kika☺crostuff.net
Za Holly Wilkinson
kika☺crostuff.net
1. Glas na telefonu bio je šapat. U njemu se osjećala uvjerlj...
31 downloads
764 Views
2MB Size
Report
This content was uploaded by our users and we assume good faith they have the permission to share this book. If you own the copyright to this book and it is wrongfully on our website, we offer a simple DMCA procedure to remove your content from our site. Start by pressing the button below!
Report copyright / DMCA form
kika☺crostuff.net
Za Holly Wilkinson
kika☺crostuff.net
1. Glas na telefonu bio je šapat. U njemu se osjećala uvjerljivost, gotovo očajanje. Henry Pierce je čovjeku rekao da je nazvao pogrešan broj. No glas je postao uporan. - Gdje je Lilly? - pitao je čovjek. -Ne znam - odvratio je Pierce. - Ne znam ništa o njoj. - Ovo je njezin broj. Na stranici je. - Ne, dobili ste pogrešan broj. Ovdje nema nikoga po imenu Lilly. I ništa ne znam o nekakvoj stranici. U redu? Čovjek je bez odgovora spustio slušalicu. Zatim je i Pierce spustio slušalicu, razdraţen. Uključio je novi telefon tek prije petnaest minuta, a već je primio dva poziva za nekoga po imenu Lilly. Spustio je telefon na pod i osvrnuo se po gotovo praznom stanu. Imao je samo crni koţnati kauč, šest kutija odjeće u spavaćoj sobi i novi telefon. A sad će telefon biti problem. Nicole je sve zadrţala - namještaj, knjige, CD-e i kuću u Amalfi Driveu. Zapravo, nije zadrţala: on joj je sve dao. Cijena za njegov osjećaj krivnje, jer je dopustio da mu situacija isklizne iz ruku. Novi je stan bio ugodan. Veoma luksuzan i s izvrsnim osiguranjem, vrhunska adresa u Santa Monici. No, nedostajat će mu kuća u Amalfiju. I ţena koja još uvijek ondje ţivi. Pogledao je telefon na sagu beţ boje, pitajući se treba li nazvati Nicole i obavijestiti je da se preselio iz hotela u stan, te da ima novi telefonski broj. Ali tada je odmahnuo glavom. Već joj je poslao e-mail sa svim novim podacima. Ako bi je nazvao, prekršio bi pravila što ih je ona postavila posljednje večeri što su je zajedno proveli, u obećao je da će ih poštivati. Telefon je zazvonio. Sagnuo se i ovogu puta pogledao odakle stiţe poziv. Ponovno je zvao netko iz Casa Del Mar. Radilo se o istom čovjeku. Pierce je pomislio da bi ga mogao pustiti da zvoni dok sluţba za primanje poruka, uključena u cijenu novog telefonskog broja, ne preuzme poziv, ali je ipak podigao slušalicu. - Slušajte, čovječe, nije mi jasno u čemu je problem. Imate pogrešan broj. Ovdje nema nikoga po imenu... Čovjek je bez riječi spustio slušalicu.
kika☺crostuff.net
Pierce je posegnuo za svojom naprtnjačom i izvadio ţuti notes u koji je njegova asistentica zapisala upute o glasovnoj pošti. Monica Purl se umjesto njega pobrinula za telefonske usluge, jer je on cijeli tjedan bio zauzet pripremama za predstojeću prezentaciju. I zato što je to posao osobnih asistentica. Pokušao je pročitati bilješke na sve slabijem dnevnom svjetlu. Sunce se upravo spustilo iza Pacifika, a u dnevnom boravku novog stana još nije imao niti jednu svjetiljku. Većina novih stanova ima svjetla u stropu. Ali ne ovaj. Svi stanovi nedavno su renovirani, s novim kuhinjama i prozorima, ali zgrada je stara. Stropovi s gredama, bez ugraĎenih kabela, ne mogu se renovirati a da to bude isplativo. Pierce nije o tome razmišljao kad je unajmljivao stan. Zapravo, potrebna mu je rasvjeta. Na brzinu je pročitao upute o korištenju telefonskog sustava za identifikaciju pozivatelja i svojstva telefonskog imenika. Vidio je da je Monica uzela nešto što se zove paket pogodnosti - identifikacija pozivatelja, imenik pozivatelja, poziv na čekanju, prosljeĎivanje poziva, sve i svašta. Napomenula je da je novi broj već poslala na njegov e-mail popis razine A. Na tom se popisu nalazi gotovo osamdeset ljudi. Ţelio je da ga svi ti ljudi mogu dobiti u bilo koje vrijeme, a gotovo svi su poslovni suradnici od kojih je mnoge drţao prijateljima. Pierce je ponovo pritisnuo tipku za pozivanje i nazvao broj što ga je Monica navela za uspostavljanje i pristup njegovom programu glasovne pošte. Potom je slijedio upute elektroničkoga glasa o stvaranju lozinke. Izabrao je 21902 - dan kad mu je Nicole rekla daje njihova trogodišnja veza završila. Odlučio je da neće snimiti osobni pozdrav. Radije će se skrivati iza bestjelesnog elektroničkog glasa koji izgovara broj i zamoli pozivatelja da ostavi poruku. To je bezlično, ali ono vani je bezličan svijet. Nema vremena da bi sve činio osobnim. Kad je završio s namještanjem programa, novi elektronički glas rekao mu je da ima devet poruka. Piercea je iznenadio broj - njegov je telefon uključen u sustav tek jutros - ali se odmah ponadao da je jedna od Nicole. Moţda i nekoliko. Odjednom je zamislio sebe kako vraća sav namještaj što ga je Monica preko Interneta naručila za njega.
kika☺crostuff.net
Vidio je sebe kako nosi kartonske kutije sa svojom odjećom natrag u kući u Amalfi Driveu. Ali niti jedna poruka nije bila od Nicole. Nijedna nije bila ni od Pierceovih suradnika ili suradnika/prijatelja. Samo je jedna bila za njega - "dobrodošli u sustav", poruka od sad već poznatog elektroničkog glasa. Svih osam drugih poruka bilo je za Lilly, bez prezimena. Za ţenu za koju je primio već tri poziva. Sve su poruke bile od muškaraca. Većina je ostavila imena hotela i brojeve da ih nazove. Nekoliko ih je dalo brojeve mobitela ili brojeve za koje su rekli da su privatne uredske linije. Nekolicina je spomenula da su njezin broj našli na Internetu ili na stranici, bez nečeg odreĎenijeg. Pierce je obrisao svaku poruku nakon što ju je poslušao. Potom je okrenuo stranicu u notesu i zapisao ime Lilly. Podcrtao ga je dok je razmišljao o situaciji. Lilly je - tko god ona bila - očito prestala koristiti broj. Telefonska ga je kompanija ponovno Uvela u sluţbu i dodijelila ga njemu. Sudeći prema isključivo muškim pozivateljima, broju poziva iz hotela, te tonu strepnje i iščekivanja u glasovima što ih je čuo, Pierce je zaključio da bi Lilly mogla biti prostitutka. Ili pratilja, ako uopće ima neke razlike. Sve ga je to zaintrigiralo i pobudilo njegovu znatiţelju. Kao da je znao neku tajnu koju nije trebao znati. Kao kad bi na svojem kompjutoru na poslu zavirio u materijal što ga snimaju kamere osiguranja i potajno promatrao što se dogaĎa u hodnicima i zajedničkim prostorima ureda. Pitao se koliko je dugo telefonski broj bio izvan uporabe prije nego što je dodijeljen njemu. Broj poziva upućenih tijekom jednoga dana ukazivao je na činjenicu da je broj još uvijek ondje vani - vjerojatno na web stranici spomenutoj u nekoliko poruka - a ljudi i dalje vjeruju da je to Lillyn broj. - Pogrešan broj - glasno je rekao, premda je rijetko kada govorio sam sa sobom, osim ako nije gledao kompjutorski ekran ili obavljao neki pokus u laboratoriju. Okrenuo je na prethodnu stranicu notesa i pogledao podatke što ih je Monica za njega zapisala. Uključila je i broj sluţbe za korisnike telefonske kompanije. Mogao bi, i trebao bi nazvati i zatraţiti da mu promijene broj. TakoĎer je znao da bi bila prava gnjavaţa ponovno slati i primati e-mail poruke o promjeni broja.
kika☺crostuff.net
Još je zbog nečega oklijevao promijeniti broj. Zainteresirao se. Priznao je to samom sebi. Tko je Lilly? Gdje je? Zašto je otkazala telefonski broj, ali ga je ostavila na web stranici? S tom logikom nešto nije u redu, a moţda ga je upravo to zagolicalo. Kako je obavljala svoj posao ako klijenti na web stranici dobivaju pogrešan broj? Odgovor je glasio da ga nije obavijala. Nije mogla. Nešto nije bilo u redu, a Pierce je ţelio znati što i zašto. Bio je petak uvečer. Odlučio je ništa ne poduzimati do ponedjeljka. Tada će nazvati i traţiti da mu promijene broj. Pierce je ustao s kauča i zaputio se kroz prazan dnevni boravak do spavaće sobe, gdje je šest kartonskih kutija njegove odjeće stajalo uz jedan zid, a vreća za spavanje bila je razmotana uz drugi. Prije preseljenja u stan kad mu je zatrebala, vreću za spavanje nije koristio gotovo tri godine - od putovanja u Yosemite s Nicole. Još onda kad je imao vremena baviti se drugim stvarima, prije nego što je započela utrka, prije nego što se njegov ţivot usredotočio samo na jedno. Izišao je na balkon i zagledao se u hladni plavi ocean. Nalazio se na jedanaestom katu. Pogled se pruţao od Venice na jugu do planinskog lanca što se spuštao u more iza Malibua na sjeveru. Sunce je nestalo, ali na nebu su se još uvijek vidjeli jasni tragovi narančaste i purpurne boje. Morski je povjetarac na ovoj visini djelovao hladno i osvjeţavajuće. Zavukao je ruke u dţepove hlača. Prsti njegove lijeve ruke obavili su se oko novčića, te ga je izvadio iz dţepa. Kovanica od deset centi. Još jedan podsjetnik na ono u što se njegov ţivot pretvorio. Neonska svjetla na golemom kotaču s kabinama na gatu Santa Monica bila su upaljena, te su bljeskala u pravilnom obrascu. To ga je podsjetilo na dogaĎaj od prije dvije godine kad je kompanija unajmila cijeli luna-park na gatu radi privatne zabave, odnosno proslave u čast prihvaćanja prvoga kompleta patenata o arhitekturi molekularne memorije. Nikakvih ulaznica, nikakvih redova, nikakvog silaţenja s voţnje ako si se zabavljao. On i Nicole ostali su u jednoj od otvorenih ţutih kabina golemoga kotača najmanje pola sata. Te je noći bilo hladno, pa su se stisnuli jedno uz drugo. Gledali su zalazak sunca. Sad nije mogao pogledati gat, ili čak zalazak sunca, a da ne pomisli na nju.
kika☺crostuff.net
Priznavši to o sebi, shvatio je da je unajmio stan iz kojeg se pruţa pogled upravo na ono što će ga podsjećati na Nicole. U tome je bilo podsvjesne patologije koju nije ţelio istraţivati. Stavio je novčić na nokat palca i bacio ga u zrak. Gledao je kako nestaje u mraku. Dolje se nalazio park, pojas zelenila izmeĎu zgrade i plaţe. Već je opazio da se noću onamo zavlače beskućnici i spavaju u vrećama za spavanje ispod stabala. Moţda će jedan od njih naći novčić. Zazvonio je telefon. Vratio se u dnevni boravak i vidio kako sićušan ekran sja u tmini. Podigao je slušalicu i pročitao podatke na ekranu. Poziv je dolazio iz hotela Century Plaza. Dok je razmišljao, telefon je još dvaput zazvonio, a tada se javio bez "halo". - Zovete li za Lilly? - upitao je. Prošao je dugi trenutak tišine, ali je Pierce znao da netko sluša s druge strane. Iz pozadine su dopirali zvukovi televizijskog programa. - Halo? Je li ovo poziv za Lilly? Na koncu se javio muški glas. -Da, je li ona tamo? - Trenutačno nije ovdje. Smijem li pitati kako ste dobili ovaj broj? - Sa stranice. -Koje stranice? Čovjek je spustio slušalicu. Pierce je trenutak drţao slušalicu na uhu, a zatim ju je isključio. Zaputio se preko sobe kako bi vratio slušalicu na aparat, ali se opet oglasilo zvono telefona. Pierce je pritisnuo tipku ne gledajući podatke o pozivatelju. - Dobili ste pogrešan broj - rekao je. - Čekaj, Einsteine, jesi li to ti? Pierce se nasmiješio. Nije bio pogrešan broj. Prepoznao je glas Codyja Zellera, jednoga s popisa A koji su dobili njegov novi broj. Zeller ga je često zvao Einstein, jednim od nadimaka s fakulteta što ih je Pierce još uvijek morao podnositi. Zeller je u prvom redu bio prijatelj, a tek tada poslovni suradnik. On je savjetnik za kompjutorsku sigurnost, a tijekom godina je za Piercea osmislio brojne sustave, dok se njegova kompanija razvijala i zauzimala sve veći i veći prostor. - Oprosti, Code - reče Pierce. - Mislio sam da je netko drugi. Ovaj novi broj prima mnogo poziva za nekoga drugog. - Novi broj, novi stan, znači li to da si ponovno slobodan bjelački samac? -Valjda. - Čovječe, što se dogodilo s Nicki?
kika☺crostuff.net
- Ne znam. Ne ţelim razgovarati o tome. Znao je da bi razgovor s prijateljima o tome na neki način potvrdio kraj njihove veze. - Reći ću ti što se dogodilo - reče Zeller. - Previše vremena u laboratoriju, a nedovoljno ispod plahti. Upozorio sam te na to, čovječe. Zeller se nasmijao. Uvijek je znao sagledati situaciju ili niz činjenica bez ikakvih dodatnih gluposti. A njegov je smijeh Pierceu rekao da baš ne suosjeća s njegovom sudbinom. Zeller nije bio oţenjen, a Pierce se nije mogao sjetiti nijedne njegove dugotrajnije veze. Još je na fakultetu obećao Pierceu i njihovim prijateljima da u svojem ţivotu nikad neće prakticirati monogamiju. TakoĎer je poznavao ţenu o kojoj je riječ. Obavljajući duţnost stručnjaka za sigurnost, takoĎer je istraţivao prošlost kandidata za zaposlenje i eventualnih Pierce-ovih investitora. U toj je ulozi katkad blisko suraĎivao s Nicole James, zaduţenom za obavještajne poslove kompanije. - Da, znam - reče Pierce, premda o tome nije ţelio razgovarati sa Zellerom. - Trebao sam te slušati. - Pa, moţda to znači da ćeš se opet aktivirati i jednog od ovih jutara naći se sa mnom u Zumi. Zeller je ţivio u Malibuu i svakog je jutra jahao na valovima. Prošlo je gotovo deset godina otkako je Pierce redovito bio na valovima s njim. Zapravo, kad je iselio iz kuće u Amalfiju, nije čak ni ponio dasku sa sobom. Nalazi se na gredama u garaţi. - Ne znam, Code. Još uvijek imam projekt, znaš. Ne vjerujem da će se moj vremenski raspored mnogo promijeniti samo zato što je ona... - Tako je, ona je bila samo tvoja zaručnica, ne projekt. -Nisam tako mislio. Samo ne vjerujem da sam... - Što ćeš večeras raditi? Doći ću dolje. Poći ćemo u ţivot kao u starim vremenima. Odjeni crne traperice, dušo. Zeller se ohrabrujuće nasmijao. Pierce nije. Nikad nije bilo takvih starih vremena. Pierce nikad nije odlazio u ţivot. Nosio je plave traperice, a ne crne. Uvijek je noć radije provodio u laboratoriju zureći u mikroskop za skeniranje, nego traţio seks u klubu koji je radio na alkohol. - Mislim da ne bih, čovječe. Imam mnogo posla i večeras se moram vratiti u laboratorij.
kika☺crostuff.net
- Hank, čovječe, moraš dopustiti molekulama da se odmore. Jedna večer u gradu. Ma daj, to će ti goditi, za promjenu prodrmati i tvoje molekule. Moţeš mi ispričati sve b onome što se dogodilo izmeĎu tebe i Nicki, a ja ću se pretvarati da suosjećam s tobom. Obećavam. Zeller je bio jedini na planetu koji ga je zvao Hank, ime što ga je Pierce mrzio. No Pierce je bio dovoljno pametan da bi znao kako ne dolazi u obzir da Zelleru kaţe neka prestane, jer bi ga time samo potaknuo da mrsko ime koristi u svakoj prilici. - Zovi me drugi put, moţe? Zeller se nevoljko povukao, a Pierce je obećao da će sljedeći vikend ostaviti slobodnim za izlazak. Ništa nije obećao po pitanju jahanja na valovima. Završili su razgovor i Pierce je spustio slušalicu na aparat. Uzeo je naprtnjaču i zaputio se prema vratima stana. 2. Pierce je upotrijebio kodiranu karticu kako bi ušao u garaţu tvrtke Amedeo Technologies, a zatim je svoj 540 parkirao na za njega rezerviranomu mjestu. Ulaz u zgradu otvorio se kad mu se pribliţio, a gumb je pritisnuo noćni čuvar koji je sjedio na podiju iza dvokrilnih staklenih vrata. — Hvala, Rudolpho - rekao je Pierce dok je onuda prolazio. Svojim je elektronskim ključem pokrenuo dizalo i popeo se na drugi kat gdje su se nalazili administrativni uredi. Podigao je pogled prema kameri u kutu i kimnuo glavom, premda je sumnjao da ga Rudolpho promatra. Sve se digitalizira i snima za kasnije. Ako im ikad zatreba. U hodniku drugoga kata otključao je kombiniranu bravu na vratima svojeg ureda i ušao. - Svjetla-rekao je dok je zaobilazio pisaći stol. Upalila su se svjetla na stropu. Uključio je kompjutor, malo pričekao i unio lozinke. Priključio se na telefonsku liniju kako bi na brzinu provjerio svoje e-mail poruke prije nego što počne raditi. Bilo je osam uvečer. Volio je raditi noću, kad je cijeli laboratorij bio samo njemu na raspolaganju. Iz sigurnosnih razloga, nikad nije ostavljao kompjutor uključen ili prikopčan na telefonsku liniju ako nije radio na njemu. Iz istog razloga nije nosio mobitel, dojavljivač ili osobno digitalno pomagalo. Premda ga je imao, rijetko je kad nosio laptop. Pierce je po prirodi bio
kika☺crostuff.net
paranoičan - samo djelić od shizofrenije, kako je govorila Nicole - ali oprezan i praktičan istraţivač, takoĎer. Znao je da se svaki put kad na svoj kompjutor priključi vanjsku liniju, ili koristi mobitel, izlaţe jednakom riziku kao da zabada iglu u ruku ili se upušta u seks s nepoznatom osobom. Nikad ne znaš što će se uvući. Za neke je ljude vjerojatno upravo to dio uzbuĎenja u seksu. Ali nije dio uzbuĎenja u znanstvenim utrkama. Imao je nekoliko poruka, ali je odlučio samo tri odmah pročitati. Prva je bila od Nicole, te ju je odmah otvorio, ponovno s nadom u srcu od koje se osjećao neugodno, jer mu se to činilo pretjerano sentimentalnim. Ali poruka nije bila onakva kakvoj se nadao. Bila je kratka, konkretna i tako sluţbena da se činilo kao da nikad nisu ni imali romantičnu vezu. Samo odjava bivšeg zaposlenika prije nego što poĎe dalje, na nešto veće i bolje - u karijeri i ljubavnim vezama. Hewlett, Ja idem. Sve je u datotekama. (Usput rečeno, posao s Bronsonom konačno je dospio do medija - SJMN ga je prvi otkrio. Ništa novo, ali moţda bi ţelio pogledati.) Hvala na svemu i sretno. Nic Pierce je dugo zurio u poruku. Opazio je da je poslana u 16.55, prije samo nekoliko sati. Nije imalo smisla odgovoriti, jer je njezina e-mail adresa obrisana iz sustava u sedamnaest, kad je vratila svoju kodiranu karticu. Otišla je, a činilo se da nema ničeg tako konačnog kao što je brisanje iz sustava. Nazvala ga je Hewlett, pa je dugi trenutak razmišljao o tome. U prošlosti je to ime koristila od milja. Tajno ime kakvo bi samo ljubavnici koristili. Temeljilo se na njegovim inicijalima - HP, kao Hewlett-Packard, golemi proizvoĎač kompjutora koji je ovih dana jedan od Golijata u odnosu na Pierceova Davida. Uvijek ga je izgovarala sa slatkim osmijehom u glasu. Samo mu je ona nekaţnjeno mogla nadjenuti nadimak prema nazivu suparnika. Ali korištenje istog u ovoj posljednjoj poruci, što to znači? Je li se slatko smiješila dok je to pisala? Ţalosno se smiješila? Je li oklijevala, predomišljala se u vezi s njima? Ima li još uvijek izgleda, nade u pomirenje?
kika☺crostuff.net
Pierce nikad nije uspijevao shvatiti motive Nicole James. Nije mogao ni sada. Opet je spustio ruke na tipkovnicu i spremio poruku, premjestivši je u datoteku u kojoj je čuvao sve njezine e-mailove, tijekom tri godine njihove veze. Povijest razdoblja što su ga zajedno proveli - dobrih i loših trenutaka, od suradnika do ljubavnika - sve se to moglo iščitati u porukama. Gotovo tisuću poruka od nje. Znao je da je zadrţavanje tih poruka opsesivno ponašanje, ali to je za njega bio rutinski postupak. TakoĎer je imao datoteke za čuvanje e-mai-lova dobivenih od poslovnih suradnika. Tako je započeo i datoteku za Nicole, ali tada su od poslovnih suradnika prešli u drukčiji odnos, a on je mislio da će biti partneri u ţivotu. Pregledao je popis e-mailova u datoteci Nicole James, čitajući naslove tema onako kako bi neki muškarac moţda gledao fotografije bivše djevojke. Nasmiješio se na nekoliko naslova. Nicole je oduvijek bila majstor za duhovite ili sarkastične izraze. Kasnije je - iz nuţde, znao je - svladala oštre izraze, a potom i one koji su boljeli. Jedan mu je izraz zapeo za oko: "Gdje ti ţiviš?" Otvorio je poruku. Poslana je prije četiri mjeseca i veoma je dobro nagovješćivala ono što će im se dogoditi. U njegovim je mislima ta poruka predstavljala početak kraja za njih - točku s koje nema povratka. Samo sam se pitala gdje ţiviš, jer te već četiri noći nisam vidjela u Amalfiju. Ovo očito ne ide, Henry. Moramo razgovarati, ali ti nikad nisi kod kuće da bismo mogli razgovarati. Moram li doći u taj laboratorij da bismo razgovarali o nama? To bi doista bilo ţalosno. Sjećao se kako je nakon te poruke otišao kući razgovarati s njom, a to je rezultiralo njihovim prvim raskidom. Četiri je dana proveo u hotelu, ţiveći iz kovčega, lobirajući preko telefona, e-mailovima i cvijećem prije nego što ga je pozvala da se vrati u Amalfi Drive. Uslijedio je istinski trud s njegove strane. Najmanje je tjedan dana dolazio kući do osam navečer, činilo se, prije nego što je počeo zaboravljati, a njegov rad u laboratoriju opet je počeo trajati do sitnih sati. Pierce je zatvorio poruku, a zatim i datoteku. Jednog će dana ispisati sve poruke i čitati ih kao roman. Znao je da će to biti veoma obična, krajnje neoriginalna priča o tome kako je čovjek, zbog svoje opsesije, izgubio ono što mu je bilo najvaţnije. Kad bi se radilo o romanu, nazvao bi ga Nemilosrdna utrka.
kika☺crostuff.net
Vratio se na trenutačni popis e-mailova, a sljedeću poruku što ju je pročitao poslao je njegov partner Charlie Condon. To je bio samo podsjetnik prije vikenda o prezentaciji zakazanoj za sljedeći tjedan, kao da je Piercea trebalo podsjećati. Naslov teme glasio je: "RE: Proteus", a radilo se o odgovoru na poruku što ju je Pierce poslao Charlieju nekoliko dana ranije. Sve je dogovoreno s Godom. Dolazi u srijedu za deset sati u četvrtak. Harpun je naoštren i spreman. Budi ondje. CC Pierce se nije trudio odgovoriti. Jasno da će biti ondje. Mnogo je ovisilo o tome. Ne, sve je ovisilo o tome. God koji se spominjao u poruci bio je Maurice Goddard. Newyorčanin, ET investitor za kojega se Charlie nadao da će biti njihov kit. Dolazio je pogledati projekt Proteus prije donošenja konačne odluke. Omogućit će mu da prvi pogleda Proteus, nadajući se da će odmah sklopiti nagodbu. Sljedećeg će ponedjeljka Proteus zaštititi patentom i početi traţiti druge investitore ako Goddard ne zagrize. Posljednja poruka što ju je pročitao bila je od Clydea Vernona, šefa osiguranja Amedea. Pierce je pomislio da moţe pogoditi sadrţaj ponude prije nego što je otvori, i nije pogriješio. Pokušavam vas naći. Moramo razgovarati o Nicole James. Molim vas, nazovite me što prije. Clyde Vernon Pierce je znao da Vernon ţeli znati koliko zna Nicole, te koje su okolnosti njezina iznenadnog odlaska. Vernon je ţelio znati kakve će korake morati poduzeti. Pierce se podrugljivo nasmiješio na puno ime i prezime čovjeka zaduţenog za osiguranje. Zatim je odlučio da neće tratiti vrijeme na druge e-mailove, pa je ugasio kompjutor, pazeći da isključi i telefonsku liniju. Izišao je iz ureda i zaputio se hodnikom, kraj zida slave, do Nicolina ureda. Njezina bivšeg ureda. Pierce je imao univerzalnu kombinaciju za sva vrata na drugom katu. Sad ju je upotrijebio, otvorio vrata i ušao u ured. - Svjetla - rekao je.
kika☺crostuff.net
Ali svjetla na stropu nisu reagirala. Uredski audio senzor još uvijek je bio namješten na Nicolin glas. To će se vjerojatno promijeniti u ponedjeljak. Prišao je prekidaču na zidu i upalio svjetla. Površina pisaćeg stola bila je čista. Rekla je da će otići u petak do pet poslijepodne, a tako je i učinila, vjerojatno poslavši onu e-mail poruku kao svoj posljednji čin u Amedeo Technologies. Pierce je zaobišao pisaći stol i sjeo na njezinu stolicu. Još uvijek je osjećao tračak njezina parfema - jedva zamjetljiv miris jorgovana. Otvorio je gornju ladicu. Unutra se nalazila samo spajalica za papir. Otišla je. To je sigurno. Pogledao je tri druge ladice i sve su bile prazne, uz izuzetak malene kutije što ju je našao u donjoj ladici. Izvadio ju je i otvorio. Bila je napola popunjena posjetnicama. Izvadio je jednu i pogledao je. Nicole R. James Direktorica kompetitivne obavještajne sluţbe Sluţbenica za informacije za javnost Amedeo Technologies Santa Monica, Kalifornija Nakon nekog vremena vratio je posjetnicu u kutiju, a kutiju u ladicu. Ustao je i prišao nizu ormarića za spise uza zid nasuprot pisaćem stolu. Inzistirala je da se naprave kopije svih obavještajnih dosjea. U uredu su se nalazila četiri ormarića sa po dvije ladice. Pierce je izvadio ključeve i otključao ladicu na kojoj je pisalo BRONSON. Otvorio ju je i izvadio plavi fascikl - prema Nicolinu sustavu slaganja dokumenata, najaktualniji dosje o nekom suparniku uvijek je bio u plavom fasciklu. Otvorio ga je i preletio pogledom ispise i fotokopiju novinskog izreska iz poslovne rubrike novina San Jose Mercury News. Sve je već ranije vidio, osim novinskog izreska. To je bio kratak članak o jednom od njegovih glavnih takmaca u privatnom sektoru koji je dobio priljev gotovine. Novine su bile od prije dva dana. Već je nešto općenito čuo o nagodbi - preko Nicole. Vijesti brzo putuju u svijetu tehnologije koja se brzo razvija. Mnogo brţe nego kroz medije. No priča je potvrĎivala sve što je već čuo - i još ponešto. BRONSON TECH DOBIVA POTICAJ IZ JAPANA Piše: Raul Puig
kika☺crostuff.net
Kompanija Bronson Technologies iz Santa Cruza ušla je u partnerstvo s Korporacijom Tagawa iz Japana koja će osigurati sredstva za tvrtkin projekt molekularne elektronike, u srijedu su objavile zainteresirane stranke. Prema uvjetima nagodbe, Tagawa će tijekom iduće četiri godine osigurati 16 milijuna dolara za istraţivanje. Zauzvrat, Tagawa će imati 20 posto udjela u tvrtki Bronson. Elliot Bronson, predsjednik šest godina stare kompanije, rekao je da će novac dovesti njegovu kompaniju na čelo utrke u razvijanju prvog praktičnog molekularnog kompjutora. Bronson i cijeli niz privatnih kompanija, sveučilišta i vladinih agencija utrkuju se u razvoju radne memorije (RAM) koja se temelji na molekulama i povezivanju iste s integriranim elektroničkim sklopom. Premda neki smatraju da je praktična primjena molekularnih kompjutora još uvijek barem cijelo desetljeće daleko, oni koji se njome bave vjeruju da će unijeti pravu revoluciju u svijet elektronike. TakoĎer se doţivljava kao potencijalna prijetnja kompjutorskoj industriji koja se temelji na siliciju i donosi zaradu u milijardama dolara. Potencijalna vrijednost i primjenjivost molekularnih kompjutorskih procesa smatraju se bezgraničnima, pa je stoga utrka za razvitak istih doista vatrena. Čipovi molekularnih kompjutora bit će neusporedivo snaţniji i manji od čipova na bazi silicija na kojima se trenutačno temelji elektroničko područje. "Od dijagnostičkih kompjutora, koji se mogu ubaciti u krvoţilni sustav, do stvaranja 'pametnih ulica' s mikroskopskim kompjutorima u asfaltu, molekularni će kompjutori promijeniti ovaj svijet", u utorak je rekao Bronson. "A ova će kompanija biti spremna za te promjene." MeĎu Bronsonovim glavnim takmacima u privatnom sektoru su Amedeo Technologies iz Los Angelesa i Midas Molecular u Ra-leighu, N.C. Isto tako, tvrtka Hewlett-Packard udruţila se sa znanstvenicima na Kalifornijskom sveučilištu, Los Angeles. Više od desetak drugih sveučilišta i privatnih tvrtki ulaţe znatna sredstva u istraţivanje nanotehnologije i molekularnog RAM-a. Agencija za projekte naprednih istraţivanja djelomično ili u potpunosti financira mnoge od tih programa. Nekoliko je kompanija odlučilo potraţiti privatnu financijsku podršku umjesto oslanjanja na vladu ili sveučilišta. Bronson objašnjava da
kika☺crostuff.net
takva odluka čini kompaniju okretnijom, te moţe brţe raditi na projektima i pokusima ne traţeći odobrenje vlade ili sveučilišta. "Vlada i ta velika sveučilišta su poput bojnih brodova", rekao je Bronson. "Kad jednom krenu u pravom smjeru, čuvajte se. Ali treba im mnogo vremena za okretanje i pravilno usmjeravanje. Ovo je područje previše kompetitivno i prebrzo se mijenja za tako nešto. Trenutačno je bolje biti gliser." Ako se neka kompanija ne oslanja na vladina ili sveučilišna sredstva, to takoĎer znači da će biti manje onih koji će dijeliti imetak kad patenti iz toga područja u idućim godinama postanu vredniji. Nekoliko je značajnih napredaka u razvoju molekularnih kompjutora ostvareno u posljednjih pet godina, a čini se da je Amedeo Tech na čelu utrke. Amedeo je najstarija kompanija u utrci. Henryju Pierceu, 34, kemičaru koji je utemeljio kompaniju godinu dana nakon odlaska sa Stanforda, odobreni su brojni patenti u područjima molekularne elektronike, te stvaranju molekularne memorije i logičkih vrata -osnovne komponente kompjutorskih procesa. Bronson jo rekao kako se nada da će sad izjednačiti izglede zahvaljujući financijskoj potpori Tagawe. "Mislim da će to biti duga i zanimljiva utrka, ali mi ćemo prvi proći kroz cilj", rekao je. "Uz ovu nagodbu, jamčim vam to." Potraga za vaţnim izvorom financijske podrške - "kitom", prema načinu izraţavanja u areni investiranja u nove tehnologije - postaje sve vaţnija meĎu manjim kompanijama. Kompanija Bronson slijedi Midas Molecular, koja je ranije ove godine osigurala 16 milijuna dolara od kanadskog investitora. "Ne postoje dva načina rada, treba vam novac da biste bili konkurentni", rekao je Bronson. "Osnovno oruĎe ove znanosti je skupo. Za opremanje laboratorija potrebno je više od milijuna, prije nego što uopće počnete s istraţivanjem." Pierce iz Amedea nije uzvratio pozive, ali izvori unutar industrije kaţu da njegova kompanija takoĎer traţi velikog investitora. "Svi su u potrazi za kitovima", rekao je Daniel F. Daly, partner u investicijskoj tvrtki Daly & Mills s Floride, koja prati razvoj na-notehnologije. "Novac manjeg investitora prebrzo nestaje, pa svi traţe jednog investitora koji će pratiti projekt do kraja."
