John Templeton
MUDROST svjetskih religija
* Putevi do raja na zemlji
Sir John Templeton : Wisdom from World Religions Pathways toward heaven on earth Copyright © by Templeton Foundation Press
~00~ U ovim poticajnim pričama i anegdotama autor oživljuje učenja vodećih svjetskih religija. U knjizi ćete naići na navode iz kršćanstva, budizma, hinduizma, islama, jinizma, judaizma, perzijskih, indijanskih, sikhskih vjerovanja, taoizma, zena i zoroastrizma. Mudrost svjetskih religija knjiga je čiji sadržaj možete čitati, razmatrati, proučavati, upijati, vježbati i provoditi u praksi, pritom šireći duhovne spoznaje. Cilj je ove knjige pomoći ljudima svih životnih dobi da nauče više o životnim istinama i primijene ih na vlastiti život, te na osobni i poslovni uspjeh.
~00~ John Templeton rodio se u Winchesters u saveznoj državi Tennessee. Studirao je na Yaleu, a potom, zahvaljujući Rhodesovoj stipendiji, i na Oxfordu. Poznat je kao vješt ulagač na Wall Streetu. Godine 1987. utemeljio je Zakladu John Templeton, a trenutačno financira Templetonovu nagradu za napredak na području religije.
~00~
>>>SADRŽAJ >>>
Uvod
TKO SAM? Što radim ovdje, na Zemlji? Što me očekuje u bu dućnosti? Kako se samostalno otisnuti u svijet koji katkada izgle da kao da ga ispunjavaju samo sukobi i nadmetanja? Kako se bo lje slagati s ljudima koji me okružuju? Kako se nositi sa sva kodnevnim pritiscima? Kako biti uspješan na poslu? Kako pro naći mir usred velikih previranja? Kako ostvariti koristan i sretan život? Mnogi ljudi u današnje vrijeme postavljaju upravo takva pitanja. Želite li konstruktivno sudjelovati u izgradnji »raja na zemlji«? Nedvojbeno je da možemo pripomoći stvaranju smislenijeg, boljeg i plodonosnijeg svijeta — svojim mislima, osjećajima, sviješću i djelima. Usto možemo i odražavati onu unutarnju spo znaju neograničene ljubavi, suosjećanja, dobrote, iskrenosti, karakternosti, snage i osjećaja za životni cilj i to prema svim oso bama i situacijama unutar svojeg iskustvenog područja. Nasreću, postoje pozitivne reakcije, te definitivni i korisni putokazi koji mogu obogatiti život svakog pojedinca koji iskreno želi učiti. A mnogi ljudi raspolažu dubokom unutarnjom željom da žive tako da tijelo, um i duh dovedu u sklad sa svakodnevnim iskustvima. Sve je više dokaza o tome da ono što znamo nije i jedina istina o smislu našeg zemaljskog postojanja. Vaša potraga za »nečim višim« može biti sveta pustolovina koja će vas dovesti do novih spoznaja, provokativnih mogućnosti, neočekivanih prekret nica i gorljive želje za ulaskom na područje nepoznatog. Svakod nevni život može postati sretniji, uspješniji i korisniji. Naše su duhovne lekcije vrlo često niz bezbrojnih životnih situacija na ko je nailazimo, a osobito one koje u prvi mah možda i ne shvaćamo kao takve. Riječ je o trenucima kada poznavanje, razumijevanje i
provođenje životnih zakona može poslužiti kao važna pomoć ko ja će čovjeku omogućiti da bude sretan i da daje djelotvoran dop rinos životu. Riječ je jednostavno o »nizu pravila« prema kojima se rav namo u svakodnevnome životu. A njih pronalazimo u širokoj le pezi izvora poput: vodećih svjetskih religija; raznoraznih filozof skih škola, kako starodrevnih tako i suvremenih; pripovjedača iz svih dijelova svijeta; znanstvenika i povjesničara, da navedemo tek neke od njih. Čini se da postoje doslovce stotine takvih zako na, a većina obitelji i religija najčešće prenosi zakone kojima je tradicija naučila i njih. Neki su zakoni toliko jasni da se većina ljudi slaže u vezi s njihovom istinitošću. Na primjer, iskrenost, poštenje i istinoljubivost visoko su na ljestvici vrijednosti u raz nim kulturama i društvima širom svijeta. Sljedbenici drevnog kineskog mudraca Lao Tsea u duhov nom zakonu vide Tao The Ching. Najjednostavnije tumačenje Taoa, ili duhovnoga zakona, glasi: »Način na koji sve funkcionira«. Zakon je moguće shvatiti i kao izraz odnosa između čovjekova uma, te njegovih misli i zamisli, emocija i načina njihova izraža vanja, te fizičkih aktivnosti koje izražavaju te misli, osjećaje i ide je. Jer nedvojbeno postoji čvrst odnos između nevidljivih misli i osjećaja našega uma i srca te vidljivih postupaka na koje se od lučujemo upravo zbog njih. Neki put nije lako pronaći djelotvorne riječi koje će preni jeti univerzalne duhovne istine. Kako uopće izraziti ono bezuvje tno, krajnje, onaj izvor, ono nepojmljivo unutar čega nastaje sve ostalo? Bog, Buddha, Allah, Brahma, Muhamed, Wakantanka, Božanstvo, Stvoritelj? Same riječi i njihovo shvaćanje mogu se razlikovati unutar različitih duhovnih tradicija i u pojedinim slučajevima ne mogu se samo tako zamijeniti srodnim izrazom. Ipak, nije li moguće da univerzalni jezik neograničene ljubavi spo znaje temeljnu dobrotu koja je u samoj biti svakog živog bića? Svijet funkcionira na duhovnim načelima jednako kao što funkcionira prema zakonima fizike i gravitacije. Upravo je na na ma kao pojedincima da naučimo te zakone ili načela te da svjes no počnemo prema njima i živjeti. Promotrimo malo pomnije shvaćanje takvih zamisli. Možda se pitate: »Što je to duhovni za kon?« Na to pitanje možemo odgovoriti da je riječ o vječnome za konu ili načelu koje, budući da pripada duhovnome svijetu, nije vidljivo. Međutim, duhovni je zakon itekako stvaran. Duhovni zakon ne oblikuje i ne određuje ničije trenutačno mišljenje, nikak vi hirovi. Duhovni su zakoni objektivni i nepristrani, jednako se
odnose na sve, svugdje u svijetu. Djeluju bez predrasuda i sklo nosti u svakom trenutku i na svim mjestima. Ti se zakoni provo de sami od sebe, ne ovise o čovjekovu autoritetu i propisima. Naš boravak na malenome planetu koji nazivamo Zemljom vrlo je kratkotrajan i zahvaljujući njemu pruža nam se izvrsna pri lika da za sobom ostavimo svijet bolji od onog koji smo zatekli i to upravo zahvaljujući načinu na koji odlučimo živjeti. Jedan od načina ostvarivanja trajnih poboljšanja jest ovladavanje životnim zakonima. Vlastitu stvarnost nerijetko oblikujemo izborom načina percipiranja i ostvarivanja interakcija s okolnim svijetom. Posve je izvjesno da mnoge odluke te vrste često donosimo nesvjesno, zahvaljujući uvjetovanim reakcijama. Ipak, mi jedini možemo odabrati drukčiji smjer. Kako se razvijati zahvaljujući raznoraz nim novim spoznajama kako bismo postali mudri djelovanjem na najmudriji način? Kada počnemo djelovati na temelju životnih za kona u situaciji u kojoj se nalazimo, u situacijama u kojima se za tičemo, tražiti razumijevanje, kada nastojimo u mislima izražava ti ljubav, jednako tako i riječima i postupcima, uvidjet ćemo da se naše razumijevanje povećava. Tada ćemo lakše proniknuti iza va njskog izgleda određene situacije, doprijeti do same biti situaci je, do srca druge osobe. Dok smo još u školi, bilo osnovnoj, bilo srednjoj, bilo državnoj, bilo privatnoj, na fakultetu ili poslijediplomskome stu diju, ili, pak, u životnoj školi, možemo se divno provoditi. Može mo uživati u učenju, u poboljšavanju umnih sposobnosti i pripre manju za korisnu budućnost. S druge strane, možemo biti neza dovoljni i žaliti se, sebi i drugima izazivati nelagodu. Sve ovisi o nama. Fizički svijet, s poslovima, obvezama, zakonima, prilika ma, zadaćama, odnosima i odgovornostima prava je škola za naše duhovno biće. Riječ je o mjestu na koje dolazimo radi ško lovanja. Postavite si sljedeća pitanja: Kakav sam učenik? Učim li kako treba? Trudim li se dovoljno oko »zadaća« poput molitve i meditacije, izraza zahvalnosti? Radim li na tome da u odnosima s drugim ljudima čuvam sreću i sklad? Ispunjavam li sve svoje dužnosti djelotvorno i u duhu poniznosti? Koristim li prilike da budem odgovorna osoba? Kada poričemo osobnu odgovornost i ograničenja koja si postavljamo i pripisujemo vanjskim uzrocima, otežavamo postu pak učenja. Možda je jedan od najvećih izazova koji se postavlja ju pred čovjeka upravo priznavanje pojedinačne odgovornosti za vlastiti život. Razvoj je često isto što i prihvaćanje odgovornosti
— možda malo-pomalo — kako stječemo sve veću sposobnost suočavanja s određenim situacijama. Svatko od nas može ozbilj no odgovarati za iskreno i pošteno djelovanje, za časnu karakternost na razuman, trenutačan i savjestan način. Jedan od meni najdražih pjesnika — s kojim sam se sus reo još u srednjoj školi — zove se Henry Wadsworth Longfellow. Osobito mi se sviđa njegova pjesma »Psalam života«. Iz tih stiho va doznajemo što je mladić autoru govorio dok je »razvijao vlas titu mudrost«. Ne govori mi žalobno, Da život tek je isprazan san! Jer duša je mrtva koja spava, I ništa nije onako kako izgleda. Život je stvaran! Život je ozbiljan! A grob mu nije cilj: Prah si bio i u prah ćeš se vratiti, no to se ne odnosi na dušu. Ni radost ni tuga, Nisu nam suđeni; Suđeno nam je raditi, Svaki dan za korak dalje biti. Umijeće traje, a Vrijeme brzo promiče, A naša srca, premda izdržljiva i hrabra, Poput prigušenih bubnjeva udaraju, Povorku vode do groba. U širokim bojnim poljima svijeta, U logoru Života, Ne budi poput tupe stoke koju vode! Budi junak usred pomutnje! Ne vjeruj u Budućnost, kako god ugodna bila! Neka mrtva Prošlost pokopa mrtve! Djeluj... radi u živoj Sadašnjosti! Sa Srcem iznutra i Bogom nad glavom! Životi velikana podsjećaju, Da i naš život može biti uzvišen, Pa na odlasku stoga, Ostavi tragove u pijesku vremena.
Tragove koje netko će drugi, Dok plovi neveselim životom, Taj napušteni brat u brodolomu, Vidjeti, te osjetiti nadu i hrabrost. Stojimo stoga uspravno i radimo, Spremni na svaku sudbinu; I dalje stvaramo, i dalje tražimo, Učimo raditi i čekati. Istinitost ove pjesme postaje očita ako bolje promotrimo živote slavnih pojedinaca i nekih neopjevanih junaka iz prošlosti i sadašnjosti. U tim krugovima pronaći ćemo mnogobrojne uzore za koristan i sretan život. Nadalje, kada proučimo njihove riječi i djela, često ćemo otkriti i načela koja su nadahnula i omogućila njihov doprinos vlastitom i budućim naraštajima. Čvrsto sam uv jeren da je temeljne zakone ili načela »uzvišenog života«, da pa rafraziramo Longfellowa, moguće proučiti i iskušati baš kao što znanost proučava i iskušava prirodne zakone našega svijeta. Knjiga Mudrost svjetskih religija: Putevi do raja na zemlji ljudima svih dobnih skupina i svih nacionalnosti nudi priliku da nauče malo više o duhovnim zakonima, načelima i učenjima niza raznovrsnih i velikih duhovnih tradicija. Nadam se da će vam ova knjiga ponuditi biblijski stih, priču, parabolu ili navod koji će vam pokazati svijet u svjetlu korisnijem od dosadašnjega. Materijal predstavljen u ovoj knjizi može poslužiti kao prilika za učenje i »razvijanje mudrosti«. U religijskim i filozofskim tekstovima postoje nedvosmis leni temelji za zagovaranje potrebe za propitivanjem i otvorenog razmišljanja o svemu. Primjerice, prema Lukinu evanđelju, Isus je rekao: »Tražite i naći ćete« (Luka 11:9-10). Može li vrijedno st učenja sagledavanja drukčijeg svijeta ležati ne u zamjeni sa dašnje slike, nego u osiguravanju temelja za mogućnost da se sve gleda iz drukčije, šire, perspektive? Mogu li vječna univerzalna načela života koja nadilaze današnje vrijeme ili određenu kulturu pomoći ljudima u svim dijelovima svijeta da žive sretnije i koris nije?
RAZVIJANJE MUDROSTI Što je »mudrost«? Rječnici nam govore da je riječ o »odlici onih koji su mudri... sposobnosti prosuđivanja i suočavanja s osoba ma, situacijama itd. na ispravan način, na temelju širokog raspo na znanja, iskustva i razumijevanja«. Drugim riječima, mudar je čovjek koji je u stanju potražiti dublje, skriveno značenje. Nedvoj beno je da postoji razlika između stjecanja znanja i informacija i posjedovanja mudrosti. Čovjek do znanja i informacija može doći i zahvaljujući studiju na sveučilištu, putovanjima, odnosima s dru gim ljudima, knjigama koje čita i proučava, kao i zahvaljujući raz novrsnim aktivnostima u kojima sudjeluje. Ali stječe li time i mudrost? Koliko ste trenutačno sretni? Kako koristite »alat« kojim u ovom trenutku raspolažete? Na primjer, kako doživljavate ljude i situacije koje vas okružuju? Gledate li na stvari oko sebe pozitiv no? Jeste li otvoreni prema tuđim zamislima? Jeste li voljni ostva riti napredne promjene? Odvajate li vrijeme od svakodnevnih ak tivnosti, čak i ako je riječ tek o nekoliko minuta, kako biste se posve smirili i poslušati vlastite misli i osjećaje? Tražite li aktiv no nove, proširene spoznaje i mudrost? Mudrost kao karakterna osobina može biti mentalna akti vnost koja iziskuje dubinu razumijevanja, poput percepcije — ili načina na koji »gledate« ili doživljavate ono što se događa oko vas. Mudrost može biti i odlika svakodnevnog ponašanja, poput ostvarivanja rezultata — ili načina na koji vodite svakodnevni ži vot. Mogu li i emocije biti važna i konkretna sastavnica sposob nosti pokazivanja praktične mudrosti? Moguće, ako promislimo o tome da zahvaljujući emocijama dolazimo do onoga što nam je važno a drugima pokazujemo do čega nam je stalo u moralnome smislu. Dosezanje mudrosti putovanje je koje može naglasiti učenje opažanja u vezi sa životom, učenje otvorenosti i priprema nja na situacije koje nas okružuju, postavljanju pitanja, strpljivos ti, želje za učenjem i poniznosti i skromnosti. Na tom putovanju ukazuju nam se prilike da učimo pomoću proučavanja životnih za kona, svjetskih religija i lekcija koje nam nude. Sve ukazuje na to da se duhovni razvoj sve više ubrzava. Tijekom dvije stotine tisuća godina koliko postojimo kao biološka vrsta, bilo je razdoblja postupnog razvoja, nakon kojih su dolazi li periodi ubrzanog razvoja na fizičkome i intelektualnome planu. Sada se pred nama otvara nova vizija našeg mjesta i svrhe pos-
tojanja u svemiru. Moguće je da pripremamo pozornicu za divo vski skok naprijed u duhovnome razumijevanju. Mnoga od nedavnih otkrića na područjima poput fizike, kozmologije, neurologije i evolucije toliko su fantastična da su promijenila način na koji razmišljamo o sebi i svojem mjestu u svijetu koji nas okružuje. Nema sumnje da su zahvaljujući upravo tim otkrićima mnogi znanstvenici počeli s čuđenjem razmišljati o drugim stvarima, na drukčiji način, poniznije i s više pozornosti pridane temeljnim filozofskim i teološkim pitanjima. Dvije stotine životnih zakona odabranih iz brojnih religija i uvrštenih u ovu knjigu mogu se pokazati važnima i korisnima, kao i provedivima, u vašem životu. Svaki zakon predstavljam u obliku malenog eseja, s načinima primjene, stavovima, pričama, primjerima, biblijskim stihovima i navodima koji trebaju posluži ti za propitivanje utemeljenosti zakona. Svaki navod u naslovu eseja ukazuje na točno određeni zakon koji vrijedi za većinu ljudi širom svijeta, uglavnom bez obzira na okolnosti. Svrha je tako uređenog materijala poticati i hrabriti, pomoći vam da na dubljoj razini razmotrite zakone po kojima živite; i da uživate u plodovi ma njihove primjene u praksi. Tako predstavljeni zakoni mogu poslužiti kao djelotvorni, praktični i prikladni alati. Kada ih dosljedno koristite, stječete snagu da transformirate vlastiti život, da on preraste u dublje, svrsishodnije i radosnije iskustvo. Čak i ako vaš život funkcionira dobro, moguće je da će se još poboljšati kada u njega unesete novu mudrost iz velikih religija sadržanu na sljedećim stranicama. Da sam tijekom školovanja naišao na knjigu s dvije stotine te meljnih životnih zakona, već bih tada bio neusporedivo produkti vniji, kao i tijekom godina koje su uslijedile. Iako knjigu Mudrost svjetskih religija: Putevi do raja na zemlji možete čitati kao bilo koju poticajnu knjigu, organizacija poglavlja odgovara programu akademskog studija. Zakoni su ras poređeni u četrdeset tjedana uobičajene školske godine. Uz sva ki esej naići ćete na navode koji se odnose na aktualnu temu. Na završetku svakog tjedna istaknuti su najvažniji dijelovi predstav ljenog materijala, navedene vježbe za »praktičnu primjenu raznih duhovnih zakona«, te ostavljen prostor za bilježenje misli i prim jera do kojih ste eventualno došli radeći na određenome zakonu. Po završetku preporučenog postupka učenja poznavat ćete dvije stotine životnih zakona izloženih u ovoj knjizi. Format knjige može poslužiti kao koristan vodič i svrsishodan program učenja, kako kod pojedinaca, tako i za obitelji, skupine, poslovne i stručne organizacije, škole i fakultete.
NAČINI KORIŠTENJA KNJIGE Osvrnimo se na trenutak na nekoliko mogućih načina na koje se možete okoristiti ovim zakonima kada ih primijenite na raznovrs ne aktivnosti u stvarnome životu. •
S prijateljima, članovima obitelji ili u školi, crkvi, nekoj drugoj skupini... možete oformiti neformalni kružok u sklopu kojeg ćete razgovarati o ovim temama. Često se događa da ljudi najviše koristi imaju upravo kada zajed nički proučavaju korisne teme s područja zajedničkih inte resa. Odlučite li se za takav pristup, možete odabrati sa mo jedan esej, pročitati ga naglas pred cijelom skupinom, a potom približno sat vremena razgovarati o ključnim za mislima i poukama. Takav oblik sudjelovanja često razvija povjerenje i članovima skupine omogućuje da prodube od nose s predstavljenim zamislima, kao i međusobne veze, razmjenom osobnih iskustava uz istodobnu primjenu načela u životu. Osim istraživanja raznovrsnih stavova u vezi s potvrdom, važnošću i značenjem životnih zakona, pojedinci u skupini vjerojatno će dobiti dodatnu potporu i poticaje kada neki od kolega počnu pokazivati znakove po boljšanja u životu i stavovima.
• U sklopu drukčijeg pristupa možete samostalno i daleko od drugih promišljati neke od duhovnih zakona. Odvojite termin u kojem vam vjerojatno nitko neće smetati. Kad se opustite i dopustite da se misli i osjećaji potpuno smire, koncentrirajte se na nešto što je u tom trenutku od najveće moguće važnosti u vašem životu. Možda će biti riječ o teškoj odluci koja je pred vama, određenoj situaciji ili sklopu okolnosti koji vas možda muče, možda će to biti tek vrijeme odvojeno za izražavanje zahvalnosti za sve što imate, ili ćete jednostavno otvoreno i budno tražiti savjete ili usmjeravanje. Odaberite temu i oblikujte pitanje. Pog ledajte naslove eseja u sadržaju, pa će vam nešto već pri vući pozornost. Zatim otvorite esej koji vam je zapeo za oko, te, uz pojačanu unutarnju percepciju i molitvu, pos lušajte poruku koja bi vam mogla pomoći da u život uneste nove spoznaje. •
Pojedinačno ili u okviru skupine odaberite i proučite sve eseje koji se odnose na određenu temu. Na primjer, možda
ćete odabrati »poniznost« i »skromnost« i intenzivno se koncentrirati upravo na tu temu. Jednako tako možete odabrati »ljubav«, »mir«, »vrijednosti«, »zahvalnost«, »da vanje« itd. Potom razgovarajte o različitim načinima prak tičnog pokazivanja vrijednosti tog zakona. • Ideja ima bezbroj, a jedna od njih jest i vođenje duhovnog dnevnika u kojem ćete bilježiti reakcije na ono što ste pročitali i ono što vam se događa u životu. Štoviše, pisa nje dnevnika više je nego preporučljivo, jer vam se u rubri kama »Naglasak« i »Praktična primjena raznih duhovnih zakona« nude aktivnosti koje mogu poslužiti kao most ko ji će vas od učenja iz raznih eseja dovesti do pravih pus tolovina u svakodnevnome životu. Pisanje vas potiče na koncentriranje misli i, još preciznije, točno određivanje os jećaja. A vaše misli i osjećaji presudno su važan dio vašeg života. Što je više jasnoće i razumijevanja na tim područji ma, to će vaša iskustva biti bogatija. • Sastavite popis pitanja koja vam padaju na pamet dok čita te eseje. Postavljanje pitanja može poslužiti kao iznimno koristan put do pronalaženja odgovora! Pribilježite »prve reakcije« koje vam se javljaju u mislima kada postavljate pitanja. Isplanirajte daljnje istraživanje teme na koju se odnose vaša pitanja i te podatke zabilježite u dnevniku. Vjerojatno ćete pronaći i druge načine primjene ovih vje čnih istina i mudrosti. Štoviše, bili bismo vam zahvalni kad biste nam poslali nove zamisli i potvrde zakona koji podupiru, ilustri raju ili opovrgavaju neki od dvije stotine životnih zakona iznijetih u ovoj knjizi. Možete li pomoći i u otkrivanju drugih duhovnih za kona u drugim zemljama, zakona koji nisu u suprotnosti sa Sve tim pismom i prorocima? Najveću nagradu autoru ove knjige čini upravo radost primanja pisama čitatelja u vezi s time kako im je materijal pomogao da spoznaju sreću koja ih obavija kada počnu pomagati ubrzavanju božanske kreativnosti. Sva opažanja i poru ke možete poslati na adresu: John Templeton Foundation (WWR) 5 Radnor Corporate Center, Suite 100 100 Matsonford Road Radnor, PA 19087 Sjedinjene Američke Države
Prije nekoliko godina počeo sam potpomagati Natjecanje u pisanju o životnim zakonima u okrugu Franklin, u Tennesseeju, gdje sam odrastao kao malen dječak. Gospodin i gospođa Templeton pomažu u vođenju organizacije. Nagrade za sastavke — u prosjeku od pola do pet kartica — dodjeljuju se dvaput godišnje. Prva je nagrada 2000 dolara, druga 800, a postoji i niz utješnih nagrada. Reakcije pružaju neopisivo zadovoljstvo. Broj sudionika i dalje raste. Bilo bi nam neobično drago kada bi i netko u vašoj sredini bio voljan pokrenuti program sličan manifestaciji koja se održava u okrugu Franklin. Zaklada John Templeton osigurat će vam informacije o raznim metodama provođenja natjecanja koja već donose koristi tinejdžerima u više od stotinu sredina u nekoli ko zemalja. Neograničeni potencijal mudrosti iz svjetskih religija zah valjujući razmjeni iskustava i zajedništvu može dosegnuti nes lućene razmjere i snagu. Uviđate li kako je riječ o potencijalno djelotvornome ulaganju u čovjekov duhovni razvoj? S ljubavlju se predajmo zajedničkome uživanju u sve većoj duhovnoj svijesti s drugima, jer dijeljenje onoga što nam je najvrjednije može biti i najviši oblik zapovijedi koja glasi »Voli bližnjega«. S radošću i ve likim žarom proučavajmo veličanstvene bisere najvažnijih duhov nih učenja ovoga svijeta, te u duhu poniznosti spoznajmo da nit ko nikada neće dokučiti sve Božje pojavne oblike. Dopustimo i potičimo sve proroke da na najbolji način predstave ono što im se otkriva. Sukoba nema sve dok se ne pojavi restriktivni pojam ekskluzivnosti. Ovu knjigu možete čitati, o njoj razmišljati, upijati misli i provoditi savjete sve dok vam ne počne razjašnjavati i poboljša vati osobno tumačenje tih životnih zakona i mudrosti iz cijeloga svijeta. Njezina svrha nije donijeti zaradu, nego pomoći čov ječanstvu. Američki izdavač naručiteljima stotinu i više knjiga stoga nudi primjerke po znatno sniženim cijenama. Osim toga, voljeli bismo i kada bi se izdavači na drugim jezicima oglasili sa svojim ponudama za izdavanje knjige. Podrobnije informacije možete dobiti na adresi
[email protected]. Volio bih da ova knjiga barem neke među vama potakne da otpočnete, ili nastavite, istraživati dublji smisao odnosa Boga i svega što je stvorio tijekom dugotrajne povijesti ovoga svemira. Prema sebi budite obzirni i puni ljubavi, te dopustite da vas sr ce, um i duh vode kroz divno iskustvo potrage za širenjem istine. Bog vas voli. Ja također. — John Marks Templeton
ZAHVALNOST Ovu knjigu izdajemo uz veliko poštovanje i zahvalnost pre ma religijama ovoga svijeta koje čovjeku pročišćuju um i srce, po dižu emocije na višu razinu i služe kao putokaz za duhovni život. Velik dio materijala ovdje se našao zahvaljujući čistome svjetlu proroka, učitelja i tradicija velikih svjetskih religija koje sto ljećima i stoljećima čovječanstvu nude svete spoznaje i mudrost. Moram izraziti zahvalnost i onom velikom načelu reda — kozmičkoj kreativnoj inteligenciji, pulsiranju evolucije unutar koz mosa — koja nam se ukazuje u obliku sinkroničnosti. Tijekom nebrojenih razgovora i čitanja, često mi se događalo da iste za misli i spoznaje izražavaju drugi umovi širom planeta. Jednako tako, bez pomoći brojnih pojedinaca, zaposlenika, kolega u poslovnim i dobrotvornim organizacijama, te članova obitelji koji su sa mnom podijelili svoje zamisli i mudrost, ne bi bilo moguće napisati ovu knjigu. Svima izražavam veliku zahval nost.
Mudrost svjetskih religija
Prvi tjedan
1. ZAKON Kada vladaš svojim umom, vladaš i svojim svijetom. — Bill Provost Um je sve; postaješ ono što misliš. — Buddha
JESTE LI SVJESNI Činjenice da u sebi trenutačno imate silnu energiju koju je moguće upregnuti i upotrijebiti tako da vas dovede do rados ti zadovoljnijeg i uspješnijeg života? Uviđate li i da vam ista energija može pomoći da živite s bezbroj važnih doprinosa osobnome svijetu, obitelji i zajednici? Ta lako dostupna i iskoristiva energija često se na ziva »snagom uma« ili »zakonom djelovanja uma«. I funkcionira kod oba spola, u svim područjima čovjekova života, te u svim narodima i zemljama širom svijeta.
Um čovjeka veže, um čovjeka oslobađa... Onaj koji s punim uvjerenjem tvrdi »Nisam vezan, slobodan sam« pos taje slobodan. — Ramakrishna
Dio elemenata snage uma vjerojatno vam je već i poznat: želja, vizija, mašta, nakana, uvjerenost, vjera, pozitivno i negativ no razmišljanje, da navedemo samo neke. Svi mi te elemente ti jekom dana često koristimo. No mnogi možda ne uviđaju važne doprinose koje ti aspekti uma imaju pri određivanju karaktera i osobnosti pojedinca. Stoga nam shvaćanje riječi »Kada vladaš svojim umom, vladaš i svojim svijetom« može itekako pomoći da dubinski spoznamo pojedine načine na koje kao pojedinci fun kcioniramo. Promotrimo sada kako točno djeluje to načelo. U svojoj knjizi Otkrivanje svijeta Charles Fillmore čovje kov um opisuje ovako: »Um je sjedište percepcije svega što vidi mo, čujemo i osjećamo. Upravo posredstvom uma vidimo svu lje potu zemlje i neba, uživamo u glazbi, umjetnosti i, štoviše, sve mu ostalome. Nijeme misli koje se prebacuju iz stanice u stanicu, zajedno s valovima koji se šire živcima čine skladnu cjelinu istkanu od bezbrojnih raspoloženja, a upravo tu cjelinu nazivamo ži votom«.
Najveće otkriće mo jega naraštaja glasi: Čovjek može promi jeniti život promje nom stavova. — William James
U umu svakog pojedinca nalazi se ishodište njegovih mis li, riječi, djela, čak i osjećaja. Sve što mislite o Stvoritelju svega na svijetu, o sebi, o obitelji, susjedima, poznanicima, kolegama s posla i drugim ljudima u vašem je svakodnevnom životu vrlo važno. Štoviše, način razmišljanja može utjecati doslovce na sve aspekte života! Kao što je jednom rekao Joseph Addison: »Snaž nome je umu često najteže biti vlastitim gospodarom!«. Tijekom jednoga dana čovjek može fluktuirati između sa mopouzdanja i nesigurnosti, odlučnosti i neodlučnosti, spokojne smirenosti i frustriranosti, sreće i tuge. Možete stjecati dojam da vašim životom upravljaju ljudi, događaji i okolnosti. Ali je li to opažanje ispravno? Uistinu je važno biti svjestan situacija i okol nosti koje vas okružuju. Važno je i korisno u životu raspolagati i određenim odlikama: iskrenošću namjera, predanošću idealima, ustrajnim poštenjem i časnim karakterom, te neprekidnom žud njom za znanjem.
Sve što postoji potječe iz uma; temelji se na umu i um ga oblikuje. — Dhammapada
Istinsko uporište nećete pronaći u prolaznim stvarima, ne go u onome što je vječno; nema ga u dijelovima izvanjskoga svi jeta, nego u svetoj unutarnjoj spoznaji i istini o vlastitome posto janju. Spoznati tu istinu i čvrsto se ukorijeniti u toj spoznaji neki put možda i nije jednostavno, osobito danas, kada se svijet tako ubrzano širi i razvija. Ali moguće je biti usredotočen i koncentri ran! Kako? Za to je važno ovladati vlastitim mislima.
Na području pro matranja slučaj je naklonjen samo pri pravnome umu. — Louis Pasteur
Univerzalni zakon ili načelo koje nazivamo zakonom djelo vanja uma ima značajnu ulogu u životu svakog čovjeka. Kako dje luje na pojedinca i njegov život? Jedan od odgovora nudi premi su prema kojoj je razmišljanje poveznica univerzalnog Božjeg uma i čovjeka. Svijest o tom zakonu i njegova primjena mogu vam pomoći da usmjerite misli i zajamčite da će biti pozitivne i pro duktivne. Razmišljanje je usto i kretanje misli i zamisli unutar vašeg uma, odnosno vaš intelekt na djelu. Iz tih zamisli, u vašem se umu stvaraju mentalne slike ili simboli, a sve na temelju stečenih spoznaja. Te je slike poslije moguće izraziti u obliku že lja i djelovanja. Misaoni je proces kreativna sila koja u čovječanstvu ne prestaje djelovati. Mentalnu atmosferu stvaraju misli koje se po javljuju u vašem umu, a ta energija privlači misli i zamisli koje su
joj srodne po prirodi. Energija vaših misli širi se kroz vrijeme i prostor i dolazi do drugih, poput valova na jezeru djeluje na sve što dodirne. Kad bolje spoznate da su »misli stvari« i da su misli jed nako važne kao i postupci, možete načiniti divovski korak napri jed, u smjeru potpunog ovladavanja vlastitim umom. Drugim ri ječima, postajete svjesni vlastitog misaonog postupka i počinjete se koncentrirati na pozitivne i produktivne misli. Način na koji razmišljate utire put načinima na koje ćete reagirati na svakodne vne situacije, pa tako duboko i intenzivno utječe i na vaš svijet. Kad shvatite univerzalni zakon uzroka i posljedica — ka ko siješ, tako ćeš i žeti, koliko daješ, toliko ćeš dobiti — primat ćete i razvijati pozitivne, praktične, afirmativne istine koje će vam služiti u svakodnevnome životu. Zakon uzroka i posljedica, koji nerijetko nazivamo i »svemirskom vagom«, usko je povezan sa za konom mentalnog djelovanja. U određenome smislu može se reći da živimo u dva svijeta: svijetu uzroka (ono što je unutra) i svije tu posljedica (ono što je vani).
2. ZAKON Kad objave nema, narod se razuzda — Izreke 29:18 nastavljam dalje sa svojom vizijom. — Walt Whitman
savršena je radost u viziji u o Bogu. — Sv. Toma Akvinski
STARODREVNA IZREKA govori: »Kad objave nema, narod se razuzda«. I to je jedan od načina na koje možemo reći koliko je važno imati san, cilj, biti usmjeren na nešto posve određeno, ili imati viziju o želji ka ko bi se živjelo u svoj punini i plodonosno. Kad nemamo cilj, ili kada nam nešto muti viziju o cilju, nerijetko gubimo osjećaj za svrhovitost i usmjerenost. Čak i kada se dobro pripremimo i raspolažemo spo sobnostima potrebnima za određenu aktivnost, nastojanja bez prave usmjerenosti mogu nam oduzeti energiju bez koje nema uspjeha. Pos tavljanje ciljeva, zajedno s određivanjem smjernica o tome kako ih os tvariti, pomaže nam da održimo usredotočenost, daje nam energiju i nerijetko pomaže da nam život bude zanimljiviji, korisniji i uspješniji. S vremena na vrijeme pojavljuju se malene razlike između točke u kojoj se čovjek trenutačno nalazi i mjesta na kojem bi že lio biti. A često se događa da nam se, čim onome čime trenu tačno raspolažemo pridamo dodatnu svrhu i cilj, ukazuje prilika
Čovjek mora težiti tome da postane nadmoćan. — Konfucije
da krenemo prema svojem cilju. Već i pojačanje energije ili pre danosti od deset posto može donijeti veliku promjenu. Međutim, istinski uspjeh leži u činjenici da čovjek stječe nadahnuće da pos taje još bolji i odbija prihvatiti samozadovoljstvo. Ne odredimo li konkretne ciljeve koji odgovaraju našoj životnoj svrsi i ne održi mo li jasnu viziju u vezi s tim ciljevima, na koncu će nam se lako dogoditi da posustanemo i doživimo neuspjeh.
No najhrabriji su nedvojbeno oni koji najjasnije vide što je pred njima, bila to velika slava ili velika opasnost, pa ipak ne zastajkuju nego tome idu u susret. — Tukidid
Istinski vidi onaj koji u svemu jednako vi di živu, uzvišenu dušu, nešto vrhuna ravno i neuništivo među onim što pro pada. — Hinduizam
Ponekad pojedini konkretni aspekti života možda izgleda ju rutinski, a određena mjera rutine može nam pomoći u održa vanju zamaha. Međutim, nadahnuće se često pojavljuje kod onih koji rade na ostvarivanju točno određenoga cilja. Uvijek ima pro stora za poboljšanja. Možete li točno zamisliti kako nadahnuće iskoristiti za djelovanje na temelju snage vlastitih misli? Vaš je in telekt ujedno i plod i stvaratelj kreativnosti. Ta je snaga već u va ma, a potiče je želja za ostvarivanjem korisnih ciljeva. Jedan od najbržih i najsveobuhvatnijih načina pojačavanja vizije i razvijanja duhovnosti sastoji se u tome da koliko je više moguće pomažemo drugima. »Dokon je život uludo utrošen ži vot«. Kako se ta izreka odnosi na vas? Postoji priča o nekom kršćanskom redovniku koji se usrd no molio da mu se ukaže vizija Isusa Krista. Nakon višesatne mo litve začuo je glas koji mu je rekao da će mu se vizija ukazati sut radan u zoru. Prije nego što su se pojavile prve sunčeve zrake, redovnik je već bio na koljenima pred oltarom. Nailazila je žestoka oluja, no redovnik se nije obazirao. Samo je gledao, molio i čekao viziju. Kada je oluja dosegnula vr hunac, na vratima se začulo tiho kucanje. Prekinut u molitvi, re dovnik se okrenuo od oltara i već krenuo prema vratima. Znao je da neki siroti putnik traži zaklon od pobješnjela vremena. Kada se okrenuo prema vratima ugledao je viziju koju je prizivao. Raspet između želje da ostane i doživi potpunu viziju — a imao je dojam da se neće održati duže od nekoliko trenutaka — i želje da pomogne bratu u nevolji, redovnik je brzo zaključio da je dužnost na prvome mjestu. Otvorivši vrata zagledao se u
Na papir zapišite svoj životni cilj. Sada kada ga imamo crno na bijelo možemo nešto i postići. Malo je onih koji su u sta nju odrediti cilj, a kamoli ga zapisati. Sreću nećete pronaći dok vam cilj ne pos tane jasan i uvijek pred očima. — Ross Byron
blistavoplave oči malene djevojčice koja se, kako se činilo, izgu bila. Bila je umorna, sva uzdrhtala od hladnoće, i gladna. Redovnik je obzirno ispružio ruku i uveo djevojčicu u top lu sobu. Dao joj je zdjelicu mlijeka i svježeg kruha, te joj pokušao ugoditi na sve moguće načine. Najevši se u ugodnoj toplini, dije te je zaspalo u stolici. On se zatim, teška srca, ponovno okrenuo prema oltaru, pribojavajući se da je vizija nestala. Na njegovu veliku radost i iz nenađenje, nije bilo tako — vizija je bila jasna i blistava, zračila u punoj raskoši! Dok je redovnik ushićeno promatrao dragocjeno ukazanje, začuo je i neki blagi glas: »Da se nisi pobrinuo za mo ju malenu, ne bih se mogao zadržati«. Kaže se da je cijeli život tek jedan dan. Možemo li tu izre ku preokrenuti i uz pojačanu svijest potvrditi da je svaki dan ži vot? Kada se svakodnevno budite, hoćete li čvrsto odlučiti da ćete dan koji je pred vama ispuniti vjernom svrhom, vizijom, služe njem s ljubavlju i obzirnim razvojem? A to je moguće! Zatim, ka ko dan odmiče, osvrnite se i utvrdite koliko se pridržavate jut rošnje odluke. Sadašnji je trenutak trenutak djelovanja. Moguće je da ste sljedeću izjavu čuli nebrojeno puta: »Ne ostavljaj za sutra što možeš obaviti danas«. Neka vaše zanimanje i predmet koncentriranosti budu u sadašnjem trenutku, u trenutku djelovanja. A gdje ima zanimanja, može biti i aktivnosti, vizije i transformacije. Ka ko je to samo lijepo izrazio apostol Pavao kada je rekao: »Nemoj te se prilagođavati ovomu svijetu! Naprotiv, preobličavajte se ob novom svoga uma da mognete uočavati što je volja Božja: što je dobro, ugodno i savršeno!« (Rimljanima 12:2). Hoćete li prihvatiti izazov i promijeniti se — transformirati se? Iskren je i gorljiv onaj koji se u krajnosti posvećuje odabrano me cilju i svrsi. Kada se nečemu posvetimo, sva naša nastojanja postaju jednostavnima. Već u ovom trenutku, odmah sada, prihva tite samo viziju koja vas uzdiže, ali ne odbacujte ono što eventual no ne razumijete. U sklopu odlučne promjene stava prigrlite sve što je dio vas. A zatim oslobodite — oslobodite baš sve. Umirite se i spoznajte. Znajte da red, božanski red, može biti uzvišena vizija koja se izražava kroz proširenu svijest o vama samima, vašemu svijetu i vašoj svrsi i mjestu u njemu.
3. ZAKON Zašto Što je Bog više u svim stvarima, to je više izvan njih. Što je više unutra, to je više i vani. — Meister Eckhart
ste
stvoreni?
—
Andersen
NIJE LI NEKAKO POSVE LOGIČNO da kada nešto istinski znamo dalje
možemo ići uz neusporedivo više samopouzdanja, uz više sigur nosti i veću sposobnost ostvarivanja životnih ciljeva? Nismo li svi, u ovoj ili onoj životnoj fazi, ostali zatečeni i možda tražili rješe nje određene situacije, postavljali pitanja poput ovih: »Što radim ovdje?... Koja je istinska svrha života?... Zašto sam stvoren baš kao to što jesam?« Moguće je da ste već čuli kako se kaže da se čovječanstvo na svijetu pojavilo kako bi iskazalo sličnost Bogu, kako bi izrazi lo njegovu pravu prirodu, kako bi ostvarilo njegov veličanstveni plan, ili kao idealna kreacija božanskog produktivnog bića. 0 to me svakako vrijedi promisliti. A Sveto pismo govori nam: »I kažem vam: 'Vi ste bogovi; i svi ste sinovi Višnjega!'« (Psalmi 82:6).
Upravo zbog nezna nja identificiramo se s tijelom, s egom, s osjetilima, svime što nije Atman. Mudar je onaj koji to nez nanje nadilazi odanošću Atmanu. — Shankara, VivekaChudamani
Kada živimo kao bića sa zemaljske razine, služimo se sa mo ljudskim sposobnostima, svijetu i jedni drugima predstavlja mo ljudski lik: ljudske odlike i ljudsku svijest. To ljudsko pojavno biće može biti ograničeno, može se sastojati uglavnom od onoga što smo stekli školovanjem, osobnim iskustvima, iz okoline i dru gih vanjskih utjecaja. Iza tog osobnog bića, međutim, skriva se stvarnost našeg pravog bića. Ne sastojimo se tek od fizičke i mentalne komponente. Imamo i duhovni identitet, a njime je obuhvaćen i fizički aspekt. Je li moguće da smo u odnosu na Stvoritelja isto što i sunčeva zraka u odnosu na sunce? Nema toga što bi sunce mog lo odvojiti od jedne od njegovih zraka. Svaka zraka sastoji se od sunčeve materije, s njim dijeli istu prirodu i ima posve osobitu zadaću, točno određeno mjesto na zemlji koje treba milovati top linom i svjetlom. Poput sunčeve zrake, i mi imamo točno dodije ljeno mjesto. I osobitu zadaću. Tako smo i mi dio božanskoga plana i nužni smo za savršeno upotpunjavanje cjeline. Promislite o tome. Možete li zamisliti nešto svrsishodnije ili nešto moćnije od spoznaje istinskog naslijeđa, a potom i nje gova dosezanja? Što znači biti »Božjim djetetom«? I što smo točno naslijedili? Jedan od mogućih odgovora glasi da to što smo Božji nasljednici znači da svi mi, kao njegova djeca, dijelimo svu raskoš beskrajne svrhovitosti svojega Stvoritelja. Očaranost čovječanstva duhovnom dimenzijom, skrivenim područjem moći, te temeljnim načelom organiziranja koje se skri-
va iza svakodnevnih događaja kao i iza velikih stvari, porasla je i poprimila novu važnost. Znanost bez prestanka otkriva nove dijelove temeljne stru kture tvari. Pa ipak, svako novo otkriće i objašnjenje mami nas i tjera na još dublja i šira istraživanja. Svako rješavanje zagonetke otvara još dublje situacije koje se postavljaju kao izazov našim intelektualnim sposobnostima. I dok istražujemo nove tajne, po put istraživača koji se uspinje strmim i neugodnim planinskim te renom, pred nama se otvaraju novi pogledi. Kad god dođemo do novog vrha, na obzoru se pojavljuje još jedan, još viši. Naše je Rođenje tek san; i zaborav: Duša koja se penje s nama, naša životna zvijezda, Zašla je negdje drugdje, i dolazi izdaleka: Ne u posvemašnjem zaboravu i ne u posvemašnjoj ogoljenosti, Nego na oblacima vječite slave dolazimo Od Boga, koji naš je dom. — William Wordsworth Što više znamo o svemiru i vlastitome mjestu u njemu, to više uviđamo koliko malo zapravo znamo. Tako se i u svojoj nep rekidnoj potrazi često oslanjamo na duhovna učenja svjetskih re ligija kako bi nam pomogla da shvatimo više o tome tko smo, što smo i zašto smo ovdje.
Moje Ja to je Bog; jednako tako ne vi dim nijedno drugo Ja doli samoga Boga. — sv. Katarina Genovska
Naše duše žude za Bogom — kako god nazivali Stvorite lja svega što postoji. Čeznemo za time da spoznamo Boga u ve ličanstvenim izrazima ljubavi, života, moći, mira, ljepote, suos jećanja, prijateljstva i još mnogo toga. Međutim, nebrojeno puta tu čežnju za Bogom možda tumačimo kao želju za stvarima, a sa me stvari nikada nam ne mogu donijeti zadovoljstvo. Do zadovolj stva dolazimo kada steknemo jasnu svijest o unutarnjoj nazočnos ti Stvoritelja. U Mateju 6:33 čitamo: »Zato najprije tražite kraljevstvo Božje i njegovu pravednost, a to će vam se nadodati«. Je li mo guće da duša čezne za nečim što se skriva u njoj samoj? Jesmo li možda već obdareni božanskom moći za ostvarivanje ciljeva koji ma težimo? Je li naš život pustolovina namijenjena ostvarivanju naše božanske prirode? Je li to razlog zbog kojeg smo stvoreni? Potječe li ta potreba za kreativnim životom od poticaja božanske imaginacije koja se kroz nas probija da bi se samoizrazila? Je li moguće da je istinska stvarnost svakoga od nas upravo duh koji je ono veličanstveno svjetlo našega bića i postojanja? Jesmo li ut jelovljeni kako bismo otkrili i ispunili vlastitu sudbinu?
Svjesno ili nesvjesno živimo prema životnim zakonima. Ti zakoni ili duhovna načela odražavaju energiju Stvoritelja koja teče kroz svakog pojedinca, navodi nas na to da iz sebe izvlačimo ono najviše. Tako djelujemo onako kako i kada djeluje Bog. Dok smo staloženi i uravnoteženi, dok iz dana u dan daje mo sve od sebe, možemo na čudesan način napredovati prema plemenitim ciljevima. Iskoristimo li svijest o tome da je u svim okolnostima važno i dobro pokazivati suosjećanje, ljubaznost, dobrotu, iskrenost, poštenje, ljubav i velikodušnost prema onima koje susrećemo na životnome putu, život postaje radosnim isku stvom punim užitaka. Nastavimo li davati sve od sebe i svakod nevno razmišljati na najpozitivniji mogući način, malo-pomalo ri ješit ćemo se zabrinutosti zbog određenih problema. Učimo kako se suočavati s novim situacijama, a ta nam svijest može pomoći da poduzimamo ispravne i korisne korake. Možemo raspršiti oblake koji zaklanjaju svjetlo i put nap rijed tako postaje posve vidljiv i jasan. Otvaraju se kanali za pri manje veće koristi i pozitivnih ishoda. Božanska zamisao u vezi s našim životom čudesna je i neusporedivo veličanstvenija od sve ga što uopće možemo zamisliti. Božanski je naum toliko velik da tek s vremena na vrijeme uspijevamo ugledati maleni dio, i to na časak, no upravo su takve situacije svjetlo koje nas vodi kroz ono što nam u prvi mah izgleda kao tama. Kada je veliki pjesnik Tagore radio među indijskim siro masima doživio je nešto za što mu se učinilo da je neobično snažna vizija Boga. Ta ga je vizija toliko duboko dirnula da je od mah odlučio napustiti grad i povući se visoko u Himalaju. Imao je dojam da mu je potrebno razdoblje samoće u kojem će razmišlja ti o toj viziji i pokušati je shvatiti na dubljoj razini. No kada je iz lazio iz prenapučenoga grada i krenuo prema pustim planinama, pogledao je svoj narod i vizija ga je napustila. Tagore je tako os tao u gradu — sa svojim narodom. Često se događa da se prili ka za služenje pojavljuje upravo na mjestu pojavljivanja vizije! Spoznaje nailaze brzo i lako kada smo predani djelovanju duha, kada se posvetimo buđenju duhovnih sposobnosti. Duhovni život ima temelje u spoznaji da »Ja i otac jedno smo« (Ivan 10:30). Uz takvu svijest možemo snažno stupati u smjeru razumijevanja se be i razloga zbog kojih smo stvoreni.
*
4. ZAKON Beskraj u svim smjerovima. — Freeman Dyson Najljepša i najdublja emocija koju uopće možemo doživjeti jest osjećaj mističnosti. Riječ je o si jaču svih oblika istin ske znanosti. Svatko kome je ta emocija strana, koji se više ne može čuditi i os jetiti zanos i straho poštovanje, praktički je mrtav. Znati da postoji i ono što nam je nedokučivo, da se pokazuje kao najuzvišeniji oblik mudro sti i kao najblistavija ljepota koju naše otupljene sposobnos ti mogu pojmiti sa mo u najprimitivniem obliku — ta spo znaja, taj osjećaj, u samome je središtu stinske religioznosti. — Albert Einstein
ČOVJEČANSTVO SI ČESTO dopušta razmišljanje u okvirima ograničenja i restrikcija. Ograde okružuju imanja, semafori i prometni znakovi ug lavnom nas upozoravaju, crte na zemljovidima i različite kulture odva jaju države, a vjerski stavovi mogu izazivati nesporazume i sukobe među pojedincima. Međutim, i prepreke i ograničenja su relativni i moguće ih je nadići napretkom. Na primjer, rub svijeta se pomicao da bi ga na koncu dokinuli odvažni istraživači koji su se usudili stupiti u »nepoznato«. Astronomi su raspršili ranije vjerovanje o nebeskoj kupoli koja natkriva svijet i podarili nam spoznaje o galaksijama udaljenima milijune svjetlosnih godina. Današnji nas liječnici uvjeravaju da je moguć životni vijek dulji od stotinu godina. I doista, svakih deset godina udvostručuje se broj proslava stotog rođendana! Sportski rekordi nadmašuju se toliko brzo da se čovjek već pita je li osta la još koja granica! Nama je teško i zamisliti maleni opseg znanja i ograničeni pojam o svemiru koji je prevladavao u vrijeme nastanka svetih spisa najvažnijih religija. A to nas dovodi do sljedećeg pitanja: Treba li naše čudesne svete knjige nadopuniti dodatnim informa cijama o svemiru i čovječanstvu? Teilhard de Chardin zaziva novu teologiju koja bi obuhva tila i suvremena znanstvena otrkića o »beskraju svemira, a što naš uobičajeni pogled na svijet prožima svojevrsnom univerzalnošću«, te progresivnom »trajanju vremena koje... uvodi... pojam mo gućeg neogrnaičenog Napretka«. Upravo zbog univerzalnosti i futurizma de Chardin je bio uvjeren da sada raspolažemo višim i temeljnijim razumijevanjem kozmosa, što bi moglo poslužiti kao osnova za nove duhovne informacije. Ne trebamo ljestve do neba, trebamo samo... opažati strukturu i funkcije čovjekovih tjelesnih organa... i tako spoznati postojanje Stvoritelja. Job je rekao: »Iz svog tijela vidjet ću Boga«. — Abba Mari ben Eligdor, francuski filozof iz 14. stoljeća
Ne promatraj nebo s dna bunara. — Kineska poslovica
Život je svijest! Kada nam je svijest koncentrirana na izos tanak ograničenja, tada nam se ti uvjeti češće pokazuju u životu. Veliki proroci i učitelji iz davnih vremena naučili su nas da traži mo nevidljive sile i aktivnost koji daleko nadilaze nas same.
U pozadini velike sumnje postoji veliki satori, gdje postoji temeljito propitiva nje pojavit će se i temeljito iskustvo buđenja. — Izreka iz Zena
Mnogi će pomisliti da je njihova dobrobit u rukama neko ga, nekog sklopa okolnosti, nekog događaja ili neke radosti. Složit ćemo se da se hranimo onim što dobivamo od ljudi i okol nosti koje služe kao kanali za dobrotu i dobrobit. Ali možemo li se zagledati duboko u sebe i znati, bez tračka sumnje, da smo stvoreni bez ograničenja — bez obzira na vanjski izgled? Kada Boga shvatimo kao izvor, više nas neće hvatati panika ako se naš izvor promijeni. Umjesto toga, možemo tražiti prilike, tražiti us mjeravanje i potporu, te spremno prihvaćati nove mogućnosti za ostvarivanje dobrobiti.
Većina ljudi fizički, intelektualno ili mo ralno živi u vrlo og raničenome krugu svojeg potencijalnog bića. Služe se vrlo malenim dijelom moguće svijesti i, općenito, duhovnih potencijala, poput čovjeka koji se od cijelog tjelesnog organizma naviknuo služiti samo malim prstom. Velike krize i nepredviđene si tuacije pokazuju nam koliko su naše ključne mogućnosti neusporedivo veće od onoga što smo mislili. — William James
To nam govori o istinitosti jednog drugog životnog zako na: »U svemiru nema ograničenja«. Štoviše, možemo reći da pos toji zakon o nepostojanju ograničenja! Umjesto da se koncentri ramo na nedostatke, ograničenja ili pomisli na ono čega nema, ne bi li bilo mudro koncentrirati se na misli o obilju? Obratite pozornost na mnogobrojne stvari i predmete »iz rađene čovjekovom rukom« — zgrade, mostove, automobile, bro dove, računala, suvremene tehničke aparate, lasere i sl. A sada promotrite ono što se krije iza njih. Uviđate li nepregledne izvo re iz kojih su nastali — i je li vam jasno da je najveće od tih čov jekovih dobara inteligentan um? Naš um ispunjavaju zamisli i misli koje nam pokazuju kako graditi ili stvarati ono što možemo zamisliti. Ako smo otvoreni prema novim spoznajama, novim po ticajima i ubrzanju otkrića, trenutačno ne možemo ni zamisliti što je sve moguće otkriti i postići! Živimo u svijetu promjena, a promjene su najdublje i najsveobuhvatnije upravo na području znanosti. Udžbenici koji se nekoliko godina ne osuvremenjuju u pojedinim područjima postaju prak tički beskorisni, dok laboratoriji s deset godina starom opremom nalikuju na muzej. No većina znanstvenika odmah će naglasiti da su neke stvari u znanosti daleko sigurnije i stalnije — periodička tablica, termodinamički zakoni, relativnost, genetski kod, biološka evolucija — te da ustrajno podižemo temelje nepromjenjive površine na kojoj se pojavljuje potpunija slika fizičke stvarnosti... Očito je da o znanstvenim pojmovima, pa čak ni mehanizmima, više ne možemo govoriti kao o doslovnim opisima objektivne stvarnosti. —
*
Andersen
5. ZAKON Kako želite da vama čine ljudi, tako činite i vi njima. — Matej 7:12; Luka 6:31 TEMELJNI ZAKON povećanja glasi: »Kako daješ, tako ćeš i dobiva ti« ili »Kako siješ, tako ćeš i žeti«. Tim se riječima na različit način izražava ono što nazivamo Zlatnim pravilom: »Sve što želi te da ljudi čine vama, činite i vi njima! U tome je sav Zakon i Proroci« (Matej 7:12). U kršćanskim svetim spisima Isus je Zlatno pravilo opisao vlastitim riječima, a ta praktična mudrost izražava se u raznim oblicima u svim vodećim svjetskim religijama. Slične misli o po našanju pronalazimo i u hinduizmu, budizmu, islamu, konfucijanizmu, judaizmu, taoizmu, u perzijskoj literaturi i djelima Aristo tela, Platona, Seneke, kao i ostalih velikih filozofa i učitelja. U židovskoj literaturi Zlatno pravilo glasi: »Što ti je mrsko, ne čini nikome.« Zlatno pravilo nudi nam obrazac ili plan za život koji možemo čitati, shvatiti i koristiti kako bismo u život unijeli raz novrsne pozitivne pomake. Kada se prema drugima odnosimo onako kako bismo željeli da se drugi odnose prema nama, riječ je o planu koji funkcionira čudesno iz svih perspektiva i za sve su dionike. I on od nas nešto zahtijeva! Mnogi poznaju priču o Aladinu i njegovoj čudesnoj svjetilj ci. Onaj divni duh koji je čekao Aladinov poziv živio je upravo u toj svjetiljci. (Bismo li to mogli usporediti sa svjetlom koje nosi mo u sebi?) Pa ipak, duh se u priči nije pojavljivao kad god je Aladin poželio. Aladin je morao nešto učiniti kako bi ga dozvao — morao je protrljati svjetiljku! Kada je Aladin poduzeo korake potrebne za sređivanje onoga što mu je povjereno, pojavljivala se njegova dobrota. Isto vrijedi i za nas. Kako? Možemo početi od točke u kojoj se trenutačno nalazimo i upotrijebiti odlike i sposobnosti kojima već raspolažemo, bilo da je riječ o nekom daru, materijalnome dobru, mogućnosti ili prili ci za služenje sebi i drugima. Očekuje nas nagrada tako velika da nadilazi svaki novčani iznos ili priznanje koje bismo inače dobili u vanjskome svijetu. Riječ je o svijesti o tome da smo obavili svoj posao i služili na najbolji mogući način. Riječ je o osjećaju sreće i zadovoljstva koji proistječe iz stvarnog davanja unutarnjeg ja. Koji je onda djelotvoran put, savjet za svakodnevni život? Dajte sve od sebe i činite sve što znate uz ono čime raspolažete.
ZLATNO PRAVILO U VODEĆIM SVJETSKIM RELIGIJAMA: AMERIČKI INDIJANCI: Temelj je poštivanje prema svemu što je vo. — Veliki zakon mira BEHAIZAM: Blažen je kojemu je brat draži od samoga sebe. — Baha'u'llah BRAHMANIZAM: Ovako glasi dužnost: drugima ne čini ništa od onoga što bi te boljelo kada bi drugi to činili tebi. BUDIZAM: Druge ne vrijeđaj onime što bi vrijeđalo tebe. — Udnaa-Varga HINDUIZAM: Ovako glasi dužnost: drugima ne čini ništa od ono ga što bi te boljelo kada bi drugi to činili tebi. — Mahabharata ISLAM: Nitko nije pravi vjernik dok bratu ne poželi što želi i sebi. — Suna JINIZAM: U sreći i patnji, u radosti i boli, prema svim stvorenjima moramo se odnositi kao prema sebi. — Mahavira, 24. Tirthanakra JUDAIZAM: Što ti je mrsko, ne čini drugima. To je zakon, a ostalo su tumačenja. — Talmud KONFUCIJANIZAM: Ne čini drugima što ne bi htio da drugi čine tebi. — Analekta KRŠĆANSTVO: Sve što želite da ljudi čine vama, činite i vi njima! — Matej 7:12 PERZIJA: Čini što želiš da drugi čine tebi. SIKHIZAM: Ne sukobljuj se ni s kim, jer Bog je u svima. — Guru Arjan devji 259, guru granth Sahib TAOIZAM: Susjedov dobitak smatraj svojim dobitkom, a susjedov gubitak svojim gubitkom. ZOROASTRIZAM: Ta je narav dobra jedino kada drugome ne čini što nije dobro i za nju samu. — Dadistan-I-Dinnik
I nije važno tko ima koristi od našeg služenja, ali je važno kako služimo i kako dajemo. Napredujte korak po korak; počni te od prvog koraka koji je pred vama. Protrljajte svjetiljku! Net ko je rekao: »Mi smo Božji dar nama samima; što radimo sa so bom i što od nas postaje, to je naš dar Bogu!« Sada je vrijeme da damo sve od sebe. Život na nas reagira ovisno o tome kako mu pristupamo. Ako se ponašamo tako da druge zlorabimo ili im ne kako škodimo, isto to možda će se događati i nama. Život nam možda ne funkcionira kako treba i drugi nam možda ne vjeruju. Identificirajmo se s darovima svemira — poput obilja, dobrote, radosti, ljepote, ljubavi, vjere i mudrosti — a te će odlike posta-
ti energijom koju možemo dovesti u svoja iskustva. Ljudi će rea girati na naša nastojanja jer prepoznaju kada dajemo sve od se be. Dobrota, blagonaklonost, suosjećanje i obzirnost često se opisuju kao »Ljubav na djelu«. Nije li to sama bit Zlatnog pravi la? Svaki dan nudi nam nove prilike zahvaljujući kojima svatko od nas može učiniti nešto dobro za drugoga, biti obziran i pun razumijevanja, pružati potporu. Na trenutak se zamislite nad vla stitim životom. Jurite li od stvari do stvari, možda sa sastanka na sastanak, pa i ne primjećujete kako se drugi osjećaju i kako rea giraju? Odvajate li dovoljno vremena da uočite što se događa u nečijem životu? Jeste li voljni izazvati pozitivnu promjenu preba civanjem svijesti s osobnih želja na tuđe potrebe? I budite sigur ni da osoba u čiji život uđete danas može upotrijebiti vaš dar dobrote. Budite uvjereni da će vašu iskrenu brižnost itekako cije niti osoba iz vaše okoline na koju je usmjerena. A cijelome svije tu potrebni su naša brižnost i potpora. Ponavljam, najveća je nagrada upravo unutarnja nagrada, sreća koja izvire iz dobro obavljene zadaće. Hoćemo li prepozna ti priliku za davanje kada nas povuče za rukav?
Naglasci • • 1. Univerzalna načela ili životni zakoni duhovne su istine koje se same provode — mogu ih primjenjivati svi, svugdje i u svako vrijeme — a nude smjernice i savjete za koristan život ispu njen zadovoljstvom. 2.
Životni zakoni djeluju tako da svima donose najvišu dobrobit.
3. Jedan od temeljnih zakona funkcioniranja glasi: »Kako izvana, tako i iznutra!« 4.
Um je sjedište percepcije svega što vidimo, čujemo i osje ćamo.
5. Mentalnu atmosferu stvaraju vaše dobronamjerne misli. 6.
Utvrđivanje ciljeva i smjernica za njihovo ostvarivanje može vam pomoći da živite zanimljivije, korisnije i uspješnije.
7. Maleni, ustrajni napori mogu dovesti do velikih postignuća. 8. Život je svijest! U mogućnosti smo koristiti slobodnu volju za donošenje odluka.
9.
Kako doživljavate sebe? Možete li istinski spoznati da je vaš fizički, identitet obuhvaćen vašim duhovnim identitetom?
10. Zlatno je pravilo obrazac ili plan koji možete čitati, proučava ti i primijeniti u svakodnevnom životu radi izgradnje čvrste »kuće života«. 11. Dobrota, suosjećanje, obzirnost i brižnost često se opisuju kao »ljubav na djelu«.
Praktična primjena raznih duhovnih zakona • • Želite li u život unijeti promjene, jedan od najboljih načina sasto ji se u provođenju svakodnevnih afirmativnih pomaka u načinu na koji razmišljate, osjećate, govorite i djelujete. Iskrena i gorljiva predanost kojoj je cilj izvući ono najbolje iz sebe i svijeta koji vas okružuje može donijeti spektakularne rezultate. U tome vam možda može pomoći i ovaj navod iz govora koji je Dalai Lama 1989. održao prilikom primanja Nobelove nagrade: Budući da svi zajedno dijelimo ovaj mali planet, moramo naučiti živjeti u skladu i miru, kako jedni s drugima, tako i s prirodom. To nije tek san, nego nužnost. Jedni o drugima ovisimo u toliko toga da više ne možemo živjeti u odvojenim zajednicama i ne oba zirati se na ono što se događa izvan njih. Jedni drugima moramo pomagati kada se nađemo u poteškoćama i moramo dijeliti sreću u kojoj uživamo. Obraćam vam se kao tek još jedno ljudsko biće, kao običan redovnik. Utvrdite li da su vam moje riječi korisne, nadam se da ćete ih pokušati provoditi u djelo.
