work of Sigmund Freud, 3 Volumes, New York 1957 (B..ic books): njcm.: Das ubell Wid IVerk VOII Sigmund Freud, 3 Blinde, Bern/Stuttgart 1960-1962 (Huber Verlag) Pratt, J .. 1958: Epilegomena to the Study of Freudian Instinct Theory, u: International Ioumal of Psychoanaly;is, London 39 (1958) str. 17ft. Robert, C.. 1915: Oedipus, Berlin 191S (Weidmaonsche Buchhandlun") Schachtel, E., 1947: Memory a11d Childhood Anmesia, u: Psychiat.; Washington 10 (1947) no. I. ' Schncidcwin, F. W: 1852: Die Sage vom O•dipus, u: Abbandlung der koniglichen Gcsellschaft dcr Wlsscnschaft zu Gotingen, Band 5, Gotingen 1852 (Dietrich Verlag) Sophoklcs, 1938: The Complete Creek Drama. urednicl: Whitney J. Oates i Eugene O'Neill, New York 1938 (Random House) - 1957: Die Traglidie11, prllevod i komentar: Heinrich Weinstock, Stuttgart 1957 (Kroher Verlag) ·- 1974: Antigo11a, prljevod, komentar I urcdnik: Wolfgang Schade· waldt, Frankfurt 1974 (Suhrkamp Tasc:henbuch Verlag)

Indcks imcna

Abraham, K. 61 Adler, Alfred 24, 141

Amma.chcr, Pcl.:r 136 (b) Atltigona 41, 42, 43 A.sinlOV, Isaac 113

Bachorcn, Johann Jokob 78 B::tb;.Jc, H0110rC de 61 Bcnvcnislc, l!mllc 10

Boblija 7, 66 Bog 16, 32 Brcntano, L J. 75 (b) Bnkkc, Ernst Wilhelm von IJ, 113 Brunswick, Ruth 29 (b) Bucluocr, Ludwig ll. IIJ Buddha 7, 136 Bumkc 2S

Darwin, Charles 138 Demetra 41 Oostojcvski, F. M. 61 Durkheim, £mile 19

Gamci. Galileo 138 Galton, sir Francis 87 Gardiner. M. 29 (b) Cartner 8l Gaulle, Charles A. de 47 Goethe, J. IV. 51, 53 Hegel, Ccorc Wilhelm friedrich 7, 142

Hehnholll. Hermann Ludwis Fcrdi· nand \On ll3 Hernon 43 Hcrodot 74 (b) Hitler, Adolf 47 Holt. Rohcrt 136 (b)

lltich. I nm 75 (b) lsmcno 41, 42 Jokasta 39, 40 Jones, Ernest 114

Jung, Carl Gustav 13, 24, liS Kali, ind. bof.lca 3S

Ec::ktuu·t, Joho.nn Ct'OI'J 16 Edin 34. 39. <W, 41, 42, 73 Edipov kompleks 34-41, 73 Erincjn 41 Eteoldo 41

KOniastcin 80, 81, 83 Kraus, Oskar 75 (b) Krcont 41, 42, 43, 44

Euridika 43 Einstein, Albert 131 , 133. 134

Lay 39

F«km, F. 136 Fenichel, Otto liS. 119. 122

Aieu, Wilhelm SO, 82. 84, 106 (b), JJJ Fromm, E. 74 (b), 136 (b)

Koller. Karl 80. 81, 84

Marx. Karl 7, 8, 19, I<W Mayo, Elton 19 Mill, John Stuart 13 Molcschott, Jacob 13

149

Ntick:e 49 Napoleon 97, 98 Nikolaus i2. Damaska 40

Sokrnt 7 Sombart, Werner 75- (b)

Spinoza, Baruch de 7. 23 Strac:hcy, James 116

Platon 105, 121, 122. 124, 126 Polinik 41 Reich, Wilhelm 139, Roberts, Carl 40 Rum! 16

I~

Talmud 76 (b), 1~2 Tawney, Richaul Henry 75 (b) Tiruija, prorok 40 TOnnies, F~rditt.•m() 19 Trocki, Lav Ill

Sehachtcl, E. 106 (b) Schweitzer, Albert 16

V()jll, Karl 13

Shakespeare, William 16, 61

Weber, Alfred 19 Weber, Max 19, 75 (b)

So£oklo 39, 41, 42, 43, 44, 74 (b)

ERICH FRO~t' ll1ELA u 12 svezak3 VELICINA I GRANIC£ FRllUDOVB MISLI lzd.aju

•SAPRUEO. tata:n~t.to ti"EE'-atb ndu orpruz;adja Zap-eb, ...,_...,.. lO

N'OUT

hda'•at.ta radna organl.zaclja Ucoan~d,

Tmuije 27

7A lzdavate

RADOVAN RADOVINOVIC Korettor KATICA KRSNlK

Ukovna opf'"Cl'lla llATKO JAKJIC-JOBO

Tdln.it:ki u.red.nik. IVA.'J 1'Jt%.A.N

.Or. M. K.

I~J.I.

YU ISBN 86-349-0039-8 1'it:•k

•Osn.ien

Prica•, ~b. 19$6,

Natlad:t 5.000 primjc.raka