kika☺crostuff.net
Pierce je zatvorio fascikl, ostavivši novinski izrezak unutra. Gotovo ništa u članku nije bilo novo za njega, ali ga je zaintrigirao prvi citat Bronsonovih riječi, odnosno spominjanje molekularne dijagnostike. Pitao se pokušava li se Bronson uvući u industrijski svijet, prikazati ljepšu stranu znanosti, ili moţda nešto zna o Proteusu. Obraća li se izravno Pierceu? Koristi novine i tek pronaĎen japanski novac da bi mu dobacio izazov? Ako je tako, onda će uskoro doţivjeti šok. Pierce je vratio fascikl na njegovo mjesto u ladici. - Previše si se jeftino prodao, Elliote - rekao je dok ju je zatvarao. Ugasio je svjetla i izišao iz ureda. U hodniku je trenutak promatrao ono što su zvali zidom slave. Uokvireni članci o Amedeu, Pierceu, patentima i istraţivanju pokrivali su šest metara zida. Tijekom radnog vremena, kad su djelatnici radili u uredima, nikad se nije zaustavljao kako bi to pogledao. Samo je u privatnim trenucima znao pogledati zid slave, a tada bi ga preplavio osjećaj ponosa. To je bila neka vrsta semafora za rezultate. Većina je članaka objavljena u znanstvenim časopisima, a laici uglavnom nisu mogli razumjeti taj jezik. No kompanija i njezini uspjesi nekoliko su puta dospjeli u opće medije. Pierce je zastao ispred onoga čime se potajno najviše ponosio. Radilo se o naslovnici časopisa Fortune, od prije gotovo pet godina. Ondje je bila njegova fotografija - iz vremena kad je još nosio konjski rep - na kojoj je drţao model jednostavnog molekularnog kruga za koji mu je upravo odobren patent. Natpis s desne strane njegova osmijeha glasio je: "Najvaţniji patent sljedećeg tisućljeća?" Ispod toga je sitnijim slovima pisalo: "On tako misli. Henry Pierce, dvadeset devet godina staro čudo od djeteta, drţi molekularnu sklopku koja bi mogla biti ključ za novu eru kompjutorskih procesa i elektronike." Trenutak je bio star samo pet godina, ali dok je promatrao uokvirenu naslovnicu časopisa, Piercea je ispunjavao osjećaj nostalgije. Bez obzira na neugodan izraz, čudo od djeteta, Pierceov se ţivot promijenio kad se časopis pojavio na kioscima. Nakon toga započela je ţestoka utrka. Investitori su dolazili k njemu, a ne obrnuto. Pojavili su se takmaci. Stigao je Charlie Condon. Čak su i ljudi Jaya Lenoa potraţili dugokosog kemičara i njegove molekule. Najbolji trenutak
kika☺crostuff.net
od svih kojih se Pierce sjećao bio je onaj kad je napisao ček kojim je plaćen elektronski mikroskop za skeniranje. Tada je stigao i pritisak. Pritisak koji je traţio rezultate, sljedeći korak. A zatim sljedeći. Kad bi mogao birati, ne bi se vratio natrag. Ni slučajno. No, Pierce se rado sjećao toga trenutka zbog svega što tada nije znao. U tome nema ničeg lošeg. 3. Dizalo za laboratorij spuštalo se beskrajno polako, pa se činilo da se uopće ne miče. Čovjek je mogao biti siguran jedino po svjetlima iznad vrata. Projektirano je tako da bi se eliminiralo što je moguće više vibracija. Vibracije su bile neprijatelji. Iskrivljavale su očitavanja i mjerenja u laboratoriju. Vrata su se u podrumu polako otvorila i Pierce je izišao. Upotrijebio je kodiranu karticu kako bi prošao kroz prva vrata malenog prolaza, a potom je na drugim vratima utipkao kombinaciju za listopad. Otvorio ih je i ušao u laboratorij. Laboratorij je zapravo niz od nekoliko manjih laboratorija okupljenih oko glavne prostorije, ili dnevne sobe, kako su je zvali. Ondje uopće nema prozora. Zidovi su obloţeni izolacijskim materijalom sa strugotinama bakra koje zaustavljaju elektronsku buku izvana. Na tim je zidovima veoma malo ukrasa, a uglavnom su to uokvireni citati iz knjige Horton Hears a Who! dr. Seussa. MeĎu sekundarnim laboratorijima je kemijski, s lijeve strane. To je "čista soba" gdje se izraĎuju kemijske otopine molekularnih sklopki, a potom se spremaju u hladnjake. Ondje se takoĎer nalazi inkubator za projekt Proteus, a zvali su ga farmom stanica. Nasuprot kemijskom, nalazi se ţičani laboratorij, ili talionica, kako je zove većina laboratorijskih štakora, a kraj njega je laboratorij za skeniranje, gdje je smješten elektronski mikroskop. Iza dnevne sobe nalazi se laserski laboratorij. Ta je prostorija posve obavijena bakrom, radi dodatne zaštite od elektronske buke. Laboratorijski se prostor doimao praznim, kompjutori su bili ugašeni i nitko nije radio za stolovima, ali je Pierce osjetio poznat miris vrelog ugljika. Pogledao je dnevnik rada i vidio da se Grooms upisao kad je stigao, ali još nije stavio potpis pri odlasku. Prišao je ţičanom laboratoriju i zavirio kroz malena staklena vrata. Nikoga nije vidio.
kika☺crostuff.net
Otvorio je vrata i ušao, odmah osjetivši vrelinu i miris. Vakuum pećnica je radila i nastajala je nova serija ugljikovih ţica. Pierce je zaključio da je Grooms pokrenuo izradu, a zatim je otišao iz laboratorija kako bi se malo odmorio ili nešto pojeo. To je bilo razumljivo. Miris vrelog ugljika bio je nepodnošljiv. Izišao je iz ţicanog laboratorija i zatvorio vrata. Prišao je kompjutoru kraj jednog od laboratorijskih radnih mjesta i utipkao lozinke. Izvukao je podatke o testiranjima sklopki za koje je znao da ih Grooms kani obaviti nakon što je Pierce ranije otišao kući kako bi uključio svoj telefon. Prema podacima u kompjutoru, Grooms je obavio dvije tisuće testova na novoj skupini od dvadeset sklopki. Kemijski sintetizirane sklopke su osnovna otvori/zatvori vrata koja će se - ili bi se mogla jednoga dana koristiti za gradnju kompjutorskog sklopa. Pierce se oslonio unatrag na naslon stolice. Opazio je napola punu šalicu kave na pultu kraj monitora. Znao je da je Larrabyjeva jer je bila crna. Svi u laboratoriju stavljali su vrhnje u kavu, osim imuno-loga koji je radio na projektu Proteus. Dok je Pierce razmišljao o tome treba li nastaviti s testiranjima ili poći u laboratorij za skeniranje i potraţiti najnovije Larrabyjeve radove o Proteusu, pogled mu se podigao prema zidu iza kompjutora. Na zidu je selotejpom bila pričvršćena kovanica od deset centi. Grooms ju je onamo stavio prije nekoliko godina. Šala, da, ali konkretan podsjetnik na njihov cilj. Katkad se činilo da im se ruga. Roosevelt im je okrenuo jednu stranu lica, gledajući na drugu stranu, ignorirajući ih. Pierce je tek u tom trenutku shvatio da ove noći neće moći raditi. Tolike je noći proveo u skučenom prostoru laboratorija da je zbog toga izgubio Nicole. Nju i druge stvari. Sad kad nje više nema, mogao je raditi bez oklijevanja ili osjećaja krivnje, ali je odjednom shvatio da ne moţe. Bude li ikad opet razgovarao s njom, reći će joj to. Moţda će to značiti da se mijenja. Moţda će to njoj nešto značiti. Iza njega se odjednom začuo glasan tresak, pa je Pierce poskočio na stolici. Okrenuo se, očekujući da će vidjeti Groomsa kako se vraća, ali je ugledao Clydea Vernona koji je upravo ulazio kroz malen prolaz. Vernon je bio širok i kršan muškarac s malo kose na vanjskim rubovima glave. Imao je prirodno rumen ten, te se uvijek doimao zabrinutim i uzrujanim. Srednjih pedesetih godina, Vernon je bio da-
kika☺crostuff.net
leko najstariji zaposlenik kompanije. Nakon njega, vjerojatno je najstariji Charlie Condon sa svojih četrdeset godina. Ovoga je puta izraz zabrinutosti na Vernonovu licu bio pravi. - Hej, Clyde, prestrašili ste me - reče Pierce. - Nisam namjeravao. - Ovdje obavljamo mnoga osjetljiva očitavanja. Takvo lupanje vratima moglo bi uništiti neki eksperiment. Srećom, samo sam pregledavao eksperimente, a nisam ih obavljao. - Ţao mi je, dr. Pierce. - Nemojte me tako zvati, Clyde. Zovite me Henry. Dakle, da pogodim, objavili ste da "treba paziti" na mene, a Rudolpho vas je obavijestio kad sam stigao. To vas je navelo da se vratite ovamo. Nadam se da ne ţivite previše daleko, Clyde. Vernon je ignorirao Pierceovu finu dedukciju. - Moramo razgovarati - reče umjesto odgovora. - Jeste li primili moju poruku? Tek su se počeli upoznavati. Vernon jest najstarija osoba zaposlena u Amedeu, ali je takoĎer i najnovija. Pierce je već opazio da je Vernonu teško zvati ga po imenu. Mislio je da je moţda problem u razlici u godinama. Pierce je predsjednik kompanije, ali je barem dvadeset godina mlaĎi od Vernona, koji je tek prije nekoliko mjeseci došao u kompaniju nakon što je dvadeset pet godina radio u FBI-u. Vernon je vjerojatno smatrao da bi bilo neprikladno obraćati se Pierceu po imenu, a razlika u godinama i ţivotnom iskustvu nije mu dopuštala da ga zove gospodin Pierce. Činilo se da mu je lakše izgovarati dr. Pierce, premda se titula temeljila na akademskim postignućima, a nije imala veze s medicinom. Činilo se da je njegov pravi plan da ga nikad nikako ne zove, ako je to ikako moguće. To je bilo tako naglašeno da je upadalo u oči, osobito u komuniciranju e-mai-lovima i telefonom. - Pročitao sam vašu poruku tek prije petnaestak minuta - reče Pierce. Nisam bio u uredu. Vjerojatno bih vas nazvao nakon što završim ovdje. Ţelite razgovarati o Nicole? - Da. Što se dogodilo? Pierce je bespomoćno slegnuo ramenima. - Dogodilo se to da je ona otrsla. Dala je otkaz na poslu i, ovaj, dala je otkaz meni. Mislim da se moţe reći da je najprije meni dala otkaz. - Kad se to dogodilo?
kika☺crostuff.net
- Teško je reći, Clyde. DogaĎalo se već neko vrijeme. Kao na usporenom filmu. Ali sve je nekako zakuhalo prije dva tjedna. Pristala je ostati do danas. Danas je bio njezin posljednji radni dan. Znam da ste me, onoga dana kad ste stigli ovamo, upozorili na ribolov s gata kompanije. Mislim da ste to tako nazvali. Čini se da ste imali pravo. Vernon je koraknuo bliţe Pierceu. - Zašto meni nije rečeno za to? - bunio se. - Trebalo mi je reći. Pierce je vidio kako Vernonovi obrazi postaju tamniji. Bio je bijesan i nastojao je to kontrolirati. Nije se toliko radilo o Nicole koliko o učvršćivanju njegove pozicije u kompaniji. Na kraju krajeva, nije nakon tako mnogo godina otišao iz FBI-a da bi mu šef, neki pun-kerski znanstvenik koji tijekom vikenda vjerojatno puši travu, tajio vaţne stvari. - Gledajte, znam da vam je trebalo reći, ali budući da se tu radilo o osobnim stvarima ja jednostavno... zapravo, nisam ţelio razgovarati o tome. Iskreno rečeno, vjerojatno vas večeras ne bih nazvao, jer još uvijek ne ţelim razgovarati o tome. - Pa, moramo razgovarati o tome. Ona je bila zaduţena za obavještajne poslove u ovoj kompaniji. Nije joj se smjelo dopustiti da jednostavno bezbriţno ode po završetku radnoga dana. - Svi su dosjei još uvijek ovdje. Provjerio sam, premda nisam trebao. Nicki nikad ne bi učinila nešto poput ovoga što vi sugerirate. - Nisam rekao da je riječ o nečemu nepodesnom. Samo pokušavam biti temeljit i oprezan u danoj situaciji. To je sve. Je li prihvatila neki drugi posao za koji znate? - Kad smo zadnji put razgovarali, nije. Ali kad se ovdje zaposlila, potpisala je ugovor da ne smije raditi za konkurentsku tvrtku. Ne moramo se zabrinjavati oko toga, Clyde. - To vi mislite. Kako je financijski riješen raskid radnog odnosa? - Zašto bi se to vas ticalo? - Jer osoba kojoj nedostaju financijska sredstva je ranjiva. Tiče me se jer moram znati je li bivši ili sadašnji zaposlenik, koji dobro poznaje projekt, ranjiv. Piercea je počelo ţivcirati Vernonovo ţustro ispitivanje i pokroviteljsko drţanje, premda se on svakodnevno na isti način odnosio prema čovjeku zaduţenom za osiguranje.
kika☺crostuff.net
- Kao prvo, njezino znanje o projektu prilično je ograničeno. Skupljala je podatke o našim suparnicima, a ne o nama. Kako bi to činila, morala je otprilike znati čime se mi ovdje bavimo. Ali ne bih rekao da je točno znala što radimo i u kojoj smo fazi bilo kojeg projekta. Baš kao što ni vi ne znate, Clyde. Tako je sigurnije. I drugo, odgovorit ću na vale sljedeće pitanje prije nego ga postavite. Ne, u naSim privatnim trenucima nikad joj nisam govorio o pojedinostima onoga Sto radimo. To se nikad nije spomenulo. Zapravo, mislim da je to uopće nije zanimalo. Prema poslu se odnosila kao prema poslu, a to je vjerojatno bio glavni problem medu nama. Ja se nisam tako ponašao. Prema poslu sam se odnosio kao da je to moj ţivot. Dakle, još nešto, Clyde? Ţelio bih malo raditi. Nadao se da će bujicom riječi i ozlojeĎenošću pred Vernonom kamuflirati jedinu laţ. - Kad je Charlie Condon saznao za to? - upita Vernon. Condon je bio glavni sluţbenik za financije u kompaniji, ali još vaţnije, on je bio čovjek koji je zaposlio Vernona. - Rekli smo mu jučer - reče Pierce. - Zajedno. Čuo sam da je dogovorila razgovor s njim prije nego što danas ode. Ako vam Charlie nije rekao, ja tu ništa ne mogu učiniti. Valjda ni on to nije smatrao potrebnim. To je bio udarac kojim je podsjetio Vernona da ga je njegov vlastiti sponzor isključio iz kruga. No, bivši agent FBI-a samo se kratko namrštio i nastavio: -Niste mi odgovorili. Je li primila otpremninu? -Naravno. Da. Plaću za šest mjeseci, dvije godine zdravstvenog i ţivotnog osiguranja. TakoĎer će prodati kuću i zadrţati sav prihod. Zadovoljni? Teško bi se moglo reći da je ranjiva. Trebala bi samo za kuću dobiti više od sto tisuća. Činilo se da se Vernon malo smirio. Spoznaja da je Charlie Condon znao što se dogaĎa malo je olakšala situaciju. Pierce je znao da Vernon smatra Charlieja praktičnom, poslovnom stranom kompanije, a Piercea prolaznom darovitom stranom. Zbog činjenice da je Pierce bio na darovitoj strani, Vernon ga je nekako manje poštivao. Charlie je bio drukčiji. Veoma poslovan. Ako je on miran nakon odlaska Nicole James, onda će sve biti u redu.
kika☺crostuff.net
No s druge strane, ako Vernon i jest zadovoljan, to sigurno nije kanio reći Pierceu. - Ţao mi je ako vam se pitanja ne sviĎaju - rekao je. - Ali moj je posao i moja duţnost čuvati sigurnost tvrtke i njezinih projekata. Ima mnogo ljudi i kompanija na čije investicije treba paziti. Aludirao je na razlog zbog kojeg je bio ovdje. Charlie Condon ga je zaposlio više za šminku. Vernon je bio zaposlen kako bi umirio potencijalne investitore koji su morali znati da su projekti kompanije sigurni, a time će i njihove investicije biti sigurne. Vernonov je pedigre bio impresivan i vaţniji za kompaniju nego stvaran rad na osiguranju što ga je obavljao. Kad je Maurice Goddard prvi put doputovao iz New Yorka kako bi ga poveli u obilazak i pokazali mu početnu prezentaciju, takoĎer su ga upoznali s Vernonom, te je proveo dvadeset minuta u razgovoru o osiguranju zgrade i osoblja. Pierce je sad gledao Clydea Vernona i poţelio se izderati na njega, reći mu koliko im malo nedostaje da ostanu bez vaţne financijske potpore, te kako su nevaţni njegovi problemi. Ali obuzdao se. - Savršeno razumijem vašu zabrinutost, Clyde. Ali ne vjerujem da se morate zabrinjavati zbog Nicole. Sve je u redu. Vernon je kimnuo glavom i napokon se povukao, moţda osjetivši kako raste Pierceova napetost. - Vjerojatno imate pravo. - Hvala vam. - Dakle, rekli ste da prodajete kuću. - Rekao sam da je ona prodaje. - Da. Jeste li se već preselili? Imate li neki broj na koji vas mogu dobiti? Pierce je oklijevao. Vernon nije bio na A popisu ljudi koji su dobili njegov novi broj i adresu. Poštovanje je dvosmjerna ulica. Premda je Vernona smatrao sposobnim, Pierce je takoĎer znao da je čovjek dobio posao zahvaljujući svojem radu u FBI-u. Od dvadeset pet godina u sluţbi, Vernon je polovicu proveo u terenskom uredu L.A.-a baveći se poslovnim kriminalom i istragama korporacijske špijunaţe. No Pierce je Vernona uglavnom doţivljavao kao pozera. Uvijek je bio u pokretu, ţustro prolazeći hodnicima i lupajući vratima poput
kika☺crostuff.net
čovjeka s misijom. No u konačnici, misija osiguravanja projekata nije bila ništa posebno u tvrtki koja zapošljava trideset tri osobe, od kojih samo deset moţe ući u laboratorije gdje se čuvaju sve tajne. - Imam novi broj, ali nisam ga zapamtio - reče Pierce. - Dostavit ću vam ga čim budem mogao. - Što je s adresom? - Stanje u Sandsu na plaţi. Broj tisuću dvjesto jedan. Vernon je izvadio malenu biljeţnicu i zapisao podatak. Izgledao je baš poput policajca iz nekog starog filma dok je velikim šakama drţao biljeţnicu i pisao. Zašto uvijek imaju tako malene biljeţnice? To je pitanje postavio Cody Zeller nakon što su zajedno gledali film o policajcima. - Sad ću se vratiti na posao, Clyde. Na kraju krajeva, svi ti in-vestitori računaju na nas, točno? Vernon je podigao pogled s biljeţnice, uzdigavši jednu obrvu dok je pokušavao procijeniti je li Pierce sarkastičan. - Točno - rekao je. - Onda ću vas pustiti da radite. Ali nakon što se čovjek iz osiguranja povukao, Pierce je ponovno shvatio da neće moći raditi. Obuzela ga je nekakva tromost. Prvi put u tri godine nije imao nikakvih obveza izvan laboratorija i mogao je slobodno raditi. Ali prvi put u tri godine on to nije ţelio. Ugasio je kompjutor i ustao. Slijedio je Vernona kroz uski prolaz. 4. Kad se vratio u ured, Pierce je pritisnuo prekidač kako bi upalio svjetlo. UreĎaj za prepoznavanje glasa obična je besmislica, i on je to znao. Postavljen je samo radi impresioniranja potencijalnih investitora koje je Charlie Condon svakih nekoliko tjedana dovodio u obilazak. To je bio običan trik. Baš kao i sve kamere i Vernon. Ali Charlie je rekao da je sve to potrebno. Simbolizira naprednu prirodu onoga čime se bave. Rekao je da to pomaţe investitorima zamišljati projekte i vaţnost kompanije. U takvom im okruţenju nije teško ispisati ček. MeĎutim, posljedica svega toga bila je da su se uredi Pierceu katkad činili bez duše, a ne samo visokotehnološkima. Započeo je kompaniju u skladištu s malenom najamninom u Westchesteru, gdje je rezultate eksperimenata morao očitavati izmeĎu polijetanja i slijetanja u Zračnoj luci Los Angelesa. Nije imao zaposlenika. Sad ih ima tako
kika☺crostuff.net
mnogo da mu treba osoba za kadrovsku sluţbu. Tada je vozio bubu Volkswagen s oštećenim branikom - stari model. Sad vozi BMW. Nema nikakve sumnje, on i Amedeo prevalili su dugačak put. No sve se češće prepuštao sjećanjima na laboratorij u tom skladištu, ispod obrasca letenja piste 17. Njegov prijatelj, Cody Zeller, koji uvijek traţi nekakvu vezu s filmovima, jednom mu je prilikom rekao da će "pista 17" biti njegov rosebud, posljednje riječi što će ih pro-šaptati njegove usne. Bez obzira na druge sličnosti s filmom GraĎanin Kane, Pierce je mislio da bi Zeller u tome mogao imati pravo. Pierce je sjeo za svoj pisaći stol, razmišljajući o tome da nazove Zellera i kaţe mu da se predomislio po pitanju izlaska. TakoĎer je razmišljao o tome da nazove kuću i vidi ţeli li Nicole razgovarati. No znao je'da to ne moţe učiniti. Ona ima pravo na sljedeći potez, a on mora čekati čak i ako se to nikad ne dogodi. Izvadio je notes iz naprtnjače i nazvao broj za pristup glasovnoj pošti na kućnom telefonu. Utipkao je lozinku, a elektronski mu je glas rekao da ima jednu novu poruku. Poslušao ju je i čuo nervozan glas nepoznatog muškarca. - Ovaj, da, zovem se Frank. Odsjeo sam u Peninsuli. Soba šesto dvanaest. Pa, nazovite me kad stignete. Našao sam vaš broj na Internet stranici, pa sam ţelio vidjeti jeste li večeras slobodni. Znam da je kasno, ali sam odlučio pokušati. U svakom slučaju, ja sam Frank Behmer, soba šesto dvanaest u Peninsuli. Nadam se da ćete mi se uskoro javiti. Pierce je obrisao poruku, ali je ponosno osjetio čudnu čaroliju tajnog ulaţenja u nečiji skriveni svijet. Nekoliko je trenutaka razmišljao, a zatim je nazvao informacije i zatraţio broj Peninsule u Beverly Hillsu. Frank Behmer je bio tako nervozan dok je ostavljao poruku da je zaboravio ostaviti broj na koji ga treba nazvati. Nazvao je hotel i zatraţio Behmera u sobi 612. Čovjek se javio nakon što je telefon pet puta zazvonio. -Halo? - Gospodin Behmer? -Da? - Zdravo. Jeste li vi zvali za Lilly? Behmer je oklijevao prije nego što je odgovorio. -Tko je to? Pierce nije oklijevao. Očekivao je to pitanje.
kika☺crostuff.net
- Moje ime je Hank. Primam pozive za Lilly. Sad je zauzeta, ali je pokušavam naći radi vas. Kako bih dogovorio susret. - Da, pokušao sam je nazvati na mobitel, ali se nije javila. -Mobitel? - Da, broj na stranici. - O, shvaćam. Znate, ona se nalazi na nekoliko web stranica. Smijem li vas pitati na kojoj ste našli njezine brojeve? Pokušavamo otkriti koja je najučinkovitija, ako me razumijete. - Vidio sam ih na stranici L.A. Darlings. - O, L.A. Darlings. Tako je. To je jedna od naših boljih stranica. - To je doista ona, zar ne? Na slici? - Ovaj, da, gospodine, to je doista ona. -Prekrasno. - Da. Dobro, pa, kao Sto sam rekao, reći ću joj neka vas nazove čim je naĎem. Ne bi smjelo dugo trajati. Ali ako vam se u roku od jednog sata ne javimo ni Lilly ni ja, onda ništa od toga. - Doista? U glasu mu se jasno osjećalo razočaranje. - Veoma je zauzeta, gospodine Behmer. Ali dat ću sve od sebe. Laku noć. - Pa, recite joj da sam u gradu poslovno, samo nekoliko dana, te da ću se veoma lijepo ponašati prema njoj, ako znate što mislim. Sad mu se u glasu osjećao lagani prizvuk molećivosti. Pierce je osjetio krivnju zbog prijevare. Osjetio je da odjednom zna previše o Behmeru i njegovu ţivotu. - Znam što mislite - reče. - Zbogom. -Zbogom. Pierce je prekinuo vezu. Pokušao je potisnuti svoje dvojbe. Nije znao što radi ili zašto, ali nešto ga je vuklo u odreĎenom smjeru. Ponovno je upalio kompjutor i priključio telefonsku liniju. Zatim je pošao na Internet i iskušao nekoliko web konfiguracija dok nije našao www.la-darlings.com i ušao. Prva je stranica bila tekst. Radilo se o upozorenju i odbacivanju odgovornosti, objašnjavajući da je web stranica namijenjena isključivo odraslim osobama. Pritiskom tipke ENTER, posjetitelj tvrdi da ima više od osamnaest godina, te da mu ne smeta nagost ili sadrţaj namijenjen odraslima. Bez čitanja sitnih slova, Pierce je pritisnuo tipku ENTER i na ekranu se pojavila uvodna stranica adrese. Duţ lijevog ruba prolazila je fotografija gole ţene koja je pred sobom
kika☺crostuff.net
drţala ručnik i stavila prst na usne u pozi "nemoj nikome reći". Naslov stranice bio je napisan velikim purpurnim slovima. L.A. Darlings Besplatan imenik zabave i usluga za odrasle Ispod toga nalazio se niz crvenih okvira s naznakama raspoloţivih usluga, od pratilja kategoriziranih po rasi i boji kose do masaţe i stručnjaka za fetiš oba spola i seksualnih sklonosti. Čak je postojao i okvir za unajmljivanje porno zvijezda za privatne susrete. Pierceje znao da na Internetu postoje nebrojene slične stranice. Vjerojatno svaki pruţatelj internetskih usluga u svakom gradu i selu ima barem jednu od tih stranica - ekvivalent on-line bordela. Nikad nije odvojio vremena za proučavanje jedne takve stranice, premda je znao da je Charlie Condon jednom na taj način našao pratilju za potencijalnog investitora. Tu je odluku poţalio i više nikad nije tako postupio pratilja je napila, drogirala i opljačkala investitora prije nego što su stigli db faze seksa. Ne treba ni reći, čovjek nije investirao u Amedeo Technologies. Pierce je kliknuo na okvir s naznakom PLAVOKOSE PRATILJE bez nekog posebnog razloga, osim što je negdje morao početi traţiti Lilly. Slika na ekranu se raspolovila. Na lijevoj strani pojavio se niz malenih fotografija plavokosih pratilja, a ispod svake sličice pisalo je njihovo ime. Kad bi kliknuo na jednu od sličica, stranica te pratilje otvorila bi se na desnoj strani - uvećana fotografija radi lakšeg i boljeg proučavanja. Pierce je pregledavao niz, gledajući imena. Bilo je gotovo četrdeset pratilja, ali se nijedna nije zvala Lilly. Zatvorio je taj dio i prešao na brinete. Na pola puta kroz sličice naišao je na ime Tiger Lilly. Kliknuo je na fotografiju i na desnoj se strani pojavila njezina stranica. Provjerio je telefonski broj - nije bio isti kao njegov. Zatvorio je stranicu i vratio se nizu sličica. Malo kasnije naišao je na još jednu pratilju po imenu Lilly. Otvorio je njezinu stranicu i pogledao broj. Odgovarao je. Našao je Lilly čiji je telefonski broj dobio. Fotografija je prikazivala ţenu srednjih dvadesetih godina. Imala je tamnu kosu do ramena, smeĎe oči i preplanuli ten. Klečala je na
kika☺crostuff.net
krevetu s mjedenim šipkama i bila je gola ispod crnog mreţastog negliţea. Jasno su se vidjele obline njezinih dojki. Svjetliji trokut oko njezina spolovila takoĎer se vidio. Gledala je ravno u fotoaparat. Pierceu se činilo daje zavodljivo napućila usne. Ako fotografija nije dotjerivana i ako je to doista Lilly, onda je prekrasna. Baš kao što je rekao Frank Behmer. Čista fantazija, pratilja iz snova. Pierce je razumio zašto je njegov telefon bez prestanka zvonio. Uopće nije vaţno obilje suparnica na ovoj web stranici i na svim ostalima. Muškarac koji pregledava fotografije - kupuje ţenu, kad smo već kod toga - teško bi prošao kraj ove a da ne podigne telefonsku slušalicu. Ispod fotografije nalazila se plava vrpca. Pierce je pomaknuo kursor onamo, a malena je napomena glasila "fotografija verificirana od strane osoblja", što je značilo da fotografija doista prikazuje ţenu koja je dala oglas. Drugim riječima, dobit ćeš ono što vidiš ako dogovoriš sastanak s tom pratiljom. Navodno. - Verificiranje fotografija - reče Pierce. - To nije loš posao. Prešao je pogledom na tekst ispod fotografije, pomičući kursor prema dolje dok je čitao. Posebne želje Zdravo, gospodo. Zovem se Lilly, a pratilja sam koja umiruje i zadovoljava kao nijedna druga u Westsideu. Imam 23 godine, 86-63-86 (sve prirodno), visoka sam 155 cm i imam 48 kg. Ne pušim. Jednim sam dijelom Španjolka i jednim Talijanka, ali prava Amerikanka! Dakle, ako se ţelite provesti kao nikad u ţivotu, nazovite me i doĎite me posjetiti u moju mirnu i sigurnu kućicu blizu plaţe. Nikad ne ţurim i zadovoljstvo je zajamčeno! Uzimaju se u obzir sve posebne ţelje. Ţelite li udvostručiti svoj uţitak, posjetite stranicu moje prijateljice Robin u dijelu o plavokosim pratiljama. Radimo zajedno kao tim, na vama ili nama samima! Volim svoj posao i volim raditi. Zato, nazovite me! Samo osobni pozivi. Samo VIP osobe. Ispod teksta nalazio se telefonski broj što ga je sad imao Pierce, kao i broj mobitela. Pierce je podigao telefonsku slušalicu i utipkao broj njezina mobitela. Dobio je glasovnu poštu.
kika☺crostuff.net
- Zdravo, ovdje Lilly. Ostavite svoje ime i broj, a ja ću vas odmah nazvati. Ne uzvraćam pozive na javne telefonske govornice. Ako ste u hotelu, ostavite svoje puno ime i prezime, inače me neće spojiti. Hvala. Nadam se da ćemo se uskoro vidjeti. Pierce je nazvao prije nego je smislio što ţeli reći. Začuo se zvučni signal i on je počeo govoriti. - Ovaj, da, Lilly, moje je ime Henry. Imam maleni problem jer imam vaš stari telefonski broj. Ţelim reći, dala mi ga je telefonska kompanija... u mojem stanu i... ne znam... ţelio bih s vama razgovarati o tome. Na brzinu je izgovorio broj i prekinuo vezu. -Sranje! Znao je da je zvučao poput idiota. Čak nije bio siguran ni zašto ju je nazvao. Ako je otkazala svoj telefonski broj, sad više ne moţe učiniti ništa kako bi mu pomogla, osim maknuti ga s web stranice. Ta ga je misao dovela do osnovnog pitanja: zašto se taj broj još uvijek nalazi na nj ezinoj stranici? Opet je pogledao njezinu fotografiju na ekranu. Proučavao ju je. Lilly je bila nevjerojatno lijepa, a on je u svojoj nutrini osjetio teţinu, sve jaču poţudu. Na koncu mu je do mozga doprlo samo jedno pitanje: Što ja to radim ? Dobro i opravdano pitanje. Znao je da bi morao isključiti kompjutor, u ponedjeljak prihaviti novi telefonski broj, a zatim se koncentrirati na posao i zaboraviti sve o ovome. Ali nije mogao. Zatvorio je Lillynu stranicu i vratio se na uvodnu. Potom je iznova otvorio dio o plavokosim pratiljama i potraţio sličicu ispod koje je pisalo ime Robin. Otvorio je njezinu stranicu. Ţena po imenu Robin bila je plavuša, kako je tekst i najavio. Leţala je gola na krevetu. Latice ruţa bile su rasute po njezinu trbuhu, te strateški upotrijebljene za djelomično pokrivanje njezinih dojki i spolovila. Smiješila se usnama namazanim crvenim ruţem. Ispod fotografije nalazila se plava vrpca, pokazujući da je snimka autentična. Prešao je na tekst ispod fotografije. Američka ljepotica Zdravo, gospodo. Zovem se Robin i ja sam djevojka o kojoj ste sanjali. Prirodna sam plavuša i plavooka prava Amerikanka. Imam 24 godine, 96-76-91 i visoka gotovo 180 cm. Ne pušim, ali oboţavam šampanjac. Mogu doći k vama ili vi moţete doći k meni. Nije vaţno,
kika☺crostuff.net
jer vas nikad ne poţurujem. Apsolutno pozitivno Dl. Ako ţelite udvostručiti svoj uţitak, posjetite stranicu moje prijateljice Lilly u dijelu s brinetama. Radimo zajedno kao tim, na vama ili nama samima! Dakle, nazovite me. Zadovoljstvo je zajamčeno! Samo VIP osobe, molim vas. Ispod teksta nalazili su se telefonski broj i broj dojavljivača. Ne razmišljajući previše o tome, Pierce ih je zapisao u svoju biljeţnicu. Potom se vratio na fotografiju. Robin je bila privlačna, ali ne na onako bolan način kao Lilly. Imala je oštre crte oko usta i očiju, te hladniji pogled. Više je odgovarala onome što bi Pierce očekivao na nekoj od tih stranica. Lilly uopće nije odgovarala. Pierce je ponovno pročitao tekst, pitajući se što znači "apsolutno pozitivno Dl". Nije imao pojma. Tada je shvatio da je tekst na obje stranice - Robininoj i Lillynoj - najvjerojatnije napisala ista osoba. Na to je ukazivalo ponavljanje izraza i struktura rečenica. Dok je promatrao fotografiju, takoĎer je opazio da se na obje snimke nalazi isti mjedeni krevet. Brzo se prebacio na Lillynu stranicu kako bi to potvrdio. Krevet je bio isti. Nije znao što to znači, osim moţda još jednu potvrdu da dvije ţene rade zajedno. Glavna razlika što ju je uočio u tekstovima bila je činjenica da je Lilly primala klijente jedino u svojem stanu. Robin je radila na oba načina, odlazila je klijentu ili mu je dopuštala da on doĎe k njoj. Opet nije znao znači li to nešto u svijetu u kojem one ţive i rade. Nagnuo se unatrag na stolici, zureći u ekran kompjutora i pitajući se što mu je dalje raditi. Pogledao je na svoj ručni sat. Bilo je gotovo jedanaest. Naglo se nagnuo naprijed i podigao telefonsku slušalicu. Pogledavši svoje bilješke, nazvao je broj naveden na Robininoj stranici. Izgubio je hrabrost i baš je kanio prekinuti vezu nakon što je telefon četvrti put zazvonio, kad se javila ţena pospana, duboka glasa. -Ovaj, Robin? -Da. -Ţao mi je, jesam li vas probudio? -Ne, budna sam. Tko je to? - Ovaj, zovem se Hank. Ja sam, ovaj, vidio vašu stranicu na L.A. Darlings. Jesam li prekasno nazvao? -Ne, u reduje. Što je Amedeo Techno!
kika☺crostuff.net
Shvatio je da ima mogućnost identifikacije pozivatelja. Odjednom je osjetio strah. Strah od skandala, od mogućnosti da ljudi poput Vernona saznaju neku tajnu o njemu. - Zapravo, riječ je o Amedeo Technologies. Vaše očitanje nije pokazalo cijeli naziv. - Je li to mjesto gdje radite? -Da. - Jeste li vi gospodin Amedeo? Pierce se nasmiješio. -Ne, nema gospodina Amedea. Više ne. - Doista? Šteta. Što mu se dogodilo? - Amedeo je bio Amedeo Avogadro. On je bio kemičar koji je prvi prije otprilike dvjesto godina razlikovao molekule i atome. To je bila vaţna razlika, ali ga pedesetak godina nitko nije ozbiljno shvaćao, sve do nakon njegove smrti. Bio je čovjek ispred svojeg vremena. Kompanija je nazvana po njemu. - Što radite ondje? Igrate se molekulama i atomima? Čuo ju je kako zijeva. - Tako nekako. I ja sam kemičar. IzraĎujemo kompjutor od molekula. Sad je on zijevnuo. Doista? Dobro. Pierce se ponovno nasmiješio. Nije se doimala ni impresioniranom ni zainteresiranom. - U svakom slučaju, zovem zato jer vidim da radite s Lilly. Pratilja brineta? - Radila sam. - Mislite, više ne radite? -Ne, više ne. - Što se dogodilo? Pokušavao sam je nazvati i... - Neću s vama razgovarati o Lilly. Uopće vas ne poznajem. Njezin se glas promijenio. Postao je oštriji. Pierce je nagonski osjetio da će je izgubiti ako ne bude pazio. - U redu, ispričavam se. Samo sam pitao jer mi se sviĎala. - Bili ste s njom? - Da. Dva puta. Činila mi se dragom djevojkom, pa sam se pitao kamo je nestala. To je sve. Prošli je put predloţila da bismo se moţda mogli naći svo troje. Mislite li da joj moţete prenijeti poruku? - Ne. Odavno je nema, a ono što joj se dogodilo... jednostavno se dogodilo. To je sve. - Kako to mislite? Što se točno dogodilo?
kika☺crostuff.net
- Znate, gospodine, doista se jeţim od vas kad postavljate sva ta pitanja. Stvar je u tome, ne moram razgovarati s vama. Dakle, zašto ne biste proveli noć s onim vašim molekulama. Spustilaje slušalicu. Pierce je sjedio sa slušalicom na uhu. Došao je u iskušenje da ponovno nazove, ali je nekako osjećao da ništa neće izvući iz Robin. Uprskao je načinom na koji se postavio. Konačno je spustio slušalicu i razmislio o onome što je saznao. Zagledao se u Lillynu fotografiju na kompjutorskom ekranu. Razmišljao je o zagonetnoj Robininoj primjedbi da joj se nešto dogodilo. - Što ti se dogodilo? Vratio se na uvodnu stranicu i kliknuo na polje s naznakom REKLAMIRAJTE KOD NAS. Vodilo je do stranice s uputama o davanju oglasa. To se moglo učiniti preko mreţe davanjem broja kreditne kartice, teksta za reklamu i digitalne fotografije. No, kako bi se dobilo plavu vrpcu koja označava verificiranu fotografiju uz reklamu, osoba koja je šalje mora osobno predati sav materijal da bi dokazala da je upravo ona na snimci. Konkretna adresa pruţatelja internetskih usluga bila je na Sunset Boulevardu u Hollywoodu. Očito su Lilly i Robin to učinile. Na stranici je pisalo da ured radi od ponedjeljka do subote, od devet do pet tijekom tjedna, te od deset do tri subotom. Pierce je zapisao adresu i radno vrijeme u svoj notes. Baš je krenuo zatvoriti stranicu kad je odlučio još jednom pogledati Lillynu stranicu. Na pisaču je napravio kopiju u boji njezine fotografije. Zatim je ugasio kompjutor i isključio telefonsku liniju. Neki glas u njemu ponovno mu je rekao da je s ovim pošao najdalje što je mogao. Što je trebao. Vrijeme je da promijeni svoj telefonski broj i zaboravi na sve to. Ali drugi glas - glasniji glas iz prošlosti - govorio mu je nešto drugo. - Svjetla - rekao je. Ured je utonuo u mrak. Pierce se nije pomaknuo. SviĎao mu se mrak. Uvijek je najbolje razmišljao u mraku.