*
Drugi tjedan
1. ZAKON Život ti se pretvara u ono što misliš. — Marko Aurelije Ljudi se boje raz mišljati, ili, pak, ne znaju razmišljati. Ne uviđaju da je um moguće ojačati, iako se emocije ne mogu potiskivati. Širom svijeta ljudi traže duševni mir, no on je nemoguć bez sna ge uma. — Eric B. Gutkind
MISAO — ili čin razmišljanja — jedna je od najvećih sila kojima raspolažemo, a, kao i kod većine sličnih moći, moguće ju je ko ristiti i pozitivno i negativno, po želji. Mnogi ljudi nikada nisu naučili služiti se tom moći, ovladati snagom uma. A u današnjem svijetu jednako je važno naučiti ispravno razmišljati kao i isprav no govoriti i ispravno djelovati. Ernest Holmes, utemeljitelj Zna nosti o umu, objašnjava svoje stavove o razlozima: »Život je zrca lo i čovjeku koji razmišlja odražava ono što mu svojim mislima pripisuje«. Zahvaljujući suvremenoj tehnici u stanju smo vidjeti mo zak, ali ipak ne vidimo kako on radi. Vidimo samo posljedice moždane aktivnosti. Um, koji je nevidljiv, upravlja misaonim pro cesom. Mozgu govori kako razvrstavati iskustva i činjenice, kako oblikovati nove zamisli, pridavati formu novim pojmovima. Neiz ravno djelovanje misli nije teško shvatiti, jer je očito da čovjek razmišlja prije nego što bilo što učini. Misao je motivator svakog djelovanja, jednako kao što električna struja služi kao sila rnotiviranja osvjetljavanja doma. Bez obzira na to prevodimo li misli u stvarno djelovanje ili ne, sama je misao već proizvela određeni učinak. Je li vam se kada u glavi pojavila originalna zamisao, pa ste se upitali odakle se pojavila? Kao da vam je um u mozak po sijao zametak ideje. Na temelju ranijih iskustava i stečenog zna nja, vaš ju je mozak razvio tako da je vi možete izraziti na suvi sao i uvjerljiv način. Moguće je da se ideja i poboljšavala dok ste je iskušavali ili izražavali u raznoraznim okolnostima.
Čovjeku koji je nji me ovladao, um je najbolji prijatelj. Drugima je, pak, najveći neprijatelj. — Bhagavadgita
Slično tome, um može mozgu odrediti što treba misliti. Može nam biti vrlo privlačno razmišljati o tome da nemamo nika kav nadzor nad onim što nam ulazi u glavu, no stvarnost je zap ravo drukčija. Ako nam se u glavi pojavi pomisao koja nije u našem interesu, možemo, vrlo budno i umješno, početi razmišlja ti o nečem drugome, i tako istisnuti nepoželjne misli. Zvuči vam teško? Pokušajte s ovakvim eksperimentom. Ako vam netko kaže: »Nemoj razmišljati o bananama« što će se dogoditi? Kod većine ljudi u glavi će se pojaviti slika banana, i to usred svijesti! Znači da i nema osobite koristi od toga kad sami sebi govorite da trebate prestati o nečemu razmišljati, zar ne? Nepoželjnu pomisao zamijenite poželjnom. Ako ne želite raz mišljati o bananama, koncentrirajte se na nešto drugo — na pri mjer na jabuke, naranče ili kokose! Čim u prednji plan svijesti dovedete neku drugu sliku, slika banana nestaje. Kako? Jer se um istodobno ne može koncentrirati na veći broj različitih slika.
Čovjeka na koncu čini ono čime se bavi njegov um. — Upanišadi
To se naziva »tehnikom istiskivanja«. Ispunite li cijeli um pozitivnim i produktivnim mislima, u njemu neće ostati mjesta za negativne misli. U biti oslobađate ili »istiskujete« nepoželjne mis li i nastali vakuum ispunjavate poželjnim mislima. Odgovornost za aktiviranje zakona djelovanja uma leži na svakome od nas. Sa mi oblikujemo svoj osobni svijet. Stvaranje života koji želimo uve like ovisi u upravljanju umom. Kao što se kaže: »Promijeni način razmišljanja; promijeni život«. Nije dovoljno imati dobar um. Najvažnije je dobro ga koristiti. — Rene Descartes
Kada mijenjamo način razmišljanja, važno je nastaviti s povoljnim i korisnim misaonim procesima. Postići ćete vrlo malo ako se nakon nekoliko dana truda vratite starom načinu raz mišljanja i nekadašnjim navikama. Svi smo mi ono što mislimo. Sve što jes mo uzdiže se s našim mislima. Svojim mis lima stvaramo svijet. — Buddha
Moguće je da kod promjene sadašnjeg načina razmišljanja prvo treba zastati i postaviti nekoliko relevantnih pitanja. Kako želim da se moj život razlikuje od sadašnjeg trenutka? Priželjku jem li veću energiju? Kada se osjećam usredotočenim/usredo točenom? O čemu razmišljam u takvim trenucima? Želim li u svo jem svijetu ostvariti promjenu? Kako to postići? Kako mogu bit no služiti? Što želim postići? Kada se pojave odgovori na ta pitanja, u sljedećem kora ku čovjek treba postati stalnim pastirom vlastitih misli. Čuvajte
Sve zbog čega pati mo poteklo je iz sa mih temelja čovjeko vih misli. — Teilhard de Chardin
ulaz u svoj um kako biste zajamčili da razmišljate samo o onome, i izgovarate smo ono, što je u skladu s vašim ciljevima i željama. Tako se često događa da mislimo kako moramo postati »stručniji« u nečemu prije nego što budemo u stanju ostvariti že ljeni cilj. Zbog takvog načina razmišljanja čitamo raznorazne knjige, pohađamo raznorazne seminare i sudjelujemo u svim mo gućim radionicama, tražimo »stručne« savjete itd. I ima li kakve koristi od takvih novih mogućnosti? Apsolutno! Svako prošireno znanje djeluje na našu ukupnu svijest. Može li metoda kojom se služi »početnik« neki put biti dje lotvornija od načina na koji djeluje »stručnjak«? Promislite malo. Jedan od najboljih primjera »početničkog« uma jest maleno dije te koje uči hodati. Djeca ne čitaju knjige o hodu i ne pohađaju seminare! Lijepo se pridignu, zakorače, pa padnu. Pa sve is početka! Dijete će pri padu možda osjetiti frustriranost, ali se neće obeshrabriti. Dijete neće reći: »Pogledaj što mi se dogodi lo! Pao sam! Nikada neću naučiti hodati!« Dijete jednostavno us trajava sve do trenutka kada uspije načiniti onih prvih nekoliko dragocjenih koraka. »Vježbom se doseže savršenstvo«, pa tako i oni prvi nesigurni koraci s vremenom prerastaju u pravo hodanje. Upravo fantastično! Možemo naučiti svjesno napredovati u životu ako naučimo prepustiti se energiji koja nas okružuje, ako naučimo kako se smiješiti uza sve veću svijest, kod kuće, na poslu, u igri i tijekom cijelog dana. Koncentrirana i brižna svijest može biti temelj sretnoga života. Zapamtite: Stvoriteljev duh u vama može vas do vesti do savršenog izraza kada otvorite um i srce. Svaki dan dočekujte sa samopouzdanjem, vjerom i životnom radošću.
* 2. ZAKON Čovjek
prima
ljubav
kakvu
daje.
—
Anonimna
NEKI MUŠKARAC PRIMICAO SE cvjećarnici iz koje je želio buket ruža poslati majci za rođendan. Već gotovo pred ulazom, uočio je ma lenog dječaka koji je sjedio na rubnjaku ispred prodavaonice i plakao. Kada ga je upitao što mu je, dječak je rekao da je došao
U ljubavi se vrata moje duše širom ot varaju, Omogućuju mi da udišem nov zrak slo bode I zaboravljam vlastitu sitničavost. U ljubavi cijelo moje biće struji naprijed Izlazi iz krutih okvira uskogrudnosti i sa moživosti, Zbog kojih sam za točenik vlastite nei maštine i ispraznosti. — Scott Peck
Koji želi činiti dobro kuca na vrata; koji voli vrata zatiče ot vorenima. — Tagore
Moj je život nedjelji va cjelina i sve moje aktivnosti stječu se u jednu; uzdižu se u mojoj neutaživoj lju bavi prema čov ječanstvu. — Mahatma Gandhi
kupiti ružu za majku. Međutim, imao je samo sedamdeset devet centi, dok je ruža stajala dolar. Čovjek ga je suosjećajno uveo u cvjećarnicu i kupio mu ružu. Zatim ga je upitao želi li da ga odveze kući. Dječak je odgovorio: »Bio bih vam zahvalan, gospodi ne, kada biste me odveli k majci«. Dječak ga je tako odveo do groblja, gdje je ružu položio na majčino posljednje počivalište. Nakon što je dječaka odveo kući, muškarac se vratio u cv jećarnicu i otkazao narudžbu za isporuku buketa. Umjesto toga kupio je cvijeće i s njim se odvezao tri stotine pedeset kilometa ra i posjetio majku! Tijekom puta razmišljao je o snazi ljubavi i nebrojenim dobrima koja proistječu iz »ruku« ljubavi. Vrlo je lako govoriti o ljubavi. O ljubavi su napisane lijepe pjesme i velike knjige. Ali kako shvatiti, kako razumijeti ljubav? Jedan moj prijatelj, svećenik, rekao je: »Sva zaklinjanja ovoga svi jeta u to da je Bog ljubav ne znače ništa dok se iskreno ne zag rlimo!« Kakva misao! Na određeni način, ljubav je, kako se čini, ideal i san sva kog čovjeka. Je li moguće da su naše duše začete u Stvoriteljevoj ljubavi? Čini se da smo zadovoljniji i ispunjeniji kada smo u sta nju duhovne ljubavi, a nekako ispražnjeni kada smo usredotočeni na nešto drugo. Je li moguće da ljubav — neograničena ljubav — postaje svrhom našeg postojanja? Je li moguće da se ljubav sma tra najvećim životnim blagom upravo stoga što je riječ o istinskoj prirodi naših duša? Učeni ljudi kroz cijelu povijest ljubav određuju kao snagu koja spaja i veže svemir i sve što je u njemu; ljubav se često na ziva i najvećim čovjeku poznatim načelom uvođenja sklada. Kako točno shvatiti te opise? Nitko nikada nije vidio ljubav, nije je čuo, dodirnuo, omirisao niti osjetio njezin okus! Kako fizički dodirnu ti misao, pojam, ideju? Nedvojbeno je da vidimo plodove i djelo vanje ljubavi, ali ne i božansku energiju koja do toga dovodi. Čujemo zvukove suosjećanja i brižnosti u nečijem glasu. Ali kako osjetiti slatki okus unutarnjeg mira i spontane radosti? Moguće je vidjeti ljubav u tuđim djelima i postupcima kada izražavaju tu pri rođenu energiju iz dubine svojega bića. Miris ljubavi možemo os jetiti zahvaljujući večeri priređenoj s bezgraničnom ljubavlju oso be koja »voli kuhati«. 1 koja nas voli! Ljubav možemo dodirnuti u zagrljaju dragih osoba kada nam otvaraju srce i puštaju da njiho va ljubav teče prema nama. Pet osjetila ljubav može spoznati sa mo iznutra, prema van. No kada izražavamo ljubav, ujedno je i prvi primamo. Kako? To što jesmo počinjemo prepoznavati u dru gima.
Buddhin je duh duh velike ljubavi, dob rote i suosjećanja. — Buddha
Najviši je oblik mud rosti dobrota ud ružena s ljubavlju. — Talmud
Jedan od temelja psihologije glasi da čovjek ima veliku potrebu biti voljen. Na te riječi možemo kimnuti i složiti se. »Da, slažem se. Ako me nitko ne voli, život može izgledati prazno i besmisleno«. Trebamo li to promotriti i iz drukčije perspektive? Je li moguće da je najvažniji način na koji čovjek može biti voljen upravo davanje ljubavi? Sve dok ljubav tražimo izvan sebe, najčešće frustriramo ljubav koja je u nama! Pružanje ljubavi ne odnosi se na lažnu sentimentalnost i laskanje. Čista je ljubav prirodan stav i držanje obilježeno dobronamjernošću, dobrotom, suosjećanjem, brižnošću, podupiranjem i blagonaklonošću. Riječ je o spremnosti na to da učinite sve što možete kako bi bili od pomoći i kako bi nekome olakšali i po boljšali situaciju. Kada živimo u ljubavi, svjesno doživljavajući i izražavajući ljubav, sudjelujemo u najsnažnijoj aktivnoj sili. Što bi se u našem svijetu dogodilo kada bismo odlučili »gledati očima ljubavi«? Bismo li u svakoj osobi na koju naiđemo ugledali ljepotu i istinu? Bismo li bili otvoreniji prema tuđim mis lima i osjećajima? Bismo li pljeskali i radosno podupirali tuđe »božanske zamisli«? Bismo li opraštali i suosjećali u odnosima s drugima? Kada »gledamo očima ljubavi« događaju se zanimljive stvari. Počinjemo opažati iskru u sugovornikovu oku. Situacija se mijenja kada učimo davati neograničenu ljubav i kada se presta nemo opirati. Neki od plodova pružanja ljubavi: • Čovjek postaje strah«.
neustrašiv
jer
»savršena
ljubav
istiskuje
•
Čovjek postaje sretan, jer se nesklad ne može uvući ona mo gdje vlada ljubav.
•
Čovjek više nikada nije sam, jer ljubav njegov svijet ispu njava osobama punima ljubavi.
•
Čovjek nije tužan, jer ljubav donosi najveću sreću.
•
Čovjek postaje uspješniji, jer »ljubav nikada ne može doži vjeti neuspjeh«.
•
Čovjek postaje omiljen i voljen, jer se sličnosti privlače, a ljubav ima neizrecivu moć privlačenja.
•
Čovjek postaje živahan, budan i sve svjesniji, jer ljubav izoštruje sve sposobnosti.
Um i srce ispunite ljubavlju i život će vas preplaviti najra skošnijim blagoslovima. Zahvaljujući tome, kada počnete druge darivati ljubavlju, i sami ćete biti okruženi ljubavlju. Zahvaljujući neograničenoj ljubavi, dolazite do istinskog kraljevstva nebeskog na zemlji i vašem se životu pridaje uzvišenije dobro.
* 3. ZAKON Da bi mu oprostili, čovjek najprije mora oprostiti. — Koji ne može opros titi drugima ruši most koji i sam mora pri jeći; jer svatko osjeća potrebu da mu oproste. — Lord Herbert
Anonimna
U SVOJOJ KNJIZI Vidjet ćeš kada počneš vjerovati, dr. Wayne Dyer govori o silno dirljivim slučajevima opraštanja koja je doživio: »Prije nekoliko godina na kioscima se pojavila jedna od najdirlji vijih i najdojmljivijih naslovnica nekog američkog časopisa. Na fo tografiji papa Ivan Pavao II. sjedi u tamnici s čovjekom koji ga je pokušao ubiti. Taj prikaz opraštanja na mene je imao trajan učinak. Ljudi koje smatramo... uzorima dobrote u svakoj situaci ji mogu oprostiti bez uvjeta i sumnje. Svoju svijest ne zamagljuju pomislima na bijes, mržnju i osvetu prema onima koji su im htje li naškoditi ili im nanijeti nepravdu. Umjesto toga, služe nam kao primjer opraštanja kojim se možemo poslužiti u svakodnevnom životu«. U trenutku napada u kojem je ubijen, Mahatma Gandhi instinktivno je podignuo ruke, tom hinduističkom gestom pokazu jući opraštanje. Gandhi je odlično shvaćao pravu bit istine, jer inače nikada ne bi rekao: »Slabi nikada ne mogu oprostiti. Op raštanje je odlika snažnih«. Jedan drugi važan životni zakon go vori kako moramo oprostiti sebi i drugima ako želimo nadvladati određene poteškoće i ostvariti istinski duhovni napredak. Važnost opraštanja u prvi mah možda i nije očita, no nedvojbeno je jed no: nije slučajno što svi veliki duhovni učitelji ustrajavaju upravo na toj odlici. Razvijanje sposobnosti opraštanja može biti presudno za naše zdravlje, kao i za kvalitetu naših odnosa s drugim ljudima. Gomilanje ljutnje i kivnosti i pojačavanje nagona za osvetom među najdestruktivnijim su sklonostima koje se uopće pojavljuju
Koji oprašta, okončava sukob. - Afrička poslovica
u čovjekovu umu. Stoga možemo razviti duhovnu naviku pročišćavanja bića od tih emocionalnih otrova čim ih osjetimo. Zadržavamo li sjećanje na neku nepravdu ili povredu, stvarnu ili zamišljenu, vrijeme je da je se oslobodimo! Jednostavno je pusti te! O puštanju i oslobađanju možemo govoriti s dvaju gle dišta. Jedno preporučuje da bez odlaganja oslobodimo sve os jećaje koji nas trenutačno uzrujavaju. Ponekad se događa da dru ge osuđujemo i stavljamo u zatvor unutar vlastitog uma. Osvrne mo li se na vlastiti život, uvidjet ćemo da smo i mi sami u prošlos ti možda činili slične stvari. A budući da se život neprekidno mi jenja, nema potrebe slijepo se držati nečega. Na primjer, pokušaj očajničkog hvatanja za sreću ne donosi sreću, nego može biti si guran put do jada i tuge. Ako ljudi oko nas griješe, možemo im bez poteškoća ponuditi suosjećanje, budući da Bog nas bez prestanka obasipa svojim suosjećanjem. — Sir Chinmoy
Opraštanje je najviši i najljepši oblik Ijubavi. Za uzvrat dobi vate neizreciv mir i sreću. — Robert Muller
Druga je mogućnost osloboditi se ili odustati od vezanos ti za ego. Iz perspektive univerzalnog jedinstva, ego se bori kako bi održao iluziju zasebnog postojanja. U stvarnosti bi oslo bađanje stega ega i odustajanje od osjećaja borbe mogli biti iden tični. Kada odustanemo od borbe da dokažemo da smo dostojni ljubavi ili odobravanja, životnoj energiji omogućujemo da u nama teče čista i bez prepreka. Kada se oslobodimo borbe za opravda vanjem vlastitog postojanja, često pronalazimo korisne načine služenja koji nam donose zadovoljstvo. Kada se prestanemo grčevito držati ograničenih stavova i pojmova o tome kako bi što »trebalo biti«, oslobađamo se i samima sebi omogućujemo da u životu uživamo u svim mnogobrojnim manifestacijama. Duhovna moć opraštanja može nadvladati svaku sklonost ljutnji i kivnosti zbog nepravde. Kivnost je egoistična i ukorijenjena u povrijeđe nosti. Predivan uzor opraštanja nudi nam se kada se osvrnemo na to koliko često i koliko potpuno Stvoritelj oprašta nama. Isu sa su pitali »Koliko često trebamo opraštati?« Odgovorio je ova ko: »Sedamdeset sedam puta« (Matej 18:22). Drugim riječima, opraštanju nema ograničenja. Ono treba biti stalno! U jednom drugom evanđelju Isus kaže: »Oče, oprosti im jer ne znaju što čine« (Luka 23:34). Možete li uvidjeti da ljudi
koji drugima čine zlo možda doista i istinski ne znaju što čine? To što eventualno usmjeruju prema drugima ne govori baš ništa o tim drugim ljudima. No njihovi postupci itekako govore o nji hovu gnjevu, mržnji, okrivljavanju ili želji za osvetom. Iz tog pri mjera učimo važnu lekciju o opraštanju. Ljudi koji su se prema nama ponijeli ružno, neugodno ili uvredljivo možda ne uviđaju da su svi ljudi povezani. Kada jednom duboko u srcu spoznamo da smo povezani sa svim ostalim ljudima, pa tako i onima koji se po našaju nedolično, u rukama će nam se naći ključ moći opraštanja. A ta spoznaja može potaknuti povećanu sposobnost opraštanja. Opraštanje se opisuje kao postupak sličan čišćenju luka — odvija se u slojevima! Kada naiđemo na novi sloj ili aspekt vla stitoga bića u kojem se pojavljuje određeni oblik kivnosti, očeku je nas još rada. To ne znači da sve što smo dotada radili na op raštanju nije bilo djelotvorno. Svaki je trud koristan i plodono san. Samo trebamo nastaviti proces opraštanja. Želimo li unutarnju ravnotežu, mir i sklad koje nije mo guće poremetiti, blagost koju nije moguće povrijediti, duboku i trajnu ugodu, a sve ostalo toliko savršeno da nikada ne može bi ti poremećeno? Opraštanje, odbacivanje lažnoga u korist istinito ga, nudi zadovoljavanje tih želja, pa i više od toga!
* 4. ZAKON Iskazivanje zahvalnosti donosi nove razloge za zahvalnost — Velik je onaj koji nije ostao bez djetinjeg srca. — Mencius
Anonimna
DANAS ZAPJEVAJMO pjesmu slave i hvale za nebrojene razloge za sreću kojima smo obdareni! Može li tajna zahvalnoga srca biti stav zahvalnosti koji nas pridiže prema stalnoj povišenoj svijesti u sklopu koje znamo da je život dobar i da sreće ima u izobilju? Životni zakon govori nam da se sreća povećava kada razvijemo i držimo se načela iskazivanja zahvalnosti. Kako? Vrlina zahvalno sti može izravno dotaknuti same temelje čovjekova postojanja i razlozi za zahvalnost mogu se početi množiti. Što je točno stav »iskazivanja zahvalnosti«? I kako ga raz viti? Riječ je o svjesnoj odluci da tražimo dobro, blagoslov i sreću
Zahvalnost je simbol plemenite duše. — Američka izreka
u svakome na koga naiđemo i u svakoj situaciji koju doživljava mo. A to je prirodna posljedica naše vjere u moguće postojanje davatelja dobrote i vlastitu spremnost da iskusimo dobrotu. Bilo da tog davatelja nazivamo Bogom, Alahom, Duhom ili nekim dru gim imenom, možemo ostvariti stav u kojem se pripremamo za davanje i primanje sve raskošne dobrote u kojoj obitavamo. Čemu god poklonimo pozornost i vjeru, to postaje našim iskustvom. Stoga je, kako bismo razvili stav izražavanja zahval nosti, logično da pozornost usmjerimo na ono što nam u životu trenutačno služi kao izvor sreće i zadovoljstva. Možemo početi od zahvalnosti za obitelj i voljene osobe, dom i zajednicu u kojoj ži vimo. Zahvalnost možemo proširiti i tako da obuhvati zahvalnost za sposobnosti i sve čime smo obdareni i to tako da to prih vaćamo kao prilike koje je moguće uložiti za opće dobro. Može mo cijeniti i biti zahvalni na prilikama tako što ćemo ih prihvati ti kao izazove za postignuća. A zahvalnost može otvoriti vrata kreativnim zamislima koje obogaćuju život i pomažu nam da pri donesemo napretku čovječanstva.
Zahvaljivati je dobro, kao i opraštati. — Charles Swinburne
Jedna jedina moćna riječ — »Hvala!« — izgovorena iskre no ili ostvarena bez izgovaranja, može otvoriti vrata sve većem svijetu dobrobiti. Zahvalnost znači priznanje. Riječ je o priznanju i potvrdi činjenice da se dogodilo nešto pozitivno i značajno. A ne osjećamo li svi veliko zadovoljstvo kada čujemo iskrene pohvale i odobravanje? Posredstvom tona ili izraza lica, odnosno odabira riječi, možemo drugoj osobi prenijeti zahvalnost i činjenicu da ci jenimo njezin doprinos. Nema sumnje da priznavanje dobra može sadržavati jednako toliko veličine kao i dobro djelo! Kada se naša duša razvije i počne pokazivati više suos jećanja i brižnosti, sve više i više zanimaju nas druga ljudska bića koja u svakodnevnome životu na ovome svijetu proživljavaju ra dost i tugu, uspjehe i izazove. Tako možemo suosjećati sa su putnicima i nastojati razvedriti i poticati one na koje nailazimo na životnome putu. Nismo odvojeni i izolirani. U duhu smo jedno. Ono što utječe na jednoga, utječe na sve. Svaki čvrsti stisak ru ke koji ponudimo kao pomoć unosi veću poniznost u radost isti nskog i nesebičnog služenja. Žudimo za većim i dubljim prosvjetljenjem i mudrošću. Počinjemo uviđati da je jedno od najboljih sredstava za suzbijanje nečega što nam izgleda kao nedostatak, ograničenje ili negativno iskustvo upravo svakodnevna zahvalnost za sve što imamo. Svatko može biti svjestan obilja prisutnog u životu i isto dobno se osjećati uskraćeno. Bez obzira na trenutačnu situaciju,
Životni čimbenik — božanski život koji prožima sve — dovoljan je razlog za zahvalnost i radost. Zahvalnost nam pomaže da se oslobodimo samonametnutih ograničenja. Počinjemo uviđati sastojke nužne za radostan ži vot i znamo da nakon svake noći dolazi novi dan. Počinjemo shvaćati da je nešto nemoguće samo na izgled, ne i u stvarnosti. Naši pozitivni stavovi daju nam unutarnju sigurnost i snagu koja može nadići sve situacije. Zahvalnost otvara našu svijest tako da možemo još više pri mati. — Elizabeth Sand Turner
Put do veće zahvalnosti može biti jednostavan i snažan up ravo kao priča koja slijedi. Skupina djece iz susjedstva često se okupljala i razgovarala o novostima u životu. Bilo je lijepo pro matrati to prijateljstvo među djecom, a iz tih mladih umova izvi ralo je neočekivano znanje. Jedna majka povremeno je sudjelova la na njihovim sastancima i pričala im priče. Kada je spomenula svoju »kutiju s nakitom«, najdragocjeniju stvar kojom raspolaže, dječju maštu dovela je do neslućenih visina. Naglašavala je da je njezina kutija toliko sigurna da njezin sadržaj ne može ukrasti baš nitko! Dakako, u dječjim su se glavama pojavile blistave slike zas ljepljujući dijamanata, smaragda, rubina, bisera i sličnih nepro cjenjivo vrijednih ukrasa. U njihovim sanjarijama, ona je bila nas ljednica iz bogate obitelji, iako njezin svakodnevni život nikako nije ukazivao na veliko materijalno bogatstvo. O, Veliki duše, još jednom budim se sa suncem, Zahvalna za darove, koji dolaze jedan po jedan. Zahvalna za najveći dar, taj dragocjeni dah života. Zahvalna za sposobnosti koje me vode i danju i noću. Dok prolazim odabranim putem svega što još trebam naučiti, Učim duhovni mir i sreću, nagrade u životu. Hvala ti za duhovnu snagu, misli i molitve; Hvala ti na bezgraničnoj ljubavi koja me usmjerava cijeli dan. — Twylah Nitsch
Jednog su je dana djeca upitala što se nalazi u kutiji. Dok su gorljivo iščekivala odgovor, ona se smiješila svima redom. A zatim ih je pozvala da se okupe oko nje i sjednu na travu. »Sada ću vam odati čudesnu tajnu«, prošaptala je. »To nije prava kutija!« Djeca su je gledala razrogačenih očiju, puna iščekivanja. Majka je nastavila: »Zapravo je riječ o riznici vašega srca. I svatko od nas ima takvo blago! Sadržaj kutije osjećaji su ljubavi, radosti, mira, zahvalnosti, te vjera u to da smo nasljednici Stvoriteljeva kraljevstva... a riječ je o istinski božanskome naslijeđu. Božja na-
zočnost u vašem srcu unutarnje je iskustvo, blago spoznaje, koje traje vječno.« Djeca su tog dana postavila nebrojena pitanja. Većina njih nikada nije zaboravila priču o kutiji s nakitom, a još više počeli su je cijeniti kada su poodrasli. I vi možete biti snaga koja širi dobro, možda i više no što mislite. Možete pomagati, usrećivati, cijeniti i poticati osobe oko sebe. Zahvaljujući vlastitome stavu zahvalnosti, u srca svojih bližnjih i onih na koje nailazite možete unositi snagu, utjehu i mir. A moguće je i da, poput one majke u priči, možete poslužiti i kao nesvjestan utjecaj na osobe koje su oko vas. Jedna drevna poslovica kaže: »Magarac koji nosi težak te ret možda nikada neće spoznati koliko vrijedi to dragocjeno drvo na njegovim leđima: znat će samo koliko je teško«. Bez zahvalno sti osjećat ćemo teret okolnosti i iz vida izgubiti dragocjenu na rav dara koji se nalazi pred nama.
* 5. ZAKON Čovjek se boji onoga što ne razumije. — Anonimna Strašan je jedino strah. — Francis Bacon
Uvjerena sam da svatko može nadvla dati strah ako učini upravo ono čega se boji. — Eleanor Roosevelt
EMOCIJE, U svojim nebrojenim pojavnim oblicima, mogu činiti bit načina na koji doživljavamo život. Koristimo li ih na valjan način, emocije nas mogu voditi do novih visina radosnoga življenja. Ka da se na njih ne obaziremo ili kada su pogrešno usmjerene, sva kodnevni život mogu lako pretvoriti u jad. Moguće je da je jedna od najutjecajnijih i najdestruktivnijih emocija upravo strah. Jedna stara maurska poslovica podsjeća nas na važnu istinu: »Tko se boji, taj izvoru straha predaje vlast nad sobom«. Odličan opis snage i moći straha! Bi li strah mogao biti izvor nebrojenih pogrešaka koje činimo? U stanju straha, ko ji se opisuje kao oblik emocionalne prirode koji se nastoji oslo boditi određene prijetnje, čovjeku je najčešće teško na pozitivan se način koncentrirati na vlastite misli. Strah je bolna emocija, a prepoznajemo je po uzbunjenosti, užasnutosti, nemiru; prirodna mu je pratilja deprimiranost. Odlučimo li se zadržati u društvu straha, jedan oblik straha može dovesti do drugog oblika, pa ćemo tako uvijek imati razloga za prestrašenost.
Kako se samo zahva ljujući hrabrosti sve prikazuje u novome svjetlu. — Ralph Waldo Emerson
Strahove je moguće nadvladati ako se s njima suočite na va ljan način. Strah je jedna od emocija. A emocije u cijelosti izviru iznutra i ras polažu tek snagom koju im dopuštamo. Kao ljudska bića, uživamo prednosti intelekta, a u životu se prvenstveno mo ramo rukovoditi up ravo intelektom, a ne emocijama, ako ovdje želimo spoz nati određenu sreću. Emocije su boja života; bez njih bis mo uistinu bili do sadna i bezlična bića. Ali emocije moramo nadzirati jer će u protivnom one nadzirati nas. To osobito vrijedi za strah, koji nas sve, ako mu dopustimo da se nesmetano razmaše, pretvara tek u uzdrhtale sje ne, bića kojima olakšanje može do nijeti još samo smrt. — John M. Wilson
Mnogi nam znanstvenici mogu reći da je valjano definira nje svakog problema najvažniji pojedinačni korak u njegovu rješa vanju. Božanska priroda duše može biti suprotnost napetosti i strahu od bilo čega. Ona je kreativna. I pozitivna. I nudi od ređeno znanje, mudrost i poticaje za nadvladavanje misli poveza nih sa strahom. Mnoge strahove stječemo »obrazovanjem«, pa ih je jednakim učenjem moguće i ukloniti! Kako nadvladati strah? Jedan je od načina i traženje većeg razumijevanja izvora straha. Kada bolje shvatimo sebe i druge, manje je izgleda da će se strah ukorijeniti. Kaže se da i u najvećem škripcu možemo postupiti na je dan od tri načina. Možemo se prepustiti. Možemo stisnuti zube i pokušati pregrmjeti krizu. Ili možemo početi od samog početka, uočiti uzbudljiv, svjež početak novog puta. Na završetku oluje straha uvijek dolazi do smirenja. Na kraju svake svađe nastupa tišina. Na završetku dugotrajne noći nad obzorom se pojavljuje sunce. Razumijevanje je temelj napretka, a introspekcija često donosi bolje razumijevanje sebe. Među češćim su strahovima još i strah od nepoznatoga, strah od tjelesnih ozljeda, strah od neu spjeha, strah od nevoljenosti i strah od ismijavanja. U određenoj životnoj fazi svi doživljavaju strahove raznih veličina i oblika. Važno je shvatiti o čemu je točno riječ i s time se izravno suočiti. Što si danas učinio zahvaljujući hrabrosti? Strah od Boga (nepoznatoga) spoznaja je o tami do koje ne može doprijeti nijedna od naših duhovnih sila i iz koje nam se pokazuje Bog. Stoga se 'strah od Boga' ispravno naziva 'početkom mudrosti' (Psalmi 111:10). Riječ je o mračnim vratima kroz koja čovjek mo ra proći ako želi ući u ljubav Božju. — Martin Buber
Sjećate li se ranijeg teksta o snazi uma u kojem smo go vorili o načelu koje kaže: »Kada vladaš svojim umom, vladaš i svojim svijetom«? Kada shvatimo stvarnu prirodu misli i njihovu snagu u stvaranju i mijenjanju svijeta koji nas okružuje, dolazimo do nemjerljivo važne spoznaje: možemo usrećivati i možemo li ječiti! A to se odnosi na naše strahove jednako kao i na druge as pekte života. Usrećivanje i liječenje pravo su — i obveza — sva kog živog bića. I čim sami sebi počnemo priznavati da možemo služiti kao posrednici u pružanju ljekovite ljubavi Stvoritelja,
možemo se početi oslobađati straha i u životu i svijetu početi pro voditi promjene kakve smo oduvijek priželjkivali! Friedrich Nietzsche opisuje trodjelni postupak u dozrijeva nju svijesti. Isto načelo može se primijeniti i na oslobađanje od straha. On kaže da smo u prvoj fazi poput deve koja se sagnuta kako bi joj na leđa stavili tovar društvene uvjetovanosti, navika i konvencija. U drugoj fazi nalik smo na lava koji se rikom buni protiv društva koje nameće ograničenja i zapovijedi. Tek nakon što dovršimo lavovski posao postajemo djetetom, a to znači pra vim ljudskim bićem, sposobnim za spontanost, intuitivnost i pou zdanost u reagiranju na okolni svijet. Lavovska hrabrost potreb na nam je da pronađemo vlastiti životni put. Jedna od definicija hrabrosti glasi i ovako: sposobnost nadvladavanja straha. Količina hrabrosti kojom raspolažemo može se odražavati i u viziji koju smo odabrali za život i u tome koliko neustrašivo napredujemo u smjeru te vizije. Kad nadvladavamo strahove, jedan po jedan, znamo da naše svjetlo ne potječe od slabašne svijeće koja će se ugasiti već od vjetra uzbunjenosti ili razočaranja. Prije smo nalik na blistavi krijes koji i drugima pruža svjetlo i toplinu.
Naglasci •• 1. Misao — ili čin razmišljanja — jedna je od najvećih sila ko jima raspolažemo, a, kao i kod većine sličnih moći, moguće ju je koristiti i pozitivno i negativno. 2.
Pojavi li se u vama negativna misao, odmah je zamijenite po zitivnom.
3.
Ljubav je »duhovno ljepilo« koje sve drži na okupu.
4. Zagledajte se u vlastito srce i u njemu ćete pronaći veliko blago ljubavi. 5. Želite li da vam oproste, prvo morate oprostiti! 6.
Pogledajte oko sebe. Cijenite što vidite i prepoznajte ljepo tu, sreću i radost, te ih pozovite da postanu stalnim gostima u vašoj kući.
7. Emocije opisuju kao samu bit čovjekovih poticaja i aktivnos ti. Moguće je da je jedna od najutjecajnijih i najdestruktivnijih emocija upravo strah.
Ne bojte se života. Vjerujte da ga vrijedi živjeti, a takav stav pomoći će u ostvare nju te činjenice. — William James
8. Jedna od definicija hrabrosti: sposobnost nadvladavanja stra ha. 9. »I zazovi me u dan tjeskobe: oslobodit ću te, a ti ćeš me sla viti« (Psalmi 50:15). 10. Šintoistička izreka: »I raj i pakao izviru iz čovjekova srca«.
Praktična primjena raznih duhovnih zakona •• Perzijska poezija godinama je glavni tumač perzijske misli, kako na Istoku, tako i na Zapadu. U svojem djelu Mathnawi pjesnik Jalalu'ddin Rumi svoje teme postavlja u okvir priča koje uvode i simboliziraju razna pitanja i često su isprepletena s objašnjenji ma dubljeg značenja. Jedan od primjera jest i pjesma/priča »Ne vidljivi slon«, koja pokazuje kako postoje brojne religije, ali samo jedan Bog. Kao pojedinci isti predmet ili temu možemo promat rati iz različitih perspektiva. Intelekt koji se muči i pipa u tami, ne može oblikovati istinski pojam o Stvoriteljevoj prirodi.
Nevidljivi slon Slon se nalazio u zamračenoj kući: nekolicina Hindusa dovela ga je radi izlaganja. Kako ga nije bilo moguće vidjeti, svi su dlanovima pipali u mra ku. Ruka jednog čovjeka našla se na surli, pa je stoga rekao: »Ovo je stvorenje nalik na cijev za vodu.« Drugi je dotaknuo uho: njemu se činilo da je riječ o lepezi. Treći je naišao na nogu, pa je rekao: »Slon ima oblik stupa.« Četvrti je položio ruku na leđa i ustvrdio: »Ovaj slon najsličniji je prijestolju.« Da je svaki od njih u ruci imao svijeću, riječi im se ne bi razlikovale. Promotrimo li pomnije mudrost u ovoj priči, možda naiđemo na usmjeravanje u vezi s onim područjima vlastitoga ži vota koja još trebamo razvijati. Koliko smo otvoreni za nove za misli? Jesmo li voljni stvari oko sebe promatrati s različitih staja lišta? Možemo li u razmišljanju biti dovoljno fleksibilni te slušati i učiti iz tuđe perspektive? Možemo li si dopustiti da istražujemo brojne definicije i uloge u napredovanju prema sve širem poima nju beskrajnosti božanskoga?
Treći tjedan
1. ZAKON Mir samome sebi možeš donijeti samo ti. — Ralph Waldo Emerson Ni za što ne gubite unutarnji mir, čak i ako vam cijeli vaš svijet izgleda uz nemireno. — Sv. Franjo Saleški
Uvijek činite što vam je dužnost, ali bez vezanosti. Čovjek ta ko dolazi do krajnje istine: radeći bez straha u vezi s isho dom. — Hinduistička izreka
ŽIVOT NIJE BEZ CILJA; točno je usmjeren. Svaki dan nudi novu izazov nu dionicu puta. Kada svjesno odlučimo duhovnim nadahnućem uzdi gnuti uobičajene aktivnosti, možemo ući u posve drukčiji način živo ta. I najkraća interakcija s drugom osobom može se pretvoriti u prili ku za dijeljenje neograničene ljubavi. Moguće je da je jedna od najsvrsishodnijih i najkorisnijih odlika u našem svakodnevnom životu unutarnja svijest o miru i spokoju. Kada dođe do napetosti i pritisaka, zbog čega se može pojaviti i unutarnja uzrujanost, potrebno je pribjeći sredstvima za oslobađanje od te napetosti. Čini se očitim da nas, ako nemamo nadzor nad vlastitom emocionalnom prirodom, ako nismo konce ntrirani i uravnoteženi, u životu nadzire nešto drugo. I tada neri jetko dolazi do »eksplozija«. To nešto »izvan nadzora« moglo bi biti upravo ono što nam onemogućuje najviši oblik zadovoljenja, ispunjenja i samoizražavanja! Mudri znaju usmjeravati misli, profinjene i neuhvatljive, kamo god žele: uvježban um donosi zdravlje i sreću. —
...Čiji je značaj čvrst, koji čuva mir jer se u te uzda. — /zaija 26:3
Dhammapada
Važno je voditi računa o temeljnoj istini koja kaže: ono što nam se ustrajno zadržava u svijesti najčešće se manifestira i u našem životu. Ako nam je unutarnja svijest ispunjena skladom i mirom, isto to možemo unositi u sve situacije i svima koje sus rećemo zahvaljujući riječima i djelima. Usredotočenost i uravno-
Istina je da je duh nemiran i da ga je teško nadzirati. Ali moguće ga je poko riti, Arjuna, redovi tom vježbom i obje ktivnom odvojenošću. — Bhagavadgita
teženost pomažu nam u izgradnji sklada i sreće kakve priželjku jemo. Prvi korak prema unutarnjem miru može biti spoznaja da za bijes, uzrujanost ili uznemirenost koji se pojavljuju u nama ni je kriv netko ili nešto drugo. Te osjećaje prije potiču naše vlasti te neprikladne reakcije na druge ljude. Važno je uvidjeti da se promjena mora dogoditi u nama. U takvim situacijama negativne misli mogu blokirati razvijanje svega što je u našem životu dob ro. Kada odlučimo više ne okrivljavati i kada uvidimo da pos toje i bolji načini suočavanja sa životnim situacijama, pripremit ćemo se za nadzor nad vlastitim mislima i lakše se moliti u izgra dnji svijesti o savršenom Božjem miru. Mirna reakcija sadrži nemjerljivu snagu i već danas je tre ba upotrijebiti u svakom iskustvu, sve dok nam mir ne prijeđe u naviku. Cjelokupna svijest o umu, tijelu i duhu postaje skladnija kada trenutačno počinjemo reagirati mirom na sve što se eventu alno događa. Ako već sada možemo biti posve mirni, moći ćemo biti mirni i u svakom trenutku koji se otvara pred nama, sve dok ne dosegnemo prirodu mira. Korisno je koncem dana osvrnuti se na to kako reagiramo na život. Vlastite postupke i reakcije možemo sagledati u objek tivnome svjetlu i osvrnuti se i koncentrirati na pozitivne ishode. Dođe li do sukoba, prvi korak na putu do mira sastoji se u pro mjeni stava. Način na koji percipiramo situaciju može biti važniji od samih okolnosti. Znamo da mijenjanjem sebe mijenjamo i svoj svijet. Kada djelujemo iz središta moći mira, stvaramo nova rješenja, nove mogućnosti. U miru naše cijelo biće postaje mjes tom molitve, svetim hramom na uzvisini. Čovjek koji se opušteno smiješi raspolaže jednim od najvećih Božjih darova — unutarnjim mirom. — George W. Cummins, st.
*
2. ZAKON Slušaj kako bi učio — Društvo liječenih alkoholičara Sluh je jedno od pet čula. No slušanje je pravo umijeće. — Frank Tyger
Voliš li čuti, primat ćeš, a ako slušaš, postat ćeš mudar. — Ben Sira
STARA IZREKA kaže kako nam je Bog podario dva uha i jedna us ta kako bismo više slušali, a manje govorili. Koliko se dobro služimo ušima može izravno utjecati na određivanje onoga što ćemo naučiti na životnome putu. U mnogim se slučajevima do gađa da smo toliko zauzeti planiranjem reakcije da samima sebi ne dajemo priliku da prije odgovora prihvatimo ono što smo čuli. Neki ljudi povjeravanje pogrešno tumače kao traženje savjeta i misle da govornika moraju počastiti svojim mudrim mislima. A to je pogrešno! Kada nam se povjeravaju, ljudi nam se povjeravaju. I ništa više! Ne moramo ništa reći, nego samo treba mo biti potpuno nazočni i slušati što nam govore. Slušanje je od ličan način na koji održavamo otvorenost komunikacijskih linija. Dobar slušač može do neslućenih razmjera unaprijediti istinsku komunikaciju i radost onih koji ga okružuju. Djelotvorna komuni kacija svakako je jedna od najvažnijih vještina uspješnog i koris nog života. Učenje od drugih životni je zakon. Uspješan poslovni čov jek svoje je putovanje napretka i otkrivanja započeo još kao ma lo dijete. Promatrao je prijatelje u školi i odrasle osobe s kojima je dolazio u dodir. Slušao je seljake, prodavačice, poslovne ljude i istaknute osobe, kao i sve ostale, te od sviju učio što vodi do uspjeha, sreće i produktivnosti, a što ne. Doznao je što treba oponašati, kao i što treba izbjegavati. Uočavao kako zatvoren um najčešće postaje egocentričan i kako voli »propovijedati«, dok ot voreni um postaje plodnim tlom za napredak i otkrivanje. Što je najvažnije, naučio je upijati mudrost mnogobrojnih drugih života. Svatko od nas može postupiti na jednak način. Ako smo budni i održavamo otvorenost uma, učit ćemo od svakoga s kim dođemo u dodir.
Dajte uši, slušajte što se govori. — Amen-em-opet
Glavni razlog zbog kojeg se neki odnosi raspadaju možda je i u tome što jedna strana nije naučila slušati! Slušanje je spo sobnost koja se stječe učenjem. Kada je razvijemo do krajnjih granica, povećavamo sposobnost učenja, širimo vlastite kreativne sposobnosti i povećavamo sposobnost održavanja zdravih odno sa. Istinski razgovor može poslužiti kao uzbudljiva prilika da naučimo nešto o nekome od tog nekoga! Aktivno slušanje iziskuje koncentriranost na ono što sugo vornik govori. Kod aktivnog se slušanja ušima služimo onako kao
Govor je u djelokru gu znanja, dok je slušanje povlastica mudrosti. — Oliver Wendell Holmes
što se fotograf služi aparatom. Da bi snimio najkvalitetnije fotog rafije, prilagođava položaj leće. Kao aktivni slušači, moramo pri lagoditi žarišnu daljinu svoje pozornosti da bismo ostali svjesni onoga što nam netko govori. Što više slušamo i učimo, to smo više u stanju razvijati potencijal kojim raspolažemo. Tko u školi uči više: dijete koje pozorno sluša ili dijete koje najviše priča? Vrijedi li jednak zakon i u velikoj životnoj školi? Mladi otac bio se smjestio u naslonjač želeći pročitati večernje novine. Njegov petogodišnji sin bio je uzbuđen što ga vi di i u beskraj ga je zasipavao pitanjima dok je ovaj pokušavao čitati novine. Na koncu, kada mu je sinulo kako bi se mogao do kopati malo mira, otac je iz novina izrezao snimku Zemlje, razre zao je na malene komadiće i njih raširio na podu, od djeteta tražeći da ih ponovno spoji, kao da je riječ o slagalici. Dijete se željno dalo na posao. Na očevo veliko izne nađenje, obratilo mu se već nakon nekoliko trenutaka, s bespri jekorno složenim dijelovima slike. »Pogledaj, tata«, uskliknulo je dijete, »svijet je ponovno ci jeli!« Otac nije mogao vjerovati da je njegov sin tako brzo dovršio posao. »Kako si je uspio tako brzo složiti?« upitao je. Dječak se nasmiješio. »Bilo je lako, tata. Nisam uspijevao složiti dijelove Zemlje, no onda sam pogledao na drugu stranu i vidio slike dijelova tijela. Čovjeka nije bilo teško sastaviti, pa sam sliku složio s te strane. A kada sam spojio čovjeka, spojio se i svijet!« Je li moguće da je svrha vremena koje provodimo na Zem lji barem dijelom aktiviranje našeg sve većeg razumijevanja mje sta koje zauzimamo u kozmosu, te načina na koji se svi zajedno »sklapamo« kako bismo stvorili dovršenu sliku? Je li moguće da je svrha dijelom i život u skladu i jedinstvu sa svim ljudima — obitelji, prijateljima, kolegama, susjedima, vladom i državama svijeta? Važno je iskoristiti svaku priliku, bez obzira na razmjere, potvrđivati zajedništvo, obitelj i društvo. Kada istinski shvaćamo to jedinstvo obitelji koju čini cijelo čovječanstvo, prihvaćamo ra dosti i patnje čovječanstva kao da su naše vlastite. Bi li slušanje radi učenja moglo biti ključan čimbenik u čovjekovu napretku?
*
3. ZAKON Ne umišljaj da si mudar. — Izreke 3:7 Temeljito naučena mudrost ne zaborav lja se nikada. — Pitagora
Zamislite se još malo i spoznajte da unu tarnjim i vanjskim okom možete opaziti profinjene nijanse Božanske mudrosti, te otkriti bisere ne beskoga znanja. — Baha'u'llah
Ako ste se tako čvr sto odlučili za mud rost, neće vam ne dostajati svjetla, a ni vodič vas neće izne vjeriti, ni izvor pre sušiti. — Anonimna
U DAVNA VREMENA učeni i mudri ljudi šetali su obalama Sredo zemlja i zamišljali se nad životnim zagonetkama zagledani u ne bo prepuno zvijezda. Danas se ljudi okupljaju u crkvama, učioni cama, odmaralištima, radionicama i skupinama i pokušavaju od govoriti na ista vječita pitanja. Kako najbolje živjeti? Koliko je Bog velik? Koliko su konačna bića povezana s beskonačnošću? Što je Bog htio postići stvaranjem svemira? Kako možemo po moći? Ta besmrtna pitanja ljude danas inspiriraju jednako kao kroz cjelokupnu povijest, čovjekovu dušu povezujući s filozofijom i ljubavlju prema mudrosti. Neki težnju za većom mudrošću povezuju s drevnom unu tarnjom potrebom, sličnom želji za time da se izgubljeni vrate kući. Ili želji nezadovoljnih i neispunjenih za duhovnom snagom. Genijalnost svemira stvorila nas je tako da je u svakoga od nas usadila i djelić te velike mudrosti. Kada se usudimo posegnuti iz van životne zone ugode i objaviti da se kroz nas provodi velika drama, pomažemo li sa zadovoljstvom ubrzanju božanske kreativ nosti? 1 jesmo li dovoljno mudri da toj genijalnosti pomognemo na sve moguće načine? Život središte koncentriranosti gradi oko ritmova, promjena, razdoblja odmora, razdoblja aktivnosti, raz voja, slušanja, traženja i stvaranja. Kao inteligentna bića obdareni smo sposobnošću slušanja, uočavanja onoga što se događa oko nas, te usklađenošću s rit mom i tokom našega života. Neprestano se razvijamo. Događaju nam se razne stvari. Život se mijenja. Tako se možemo pitati: »Što sada? Koji je sljedeći korak?« Važno je sjetiti se da nikada nismo dovoljno mudri. Uvijek možemo nešto naučiti. Jedan poslovni čovjek pred sebe je postavio cilj prema ko jem svaki dan treba naučiti nešto novo. Činilo mu se važnim ne dopustiti da dan prođe, a da ne nauči značenje neke nepoznate riječi, da ne stekne neku novu spoznaju, ne okusi nešto novo, ne doživi neku novu misao ili osjećaj. Činilo mu se da su među oni ma koji postižu uspjehe i ljudi koji vrijeme mudro koriste za rad na sebi, veću produktivnost i trajno učenje. Imao je dojam i da uspješni ljudi informacije i savjete češće traže nego što ih daju! Možete li zamisliti kako bi to bilo poboljšati se na svim ra zinama bića i u svim aspektima života? Kako bi bilo znati da svo jem svijetu dajete istinski doprinos? Biste li osjećali uzdignutost kad biste znali da je nekoga zbog vas i vašega djelovanja snašla
sreća? Ili da je cijeli svemir pozitivno nabijen i pojačan jer ste i vi njegov dio? A to nisu nerealna pitanja. Talmud pita: »Tko je mudar čovjek?« i odgovara: »Onaj ko ji uči od sviju«. Za povećanje mudrosti moramo biti voljni odba citi osobne stavove o nečemu, osloboditi se predrasuda i raz mišljati potpuno otvoreno. Važno je širiti parametre svijesti i učiti na mnogim različitim područjima, iz raznoraznih izvora, čak i uz opasnost da ispadnete glupi ili se osramotite. Jesmo li spremni priznati da možda ne znamo odgovore na sva pitanja i pokazati želju za učenjem? Učenje je poželjan proces koji možda obuhvaća i pogreške na putu do povećanog znanja. No ukupan učinak može promijeniti život! Istinska mudrost priznaje da, što više doznajemo o određenoj temi, to nam ona postaje zanimljivijom, pa može mo još više učiti! Naučite biti mudri! Izoštrite osjetila; budite zadovoljni. —
Dhammapada
Vjerojatno ste već čuli kako netko govori: »To mi je bila lekcija! Više nikada neću tako pogriješiti!« Ali koliko često čuje mo: »To je bila divna lekcija. I premda mi je tada bilo nelagodno, mnogo sam naučio. Uz te nove spoznaje, mogu odabrati nešto drugo, pa neću pogriješiti na isti način«. Iskrena spremnost na osvrt na iskustva koja su možda izgledala kao pogreške može bi ti prvi, možda i najvažniji korak na putu zahvaljujući kojem će naša buduća iskustva postati korisnija. Uspješnost našeg svako dnevnog života, osobito u svijetu koji se ubrzano mijenja, u veli koj mjeri ovisi o mudrim odlukama. Veća je mudrost nužna sva kome tko se, prije svega, smatra pomagačem ljudskoj zajednici i koji stvari želi sagledati u široj perspektivi. Norman Cousins jednom je rekao: »Nasreću ili ne, živimo u vrijeme kada prosječan čovjek, želi li biti informiran, mora zna ti i nekoliko puta više nego prije samo trideset-četrdeset godina. Želi li danas biti 'obrazovan', nije mu dovoljno da tek površno poznaje umjetnost i znanost, nego mora raspolagati i osjećajem za međusobnu povezanost koji se uči tek u malome broju škola. Naposljetku, današnja 'obrazovanost', u smislu viših potreba, znači i pripremljenost na državljanstvo u svjetskoj zajednici; uk ratko, riječ je o školovanju za preživljavanje«.
*
4. ZAKON Poniznost dovodi do molitve, kao i do napretka, i usklađuje vas s beskonačnim — John M. Templeton Prema drugima se ne odnosi s prijezi rom i ne koračaj po nosno uzdignute gla ve. Bog ne voli aro ganciju i razmetljivost. Hodaj skromno i govori tiho... Ne hodaj ponosito ovom zemljom. Zemlju ne možeš ra stvoriti niti se mjeriti s planinom. — Kuran
KADA SE VIZIJAMA i radom primičemo smislenijem i plodonosnijem načinu života, može nam zatrebati način na koji ćemo provjeriti kako napredujemo, a i kako bismo utvrdili dvije stvari: kako se služimo životnim zakonima koje poznajemo, te poboljšavamo li se ili ne. U tu je svrhu korisno mentalno stati u stranu i promatrati samog sebe! Drugim riječima, zastati i osvrnuti se na sve ono što ste govorili, radili i razmišljali. Kakav je bio vaš posljednji konta kt s nekom osobom? Imate li osjećaj da ste s tom osobom »us klađeni«? Što ste osjećali u vezi s time što ste rekli ili učinili? Jes te li bili pošteni i iskreni, ili se u odnos umiješao vaš ego/karakter? Biste li ponovno postupili jednako kada bi vam se pružila prilika? Takva analiza vlastitih postupaka nudi vam korisnu proc jenu za uvođenje promjena i poboljšanja. A sposobnost učenja jedna je od najvećih čovjekovih prednosti. Poniznost je čudesan ključ napretka. Poniznost nam po maže da na druge obraćamo više pozornosti i otvara čudesna vra ta novim područjima duha i istraživanju i napretku na svim pod ručjima. Poniznost je put kojim čovjek stječe dublje razumijeva nje i znanje. Bez vrline poniznosti možemo postati odviše samo zadovoljni prošlim uspjesima da bismo se odvažno pozabavili no vim izazovima. Bez poniznosti možda nećemo imati dovoljno gor ljivosti da otkrijemo nova područja istraživanja. Ako nismo poniz ni, možda nećemo moći priznati pogreške, tražiti savjete ili izbje gavati ponos, netolerantnost i vjerske sukobe. Bez poniznosti nema svetosti. — Thomas Fuller
U poniznom pristupu svi oni koji nisu zadovoljni životu jednostavno omogućuju da teče svojim tijekom. U poniznom pri stupu svi koji žele, usmjerit će onaj unutarnji kreativni nemir pre ma izgradnji raja na zemlji. Riječ »poniznost« pritom se koristi u smislu shvaćanja da Stvoritelj beskrajno nadilazi sve što je itko ikada pomislio ili rekao o božanstvu. Nadilazi li taj kreativni iz vor svega beskrajno čovjekove mogućnosti shvaćanja i poimanja?
Kojeg volim i koji nije sposoban za zlo, koji je uvijek naklonjen i suosjećajan. Živjeti izvan domašaja »ja« i »moje« i užitka i boli, strpljivo, zadovoljno, pod nadzorom, u čvrstoj vjeri, svim srcem i umom posvećenima meni — eto u to sam zamljubljen. — Bhagavadgita
Kada to uvidimo i postanemo poniznijima, hoćemo li smanjiti broj prepreka koje pred nas postavlja vlastiti zastranjeli ego? Budući da je tako samoživ i neproduktivan, egoizam je ve lik izvor pogrešnih predožbi i postupaka. Pogled nam se nemjer ljivo širi kada životu pristupamo na temelju svijesti o tome koliko malo znamo. Poniznost nas dovodi do radosti i užitka marljivog i nepopustljivog traženja ubrzanog napretka i korisnosti. A napre dak može ubrzavati bez vremenskog ograničenja. Riješene zago netke dovode do novih tajni. Sile o kojima još i ne sanjamo vje rojatno djeluju u nama i oko nas. Sto više učimo o svojem svije tu, to možemo biti ponizniji, uviđajući koliko smo u prošlosti bili neuki i koliko toga još treba otkriti. Poniznost nečim ushićuje srce. — Sv. Augustin
Tko u srcu ima ma kar i rižino zrno po nosa neće ući u raj. — Muhamed
Od lekcija još svakako valja naučiti da izgradnja raja ovisi o svakome od nas. Emanuel Swedenborg napisao je: »U raju nećemo biti dok raj ne bude u nama«. Kako onda početi graditi raj iznutra? Istinska poniznost može nas voditi do stava molitve, dok zahvaljujući molitvi lakše dolazimo u sklad s beskrajnim. Mo litva posjeduje stvarnu mističnu moć koja daje željene rezultate! Kroz molitve i svjesno usklađivanje s duhovnom energijom po jačavamo vlastito duhovno svjetlo. Svakodnevni osvrt na vlastiti život može ukazati na razvoj izražavanja života u svim aspektima. Privlačimo energiju i prednosti onoga što izgrađujemo! Dolazimo li u dodir s nekom višom i većom silom? Gradimo li produktivni ji i plodonosniji život? Na trenutak promislite o jednoj usporedbi. Kao što se u peći pročišćava zlato, tako i život može pročišćavati duše. Kada se netko rodi, možemo ga usporediti s komadom grafita. Grafit je mekan i amorfan, pa se sunčeve zrake s njega ne odražavaju. S vremenom se u životnoj peći izlaže takvoj intenzivnoj toplini i pritisku da se pretvara u »grubi dijamant«. Tako se određuje i obilježava unutarnji prirodni oblik kamena. Dijamant se potom pomno reže i brusi, dobiva mnogobrojne plohe i pretvara u blis tavi i skupi dragi kamen. Sunce se u njemu odražava u duginim bojama, stvarajući veličanstvenu simfoniju ljepote i blještavila. Tako je i sa svakom osobom koja dolazi u materijalni svi jet. Često imamo osjećaj da nas životna iskustva i odluke »pritis-
kaju i obrađuju«. Zahvaljujući tome, međutim, dolazimo do više razine razumijevanja: poniznost koju je postigla naša duša počinje odražavati božansko svjetlo. Možda je upravo i zbog to ga, među ostalim razlozima, Bog Neograničene Ljubavi stvorio peć za taljenje koju nazivamo Zemljom!
* 5. ZAKON Ne planirati znači planirati neuspjeh. — Benjamin Franklin Graditi ne možemo prije nego što po ložimo temelje. — Charles B. Newcomb
Čini mi se da se po većava potreba za spremnošću. Pripre mite se. — Abraham Lincoln
JEDAN JE POSLOVNI čovjek godinama planirao i radio na izgradnji us pješne tvrtke za proizvodnju kućnog namještaja. Bio je to čovjek s vi zijom obdaren i sposobnošću da viziju pretvori u stvarnost. Tvrtka je cvjetala, a on sam bio je velik dobitak za zajednicu u kojoj je živio. Na kon jedne osobito naporne sezone odlučio je odvesti obitelj na odmor. Međutim, po povratku ga je dočekalo iznenađenje: izgorjeli su i tvrtka i kuća. Dok je pognute glave stajao pred izgorjelom imovinom, glavom su mu se vrzmale raznorazne pomisli. Sto može učiniti? Tužiti se? Kome? Kriviti Boga kojeg se svakodnevno sjeća u mo litvama? Okriviti spore vatrogasce? Plakati? Na koncu je duboko udahnuo, uspravio ramena, polagano podigao glavu i tiho prošaptao: »Bože moj, što bi ti da sada učinim?« I nakon toga čekao je odgovor. Ubrzo mu se na licu poja vio blag osmijeh. Već sutradan je ispred ruševina nekoć uspješne tvrtke postavio natpis: IZGORJELA FIRMA! IZGORJELA KUĆA! IZGORJELA ROBA! VJERA I DALJE NETAKNUTA! POKRETANJE TVRTKE U PLANU!
Na svijetu se do ve ličine dolazi isključivo koncentriranošću. — Upanišadi
Taj je čovjek naučio sa životnim se izazovima suočavati po zitivno i produktivno! Iste one metode planiranja koje su se po kazale korisnima u radu »izgorjele« tvrtke položile su temelje i za nov uspješan posao. Znao je da može »početi ispočetka«, a pla niranje uz molitvu izvrsno je ishodište.
Odlučimo li nekamo otići, prvo ćemo vjerojatno proučiti zemljovid i isplanirati smjer kretanja. Vjerojatno nam se nudi ne koliko mogućih smjerova. Ako nam se žuri, možda ćemo odabra ti »najkraću udaljenost između dviju točaka«. Ako imamo vreme na u izobilju, možda ćemo odabrati opušteniji smjer, izlet koji će trajati duže, ali će biti ljepši i ugodniji. Život mogu povlačiti ciljevi jednako kao što ga mogu pokre tati motivi. — Viktor Frankl
Sve što vrijedi za putovanje ili obnavljanje tvrtke vrijedi i za ostvarivanje svakog cilja. Bez plana nam misli mogu besciljno lutati, biti nedjelotvorne i neproduktivne. Za oblikovanje plana i postizanje željenih ciljeva dobro je na znanstvenički način susta vno proučiti razne alternative. Kada se tako posvetimo ciljevima, na uspjeh ćemo nailaziti neusporedivo češće nego na neuspjeh. Kao ljudi nastali smo od mnogih elemenata. A u svakod nevnome životu među najdjelotvornijima su upravo misli i os jećaji. Svaka, ali baš svaka misao ili osjećaj mogu pridonijeti pri bližavanju našim iskrenim ciljevima, ili pred nas mogu postaviti prepreku. Uviđate li zašto svijest i planiranje u našem životu ig raju tako važnu ulogu? Promišljeni planovi putokazi su na cesti koja vodi do svrsishodnog života. U svojoj knjizi Kako uspjeti Brian Adams piše: »Loše zamišljeni planovi nikada neće dovesti do velikog uspjeha. Postignuća nikako ne mogu nadmašiti trud. Ako su vam planovi manjkavi, a ciljevi nisko postavljeni, nikada nećete postići velik uspjeh«.
Veličanstvene stvari postižu jedino oni koji su se usudili vjerovati da je nešto u njima veće od okolnosti. — John Barton
Možda je korisno o stavovima u raznim situacijama raz mišljati kao o predanosti dugoročnim životnim ulaganjima! Trud nam donosi veće nagrade ako smo maksimalno konstantni. Ako se uspijevamo smiriti i ostajemo opušteni dok radimo na ostvari vanju životnih ciljeva, uvidjet ćemo da su nam dostupniji. Hoćemo li svoje sposobnosti uložiti mudro, uz pomno planiranje i pro mišljanje, u radu, u vezama i u duhovnome životu? Na svijetu se do veličine dolazi isključivo koncentriranošću. — Upanišadi
Čovjekov um obiluje nevidljivim sposobnostima. Kada u načinu na koji živimo i ostvarujemo ciljeve ima nakane, želje, mo-
tivacije, poticaja i svrsishodnosti, u svakoj prilici očekuju nas nagrade. Veći dio nadvladavanja prepreka, oporavka od navodnog neuspjeha ili kvalitetnog početka postiže se korak po korak. Održavanje stalnosti, na temelju mudrosti i planiranja, uz nasto janja na ostvarivanju životnih ciljeva, donosi duhovni mir i, u konačnici, nagrade.