5.
kika☺crostuff.net
Stubište je bilo mračno i dječak se bojao. Pogledao je natrag prema ulici i vidio automobil koji je čekao. Njegov je očuh opazio oklijevanje i ispruţio ruku kroz prozor automobila. Mahnuo je dječaku neka poĎe naprijed, neka uĎe. Dječak se okrenuo i zagledao u mrak. Upalio je dţepnu svjetiljku i počeo se penjati. Snop svjetlosti uperio je u stube, ne ţeleći najaviti svoj dolazak tako da rasvijetli prostoriju na vrhu. Na pola puta jedna je stuba glasno zaškripala pod njegovom teţinom. Ukočio se. Čuo je vlastite otkucaje srca. Pomislio je na Isabelle i strah što ga je vjerojatno nosila u svojim prsima svakoga dana i iz noći u noć. Iz toga je izvukao snagu i nastavio se penjati. Ugasio je svjetlo tri stube od vrha i čekao da mu se oči prilagode. Za nekoliko mu se trenutaka učinilo da vidi prigušenu svjetlost u prostoriji ispred sebe. Svjetlost svijeća treperila je na stropu i zidovima. Priljubio se uza zid i prešao posljednje tri stube. Prostorija je bila velika i pretrpana. Vidio je improvizirane krevete nanizane uz dva dugačka zida. Nepomične figure, poput hrpa odjeće na rasprodaji, spavale su na svakom leţaju. Na drugom kraju prostorije gorjela je jedna jedina svijeća, a neka djevojka, nekoliko godina starija i prljavija od njega, na plamenu je grijala čep boce. Dječak je na nemirnom svjetlu proučavao njezino lice. Vidio je da to nije Isabelle. Zaputio se sredinom prostorije, izmeĎu vreća za spavanje i podloga od novina. Gledao je s jedne na drugu stranu, traţeći poznato lice. Bilo je mračno, ali je dovoljno dobro vidio. Prepoznat će je kad je ugleda. Stigao je do kraja, do djevojke sa čepom boce. Isabelle nije bila ondje. - Koga traţiš? -pitala je djevojka. Povlačila je klip injekcije, kroz filtar cigarete uvlačeći crno-smeĎu tekućinu iz čepa boce. Dječak je na slaboj svjetlosti vidio oţiljke od igle na njezinu vratu. - Samo nekoga - odgovorio je. Podigla je pogled s onoga što je radila i zagledala se u njegovo lice, iznenaĎena glasom. Vidjela je mlaĎahno lice kamuflirano prevelikom i prljavom odjećom.
kika☺crostuff.net
- Doista si mlad - rekla je. - Bolje da nestaneš odavde prije nego se pazikuća vrati. Dječak je znao na što misli. Svakim je skloništem u Hollywoodu netko upravljao. Pazikuća. Naplaćivao je smještaj u novcu, ili drogi, ili tijelu. —Ako te naĎe, razvalit će tvoju nevinu straţnjicu i staviti te... Odjednom se prekinula i ugasila svijeću, ostavivši ga u mraku. Okrenuo se prema vratima i stubištu, a svi su se njegovi strahovi udruţili i stegnuli ga poput šake koja se stišće oko cvijeta. Na vrhu stubišta stajala je silueta muškarca. Krupnog muškarca. Razbarušene kose. Pazikuća. Dječak je nesvjesno koraknuo unatrag i spotaknuo se preko nečije noge. Pao je, a dţepna je svjetiljka tresnula na pod kraj njega i ugasila se. Muškarac na vratima se pomaknuo i zaputio prema njemu. - Hanky, momče! - viknuo je čovjek. - DoĎi ovamo, Hank!
6. Pierce se probudio u zoru. Sunce ga je spasilo iz noćne more u kojoj je bjeţao od muškarca čije lice nije mogao vidjeti. Još nije imao zavjesa na prozorima u stanu, pa je svjetlost dopirala kroz prozore i udarala u njegove kapke. Izvukao se iz vreće za spavanje, pogledao fotografiju Lilly što ju je ostavio na podu i pošao se istuširati. Kad je završio, morao se obrisati dvjema majicama što ih je izvukao iz jedne kutije s odjećom. Zaboravio je kupiti ručnike. Zaputio se do Main Streeta kako bi kupio kavu, limunski frape i novine. Polako je pio i čitao, gotovo osjećajući krivnju zbog toga. Subotom je najčešće već u zoru bio u laboratoriju. Kad je pročitao novine, već je bilo gotovo devet. Vratio se do Sandsa i sjeo u automobil, ali nije otišao u laboratorij kao inače. U petnaest do deset Pierce je stigao do hollywoodske adrese što ju je zapisao za L.A. Darlings. Radilo se o višekatnom uredskom kompleksu koji se doimao jednako legitimno kao i McDonald's. Tvrtka L.A. Darlings nalazila se u apartmanu 310. Na mutnom staklu vrata najvećim je slovima pisalo ENTREPRENEURIAL CONCEPTS UNLIMITED1. Ispod toga je manjim slovima naveden niz od deset različitih web stranica, uključujući L.A. Darlings, koja se očito ub-
kika☺crostuff.net
rajala u poduzetničke koncepcije. Pierce je po nazivima internetskih adresa zaključio da su sve seksualno orijentirane, te su dio mračnog internetskog svijeta zabave za odrasle. 1 Poduzetničke koncepcije bez ograničenja Vrata su bila zaključana, ali Pierce je stigao nekoliko minuta ranije. Odlučio je vrijeme iskoristiti za šetnju i razmišljanje o tome što će reći i kako će se ponašati. - Čekajte, ja ću otvoriti. Okrenuo se i vidio kako vratima prilazi ţena s ključem. Imala je oko dvadeset pet godina i šašavu plavu kosu koja je stršila na sve strane. Nosila je odrezane traperice, sandale i kratku košulju koja je razotkrivala njezin probušeni pupak. Preko ramena je prebacila torbicu koja se doimala dovoljno velikom za kutiju cigareta, ali ne i za paketić šibica. Osim toga, izgledala je kao da je deset sati ujutro svakako prerano za nju. - Uranili ste - rekla je. - Znam - reče Pierce. - Dolazim iz Westsidea, a mislio sam da će biti više prometa. Slijedio ju je unutra. Ušao je u čekaonicu gdje se nalazio uzdignuti prijamni pult ispred pregrade koja je štitila ulaz u straţnji hodnik. Desno su se nalazila vrata s natpisom PRIVATE. Pierce je gledao kako ţena odlazi iza pulta i baca torbicu u ladicu. - Morat ćete pričekati nekoliko minuta dok sve ne pokrenem. Ja sam danas jedina ovdje. - Malo posla subotom? -Uglavnom. - Pa, tko pazi na strojeve ako ste vi jedini ovdje? - O, uvijek je netko ondje otraga. Htjela sam reći da sam jedina ovdje sprijeda. Spustila se na stolicu iza pulta. Pierceu je za oko zapeo srebrni kolut na njezinu trbuhu i podsjetio ga na Nicole. Radila je za Amedeo više od godinu dana prije nego što je jedne nedjelje poslijepodne slučajno naišao na nju u kafiću u Main Streetu. Upravo je izišla iz teretane, pa je na sebi imala sive hlače od trenirke i sportski grudnjak. Tada je opazio zlatni kolut na njezinom probušenom pupku. To je bilo poput otkrivanja tajne o nekome koga dugo poznaješ. U njegovim je očima
kika☺crostuff.net
uvijek bila lijepa i privlačna ţena, ali se nakon tog trenutka u kafiću sve promijenilo. Nicole je u njegovim očima postala erotična i on ju je počeo osvajati, ţeleći provjeriti ima li skrivenih tetovaţa i upoznati sve njezine tajne. Pierce je šetkao skučenom čekaonicom dok je ţena za pultom radila ono što je potrebno da sve pokrene. Čuo je uključivanje kompjutora, te otvaranje i zatvaranje ladica. Na jednom je zidu opazio niz logotipa raznih web stranica koje su koristile usluge Poduzetničkih koncepcija. Vidio je logotip za L.A. Darlings i nekoliko drugih. Uglavnom se radilo o pornografskim stranicama, gdje se za mjesečnu pretplatu od 19,95 dolara kupovalo tisuće fotografija nečijih omiljenih seksualnih usluga i fetiša. Sve je to bilo predstavljeno na zidu u potpunoj, legitimnoj besramnosti. Logotip PinkMink.com mogao je biti isti kao onaj za reklamiranje masti protiv akni. Kraj zida pokrivenog logotipima nalazila su se vrata s oznakom PRIVATE. Pierce je na brzinu pogledao ţenu iza pulta i vidio da je zauzeta nečim na ekranu svojega kompjutora. Opet se okrenuo prema vratima i pritisnuo kvaku. Nije bilo zaključano, pa je otvorio vrata. Vodila su u mračan hodnik s trima dvokrilnim vratima na lijevoj strani, meĎusobno udaljenima oko šest metara. - Ovaj, oprostite - reče ţena iza njega. -Ne smijete ući onamo. Natpisi na pločicama ispred vrata što su visjele sa stropa, obješene o tanke lance, govorili su da su to studio A, studio B i studio C. Pierce se povukao i zatvorio vrata. Vratio se do pulta. Vidio je da ţena sad nosi pločicu s imenom. - Mislio sam da su ondje toaletne prostorije. Što je ono ondje unutra? - To su fotografski studiji. Ovdje nema toaletnih prostorija za stranke. Dolje su, u predvorju zgrade. -Mogu čekati. - Kako vam mogu pomoću? Laktovima se naslonio na pult. - Moglo bi se reći da imam jedan problem, Wendy. Jedna od reklama na stranici L.A. Darlings točka com ima moj telefonski broj. Pozivi koji bi trebali biti upućeni njoj dolaze do mene. Mislim da bi se netko veoma razočarao kad bih mu se pojavio na vratima hotelske sobe. Nasmiješio se, ali ona očito nije cijenila njegov pokušaj šale. - Pogrešno napisano? - rekla je. - Mogu to srediti. - Nije baš samo pogreška u pisanju.
kika☺crostuff.net
Ispričao joj je o dobivanju novog telefonskog broja i kako je uskoro shvatio da je to linija na web stranici ţene po imenu Lilly. Sjedila je za pultom. Promatrala ga je sumnjičavim očima. - Ako ste tek dobili novi broj, zašto jednostavno ne zatraţite drugi? - Jer nisam odmah shvatio da postoji problem, pa sam već dao tiskati posjetnice s novom adresom i telefonskim brojem, i već su poslane. Bilo bi veoma skupo i oduzelo bi mi mnogo vremena da sve to ponovno činim. Siguran sam da će ta ţena, ako mi kaţete kako mogu doći do nje, pristati da se promijene podaci na njezinoj stranici. Ţelim reći, ionako uopće ne radi ako sve pozive upućene njoj dobivam ja, točno? Wendy je zatresla glavom, kao da uopće ne razumije njegovo objašnjenje i rezoniranje. - Dobro, čekajte da nešto pogledam. Okrenula se kompjutoru, otvorila stranicu L.A. Darlings i popis pratilja brineta. Kliknula je na sličicu Lilly, a zatim potraţila telefonski broj. - Tvrdite da je ovo vaš telefonski broj a ne njezin, ali je ranije bio njezin. -Tako je. - Ako je promijenila svoj telefonski broj, zašto nas nije obavijestila o tome? - Ne znam. Zato sam ovdje. Postoji li neki drugi način da se uspostavi kontakt s njom? - Ne nešto što bih vama mogla dati. Informacije o našim klijentima su povjerljive. Pierce kimne glavom. To je očekivao. - To je u redu. No, moţete li pogledati postoji li još neki broj za kontakt, a zatim je vi moţete nazvati i upoznati s problemom? - Što je s ovim brojem mobitela? -Pokušao sam. Prima glasovne poruke. Ostavio sam joj tri poruke i objasnio sve ovo, ali me nije nazvala. Ne vjerujem da je primila poruke. Wendy se vratila na početak stranice i zagledala u fotografiju Lilly. - Dobra je - reče. - Kladim se da primate mnogo poziva. - Imam telefon tek jedan dan i već me izluĎuje. Wendy je odgurnula stolicu unatrag i ustala.
kika☺crostuff.net
- Idem nešto provjeriti. Odmah ću se vratiti. Zaobišla je pregradu iza pulta i nestala u straţnjem hodniku, a zvuk njezinih sandala postajao je sve tiši. Pierce je trenutak pričekao, a zatim se nagnuo preko pulta, te pogledom preletio sve površine. Pretpostavljao je da Wendy nije jedina koja radi za pultom. Vjerojatno na tom poslu rade dvije ili tri zaposlenice s minimalnim plaćama. Zaposlenice koje bi mogle imati problema s pamćenjem lozinki za sustav. Traţio je samoljepljive papiriće na kompjutoru i sa straţnje strane pulta, ali ništa nije vidio. Ispruţio je ruku i podigao podmetač, ali ispod nije bilo ničega osim novčanice od jednog dolara. Prstom je prekopao po zdjelici spajalica, ali niSta nije našao. Još se više sagnuo kako bi vidio postoji li ladica za olovke. Nije postojala. Baš kad se nečega sjetio, čuo je zvuk njezinih sandala. Vraćala se. Brzo je posegnuo u dţep, našao dolar i opet ispruţio ruku preko pulta. Podigao je podmetač i zamijenio dvije novčanice. Gurnuo je novčanicu u dţep i ne pogledavši je. Ruka mu je još uvijek bila u dţepu kad se pojavila iza pregrade. Nosila je tanki fascikl i sjela. - Pa, riješila sam jedan dio problema - rekla je. -O čemu je riječ? - Djevojka je prestala plaćati svoj račun? -Kad je to bilo? - U lipnju je platila do kolovoza. Za rujan nije platila. - Zašto je onda njezina stranica još uvijek na mreţi? - Jer je katkad potrebno vremena da se izbace paraziti. Posebno kad izgledaju poput ove mačke. Fasciklom je pokazala prema kompjutorskom ekranu, a zatim ga je spustila na pult. - Ne bih se iznenadila da je gospodin Wentz zadrţi, bez obzira je li platila ili ne. Ako ljudi vide takve cure na stranici, stalno će se vraćati. Pierce kimne glavom. - Broj prijava na stranicu je ono po čemu odreĎuju cijene za oglase, je li? -Tako je. Pierce je pogledao ekran. Na neki način, Lilly još uvijek radi. Ako ne za sebe, onda za Entrepreneurial Concepts Unlimited. Opet je pogledao Wendy. - Je li gospodin Wentz unutra? Ţelio bih razgovarati s njim.
kika☺crostuff.net
- Ne, subota je. Morali biste imati sreće da ga ovdje naĎete čak i tijekom tjedna, ali subotom ga nikad nisam vidjela. - Pa, što bi se moglo učiniti po ovom pitanju? Moj telefon ne prestaje zvoniti. - Pa, mogu to zapisati i moţda bi u ponedjeljak netko mogao... - Gledajte, Wendy, ne ţelim čekati do ponedjeljka. Sad imam problem. Ako gospodin Wentz nije ovdje, onda dovedite tipa koji nadgleda servere. Mora postojati netko tko moţe ući u server i maknuti njezinu stranicu. To je jednostavan postupak. - Ondje otraga je jedan momak, ali ne vjerujem da on ima ovlasti za bilo što učiniti. Osim toga, spavao je kad sam zavirila onamo. Pierce se nagnuo preko pulta i u glas unio stroţu notu. - Lilly", ţelim reći, Wendy, slušajte me. Inzistiram da poĎete onamo, probudite ga i dovedete ovamo. Morate nešto razumjeti. Nalazite se u legalno opasnom poloţaju. Obavijestio sam vas da se vaša web stranica koristi mojim telefonskim brojem. Zbog te greške cijelo vrijeme primam pozive što ih smatram uvredljivima i neugodnima. Do te mjere da sam jutros stigao ovamo prije otvaranja ureda. Ţelim da se to sredi. Budete li to odgaĎali do ponedjeljka, tuţit ću vas, ovu kompaniju, gospodina Wentza i svakog drugog kojega mogu povezati s ovim mjestom. Razumijete li? - Mene ne moţete tuţiti. Ja samo radim ovdje. - Wendy, moţete tuţiti koga god ţelite. Ustala je s ljutitim izrazom u očima i bez riječi zaobišla pregradu. Pierceu je bilo svejedno je li se naljutila. Bilo mu je vaţno jedino da je ostavila fascikl na pultu. Čim se zvuk njezinih koraka izgubio, nagnuo se preko pulta i otvorio fascikl. Unutra se nalazila kopija Lillyne fotografije, ispis teksta i obrazac s podacima oglašivača. To je Pierce ţelio. Osjetio je kako mu ţilama struji adrenalin dok je čitao podatke i nastojao ih memorirati. Zvala se Lilly Quinlan. Broj za kontakte bio je isti broj mobitela što ga je stavila na web stranicu. Upisala je adresu u Santa Monici i broj stana. Pierce je to na brzinu tri puta pročitao, a zatim je sve vratio u fascikl baš kad je čuo kako se s druge strane pregrade pribliţavaju sandale i još jedan par cipela.
kika☺crostuff.net
7. Kad se vratio do automobila, Pierce je najprije zgrabio kemijsku olovku iz pepeljare i na stari račun za parking zapisao adresu Lilly Quinlan. Zatim je iz dţepa izvadio novčanicu od jednog dolara i proučio je. Ispod podmetača bila je okrenuta licem prema dolje. Sad ju je proučavao i na čelu Georgea Washingtona, na prednjoj strani novčanice, otkrio riječi Arbadac Arba. - Abra Cadabra - rekao je, čitajući riječi naopako. Zaključio je da su te riječi najvjerojatnije korisničko ime i lozinka za ulaz u kompjutorski sustav Entrepreneurial Conceptsa. Premda je bio zadovoljan svojim postupcima u cilju otkrivanja lozinke, nije bio siguran koliko će mu to biti korisno nakon što je u fasciklu našao ime i adresu Lilly Quinlan. Upalio je motor automobila i zaputio se natrag prema Santa Mo-nici. Adresa Lillyna stana bila je Wilshire Boulevard, blizu Third Street Promenade. Kad se pribliţio i počeo čitati brojeve na zgradama, shvatio je da u blizini adrese što ju je zapisala na obrascu nema stambenih kompleksa. Kad se napokon zaustavio ispred zgrade kojoj je adresa odgovarala, vidio je da se radi o privatnom uredu za primanje poštanskih pošiljaka, tvrtki pod nazivom Ali American Mail. Broj stana što ga je Lilly Quinlan zapisala u obrazac zapravo je broj poštanskog pretinca. Pierce je parkirao uz pločnik ispred ureda, ali nije bio siguran što bi mogao učiniti. Činilo se da je zašao u slijepu ulicu. Nekoliko je minuta razmišljao o planu akcije, a zatim je izišao. Pierce je ušao u ured i odmah se zaputio u manju prostoriju gdje su se nalazili poštanski pretinci. Nadao se da će na vratašcima biti staklo, kako bi mogao zaviriti u pretinac Lilly Quinlan i vidjeti ima li pošte. No, pretinci su imali aluminijska vratašca bez stakla. Na obrascu je navela stan 333. Našao je pretinac 333 i trenutak samo zurio u njega, kao da bi mu mogao pruţiti nekakav odgovor. Nije. Pierce je na koncu izišao iz manje prostorije i prišao pultu. Mladić s obrazima punim prištića i pločicom na kojoj je pisalo Curt upitao je kako mu moţe pomoći. - Ovo je pomalo čudno - reče Pierce. - Treba mi poštanski pretinac, ali ţelim točno odreĎeni broj. Nekako se slaţe uz naziv moje tvrtke. Zove se Three Cubed Productions. Momak se doimao zbunjenim.
kika☺crostuff.net
- Dakle, koji broj ţelite? - Tri, tri, tri. Vidio sam da imate pretinac s tim brojem. Je li slobodan? To je bilo najbolje što je Pierce uspio smisliti dok je sjedio u automobilu. Curt je posegnuo ispod pulta i izvukao poslovnu knjigu u plavim koricama. Otvorio ju je na stranice na kojima se nalazio popis pretinaca po brojevima. Povlačio je prst niz jedan stupac i zaustavio se. -O, ovaj. Pierce je pokušao pročitati što ondje piše, ali knjiga je bila naopako okrenuta i previše udaljena. -Što? - Pa, zasad je zauzet, ali moţda će uskoro biti slobodan. - Što bi to značilo? - Znači da neka osoba ima taj pretinac, ali nije platila najam za ovaj mjesec. Zato je sad u razdoblju čekanja. Ako se pojavi i plati, zadrţat će pretinac. Ako se ne pojavi do kraja mjeseca, onda ostaje bez pretinca i vi ga moţete dobiti... ako moţete toliko čekati. Pierce je na lice navukao zabrinut izraz. - To je nekako daleko. Ţelio sam to srediti. Imate li nekakav broj ili adresu te osobe? Znate, da uspostavite kontakt i pitate ţeli li zadrţati pretinac. - Poslao sam dvije opomene i jednu sam stavio u pretinac. Obično nikoga ne zovemo. Piercea je obuzelo uzbuĎenje, ali to nije pokazao. Curt je zapravo rekao da postoji još jedna adresa za Lilly Quinlan. To je uzbuĎenje odmah umanjila činjenica da nije imao pojma kako će je izvući iz momka koji je ima. I Produkciju tri na treću. Pa, postoji li nekakav telefonski broj? Kad biste sad mogli nazvati tu osobu i otkrili u čemu je problem, bio bih spreman odmah unajmiti pretinac. I platio bih godinu dana unaprijed. - Pa, morat ću ga potraţiti. Malo će potrajati. - Ne morate ţuriti. Radije bih ovo sad obavio nego da moram opet dolaziti. Curt je pošao do pisaćeg stola, smještenog uza zid iza pulta, i sjeo. Otvorio je ladicu i izvadio debeli fascikl. Još uvijek je bio previše
kika☺crostuff.net
daleko da bi Pierce mogao pročitati dokumente što ih je pregledavao. Curt je pošao prstom niz jednu stranicu i zatim ga zaustavio. Drugom je rukom podigao telefonsku slušalicu, ali ga je u postupku prekinula jedna ţena koja je ušla u ured. - Moram poslati faks u New York - rekla je. Curt je ustao i prišao pultu. Odozdo je izvukao obrazac za slanje faksa i rekao ţeni neka ga popuni. Vratio se za pisaći stol. Opet je stavio prst na dokument i podigao telefonsku slušalicu. - Hoćete li mi naplatiti ovaj obrazac? - upitala je ţena. -Ne, gospoĎo. Platit ćete samo za dokumente što ih šaljete. To je izgovorio kao da je na takvo pitanje odgovorio već milijun puta. Napokon je utipkao broj na telefonu. Pierce je pokušao pratiti njegov prst i otkriti broj, ali bilo je previše brzo. Curt je dugo čekao prije nego što je napokon počeo govoriti. - Ovo je poruka za Lilly Quinlan. Molim vas, nazovite nas u ured Ali American Mail. Najamnina za vaš pretinac je istekla, pa ćemo ga ponovno dati u najam ako nam se ne javite. Moje ime je Curt. Mnogo vam hvala. Odloţio je fascikl s telefonskim brojem i spustio slušalicu, a potom se vratio do Piercea. Ţena s faksom mahala je prema njemu. - Jako mi se ţuri - rekla je. - Odmah ću, gospoĎo - reče Curt. Pogledao je Piercea i odmahnuo glavom. - Dobio sam njezinu telefonsku sekretaricu. Doista ništa ne mogu napraviti sve dok mi se ne javi, ili do kraja mjeseca. Takva su pravila. - Razumijem. Hvala što ste pokušali. Curt je ponovno prelazio prstom niz popise u poslovnoj knjizi. - Ţelite li ostaviti broj na kojem vas mogu naći ako mi se ţena javi? - Javit ću vam se sutra. Pierce je uzeo posjetnicu s malene plastične police na pultu i zaputio se prema vratima. Curt je doviknuo za njim: Što mislite o dvadeset sedam? Pierce se okrenuo. Što? - Dvadeset sedam. Nije li to tri na treću? Pierce polako kimne glavom. Curt je pametniji nego što izgleda. - Taj je pretinac slobodan, ako ga ţelite. - Razmislit ću o tome.
kika☺crostuff.net
Mahnuo je i ponovno krenuo prema izlazu. Iza sebe je čuo kako ţena govori Curtu da mušterije koje plaćaju ne bi smio pustiti da čekaju. Vrativši se u automobil, Pierce je spremio posjetnicu u dţep na košulji i pogledao na sat. Bilo je gotovo podne. Morao se vratiti u slan kako bi se sastao sa svojom asistenticom, Monicom Puri. Pristala je čekati u njegovu stanu dok ne stigne namještaj što ga je naručio. Isporuka je zakazana u vremenu od podneva do četiri poslijepodne, a Pierce je u petak ujutro odlučio da će radije nekome platiti da čeka dok će on to vrijeme provesti u laboratoriju, pripremajući prezentaciju za Goddarda. Sad je sumnjao da će poći u laboratorij, ali će ipak Monici prepustiti čekanje isporuke. Sad je imao još jedan plan za nju. Kad je stigao u Sands, našao ju je kako čeka u predvorju. Čuvar joj nije dopustio da poĎe na jedanaesti kat bez odobrenja stanara kojega je trebala posjetiti. - Oprosti zbog toga - reče Pierce. - Jesi li dugo čekala? Donijela je hrpu časopisa za čitanje dok čeka isporuku. - Samo nekoliko minuta - reče Monica. Pošli su u udubljenje s dizalom i morali čekati. Monica Purl je visoka, mršava plavuša tako blijede koţe da se činilo kako bi samo lagani dodir ostavio trag. Ima oko dvadeset pet godina, a radi u kom-paniji od svoje dvadesete godine. Samo je šest mjeseci Pierceova osobna asistentica, a unaprijedio ju je Charlie Condon kao nagradu za pet godina sluţbe. Za to je vrijeme Pierce shvatio da je aura krhkosti što je stvaraju njezina graĎa i boja sasvim laţna. Monica je organizirana i uporna, te veoma učinkovita. Dizalo se otvorilo i oni su ušli. Pierce je pritisnuo gumb za jedanaesti kat i dizalo se brzo počelo penjati. - Siguran si da ţeliš ovdje ţivjeti kad udari veliki? - upita Monica. - Zgrada je napravljena tako da izdrţi onaj od osam stupnjeva -odgovori Pierce. - Provjerio sam prije nego što sam unajmio stan. Imam povjerenja u znanost. - Jer si znanstvenik? Valjda. No, imaš li povjerenja u graditelje koji znanost provode u djelo? Dobro pitanje. Na to nije imao nikakav odgovor. Vrata su se tiho otvorila na jedanaestom katu i oni su se zaputili hodnikom do njegova stana.
kika☺crostuff.net
- Što ću im reći, kamo treba staviti sve te stvari? - upita Monica. Imaš li nekakav plan ureĎenja ili rasporeda? - Ne, zapravo nemam. Samo im reci neka stvari stave onamo gdje ti se čini da će dobro izgledati. TakoĎer bih ţelio da mi učiniš uslugu prije nego što odem. Otvorio je vrata. - Kakvu uslugu? - sumnjičavo će Monica. Pierce je shvatio da ona misli da joj se on upucava. Sad kad on i Nicole više nisu par. Imao je teoriju da sve privlačne ţene misle kako im se svi muškarci upucavaju. Gotovo se nasmijao. - Samo jedan telefonski poziv. Zapisat ću ti. U dnevnom je boravku podigao telefon. Provjerio je glasovnu poštu i vidio da je stigla samo jedna poruka, za Lilly. Ali nije bila od Curta iz Ali American Maila. Samo još jedan potencijalni klijent provjeravao je hoće li biti dostupna. Obrisao je poruku i malo razmislio, na koncu zaključivši da je Lilly u obrascu ureda za iznajmljivanje poštanskih pretinaca navela broj mobitela. Curt je nazvao njezin mobitel. To neće promijeniti njegov plan. Ponio je telefon do kauča, sjeo i zapisao ime Lilly Quinlan na čistu stranicu svoje biljeţnice. Zatim je iz dţepa izvadio posjetnicu. - Ţelim da nazoveš ovaj broj i kaţeš da si ti Lilly Quinlan. Traţi Curta i reci mu da si primila njegovu poruku. Reci mu da je njegov poziv prva vijest što ju je primila o kašnjenju plaćanja najamnine i pitaj ga zašto ti nisu poslali opomenu poštom. U redu? - Zašto... čemu sve to? -Ne mogu ti sve objasniti, ali vaţno je. -Ne znam ţelim li se predstavljati kao netko drugi. To nije... - To što ćeš učiniti posve je bezazleno. Takve stvari hakeri zovu društvenom obradom. Curt će ti reći da je poslao opomenu. Tada ćeš ti reći: "O, doista? Na koju ste je adresu poslali?" Kad ti kaţe adresu, zapisat ćeš je. Samo mi je to potrebno. Adresa. Čim je dobiješ, moţeš prekinuti vezu. Samo mu reci da ćeš svratiti čim budeš mogla i platiti najam, a zatim prekini vezu. Treba mi samo ta adresa. Promatrala ga je na način na koji ga nikad nije promatrala tijekom šest mjeseci koliko je radila izravno za njega. - Ma daj, Monica, nije to ništa posebno. Nikome nećeš nauditi. Moţda ćeš čak pomoći nekome. Zapravo, mislim da hoćeš.
kika☺crostuff.net
Spustio joj je biljeţnicu i kemijsku olovku u krilo. - Jesi li spremna? Utipkat ću broj. - Dr. Pierce, ovo mi se ne čini... - Nemoj me zvati dr. Pierce. Nikad me ne zoveš dr. Pierce. - Onda Henry. Ne ţelim to učiniti. Ne ako ne znam što radim. - Dobro, onda ću ti reći. Znaš onaj novi telefonski broj što si mi ga pribavila? Kimnula je glavom. - Pa, ranije je pripadao ţeni koja je nestala, ili joj se nešto dogodilo. Primam pozive namijenjene njoj i pokušavam otkriti što joj se dogodilo. Shvaćaš? Ovaj tvoj poziv mogao bi mi pribaviti adresu na kojoj ţivi. To je sve što ţelim. Ţelim poći onamo i vidjeti je li s njom sve u redu. Ništa drugo. Dakle, hoćeš li nazvati? Odmahnula je glavom, kao da je to previše informacija. Izgledala je kao da joj je Pierce upravo ispričao da su ga odvukli u svemirski brod i neki je izvanzemaljac nad njim izvršio sodomiju. - Ovo je šašavo. Kako si se uopće uvalio u to? Jesi li poznavao tu ţenu? Kako znaš da je nestala? - Ne, nisam je poznavao. Sve je to čista slučajnost. Jer sam dobio pogrešan broj. Ali sad znam dovoljno i moram otkriti što se dogodilo, odnosno uvjeriti se da je s njom sve u redu. Hoćeš li, molim te, učiniti to za mene, Monica? - Zašto jednostavno ne promijeniš svoj telefonski broj? - Hoću. Promijeni ga odmah u ponedjeljak ujutro. - U meĎuvremenu, jednostavno obavijesti policiju. - Još nemam dovoljno informacija da bih pozvao policiju. Što bih im rekao? Mislit će da sam nekakav luĎak. -1 moţda bi imali pravo. - Gledaj, hoćeš li to učiniti ili ne? Rezignirano je kimnula glavom. - Ako će te to usrećiti i meni zadrţati posao. - Hej. Čekaj malo. Ne prijetim ti da ćeš izgubiti posao. Ako ne ţeliš to učiniti, dobro, naći ću nekog drugog. Ovo nema nikakve veze s tvoj im poslom. Je li to sasvim jasno? - Da, jasno je. Ali ne brini, učinit ću to. Najbolje da to odmah obavimo. Još je jednom objasnio što treba učiniti, a zatim je utipkao broj ureda All American Maila i pruţio joj slušalicu. Zatraţila je Curta, a tada je
kika☺crostuff.net
postupila prema planu, uz tek nekoliko trenutaka loše glume i zbunjenosti. Pierce je gledao kako zapisuje adresu u biljeţnicu. Bio je ushićen, ali to nije pokazao. Kad je spustila slušalicu, pruţila mu je biljeţnicu i telefon. Pierce je pogledao adresu - bila je u Veniceu - a potom je otrgnuo stranicu iz biljeţnice, presavio je i spremio u dţep. - Curt se doimao veoma ljubazno - reče Monica. - Peče me savjest jer sam mu lagala. - Uvijek ga moţeš posjetiti i pozvati da iziĎe s tobom. Vidio sam ga. Vjeruj mi, jedan izlazak s tobom usrećio bi ga za cijeli ţivot. - Vidio si ga? Jesi li ti bio onaj o kojem je govorio? Rekao je da je neki čovjek bio ondje i ţelio unajmiti moj poštanski pretinac. Ţelim reći, poštanski pretinac Lilly Quinlan. -Da, to sam bio ja. tako sam... Zazvonio je telefon i on se javio. Ali pozivatelj je prekinuo vezu. Pierce je pogledao maleni ekran. Poziv je stigao iz Ritz-Carltona u Marini. - Slušaj - reče - moraš ostaviti telefon uključen kako bi te, kad stigne namještaj, čuvar mogao nazvati i pitati moţe li ih pustiti gore. Ali u meĎuvremenu, vjerojatno ćeš primiti mnogo poziva za Lilly. Budući da si ţena, mislit će da si ti ona. Stoga bi moţda bilo pametno da odmah kaţeš nešto poput "ovo nije Lilly, dobili ste pogrešan broj". Tako nekako. Inače... - Pa, moţda bih se trebala pretvarati da jesam ona kako bih dobila više informacija za tebe. -Ne, ne ţeliš to učiniti. Otvorio je naprtnjaču i izvadio kopiju fotografije s Lillyne web stranice. - Ovo je Lilly. Mislim da se ne ţeliš pretvarati da si ona kada ti ljudi nazovu. - O, moj Boţe! - uzviknula je Monica dok je gledala fotografiju. - Zar je ona prostitutka, ili tako nešto? -Mislim da jest. - Zašto onda pokušavaš naći tu prostitutku kad bi trebao... Naglo se prekinula. Pierce ju je promatrao i čekao da završi. Nije to učinila. - Što? - upita. - Trebao bih, što? -Ništa. To se mene ne tiče.
kika☺crostuff.net
- Jesi li s Nicki razgovarala o njoj i meni? - Nisam. Gledaj, ništa nije. Ne znam što sam kanila reći. Samo mislim da je neobično što trčiš naokolo i pokušavaš otkriti je li ova prostitutka ţiva i zdrava. Veoma čudno. Pierce je sjeo na kauč. Znao je da laţe o Nicole. Zbliţile su se i običavale su zajedno odlaziti na ručak kad god Pierce nije mogao otići iz laboratorija - što je bilo gotovo svakoga dana. Zašto bi to prestalo nakon što je Nicki otišla iz kompanije? Vjerojatno još uvijek svakodnevno razgovaraju, razmjenjuju priče o njemu. TakoĎer je znao da ima pravo po pitanju njegova ponašanja. Ali već je prevalio preveliki put. Njegov ţivot i karijera temeljili su se na udovoljavanju vlastitoj radoznalosti. Tijekom svoje posljednje godine na Stanfordu sjedio je na predavanju o sljedećoj generaciji mi-kročipova. Profesor je govorio o nanočipovima tako malenima da će se superkompjutori budućnosti moći izraĎivati u veličini kovanice od deset centi. Pierce se zagrijao za to i otad udovoljava svojoj radoznalosti - pokušava stvoriti takav kompjutor. - Samo ću skoknuti do Venicea - rekao je Monici. - Samo ću provjeriti situaciju i stati na tome. - Obećavaš? - Da. Moţeš me nazvati u laboratorij nakon što stigne namještaj, a ti se spremiš za odlazak. Ustao je i prebacio naprtnjaču preko ramena. - Ako budeš razgovarala s Nicki, nemoj joj spominjati ništa o ovome, u redu? -Naravno, Henry, neću. Znao je da na to ne moţe računati, ali zasad se time mora zadovoljiti. Zaputio se prema vratima stana i izišao. Dok je hodao prema dizalu, razmišljao je o onome što je Monica rekla, te o razlici izmeĎu privatne istrage i privatne opsesije. Negdje je postojala granica izmeĎu njih. Ali nije bio siguran gdje.
8. Nešto nije bilo u redu s adresom, nešto se nije uklapalo. Ali Pierce nije mogao odrediti o čemu je riječ. Razmišljao je o tome dok je vozio
kika☺crostuff.net
prema Veniceu, ali ništa nije zaključio. To je bilo poput nečega skrivenog iza zavjese u tuš-kadi. Nejasno, ali ipak postoji. Adresa što ju je Lilly Quinlan dala uredu All American Maila za kontakte odnosila se na bungalov u Altair Placeu, blok dalje od niza otmjenih prodavaonica antikviteta i restorana na Abbot Kinney Bou-levardu. Malena bijela kućica sa sivim ukrasima nekako je Piercea podsjetila na galeba. U prednjem se dvorištu nalazila debela kraljevska palma. Pierce je parkirao na suprotnoj strani ulice i nekoliko minuta ostao sjediti u automobilu, traţeći znakove ţivota u kući. Dvorište i ukrasi bili su uredno odrţavani. No, ako je kućica unajmljena, to je moţda radio kućevlasnik. Na kolnom prilazu i u otvorenoj garaţi sa straţnje strane nije bilo automobila, niti su se novine gomilale pred ulazom. Izvana se sve činilo u redu. Pierce se najzad odlučio za izravan pristup. Izišao je iz BMW-a, prešao na drugu stranu ulice i zaputio se stazom prema ulaznim vratima. Kraj vrata se nalazio gumb zvona. Pritisnuo ga je i začuo ugodan zvuk iz unutrašnjosti kuće. Čekao je. Ništa. Ponovno je pritisnuo zvono, a zatim je pokucao na vrata. Čekao je. I opet ništa. Osvrnuo se naokolo. Ţaluzine na prednjim prozorima bile su zatvorene. Okrenuo se i nonšalantno promatrao kuće na suprotnoj strani ulice? istodobno zavukavši ruku iza leđa i pritisnuvši kvaku. Vrata su bila zaključana. Nije ţelio da ovaj njegov izlet završi bez ikakvih novih informacija ili otkrića, pa se odmaknuo od ulaznih vrata i zaputio do kolnog prilaza, koji je vodio uz lijevu stranu kuće do odvojene garaţe u straţnjem dvorištu. Golem je bor, kraj kojeg se kuća doimala patuljastom, svojim korijenjem podizao dijelove kolnoga prilaza. Korijenje se pruţalo prema kućici, a Pierce je pomislio da će za otprilike pet godina doći do oštećenja kuće, te će se postaviti pitanje treba li spasiti stablo ili kuću. Vrata garaţe bila su otvorena. IzraĎena od drva, iskrivila su se pod utjecajem vremena i vlastite teţine. Činilo se da se više uopće ne mogu zatvoriti. U garaţi nije bilo ničega, osim niza kanti za boju sloţenih uza straţnji zid.
kika☺crostuff.net
Desno od garaţe nalazilo se minijaturno dvorište gdje je postojala privatnost zahvaljujući visokoj ţivici koja se pruţala duţ rubova. Na travi su stajale dvije udobne leţaljke. Lijepo izraĎeno pojilo za ptice nije imalo vode. Pierce je pogledao leţaljke i sjetio se bijelih crta na Lillynu preplanulu tijelu na fotografiji web stranice. Nakon što je trenutak oklijevao u dvorištu, Pierce je prišao straţnjim vratima i ponovno pokucao. Na gornjoj polovici vrata nalazilo se staklo. Ne čekajući odgovor na svoje kucanje, Pierce je priljubio lice uz staklo i pokušao zaviriti unutra. Gledao je u kuhinju. Činila se urednom i čistom. Na stolu gurnutom uz lijevi zid nije bilo ničega. Novine su bile uredno sloţene na jednoj od dvije stolice. Na radnoj plohi kraj tostera nalazila se velika zdjela puna tamnih oblika, a Pierce je shvatio daje riječ o trulom voću. Sad je nešto otkrio. Nešto što se ne uklapa, pokazuje da nešto nije u redu. Glasno je pokucao na staklo, premda je znao da unutra nema nikoga tko bi mu mogao otvoriti .-Okrenuo se i pogledom preletio po dvorištu, traţeći nešto čime bi razbio staklo. Instinktivno je uhvatio kvaku i pritisnuo je dok se okretao. Vrata su bila otključana. Pierce se naglo okrenuo prema njima. Još uvijek drţeći ruku na kvaki, gurnuo je vrata i odškrinuo ih. Čekao je hoće li se oglasiti alarm, ali dočekala ga je samo tišina. Gotovo je odmah osjetio slatkasti zadah trulog voća. Ili je to moţda nešto drugo, pomislio je. Maknuo je ruku s kvake i šire otvorio vrata. Nagnuo se unutra i viknuo. - Lilly? Lilly, ja sam, Henry. Nije znao čini li to radi susjeda ili radi sebe, ali još je dvaput viknuo njezino ime, ne očekujući i ne dobivajući nikakav odgovor. Prije nego što je ušao, okrenuo se i sjeo na prag. Razmišljao je o odluci, ući ili ne. Sjetio se kuko je Monica ranije reagirala na ovo što radi i što mu je rekla: jednostavno obavijesti policiju. Sad je trenutak da to učini. Ovdje nešto nije u redu i doista ima razloga za pozivanje policije. No, zapravo nije bio spreman odreći se ovoga. Još ne. Bez obzira o čemu je riječ, još uvijek je njegovo i ţelio je istraţivati. Znao je da njegovi motivi nisu vezani isključivo za Lilly Quinlan. Seţu mnogo dalje i isprepleteni su s prošlošću. Znao je da pokušava sadašnjost zamijeniti s prošlošću, sada učiniti ono što tada nije mogao.
kika☺crostuff.net
Ustao je i posve otvorio vrata. Ušao je u kuhinju i zatvorio vrata za sobom. Iz nekog dijela kuće dopirao je tihi zvuk glazbe. Pierce je nepomično stajao, još jednom proučavajući kuhinju, ali nije našao ništa posebno, osim voća u zdjeli. Otvorio je hladnjak i ugledao pakovanje soka od naranče i plastičnu bocu nemasnog mlijeka. Na mlijeku je stajao rok uporabe do 18. kolovoza. Sok je vrijedio do 16. kolovoza. Rok uporabe istekao je prije više od mjesec dana. Pierce je prišao stolu i povukao stolicu. Ondje se nalazio Los Angeles Times od 1. kolovoza. Lijevo od kuhinje pruţao se hodnik prema prednjem dijelu kuće. Kad je ušao u hodnik, vidio je hrpu pošte ispod proreza na ulaznim vratima. No prije nego što je stigao do ulaznih vrata, pogledao je što se nalazi iza triju vrata u hodniku. Iza jednih se nalazila kupaonica, gdje je svaka vodoravna površina bila pretrpana parfemima i kozmetičkim preparatima, a sve to pod finim slojem prašine. Izabrao je malenu zelenu bočicu i otvorio je. Prinio ju je nosu i osjetio miris jorgovana. Isti je parfem Nicole koristila; prepoznao je bočicu. Trenutak kasnije, zatvorio je bočicu i vratio je na mjesto, a potom se vratio u hodnik. Druga dvoja vrata vodila su u sobe. Činilo se da je jedna glavna spavaća soba. Oba ormara u toj sobi bila su otvorena i krcata odjeće na drvenim vješalicama. Glazba je dopirala iz radija-budilice na noćnom ormariću s desne strane. Na oba je ormarića potraţio telefon i moţda telefonsku sekretaricu, ali nije ih bilo. Činilo se da druga soba sluţi za tjelovjeţbu. Ondje nije bilo kreveta. Na zelenom su se sagu nalazili ureĎaji za vjeţbanje, a pred njima maleni televizor. Pierce je otvorio jedini ormar i našao još odjeće na vješalicama. Baš ga je kanio zatvoriti kad je nešto shvatio. Ova je odjeća bila drukčija. Više od pola metra prostora zauzimale su malene stvari - negliţei i trikoi. Opazio je nešto poznato i posegnuo za vješalicom. Ondje je visio crni mreţasti negliţe u kojem je pozirala za fotografiju na web stranici. To ga je podsjetilo na nešto. Stavio je vješalicu na mjesto i vratio se u spavaću sobu. Krevet je bio pogrešan. Nije imao mjedenih sipki kao onaj na fotografiji. U tom je trenutku shvatio što nije u redu, što ga je mučilo po pitanju adrese u Veniceu. Tekst uz njezinu fotografiju.
kika☺crostuff.net
Lilly je napisala da se sastaje s klijentima u čistoj i sigurnoj kući u Westsideu. Ovo nije ta kuća, i ovo nije pravi krevet. To je značilo da postoji još jedna adresa Lilly Quinlan što je još nije pronašao. Pierce se ukočio kad je začuo neki zvuk iz prednjeg dijela kuće. Shvatio je da je počinio amatersku grešku. Trebao je na brzinu pregledati cijelu kuću i uvjeriti se da je prazna, umjesto da počne otraga i polako ide prema naprijed. Čekao je, ali više se ništa nije čulo. Zvuk se doimao poput jednog jedinog udarca, a zatim se činilo da se nešto kotrlja preko drvenog poda. Polako se pribliţio vratima spavaće sobe i pogledao niz hodnik. Samo hrpa pošte na podu kraj ulaznih vrata. Hodao je uza zid hodnika, pretpostavljajući da pod ondje neće škripati, te se polako zaputio prema prednjem dijelu kućice. Hodnik se širio u dnevni boravak s lijeve strane i blagovaonicu s desne. Nigdje nije bilo nikoga. Nije vidio ništa što bi objasnilo zvuk koji je čuo. Dnevni je boravak bio uredan i čist. Bio je pun jednostavnog namještaja koji se dobro uklapao u ostatak kućice. Ono što se nije uklapalo bile su dvije police modernih elektroničkih ureĎaja ispod plazma televizora obješenog na zidu. Lilly Quinlan je imala kućne ureĎaje za zabavu za koje je vjerojatno platila oko dvadeset pet tisuća - pravi san za zaljubljenike u glazbu. To se uopće nije uklapalo u sve drugo što je dosad vidio. Pierce je prišao vratima i čučnuo kraj hrpe pošte. Počeo ju je pregledavati. Uglavnom se radilo o reklamama adresiranima na "trenutačnog stanara". Vidio je dvije omotnice od AH American Maila -opomene o plaćanju najma. Bilo je računa za kreditne kartice i bankovnih izvadaka. Opazio je veliku omotnicu Sveučilišta juţne Ka-lifornije. Traţio je pisma - račune - telefonske kompanije, ali ih nije našao. To mu se učinilo čudnim, ali je zaključio da su računi za telefon poslani u pretinac Ali American Maila. Jedan je bankovni izvadak i račun za Visa karticu bez razmišljanja stavio u straţnji dţep traperica - ali ipak svjestan da prekršaj provale i neovlaštenog ulaza povećava saveznim kaznenim djelom kraĎe pošte. Odlučio je da neće razmišljati o tome i ustao. U blagovaonici je našao rolo pisaći stol uza straţnji zid. Uzeo je stolicu i sjeo ispred pisaćeg stola, otvorivši ga. Na brzinu je pregledao ladice i utvrdio da je za tim stolom plaćala račune. U srednjoj je ladici
kika☺crostuff.net
našao čekovne knjiţice, marke i kemijske olovke. Ladice što su se nalazile na obje strane stola sadrţavale su omotnice od kompanija za kreditne kartice, reţija i drugih računa. Našao je hrpu omotnica od Entrepreneurial Concepts Unlimited, premda su bile adresirane na ured poštanskih pretinaca. Lilly je na svaku omotnicu napisala datum kad je platila račun. Ponovno je upadalo u oči nepostojanje starih računa za telefon. Čak i ako nije primala račune poštom na ovu adresu, ipak se činilo da ih je plaćala za ovim stolom. Ali nije bilo potvrda, nikakvih omotnica s datumom plaćanja zapisanim na njima. Pierce nije imao vremena razmišljati o tome ili pregledavati sve račune. Ionako nije bio siguran kako bi mu ono što bi ondje mogao naći pomoglo otkriti što se dogodilo Lilly Quinlan. Vratio se na srednju ladicu i na brzinu pregledao podatke o čekovima. Ni najednom računu nije bilo nikakve aktivnosti od kraja srpnja. Na brzinu pregledavši jednu čekovnu knjiţicu, našao je zapis o plaćanju računa telefonskoj kompaniji do kraja lipnja. Znači, ipak je platila račun čekom iz knjiţice što ju je drţao u ruci, i najvjerojatnije je to učinila za ovim stolom. Ali nije mogao naći nikakav drugi račun u ladicama. Nije mogao naći čak ni telefon. Osjećajući potrebu za ţurbom zbog situacije u kojoj se nalazio, odustao je od kontradikcije i zatvorio ladicu. Posegnuo je za ručkom kako bi zatvorio rolo poklopac, ali je tada opazio malenu knjiţicu gurnutu sasvim otraga na jednoj od polica unutar stola. Izvadio ju je i otkrio da je riječ o malenom osobnom telefonskom imeniku. Brzo ga je prelistao i vidio da je ispunjen rukom pisanim podacima. Bez razmišljanja, gurnuo je knjiţicu u straţnji dţep, zajedno s pismima što ih je odlučio ponijeti sa sobom. Zatvorio je stol, ustao i još jednom pogledom preletio dvije prednje prostorije, traţeći telefon, ali ga nije našao. U tom je trenutku opazio sjenu kako se kreće ispred zatvorenih ţaluzina na prozoru dnevnog boravka. Netko j e prilazio ulaznim vratima. Piercea je obuzela čista panika. Nije znao treba li se sakriti ili potrčati hodnikom do straţnjih vrata. MeĎutim, ništa nije mogao učiniti. Stajao je ondje jer se njegove noge nisu htjele pomaknuti, a zatim je čuo nečiji korak na pragu pred ulaznim vratima.
kika☺crostuff.net
Trgnuo se kad je začuo glasan metalni škljocaj. Zatim je malena hrpa pošte, gurnuta kroz prorez na vratima, pala na druge poštanske pošiljke. Pierce je zatvorio oči. - Isuse- šapnuo je, ispustio dah i pokušao se opustiti. Sjena je ponovno prošla ispred prozora dnevnog boravka, sad se krećući u suprotnom smjeru. Tada je nestala. Pierce je koraknuo naprijed i pogledao posljednju pristiglu poštu. Još nekoliko računa, ali uglavnom smeće od reklama. Nogom je gurao omotnice kako bi bio siguran da je riječ samo o tome, a tada je ugledao maleno pismo adresirano rukom. Sagnuo se i podigao ga. U gornjem lijevom kutu omotnice pisalo je V. Quinlan, ali nije bilo povratne adrese. Poštanski je ţig bio djelomice zamrljan, pa je uspio pročitati samo slova pa, Fla. Okrenuo je pismo i pogledao kako je zatvoreno. Morat će ga poderati ako ţeli vidjeti što sadrţi. Nešto u otvaranju ove očito osobne poštanske pošiljke činilo mu se više nametljivim i zločinačkim nego sve što je dosad učinio. No njegovo oklijevanje nije dugo trajalo. Noktom je otvorio omotnicu i izvadio maleni presavijeni papir. Pismo je nosilo datum od prije četiri dana. Lilly, Strašno sam zabrinuta za tebe. Ako primiš ovo, molim te, samo me nazovi kako bih znala da je s tobom sve u redu. Molim te, dušo? Otkako si me prestala zvati, više ne mogu normalno razmišljati. Jako sam zabrinuta za tebe i taj tvoj posao. Situacija ovdje nije uvijek bila najbolja i znam da nisam sve radila kako treba. Ali mislim da bi mi se ipak trebala javiti i reći da si dobro. Molim te, nazovi me ako i kad ovo primiš. Voli te, Mama Dvaput je pročitao pismo, a zatim je presavio stranicu i vratio je u omotnicu. Više od bilo čega drugoga u stanu, uključujući i trulo voće, pismo je u Pierceu izazvalo zlokoban predosjećaj. Nije vjerovao da će pismo V. Quinlan dobiti odgovor, telefonski ili neki drugi. Zatvorio je omotnicu najbolje što je mogao i gurnuo je u hrpu pošte na podu. Pojava poštara navela ga je da shvati kakvoj se opasnosti izlaţe dok je u ovoj kući. Zaključio je da mu je dosta. Brzo se okrenuo i zaputio hodnikom natrag prema kuhinji.
kika☺crostuff.net
Izišao je na straţnja vrata i zatvorio ih za sobom, ostavivši ih ot-ključanima. Onoliko nonšalantno koliko to moţe biti zločinac amater, zaobišao je ugao kuće i kolnim prilazom krenuo prema ulici. Na pola puta oko kuće, čuo je glasan tresak na krovu, a zatim je veliki češer pao sa strehe i zaustavio se pred njim. Pierce je tada shvatio što ga je prestrašilo dok se nalazio u kući. Kimnuo je glavom. Barem je riješio jednu zagonetku. 9. - Svjetla. Pierce je zaobišao svoj pisaći stol i sjeo. Iz naprtnjače je izvadio stvari što ih je uzeo iz kuće Lilly Quinlan. Imao je račun za Visa karticu, bankovni izvadak i telefonski imenik. Najprije je počeo pregledavati imenik. Vidio je nekoliko muškaraca navedenih samo po imenu, ili je pisalo ime i prvo slovo prezimena. Uz unose se nalazio cijeli niz pozivnih brojeva. Bilo je mnogo lokalnih, ali još više s pozivnim brojevima izvan Los Angelesa. TakoĎer je vidio zabilješke za lokalne hotele i restorane, kao i za autokuću Lexus u Hollywoodu. Našao je unos za Robin i za ECU, zaključivši da se to odnosi na Entrepreneurial Concepts Unlimited. Pod naslovom "Dallas" nalazilo se nekoliko brojeva za hotele i restorane, te muška imena. Isto je vrijedilo za podatke pod naslovom "Las Vegas". Našao je ime Vivian Quinlan s pozivnim brojem 813 i adresom u Tampi, Florida. To je riješilo zagonetku zamrljanog poštanskog ţiga na pismu. Pri kraju knjiţice našao je bilješku o nekome po imenu Wainwright, telefonski broj i adresu u Veniceu za koju je Pierce znao da nije daleko od kućice na Altairu. Vratio se na stranicu pod slovom Q i nazvao broj Vivian Quinlan. Neka se ţena javila nakon što je telefon dvaput zazvonio. Njezin je glas zvučao poput metle koja mete pločnik. -Halo? - GospoĎa Quinlan? -Da? - Ovaj-dobar dan, zovem iz Los Angelesa. Moje je ime Henry Pierce i... -Radi li seo Lilly? U njezinu se glasu odmah osjetio očajnički ton.
kika☺crostuff.net
- Da. Pokušavam je pronaći, pa sam se pitao moţete li mi pomoći. - O, hvala Bogu! Jeste li vi iz policije? - Ovaj, ne, gospoĎo, nisam. -Nije vaţno. Nekome je napokon stalo. - Pa, samo je pokušavam naći, gospoĎo Quinlan. Je li vam se javila u posljednje vrijeme? -Nije mi sejavila više od sedam tjedana, a to joj jednostavno nije slično. Uvijek mi se javljala. Veoma sam zabrinuta. - Jeste li obavijestili policiju? - Jesam, nazvala sam i razgovarala s ljudima iz Odjela za nestale osobe. Nisu bili zainteresirani jer je ona odrasla i zbog onoga čime zaraĎuje za ţivot. - Čime zaraĎuje za ţivot, gospoĎo Quinlan? Kratko oklijevanje. - Mislila sam da ste rekli da je poznajete. - Samo sam poznanik. - Radi kao pratilja za gospodu. - Shvaćam. - Nikakvog seksa ili tako nešto. Rekla mi je da odlazi na večere uglavnom s muškarcima u smokinzima. Pierce je to pripisao majčinskom nijekanju očitog. To je ranije vidio i u vlastitoj obitelji. - Što vam je policija rekla o njoj? - Samo daje vjerojatno otišla s nekim od tih ljudi, te da će mi se vjerojatno uskoro javiti. -Kad je to bilo? - Prije mjesec dana. Vidite, Lilly me nazove svake subote poslijepodne. Kad su prošla dva tjedna a da mi se nije javila, nazvala sam policiju. Oni mi se nisu javili. Nakon što je prošao i treći tjedan, ponovno sam nazvala i razgovarala s nekim iz Odjela za nestale. Nisu čak napisali ni izvještaj ili bilo što, samo su mi rekli neka i dalje čekam. Nije ih briga. Iz nekog se razloga u njegovim mislima pojavila vizija i odvukla mu pozornost. Radilo se o večeri kad je došao kući sa Stanforda. Majka ga je čekala u kuhinji, s ugašenim svjetlima. Samo ga je čekala u mraku kako bi mu rekla vijest o njegovoj sestri, Isabelle. Dok je govorila majka Lilly Quinlan, to jc bila njegova vlastita majka.
kika☺crostuff.net
Angaţirala sam privatnog detektiva, ali on nije bio ni od kakve pomoći. Ni on je ne moţe naći. Ono što je govorila napokon gaje trgnulo iz sjećanja. - Gospodo Quinlan, je li Lillyn otac ondje? Mogu li s njim razgovarati? - Ne, on je odavno otišao. Lilly ga ne poznaje. Nije bio ovdje otprilike dvanaest godina... od onoga dana kad sam ga uhvatila s njom. -Je li u zatvoru? - Ne, jednostavno ga nema. Pierce nije znao što bi rekao. - Kad je Lilly otišla u L.A. ? - Prije otprilike tri godine. Najprije je otišla u školu za stjuardese u Dallasu, ali se time nikad nije bavila. Zatim se preselila u L.A. Voljela bih da je postala stjuardesa. Rekla sam joj da će u poslu pratilje, čak i ako nema seksa s tim ljudima, ostali misliti da ga ima. Pierce kimne glavom. Pretpostavio je da je to bio dobar majčinski savjet. Zamislio je krupnu ţenu raskuštrane kose i s cigaretom u kutu usana. S obzirom na nju i njezina oca, nije ni čudo da je Lilly pobjegla što je mogla dalje od Tampe. Čudio se da je otišla tek prije tri godine. - Gdje ste unajmili privatnog detektiva, u Tampi ili ovdje, u L.A.-U? - U L.A.-u. Nema nikakvog smisla unajmiti ga ovdje. - Kako ste ga ovdje unajmili? - Policajac iz Odjela za nestale osobe poslao mi je popis. Ondje sam izabrala. - Jeste li dolazili ovamo i traţili je, gospoĎo Quinlan? - Nisam baš zdrava. Liječnik kaţe da imam emfizem, pa imam kisik o kojem ovisim. Ne bih baš mnogo mogla učiniti da sam došla tamo. Pierce je promijenio sliku o njoj. Cigareta je nestala, a zamijenila ju je cjevčica za kisik. Raskuštrana je kosa ostala. Razmišljao je što bi još mogao pitati ili kakve bi informacije mogao izvući iz ţene. - Lilly mi je rekla da vam šalje novac. To je bilo nagaĎanje. Činilo mu se da se uklapa u cijeli odnos majke i kćeri. - Da, i ako je naĎete, recite joj da sam već jako kratka. Doista mi je malo ostalo. Mnogo sam morala dati gospodinu Glassu. - Tko je gospodin Glass? - Privatni detektiv kojega sam unajmila. Ali više mi se ne javlja. Sad kad mu više ne mogu plaćati.
kika☺crostuff.net
- Moţete li mi dati njegovo puno ime i broj telefona? - Moram potraţiti. Spustila je slušalicu, pa su prošle dvije minute prije nego što se vratila kako bi mu dala ime i adresu privatnog istraţitelja. Njegovo je puno ime Philip Glass. Ured se nalazi u Culver Cityju. - GospoĎo Quinlan, imate li ovdje još neki kontakt za Lilly? Neke prijateljice ili tako nešto? - Ne, nikad mi nije dala nikakve brojeve niti mi je pričala o prijateljicama. Osim što je jednom spomenula tu djevojku Robin s kojom je katkad radila. Robin je iz New Orleansa, pa su imale zajedničkih interesa, rekla mi je. - Je li rekla kakvih? - Mislim da su obje imale istu vrstu problema s muškarcima u svojim obiteljima kad su bile mlaĎe. Mislim da je to htjela reći. -Razumijem. Pierce je pokušavao razmišljati poput detektiva. Vivian Quinlan doimala se poput vaţnog dijela zagonetke, a ipak se nije mogao sjetiti što bi je još trebao pitati. Ţivjela je pet tisuća kilometara daleko, te je očito bila doslovce i figurativno udaljena od kćerina svijeta. Spustio je pogled na maleni telefonski imenik na stolu pred sobom i napokon se sjetio jednog pitanja. - Znači li vam nešto ime Wainwright, gospoĎo Quinlan? Jesu li Lilly ili gospodin Glass ikad spomenuli to ime? - Hmm, ne. Gospodin Glass nije spominjao nikakva imena. Tko je to? - Ne znam. Vjerojatno samo netko koga je poznavala. To je bilo to. Više ništa nije imao. - Dobro, gospoĎo Quinlan, i dalje ću je nastojati pronaći, a kad je naĎem, reći ću joj neka vas nazove. - Bila bih vam zahvalna, i svakako joj recite za novac, da sam već doista veoma kratka. -Dobro. Hoću. Spustio je slušalicu i nekoliko trenutaka razmišljao o svemu što je saznao. Vjerojatno previše o Lilly. To je u njemu izazivalo osjećaje depresije i tuge. Nadao se da ju je jedan od njezinih klijenata doista odveo uz obećanja bogatstva i luksuza. Moţda je negdje na Havajima ili u stanu nekog bogataša u Parizu. No, nije baš vjerovao u to.
kika☺crostuff.net
- Ljudi u smokinzima glasno reče. Što? Podigao je glavu. Na vratima je stajao Charlie Condon. Pierce ih je ostavio otvorena. - O, ništa. Samo razgovaram sam sa sobom. Što radiš ovdje? Shvatio je da se pred njim na stolu nalaze telefonski imenik i pošta Lilly Quinlan. Nonšalantno je uzeo rokovnik što ga je drţao na pisaćem stolu, pogledao ga kao da provjerava neki datum, a zatim ga spustio na omotnice s njezinim imenom. -Nazvao sam tvoj novi broj i dobio Monicu. Rekla je da bi trebao biti ovdje dok ona čeka dostavu namještaja. Ali nitko se nije javljao ni u laboratoriju ni u uredu, pa sam svratio. Naslonio se na dovratak. Charlie je bio privlačan muškarac, a činilo se da je uvijek preplanuo. Nekoliko je godina u New Yorku radio kao model, a kad mu je to dosadilo, vratio se na fakultet i diplomirao financije. Upoznao ih je investicijski bankar koji je znao da je Condon iskusan kad je riječ o uspostavljanju veza izmeĎu tvrtki novih tehnologija s premalo sredstava i investitora. Pierce se udruţio s njim jer mu je on obećao da će to učiniti za Amedeo Technologies a da Pierce ne mora investitorima prepustiti kontrolu nad dionicama. Zauzvrat, Charlie će posjedovati deset posto kompanije, što bi na koncu moglo vrijediti stotine milijuna - ako pobijede u utrci i ponude dio-nicejavnosti. - Propustio sam tvoje pozive - reče Pierce. - Zapravo, upravo sam stigao ovamo. Najprije sam svratio nešto pojesti. Charlie kimne glavom. - Mislio sam da ćeš biti u laboratoriju. Zapravo je mislio: Zašto nisi u laboratoriju? Treba raditi. U tijeku je utrka. Moramo pripremiti prezentaciju za kita. Ne moţeš sudjelovati iz ureda. - Da, ne brini, poći ću onamo. Samo moram pogledati neku poštu. Došao si čak ovamo da bi mene provjerio? - Ne baš. Ali imamo vremena samo do četvrtka za pripremu prezentacije za Mauricea. Ţelio sam se uvjeriti da je sve u redu. Pierce je znao da previše vaţnosti pridaju Mauriceu Goddardu. Čak je i Charliejev e-mail, u kojem je investitora nazvao God (Bog), ukazivao na to. Istina je da će prezentacija u četvrtak biti posebno vaţna, ali Piercea je sve više zabrinjavala činjenica da se Condon
kika☺crostuff.net
toliko oslanja na tu nagodbu. Traţe investitora spremnog ulagati najmanje šest milijuna dolara godišnje kroz razdoblje od tri do četiri godine. Prema pomnim istraţivanjima što su ih obavili Nicole James i Cody ZelleF, Goddard je teţak 250 milijuna, zahvaljujući činjenici da se rano ubacio u nekoliko investicija poput Microsofta. Jasno je da Goddard ima novac. Ali ako u četvrtak nakon prezentacije ne pristane na plan osiguravanja sredstava, negdje mora postojati drugi investitor. Condonov će zadatak biti poći u potragu i naći ga. - Ne zabrinjavaj se - reče Pierce. - Bit ćemo spremni. Hoće li Jacob doći? -Bit će ovdje. Jacob Kaz je odvjetnik za patente njihove kompanije. Već imaju pedeset osam odobrenih ili prijavljenih patenata, a Kaz će u ponedjeljak, nakon prezentacije za Goddarda, prijaviti još devet. Patenti su ključ utrke. Ako kontroliraš patente, zauzeo si temelje i na koncu ćeš kontrolirati trţište. Devet novih patenata što će ih prijaviti, prvi su iz projekta Proteus. Izazvat će snaţan šok u svijetu nanotehnologije. Pierce se gotovo nasmiješio na tu pomisao. Činilo se da mu Condon čita misli. - Jesi li već pogledao patente? - pitao je. Pierce je pruţio ruku do udubljenja za noge ispod pisaćeg stola i šakom udario po čeličnom sefu učvršćenom za pod. Unutra su se nalazili dokumenti za patente. Pierce ih je morao potpisati prije nego što ih pošalju, ali tekst je bio prilično dosadan, a njega su zaokupile druge stvari, čak i prije pojave Lilly Quinlan. - Ovdje su. Kanim to danas riješiti, ili ću sutra opet doći. Bilo bi protivno pravilima kompanije da Pierce nosi dokumente kući i ondje ih pregleda. Condon kimne glavom u znak odobravanja. - Sjajno. Dakle, sve drugo je u redu? Snalaziš se? - Misliš na Nicki i sve to? Charlie kimne. - Da, u redu je. Nastojim misliti na druge stvari. - Kao što je laboratorij, nadam se. Pierce se nagnuo unatrag, raširio ruke i nasmiješio se. Pitao se koliko mu je Monica rekla kad je nazvao stan. -Ovdje sam. -Pa, dobro. - Usput rečeno, Nicole je u Bronsonovu fasciklu ostavila novinski izrezak o nagodbi s Tagawom. Stiglo je do medija.
kika☺crostuff.net
- Ima li nešto novo? - Ništa osim onoga što smo već znali. Elliot je rekao nešto o biologiji. Veoma općenito, ali nikad ne znaš. Moţda je načuo nešto o Proteusu. Dok je to govorio, Pierce je pogledao kraj Condona na uokvireni poster na zidu njegova ureda kraj vrata. F'oster je pripadao filmu Fantastično putovanje iz 1966. Prikazivao je bijelu podmornicu Proteus kako putuje kroz višebojno more tjelesnih tekućina. Poster je bio original. Dobio ga je od Codyja Zcllera, a on ga je nabavio preko in-ternetske aukcije hollywoodskih uspomena. - Elliot samo voli pričati - reče Condon. - Ne znam odakle bi mogao nešto saznati o Proteusu. Ali znat će nakon što patent bude odobren. Tada će se naći u nebranom groţĎu, a Tagawa će znati da su se kladili na pogrešnoga konja. -Da, nadam se. Ranije tijekom godine, očijukali su s Tagawom. No japanska je kompanija za svoj novac ţeljela preveliki komad kompanije, pa su pregovori rano prekinuti. Premda je na prvim sastancima spomenut Proteus, predstavnici Tagawe nikad nisu točno saznali o čemu je riječ i nikad se nisu pribliţili laboratoriju. Sad je Piercea mučilo pitanje koliko je zapravo rečeno o projektu, jer je sasvim logično da je te informacije dobio Tagawin novi partner, Elliot Bronson. - Javi mi ako ti štogod treba i ja ću se pobrinuti za to - reče Condon. To je Piercea trgnulo iz razmišljanja. - Hvala, Charlie. Sad ideš kući? - Vjerojatno. Melissa i ja večeras idemo u Jar na večeru. Ţeliš li s nama? Mogu nazvati i rezervirati za troje. - Ne, u redu je. Ali hvala. Danas mi dolazi namještaj, pa ću vjerojatno sreĎivati stan. Charlie je kimnuo glavom, a zatim je trenutak oklijevao prije nego što je postavio sljedeće pitanje. - Hoćeš li promijeniti telefonski broj? - Da, mislim da moram. Odmah u ponedjeljak ujutro. Monica ti je rekla, je li? - Nešto malo. Rekla je da si dobio stari broj neke prostitutke i tipovi neprestano zovu. - Riječ je o pratilji, a ne o prostitutki. - O, nisam znao da tu ima neke velike razlike.