Naglasci •• 1. Svakodnevno živimo i ostvarujemo interakcije s raznoraznim događajima koji mogu izazivati stres. Plodonosnost naših ži vota može odrediti upravo način na koji reagiramo u takvim situacijama. 2.
Život mora imati svrhu, ne smije biti bez cilja.
3.
Vodite računa o temeljnoj istini koja kaže da se ono što nam ustrajno zaokuplja svijest najčešće ostvaruje u životu.
4.
Komunikacija, povjeravanje i dijeljenje nezaobilazni su dijelo vi svakog odnosa.
5.
S radošću slušajte i učite! Otvoreni um spreman je za napre dak.
6.
Budite spremni na sebe se svakodnevno osvrtati iskreno i odvažno.
7. »Mudrost se ne stječe iz udžbenika, nego se na plamenu ži vota mora iskovati iz čovjekova iskustva« (Morris Raphael Cohen). 8.
Univerzalni zakon odabira potvrđuje da moramo promijeniti odluke želimo li promijeniti život.
9. Poniznost je čudesan ključ napretka. Otvara vrata duhovnim područjima, istraživanju i napretku na svim područjima. 10. Plemeniti ciljevi stvaraju plodonosan i sretan život.
*
Praktična primjena raznih duhovnih zakona •• Veliki učitelji oduvijek znaju kako i malena priča može potaknuti dušu. Promislite sada o mudrosti sadržanoj u sljedećoj priči iz knjige Svako vam se dobro vraća, istaknutog indijskog duhovnog učitelja J. P. Vaswanija.
UČI OD MENE! Neki trgovac, starac i njegova malena kći našli su se kod izvora čiste, iskričave vode. Uz izvor je stajao natpis: »Uči od mene!«. Trgovac je rekao kako je od izvora naučio veliku lekciju. Taj maleni mlaz probija se prema moru, a na putu mu se prid ružuju potočići, potoci i rječice, tako da na koncu prerasta u ve liku, zaglušujuću rijeku. I mi trebamo tako raditi, početi od ma loga, pa postupno razvijati i širiti posao. Starac je rekao kako ga je izvor naučio da treba služiti bez riječi, kako prijateljima, tako i neznancima. Djevojčica je rekla kako je naučila da je voda beskorisna ako nije čista. Stoga trebamo živjeti čisto i čestito. Učitelj je jedan. A svi uče ovisno o vlastitim sposobnosti ma, sklonostima i mogućnostima. U ovoj životnoj školi dan u ko jem nismo ništa naučili uistinu je izgubljen.
*
Četvrti tjedan
1. ZAKON Lijepe Svake godine sve sam uvjereniji da je najmudrije i najbo lje usredotočiti se na ono što je lijepo i dobro, a što manje se baviti zlim, pok varenim i lažnim. — Richard Cecil
misli
izgrađuju
lijepu
dušu
—
Anonimna
DA VAS NETKO UPITA: »Kako biste opisali lijepu misao?« što bi vam se prvo ukazalo u mislima? Možda ćete reći »Kakav prelijep dan«, time želeći reći kako je vani sunčano, toplo i ugodno. Ili ćete mož da odgovoriti: »Ovo je fenomenalan dan!« jer su u njemu u vaš život ušli ljubav, nove prilike, kreativnost, gorljivost, humor i ljepota. Koliko je u vašem životu ljepote? Kada koristimo riječ »lje pota«, mislimo li više na vanjski, površinski izgled? Značenje ljuba vi o kojoj je ovdje riječ odnosi se na blistave unutarnje odlike poštenja, iskrenosti, poniznosti, zahvalnosti, ljubavi, kreativnosti, te duhovnog bogatstva koji zrače iz dubina čovjekove duše. Trebamo li širiti percepciju ljepote? Jeste li kada razmišljali o mogućnosti da bi potreba za ljepotom mogla nadići čovjekove više potrebe jer obuhvaća i druge? Je li ljepota, kao aspekt univer zalne kreativne energije, prirođena duši svakog čovjeka i može li postati očitijom u svim životnim područjima? Presudno je važno disciplinirati misli da se koncentriraju jasnije i preciznije. Na prim jer, promotrite način na koji lijepa okolina djeluje na pojedinca. Pozitivnije gledanje na svijet koji nas okružuje može nam pomoći da upijamo više ljepote. Individualnost je lijepa. Suosjećanje, dobrot vorni rad, znanstvena istraživanja, plemeniti ciljevi, služenje, te, da, fizička ljepota, pomažu nam da u tuđe živote unesemo ljepotu. U romanu La Reponse du Seigneur Alphonse de Chateubriant čovjekov um uspoređuje s leptirima koji poprimaju boju lista na koji su sletjeli. »Pretvaramo se u ono o čemu razmišlja mo«, piše on. Ako nam misli zaokupljaju brige, nesigurnost, ogo varanja, kivnost ili slične neproduktivne misli, i sam će um pop-
U životu svakoga da na prati ga ljepota. — William Shakespeare
Svemir je promjena; naš je život ono što oblikuju naše misli. — Marko Aurelije
Čovjek rađa ono na što usredotoči um. — Antoine de SaintExupery
rimiti njihovu nijansu. Ako održavamo fokus na pozitivnim misli ma, i um će reagirati općom obojenošću. Marko Aurelije davno je primijetio isto kada je rekao: »Kakve su ti najčešće misli, takav će biti i karakter tvoje duše — jer dušu boje upravo misli«. Naše misli nemaju samo svrhu bojenja uma! Ovdje je na djelu jedno univerzalno temeljno načelo: naše misli određuju naš svijet. Naše misli, koje su daleko od eteričnosti i odvojenosti od života, na naš svijet djeluju opipljivo i dalekosežno. Čovjek se može roditi u izvanjskome siromaštvu i neprosvijetijenosti, no us mjeravanjem pozitivnog držanja može nadići ono što naoko izgle da kao ograničenje. Na završetku zemaljskoga života može na drugi svijet prijeći kao ljepša duša. Nije li ta mogućnost dostoj na truda koji iziskuju »lijepe misli«? Zahvaljujući vježbi, možemo li stvarati, vizualizirati i jačati određenu zamisao kada se na nju usredotočimo? Dok razmatra mo mogućnosti, dimenzije i moguće primjene neke zamisli, može li se ona u našim mislima jasnije ocrtati? Tako razmišljanjem o ljubavi, snazi, poniznosti ili radosti možemo u sebi stvarati lju bavnu snagu, poniznost i radost. Služenje umom za više ciljeve plodonosno je iskustvo. Razvoj takvih pozitivnih mentalnih odlika može i potrajati. Međutim, stalni refleksivni fokus i pozornost mogu biti jednostavan i djelotvoran ključ za lijepe misli i iz gradnju lijepe duše! Ljudi trebaju biti lijepi na sve moguće načine — u licu, u odijeva nju, u mislima i u najdubljim zakutcima vlastitoga bića. — Anton Čehov
Plemeniti ciljevi i koncentrirano razmišljanje na djelu su kod kreativnih osoba svih vrsta — umjetnika, izumitelja, zna nstvenika, poslovnih ljudi, vjerskih vođa, političkih vođa i tako dalje. Jedan od lijepih opisa razvijanja uma za više ciljeve prona lazimo u knjizi Evely Underhill Misticizam. Riječi sv. Tereze Avilske navode se u obliku upute: »Čim se posvetite razmišljanju, os jetit ćete da se osjetila okupljaju; nalik su na pčele koje se vraćaju u košnicu i ondje se zatvaraju radi proizvodnje meda«. Je li vaš život lijep? Živite li u okruženju, i mentalno i tje lesno, koje ste uljepšali vlastitom ljubavlju i kreativnim idejama? Uvijek možete pronaći nešto lijepo, i tu gdje jeste, samo ako to nešto potražite.
2. ZAKON Napredak ovisi o marljivosti i ustrajnosti. — Genijalnost se sastoji u beskonačnom strpljenju. — Michelangelo
Osobito moramo njegovati marljivost, a nju treba i nepres tano iskazivati; zah valjujući njoj mo guće je postići prak tički sve na svijetu. — Ciceron
Stalnošću cilja pos tiže se i nemoguće. — Kineska poslovica
Andersen
AKO NAŠA SVAKODNEVNA iskustva ne donose željeni napredak i re zultate, trebamo li tada ozbiljno razmotriti kako gledamo na ži vot? Kakvo je naše temeljno gledište? Koliko smo marljivi u po kušajima ostvarivanja cilja? Koji su naši ciljevi? Koje darove možemo razviti kako bismo lakše postigli ciljeve? Ubrzava li se naša kreativnost? Kako poboljšati produktivnost? Možemo li se mentalno koncentrirati na zadaće koje su pred nama i zapriječiti put izvanjskim utjecajima koji bi nam mogli odvući pozornost od viših ciljeva? Gotovo svi traže uspjeh, bilo na profesionalnome, bilo na osobnome planu. Ipak, s vremena na vrijeme pojavljuju se i pre preke, pa nam se ponekad čini da se između nas i ciljeva uzdižu nepovoljne okolnosti. Kada se suočimo s poteškoćama, na što trebamo usmjeriti koncentraciju? Trebamo li kriviti druge ili tre bamo potražiti nove prilike? Trebamo li tražiti dokaze o nečem novom i dobrom što će se pojaviti? Procijenimo li situaciju pos ve realno, možda ćemo uvidjeti da nam ide bolje nego što smo mislili. Život je kreativan poduhvat. U svakom trenutku postoji sjeme većeg širenja, prilika i djelotvornosti. Naš napredak može ovisiti o marljivosti, dovitljivosti i ustrajnosti na putu do cilja. Drevni kineski mudrac Lao Tse utvrdio je zakone djelotvor nog življenja do kojih je došao nakon godina i godina meditiranja i pomnog promatranja raznolikih oblika života oko sebe. Ta ne procjenjivo vrijedna učenja nazvao je Tao Te Ching ili Kako što funkcionira. Mnoga njegova učenja odražavaju djelovanje marljivosti i ustrajnosti. Jedan od važnih primjera opisuje se u »Širenju valova«: Želiš li pozitivno utjecati na svijet? Prvo sredi vlastiti život. Čvrsto se ukorijeni u univerzalnome načelu, tako da tvoje ponašanje postane pozitivno i djelotvorno. Tako ćeš steći poštovanje i prerasti u izvor snažnog utjecaja. Tvoje ponašanje na druge utječe poput širenja valova na vodi, budući da svatko utječe na sve ostale. Moćni su ljudi moćan utjecaj. Ako tvoj život funkcionira kako valja, utječeš na svoju obitelj. Ako obitelj funkcionira kako valja, ona utječe na širu za jednicu. Ako zajednica funkcionira dobro, utječe na cijelu zemlju. Zemlja koja dobro funkcionira utječe na cijeli svijet. A svijet ta kav utjecaj širi cijelim kozmosom. Zapamti da tvoj utjecaj počinje
Čak i najviša kula počinje na zemlji. — Kineska poslovica
od tebe i u valovima se širi prema van. Stoga dobro pazi da ut jecaj bude i snažan i pozitivan. Kako znam da je tako? Svi oblici rasta i razvoja kreću iz plodne i moćne jezgre. A ti si jezgra. Može li ta »šira perspektiva« poslužiti kao poticaj za veću marljivost i ustrajnost? Stara izreka kaže: »Ništa što vrijedi ne pada s neba«. Mogu li nam gorljivost i odlučnost, u kombinaciji s marljivošću i optimizmom, pomoći da dođemo do uspjeha? Na raspolaganju su nam mnoge mogućnosti želimo li razvijati mno gobrojne i jedinstvene oblike nadarenosti i sposobnosti. To može značiti predavanje samodisciplini i ustrajavanje do trenutka ispu njenja cilja. Kamenolom se pretvara u neboder zahvaljujući ustrajnosti radnika. Slično tome, kanali povezuju mora. Kada bismo jedan udarac trnokopom ili jedan iskop lopatom usporedili s općim pla nom za željeni konačni ishod izgradnje zgrade ili prokopavanja kanala, možda bismo se posve obeshrabrili. Ipak, malenim i us trajnim potezima moguće je nadvladati velike poteškoće i doći do željenog cilja. S vremena na vrijeme naći ćemo se u iskušenju da dragoc jeno vrijeme posvetimo interesima koji nam donose zabavu, isto dobno zanemarujući dugoročne ciljeve. Da bi došlo do istinskog napretka čovjek mora postaviti mjerila kojih će se pridržavati, cilj kojem će težiti, sklop najviših vrijednosti koje će potvrđivati. Marljivost i ustrajno istraživanje čovjeka mogu dovesti u položaj da do krajnjih granica iskoristi moć rasuđivanja i ocjenjivanja. Je li moguće da su ljubav, suosjećanje i želja za istinskim služenjem ključne sastavnice našeg napredovanja, dok su marljivost i ustraj nost »šlag na torti«?
Bog je uz one koji strpljivo ustraju. — Kuran
Kad god se pred nama pojavi prilika da iskažemo neki svoj dar, prigrlimo je objeručke! Nema sumnje u to da je svatko od nas sposoban za određene uspjehe. Glavni je uvjet da se preda no posvetimo razvijanju dara, postupno, malo po malo i dan po dan. Ustrajnost je onaj dodatak koji nam pomaže da budemo si gurni u ostvarenje cilja. Među mnogobrojnim nagradama bit će ispunjeni ciljevi, viša razina samopoštovanja, sreća, te osjećaj si gurnosti, produktivnosti i kreativnosti.
*
3. ZAKON Ljubi svoga bližnjega kao samoga sebe — Matej 19:19 Svjetlo koje blista u oku zapravo je svjet lo srca. Svjetlo koje ispunjava srce Božje je svjetlo. — Jalalu'ddin Rumi
Ljubav nije nešto što možemo posjedova t i . Riječ je o toku Božje energije. — Swami Chidvilasananda
KAŽE SE DA JE bezgranična ljubav energija koja ujedinjuje, unosi sklad i donosi kreativnost, energija zahvaljujući kojoj postoji, ži vi i kreće se i razvija cijeli svemir. Ta čista, neograničena ljubav mogla bi biti temeljna stvarnost iz koje se izvodi sve ostalo, a to su kratkotrajne percepcije prolaznih bića! I premda je »Ljubav« teško točno definirati, doživjeti je može svatko tko je voljan otvo riti um, srce i dušu i prepustiti se njezinoj moćnoj energiji. Mno gi od nas iz osobnog iskustva i promatranja znaju da ljubav ima sposobnost unijeti iskru u oko i novu energiju u život. Neograničena ljubav oprašta nedostatke; ne bilježi uvrede, strpljiva je i blagonaklona. Neograničena ljubav nije ljubomorna, razmetljiva, razdražljiva ni kivna i ne uživa u onome što nije u re du. Užitak pronalazi u istini i ispunjava sve zakone. Dokida strah, krivnju, osude, nesreću, a transformira pojedinca ili situaciju ka da joj dopuštaju da se izrazi. Stoga se, na temelju iskustva i do kaza, čini ključnim da se čovjek temeljito upozna s bezgraničnom ljubavlju. Ljubav naglašava potpunost života. Je li to onaj sveprisut ni potencijal kroz koji možemo pronaći djelovanja koja donose zadovoljstvo ili skladan stav? Možemo li zahvaljujući neogra ničenoj ljubavi ući u dimenziju duhovnog jedinstva, cjelovitosti i zrelosti? Zrela duhovna ljubav može nas bliskije sjediniti sa Stvo riteljem i osobama koje nas okružuju — vlastitim susjedima! Svemir nije odvojen od nas, kao ni mi od njega! Božanska ljubav izražava se kroz sve faze stvaranja. Ljubav znači vidjeti što je dobro i lijepo u svemu. To znači učiti iz svega, u svemu vidjeti Božje darove i Božju velikodušnost. To znači i biti zahvalan na svim običnim Božjim darovima. — Šeik Muzaffer
Kada očima srca omogućimo da budu otvorene u neogra ničenoj ljubavi, vidimo li veći dio stvarnosti koju inače skrivaju iz vanjski oblici ovoga svijeta? Kada su otvorene uši srca, čujemo li riječi istine koje se eventualno skrivaju iza drugih riječi? Jedan je učitelj rekao: »Srce je hram u koji se može smjestiti Bog. Sva su srca hramovi, a otvoriti srce znači omogućiti božansku na-
zočnost... Sva je mudrost već u nama; sva je ljubav već u nama; sva radost. S druge strane, skriveni su sve dok ne otvorimo sr ce«. Biblija često spominje značenje ljubavi. Isus nam u Propo vijedi na gori savjetuje da »volimo neprijatelja«. Trebamo voljeti one koji nas mrze. Trebamo okrenuti i drugi obraz! I dok će ne ki samo prijezirno odmahnuti na takve savjete i nazvati ih nepra ktičnima, čista i neograničena ljubav može biti najplodonosniji način koji dovodi do istinski uspješnog života! Tejabindu Upanišad nam govori: »Biti ujedinjen s Bogom Ljubavi znači oslobo diti se svih uvjetovanosti. Riječ je o stanju samoostvarenja, koji daleko nadilazi riječi i misli«. A Lahiji, iz sufijskih učenja, govo ri: »Srce je riznica koja čuva Božje zagonetke. Tražite svrhu oba ju svjetova upravo kroz srce, jer to je smisao svega«. »Voljeti bližnjega svoga« znači nadići puku razinu dužnos ti, teret obveze, uske granice uvjerenja, te kruta pravila poluživota i s radošću stupiti u nov način života. Pripremiti se za ljubav prema bližnjemu znači iznova (i katkada bolno iskreno) promot riti Boga, sebe, svoje bližnje, svoj svijet i sve u njemu! A tko su nam ti bližnji? Nisu li to svi ljudi na ovome planetu? Ljubav iskazuj svim stvorenjima i bit ćeš sretan; jer kada voliš sve, voliš i Boga, jer On je sve u svemu. — Tulsidas
Kada se u praksi pridržavamo pravila neograničene ljuba vi, lakše nam je voljeti i »neprijatelja«, podnositi one koji nam možda dodijavaju i smetaju, te u svakome pronaći nešto što možemo cijeniti, neku osobu, mjesto, neko iskustvo. Veliki para doks neograničene ljubavi možda se sastoji u tome što od nas traži da u cijelosti budemo svoji i da cijenimo svoju individualnu istinu, oslobađamo se egoističnosti i potom dajemo, a da pritom ne uskraćujemo baš ništa. Kao i druge duhovne vrline, ljubav nam u život ne pada kao mana s neba. Kao i kada je riječ o znatiželj nome umu, treba je kultivirati. U svemu što činimo važan je element naš osobni stav pre ma tome što činimo. Nije li upravo ovo savršeno prikladan trenu tak da prigrlimo stav radosti i iščekivanja u moguće i najvećoj za daći koju pred nas postavlja život — ljubavi prema bližnjemu ko ja će biti jednaka ljubavi prema sebi?
*
4. ZAKON Nanijeta nepravda ne znači ništa ako je ne pamtiš. — Konfucije Zaboravimo i opros timo sve povrede i nepravde. — Miguel de Cervantes
Život je moguće shvaćati unatrag; no moramo živjeti pre ma naprijed. — Soren Kierkegaard
FIRMIN ABAUTIZ bio je poznat kao miran i staložen čovjek. Nitko od njegovih sugrađana nije se mogao sjetiti da je ikada tijekom osamdeset sedam godina života izgubio živce. Neki čovjek, koji je sumnjao da itko može biti tako nedodirljiv, dogovorio se s kućnom pomoćnicom, nudeći joj novac ako iz njega uspije izma miti bijes. Domaćica je znala da Abautiz voli udoban i uredan krevet, pa mu ga jednom nije namjestila. Sutradan ujutro Abautiz ju je ljubazno podsjetio na zaboravljenu dužnost. I sljedeći dan na večer naišao je na nepospremljenu postelju, pa joj je iduće jutro ponovno skrenuo pozornost na to. Ona se opravdala kratko i ne uvjerljivo, no on je i to prihvatio. Trećeg dana ujutro Abautiz je rekao: »Još mi niste namje stili krevet; očito je da ste odlučili to više ne raditi. Pretpostav ljam da vam je to teško i odbojno, ali i nije važno, jer sam se već počeo malo-pomalo navikavati«. Dirnuta takvom dobrotom, žena je otkazala dogovor i otada se silno trudila da svaki dan što bo lje i udobnije namjesti krevet!
Naučiti oprostiti daleko je korisnije nego jednostavno uzeti kamen i baciti ga na predmet ljutnje, osobito kada je izazov osobito velik. Jer upravo u trenucima najveće uzrujanosti i potencijalnog sukoba pojavljuju se najveće mogućnosti za dobra djela, kako prema sebi, tako i prema drugima. — Dalai Lama
Sve uvijek ne može biti upravo onako kako želimo, no kri tike i grube riječi rijetko postižu trajnu i mirnu suradnju ili ispu njavanje naše želje. Strpljivost i dobrota, s druge strane, postižu upravo to. S vremena na vrijeme dopustit ćemo da nečiji bijes ili kri tike »načine rupu« u našoj dobrohotnosti i oduzmu nam inače vedro i blagonaklono raspoloženje. Stoga neki put moramo pora diti na tome da se izdignemo iznad takve situacije i onemogućimo da se ta »nepravda« trajno nastani u našoj svijesti. Da, nanijeta nepravda boli, ali hoćemo li se izliječiti kada se izoliramo, ili u sebi ustrajno iznova proživljavamo nešto što se
Nije dovoljno samo poznavati vrline i dobrotu, moramo pokušati steći ih i koristiti, ili poduzi mati druge korake koji nam koriste. — Aristotel
dogodilo prije cijelog dana, tjedna, mjeseca ili čak prije više go dina? Kada se i dalje bavimo emocionalnim ožiljcima, ne upušta mo li se zapravo u nepotrebnu i beskorisnu patnju umjesto da li jepo nastavimo živjeti? Izazovi u našem životu neki put mogu postati izvorom no vog svjetla i optimizma. Bez obzira na »nepravde« i dvojbe koje proživljavamo, možemo li krenuti naprijed zahvaljujući prijatelj skoj pomoći, marljivome radu, ustrajnosti, ljubavi i služenju, mo litvama i omogućavanjem neograničenoj ljubavi da postane glav nom energijom? Kako bolno iskustvo pretvoriti u priliku za iskazivanje lju bavi? Što kažete na korištenje energije opraštanja kao moćnog agenta napretka? Postupak opraštanja može obuhvatiti produblji vanje dubine percepcije — želje za razumijevanjem utjecaja koji su oblikovali ponašanje osobe koja nam je nanijela bol. Nastoji mo li shvatiti, i pritom dajemo sve od sebe, odakle je ta osoba potekla i promotrimo li probleme koji prevladavaju u njezinom životu, nije li riječ o našem iskrenom nastojanju da »neko vrijeme proživimo u njezinoj koži«? Jesu li međuljudski odnosi nalik na živući laboratorij u ko jem napredujemo u smjeru veće zrelosti i korisnosti? Zahvaljujući pozitivnim reakcijama na navodne nepravde, gradimo li korisnu osobnu pozornicu za razvoj mnogobrojnih poželjnih plemenitih odlika ili vrlina? Kada počnemo shvaćati dinamiku koja djeluje u pozadini »nepravde« ili zlostavljanja, možda ćemo lakše i brže oprostiti. Stara afrička poslovica kaže: »Svađu prekida onaj koji oprosti«. Jeste li voljni potaknuti tako pozitivnu promjenu? Razumijevanje, opraštanje i zaboravljanje nepravde ne znači i opravdavanje i prihvaćanje tuđih riječi i postupaka. Me đutim, mogu li nam ljubav i opraštanje pomoći da preoblikujemo iskustvo, oslobodimo se nastale boli i obnovimo čvrstu privrže nost životu? Na jednoj dubljoj razini postupak oslobađanja boli od nepravde može biti znak oslobađanja privrženosti iluzijama ega o odvojenosti. Je li oslobađanje od ega i oslobađanje od uv rede i boli ista stvar? Naš je svijet neprekidno u stanju fluidnih promjena. Neki put možda imamo vrlo malo vremena za pripreme i razmišljanje o događaju koji je u tijeku. U takvim se situacijama naša sposob nost pripremanja za izazove s kojima se suočavamo može povezi vati i s našom duhovnom snagom. Je li sada idealan trenutak da na trenutak zastanemo i osvrnemo se na vlastitu duhovnu imovi nu, bolje promotrimo i ojačamo te duhovne sposobnosti koje će
nam pomoći u prilagođavanju životnim promjenama? Proistječu li oprost i zaborav automatski iz čiste, neograničene ljubavi prema svim ljudima bez iznimke?
* 5. ZAKON Zanos olakšava postizanje uspjeha. — John Marks Templeton Zanos... je vrlo zarazan. — Emory Ward
ZNAČENJE RIJEČI »zanos«, »gorljivost«, »entuzijazam«... povezano je s grčkom riječi »entheos«, koja znači nadahnutost, radost, žar i ispunjenost duhom, »ispunjenost Bogom«. Ne izgleda li vam up ravo to kao recept za sretan i koristan život? Dakako, većina lju di priželjkuje točno određenu kvalitetu života, možda i kombina ciju posebnih interesa: istraživanja, postignuća, napretka i koris nosti. Osim toga, duboko u srcu svakog od nas postoji unutarnja
Ovo j e dan što ga čini Jahve. Kličimo i radujmo mu se! — Psalmi 118:24
žudnja za doživljavanjem ljepote, ljubavi i plemenite svrhovitosti. A što je s energijom i vitalnošću potrebnima za ispunjavanje sva kodnevnih dužnosti uz višak krepkosti? Može li život biti radosna svakodnevna pustolovina? Zanos i gorljivost smatraju se jednom od najvećih životnih odlika, no da bi prerasli u dominantan faktor u čovjekovu životu, nužno ih je redovito provoditi u praksi! Promotrimo li aktivnosti malenog djeteta, što će se izdvojiti kao karakteristika koja nam najčešće privlači pozornost? Nije li to upravo djetetov zanos? Njega sve opčinjuje. Zanima ga sve što se događa u njegovu svi jetu. Postavlja pitanja! Silno želi učiti! Svijet smatra divnim i čudesnim i upravo ga obožava! Thomas Huxley rekao je da se taj na genijalnosti sastoji u prenošenju djetetova duha u starost, a to, dakako, znači da nikada ne smijemo ostati bez te gorljivosti. Kakvo moćno opažanje! Imamo li dojam da bismo iz života željeli izvući više, ne bi li bilo dobro početi od propitivanja stanja vlastitog zanosa i gor ljivosti? Kako možemo postati gorljiviji? Jedan od načina sastoji se i od djelotvorne primjene načela »kao da«. William James, ko ji je proučavao to načelo, kaže: »Ako želite neku odliku, ponaša jte se kao da je već imate«. Shakespeare nam u III. Činu Hamleta kaže: »Prigrli vrlinu ako je već nemaš«. Želimo li se promije-
Od svega što poka zujete, najvažniji je vaš izraz. — Janet Lane
Ako sinu ili kćeri možete dati samo jedan dar, neka to bude gorljivost! — Bruce Barton
niti, postati drukčijim tipom osobe, može li se prvi korak sasto jati od konkretnog određivanja osobite odlike koju želimo steći? Sljedeći bi logičan korak bio ustrajno zadržavanje te predodžbe u svijesti. Nakon toga možemo je početi razvijati ponašajući se kao da njome već raspolažemo. Možete li zamisliti da dan započinjete planom o većoj gor ljivosti? Henry David Thoreau navodno je nakon buđenja još ne ko vrijeme ostajao u krevetu i samome sebi nabrajao sve pozitiv ne novosti kojih se uspijevao sjetiti. Ustajao je i svijet dočekivao u svijetu ispunjenom pozitivnim stvarima, čudesnim ljudima i ve likim prilikama! Takav način duhovne motivacije koristio je na početku svakog dana kako bi cijelo svoje biće prožeo novim za nosom i gorljivošću. Osim toga, korisno je razviti naviku izražavanja samo op timističnih, gorljivih misli. Možemo li svjesno i promišljeno od lučiti sagledati pozitivne strane svake situacije, iskustva i osobe? Ako gorljivost izražavamo slobodno i otvoreno, i to u svim prili kama, nije li logično da će naš život snažno početi naginjati većoj radosti i obilnijiim plodovima? Čovjek počinje prirodno očekivati dobro, pozitivno. Kako gorljivost i zanos olakšavaju postizanje uspjeha? Jes te li čuli izreku: »Ako ti život pruži limun, pripremi limunadu«? Može li nam gorljivost pomoći da u svakoj situaciji uočimo pozi tivnu stranu? Oslobađa li gorljiva osoba uvijek maksimalni poten cijal zbog tako otvorenog stava koji prati zanos i gorljivost? Kako zanos i gorljivost donose neporecivu razliku u re zultatima rada? Na primjer, ako nekoga obuzme apatija, on to spozna i poželi promijeniti stanje, te se počne ponašati gorljivije, hoće li se u njegovoj energiji pojaviti nova živost? Taj proces zah tijeva predanost, ustrajnost i samodisciplinu, ali čovjeku može pomoći i da stekne nov, pozitivan i produktivan stav. Dječak koji nije znao što je jeka povikao je prema suprot noj strani doline: »Tko je to?« Jeka je uzvratila: »Tko je to?« Dijete nije vidjelo tko je izgovorio te riječi, pa je upitalo: »Tko si ti?« Odgovor je glasio. »Tko si ti?« Dječak je pomislio da ga netko zadirkuje, pa je povikao: »Molim te, prestani!« Jeka je ponovila: »Molim te, prestani!« I već kada više nije znao što bi pomislio ili učinio, majka je djetetu objasnila da se nitko ne šali s njim, da je to tek jeka
njegova vlastita glasa. Dijete se na trenutak zamislilo, pa je povikalo: »Volim te!« Sa suprotne strane začule su se riječi: »Volim te!« Dijete je zaneseno i gorljivo povikalo: »Tako si dobar!« Jeka mu je uzvratila kompliment i dijete je steklo sretniji i gorljiviji pogled na život. Pouka priče glasi: što dajemo svijetu, to nam se i vraća. Izražavamo li stoga zanos, gorljivost, neogra ničenu ljubav, dobrotu, pružamo li pomoć, suosjećanje i služimo li drugima, prema duhovnim načelima, sve će nam se to i vraćati. Riječi Normana Vincenta Pealea u Riznici radosti i gorlji vosti nude izazovni recept za bolji život: »Oni koji dosljedno žive prema radosnom i gorljivom obrascu razmišljanja ostvaruju, ka ko se čini, zavidan stupanj ovladavanja nad okolnostima«. Možete li čvrsto odlučiti udvostručiti količinu gorljivosti koju unosite u život? Ako možete i ako to doista odlučite, budite pripravni na zapanjujuće rezultate.
Naglasci •• 1. Na koje je načine, između ostalih, moguće razviti stav pun ljubavi koji pruža novu snagu? 2.
Trebamo li širiti percepciju ljepote? Kako?
3.
Kako biste opisali lijepe misli koje izgrađuju lijepu dušu?
4. Zašto su marljivost i ustrajnost važni sastojci napretka? 5.
Kako gorljivost i odlučnost, u kombinaciji s marljivošću i ustrajnošću, pomažu u postizanju uspjeha do kojeg dolazimo zahvaljujući iskrenom trudu?
6.
Kako neograničena ljubav naglašava potpunost života?
7. Tko je vaš bližnji? (»Ljubi bližnjega svoga...« Matej 19:19) 8.
Opraštanje je postupak odustajanja od lažnoga u korist isti nitoga, brisanja pogrešnih pojmova iz uma i tijela, te nastav ljanje plodonosnog života. Kako to primijeniti na svakodnev ni život?
9.
Kako bolno iskustvo prebaciti u odgovarajuće i konstruktivno mjesto u vlastitome životu?
10. Zašto se zanos i gorljivost mogu smatrati jednom od najvećih životnih odlika?
11. Zašto je svakodnevno praktično provođenje zanosa i gorlji vosti važno za svakodnevni život? 12. Zašto se istraživanje duhovnih načela smatra važnim poma galom u poboljšavanju života? Kako biste krenuli u takvo is traživanje?
Praktična primjena raznih duhovnih zakona •• Theodore Gaster, profesor komparativne religije na Dropsie Collegeu, u sljedećim riječima Yehude Halevija pronalazi izraz »sre dišnje, jedinstvene i velike ideje... prema kojoj su Bog i ljudi pa rtneri na ovome svijetu, te da Bog za ostvarenje svojega Plana... treba odanu i predanu skupinu muškaraca i žena«. ...Iskusiti Boga znači osjetiti dodir Božanskoga Duha na jedan od niza različitih načina. Iskustvo može obuhvaćati Duh ko ji potiče i hrabri; Duh koji hrani motivaciju i predanost; Duh ko ji širi ljubav i kojem je nagrada ljubav; Duh koji teži miru i prigrljuje pomirenje; ili Duh koji poštovanjem prema prirodi seže prema Bogu. Duhovno zadovoljstvo javlja se kad čovjek pronađe je dinstven način na koji osobno osjeća Boga. Odgovor se krije u jednoj priči. U njoj muškarac koji sje di u parku na klupi promatra dijete koje pušta zmaja. Zmaj se pe nje u visinu i u jednom trenutku nestaje u oblacima. Čovjek prilazi djetetu i pita: »Što to radiš?« Ono odgovara: »Puštam zmaja.« »Ne vidim ga«, kaže muškarac. »Kako znaš da je gore?« »Znam da je gore jer osjećam kako me privlači.« Kako ta priča ilustrira djetetov, ili naš vlastiti, način »doži vljavanja Boga«? Na koje još načine doživljavate povezanost sa Stvoriteljem?
*
Peti tjedan
1. ZAKON Davanjem Postoje dvije vrste zahvalnosti: iznenad na zahvalnost koju osjećamo kada nešto uzimamo; i ona veća i šira zahvalnost koju osjećamo kada daje mo. — Edwin A. Robinson
se
razvijate.
—
Anonimna
VELIKI ENGLESKI PJESNIK George Herbert išao je na koncert kada je naišao na prodavača čiji je konj pao pod, kako se činilo, veli kim teretom. Herbert mu je pomogao da rastereti konja, pridig ne ga i ponovno natovari. Pritom je umrljao odjeću blatom. Ka da je došao na koncert, dio njegovih prijatelja šokirao se uvid jevši u kakvom mu je stanju odjeća. Kada im je objasnio što se dogodilo, upitali su ga: »Kako si se mogao toliko nisko spustiti i pristati na tako nešto?« Tko škrto sije, škrto će i žeti; tko obilato sije, obilato će i žeti... jer Bog ljubi vesela darivatelja. — Korinćanima II 9:6-7
Herbert je odgovorio: »To što sam učinio u ponoć će zvučati kao najljepša glazba, a da sam samo prošao pokraj njih, u meni bi cijelo vrijeme odzvanjao neskladan zvuk.« U današnjem svijetu duša koja je budna i otvorena davanju i primanju nailazi na nebrojene prilike. Koliko ih često koristimo? Što je uopće prilika? Bi li jedan od opisa mogao glasiti i ovako: nebeski poziv da ispunimo najviši oblik vlastite sudbine? Bi li pri lika mogla biti i mogućnost da činimo i postanemo nešto čudes no? Često se događa da situacija koja izgleda kao da je opte rećena teškim elementima čovjekove potrebe prerasta u priliku za čudesne i beskrajne mogućnosti. Ne bi li bilo mudrije ne okreta-
Vlast kakvu ima nad sobom, čovjek nika ko i nigdje ne može nadmašiti ili nešto drugo nadzirati ispod te razine. — Leonardo da Vinci
ti glavu od iskustava, kakvo god bilo, nego tražiti lekciju ili dar koje donosi iskustvo? U svakom trenutku tijekom života, možda i skriveni od čovjekovih očiju, univerzalni oblici energije oslo bađaju se u područje u kojem se nalazimo sa svakodnevnim za daćama. Je li moguće da ti oblici energije sadrže bit Stvoritelje ve ljubavi i jednostavno čekaju našu pozornost i kreativnost? Ka ko je načelo davanja i primanja povezano s našim životnim isku stvima? Ne znam što vam donosi sudbina, no sigurno je jedno: među svi ma vama jedini će biti sretni oni koji su nastojali služiti i koji su pronašli način da služe. — Albert Schweitzer
Sva su Božja stvore nja dio Njegove obi telji; a on je najljubIjeniji Bog koji naj veće dobro čini Božjim stvorenjima. — Islamska izreka
Davanje je važnije od primanja, a oni koji daju nesputano doživjet će nagradu za velikodušnost. Kako možemo davati? Možemo li pružati pomoć u području u kojem naš »dodir« može ostvariti bitan utjecaj? Nudimo li poticaje i pomno oblikovane ra zumne savjete u odgovarajućim situacijama? Vraćamo li svijetu sposobnosti, dar, inteligenciju i materijalni uspjeh kojima smo obdareni na svrsishodan način koji pomaže čovječanstvu? Dono si li to što dar i sposobnosti ulažemo za dobrobit čovječanstva nagrade i u materijalnom i u duhovnome smislu? Je li i davanje važnim dobrotvornim organizacijama, korisnim istraživačkim pro jektima i organizacijama koje se bave vjerskim odgojem također važan doprinos napretku čovječanstva? Je li posvećivanje većeg dijela našeg vremena i energije vrijednim ciljevima ulaganje koje će se isplatiti na mnogim razinama? Farmer se ne rješava cjelokupnog uroda nego dio žita zadržava i za sjeme. Kada određeni dio vremena i energije pos vetimo i Božjem radu, smatramo li to doprinosom u obliku sje mena koje može dovesti do nove žetve? Ako ne sijemo ništa, ka ko ćemo žeti? I prihvaćamo li dobrotu koja u naš život ulazi sa zahvalnošću? Davanje donosi osjećaj sreće i uspjeha. Davanje može do vesti do većeg davanja i prerasti u plodonosan način života. Riječ je o ciklusu koji se obnavlja na pozitivan način. I tijekom cijelog procesa, naš osjećaj zahvalnosti i gorljivosti također se može po većavati. Jesmo li istinski brižni čuvari onoga što primamo? Ko ristimo li na pozitivan način što smo primili, kao onaj čovjek u priči o talentima, možemo li i mi čuti divne unutarnje riječi: »Bio
Davanje, učenje to leranciji, priznanja i odobravanje tuđih postupaka, fleksibil nost koja omogućuje dozrijevanje i učenje — donose sreću, sklad, zadovoljstvo i produktivnost. To su odlike bogatog života. — Jack C. Yewell
si vjeran nad malim, zato ću te nad velikim postaviti« (Matej 25:21)? Može li i davanje biti ispit zrelosti? Iz jedne perspektive, oni koji su istinski »odrasli« daju. Nezreli ne daju. Sveto nas pis mo uči da svatko tko među nama želi biti prvi, prvo treba svima služiti. Ima li uopće većeg dara od pomaganja drugima? Kako shvatiti duboko značenje riječi »Nikada ne možemo davati više od boga«? Je li život bez davanja isprazan? Kako su tijesno poveza ni duhovni napredak i materijalni uspjeh? Je li istinski uspjeh plod razvijene svijesti o svemu dobro me? Bi li jedan od najboljih načina razvoja te svijesti mogla biti spoznaja Stvoritelja kao izvora svega dobroga? Jedna od najvećih povlastica može se sastojati od preuzimanja inicijative u vezi s načinom na koji živimo. Razmislite o sagledavanju situacije koja vas okružuje iz perspektive određivanja prilika za izražavanje da rova i sposobnosti. Pronađite načine na koje ćete davati i zatim počnite davati srcem punim ljubavi. Jedan od ključeva uspjeha sastoji se u spoznaji da istinski uspjeh nema veze s dobivanjem; on je plod davanja. Napredovati i ostvarivati uspjeh možemo ka da nastojimo pružati veću kvalitetu i nuditi manju cijenu, umjes to da se koncentriramo samo na ono što ćemo sami dobiti.
* 2. ZAKON Sadrži li riječ »religija« i pojam autoriteta, dok riječ »duhovno« ukazuje U svojoj su vjeri toli ko neravnopravni da svatko svojim puteljkom dolazi do raja. — Daniel Defoe
na
napredak?
—
Andersen
U KNJIZI Dosezanje vrhunaca: Psihologija duhovnog života dr. Marvin Gawryn piše: Religija je krajnje kontroverzna tema. Kritičari je opisuju kao glavni izvor ratova i mržnje među ljudima, psihološku štaku koja ljude potiče na slabost i nerealna očekivanja u vezi sa živo tom. .. pregaženi relikt, praznovjerni ostatak iz vremena prije po jave znanosti. Zagovornici religije, s druge strane, tvrde da pojedincu može donijeti sreću, a narodima mir, da je riječ o zraci svjetla koja nas vodi na putovanju nestabilnim svijetom, da je život bez
Moja je zemlja cijeli svijet, a religija dob ročinstvo. — Thomas Paine
nje prazan i da čovjekovo preživljavanje i napredak ovise o prih vaćanju vjerskih načela života. Kako je moguće da ljudi tako različito gledaju na je dinstveni fenomen religije? Jedna od zanimljivih spoznaja govori i da nas kultura, ra sa i religija često najodlučnije svrstavaju u suprotstavljene tabore. Bismo li jedan od mogućih odgovora mogli izvući iz spoz naje da »religija« i »duhovnost« nužno nisu jedno te isto? U poje dinim slučajevima riječ »religija može obuhvaćati i pojam autori teta, dok riječ »duhovnost« može značiti napredak. Kako? Izrazi »religija«, »religijski« i »religiozno« često se odnose na društvene organizacije koje su stvorile skupine vjernika istomišljenika. Na primjer, neke vjerske organizacije zahtijevaju potpunu odanost prema instituciji i vođama. Predanost može prvenstveno biti us mjerena prema instituciji, a tek sekundarno prema Bogu. Veliki su oni koji uviđaju da je duhovno jače od svake materijalne sile, da svijetom vladaju misli. —- Ralph Waldo Emerson
Dio religije nikako ne može biti name tanje religije. — Tertullian
Izraz »duhovno« može se odnositi na unutarnje osobno is kustvo pojedinca koji je doživio božansko. »Duhovnost« znači je dinstveno božansko iskustvo pojedinačnog vjernika. Potiče raz mjenu važnih spoznaja među ljudima. Duhovnost može služiti kao prijenosnik viših potreba za izražavanjem korisnog služenja. »Du hovnost« je tako prvo posvećena božanstvu, a ne organizacijskim, individualnim ili materijalnim ciljevima. Može li tako jedan primarni cilj religije, zajedno sa svim raskošnim ceremonijama i tradicijama, privući našu pozornost i pripomoći otvaranju našega uma i srca kako bi se u nama otkrio i prikazao Božji duh? Nude li korisna načela koja su razvile čov jekove religije dokaze o temeljnoj nevidljivoj stvarnosti i beskraj noj mudrosti? Marcus Bach još je prije više desetljeća zapisao da svaka vjerska tradicija nudi drukčiji put do vrha planine, vrha na kojem dolazi do dubljeg i potpunijeg sjedinjenja s Bogom — du hovne svijesti koja nadilazi sve »religije« od kojih je netko počeo. Ne razlikuje li se vjersko naslijeđe našega svijeta upravo po tim drukčijim pristupima? Je li svaka religija izlog za još jedan put na kojem se čovjek može upoznati s raznim vidovima beskrajnog božanstva? Možemo li s takvog stanovišta prigrliti vjerske razno-
Duhovno savrše nstvo čovjeka sastoji se u njegovu preras tanju u inteligentno biće — biće koje zna sve što je u sta nju naučiti. — Maimon
likosti među ljudima? U jednome smislu riječi, raznolikost naših vjerskih tradicija, kulturno bogatstvo naše duhovne povijesti, mogli bi biti povodom za slavlje, prilikom za učenje od drugih i stjecanje gorljivosti koja će nam omogućiti daljnja istraživanja. Božanski Stvoritelj katkada se naziva »beskonačnom inte ligencijom«. Može li se čovjekova svijest aktivirati zahvaljujući duhovnim postupcima kakva je i molitva? I može li ta aktivacija u čovjekovoj svijesti iznjedriti više oblike izražavanja duhovnosti? Bi li to moglo biti ono što neki ljudi opisuju kao »proživljavanje duhovnog života«, prije nego »religioznost«? Bi li se vjersko nap redovanje moglo pojačati ako se dodatna istraživanja usmjere prema dokazima za raznolike manifestacije beskonačne inteligen cije? Čini se da se u suvremenome svijetu informacije o duhov nome ubrzano množe. Usred društvenog i kulturnog napretka, mogu li vjerska istraživanja poslužiti kao pozornica napretka du hovno motiviranih pojedinaca? Može li vjerska intuicija ponuditi širi put do napretka prilagođavanjem žarišta, njegovim prem ještanjem s obreda i doktrine na osobno iskustvo prednosti du hovnog života? Treba li »religija« odustati od borbe sa supar ničkim doktrinama i tragati za prijelomnim istinama koje su u po zadini tradicija svih najvećih svjetskih religija? Kako zajednica pojedinaca s duhovnim ciljevima i vizijama može snažno podupi rati potragu za životom prema višim kategorijama vrijednosti i plemenitim ciljevima? Jedna od najčešćih zabluda u naše doba govori da su zna nost i religija u sukobu, da su nekako suprotstavljene. Može li se zrela religija širiti i postati još korisnijom zahvaljujući znanosti i statističkim istraživanjima? Hoće li uvijek postojati istine više kategorije koje će biti moguće otkrivati? Naši sadašnji vjerski stavovi, iako su svakako vrijedni i dostojni, vjerojatno nisu ni konačni ni potpuni. Razvoj duhovnosti znači stalno dodavanje novih spoznaja onome što već znamo.
*
3. ZAKON Obitelj koja zajedno moli ostaje na okupu. — Izreka A kako nam služi sr ce? Molitvom. — Židovska izreka
Najbolje moli koji najbolje voli. Sve stvari, i velike i male; Jer dragi Bog koji vo li nas, Sve je stvorio i sve voli. — Samuel Taylor Coleridge
BI LI ČOVJEK hotimice tjedan-dva živio bez hrane? Vjerojatno ne bi! Redovito konzumiranje hrane važno je za zdravlje i funkcional nost fizičkog bića. Bez nužnih hranjivih tvari koje nalazimo u hra ni, gubili bismo energiju, um bi nam prestao normalno funkcioni rati i tijelo bi nakon nekog vremena umrlo. Jednako kao što je redovita fizička hrana nužna za održa vanje tjelesne energije, nije li nam tako potrebna i redovita du hovna hrana kako bismo održali duhovnu snagu? Leži li jedan od temelja aktivnog, zdravog i svrhovitog života u razvijanju navike svijesti o našem mjestu unutar božanske beskonačnosti? Bi li naša osobnost bez trajnog duhovnog učenja ostala ispražnjena i neuhranjena? Bismo li se tada osjećali izoliranima, prestrašenima i nedostojnima? Mogu li se bez duhovne energije mijenjati naši stavovi, pa da tako postanemo emocionalno nestabilnima i neto lerantnima? Kako duhovno nadahnuće i spoznaje služe kao faktor koji nam daje novu energiju? Krajnji je zaključak da je molitva nedvojbeno snažna. Svakodnevno razdoblje prisne povezanosti s bezgra ničnim, vječnim Stvoriteljem može nam davati sve veću duhovnu snagu i gorljivost za suočavanje s izazovima svakodnevnog živo ta. Molitva može postati velikom prednošću u svim aspektima svakodnevnoga života. Molitva zahvalnosti može nas uzdignuti do novih visina, rezultata i spoznaja. Molitva nam pomaže da uvidimo kako smo tek neznatan djelić svega što je Bog stvorio, ali nam istodobno pomaže i da dođemo do izraženijeg osjećaja je dinstva sa Stvoriteljem. Postanemo li poniznim pomagalom u Stvoriteljevim rukama i raščistimo li kanale za njegove ciljeve, moći ćemo postići više nego kada ne uviđamo to jedinstvo. Što se može dogoditi kada naša molitva preraste u ovakav oblik: »Neka riječi koje izgovaram i djela koja činim budu u skladu s Božjim ciljevima i na korist cjelokupnome čovječanstvu«? Ako je to naša iskrena molitva, hoće li naši rezultati biti uspješniji i trajniji? Je li molitva uzrok doživljavanja veće životne radosti? Uzdiže li ustraj na molitva karakter? Poslovni čovjek često se tijekom dana moli: »Budi volja tvoja«. Ima dojam da mu takav pristup pomaže da um očisti od svih predrasuda, kako bi se potpunije predao percepciji božan-
Zagledaj se unutra i u trenu ćeš ovladati Vidljivim i Prazni nom. — Seng-T'san
skog usmjeravanja. Kada tako molimo, um nam više nije u suko bu ni s jednom osobom ili situacijom. Poboljšava li se neizmjer no naša sposobnost donošenja odluka kada um i srce nastojimo dovesti u prisniji dodir s božanskim i u jedinstvo s univerzalnim ciljevima? Može li molitva poslužiti kao kanal za pojačanu jas noću uma i dubinu spoznaja koji mogu biti presudni faktori plo donosnog života? Kako reagiramo kada pomno pripremljeni planovi doživlja vaju neuspjeh? Kako reagiramo kada se netko s nama ne slaže? Kako reagiramo kada nas vrijeđaju teške riječi? Kada dolazi do neugodnih situacija, možemo li se prisjetiti da smo čak i usred stresa i napora svakodnevnog života prvenstveno i iznad svega duhovna bića? Možemo li shvatiti da živimo, krećemo se i posto jimo unutar božanskog stvaranja, te djelovati sukladno tome?
Jer Veliki je duh svu gdje; čuje sve što je u našem umu i srcu, i ne treba mu se ob raćati glasno. — Crni Jelen
Kada molimo s obitelji, bilo da tu »obitelj« čine roditelji, bake i djedovi, braća, sestre ili skupina bliskih prijatelja, želimo ući u mjesto tišine, mudrosti i mira. Takvo iskustvo može zali ječiti povrijeđenost, smiriti bijes, potaknuti ljubav i oprost, te nam pomoći da se sjetimo koliko smo jedni drugima važni. Unutar obitelji do molitve može doći i kada općenite riječi više nisu djelotvorne. Ako ste se kući kada vratili povrijeđeni, raspršenih iluzija ili u strahu, a netko vas je bez riječi uhvatio za ruku i zatim vas iskreno utješio, s tom osobom zajednički ste ušli u područje obilježeno molitvom. Ako doživljavamo poteškoće u vezi s drugom osobom ili se borimo s teškom situacijom, molitva nam pomaže da poboljšamo odnos. Možemo se moliti za dobro bit drugih. Kada obitelj odluči moliti na svoj način, sukobi se počinju rješavati, a ljubav se pojačava. Tako se rješavaju i osjećaji odvojenosti. Djeluje li molitva ponajprije na osobu koja moli? Kako nam molitva pomaže da postanemo osjetljiviji na duhovno vođenje? Kako molitva može ojačati naše duhovne vrijednosti i plemenite ciljeve? Kako molitva pokreće osjetljivost prema drugi ma i prema uzvišenim idealima? Po čemu je molitva ključan sas tojak u duhovnome životu aktivnog karaktera koji se razvija? Zašto djelotvorna molitva mora biti izraz naših iskrenih duhovnih želja?
Prestanite i znajte da sam ja Bog. — Psalmi 46:11
Kaže se da je molitva način života, a ne tek niz odvojenih činova. Riječ je o stavu duše koji se neki put izražava riječima, ali djeluje najbolje kada dopire nijemo, iznutra. Molitva se naziva i »kućnim životom duše«. Riječ je o radu i cilju duše koja obitava u božanskome. Njezina elokventnost može se izraziti djelima, a
dah u obliku težnji. Molitva može biti neprekidna poput disanja i, baš kao kod disanja, može biti riječ o udisanju čistog raja na zemlji! Stvoritelj je neizmjeran izvor duhovne snage. Život u sta vu molitve nalik je na putovanje s božanskim suputnikom koji nas prati kamo god krenemo, suputnikom s kojim o svemu možemo razgovarati kad god poželimo. Ta se spoznaja s vremenom može pretvoriti u naviku, a naši se dani tada ispunjavaju radosnom svi ješću i interakcijama s božanskim.
* 4. ZAKON Ne uspiješ li otprve, pokušavaj još, još, još. — William Edward Hickson Što vam je dano zo ve se dar; a što s tim učinite bit će vam nagrada. — Gary Moore
KOLIKO SMO GORLJIVI U vezi s planiranjem ciljeva? Kako bismo opisali izreku koja kaže da je »uspjeh putovanje, a ne odredište«? Ako se povremeno susrećemo s frustracijama, odgađanjima, ra zočaranjima ili nečim što nalikuje na »neuspjeh«, kako se vratiti na pravi put i nastaviti dalje marljivo i svrsishodno? Kako optimi zam opisati kao neizmjeran izvor energije u pozadini napretka i uspjeha? Kada se čini da je napredovanje usporeno, ili da nije ne posredno vidljivo, koliko je važno »nastavljati put«? Jesu li od gađanja u ostvarivanju životnog cilja prilika za osvrt na pojedi nosti izvorne svrhe koja je kod zamišljanja služila kao takav poti caj? Bi li strpljivost i, možda, stručni savjeti pomogli u ostvariva nju sljedeće prekretnice? Pozitivno djelovanje i ustrajnost uistinu se dugoročno isplate. Mnogi uspješni ljudi mogu potvrditi posto
Čovjek se slobodno može ponašati kako hoće i sam gospodari svojim odlukama. — Konfucije
janje mnoštva poteškoća nadvladanih na putu do ostvarenja cilja. Jedan od aspekata čovjekove prirode koji nas odvaja od ostalih stvorenja naziva se i »imaginativnom mudrošću«. Raspo lažemo sposobnošću percipiranja stvari kakve mogu biti! Potječe li naša sposobnost pretvaranja »slona u miša« od istine prema ko joj svatko od nas živi, kreće se i postoji u neograničenom, vječitom Stvoritelju? Što može bolje poticati motiviranost od uz budljive vizije ili cilja, u priliku za njegovo provođenje u stvarno-
st? Postoji li osobita energija »privlačenja« kada je čovjek pos većen korisnim i plemenitim ciljevima? Je li to možda čudo krea tivnosti? Postoje li granice u vezi s realističnim ciljevima kada su naš dar, energija i ciljevi usmjereni prema služenju s ljubavlju? Činite dobro koliko god možete, svim raspoloživim sredstvima, na sve moguće načine, na svim mogućim mjestima i svima koji su vam dostupni. — John Wesley
Sjećate li se trenutaka kada ste kao dijete, tinejdžer ili od rasla osoba imali prilike »pokušati ispočetka«? Ako ste željeli nešto postići, na primjer naučiti klizati, vjerojatno ste pri svakom novom izlasku na led bili malo bolji i spretniji. Štoviše, dok ste učili klizati, vaše je tijelo vjerojatno prvo utvrdilo kako pasti na led a da se ne ozlijedi! Učenje opuštanja, podmetanja nogu ili ko trljanja postali su važni kako ne biste glavom udarili o led. Vje rojatno ste se podizali sa smijehom i pripravni pokušati ponovno. Niste razmišljali o neuspjehu zbog uživanja u sportu i, moguće, instinktivne svijesti da ustrajnošću možete ostvariti zadani cilj! Život od nas često traži fleksibilnost. Kako se svjesnom odlukom suočavati sa zahtjevima, mogućnostima i pozivima na koje svakodnevno nailazimo? Trebamo li slijediti uzbudljiv put prema doživljavanju višeg oblika osobnog i duhovnog razvoja i ši renja granica? Jesu li ljudi koji češće uspijevaju u ostvarivanju ci ljeva oni koji su prilagodljivi, kreativni, domišljati, marljivi i koji objeručke prihvaćaju raznolikost bogatih prilika koje nam život nudi? U svojoj knjizi Prijatelji srca Alan Cohen opisuje posti gnuća dr. Georgea Washingtona Carvera: Kada pogledamo kikiriki, većina nas vidi kikiriki. Kada se duboko zagledamo u kikiriki, dr. Carver... je vidio više od 300 načina primjene tog malenog ploda, a među njima su bili i de terdžent, pjena za brijanje, bjelilo, melem, papir, tinta, sintetička guma, mazivo, linoleum, šampon, kava itd. Usto je otkrio i 118 načina primjene krumpira. Ukratko, prihvaćao je dano, spoznavao koliko je to nešto dragocjeno, i na temelju toga služio svije tu. Je li dr. Carver bio nadahnuti genij ili osoba visokorazvije ne vizije — ili i jedno i drugo? U čemu bi, ako je uopće ima, bi la razlika?
Svaka je okolnost dobro ishodište za kreativnost. Onaj »smireni tihi glas unutra« uvijek se obraća nama. Jesmo li voljni slušati božansko nadahnuće i potom nešto poduzeti? Usudimo li se stupiti na nepoznato tlo i iskušati nova iskustva? Možemo li »revitalizirati« neostvareni cilj i još jednom pokušati doći do uspjeha? Kakav god bio naš cilj, jesmo li se iskreno predali »davanju svega od sebe« i odvažnome nastavljanju puta? Budite svjesni činjenice da možemo postavljati nove ciljeve ili mijenjati smjer životnog pu tovanja a da ne doživljavamo neuspjeh! To što činimo ili koliko to nešto činimo dobro nemojmo miješati s vlastitom vrijednošću. Vri jednost svakoga od nas kao ljudskog bića potječe iznutra i dio je nas jednako kao i naše srce i naš mozak!
Iz nebrojenih stvari koje čuješ izvuci dobro i toga se pridržavaj; iz mnogih stvari koje vidiš izvuci dobro i zapamti ga. — Konfucije
Možemo li priznati pogrešku? Ako smo pogriješili u vezi s evidencijom čekova ili zaboravili nešto popraviti na autu, možemo li jednostavno reći »Zeznuo sam stvar« i pokušati ispraviti situaci ju? »Ne uspiješ li otprve, pokušavaj još, još, još«. Riječ je o koris noj misli o kojoj valja voditi računa kada nam je stalo do izvorno ga cilja. U knjizi savjetnika za ulaganja Garyja Moorea Duhovna ulaganja čitamo: Kada smo usredotočeni i radimo na ostvarivanju ciljeva, sje timo se moćnog duhovnog načela služenja drugima. Sav trud, mis li, pripreme i nadarenost koje možete upotrijebiti možda neće do vesti do istinskog uspjeha ako dio plana nije i pomaganje drugima. U radu, odnosima i duhovnome životu, održavanje stava »Što mogu dati?« umjesto »Što mi možeš dati?« donijet će vam obilne koristi... Sposobnosti i darovi koje ste dobili ne pripadaju vama. Sa mo ste ih dobili na posudbu — s povjerenjem — kako biste od njih stvorili što god možete za napredak čovječanstva. Uspjeh izravno proistječe iz svakog dobrog djela, svakog čina dobrote i veliko dušnosti. Ako život na svim razinama vodite tako da činite dobro, bit ćete zadovoljniji ishodima.
*
5. ZAKON U sebi vidite sve, a sebe u svima. — iz Upanišada Oni koji u sebi vide sva stvorenja, a sebe u svim stvorenjima ne poznaju strah. Oni koji u sebi vide sva stvorenja i sebe u svim stvorenjima ne poznaju tugu i bol. Kako raznolikost života može zavarati onoga tko vidi nje govo jedinstvo? — Iša Upanišad
NA KAKVOM PLANETU želite živjeti? Koliko su veliki vaši snovi? Koje nas iluzije odvajaju od drugih? Kako globalnome društvu pomoći da potiče altruizam i plemenitost ciljeva? To je vjerojatno lakše reći nego učiniti, ali zagledajte se u svoje srce. Zameci za misli za poboljšanja za kojima žudimo već bi mogli biti u nama, a to je divan početak. Želja za boljom budućnošću može napredo vati zahvaljujući naporima svakog pojedinca. Služimo li kao ko risna pomagala u rukama neograničene ljubavi? Neki ljudi prirodno nas privlače više nego drugi. Njih obično biramo za prijatelje. Unutar šire perspektive možemo li spoznati da su ljudi širom svijeta naša braća i sestre, naši prija telji? Jesmo li voljni u drugima vidjeti sebe, a u sebi druge? Za to je vjerojatno potrebno malo introspekcije i propitivanja duše. Na koje je načine moguće pripomoći da se ta vizija pretvori u stvar nost? Kako se razvijati promatranjem svakodnevnih situacija uz nov pristup i s višeg gledišta? Razvijamo li svijest kada postane mo svjesni važnosti dijeljenja ljubavi i brižnosti sa svim Stvoriteljevim djelima? Kada postanemo svjesni sljedećeg šireg životnog konteksta, hoćemo li, već po samoj prirodi svojega bića, krenuti naprijed? Njegovanje sve budnije svijesti može biti ključno za uočavanje »šire slike« o sebi, kao i beskonačnih razmjera božan skoga. Mi smo istraživači, a najintrigantnije novo područje u naše je doba čovjekova svijest. Naša potraga za otkrivanjem »nove priče« čov ječanstva — priče koja toliko udružuje znanost i duhovnost da nas podsjeća na našu cjelovitost i povezanost, ne samo među sobom i sa zemljom, nego još ponajviše s našim unutarnjim bićem. — Winston O. Franklin
Ne znam što vam donosi sudbina, no sigurno je jedno: među svima vama jedini će biti sretni oni koji su nastojali služiti i koji su pro našli način da služe. — Albert Schweitzer
Einstein je jednom rekao: »Nema problema koji bi bilo moguće riješiti s iste razine svijesti na kojoj je nastao«. Bi li pro mjena okvira unutar kojeg sagledavamo svoj svijet i širimo poje dinačnu i kolektivnu svijest mogla poslužiti kao izvrsna početna točka? Da bismo bili dovoljno odvažni za izazove našega doba, trebamo li propitati najbliskije i najčvršće pretpostavke, stavove i vrijednosti i biti otvoreni prema napretku? Kako istraživanje, ob razovni programi, vrlo osobna i duboka unutarnja propitivanja i
Najbitnije životno pitanje glasi: Što činite za druge? — Martin Luther King Jr.
kolektivno služenje služe kao zajednički rad koji nam pomaže da se ujedinimo za ostvarenje raja na zemlji? Upravo je nevjerojatno kolika je neki put moć osobne filo zofije. Razvijanje širih spoznaja može pomoći pretvaranju izazo va u prilike i u konačnici nas dovesti do veće uspješnosti i koris ti. Hoćemo li svoju svrhu otkriti u božanskoj Beskonačnoj inteli genciji?
Naglasci •• Naučite na jednak način promatrati sva bića, u svemu vidjeti ono jedno Ja. — Srimad Bhagavatam
1. Kako je načelo »davanja i primanja« povezano sa životnim is kustvima? 2. Kako davanje dovodi do većeg davanja i izrasta u plodonosan način života? 3. Kako biste osobno opisali »religiju« i »Duhovnost«? 4. Svakodnevni termini posvećeni prisnom kontaktu, posred stvom molitve, s bezgraničnim i vječnim Stvoriteljem, može nam dati pojačanu duhovnu snagu i izdržljivost za suočavanje s izazovima svakodnevnog života. 5. Neka riječi koje izgovaram i djela koja činim budu u skladu s Božjim namjerama i na korist čovječanstvu. 6. Kako glasi vaša osobna definicija »uspjeha«? 7. Sve su okolnosti dobro ishodište za kreativnost.
Praktična primjena raznih duhovnih zakona • Koliko znamo na temelju istraživanja, religija je postojala u svim društvima, od najprimitivnijih do kulturno najnaprednijih. Tije kom povijesti ljudi uspostavljaju pravila ponašanja i umataju ih u prikladne sustave vjerovanja i obreda. Iako se među sobom raz likuju u praktičnome smislu, u teoriji su vrlo slični i nerijetko se razvijaju iz zajedničkog izvora — potrage za temeljnim smislom života. Sve vodeće religije svijeta poštuju određene postupke i proroke. Ova knjiga čitatelju nudi da se upozna s nekim od važnih pojmova iz raznih religija. Promotrimo sada Pet stupova islama, koje smo već spominjali:
1. Shahadah (Svjedočanstvo): Nema drugog boga osim Boga. Muhamed je njegov glasnik. 2. Zakat ili Alms-Levy: Obvezatno godišnje davanje dijela imovi ne onima kojima je potrebno. (Ta se godišnja obveza razliku je od uobičajene milostinje [sadaqah], koju bi muslimani tre bali davati velikodušno i često.) 3. Salat ili svakodnevna molitva: Očvršćuj strpljenjem i molitvom. To bi uistinu mogla biti zahtjevna disciplina, ali ne i pobožni ma, koji znaju da će doći do Gospodina i da će mu se vratiti. 4. Sawm ili post tijekom Ramadana: U vrijeme Ramadana Kuran je sišao na zemlju kao skup savjeta čovječanstvu. 5. Hajj: hodočašće u Meku i Ka'bu: Za muslimane je najsvetije mjesto stvaranja kockasto zdanje, Ka'ba, u središtu Velike džamije u Meki. Islamska tradicija utemeljenje Ka'be pripisu je biblijskome Abrahamu i njegovu sinu Ismaelu. Vrhunac ho dočašća u Meku jest obred obilaska Ka'be.
*
Šesti tjedan
1. ZAKON Bolje je voljeti nego biti voljen. — Sv. Franjo Astrolab Božjih za gonetki jest ljubav. — Jalalu'ddin Rumi
KAKO BISTE reagirali kada bi vam netko rekao: »Neograničena lju bav, koja djeluje kroz vas, može božanskome pomoći da se bolje prikaže svijetu?« Neki ljudi možda će ostati zapanjeni: »Molim, kroz mene?«, držeći da su maleni i beznačajni kada sebe i svoje služenje usporede sa Stvoriteljem i božanskim planom. Pa ipak, božanski se plan provodi upravo kroz svakog pojedinca i izraze njihova truda. Ljubav ne iziskuje svrhu koja bi nadilazila nju samu i ne traži plo dove; ona je sama svoj plod, vlastita radost. Volim jer volim; volim kako bih volio... Od svih pojavnih oblika duše, jedino zahvaljujući ljubavi stvorenje, premda ne na ravnopravnoj razini, može općiti sa Stvoriteljem i vratiti nešto što nalikuje na ono što je dobilo. — Sv. Bernard Tijekom dana pojavljuju se mnoge prilike da učinimo nešto dobro za druge i pružamo ljubav! Bi li božanska, neograničena ljubav, izražena iskrenim i suosjećajnim služenjem ikada mogla ne pripomoći Stvoriteljevu cilju i svrsi? Poput glasnika koji dopi re izravno iz srca Stvaranja, lete li naši darovi ljubavi pred nama poput poruka radosnih poticaja i sigurnosti, pa srcima onih koje dodiruje naša ljubav donose vedrinu i gorljivost? Kako pružanje ljubavi našem životu pridaje veće dostojanstvo i smisao? Jedna priča govori o čovjeku koji je odlazak u mirovinu pretvorio u priliku za pronalaženje načina za korisno služenje drugima s ljubavlju. Budući da je živio u blizini autobusne stani ce, ljude koji su čekali po kiši pozivao je da se sklone na njegov
Taj identitet iz Jed noga u Jedno i s Jed nim izvor je blistave ljubavi koja u valovi ma dopire do nas. — Meister Eckhart
zatvoreni trijem. Otisnuo je čak i maleni znak na kojem je staja lo: »Kada pada kiša, slobodno čekajte na trijemu«. Mnogi zahva lni ljudi prihvaćali su njegov poziv. Neki put vidio bi kako putni ci izlaze iz autobusa po najvećem pljusku i dočekivao ih s kišob ranom. »Izvolite«, govorio je, »možete posuditi kišobran i vratiti ga kada sljedeći put budete u prolasku«. Ljudi su vraćali po suđene kišobrane i zahvaljujući takvoj ljubavi i obzirnosti čovjek je stekao mnogo prijatelja. Što je bilo još važnije, otvarao je put unutarnjem sjaju koji se pojavljuje kada u životu pojedinca ljubav postane aktivna. Je li to jedno svojstvo ljubavi koja se razvija i ši ri, a kroz koju se razvijaju nebeska ljudska bića? Bi li sve izraže nija svijest o takvom obliku ljubavi mogla biti božanska svrha našega svijeta? Sunce našeg sunčevog sustava opisuje se kao samodosta tna zvijezda čiji su izvor energije unutarnje termonuklearne reak cije. Znanstvenici nam govore da je energija koja se oslobađa u tim reakcijama toliko velika da sunce još milijunima godina može sjati praktički bez promjena u veličini i intenzitetu.
Stoga kreni uvis, ple menita dušo! Navuci cipele za skakanje, intelekt i ljubav, i preskoči štovanje mentalnih sposobno sti, preskoči razumi jevanje i skoči u Božje srce, u njego vu skrovitost u kojoj si skrivena od svih bića. — Meister Eckhart
Uviđate li kako se snaga neograničene ljubavi može uspo rediti s alegorijom o suncu? Neograničena se ljubav sama održa va. Čak i kada je zakriju oblaci čovjekovih emocija, neograničena je ljubav prisutna kao i sunce, iako se zbog oblaka ne vidi sa Zemlje. Naš se život hrani i razvija zahvaljujući ljubavi. Duboko u središtu našeg duhovnog bića, neograničena se ljubav samoodržava i stvara vlastitu energiju. Zašto je, na temelju te svijesti, bolje voljeti nego biti voljen? Možemo li svoj život smatrati izvo rom »sunčeva svjetla« za čovječanstvo? Zašto je važno voljeti jed nostavno stoga što imamo ljubav koju možemo pružiti? Energija ljubavi opisuje se i kao »melem koji iscjeljuje«. Kako ljubav svoje djelovanje započinje prvo u onome tko je pruža? Kada ljubavi omogućimo da se izrazi kroz nas u obliku naše temeljne prirode, zrači li ona automatski prema svim aspe ktima naše okoline? Kao što je fotosinteza postupak zahvaljujući kojem sunce i biljke zajednički proizvode hranu, događa li se nešto slično i u nama kada energiji ljubavi dopustimo da transfo rmira naš život? Prerasta li neograničena ljubav u značajan izvor nužne energije i za nas i za druge? Na koje još načine možemo voljeti dovoljno da dođemo do zadovoljavajuće i istinske bliskosti s drugima koja zadovoljava že lju našega srca da s njima dođe u dodir? Ljubav znači sjećati se da svojem svjetlu trebamo omo gućiti da sjaji. I za lijepog i za ružnog vremena, bezgranična Iju-
bav blista poput sunca. Kako svjetlo upotrijebiti da potiče i po dupire razvijanje božanskog potencijala u nama i u drugima? Ljubav znači sjećati se da njezina trajnost nema roka, da njezinom povjerenju nema završetka i da ljubav nikada neće izne vjeriti! Neograničena ljubav može dokinuti strah, ljutnju i krivnju. Ljubav nije zlopamtilo i ne zamjera. Kako nam ljubav može po moći da otvorenije primamo ono što je u svemu najuzvišenije i najbolje? Ljubav znači sjećati se da je »bog isto što i ljubav«. I pre mda trenutačno možda gledamo kroz tamnije staklo, naša vizija stvarnosti postaje jasnija kada »vidimo očima ljubavi«. Kako nam ljubav može pomoći da uočimo veću realnost u svim stvarima i svim ljudima? Ljubav znači sjećati se da su i naši bližnji produžetak bes konačne ljubavi, te da smo svi stvoreni kao sinovi i kćeri božan skoga. Možemo li se prema svima odnositi na taj način, osobito usred svakodnevnih poteškoća, običnih i iznimnih okolnosti? Na koje se još načine možemo prisjećati da smo svi pro dužetak beskonačne ljubavi?
* 2. ZAKON Iskazivanje zahvalnosti donosi nove razloge za zahvalnost. — Zahvalnost za obilje koje si primio najboje je jamstvo da ćeš i dalje živjeti u obilju. — Muhamed
Anonimna
KAD GOD UDAHNEMO i izdahnemo, upuštamo se u proces davanja i primanja ključan za prirodni i duhovni svijet. Svaki udah osigu rava nam kisik i dušik bez kojih nema postojanja. Svaki izdah vraća ugljikov dioksid nužan za postojanje biljnoga svijeta. Pri rodni protok duhovnog načela »davanja i primanja« može biti jed nako važan za čovjekovu dobrobit kao i životno važno disanje! Iskazivanje zahvalnosti stav je priznanja i poštovanja koji se koncentrira na ono za što smo zahvalni! Proistječe iz duboke reakcije pune svijesti srca o jedinstvu sa svime što postoji u sve miru. Zahvalan um nudi trajne i aktivne reakcije na životne uvje te. Velikodušno srce pjeva u slavu sveprisutne duhovne stvarnos ti.
Zahvalnošću izraža vamo jedinstvo s univerzalnom ener gijom koja djeluje u suradnji s našim željama. — Wayne Dyer
Kakva je veza između izražavanja zahvalnosti i davanja? »Stav zahvalnosti« otvara vrata pojačanom dotoku obilja u čovje kov život. Međutim, dublje tumačenje izražavanja zahvalnosti koncentrira se na razinu svijesti koja nam omogućuje da stvari opažamo iz jedne više perspektive. Kada razmišljamo o smislu ži vota na materijalnoj razini, bi li jedno od važnih postignuća mog lo biti i posvećivanje života služenju drugima? Zahvalnost koja se od čovjeka uzdiže prema Bogu vrhunski je ob lik općenja zemlje i neba. — Albert Schweitzer
Dvije najbolje odlike izražavanja zahvalnosti sastoje se u tome što je riječ o nečemu praktičnome i ujedno instrumentu sva kodnevnog života! Kada postanemo još svjesniji nebrojenih stva ri kojima smo obdareni, kako ćemo početi oblikovati i mijenjati način na koji reagiramo na nove životne situacije? Kako stav iz ražavanja zahvalnosti može unijeti pravu revoluciju u naš život? Je li veća zahvalnost površinski znak promjene vrijednosti do kojih dolazi na neusporedivo dubljoj razini našeg karaktera? Kako optimizam i zahvalnost djeluju zajednički? Možete li se svakog dana probuditi i smisliti pet novih stvari za koje ste be skrajno zahvalni? Pokušajte s tim eksperimentom, pa ćete primi jetiti kako se vaš dan razvija bolje i uspješnije, kako se odnosi poboljšavaju i kako vaš život izgleda korisnije i uspješnije. Izražavanje zahvalnosti otvara vrata duhovnome razvoju. Ako u našem životu postoji dan koji nije posvećen izražavanju zahvalnosti, tada jednostavno u potpunosti ne živimo. Osvrt na stvari za koje smo zahvalni privlači nove slične darove. Ako se svako jutro osvrnemo na razloge za zahvalnost, započinjemo dan prepun sreće i razloga za zahvalnost. Izražavanje zahvalnosti do nosi nam bogatstvo Božjih darova. Iz zahvalnosti proistječe obi lje — iz pritužbi neimaština. Zahvalnost otvara vrata sreći. Zah valnost izaziva davanje. Zahvalnost naš um usklađuje s Besko načnim. Kontinuirana zahvalnost raspršuje naše brige. Izražavanje zahvalnosti može prigrliti svrhu stvaranja. Ka ko čovjek koji svim srcem izražava zahvalnost može doživjeti tra nsformaciju? Na koji način izražavanje zahvalnosti obogaćuje čovjeka na svim razinama postojanja? Bi li upravo misli i osjećaji koji govore o »unutarnjoj neimaštini« mogli biti posljedica neizražavanja zahvalnosti za nešto što smo dobili? Može li dubina naše unutarnje sreće ovisiti o stupnju naše zahvalnosti Stvorite-
lju? Kada dođemo do prvog razloga za izražavanje zahvalnosti, uslijedit će i drugi darovi; na koncu ćemo uvidjeti da smo bez prestanka zahvalni. Koji su neki od plodova života u kojem cijenimo sve oko sebe i izražavamo zahvalnost? Je li dio tog iskustva i sve veći os jećaj radosti i optimizma? Kada uvidimo da nam Stvoritelj nudi bezgranično znanje i neograničenu ljubav, kako s drugima podi jeliti tu radost i ljubav koje osjećamo? Trebamo li tražiti neis tražene načine na koje ćemo uživati u zadovoljstvu života koji pršti od značenja i smisla? Dolazi li do obrazaca izraženije boža nske prirode zahvaljujući našem duhovnom životu? Tražimo li neprekidno uzvišenije vrijednosti? Je li život ispunjen zahvalnošću način doživljavanja svijeta i našeg mjesta u njemu kroz neogra ničenu ljubav umjesto osuda? Je li zahvalnost dio duhovnog ub rzavanja životnog načela koje dopire do nas i protječe kroz naše »buđenje« prema planetu i svim njegovim stanovnicima? Aktivira li zahvalnost želju da doznamo više o znanstvenoj i filozofskoj is tini, estetskoj ljepoti, duhovnoj dobroti? Kako naša zahvalnost potiče potpuniju zahvalnost i svijest o Stvoriteljevu beskonačno me svemiru? Radosni i puni iščekivanja stojimo na vratima nove pustolovine vremena i vječnosti. U knjizi Osnove sufizma urednika Jamesa Fadimana i Ro berta Fragera nalazimo prelijepe riječi posvećene zahvalnosti. Zahvalnost nas mijenja. Otvara naša srca i dovodi nas bliže Bogu. Nažalost, većina nas nije svjesna mnogih darova ko je primamo i rijetko osjeća zahvalnost. Čak i ako je osjećamo, često je vrlo kratkoga daha. Zapanjio sam se dok sam promatrao kako stari derviši jedni drugima pomažu. Čak i kada daju čašu vode ili šalicu čaja, onaj koji poslužuje krajnje je pažljiv i zahvalan za priliku za služe nje. Derviš koji prima sve prihvaća s iskrenom zahvalnošću i ništa ne uzima zdravo za gotovo. Sve to čini se vrlo tiho i mirno, bez velike pompe. Još mjesecima nakon teške automobilske nesreće svako jut ro budila me velika bol. Tada bih pogledao kroz prozor sobe i zaplakao — ali od zahvalnosti. Živ sam, a svijet ispunjava ljepota.
*
3. ZAKON Pomažeš li usamljenima, ne možeš biti usamljen. —
Izreka
Korijeni sreće najdu blji su u tlu služenja. — E. C. McKenzie
U JEDNOM PRIZORU u divnome filmu Izgubljeni obzori skupina put nika zapela je na Himalaji. Pravim čudom do njih je došao vodič koji im je dao toplu odjeću. Zatim ih je poveo na putovanje za ko je je rekao da ih »neće odvesti osobito daleko, ali je iznimno teško«. Dok su se uspinjali strmim, zaleđenim stazama, svi su se pridržavali za dugačak konopac s čvorovima. Ako netko počne kliziti prema ponoru, ostali će ga zajedničkim snagama tako moći izvući.
Najveća nagrada za služenje drugima za dovoljstvo je koje pronalazite u vlasti tome srcu. — E. C. McKenzie
Zastanemo li i osvrnemo li se na vlastiti život, možda ćemo se sjetiti i prilika kada smo imali osjećaj da smo »zapeli«, usam ljeni ili izolirani — da stojimo daleko od drugih. Možda žudimo za društvom prijatelja, ili nekoga s kime bismo mogli razmijeniti misli. A cijelo to vrijeme, uslužne su nam ruke možda pružale lju bav, pozitivnu energiju, možda i na neočekivane načine, kako bi nam pomogle i ponudile društvo. Riječi »Pomažeš li usamljenima, ne možeš biti usamljen« izražavaju veliku istinu. Želimo ii služiti drugima i na koristan način pridonositi čovječanstvu, ne činimo li prvi korak kada od bacujemo sve oblike samosažaljenja, straha, sumnje i usamlje nosti? Služenje s ljubavlju može proistjeći iz preusmjeravanja po zornosti sa sebe na druge. Jer kako inače pomoći drugima ako ne odbacimo vlastite osjećaje usamljenosti?
Isključivi je smisao života služiti čov ječanstvu. — Lav Tolstoj
Nismo stvoreni kako bismo stajali sami, kao izolirano i ne ovisno stvorenje, nego kako bismo se stapali i ostvarivali interak cije sa svim pojavnim oblicima života. U nama struji prava rijeka dinamične energije, odgovorna za ključne procese, porive, impu lse, misli, emocije, snove i vizije. Želimo li s tom energijom čini ti dobro, nije li važno koristiti univerzalne zakone ili načela na najviši mogući način koji nam je trenutačno jasan? Kako to pos tići? Jedan od načina jest i primjena »plodova Duha« (Matej 7:16) u životu, djelovanjem na temelju ljubavi, radosti, mira, str pljivosti, ljubaznosti, dobrote, vjernosti, blagosti i samonadzora. Život je individualno iskustvo i iziskuje naš trud. Uviđate li kako nam stavovi mogu pomoći ili pak smetati našem sudjelo vanju u životnim događajima? Naše pozitivne ili negativne karak teristike mogu odrediti hoćemo li biti simpatični ili antipatični i kome. Želimo li biti simpatičniji, u čemu moramo postati priv-
Kada ljudi služe, ži vot više nije besmis len. — John Gardner
lačniji? Iznutra? Kako primijeniti misli i postupke koji potpomažu pozitivne odlike koje priželjkujemo? Pozitivan mentalni stav može nas osloboditi negativnih misli koje nam onemogućavaju dostiza nje najvišeg stupnja dobra. Nisu li razlike u karakteru plod čov jekova vlastitog djelovanja? Vojvoda od Norfolka, jedan od najvećih Engleza u povijes ti, živio je u velikome zamku. Bio je to jednostavan, skroman, do bar čovjek iznimno razvijenog osjećaja za suosjećanje. Jednog da na našao se na željezničkoj postaji kada je iz vlaka izišla malena Irkinja s teškom torbom. Doputovala je kako bi kao služavka počela raditi u zamku. Zamak se nalazio na oko kilometar i pol od postaje. Malena je Irkinja imala samo šiling, te ga je ponudi la nosaču, moleći ga da tešku torbu odnese u zamak. Kada je no sač s prijezirom odbio posao, jednostavno odjeveni vojvoda prišao je djevojci i ponudio da će odnijeti torbu. Uloga je čovječanstva ispuniti bogomdani smisao posredstvom is krenog srca koje je u skladu sa svime što postoji i voli sve. — Morihei Ueshiba
Prava je radost živje ti za druge. — Paramahansa Yogananda
Po dolasku u zamak, vojvoda je zahvalno primio šiling. Ničim nije pokazivao tko je. Tek sutradan, kada se susrela s pos lodavcem, djevojka je uvidjela da je čovjek kojeg je smatrala no sačem zapravo sam vojvoda od Norfolka. Život se ispunjava služenjem. Nisu li najveći upravo oni koji najviše služe? Prilika ima bezbroj kada nastojimo zadovoljiti neku potre bu čovječanstva. Što god birali za sebe, možemo ponuditi i dru gima. Želimo li biti uspješniji, kako da i drugima pomognemo da budu uspješniji? Želimo li iskusiti sreću i gorljivost, kako te emo cije izraziti drugima na način koji će ih poticati? Želimo li po većati ljubav, kako davati, davati i davati neograničenu ljubav u takvim količinama da nam se vraća uvećana? Možemo li to činiti ne stoga što tražimo osobni probitak, nego jer iskreno želimo drugima pomoći da u životu iskuse radosti duha? Možemo li uvidjeti kako je obzirnost prema drugima čudesna odlika? Kako smjerno služenje drugima jamči da nikada nećemo ostati sami? Razmislite o načelu zrcala: »U svijetu vidiš svoj odraz«. S obzirom na to da su univerzalni zakoni temelj poretka u svemiru, taj red možemo početi uočavati kada ta načela postanu dijelom našeg svakodnevnog života. Zatražimo li da nam se pokaže i pos tanemo li voljni prihvatiti više gledišta, možemo početi uviđati načela na djelu, i to u svemu što se događa u našem životu.
Razvoj svijesti dostupan je svakome od nas. Postanimo na lik stablu koje je posadila rijeka, koje svoje plodove donosi s pu no energije, zdravo i radosno!
* 4. ZAKON Tražen si ako odražavaš ljubav, radost, mir, strpljivost, ljubaz nost, dobrotu, vjernost, blagost i nadzor nad sobom. — Ako istinski cijenite prijateljstvo, u odnos ulažite više nego što iz njega izvlačite. — George W. Cummings, Sr.
Izreka
ŠTO VIDITE kad se pogledate u zrcalo? Vidite li u očima svjetlo i radosnu iskru? Je li vam osmijeh srdačan i naklonjen, strpljiv i pun razumijevanja? Sviđa li vam se taj »netko« tko vas gleda? Svaki čovjek ima prirodnu i duboko usađenu želju za time da mu se dive i da ga cijene. Upravo zbog toga prodaju se milijuni pro izvoda poput zubne paste, raznih krema i dezodoransa! Reklame nam obećaju prihvaćanje, ljepotu i popularnost. Nebrojene anke
U svakom je odnosu najvažnije ne ono što dobivate, nego ono što dajete. — Eleanor Roosevelt
te pokazuju kako je najčešća osobna želja biti omiljen i prihvaćen. Stoga iskustvo slaganja s drugim ljudima nikako nije sitni ca. Riječ je o važnoj sposobnosti koju treba razvijati želimo li u vezama i odnosima biti djelotvorni i sretni. Imamo li nekakve um jetno stvorene predodžbe koje bi nam u tome mogle smetati? Ako je tako, stvaramo li podjele između sebe i drugih? Bismo li mi mogli biti oni kojima se Isus obraćao kada je rekao: »Ako ljubite one koji vas ljube, kakvu ćete plaću imati?« (Matej 5: 46). Je li naša ljubav nesebična ili sebična? Majka Tereza kaže da je ljubav središnja točka našeg pos tojanja. Tako piše: »Zbog toga smo i stvoreni: kako bismo volje li i bili voljeni«. Kada je život usredotočen na gorljivost prema ot krivanju, marljivost u istraživanju i pojmove koji nam šire svijest o tome tko smo i što smo, postaju li naši životi posvećeniji dava nju i služenju? Kad se koncentriramo na neograničenu ljubav, os lobađamo li se tuđih očekivanja? Kad se prema ljudima odnosi mo iskreno i ljubazno, s puno vjere, blagosti i dobrote, šaljemo li poruku punu ljubavi koja govori koliko nam je do njih stalo? Kad smo strpljivi, ponizni i puni povjerenja, privlačimo li iskrenošću svojega bića druge ljude? Kad u životu nailazimo na okolnosti ko-
Gospodin ima hram u srcima sviju. — Upanišad
je odražavaju kvalitetu naše dublje svijesti, dajemo li doprinos uzdizanju našeg planeta i njegovih stanovnika? Na koje još načine možemo zračiti pozitivne odlike i upućivati poruku koja govori da nam je stalo? Odražava li se bezgranična inteligencija u stvaranju svemi ra? Inteligencija protječe kroz sve u svijetu i ima razne nazive. Tu nevidljivu inteligenciju možda ne vidimo i ne možemo je držati, ali jesmo li voljni slušati unutarnji glas koji nam šapuće da smo dio tog inteligentnog sustava i da smo ovdje zbog nekog božanskog razloga? Bi li dio te svrhe moglo biti i odražavanje, u najvećim i najboljim mogućim razmjerima, svetog načela i plemenitog cilja?
Imaj čisto, dobrostivo i blistavo srce, kako bi stekao vrhovnu vlast drevnu, neuništivu i vječnu. — Baha'u'llah
Prema autoru Ernestu Holmesu: »Život je zrcalo i čovjeku koji razmišlja odražava ono što mu svojim mislima pripisuje«. Što vidimo iz te perspektive? Kako izgledamo samima sebi? Jesmo li stvorili pozitivnu sliku punu ljubavi koja će privlačiti i druge? Sva ki čin pomaganja samo je drugi način na koji životu govorimo »da«. A to je dubok i dalekosežan oblik uspješnog ponašanja. Ka da nekoga upoznamo, pitamo li se: »Po čemu je ova osoba poseb na?« Tražimo li sjaj njezine prirode? Očito je da svi imamo niz različitih osobnih navika. Tražimo li u drugome dobrotu i ispunja vamo li svoj um srećom? Koristimo li vrijeme korisno i izbjegava mo li uzaludno trošenje dragocjenih trenutaka? U odnosima s drugima, služimo li kao primjer brzine, točnosti, uljudnosti i ob zirnosti? Ulažemo (i i dodatni napor? Jesmo li na glasu kao pou zdana osoba? Nastojimo li bez prestanka nadmašiti same sebe?
*
5. ZAKON Osmijeh donosi osmijeh. — Ted Engstrom Budeš li se smiješio, imat ćeš prijatelje; budeš li se mrštio, imat ćeš bore. Čemu živimo ako ne kako bismo jedni drugima olakšavali život. — George Eliot
Osmijeh je bespla tan, a pruža tako mnogo. — Američka izreka
Nisi se posve odje nuo dok se ne nasmiješiš. — Američka izreka
Daleko je bolje za boraviti i nasmiješiti se, nego pamtiti i biti tužan. — Christina Georgina Rossetti
IZREKA »Smiješi se i svijet će se smiješiti s tobom; plači i plakat ćeš sam« izražava jednu vrlo djelotvornu istinu. Svi vole biti uz osobu koja se često i iskreno smiješi. Jeste li kada na ulici prošli uz neznanca a da su vam se susreli pogledi pa ste se oboje nasmi ješili? Dakako da je to česta i obična pojava, no niste li osjetili kako vam se duh nakon toga uzdignuo? Je li razlog to što osmi jeh dopire duboko u nas i na površinu izvlači razloge za životnu radost? Postoji li veza između spontanog djelovanja jedne osobe i neposredne mentalne reakcije druge osobe? Kako funkcionira ta nevidljiva veza? Osmijeh je zarazan. Je li moguće da osmijeh pokreće »nešto« u nama što nam govori da smo primili dar? Kada od lučimo uzvratiti osmijeh, govorimo li »da« toj drugoj osobi, živo tu i sebi samima? Promislite o poznanicima koji imaju pozitivan stav, smisao za humor i vedru životnu perspektivu. Zatim se upi tajte kako se vi uklapate u taj obrazac. Koliko ste se puta danas nasmiješili? I što je donijelo osmijeh u vaše srce i na vaše lice? Osmijeh je dar koji lako možemo prenijeti svima koje sus rećemo zahvaljujući iskrenome nastojanju s ciljem davanja. Riječ je o daru koji možemo ponuditi i sebi, a može ga potaknuti neka misao, ideja, ili sjećanje na sretne dane u prošlosti. Život s os mjehom uspoređuje se s dodavanjem kvasca u zdjelu s brašnom, zajedno s vodom, nakon čega čekamo da se tijesto digne i da ispečemo kruh. Veličina se višestruko uvećava. Većinu nas privlače oni koji na život reagiraju pozitivno. Je li nam draže društvo optimista od društva pesimista? Zašto je ta ko? Optimist vjeruje u život i životne prilike. Njegov osmijeh od ražava tu vjeru i gorljivost za život. S druge strane, pesimist možda smatra da nema razloga smiješiti se, živi iz drukčije per spektive i često je sam. Je li pesimist, na nekoj nesvjesnoj razini, odlučio ne obazirati se na nebrojene darove koje nam nudi život? Neki starac koji je živio sam nikada se nije smiješio i nije se previše udaljavao od svoje kuće. Jednog dana, dok je u dvo rištu razgovarao sa susjedom, požalio se da mu slabi vid. Kad pogleda kroz prozor, više gotovo i ne vidi drveće u vrtu! Susjeda ga je posjetila u kući i uočila da su prozori prekriveni prašinom i prljavštinom. Želeći pomoći, oprala je prozore, a kada je dovrši la posao, starac je pogledao kroz prozor i lice mu je ozario os mijeh. Oduševljeno je uvidio da vidi jednako dobro kao i ranije.
Susjeda se nasmiješila zbog tog uzbuđenja i rekla: »S očima je sve u redu; samo je trebalo oprati prozore!« Bismo li trebali nastojati da se »prozori« naše duše ne za prljaju i ne zakriju naš osmijeh? Iskren osmijeh iz srca može po ticati malena svjetla ljubavi i služenja kamo god se uputimo. Kada naučimo smiješiti se i unatoč životnim nedaćama, jesmo li tada bolje opremljeni za lakše nadvladavanje problema? Ella Wheeler Wilcox kaže: Nije teško biti ljubazan Kad život teče poput pjesme; No vrijedan je onaj tko se smiješi I kada sve pođe krivim putem. Tri obične riječi mogu nam neizmjerno pomoći u razvijanju pozitivnog životnog stava. Osjećajte vrhunsku sreću! Kad se kon centriramo na osjećaj vrhunske sreće — bez obzira na vanjske pojavne oblike — um i tijelo doživljavaju veliku metamorfozu! Naše misli, emocije, izraz lica, zdravlje, stavovi — štoviše sve na nama — bitno se poboljšava. Ustrajemo li s tim osjećajem i iz ražavanjem zahvalnosti sve dok ne postane ključnim dijelom našega života, možemo li doživjeti veći sklad u svim životnim područjima? Omogućuje li nam život s osmijehom da doživljava mo životnu radost, bez obzira na situacije i iskustva? Iako svakako ima situacija kada je neprikladno smijuljiti se ili se naglas smijati, iskren osmijeh nikada nije nedoličan. Pada ju li vam na pamet trenuci ili okolnosti kada bi svijetu dobro došlo malo više vedrine i ljubavi? Osmijeh koji unosimo u teške životne situacije može izazov prožeti svjetlom razumijevanja i lju bavi koje privlači skladna rješenja. Ujedno može potaknuti ljude oko nas da reagiraju na sličan način. Naš osmijeh ima itekakvo značenje!
Naglasci •• 1. Više puta u toku dana pred nama se pojavljuju prigode da drugima izrazimo ljubav i suosjećanje. 2. Zašto je energiju neograničene ljubavi moguće opisati kao melem za čovjekov duh, dušu, tijelo i poslove? 3.
Izražavanje zahvalnosti gesta je poštovanja koja se koncentri ra na sve ono na čemu smo zahvalni!
4.
Kako se optimizam i zahvalnost nadopunjuju?
5.
Koji su neki od plodova života u zahvalnosti?
6.
Uočite svu dobrotu i blagoslovite dobrotu koju vidite!
7. Što vam znači izjava »Pomažeš li usamljenima, ne možeš biti usamljen«? 8.
Usamljenost nije moguće nadvladati tako da čovjek nešto stekne, dobije ili kupi; moramo je nadići davanjem.
9.
Mogućnosti su beskonačne kada čovjek nastoji zadovoljiti ne ku potrebu čovječanstva. Koje su neke od vaših snaga, spo sobnosti i mogućnosti, vanjskih i unutarnjih, koje možete po dijeliti s drugima?
10. Osmijeh je zarazan! 11. Kada osjećate vrhunsku sreću, sve oko vas i u vezi s vama mi jenja se nabolje!
Praktična primjena raznih duhovnih zakona •• U knjizi Osnove sufizma urednici iznose zanimljive spoznaje o svijetu kao zrcalu božanskoga: Praktički u svim tradicijama postoje dva pristupa svijetu. Prema jednom, raj je odvojen od ovoga svijeta i do njega može mo doći tek nakon smrti. Prema drugome, raj (i pakao), ovdje su, kod nas. Sufisti kažu da ovaj svijet može biti raj — kad se međusobno volimo i jedni drugima pomažemo, služimo i djeluje mo kao pomagala tuđeg unutarnjeg razvoja i spasa. Ovaj svijet jednako tako može biti i pakao — u kojem doživljavamo bol, pri jevare, razočaranja, gubitak ljubavi i nedostatak brižnosti. Oba aspekta svijeta dio su božanskoga reda. Na ovome svijetu možemo okusiti rajski nektar i osjetiti pakleni plamen... Cjelokupna ljepota svijeta podsjeća nas na vrhovnog Umjetnika. Ljubav koju uočavamo posvuda oko sebe — između roditelja i djece, među ljubavnicima — znak je Ljubljenoga. Nekog beduina jednom su upitali kako tako čvrsto vjeruje u Boga kojeg ne vidi. Ovaj je odgovorio: »Ako u pustinji vidite devin trag, zar je morate čekati i vidjeti da povjerujete u njezino postojanje?«.
Ovaj je svijet naše zrcalo. Odražava naše mane i greške, kao i bozansko u svakome od nas. Kao što je rekao jedan šeik: »Svaka je ruža odraz osmijeha ili ljubazne riječi, a svaki trn pos ljedica neljubazne riječi ili postupka«. Zadaća je sufista ulaštiti vlastito zrcalo, kako bi tijekom života uhvatilo nebeski odraz — nezamučen, neiskrivljen, u svoj njegovoj slavi.
Kako gledate na materijal izložen u ovome dijelu?
*
Sedmi tjedan
1. ZAKON Veliki Čovjek urođenih vr lina nikada se ne od lučuje na grandiozne stvari, a ipak je u stanju postići velike stvari. — Lao Tse
Kada na prvo mjesto ne stavljaš vlastitu važnost u svjetovnim stvarima, nećeš sme tati prirodnome raz voju svega. — Lao Tse
Što si veći, to više pokazuješ poniznost. — Ben Sira
su
junaci
ponizni.
—
Anonimna
JE LI PONIZNOST U suvremenoj zapadnjačkoj kulturi bezgranično potcijenjena? Mnogi ponos i agresivnost smatraju vrlinama, a po niznost i skromnost manama. Je li razlog to što ne shvaćaju isti nsko značenje »Poniznosti«? Je li moguće da neki ljudi, zbog ne dostatka spoznaja i razumijevanja, »poniznost« izjednačuju s pasivnošću, patnjama i osjećajem manje vrijednosti? Istinsko značenje poniznosti leži u spoznaji da je osobno »ja« samo posrednik u djelovanju jedne više sile. Isus je rekao: »Ja ne govorim sam od sebe riječi koje vam kažem: Otac koji bo ravi u meni čini svoja djela« (Ivan 14:10). I drugi su vjerski vođe spoznali da istinska mudrost u sebi sadrži dubok osjećaj osobne poniznosti. Veliki znanstvenik Albert Einstein imao je snažno iz ražen osjećaj poniznosti i bio je poznat po djetinjoj jednostavno sti. Walter Russell, jedan od svestranih genija, primijetio je: »Dok ne nauči kako se izgubiti, čovjek se ne može ni pronaći. Nužno je odbaciti osobni ego i zamijeniti ga univerzalnim«. U čemu je razlika između univerzalnog i osobnog ega? Osobni ego mogao bi biti ono što mnogi odvažno nazivaju »svo jim ja«. Identificira se s izgledom, postignućima, imovinom, odvojenošću, samostalnošću i osobnim stavovima. Može biti vrlo natjecateljski raspoložen, sklon nadziranju i osjećati se povri jeđeno i Ijutito kada ne dobije što želi. Osobni ego često nastoji riješiti probleme posredstvom čovjekova napora bez traženja po moći u duhovnoj mudrosti. Bi li kruta vjera također mogla biti oblik osobnog ega? Univerzalni ego, duhovno »ja«, individualizirano je središte božanske svijesti. To više »ja« najčešće ne »vidimo« jer nas zas-
Onaj koji poznaje značenje poniznosti ima istinski božansku prirodu... Poniznost je svjetlost naše duše koja se širi na sve strane. — Sri Chinmoy
ljepljuje identifikacija sa samoživim egom. Kao da pokušavate vidjeti zvijezde pod blistavim podnevnim suncem. One svakako postoje u svemiru, ali ih zakriva sunčevo svjetlo. Tek sa zalaskom sunca vidimo njihov nebeski sjaj. Kad pokažemo više spremnosti za oslobađanje od sebičnoga ega, možemo li otvoriti vrata boljoj komunikaciji s univerzalnim egom ili Božanskim duhom? Bi li poniznost mogla biti pravi temelj razvijanja duhovnog života? Poniznost se smatra vratima koja vode do višeg stupnja razumijevanja. Može li poniznost označiti početak procesa poma ganja čovjeku da postane produktivniji i otvoreniji? Bi li ponizno st mogla razviti svijest o svetome jedinstvu sa svim ljudima? Ka da steknemo osjećaj jedinstva s drugima, širimo li odmah svoju svijest, duhovnost i sreću? U svojim učenjima u vezi s putevima discipline nužno pot rebnima onima koji nastoje spoznati Boga, Jalalu'ddin Rumi priča priču o tri bisera. Kada je Bog stvorio čisto Adamovo tijelo, stvo rio ga je od zemlje i udahnuo mu svoj sveti život, govoreći Gabrijelu: »Iz mora Moje svemoći uzmi tri bisera, položi ih na pladanj svjetla i predoči Adamu, tako da odabere jedan«. Tri su bisera bila razum, vjera i poniznost. Gabrijel ih je ponudio Adamu i prenio mu Božju želju. Prosvijetljen božanskim svjetlom, Adam je odabrao biser razuma. Gabrijel je htio pladanj s dva preostala bisera vratiti u more Sve moći, no zbog težine ih nije mogao podići. Biseri vjere i poniz nosti tada mu rekoše: »Ne možemo se odvojiti od svetog društva svojeg prijatelja Razuma; bez njega se ne možemo čvrsto ostva riti, čak ni postojati. U drevno smo doba svi bili dragulji rudnika Božanske slave; biseri Mora svemoći jednostavno su nedjeljivi«. Tada zagrmi Božji glas: »Gabrijele, ostavi bisere gdje je su i vrati se!« Razum se tako smjestio na vrhunac čovjekova inte lekta; vjera se smjestila u Adamovo čisto i osjetljivo srce; dok je poniznost vladala njegovim svetim licem. Ta su tri bisera naslijede Adamove djece. Svako dijete po teklo od Adama, a koje ne ukrašavaju ta tri bisera i od njih ne bli sta, odvojeno je od Svjetla i uskraćena mu je izvorna spoznaja. Želimo li se duhovno razvijati, koliko osobnog ega mora nadići božanski univerzalni ego? Postajemo li čišćim kanalima neograničene ljubavi i božanske mudrosti kada nismo zaokuplje ni sobom? Može li ikako doći do »gubitka« kada prijeđemo na sljedeću razinu korisnosti i svijesti? Ili jednostavno dolazi do raz voja? Kako učenje poniznosti vodi do veličine u našem životu?
Kad čovjek svijetu može nešto istinski ponuditi, postaje li tada ponizniji? Možemo li pojačavanjem svakodnevne svijesti otkriti da je poniznost sama sebi nagrada? Pokazuje li ponizno priznanje da znamo tek maleni dio Božje istine da smo agnostici? Ako liječnik otvoreno može priznati da još nitko nije shvatio sve bolesti, sim ptome i lijekove, možemo li ponizno i skromno priznati da treba mo stostruko više tražiti više duhovnih informacija? Zahvaljujući poniznosti, možemo početi stjecati dublju i točniju perspektivu u vezi s kreativnim procesom, našim mjestom u njemu i načinima na koje možemo pomoći.
* 2. ZAKON Ljubav koju pružamo uvećava se; ljubav koju gomilamo smanjuje se — Svi su oblici služenja besmisleni ako se ne pružaju s ljubavlju. — Sai Baba
Izreka
BOGATO MNOŠTVO svjetskih religija stvara nevjerojatno lijepu ta piseriju — zalog duhovnoj prirodi čovjekova boravka na zemlji. Ipak, unutar te fantastične i ponekad zadivljujuće raznolikosti na ilazimo i na jednako nevjerojatno jedinstvo. Bi li temelj tog je dinstva mogla biti ljubav, agape? Riječ je o nesebičnoj i nečulnoj ljubavi, osjećanju i izražavanju čiste i neograničene ljubavi prema svim ljudskim bićima, bez iznimke. Ta ljubav daje i za uzvrat ne očekuje ništa. Možete li zamisliti kako bi izgledao naš svijet ka da bi razvijanje tako božanskog oblika ljubavi bio cilj svim ljudi ma na ovome svijetu? Je li takva ljubav najbliža opisu ljubavi kak vom Stvoritelj voli sve što je stvorio? Među najvećim postignućima judaizma jest i koncentriranost na ispunjavanje obveza i dužnosti. U ovom slučaju, agape je više od srdačnog osjećaja: riječ je i o djelovanju. Obuhvaća i vje rnost Bogu, pridržavanje Deset zapovijedi, ispunjavanje obveza prema obitelji i bližnjima, onako kako je propisano tim drevnim i vječnim načelima. Znači povratak dobroti, istini, milosrđu i dobrotvorstvu koji će usmjeravati naše djelovanje. Agape potvrđuje etičan život u skladu s najvišim oblicima tradicije. Stvarnost lju bavi živi u svima nama i često se nalazi u onom »smirenom i ti hom glasu« našeg svetog »ja«.
Što Jahve traži od te be: samo činiti pra vicu, milosrđe ljubiti i smjerno sa svojim Bogom hoditi. — Mihej 6:8
Agape u kršćanskome kontekstu znači i ljubav prema nep rijatelju. U Propovijedi na gori Isus je rekao ljudima: »Čuli ste da je rečeno: 'Ljubi svoga bližnjega i mrzi svoga neprijatelja!' A ja vam kažem: Ljubite svoje neprijatelje i molite za one koji vas pro gone«. Kršćanska ljubav nije izdvojeno djelo; prije je riječ o načinu života, navici potrage za stalnim izražavanjem. Za agape nikada nije prerano. Za agape nema neprikladne situacije. Nema nedostojnog primatelja. Takva je priroda neograničene vječne lju bavi.
Na putu do Delhija susreo sam stotinu ljudi i svi su bili mo ja braća. — Indijska poslovica
Čovjek ne mora dugo tražiti kako bi u islamskome konte kstu pronašao poziv na agape. Već u prvome dijelu Kurana, u dva od prvih triju stihova, govori se o Alahu kao o »milosrdnome i su osjećajnome«. I doista, milosrđe i suosjećanje glavne su Božje manifestacije, a od sljedbenika Boga traži se da prigrle upravo te odlike. Islam nas uči da ljubav prema Bogu potvrđujemo ljubav lju prema bližnjima, te da i oni koji čine zlo mogu voljeti Boga. Hinduizam nudi temeljne razloge za prihvaćanje etike kak vu propisuje Zlatno pravilo, jer nas uči da je cjelokupna stvarno st jedinstvena u postojanju i funkciji. Budući da su sva ljudska bića u određenome smislu jedno, te da je sve što je stvoreno, zapravo, jedno, prema drugima se možemo ponašati jedino s poštovanjem, Ijubaznošću, dobrotom, pravednošću i suosjeća njem. Hinduistička duhovnost uviđa da iznad pojedinačnog »ja« postoji određeno značenje, jednako kao i iznad materijalnih stva ri i zemaljskih užitaka. Taj naglasak ne ide na štetu agape, već služi kao nadopuna. U hinduističkome kontekstu, agape je nus proizvod joge bhakti, ostvarenje Boga posredstvom ljubavi. U određenome smislu budizam je nastao iz agape, pripra vnosti na žrtvovanje u ime ljudi ovoga svijeta koji pate. Budisti koji su u dodiru s vjerskim naslijeđem odražavaju moralne odlike suosjećajne brižnosti: prepuni su ljubavi i pripravni žrtvovati se bičnu želju na korist drugima. Ne bi li svima nama čudesno ko ristilo kada bismo naučili te duhovne vrijednosti? Spoznavanje takve bezgranične ljubavi u taoizmu nalik je na pokušaj odvajanja vala od oceana. Teško je kada ih treba od vojiti od cjeline, kako agape, tako i val. Riječ je o izvoru, imeno vanome i neimenovanome, prvome uzroku. Taoistički pojam o takvoj ljubavi počinje od nastojanja da se pozabavimo onim što je pogrešno. U taoizmu je ono što nije u redu prije pitanje djelotvo rnog rješavanja problema, nego pitanje srca. Mnogim je ljudima širom svijeta ime Konfucije praktički sinonim za »mudrost«. Njegova je mudrost bila duboko ukorije-
njena u ljubavi i poštovanju prema drugima. Treba li svijetu još takve velike mudrosti? Neki se ljudi prema ljubavi odnose kao prema količini koju je moguće iscrpsti. Paze da je pretjerano ne koriste, možda i tako što ne vole druge, pribojavajući se da im ništa neće ostati za obitelj i prijatelje. Agape je, međutim, besko načna. Nemoguće ju je »potrošiti«. Štoviše, Konfuciju je takva lju bav bila nešto posve suprotno — što više volimo, to smo više u stanju iskazivati ljubav. Slušaj smireni, tihi glas. Govori nam da idemo putem svetosti. I od nas traži da svoje dane posvetimo dobroti. Taj smireni, tihi glas nije u vjetru, potresu ili plamenu. Taj smireni, tihi glas čuje se u srcima onih koji slušaju. — Esta Cassway, prilagođeno iz Prve knjige o Kraljevima, 19:11-12
Agape je promišljen izbor koji se kao mogućnost nalazi pred svima nama. Nalik je programu vježbanja. Kad se netko počne baviti na primjer trčanjem ili dizanjem utega, ustrajnost i izdržljivost nužni su da bi se uspješno prepoznale mnogobrojne prednosti. Isto vrijedi i za povećanje sposobnosti voljenja na ne ograničen način. Svaki dan »vježbamo« i pritom smo sve više u stanju razvijati naviku bezuvjetnog i neograničenog voljenja. Lju bav koju pružamo uvećava se; ljubav koju gomilamo smanjuje se! Kakve bismo samo koristi imali kada bismo ubuduće um jesto »Dobar dan« ili »Kako si?« u ime pozdrava svima i uvijek govorili jednostavno: »Volim te«?
* 3. ZAKON Pronalazi
dobro
u
svemu.
—
Anonimna
Ako netko na svijet gleda vrlo usko, kako mu on samo izgleda us ko! S druge strane, ako na svijet gledate široko, velikodušno i sr dačno, naklonjeno prema svima, tada sve izgleda vedrije, zgodni je i pruža više zadovoljstva. Život optimistične osobe doima se naprednijim i korisnijim. Jeste li kada primijetili kako su neki lju-
Život je poput vožnje bicikla. Nećeš pasti ako ne prestaneš vrtjeti pe dale. — Claude Pepper, nekadašnji američki kongresnik
di sretni unatoč svemu što se događa? Iz njihova duha izvire bli stava energija, dok im se oči iskre! Čudesan sjaj zrači s njihovih lica, riječi odzvanjaju zamislima i gorljivošću, a čak i njihovi pok reti odražavaju sreću, sklad i uzbuđenje. Drugi, pak, kako se čini, trajno žive u oblacima tuge, jada ili pesimizma i odražavaju stav mračnih, negativnih misli. Poslo vni čovjek Reginald B. Mansell primijetio je: »Pesimist je onaj ko ji prilike pretvara u poteškoće; optimist je onaj koji poteškoće pretvara u prilike«. Jeste li već primijetili da većina velikih uspje ha na kormilu ima optimista? Je li razlog dijelom i to što se ne gativan život bavi problemima, dok optimističan život promiče rješenja?
Tko želi pjevati, uvi jek će pronaći pjes mu. — Švedska poslovica
Uspjeh u velikoj mjeri ovisi o optimističnome i gorljivome stavu. Na primjer, zamislite sebe kao slavinu za vodu. Ako je pos ve otvorena, voda istječe iz izvora i donosi blagoslov osobi koja pije ili vrtu kojem je voda potrebna. Ako slavinu zatvorite ili je sa mo malo otvorite, ne događa se ništa osobito. Na što smo usre dotočeni? Čemu posvećujemo pozornost? Neki učitelj vraćao se automobilom s posla kada je u par ku ugledao djecu kako igraju baseball. Zaintrigiran njihovim ra dosnim povicima, zaustavio se i počeo ih gledati. Smjestivši se na klupu u blizini početne baze, neko je dijete upitao koliki je rezul tat. »Trenutačno gubimo šest nula«, glasio je gorljiv odgovor. »Doista?« rekao je učitelj. »Ne bi se reklo da vas je to obes hrabrilo.« »Oh, nikako, gospodine«, odgovorio je maleni igrač. »Još nismo udarali!«
Život je ono što od njega stvorimo, tako je bilo oduvijek, ta ko će biti zauvijek. — Baka Moses
Uspješan i plodonosan život može ovisiti o tome koliko mudro i svrsishodno koristimo dvadeset četiri sata kojima sva kodnevno raspolažemo. Znate li načine na koje svaki dan može biti životna pustolovina? Uviđate li pozitivnost u potvrđivanju činjenice da svaki dan može biti seminar koji poboljšava život? Kada nam život postane produktivniji, bogatiji i zanimljiviji, pos tajemo zanimljiviji i drugima. Načiniti iskorak i pokušati nešto novo znači naglasiti pozitivno. Uviđate li kako uspješna osoba nastavlja posezati za novim zamislima i doživljavati ih, jednako kao što to čini i s novim ciljevima i novim stvarima? Kad imate cilj i počinjete ga ostvarivati, možete li zamisliti osjećaj us pješnosti i postignuća koji će vas obuzeti? Ali što se događa ako naše misli u svakom trenutku nap redovanja prema cilju nisu pozitivne i vedre? Prije svega, budite
Kad svijet gledate usko, kako se samo doima uskim! Kada gledate zlobno, kako samo izgleda zloban! Kada ga gledate se bično, kako je samo sebičan! Ali kada svijet gledate širo kim, velikodušnim i prijateljski naklonje nim d u h o m , kakve ćete samo divne lju de u njemu pronaći. — Horace Rutledge
bez brige! Napredujemo i usput iskazujemo vedrinu. Dobro pazi mo na ono što je ispred nas i u tome pronalazimo nešto što možemo cijeniti! Životi većine ljudi kombinacija su pozitivnih i negativnih iskustava. Kada se koncentriramo na već postojeće dobro, osjećamo se bolje i zadovoljnije, a život se razvija s ma nje problema. U protivnom je suprotno! No u svakom slučaju, ži vot ide dalje! Kako biste opisali način na koji koncentriranost, vjera i ustrajnost oblikuju naša iskustva? Jeste li razmišljali o tome kako uviđanje dobrote u svemu i svima može poslužiti kao vrlo djelotvorno pomagalo koje člano ve obitelji i prijatelje dovodi u bliskiju vezu obilježenu većom lju bavlju i skladom? Kako izbjegavanje ogovaranja i pozitivno iz ražavanje o drugima pomaže da »uvidimo dobro u svemu i svi ma«? Promislite o tome da sastavite popis drugih životnih pod ručja u kojima možete provoditi načelo prema kojem u svemu tre ba vidjeti pozitivne aspekte. Za početak se možete odlučiti za sljedeće: čitanje literature koja nadahnjuje, izbjegavanje uspored bi, radosno prihvaćanje promjena i prilika za iskušavanje novog puta, više putovanja, svakodnevno odvajanje vremena za molitvu i planiranje. Kad u tami upalimo svijeću koja obasjava naš život i živo te ljudi koji nas okružuju, upravo to svjetlo može nas dovesti do naših ciljeva.
* 4. ZAKON Što može zamisliti, um može i postići. — Anonimna Kažemo da su Bog i mašta jedno... Kako samo ta najviša svi jeća obasjava tamu. — Wallace Stevens
NETKO JE MUDRO rekao da svatko od nas vlada najvećom »naci jom« na svijetu — vlastitom imaginacijom! U glavi nam se nepre stano stvaraju slike u vezi s poslom, igrom, obitelji, prijateljima, kolegama, životom općenito. Možemo li birati način na koji ćemo se služiti tim prirođenim darom zatnišljanja? Dakako! Razlikuje li se maštanje i zamišljanje od pukih želja? Da, jer se često naziva i sposobnošću uma da stvara slike. Može li naša mašta oblikova ti misli? Možemo li zahvaljujući korištenju mašte zamisli odjenu ti ključnom mentalnom energijom potrebnom za njihovo ispunje-
jedan od najvećih pomagala smrtnome dobru jest mašta. — Percy Bysshe Shelley
Svaka istina pronala zi djelotvorno i ne porecivo postojanje jedino u čovjekovoj mašti. Mašta je, a ne inventivnost, vrhovni vladar kako umjet nosti, tako i života. — Joseph Conrad
nje? Psiholozi, filozofi, svećenici i drugi maštu često opisuju kao jednu od najsnažnijih mentalnih sposobnosti. A moguće je da ste čuli i izreku: »Što može zamisliti, um može i postići«. Maštu nazivaju i »škarama uma« koje oblikuju naše želje — riječ je o sposobnosti zamišljanja. Možete li »zamisliti« fanta stično djelovanje koje ta sposobnost zamišljanja u slikama dono si zamisli? Kako to funkcionira? Ako u mislima svakodnevno ima te sliku cilja koji želite ostvariti, dajete li umu kreativnu priliku da bude produktivan? U svojoj knjizi Vidjet ćeš kad počneš vjerovati, dr. Wayne Dyer opisuje kako su njegove misli oduvijek stvarale i oblikovale njegov svijet. Govori i o tome kako je gledao omiljenu televizij sku emisiju i zamišljao sebe kao gosta u njoj. Uvježbavao je raz govor s voditeljem i radio na malenim točkama koje bi mogao iz vesti kao gost. Većina tih »gostovanja« koncentrirala se na njego vu uvjerenost da može sam birati sudbinu i da može nasmijati lju de! Dr. Dyer opisuje i kako je zamisli iznosio prijateljima, kako su mu oni ugađali, ali i ubrzo skretali razgovor na nešto »realis tičnije«. Međutim, njegove unutarnje slike nikada nisu nagrizali tuđi stavovi. Tako kaže: »Otkako znam za sebe, uspijevam ući u taj svijet 'čistih misli' koji je za mene jednako stvaran kao što je svima nama stvaran okolni svijet oblika«.
Nisam siguran ni u što osim svetosti sklonosti srca i istine mašte — ono što mašta vidi kao Ljepotu mora biti istina — bilo da je ranije postojala ili ne. —John Keats
Možda se sjećate slika koje su pretpovijesni stanovnici Zemlje ostavili na zidovima raznih špilja. Moguće je da su oni vjerovali da će, budu li ih često gledali, zahvaljujući nekoj nevid ljivoj sili lakše doći do hrane u obliku divljači, ribe ili peradi. I Egipćani su se služili tom snagom uma kako bi stvarali složene umjetničke ukrase u grobnicama svojih faraona. Kada bi se u kra ljevskoj obitelji rodilo dijete, u mnogim slučajevima odmah su mu počeli raditi grobnicu. U njoj su slikama prikazivali brojna sretna i uspješna iskustva koja će dijete doživjeti tijekom života. I drev ni su Grci buduće majke često okruživali skladnim kipovima, pre lijepim slikama i raskošnim ukrasima, kako bi nerođeno dijete bi lo zdravo i steklo ljepotu od majčinih zamišljanja! Kako maštu usmjeriti tako da djeluje u našu korist? Fran cuska filozofkinja Simone Weil napisala je: »Mašta i fikcija čine
više od tri četvrtine našeg stvarnog života!« A američki boksač Muhammad Ali rekao je: »Čovjek bez mašte nema krila!« Koliko je važno jasno i precizno zamišljati? Ovo bi mogla biti izvrsna prilika da zastanete i samome sebi postavite nekoliko pitanja. Razmišljam li jasno, određeno i mudro? Napredujem li marljivo i korak po korak? Skrećem li s puta prema odabranome cilju? Stvaram li pozitivne ili negativne slike? Hoće li to što činim i me ni i drugima donijeti više dobra?
Primarnu imaginaciju smatram živom snagom i glavnim sredstvom cjelokupne čovjekove percepcije, te ponavljanjem, u konačnome umu, vječnoga čina stvaranja u beskonačnome »Jesam«. — Samuel Taylor Coleridge
Čovjekov je um fantastično kreativno pomagalo. Bi li spo sobnost zamišljanja mogla poslužiti kao odskočna daska za čov jekove aktivnosti i glavni izvor čovjekova napredovanja i poboljša nja? Bi li mašta mogla biti ne posve shvaćena bit napretka? Je li naša mašta sjedište »božanskog nezadovoljstva« koje nam ne do pušta da budemo zadovoljni sadašnjim stanjem i prošlim uspjesi ma? Uspješni ljudi često se služe sposobnošću zamišljanja ka ko bi lakše došli do željenih rezultata. Nebrojene su priče o lju dima iz svih mogućih životnih područja koji su kreativnim tehni kama vizualizacije olakšali postizanje ciljeva. Programi obuke ko ji promiču uspjeh na radnome mjestu često naglašavaju pozitivno zamišljanje kao glavnu tehniku koja donosi željene rezultate. Snaga u primjeni mentalnih načela, ako u glavi nosimo sli ku plemenitih ciljeva, može poslužiti kao plodonosan čin poniz nosti. Važno je spoznati duhovno načelo najvećeg mogućeg dob ra za sve strane. Drugim riječima: »Budi ne moja volja, nego Tvoja volja!«.
*
5. ZAKON Budi ustrajan u molitvi. — Kuran Molitva je najmoćni ji oblik energije koju pojedinac može pro izvesti. — William L. Fischer
NITKO ZAPRAVO ne zna kada, gdje, niti kako su se pojavile prve molitve. Prije gotovo dvije tisuće godina, grčki životopisac i pov jesničar Plutarh opisao je koliko ga ta činjenica zadivljuje: »U pu tovanju svijetom moguće je naići na gradove bez zidina, bez pis ma, bez bogatstva, bez novca, bez škola i kazališta; ali grad bez nekakvog hrama, grad u kojem se ne štuje božanstvo, nema moli tve i sličnih obreda, još nije viđen«. Je li temelj aktivnog i zdravog duhovnog života u razvijanju veće svijesti o božanskoj nazočnosti? I postoji li bolji način uviđanja te činjenice od započinjanja i održavanja »razgovora« s tom unutarnjom nazočnošću? Ima li boljeg načina postojanja od toga da postanemo svjesniji jedinstva s beskrajem božanstva?
Molitva misli konce ntrira na Boga kao što je igla na kompa su uvijek okrenuta prema sjeveru. — James Dillet Freeman
Većina ljudi u svijetu uvjerena je da negdje postoji nekak va božanska sila, ali točno ne zna kakva. Jednako tako, ljudi ne znaju kako početi pomagati ubrzanju božanske, vječne i beskraj ne kreativnosti. Neki imaju slične stavove i osjećaje u vezi s ni jansama u molitvama. Postoje nebrojeni oblici molitve i mnogi načini na koje se molimo. Znanstvenici tek počinju istraživati raz like, uzorke i prednosti. Molitva se određuje kao udruženo nastojanje fizičke svi jesti da se uskladi sa sviješću Stvoritelja, bilo kolektivno, bilo po jedinačno. Neki molitvu nazivaju »spontanim razgovorom s Bo gom«, »stavom srca«, dok je drugi smatraju »načinom usklađi vanja sa Stvoriteljevim ciljevima«.
Kada se molimo, po vezujemo se s neis crpnom snagom mo tiva. — Alexis Carrel
Molitva se od pamtivijeka, u ovakvom ili onakvom obliku, koristi u svim zabilježenim kulturama. Je li moguće da je razlog želja da se uskladimo s višom inteligencijom, želja koja je pri rođeni sastavni dio čovjekove duše? U napredovanju iz djetinjstva u odraslu dob, dok nam život postaje sve složeniji, a brige i inte resi sve širi i sveobuhvatniji, molitva nerijetko postaje izvorom snage. Možda i zaboravljamo da nam Sveto pismo govori: »Moli bez prestanka«. Kada se misli i osjećaji koncentriraju prvenstve no na vlastito »ja«, može nam se dogoditi da iz vida izgubimo svoj ideal i da iz toga nastaje nesklad. To je izvrstan trenutak da ne dopustimo da nas vanjski izgled zavodi na pogrešan smjer, te da se vratimo iskrenim molitvama koje će nas vratiti na željeni put. Te tri riječi, »Budi volja Tvoja«, vjerojatno su najteži, a ipak i najvažniji dio svake molitve. U knjizi Pismo Malcolmu: Po-
Molitva je otvorena linija koja vodi pre ma Bogu, a on daje sve darove. — Russell W. Lake
najviše o molitvi, C. S. Lewis primjećuje da riječi »Budi volja Tvoja« nužno ne znače da se moramo prepustiti neugodnim stva rima koje nam je Bog namijenio. Umjesto toga, treba ostvariti neusporedivo veći dio Stvoriteljevih ciljeva! Koncentrira li se, dakle, ta molba, i na doživljavanje i na izražavanje Stvoriteljevih ciljeva? Lewis govori i o čovjekovoj sklonosti previđanju nepos redne dobrote koju nam je svemir ponudio jer smo očekivali nešto drugo!
Molitva nema veze s dobivanjem. Stvar je u koncentriranosti na trenutak i opaža nju magičnoga u svakodnevnome. — Larry Dossey
Unutarnji duh bez prestanka nastoji s duhovnim darovima doprijeti do našeg uma. Molitva otvara i uvećava našu sposobno st da primamo i budemo produktivni. Bismo li tako mogli pot vrditi da nam molitva omogućuje da lakše primamo upute duhov nog vodstva? 1 jesmo li zahvaljujući molitvi u stanju lakše prima ti duhovnu energiju? Postaje li molitva djelotvornijom kada smo predani djelovanju na temelju duhovnih spoznaja koje smo stekli tijekom molitve? Postaje li molitva tako najdjelotvornijom kada za posljedicu ima plemenite čovjekove odluke i razvoj? U knjizi Moji najdraži citati Norman Vincent Peale ovako piše o molitvi: »Želite li upotrijebiti nemjerljivu snagu molitve, počnite moliti odmah i nastavljajte u svakoj prilici. Na temelju ni za razgovora zaključio sam da prosječan čovjek molitvi posvećuje oko pet minuta na dan. A to je polovica od jedan posto vremena koje provede u budnome stanju... Želite li doživjeti omamljujuću energiju molitve, koristite je često«. Molitva ne dokida mogućnost da nam se u životu pojave problemi. Međutim, daje nam moćno duhovno oruđe kojim nadi lazimo teške situacije. Štoviše, čovjek koji ima naviku ustrajno moliti može se smireno i djelotvorno namjeriti na sve izazovne i nove situacije. Iz te perspektive, pojačava li molitva naš osjećaj odgovornosti za odvažno sagledavanje problema koji muče naš svijet? Jesu li čovjekova radišnost i domišljatost pozitivni nusprodukti svijesti ojačane molitvom? Kada iskreno i svim srcem »bez prestanka molimo« (I. Solunjanima 5:17), omogućujemo li molit vi da nam pomaže u povlastici preuzimanja veće odgovornosti u služenju Bogu i čovjeku? Srce koje se trudi i dodiruje Stvoritelja počinje crpsti energiju iz bezgraničnog rezervoara univerzalne duhovne materije koju je stvorio duh. Naše su molitve tako istin ska »duhovna hrana«.
Naglasci •• 1. Bi li poniznost mogla biti pravi temelj za razvijanje duhovnog života? 2.
Poniznost nudi dublju i vjerniju perspektivu u gledanju na proces stvaranja i naše mjesto u njemu.
3. Agape se odnosi na osjećanje i izražavanje čiste neogra ničene ljubavi prema svakom živom biću, bez iznimke. 4. Agape je promišljen izbor, nešto za što se može odlučiti sva tko od nas. 5. Dobro pazite na ono što je pred vama i pronađite nešto što možete cijeniti i poštovati! 6.