kika☺crostuff.net
Pierce nije mogao vjerovati da je skočio u obranu neke ţene koju nije čak ni poznavao. Osjetio je kako mu lice oblijeva rumenilo. - Vjerojatno nema. U svakom slučaju, kad se u ponedjeljak vidimo, vjerojatno ću ti dati novi broj, u redu? Ţelim završiti s ovim ovdje kako bih mogao poći u laboratorij i još danas nešto obaviti. - Dobro, čovječe, vidimo se u ponedjeljak. Condon je tada otišao, a kad je Pierce bio siguran da se sasvim udaljio, ustao je i zatvorio vrata. Pitao se koliko mu je još Monica rekla, širi li paniku po pitanju njegovih postupaka. Pomislio je da bi je mogao nazvati, ali je odlučio pričekati i osobno razgovarati s njom 0 tome. Ponovno je uzeo Lillyn telefonski imenik i još ga jednom počeo prelistavati. Gotovo na samom kraju naišao je na unos što ga ranije nije opazio. Jednostavno je pisalo USC i broj. Pierce je pomislio na omotnicu što ju je vidio u njezinoj kućici. Podigao je slušalicu i nazvao broj. Dobio je snimku prijamnog ureda na Sveučilištu juţne Ka-lifornije. Ured je zatvoren preko vikenda. Pierce je prekinuo vezu. Pitao se je li se Lilly pokušavala upisati na USC kad je nestala. Moţda se nastojala izvući iz posla pratilje. Moţda je zato nestala. Odloţio je telefonski imenik i otvorio izvadak o Visa kreditnoj kartici. Nije bilo nikakvih kupovina u kolovozu, ali se unutra nalazila 1 opomena o dospjelom plaćanju iznosa od 354.26 dolara. Trebalo je uplatiti do 10. kolovoza. Zatim je uzeo bankovni izvadak od Washington Savings & Loan. Izvadak je pokazivao stanje na tekućem i štednom računu. Lilly Quinlan ništa nije poloţila na račune u kolovozu, ali nije bila bez sredstava. Imala je 9240 dolara na tekućem računu i 54 tisuće 542 dolara na štednom. Nije dovoljno za četiri godine na USC-u, ali to bi bio dobar početak ako je Lilly odlučila promijeniti svoj ţivot. Pierce je pregledao izvještaj i zbirku poslanih čekova što ih je banka vratila. Opazio je jedan na 2000 dolara za Vivian Quinlan, zaključivši da je to mjesečni prilog za majku. Drugi ček, ovaj na 4000 dolara, bio je naslovljen na Jamesa Wainwrighta, a kao svrhu plaćanja Lillyje napisala "najam". Lagano je udarao čekom po bradi dok je razmišljao što bi to moglo značiti. Činilo mu se da je 4000 dolara abnormalno visok iznos za
kika☺crostuff.net
mjesečni najam kućice na Altairu. Pitao se je li tim čekom platila najam za više mjeseci. Vratio je ček u hrpu i dovršio pregledavanje bankovnih dokumenata. Ništa mu drugo nije upalo u oko, te je čekove i izvadak vratio u omotnicu. Ured za kopiranje nalazio se blizu Pierceova ureda. Osim ureĎaja za kopiranje i faksa, u malenoj se prostoriji nalazio i stroj za uništavanja papira. Pierce je ušao onamo, otvorio svoju naprtnjaču i u stroj ubacio sve papire Lilly Quinlan. Činilo mu se da stroj tako glasno radi da bi mogao privući pozornost čuvara. Ali nitko se nije pojavio. Obuzeo ga je osjećaj krivnje. Ništa nije znao o saveznim zakonima po pitanju krade poštanskih poSiljaka, ali je bio siguran da je upravo prvi zločin kraĎe dopunio još jednim, a to je uništavanje. Kad je završio, promolio je glavu kroz vrata kako bi bio siguran daje još uvijek sam na katu. Potom se vratio unutra i otvorio jedan od ormarića u kojima su se nalazili paketi papira za fotokopiranje. Iz naprtnjače je izvadio telefonski imenik Lilly Quinlan i zatim ga gurnuo u ormarić, spustivši ga iza paketa papira. Vjerovao je da ga ondje barem mjesec dana nitko neće naći. Nakon što je sakrio i uništio dokaze svojeg zločina, Pierce se dizalom spustio u podrum i kroz uski prolaz ušao u laboratorij. Pogledao je dnevnik rada i vidio da su tog jutra na posao došli Grooms, Larraby i još nekoliko niţe rangiranih laboratorijskih štakora. Svi su došli i otišli. Podigao je kemijsku olovku da se potpiše, ali se predomislio i vratio olovku na mjesto. Sjeo je za kompjutor i unio tri lozinke u rasporedu predviĎenom za subotu. Otvorio je protokole testiranja za projekt Proteus. Počeo je čitati saţetak najnovijeg testiranja brzine preinake stanične energije, što ga je tog jutra obavio Larraby. No tada je prestao. Opet nije mogao raditi. Zaokupljale su ga druge misli, a iz prošlog je iskustva znao - jedan primjer je i projekt Proteus - da se mora posvetiti onome što ga zaokuplja ako se ikad kani posvetiti poslu. Ugasio je kompjutor i otišao iz laboratorija. Vrativši se u svoj ured, izvadio je biljeţnicu iz naprtnjače i nazvao broj privatnog istraţitelja, Philipa Glassa. Kao što je i očekivao za subotnje poslijepodne, javila mu se telefonska sekretarica pa je ostavio poruku.
kika☺crostuff.net
- Gospodine Glass, moje je ime Henry Pierce. Ţelio bih što prije s vama razgovarati o Lilly Quinlan. Vaše ime i telefonski broj dobio sam od njezine majke. Nadam se da ćemo se uskoro čuti. Moţete me bilo kada nazvati. Ostavio je broj svojeg stana i direktne uredske linije, te spustio slušalicu. Shvatio je da bi Glass mogao prepoznati telefonski broj stana kao onaj što je nekoć pripadao Lilly Quinlan. Kuckao je prstima po rubu pisaćeg stola. Nastojao je smisliti svoj sljedeći korak. Odlučio je posjetiti Codyja Zellera. No, najprije je nazvao svoj stan, a Monica se javila neljubaznim tonom. -Što? - Ja sam, Henry. Jesu li stigle moje stvari? - Upravo su stigli. Napokon. Najprije unose krevet. Slušaj, ne moţeš mene kriviti ako ti se ne sviĎa raspored namještaja u stanu. - Reci mi nešto. Jesi li im rekla da krevet stave u spavaću sobu? - Naravno. - Onda sam siguran da će mi se sviĎati. Zašto si tako uzrujana? - Zbog ovog prokletog telefona. Svakih petnaest minuta nazove neki ljigavac i traţi Lilly. Jedno ti mogu reći: gdje god ona bila, sigurno je bogata. Pierce je imao sve snaţniji osjećaj da novac uopće nije vaţan ondje gdje se ona nalazi. Ali to nije rekao. - Još uvijek ima poziva? Rekli su mi da će maknuti njezinu stranicu s mreţe do tri sata. - Pa, primila sam poziv prije otprilike petnaest minuta. Prije nego što sam dospjela reći da ja nisam Lilly, tip je pitao hoću li mu napraviti masaţu prostate, što god to bilo. Spustila sam mu slušalicu. Sasvim odvratno. Pierce se nasmiješio. Ni on nije znao što bi to moglo biti. Ali nastojao je govoriti ozbiljnim tonom. - Ţao mi je. Nadajmo se da će brzo donijeti sav namještaj, a ti moţeš otići čim završe. - Hvala Bogu. - Moram poći u Malibu, inače bih se odmah vratio u stan. - Malibu? Što je u Malibuu? Pierce je poţalio što je to spomenuo. Zaboravio je na njezino ranije zanimanje i neodobravanje onoga što radi.
kika☺crostuff.net
- Ne brini, nema nikakve veze s Lilly Quinlan - lagao je. - Moram o nečemu porazgovarati s Codyjem Zellerom. Znao je da je to prilično neuvjerljivo, ali nije mu palo na pamet ništa bolje. Prekinuli su vezu i Pierce je spremio biljeţnicu u naprtnjaču. -Svjetla-reče. 10. Voţnja Autocestom Pacific Coast prema sjeveru bila je spora, ali ugodna. Autocesta je vodila uz ocean, a sunce je bilo nisko na obzoru iznad Pierceova lijevog ramena. Bilo je toplo, ali je spustio stakla na prozorima i otvorio krov. Nije se mogao sjetiti kad je zadnji put bio na takvoj voţnji. Moţda je to bilo onda kad su on i Nicole zbrisali iz Amedea kako bi pošli na dugotrajni ručak, te su se vozili do restorana Geoffrey's, iz kojeg se pruţao pogled na Pacifik i kamo su zalazili ljudi koji rade na filmu. Kad je stigao do prvih kuća gradića, a pogled na ocean sakrile mu zgrade izgraĎene na samoj obali, usporio je i potraţio Zellerovu kuću. Nije znao točnu adresu, pa je morao prepoznati kuću koju nije vidio više od godinu dana. Kuće u ovom području zbijene su jedna uz drugu i sve izgledaju jednako. Bez tratina, izgraĎene uza samu cestu, obične poput kutija za cipele. Spasio ga je Zellerov posve crni jaguar XKR, parkiran ispred njegove zatvorene garaţe. Zeller je svoju garaţu odavno ilegalno preinačio u radionicu, a jednom je susjedu morao plaćati najam za garaţu kako bi zaštitio svoj automobil vrijedan devedeset tisuća dolara. Činjenica da se automobil nalazi vani znači da je Zeller upravo stigao kući ili se sprema izići. Pierce je stigao u pravom trenutku. Okrenuo je automobil i parkirao ga iza jaguara, pazeći da ne dotakne vozilo prema kojem se Zeller odnosio kao prema mlaĎoj sestri. Ulazna su se vrata kuće otvorila prije nego što je stigao do njih -Zeller ga je vidio zahvaljujući jednoj od kamera montiranih ispod strehe, ili je Pierce uključio senzor pokreta. Zeller je bio jedina osoba koju je Pierce poznavao, a čija se paranoja mogla mjeriti s njegovom. Vjerojatno ih je to povezalo na Stanlbrdu. Sjećao se kako je Zeller, dok su još bili brucoši, često ponavljao svoju teoriju da je predsjednik Reagan pao u komu nakon pokušaja atentata u prvoj godini njegova predsjednikovanja, te ga je zamijenio dvojnik koji je bio u rukama
kika☺crostuff.net
krajnjih desničara. Teorija je sve njih nasmijavala, ali Zeller se nije šalio. - Dr. Strangelove, pretpostavljam - reče Zeller. -Meinfuhrer, mogu hodati - odgovori Pierce. To je bio njihov uobičajeni pozdrav otkako su, za studiranja na Stanfordu, zajedno pogledali film na Kubrickovoj retrospektivi u San Franciscu. Rukovali su se na način što ga je osmislila neobvezna skupina prijatelja kojoj su pripadali na koledţu. Prozvali su se Doomsterima, prema romanu Rossa MacDonalda. Rukovanje se sastojalo od ispre-plitanja prstiju kao na spoju izmeĎu vagona, a zatim tri brza stiska kao kod stezanja gumene loptice prilikom davanja krvi Doomsteri su redovito prodavali krv kako bi mogli kupovati pivo, marihuanu i kompjutorski softver. Pierce nekoliko mjeseci nije vidio Zellera, koji se otad uopće nije šišao. Kosu, izblijedjelu od sunca i neodrţavanu, labavo je vezao na zatiljku. Nosio je majicu Zuma Jay, široke hlače i koţnate sandale. Koţa mu je imala bakrenu boju. Od svih Doomstera, on je jedini uvijek izgledao onako kako su drugi ţeljeli izgledati. Sad se to već doimalo pomalo pretjeranim. S trideset pet godina počeo je izgledati poput ostarjelog surfera koji se ne moţe odreći mladosti, što ga je Pierceu činilo još draţim. Pierce se na mnoge načine osjećao poput prodane duše. Divio se Zelleru zbog puta kojim je krenuo u ţivotu. - Pogledaj samo, dr. Strange osobno u Velikom Zločestom 'Buu. Čovječe, nemaš odijelo sa sobom, a ne vidim ni dasku, pa čemu onda dugujem ovo zadovoljstvo? Kretnjom je pozvao Piercea unutra, te su ušli u veliki dom, koji je podsjećao na potkrovlje, podijeljen na dva dijela. Prostor za svakodnevni ţivot nalazio se desno, a radni prostor lijevo. Iza ta dva jasno odvojena dijela bio je zid od stakla koji se otvarao prema trijemu i oceanu. Ravnomjerni zvuk oceanskih valova odreĎivao je ritam kuće. Zeller je jednom rekao Pierceu da je u kući nemoguće spavati ako ne staviš čepiće u uši i jastuk preko glave. - Samo sam pomislio da bih mogao poći na izlet i pogledati što se ovdje dogaĎa. Zaputili su se prema straţnjem zidu. U ovakvoj je kući to bio automatski postupak. Čovjek gravitira prema pogledu, prema
kika☺crostuff.net
plavo-cr-noj vodi Pacifika. Pierce je vidio laganu izmaglicu na obzoru, ali niti jedne brodice. Kad su se pribliţili staklu, mogao je pogledati izmeĎu sipki ograde i vidjeti valove kako se razbijaju na plaţi. Malena skupina surfera u raznobojnim odijelima za surfanje sjedila je na svojim daskama i čekala pravi trenutak. Pierce je osjetio kako ga nešto u njemu vuče. Prošlo je mnogo vremena otkako je zadnji put bio ondje vani. Čekanje na valove, druţenje s ljudima, uvijek mu se činilo ljepšim od samog jahanja na valovima. - Ono su moji momci ondje vani - reče Zeller. - Izgledaju kao tinejdţeri iz srednje škole. -To i jesu. Kao i ja. Pierce kimne glavom. Osjećaj se mlad, ostani mlad - uobičajena ţivotna etika Malibua. - Uvijek zaboravim kako ti je ovdje lijepo, Code. - Za nekoga tko nije završio fakultet, ne mogu se poţaliti. Mnogo bolje od prodavanja čovjekove suštinske čistoće za dvadeset pet dolara po vrećici. Govorio je o davanju krvi. Pierce je okrenuo leĎa moru. U prostoru za svakodnevni ţivot nalazila su se dva siva kauča, stolić za kavu i maleni samostojeći kamin. Iza toga, bila je kuhinja. Lijevo se nalazila spavaća soba. - Pivo, čovječe? Imam Pacificu i Saint Mike. - Da, moţe. Bilo koje. Zeller se zaputio u kuhinju, a Pierce prema radnom prostoru. Velika polica od poda do stropa, puna elektronike, odvajala je prostor od stambenoga dijela i onemogućavala prodiranje svjetlosti izvana. Ondje su bila dva pisaća stola i još jedan niz polica gdje su stajale knjige o šifriranju, te priručnici o softveru i kompjutorskim sustavima. Odmaknuo je plastičnu zavjesu na mjestu gdje su se nekoć nalazila vrata za garaţu. Sišao je niz jednu stubu i našao se u kompjutorskoj prostoriji s kontroliranom klimom. Na obje strane prostorije nalazila su se dva kompletna kompjutorska sustava, svaki opremljen s nekoliko ekrana. Činilo se da oba sustava rade. Preko svakog ekrana kretali su se podaci što ih je sustav polako odgonetao. Digitalni crvi gmizali su kroz ono što je trenutačno bio Zellerov projekt. Zidovi prostorije bili su pokriveni slojem crne spuţve kako bi se smanjila buka izvana. Malene su lampice prigušeno osvjetljavale prostoriju.
kika☺crostuff.net
Nevidljivi je stereo svirao staru ploču grupe Guns N' Roses što je Pierce nije čuo više od deset godina. Na spuţvu straţnjeg zida bile su pričvršćene naljepnice logotipa kompanija i zaštićenih imena. Uglavnom se radilo o poznatim nazivima, kompanijama koje prevladavaju u svakodnevnom ţivotu. Na zidu je bilo mnogo više naljepnica nego kad je Pierce posljednji put bio ondje. Znao je da je Zeller na zid stavljao logotip svaki put kad bi uspješno upao u kompjutorski sustav neke kompanije. To su bili urezi na njegovu poj asu. Zeller je zaraĎivao petsto dolara na sat kao legalni haker. Bio je najbolji od najboljih. Radio je kao vanjski suradnik, a obično gaje unajmljivala jedna od Velikih Šest knjigovodstvenih tvrtki da obavi testiranje njihovih klijenata. To je na neki način bio reket. Rijetko se pojavljivao sustav što ga Zeller nije mogao poraziti. Nakon svakog uspješnog probijanja, njegov bi se poslodavac obično okrenuo i s klijentom sklopio unosan ugovor o digitalnoj sigurnosti, uz lijepi bonus za Zellera. Jednom je Pierceu rekao da je digitalna sigurnost područje koje se najbrţe razvija u korporacijskom knjigovodstvu. Neprestano je odbijao unosne ponude za stalni posao u ovoj ili onoj velikoj tvrtki, uvijek tvrdeći da voli biti samostalan. Privatno je Pierceu rekao da je jedan od razloga i taj da kao samostalan igrač moţe izbjegavati nasumična testiranja na droge u korporacijskom svijetu. Zeller se pojavio s dvije smeĎe boce San Miguela. Dvaput su se kucnuli bocama prije nego što su počeli piti. Još jedna tradicija. Pierceu je godio okus piva, mekan i hladan. S bocom u ruci, pokazao je crveno-bijeli kvadrat zalijepljen na zidu. Radilo se o najpoznatijem korporacijskom simbolu na svijetu. - Ovo je novo, nije li? - Da, upravo sam ga dobio. Prihvatio sam posao iz Atlante. Znaš kako su došli do neke tajne formule za pripremu napitka? Oni su... -Da, kokain. - To je urbani mit. U svakom slučaju, ţeljeli su vidjeti koliko je formula dobro zaštićena. Ušao sam sa samoga dna. Trebalo mi je oko sedam sati, a tada sam izvršnom upravitelju e-mailom poslao formulu. Nije znao da obavljamo testiranje... to su naručili ljudi ispod njega. Rečeno mi je da mu je srce gotovo otkazalo. Imao je vizije kako
kika☺crostuff.net
formula putuje cijelim Internetom, pada u ruke ljudi iz Pepsija i Dr. Peppera, valjda. Pierce se nasmiješio. - Super. Radiš li trenutačno na nečemu? Izgledaš zaposleno. Bocom je pokazao ekrane. - Ne, zapravo ne. Samo malo pretraţujem. Traţim nekoga za koga znam da se ondje negdje skriva. -Koga? Zeller ga je pogledao i nasmiješio se. Kad bih ti to rekao, morao bih te ubiti. Radilo se o poslu. Zeller mu je govorio da je diskrecija dio onoga što prodaje. Bili su prijatelji koji su u prošlosti na fakultetu imali lijepih trenutaka i jedan doista ruţan trenutak - barem za Piercea. Ali posao je posao. - Razumijem - reče Pierce. -I ne ţelim ti smetati, pa ću prijeći na stvar. Jesi li previše zauzet da preuzmeš još nešto? - Kad bih trebao početi? - Ovaj, najbolje bi bilo jučer. -Na brzinu. Volim na brzinu. I volim raditi za Amedeo Tech. -Nije za kompaniju. Za mene je. Ali platit ću ti. - To mi se još više sviĎa. Što ti treba? - Ţelim provjeriti neke ljude i neke tvrtke, vidjeti što će se pojaviti. Zeller je zamišljeno kimnuo glavom. -Teški ljudi? - Zapravo ne znam, ali trebalo bi koristiti sve mjere opreza. Riječ je o području zabave za odrasle, moglo bi se reći. Sad se Zeller široko nasmiješio, a preplanula mu se koţa naborala oko očiju. - O, dušo, nemoj mi reći da si ga u nešto umočio. -Ne, nije ništa slično tome. -Nego što? - Idemo sjesti. I bolje da uzmeš nešto za pisanje. Pierce mu je u dnevnom boravku dao sve podatke što ih je imao o Lilly Quinlan, ne objašnjavajući odakle mu. TakoĎer je zamolio Zel-lera da sazna sve što moţe o tvrtki Entrepreneurial Concepts Unlimited i Wentzu, čovjeku koji ju je vodio. - Znaš li kako mu je ime?
kika☺crostuff.net
- Ne. Samo Wentz. Rekao bih da ih nema baš previše u tom polju rada. - Kompletne podatke? - Sve što moţeš naći. - Da ostanem unutar linija? Pierce je oklijevao. Zeller ga je netremice promatrao. Pitao gaje ţeli li da ostane unutar zakonskih okvira. Pierce je iz iskustva znao da se mnogo više moţe otkriti ako Zeller iziĎe iz tih okvira i uĎe u sustave za koje nema ovlaštenje. TakoĎer je znao da je Zeller stručnjak za izlaţenje iz zakonskih okvira. Doomsteri su oformljeni kad su bili na drugoj godini studija. Upadanje u kompjutorske sustave počelo se razvijati upravo u njihovo vrijeme, a članovi skupine, uglavnom pod Zellerovim vodstvom, bili su više nego dobri. Uglavnom su izvodili psine, a najbolje su se zabavili kad su upali u banku podataka lokalne telefonske kompanije i zamijenili broj tvrtke Domino 's Pizza kućnim brojem dekana Odjela za kompjutorske znanosti. Ali njihov najbolji trenutak takoĎer je bio i najgori. Policija je otkrila svih šest Doomstera, te su kasnije suspendirani. S kaznene strane, svi su dobili uvjetno, a optuţbe će se brisati nakon šest mjeseci bez ikakvih daljnjih problema. Svaki je momak takoĎer morao odraditi 160 sati društveno korisnog rada. Sa školske strane, svi su bili suspendirani u razdoblju od jednog semestra. Pierce se vratio na fakultet nakon što je istekla kazna. Pod budnim okom policije i uprave fakulteta, prebacio se s kompjutorskih znanosti na kemiju i nikad se nije pokajao. Ni Zeller se nikad nije pokajao. Nije se vratio na Stanford. Zgrabila ga je tvrtka za osiguravanje kompjutora i dala mu dobru plaću. Poput nadarenog sportaša koji rano napušta školovanje i odlazi u profesionalce, nije se mogao vratiti studiranju nakon što je shvatio kako to izgleda imati novca i za ţivot zaraĎivati onim što voli. - Slušaj me - najzad odgovori Pierce. - NaĎi sve što moţeš. Zapravo, kad je riječ o Entrepreneurial Concepts, mislim da bi ti neka varijacija riječi abra cadabra mogla pomoći da uĎeš. Pokušaj najprije naopako. - Hvala za početak. Kada ti to treba? - Kao što sam rekao, najbolje bi bilo jučer. - Tako je, na brzinu. Siguran si da ga nisi umočio u nešto gadno?
kika☺crostuff.net
- Koliko ja znam, nisam. - Zna li Nicole za ovo? - Ne, nema nikakvog razloga. Nicole je otišla, sjećaš se? - Točno, točno. Je li ovo razlog? - Ti ne odustaješ, zar ne? Ne, ovo nema nikakve veze s njom. Pierce je dokrajčio svoje pivo. Nije se ţelio previše zadrţavati ondje, jer je htio da Zeller što prije počne raditi na onome što mu je dao. No činilo se da se Zelleru uopće ne ţuri. - Hoćeš li još jedno pivo, zapovjednice? - Ne, drugi put. Moram se vratiti u stan. Moja asistentica nadgleda slaganje namještaja. Osim toga, počet ćeš raditi na ovome, je li? - O, da, čovječe. Odmah. Pokazao je prema radnom prostoru. - Trenutačno su svi moji strojevi zauzeti. Ali večeras ću se time pozabaviti. Nazvat ću te sutra uvečer. Dobro, Code. Hvala. Ustao je. Rukovali su se. Krvna braća. Ponovno Doomsteri.
11. Kad je Pierce stigao u svoj stan, više nije bilo ljudi koji su donijeli namještaj, ali Monica je još bila ondje. Pobrinula se da namještaj sloţe na sasvim prihvatljiv način. Pogled što se pruţao kroz staklene stijene, postavljene duţ cijelog dnevnog boravka i blagovaonice, zapravo nije dolazio do izraţaja, ali Pierceu to nije posebno smetalo. Znao je da će ionako malo boraviti u stanu. - Lijepo izgleda - rekao je. - Hvala. - Nema na čemu. Nadam se da ti se sve sviĎa. Upravo sam kanila otići. -Zašto si ostala? Objema je rukama podigla hrpu časopisa. - Ţeljela sam dovršiti čitanje jednog časopisa. Pierce nije bio siguran zašto je to iziskivalo njezino zadrţavanje u stanu, ali ništa nije komentirao. - Slušaj, nešto bih te ţelio pitati prije nego što odeš. DoĎi i sjedni na sekundu. Monica se nije doimala oduševljenom njegovim zahtjevom. Vjerojatno je zamišljala još jedan telefonski poziv u kojem će se morati
kika☺crostuff.net
predstavljati kao Lilly Quinlan. Unatoč tome, spustila se u jedan koţnati naslonjač što gaje naručila uz kauč. - U redu, o čemu je riječ? Pierce je sjeo na kauč. -Kako glasi tvoja titula u Amedeo Technologies? - Kako to misliš? Znaš kako glasi. - Ţelim vidjeti znaš li ti kako glasi. - Osobna asistentica predsjednika. Zašto? Jer ţelim biti siguran da si ti osobna asistentica, a ne samo asistentica. Trepnula je i dugi trenutak zurila u njegovo lice prije nego što je odgovorila. - Dobro, Henry, u čemu je problem? - Problem je u tome što mi se ne sviĎa da si Charlieju Condonu ispričala sve o mojim problemima s telefonskim brojem i onome što pokušavam učiniti po tom pitanju. Uspravila se i doimala se zaprepaštenom, ali loše je glumila. -Nisam. - On nije tako rekao. Ako mu ti nisi rekla, kako je sve znao nakon razgovora s tobom? - Gledaj, u redu, samo sam mu rekla da si dobio stari broj neke prostitutke, pa sad primaš svakakve pozive. Morala sam mu nešto reći jer mu nisam prepoznala glas kad je nazvao, a ni on nije prepoznao moj. Rekao je: "Tko je to?", a ja sam se obrecnula na njega jer sam mislila da, znaš, zove radi Lilly. - Hm, hmm. - Nisam mogla tako brzo smisliti neku laţ. Nisam dobra u tome kao neki ljudi. Laganje, društveno obraĎivanje, kako god. Zato sam mu rekla istinu. Pierce je umalo spomenuo da je sasvim dobro lagala kad je na početku razgovora tvrdila da Charlieju ništa nije rekla, ali je odlučio da neće dolijevati ulje na vatru. - Samo si mu to rekla, da sam dobio telefonski broj te ţene? Ostalo je na tome? Nisi mu rekla kako si mi pribavila njezinu adresu i da sam otišao u njezinu kuću? - Ne, nisam. U svakom slučaju, čemu takva buka oko toga? Mislila sam da ste vas dvojica partneri. Ustalaje. - Smijem li poći, molim te?
kika☺crostuff.net
- Monica, sjedni još jednu sekundu. Pokazao je naslonjač i onaje nevoljko sjela. - Diţem buku oko toga jer previše brbljanja moţe izazvati probleme, moţeš li to shvatiti? Slegnula je ramenima i nije ga htjela pogledati. Zurila je u hrpu časopisa u svojem krilu. Na naslovnici onoga na vrhu bila je fotografija Clinta Eastwooda. - Moji se postupci odraţavaju na kompaniju - reče Pierce. - Osobito sada. Čak i ono što radim u privatnom ţivotu. Ako se ono što radim pogrešno prikaţe ili preuveličava, to bi moglo ozbiljno naškoditi kompaniji. Naša kompanija trenutačno uopće ne zaraĎuje, Monica, te se oslanjamo na investitore koji podupiru istraţivanja, te njihovim novcem plaćamo najamninu i plaće, sve. Ako investitori pomisle da nismo stabilni, imat ćemo velikih problema. Ako priče o meni... istinite ili laţne... dopru do pogrešnih ljudi, mogli bismo imati nevolja. - Nisam znala da je Charlie pogrešna osoba - mrzovoljno će ona. - Nije. On je prava osoba. Zato mi ne smeta ono što si njemu rekla. Ali smetat će mi ako nekome drugome budeš pričala o onome što radim ili što se sa mnom dogaĎa. Bilo kome, Monica. Unutar ili izvan kompanije. Nadao se da je shvatila da govori o Nicole i bilo kome drugome s kim dolazi u kontakt u svagdašnjem ţivotu. - Neću. Neću reći ţivoj duši. I molim te, nemoj više traţiti od mene da se uplićem u tvoj osobni ţivot. Više ne ţelim čekati dostavljače ili činiti bilo što drugo izvan kompanije. - Dobro. Neću to traţiti od tebe. Pogriješio sam jer nisam očekivao da će to za tebe biti problem, a osim toga, rekla si da bi ti dobro došlo prekovremeno. - Dobro bi mi došlo prekovremeno, ali mi se ne sviĎaju sve te komplikacije. Pierce je trenutak pričekao, cijelo je vrijeme promatrajući. - Monica, znaš li ti uopće čime se mi bavimo u Amedeul Ţelim reći, znaš li o čemu je riječ u projektu? Slegnula je ramenima. - Otprilike. Znam da se radi o molekularnim kompjutorskim procesima. Pročitala sam neke od članaka na zidu slave. Ali članci su
kika☺crostuff.net
veoma... znanstveni i sve je tako tajnovito da nikad nisam ţeljela postavljati pitanja. Samo nastojim obavljati svoj posao. - Projekt nije tajna. Procesi što ih smišljamo jesu. Postoji razlika. Nagnuo se naprijed i pokušao smisliti najbolji način na koji će joj to objasniti a da ne zvuči zbrkano ili zaĎe u zaštićena područja. Odlučio se za pristup što ga je Charlie Condon često koristio s potencijalnim investitorima koje bi znanost mogla zbuniti. Radilo se o objašnjenju što ga je Charlie smislio nakon što je jednom općenito razgovarao o projektu s Codyjem Zellerom. Cody oboţava filmove. Kao i Pierce, premda rijetko kad ima vremena gledati ih u kinu. - Jesi li ikad gledala film Pulp Fiction! Monica je stisnula oči i sumnjičavo kimnula glavom. - Da, ali kakve to veze... - Sjećaš se da je to film o svim onim gangsterima koji se jedan drugome pojavljuju na putu, pucaju u ljude i drogiraju se, ali u središtu svega je ona aktovka. I nikad ne pokaţu što je u toj aktovki, ali svi je silno ţele. A kad je netko otvori, ti ne vidiš što je unutra, ali njezin sadrţaj sja poput zlata. Vidiš taj sjaj. Opčinjava svakoga tko pogleda u aktovku. -Sjećam se. - Pa, to je ono što mi radimo u Amedeu. Traţimo ono što blista poput zlata, ali nitko to ne moţe vidjeti. Mi se nastojimo toga dokopati... i cijela hrpa drugih ljudi se toga ţeli dokopati... jer svi vjerujemo da će to promijeniti svijet. Trenutak je pričekao, a ona ga je samo gledala, bez razumijevanja. - U ovom se trenutku čipovi za mikroprocesore izraĎuju od silicija, svugdje u svijetu. To je standard, točno? Opet je slegnula ramenima. -Valjda. - Ono što mi pokušavamo napraviti u Amedeu, i što pokušavaju napraviti u Bronson Techu i Midas Molecularu, te u desecima drugih kompanija, sveučilišta i vlada diljem svijeta s kojima se takmičimo, je stvaranje nove generacije kompjutorskih čipova izraĎenih od molekula. Izgraditi kompletni kompjutorski sustav samo s organskim molekulama. Kompjutor koji će jednoga dana izići iz bačve kemikalija, sloţit će se prema pravom receptu. Govorimo o kompjutoru bez silicija ili magnetskih čestica. Daleko jeftiniji za proizvodnju i
kika☺crostuff.net
astronomski jači... u kojem samo čajna ţlica molekula moţe sadrţavati više memorije nego najveći kompjutor koji danas postoji. Pričekala je kako bi bila sigurna da je završio. - Opa - rekla je neuvjerljivim tonom. Pierce se nasmiješio njezinoj tvrdoglavosti. Znao je da je vjerojatno zvučio poput trgovačkog putnika. Poput Charlieja Condona, točnije rečeno. Odlučio je još jednom pokušati. - Znaš li što je zapravo kompjutorska memorija, Monica? -Pa, da, valjda. Po izrazu njezina lica vidio je da to baš nije točno. U današnje vrijeme većina ljudi uzima zdravo za gotovo stvari poput kompjutora, bez ikakvih objašnjenja. - Mislim na to kako radi - reče. - To je samo niz jedinica i nula. Svaki djelić informacija, svaki broj, svako slovo, sve ima točno odreĎeni niz jedinica i nula. Ti se nizovi povezu, pa se dobije riječ ili broj, i tako dalje. Prije četrdeset-pedeset godina bio je potreban kompjutor velik poput ove sobe za pohranjivanje osnovne aritmetike. Sad smo sve to sveli na silicijski čip. Podigao je palac i kaţiprst, razmaknute samo malo više od centimetra. Zatim ih je spojio. - Ali moţe biti još manje - reče. - Mnogo manje. Kimnula je glavom, ali nije mogao procijeniti je li shvatila ili je samo kimnula. - Molekule - rekla je. Kimnuo je. - Tako je, Monica. Vjeruj mi, onaj tko pobijedi u toj utrci, promijenit će svijet. Moguće je da ćemo napraviti cijeli kompjutor koji će biti manji od silicijskog čipa. Uzeti kompjutor koji sad ispunjava cijelu prostoriju i učiniti ga velikim poput kovanice od deset centi. To je naš cilj. Zato u laboratoriju koristimo izraz "u lovu na kovanicu". Siguran sam da si taj izraz čula u uredu. Odmahnula je glavom. - Ali zašto bi netko ţelio kompjutor veličine kovanice? Ne bi mogli ni čitati s njega. Pierce se počeo smijati, ali se tada zaustavio. Znao je da ovu ţenu mora zadrţati na svojoj strani i pobrinuti se da ne priča naokolo. Ne smije ju uvrijediti.