Kad u tami zapalimo svijeću koja osvjetljava naš život i živo te osoba oko nas, upravo nas samo to svjetlo može dovesti do ciljeva.
7. Bi li sposobnost zamišljanja mogla poslužiti kao odskočna daska za čovjekove aktivnosti i glavni izvor čovjekovih po boljšanja? 8. Maštu nazivaju i »škarama uma«. Zašto? 9.
Kako biste, vlastitim riječima, opisali molitvu?
10. Kako je riječi iz svetoga pisma »moli bez prestanka« moguće primijeniti u svakodnevnom životu? 11. Kako nam molitva snažno pomaže u teškim situacijama? 12. Kako riječi »Budi volja Tvoja« otvaraju vrata većoj svijesti i zahvalnosti u svim situacijama?
Praktična primjena raznih duhovnih zakona •• Sljedeća priča, »Iskreni pokajnik«, potječe iz Mathnawija Jalalu'ddina Rumija, a preveo ju je Reynold A. Nicholson. Priče u tom djelu prvenstveno se bave problemima i spekulacijama koji se odnose na vođenje, korištenje i smisao života. Dok čitate priču, kako neke od zamisli iznijetih u ovotjednim esejima možete usporediti s likovima i pojmovima iznijetima u priči?
Neki čovjek odlučio je u petak nazočiti molitvi. Vidio je kako ljudi izlaze iz džamije i jednog od njih upitao zašto su završili tako rano. Ovaj je odgovorio: »Prorok je molio s okupljenim vjernici ma i dovršio štovanje. Kako ćeš ti ući, o praznoglavi stvore, na kon što je Prorok već udijelio blagoslov?« »Ah!« uzvikne čovjek; iz tog uzdaha kao da je izišao i mi ris krvi njegova srca, nalik na dim. Jedan od vjernika tada reče: »Daj mi taj uzdah i sve moje molitve postat će tvoje«. Čovjek odgovori: »Dajem ti uzdah i prihvaćam tvoje molit ve«. Drugi vjernik uzeo je uzdah toliko ispunjen žaljenjem i čežnjom. Noću, dok je spavao, Glas mu reče: »Donio si Vodu živo ta i spasenja«. Zbog onoga što si odabrao, prihvaćene su molitve sviju vjernika.
*
Osmi tjedan
1. ZAKON Bogu je sve moguće. — Matej 19:26 Zemlja je moja do movina, činiti dobro moja je vjera. — J. P. Vaswani
MLADIĆU na štakama, koji je ostao paraliziran još u djetinjstvu, postavili su sljedeće pitanje: »Uz takvu nesreću, kako se sa svije tom uspijevate suočiti tako samopouzdano i gorljivo?« Bez raz mišljanja je odgovorio: »Oh, vrlo lako! Bolest nije djelovala na moje srce! A Bogu je sve moguće!« Taj je mladić imao dovoljno vjere u sebe i u unutarnju snagu koja vodi. Mentalno je nadvla
Bog je moćniji od svega. — Kuran
dao tešku životnu situaciju i razvio duhovno samopouzdanje. A uz duhovno samopouzdanje, mladić nije živio u frustracijama, nego je radio na tome da razvija dar i sposobnosti, i to toliko da mu život počne donositi nagrade.
ti sam moraš uložiti trud. — Kuran
Možemo li se osvrnuti na to kako rezultati na osobnome planu mogu izražavati neku zamisao, stav ili pojam? Možemo li u tim elementima vidjeti izraze svoje svijesti? Kada se koncentrira mo na duhovne ideale, odražavamo li snažnije, unutarnje samo pouzdanje koje može utrti put plodonosnome životu? Ako se kon centriramo na vanjski izgled, uvjereni da materijalne stvari mogu odrediti naše zdravlje, bogatstvo i sreću, može li nam se tako ras pršiti samopouzdanje, a način života postati neizvjesnim? U knjizi Pozitivne misli za uspješan život pastor Jim Lewis piše: »Duhovni je razvoj postupak izvlačenja reda iz kaosa. Boža nski red čine razmišljanje, osjećaji i djelovanje u skladu s Božjim
Dobro je ona inteli gencija koja shvaća što treba činiti, a što se ne smije činiti. — Bhagavadgita
planom i svrhom koju je namijenio našem životu. Treba raditi na temelju Njegovih zakona kako bismo ostvarili sve ono dobro što nam je namijenio. Za svaku nevolju u koju upadnemo postoji i plan izlaska. A upravo dobar plan donosi oslobađanje i slobodu«. Na koje sve načine možemo razmišljati, osjećati i djelovati kao
Što god od dobra za desilo čovjeka, dola zi od Alaha; što god loše snašlo čovjeka, pojavilo se njegovom vlastitom krivnjom. — Kuran
duhovna bića uz prirođene kreativne sposobnosti? Kako, kao marljivi pojedinci, možemo upotrijebiti tu moć da bismo bili što želimo biti, kako bismo činili ono što želimo, i išli kamo želimo? U svakom trenutku možda i nemamo sve odgovore; međutim, možemo otkriti nov odnos sa životom i njegovom kreativnom moći. Teži promišljenim mislima, riječima na mjestu i dobrim djelima. — Navod iz zoroastrizma
Povezivanje s božanskom energijom može se usporediti s pronalaženjem snažnog odašiljača na radioprijemniku. Postaja bez prestanka emitira jasan i precizan signal. Neki uređaji prima ju taj signal i daju dobar i čist zvuk. Drugi ga možda ne primaju dobro, pa zvuk nije tako čist. Ako imamo problema s primanjem kvalitetnog »zvuka«, što trebamo učiniti? Možemo li poboljšati »prijam« točnijim podešavanjem svojeg »prijemnika« prema odašiljaču? Svijet je prepun značajnih priča o čudesnim vezama iz među pojedinaca i božanskoga. Mnoge od tih priča imaju veliku trajnost. Njihova istinitost potiče ljude svih životnih dobi i djelot vorno se obraća srcu kao ništa drugo. Upravo stoga veliki učite lji poput Isusa, Buddhe, Alaha, Manua, Krišne, Mahatme Gandhija, Vaswanija, Rumija i drugih pričaju priče kako bi prosvijet lili sljedbenike. Priče velikih učitelja nadahnjuju. Njihova mudro st osvježuje, a njihova nas istinitost poziva da se povodimo za nji ma. Mnoge od njih bave se temom koju izražavaju i riječi: »Bogu je sve moguće«. Neka vam sljedeće tri priče posluže kao nadah nuće, za introspekciju, mudrost, smisao i ljubav.
TRGOVAC SVETAC Radnik koji želi dob ro obaviti posao, pr vo mora pripremiti alat. — Konfucije
Bahram je bio imućan trgovac. Svake godinje njegove su karava ne u druge zemlje odnosile robu vrijednu milijune dolara. Jedno ga dana u pljački je izgubio nekoliko milijuna. Jedan od prijatelja došao je izraziti suosjećanje zbog takvog gubitka. A kako je bilo vrijeme velike gladi, Bahram je posumnjao kako je prijatelj došao u nadi da će nešto pojesti. Bahram je od slugu zatražio da prip reme jelo. No prijatelj je rekao: »Ne treba mi hrana. Došao sam izraziti suosjećanje zbog tvojeg gubitka«.
Bahram je na to rekao: »Lijepo je od tebe što si došao. Ali ne brinem se zbog toga što se dogodilo. Zahvalan sam Bogu. Jer, iako su me lopovi opljačkali, ja nisam opljačkao nikoga! Iako su ukrali dio mojeg pokvarljivog bogatstva, nisu ni dirnuli Vječno bogatstvo, bogatstvo vjere u Alaha, Suosjećajnog boga. A to je istinsko životno bogatstvo!« Velike nevolje iz čovjeka mogu izvući ono najbolje. Ne bježite od njih, nego ih dočekujte kao prijatelje. Neće vas ubosti. Od uspjeha će vas voditi do još većih uspjeha.
— J. P. Vaswani svojim učenicima u Indiji
UDARITE NA OVOME MJESTU Egipćanin Dhun-Nun zorno je objasnio kako je došao do znanja skrivenih u faraonskim zapisima. Na jednome kipu, s ispruženom rukom i kažiprstom, bile su urezane riječi: »Udarite na ovome mjestu i doći ćete do bla ga«. Podrijetlo mu je bilo nepoznato, no generacije i generacije ljudi čekićem su udarale na mjestu na koje je pokazivao. A bu dući da je bio od najtvrđeg kamena, tragovi udaraca jedva su se vidjeli, pa je značenje natpisa i dalje bilo nepoznato. Obuzet razmišljanjima o tom kipu, Dhun-Nun je jednog dana točno u podne uočio da sjena ispruženog prsta, na koju nit ko godinama nije obraćao pozornost, slijedi liniju između kame nih ploča pod kipom. Označivši mjesto, skupio je potreban alat i udarcima dlije ta pridignuo jednu kamenu ploču. Pokazalo se da je ona pokriva la ulaz u krovu jedne podzemne špilje pune neobičnih umjetnina, zahvaljujući kojima je utvrdio točan način na koji su izrađivane, odavno zaboravljenu metodu, te je tako došao i do blaga, kao i do formalnijih vrijednosti koje su predmeti donijeli kroz povijest. — iz Priča derviša
NIJE BIO NIGDJE DRUGDJE Križ i kršćane, jedne do drugih, proučavao sam. Nije bio na križu. Otišao sam u hinduski hram, u drevnu pagodu. Ni u jednoj od njih nije bilo znaka. Uspeo sam se na Heart, i došao do Kandahara. Gledao i tražio. Nije ga bilo u visočju, nije ga bilo u do linama. Odlučno sam se uspeo na vrh čudesne planine Kaf. Jedi-
no je ondje živjela legendarna ptica Anqa. Otišao sam u Meku. Nije bio ni ondje. O njemu sam se raspitivao kod mudraca. Neg dje je iza onog planinskog lanca... Tada sam se zagledao u vlas tito srce. I ugledao ga ondje, na mjestu koje mu pripada. Nije bio nigdje drugdje. — Jalalu'ddin Rumi
2. ZAKON Nikome neću dopustiti da mi ponižava dušu tjerajući me da ga mrzim. — Booker T. Washington Čovjeka koji ustraja va na ostvarenju pra vična cilja neće po kolebati mahnitost onih koji su oko nje ga i koji traže ono što je pogrešno, kao ni prijeteće držanje tiranina. — Horacije
KOGA MRŽNJA mijenja? Koja stanja mržnja poboljšava? Odgovori na ta pitanja možda će nas iznenaditi. Mržnja, kao i molitva, može promijeniti čovjeka koji sudjeluje u aktivnosti, dok onaj ko ji bi mogao biti meta mržnje može ostati potpuno nepromijenjen. Ako netko nogom udari zid koji je pred njim, ozlijedit će se on sam, a ne zid! Mržnja ne mijenja čovjeka prema kojem je ta ener gija usmjerena. U tom kontekstu može umanjiti veličinu čovjeka koji mrzi! Na primjer, bi li energiju koja započinje kao mržnja bilo moguće usmjeriti u suprotnome smjeru, prema učenju radosti ne ograničene ljubavi? Je li zbog preusmjeravanja naših stavova pri mjenom mudrosti na prirodne impulse mržnja prije korisna nego
Glava je najmudrija kada je hladna, a sr ce najjače kada ot kucajima odgovara na plemenite zamisli. — Ralph J. Bunche
opasna? U knjizi Vaše četiri velike emocije David Seabury piše: »Kod nastojanja da shvatimo mržnju i pretvorimo je u nešto ko risno — a to nije neizvedivo — najvažnije načelo koje se odnosi na emocije trebalo bi postati poznato svima: činjenica da se mržnja najčešće izražava zbog straha... Ako ne znamo da uglav nom mrzimo zbog straha, možemo se bez prestanka ponašati nepravedno, a da toga nismo ni svjesni«. Nema sumnje u to da kao pojedinci možemo nadzirati
Koga prate plemeni te misli, nikada neće biti sam. — Philip Sidney
osobni pogled na život, kao i vlastite stavove. Stvoritelj nam je dao dar donošenja odluka, moć izbora. Moć biranja čovjekova je odlika koja donosi najveću radost i životnu energiju. Stoga bi svjesna odluka o početku istraživanja i učenja na području nad-
Školovanje za cilj ima formiranje ka raktera. — Herbert Spencer
zora nad mislima mogla koristiti svakome pojedincu i pomoći nam da izgradimo siguran, duševno zdrav i plodonosniji život. Kako više istraživanja i marljivosti usmjerava naše emocije na po zitivan i produktivan način? Američki pedagog afričkog podrijetla Booker T. Washin gton itekako je bio svjestan moći izbora kada je rekao: »Nikome neću dopustiti da mi ponižava dušu tjerajući me da ga mrzim«. U ranoj je mladosti bio toliko siromašan da se zaposlio već s devet godina. Za situaciju u kojoj se našao lako je mogao okriviti teške okolnosti u kojima se rodio, te sve to iskoristiti kao izliku za mržnju. Umjesto toga, uspio je obuzdati i upotrijebiti energiju, kanalizirati je tako da poboljša svoj i živote drugih.
Često mi je padalo na pamet kako bi za određivanje čovjekova karaktera najbolje bilo potražiti određen mentalni ili moralni stav u kojem bi se, kada bi ga zauzeo, osjećao najdublje i najintenziv nije aktivnim i živim. U takvim trenucima, unutarnji mu glas govo ri: 'To sam pravi ja!'. — William James
Booker T. Washington radio je kao podvornik kako bi se mogao školovati — bio je uvjeren da će time doći do poboljšanja na osobnome planu, ali i da će s vremenom moći poboljšati život čovječanstva. Umjesto da se smatra žrtvom teških okolnosti, pre uzeo je nadzor nad vlastitim životom. Diplomiravši, prihvatio je mjesto ravnatelja nove škole za crnačku djecu u Tuskageeu, u Alabami. Izazovi koje je donio veliki novi projekt — nedostatak novca i opreme, neprimjereni objekti itd. — nisu obeshrabrili čovjeka s ciljem i odlučnošću da ostvari taj cilj. Umjesto da dragocjenu energiju uludo troši na besciljna prepiranja ili ljutnju, nadahnuće i gorljivost usmjerio je tako da mnogima ostvari viziju o školovanju. Booker T. Washington niko me nije dopuštao da mu ponižava dušu jer je zadržao odgovorno st za unutarnje »ja«. Znao je da jedino sam može nadzirati svoje unutarnje biće.
*
3. ZAKON Radi što ti je zadano! Rad po svemu nadilazi dokonost! — Bhagavadgita Ako svaku neumolji vu minutu svog živo ta možeš ispuniti sa šezdeset sekundi izdržljivosti, uvijek dajući sve od sebe, tvoja je zemlja i svo njezino blago i — štoviše — postat ćeš čovjekom, sine moj! — Rudyard Kipling
OMILJENI učitelj jednom je rekao: »Što god vrijedi obaviti, vrijedi obaviti dobro«. Te riječi nedvojbeno su stvarne i praktične, a iz ražavaju i ključnu mudrost. Ako odvojimo dovoljno vremena i uložimo trud za obavljanje određene zadaće, ne bi li bilo logično vrijeme i energiju koristiti mudro i produktivno? Ne bi li pos većivanje nečega što ne odgovara našoj potpunoj pozornosti i maksimalnim mogućnostima bilo čisto gubljenje dragocjenih po tencijala? Biti najbolji u samo jednome području često je korisni je nego biti drugi po redu u više različitih područja. Kada bismo krenuli u potragu za dominantnim čimbeni kom u sebi, faktorom koji nas može simbolizirati kao jedinstveno biće, do čega bismo došli? Koje odlike mogu individualizirati bit našeg pravog »ja«, i ojačati nas za život? Ako skupina prijatelja spomene vaše ime, kojim bi vas osobinama opisali? Možda biste čuli i ovakve opaske: »U svemu što radi od sebe daje 100 pos to«. »Povjerite mu neki posao i možete biti sigurni da će ga oba viti temeljito i potpuno!« »Do krajnjih je granica predana i oda na!« Ili: »Svojim se darom koristi mudro i djelotvorno, te krajnje gorljivo!« Takve riječi govore o životu koji se živi u cijelosti i ko risno. Nema uzaludnog razbacivanja dragocjene energije.
O, Sine čovječji! Dopalo mi se što si stvorio, pa sam stvorio tebe. Stoga me voli da mogu izgovoriti tvoje ime i dušu ti ispuniti du hom života. —
Baha'u'llah
Kako položiti snažniji temelj na kojem ćemo razvijati i gra diti dar i sposobnosti? I koje darove uopće možemo izgraditi? Stalno traženje načina za razvoj i težnja tome da se poboljšamo svakako je jedan »građevinski blok«. Razvijanje prirodnog talenta i sposobnosti ponudit će nam mogućnosti za nove pozive i može povećati i poboljšati naš sadašnji rad. Kao još jedan »alat« pos lužit će nam i situacije u kojima se okružujemo kvalitetnim ljudi ma. Riječ je o marljivim, poštenim, poniznim, časnim i karakter nim ljudima koji nam mogu pomoći u mentalnome razvoju jedna ko kao i u duhovnome. Sposobnosti poboljšavamo povezujući se
Poniznost je prvi ko rak u stjecanju mudrosti. — Anonimna
s ljudima čija djela i stavove poštujemo i kojima se divimo. Od takvih stručnjaka moguće je naučiti mnogo. Jednako tako možemo donositi važne odluke koje se teme lje na otvorenom i marljivom istraživanju, umjesto na popularnim trendovima. Učimo donositi plodonosnije odluke i stjecati pošto vanje ljudi kada nam se pogled ne zadržava na površinskoj slici. Otvorenost prema sve većoj slavi i mudrosti svemira može potak nuti gorljivost i uzbuđenje prema životnim mogućnostima. Kada naučimo poštivati raznolikost svemira koja se iskazuje oko nas, kako bi se uopće moglo dogoditi da nas ne dirne poniznost?
Život je nalik na svi ranje violine na jav nome mjestu i uspu tno učenje instrumenta. — Samuel Butler
Strah od pogrešaka u čovjeku može izazvati oklijevanje. Međutim, dopustimo li samima sebi da nas paraliziraju razmišlja nja o tome što bi se sve moglo dogoditi, vjerojatno ćemo si odu zeti mnoge prilike za napredovanje, osmišljavanje, stvaranje ili is kušavanje novih stvari. Je li dragocjeno vrijeme moguće gubiti odugovlačenjem? Može li strah biti izgovor za odustajanje od po kušaja? Možemo li prihvatiti činjenicu da se uz razne pokušaje pojavljuju i pogreške? No ne bi li najveća pogreška bila ne po kušati i u cijelosti ne sudjelovati u životu? Možemo li proučiti po uke koje smo izvukli iz pogrešaka u prošlosti i upotrijebiti ih ta ko da nadahnjuju mudrost u našim budućim odlukama i postup cima? Bi li čovječanstvo ostvarilo sve do čega je došlo bez po kušaja i pogrešaka? Možemo li se sjetiti i situacija u kojima je netko tko je punu pozornost posvećivao istraživanjima i otkriva nju svojim nastojanjima donio stvarnu i veliku promjenu? Na koje je sve načine moguće poboljšati produktivnost? Nismo li produktivniji kad djelujemo svrhovito, gorljivo i održa vamo vlastiti osjećaj zadovoljstva? A kada činimo nešto što voli mo, nešto u čemu uživamo, ne postaje li nam život zahvaljujući tome produktivniji?
Gorljivost je u osno vi svih oblika napret ka. Zahvaljujući njoj dolazi do uspjeha. Bez nje ostaju samo izgovori. — Henry Ford
Dokon je život uludo utrošen život. Život bez cilja i svrhe također je uludo utrošen život. Kako svrha povećava produktivno st? Gary Moore, autor nekoliko knjiga u kojima se integriraju du hovnost i upravljanje bogatstvom kaže: »Istražujte, planirajte i analizirajte. Kada naučite pogledati prije nego što skočite, nećete prestati uživati u životu, nego ćete samo lakše izbjegavati nepot rebne brige. Nema sumnje da spontanost u život donosi malo okusa, novih začina i uzbuđenja koja se povezuju s neočekivanim. Ali kod velikih odluka koje mijenjaju život, malo planiranja nije samo korisno, nego i presudno. Ne možete znati što vam donosi život, no možete se pripremiti za mnogobrojne situacije oboruža te li se kvalitetnim informacijama.«
Ovladavanje razlučivanjem važan je korak zahvaljujući ko jem ćete postati odgovornijom osobom. Zahvaljujući istraživanju, školovanju, opažanju i duhovnom vođenju, naučit ćemo procjenji vati ključne aspekte svih situacija. Za to je potrebno panoramski sagledati cjelokupnu situaciju, sve okolnosti, a ne samo dio s ko jim ćemo se najlakše uhvatiti u koštac. Takvo otvoreno istraživa nje i marljivost mogu nam pomoći da dođemo do najboljih mo gućih odluka, bilo da je riječ o poslu, vezi ili duhovnome putu. Kada se jednom odlučimo za smjer, svaka minuta može postati važna ako nastojanjima posvetimo punu pozornost i uložimo cje lokupan trud! »Polovična pozornost dovodi do uzaludnog trošenja života!«
* 4. ZAKON Gorljivost Gorljivost i odušev ljenje vode nas do veličanstvenih posti gnuća na svim pod ručjima, te do ideala zamišljenih u umu. — Charles Fillmore
je
zarazna.
—
Anonimna
GLASOVITI KIPAR i slikar Michelangelo za života je, koliko je poz nato, izradio četrdeset četiri skulpture. Većina ljudi zna za neka od najpoznatijih dovršenih djela — David, Piet i Mojsije, da na vedemo tek neke. Znate li, međutim, da je dovršio tek četrnaest skulptura? A onih trideset koje nije dovršio vrlo su zanimljive. Na primjer, na jednom mramornome djelu vidi se oblikovan lakat ili začetak ručnog zgloba. Preostali dio čovjekova lika i dalje je za točen u kamenu. Na jednom drugom komadu vidi se noga s bed rom, koljeno, list, peta i stopalo isklesani u čvrstome kamenu, no sve ostalo zamrznuto je duboko pod kamenom. Kada u nekom talijanskom muzeju pogleda ta nedovršena remek-djela, čovjek će možda pomisliti: »Kakva je tragedija što ih nije dovršio!« i nastaviti dalje. Ali pričekajte trenutak i razmislite
Najteži oblik ban krota upravo je duša koja je ostala bez gorljivosti. — Rebecca Clark
malko bolje! Nismo li i vi, ja i ostali ljudi remek-djela u razvoju pod rukama vrhunskoga kipara? Na životnome putu zapravo smo u nastajanju. A što točno postajemo? Koje su to silne, neizrecive i neistražene mogućnosti još zatočene u nama? Uvijek možemo više. Kad nas iskušenje mami da se zaus tavimo uz životni put i divimo se pogledu, trebamo se zaustaviti! Nikada ne smijemo propustiti priliku da vidimo nešto lijepo. Ali
Gorljivost daje ener giju, a energija znači život i snagu. — Charles Roth
nemojte predugo stajati zagledani u ljepotu! Zahvalite se na tom daru i sreći, pa nastavite dalje, prema novim visinama. Svijet ra dosti, veselja i gorljivosti, ili zadivljenosti i ushita, širi se na sve strane. Kada oslobodimo maštu i gorljivost, tko zna što sve možemo postići? Bez gorljivosti nitko nikada nije postigao nešto veliko. — Ralph Waldo Emerson
U knjizi Posegnite za novim životom dr. Robert Schuller napisao je malenu priču u nastojanju da predoči značenje gorlji vosti: Gorljivost je ona zagonetna sila koja prosječnog čovjeka pretvara u iznimnog pojedinca. Pridiže nas iz premorenosti i uli jeva nam energiju. Izvlači nas iz prosječnosti i dovodi do iznimnosti. U našem životu pali blistavo svjetlo, sve dok nam lice ne zasja, a oči se zaiskre. Riječ je o duhovnome magnetu koji k na ma privlači sretne ljude. Riječ je o radosnome izvoru koji pršti od života i privlači ljude koji nam povjeravaju svoju radost. Iz toga izvora iskače samopouzdanje koje svijetu viče: »Mogu! Moguče je! Idemo!« Gorljivost je dugo traženi izvor mladosti... Pijte iz tog izvora, pa čete iskusiti čudo. Obeshrabrenost će se raspršiti poput jutarnje magle na podnevnome suncu. Odjednom ćete se početi smijati, zviždati, pjevati, znati da ste Božje dijete. Gorlji vost — kada vam je netko ponudi, prihvatite je, osobito ako je ne želite. Kakav život! Živjeti znači stvarati. I dok svjesno stvaramo, kako živjeti u skladu sa životom i gorljivo sudjelovati u božanskoj kreativnoj moći? Pojedinac koji se prihvaća neke korisne aktivnosti kao pozitivne pustolovine može i u drugima nadahnjivati sličan stav. Na koje načine osoba koja uživa u poslu i traži nove načine iskazivanja gorljivosti može pomoći drugima da se povedu za nje govim primjerom? Prihvatimo li se svojih zadaća s gorljivošću, hoće li i ljudi koji nas okružuju krenuti našim putem? Što god čovjek činio, bilo to nešto dobro ili loše, sve može biti zarazno. Osmijeh može biti zarazan, kao i namrgođenost. Kako onda iskusiti pravu sreću i gorljivost? Možda, iz među ostalog, iskrenom otvorenošću. Možda i dobronamjernošću? Ili, kada bismo još ojačali dobronamjernost dopuštajući
joj da preraste u neograničenu ljubav prema svim ljudima? Mno gi žele živjeti dobro, u fizičkoj snazi i zdravlju, uz mentalno zani manje, moralne i etičke vrijednosti i duhovni cilj. Temelji li se »dobar život« dijelom na točno određenome sustavu vrijednosti u kojem i radost i gorljivost služe i kao uzrok i kao posljedica? Riječ gorljivost odgovara riječi »entuzijazam«, koja je po tekla od grčkih i latinskih izraza za »ispunjenost duhom«. Da bismo je valjano izrazili, stvar mora poteći iznutra, a mora je pokrenuti njezin vlastiti oblik. — Meister Eckhart
* 5. ZAKON Ponavljanjem malih pokušaja dovršit ćemo svaki posao — Og Mandino Vidimo da su velike stvari načinjene od malih, a male se smanjuju sve dok na koncu iza njih ne ugledamo Boga. — Robert Browning
MLADA ŽENA pričala je o uspomenama iz djetinjstva. Otac slikar marljivo je radio za stalkom, miješao boje i oslikavao platna. Ona je često sjedila na podu, u blizini, jednako obuzeta svojim drve nim bojama i bojankom. Često se događalo da otac odloži kist i uzme je u krilo. Potom bi joj u ručicu stavio kist i pridržavao ga. Polagano i obzirno, beskrajno strpljivo, vodio je njezinu ruku i kist, uranjajući ga u paletu i miješajući raznorazne boje. Zatim na platnu pred njima ostavljao tragove mokrom i sjajnom bojom. Djevojčica je zadivljeno gledala kako zajedničkim snagama slikaju predivne motive. Taj otac pun ljubavi vjerojatno se nadao da kćeri predaje vještine koje će joj u životu donijeti veliku radost i zadovoljstvo. I dan danas ta djevojčica, Joni Tada — kvadriplegičarka od nesreće na bazenu koju je doživjela kao tinejdžerica — slika. Međutim, kist sada drži zubima! Veći dio zarade od pro daje slika usmjerava na pomoć drugima. Njezino je suosjećanje odraz onoga što ju je naučio nježni otac pun ljubavi.
I mala stvar može se uspoređivati s veli kom, i pritom poka zati tragove znanja. — Julije Cezar
Tko je uopće u stanju nabrojati sve malene pokušaje Joni i njezina oca koji su omogućili njezin umjetnički uspjeh?! Što više radimo na poboljšavanju nečega — dara, cilja, posla, odnosa, ni je važno čega — to smo uspješniji u dosezanju cilja. Napreduje mo korak po korak. Ako smo u stanju artikulirati vlastiti osjećaj
Promatranjem Priro de, rukotvorina koje Priroda radi u sklopu svoje Umjetnosti, iz skromnih početaka nastaju velike stvari. — John Dryden
za cilj, jesmo li u određenoj mjeri napredovali na putu transcendiranja vlastitoga »ja« i pružili ruku cjelokupnome čovječanstvu? Jednom davno popularna je bila pjesma »Male stvari puno znače«. Ta je tema važna i za život u današnjem svijetu. Bilo da nastojimo iz kaosa i previranja priječi u stanje mira, iz straha u ljubav, od učenja u kreativnost, od nastojanja do ispunjenja cilja, te usputne sitnice često nas tjeraju naprijed, iskustvo po iskus tvo, prema cilju. Kako su neke od »sitnica« u vašem živoru utrle put većim postignućima?
Sposobnost kreativnog razmišljanja upotrijebit ću da ostvarim us pjeh u svim vrijednim nastojanjima koja započnem. Bog će mi po moći pokušam li pomoći samome sebi. — Paramahansa Yogananda
Sjećate li se učenja tablice množenja u školi? Odakle ste počeli? Od prvog umnoška — jedan puta jedan jednako je jedan — i tako ste nastavili prema većim brojevima. Koliko ste puta po novili prvi umnožak dok ste ga zapamtili? Zatim ste prešli na slje deći umnožak i tako dalje. Riječ je o dobrome primjeru »ponav ljanja malenih pokušaja kojima se dovršava velik pothvat!« Zah valjujući vježbanju i ponavljanju, moguće je ostvarivati sve slože nije zadaće. Život često nazivamo učionicom duhovnog bogatstva. Bi li i ta »malena« životna iskustva mogla služiti kao poligon na kojem učimo kako trebamo biti budni i paziti na prilike koje nam kuca ju na vrata? Pred nama se tek rijetko pojavljuju izazovi s kojima se ne možemo suočiti, prepreke koje ne možemo nadvladati ili nerješivi problemi. Nije li najbolje svakoj situaciji pristupiti s po zitivnim stavom i zatim napredovati korak po korak? Uviđate li vrijednost dosljedne svakodnevne primjene stavova i aktivnosti koji služe ispunjavanju naših ciljeva?
Najbolje se uči vježbom. — Aristotel
Naglasci •• 1. Nemoguće je samo ono što nije iskušano. 2.
Kako možemo iskoristiti prirođenu moć kreativnosti?
2. Mudar čovjek izbjegava negativne emocije i destruktivne ak tivnosti. 3.
Kako nam primjena neograničene ljubavi pomaže da postane mo »budnijima«?
4.
»Koga prate plemenite misli nikada neće biti sam« (sir Philip Sidney).
5.
»Uspjeh je putovanje, a ne odredište, i pola užitka leži upra vo u tom putu!« (Wayne Dyer).
6. Možemo li ostati čvrsto privrženi vlastitim vrijednostima, unatoč uvjerljivosti protivljenja? 7. Kakve su silne i neistražene mogućnosti zatočene u svakome od nas?
Od svega na svijetu najbolje je kada otac djeci u naslijeđe os tavi pozitivan primjer. — Anonimna
8.
Prihvatimo li se posla gorljivo, hoće li taj duh prijeći i na lju de koji nas okružuju?
9.
Kako iskusiti stvarnu radost i gorljivost?
10. Napredujemo korak po korak. 12. Kako nam životne »sitnice« pomažu da napredujemo do većih stvari? I kako bismo opisali te »veće stvari«?
Praktična primjena raznih duhovnih zakona •• Pozitivne mentalne odlike često nazivamo »graditeljima« našeg napredovanja na životnome putu. Nerijetko čujemo i riječi »naše misli određuju naš svijet«. I doista, naše razmišljanje snažno i du boko djeluje na naš život. Prikazi naprednog mentalnog razvoja često naglašavaju činjenicu da gotovo i nema ostvarenja punog potencijala bez uvježbana uma. Stvar nije samo u tome što raz mišljamo, nego i kako razmišljamo: to, naime bitno utječe na naše životne obrasce. U knjizi Što sve možemo biti Piero Ferrucci navodi nekoliko odlika uma koji dobro funkcionira. Svakome od nas vjerojatno mogu poslužiti za zanimljive usporedbe.
Dobar um: •
Može se po želji koncentrirati i dubinski istražiti svaku zada nu temu, čak i u situacijama u kojima postoje drugi elementi koji odvlače pozornost.
•
Može organizirati misli i zamisli, sjećanja i slike tako da ti unutarnji arhivski sustavi uvijek budu dostupni.
•
Može postati svjestan kolotečina unutar kojih funkcionira i sv jesno iz njih izići.
Uviđa sve aspekte određene situacije, a ne samo one koje su mu ugodne. • U stanju je graditi čvrstu i prikladnu okolinu. • Lako se iz jednog mentalnog svijeta prebacuje u drugi i u svi ma se osjeća kao kod kuće. •
U stanju je procijeniti i modificirati vlastiti način funkcionira nja. • U stanju je proučiti pojedinosti a da se među njima ne izgu bi, te spoznati opća načela a da ne zaboravi pojedinosti. •
•
Nikada ništa ne uzima zdravo za gotovo.
•
Svjestan je vlastitih ograničenja i u stanju je nadići ih.
•
Vlastito funkcioniranje doživljava kao užitak bez napora.
*
Deveti tjedan
1. ZAKON Poraz nije gorak ako ga ne progutaš — Ted Engstrom Uspjeh ima mnogo otaca, dok je neus pjeh siroče. — Engleska poslovica
Ne uspiješ li prvi put, pokušavaj još,
još i još. — Engleska izreka
KOJE KORAKE poduzimamo kad se nađemo u naoko »nemogućoj« si tuaciji? Mnogi ljudi u nekoj životnoj fazi ili situaciji upoznaju »neu spjeh« ili poraz. Kako nadići takva iskustva? Kako doći do valjanog odgovora na pitanje: »Što ću sada?« Pomažu li nam izazovi da ot vorimo um i naučimo biti snalažljiviji? U redu. U onome što se smatra neuspjehom čovjek može prepoznati osjećaj krivnje. Sto je zakazalo? On sam? Ako je tako, zašto? Jer mu se učinilo da nije učinio što je »trebao« učiniti ili »mogao« učiniti? A zašto nije? Na takva pitanja možda nemamo spreman odgovor, pa ćemo reći: »Ne znam«. Ili ćemo navesti niz raznoraznih uzroka. Čovjek će možda reći da nije uspio jer nije bio dovoljno pametan ili nije dobro odlučivao ili nije bio djelotvoran. Da je postupio tako i tako, vjerojatno bi uspio itd. itd. Popravljaju li situaciju takva okrivljavanja ili krivnja usmjerena prema nama sa mima ili prema drugima, odnosno čuvanje takvih osjećaja koji su se pojavili nakon nekih pogrešaka iz prošlosti? Dakako da ne! Takve reakcije ne pomažu i nisu progresivne. Samima sebi možemo op rostiti na stvarima zbog kojih možda žalimo, prihvatiti naučenu lek ciju i krenuti dalje. Svatko od nas može pronaći prostor za poboljšanja, bez ob zira na okolnosti, mjesto u životu i situaciju u kojoj se nalazi. Međutim, važno je da samima sebi, discipliniranošću misli, os jećaja i djelovanja, dokažemo da smo svi u stanju ostvariti takav napredak kakav zamislimo i za kakav se čvrsto odlučimo. Strah, oklijevanje i osjećaji nedoraslosti mogu paralizirati naše mentalno djelovanje i poticati pomisli o porazu ili neuspjehu.
Život je ili smiona pustolovina ili nije ništa. — Helen Keller
Thomas Edison znao je osam stotina načina na koje nije moguće izraditi električnu žarulju! Jedan od »neuspjeha« Madam Curie bio je radij. Kristofor Kolumbo mislio je da je otkrio Indiju. Rodgers i Hammerstein doživjeli su prvim zajedničkim mjuziklom takav debakl da još godinama nisu ni pokušavali surađivati! Ali je li »neuspjeh« zaustavio napredovanje tih odvažnih duša? Cjelokup na povijest misli prepuna je ljudi koji su dolazili na »pogrešan« ili »drukčiji« cilj!
Neuspjeh je izvor uspjeha. — Japanska izreka
Koliko smo puta dosegnuli samo dno, a one ljubazne misli i riječi koje su nam uputili prijatelji poslužile su nam kao poticaj da počnemo iznova? Koliko smo puta ustrajali u nastojanjima jer je netko vjerovao u nas? Je li stvarna hrabrost potrebna za nadvlada vanje nepovoljnih okolnosti zapravo duhovna ideja koja izvire iz Božjeg uma? Hrabrost da nastavimo, koju priželjkujemo svim sr cem, u koju vjerujemo, i koju tražimo sve dok ne postane pro buđenim dijelom naše prirode, može nam pomoći da riješimo i teške situacije. Razvijamo sposobnost da nastavimo s naporima. Neki od najvećih izazova nerijetko donose i najveće prilike! Možemo li razmotriti mogućnost da se prilike ne pojavljuju tek ta ko, slučajno? Je li moguće da su one posljedica praktičnih vizija? Kada se nekome u životu dogodi nešto divno, objašnjenje često glasi da se čovjek u pravo vrijeme našao na pravome mjestu kada je naišla prilika. Je li moguće da je taj čovjek uspio iz unutarnje pe rspektive uočiti priliku, prepoznati je kada se pojavila, te s tim u vezi nešto i poduzeo?
Što je poraz? Tek ob lik školovanja; tek prvi korak prema nečemu boljem. — Wendell Phillips
Možemo li priznati da su situacije koje smo smatrali »neus pjesima« zapravo bili »školovanje« za viši oblik razvoja? Ako sami ma sebi dopustimo da progutamo poraz, nije li naša sposobnost djelotvornog funkcioniranja tada ozbiljno sputana? Gotovo svi veli ki vođe, sportaši, istraživači, znanstvenici, mislioci, izumitelji i pos lovni ljudi griješili su i na ovaj ili onaj način doživljavali neuspjehe. I ti ljudi nisu za to krivili ni sebe ni druge. Umjesto toga, u pog reškama su prepoznali utjecajne lekcije u vezi s načinom na koji se mogu popraviti i poboljšati način rada. Spoznali su da je neuspjeh tek prolazna pojava i da nužno ne znači poraz. Odbili su progutati gorčinu neuspjeha i bili voljni ustrajati na slatkoći uspjeha. Samopouzdanje dovodi do sreće i uspjeha. Čovjek uz njega može postići praktički sve što si postavi kao cilj. A jedna od mo gućnosti razvijanja većeg samopouzdanja mogla bi biti i u odgovo ru na pitanje: »U što ću uložiti povjerenje? U vanjske perspektive ili u božansko koje je u meni?«
*
2. ZAKON Neistraženi život nije dostojan življenja — Sokrat Školovanje ne znači puniti kantu nego zapaliti plamen. — William Butler Yeats
PREMA JEDNOJ priči, Sokrat je otputovao daleko izvan atenskih granica, posjetio daleke zemlje. Sa svih strana dolazili su mu is kreni ljudi koji su od tog Božjeg čovjeka koji se klonio slave i moći tražili darshanu. Jednog je dana izdaleka u Sokratovu kuću dopu tovao neki muškarac. Vrata mu je otvorio sam Sokrat. »Dobro došao, prijatelju!«, rekao je posjetitelju. »Prepješačio sam nebrojene planine i doline samo da bih došao do Sokratove darshane« rekao je neznanac. »Možeš li mi reći gdje ću ga pronaći?« »Obratio si se pogrešnom čovjeku«, odgovori mu Sokrat. »Vjeruj mi, brate, ja već godinama tražim Sokrata i još ga nisam uspio pronaći.«
Sadašnjost je divna uz budućnost. — Gottfried Leibnitz
Tao je blizu, a ljudi ga traže u daljinama. — Mencius
»Što? Tražiš ga već godinama i još ga nisi pronašao? Ne ži viš ovdje?« upita ga čovjek. »Ovdje sam se rodio«, odvrati Sokrat. »I ovdje živim cijeli život. I premda i danju i noću tražim Sokrata, on mi i dalje neka ko izmiče.« »Za mene dakle nema nade«, reče očajan čovjek. »Moram se vratiti u domovinu.« Sokrat ga pogleda u oči i reče: »Svakako je najteže upoz nati sebe, spoznati vlastito pravo Ja«. Ne poznajem poticajniju činjenicu od neupitne čovjekove sposob nosti da svoj život uzdigne svjesnim naporom. — Henry David Thoreau
Proučavanje čovjekova ponašanja zapravo vuče korijene još iz drevnoga doba. Riječi »čovječe, upoznaj samog sebe« pripisuju se grčkome filozofu Sokratu koji je živio u petome stoljeću prije Krista. Sokrat je bio utjecajan učitelj koji je svoje Atenjane poti cao na plemenit život, na kritičko i logičko razmišljanje, te na nje govanje znatiželjnog uma koji propituje sve oko sebe. Jednako kao Platon i Aristotel, i on je bio uvjeren da zlo izrasta iz neznanja i neistraživanja razloga zbog kojih se ljudi ponašaju kako se po našaju. On je navodno rekao i: »Neistraženi život nije dostojan ži vljenja«. Što mislite, što je time želio reći? Ili, što je još važnije, što te riječi znače nama kao pojedincima?
Svijet je naša škola duhovnog otkrivanja. — Paul Brunton
Većina ljudi iskreno želi živjeti plemenito i moralno. Stoga se čini logičnim da radi ostvarivanja takvih ciljeva nastojimo doz nati i shvatiti više o tome tko smo i što smo. Tko smo i što smo kao pojedinci? Tko smo i što smo kao fizička/duhovna bića? Tko smo i što smo kao pripadnici ljudske zajednice? Dok pomno ne razmotrimo ta pitanja, koliko ćemo dobro poznavati same sebe? Imelda Shanklin, autorica knjige Što si ti? piše: »Pogreška u umu zbog koje pretpostavljate »tko« umjesto da spoznajete »što« izvor je svih nesporazuma u životu koji vas zbunjuju«. Kako je dobar čovjekov život, puko postojanje! Kako je samo prikladno zauvijek u radosti koristiti svo srce, dušu i osjetila! — Robert Browning Pozabavimo se još malo tim riječima. Tko, ili osobni i vi zualni dio svakoga od nas, opisuje se kao naše tijelo, naše po našanje ili situacija u kojoj se nalazimo. Što, ili taj neosobni i ne vidljivi dio svakoga od nas, može se opisati kao naš um i duhov na bit našega bića. Iskrena autoanaliza na objema razinama može nam neizrecivo pomoći. Kada spoznamo razloge zbog kojih čini mo određene stvari, lakše izgrađujemo karakter. A kada našim bićem struji viši stupanj spoznaje, u životu nam se događaju od ređene objektivne promjene. Spoznaje rafiniraju i senzibiliziraju kod osobnog ponašanja. Spoznajemo što je za nas stvarno. I spo znajemo što nam je važno! Učimo kako biti vjerni vlastitoj duhov noj prirodi i kako živjeti dostojanstveno i ponizno.
Nagradu za svo dje lovanje pronaći ćemo u prosvjetljenju. — Bhagavadgita
Što se sve može dogoditi kada odvojimo malo vremena da analiziramo vlastiti život? Jesmo li zadovoljni trenutačnom situa cijom i okolnostima? Ako nismo, koji je tome razlog? Što misli mo o tome gdje smo bili dosada — i fizički, i mentalno i emoci onalno i duhovno? Kako bismo formulirali sljedeći korak na svo me putovanju? Djelujemo li korisno ovisno o okolnostima ili sa mo reagiramo na ljude i situacije? Je li promišljenost primjer profinjenosti naše duše? Pro mišljenost se neki put opisuje kao jedna od životnih nijansa, nešto što se dodaje našem radu kojim naša duša postaje ljepša i plemenitija. Jedan od osam dijelova budističkoga puta do stvar nosti određuje se kao ispravna promišljenost. Je li moguće da je taj izraz bogatiji značenjem od izraza »Ispravno razmišljanje«? Može li uopće postojati prosvijetljeni život bez proučavanja raz loga za život?
Kako nam proučavanje života pomaže da se usredotočimo i koncentriramo na veću svijest o jedinstvu sa Stvoriteljem? Na koje sve načine možemo istražiti vlastito razmišljanje i ponašanje i osloboditi se stavova i navika nedostojnih voljenog Božjeg dje teta? Kako izraziti više suosjećanja prema drugima kroz veće ra zumijevanje sebe? Mnogi savjeti i učenja koja iznose Platon, Pitagora, Sok rat, Aristotel i drugi veliki filozofi vrijede još i danas. Budistički redovnici u Kini, Tajlandu i Burmi, brahmanski svećenici u Indi ji, te drugi učitelji ovoga svijeta i dalje žive prema tim drevnim zasadama. Njihov je cilj unutar čovječanstva ostvariti duhovne vrijednosti. Danas, dok u jednom drugom vremenu živimo uz no va društvena iskustva, kako bismo ta univerzalna načela mogli prilagoditi suvremenome životu? Može li nam marljiva introspek cija, uz naglasak na razvoju i napretku, pomoći da ostvarimo bo gatiji i korisniji život?
* 3. ZAKON Riječ poštena čovjeka vrijedi koliko i njegova obveznica. — Američka poslovica Riječi kazane u pra vo vrijeme zlatne su jabuke u srebrnim posudama. — Mudre izreke 25:11
NEKA MLADA žena došla je Anjaliju. Lice joj je bilo zajapureno, a cijelo joj je tijelo drhtalo. »Prijateljici sam izgovorila riječi koje su bile i grube i ne istinite«, rekla je. »A glas mi je bio užasan poput grmljavine. Re cite mi kako ispraviti nepravdu koju sam počinila.« Anjali je uzeo list crvenog papira. Rastrgao ga je na šez deset četiri papirića i dao ih djevojci, govoreći: »Papiriće razba caj po ulici.«
Izostavi nepotrebne riječi. — William Strunk, Jr.
Djevojka ga je poslušala. Čim je razbacala papiriće, zapu hao je snažan vjetar i papirići su se razletjeti na sve moguće stra ne i ubrzo se izgubili iz vida. Kada se djevojka vratila, Anjali joj reče: »Dijete moje! A sada mi donesi sve papiriće.« Djevojka je izišla na ulicu u potrazi za papirićima. No što god činila i koliko god se trudila, nije pronašla nijedan papirić.
Moć riječi besko načna je. Prikladna odabrana riječ često je dovoljna da zaus tavi vojsku u bijegu, da poraz pretvori u pobjedu, te spasi carstvo. — Emile DeCirardin
Nakon uzaludne potrage, vratila se Anjaliju. »Ne mogu naći ni je dan jedini komadić«, reče. A Anjali je pouči: »Tako je i s tvojim riječima. Čim prijeđu preko tvojih usana, već se raspršuju i zauvijek gube. Što god činio, čovjek ih više ne može vratiti. Stoga pazi na riječi. Prije nego što nešto kažeš, dobro pri pazi da to što se spremaš izgovoriti bude bolje od tišine; u pro tivnom, šuti. Budeš li se pridržavala tog jednostavnog pravila, nećeš se morati kajati«. Korištenje sposobnosti razmišljanja i mudrog govorenja ključ je za ovladavanje mnogim stvarima. Zahvaljujući moći konstruktivnog razmišljanja, čovječanstvo stvara nova i sve bolja pomagala, alate, strojeve, lijekove, kao i naprednije načine obav ljanja poslova na nebrojenim područjima. Zahvaljujući sposobno sti razmišljanja i govorenja, uspijevamo surađivati, graditi velike gradove, uzgajati, pohranjivati i distribuirati hranu, te proizvodi ti korisne stvari. Možemo udruživati sposobnosti radi unap rjeđivanja mnogih projekata. U stanju smo bilježiti misli, kako bi se očuvale zamisli i kako bi od njih imali koristi i oni koji će na svijet doći poslije nas. Zahvaljujući moći riječi, u stanju smo pre nositi zamisli drugima, a često i uspostavljati suradnju među mnogim umovima. Međutim, u razmišljanju i govorenju pronalazimo i dublje značenje i moć. Naše su misli i riječi kreativne. Obuhvaćaju ne vidljivu univerzalnu materiju koja postoji svugdje i tkaju nevidlji vu odjeću ili atmosferu koju obavijaju oko naših riječi. Naše su ri ječi sredstvo s pomoću kojeg se ostvaruju naše zamisli i odraža vaju narav naših misli. Riječi koje izgovaramo imaju vrhunsko značenje, jer djeluju na svjestan um i na podsvijest. Određuju li često ti dojmovi i utjecaji i kvalitetu našeg razmišljanja i djelova nja? Kada u čovjekovoj svijesti obitavaju duhovne riječi, riječ ili misao oblikovana u intelektualnome umu mora ustuknuti pred višim načelima Postojanja. — Charles Fillmore
Kako s pomoću riječi oblikujemo vlastiti svijet? Na nebro jene načine! I koliko je važno održavati riječ? Neizmjerno važno! Ima li zamjene za održavanje riječi? Što se događa kad nam net-
Kada riječi dopusti mo da nam se otme, više je ne možemo opozvati. — Horacije
ko obeća da će nazvati, pa ne nazove? Kako se osjećamo? Hoće li to pomalo uzdrmati našu vjeru u tu osobu? Što se događa našem ugledu, pouzdanosti i odgovornosti, kada ne održimo ri ječ? Kako nekoga možemo unesrećiti ili naškoditi sebi kada ne održimo riječ? Ako ne održimo obećanje, umanjujemo li vlastiti karakter?
Vaše su riječi sjeme, vaša je duša seljak, svijet je vaše polje: neka se seljak pobrine za sjetvu, kako bi tlo urodilo obiljem. — Nasir-I-Khusraw
S druge strane, ako dosljedno činimo što smo i rekli i obećali, poboljšava li se naš karakter? Kako se možemo obučiti za to da mislimo i izgovaramo samo riječi koje potpomažu naš razvoj? Kako se pozitivne riječi pune ljubavi upućene nekoj dru goj osobi mogu opisati kao dar? Kako bi to mogao biti i dar na ma samima? Zašto je važno nikada ne potcjenjivati moć izgovo rene riječi?
4. ZAKON Davanje desetine često donosi napredak i čast. — Svjesna suradnja s Bogom dovodi do davanja priloga. - Stella Terrill Mann
Anonimna
GOTOVO SVE civilizacije poznavale su ovakav ili onakav oblik fila ntropije. Mnoge drevne civilizacije ubirale su desetinu, ili porez, namijenjen siromasima. Egipćani i stari Grci davali su novac za uređenje knjižnica i sveučilišta. Poticanjem pripadnika na davanje priloga, srednjovjekovne su crkve podupirale bolnice i sirotišta. Prema Mojsijevu zakonu, desetinu svih prirasta u jatima, stadi ma, zemljištu i ukupnim proizvodima trebalo je davati u Božju riznicu. Međutim, još davno prije Mojsijeva vremena, Melhizedek, kralj Salema, blagoslovio je Abrahama, a Abraham je njemu dao desetinu svega što je posjedovao. Na što točno mislimo kada spominjemo »davanje deseti ne«? Desetinu na engleskome označuje riječ »tithe«, a ona pot-
Davanje je osnovno pravilo obilja, kao opće dobrobiti. — Russell W. Lake
ječe od anglosaksonske riječi teotha, koja označuje deseti dio. Riječ je, dakle, o davanju desetine, ili više, od osobne zarade. Ta kav oblik velikodušnog davanja tumači se na raznorazne načine. Neki pritom misle na biblijsko načelo »što više daješ, više ćeš do bivati«. U Drugoj poslanici Korinćanima (9:6-7), između ostalih dijelova Svetog pisma, također nailazimo na potvrdu: »Tko škrto sije, škrto če i žeti; tko obilato sije, obilato će i žeti... jer Bog ljubi vesela darivatelja«. Promotrimo li malo bolje davanje desetine, uvidjet ćemo da je riječ o svjesnoj, dosljednoj metodi davanja i služenja zbog svih životnih darova. Redovito davanje u umu stvara sve izraženi ju svijest o dotoku, obilju i novom davanju. Kada počnemo dava ti u životu i samome životu, u sebi ćemo osjetiti božansku na zočnost: u ljubavi, potpori, suosjećanju i novim blagoslovima. Ri ječ je o jedinome ulaganju koje je prikladno za sve!
Kada nudimo, to je brahmanski; to što nudimo ta kođer je brahmanski. — Bhagavadgita
Kada prihvatimo naviku davanja, postajemo svjesnim sudi onicima protoka života. Postajemo dijelom životnog pokreta i Stvoriteljeva kretanja. Davanje je u Božjoj prirodi, a mi se us klađujemo s tom silom, ona prolazi kroz nas i pojačava našu spremnost da sudjelujemo u svemirskome davanju. Kakvi su unu tarnji odgovori kada se upitamo: »Na koji način sudjelujemo u protoku života? Kako sam ja izvor davanja u svijetu?« Kako i zašto uspjeh prije dolazi onima koji su voljni daro vati dio svojega bogatstva? Je li davanje metoda zahvaljujući ko joj se čovjek razvija i prerasta u istinski uspjeh? Kako to objas niti? Pozitivno se hrani pozitivnim. Davanje pokreće ciklus koji se kontinuirano na smislen i koristan način hrani vlastitim izvorima. Davanje vodi do novog davanja i prerasta u način života. A priro dan »sljedeći korak« sastoji se u tome što raste i naš osjećaj zah valnosti i duhovnog postignuća!
Daj sve što možeš; nebesa odbacuju proračunatost. — Willam Wordsworth
U Sedam navika uspješnih ljudi Stephen Covey opisuje se dam dominantnih navika mnogih ljudi. Jednu od njih naziva »živo tom iznutra prema van«. Ako živimo na taj način, pripravnost na davanje može izazvati pozitivne događaje. Na primjer: »Prava je radost biti ljubazan prema ljudima, jer zbog toga osjećam veliko zadovoljstvo!« Ako živimo »izvana prema unutra«, čekamo da se »vani« nešto dogodi, pa da tek zatim poduzmemo neki korak. Na primjer: »Kada bi ti bio ljubazniji prema meni, ja bih bila ljubaz nija prema tebi!«. Svatko od nas ima svoju paradigmu, način gle danja na svijet. Riječ je o osobnome prikazu načina na koji fun kcionira svijet. Kako funkcionira vaš odio? Što bi se dogodilo ka da bismo počeli drukčije gledati na stvari?
Malahija (3:10) kaže: »Donesite čitavu desetinu u rizni cu«. Što znači »čitava desetina«? Osim novčane desetine, bi li to moglo obuhvaćati i davanje dijela našeg cjelokupnog bića? Je li točno da istinski dajemo tek kada dajemo od sebe? Bi li se te biblijske riječi mogle odnositi na predanost radu unutar božan skih zakona u svim vidovima života? Na primjer: disciplini pozi tivnog razmišljanja, želji za prihvaćanjem protoka duha u svakoj misli i riječi radi usrećivanja i ljubavi prema ljudima, radi pohva la i poštovanja prema svima koji dotiču naš život. Priča o onima koji svoju imovinu troše na Alahov način nalik je na priču o zrnu na kojem je izraslo sedam klasova s po stotinu zrna; a Alah daje obilno. I zna. — Kuran
Je li davanje možda ispit zrelosti? Bi li nezrela osoba shva tila blagoslov do kojeg se dolazi praksom? Ima li osoba koja je predana davanju desetine ubrzo više za davati nego što je ikada očekivala? Kako davanje desetine raščišćava sve eventualne pre preke slobodnome protoku božanske energije i još veće sreće? Kako davanje desetine pomaže izgradnji individualnog odnosa sa Stvoriteljem? Kako je istinsko davanje desetine zapravo molitva zahvalnosti? Kako davanje desetine služi kao aktivan način li ječenja?
5. ZAKON Mudrost Do znanja se ne do lazi slučajno; nužno ga je tražiti svim sr cem i marljivo učiti. — Abigail Adams
nadilazi
bogatstvo.
—
Anonimna
S OBZIROM na sve veći broj ljudi koji se upisuju u razne obrazov ne ustanove, čini se da se zanimanje za školovanje širi. Jedno od područja kojem se posvećuje sve veća pažnja jesu vrijednosti i moralno obrazovanje, koji se neki put smatraju i svjesnim po kušajem pomaganja ljudima da steknu znanje, vještine, stavove i vrijednosti koje doprinose oblikovanju društveno konstruktivnijeg i korisnijeg života koji usto donosi i više osobnog zadovoljstva.
Spreman sam prima ti sve svakim daškom koji udahnem. — Nepoznat autor
U knjizi 100 načina za unaprjeđenje vrijednosti i moralno sti u školama i okruženju u kojem se kreču mladi Howard Kirschenbaum opisuje vrijednosti i moralno obrazovanje kao je dinstveno nastojanje koje ima dva cilja. Prvi je pomoći ljudima — u ovom slučaju mladima — da žive uz više osobnog zadovoljstva, životom ispunjenim smislom, značenjem, usmjerenošću i ra došću. Drugi je cilj ljudima pomoći da žive konstruktivnije i to doprinosima dobrobiti zajednice. Ljubav i suosjećanje prema svim ljudskim bićima igraju veliku ulogu.
Najvažnija je funkcija školovanja razvijanje pojedinčeva karaktera i značenje njegova života njemu samome i drugima. — Grayson Kirk
Dio tema koje se obrađuju u tom obliku školovanja silno su korisne i čine građevinske blokove koji vode prema korisnom i sretnom životu. Na primjer: poznavanje sebe, samopoštovanje, sposobnost postavljanja ciljeva, vještine razmišljanja, vještine do nošenja odluka, komunikacijske sposobnosti, društvene sposob nosti, transcendentalne spoznaje, akademsko i životno znanje, te školovanje karaktera tek su neka od područja važnog razvoja. Disciplina i samonadzor mogu biti dio iskustva učenja, ali život koji ima smisla, koji je prožet gorljivošću i kreativnošću svakako je dostojan svakog truda. Načas se zamislite. Postoje li točno određeni talenti, spo sobnosti ili aspekti vašeg bića u kojima biste željeli proširiti zna nje? Služite li se vlastitim talentima i sposobnostima u najvećoj mogućoj mjeri? Što mislite o ljudima koji naoko postižu mnogo, a bez velikog truda? Je li moguće da su oni daleko od očiju jav nosti uložili mnogo ustrajnosti i samonadzora kako bi došli do sadašnjeg statusa? Povijest nam govori da su primjeri »trenu tačnog uspjeha« iznimno rijetki! A u utrci uvijek pobjeđuju ustra jnost i samonadzor! Ljudi imaju snove i želje. Što je još pozitivno u vezi sa snovima i prilikama? Kada se posvetimo nekoj od svojih sposob nosti, bilo kojoj, možemo dosegnuti plodonosno postojanje. Možemo li dosegnuti i zadovoljstvo u aktivnome postupku učenja dok nastojimo ostvariti snove? Kada otkrijemo kako ispuniti osobne snove, hoćemo li prirodno biti nadahnuti da posegnemo za višim, većim, globalnim i univerzalnim snovima? Kako? Učenjem! Često se kaže »Život služi učenju«. A učenje može biti
itekako ispunjeno radošću i užitkom. Posotji li uopće faza kada možemo reći da smo »završili«, kada možemo reći da je formalno školovanje gotovo? Promocija na fakultetu nužno nije i jamac dovršenosti i potpunosti. Nije li to tek novi početak? Što više učimo, to možemo više postići. Sto više postižemo, to možemo više učiti! Samo će znatiželjni naučiti, a samo odlučni nadvladati prepreke učenju. Kvocijent potrage oduvijek me uzbuđuje više od kvocijen ta inteligencije. — Eugene S. Wilson Kad ga je učenik upitao: »Zašto sve to moramo učiti?«, učitelj je umjesto odgovora ispričao priču o magičnim kamen čićima. Što iz nje možemo naučiti? Jedne se noći skupina nomada spremala za noćenje kad ih je iznenada okružilo veliko svjetlo. Odmah su znali da ih je pos jetilo nebesko biće. Napeto su iščekivali nebesku poruku neiz mjerne važnosti za koju su znali da je namijenjena samo njima. Glas je napokon progovorio: »Skupite koliko god možete kamenčića i spremite ih u bisage. Putujte još cijeli dan, a sutra navečer bit ćete sretni, ali i tužni.« Nakon što se biće udaljilo, nomadi su jedan drugome pov jeravali razočaranje i ljutnju. Očekivali su da će im se otkriti ne ka velika i univerzalna istina, zahvaljujući kojoj će svijetu donije ti bogatstvo, zdravlje i smisao. No umjesto toga zapao ih je ma nualni posao u kojem nisu vidjeli ni tračka smisla. Međutim, zbog sjećanja na ono blistavo svjetlo, svatko od njih uzeo je po neko liko kamenčića i uz negodovanje ih spremio. Nakon cjelodnevnog putovanja, navečer, kada su se spre mali za noćenje, posegnuli su u bisage i otkrili da se svaki skup ljeni kamenčić pretvorio u dijamant. Bili su sretni što imaju dija mante. Ali bili su i tužni što nisu skupili više kamenčića.
Naglasci •• 1. Svatko od nas može pronaći prostora za poboljšanja, bez ob zira na situaciju i okolnosti. 2. Što znače riječi: »Neistražen život nije dostojan življenja«?
3.
Što se događa kada odvojimo vremena za propitivanje vlasti tog života?
4. Neki od najvećih izazova često donose najveće prilike! 5. Jesu li situacije koje neki put izgledaju kao »neuspjesi« zap ravo priprema za nov razvoj? 6.
Kako doslovce oblikujemo svoj svijet riječima koje izgovara mo?
7. Što se događa s našim ugledom, pouzdanošću i odgovor nošću kada ne održimo riječ? 8. Zagledajte se duboko u sebe i zaključite što vama znači »da vanje desetine«. 9.
Zašto se i kako uspjeh češće pojavljuje kod onih koji rado da ju dio svojeg bogatstva?
10. Zašto je učenje toliko važno? 1 1. Kojem biste se području učenja voljeli posvetiti? 12. Utrke se dobivaju zahvaljujući ustrajnosti i samonadzoru!
Praktična primjena raznih duhovnih zakona •• Baha'u'llah o školovanju Onaj koji je Vječna Istina, od Prvog Dana Slave usmjeruje pog led prema narodu Bahe, i obraća im se ovim riječima: Posvetite se promicanju dobrobiti i mita čovječje djece. Um i volju posve tite školovanju ljudi i rođaka zemlje, da se sukobi koji ih dijele, snagom Najvećeg Imena, izbrišu s lica i da svi ljudi počnu podržavati jedan Poredak i postanu stanovnicima jednoga Grada. Osvijetlite i prosvijetlite svoja srca: ne dopustite da ih oskvrnjuje trnje mržnje i zlobe. Živite u jednome svijetu i stvoreni ste zah valjujući djelovanju jedne Sile. Blagoslovljen je koji se druži sa svim ljudima u duhu krajnje dobrote i ljubavi. Na čovjeka gledajte kao na rudnik bogat dragim kamenjem neprocjenjive vrijednosti. Školovanje već samo po sebi može omogućiti otkrivanje tog blaga i čovječanstvu od toga donijeti ko risti.