kika☺crostuff.net
- To je samo primjer. Mogućnost. Stvar je u tome da su kompjutorski procesi i moć memorije u ovoj vrsti tehnologije bezgranični. Imaš pravo, nikome ne treba kompjutor veličine kovanice. Ali pomisli što bi takav napredak značio za PalmPilot ili laptop. Što ako ne bi trebalo nositi ništa od toga? Što ako se tvoj kompjutor nalazi u gumbu tvoje košulje ili u okviru naočala? Zamisli da u tvojem uredu radna površina kompjutora nije na pisaćem stolu, već u boji na zidovima. Kako bi bilo da razgovaraš sa zidovima i oni ti odgovaraju? Odmahnula je glavom, a on je vidio da još uvijek nije shvatila mogućnosti i njihovu primjenu. Nije se mogla osloboditi svijeta što ga trenutačno poznaje, razumije i prihvaća. Posegnuo je u straţnji dţep i izvadio novčanik. Izvukao je American Express karticu i podigao je pred njom. - Što ako bi ova kartica bila kompjutor? Što ako bi sadrţavala tako snaţan memorijski čip da moţe zabiljeţiti svaku kupnju ikad obavljenu, zajedno s datumom, satom i lokacijom kupovine? Govorim o cijelom ţivotu korisnika, Monica. Beskonačna memorija u ovom tankom komadiću plastike. Monica slegne ramenima. - To bi bilo fora, valjda. Od toga smo udaljeni manje od pet godina. Već sad imamo molekularni RAM. Radnu memoriju. Usavršavamo logička vrata. Radne krugove. Spojimo ih zajedno, logiku i memoriju, i dobijemo integrirani krug, Monica. Još uvijek se uzbuĎivao dok je govorio o mogućnostima. Vratio je kreditnu karticu u novčanik i spremio ga u dţep. Uopće nije skidao pogled s nje, te je vidio da joj još uvijek nije jasno. Odlučio je prekinuti s nastojanjima da je impresionira i prijeći na stvar. - Monica, stvar je u tome da nismo sami. Ondje vani u tijeku je nemilosrdna utrka. Ima mnogo privatnih kompanija poput Amedeo Technologies. Mnoge su veće i imaju daleko više novca. Tu je takoĎer DARPA, tu je UCLA i druga sveučilišta, tu je... - Što je DARPA? - Defence Advanced Research Projects Agency1. Vlada. Sluţba koja pazi na sve tehnologije u razvoju. Podupire nekoliko zasebnih projekata u našem polju rada. Kad sam osnovao kompaniju, odlučio sam da vlada neće biti moj šef. Ali stvar je u tome da je većina naših
kika☺crostuff.net
suparnika osigurala dobru financijsku podršku. Mi nismo. Kako bismo nastavili raditi, sredstva moraju i dalje pritjecati. Ne smijemo učiniti ništa čime bismo zaustavili to pritjecanje, inače ćemo ispasti iz utrke i više neće postojati Amedeo Technologies. U redu? -U redu. - Bilo bi sasvim drukčije da je ovo neka autokuća ili nešto tome slično. No ja mislim da ovdje imamo priliku promijeniti svijet. Ekipa što sam je okupio u onom laboratoriju doista je najbolja. Imamo... - Rekla sam da je u redu. Ali ako je sve to tako vaţno, moţda bi trebao razmisliti što radiš. Ja sam samo pričala o tome. Ti si taj koji je otišao u njezinu kuću i koji radi nešto potajno. U njemu se razbuktao bijes, pa je trenutak pričekao dok se nije smirio. - Gledaj, bio sam znatiţeljan i samo sam ţelio provjeriti je li s tom ţenom sve u redu. Ako to znači da sam radio nešto potajno, onda u redu, radio sam potajno. Ali sad je s tim gotovo. Ţelim da se u ponedjeljak pobrineš za promjenu mojeg telefonskog broja, pa ćemo s time završiti, nadam se. - Dobro. Smijem li sad ići? Pierce kimne glavom. Odustao je. 1 Agencija za obranu naprednih istraživačkih projekata - Da, moţeš ići. Hvala što si čekala namještaj. Nadam se da ćeš imati ugodan vikend, barem ono što je od njega ostalo, pa se vidimo u ponedjeljak. Nije ju gledao dok je to govorio, ni dok je ustajala s naslonjača. Otišla je a da mu više ništa nije rekla, a on je ostao bijesan. Odlučio je da će, čim se situacija malo smiri, uzeti drugu osobnu asistenticu, a Monica se moţe vratiti u skupinu općenitih asistenata u kompaniji. Pierce je neko vrijeme sjedio na kauču, ali ga je zvonjava telefona trgnula iz razmišljanja. Opet je netko traţio Lilly. - Zakasnili ste - rekao je. - Prestala se baviti tim poslom i otišla na USC. Spustio je slušalicu. Nakon nekog vremena ponovno je podigao slušalicu i nazvao informacije u Veniceu kako bi dobio broj Jamesa Wainwrighta. Na njegov sljedeći poziv javio se muški glas, a Pierce je ustao i prišao prozoru dokje govorio.
kika☺crostuff.net
- Traţim stanodavca Lilly Quinlan - rekao je. - Za kućicu na Al-tairu, u Veniceu. -To bih bio ja. - Zovem se Pierce. Pokušavam pronaći Lilly, pa me zanima jeste li u posljednjih mjesec-dva imali ikakvih kontakata s njom? - Pa, kao prvo, mislim da vas ne poznajem, gospodine Pierce, a na pitanja o mojim najmoprimcima ne razgovaram sa strancima, osim ako ne kaţu zašto ih to zanima i uvjere me da bih trebao razgovarati. - Pošteno, gospodine Wainwright. Rado ću osobno doći do vas, ako vam se tako više sviĎa. Ja sam prijatelj obitelji. Lillyna je majka, Vivian, zabrinuta za svoju kćer jer joj se osam tjedana nije javila. Zamolila me da se malo raspitam naokolo. Mogu vam dati Vivianin broj na Floridi ako je ţelite nazvati i raspitati se o meni. To je bio rizik, ali je Pierce smatrao da se isplati riskirati kako bi Wainwrighta naveo da počne pričati. Ionako to nije bilo previše daleko od istine. Društveno obraĎivanje. Samo malo okreneš istinu i pobrineš se da radi za tebe. - Imam broj njezine majke na obrascu. Ne moram je nazvati jer nemam ništa čime bih vam mogao pomoći. Lilly Quinlan je platila najam do kraja mjeseca. Nemam prilike vidjeti je ili razgovarati s njom, osim ako ne postoji nekakav problem. Nisam s njom razgovarao, niti sam je vidio barem dva mjeseca. - Do kraja mjeseca? Jeste li sigurni? Pierce je znao da se to ne poklapa s izvještajem o čekovima Sto ga je proučio. Tako je. - Kako je platila posljednju najamninu, čekom ili gotovinom? -To se vas ne tiče. - Gospodine Wainwright, tiče me se. Lilly je nestala, a njezina me majka zamolila da je potraţim. -To vi kaţete. -Nazovite je. - Nemam vremena nazivati je. Odrţavam trideset dva stana i kuće. Mislite da imam... - Gledajte, postoji li netko tko odrţava tratinu s kim bih mogao razgovarati? - Već razgovarate s njim. - Znači, niste ju vidjeli kad ste bili ondje?
kika☺crostuff.net
- Kad razmislim o tome, mnogo je puta znala izići i pozdraviti me dok sam kosio travu ili namještao prskalice. Ili mi je znala donijeti Pepsi ili limunadu. Jednom mi je dala hladno pivo. Ali nije bila ondje dok sam posljednjih nekoliko puta radio. Nije bilo ni njezina automobila. Nisam uopće razmišljao o tome. Ljudi imaju vlastite ţivote, znate. - Kakav je to automobil? - Zlatni lexus. Ne znam koji model, ali znam da je bio lexus. Lijep automobil. I vodila je brigu o njemu. Pierce se nije mogao sjetiti što bi još trebao pitati. Wainwright nije bio od velike pomoći. - Gospodine Wainwright, hoćete li pogledati obrazac i zatim nazvati njezinu majku? Ţelio bih da se ponovno čujemo po ovom pitanju. - Je li policija umiješana? Postoji li prijava o nestaloj osobi? - Njezina je majka razgovarala s policijom, ali misli da se ne trude baš previše. Zato je zamolila mene. Imate li nešto za pisanje? -Naravno. Pierce je oklijevao, shvativši da bi Wainwright mogao prepoznati broj kao Lillyn ako mu kaţe svoj sadašnji kućni telefonski broj. Stoga mu je dao svoju izravnu liniju u uredu Amedea. Potom mu je zahvalio i prekinuo vezu. Sjedio je i zurio u telefon, neprestano razmišljajući o cijelom razgovoru i svaki put dolazeći do istog zaključka. Wainwright nije bio sasvim iskren. Ili je nešto znao ili je nešto skrivao, ili oboje. Otvorio je naprtnjaču i izvadio biljeţnicu u koju je zapisao telefonski broj za Robin, Lillynu partnericu u poslu. Ovoga je puta nastojao govoriti dubljim glasom kad se javila na njegov poziv. Nadao se da mu neće prepoznati glas. - Pitao sam sc moţemo li se večeras naći. - Pa, ja sam slobodna, dušo. Jesmo li već izlazili? Zvučiš mi poznato. - Ovaj, ne. Ne ranije. - Što imaš na umu? - Ovaj, moţda večera, a zatim bismo mogli poći k tebi. Ne znam. - Pa, dušo, dobivam četiristo dolara na sat. Većina ljudi ţeli preskočiti večeru i samo doći k meni. Ili ja poĎem k njima. - Onda ja mogu doći k tebi. - U redu, dobro. Kako se zoveš?
kika☺crostuff.net
Znao je da ima identifikaciju pozivatelja, pa nije mogao lagati. -Henry Pierce. - Na koje si vrijeme mislio? Pogledao je na sat. Bilo je šest poslijepodne. - Moţe li u sedam? Tako će imati vremena za smišljanje nekakvog plana i stići do bankomata. Znao je da ima nešto gotovine, ali ne dovoljno. Na karticu je mogao podići najviše 400 dolara. - Posebna ponuda za ranu ptičicu - rekla je. - Nemam ništa protiv. Samo što je cijenajednaka. - To je u redu. Kamo trebam poći? - Imaš li olovku? -Drţim je. - Sigurna sam da imaš tvrdu olovku. Nasmijala se, a zatim mu dala adresu slastičarnice na Lincolnu u Marini del Rey. Rekla mu je neka uĎe onamo i kupi frape od jagoda, a zatim je, u pet do sedam, nazove iz javne telefonske govornice ispred slastičarnice. Kad ju je pitao zašto to tako radi, odvratila je: - Mjera opreza. Ţelim te vidjeti prije nego te pustim k sebi. Osim toga, sviĎa mi se to od jagoda. To je kao da mi donosiš cvijeće, šećeru. Neka mi stave malo energetskog praška, moţe? Imam neki predosjećaj da će mi trebati s tobom. Opet se nasmijala, ali je to Pierceu zvučalo previše uvjeţbano i šuplje. Zbog toga se nekako loše osjećao. Rekao je da će joj kupiti frape i nazvati je, a zatim joj je zahvalio, i to je bilo to. Dok je drţao slušalicu, preplavio ga je val strepnje. Pomislio je na govor što ga je odrţao Monici i kako ga je ona s pravom okrenula protiv njega. - Idiote jedan - reče samomu sebi.
12. Pierce je u dogovoreno vrijeme podigao telefonsku slušalicu u javnoj govornici ispred slastičarnice i nazvao Robinin broj. Okre-nuvši leĎa telefonu, vidio je da se na drugoj strani ulice nalazi veliki stambeni kompleks pod nazivom Marina Executive Towers. Samo što se zgrada nije mogla nazvati tornjem ili neboderom. Bila je niska i široka prizemlje i dva kata stanova iznad garaţe. Kompleks je zauzimao pola gradskoga bloka, a njegovu su duţinu prekidale gradacije boja.
kika☺crostuff.net
Fasada što se prostirala duţ ulice bila je obojena trima različitim pastelnim bojama - ruţičastom, plavom i ţutom. Plakat obješen s krova obavještavao je zainteresirane da se ondje iznajmljuju stanovi na kratke rokove, te da postoji besplatno čišćenje i odrţavanje. Pierce je shvatio da je to savršeno mjesto gdje prostitutka moţe obavljati svoj posao. Zgrada je vjerojatno tako velika i izmjena stanara tako česta da stalna procesija različitih muškaraca ne bi bila neobična, niti bi upadala u oči drugim stanarima. Robin se javila nakon što je telefon treći put zazvonio. - Henry je. Nazvao sam... - Hej, dušo. Čekaj da te pogledam. Nastojeći da ne bude previše upadljiv, preletio je pogledom prozore stambene zgrade na drugoj strani ulice, traţeći nekoga tko promatra njega. Nije vidio nikoga i nikakvo pomicanje zavjesa, ali je opazio da prozori nekoliko stanova imaju zrcalna stakla. Pitao se radi li u zgradi više ţena poput Robin. - Vidim da si uzeo frape za mene - rekla je. - Jesi li traţio energetski prašak? - Da. Oni to zovu poticajnom raketom. Jesi li to htjela? - To je to. U redu, meni dobro izgledaš. Nisi policajac, je li? -Ne, nisam. - Siguran si? -Da. - Onda to kaţi. Snimam ovo. - Nisam policajac, u redu? - Dobro, onda doĎi gore. PrijeĎi ulicu do stambene zgrade i na ulaznim vratima pritisni gumb za stan dvjesto tri. Vidimo se uskoro. - Dobro. Spustio je slušalicu, prešao ulicu i postupio u skladu s njezinim uputama. Na ulaznim je vratima kraj gumba za stan 203 pisalo prezime Bird. Kao za robin, pomislio je Pierce. Kad je pritisnuo gumb, vrata su se otključala a da se Robin nije dalje raspitivala preko inter-koma. Unutra nije mogao naći stubište, pa se dizalom popeo jedan kat. Njezin se stan nalazio dvoja vrata dalje od dizala. Otvorila je vrata prije nego što je stigao pokucati. Na vratima je bila špijunka, a ona je očito gledala. Uzela je frape iz njegove ruke i pozvala ga unutra.
kika☺crostuff.net
Stanje bio oskudno namješten i činilo se da nema nikakvih osobnih predmeta. Samo kauč, naslonjač, stolić za kavu i stajaća svjetiljka. Na zidu je visjela uokvirena kopija muzejske slike. Doimala se srednjovjekovno: dva anĎela vode pokojnika prema svjetlosti na kraju tunela. Kad je Pierce ušao, vidio je da su staklena vrata za balkon prekrivena zrcalnom folijom. Odande se pruţao pogled gotovo ravno do slastičarnice. - Ja sam mogla vidjeti tebe, ali ti nisi mogao vidjeti mene - rekla je Robin iza njega. - Vidjela sam da si gledao. Okrenuo se k njoj. - Samo me zanimalo kako ovo funkcionira. Znaš, kako to izvodiš. -Pa, sad znaš. DoĎi sjesti. Prišla je kauču i kretnjom ga pozvala da sjedne kraj nje. Sjeo je. Pokušao je pogledati naokolo. Mjesto ga je podsjećalo na hotelsku sobu, ali je zaključio da ugoĎaj nije vaţan za posao što ga je obično obavljala unutar stana. Osjetio je kako ga je prstima uhvatila za čeljust i okrenula njegovo lice prema svojemu. - SviĎa ti se ono što vidiš? - pitala je. 1 Bird - ptica; robin - crvendać Bio je prilično siguran da je ona ţena s fotografije na web stranici. Nije mogao biti sasvim siguran jer ju nije proučavao onako dugo i često kao Lillynu fotografiju. Bila je bosa, a na sebi je imala kratku svijetloplavu majicu i crvene hlačice rezane tako visoko da bi kupaći kostim više pokrivao. Nije nosila grudnjak, a njezine su dojke bile goleme, najvjerojatnije zahvaljujući silikonu. Bradavice veličine keksa jasno su se vidjele ispod majice. Plava kosa, razdijeljena po sredini, padala joj je u uvojcima niz obje strane lica. Koliko je on mogao vidjeti, nije imala šminke. - Da, sviĎa mi se - odgovorio je. - Ljudi mi kaţu da imam nešto od Meg Ryan. Pierce kimne glavom, premda on nije vidio nikakvu sličnost. Filmska je zvijezda starija, ali mnogo mekša oko očiju. - Jesi li mi nešto donio? Najprije je pomislio da govori o frapeu, ali se tada sjetio novca.
kika☺crostuff.net
- Da, imam ga ovdje. Nagnuo se unatrag kako bi zavukao ruku u dţep. Imao je spremljenih četiristo dolara u debelom sveţnju novčanica od dvadesetica, tek dobivenih na bankomatu. Ovaj je dio uvjeţbavao. Nije mu smetalo što će ostati bez četiristo dolara, ali nije joj ih ţelio dati, a da ga ona izbaci kad joj razotkrije pravi razlog svojeg dolaska. Izvadio je novac tako da ga ona moţe vidjeti i znati daje blizu, te da će ga moći uzeti. -Prvi put, dušo? -Molim? - S pratiljom. Prvi put? - Kako znaš? - Jer bi to trebao staviti u omotnicu za mene. Poput dara. To jest dar, nije li? Ni za što mi ne plaćaš. -Da, točno. Dar. -Hvala ti. - Je li to ono D i Dl? Dar? Nasmiješila se. - Doista si početnik u ovome, zar ne? Djevojka, dušo. Apsolutno pozitivno djevojačko iskustvo. Znači da dobiješ sve što ţeliš, kao s tvojom djevojkom prije nego što ti je postala ţenom. -Nisam oţenjen. -Nije vaţno. Posegnula je za novcem dok je to izgovarala, ali je Pierce povukao ruku. - Ovaj, prije nego dobiješ ovaj... dar, moram ti nešto reći. Na njezinu su se licu istodobno upalile sve alarmne lampice. - Ne brini. Nisam policajac. - Onda što, ne ţeliš koristiti kondom? Zaboravi, to je prvo pravilo. - Ne, nije to. Zapravo, uopće ne ţelim seks s tobom. Veoma si privlačna, ali ja ţelim samo neke informacije. Njezino se drţanje promijenilo, te se činilo da postaje viša, čak i dok je sjedila. - O čemu govoriš, jebi ga? - Moram naći Lilly Quinlan. Ti mi moţeš pomoći. - Tko je Lilly Quinlan? - Ma daj, spominješ je na svojoj web stranici. Udvostručite svoj uţitak? Znaš o kome govorim. - Ti si onaj od sinoć. Sinoć si nazvao. Kimnuo je. - Onda se nosi odavde.
kika☺crostuff.net
Brzo je ustala i zaputila se prema vratima. - Robin, ne otvaraj ta vrata. Ako nećeš razgovarati sa mnom, onda ćeš razgovarati s policijom. To je moj sljedeći potez. Okrenula se. - Policajcima se ţivo fućka. Ali nije otvorila vrata. Samo je ondje stajala, ljutito čekajući, s jednom rukom na kvaki. - Moţda je sada tako, ali to će se promijeniti ako im se ja obratim. - Zašto, tko si ti? - Imam ponešto utjecaja - lagao je. - To je sve što moraš znati. Ako im se obratim, oni će doći k tebi. Neće biti ljubazni poput mene... i neće ti platiti četiristo dolara za tvoje vrijeme. Spustio je novac na kauč gdje je maločas sjedila. Gledao je kako njezine oči skreću onamo. - Samo informacije, to je sve što ţelim. Ništa neće poći dalje od mene. Čekao je, a ona je nakon dugog trenutka tišine prišla kauču i zgrabila novac. Nekako je u svojim sićušnim hlačicama našla mjesto za sveţanj novčanica. Prekriţila je ruke i ostala stajati. - Kakve informacije? Jedva sam je poznavala. - Nešto znaš. Govoriš o njoj u prošlom vremenu. - Ništa ne znam. Samo znam da je nema. Jednostavno je... nestala. - Kad se to dogodilo? - Prije više od mjesec dana. Odjednom je samo nestala. - Zašto se njezino ime još uvijek nalazi na tvojoj web stranici, ako je već tako dugo nema? - Vidio si njezinu fotografiju. Ona privlači mušterije. Katkad se zadovolje samo sa mnom. - U redu, kako znaš da je njezin nestanak bio tako iznenadan? Moţda je jednostavno spakirala stvari i otišla. - Znam jer smo u jednom trenutku razgovarale preko telefona, a u idućem se nije pojavila, eto kako. -Nije se pojavila, gdje? - Imale smo dogovor. Dvostruko. Ona je to organizirala i nazvala me. Rekla mi je u koje vrijeme, a tada se nije pojavila. Ja sam došla u dogovoreno vrijeme, a zatim se pojavio klijent i nije bio zadovoljan. Kao prvo, nije bilo mjesta za parkiranje, pa onda ona nije došla, a ja sam morala zivkati naokolo kako bih nagovorila drugu curu da doĎe
kika☺crostuff.net
ovamo, k meni... a nema drugih cura poput Lilly, a čovjek je zapravo ţelio Lilly. To je bio jebeni fijasko, eto što je bilo. -Gdje je to bilo? - U njezinu stanu. Njezinom radnom mjestu. Nigdje drugdje nije radila. Nikad nije odlazila na druga mjesta. Čak ni ovamo. Uvijek sam ja morala ići k njoj. Čak i ako su moji klijenti ţeljeli dvostruko, morali smo ići k njoj, inače ništa od toga. - Jesi li imala ključ njezina stana? - Ne. Gledaj, dobio si ono za što si platio četiristo dolara. Bilo bi lakše ševiti se s tobom i zatim te zaboraviti. To je to. Pierce je ljutito posegnuo u dţep i izvadio ostatak svoje gotovine. Imao je 230 dolara. Prebrojio je novac u automobilu. Pruţio joj je novac. - Onda uzmi ovo, jer nisam završio. Nešto joj se dogodilo, a ja ću saznati što. Zgrabilaje novac koji je odmah nestao a da ga nije ni brojila. -Zašto ti je stalo? - Moţda zato jer nije nikome drugome. Dakle, ako nisi imala ključ njezina stana, kako znaš da se te večeri nije pojavila? - Jer sam kucala petnaest jebenih minuta, a zatim smo ja i taj tip čekali još dvadeset. Kaţem ti, nije bila ondje. -Znaš li je li imala kakav dogovor prije onoga s tobom? Robinje malo razmislila prije nego što je odgovorila. - Rekla je da mora nešto obaviti, ali ne znam je li bila s klijentom. Ja sam to ţeljela ranije obaviti, ali je rekla da je nečim zauzeta u vrijeme što sam ga ja predloţila. Tako smo odredile vrijeme po njezinoj ţelji, pa je trebala biti ondje, ali nije. Pierce se pokušao dosjetiti kakva bi pitanja policajac postavio, ali nije imao pojma kako bi policija ovome pristupila. Razmišljao je o tome kao da je riječ o problemu na poslu, sa svojim uobičajeno strogim pristupom rješavanju problema i stvaranja teorije. - Znači, prije nego što se trebala sastati s tobom, morala je nešto obaviti - reče. - To nešto mogao je biti sastanak s klijentom. A budući da si rekla kako je radila isključivo u svojem stanu, morala se s tim klijentom tamo naći. Nigdje drugdje, točno? -Točno.
kika☺crostuff.net
- Dakle, kad si stigla onamo i kucala na vrata, mogla je biti unutra, sama ili s klijentom, ali se nije javljala. - Valjda, ali dotad je trebala završiti i trebala je otvoriti. Sve je bilo dogovoreno. Dakle, moţda se nije radilo o klijentu. - Ili moţda joj nije dopušteno da se javi. Moţda nije mogla otvoriti. Činilo se da je to navelo Robin na razmišljanje, kao da je shvatila koliko je bila blizu sudbini koja je snašla Lilly. - Gdje je to mjesto? Njezin stan. -U Veniceu. Kraj Speedwaya. - Koja je točna adresa? -Ne sjećam se. Samo znam kako doći onamo. Pierce kimne glavom. Razmišljao je što bi je još trebao pitati. Imao je osjećaj da će s njom imati samo jedan pokušaj. Neće biti druge prilike. - Kako ste se vas dvije našle za ove, ovaj, angaţmane? - Povezale smo se na web stranici. Ako su ljudi ţeljeli obje, onda su to traţili, a mi bismo sve organizirale ako smo obje bile slobodne. - Mislim, kako ste se vas dvije upoznale da biste se uopće mogle povezati? Kako ste se prvi put upoznale? - Upoznale smo se na snimanju i nekako se našle. Tako je počelo. -Na snimanju? Kako to misliš? - Kao modeli. Radilo se o sceni s dvije djevojke, pa smo se upoznale u studiju. - Misliš, za neki časopis? - Ne, za web stranicu. Pierce je pomislio na vrata što ih je otvorio u tvrtki Entrepreneurial Concepts. - Je li to bilo za jednu od web stranica u vlasništvu Entrepreneurial Concepts Unlimiteda! - Gledaj, nije vaţno što... - Kako se zvala ta stranica? - Zvala se nešto kao fetiš dvorac točka ovo ili ono. Ne znam. Nemam kompjutor. Kakve to veze ima? - Gdje se snimalo, u Entrepreneurial Conceptsu'? - Da. U studijima. - Znači, dobile ste posao preko L.A. Darlings i gospodina Went-za, točno?
kika☺crostuff.net
Vidio je da su joj se oči raširile na spominjanje imena, ali nije odgovorila. -Kako mu je ime? - Neću s tobom razgovarati o njemu. Ne smiješ mu reći da si informacije dobio od mene, razumiješ? Učinilo mu se da je u njezinim očima opazio strah. - Rekao sam ti, sve što mi kaţeš je povjerljivo. Obećavam ti to. Kako mu je ime? - Slušaj, on ima veza, a ljudi koji rade za njega veoma su opaki. On je opak. Ne ţelim pričati o njemu. - Samo mi reci kako mu je ime i ostat ćemo na tome, u redu? - Ime mu je Billy. Billy Wentz. Većina ga ljudi zove Billy Wince1 jer ozljeĎuje ljude, u redu? -Hvala ti. Ustao je i osvrnuo se po stanu. Zaputio se do kuta dnevnog boravka i pogledao u hodnik, pretpostavivši da vodi u spavaću sobu. Iznenadio se otkrivši da postoje dvije spavaće sobe i kupaonica izmeĎu njih. - Zašto imaš dvije spavaće sobe? -Dijelim ovaj stan s još jednom curom. Svaka ima svoju. - S web stranice? - Da. Kako se zove? -Cleo. - Billy Wentz te i s njom povezao. -Ne. Grady nas je povezao. -Tko je Grady? - Radi s Billyjem. On zapravo upravlja tim mjestom. - Pa, zašto ne organiziraš dvostruke s Cleo? Bilo bi lakše. - Vjerojatno hoću. Ali rekla sam ti, Lilly je privlačila mnogo mušterija. Nema mnogo cura koje izgledaju poput nje. Pierce kimne glavom. -Ne ţiviš ovdje, zar ne? -Ne. Ovdje radim. 1 Wince - lecnuti se, trgnuti se od boli -Gdje ţiviš? -To ti neću reći. - Drţiš li ovdje kakvu odjeću? - Kako to misliš? - Imaš li neku odjeću osim ove? I gdje su ti cipele? Pokazao je odjeću što ju je imala na sebi.
kika☺crostuff.net
- Da, presvukla sam se kad sam stigla ovamo. Ovakva ne šećem ulicom. - Dobro. Opet se presvući, pa idemo. - O čemu govoriš? Kamo? -Pokazat ćeš mi gdje je Lillyn stan. Ili gdje je bio. -Hej, čovječe. Dobio si informacije, to je sve. Pierce pogleda na svoj sat. - Gledaj, rekla si četiristo dolara na sat. Ovdje sam najviše dvadeset minuta. To znači da imam još četrdeset minuta, ili mi moraš vratiti dvije trećine mojeg novca. -Ne ide to tako. -Danas ide. Dugi je trenutak ljutito zurila u njega, a zatim je bez riječi krenula u spavaću sobu da se presvuče. Pierce je prišao vratima balkona i zagledao se na drugu stranu ulice. Vidio je muškarca kako stoji kraj javne telefonske govornice ispred slastičarnice, drţi frape i promatra prozore zgrade u kojoj se Pierce nalazio. Još jedan frape, još jedan klijent. Pitao se koliko ţena radi u zgradi. Rade li sve one za Wentza? Je li on vlasnik zgrade? Moţda čak ima udjela i u slastičarnici. Okrenuo se kako bi pitao Robin za Wentza, a iz tog je kuta mogao vidjeti niz hodnik i kroz otvorena vrata spavaće sobe. Robin je bila gola i preko bokova je navlačila uske, izblijedjele traperice. Savršeno preplanule dojke oteţalo su visjele dok se saginjala. Kad se uspravila da bi povukla patentni zatvarač preko ravnoga trbuha i malenog trokuta svijetlih dlačica, pogledala je ravno u njega. Nije se lecnula. Umjesto toga, na licu joj je lebdio prkosan izraz. Pruţila je ruku prema krevetu, uzela bijelu majicu i navukla je preko glave. Nije se ni pokušala okrenuti ili pred njim sakriti svoju nagost. Izišla je iz spavaće sobe i stavila sandale što ih je izvukla ispod stolića za kavu. - Jesi li uţivao u tome? - upitala je. - Da. Jesam. Vjerojatno ti to ne moram reći, ali imaš prekrasno tijelo. Prošla je kraj njega i ušla u malenu kuhinju. Otvorila je ormarić iznad sudopera i izvadila malenu crnu torbicu. Idemo. Imaš trideset pet minuta. Prišla je ulaznim vratima, otvorila ih i izišla u hodnik. Slijedio ju - Ţeliš li frape? Ostao je netaknut na pultu.
kika☺crostuff.net
-Ne, ne volim frape. Previše deblja. Moj je porok pizza. Sljedeći put donesi pizzu. - Zašto si onda traţila frape? - To je samo bio način da te provjerim, vidim što ćeš učiniti za mene. I uspostavljanje kontrole, pomislio je Pierce, ali ništa nije rekao. Kontrola koja nije dugo trajala nakon što je novac prešao u druge ruke i odjeća je skinuta. Pierce je izišao u hodnik i pogledao natrag u stan u kojem je Robin zaraĎivala za ţivot. Osjetio je nelagodu. Čak tugu. Pomislio je na njezinu web stranicu. Što je apsolutno pozitivno djevojačko iskustvo, i kako moţe proizaći iz ovakvog mjesta? Zatvorio je vrata, provjerio jesu li zaključana i krenuo za Robin do dizala. 13. Pierce je vozio, a Robin mu je davala upute. Od Marine do Spe-edwaya u Veniceu nije bilo daleko. Nastojao je što bolje iskoristiti vrijeme voţnje. No znao je da Robin nije raspoloţena za razgovor. -Dakle, nisi neovisna, je li? - O čemu govoriš? - Radiš za Wentza... čovjeka koji ima web stranicu. On je, moglo bi se reći, digitalni svodnik. Smjesti vas u stanove, organizira vaše web stranice. Koliko on dobiva? Na stranici sam vidio da naplaćuje četiristo mjesečno za pojavljivanje fotografije, ali imam osjećaj da dobiva mnogo više od toga. Takav tip, vjerojatno je vlasnik zgrade i slastičarnice. Ništa nije rekla. - Dobiva dio od onih prvih četiristo dolara što sam ti ih dao, zar ne? - Gledaj, neću s tobom razgovarati o njemu. Zbog tebe će i mene, takoĎer, ubiti. Kad stignemo do njezina stana, to je to. Gotovi smo. Vratit ću se taksijem. -TakoĎer? Šutjela je. - Što znaš o onome što se dogodilo Lilly? -Ništa. - Zašto si onda rekla "takoĎer"?
kika☺crostuff.net
- Slušaj, čovječe, ako znaš što je pametno za tebe, ostavit ćeš sve ovo na miru, takoĎer. Vrati se u pošten svijet gdje je sve lijepo i sigurno. Ne poznaješ te ljude, ni što bi mogli učiniti. - Imam odreĎenu ideju. - Je li? Kako bi mogao imati bilo kakvu jebenu ideju? - Jednom sam imao sestru... -I? -I moglo bi se reći da se bavila tvojim poslom. Maknuo je pogled s ceste i okrenuo se prema Robin. Ona je gledala ravno naprijed. - Jednog je jutra vozač školskog autobusa opazio njezino tijelo blizu ceste, iza branika. Tada sam bio na Stanfordu. Opet je pogledao cestu. - Čudan je ovo grad - nastavio je nakon kratke stanke. - Leţala je tako na otvorenom, gola... a policajci su rekli da se po... dokazima vidi da se ondje nalazila barem dva dana. Uvijek sam se pitao koliko ju je ljudi vidjelo, znaš? Vidjeli su je i ništa nisu učinili. Nikoga nisu obavijestili. Ovaj grad katkad moţe biti prilično hladan. - Svaki grad moţe. Opet ju je pogledao. Vidio je strepnju u njezinim očima, kao da promatra poglavlje vlastitog ţivota. Moţda posljednjeg. - Jesu li ikad uhvatili ubojicu? - upitala je. - Nakon nekog vremena. Ali tek nakon što je ubio još četiri. Odmahnula je glavom. - Što radiš ovdje, Henry? Ta priča nema nikakve veze s nečim od ovoga. -Ne znam što radim. Samo... nešto slijedim. - Dobar način da nastradaš. - Gledaj, nitko neće znati da si razgovarala sa mnom. Samo mi reci, što si čula o Lilly? Tišina. - Ţeljela se izvući, nije li? Zaradila je dovoljno novca i kanila je upisati fakultet. Ţeljela se izvući iz tog ţivota. - Svi se ţele izvući. Misliš da mi uţivamo u tome? Pierce se posramio načina na koji je vršio pritisak na nju. Način na koji ju je iskoristio nije se mnogo razlikovao od postupaka njezinih drugih mušterija. -Ţao mi je-reče.
kika☺crostuff.net
- Ne, nije ti ţao. Isti si kao ostali. Ţeliš nešto i očajnički to nastojiš dobiti. Samo što ti ja mnogo lakše mogu dati ono drugo, a ne ono što ţeliš. Šutio je. - Ovdje skreni lijevo i vozi do kraja. Za njezin stan postoji samo jedno parkirno mjesto. Običavala ga je ostavljati slobodnim za klijenta. Skrenuo je sa Speedwaya kako mu je rekla i našao se u uličici iza nizova malenih stanova na obje strane. Činilo se da je riječ o zgradama sa četiri do šest stanova, a izmeĎu njih su bili prolazi uţi od jednog metra. Pretrpano. U takvom bi susjedstvu lajanje jednoga psa moglo izazvati nervozu kod svih. Kad su stigli do posljednje zgrade, Robin reče: -Netko gaje zauzeo. Pokazala je parkirno mjesto ispod stubišta što je vodilo do vrata stana. -Ono je taj stan. - Je li to njezin automobil? -Ne, ona je imala lexus. Tako je. Sjetio se što je Wainwright rekao. Automobil ispod stuba bio je volvo karavan. Pierce je vozio unatrag i ugurao svoj BMW izmeĎu dva niza kanti za smeće. To nije bilo označeno parkirno mjesto, ali automobili su mogli proći, a on nije očekivao da će se dugo zadrţati. - Morat ćeš se popeti ovamo i izići na moju stranu. - Sjajno. Hvala. Izišli su, a Pierce je drţao vrata dok se Robin penjala preko sjedala. Čim je izišla, zaputila se uličicom natrag prema Speedwayu. - Čekaj - reče Pierce. - Ovuda. - Ne, ja sam završila. Vraćam se do Speedwaya, a ondje ću zaustaviti taksi. Pierce se mogao prepirati oko toga, ali ju je odlučio pustiti. - Gledaj, hvala na pomoći. Ako je naĎem, javit ću ti. - Koga, Lilly ili tvoju sestru? To ga je iznenadilo. Pronicavost ondje gdje je najmanje očekuješ. - Hoće li s tobom biti sve u redu? - doviknuo je za njom. Odjednom se zaustavila, okrenula se i dugim koracima vratila do njega, a u očima joj se ponovno vidjela ljutnja. - Slušaj, nemoj se pretvarati da ti je stalo do mene, u redu? Takvo laţno sranje gadi mi se više od tipova koji mi ţele svršiti na lice. Oni su barem iskreni.
kika☺crostuff.net
Okrenula se i ponovno zaputila niz uličicu. Pierce je nekoliko trenutaka gledao za njom kako bi vidio hoće li se okrenuti, ali nije to učinila. Samo se ţurno udaljavala, izvukavši mobitel iz torbice kako bi pozvala taksi. Zaobišao je volvo, opazivši da pokrivači na straţnjem sjedalu prekrivaju dvije kartonske kutije i druge velike predmete što ih nije mogao vidjeti. Popeo se stubama do Lillyna stana. Kad je stigao onamo, vidio je da su vrata odškrinuta. Nagnuo se preko ograde i pogledao duţ uličice, ali Robinje već gotovo stigla do Speedwaya, pa je bila predaleko da bi je zazvao. Ponovno se okrenuo vratima i primaknuo glavu dovratku, ali ništa nije čuo. Jednim je prstom gurnuo vrata, ali je ostao na pragu dok su se otvarala. Unutra je vidio oskudno namješteni dnevni boravak i na suprotnoj strani stube za potkrovlje. Ispod potkrovlja nalazila se malena kuhinja s otvorom prema dnevnom boravku. Kroz taj je otvor vidio muškarca koji se motao naokolo i boce ţestokog pića stavljao u kartonsku kutiju na pultu. Pierce se nagnuo naprijed i pogledao unutra ne ulazeći u stan. Ugledao je tri kartonske kutije na podu dnevnog boravka, ali činilo se da u stanu nema nikoga drugoga osim čovjeka u kuhinji. Činilo se da čovjek prazni ormare i stvari sprema u kutije. Pierce je ispruţio ruku, pokucao na vrata i doviknuo: -Lilly? Čovjek u kuhinji se trgnuo i umalo ispustio bocu dţina što ju je drţao. Potom je oprezno spustio bocu na pult. - Ona više nije ovdje - doviknuo je iz kuhinje. - Odselila je. Ali ostao je u kuhinji, nepomično. Pierceu se to činilo čudnim, kao da čovjek ne ţeli pokazati lice. - Tko ste onda vi? - Ja sam kućevlasnik i imam posla. Morat ćete doći drugi put. Pierce je počeo zbrajati dva i dva. Ušao je u stan i zaputio se prema kuhinji. Kad je stigao do kuhinjskih vrata, ugledao je čovjeka duge sive kose vezane u konjski rep. Na sebi je imao prljavu bijelu majicu i još prljavije bijele kratke hlače. Bio je izrazito preplanuo. - Zašto bih dolazio drugi put ako se odselila? Čovjek se opet trgnuo. - Htio sam reći da ne smijete ući ovamo. Nje nema, a ja radim. - Kako se zovete?
kika☺crostuff.net
- Nije vaţno kako se zovem. Molim vas, odlazite. - Vi ste Wainwright, zar ne? Čovjek je pogledao Piercea. U očima mu se vidjelo daje pogodio. - Tko ste vi? - Ja sam Pierce. Danas sam razgovarao s vama. Ja sam vam rekao da je nestala. - Oh. Pa, imali ste pravo, odavno je otišla. - Novac koji vam je platila bio je za oba stana. Četiri tisuće. To mi niste rekli. -Niste me pitali. - Jeste li vi vlasnik ove zgrade, gospodine Wainwright? - Neću odgovarati na vaša pitanja, hvala lijepa. - Ili je vlasnik Billy Wentz, a vi samo radite za njega? U očima mu se ponovno pojavilo priznanje, ali su tada postale bezizraţajne. - U redu, idite sada. Odlazite odavde. Pierce je odmahnuo glavom. - Još neću otići. Ako ţelite pozvati policiju, samo izvolite. Vidjet ćemo što oni misle o tome da uzimate njezine stvari premda ste mi rekli da je platila do kraja mjeseca. Moţda bismo mogli pogledati i ispod pokrivača na straţnjem sjedalu vašeg automobila. Kladim se da ćemo naći plazma televizor koji je donedavno visio na zidu kućice što ju je unajmila na Altairu. Vjerojatno ste najprije svratili onamo, točno? - Napustila je kuću - kiselo će Wainwright. - Trebali ste vidjeti kakvaje kuhinja ondje. - Siguran sam da je moralo biti uţasno. Tako uţasno, rekao bih, da ste odlučili sve isprazniti i moţda čak dobiti dvostruku najamninu, je li? Teško je naći stan u Veniceu. Već ste našli novog stanara? Da pogodim, još jedna cura iz L.A. Darlings'? - Slušajte, ne pokušavajte me učiti mojem poslu. -Ni u snu. - Što ţelite? - Razgledati naokolo. Pogledati stvari što ste ih uzeli. - Onda poţurite, jer odlazim čim ovdje završim. Zaključat ću vrata bez obzira jeste li vi ovdje ili ne. Pierce je koraknuo prema njemu, ušavši u kuhinju i spustivši pogled u kutiju na pultu. Bila je puna boca alkoholnih pića i različitih čaša,
kika☺crostuff.net
ništa vaţno. Izvadio je jednu od smeĎih boca i vidio da je riječ o viskiju starom šesnaest godina. Dobro piće. Vratio je bocu u kutiju. -Hej, polako! - pobunio se Wainwright. - Dakle, zna li Billy da ćete isprazniti ovaj stan? -Ne poznajem nikakvog Billyja. - Znači, imate kuću na Altairu i ovu zgradu. Koje su još zgrade u okrilju Nekretnina Wainwright? Wainwright je prekriţio ruke i naslonio se na pult. Ništa nije rekao, a Pierce je odjednom osjetio snaţan poriv da uzme jednu bocu iz kutije i razbije ju na njegovu licu. - Što je s Marina Executive Towers? Je li to takoĎer vaše? Wainwright je posegnuo u prednji dţep na svojim hlačama i izvadio kutiju cigareta Camel. Istresao je jednu cigaretu, a zatim vratio kutiju u dţep. Upalio je plin na Štednjaku i na plamenu pripalio cigaretu, a zatim je posegnuo u kartonsku kutiju i prekopavao po staklenim predmetima dok nije našao ono što je traţio. Izvadio je staklenu pepeljaru, stavio je na pult i u nju otresao pepeo. Pierce je opazio da na pepeljari nešto piše. Nagnuo se naprijed da bi mogao pročitati. UKRADENO U LOCUST BARU HOLLYWOOD, CA Pierce je čuo za to mjesto. Rupčaga koja je na tako lošem glasu da je veoma popularna. Onamo zalaze u crno odjevene noćne ptice Hol-lywooda. TakoĎer se nalazi u blizini tvrtke Entrepreneurial Concepts Unlimited. Je li to neki trag? Nije imao pojma. - Sad ću malo pogledati naokolo - rekao je Wainwrightu. - Da, samo dajte. Budite brzi. Dok je slušao kako Wainwright lupa čašama i bocama dok sprema kutiju, Pierce je otišao u dnevni boravak i čučnuo kraj već spakiranih kutija. Jedna je sadrţavala posuĎe i druge stvari iz kuhinje. Druge dvije sadrţavale su stvari iz potkrovlja. Iz spavaće sobe. Ondje se nalazila košarica različitih kondoma. Nekoliko pari cipela s visokim petama. Koţnati remeni i bičevi, koţnata maska za glavu s patentima na mjestima za oči i usta. Na svojoj stranici L.A. Darlingsa Lilly nije reklamirala sadomazohističke usluge. Pierce se pitao postoji li još neka web stranica, nešto mračnije sa cijelim nizom novih elemenata što ih treba uzeti u obzir kad je riječ o njezinu nestanku.
kika☺crostuff.net
Posljednja kutija što ju je pregledao bila je puna grudnjaka, prozirnog rublja i negliţea, te mini suknji na vješalicama. Odjevni predmeti slični onima što ih je Pierce vidio u jednom od ormara u kući na Altairu. Na trenutak se pitao što Wainwright kani učiniti s tim kutijama. Sve prodati na bizarnoj dvorišnoj rasprodaji? Ili će to jednostavno zadrţati dok ponovno ne iznajmi stan i kuću? Zadovoljan svojim pregledom kutija, Pierce je odlučio pogledati potkrovlje. Dok se uspravljao, pogled mu je pao na ulazna vrata, pa je opazio bravu. Bila je od one vrste za koju je trebao ključ s obje strane. Za otključavanje izvana i iznutra trebalo je imati ključ. Sad je shvatio Wainwrightovu prijetnju da će zaključati vrata bez obzira je li Pierce završio sa svojim pretraţivanjem ili ne. Ako nemaš ključ, mogao bi ostati zaključan unutra. Pierce se pitao što bi to moglo značiti. Je li Lilly zaključavala svoje klijente u stanu sa sobom? Moţda je to bio način osiguravanja naplate pruţenih usluga. Moţda baš ništa ne znači. Prišao je stubama i počeo se penjati prema potkrovlju. Na od-morištu na vrhu nalazio se malen prozor s kojeg se pruţao pogled preko krova na drugoj strani uličice do udaljenog ruba plaţe i Pacifika. Pierce je pogledao na uličicu i vidio svoj automobil. Skrenuo je pogled niz uličicu do Speedwaya. Opazio je Robin pod uličnom svjetiljkom kako ulazi u zeleno-ţuti taksi. Zatvorila je vrata kad je taksi krenuo. Okrenuo se od prozora prema potkrovlju. Gornja je razina zauzimala oko osamnaest kvadratnih metara, uključujući prostor malene kupaonice s tušem. Zrak je ondje gore neugodno zaudarao po mješavini tamjana i nečeg drugog, ali Pierce nije mogao odrediti čega. Poput gnjilog zadaha u hladnjaku koji je već neko vrijeme isključen. Bio je ondje, ali ga je prikrivao teţak miris tamjana koji je zaposjeo sobu poput duha. Na podu se nalazio veliki krevet bez uzglavlja. Zauzimao je veći dio raspoloţivog prostora, ostavljajući mjesta za jedan maleni pokrajnji stolić i svjetiljku za čitanje. Na stoliću se nalazila posudica za paljenje tamjana, Kama Sutra skulptura debelog muškarca i mršave ţene u poloţaju za snošaj straga. Dugačak pepeo izgorjelog štapića tamjana pao je sa skulpture na stolić. Pierce se čudio da Wainwright nije uzeo malenu skulpturu. Činilo se da uzima sve drugo.
kika☺crostuff.net
Prekrivač za krevet bio je svijetloplave, a sag beţ boje. Prišao je malenom ormaru i otvorio ga. Bio je prazan, a sadrţaj se sigurno nalazio u kutijama na podu dnevnoga boravka. Pierce je pogledao krevet. Činilo se da ga je netko paţljivo namjestio, s prekrivačem tijesno zavučenim ispod madraca. Ali nije bilogastuka, što mu se činilo neobičnim. Pomislio je da je to moţda jedno od pravila u poslu pratilja. Robin je rekla da je pravilo broj jedan da nema seksa bez zaštite. Moţda je broj dva da nema jastuka -njima te lako mogu zagušiti. Spustio se na sag i zavirio ispod kreveta. Ništa osim prašine. Ali tada je na sagu opazio tamnu mrlju. Znatiţeljan, uspravio se i gurnuo krevet do zida kako bi bolje vidio mrlju. Jedan je kotačić zapeo, pa se morao malo pomučiti. Ono što se prolilo po sagu već se osušilo. Bilo je smeĎecrne boje, a Pierce nije ţelio dotaknuti to mjesto jer je mislio da bi se moglo raditi o krvi. Sad je takoĎer shvatio da od toga potječe onaj drugi zadah. Ustao je i vratio krevet na mjesto. - Kojeg vraga radite ondje gore? - doviknuo je Wainwright. Pierce nije odgovorio. Bio je zaokupljen nečim drugim. Uhvatio je ugao prekrivača i podigao ga, razotkrivajući madrac. Nije bilo plahte. Ni pokrivača. Počeo je skidati prekrivač. Ţelio je vidjeti madrac. Plahte i pokrivači se lako mogu odnijeti iz stana i baciti. Čak se i jastuci mogu baciti. Ali veliki je madrac nešto sasvim drugo. Dok je potezao prekrivač, posumnjao je u nagone kojih se slijepo pridrţavao. Nije shvaćao kako zna ono što mu se činilo da zna. No kad je prekrivač kliznuo s kreveta, Pierce je osjetio kako ga nešto steţe u ţelucu. Sredina madraca bila je crna od nečega što se skrutilo i osušilo, a imalo je boju smrti. To je mogla biti jedino krv. - Isuse Kriste! - izustio je Wainwright. Popeo se stubama kako bi vidio kakvi su to zvukovi. Stajao je iza Piercea. - Je li to ono što mislim da jest? Pierce nije odgovorio. Nije znao što bi rekao. Jučer je uključio novi telefon. Malo više od dvadeset četiri sata kasnije to je dovelo do ovog odvratnog otkrića. - Pogrešan broj - reče.
kika☺crostuff.net
- Što? - upita Wainwright. - Što kaţete? -Nije vaţno. Postoji li ovdje telefon? -Ne, koliko ja znam. - Imate li mobitel? - U automobilu. -PoĎite po njega. 14. Pierce je podigao glavu kad je ušao detektiv Renner. Nastojao je obuzdati svoj gnjev, svjestan da će prije izići i vratiti se kući bude li ostao smiren. Ipak, više od dva sata u prostoriji dva i pol za dva i pol, sa samo pet dana starim sportskim novinama za čitanje, ostavila su mu veoma malo strpljenja. Već je dvaput dao izjavu. Jednom patrolnim policajcima koji su stigli na Wainwrightov poziv, a zatim Renneru i njegovom partneru kad su se pojavili na mjestu dogaĎaja. Tada ga je jedan od patrolnih policajaca odveo u policijsku postaju Pacifik i zatvorio ga u sobu za ispitivanje. Renner je u ruci imao fascikl. Sjeo je za stol prekoputa Pierceu i otvorio ga. Pierce je vidio nekakav policijski obrazac s rukom ispunjenim prazninama. Renner je nevjerojatno dugo zurio u obrazac, a zatim je pročistio grlo. Doimao se poput policajca koji je vidio previše mjesta zločina. Rane pedesete i još uvijek čvrst, podsjetio ga je na Clydea Vernonan njegovu šutljivost. - Imate trideset četiri godine? -Da. - Vaša adresa je Ocean Way dvije tisuće osamsto, stan tisuću dvjesto jedan. -Da. Ovog se puta u njegovu glasu osjetila ozlojeĎenost. Renner ga je na trenutak pogledao u oči, a zatim se opet okrenuo obrascu. - Ali to nije adresa na vašoj vozačkoj dozvoli. - Ne, tek sam se preselio. Ocean je moja sadašnja adresa. Amalfi Drive je adresa na kojoj sam dosad ţivio. Slušajte, već je prošla ponoć. Jeste li me doista ovako dugo ovdje zadrţali da biste mi postavili takva pitanja? Već sam vam dao svoju izjavu. Što još ţelite? Renner se nagnuo unatrag i strogo pogledao Piercea. - Ne, gospodine Pierce, zadrţao sam vas ovdje jer moramo obaviti temeljitu istragu o nečemu što se doima poput mjesta zločina. Siguran sam da nam to nećete zamjeriti.
kika☺crostuff.net
- Ne zamjeram vam to. Zamjeram vam što me ovdje drţite kao osumnjičenika. Pokušao sam otvoriti ta vrata. Bila su zaključana. Kucao sam i nitko nije reagirao. - Ţao mi je zbog toga. Nije bilo nikoga u detektivskom uredu. Noć je. Ali patrolni policajac nije trebao zaključati vrata jer niste uhićeni. Ako ţelite uloţiti ţalbu protiv njega ili mene, donijet ću vam obrasce što ih treba ispuniti. - Ne ţelim uloţiti ţalbu, u redu? Ne trebaju mi nikakvi obrasci. Moţemo li prijeći na stvar kako bih što prije otišao odavde? Je li ono njezina krv? -Koja krv? -Na krevetu. - Odakle znate da je ono krv? - Pretpostavljam. Što bi drugo moglo biti? -Recite vi meni. - Što? Što bi to trebalo značiti? - To je bilo pitanje. - Čekajte malo, upravo ste rekli da nisam osumnjičen. - Rekao sam da niste uhićeni. - Znači, kaţete da nisam uhićen, ali jesam osumnjičenik? - Ništa ne kaţem, gospodine Pierce, Samo postavljam pitanja, pokušavam shvatiti što se dogodilo u onom stanu i što se dogaĎa sada. Pierce je obuzdao svoj sve jači bijes. Ništa nije rekao. Renner je pogledao svoj obrazac i počeo govoriti bez podizanja glave. - Dakle, u izjavi što ste je dali ranije, kaţete da je vaš novi telefonski broj prije pripadao ţeni u čiji ste stan večeras otišli. - Točno. Zato sam bio ondje. Kako bih otkrio je li joj se nešto dogodilo. - Poznajete li tu ţenu, Lilly Quinlan? - Ne, nikad je nisam upoznao. -Nikad? - Nikad u ţivotu. - Zašto ste onda to učinili? Otišli ste u njezin stan, uloţili toliko truda. Zašto niste jednostavno promijenili telefonski broj? Zašto vam je stalo? - Reći ću vam, jer si posljednja dva sata postavljam ista pitanja. Ţelim reći, pokušate pronaći nekoga i moţda učiniti nešto dobro, a što dobijete? Policija vas na dva sata zaključa u ovoj malenoj prostoriji. Renner ništa nije rekao. Pustio je Piercea da govori.
kika☺crostuff.net
- Kakve veze ima zašto je meni bilo stalo, te jesam li ili nisam imao razloga učiniti to što sam učinio? Ne bi li vas trebalo biti briga što joj se dogodilo? Zašto meni postavljate pitanja? Zašto u ovom sobičku ne sjedi Billy Wentz, a ne ja? Rekao sam vam za njega. - Pozabavit ćemo se Billyjem Wentzom, gospodine Pierce. Ne brinite. Ali trenutačno razgovaram s vama. Renner je trenutak šutio i s dva prsta češao čelo. - Recite mi još jednom odakle ste uopće znali za taj stan. Pierceove ranije izjave bile su pune djelomičnih istina, osmišljenih u cilju prikrivanja njegovih ilegalnih postupaka. Ali priča što ju je ispričao o pronalaţenju stana bila je čista laţ jer u istragu nije ţelio uplitati Robin. Odrţao je svoje obećanje da ju neće navesti kao izvor informacija. Od svega što je rekao u posljednja četiri sata jedino je time bio zadovoljan. - Čim sam uključio svoj telefon, počeo sam primati pozive od muškaraca koji su traţili Lilly. Nazvalo je nekoliko njezinih bivših klijenata koji su je ţeljeli ponovno vidjeti. Te sam ljude pokušavao navesti na razgovor kako bih vidio što mogu otkriti o njoj. Danas mi je jedan od njih rekao za stan i gdje se nalazi. Tako sam pošao onamo. - Shvaćam, a kako se zove taj bivši klijent? - Ne znam. Nije se predstavio. - Na svojem novom telefonu imate uslugu identifikacije pozivatelja? - Da, ali zvao je iz hotela. Samo je pisalo da poziv dolazi iz Ritz--Carltona. Ondje ima mnogo soba. Valjda je bio u jednoj od njih. Renner kimne glavom. - A gospodin Wainwright je rekao da ste ga ranije danas nazvali i raspitivali se o gospoĎici Quinlan i drugoj nekretnini što ju je unajmila od njega. - Da. Kući na Altairu. Ondje je ţivjela, a u stanu kraj Speedwaya je radila. U stanu se sastajala sa svojim klijentima. Nakon što sam mu rekao da je nestala, odmah je krenuo u akciju i pokupio njezine stvari. - Jeste li ikad ranije bili u tom stanu? -Ne. Nikad. Rekao sam vam. - Stoje s kućom na Altairu? Jeste li bili ondje? Pierce je birao riječi kao da gazi kroz minsko polje. - Bio sam ondje, ali mi nitko nije otvorio vrata. Zato sam nazvao Wainwrighta.
kika☺crostuff.net
Nadao se da Renner neće opaziti promjenu njegova tona. Detektiv je postavljao mnogo više pitanja nego tijekom uzimanja prve izjave. Pierce je znao da je na skliskom terenu. Što manje kaţe, to su mu veći izgledi da se izvuče bez neugodnih posljedica. - Pokušavam pravilno shvatiti slijed dogaĎaja - reče Renner. -Rekli ste nam da ste najprije otišli u taj ECU u Hollywoodu. Dobili ste ime Lilly Quinlan i adresu s poštanskim pretincima u Santa Mo-nici. Pošli ste onamo i primijenili ono što zovete društvenim opisom... - Obradom. Društvenom obradom. - Svejedno. Obradom ste došli do adrese kuće od čovjeka u uredu tvrtke za poštanske pretince, točno? Najprije ste otišli do kuće, zatim ste nazvali Wainwrighta, a potom ste u stanu naišli na njega. Jesam li sve dobro shvatio? -Da. - Dakle, u obje vaše dosadašnje izjave rekli ste da ste pokucali, ali nikoga nije bilo kod kuće, pa ste otišli. Je li to točno? -Da, točno je. - Od trenutka kad ste pokucali i nikoga nije bilo kod kuće do trenutka kad ste odande otišli, jeste li ulazili u tu kuću, gospodine Pierce? Evo ga. Pitanje. Trebalo je odgovoriti s da ili ne. Iziskivalo je istinit odgovor ili laţ koju se lako moglo otkriti. Morao je pretpostaviti da je u kući ostavio otiske prstiju. Posebno se dobro sjećao ručki na rolo pisaćem stolu. Pošte što ju je pregledao. Dao im je adresu na Altairu prije više od dva sata. Koliko je on znao, moţda su već bili ondje i našli njegove otiske prstiju. Cijelo bi pitanje moglo biti klopka za njega. - Vrata su bila otključana - reče Pierce. - Ušao sam kako bih se uvjerio da nije ondje. Provjeriti treba li joj pomoć ili tako nešto. Renner se lagano nagnuo preko stola. Zagledao se u Pierceove oči. Pierce je vidio bijelu pozadinu iza njegovih zelenih šarenica. - Bili ste u kući? -Tako je. - Zašto nam to ranije niste rekli? - Ne znam. Nisam to smatrao potrebnim. Nastojao sam biti kratak. Valjda nisam ţelio tratiti ničije vrijeme. - Pa, hvala vam što mislite na nas. Koja su vrata bila otključana? Pierce je oklijevao, ali je znao da mora odgovoriti. - Straţnja.
kika☺crostuff.net
Rekao je to poput zločinca koji na sudu priznaje krivnju. Sagnuo je glavu i govorio tihim glasom. - Oprostite? - Straţnja vrata. - Je li vaš običaj ulaziti na straţnja vrata kuće u kojoj stanuje netko koga uopće ne poznajete? - Nije, ali ta su vrata bila otključana. Prednja nisu. Rekao sam vam, ţelio sam vidjeti ima li kakvih nevolja. - Tako je. Ţeljeli ste biti spasitelj. Junak. -Nije to. Samo... - Što ste našli u kući? - Ne mnogo. Pokvarenu hranu, golemu hrpu pošte. Vidio sam da dugo nije bila ondje. - Jeste li nešto uzeli? -Ne. Rekao je to bez oklijevanja, bez da je trepnuo. - Što ste dodirivali? Pierce slegne ramenima. -Ne znam. Neke poštanske pošiljke. Ondje je pisaći stol. Otvorio sam neke ladice. - Jeste li očekivali da ćete gospoĎicu Quinlan naći u ladici pisaćeg stola? -Ne. Samo sam... Nije dovršio. Podsjetio sa da hoda po rubu. Morao je paziti da njegovi odgovori budu što je moguće kraći. Renner je promijenio drţanje, nagnuvši se unatrag na stolici, a promijenio je i način ispitivanja. - Recite mi nešto - reče. - Kako ste znali da treba nazvati Wainwrighta? - On je stanodavac. - Da, ali odakle ste to znali? Pierce se ukočio. Znao je da ne moţe dati odgovor u kojem spominje maleni telefonski imenik ili poštu što ih je odnio iz kuće. Pomislio je na telefonski imenik skriven iza papira u prostoriji za kopiranje. Prvi je put duţ ruba vlasišta osjetio hladan znoj. - Ovaj, mislim... ne, da, bilo je zapisano negdje u njezinoj kući. Kao neka bilješka. - Mislite, bilješka koja je bila na otvorenom? - Da, mislim da jest. Ja...
kika☺crostuff.net
Ponovno se prekinuo prije nego Renneru pruţi još nešto čime ga moţe tresnuti. Pierce je spustio pogled na stol. Detektiv ga je vodio u klopku, a on mora pronaći neki izlaz. Izmišljanje bilješke bila je pogreška. Ali sad nije mogao natrag. - Gospodine Pierce, upravo sam se vratio iz te kuće na Altairu i sve sam pregledao. Nisam vidio nikakvu bilješku. Pierce je kimnuo kao da se slaţe, premda je upravo rekao suprotno. - Znate o čemu je riječ, to je bila moja vlastita bilješka koje sam se sjetio. Napisao sam je nakon razgovora s Vivian. Ona mi je rekla za Wainwrighta. - Vivian? Tko je Vivian? - Lillyna majka. U Tampi, Florida. Kad me zamolila da potraţim Lilly, dala mi je neka imena i kontakte. Upravo sam se sjetio da sam tako došao do Wainwrightova imena. Rennerove su se obrve uzdigle do polovice čela kad je ponovno pokazao svoje čuĎenje. - Sve su to nove informacije, gospodine Pierce. Sad kaţete da vas je majka Lilly Quinlan zamolila da potraţite njezinu kćer? - Da. Rekla je da policija ništa ne poduzima. Zamolila me da učinim što mogu. Pierce se dobro osjećao. Odgovor je bio istinit, ili barem više istinit od većine onoga što je govorio. Pomislio je da će uspjeti preţivjeti ovaj slučaj. -1 njezina majka u Tampi znala je ime kćerina stanodavca? - Pa, mislim da je imena i kontakte dobila od privatnog detektiva kojega je ranije angaţirala da traţi Lilly. - Privatnog detektiva. Renner je spustio pogled na izjavu pred sobom, kao da ga je iznevjerila jer se ondje ne spominje privatni istraţitelj. - Znate li kako se zove? - Philip Glass. Imam zapisan njegov broj u biljeţnici koja se nalazi u mojem automobilu. Odvezite me natrag do stana... moj je automobil ondje... i dat ću vam ga. - Hvala vam, ali slučajno poznajem gospodina Glassa i znam kako doprijeti do njega. Jeste li razgovarali s njim? - Ne. Ostavio sam poruku, ali mi se nije javio. Ali prema onome što mi je Vivian rekla, nije imao baš mnogo uspjeha u potrazi za Lilly.
kika☺crostuff.net
Nisam mnogo očekivao. Nisam znao je li dobar ili je samo pljačka, znate? To je bila prilika za Rennera da mu kaţe što zna o Glassu, ali detektiv nije reagirao. - Što je s Vivian? - upita umjesto toga. -1 njezin broj imam u automobilu. Dat ću vam sve što imam čim izidem odavde. - Ne, mislim o Vivian na Floridi? Kako ste znali daje ondje? Pierce se nakašljao. Osjećao se kao da je dobio udarac nogom u trbuh. Renner ga je opet uhvatio u klopku. Ponovno telefonski imenik. Ne smije ga spomenuti. Njegovo je poštovanje prema šutljivom detektivu raslo, a istodobno je osjećao kako mu um tone pod teţinom vlastitih laţi i smućenosti. Sadje vidio samo jedan izlaz.
15. Pierce je morao dati njezino ime. Vlastite mu laţi nisu omogućavale drugi izlaz. Uvjeravao je sebe da bi Renner na koncu ipak došao do nje, na svoj vlastiti način. Stranica Lilly Quinlan povezana je s njezinom. Sigurno bi je našao. Ako mu sad razotkrije Robinino ime, moţda će barem moći donekle kontrolirati situaciju. Reći će im tek toliko da moţe otići odavde, a zatim će je nazvati i upozoriti je. - Djevojka po imenu Robin - reče. Renner gotovo neprimjetno zatrese glavom. - Dakle, dakle, još jedno novo ime - reče. - Zašto me to ne čudi, gospodine Pierce? Recite mi, molim vas, tko je Robin? - Na web stranici Lilly Quinlan spominje se druga djevojka s kojom katkad radi. Kaţe, "udvostručite svoje zadovoljstvo". Druga se djevojka zove Robin. Na Lillynoj stranici postoji poveznik s Robi-ninom stranicom. Rade zajedno. Otvorio sam tu stranicu i nazvao Ro-binin broj. Nije mi mogla mnogo pomoći. Rekla je kako misli da je Robin moţda otišla kući u Tampu, gdje ţivi njezina majka. Kasnije sam nazvao informacije u Tampi i dobio telefonske brojeve ljudi po imenu Quinlan. Tako sam na koncu uspostavio kontakt s Vivian. Renner kimne glavom.
kika☺crostuff.net
- To je sigurno bilo mnogo imena. Dobra irska imena kao što je Quinlan nisu rijetka. - Da, bilo ih je. - A Vivian je na kraju abecede. Sigurno ste mnogo puta zvali informacije u Tampi. - Jesam. - Koji je pozivni broj za Tampu, kad smo već kod toga? - Osamsto trinaest. Pierce se dobro osjećao jer je konačno mogao odgovoriti na pitanje bez laganja i straha kako će se to uklopiti u druge laţi što ih je izgovorio. Ali tada je vidio kako Renner zavlači ruku u dţep svoje koţnate jakne i vadi mobitel. Otvorio ga je i utipkao broj informacija za813. Pierce je shvatio da će ga uhvatiti u laţi ako broj Vivian Quinlan nije dostupan. - Što radite? U Tampi je iza tri ujutro. Uţasno ćete je prestrašiti ako... Renner je podigao ruku kako bi ga ušutkao, a zatim je počeo govoriti u slušalicu. - Osobni popis za Tampu. Ime je Vivian Quinlan. Renner je zatim čekao, a Pierce je promatrao njegovo lice kako bi vidio reakciju. Dok su sekunde prolazile, činilo mu se da mu netko savija ţeludac u dvostruku spiralu. - U redu, hvala - reče Renner. Zatvorio je mobitel i vratio ga u dţep. Na trenutak je pogledao Piercea, a zatim je iz dţepa na košulji izvadio nalivpero i s vanjske strane fascikla zapisao telefonski broj. Pierce je uspio naopako pročitati broj. Prepoznao ga je kao broj što ga je našao u telefonskom imeniku Lilly Quinlan. Odahnuo je, gotovo preglasno. Izvukao se. - Mislim da imate pravo - reče Renner. - Mislim da ću je nazvati u pristojnije vrijeme. - Da, to bi moţda bilo bolje. - Mislim da sam vam već ranije rekao, ovdje u uredu nemamo pristup Internetu, pa nisam vidio tu web stranicu što ste je spomenuli. Pogledat ću je čim stignem kući. Ali kaţete da je stranica povezana s tom drugom ţenom, Robin.
kika☺crostuff.net
- Tako je. Radile su zajedno. -1 nazvali ste Robin kad niste uspjeli doprijeti do Lilly. - Opet točno. - Razgovarali ste preko telefona, a ona vam je rekla da je Lilly otišla u Tampu posjetiti mamu. - Rekla je da ne zna. Mislila je da je moţda otišla onamo. - Jeste li poznavali Robin prije tog telefonskog razgovora. -Ne, nisam. - Sad ću pucati naslijepo, gospodine Pierce, i reći kako bih se okladio da je Robin djevojka koja se igra za plaću. Prostitutka. Dakle, vi tvrdite da ţena koja se bavi takvim poslom primi poziv od potpunog neznanca i na koncu mu kaţe kamo je, po njezinu mišljenju, otišla njezina partnerica u zločinu. To joj je valjda nekako izletjelo, je li? Pierce je gotovo zastenjao. Renner nije odustajao. Neumorno se hvata za svaku nedosljednost u njegovoj izjavi, nastojeći doprijeti do istine. Pierce je samo ţelio izići, otići odande. Shvatio je da mora reći ili učiniti sve kako bi to postigao. Više ga nije bilo briga za kasnije posljedice. Samo je ţelio otići. Kad bi uspio doprijeti do Robin prije Rennera, moţda bi se uspio izvući. - Pa... valjda sam je nekako uspio uvjeriti da mi je, znate, doista stalo do toga da je naĎem i uvjerim se da je dobro. Moţda je i ona bila zabrinuta za nju. -1 sve to preko telefona? - Da, preko telefona. - Shvaćam. U redu, pa, sve ćemo to provjeriti kod Robin. - Da, provjerite. Smijem li... - Bili biste voljni podvrgnuti se testiranju na detektoru laţi, zar ne? -Što? - Detektor laţi. To ne bi dugo trajalo. Samo bismo otišli u centar i to riješili. -Noćas? Sada? - Vjerojatno ne. Ne vjerujem da bih uspio nekoga izvući iz kreveta da to obavi. Ali mogli bismo to učiniti sutra raao ujutro. - Dobro. Dogovorite to za sutra. Smijem li sad otići? -Još malo i gotovi smo, gospodine Pierce. Ponovno je spustio pogled na izjavu. Zasigurno smo, pomislio je Pierce, prešli sve što piše na obrascu. Što je ostalo?
kika☺crostuff.net
-Ne razumijem. O čemu još moţemo razgovarati? Renner je podigao pogled do Pierceovih očiju, ne pomaknuvši ni glavu ni lice. - Pa, vaše se ime nekoliko puta pojavilo na kompjutoru. Mislio sam da bismo o tome mogli razgovarati. Pierce je osjetilo kako mu se lice zajapurilo od vrućine. I bijesa. Davno je uhićenje trebalo biti izbačeno iz njegova dosjea. Izbrisano je sluţbeni termin. Uvjetna je kazna istekla i odradio je 160 sati društveno korisnog rada. To je bilo veoma davno. Odakle Renner zna o tome? - Govorite o onome u Palo Altu? - upita. - Nikad nisam bio sluţbeno optuţen. Bio sam suspendiran jedan semestar na fakultetu. Odradio sam društveno koristan rad i bio uvjetno kaţnjen. To je bilo sve. - Uhićen pod sumnjom da ste se predstavljali kao policajac. - To je bilo prije gotovo petnaest godina. Bio sam na fakultetu. - Ali shvatite što ja ovdje vidim. Tada ste se predstavljali kao policajac. Danas jurcate naokolo kao da ste nekakav detektiv. Moţda imate kompleks junaka, gospodine Pierce. - Ne, ovo je sasvim drukčije. Tada sam bio na telefonu i nastojao dobiti neke informacije. Društvena obrada... izvlačio sam jedan broj. Ponašao sam se kao da sam policajac pri fakultetu kako bih mogao dobiti telefonski broj. To je bilo sve. Nemam kompleks junaka, što god to bilo. - Telefonski broj, čiji? - Jednog profesora. Ţelio sam njegov kućni broj, a nije bio u imeniku. Ništa posebno. - U izvještaju piše da ste vi i vaši prijatelji iskoristili taj broj za proganjanje profesora. Priredili ste mu neugodnu psinu. Još je pet studenata uhićeno. - Sve je to bilo posve bezazleno, ali morali su nas iskoristiti za primjer. Tada se provaljivanje u sustave počelo razvijati i hakeri su se tek pojavili. Svi smo bili suspendirani, dobili smo uvjetne kazne i društveno koristan rad, ali kazna je bila teţa od zločina. Ono što smo učinili bilo je posve bezopasno. Manji prekršaj. - Ţao mi je, ali oponašanje policajca meni se ne čini ni bezazlenim ni manjim prekršajem.