Deseti tjedan
1. ZAKON Ako je Bog beskonačan, ništa ne može biti zasebno. — Zamislite se još malo i spoznajte da unu tarnjim i vanjskim okom možete opaziti profinjene nijanse Božanske mudrosti, te otkriti bisere ne beskoga znanja. — Baha'u'llah
Budite slobodni, svi vi dostojni duhovi, te se širite i dosežite veličinu i visinu. — George Chapman
jedan Bog, jedan za kon, jedan element, i jedan daleki boža nski događaj, prema kojem se kreće sve što je stvoreno. — lord Alfred Tennyson
SUVREMENA je znanost unijela pravu revoluciju u naše poimanje svijeta. To ne treba posebno objašnjavati. No kako su sve te no vosti utjecale na naše poznavanje Boga? Kako vidimo čovjekovu ulogu u općem rasporedu? Znamo vrlo malo — vjerojatno i ma nje od jedan posto svega što je moguće otkriti — o Bogu i te meljnim duhovnim načelima. Posljednjih godina znanstvena is traživanja otkrivaju da je svemir fantastičan i po veličini i po složenosti, pa neki sada navode mogućnost da bi mu izvor mogao biti neusporedivo veći Bog od Boga kojeg smo dosada zamišlja li. Ipak, mnogi ljudi, čak i školovani teolozi, imaju različite, og raničene poglede na opise Stvoritelja i njegovu ulogu u stvaranju ovog nevjerojatnog svijeta. Teologija poniznosti potiče otvoreno razmišljanje i zak ljučke koji sadrže riječ »možda«. Važno je iznova promisliti o ono me što je poznato i revidirati pretpostavke na kojima se temelji naše današnje znanje. To je jedan od načina na koje može doći do napretka i povećanja znanja. Moguće je da nam zahvaljujući daru slobodne volje Bog dopušta da sudjelujemo u tom trajnom kreativnom procesu. Možda se od nas traži da nadiđemo predra sude i strahove, osobne nade i težnje, i ugledamo veličanstveni plan i beskrajnu veličinu Stvoritelja. Možda bismo od sebe — bez obzira proučavamo li prirodni svijet ili duhovni svijet — trebali zatražiti da u vlastitome životu proučimo i doživimo krajnji oblik odnosa između fizičke i duhovne stvarosti. U knjizi Odrastanje na Mliječnoj stazi Timothy Ferris go vori o našem neznanju u vezi s veličinom svemira. »Ipak, što više
Ime te beskrajne i neiscrpne dubine i tla po kojem hodaju sva bića glasi Bog. — Paul Tillich
znamo o svemiru, to više uviđamo koliko malo znamo. Kada se držalo da je kozmos tek uredan vrt u kojem je nebo strop, a zem lja pod, dok mu se povijest poklapa s poviješću čovjekova roda, još smo mogli zamišljati da ćemo jednog dana spoznati i veliki plan i sve pojedinosti. Tom se iluzijom više ne možemo zabavlja ti.«
Nema boljeg načina na koji ćemo slaviti Gospodina i Stvoritelja svemira nego kada s krajnjim divljenjem u svim stvarima, koliko god izgledale maleno golome oku, ali su primile dar života i sve veće snage, uviđamo simbol njegove neograničene snage i savr šenstva. — Antoine van Leeuweenhoek
Jedna od glavnih perspektiva koje se s vremena na vrijeme razmatraju glasi: Ako je Bog beskonačan, ništa ne može biti za sebno. Čini se više nego očitim da je stvarnost neusporedivo dub lja i zagonetnija nego što se držalo. Možemo li spoznati nove vi dove Stvoritelja proučavanjem dubljih aspekata prirode i iz nošenjem novih pojmova koje treba potvrditi ili opovrgnuti? Ne ke od tema za takvo znanstveno proučavanje: • Daljni dokazi o smislu i svrsi. • Objašnjenja za shvatljivost (barem djelomičnu) prirode. • Istraživanje značenja sljedećih znanstvenih opažanja i pretpo stavki: 1. Da je proces stvaranja: Uglavnom nevidljiv Neusporedivo veći nego što se smatralo. Bitno stariji nego što se smatralo Sve veći i još se ubrzava u raznolikosti Sve veći i još se ubrzava u kompleksnosti Podložan zakonima. 2. Da su ljudska bića: Iznimno kreativna Pod dominacijom smisla i svrhe Sve brže dolaze do novih spoznaja Duhovna bića koja iskazuju ljubav, molitvu, zahvalnost, opraštanje, žrtvovanje, poštenje, etičnost itd. Vjerojatno ne jedina svjesna i inteligentna bića u svemiru.
U tim mislima i pojmovima pronaći ćete pravi švedski stol »hrane za dušu« i materijala za razmišljanje. Nadam se da će ta pitanja u vezi s Božjom vezom s vidljivim svijetom promicati veće zanimanje učenika, studenata, znanstvenika i istraživača za naš istinski odnos s tim zadivljujućim i čudesnim Stvoriteljem svemi ra.
* 2. ZAKON Gdje ima volje, ima i načina! — Ezop Milo mi je, Bože moj, vršit volju tvoju; Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim. — Psalmi 40:8
OD POČETKA svog boravka na zemlji, čovjek traži, propituje i stva ra. Zamišlja se nad zagonetkom zvijezda koje su nad njim i svije ta koji ga okružuje. Dakako, za svakog je čovjeka važan dan ka da počinje otkrivati sebe. Povijest je prepuna plodova onih koji su otkrili nešto u vezi s vlastitim mogućnostima. Međutim, povijest još nije zabilježila postojanje čovjeka koji je potpuno otkrio sve što je mogao postići. Emerson kaže: »Čovjek je ulaz, a može pos tati izlaz za sve što je u Bogu«. Još bismo mogli dodati: »Ako to želi!« Je li istinska tajna sposobnosti ostvarivanja promjena upra vo naša volja? Na naš život i poslove djeluje narav naših misli. Ona ih i oblikuje. Ne ograničavaju nas naslijeđe, okolina, sudbina, okol nosti, čak ni Božja volja! Jedan pisac navodi: »Budući da je Bog utjelovljenje slobodne volje, što je stvoreno na njegovu sliku mo ra također raspolagati slobodnom voljom. Imamo priliku birati iz među neograničenog izražavanja dobrote i ograničenog izražava nja dobrote. Zahvaljujući slobodnoj volji, čovjek ima priliku ovla dati svojom sviješću dosezanjem više razine svijesti usklađiva
Čovjek se prvo mora usmjeriti onamo ka mo treba ići. Tek ta da može poučavati druge. — Buddha
njem uma s Umom Božjim«. Obdareni smo slobodom izbora — možemo slobodno promatrati svijet oko sebe i odlučivati kako ćemo ići dalje. Kao što Shakespeare govori kroz usta Julija Ce zara: »Pogreška, dragi Brute, nije u zvijezdama, nego u nama... zato smo u podređenu položaju«. Naš se um u određenome smislu može smatrati i našim svijetom. Naše su misli alat kojim klešemo životne priče, a kao materijal služi nam svemir. Kada vladamo svojim umom, vladamo
U dokonim željama budala pasivno leži; čim ima volje, mud rost pronalazi put. — George Crabbe
i svojim svijetom. Kada biramo misli, biramo i ishode. Ako smo voljni trezveno razmišljati, život postaje jednostavniji i logičniji. Je li primjereno pitanje: Jesmo li voljni promijeniti način raz mišljanja i promijeniti život? Jednako kao što turbina na slapu skuplja prirodnu energiju, može li i stav takve spremnosti hvata ti duhovnu energiju? Kreativna nas energija okružuje. Kako možemo osigurati koristan kanal kroz koji će protjecati? Bi li je dan od zakona mudrosti mogao glasiti: Kada smo voljni tražiti savjete i usmjeravanje u sebi, hoćemo li ih i dobiti? Promotrimo na trenutak svoju duhovnu sposobnost volje. Što pod tim podrazumijevamo? Naša se volja opisuje kao spo sobnost promišljanja, odlučivanja i djelovanja. Omogućuje nam da djelujemo izravno u skladu s odlukom, da je osnažujemo i pro vodimo te izražavamo ono što smo odlučili! »Volja« se naziva i »iz vršnom sposobnošću uma« jer omogućuje način na koji donosimo odluke, bilo da pozitivno ili negativno reagiramo na neku situaci ju, osobu, mjesto ili stvar. Naše se misli mogu koristiti kao snažna pomagala za donošenje odluka, pomagala na koja se možemo osloniti i krenuti u smjeru odabranog cilja. Koliko je važan postupak donošenja odluka?
Tko je voljan oprostiti, malo-pomalo riješit će se kivnosti. —
Konfucije
Sjetite se samo priče o gladnome magarcu između dva stoga sijena. Od oba ga dijeli točno ista udaljenost. No magarac se na koncu nije mogao odlučiti kojem će stogu prići! Gledao je čas jedan, čas drugi. Lijevo-desno i nikako se nije uspijevao od lučiti; na koncu je usred tog obilja uginuo od gladi! Ne kaže li se da će onaj koji traži pro naći put? — Tao
Što se događa ako se pretjerano koncentriramo na snagu volje? Možemo li tako postati tvrdoglavi i sebično zahtjevni? Pos ve je sigurno da nas takav stav neće dovesti daleko. Sto se do gađa ako se nedovoljno koncentriramo na volju? Jesu li plodovi toga neodređenost i neodlučnost? Gdje je točno ravnoteža i dje lotvornost unutar takvog načina razmišljanja? Ako životni događaji služe vježbanju duše, kako se u tu sli ku uklapa naša snaga volje? Što je uopće slobodna volja? Bi li to moglo značiti da možemo slobodno preuzimati odgovornost u vlastite ruke? Može li značiti i da neki put rješavanje situacije možemo prepustiti Stvoritelju i pričekati ishod? Je li logično očekivati da sve uvijek ide prema našim osobnim željama? Kako
reagiramo na situacije koje se razlikuju od naših želja? Svaki po jedinac stvoren je božanski i čudesno. Bi li jedna od velikih život nih aktivnosti moglo biti svojevoljno putovanje s ciljem samootkrivanja? Kako ćemo spoznati vlastite sposobnosti, potencijale i mogućnosti dok ne doznamo nešto više o sebi? Kao ljudska bića možda i ne vidimo neograničene mo gućnosti u onome što nazivamo svojom božanskom sudbinom, odnosno onome što trebamo ostvariti dok boravimo na ovome svijetu. Gdje ima volje (odnosno spremnosti na ispunjenje za daće), ima i načina! Kada nam svemir otvori vrata, koliko smo spremni primati? Kako se kreću obrasci naših misli? Na što nam je koncentrirana pozornost?
* 3. ZAKON Budi zahvalan za to što imaš, pa ćeš u svemu izražavati zahvalnost. —
Tko ne izražava zah valnost ljudima nika da neće moći biti zahvalan Bogu. — Muhamed
Miruj i budi zahvalan. — Anonimna
KOLIKO SE često tijekom dana događa da zastanemo i sa zahval nošću pomislimo na svo blago kojim raspolažemo? Zahvalnost može služiti kao snažan magnet koji nam donosi sve veću sreću — ljubav, radost, prilike, zdravlje, prijatelje i materijalna dobra. Oni koji su zahvalni doživljavaju čudesnu ravnotežu u kojoj i da ju i primaju. Jedan od zanimljivih aspekata zahvalnosti jest i činjenica da je osjećamo i kada netko čini nešto za nas / kada mi činimo nešto za druge. Edwin A. Robinson primjećuje: »Postoje dvije vrste zahvalnosti — ona iznenadna, koju osjetimo kada nešto dobijemo; i ona puno veća i šira koju osjećamo kada daje mo«. Zahvalnost u nama njeguje pozitivnu, radošću ispunjenu svi jest i ujedinjuje nas s univerzalnim protokom životne energije. Na taj način naši osjećaji zahvalnosti mogu iznjedriti veliko unutarnje zadovoljstvo. Je li iskrena zahvalnost duhovna odlika koja se u duši poboljšava i širi svakodnevnom primjenom? Plodovi zahval nosti raskošni su i donose veliku sreću. Na koje sve načine možemo izražavati zahvalnost? Kako zahvalnost melankoliju pretvara u vedrinu? Koji su najsnažniji iz razi zahvalnosti? Smijeh? Radost? Dobrodušnost? Pohvale? Po štovanje? Bezgranična ljubav? Kako postajemo mentalno, fizički i
Divno je i ugodno biti zahvalan. — Molitvenik iz 1662.
Zahvalnost nije tek najveća vrlina, nego i majka svih ostalih vrlina. — Ciceron
duhovno privlačniji kada izražavamo zahvalnost i njome ispunja vamo srce i um? Zašto nailazimo na sve više dobra čim u svemu počnemo tražiti dobro? Kako se uz zahvalnost budimo i stječemo sve veće spoznaje o većem životnom bogatstvu? Kako nam zahva lnost pomaže da život promatramo širom otvorenih očiju? Kako očekivati više od svemira ako ne cijenimo ono što već imamo? Kada smo zahvalni za sve što imamo, život će nam se otvoriti na nove i čudesne načine! Što kažete na pisanje »dnevnika zahvalnosti«? I to bi mo gao biti način »otvaranja unutarnjih očiju« i promišljenog sagle davanja života. Dnevnik možete započeti popisom životne imovi ne. Navedite svu sreću i dobra koja vam padaju na pamet. Zatim proširite perspektivu i počnite se zahvaljivati za sve više i više to ga! Sunce koje je obasjalo vaš novi dan, miris jutarnje kave ili čaja, miomirisni jorgovan pred kućom, pečenu piletinu i nadjev za nedjeljni objed, za riječi »volim te«. Može li svaki dan oživjeti od autentičnih trenutaka užitka i pustolovine koji su jedinstveno naši? Na primjer, što bi bilo kada bismo se svakog jutra probudili i radosno uskliknuli: »Hej! Po novno sam živ! Vidim! Razmišljam! Kakve mi čudesne darove do nosi ovaj dan?« Uz takav početak, dan će vam nedvojbeno prot jecati bolje! Svake večeri, prije odlaska na počinak, podsjetite se na nekoliko stvari na kojima ste zahvalni, pa tako i na krovu nad glavom, poslu, zdravlju, prijateljima i udobnome krevetu u kojem će se odmoriti vaše tijelo. Samo njegovanjem vrline cjelovitosti i uzvraćanjem dobrotom na uvrede moguće je postići istinski sklad. Stoga duboka vrlina uvijek daje ne očekujući zahvalnost. — Lao Tse
Kada um ispunimo srećom i zahvalnošću, može doći do unutarnjeg pomaka u svijesti. Kada se koncentriramo na raskoš i obilje u životu, a ne na ono što nam nedostaje, počinje se pojav ljivati čudesan prikaz budućnosti. Naša se svijest mijenja; kao i naše navike. Istinski je važno da u svojoj svijesti stvorimo pros tor za poštivanje svega čime trenutačno raspolažemo, kako bis mo radosnije živjeli u sadašnjosti. Jedna francuska poslovica po dsjeća nas: »Zahvalnost je pamćenje srca«. A ono će pokrenuti je dan drevni duhovni zakon: što smo zahvalniji za ono što imamo, to ćemo više dobivati.
*
4. ZAKON Više učimo kada objeručke prihvaćamo kritiku nego kada izraža vamo kritičke prosudbe. — J. Jelinek Umjetničko djelo ni kad ne prosuđuj prema manama. — Washington Allston
M u h u s prijateljeva čela nikad ne ukla njaj sjekirom. — Kineska poslovica
Zadovolji se dobrim djelima, a drugima prepusti da o tebi govore kako god žele. — Pitagora
Svejedno je koga ćeš hvaliti, no dobro pa zi koga ćeš okriviti. — Edmund Cossee
KAKO mi reagiramo kad netko izražava ljutnju ili kritike usmjere ne prema nama? Čini se da nam se nude dvije osnovne mo gućnosti: možemo se pokušati braniti, ili iz tog sukoba možemo nešto naučiti. Stav obilježen ljutnjom dopušta pojavu emocija bi jesa, okrivljavanja i kritiziranja, što samo produbljuje sukob. S druge strane, ako smo voljni naučiti ono što životna si tuacija već izražava, možemo li izdignuti svijest iznad osobnosti i čovjekovih ograničenja? Pada li vam na pamet dobar način da za počnete postupak učenja? Što kažete na slušanje sugovornikova stava i davanje prilike da iznese svoje osjećaje? Mirno slušanje potiče smirenost i strpljivost čak i pod pritiskom. Emerson je re kao: »Svim je ljudima zajednički jedan um, a kada smjerno slu šamo svakako ćemo čuti ispravnu riječ«. Bi li postavljanje odgo varajućih pitanja također moglo poslužiti kao pozitivan način na koji je moguće doznati nešto više u vezi sa situacijom? Postavlja nje pitanja može pomoći nadvladavanju nesporazuma. Tako ćemo možda uvidjeti da zapravo nismo čuli što je naš prijatelj govorio! Jasna je komunikacija iznimno važna. Prihvaćanje kritike nudi priliku za iskreno propitivanje vla stitih vrlina i mana! A takvi povremeni osvrti mogu biti važni i za naš duhovni razvoj. Kad pred sobom imamo pluseve i minuseve karaktera, nismo li lakše u stanju ujednačiti duhovni proračun? Je li nova svijest o vlastitim nedostacima jednostavno način otkriva nja programa poboljšanja? Nitko ni od koga ne očekuje da živi bez određenih mana i pogrešaka. Međutim, nije li najpoželjnije da učimo i stječemo korist od vlastitih pogrešaka? Kako stojimo s predrasudama? Pridonosi li našem stavu i neznanje? Jesmo li najuravnoteženiji kada su naši stavovi, ideali i mišljenja razvijeni u jednakijim omjerima? Što nam se događa kada osuđujemo druge? Koja je razli ka između osude i prosudbe? Netko je rekao da kada upremo pr st u drugoga, barem tri prsta pokazuju prema nama! Što to znači? S jednog stajališta, »osuda« se može opisati kao mentalno ocjenjivanje posredstvom usporedbi i kontrastiranja. Ne bi li ta kav postupak mogao biti blagotvoran i u našem životu? Je li to taj »prosudbeni« dio osude? Vrijedi li to osobito kada se osude iz riču kroz duhovno shvaćanje, a ne emocije?
Kada netko učini nešto dobro, plješčite mu. Tako ćete usrećiti dvoje ljudi. — Samuel Coldwyn
To me podsjeća na priču o dvojici starih Nizozemaca koji su sjedili na klupi u parku. Primicala se noć i park je obasjavao mjesec. Nedaleko od klupe protjecala je rijeka. S obala je dopi rao zvuk zbora cvrčaka. Prvi gospodin, Peter, osluškujući cvrčke, reče: »Cvrčci uistinu vole pjevati«. Stekni naviku da ljude i stvari prosuđuješ u najpovoljnijem svjetlu, u svako doba i u svim okolnostima. — St. Vincent de Paul
John, koji je sjedio do njega, odgovori: »Da, doista znaju pjevati«. U tom trenutku John je začuo pjesmu zbora koja je do pirala iz obližnje crkve. Stoga reče: »Prelijepa glazba, zar ne?«
Još nisam upoznao čovjeka koji mi se ni je dopao. — Will Rogers
Pete osluhne pa reče: »Da. Kad samo pomisliš da sve to rade pukim trljanjem nogu!« Svaki od njih čuo je drugu glazbu. Jedan je slušao cvrčke. Drugi crkveni zbor. Život je takav. Stvoritelj nam daje osjetila ko jima opažamo svijet, a naš dojam o svakoj situaciji ipak ovisi o tome gdje se nalazimo na osobnome planu. Kako slušamo? Ovisi li to što čujemo o tome odakle dolazimo i kamo idemo? Kad se nađemo usred sukoba ili nesporazuma, možda bis mo mogli načas zastati i promisliti o kreativnoj energiji koja je stvorila i koja održava svemir i sve što u njemu živi, pa tako i nas. Kad se koncentriramo na širu i veću stvarnost, kako se uopće može naći mjesta ili želje za kritiziranjem ili strogim kritikama drugih ljudskih bića? O sebi sudi iskreno, pa ćeš o drugima suditi milosrdno. — John Mitchell Mason
Bez prestanka oblikujemo karakter i sudbinu svojega ži vota. Dio čovjekova postojanja sastoji se i od spoznaje da u sva koj situaciji možda i nismo besprijekorni. Neslaganje nije ujedno i napad na našu osobnu vrijednost. Je li moguće da jednostavno trebamo otvorenije promotriti sebe i svoje misli i osjećaje? Net ko je lijepo rekao: »Više učimo kada objeručke prihvaćamo kriti ku nego kada izražavamo kritičke prosudbe«.
*
5. ZAKON Koje Ne skrivajte nadare nost, jer je stvorena za vas. Čemu služi sunčani sat u hladu? — Benjamin Franklin
Sviće samo onaj dan koji dočekujemo budni. — Henry David Thoreau
talente
možemo
razviti?
—
Andersen
JESTE LI KADA stekli dojam o beskonačnosti? Možda ste ga osje tili kao sve veću svijest o tome da su ljudi spoznali tek sićušni dio nepregledne i čudesne stvarnosti svemira. Osjećaj bezgraničnosti može se pojaviti kad počnemo uviđati da se kreativnost ubrza va i da je naš potencijal za razvoj i otkrivanje neograničen. Zašto nam je Stvoritelj pružio takve prilike? Bi li ključ mogao ležati u spoznaji da nam je Bog namijenio vrhunski životni smisao? S ob zirom na pravo da sami odlučujemo, što ćemo odabrati i učiniti sa sobom, svojim darovima i sposobnostima? Bi ii jedan od iza zova u ovome životu mogao biti i otkrivanje i razvijanje naših da rova i sposobnosti? Tolike mogućnosti i prilike mogu se naći unu tar našeg domašaja. Koje talente možemo razviti? Zašto bismo uopće prihvaćali uobičajeno kad možemo iskusiti veličanstveno? Valdas Adamkus dokazao je i sebi i svijetu da čovjek može postići ono što je zamislio. Vaidas se u Sjedinjene Države dose lio iz Litve i nakon višegodišnjeg marljivog rada, došao do po ložaja cijenjenog, visoko pozicioniranog i odlikovanog državnog dužnosnika. Zamislio je i proveo velik program ekološkog čiš ćenja Velikih jezera i od predsjednika Ronalda Reagana dobio najviše priznanje koje se dodjeljuje vladinim dužnosnicima. Godi ne 1991. Litva je stekla neovisnost i Vaidas je shvatio da se želi vratiti i svojoj domovini pomoći onako kako je pomogao i Ameri ci. Godine 1998. u dobi od sedamdeset jedne godine, kad se mnogi povlače u mirovinu, Vaidas Adamkus postao je litvanskim predsjednikom. Kad su ga upitali zašto se u toj dobi kandidirao za tako zahtjevno mjesto, Vaidas je odgovorio: »Život ne poznaje granice«. Nadahnuće ga je nagnalo da pomogne čovječanstvu i stoga je pronašao način da to i ostvari!
Odgovorni ste za da rove koji su vam povjereni. — Henry F Amiel
Nadahnuće se smatra trenutkom u kojem se stječe pristup beskrajnoj božanskoj inteligenciji te zahvaljujući tome dolazi do novih spoznaja. Nerijetko nastaje kad nešto u našem svijetu, bilo unutarnjem bilo vanjskome, zapali unutarnju iskru iz koje se rađa zamisao. Je li stoga sljedeći korak u osiguravanju prostora za raz voj zamisli u našoj svijesti? Imamo dopuštenje za beskrajno uče nje, beskrajnu ljubav, beskrajan razvoj i beskrajno izražavanje. Odakle onda početi? Postignuća ne moraju biti junačka ni ti grandiozna da bi ilustrirala tu neograničenost. Što volite radi-
Uložite sav napor kako biste se istak nuli po nekoj nada renosti. — Seneka
ti? Raspolažete li talentom ili sposobnošću koja nije u cijelosti iz ražena? Biste li bili zadovoljniji i sretniji kada biste u tom pod ručju postigli više? Jeste li uvjereni da to možete? Što biste mog li učiniti kako biste dodatno razvili određeni dar? Sto možete odabrati kako biste poboljšali sposobnosti? Jeste li se pripremili za to što želite? Odnosite li se prema darovima i sposobnostima s poštovanjem i dostojanstveno? Osjećate li gorljivost u vezi s razvijanjem nečega u čemu ste dobri? Trebate li nekako promije niti ponašanje? Jeste li samome sebi pružili sve prilike za uspjeh? Koje nam sposobnosti i aktivnosti donose osjećaj korisno sti i pozitivnih ishoda? Donosi li nam napredovanje prema cilju lakoću srca i čudotvorno djeluje na našu dušu? Kako? Ako ne, zašto?
Poboljšanja iziskuju promjene; biti savršen znači često se mijenjati. — Winston
Churchill
Kad su nam namjere duboke, iskrene i pune ljubavi, boža nska sila pružit će nam prilike da ostvarimo plan. Naša žudnja za istraživanjem, pustolovinama i invencijom ima svrhu. Ushit koji osjećamo zbog vrhunskih ostvarenja zahvaljujući pogodnom dje lovanju može obilježiti naše putovanje kroz vječnost.
Naglasci • • 1. Kako naša volja oblikuje naš život i aktivnosti? 2. Kako biste opisali riječi: »Uskladiti vlastitu volju s onom što nam želi Bog«? 3. Zašto je korisno osjećati zahvalnost za poteškoće kao i za do bitke? 4. Prihvaćanje kritike može ponuditi priliku za iskreno i objekti vno procjenjivanje vlastitih vrlina i mana! 5. Kako biste odredili pojmove »osude« i »prosudbe«? 6. Imate li neki dar ili sposobnost koja nije u potpunosti izraže na? 7. Koji vaš dar ili sposobnost donosi osjećaj razvoja, koristi i za dovoljstva?
Praktična primjena raznih duhovnih zakona •• PRIČA O BUDDHI Princ koji se prerušio u prosjaka sedam je godina tumarao zem ljom u potrazi za mudrošću. Obilazio je samostane i s redovnici ma razgovarao o istini koju otkrivaju Vede. Međutim, nije uspije vao doći do odgovora na pitanja koja je postavljao tijekom potra ge za prosvijetljenošću. U pojedinim trenucima obuzimala ga je obeshrabrenost. Ali je nastavljao potragu. Živio je asketski, neri jetko postio dok se ne bi onesvijestio. Postajao je sve slabiji i sla biji, no ne i mudriji. Na koncu je zaključio da takvo žrtvovanje ne vodi do mudrosti. Počeo je jesti i povratio je snagu. Um mu se razbistrio i tako je nastavio potragu. Jednog je dana sjeo pod divlju smokvu radi meditiranja. Zarekao se da se s tog mjesta neće ni pomaknuti dok ne dođe do mudrosti koju traži. Tako je sat za satom sjedio pod stablom, koncentrirao se na sve što je doznao iz Veda. Usredotočio se na ono što prihvaća i ono što odbacuje. Lice mu se iznenada ozari lo od radosti i tako je uskliknuo: »Prvi životni zakon glasi: Iz dob ra mora izići dobro, iz zla zlo. To je Ključ mudrosti«. Princ je dobro znao da to nije nikakva novost. Riječ je o zakonu Karme kojem nas poučava hinduizam. Međutim, iz tih je pojmova izvukao nove zaključke. Još sedam dana sjedio je pod tom smokvom (danas se naziva stablom Bo, Stablom mudrosti), pripremajući se za odgovore na sva pitanja koja bi mu mogli pos taviti u vezi sa zaključcima do kojih je došao. Zatim je otputovao u grad Benares, okupio nekolicinu redovnika i njima održao prvu propovijed — danas je poznata pod nazivom »Propovijed iz Benaresa«. Kad je dovršio govor, legenda kaže da ga je jedan od re dovnika upitao: »Jesi li ti bog?« »Nisam«, odgovorio je Gautama. »Onda si svetac?« »Nisam«, odgovorio je odmah ovaj. »Ako nisi ni bog ni svetac, što si onda?« »Samo sam budan«, odgovorio je princ Gautama. Od tog dana učenici i sljedbenici zovu ga Buddha, što znači Probuđeni ili Prosvijetljeni. I to su korijeni jedne velike re ligije. — iz knjige Kakva su vjerovanja u velikim religijama
Jedanaesti tjedan
1. ZAKON Čovjek uvijek pronađe ono što traži: dobro ili zlo, probleme ili rješenja. — Oči ne vide kad srce želi da budu slijepe. — Seneka
Stav je kist uma. Svaku situaciju može obojiti sumorno i si vo ili vedro i radosno. — Mary C. Crawley
Ostani kod kuće u umu. Ne ponavljaj tuđe stavove. — Ralph Waldo Emerson
JEDNOG SE jutra mlada žena vozila dobro poznatom ulicom kojom je gotovo svakodnevno odlazila na posao u ured koji se nalazio u središtu velikoga grada. Obično je bila nervozna i nestrpljiva zbog gustog prometa, željela je što prije doći na posao i dovršiti neku nedovršenu zadaću. No tog je jutra bila nekako opuštenija. Dok su kolone automobila gmizale autocestom, upijala je živopis ne boje i raznolikost koji su joj se ukazali pod blistavim jutarnjim suncem. Tako je s lijeve strane iznenada ugledala i troetažnu pos lovnu zgradu profinjene arhitekture. Oko gornjeg ruba neoklasičnog zdanja nalazio se prelijep friz od keramičkih pločica pastelnih boja. Svojoj prijateljici i suputnici rekla je: »Pogledaj kako je lijepa ona zgrada! Kada su je izgradili?« Istog trenutka mladoj je ženi sinulo da je postavila glupo pitanje; bilo je očito da zgra da na istome mjestu postoji već duže vrijeme. Prijateljica je samo promumljala: »Pa, ovaj, čini mi se da je tu već dugo.« Mlada se žena stidljivo nasmiješila i objasnila: »Dosad je nisam primjećivala a tako je lijepa!« Dvije su se prijateljice lijepo nasmijale, no vozačicu je zapravo rastužilo što se nije obazirala na nešto što joj je iz dana
Ne dopusti da te svlada zlo, već zlo svladaj dobrim! - Rimljanima 12:21
Kreni na putovanje od svojega ja do svo jega Ja, prijatelju moj... Takvo putova nje zemlju pretvara u zlatni rudnik. — lalalu'ddin Rumi
Dobre će riječi pro naći kupce. Dobra djela možemo darovati. — Lao Tse
u dan moglo donositi radost i užitak. Toliko ju je zaokupljalo raz mišljanje o tome kamo ide da nije uživala u putu do odredišta! Svi mi živimo u drukčijim stvarnostima i iskustvima. Stva rnost koju vidimo nerijetko je pitanje osobne percepcije koliko i objektivnih činjenica. U biti pronalazimo ono što tražimo, dobro ili zlo, probleme ili rješenja. Ako ljudi u svijetu koji ih okružuje traže nešto što je ružno i zlo — bilo kod svojih vođa, susjeda ili u osobnim situacijama u kojima se nalaze — svakako će pronaći upravo to. A takav stav može imati razorne posljedice. Snovi ne počivaju na cinizmu; optimizam donosi uspjehe. Ako traže dobro, ljudi će ga i pronaći; na nebrojene načine, traženje dobra imat će konstruktivne posljedice. Gorljivost donosi trud i uspjeh. Čemu posvećujemo pozornost? Gledamo li prema »zlu« ili se možemo marljivo koncentrirati na pojam »dobra u svemu«? Jesmo li zaokupljeni »problemima« ili nastojimo biti dijelom rješenja? Usredotočujemo li se na vanjski izgled ili odvajamo vri jeme kako bismo se dublje zagledali u bit situacije? Kad jednos tavno primjećujemo vlastito ponašanje, približavamo se većoj svi jesti. Kad vlastite postupke gledamo kao objektivni promatrači, možemo li si dopustiti da uvidimo obrasce koje eventualno po navljamo. Uz svaki plan imamo priliku zagledati se unutra i upi tati se: »Koja je moja plemenita svrha? Kako mogu poboljšati pogled na svijet radi ostvarivanja ciljeva?« »Znam da stvari ne sagledavam u objektivnome svjetlu, ne go kroz svoje naočale«, rekao je pjevač Laurel Lee. 1 doista, naše tumačenje pojedinih događaja o nama govori jednako kao i o onima koje opisujemo! Kako, dakle, vidimo sebe? Izražavamo li sretno i pozitivno prihvaćanje dobra kojim raspolažemo? Usredo točujemo li se na stvari koje nam donose radost, gorljivost, kre ativnost i napredak? Kako naši stavovi utječu na svakodnevne do gađaje? Što tražimo kada upoznajemo nove ljude i kada se nađe mo u situacijama koje donose drukčije iskustvo? Možemo li traži ti tračak svjetla i u najmračnijim situacijama jer smo predani načinu razmišljanja koje priziva razvoj? Kako u različitim situaci jama izražavamo misli i osjećaje? Koji bi bili prikladni trenuci za oslobađanje od predrasuda i otvaranje prema novim zamislima? Odražava li neograničena ljubav ljepotu kroz naše biće? Je li uto pijski zamišljati da možemo otvoreno i iskreno komunicirati s čla novima obitelji, prijateljima, kolegama i širom društvenom zajed nicom? Što tražimo? Kako samo žarište kojem posvećujemo po zornost može utjecati na naš život! Dok napredujemo na duhovnome putovanju, možemo se usporediti s leptirom koji se nastoji osloboditi iz kukuljice. Raz-
norazni »slojevi« našeg identiteta čine čahuru oko našega »ja« ko je stvaramo. Mnogobrojni koraci i poboljšanja na našem putova nju simboliziraju proces transformacije gusjenice u leptira, uspa vane u probuđenu dušu. Jeste li vidjeli da se leptir pojavljuje iz čahure koja je po veličini tek trećina leptira? I zapamtite, gusje nica je sama stvorila čahuru, kao mjesto na kojem će se u sigur nosti pretvoriti u leptira! Što mislite, što sve leptir mora proživ ljavati dok raste u skučenoj kukuljici i nastoji se osloboditi? Ako tražiš dobro, i pronaći ćeš ga! Na nebrojene načine, to može imati konstruktivne posljedice. Tražimo li dobro, bit će ga u obilju, kako bismo ga vidjeli i cijenili.
* 2. ZAKON Ubrzava li se kreativnost? — Dolaze nam dobra vremena, momci, dobra vremena. — Charles Mackay
Ovo je u mnogočemu čudesno razdoblje! U smislu prehrane i zdravlja, životnog standarda i uvjeta rada, političkih i gospodar skih sloboda, obrazovnih i komunikacijskih mogućnosti, živimo u nevjerojatnom, naprednom i kreativnome dobu. Lakoća kojom se krećemo i uživamo u slobodnom vremenu upravo zapanjuje. Dok razmatramo širi pogled na čovječanstvo i njegovu budućnost, možda i najviše radosti i nade pruža naš napredak na području sposobnosti da se međusobno slažemo. S tim je povezan i sve veći razvoj našeg duhovnog bogatstva. Na dokaze o ubrzanju tog procesa nailazimo na svakom koraku. Mogli bismo se upitati je li upravo kreativnost glavni pokretač tog napretka. Razvoj prirode obuhvaća promjene. »Svijet se mijenja i dok njime prolazimo«, napisao je nuklearni fizičar Robert Oppenheimer, »tako da godine čovjekova života ne mjere nekakav ma leni razvoj ili preraspodjelu ili umjereni napredak u odnosu na ono što je naučio u djetinjstvu, nego velike, revolucionarne pro mjene«. Danas je riječ o ni manje ni više početku prave nove ere u priči o svijetu, budući da smo zahvaljujući skorim promjenama počeli nadilaziti donedavno krajnje granice prirode i same zem lje. Ranije su promjene bile rijetke i izolirane, te ograničene. Da nas su sve prisutne i univerzalne. U svojoj knjizi Ovladavanje promjenama Leon Martel opi suje kako sada imamo mogućnosti istodobnog komuniciranja sa
Budite dovoljno hra bri da živite kreativno. — Alan Alda
Bog se izražava stva ranjem. — Nepoznati autor
svim ljudima na planetu. U ljeto 1982. gotovo je polovica svjet skog stanovništva bila u mogućnosti gledati finale Svjetskog no gometnog prvenstva — u isto vrijeme. Netko je primijetio da je vijest o Kolumbovu putovanju do kraljice Izabele putovala pet mjeseci, da se u Europi za Lincolnovu smrt doznalo nakon dva tjedna, dok je Neil Armstrong za samo 1,3 sekunde izvijestio svi jet da čovjek može hodati po mjesečevoj površini! Stara komuni kacijska razdoblja završavaju, nova počinju. Jesmo li mi plod nevjerojatno kreativnog procesa koji nas je zamislio? Jesmo li sputani u kreativnome razvoju zbog nespre mnosti da u cijelosti istražimo čovjekov kreativni potencijal zah valjujući empirijskim i statističkim istraživačkim metodama? Bi li bilo moguće u velikoj mjeri poboljšati funkcioniranje čovjekova mozga kada bismo došli do valjanih uvjeta za mobiliziranje pre ostalih živčanih veza? Podupiru li takvu teoriju i ograničeni poda ci o takozvanim idiotskim učenjacima koji pokazuju neviđene spo sobnosti na području matematike ili glazbe, iako su u svemu os talome vrlo ograničeni? Znači li to da čovjekov mozak u od ređenim okolnostima može obavljati nevjerojatne funkcije? Kako doći do tih uvjeta? Bi li se i duhovne karakteristike mogle bitno poboljšati marljivim istraživanjem, pa tako dovesti i do ubrzanog duhovnog razvoja čovječanstva?
Navike se riješih u cijelosti i zauvijek, i ponovno pred Prirodu stadoh, kao što stojim i sada, kao osjetljivo biće i kreativna duša. — William
Kreativnost donosi takvo zadovoljstvo, tako je važna, ne jer nešto stvara, nego jer je riječ o kozmološkome procesu. — Matthew Fox
Wordsworth
Podaci iz istraživačkih programa koje financira zaklada Templeton ukazuju na to da su velike mentalne sposobnosti dos tupne kada pomno i znanstveno istražimo metode. Iskustva koja donose prodorne spoznaje, iznenadna pojava rješenja naoko ne mogućih znanstvenih problema, nevjerojatna kreativnost često povezana s glazbenim ili matematičarskim nadahnućem, te os jećaj nazočnosti zastrašujuće snažne sile često se opisuju kao ključni duhovni »događaji«. Tako o njima barem sude ljudi kojima se događaju takva iskustva. Kako ta duhovna iskustva, od nepro cjenjive vrijednosti pojedincima koji su ih doživjeli, proširiti i na daleko širi društveni spektar? Je li naš um u stanju pripomoći kreativnoj aktivnosti sve mira kao i razvoju čovjekove duše? Uz ponizan pristup istraživa-
nju, je li nam um maksimalno otvoren, jer nikada ne znamo kak ve nas prilike očekuju? Bismo li trebali biti i mentalno čvrsto po vezani sa svojom dušom, a naše duše povezane sa Stvoriteljem? Može li na taj način kreativni proces kojem se posvećujemo od Božjeg uma poteći kroz našu dušu do našeg uma, gdje kreativno razmišljanje može donijeti kreativne rezultate u fizičkome svijetu?
Više sile unutarnjeg života, uma i duha, stalni unutarnji potencijal, stječu stvarnu vrijednost tek kada ih prepoznamo, spoznamo i upotrijebimo. — Ralph Waldo Trine
Zahvaljujući kreativnom razmišljanju vidimo ono božansko koje izaziva promjene u vidljivoj kulturi koju mi ljudi stvaramo u svojim domovima, obiteljima, školama, crkvama, tvrtkama i vla dama. Tako možemo biti svjesni i duhovne evolucije u vlastitoj ličnosti. Naš je um neizrecivo moćan. Um može izazvati fizičku bolest, ali i utjecati na brzinu oporavka! Ako naš um može tako djelovati u nama, možete li zamisliti što se sve svjesnim naporom može postići u svijetu koji nas okružuje?! U pjesmi »Postignuće« Ella Wheeler Wilcox kaže: »Upot rijebi sve skrivene moći. Ne propusti smisao ovog života i ne čekaj da okolnosti oblikuju ili mijenjaju tvoju sudbinu!« U pjesmi »Nikad se ne zna« govori: Nikad se ne zna što će ti donijeti misli: mržnju ili ljubav, Jer misli su stvari; a njihova su krila Brža od golubljih. Pridržavaju se Svemirskog zakona, Sve mora stvarati nešto sebi slično, I jure da ti donesu što god ti je bilo u umu. Da, odista postoji tijesna veza između onoga što osjećamo i što jesmo. Kreativni proces napreduje od misli do djela. Naše su riječi kristalizirane misli. Predmeti koje radimo i djela koja činimo proistječu iz naših misli i riječi. Još više zadivljuje činjeni ca da misli grade ne samo prema van, nego i prema unutra. Mis-
lima stvaramo ne samo imovinu, nego i karakter i dušu. Uz tak vu svijest, kako misli usmjeriti tako da se naša osobna kreativno st ubrza? Koje dokaze o ubrzanju kreativnosti viđamo u svako dnevnom životu? Kako nam to uspijeva? Što činimo kako bismo primijenili veliki zakon kreativnosti i izgradili koristan život? Što to može spojiti um, srce, duh i dušu tako da djeluju pozitivno i korisno, nadasve kreativno? Je li takvo što moguće postići primjenom dre vnog i jednostavnog učenja: »Volite se među sobom«?
* 3. ZAKON Prijatelja možeš imati jedino ako si prijatelj. — Ralph Waldo Emerson Taj je isti Duh u svim ljudima, a duh koji je u vama duh je ko ji je u meni. Riječ je o jednom, samo jed nom, istom Duhu. — Ernest Holmes
ŽIVOT NAM nudi niz raznoraznih predavanja o ljubavi. O ljubavi počinjemo učiti kao novorodenčad u roditeljskom naručju. Obite ljski odnosi nude nam poduku s područja prisnosti i samopoštovanja. Prva prijateljstva i prva ljubav mogu nam otvoriti oči za mogućnosti novih saveza. Brak i roditeljstvo pružaju prilike za nastavak razvoja ljubavi unutar drukčijih obiteljskih okvira. Kad učimo od neograničene ljubavi, počinjemo osjećati prijateljsku naklonost prema svima. Ljubav ima moć. Ljubav daje. Ljubav nas
Iz mirnih domova i prvog početka,Do otkrivenih ciljeva, Ništa nije vrjednije napora pobjede, Od smijeha i prija teljske ljubavi. — Hilaire Belloc
vodi prema spoznaji da »prijatelja možemo imati jedino ako smo i mi sami prijatelji«. Moć privlačnosti, djelovanje na temelju božanske namjere za naše najviše dobro, događaju se bez prestanka. Ljubav privlači ljubav. Život privlači život. Nitko nam ne priječi da se upoznaje mo, družimo i stapamo s drugima, unutar sretnijih prijateljstava koja nam donose zadovoljstvo — osim nas samih. Vaša privlačna energija prijateljstva ima izvor unutar vašeg vlastitog djelovanja. Što čini prijatelj? Kako se ponaša? Što prijatelj traži od prijate lja? Od nas se često traži da unutar prijateljskog odnosa pruža mo potporu. Na koje načine prijatelji jedni druge mogu podupi rati? Je li točno da ne osuđujemo, da vjerujemo i da smo puni povjerenja i ljubavi? Unosimo li u svoje odnose radost i sreću? Ponašamo li se prema ljudima ne na temelju njihova izgleda, ne-
Gdje god bili, vaš svijet čine vaši prijatelji. — William James
go onako kako istinski zaslužuju na temelju vrijednosti najdubljeg bića? Bi li igranje uloge istinskog prijatelja moglo služiti kao ka tapult koji će i drugima pomoći da otkriju nove talente i razloge za sreću? Kada zdrav prijateljski odnos poseže spram van i obuh vaća i druge osobe, dolazi do čudesne razmjene energije. Možemo pružati novac, vrijeme i pomoć; možemo ispisiva ti donatorske čekove i ulagati dobrovoljan rad — ali jesmo li pri tom i iskreni prijatelji? U pozadini svih razlika koje eventualno uočavamo između sebe i drugih, prepoznajemo li jedinstvo i neo graničenu ljubav koja sve ljude veže u jednu veliku cjelinu? Je li jedinstvo svih ljudi moguće potvrditi i znanstveno i duhovno? Ka ko?
Koji ima i tisuću prijatelja, nema prijatelja viška, a koji ima samo jednog neprijatelja, na njega će nailaziti posvuda. — Ali ibn-Abi-Talib
Uvijek samo najbolji prijatelji! — Charles Dickens
Istinski je prijatelj pravi prijatelj, bilo da živi u susjednoj kući ili negdje daleko. Blizina i udaljenost riječi su čije doslovno značenje ima veze s fizičkom razinom života. Kada živimo u toj razini — mentalno, fizički i emocionalno — posve prirodno želi mo biti blizu onih koje volimo i zovemo prijateljima. Međutim, kada zbog okolnosti na fizičkoj razini izgleda da je takvo što ne moguće, možemo živjeti iznad tog osjećaja odbojnosti koncentri ranjem pozornosti na područje u kojem nema odvojenosti. Može mo posve ovladati svojim životom, postati pilotima vlastite duše. PRIJATELJ ILI DVA Svu radost i sav mir Naći ćeš u prijatelju, jednom ili dva; I sve nedaće nestat će Kada imaš prijatelja ili dva; U stisku uspavane ruke Na rodnoj grudi ili stranoj zemlji, No ovaj svijet čine — je li ti jasno — Prijatelj ili dva. Lijepa pjesma, korica kruha koje dijeliš S prijateljem; jednim ili dva;
Osmijeh i bol, Sve to ide uz prijatelja ili dva; Cesta kojom hodaš, cilj do kojeg dolaziš, Ugodan kutak koji pruža utjehu, I najljepši sati koje znamo... sve to počinje Uz prijatelja ili dva. Malo smijeha, možda koja suza Uz prijatelja ili dva; Dani, tjedni, mjeseci i godine Uz prijatelja ili dva; Dolina koju treba priječi, Planina na koju se treba uspeti, Ruganje starenju, povik usmjeren prema vremenu — Životna proza poprima ton pjesme, Uz prijatelja ili dva. Srodna duša i blisko srce Ili prijatelj ili dva, Zbog toga udaljavamo se od mase, Uz prijatelja ili dva; Jer u danima sretnim i u danima tužnim Ne brojimo sate osim onih koje su obasjali Sretni trenuci koje smo proveli S prijateljem; jednim ili dva. Napunite stoga čašu i nazdravite sad Prijatelju, Jer zadovoljan je čovjek koji se uvijek pohvalit' može Prijateljem ili dva; No najljepši je prizor prijateljsko lice, Najljepši je put put s prijateljem, A i svemir će biti bolji Uz prijatelja ili dva. — Wilbur D. Nesbit
*
4. ZAKON Način razmišljanja silno utječe na život. — Kamo gledate? — Rebecca Clark
RAZMOTRITE način razmišljanja i analizirajte kako djeluje na vaš život i poslove. Svjesni smo činjenice da u svakoj osobi postoji si la koja nas može izdignuti iz neznanja i jada. Kako i dalje širiti pozitivan, trajan i progresivan mentalni stav? Jednu od mo gućnosti možemo otkriti i usmjeravanjem misli na duhovne aspe kte života, gdje se mogu baviti beskonačnim dobrom u nama i u drugima. Pruža nam se mogućnost da nadziremo vlastite misli i da na svoj život gledamo kako god hoćemo. Glavno je da pro nađemo ono što tražimo! Ako smo uvjereni da je unutar naše moći organizirati život na koristan i uređen način, što nam je činiti? Tražit ćemo pod ručja u kojima možemo nešto poboljšati. Tražimo li bliskiji odnos sa Stvoriteljem našega svijeta, ne bismo li se trebali posvetiti ak tivnostima poput molitve, zahvalnosti i služenja s ljubavlju? Sva tko od nas u stanju je odabrati kamo će usmjeriti pozornost. Ka da postavimo pitanje: »Što tražim?« — bez obzira na vrstu situ acije, okolnosti ili iskustvo koje trenutačno proživljavamo — počinjemo biti kreativniji i na najbolji način koristiti sposobnosti razmišljanja i osjećanja. Tražimo li darove ili probleme? Usmje ravamo li pozornost prema brizi ili prema mogućim rješenjima? Koncentriramo li se unutar pozitivnog ili negativnog mentalnog okvira?
Čovjekov je odgoj zrcalo u kojem po kazuje svoj portret. — Goethe
Horace Rutledge kaže: »Kada na svijet gledate u uskim okvirima, kako samo izgleda usko! Kada gledate sa zlobom, ka ko je zloban i pokvaren! Kada ga promatrate sebično, kako je sa mo sebičan! Ali kada ga promatrate otvoreno, velikodušno i nak lonjeno, kakve divne ljude u njemu pronalazite!«. J. Kenfield Morley ovako je izrazio svoje poglede na pozitivne i negativne stavo ve: »Mogu se tužiti jer ružin grm ima trnje, ili se radovati jer tr noviti grm daje ruže. Sve ovisi kako tko gleda na stvar«. Zašto se ne bismo iskreno potrudili i svoj svijet i ljude u njemu promotrili u najboljem i najpozitivnijem svjetlu?
Vaša je mašta nagov ještaj pustolovina i zanimljivosti koje vas očekuju u dalj njem životu. — Albert Einstein
Ništa vrijedno spomena ne postiže se bez želje. Čovjek ko ji ne želi prijeći na suprotnu stranu ponora u tome vjerojatno i neće uspjeti. U svakome čovjeku postoji želja, intenzivna ili um jerena, za bogatijim, energičnijim, raskošnijim životom duše. O svakome od nas ovisi hoćemo li raspiriti taj plamen želje i ojačati
ga. No sama želja nije dovoljna. Maratonac koji sudjeluje u utrci možda i ima želju za pobjedom, ali vjerojatno neće pobijediti ako se ne posveti iskustvu intenzivnog treniranja. Potraga za duhom također je oblik treninga. Zahtijeva us trajan trud. Zahtijeva naše djelovanje. Ako nam je cilj duhovni razvoj, možemo početi odmah i položiti čvrste temelje ako u se bi vidimo brižnu osobu punu ljubavi koja je ljubazna prema sva kom muškarcu, ženi i djetetu na koje naiđe. U sebi možemo gle dati strpljivu i obzirnu osobu. Koncentriranu i snažnu u svim okolnostima i situacijama — snažnu sa sposobnošću da pruži ru ku punu ljubavi; snažnu sa sposobnošću da izgovori odgovarajuće riječi, da poduzme odgovarajuće korake i da postane uvijek pou zdanim osloncem snage, ljubavi i svjetla.
Neka svi ciljevi kojima težiš budu i ciljevi zemlje, cilljevi Božji i ciljevi Istine. Budi plemenit, a plemenitost koja je u drugima — uspavana, ali ne i mrtva — veličanstveno će se uzdići i doseći tvoju plemenitost. — Postaja Union, Washington
Svoj život proglasite seminarom života! To je moguće pos tići kada svaki dan učimo nešto novo, koliko god to nešto bilo maleno. Pomognite i drugima nikada ne propuštajući priliku za novo iskustvo koje će uvećati vaše znanje. Putujte koliko više možete, kako biste upoznali nova mjesta i nove ljude drukčijeg podrijetla. Čitajte literaturu koja vas nadahnjuje. Nadahnuće je temeljna odlika pozitivne ličnosti. Izbjegavajte usporedbe. Zbog njih pozitivno nerijetko postaje negativnim. Čašu vlastite sreće smatrajte punom, a ne napola praznom. Budite sretni. Sreća do nosi uspjeh. A uspješni ljudi mogu slobodno voljeti. Kao što je rekao William Makepeace Thackeray: »Svijet je zrcalo koje svakom čovjeku nudi odraz vlastitog lica. Namrštite mu se, a ono će vas pogledati odbojno i smrknuto; nasmijte mu se i bit će vam divan suputnik«.
*
5. ZAKON Učenje je doživotna aktivnost. Koji priznaju da ne znaju, postaju mud ri. Koji skrivaju neznanje nikada neće naučiti. — Tao
Jesmo U dio velikoga plana i napredujemo li u skladu s razvojem sve širih čovjekovih spoznaja i otkrića? U dvadeset prvome sto ljeću, a zahvaljujući nevjerojatnome napretku na raznim područji ma, svi mi možda ćemo morati više pozornosti posvetiti učenju. Ubrzava se pojava novih otkrića. Učenje je uzbudljiva doživotna aktivnost! Je li učenje ključan dio čovjekove prirode? U životu nas potiče sposobnost razvijanja i otkrivanja novih mogućnosti, kako u nama, tako i u našem svijetu. Uspješni izumitelji, slikari, glaz benici, liječnici, znanstvenici i vođe, bez obzira na područje, ni kada ne gube gorljivu želju za ovim otkrićima. Kada točno ne znaju što rade, prihvaćaju izazov, marljivo traže odgovore, svakim dijelom bića uviđaju da uče, te da je učenje smisao života! Je li najbolji način istraživanja novih područja napredovanje korak po korak i usputno učenje? Je li otvorenost prema procesu ključna za učenje?
Vođa i učenje ne mogu jedno bez drugoga! — John F. Kennedy
Želimo li doznati više o tome u čemu se kriju određene sposobnosti, možemo se podvrgnuti ispitivanjima sposobnosti i tako doznati nešto više o sebi. Moguće je i razgovarati s učitelji ma, članovima obitelji i prijateljima, od njih tražiti da procijene naše prednosti, mane i potencijal. Ljudi koji su predani neprekid nom učenju često su svestrani. U stanju su suočiti se s raznorazim izazovima snagom karaktera i nepreglednim izvorima snage. Svjesni važnosti tog procesa, pomno istražuju situacije kako bi došli do najboljih rezultata. Neprestano uče, neprestano se raz vijaju, otvoreno i domišljato.
Oni koji poznaju potrebe ljudi njima mogu i vladati. Oni koji se odgovorno odnose prema životnim sukobima istinski mogu voditi svijet. — Tao
Kada učimo nešto novo, važno je imati strpljenja sa samim sobom. Učenje može biti poziv na napuštanje dobro poznatog područja i prijelazak praga, prolazak kroz vrata koja vode u nov i širi svijet. Kada iz poznatog stupimo u nepoznato, moguće je da ćemo naići i na određene oblike otpora. Međutim, nikada nas ne
Niste postigli ništa ako ste samo naučili dobro, ako pritom i ne činite dobro. — Publilije Sirus
ograničava ono što je dio prošlosti. Astronaut Chuck Yeager pos lije je pričao o tome kako su se zrakoplov i instrumenti počeli ne kontrolirano tresti kada se približio zvučnome zidu. No kada je prošao kroz taj »zid«, sve se odjednom smirilo, zrak je postao gladak poput stakla! Kako čovjek razmišlja, tako mu i jest. U vezi s time općenito se slažu sve religije. Sve veće znanje posredstvom po taknutog razmišljanja može ponuditi korisna iskustva učenja. Prednosti snage uma, ako se prenose mladim ljudima, mogle bi poslužiti kao temelj za to da buduće generacije postanu discipli niranije u nadzoru i upravljanju umom i životom. Kakva bi to sa mo mogla biti pomoć učenju!
U slobodnome svijetu, ako želimo da ostane slobodan, moramo održati... mogućnosti da čovjek doznaje i uči što god poželi. —
Raspolažete li o d ređenim znanjem, neka i drugi na nje mu zapale svijeće. — Margaret Fuller
Robert Oppenheimer
Još više koristi moglo bi se pojaviti na području duha ka da bi svatko sastavio osobni popis zakona koji upravljaju duhov nim pitanjima. Dakako, to bi bilo lakše kada bi svaki pojedinac prvo proučio knjige i tekstove filozofa, teologa i znanstvenika ko ji se bave istraživanjem moćnih zakona duha. Što bi moglo biti uzvišenije nego kada bi svatko u umu ili srcu, kao i na papiru, is pisao razne zakone prema kojima bi trebao živjeti? I bi li svatko mogao mjeriti svoj duhovni razvoj kada bi se svake godine os vrtao i prilagođavao taj osobni popis zakona? Koliko bi samo bi lo koristi kada bi svaka škola, iz dana u dan, posvetila samo ne koliko minuta da svakom učeniku pomogne proučavati zakone du ha onako kako ih otkrivaju i formuliraju veliki znanstvenici, kako bi svatko mogao poboljšati svoj popis? Dolazi li do vrhunskih tre nutaka našega razvoja kada steknemo novu istinu koja nas nadah njuje i prihvatimo je tako da obnavlja našu ličnost i postane dije lom našega života? Samodisciplina je također jedno od središnjih iskustava poučavanja i učenja u mnogim religijama. Na primjer, približno pet milijuna sljedbenika islama u Sjedinjenim Državama uči da se treba suzdržavati od konzumiranja alkohola i duhana. Jedan ista knuti praktičar takvog učenja jest Rashaan Salaam, glasoviti ig-
rač Chicago Bearsa i dobitnik nagrade za studentskog igrača se zone. Rashaan, koji moli pet puta na dan, tvrdi da ga je, osim ap stinenciji, »islam naučio i da bude strpljiv s ljudima i da živi s po zitivnim stavom«. Što činimo kako bismo povećali riznicu svojega znanja — u svojem zvanju, u osobnome životu i u zajednici? Što činimo kako bismo više učili i razvijali se na duhovnome pod ručju? Drevna budistička legenda govori o uspješnome mladiću koji se obratio učitelju u potrazi za prosvjetljenjem. Mladić se predstavio, a učitelj je natočio čaj. Mladić je opširno pričao o svojem životu i postignućima. Učitelj je i dalje lijevao čaj. Dok je mladić pričao, čaj se počeo prelijevati preko ruba šalice. »Prestanite«, usklikne mladić. »Zar ne vidite što radite?« Stari se učitelj nasmiješio i s iskrom u očima odgovorio: »Punu šalicu ne možeš napuniti«. Mladić je bio pun sebe. Ako želi učiti ili primiti nešto no vo, morat će isprazniti svoju šalicu. Jednako tako, kako bismo učili, možda ćemo se morati osloboditi predrasuda, prestati osuđivati i raščistiti nered u umu. Trebamo li usvojiti ključnu lek ciju yohaku, a riječ je o japanskome izrazu koji označuje »bijeli prostor« ili pozadinu slike nastale tintom? Budući da yohaku do daje ravnotežu cjelini, prazan je prostor jednako važan kao i sa ma slika. Kada nastavljamo učiti, povećavamo bazu znanja, sposob nosti i otvorenost, kao i životnu radost. Kada se idući put nađe mo u situaciji da pokušavamo učiniti nešto novo, možemo pot vrditi: »Sada učim!« i u tome uživati!
Naglasci •• 1. Svako jutro nakon buđenja ukazuje nam se prilika da stavo vima utječemo na ono što će nam se u toku tog dana do gađati. 2.
Koliko smo budni i svjesni svega što nas okružuje? Čemu posvećujemo pozornost?
3.
»Znam da stvari ne sagledavam u objektivnome svjetlu, nego kroz svoje naočale« (Laurel Lee).
4. 5.
Dobro ćemo svakako pronaći, samo ako ga budemo tražili! Postoji li tijesna veza između onoga što mislimo i onoga što jesmo?
6.
Što možemo učiniti kako bismo primijenili velike zakone kre ativnosti i stvorili plodonosan život? 7. Po čemu, između ostalog, možemo zaključiti da se kreativno st ubrzava? 8. Prijateljstvo ne obuhvaća samo nas; od nas i počinje. Kako? 9. Po čemu je učenje ključan element čovjekove prirode? 10. Zašto je učenje važno za našu dobrobit i životni napredak? 11. Zašto možemo reći da je učenje neki put pustolovina koja nas vodi u »nepoznato«?
Praktična primjena raznih duhovnih zakona •• Konfucija su ubrajali u drukčiju vrstu mudraca. Ne smatra se pro rokom koji je propovijedao u divljini... jednako tako, ne odgova ra ni profilu klasičnog indijskog jogija. Konfucije je tako, bez imalo stida, pedagog. Učenik i učitelj, pojedinac u zajednici koji potiče ni manje ni više potpunu moralnu zrelost cjelokupnog na roda. — Philip Novak: Mudrost svijeta NAŠA SE IZVORNA SPOSOBNOST ZOVE DOBROTA Učenik Kung-tu Tsu rekao je: »Kao Tsu (Menciusov filozofski su parnik) kaže da čovjekova priroda nije ni dobra ni zla. Neki kažu da je čovjekovu prirodu moguće oblikovati tako da bude dobra ili zla. Kada su na vlasti bili (kraljevi-mudraci) Wen i Wu, ljudi su tako obožavali vrline i krepost; kada su na vlasti bili (izopačeni kraljevi), ljudi su se odavati nasilju. Neki kažu da netko ima dob roćudnu, a netko zlu prirodu... Vi kažete da je čovjek po prirodi dobar. Jesu li onda svi ostali u krivu?« Mencius je odgovorio: »Kada joj pustimo da se povodi za prirodnim osjećajima, čovjekova će duša činiti dobro. I stoga kažem da je dobra. Ako se izopači, stvar nije u našoj izvornoj sposobnosti. Osjećaj milosrđa pronaći ćemo u svim ljudima, kao i osjećaj stida; osjećaj poštovanja i osjećaj za pravdu i neprav du. .. Stvar je samo u tome što se na te osjećaje ne obaziremo. Stoga se kaže: 'Traži, pa ćeš ih i pronaći, zanemari ih, pa ćeš os tati bez njih'. Neki tim vrlinama raspolažu u mnogo većoj mjeri nego drugi — imaju ih dva, pet puta više, neizmjerno puta više — a razlog je to što oni drugi svoju izvornu sposobnost nisu raz vili do krajnjih granica«.
Dvanaesti tjedan
1. ZAKON Plemeniti ciljevi donose plodonosan život.
Budi PLEMENIT! A plemenitost koja je u drugima, uspa vana, ali nikad mrtva, veličanstveno će se uzdići i doseći tvoju plemenitost. — James Russell Lowell
Čovječanstvo je obu zeto vječitom potra gom za onim »nečim drugim« što će mu, kako se nada, doni jeti sreću, potpunu i vječnu. Za one koji su tražili i pronašli Boga, potraga je završila: On je to »nešto drugo«. — Paramahansa Yogananda
Ptica kljucanjem izlazi iz jajeta. Pupoljak izrasta u ružu. Zvijezda nastaje kondenziranjem međuzvjezdanih plinova. Rastopljeni minerali hlađenjem se pretvaraju u predivne kristale. Čini se da postoji određeni način na koji se neke stvari do gađaju, a koji je duboko i prirođeno ispravan; stvari postaju ono što im je namijenjeno svrhom. Aristotel je završetak tog procesa nazivao »entelehijom« — potpunim i savršenim ostvarenjem ono ga što je dotada bilo potencijalno stanje. Bilo da se pojavljuje u obliku leptira koji izlazi iz kukuljice, zreloga ploda koji pada sa stabla ili u obliku izrastanja hrasta iz običnoga žira, taj proces nedvojbeno svjedoči o odlikama sklada i temeljne inteligencije. — Piero Ferrucci: Što sve možemo postati RAZVIJA LI SE i čovjekova priroda prema takvom unutarnjem pla nu? Je li razumno i korisno prihvatiti mogućnost da bi i čovjek mogao biti nalik na sve ostalo stvoreno u svemiru? Traži li se od nas da ostvarimo određeni životni obrazac? Kako otkriti vlastiti individualni obrazac i surađivati na njegovu ostvarenju? Koji su koraci potrebni na putu do korisnih i plodonosnih iskazivanja ži votnog obrasca? Je li nešto krajnje praktično i osobno u izražava nju naših najdubljih vrijednosti, vrlina i plemenitih ciljeva?
Djeci preporučite krepost i vrline; samo ih to može usrećiti, a ne zlato. — Ludwig van Beethoven
Budem li pazio na svoj karakter, moj će se ugled sam pobri nuti za sebe. — D. L. Moody
Zašto su izgradnja karaktera i moralni razvoj važni i za vaš život? Zašto su neki oblici ponašanja prikladniji od nekih drugih oblika? Otkrivaju li istraživanja vrijednosti, vrlina i dobrog karak tera univerzalna duhovna načela? Pokazuju li se vrijednosti i vrli ne u plemenitim čovjekovim odlikama poput poštenja, časnog ka raktera, ljubaznosti, neograničene ljubavi, marljivosti, samodisci pline, mudrosti, pravde i poniznosti? Vrijedne odlike, poput ma ločas navedenih, pomažu nam da živimo u samopoštovanju i sreći, te da vodimo plodonosniji život. Jesu li to pozitivni čimbe nici za cijelu ljudsku zajednicu, budući da nam pomažu da zajed no živimo skladnije i produktivnije? Philip Brooks kaže: »Nitko od najponiznijih ljudi ne može biti istinski snažan, ljubazan i do bar a da svijet zbog toga ne postane bolji, a da netko već i zbog samog postojanja takve dobrote ne primi pomoć ili utjehu«. U knjizi Seana Coveyja Sedam navika uspješnih tinejdže ra o prirodnim se zakonima govori kao o »načelima«, te se ob jašnjava kako ta načela vladaju:
Jer mir nije tek izos tanak rata, nego vrli na koja niče iz snage karaktera. — Benedict Spinoza
Svi mi dobro poznajemo djelovanje sile teže. Baci loptu uvis i ona če pasti na tlo. Riječ je o prirodnom zakonu ili načelu. A jednako kao što postoje načela koja vladaju fizičkim svijetom, tako postoje i načela koja upravljaju čovjekovim svijetom. Načela nisu vjerske naravi. Nisu ni američka ni kineska. Nisu ni moja ni tvoja. Nisu podložna raspravama. Odnose se jednako na sve, i na bogate i na siromašne, i na kralja i na seljaka, i na muškarce i na žene. Nije ih moguće ni kupovati ni prodavati. Živiš li prema nji ma, postizat ćeš iznimne rezultate. Ne budeš li ih poštivao, doživljavat ćeš neuspjehe. Stvar je upravo krajnje jednostavna.
Kada duši i umu u uzlaznome letu pridamo krila razumijevanja i Znanja, Svjetla i Sklada, nadilazimo indolenciju i neznanje. — ta Violette
Poštovanje prema drugima primjer je prirodnog moralnog načela. Promislite na trenutak. Što se događa kada se prema ne kome odnosimo bez poštovanja? Nije li vjerojatno da će se taj netko uzrujati i naljutiti na nas? Ako to zatim nekako ne ispravi mo, hoćemo li naškoditi odnosu? Kolika je »unutarnja cijena« tak vog postupka? Možemo li ostati bez samopoštovanja? Kako bis te se vi osjećali kada bi netko grubo nagazio vas? Uviđate li
važnost poštovanja prema prirodnim moralnim zakonima ako že lite da vam život bude plodonosan i skladan? Kako se razvijanje karaktera smatra trajnim poslom? Na koje načine možemo spoznati što je istinito, prikladno i dobro? Kako školovati svijest i ponašanje prilagoditi tom visokom stan dardu? U knjizi Čovjekova vječita potraga Paramahansa Yogananda piše: »Proučavanjem tuđeg karaktera čovjek počinje bud no pratiti načine na koje može unaprijediti vlastitu prirodu... Proučavanje karaktera važno je primarno u tom smislu: čovjek bez prestanka treba pratiti vrline u drugima i pozitivne odlike usađivati u sebe«. A kako stoje stvari sa shvaćanjem naših prednosti i mana, jakih strana i slabosti, prepoznavanjem sadašnjih obrazaca po našanja, te iskrenim i poštenim odnosom prema sebi? Kakva je veza između samopoštovanja, te vrijednosti i moralnog obrazova nja? Kojim se pristupima i metodama mladi mogu poučavati tako da postanu upućeni u znanje, stavove, vještine, vjeru i oblike po našanja kako bi se poboljšali kao ljudi?
Kultiviran je um čuvar Demokracije, i dok ga vode i nadziru vrline, najplemenitija je čovjekova odlika. — Mirabeau Duonaparte Lamar
Kako opisujemo plemenite ciljeve? Znači li to raspolaga nje i primjenu uzvišenih moralnih odlika i ideala, izražavanje ve ličine karaktera u svemu što činimo? Kako to postići? Jedan od primjera mogao bi se sastojati i u tome da zaboravimo vlastiti ego i velikodušno darujemo nadarenost i sposobnosti dok služi mo potrebama ljudi koji nas okružuju. Otvorenost prema znanju iz svih mudrih izvora još je jedan od primjera. Uvijek možemo doznati još nešto o sebi, o našem Stvoritelju, o svijetu kojem pri padamo. Možemo spoznati i brojne načine na koje se svaka od tih vrlina odnosi prema ostalima. Koje korake možemo poduzeti ka ko bismo razvijali obrasce ponašanja pune ljubavi, obzirnosti i pravednosti, sve dok nam ne postanu prirodni i normalni? Kako razviti sposobnost nadziranja poriva, odricanja od trenutačnog zadovoljavanja i koncentriranja na ono što je dugoročno korisno? Možemo li kreativnu znatiželju upotrijebiti za disciplinirano is traživanje i istraživačko propitivanje? Kako naši postupci mogu
pomoći, naškoditi ili djelovati na druge? Što nam govori naša savjest? Prije nego što donesemo veliku odluku, bi li bilo koris no postaviti pitanje: »Bi li svijet postao bolji kada bi se svi pove li za mnom?« Odluke koje donosimo vrlo su važne, kako za našu, tako i za budućnost drugih. Važno je da biramo plemenito i odgovorno, a zatim za svoj izbor preuzmemo odgovornost.
* 2. ZAKON Svaka ptica svome jatu leti. — Robert Burton Vaši su suputnici po put tipaka u dizalu. Vode vas ili gore ili dolje. — Nepoznati autor
NA SATU FIZIKE, pregršt željeznih strugotina položen je na metal nu foliju. U njezinoj blizini odsviran je točno određeni ton. Kao nekim čudom, strugotine su se rasporedile u obliku snježne pa hulje! Reagirale su na vibriranje zvučnog obrasca odsviranog to na. Nakon drukčijeg zvuka, ponovno su promijenile položaj. Ovaj put oblikovale su zvijezdu! Taj pokus ponovljen je nekoliko puta, a dobiveni rezultati bili su vrlo slični. Svaki zvuk ima vlastiti ob razac, a vidljive strugotine pokazuju nam nevidljivi obrazac zvu ka.
Prijateljstvo je dra gocjeno, ne samo u sjeni, nego i na sun cu života. — Thomas Jefferson
Univerzalni zakon ili načelo privlačnosti jasno se pokazu ju kada privlačimo energiju kompatibilnu s našim mislima. Ako bez prestanka mislimo i vidimo dobrotu i obilje, u život priv lačimo upravo te elemente. Ako se bavimo negativnim stvarima i boli, u životu nailazimo upravo na njih. Što se više bavimo nekom mišlju, to su veći izgledi da će se ona odraziti i u našim iskustvi ma. Druži se s mudrim i postat ćeš mudar; a tko se drži bezumnika, postaje opak. — Izreke 13:20
Možda ćemo u određenoj situaciji sagledati okolnosti i uskliknuti: »Pogledaj što sam stvorio!« To bismo mogli izraziti i ovim riječima: »Pogledaj što sam privukao!«. Okolnosti su svi uv jeti oko nas, s nama magnetski povezani zahvaljujući središnjim i
Vjeran je prijatelj li jek života. — Propovjednik 6:76
temeljnim vibracijama ili »zvukom« naših misli — poput kretanja željeznih strugotina postavljenih na metalnu foliju. Ta sposobno st privlačenja ljudi i uvjeta ima nesagledive praktične primjene. Posve je prirodno uživati u društvu onih čije su misli, os jećaji i stavovi kompatibilni s našima. Izreke »Slično privlači slično« i »Svaka ptica svome jatu leti« odnose se na privlačnost do koje može doći među pojedincima, mjestima, stvarima i uvje tima. Naše misli i stavovi odnose se na, zahvaljujući privlačenju, ljude koji su dio našeg osobnog svijeta — prijatelje, neprijatelje, rođake, kolege i sve s kojima dolazimo u dodir. Kako poruku o zakonu privlačnosti upotrijebiti kako bi nam pomogla da kreativ no napredujemo i živimo zadovoljnije i plodonosnije?
Nasljeđujemo rodbinu i crte našeg lica možda ih ne mogu izbjeći; no biramo vlastitu odjeću i prijatelje, pa stoga dobro pazimo da nam odgovaraju. — Volney St. Reamer
Podupiru li nas naši poznanici? Koliko se često dogodilo da nas nečija ljubav i prijateljstvo potiču da zaliječimo svoje og raničene stavove i da u sebi ugledamo bića veće vrijednosti? Po mažu li nam oni kojima nas nešto privlači kada nastojimo pronaći ili ostvariti svoju životnu svrhu? Svatko ima svoj poseban dar i je dinstven način njegova izražavanja. Kako nam oni s kojima se po vezujemo pomažu da poboljšamo i iskoristimo darove kojima ras polažemo? Način na koji se izražavamo često niče iz promatra nja ljudi koji nas okružuju. Stoga je logično družiti se s ljudima čije odlike priželjkujemo. Najveća soba u svemiru upravo je »soba za poboljšanja«. J. Sig Paulson rekao je: »Kad čovjek postane svjestan aktivnosti lju bavi u vlastitome biću, želja za poboljšanjima postaje predivno neodoljiva«. Potiču li nas oni koji čine naš krug prijatelja i oni ko ji su neodvojiv dio brojnih i raznovrsnih aspekata našeg života na nove i veće vizije i na plemenitije ciljeve? Želimo li zahvaljujući nadahnuću živjeti uz veću gorljivost i zadovoljstvo, živjeti koris nije? Kako nam osobe koje nas okružuju pomažu na putu sve većeg samoostvarenja? Služimo li mi na tom području drugima u recipročnoj mjeri? Kada dublje spoznamo univerzalni kreativni duh ljubavi, života, svjetla i smijeha, možemo li se radovati uz zdrav, dinamičan i kreativan stav prema životu? Pojačavaju li lju di oko nas predanost naše duše strastvenome životu s unutarnjim
Kad biraš prijatelja uspni se za stubu. — Talmud
duhom kao božanskim graditeljem? Što su i gdje naši najsnažni ji korijeni i veze? »Život koji želimo nije tek ono što smo odabra li i stvorili«, govori nam pjesnik Wendell Barry. »To je život koji moramo birati i stvarati«. Svačiji je život fluidan i bez prestanka se razvija. Kao kod rijeke, možemo mu postaviti branu ili ga pus titi da slobodno teče. Možemo ga preusmjeriti. Ili zaplivati zajed no s njim. Živite li sređenim životom? Svemirom, kako se čini, vlada uzvišeni red. Drevna izreka kaže da je »svatko kuća s četiri sobe: tjelesnom, mentalnom, emocionalnom i duhovnom sobom«. Va žno je svaki dan ulaziti u sve sobe, čak i ako treba samo nešto popraviti ili ispraviti! Pridonose li naši kolege i suradnici tome da naše »sobe« budu djelotvornije i da život u njima bude ugodniji? Veze s drugim ljudima počesto čine duhovnu mrežu naše ga života, pri čemu su ključne veze brak, obitelj, prijatelji i kole ge. Naše najdublje vrijednosti mogu se iskazati kroz te ključne veze. Veze mogu služiti i kao poligon za vježbu. »Živjeti ljudski postignuće je slično sviranju instrumenta«, primijetio je esejist Michael Ignatieff. »Potrebno je vježbati«.
3. ZAKON Dokoni je mozak vražja radionica. — H. O. Bohn Beskoristan život znači ranu smrt. — Goethe
IMATE li osjećaj neograničenosti u vezi sa sobom, svojim poslom, darom, sposobnostima, potencijalom i onim što možete dugo ročno ostvariti? Neograničenost se opisuje kao dojam da nema ograničenja u vezi s time što možemo postati ili činiti. Neogra ničenost je svijest koja nam ispunjava um kada znamo da naš raz voj ne prestaje i da naš potencijal za razvoj doseže beskonačnost. Hoćemo li početi učiti lekciju neograničenosti kada počnemo na dilaziti granice koje eventualno postoje u našem umu, kada naš um gorljivo traži i istražuje i nikada nije dokon? Bi li jedan od naših životnih izazova moglo biti i otkriva nje neizraženog i beskonačnog unutarnjeg potencijala? Kao što u svojoj knjizi Ako je život igra, ovo su njezina pravila kaže Cherie Carter-Scott. »Sve vam je unutar dosega. Spoznajte svoje grani-
Baš kao i tijelo, um često upada u neu godno i loše stanje zbog pukog viška komfora. — Charles Dickens
Dobro je laštiti mo zak trenjem uz dru ge mozgove. — Michel de Montaigne
Dokonost je tek utočište slabog uma. — Grof od Chesterfielda
ce, ne kako biste ih priznavali, nego kako biste ih razbili na ko madiće i dosegnuli veličanstvene visine!« Da! Kako uopće poseg nuti za nečim toliko uzvišenim? Počinju li prvi koraci od aktivnog i istraživačkog uma, od uma koji je znatiželjan, marljiv i usredo točen na djelotvornost? Izreka: »Dokoni je mozak vražja radionica« nudi nam itekakvu podlogu za razmišljanje. Na primjer, može li pretjerano za bavljanje umanjiti i nadvisiti naš život? Što se događa s našim mi saonim procesima kada se zabavljamo? Može li šest sati svakod nevne posvećenosti gledanju televizije poslužiti kao otrovan nar kotik? Ako vam um nije usmjeren na neko učenje ili mentalne iza zove, može li se pretjerano opustiti, biti manje djelotvoran i pro duktivan? Može li čovjek kojem je mozak ispran televizijskim sa punicama postati podložan negativnim i neproduktivnim mislima koje mogu dovesti do bolnih životnih situacija? Straha? Bijesa? Zločina? Za primjer promotrimo sportski kontekst. Svi znamo za obilje priča o značajnim postignućima mnogih sportaša koji sud jeluju u raznoraznim sportovima. No bi li pretjerano gledanje drugih kako se bave sportom moglo gledateljevu pozornost od vratiti od njegovih vlastitih sportskih aktivnosti i uspjeha? Bi li um bio aktivniji i budniji kod sudjelovanja nego što je to slučaj kod promatranja? To ne znači da treba isključiti mogućnost prik ladne ravnoteže između opuštene dokonosti i aktivnosti. A svrh svega čuvaj svoje srce, jer iz njega izvire život. — Izreke 4:23 Može li tjelesna i mentalna dobrobit krenuti nizbrdo kada se zdrava i produktivna osoba mora povući u mirovinu? U Sjedi njenim Državama neke tvrtke i vladini programi potiču ili čak zahtijevaju od produktivnog radnika da nakon šezdeset pete go dine ide u mirovinu. S obzirom na sve izraženiju dugovječnost lju di koja se pripisuje napretku na području tehnologije i medicine, može li čovjek čijih se usluga odriču kada je na vrhuncu moći i produktivnosti postati parazitom? Bi li ljudi duže zadržali menta lnu živost kada bi mogli nastaviti raditi? Koliko smo puta čuli da je netko otišao u mirovinu, a zatim, nakon samo nekoliko godina, umro ili se razbolio jer život više nema žarišnu točku i pravi smi sao? Smisao donosi produktivnost, dok prerano umirovljenje može stvoriti nezdrave parazite.
Bi li važne koristi i prednosti bilo moguće ostvariti kada bismo omogućili da svi prihodi nakon šezdeset pete godine budu neoporezivi? Kakve je poticaje moguće ponuditi ljudima u dobi za umirovljenje kako bi na važan i djelotvoran način davali doprinos zajednici, zemlji i općenito čovječanstvu?
Marljiva ruka vlada, a nemar vodi u podložnost. — Izreke 12:2
Možda će se netko upitati: Kakve veze te misli imaju s našim duhovnim načelima i poukama iz svjetskih religija? Ako je božanstvo beskonačno, tada nam sve pomaže da spoznamo to božansko, osobito kada je riječ o životu ljudi. Bi li riječi iz Izre ka (16:4), »Jahve je sve stvorio u svoju svrhu«, mogle ukazivati na važnost svih aspekata života? Bi li takva razmišljanja ljudima mogla pružiti prednosti i radosti produktivnijeg i plodonosnijeg života? Da se drevno Sveto pismo piše danas, bi li se autori kon centrirali na druge stvari, jer bi u Bogu vidjeli nešto neusporedi vo veće i šire od slike koju je bilo moguće dokučiti prije više ti suća godina? Je li mudro tražiti mogućnosti većeg obogaćivanja sviju, bez obzira na dob? U Dhammapadi stoji: »Naiđeš li na mudraca koji te želi skrenuti s pogrešnog puta, kreni za njim kao za čovjekom koji ti može otkriti skriveno blago. Iz toga može izići samo dobro«. Aktivan um u svim preprekama vidi lekcije, a ne znakove neuspjeha. Kada nešto izgleda kao prepreka, aktivan um može potražiti rješenja. U filmu o svojem djetinjstvu, Albert Einstein opisuje kako je uzeo kompas i opčinjeno promatrao kako se igla pomiče kada se on okreće u raznim smjerovima. Tako ga je počela progoniti želja da shvati nevidljivu silu koja pokreće iglu kompasa. Gdje se nalazi ta sila? Tko nad njom ima nadzor? Zašto uvijek funkcioni ra? Od čega se sastoji? Postoje li mjesta na kojima ne djeluje? To su prirodna pitanja znatiželjnog genija, a ne dokonog uma.
*
4. ZAKON Moguće je postići i da suprotne sile djeluju u vašu korist. — Anonimna Čovjek koji je pogri ješio, a tu grešku ne ispravlja, čini još jednu pogrešku. — Konfucije
Kao što se perač služi blatom za pra nje odjeće, tako se i mudar čovjek pročišćava nečis toćom. — Budistička parabola
ROBERT je bio izvrstan kuhar kojeg su iz tri različita restorana ot pustili zbog neprimjerena ponašanja. U svakom slučaju on je tvr dio da je kriva uprava restorana. Naglašavao je da ga je uprava ili maltretirala ili da mu je otpuštanje »namjestio« šef, ili da nije do bivao jasne upute u vezi sa svojim položajem. Bez poteškoća je ig rao ulogu žrtve. Posve je sigurno da u svim slučajevima nije mo gao biti isključivi krivac. To se doista čini malo vjerojatnim; međutim, tri različita restorana mogla su s njim imati slične prob leme. U tvrdnjama o njegovoj odgovornosti u vezi s onim što se dogodilo moralo je biti i nešto istine. Kako je Robert mogao tešku situaciju okrenuti u svoju korist? Neki put osvrt na prošlost čovjeku pomaže da spozna kako i katastrofalno iskustvo može biti prava sreća, iako na prvi pogled tako ne izgleda. Budući da se radilo o tri radna mjesta, što se moglo postići da je Robert bio voljan potražiti obrasce neprimje renog ponašanja i odlučiti promijeniti ih? Koje je korake mogao poduzeti da spozna svoju ulogu u pojavi nepovoljnih okolnosti? Da je priznao svoju odgovornost, što je mogao poduzeti kako bi na sljedećem radnom mjestu postigao uspjeh? Robertu se posve sigurno nudi mogućnost izbora u vezi s time kako će reagirati na život. Kao izraz božanske inteligencije, nismo li u svakom trenut ku veći od svih poteškoća, okolnosti, iskustva ili situacija? Uvijek se valja sjetiti temeljne i korisne istine koja kaže da dobro, u od ređenoj mjeri i na određenoj razini, postoji u svima i svemu. Važno je kako na te pustolovine reagiramo! Kršćanska nas Biblija uvje rava da »Bog čini sve da pridonosi dobru onih koji ga ljube« (Rim ljanima 8:28). U Mudrosti Lao Tsea stoji: »Mogućnosti izrastaju iz nemogućnosti i obrnuto... s obzirom na to, istinski Mudrac od bacuje sve razlike i utočište pronalazi na Nebu... Stoga se kaže da se ništa ne može usporediti s uporabom Svjetla«. Svatko od nas u stanju je nadići prepreke koje nam se pojavljuju u životu ako smo odlučni, odvažni i voljni raditi u smjeru daljnjeg napretka.
Mudar će čovjek stvoriti više prilika nego što ih je u sta nju pronaći. — Francis Bacon
Kao transcendentna bića, imamo moć uzdignuti se iznad prepreka. Možemo nadići gotovo sva ograničenja, samo ako po zornost usmjerimo na odgovarajući način. Kako to postići? Možemo li sebe i situaciju u kojoj se nalazimo sagledati iskreno i otvoreno, te se osvrnuti na okolnosti koje su nas eventualno dove-
Tko želi visoko skočiti, mora uzeti velik zalet. — Danska poslovica
le u mutne vode? Snagu zahvaljujući kojoj ostajemo koncentrirani možemo razvijati i pojačavati. Umjesto da se koncentriramo na frustracije, razočaranja i sve što smatramo preprekama na putu, možemo se prisjetiti velike istine koja kaže da »nitko ne zna što sve može dok ne pokuša!«. Vrijeme možemo mudrije koristiti. Ka da odlučimo uzeti život u ruke, možemo početi stvarati pozitivniji utjecaj u vanjskome svijetu u kojem će biti više ljubavi i potpore. Ljudi pozitivno reagiraju na pozitivnu energiju!
Određena količina protivljenja čovjeku je od velike pomoći; to želi i mora imati da bi u nečemu bio dobar i uspješan. Poteškoće i protivljenje prirodno su tlo za rast čovjekova karaktera i samopouzdanja. — John Neal
Prvo sebi reci što želiš, a zatim učini što moraš. — Epiktet
Možemo li nekako ispraviti situaciju koja nas muči? Na pri mjer, što bi se dogodilo da se Robert telefonom ispričao trojici bivših poslodavaca? Bi li njegova spremnost da se prvim korakom vrati u ljubav i sklad odigrala značajnu ulogu? Koliko bi plodonos na bila njegova predanost životu obilježenom poštenjem i časnošću, ako bi poslužila kao početna točka na putu prema većem služenju i korisnijem životu? Koji nam još motivi mogu pomoći da ostanemo koncentrirani i u čistoj svijesti? Iskrenost? Istinoljubi vost? Poštenje? Marljivost? Poštovanje prema sebi i prema drugi ma? Odgovorni smo i za stanje u kojem se nalazimo i za izlje čenje. Kada se u cijelosti osvrnemo na neku tešku i neugodnu si tuaciju i postignemo sve što možemo kako bismo zaliječili iskus tvo, možda dolazi trenutak da zatvorimo vrata koja nas vode od tog događaja i pođemo dalje. U nama je cijeli jedan svijet — jedin stveno polje svih mogućnosti — koji nam je dostupan. Znamo da kroz sve nas protječe božanska energija. Možemo spoznati i gra diti na temeljima onoga što je najbolje u nama, a što se izražava kao beskonačna ljubav, dobrota, suosjećanje, marljivost i služenje. Kada ljubav i plemeniti ciljevi počinju nadvladavati čovjekov ego, dok u životu donosimo svakodnevne odluke, sigurno je da napre dujemo na putu svete potrage u ime cijelog čovječanstva. Tada će sve što naoko izgleda kao protivljenje djelovati u našu korist.
*
5. ZAKON Kaznu ne trpimo zbog svoje ljutnje; kažnjava nas upravo naša ljutnja. — Bhagavadgita Kad se u vama budi bijes, sjetite se posljedica. — Konfucije
Želite li izliječiti ljut nju, ne hranite je. — Epiktet
Ako odbijate sve osim onoga što je u životu najbolje, to vrlo često i dobivate. — Somerset Maugham
Ljutnja je trava; mržnja je stablo. — Sv. Augustin
OD SVIH osjećaja ljutnja i bijes mogu nanositi najviše štete, naj više nas uzrujati, biti najneproduktivniji i najneugodniji. Struje nam umom, srcem i tijelom poput stravičnog požara koji guta naš samonadzor i može nas navesti da izgovorimo stvari zbog kojih ćemo poslije žaliti. Kad se netko razljuti, često reagira tako da se koncentri ra na ono što smatra uzrokom ljutnje. Možda je netko rekao nešto grubo i nepristojno ili se tako nekako ponio, bio nepošten, neljubazan, možda čak i zloban. Takve riječi ili djela mogu biti stvarni, zamišljeni ili prenapuhani. Korijen problema počiva u emotivnoj reakciji samoga bijesa. A gdje ćemo potražiti izvor? U sebi! Kao da smo vatrogasci, važno je da vodom prvo zalijemo plamen i da dragocjeno vrijeme ne trošimo na traženje osobe ko ja je zapalila kuću! Tako se često događa da bijes proistječe iz nedostatka ra zumijevanja prema nama samima ili prema drugima. Duboko ukorijenjena, kao i neposredna površinska iskustva mogu pos lužiti kao izvori. Ljutnja i bijes mogu niknuti i iz straha, ponosa, egoizma, razdraženosti i sumnjičavosti. Nisu li upravo to elemen ti koji potječu iz našeg uma i srca? Drugi ljudi i naša okolina do imaju se sekundarnima. Što se događa kada se čovjek razljuti? Ne reagira li čes to tako da prvo traži nekog ili nešto što će okriviti? Okrivljavanje se katkada koristi kao zgodan izgovor za to što naš život nije točno onakav kakav želimo. Možda ćemo svijet okriviti za bolest, burzu za financijsko stanje, ili obližnju pekarnicu za to što smo predebeli. Međutim, u svijetu misli, odgovorni smo za to kako smo se izgradili. Osim toga, proistječe li okrivljavanje ikada iz pozitivnog iskustva? Kada vjerujemo u svoj život i živimo u je dinstvu i neograničenoj ljubavi, okrivljavanje postaje doslovce ne moguće! Kako bismo se mogli na nekoga ljutiti ako smo istinski naučili voljeti sve? Ne bi li bilo pametnije životnu energiju usmje riti u pronalaženje rješenja? Nije li važno preuzeti odgovornost za vlastitu ulogu u životnoj drami i to u svakom trenutku? Osim to ga, okrivljavanje drugih ili okrivljavanje okoline posve je uzalud no, jer kamo god išli, ljutnju nosimo u sebi!
Bijes je temelj svih zala. — Muhammad Husan Askari
Bijes bez temelja ni kako se ne može op ravdati, jer čovjeka teret bijesa povlači prema dolje. — Ben Sira
Vaš je vlastiti um sveto područje u ko je ne može ući ništa štetno, osim ako vi date dopuštenje. — Arnold Bennett
»Kaznu ne trpimo zbog svoje ljutnje; kažnjava nas upravo ta naša ljutnja«, glasi još jedna važna istina. Kako? Što se događa kad se netko naljuti? To djeluje na cijelo biće. Srce kuca brže, li ce postaje crveno, oči sijevaju od bijesa i ogorčenosti! A koliko tijelu, umu i duhu treba da se oporavi od napadaja bijesa? Zašto bismo se uopće željeli tako kažnjavati dopuštajući bijesu da ovla da cijelim našim bićem? Kada mu omogućimo da se nastani u našoj svijesti, postajemo još jednom osobom koja u našem svije tu stvara dodatni nesklad — ne samo u našem osobnome svijetu, nego i u našem planetarnome domu! Što nam je, dakle, činiti? Možda ne bi bilo loše preuzeti potpunu odgovornost za to što smo i tko smo u sadašnjoj život noj fazi. Kada razorna energija ljutnje i bijesa podigne glavu, možemo postaviti pitanje: Što iz ove situacije trebam naučiti? Možemo iznova razmotriti mučne događaje koji su prethodili ko nkretnoj situaciji. Ako nam se netko obraća neljubazno ili se pre ma nama tako ponaša, možemo li ga pokušati bolje shvatiti? Možemo li uvidjeti da je osoba koja je izazvala naš gnjev možda i teška žrtva negativnih emocija? Drugi će ljudi biti točno onakvi kakvi jesu, neovisno o našem stavu o njima. Možemo li svakome dopustiti da bude kakav jest i priznati da je na vlastitom razvojnome putu? Svatko ima mogućnost iznjedriti nešto prelijepo. Promislite malo bolje. Svijest može postojati na dvjema razinama: prvo u obliku zametka, a zatim i kao njegova manifes tacija. Kad god zametak ima priliku pokazati se u stvarnosti, stvara i novo sjemenje iste prirode. Recimo da proživljavamo za metak ljutnje. U povoljnim okolnostima taj se zametak može ma nifestirati kao zona energije koja se naziva ljutnjom. Ako se ljuti mo pet minuta, stvara se novo sjeme ljutnje i pada na tlo našega uma. Možete li zamisliti koliko je teško biti radostan i sretan ka da se manifestira zametak ljutnje? Što bi se dogodilo da kao reakciju na sve situacije umjes to ljutnje nudimo razumijevanje, suosjećanje i ljubav? Vodite računa o činjenici da kivnost i povrijeđenost često izazivaju po mutnju, dok istinska komunikacija može donijeti mir i sklad. Možemo li potražiti duhovna rješenja za sve takozvane probleme na koje nailazimo? Neograničena ljubav koju aktiviramo za sebe počinje zračiti i posvuda oko nas. Ubrzo se umjesto okrivljavanja i ljutnje može pojaviti ljubav. Mržnja nikada ne nadvladava mržnju, ali ljubav ubrzo nadjačava svaki oblik mržnje. Mnogi duhovni vođe pozivaju nas da svoje biće ispunimo ljubavlju, čak i prema onima koji se predstavljaju kao naši nepri jatelji. Ako uspijevamo upućivati ljubav onamo kamo smo nekoć
upućivali okrivljavanje, ljutnja i bijes više jednostavno ne postoje kao mogućnost.
Naglasci •• 1. Kako otkriti vlastite životne obrasce i darove koji ih podupi ru, te surađivati s njihovim ostvarivanjem? 2.
Zašto su za svakoga od nas važni izgradnja karaktera i mo ralni razvoj? 3. Kako se razvijanje našeg karaktera smatra trajnim poslom? 4. Kako biste vlastitim riječima opisali zakon ili načelo priv lačenja? 5. Ako priželjkujemo uzor, zašto je važno družiti se s ljudima koji iskazuju odlike koje želimo? 6. Zašto je najveća soba u svijetu »soba poboljšanja«? 7. Kako osjećaj neograničenosti predstavlja neizrecivo veliku priliku za osobni razvoj? 8. Zašto je važno mozak »hraniti« smislenim aktivnostima i kon centriranom svrhom? 9. Kako prerano umirovljenje može stvarati parazite? Kako bis te odredili značenje pojma »parazit«? 10. Možemo nadići svaki problem, stanje, iskustvo ili situaciju. 11. Zašto smo odgovorni i za stanje u kojem se nalazimo i za popravljanje situacije? 12. Kako nas »kažnjava« vlastiti bijes? 13. Što možemo naučiti iz ne osobito pozitivnih emocija?
Praktična primjena raznih duhovnih zakona •• Bože moj, ja sam tek sićušno sjeme koje si posijao u tlo Svoje Ljubavi i omogućio mu da skoči s ruke Tvojega obilja. To sjeme stoga u najvećoj dubini žudi za vodom Tvojega milosrđa i živome izvoru Tvoje milosti. Pošalji mu stoga, s nebesa svoje ljubavi i dobrote, ono što će mu omogućiti da uspijeva pod Tvojom sje nom i unutar Tvojih granica. Ti si taj koji zalijeva srca sviju koji su Te spoznali u toj rijeci obilja i izvoru Tvoje žive vode. Slava tebi Bože, gospodaru svjetova. — Baha'u'llah, molitva
Trinaesti tjedan
1. ZAKON Život je prepun beskonačnih mogućnosti. — Nije teško prebrajati broj sjemenaka u ja buci. Ali tko od nas može ustvrditi koliko je jabuka u jednoj sjemenci? — Anonimna
KAO LJUDSKIM bićima, Stvoritelj nam je podario vrlo razvijen i iz nimno prilagodljiv um. Jesmo li stvoreni s određenim ciljem, je li nam svrha, između ostaloga, možda i pripomoći ubrzanju kreativ nosti? Podarena nam je mentalna sposobost da tražimo, učimo, procjenjujemo, rješavamo probleme, da poboljšavamo i sebe i društva ovoga svijeta. Možemo li pomoći budućem napretku?
Istodobno ste i srce koje kuca i jedan je dini otkucaj u tijelu koje nazivamo čov ječanstvom. — Wayne Dyer
Je li svakom čovjeku podaren um sposoban za kreativnu aktivnost u dozrijevanju svemira, kao i u dozrijevanju njegove duše? Skromnim pristupom prema životu, um nam je maksimal no otvoren i prijemčiv, jer nikada ne znamo kakve će se sve pri like naći pred nama. Važno je da naš um bude čvrsto povezan s našom dušom, a duša sa Stvoriteljem. Zašto? Na taj način krea tivni proces u kojem sudjelujemo može od Božjeg uma kroz našu dušu protjecati prema našem umu, gdje kreativno razmišljanje može donijeti kreativne rezultate u onom sićušnome dijelu kraj nje stvarnosti koju su ljudi u stanju opaziti.
Uronite u more misli i ondje pronađite bi sere koji nemaju cijenu. — Moses ibn Ezra
Kreativni proces prelazi s misli na djela. Naše se riječi i misli kristaliziraju. Kako stvari koje radimo i pojmovi koje izraža vamo proistječu iz naših misli i riječi? Potvrđuju li naše misli i ri ječi našu otvorenost prema beskonačnim mogućnostima? Dok ko ristimo te mogućnosti, podupiru li naša djela naše misli i riječi? Možda i najvažnije pitanje glasi: Jesmo li voljni priznati i prihva titi mogućnosti? Bi li voljan stav mogao biti najvažniji čimbenik za našu gorljivost, marljivost, istraživanje, kreativnost i napre dak? Je li voljnost uistinu jedno od stanja duha? Bi li to mogla bi-
Život nek' vam bude misija — a ne prekid i stanka. — Arnold Glasgow
ti unutarnja izjava koja kaže »Da!« životu? Potvrđuje li voljnost da ćemo poduzeti korake potrebne za formaliziranje mogućnosti i tako ih pretočiti u stvarnost? Ako smo pripravni prihvatiti čudes ne mogućnosti koje nam nudi život, mogu li se u naše djelovanje umiješati prepreke i obeshrabrenja? Mogu li se dugo zadržati u našoj svijesti? Idu li voljnost i otvorenost ruku pod ruku, vodeći nas prema unutarnjem skladu koji donosi veću kreativnost? Na dalje, ne doziva li povećana kreativnost beskrajnije mogućnosti? Kako uopće možemo znati koji bi naoko beznačajni događaji mogli biti nabijeni mogućnostima za promjenu smjera našeg živo ta nabolje? Mogu li mnoge stvari običnoj čovjekovoj percepciji izgle dati zagonetno i neobično? Je li moguće da često previđamo nji hovu neobičnost i zagonetnost jer smo se na njih toliko naviknu li? Poznajemo li tek nejasno istinsku prirodu stvari? Osim toga, što su uopće te »stvari«? Je li to Božja ljubav izražena u različitim manifestacijama?
Zahvalnost ćemo najbolje pokazivati korištenjem svega onoga što nam Bog osigurava. — Anthony Trollope
U knjizi Živite u ljubavi Ernesto Cardenal kaže: »Bog s na ma komunicira i preko svih stvari. One su poruka ljubavi. Kada čitam knjigu, kroz nju mi se obraća Bog. Pogledom prelazim po krajoliku. I njega je stvorio Bog, omogućio mi da ga vidim. Sliku koju danas gledam, u slikaru je nadahnuo Bog, da bih je ja mo gao vidjeti. Sve u čemu uživam s ljubavlju je podario Bog, a čak je i moja bol Božji dar uručen s ljubavlju«. Ako je božansko beskonačno, nije li onda logično da od njega ništa ne može biti odvojeno? Možemo li tako materiju i energiju, prostor i vrijeme, smatrati aspektima božanskoga? Gle dano iz te perspektive, može li svatko od nas, iz dana u dan, pli vati u moru beskonačnih mogućnosti? Kakva snažna misao! Uz takve stalne podsjetnike, možemo li izbjeći najuobičajeniju zam ku teologije: pokušaj ljudi da Stvoritelju nametnu ograničenja? Jesu li optimizam prema beskonačnim mogućnostima i stav zahvalnosti srodni i bliski? Možete li zamisliti da je svaki čovjek jedna stanica u tijelu koje nazivamo čovječanstvom? Možemo li shvatiti da svaka pojedinačna stanica ili osoba, koja funkcionira na temelju unutarnjega sklada, može surađivati sa svim susjednim stanicama čovječanstva? Kada se jednom naviknemo cijeniti i poštivati sve i svakoga na koga naiđemo, naš život sve će više is punjavati beskonačne mogućnosti. Osim toga, kada imamo os jećaj za svrhovitost i cilj, možemo izraženije osjećati i životni smi sao, biti uvjereniji i u svrhovitost cjelokupnog života. Kakav je to osjećaj biti uzbuđen i gorljiv u vezi sa životom? Kako tu gorljivost
unijeti u sve što činimo? Koje si zadaće možemo zadati, na čemu možemo poraditi kako bismo poboljšali svoje sposobnosti radi uočavanja većih prilika u svemu što nas okružuje?
Vjerujte u sebe! Imajte povjerenja u vlastite sposobnosti! Bez skro mnog, ali razboritog samopouzdanja, vjere u vlastitu moć, ne možete biti ni uspješni ni sretni. — Norman Vincent Peale
Promislite o sljedećim riječima Patanjalija, autora Yoga Sutre: »Kada vas nadahnjuje velik cilj, izniman projekt, sve vaše misli ruše granice. Vaš um nadilazi ograničenja, vaša svijest širi se u svim smjerovima, a vi ćete se tako naći u novom, velikom i čudesno divnome svijetu. Sile, sposobnosti i talenti koji su dota da spavali odjednom se bude, a vi uviđate da ste daleko veća oso ba nego što ste ikada zamišljali«.
* 2. ZAKON Misli su stvari. — Charles Fillmore BUCKMINSTER FULLER jednom je rekao kako 99 posto našeg »ja« čini nevidljivo i nedodirljivo. Je li naša sposobnost razmišljanja i posezanja za svime što nadilazi ljudski lik snaga koja određuje kvalitetu našeg života? Misli su stvari. Misli stvaraju stvari. Mis li oblikuju stvari. Misli, u krajnosti, postaju opipljivo stvarne! Nevidljivi postupci koji se odvijaju u našem umu, a koje nazivamo »razmišljanjem« mogu stvoriti predmete stvarne poput tla po kojem hodamo ili hrane koju jedemo! Gotovo sve čime se služimo i s čime svakodnevno dolazimo u dodir počelo je posto jati u mislima. Na primjer, papir na kojem je otisnuta ova knjiga i strojevi koji su proizveli taj papir, nekoć su bili tek misao, ide ja, teorija ili nečiji san. Slično tome, automobil koji vozimo, mo tor, gume, kotači i mehanički dijelovi doslovno su »proizvod« nečijeg zamišljanja! Materijalne stvari koje uzimamo zdravo za gotovo, a koje olakšavaju život i pridaju mu ugodniju notu, poput radioprijemnika, televizora, telefona, škola, knjižnica, crkava,
Ništa nije ni dobro ni loše, sve je to sa mo plod naših misli. — William Shakespeare
knjiga, novina, časopisa, medicinske opreme i još toliko toga, u začetku su bili misao, ideja. I premda nam se možda čini da je um neuhvatljivi dio sva kog ljudskog bića, riječ je o vezi između tijela i duše. Zahvalju jući umu, možemo razmišljati o prirodi svojega bića, o svojim životima, tijelima, drugim ljudima, te duhovnim perspektivama. Bi li to mogao biti faktor po kojem se čovjekove mentalne spo sobnosti razlikuju od životinjskih? Jesu li životinje na nižem raz vojnom stupnju upravo stoga što, kako se čini, nisu u stanju načiniti mentalni odmak i razmišljati o sebi? Životinje imaju insti nkte, određeni stupanj primitivnog razmišljanja, čak i emocije. Mogu oblikovati okolinu i komunicirati među sobom, čak i s lju dima, barem u određenoj mjeri. No, koliko mi znamo, životinje ne mogu ni o čemu filozofirati. Neka vam cilj uvijek bude potpuni sklad misli, riječi i djelovanja. Neka vam cilj uvijek bude pročistiti misli, pa će sve biti u redu. Nema ničeg moćnijeg od misli... Gdje je misao moćna i čista, i plodovi su moćni i čisti. — Mahatma Gandhi
Budući da ljudi imaju dar svijesti o sebi, ne bi li bilo ko risno s vremena na vrijeme preispitati vlastiti život i utvrditi kako se služimo umom i maštom? Koristimo li ta veličanstvena »poma gala« za izgradnju raja na zemlji posredstvom izražavanja neog raničene ljubavi i nesebičnog služenja? Imamo li kreativan nadzor nad vlastitim mislima? Zašto je toliko važno paziti na svaku mi sao koja nam se javlja u umu? Ako se naše razmišljanje sastoji od misli punih ljubavi, bit ćemo u stanju kultivirati još jednakih mis li. Ako nas misli uzrujavaju, imamo mogućnost transformirati ih. Naše misli mogu nas odvesti i u prostore bez ikakvih prepreka i ograničenja. Kao vrtlari svojega uma, možemo kultivirati sve misli koje odaberemo i koje su nam poželjne. Ne bi li dobar vrtlar njegovao pozitivne, a plijevio negativne misli? Uz poman nadzor nad mis lima, naš um može postati vrtom neopisive ljepote: »Jer on je onakav kako u sebi misli« (Izreke 23:7). Biti svjestan činjeni ce da primjećujemo i razmišljamo znači biti svjestan vlastita postojanja. — Aristotel
Vaše je tijelo nalik na kuću, kao i vaš um. Važno je da se dobro brinete za kuću u kojoj živite, s pomoću uma razvijajući dušu. Vlastito biće darovano nam je na privremenu skrb. Očito je da ćemo kod izgradnje kuće početi od misli, nakon njih doći će riječi, potom izražavanje kroz djela. Svako čovjekovo djelo nasta je upravo kroz takav proces. Djelotvornost kreativnih misli nudi
Promisli prije nego što nešto kažeš. — Miguel de Cervantes
nam sposobnost da ostvarimo praktički kakvu god želimo vezu s mislima. Na taj način nastaju i nacije. Kao i znanost, religija i sve organizacije i institucije čovjekova društva. Kada budnije pazimo na te mogućnosti, »koincidencije« nas možda više neće toliko čuditi. Još više zadivljuje činjenica da se misli šire i grade i pre ma unutra, a ne samo prema van. Zahvaljujući snazi misli, stva ramo ne samo što imamo, nego i osobnost i dušu. U nastojanji ma da nadziremo misli, možemo li od sebe stvoriti ljude kakve želimo? Kako započeti taj postupak poboljšavanja? Mogu li stal ne negativne misli i stavovi olakšati nastanak fizičkih bolesti? Ut ječu li negativno i na brzinu ozdravljenja tijela, kao i uma? Misao je neusporedivo više od onoga što činite. Ona je zapravo ono što jeste, kao i svi mi ostali. Misao čini naše cjelokupno biće, osim onaj dio nas koji se odnosi na formu, na ambalažu koja nosi naš um. — Wayne Dyer
Što mislite o tezi da naš slučajni svijet odražava ono u što istinski vjerujemo, duboko u sebi? Često se događa da spontano izražavaju ono na što su se naše misli koncentrirale tijekom duljih razdoblja, a nimalo im ne smetaju pomna promišljanja. Može mo li stoga reći da nepromišljene riječi mogu odražavati istinske izraze onoga što se zapravo događa u našem umu? Je li ono što neki nazivaju »lapsusima« zapravo plod uma koji je pogriješio u korištenju zamisli? Onome kod koga prilagodljive i ener gične misli održava ju korak sa suncem, dan je vječito jutro. — Henry David Thoreau
Ramakrishna je jednom rekao: »Čovjek je mudar ili nezna lica, sputan ili slobodan, zahvaljujući umu. Čovjek je svet zahva ljujući umu, čovjek je izopačen zbog uma, čovjek je grješnik zbog uma, a krjepostan ponovno zahvaljujući umu. Stoga onaj čije su misli uvijek usmjerene prema bogu ne treba drugih postupaka, iz raza štovanja i duhovnih vježbi«. Kao pomagači u božanskoj kreativnosti, zašto trebamo nadzirati misli i usmjeravati ih prema kreativnosti, koristi i nap retku? Ako naše misli ne teku u plodonosnome smjeru, jesmo li posvećeni vlastitoj ugodi i lijenosti? Naše misli i riječi imaju silnu moć. Važno je mudro ih dis ciplinirati i njima upravljati. Naše misli, riječi i djela mogu nas odvojiti od ostalih Božjih djela, ili nas mogu tješnje povezati s drugima i sa Stvoriteljem.
*
3. ZAKON Kako iznutra, tako i izvana. — Hermetičko načelo Jahve je sve stvorio u svoju svrhu. — Izreke 16:4
POSTOJI li ijedna zagonetka fizičkoga svijeta koja ne ukazuje na neku višu misteriju? Jednu veliku zagonetku čini i činjenica da raspolažemo mentalnom sposobnošću da razmišljamo o Stvorite lju. Jesmo li i mi sami dio svijeta koji nastojimo istražiti? Naše je tijelo i mozak mozaik načinjen od istih elementarnih čestica koje čine oblake u međuzvjezdanom prostoru. Za usporedbu s time, može li netko potpuno definirati gravitacijsku silu? No znanstve nici je mogu izračunati na temelju djelovanja! Vrijeme, prostor i energija šire se, kako se čini, izvan granica čovjekova postojanja i izvan granica znanja kojim trenutačno raspolažemo. Naš Stvori telj, dakako, nije vezan takvim ograničenjima. Čovječanstvo čini valove na jednome moru, kapljice u jednoj rije ci, zvijezde na jednome nebu, zrake jednoga sunca, drveće jedno ga voćnjaka, cvijeće jednoga vrta. — Baha'i, načela upravljanja
Osjećaj svrhovitosti može, i mora, biti is kustvo onih koji pri padaju Bogu. — Daniel H. Osmond
Sve misli, sve strasti, svi užici, što god uz buđuje ovo smrtno tijelo, tek su poma gači Ljubavi i potiču njezin sveti plam. — Samuel Taylor Coleridge
Emanuel Swedenborg napisao je da ništa ne postoji odvo jeno od Boga. Swedenborg je poučavao da čovjek ne može doći u raj dok raj ne dođe u čovjeka. Kako iznutra, tako i izvana! A to »unutra« općenito se prihvaća kao područje kojim dominiraju um i duh, dok je ono »izvana« vidljivi svijet, odnosno svijet oblika. Građani smo duhovnoga svijeta i od dana kada smo začeti pos tojimo kao duhovi. Ljubav, milosrđe, strpljivost, poštenje, oda nost, suosjećanje i istina stvarniji su od opipljivih predmeta. Že li li Stvoritelj sada te duhovne realnosti usaditi u naš život i to preko veza i interakcija s drugima? Ako je sve što je stvorio dio Boga, bi li i naš duh tada trebao težiti krajnjem obliku izražava nja kroz naš smisao življenja? Doživljavamo li u svojem životu lju bav i vođenje Stvoritelja čiji Duh život prožima smislom, zna čenjem i nadom? U knjizi Dokazi o smislu Daniel H. Osmond navodi: »Smi sao je povezan s ciljevima, 'onim zbog čega nešto (netko) posto ji'. Čovjek može razmatrati smisao i cilj postojanja svemira, ili svijeta, općenito živih bića, ili konkretno ljudi. A u vezi s ljudima, moguće je prepozati više razina svrhe, od najtemeljnijih zahtjeva za fizičko preživljavanje i zadovoljavanje potreba, do najuzvišeni-
Jer sve što živi sveto je. — William Blake
jih i najdubljih intelektualnih i duhovnih pitanja povezanih sa ži votom. Prije ili kasnije, promišljeni će ljudi pitati: 'Zbog čega postojim?'«.
I ne sumnjam da smisao je vječan, a čovjekove se misli u vječnost šire. — Lord Alfred Tennyson
Raspon smisla može se protezati od borbe za opstanak, pa sve do najviših razina intelektualnih i duhovnih težnji i postig nuća. Može li se svrha našeg življenja mijenjati ovisno o okolno stima? Može li čovjek napredovati prema smislu u jednome sm jeru, a onda doznati da treba nešto više i drukčije da bi ispunio životnu svrhu? Vrijedi li otkriti »istinski smisao« za cijeli naš ži vot, ako takvo što uopće postoji? Zašto? Je li »smisao« predmet trajne potrage? Na primjer, je li naporan rad na otkrivanju punih razmjera naše svrhe koristan i u svakodnevnim okvirima? Je li smisao i glasnik i poruka više duhovne svijesti? »Svjetlo je došlo na svijet... sa svrhom« (Ivan 3:19). Ovo je naša svrha: ovom životu koji nam je darovan pridati koliko je moguće više značenja; živjeti tako da se ponosimo sobom; djelovati tako da dio nas nastavi živjeti. — Oswald Spengler
Što se događa kad istovremeno postanemo svjesni da ima mo i fizičku nazočnost ili »ja« i esencijalnu duhovnu ili nevidljivu nazočnost? Mijenjaju li se naši prioriteti i postaje li nam nevidlji vo jednako stvarno, ili još stvarnije, nego ono što je vidljivo? Pos taje li nevidljiva moć svete svijesti iskustvenom stvarnošću? Je li put prema duhu integracije i cjelovitosti tijela i duše popločen načelom prioriteta? Možemo koliko god želimo pričati o svojim duhovnim vrijednostima i materijalističkim ciljevima; međutim, ako su naši prioriteti pogrešno poredani, možemo li napredovati kako želimo? Kako duhovno dozrijevamo, utječe li na nas još više unutarnje vođenje koje nudi Duh? Je li svakodnevni život duboka škola razvoja u kojoj cilj nije samo spoznati i shvatiti svrhu i smi sao, te unutarnju svetost, nego i postati izrazom i jednog i dru gog?
Kako bismo uspješno živjeli u vanjskome svijetu, važno je uspješno živjeti i u unutarnjem svijetu. Istina nas uči da unutar nje povezujemo s vanjskim, da duhovno ugrađujemo u fizičko, te da ujedinjujemo misli, osjećaje i djela tako da prerastu u skladno jedinstvo. »Kako iznutra, tako i izvana«. Vrata prema plodonos nome životu otvaraju se iznutra. Prijatelji, kolege, prilike, karije re i životna iskustva vanjskoga svijeta odraz su onoga što se do gađa u nama. Svatko od nas treba otkriti čudesne sposobnosti kojima je obdaren. Uz otkrivanje te »unutarnje« svijesti često do lazi i moć i energija kojima se možemo kretati u »vanjskome« napredovanju i iskoristiti prirođene darove.
* 4. ZAKON Ljude k vama privlači izražavanje zahvalnosti, a ne pritužbe.
— Zahvalnost je mjerilo svake sreće. — C. K. Chesterton
JEDAN OD ciljeva raznoraznih duhovnih aktivnosti koje su se raz vijale kroz povijest bilo je i pomaganje pojedincu iskrenih namje ra koji je u potrazi za istinom da pronađe Boga unutar vlastita sr ca i uma. Te su aktivnosti pojedinca usmjeravale da se zagleda unutra, a ne prema nekom dalekom plavom nebu i mitološkim iz razima. Upućenici iz različitih religija nastoje pomoći svojim učenicima, zajedno s drugim tražiteljima, da pronađu unutarnji kreativni izvor. Proučavanjem povijesti, uočit ćemo da oni mudri proroci koji su svjedočili o Stvoriteljevu nadahnuću, uvijek izražavaju zahvalnost. Priznanje, zahvalnost i predano poštovanje iz srca is krenog tražitelja izlaze kao duh zahvalnosti za mudrost, za stvari koje čine svakodnevne potrebe, te za sveprisutnu svijest o Stvo ritelju do koje se dolazi proučavanjem svih stvari.
Tko god s voljom zahvaljuje Bogu, i sam će se obogatiti. — Albert Schweitzer
Trenutačno živimo u čudesnome razdoblju. Vrijeme je ne viđenih otkrića i prilika, pravog procvata čovječanstva. Ujedno je riječ i o razdoblju dramatičnih poboljšanja — u političkom, gos podarskom, kulturnom i duhovnom smislu. Što nam donosi slje dećih dvadeset-trideset godina? Kakve će biti poslovne prilike? Kakvi će možda za nekoliko godina biti materijali i usluge, nešto što danas još možda i ne postoji, a tada će već biti uobičajeni?
Omiljenim stavom treba postati zahvalnost. — E. C. McKenzie
Hoće li se način života za dvadeset-trideset godina od današnje ga razlikovati kao što se današnji život razlikuje od okolnosti u kojima se živjelo prije dvadeset-trideset godina? Kako će izgleda ti budućnost? Što nas očekuje u vjerskoj i duhovnoj budućnosti? Kako ćemo se, kao svjetska obitelj, u to uspješno uklopiti? Možda se pozitivan, provediv način sastoji u prihvaćanju duhovnog načela izražavanja zahvalnosti — umjesto pritužbi — u svakodnevnoj uporabi! Takav stav mogao bi pripomoći pojedinci ma, obiteljima, poslovnim suradnicima, zemljama, vladama i, u konačnici, globalnoj zajednici. Duhovno načelo izražavanja zah valnosti vrlo je jednostavno: »Ono čemu posvećujemo pozornost i gorljivost postaje našim iskustvom!« Zašto baš izražavanje zah valnosti? Istinsko izražavanje zahvalnosti naziva se i načinom na koji duša priznaje svoju povezanost s Bogom, a sposobnosti naše duše nemaju granice. Zahvalnost izražavajte velikodušno i iskreno; zahvalnost primajte ponizno i ljubazno; očekujte je rijetko ili nikad. — E. C. McKenzie
Duhovni zakon mentalnog djelovanja: »Kako u umu, tako i u pojavnim oblicima« pojačava se kad god um hvali i poštuje. Iz ražavanje zahvalnosti kreativna je sila koja, ako se provodi konti nuirano, u život može unijeti čudesno dobro. Ne bi li život tako postao djelotvorniji i plodonosniji kada bismo pozornost posveti li načinu na koji bismo se voljeli razvijati? Ciceron je jednom re kao: »Nema te odlike kojom bih radije raspolagao... nego zahva lnošću. Nije riječ tek o najvećoj vrlini, nego i o ishodištu svih os talih vrlina«. Odakle onda početi? Na čemu sve možemo biti zah valni i kako zahvalnost provesti u djelo? Jedan se čovjek našao na velikome banketu. Dok su kono bari posluživali kavu, dvaput su ga zaobišli. Druge su posluživa li, ali njega nisu. Na koncu je zaustavio jednog poslužitelja i zat ražio kavu. »Gospodine«, rekao mu je konobar, »molim vas, okrenite šalicu. Točimo samo onima koji su okrenuli šalicu!« Neki ljudi kroz život prolaze uz šalicu zahvalnosti okrenu tu nadolje i pitaju se zašto im život nije ispunjen! Krutost misli neke ljude može navesti na to da se rugaju i tuže. Nedostatak su osjećanja ili razumijevanja može izazvati stavove i opaske koji će druge odbijati. Promislimo samo na kako se raznolike načine Iju-
Nisi zahvalan zbog onoga što imaš u džepu, nego zbog onoga što imaš u srcu. — E. C. McKenzie
di tuže u vezi s vremenskim prilikama! Riječ je o vrhunskome pri mjeru prirodne pojave na koju ne možemo utjecati baš nikako! Bi li pozitivne ljude koji cijene darove privlačili oni koji pokazuju ta ko negativne stavove? Kakvu vrstu energije želimo pozvati u sva kodnevni život? Oslobađamo li se predrasuda kada pojačamo svi jest o tome da smo konačna i ograničena stvorenja u nepregled nome svemiru koji je beskrajno složen? Mogu li neograničena lju bav i izražavanje zahvalnosti stoga dodatno otvoriti naš um pre ma velikome planu kojeg smo svi dio? Kada dosljedno živimo u svijesti o radosti i zahvalnosti, djelujemo li na svjesnu odluku o izražavanju i doživljavanju Boga upravo na te načine? Kada smo zahvalni za nebrojene razloge za sreću, sudjelujemo li u snažnoj sili koja već djeluje u našem živo tu i u svijetu? Temelji li se zakon zahvalnosti i izražavanja zahva lnosti na udruživanju očekivanja uma sa snagom srca radi po većavanja količine pozitivnih stvari i događaja? Drugim riječima, je li naša »šalica« okrenuta prema gore i spremna za primanje? Zahvalnost i iskrenost svrhe i cilja poput blistavih potoka istječu iz samih temelja neograničene ljubavi, i svima donose veće jedinstvo. Izražavanje zahvalnosti duhovna je odlika koju je sva kodnevnom vježbom i primjenom moguće ugraditi u srce. Nagra de su obilne i donose veliko zadovoljstvo. Ništa od vanjskih okol nosti, uvjeta ili oblika ne djeluje na srce pojedinca ili nacije koje se uzdiže u davanju zahvalnosti. Ptica nikada ne bi uspjela polet jeti s tla sklopljenih krila! Izražavanje zahvalnosti sila je koja može uzdignuti pojedinca ili zemlju, na raširenim krilima vjere i radosti, prema božanskome životu i svjetlu.
* 5. ZAKON Ako je zemlja škola, tko su učitelji? Koja je svrha našeg života na Zemlji? Filozofi, duhovni vođe i drugi zemlju nerijetko nazivaju školom za duše. Životni vijek pro veden na ovom planetu može izgledati kao dugotrajan i usporen način oblikovanja duše. A milijarde godina tako su još dulje i usporenije razdoblje izgradnje školske zgrade! No tko još zapravo mjeri vrijeme?! Možda bi trebalo pitati: Koliko naša duša može napredovati dok postoji u ljudskome obliku?
Lijepo je uspostaviti vlastitu religiju u svo jem srcu... Život će vam, poslije, izgleda ti ne kao nešto ma nje, nego kao nešto veće. — D. H. Lawrence
Prigrli tu profinjenu unutarnju bit. — Lao Tse
Raznorazne glavne religije zemlju također nazivaju ško lom. Budizam, koji uči kako život duha nadilazi čovjekov život na Zemlji, naglašava kako je život duha istinska stvarnost i kako je svrha zemaljskog postojanja duhovni razvoj kroz izražavanje slo bodne volje, razuma, ljubavi, molitve i kreativnosti. Bhagavadgita nudi ponešto za sve vrste duhovnih aspiranata, bez obzira na temperament, bez obzira na odabrani put. Ondje se predstavljaju razne životne teme, a hindusko božanstvo, Krišna, jasno mijenja težište kada koristi tu riječ: yoge — četiri glavna smjera hinduskog misticizma. Na jednom se mjestu njego va učenja koncentriraju na transcendentalno znanje, na drugome na nesebično' djelovanje, na trećem na meditiranje i na četvrtom na ljubav. Kršćanska vjera nudi zakone iz Starog zavjeta i parabole Novog zavjeta kao smjernice za duhovni razvoj. Isus je rekao: »Ako su vam um i srce neprestano usredotočeni na mene, upoz nat ćete me«. Kada je rekao da njegovo kraljevstvo nije na ovo me svijetu, je li moguće da je time želio reći kako se nebesko kra ljevstvo može nalaziti u našem umu i duši, a ne u vanjskom ma terijalnom okruženju? Teilhard de Chardin, koji je govorio na temelju godina i godina iskustva u ulogama znanstvenika, svećenika i pjesnika, re kao je: »Svemirski zakon govori nam da je u svemu sadržano i prijašnje postojanje. Prije svakog oblika postoji raniji, ali manje razvijeni oblik. Svatko od nas razvija se prema Bogu«. Bi li taj razvoj prema Bogu mogao biti glavna svrha našeg postojanja na Zemlji? Može li nas ta potraga za Bogom kroz vlastiti nesvjesni dio bića dovesti do kraljevstva nebeskog koje nam je na dohvat ruke? Je li nebesko kraljevstvo možda stanje plodonosnosti koje se nalazi u zametku u svakome od nas?
Potraga za Bogom obuhvaća i potragu za našom vlastitom mjerom, ispitom našeg vlastitog du hovnog potencijala. — Abraham Joshua
Kako duša može shvatiti božansku radost ili biti zahvalna na nebu ako ranije nije iskusila zemlju? Kako duša može shvatiti radost predaje Božjoj volji ako nikada nije svjedočila zemaljskome paklu koji je izazvala čovjekova samovolja? Što učimo na te melju čovjekovih zločina ili od bezdušnih vlada? Kako iskustva koja obuhvaćaju zločine, razočaranja i pogreške često služe kao izvrsne lekcije? Što možemo naučiti iz dubokih vjerskih iskusta va, nade, ljubavi, opraštanja, suosjećanja i služenja drugima? Je li moguće da je zemlja stvorena kao svijet u kojem ćemo se boriti s raznoraznim poteškoćama, ali i kao mjesto na kojem će se, upravo stoga, izgrađivati čovjekova duša? Biste li svoje di jete dali u školu u kojoj nema ispitivanja znanja? Je li svrha život-
Gdje je Bog? U Srcu sviju koji ga traže. — Abraham ben Samuel Chasdai
nih iskustava poučavati duhovnu ljubav i radost, za razliku od tje lesnih mana, bolesti i poteškoća? Što znače riječi: »U svakom ži votu mora pasti barem malo kiše«? Očito je da se duša neki put počinje razvijati i postajati većom kada čovjek iskusi određene tragedije. Iz toga možemo zaključiti da je duša u cijelosti u sta nju preživjeti takva intenzivna iskustva! Možemo li učiti i zahva ljujući snažnim iskazima prijateljstva, ljepote, suosjećanja, gorlji vosti, marljivosti, kreativnosti i napretka? Možemo li ponizno pri znati da Stvoritelj najbolje zna kako se izgrađuje duša? Da se duša rađa savršena, kako bi shvatila ili cijenila izostanak boli i tu ge? Sveti Pavao napisao je: »Ali ne samo to, nego se ponosi mo i nevoljama, svjesni da nevolja rađa strpljivost, strpljivost prokušanost, a prokušanost nadu. A nada ne razočarava, jer je ljubav Božja izlivena u našim srcima po Duhu Svetomu koji nam je dan« (Rimljanima 5:3-5).
Nuditi služenje bogovima, dobroti, mudrima i duhovnome učite lju; čistoća, poštenje, suzdržanost i nenasilje: to su tjelesne discip line. Nuditi riječi utjehe, govoriti iskreno, ljubazno i sa željom da pomognete, te proučavati svete spise: to su discipline govora. Staloženost, blagost, tišina, suzdržanost i čistoća: to su discipline uma. —
Bhagavadgita
Kako se, dakle, duša razvija u toj životnoj školi? I tko su u njoj učitelji? Može li se duhovni razvoj odvijati kroz čovjekov razum i božanska otkrića, sjedinjavanjem s prirodom i Bogom, te marljivim korištenjem talenata koji su nam podareni? Možemo li povećati znanje donošenjem promišljenih i mudrih odluka? Naš duhovni razvoj također se može, barem dijelom, ostvariti i posre dstvom znanja — nadvladavanjem neukosti i samoživosti sve dok se posve ne uskladimo s božanskim. Jedan od zakona duha poka zuje, čini se, da poboljšanja uglavnom potječu iz služenja s lju bavlju i pomaganja drugima da prestanu uzimati i počnu davati. Kada sebični ego uspije postati »poput malenog djeteta i ući u nebesko kraljevstvo«, možemo postati čisti poput obrisanog prozorskog stakla, dopustiti istini i Božjem svjetlu da dopre do našeg uma, srca, duha i duše. Velike duhovne istine, koje su i is tine stvarnog, svakodnevnog života, iste su u svim razdobljima i
svim duhovnim nastojanjima. Mogu doći do svakoga tko im utre put do vlastitog života. Bog se obraća svakom uhu koje sluša, bi lo da pripada Židovu, nežidovu, hindusu ili budistu, Amerikancu ili Indijcu, kršćaninu ili muslimanu. Promislite malo o priči o biblijskome Izlasku, u kojoj se govori o četrdeset godina lutanja djece Izraela, tumaranja pusti njom sve do dolaska u Obećanu zemlju. Kakve su sličnosti s tom pričom koje doživljava svatko na putu od rođenja do trenutka ka da u životu počinjemo spoznavati i aktivirati duhovne zakone i ta ko dolazimo do nebeskog raja? Netko je rekao: »Maloj životinji zaokupljenoj vlastitim postojanjem počesto treba četrdeset godi na da se pretvori u malenog anđela zaokupljenog Bogom!« Pomisao da raj može biti tek neko daleko mjesto s druge strane smrti ne znači ništa za svijest koja se budi. Je li pomisao da moramo biti u potpunosti u raju ili u potpunosti u paklu one mogućila napredovanje u vjeri i moguće utjecala na nju tako da napreduje sporije od razvoja poslovnoga svijeta i znanosti? Izvo ri vječnoga života bujaju u svakoj duši. Kako upotrijebiti tu živu vodu? Na svakom je pojedincu da se postavi u odgovarajuće men talne okvire i da ih upotpuni neograničenom ljubavlju, vjerom i očekivanjima. Dovoljno vremena provedenog u učenju, štovanju i molitvi također nam omogućuje da jasno čujemo i ispravno tu mačimo onaj smireni i tihi glas božanske mudrosti.