kika☺crostuff.net
Pierce je zaustio da će dalje prosvjedovati, ali je odustao. Znao je da neće uspjeti uvjeriti Rennera. Čekao je sljedeće pitanje, a detektiv je trenutak kasnije nastavio. - U dosjeu piše da ste društveno koristan rad odradili u laboratoriju Ministarstva pravosuĎa u Sacramentu. Jeste li ţeljeli postati policajac, ili tako nešto? - To je bilo nakon što sam kao glavni predmet uzeo kemiju. Samo sam radio u laboratoriju za krvne pretrage. OdreĎivao sam krvne grupe i usporeĎivao, osnovne stvari. To je bilo daleko od policijskog posla. -No sigurno je bilo zanimljivo, je li? Suradnja s policajcima, prikupljanje dokaza za vaţne slučajeve. Dovoljno zanimljivo da ondje ostanete i nakon što ste odradili kaznu. - Ostao sam jer su mi ponudili posao, a Stanford je skup. I nisu mi davali vaţne slučajeve. Materijal mi je uglavnom stizao u FedEx kutijama. Obavio bih posao i poslao ga natrag. Ništa posebno. Zapravo, bilo je pomalo dosadno. Renner je pošao dalje. - Do vašeg je uhićenja radi oponašanja policajca došlo godinu dana nakon što se vaše ime pojavilo u izvještaju o zločinu ovdje, kod nas. U kompjutoru je. Pierce je počeo odmahivati glavom. - Ne. Ovdje nikad ni za što nisam bio uhićen. Samo onom prilikom na Stanfordu. - Nisam rekao da ste bili uhićeni. Rekao sam da se vaše ime nalazi u izvještaju o zločinu. Sad je sve u kompjutorima. Vi ste haker, to vam je poznato. Ubacite ime i katkad je zapanjujuće ono što se pojavi. - Ja nisam haker. Više ništa o tome ne znam. I bez obzira o kojem izvještaju o zločinu govorite, to mora biti neki drugi Henry Pierce. Ne sjećam... - Ne bih rekao. Avenija Kester u Sherman Oaksu? Jeste li imali sestru po imenu Isabelle Pierce? Pierce se ukočio. Čudio se da je Renner otkrio vezu. - Ţrtva umorstva, u svibnju tisuću devetsto osamdeset osme. Pierce je mogao samo kimnuti glavom. Osjećao se kao da je otkrivena neka tajna, ili mu je netko strgnuo zavoj s otvorene rane.
kika☺crostuff.net
- Vjeruje se da je bila ţrtva ubojice poznatog pod imenom Lutkar, kasnije identificiranog kao Norman Church. Slučaj je zatvoren Churchovom smrću, devetog rujna tisuću devetsto devedesete. Slučaj je zatvoren, pomislio je Pierce. Kao da je Isabelle bila samo fascikl koji se moţe zatvoriti, staviti u ladicu i zaboraviti. Kao da se umorstvo ikad moţe riješiti. Trgnuo se iz razmišljanja i pogledao Rennera. - Da, moja sestra. Što s time? Kakve to veze ima s ovim? Renner je oklijevao, a zatim se njegovo umorno lice polako raširilo u osmijeh. - Rekao bih da ima mnogo veze s time, i nimalo veze. - To nema nikakvog smisla. - Jasno da ima. Bila je starija od vas, nije li? - Nekoliko godina. - Pobjegla je od kuće. Vi ste je običavali traţiti, niste li? Tako kaţe kompjutor, pa je zacijelo točno, zar ne? Noću. Sa svojim tatom. On bi... -Očuhom. - Očuhom, onda. Slao vas je u napuštene zgrade da je traţite jer ste bili dijete, a djeca u tim rupama nisu bjeţala pred drugim djetetom. Tako stoji u izvještaju. Piše da je nikad niste našli. Nitko ju nije našao, sve dok nije bilo prekasno. Pierce je prekriţio ruke i nagnuo se preko stola. - Slušajte, ima li ovo neku poantu? Jer bih doista ţelio otići odavde, ako nemate ništa protiv. - Poanta je u tome da ste već jednom ranije traţili nestalu djevojku, gospodine Pierce. To me navodi na pomisao da se, s tom djevojkom Lilly, moţda za nešto nastojite iskupiti. Znate što ţelim reći? - Ne - Pierce je izustio glasom koji se i njemu samome činio veoma nesigurnim. Renner kimne glavom. - U redu, gospodine Pierce, moţete ići. Zasad. Ali dopustite da kaţem kako uopće ne vjerujem da ste mi ovdje rekli cijelu istinu. Moj je posao znati kad ljudi laţu, a ja mislim da laţete ili izostavljate neke dijelove, ili oboje. No, znate, to mi ne smeta previše, jer takve se stvari čovjeku obiju o glavu. Moţda sam malo previše spor, gospodine Pierce. Naravno, ostavio sam vas da me ovdje predugo čekate. Uglednog, istaknutog graĎanina poput vas. Ali to je zato jer sam temeljit
kika☺crostuff.net
i prilično sam dobar u svojem poslu. Uskoro ću imati cijelu sliku. Jamčim to. Otkrijem li da ste na toj slici prešli neke granice, bit će mi zadovoljstvo, ako shvaćate što ţelim reći. Renner ustane. - Javit ću vam za detektor laţi. I da sam na vašemu mjestu, vratio bih se u onaj lijep stan u Ocean Wayu i ostao ondje, drţao bih se podalje od svega ovoga, gospodine Pierce. Pierce je ustao i zaobišao stol i Rennera kako bi stigao do vrata. Prije nego što je otišao, sjetio se nečega. - Gdje je moj automobil? - Vaš automobil? Valjda ondje gdje ste ga ostavili. Javite se na prijamnom pultu. Pozvat će taksi za vas. - Baš vam hvala. - Laku noć, gospodine Pierce. Čut ćemo se. Dok je hodao kroz opustjeli detektivski ured prema hodniku što je vodio do prijamnog pulta i izlaza, Pierce je pogledao na sat. Bilo je trideset minuta iza ponoći. Znao je da mora doprijeti do Robin prije Rennera, ali njezin se broj nalazi u naprtnjači u njegovom automobilu. Dok je prilazio prijamnom pultu, shvatio je da nema novca za taksi. Sve što je imao dao je Robin. Trenutak je oklijevao. - Mogu li vam pomoći, gospodine? Obratio mu se deţurni policajac. Pierce je shvatio da zuri u njega. - Ne, sve je u redu. Okrenuo se i izišao iz policijske postaje. Na Venice Boulevardu počeo j e trčati na zapad, prema plaţi.
16. Dok se uličicom pribliţavao svojem automobilu, Pierce je vidio da je stan Lilly Quinlan još uvijek pravi osinjak policijskih aktivnosti. Nekoliko je automobila zakrčilo uličicu i postavljen je prijenosni reflektor koji je obasjavao prednji dio stana. Opazio je Rennera koji je stajao ispred stana, razgovarajući sa svojim partnerom, detektivom čijeg se imena Pierce nije mogao sjetiti. To je značilo da je Renner vjerojatno prošao kraj Piercea dok se vraćao na mjesto zločina, te ga nije opazio ili je namjerno odlučio da mu neće ponuditi prijevoz. Pierce se odlučio za drugu mogućnost. Policajac na
kika☺crostuff.net
ulici, čak i noću, sigurno bi zamijetio muškarca koji trči, a nije u trenirci. Renner ga je namjerno zaobišao. Stojeći - ili se moţda skrivajući - kraj svojeg automobila dok se hladio nakon trčanja, Pierce je nekoliko minuta promatrao, a Renner i njegov partner su se uskoro vratili u unutrašnjost stana. Pierce je na koncu daljinskim upravljačem otključao vrata BMW-a.. Ušao je u automobil i tiho zatvorio vrata. Prtljao je s ključem, pokušavajući naći bravu, te je shvatio da je svjetlo ugašeno. Pomislio je da je lampica zacijelo pregorjela jer se trebala upaliti prilikom otvaranja vrata. Ispruţio je ruku i ipak kucnuo po gumbu, ali se ništa nije dogodilo. Ponovno ga je lupnuo i svjetlo se upalilo. Sjedio je ondje i dugi trenutak zurio u svjetlo, razmišljajući o tome. Znao je da svjetlo ima tri poloţaja, a kontrolira se pritiskanjem gumba kraj lampice. Prvi je poloţaj onaj koji pali svjetlo kad se otvore vrata. Nakon zatvaranja vrata, svjetlo blijedi i gasi se za petnaest sekundi ili čim se upali motor, što god je prvo. Drugi poloţaj pali svjetlo u potpunosti, čak i ako su vrata automobila zatvorena. Treći poloţaj gasi svjetlo tako da ono ne reagira na otvaranje vrata. Pierce je znao da svjetlo uvijek drţi u prvom poloţaju kako bi unutrašnjost bila osvijetljena kad otvori vrata. To se ovom prilikom nije dogodilo. Svjetlo je očito bilo u trećem poloţaju. Zatim je jednom pritisnuo gumb - na prvi poloţaj - i svjetlo se nije upalilo jer su vrata već bila zatvorena. Pritisnuo ga je drugi put i svjetlo se upalilo u drugom poloţaju. Otvarajući i zatvarajući vrata, provjerio je sve poloţaje dok nije potvrdio svoju teoriju. Zaključio je da je netko bio u njegovom automobilu i promijenio poloţaj svjetla. Od te ga je spoznaje odjednom uhvatila panika, te je pruţio ruku izmeĎu dva prednja sjedala do poda iza njih. Našao je naprtnjaču. Povukao ju je naprijed i na brzinu pregledao njezin sadrţaj. Njegove su biljeţnice još uvijek bile ondje. Činilo se da ništa ne nedostaje. Otvorio je pretinac za rukavice, a činilo se da je i ondje sve na svojemu mjestu. Ipak, bio je siguran da je netko ulazio u automobil. Znao je da je najskuplja stvar u automobilu vjerojatno ova koţnata naprtnjača, a ipak je nisu uzeli. To ga je dovelo do zaključka da je automobil pretraţen, a ne opljačkan. Tako je došao i do objašnjenja
kika☺crostuff.net
zašto je bio zaključan. Provalnik se vjerojatno ne bi potrudio prikriti svoj čin. Pierce je pogledao prema osvijetljenim ulaznim vratima stana, shvativši što se dogodilo. Renner. Policija. Pretraţili su njegov automobil. Bio je siguran da jesu. Razmislio je o tome i zaključio da postoje dvije mogućnosti kako se to dogodilo i kako je došlo do greške koja je njemu na to ukazala. Prva je bila da je neki policajac otvorio vrata - vjerojatno nekom napravom za provaljivanje - a zatim je dvaput pritisnuo gumb svjetla kako bi ga ugasio, da ga nitko ne vidi u automobilu. Druga je mogućnost da je policajac ušao u automobil i zatvorio vrata, a svjetlo se polako ugasilo. Policajac je tada pritisnuo gumb kako bi opet upalio svjetlo. Kad je završio pretraţivanje, zacijelo je pritisnuo gumb kako bi ugasio svjetlo, ostavivši ga u poloţaju u kojem ga je Pierce našao. Najvjerojatnije je riječ o drugoj mogućnosti. Premda to uopće nije vaţno. Pomislio je na Rennera. Sad je znao zašto mu detektiv nije ponudio prijevoz. Ţelio je pretraţiti automobil. Stigao je na mjesto dogaĎaja prije Piercea i pretraţio ga. Pretraga je bila protuzakonita bez njegova dopuštenja, ali Pierce zapravo nije osjećao bijes. Znao je da ga ništa u automobilu ne moţe povezati s nestankom Lilly Quinlan ili bilo kojim drugim zločinom. Razmišljao je o Renneru i razočaranju što ga je vjerojatno osjećao kad u automobilu ništa nije našao. - Jebi se, klipane - glasno reče. Baš kad je napokon odlučio upaliti motor, vidio je da iz stana iznose madrac. Dva čovjeka, za koje je pretpostavio da su stručnjaci za obradu mjesta zločina, nespretno su nosili veliki madrac vertikalno kroz vrata i niza stube, do kombija s natpisom ODJEL ZA ZNANSTVENA ISTRAŢIVANJA PLA. Madrac je bio zamotan u debelu plastiku, poput zavjese za tuš--kadu. Jasno se vidjela široka i tamna mrlja na sredini madraca. Pogled na to pod jarkim osvijetljenjem odmah je deprimirao Piercea. Kao da su podigli veliku oglasnu ploču na kojoj je pisalo da je zakasnio u svojim nastojanjima da pomogne Lilly Quinlan. Madrac je bio prevelik i preširok da bi stao u kombi. Ljudi iz Odjela za znanstvena istraţivanja podigli su ga na nosač na krovu kombija, a
kika☺crostuff.net
zatim ga učvrstili konopcima. Pierce je zaključio da su plastični omotač stavili radi zaštite eventualnih dokaza na madracu. Kad je skrenuo pogled s kombija, opazio je Rennera koji je stajao na vratima stana i gledao ravno u njega. Pierce je dugi trenutak zurio u njega, a potom je upalio motor. Zbog svih onih sluţbenih vozila koja su zakrčila ulicu, morao je voziti unatrag do Speedwaya prije nego se mogao okrenuti i zaputiti kući. Deset minuta kasnije, u svojem stanu, podigao je telefonsku slušalicu i odmah začuo isprekidani ton koji je značio da ima poruka. Prije nego što ih je preslušao, pritisnuo je tipku za ponovno biranje jer je znao da je posljednji poziv bio upućen Robin. Poziv je odmah preuzela sluţba za glasovnu poštu, što je značilo da je isključila telefon ili je s nekim razgovarala. - Slušaj, Robinja sam, Henry Pierce. Znam da se ljutiš na mene, ali molim te, poslušaj što ti sad imam reći. Nakon što si ti otišla, našao sam otvorena vrata Lillyna stana. Unutra je bio stanodavac i sve odnosio iz stana. Na madracu smo našli nešto što je izgledalo kao krv i morali smo pozvati policiju. Uglavnom sam te... Začuo se ton i veza se prekinula. Opet je pritisnuo tipku za ponovno biranje, pitajući se zašto je postavila tako kratko vrijeme za poruke. Začuo je signal zauzetosti linije. -Dovraga! Počeo je iznova i opet dobio isti signal. Frustrirano se zaputio kroz spavaću sobu do balkona. Morski je povjetarac bio snaţan i oštar. Svjetla na kotaču-vidikovcu još uvijek su bila upaljena premda se luna-park zatvarao u ponoć. Opet je pritisnuo tipku za ponovno biranje i prislonio slušalicu na uho. Ovoga je puta zazvonio i Robin se odmah javila. Glas joj se doimao pospanim. - Robin? -Da, Henry? -Da, nemoj spustiti slušalicu. Upravo sam ti ostavljao poruku. Ja... -Znam. Upravo sam je slušala. Jesi li ti dobio moju? - Što, poruku? Ne. Upravo sam stigao kući. Cijelu sam večer bio s policijom. Slušaj, znam da se ljutiš na mene, ali kao što sam pokušavao reći u poruci, nazvat će te policija. Nastojao sam te drţati izvan toga. Nisam rekao da si me odvela onamo ili bilo što drugo. Ali kad su me pitali kako sam znao da je Lilly iz Tampe i da njezina majka ondje ţivi, rekao sam da si mi ti to rekla. To je bio jedini izlaz. Za
kika☺crostuff.net
mene, priznajem, ali nisam mislio da ćeš ti zbog toga imati problema. Ţelim reći, vaše su stranice povezane. Ionako bi na koncu stigli do tebe. -Ureduje. Trenutak je šutio, iznenaĎen njezinom reakcijom. - Rekao sam i da sam te uvjerio kako ţelim naći Lilly i provjeriti je li s njom sve u redu, te da si mi ti vjerovala i zato si mi ispričala ponešto o njoj. - Znaš, doista si me uvjerio. Zato sam te nazvala i ostavila ti poruku. Dobro da imam uslugu identifikacije pozivatelja, pa sam imala tvoj broj. Ţeljela sam ti reći da mi je ţao zbog onoga što sam rekla u onoj uličici. Nije baš bilo lijepo. - Ne opterećuj se time. -Hvala. Trenutak su oboje šutjeli. - Slušaj - reče Pierce. - Na madracu u onom stanu... Bilo je mnogo krvi. Ne znam što se dogodilo Lilly, ali ako se pokušavala izvući iz tog posla i školovati se... Znam da se bojiš Billyja Wentza, ali mislim da to nije dovoljno, Robin. Bez obzira što ćeš učiniti, budi veoma oprezna. Ništa nije rekla. - Moraš se maknuti od njega i tog posla. Ali poslušaj me, kad se odlučiš na to, ništa nemoj reći ni ţivoj duši. Jednostavno nestani i neka nitko ne zna da odlaziš. Mislim da je Lilly moţda tu pogriješila. Moţda je rekla njemu, ili se povjerila nekome tko ga je obavijestio. - Misliš da je on to učinio? Ona je zaraĎivala novac za njega. Zašto bi on... - Ne znam. Ne znam što bih mislio. Moţda je riječ o osobi s kojom je bila prije nego što se trebala sastati s tobom. Moglo je biti mnogo toga. U onom sam stanu vidio neke stvari, bičeve, maske i tome slično. Tko zna što joj se dogodilo. No, moţda je Wentz poslao poruku: nitko ne odlazi. Samo kaţem da je opasan svijet u kojem radiš, Robin. Trebala bi se izvući iz toga, i trebala bi biti krajnje oprezna kad se odlučiš na taj korak. Šutjela je, a on je znao da joj ne govori ništa novo. Zatim mu se učinilo da ju čuje kako plače, ali nije bio siguran. - Jesi li dobro?
kika☺crostuff.net
- Da - rekla je. - Samo što to nije tako lako, znaš. Prestati. Izvući se i vratiti u običan ţivot. Ţelim reći, što bih drugo mogla raditi? U ovom poslu mnogo zaraĎujem. Više nego što ću ikad zaraĎivati negdje drugdje. Što bih trebala učiniti, zaposliti se u McDonald'su? Vjerojatno tamo ne bih ni dobila posao. Što bih napisala u molbi, da sam se posljednje dvije godine kurvala? Pierce nije očekivao da će se s njom upustiti u takav razgovor. Maknuo se s balkona i ušao u dnevni boravak. Imao je dva nova naslonjača, ali je sjeo na uobičajeno mjesto na kauču. - Robin? Čak ti ne znam ni prezime. - LaPorte. I ne zovem se Robin. - Kako se zoveš? -Lucy. - Pa, to mi se više sviĎa. Lucy LaPorte. Da, sviĎa mi se. Dobro zvuči. - Sve ostalo moram davati onim muškarcima. Odlučila sam zadrţati svoje ime. Činilo se da je prestala plakati. - Pa... Lucy, ako te smijem tako zvati. Zadrţi moj broj. Kad budeš spremna okrenuti leĎa tom ţivotu, nazovi me i ja ću učiniti sve što je u mojoj moći kako bih ti u tome pomogao. Novac, posao, stan, što god ti zatreba, samo me nazovi i dobit ćeš ono što ţeliš. Učinit ću sve što budem mogao. - To bi učinio zbog svoje sestre, zar ne? Pierce je razmislio o tome prije nego što je odgovorio. -Ne znam. Vjerojatno. - Svejedno mi je. Hvala ti, Henry. - Dobro, Lucy. Mislim da ću sad poći u krevet. Dan je bio naporan i prilično sam umoran. Ţao mije što sam te probudio. -Ne zabrinjavaj se zbog toga. I ne brini za policajce. Snaći ću se. - Hvala. Laku noć. Prekinuo je vezu i tada provjerio svoju glasovnu poštu. Imao je pet poruka. Bolje rečeno, Lilly je imala tri, a on dvije. Obrisao je poruke za Lilly čim je utvrdio da nisu namijenjene njemu. Prva je poruka za njega bila od Charlieja. - Samo sam ţelio čuti kako je bilo danas u laboratoriju i pitati jesi li imao prilike pregledati prijave patenata. Ako uočiš neke probleme, to bismo trebali znati u ponedjeljak rano ujutro kako bismo imali vremena popraviti...
kika☺crostuff.net
Obrisao je poruku. Planirao je ujutro pregledati prijave patenata. Nakon toga će nazvati Charlieja. Poslušao je cijelu poruku od Lucy LaPorte. - Hej, Robin je. Slušaj, samo sam ţeljela reći da mi je ţao zbog onoga što sam ti na kraju rekla. Samo što sam u posljednje vrijeme bijesna na cijeli jebeni svijet. Ali zapravo vidim da ti je stalo do Lilly i da ţeliš provjeriti je li s njom sve u redu. Moţda sam se onako ponašala jer bih ţeljela da na svijetu postoji netko kome bi i do mene bilo stalo na taj način. Pa, u svakom slučaju, to je to. Nazovi me katkad ako ţeliš. Moţemo se samo druţiti. I sljedeći put te neću natjerati da mi kupiš frape. Čujemo se. Iz nekog je razloga spremio poruku i potom ugasio ureĎaj. Mislio je da će moţda ţeljeti ponovno poslušati poruku. Nekoliko je minuta kuckao slušalicom po bradi, razmišljajući o Lucy. Bilo je nečeg draţesnog u njoj, a to se nešto probijalo kroz oštra usta i stvarnost onoga čime je zaraĎivala za ţivot. Sjetio se onoga što mu je rekla o korištenju imena Robin i čuvanju imena Lucy za sebe. Sve ostalo moram davati onim muškarcima. Odlučila sam zadrţati svoje ime. Sjećao se policijskog detektiva koji je sjedio u dnevnom boravku, razgovarajući s njegovom majkom i očuhom. I njegov je otac bio ondje. Rekao im je da je Isabelle koristila drugo ime na ulici i s muškarcima s kojima je bila kako bi zaradila novac. Sjećao se da je detektiv rekao da je koristila ime Angel. Pierce je znao da ga je Renner pročitao. Ono što se tako davno dogodilo uvijek je blizu površine. Izbilo je van kad se pojavila zagonetka Lilly Quinlan. U svojoj ţelji da naĎe Lilly, da je moţda spasi, pronalazio je i spašavao vlastitu izgubljenu sestru. Pierce je smatrao da ondje vani postoji čudovišan i strašan svijet. Ono što ljudi čine jedni drugima, ali uglavnom sami sebi. Mislio je da je moţda to razlog iz kojeg se svakoga dana tolike sate zatvarao u laboratoriju. Zatvarao se od svijeta, od znanja i razmišljanja o lošim stvarima. U laboratoriju je sve jasno i jednostavno. Znanstvena se
kika☺crostuff.net
teorija testira, a zatim se dokazuje ili pobija. Nema sivih područja. Nema sjenki. Odjednom je osjetio snaţnu ţelju razgovarati s Nicole, reći joj da je u posljednja dva dana shvatio nešto što ranije nije znao. Nešto što je teško izraziti riječima, ali je opipljivo u njegovim prsima. Ţelio joj je reći da više neće juriti za uspjehom, da što se njega tiče, uspjeh moţe juriti za njim. Uključio je telefon i utipkao njezin broj. Svoj stari broj. Amalfi Drive. Podigla je slušalicu nakon što je telefon tri puta zazvonio. Glas joj se doimao budnim, ali je znao da je spavala. -Nicole, ja sam. -Henry... što? -Znam daje kasno, ali ja... - Ne... razgovarali smo o ovome. Rekao si mi da to nećeš raditi. - Znam. Ali ţelim razgovarati s tobom. -Jesi li pio? -Ne. Samo ti nešto ţelim reći. - Sada, usred noći? Ne moţeš to raditi. - Samo ovaj jedini put. Moram ti nešto reći. Dopusti mi da doĎem k tebi i... - Ne, Henry, ne. Čvrsto sam spavala. Ako ţeliš razgovarati, nazovi me ujutro. Zbogom sada. Prekinula je vezu. Osjetio je kako mu lice gori od nelagode. Upravo je učinio nešto za što je do ove noći bio siguran da nikad ne bi učinio, da ne bi mogao ni zamisliti da to učini. Glasno je zastenjao, ustao i prišao prozoru. Dalje od gata, na sjeveru su se nazirala svjetla na Autocesti Pacific Coast. Planine što su se uzdizale iznad nje bile su tamni obrisi jedva vidljivi pod noćnim nebom. Ocean je mogao bolje čuti nego vidjeti. Obzorje bio izgubljen negdje u mraku. Osjećao se deprimirano i umorno. Misli su mu lutale od Nicole natrag na Lucy i na ono što je očito snašlo Lilly. Dok je zurio u noć, obećao je sebi da neće zaboraviti na ono što je rekao Lucy. Kad odluči da se ţeli izvući i bude spremna učiniti odlučan korak, on će biti ondje, ako ni zbog čega drugoga, onda radi sebe. Tko zna, pomislio je, to bi na koncu moglo biti najbolje od svega što je u ţivotu učinio. Baš dok ih je promatrao, svjetla na kotaču-vidikovcu su se ugasila. To je shvatio kao znak i vratio se u unutrašnjost stana. Sjeo je na kauč,
kika☺crostuff.net
uzeo telefon i nazvao sluţbu glasovne pošte. Još je jednom poslušao Lucynu poruku, a zatim je pošao u krevet. Još uvijek nije imao plahte, pokrivače ni jastuke. Podigao je vreću za spavanje na novi madrac i uvukao se unutra. Tada je shvatio da cijeloga dana nije ništa jeo. Ako ga pamćenje nije varalo, to se prvi put dogodilo tijekom dana provedenog izvan laboratorija. Zaspao je dok je u mislima sastavljao popis stvari što ih treba napraviti kad se ujutro probudi. Uskoro je sanjao mračan hodnik s otvorenim vratima na obje strane. Dok je prolazio hodnikom, zavirivao je kroz svaka vrata. Svaka soba u koju je zavirio bila je poput hotelske, s krevetom, komodom i televizorom. I svaka je soba bila zauzeta. Ondje su se uglavnom nalazili ljudi koje nije poznavao i koji nisu opazili da ih on gleda. Bilo je parova koji su se svaĎali, ševili i plakali. U jednoj je sobi prepoznao svoje roditelje. Svoju majku i oca, ne očuha, premda su bili u godinama što su uslijedile nakon njihova razvoda. Odijevali su se za odlazak na koktel zabavu. Pierce je hodao dalje i u jednoj sobi ugledao detektiva Rennera. Bio je sam i šetkao je uz jedan krevet. Na krevetu nije bilo plahti ni pokrivača, pa se na madracu vidjela velika krvava mrlja. Pierce je pošao dalje, a u drugoj se sobi na krevetu nalazila Lilly Quinlan, a leţala je nepomično poput velike lutke. U sobi je bilo mračno. Bila je gola i zurila je u televizor. Premda Pierce iz svojeg poloţaja nije mogao vidjeti ekran, plavi odsjaj na Lillynu licu stvarao je dojam da je mrtva. Koraknuo je u sobu kako bi je bolje vidio, a ona ga je pogledala. Nasmiješila se, i on se nasmiješio, a zatim se okrenuo kako bi zatvorio vrata, ali je tada shvatio da nema vrata. Kad je opet pogledao u nju kako bi mu to objasnila, krevet je bio prazan i samo je televizor bio upaljen.
17. U nedjelju je telefon probudio Piercea točno u podne. Neki je čovjek rekao: - Je li prerano za razgovor s Lilly? Pierce reče: -Ne, zapravo je prekasno. Spustio je slušalicu i pogledao na sat. Razmišljao je o snu i pokušavao ga protumačiti, ali je zastenjao čim se prisjetio ostatka noći. Nazvao je
kika☺crostuff.net
Nicole usred noći. Izvukao se iz vreće za spavanje i sišao s kreveta. Stao je pod vrući tuš i pitao se treba li je ponovno nazvati i ispričati se. Ali čak ni mlaz vruće vode nije mogao isprati posramljenost što ju je osjećao. Zaključio je da je najbolje da ju ne zove, niti joj pokuša objasniti svoj postupak. Nastojat će zaboraviti što je učinio. Kad se odjenuo, njegov je ţeludac glasno zahtijevao hranu, ali u kuhinji nije bilo ničega, nije imao novca, a na karticu ništa nije mogao podići do ponedjeljka. Znao je da moţe poći u restoran ili prodavaonicu prehrambenih proizvoda i platiti kreditnom karticom, ali to bi predugo trajalo. Nakon posramljenosti zbog poziva upućenog Nicole i vrućeg tuša, obuzela ga je ţelja da epizodu Lilly Quinlan ostavi za sobom i prepusti policiji da se time bavi. Morao se vratiti poslu. Znao je da bi svako odgaĎanje odlaska u Amedeo moglo potkopati njegovu odluku. U jedan je već ulazio u urede. Kimnuo je čuvaru iza uzdignutog pulta, ali mu se nije obratio imenom. On je bio jedan od novih zaposlenika Clydea Vernona i uvijek se hladno ponašao prema Pierceu, a on mu je rado vraćao istom mjerom. Pierce je na svojem pisaćem stolu drţao šalicu za kavu punu sitniša. Prije nego što je počeo raditi, uzeo je šalicu i spustio se stubama na prvi kat gdje su se u kantini nalazili automati za grickalice i sokove. Gotovo je ispraznio šalicu jer je kupio dvije kole, dvije vrećice čipsa i paketić Oreosa. Potom je pogledao u hladnjak kako bi vidio je li netko ostavio nešto jestivo, ali nije imao što ukrasti. Ekipa za odrţavanje u pravilu je praznila hladnjak svakog petka uvečer. Jedna je vrećica čipsa bila prazna kad se vratio u svoj ured. Pierce se bacio na drugu i otvorio jednu od kola nakon što je sjeo za pisaći stol. Iz sefa ispod stola izvadio je novu hrpu prijava patenata. Jacob Kaz je izvrstan odvjetnik za patente, ali je traţio da znanstvenici uvijek ponovno pročitaju uvode i saţetke prijava. Pierce je uvijek davao završno odobrenje. Dosad su se patenti, što su ih Pierce i Amedeo Technologies tijekom proteklih šest godina prijavili i koje su im prihvatili, bavili zaštitom vlasničkih prava nad kompleksnim biološkim graĎevinama. Ključ za budućnost nanotehnologije je stvaranje nanostruktura koje će je drţati i nositi. Pierce je davno odlučio da će Amedeo Tech baš u tome zauzeti svoje mjesto u areni molekularnih kompjutorskih procesa.
kika☺crostuff.net
Pierce i drugi članovi njegova tima u laboratoriju su dizajnirali i gradili širok niz različitih lepezastih lanaca molekularnih sklopki koje su se pomno povezivale u cilju stvaranja logičkih vrata, osnovnog praga kompjutorskih procesa. Većina patenata što ih drţe Pierce i Amedeo iz tog su područja ili iz susjednog područja molekularnog RAM-a. Maleni broj drugih patenata usredotočio se na razvoj premošćivanja molekula, na rešetku od čvrstih ugljikovih ţica koje će jednoga dana povezivati stotine tisuća nanosklopki što će zajedno činiti kompjutor veličine kovanice od deset centi, a snage digitalnog Mačka. Prije nego što je započeo pregledavati novu skupinu patenata, Pierce se nagnuo unatrag i pogledao zid iza monitora. Na zidu je visjela karikatura Piercea koji drţi mikroskop, konjski rep mu je vijorio, a oči je širom otvorio kao da je upravo došao do fantastičnog otkrića. Natpis iznad slike glasio je: "Henry čuje Koga!" Nicole mu je to dala. Zatraţila je od jednog slikara na gatu da je nacrta nakon što joj je Pierce ispričao o svojoj najdraţoj uspomeni iz djetinjstva, kad je otac njemu i njegovoj sestri čitao i pričao priče. Prije nego što su se njegovi roditelji rastali. Prije nego što je njegov otac preselio u Portland i zasnovao novu obitelj. Prije nego što je sve pošlo po zlu za Isabelle. Njegova omiljena knjiga u to vrijeme bila je Horton čuje Koga! Dr. Seussa. To je bila priča o slonu koji otkriva cijeli svijet u trunku prašine. Nanosvijet prije nego što je itko pomišljao na nanosvjetove. Pierce je još uvijek napamet znao mnoge dijelove knjige. Tijekom svojeg posla često je razmišljao o njima. U priči, Horton je otpadnik iz društva dţungle koje ne vjeruje u njegovo otkriće. Najviše ga progone majmuni - poznati kao banda Wickersham - ali on na koncu uspijeva od majmuna spasiti sićušan svijet na trunku prašine i dokazati njegovo postojanje ostatku društva. Pierce je otvorio Oreos i pojeo dva cijela keksa, nadajući se da će mu šećer pomoći da se usredotoči. Počeo je s uzbuĎenjem i iščekivanjem pregledavati prijave. Ova će hrpa pomaknuti Amedeo u novu arenu, a znanost na novu razinu. Pierce je znao da će doslovce zaljuljati svijet nanotehnologije. Nasmiješio se pri pomisli na reakciju svojih suparnika kad njihovi oba-
kika☺crostuff.net
vještajci za njih kopiraju dostupne stranice prijava, ili kad u znanstvenim časopisima budu čitali o formuli Proteusa. Paket prijava odnosio se na zaštitu formule za adaptaciju stanične energije. Laičkim jezikom, korištenim u saţetku prve prijave u paketu, Amedeo traţi zaštitu patenta za "sustav opskrbe energijom" koji će pokretati biološke robote čija će namjena biti patroliranje krvotocima ljudskih bića i uništavanje patogena koji prijete svojim domaćinima. Formulu su nazvali Proteus u čast filma Fantastično putovanje. U filmu iz 1966. medicinska ekipa ulazi u podmornicu pod nazivom Proteus, a potom se podmornica smanjuje uz pomoć zrake za smanjivanje i ubrizgava u čovjekovo tijelo kako bi potraţila i uništila krvni ugrušak u mozgu. Film je bio znanstvena fantastika, a zrake za smanjivanje vjerojatno će uvijek ostati samo plod mašte. No ideja o napadanju patogena u tijelu biološkim ili staničnim robotima, koja nije daleko od mašte zahvaljujući kojoj je nastao Proteus, nalazi se na dalekom obzoru znanstvenih činjenica. Od samoga početka nanotehnologije, potencijalna primjenjivost u medicini oduvijek je najuzbudljivija strana te znanosti. Intrigant-nija od dramatičnog razvoja snage kompjutorskih procesa je mogućnost liječenja raka, AIDS-a i mnogih drugih bolesti. Mogućnost da naprave patroliraju tijelom, pronalaze, identificiraju i eliminiraju patogene uz pomoć kemijskih reakcija, zapravo je Sveti Gral znanosti. MeĎutim, usko grlo - ono što tu stranu znanosti čini samo teorijom dok mnogi istraţivači nastoje stvoriti molekularni RAM i integrirane krugove - je problem opskrbe energijom. Kako pokretati te molekularne podmornice kroz krv uz pomoć izvora energije koji je prirodan i kompatibilan s imunološkim sustavom tijela. Pierce je, zajedno s Larrabyjem, njegovim stručnjakom za imunologiju, otkrio nedorečenu, a ipak izrazito pouzdanu formulu. Uz uporabu vlastitih stanica domaćina - u ovom su slučaju uzeli Pier-ceove, a zatim su ih u inkubatoru replicirali u cilju istraţivanja dva su istraţivača razvila kombinaciju proteina koja će se vezati sa stanicom i iz nje crpiti električne podraţaje. To znači da bi energija za pokretanje nanoureĎaja mogla dolaziti iznutra, te biti kompatibilna s imunološkim sustavom tijela.
kika☺crostuff.net
Formula Proteusa je jednostavna, a upravo je u tome njezina ljepota i vrijednost. Pierce je zamišljao da će se sva daljnja istraţivanja u