Naglasci • • 1. Svatko od nas raspolaže umom sposobnim za kreativnu akti vnost u dozrijevanju svemira, kao i u dozrijevanju duše. 2.
Kako biste opisali kreativni proces — od misli do djela?
3. Na koje načine možemo doznati više o božanskome? 4.
Kako biste opisali »misli kao stvari«?
5. Zašto je toliko važno dobro paziti na riječi koje izgovaramo? 6. Može li nešto postojati odvojeno od Boga? Kako? Kako ne? 7. Zašto primjena izražavanja zahvalnosti privlači energiju? 8. Tko su najsretniji ljudi koje ste ikada vidjeli? Kada biste za pisali imena petero ljudi koji neprestano pršte od sreće, ko ja bi bila glavna vrsta energije koja od njih dopire? Ljubav? Gorljivost? Duhovna radost? Predanost služenju drugima? 9.
Kako biste opisali svrhu ili smisao vlastitog života na Zemlji?
10. Koji stavovi i nastojanja mogu dovesti do raja na zemlji? 11. Kako svoj život usmjerujete prema plodonosnom služenju i nebu na zemlji?
Praktična primjena raznih duhovnih zakona
••
U Knjizi molitava Gandhi iznosi način molitve koji obuhvaća sve, a ujedno je vrlo jednostavan. Svakog jutra i večeri ljudi se sasta ju na otvorenome polju, sjedaju na travu ili čak na golu zemlju, i sudjeluju u istinski međuvjerskome iskustvu. Oni koji su došli pri padali su različitim vjerama, a neki i nijednoj. Bilo je tu muslima na, hindusa, kršćana, sikha, Zidova, agnostika, ateista i drugih, budući da su Gandhijeve molitve bile pokušaj traženja istine. I ovo je jedna od njegovih sveobuhvatnih molitava: Sve dok je tajna duše nepoznata, sve su navike i postupci beskorisni; tvoj je život u ljudskome obličju prošao beskorisno, poput neočekivane kiše. 1 premda se svakodnevno kupaš i štuješ i marljivo služiš u hramovima, i premda daješ i milosrdno pružaš u svojoj kući, i premda puštaš dugu kosu, tijelo prekrivaš svetim pepelom. 1 premda si ošišao kosu, postio i obišao sveta mjesta, i premda uzimaš krunicu i zazivaš njegovo ime; i premda na čelo stavljaš sveti znak i čuvaš sveti list, i premda piješ vodu iz Gangesa; i premda naizust znaš i Vede, upućen si u gramatiku i pravilan izgovor, i premda poznaješ melodije i njihovo djelovanje, i premda poznaješ šest sustava, kao i permutacije i kombinacije slova... Sve su to načini pronalaženja sredstava za preživljavanje ako nisi upoznao dušu nad dušama. Narsaiyo kaže: Uludo potrošio si dragocjeno ljudsko naslijeđe ako nisi upoznao tajnu cijeloga svijeta.
Četrnaesti tjedan
1. ZAKON Tajnu produktivnog života moguće je i tražiti i pronaći. — Nastoj postati ne us pješnim čovjekom, nego čovjekom koji vrijedi. — Albert Einstein
KADA SU GA upitali koji je ispravan put, put tuge ili put radosti, rabin Berditchev odgovorio je: Postoje dvije vrste tuge i dvije vrste radosti. Kada se čov jek mračno zamišlja nad nesrećama koje su ga snašle, kada čuči u kutu i očajnički traži pomoć — to je nezdrava i štetna tuga, tu
Bog je svakom nor malnom čovjeku po dario sposobnost postizanja ovakvog ili onakvog cilja. Isti na, neki su nadareniji od drugih, no Bog nikoga od nas nije ostavio bez dara. — Martin Luther King jr.
ga za koju se kaže: »Božanska nazočnost ne prebiva u mjestu obi lježenom potištenošću«. Druga je vrsta iskrena bol čovjeka koji zna što mu nedostaje. Isto vrijedi i za radost i sreću. Onaj koji nema unutarnje materije i koji je ne osjeća usred svojih ispraznih zadovoljstava, to ne osjeća, ne nastoji popuniti prazninu i stoga je obična budala. No onaj koji je istinski sretan nalik je na čovje ka kojem je izgorjela kuća, koji osjeća potrebu duboko u duši i počinje iznova graditi. Njegovo se srce raduje svakom novom po loženom kamenu. Živjeti cjelovito i plodonosno, voljeti u neograničenome iz razu, razvijati smisao i poniznost, te doći do mudrih i bezvreme nih spoznaja — sve to može izniknuti iz naše sposobnosti da doživljavamo i spoznajemo sadašnjost. Pojavljuje li se samo srce duhovnoga života iz života u svijesti o smislu u stvarnosti sa dašnjeg trenutka koja se neprestano mijenja? Je li moguće tražiti
Tajna uspjeha sastoji se u stalnosti cilja. — Benjamin Disraeli
i pronaći tajnu produktivnoga života? Natpis na jednom mjesnom natjecanju kaže: Morate biti nazočni da biste pobijedili! Hasidska priča pokazuje da je važna jedino jednostavnost naše usredo točenosti na sadašnjost. Plodonosnost za kojom tragamo najčešće nećemo pronaći u novim pogledima, zvukovima, okusima i mislima. Ona se pro nalazi u živoj stvarnosti svakog trenutka koji dotaknemo iskrenom nakanom kako bismo živjeli produktivno. Jedan od elemenata produktivnoga života može se opisati i kao »svjesno hodanje ko rak po korak, dan po dan«. Mogli bismo još dodati: »sa svrhom, marljivošću, časno i uz viziju!« U Skrivenim riječima Baha'u'llah govori: »Samo jedan korak dijeli te od veličanstvenih visina i od nebeskog stabla ljubavi«. Dodirnemo li prisnije iskustva svakod nevnoga života, hoće li se naša srca otvoriti prema jednoj dubljoj razini? Možemo li u svijesti kao prioritetnu misao držati da pos toji mjesto na kojem »je sve moguće onima koji vole Boga«? Ka da redovito odvajamo vrijeme za molitvu, možemo doći do tog mjesta; a naša kreativnost i produktivnost doživjeti će procvat.
Uspjeh u neposred noj zadaći koja je pred nama najbolji je korak prema us pjehu kakav priželj kujete. — Bernard M. Baruch
Svaki je trenutak našega života jedinstven i stoga neproc jenjivo dragocjen. Može li se točno ponoviti današnji izlazak i za lazak sunca? Može li se osobito dijeljenje s drugima, ili radostan djetetov smijeh, osjetiti ili ponoviti baš na potpuno jednak način? Je li viziju sadašnjeg trenutka moguće ponovno dohvatiti, u dos lovnome smislu, ako dopustimo da nam izmakne? Priželjkujemo li produktivniji život, ne bi li tako bilo najbolje početi od sa dašnjosti? Promotrimo neke od mogućnosti. Što kažete na jednostavnost, na jednostavan život? To ne znači da se trebamo povući iz svijeta i svrsishodnih zadaća koje trebamo obaviti samo da bismo otkrili istinsku jednostavnost sr ca. Jednako tako, nema potrebe ni za dramatičnim potezima. Wil liam Blake rekao je: »Želi li čovjek činiti dobro, dobro mora čini ti u minijaturnim i konkretnim stvarima. Opće je dobro dio pozi va licemjera, laskavaca i pokvarenjaka«. Produktivna jednostav nost o kojoj govorimo, oslobođena je svake pretencioznosti. Na lik je na vodu koja jednostavno teče niz padinu. U Ženu se to na ziva »obnavljanjem vlastite istinske prirode«. Svatko tko je ikada živio na ovome planetu razvija ljudsku priču. Ona počinje s našim začetkom, nastavlja se tijekom dje tinjstva, obuhvaća sve naše osobne uspjehe i probleme, i dovodi nas do sadašnjeg životnog trenutka. Postoji i božanski šapat, us poredan s tom pričom, koji nas podsjeća da Zemlja nije i naš posljednji dom, naše krajnje odredište. Možda slutimo da pod
Koliko god se oko njih kovitlali razno razni događaji, oni ostaju usredotočeni i smireni. — Tao
površinom našeg bića teče i jedan vječni aspekt postojanja. U od ređenome smislu, možemo se usporediti s Micheiangelom i isti nom koju je poznavao dok je oblikovao Davida. Michelangelo je znao da se Davidov kip već nalazi u mramornome bloku. Dio um jetničkog života proveo je uklanjajući višak materijala kako bi ot krio unutarnje djelo. Uviđate li sličnosti? Možete li na taj način zamisliti svoj unutarnji život? Jedan je mistik rekao: »Čemu služi otvoreno oko ako je sr ce slijepo?« Mogu li mudrost i uravnoteženost simbolizirati dva »umijeća« potrebna za produktivan život — mudrost i nadahnuti intelekt udruženi s neograničenom ljubavlju otvorenoga srca? Is tinska mudrost ne dokida bol i tugu ovoga svijeta. Umjesto toga, ne uči li nas da živimo časnije i strastvenije usred svih životnih is kustava? Mudrost otkriva kako s velikom ljubavlju i spokojem od govoriti na izazove ovog sadašnjeg žvota. Kad mudrost i ravno teža zajednički prožimaju sve aspekte našeg postojanja, više se ne opiremo eventualnim životnim izazovima, niti nas oni preplav ljuju i obeshrabruju. Kada ostvarimo uravnotežen život, postaje mo li već i prirodno produktivnijima?
Hodam polako, ali nikad unatrag. — Abraham Lincoln
Kako stvoriti i urediti život kao utjelovljenje mudrosti, mi ra, spokoja, suosjećanja, neograničene ljubavi, integriteta i pro duktivnosti? Koje nam odlike omogućuju da živimo i napreduje mo u duhu slobode i učimo najveće lekcije? Kako bi današnji ob razovni procesi mogli pomoći u otkrivanju osobitog dara pri rođenog svakom djetetu? Osim toga, kako obrazovni proces može pripomoći razvoju na tim područjima? Što znače znanje i postignuća ako ne razumijemo kako doprijeti do tuđeg srca ili ako ne osjećamo tuđi dodir? Otvara li produktivan život vrata ra ju na zemlji? Možete li zamisliti kako bi bilo živjeti produktivno, a zatim prihvatiti taj stav? Kako bi bilo činiti ono u čemu ste toliko dob ri tako da se cjelokupni život začudi talentu koji ste razvili?
*
2. ZAKON Sreća
je
uvijek
popratna
pojava.
—
Andersen
Većina ljudi sretna je koliko odluči u umu. — Abraham Lincoln
VEĆINA NAS duboko u sebi zna kolika je vrijednost sreće, te nas tojimo doživljavati taj životni aspekt. Mnogi ljudi nastoje do sreće doprijeti na najraznovrsnije načine, od kojih tek neki donose tra jni rezultat. Zašto neki životi izgledaju kao da su prepuni previ ranja, napetosti i potištenosti, dok oni koji tako žive očajnički nastoje dohvatiti sreću? Neki ljudi sreću traže gomilanjem bo gatstva. No donosi li bogatstvo trajnu sreću? Neki drže da će sreću otkriti u vezama, a važni i smisleni odnosi uistinu su čudes na pojava. Međutim, može li čovjek doživljavati vezu s drugom osobom ali i dalje živjeti bez krajnje sreće? Možda smo tužni jer još nismo dostigli stupanj uspjeha kakav priželjkujemo. Zašto mnogi od načina kojima se, kako su nas učili, »traži« sreća samo pojačavaju osjećaje i aktivnosti čiji su plod tuga i jad? Zašto sreću i dalje tražimo izvan sebe?
Sreća i vjera u to da možemo iskusiti vla stitu sreću, kad god i gdje god, najveća je moguća prednost koja proistječe iz stava! — Barry Kaufman
Mnogi ljudi godinama, čak i cijeli život, traže sreću. Net ko je jednom upitao: »Ako smo mi ljudi tako pametni, zašto nis mo sretni?« Je li razlog možda to što još nismo izgradili viziju, ra zumijevanje i smisao koji bi poduprli tako čudesnu stvarnost? Zašto nam se čini da toliki ljudi »traže« sreću i u tom nastojanju doživljavaju neuspjeh? Je li potraga za srećom neuspješna jer je sreća uvijek popratna pojava? Sto znači izraz »popratna pojava«? U knjizi Što traži cijeli svijet iz 1896., Ralph Waldo Trine kaže: Djelovanje velikog načela o kojem je već bilo riječi moglo bi se opisati na sljedeći način: izravna potraga ne može dovesti do istinske sreće. Sreća se mora pojaviti, ako do nje upravo do lazi, neizravno, ili služenjem, ljubavlju ili srećom koju pružamo drugima. Dakle, izravnim traženjem ne dolazimo do veličanstve nih visina. Uvijek, bez ijedne iznimke, pojavljuje se neizravno, na taj isti način, i nije nimalo vjerojatno da će se taj veliki i vječiti zakon promijeniti kako bi više pogodovao nekom konkretnom slučaju ili slučajevima. To stoga spoznajte, pa s tim uskladite ži vot i uberite plodove pridržavanja tih načela. U protivnom, bez te spoznaje, platit ćete primjerenu kaznu; jer sam se zakon neće mi jenjati. Mogli bismo reći da život ne služi običnim prolaznim uži cima, nego najvišem obliku razvoja koji je moguće dostići, najple menitijem karakteru koji čovjek može razviti i najvećem služenju
Sretan treba biti up ravo sada. A sretni ćemo biti kada počnemo usrećivati druge. — Robert Ingersoll
koje čovjek može ponuditi cijelom čovječanstvu. U tome ćemo, međutim, pronaći najveću radost i užitak, jer samo u tome leži is tinska sreća. Naše putovanje kroz život neki put možda izgleda kao ve lik izazov, osobito kada se nađemo pred neočekivanim po teškoćama. Bi li osjećaji jada i nesreće mogli proistjecati iz od ređenih stavova i prosudbi za koje smo se odlučili a koje može mo promijeniti? Što bi se dogodilo u našem životu da se od lučimo za svakodnevnu nakanu »sretnog života«? Bi li sretnije pri hvaćanje vlastitoga bića, i sviju oko nas, uz više ljubavi, donijelo skladnije i radosnije plodove? Što bi se dogodilo kada bismo se riješili svih oblika osude drugih? Kako bi se to odrazilo na naš ži vot kada više ne bismo izgovarali kritičke riječi? Što bi bilo kada bismo na ljude i događaje počeli gledati sve optimističnijim očima? Je li optimizam preteča sreće? Je li sretan stav pun ljuba vi neizreciva transformacijska sila koja nam pomaže kada se suočavamo s velikim i malenim izazovima svakodnevnog života?
Sreću ne tražite odveć pohlepno i ne bojite se sreće. — Lao Tse
Sreća nam dolazi kada nastojimo davati, a ne dobivati i stjecati. Sreća nikada nije u dovršenju — u dobivanju. Sreća pot ječe iz rada i truda, nastojanja i pokušaja ostvarivanja cilja, iz da vanja! Stvaranje, a ne potrošnja, u samoj je biti sreće i uspjeha. Kako dolazi do toga? Kada druge nadahnjujemo na sreću, nadah njujemo li i sebe? Kako svaka situacija u svakom danu može pos tati prilikom za izraženu sreću? Podiže li svaki naš korak u smje ru plodonosnijeg života mjeru naše sreće?
Samo radost može raspršiti stotine raz loga za tugu. — Kineska izreka
U knjizi Sreća je stvar odabira Barr Kaufman opisuje ka ko je jedan nizozemski znanstvenik otkrio nešto upravo nevjero jatno. Kada je dva sata s klatnom, različitih veličina i od različitih materijala, postavio na isti zid, jedan do drugoga, počeli su malo-pomalo mijenjati ritam, sve dok nisu počeli kucati posve us klađeno. U skorije vrijeme znanstvenici su utvrdili da dvije srčane stanice iz dvaju različitih živih organizama, kada ih pod mikros kopom stavimo u blizinu, počinju raditi na sinkronizaciji djelova nja i kucaju zajedno, unatoč razmaku. Ako se u sobi s uključenom glazbenom linijom nađe raz nolika skupina ljudi, u kojoj je i novorođenče, mnogi članovi sku-
Čovjekova sreća u životu plod je njego vih vlastitih nastoja nja i nije Božji dar, kao ni spontani plod prirode. — Ch'en Tu-hsiu
pine, čak i to dijete, počet će se kretati, kuckati nogom ili puc kati prstima u skladu s ritmom. Neki će ljuljati torzo ili kimati glavom. Moglo bi se reći da se ti ljudi »usklađuju« s ritmom i pokretima koji ih okružuju. Promislite o mogućim posljedicama po naciju na čijem se čelu nalazi sretan državnik pun ljubavi. Bi li se slično djelovanje moglo bilježiti i kod djece kada su roditelji sretni i puni ljubavi, na pacijente kada su liječnici i sestre sretni i puni ljubavi, na učenike kada su učitelji sretni i puni ljubavi, na veze kada su bračni drugovi sretni i puni ljubavi? Ako sreća znači da smo pre ma sebi popustljiviji, opušteniji, da nam je ugodnije sa samim so bom, da lakše prihvaćamo, osjećamo više poštovanja, da smo uz buđeniji i da više cijenimo što činimo i s kim ostvarujemo inte rakcije, ne bismo li tada postali darom svima na koje nailazimo? Ne bismo li jednako tako bili trajno fantastičan dar i samima se
Do sreće najlakše ne dolaze oni koji je iz ravno traže. — Bertrand Russell
bi? Kaufman nadalje pita: »Svi životni oblici pulsiraju, ali zašto su skloni zajedničkome pulsiranju? Zašto oponašamo tem po glazbe čak i u vrijeme rođenja? Zašto odvojene srčane stani ce ili satovi, kada se nalaze u blizini, usklađuju ritam? Zašto jed na sretna osoba puna ljubavi slično djeluje na osobu koja joj je blizu? Koja sila određuje takvu sklonost skladu? Koja zajednička energija sva živa bića tako snažno pokreće prema sinergičnim in terakcijama? Neki je nazivaju inteligencijom; drugi u njoj prepoz naju Boga«.
* 3. ZAKON Loš svijet popravit ćemo stvaranjem dobroga svijeta. — Ralph Waldo Emerson Izbjegavajte sve što je zlo; činite dobro; pročistite um — to je učenje Pro buđenoga (Buddhe). — Anaksagora
»NEKA NA ZEMLJI bude mir i neka počne od mene«, glase uvodne riječi glasovite pjesme. No što te riječi zapravo znače? Kako is punjenost mirom dovodi do mira na zemlji? Genijalni filozof Teilhard de Chardin govori o »besprijekornoj cjelovitosti svemira«. Što to konkretno znači nama? Znači da smo dio svemira; dio cje line svega što je stvoreno. Životnim putem ne idemo sami. Cijeli
Kada daje sve od se be uz tek umjerene sposobnosti, čovjek će biti u prednosti pred nemarnom nadmoćnošću. — Jane Austen
svemir napreduje s nama, a mi, kao čovječanstvo, dolazimo do sve izraženije spoznaje da smo u duhu svi »jedno«. Možda je svatko od nas pomalo nalik na piksel. I kao što hologram čine nebrojeni pikseli — a svaki od njih sadrži sve po datke koji se nalaze i u ukupnoj slici — tako svatko od nas može biti i sićušni dio života koji sadrži sve podatke na koje nalazimo i u ukupnome zbroju postojanja. Gautamu Buddhu, izvorno princa Siddharthu, mučila su pitanja čovjekova postojanja. Iako nisu zapisivali njegove riječi, učenici su zapamtili mnoga učenja i usmenom ih predajom preni jeli novim naraštajima. Buddhina glavna učenja nazivaju se četverima plemenitim istinama: prva kaže da je čovjekov život po pri rodi nesretan; druga da je uzrok tog jada čovjekova sebičnost i pohlepa; treća da je pojedinačne primjere sebičnosti i pohlepe moguće dokinuti; te četvrta da se način bijega od sebičnosti sas toji od onoga što se naziva osmerostrukim putem. A on obuh vaća: ispravne stavove, ispravne misli, ispravan govor, ispravno djelovanje, ispravan život, ispravna nastojanja, ispravnu brižnost i ispravno meditiranje. Nema sumnje da takva svijest o »isprav nosti« i oslobađanju od osobnih negativnosti može silno pripo moći stvaranju brižnog i ljepšeg svijeta ispunjenog ljubavlju.
Nemate li prijatelja s kojima ćete dijeliti ili uživati u životnome uspjehu — ne možete li se obratiti onima koji vam duguju zahvalnost; ili pogledati prema onima kojima biste trebali pružiti zaštitu — ipak imate jednaku dužnost da ustrajno nastavite putem dužnosti; jer vaš aktivni napor nije dug samo prema društvu, nego i znak ponizne zahvalnosti Stvoritelju koji vas je u to društvo uveo, uz moć da služite i sebi i drugima. — Walter Scott
Bolji svijet lakše ćemo stvoriti i ako svatko od nas posta ne boljim pojedincem. Određeni univerzalni životni zakoni, ako ih se pridržavamo, mogu uljepšati život, u njega unijeti više sklada, uspjeha, zdravlja i slobode. Kada odlučimo pridržavati se tih za kona, ubiremo sve plodove života usklađenog sa svemirom. Kada nije tako, izlažemo se opasnosti od bolesti, rata, gospodarske ne sigurnosti i nezaposlenosti. Problemi koji stvaraju previranja, bol, jad i patnje u našem svijetu mogu se promijeniti kada svatko od nas svjesno odluči djelovati i razmišljati na dobrobit sviju. Osobni su motivi uvijek dobar i pouzdan vodič. Upitajte se:
Plemenit budi, čov ječe, uslužan i dobar! Jer to je jedino što te odvaja od svih osta lih stvorenja. — Coethe
»Zašto činim to što činim?« i dopustite da vam prirođena mudro st duha ukaže na istinit odgovor. Ako su vaši motivi čisti, tada će iz njih proisteći dobro. Pozitivne zamisli u koje danas vjerujemo mogu se neprestano širiti i razvijati u našoj svijesti. Za to bismo mogli reći da odgovara potpunoj usklađenosti sa životom. Piloti se u letu često služe radijskim snopom kao vodičem. Sve dok su usklađeni s tim snopom, nema opasnosti. Kada skrenu u nesklad izvan radio-snopa, ulaze u područje opasnosti. Svaki čovjek također ima ugrađen radijski snop — samo što ga naziva sviješću. I dok smo usklađeni s time kako je sve za mišljeno, bit ćemo i sigurni. Kada nismo usklađeni, to će se kod nas pokazati u obliku pohlepe, straha, bolesti, ovisnosti i ljubo more. Ako uvijek razmišljamo i djelujemo s dobrotom u srcu; kad postajemo odgovorni za sebe i kada, kao što kaže stara irska poslovica, spoznamo da je »kada ugledamo posao koji treba oba viti, to posao koji čeka nas«, možemo početi od pogrešnog svije ta stvarati ispravan svijet. Vrijeme je da prestanemo govoriti ka ko »oni« trebaju nešto mijenjati. Kada kažemo »ja trebam pomoći životu«, počinjemo koristiti životu. Kaže se da i »putovanje od ti suću kilometara počinje prvim korakom«. Neka svatko od nas po duzme upravo taj korak i neka on bude važan!
4. ZAKON Bolje je hvaliti nego kritizirati. Kad ljubav koja je u tebi naiđe na ljubav koja je u meni, za jedno stupamo nap rijed u miru i skladu. — Sue Daniels
SKUPINA izviđača krenula je na kampiranje i uvečer postavila ša tore na praznome polju. Kada se logorska vatra ugasila uz pravu kišu iskrica i kada su zvijezde obasjale noćno nebo, dječaci su pošli na spavanje. Nekoliko sati poslije, usred noći, spavače je probudio bolan krik. Jednog dječaka ubo je škorpion i sada je os jećao neizdrživu bol. Što se može poduzeti? U blizini nije bilo ni liječnika ni bolničarke, ni bolnice, ni ambulante. Zapovjednik iz viđača povikao je: »Oh, što ćemo sada?« Jedva čujan glas odgovorio mu je: »Možemo moliti!« Cijela skupina zatvorila je oči i počela moliti: »Bože, poša lji nam pomoć! I to hitno!«
Da vam netko pok loni predivan i skup novi šešir, ne biste li bili zahvalni na veli kodušnome daru? No ne biste li trebali biti još zahvalniji Onome koji vam je podario glavu koju možete pokriti šeširom? — Šeik Muzaffer
Gotovo i prije nego što su otvorili oči, začuli su škripu au tomobilskih guma. Vozilo se zaustavilo uz rub ceste, nasuprot lo goru. Zapovjednik je pritrčao automobilu. Zamislite kako se sa mo iznenadio kada je doznao da je za upravljačem liječnik! Vraćao se sa stručnog skupa u obližnjem gradu kada mu se auto zaustavio zbog problema s motorom. Zapovjednik ga je uhvatio za ruku i poveo prema logoru. »Potrebna nam je pomoć«, rekao je. Liječnik je pregledao dječaka, ali je odmah rekao kako ne može baš ništa bez odgovarajućih sredstava. Dječaci su ponovno osjetili nemoć. I ponovno se javio onaj isti tihi glas: »Onaj koji nam je poslao doktora, može poslati i lijek!« Ubrzo nakon toga cestom su prošla kola hitne pomoći, za ustavila se i vratila nekoliko desetaka metara unatrag. Liječnik i zapovjednik upoznali su vozača sa situacijom. On je u vozilu imao traženi lijek. Liječnik je dječaku dao injekciju i bol je istog tre nutka popustila.
Ljudska bića život mogu mijenjati pro mjenama mentalnih stavova. — William James
I tada se još jednom javio onaj isti glasić: »Slava i hvala Bogu, od kojeg dolaze svi darovi!« Poštovanje i zahvalnost svakako su među najkorisnijim stavovima koji transformiraju život. Možemo ih primijeniti u sva ko doba dana i noći. A osobito su korisni kada imamo dojam da nam život ne napreduje onako kako bi mogao ili trebao! Izgovo rena je riječ nalik na sjeme. Mora rasti! Kako, kada i gdje može mo prepustiti Bogu. Naša je zadaća gorljivo govoriti ono što je dobro, pomagati i darivati, svjesni toga da, kada izražavamo zah valnost i poštovanje počinjemo primati obilje dobra. Doživljavanje poštovanja i zahvalnosti nalik je na prelijeva nje u višu razinu duhovnog buđenja. To donosi radost! To je uz budljivo! Bismo li zapravo ikada mogli nečemu pridati veću sve tost nego što je to nešto već posjeduje? Sve je već iovako u cije losti sveto i blagoslovljeno! Mi, međutim, možemo uviđati i cije niti Bogom prožetu sreću u svim ljudima i svim stvarima. Kad izražavamo pohvale i zahvalnost nekome ili nečemu, ne upućujemo li im blagoslov na najmoćniji mogući način? Nije li to čudesan način na koji se priznaje njihovo božansko podrijetlo? U određenome smislu, zahvaljujemo se na Božjem daru. Jeste li o pohvalama i zahvalama ikada razmišljali kao o obliku molitve? Ako niste, samo počnite hvaliti sve što postoji u vašem životu, pa ćete vidjeti što će se događati! Kada se svjesno usredotočujemo na sve što je u našem životu dobro, ujedinjujemo li um sa snagom
božanske kreativnosti, tako da možemo primati više oblike dob rote koja postoji svugdje? S druge strane, mogu li kritike, tužaljke ili natezanje sa ži votom blokirati kreativnu energiju i odvojiti nas od mogućnosti uživanja u obilju? Je li nezahvalnost siguran način »zatvaranja vra ta« obilju plodova i napretku? Je li vam se kada dogodilo da u be skraj bjesnite zbog nekog problema, a da se bol tada samo po jačava? Što mislite, zašto dolazi do toga? Sve dok ne spoznamo lekciju koju nam određena situacija nudi, hoćemo li i dalje po jačavati vlastiti osjećaj odvojenosti od sreće? Je li nedostatak zah valnosti jednostavno stvar ograničene vizije? Jesu li zahvalnost i poštovanje tek još jedan način na koji je moguće uvesti raj na zemlji? Jeste li već uvidjeli da pri podizanju djece pohvale služe kao konstruktivna, a kritika kao destruktivna sila? Nove mogućnosti ukazuju nam se na najnevjerojatnije načine! Kako je samo fantastično zagledati se iza površinskih li kova i otkriti blago unutarnje osobe ili iskustva. Na taj način iz pohvala izvlačimo neusporedivo više koristi nego iz kritika!
* 5. ZAKON Smijeh je najbolji lijek. — Norman Cousins Naš osmijeh pot vrđuje našu svijest i odlučnost da živimo u miru i radosti. Iz vor istinskoga osmi jeha jest probuđeni um. — Thich Nhat Hanh
JESTE LI KADA obratili pozornost na to kako se osjećate dok se smijete? Mišići se opuštaju. Počinjete disati dublje i usporenije. U krvotoku se pojavljuje više kisika. Raspršuju se mračne misli, ili ih je barem manje! Izreka »Smijeh je najbolji lijek« doista je utemeljena na stvarnosti. Endorfini su prirodni tjelesni anesteti ci. Nedavno je utvrđeno da smijeh potiče lučenje endorfina. Sto ga, kada se smijemo, u određenome smislu sami sebi dajemo injekciju analgetika! Rezultati istraživanja objavljeni u jednom psihološkom časopisu tvrde da se prilikom smiješenja osjećamo sretno zbog
Raj je zaslužio onaj koji nasmijava ljude koji ga okružuju. — Kuran
više razloga. Jedan od njih naglašava da zatezanjem i opuštanjem mišića lica aktiviramo cijelu mrežu živaca koji šalju signale emo cionalnim centrima u mozgu. Mrštenje uključuje centar za potištenost. Osmijeh uključuje centar za ushićenost. Osmijeh može
potaknuti osjećaje sreće i zbog temperature krvi u tijelu. Jeste li kad čuli kako se kaže da je nekome »uzavrela krv«? Već nam i je zik ukazuje na taj trag. Kada se mrštimo, neki se mišići zatežu i skreću veću količinu krvi u naš mozak, koji se tako zagrijava. Os mijeh zateže drugu skupinu mišića, smanjujući dotok krvi u mo zak. To nije dovoljno da zasmeta funkcioniranju, ali je dovoljno da mu snizi temperaturu! U jednom kazalu Starog zavjeta smijeh se spominje 57 puta, a ra dost, zadovoljstvo, veselje i sreća gotovo nebrojeno puta. U jed nom kazalu Novog zavjeta, radost, zadovoljstvo, veselje, slavlje, užitak, smijeh itd. spominju se 287 puta. — Cal Samra
Ako doista znamo kako živjeti, ima li boljeg načina nego da dan započnemo osmijehom? Osmijeh nam može pomoći da novome danu pristupimo s gorljivošću i razumijevanjem. Naš os mijeh može donijeti sreću i nama i onima koji nas okružuju. 1 taj dragocjeni dar od nas ne traži nikakva financijska sredstva! Priča iz Thich Nhat Hanha pod naslovom »Cvijet spozna je« govori upravo o tome: Radost je najpouz daniji znak svijesti o božanskoj nazočnosti. — Teilhard de Chardin
Nema toga što može odolijeti napadu smijeha! — Mark Twain
Postoji priča o cvijetu koji je vrlo poznat u krugovima pos većenima Zenu. Jednoga dana Buddha je pokazao cvijet svojem slušateljstvu. Bila je riječ o 1250 redovnica i redovnika. Još dos ta dugo nije ništa govorio. Među slušateljima je vladala potpuna tišina. Činilo se da su se svi neizrecivo zamislili, nastojati pronik nuti u značenje tog Buddhina poteza. A onda se Buddha odjed nom nasmiješio. Nasmiješio se jer se netko od slušatelja nasmi ješio njemu i cvijetu. Taj se redovnik zvao Mahakashyapa. Nas miješio se jedini od sviju nazočnih, a Buddha se također nasmi ješio i rekao: »Imam dar spoznaje i prenio sam ga Mahakashyapi«. 0 toj priči raspravljale su nebrojene generacije učeni ka Zena i ljudi i dalje traže njezino pravo značenje. A ono je vr lo jednostavno. Kada vam netko pokazuje cvijet, želi da ga vidi te. Ako i nakon toga nastavite razmišljati, nećete vidjeti cvijet! Čovjek koji nije razmišljao, koji je ostao ono što jest, uspio je du boko spoznati cvijet i stoga se nasmiješio. Neki su skloni stavu da nakon ostvarenog uspjeha mogu biti radosni. U međuvremenu, škrguću zubima i namrgođeno nas tavljaju prema cilju. No smijeh i radost odlike su koje je moguće
Humor je uvod u vjeru, dok je smijeh početak molitve. — Reinhold Niebuhr
njegovati usput kako bismo imali više plodova i uspjeha. Izgleda da je žudnja za srećom zajednički instinkt cjelokupnog čov ječanstva. Ista veličanstvena energija koja pulsira našim srcem i mozgom, pokreće i naše ruke, noge i mišiće! Kada naučimo ko ristiti tu prirođenu energiju, stječemo jednu od najvećih predno sti u životu, osobito kada se smiješimo! Jeste li kada gledali kako netko radi s blagim osmijehom na licu? Zaključujete li da je ta osoba sretna i zadovoljna poslom kojim se bavi? Glasoviti filozof i liječnik Albert Schweitzer rekao je: »Ne znam kakva će vam biti sudbina, ali jedno znam. Istinski
Iznenadna je veličaj na slava strast koja čini grimase koje na zivamo smijehom. — Thomas Hobbes
sretni među vama biti će jedino oni koji će tražiti i pronaći način da služe«. Jeste li kada zastali i promislili koliku radost osjećate kada vam je život prepun smisla? Kakav je to osjećaj kad zabo ravljate sebe i svojom energijom služite drugima? Kakav je os jećaj smijati se od čiste radosti jer ste živi? Kad zelena šuma smije se glasom radosti, A potočić teče sred zvonkog glasanja smijeha; Kad zrak smiješi se uz naše raspoloženje, A zeleni brijeg odzvanja od smijeha; Kad livade smiješe se u živahnome zelenilu, A skakavac smije se usred te radosti, Kad Mary, Susan i Emily u skladu Tim dražesnim ustima zapjevaju »Ha, ha, he!« Kad raskošna ptica smije se u hladu, Kad naš stol prepun je trešanja i drugog voća, Dođi, živi i budi sretan, pridruži se meni Da punim plućima zapjevamo »Ha, ha, he!« — William Butler Yeats, Pjesma smijeha
Naglasci •• 1. Na koje je načine moguće tražiti i pronaći produktivan život? 2.
Kako u umu neprestano misliti kako postoji mjesto na kojem je »onima koji vole Boga sve moguće«?
3.
Koje su prednosti jednostavnog života?
4. Zašto potraga za srećom često završava neuspjehom?
5.
Kako biste sreću opisali kao unutarnju pojavu?
6.
Kako biste sreću opisali kao popratnu pojavu?
7.
Kako plemenit um bez pristranosti može promotriti pitanje sa svih strana?
8.
Kako biste opisali »plemeniti um«?
9.
Kako se razvija plemeniti um?
10. Zašto je bolje hvaliti nego kritizirati? 11. Zašto je kritika toliko bolna — onome koga kritiziraju / ono me koji kritizira? 12. Kako biste objasnili izreku »Smijeh je najbolji lijek«? 13. Kako se smijeh može smatrati određenim oblikom molitve? 14. Kakve koristi osjećaju i oni koji drugima donose smijeh?
Praktična primjena raznih duhovnih zakona •• Ako nečiji put mogu obasjati već i jednom jedinom zrakom svjetla; ako nekoj duši mogu pomoći da jasnije sagleda život i dužnosti, i tako blagosloviti brata svojega; ako sa svakog obraza mogu otrti suzu, ovaj moj život neće biti uzaludan. Ako čovjeka koji je zastranio mogu dovesti do istine, nje govo srce iznutra nadahnuti osjećajem dužnosti; ako u svoju dušu ružičaste mladosti mogu usaditi osjećaj za pravdu, ljubav prema istini i ljepoti; ako i jednog čovjeka mogu poučiti da su Bog i raj blizu, ovaj moj život neće biti uzaludan. Ako iz misli istisnem sumnju i strah i ako mi život bude us klađen s ljubavlju i dobrotom; uspijem li širiti svjetlo, nadu i ra dost i pomognem li ukloniti prokletstvo mentalnog sljepila; bu dem li donosio novu radost, novu nadu, manje boli, ovaj moj ži vot neće biti uzaludan. Ako uz životni put posadim stablo u čijem će se hladu od marati umorni putnici, i premda sam možda nikada neću uživati u njegovoj ljepoti, bit ću istinski sretan — iako mi nitko ne zna ime, niti mi ostavlja cvijeće na grobu, ovaj moj život neće biti uza ludan. — Anonimna
Petnaesti tjedan
1. ZAKON Poniznost, poput tame, otkriva nebesko svjetlo. — Henry David Thoreau Ja sam obećanje. Ja sam mogućnost. Ja sam velika hrpa potencijala. — Iz jedne dječje pjesme
Samo oni koji se iz lažu opasnosti da odu predaleko mogu utvrditi gdje su točne granice. — T. S. Elliot
DOGAĐA li se često da je poniznost pogrešno shvaćena vrlina? Ona se može odnositi na služenje drugima, kao kada je Isus re kao: »Tko želi biti velik među vama, neka bude vaš poslužnik, a tko želi biti prvi među vama, neka bude vaš sluga« (Matej 20:26, 27). Riječ »poniznost« može se odnositi i na svijest o tome da Bog beskrajno nadmašuje sve što je itko ikada rekao o njemu i daleko nadilazi sposobnost čovjekova shvaćanja. Je li poniznost osobito korisna kad je u njezinoj biti poniz nost u odnosu prema Bogu? Kad i samima sebi možemo prizna ti da nitko od ljudi nikada nije spoznao više od sićušnog dijela Božjega beskraja i vječnosti, hoćemo li biti spremni pokrenuti svoju želju da tražimo i učimo? Može li ponizan pristup osigura ti gorljivost i marljivost u nizu raznoraznih oblika istraživanja ne vidljivih stvarnosti koje se smatraju duhovnima? Čini se da u našem svijetu postoji duboka i prirođena čov jekova potreba za duhovnim odlikama poput moralnih vrijednos ti, karakternosti, suosjećanja, neograničene ljubavi i poniznosti. Razvoj znatiželjnog uma, suosjećajnog srca i osjećaja bliskosti s drugima nije namijenjen samo onima koji vjeruju i sudjeluju u vje rskim obredima. Nisu li te odlike važne za sve, bez obzira na podrijetlo, vjeru i političke sklonosti? Predstavljaju li te odlike poziv članovima čovjekove zajednice da stvari sagledaju u širim okvirima? Može li poniznost, dakle, ponuditi način istraživanja koji gleda naprijed, a ne unatrag, koji će se razvijati i učiti na vla stitim pogreškama? Snažna građevina mora počivati na stabilnim temeljima. Nije li to korisna usporedba i za duhovni razvoj i rast?
Poniznost uvijek mora djelovati po put pčele koja u košnici proizvodi med; bez poniznosti se gubi sve. — Sv. Tereza Avilska
Želimo li se duhovno razvijati, koji su nam građevinski blokovi najkorisniji? Želja, poniznost, fleksibilnost i ljubav mogli bi biti izvrsni kameni-temeljci! Želja, poput raketnog goriva, tjera nas naprijed. Da bi se kola kretala uzbrdo, treba im živahan i snažan konj! Kada nam prijateljstvo s Bogom postane dovoljno važno, hoćemo li povjere nu energiju i pozornost posvetiti duhovnome životu? Iz duhovne perspektive poniznost je odraz snage. U knjizi Dosezanje visina: Psihologija duhovnog života Marvin Gawryn piše: »Istinska je poniznost ukorijenjena u samopoštovanju i vje ri. Duhovno ponizna osoba može iskreno promotriti svoje slabe točke jer vjeruje u svoju sposobnost da ih nadvlada. Poniznost ne znači pasivnost i povlačenje. Znači da sebe trebamo sagledati u jasnome svjetlu kako bismo mogli djelovati. Poniznost je od skočna daska za agresivan razvoj«. Potrebne su nam čovjekove odlike poput moralnih skrupula, suos jećanja i poniznosti. — Dalai Lama
Bismo li ikako mogli napredovati bez, barem u jednoj fazi puta, oslobađanja od starih navika života i istraživanja novih i ne poznatih područja? Jeste li kada promatrali mlado stablo koje se povija na vjetru? Pod jakim vjetrom, stječete dojam da će se slo miti. Ali i nakon vjetra ono se uzdiže ravno i čvrsto. Korijeni i deblo jačaju i stablo nastavlja rasti. Ako se bojimo promjena, možemo li postati nefleksibilni i tako zaustaviti daljnji razvoj? Je dan od aspekata poniznosti jest otvoren um koji spremno prima. Naš žar u učenju iz životnih iskustava na koja nailazimo može prerasti u silnu snagu. Istinska poniznost ni je bijedan, puzav duh koji samog sebe prezire; to je gotovo posve točna procje na o nama onakvima kakvima nas vidi Bog. — Tyron Edwards
Dakako, glavna je odlika Božje prirode sveobuhvatna, ne ograničena ljubav! U mjeri u kojoj dajemo i primamo ljubav, možemo li iskoristiti središnju progresivnu aktivnost duhovnog života? Ljubav prema Bogu i ljubav prema čovjeku silno se podu piru i potpomažu! Nije li iskustvo voljenja jednako ugodno i ko risno kao i iskustvo situacije u kojoj nas vole — možda čak i više? Može li nam ponizna svijest pomoći da umanjimo prepre ke na putu koji nas vodi do »raja na zemlji«? Hoće li ljudi koji su umanjili želje vlastitoga ega lakše i vjerojatnije davati nego pri mati? Naš ego može nas navesti na pomisao da smo u središtu — a ne tek jedna mala i privremena vanjska manifestacija — di-
vovskoga svijeta bića koje postoji u vječnoj i beskrajnoj stvarno sti koju nazivamo Bogom. Ne bi li život tako bio dio Boga, a ne obrnuto? Jeste li već čuli da se netko služi riječima »područje du ha«? Postoji li uopće neko drugo područje? Nije li sve od duha? Kako doživjeti i izraziti ponizniji pristup životu? Iziđemo li van za vedre i mračne noći, te podignemo pog led prema nebu, ugledat ćemo tisuće zvijezda. Je li vam kada pa lo na pamet da mi na Zemlji i ne bismo znali za njih da nema sve mirske tame? Bi li nebesko svjetlo u svakome od nas — naša božanska svrha i potencijal — moglo biti još osvjetljenije na ne preglednoj pozadini duše? Je li nevidljiva ljepota koja postoji u svakome od nas potencijal zahvaljujući kojem smo istinski živi? Jedna pjesma skupine The Band ide ovako: »Kada se pro budiš, sjetit ćeš se svega«. Počinje li se čovječanstvo buditi? Ot kriva li jutarnje svjetlo da smo djeca božanstva i da nam je dos tupan raj na zemlji? Zašto? Nije li ocu najveći užitak kad život dijeli s vlastitom djecom?
* 2. ZAKON Koji je oblik zabave koristan? Ne bojte se sebe. U potpunosti proživlja vajte individualnost — ali na dobrobit drugima. -Dag Hammarskjold
JE LI VAM se kad dogodilo da na televiziji gledate užasnu emisiju, ali vam je ipak teško isključiti prijemnik? Neugodni zvukovi, eksplozije i pucnji iz vatrenog oružja, kriještavi glasovi i, vrlo čes to, nasilje, mogu nas istinski uzrujati. Ipak, mnogi ne ustaju i ne gase prijemnik! Nije li jednako važno zatvoriti vrata negativnome kao kada zatvaramo vrata pred zimskom hladnoćom? Zašto smo u tome tako neodlučni? Što se događa kad gledamo lošu televizijsku emisiju? Ako smo ono što osjećamo i percipiramo, djeluje li program koji gle damo na naš karakter? Ako smo ljutiti, može li se u nama poja viti još veći bijes? Ako smo prestrašeni, možemo li se još više bo jati? Ako osjećamo nelagodu ili uzrujanost, možemo li tada osta ti i bez ono malo ostatka mira? Ako planiramo i djelujemo u sm jeru ostvarivanja povoljnih i korisnih ciljeva, zašto um, srce i emocije otvaramo štetnim emisijama? Mnoge od njih plod su ra da senzacionalistički nastrojenih producenata koji žele što više
Mjera dobrog izbora sastoji se u tome hoće li čovjek voljeti i pronaći dobro u onome što je odabrao. — Charles Lamb
zaraditi. Dok gledamo neke od najpopularnijih emisija, možda ćemo osjetiti uzbuđeno udaranje srca, možda ćemo stiskati šake i nakon toga biti iscrpljeni i ispražnjeni! U pojedinim slučajevima neumjerena zabava može postati i poput droge. Mogu li nas me dijske drame toliko zaokupiti da nam gotovo i ne ostaje prostora za korisne i kreativne aktivnosti?
Svijet je boljšati levizije, — E.
Još od samih početaka televizije, industrija zabave ispire mozak mnogim mladim ljudima, govoreći im kako im je glavni ži votni smisao usrećivati same sebe. No takve aktivnosti i težnje najčešće umanjuju sreću, i njima samima i svima koji su oko njih. Dakako, televizija nije jedini medij koji nudi neprincipijelnu zaba vu. Na primjer, promislite o djelovanju nekih od proizvoda filmske industrije ili izdavačke djelatnosti ili određenih sportskih emisija. Bilo bi zanimljivo pribilježiti koliko puta na dan upadamo u pra vi trans ili postajemo rastreseni samo zbog zabave koja nipošto nije korisna. Uzalud utrošeni dan nestaje zauvijek, pa bi stoga lo gično i korisno bilo na najbolji mogući način iskoristiti svaki sat svakoga dana.
moguće po uz manje te a više vizije. C. McKenzie
Kada televizija poučava, a kada može biti štetna? Nema sumnje da su mnoge obrazovne emisije izvrsna prilika za učenje. Kako odrediti koji programi mogu štetiti našem živčanom susta vu, umu i srcu, a koji im mogu itekako koristiti? Ako se ne trgnemo iz nezdrave letargije obilja i ne spoznamo da se televizija, uglavnom, koristi za odvraćanje pozornosti, za vođenje, zabavljanje i izoliranje, tada će televizija i oni koji je fi nanciraju, oni koji je gledaju i oni koji na tome rade, prekasno ugledati posve drukčiju sliku. — Edward R. Murrow, 1958.
Poniznost dovodi do snage, a ne slabosti. Priznanje pogrešaka i njihovo ispravljanje najviši su oblik samopoštovanja. — John. J. McCloy
Kako mladim ljudima pomoći da shvate da istinska sreća dolazi iznutra, a ne iz vanjskih programa? Bi li ta pogrešna pot raga za srećom mogla biti jedan od razloga zbog kojih Amerika, kao središte industrije zabave, u zatvorima ima gotovo dvostruko veći udio stanovnika nego većina drugih zemalja? Zahtijeva li te meljna praktičnost života upoznavanje i razlučivanje značenja i vođenja života i ljudskoga razvoja u smjeru izvrsnosti u umu i vr linama? »Iskazivati moć« znači vjerovati u sebe i svoje mogućnosti. Može li podvrgavanje vanjskim utjecajima potkopati našu osobnu moć? Može li pasivna i pretjerana zabava umanjiti plodonosnost našeg života? Kada se prestanemo služiti svojim darom, je li mo-
Ne što imamo, nego što koristimo; ne što vidimo, nego što bi ramo, to su stvari ko je potkopavaju ili unaprjeđuju ukupno st čovjekove sreće. — Joseph Fort Newton
guće da se od ljudskih dobrotvora pretvaramo u parazite? Sve naše odluke i izbori čine građevinske blokove našeg života. Do bivamo priliku oblikovati svoj svijet upravo posredstvom svijesti. Način na koji percipiramo i reagiramo na svijet u kojem živimo proistječe iz naših odluka i izbora. Imamo moć slobodne volje ko jom možemo odrediti što u životu želimo. Neke će odluke biti la gane; neke teške. Ali doista možemo birati! Ako je očito da bez prestanka, u svakom trenutku tijekom svakoga dana, donosimo odluke, je li važno birati »ispravno«? Koje su mogućnosti najviši oblik dobra, kako za nas, tako i za druge? Koji su oblici zabave korisni? Koje su nam alternative? Produktivan život zahtijeva disciplinu i razlučivanje. Što god da nam se nudi, možemo odabrati ono što je korisno za naš napre dak.
* 3. ZAKON Ako ne znaš što u životu želiš postići, vjerojatno nećeš postići ništa osobito! — Sudbina nije pitanje slučaja, nego izbora; sudbinu ne treba iščekivati, nego je treba ostvariti. — William Jennings Bryan
Voli naše načelo, uredi naš temelj, radi na našem cilju. — Auguste Comte
ČINI SE da je nekim ljudima posve jasno što u životu ne žele, no koliko ih je pripravno oblikovati potrebne vizije, odraditi planira nje i uložiti trud kako bi postigli ono što žele? Kada bi nas netko upitao kako se od točke A dolazi do točke B, vjerojatno bismo ga uputili na pravi smjer i objasnili mu gdje treba skrenuti, kako bi došao na željeno odredište. I život možemo voditi na identičnim načelima. Kada jednom utvrdimo što želimo, možemo se postavi ti u položaj iz kojeg će biti moguće odrediti željene ciljeve i potom poraditi na njihovu ostvarenju. Kada postavimo ciljeve u okviru onoga što u životu želimo, dajemo li samima sebi priliku da razvijemo veći potencijal? Na trenutak promislite o tome. Moramo li točno znati kamo idemo kako bismo onamo i došli? Nužno ne! Kao instrumenti Stvorite lja, nismo li uvijek u nazočnosti usmjeravanja punog ljubavi? Up ravo nas takva vrsta svijesti potiče da radimo još malo više, da radimo djelotvornije i osjećamo više smisla u onome što činimo i kamo idemo. Bi li onda plan djelovanja s odredištem, zajedno s
Penji se visoko, penji se daleko. Cilj ti je nebo, odre dište zvijezda. — Natpis na Williams Collegeu, u Williamstownu u Massachusettsu
Nije dovoljno biti marljiv i zauzet... pi tanje je: Što tako marljivo radimo? — Henry David Thoreau
otvorenim umom i sviješću, i uz potporu snažnog temelja molit ve, mogao poslužiti kao provediva formula kojom ćemo doći do većih plodova? Jedan moj prijatelj svećenik, kada planira i posta vlja ciljeve, redovito dodaje: »To ili nešto još bolje, Bože moj!« A takva volja otvara vrata prijemčivosti za bolje zamisli od onih ko je nam trenutačno nudi božanski izvor. Život je prepun prijelaza i razvoja. Svaki korak na tom pu tu ujedno je jedinstveno iskustvo i dio cjeline života. Nema običnih trenutaka. Na primjer, trenutak u kojem živite baš sada ukupnost je, a ne nešto što je odvojeno od vašeg cijelog života. Vodite računa o staroj izreci: »Život je ono što vam se događa dok smišljate druge planove!« Svaki dio vašega dana jednako je važan. 1 baš kao što se usklađujemo s pozitivnim odlikama dok nam je um koncentriran na točno određene misli, jednako tako možemo se uskladiti i sa željenim ciljevima koji vode do stalnog napredovanja. Donijeti odluku o tome što želimo postići može nalikovati na stavljanje zvala u konjska usta. One su vjerojatno najmanji dio konjske opreme, a ipak su najvažnije. Zahvaljujući njima nadziremo i usmjeravamo kretanje konja. Blagim potezanjem možemo navesti konja da se kreće u kojem god smjeru poželimo. Bez tak vog usmjeravanja, konj bi mogao odšetati na livadu i pasti travu! Bez vizije ili cilja koji nas nadahnjuje i poziva na više oblike iz ražavanja, možda nećemo ostvariti koristan i napredan život ka kav priželjkujemo!
Izvor cjelokupnog stvaranja čista je svijest... čisti potencijal koji traži način izražavanja iz nemanifestnog u manifestno. A kada uvidimo da je naše istinsko Ja čisti potencijal, usklađujemo se sa silom koja manifestira sve u svijetu. — Deepak Chopra
Jedna priča govori o čovjeku koji je sjedio pokraj prozora i gledao kako ranoproljetni vjetar po nebu raspršuje mračne ob lake. Pridržavajući glavu dlanovima, zavapio je: »Kako je samo tužan i sumoran prizor koji vidim!« Dalje od toga nije dospio. U međuvremenu, nedaleko od njega, neki je drugi čovjek radio u polju. 1 on je uočio kako vjetar tjera oblake, te je duboko udah nuo taj živi dah koji je strujao posvuda oko njega. Dok je orao plodonosnu zemlju, osjećao je kako se posvuda uokolo budi ži vot. Bio je na istoj valnoj duljini s pobjedonosnom snagom koju
Najvažnije je imati životni zakon, znati kako živjeti. — Hans Selye
nije moguće obuzdati. Taj je čovjek razumio poruku koju donosi vjetar koji puše u ožujku i to stoga što je radio na plodnome po lju! Znao je da se nov život možda i skriva, ali sjeme je već tu! Nije li lako shvatiti kako su radnici na plodnome tlu života svje sni beskrajnog duha prirode? Bi li i iskrena samoanaliza mogla igrati važnu ulogu u pos tavljanju smislenih ciljeva? U knjizi čovjekova vječita potraga Paramahansa Yogananda kaže: »Istinska je samoanaliza najveće umijeće napretka«. Bi li bilo korisno jedno vrijeme svakodnevno zapisivati vlastite misli i težnje? Bi li nam to omogućilo da doz namo više o tome što smo i kamo želimo usmjeriti život? Što bi se dogodilo kad bismo nadišli ograničenja ega i odlutali u nepre gledna polja duhovnog napretka? Bi li naše želje i ciljevi bili drukčiji od sadašnjeg trenutka? Bismo li, oslobodivši se smeća i krhotina nekorisnih čovjekovih navika, počeli sijati sjeme uspjeha koji priželjkujemo? Imamo mogućnost mijenjati se i brzo mijenja ti smjer našeg života, brzo i uz snažnu viziju i odlučnost. Jesmo li stoga graditelji vlastite sudbine? Što želimo postići u životu? Postavimo li to pitanje mno gim ljudima, vjerojatno ćemo dobiti različite odgovore. Što bi bio vrhunac našeg duhovnog i ljudskog postignuća? Kako se okoris titi ukupnim univerzalnim načelima života iz raznih religija svije ta i života velikih ljudi kojima se divimo? Kamo idemo? Koji su nam motivi? Gdje želimo biti? Koji je najsigurniji i najbolji način dolaska na željeno odredište?
* 4. ZAKON Molitvom se postiže više nego što ovaj svijet uopće sanja. — lord Alfred Tennyson
Svako stvorenje poz naje svoje molitve i svoju hvalu. — Kuran
Neki je poslovni čovjek rješavao težak problem osobne prirode i činilo mu se da u tome osobito ne napreduje. Stoga je odlučio zatražiti stručnu psihološku pomoć. Tijekom seanse, u jednom je trenutku slegnuo ramenima i u očaju podignuo ruke, govoreći: »Iskušao sam sve što znam, pa je, izgleda, preostala još samo molitva!« Koliko smo puta čuli istu pritužbu, samo drugim ri ječima? Kada sve ostalo propadne... molite!
Sreća je već i posto jati. Živjeti je sveto. — Rabin Abraham Heschel
Što bi se dogodilo kada bismo svjesno odlučili dan i sve što će se u njemu pojaviti započeti molitvom? Bi li poslovni sas tanci protjecali skladnije i djelotvornije kada bi molitva bila prva točka na dnevnome redu? Pojavi li se neka neugodna situacija, bi li kratka molitva pripremila situaciju za više razumijevanja i suo sjećanja? Kako svakodnevna molitva može utjecati na obiteljski život i način na koji ostvarujemo interakcije s drugima? Kad Bo gu dopustimo da kroz nas djeluje mirno i staloženo, bez briga i napetosti, ne osjećamo li ljekovitost beskrajne nazočnosti? Kako molitva može poslužiti kao snažno pomagalo za »primjenu Božan ske nazočnosti« u svim područjima života?
Molitva je, kao i ra dij, blistavi oblik energije koji se sam obnavlja. — Alexis Carrel
U knjizi Molitva je izvrstan lijek dr. Larry Dossey kaže: »U najjednostavnijem obliku, molitva je stav srca — pitanje postoja nja, ne djelovanja. Molitva je želja za doticanjem Apsolutnoga, kako god ga zamišljali. Kada doživljavamo potrebu za ostvariva njem te veze, molimo, bilo da se služimo riječima ili ne«. Molitva je sjedinjavanje Boga i čovjeka. Riječ je o stavu duše koji se, u pojedinim trenucima, iskazuje riječima. U drugim situacijama, do izraza može doći u tišini. Možete li zamisliti koje bi koristi po jedinac imao kada bi molitva postala načinom života, umjesto da bude niz izoliranih slučajeva? Molitva raspolaže mističnom moći i daje rezultate! Kroz molitvu i to osobito usklađivanje s božan skim pojačavamo vlastito duhovno svjetlo. Izgrađujemo bolji način života u svakom pogledu i privlačimo ono što gradimo — više duhovnog svjetla!
Moliš u nevolji i potrebi; moli i u punoći radosti i danima obilja. — Kahlil Cibran
Onaj kojem se moliš bliži ti je od devina vrata. — Muhamed
Jedna ugledna i vrlo djelotvorna učiteljica ovako je govori la o molitvi: »Gdje god se nalazila, često radim na ideji 'otoka molitve' usred 'mora kaosa'. Zašto? Jer molitva našu pozornost uzdiže iznad kaosa! Na primjer, ulazim u ured, a u njemu zvoni telefon. Troje ljudi čeka me pred vratima, a svakome od njih stvar je hitna. Tajnica me čeka s više važnih poruka i popisom od de setak stvari kojima moram posvetiti pozornost. Odakle početi? Zatvaram vrata, sjedam za stol i, sljedećih nekoliko minuta, is ključujem sve osim Boga i sebe! Gradim mentalni otok mira, tiši ne i postignuća, usklađujući se s Božjom nazočnošću u mislima, osjećajima i djelovanju. Uranjam u Božju nazočnost i sve su-
Dobro moli koji dobro ljubi, kako čovjeka, tako i pticu i zvijer. — Samuel Taylor Coleridge
raduje na postizanju dobra — za mene i za sve s kojima dolazim u dodir. ... i svi imaju koristi! A zatim se dajem na posao!« Bi li dio ljepote molitve mogao ležati u činjenici da nije nužno točno znati kako funkcionira da bismo imali koristi od nje zina čudotvornog djelovanja? Snaga duha nalazi se u svakome od nas; pitanje je samo kako je razviti. Koje se sve istine nalaze u pozadini izjave: »Molitvom se postiže više nego što ovaj svijet može i sanjati«? Poziv na molitvu čuje se na svim jezicima. Ne traže li od nas najrazličitiji vjerski i duhovni običaji, kroz cijelu povijest, kao i u današnje vrijeme, da niti molitve ugradimo u tkaninu svojega života? S kojom svrhom? Bi li se na taj način u svakodnevni život mogao unijeti izraz »raja na zemlji«? Sve svjetske kulture, sve ci vilizacije — bez obzira na stupanj razvoja ili primitivnosti — ima ju neku duhovnu aktivnost koju možemo nazvati »molitvom«. Mo litva je prirodna funkcija koja je čovjeku prirođena. Omiljeni filo zof Kahlil Oibran o toj temi kaže: »Jer što je molitva doli širenje vlastitoga ja u živući eter«. Zašto je jednostavan oblik molitve koji govori »Budi volja tvoja« toliko moćan? Zazivamo li razinu mudrosti koja nadilazi naše sadašnje shvaćanje? Prepuštamo li možda svoju volju, svoje sklonosti i zahtjeve za određenim ishodom u korist onoga što je za sve strane najviše i najbolje? Čak i kad nam se možda čini da molimo za ono što je najbolje, je li naše ljudsko znanje možda ipak ograničeno u univerzalnim okvirima? Na jednome od seminara Greggu Bradenu, autoru knjige Izaijin efekt, postavljeno je pitanje: »Čemu se moliti? Što nam molitva zapravo donosi?« Odgovorio je ovako: Molitva je nama ono što je sjemenu biljke voda... Sjeme je potpuno i po sebi cjelovito. Pod odgovarajućim uvjetima [kao u slučaju sjemenja na koje nailazimo u drevnim grobnicama], može postojati i stotinama godina, tek kao obično sjeme, čvrsta ovoj nica koja štiti daleko veće mogućnosti. Samo uz pojavu vode sje me će ostvariti najviši oblik izražavanja života.
Molitva je iskrena želja duše, izgovore na ili neizražena; kretanje skrivene vatre koja podrhtava u grudima. — James Montgomery
Svi smo mi takvo sjeme. Na svijet dolazimo potpuni i cje loviti, noseći sjeme nečeg još većeg. Vrijeme koje provodimo jed ni s drugima, uslijed životnih izazova, u nama budi najveće mo gućnosti ljubavi i suosjećanja. Upravo u nazočnosti molitve razvi jamo se i cvjetamo, ispunjavajući puni potencijal. Na temelju pojedinih skorijih istraživanja u vezi s time, molitvu možemo smatrati »jezikom« kao i »filozofijom«, mostom
koji povezuje svijet znanosti i duha. I kao što je ostale filozofije moguće izraziti jedinstvenim riječima i vokabularom koji se odno si točno na tu vrstu filozofije, i molitva tako može imati vlastiti rječnik u sklopu nijemog jezika osjećaja. Na primjer, ne bi li se filozofija mira mogla izraziti kroz jezike toliko različite kao što su jezici fizike, astronomije, teologije i politike, jednako kao i molit ve? Kako bismo promijenili uvjete u vanjskome svijetu, treba mo istinski postati manifestacijom svoje unutarnje želje. Je li mo litva djelotvoran način za ostvarivanje tog cilja? Kada se koncen triramo u molitvi, ne volimo li time samo kreativno načelo života, svojeg Stvoritelja, i to svim srcem, umom, dušom i snagom? Bi li to mogao biti temeljni razlog zbog kojeg se molitvom postiže više nego što ovaj svijet može i zamisliti?
* 5. ZAKON Sve i svi oko tebe tvoji su učitelji. — Ken Keyes Istinom me svojom vodi i pouči me, jer ti si Bog, moj Spasitelj. — Psalmi 25:5
KAKO BI bilo učiti s najvećim učiteljem na svijetu? Onim koji bi nas mogao naučiti ono što nam je u ovom trenutku najpotrebni je? Svatko može biti učenik najboljeg učitelja, i to neusporedivo lakše nego što mislimo! Kako? Pogledajte malo oko sebe. Naši su učitelji posvuda! Pogledajte ljude na koje nailazite u životu — članove obitelji, prijatelje, kolege na poslu, suradnike, neznance, čak i same sebe! Život je postavljen tako da nam donosi situaci je i iskustva koji na najbolji način potpomažu naš razvoj. Kako dolazi do toga?
Razumno je učiti od onih koji mogu poučavati. — Sofoklo
Jedna je mogućnost to što se vrlo često događa da ono što vidimo u drugima može biti odraz nečega što je u nama. Možda odlika kojoj se najviše divimo u nekom drugom može biti odlika koju imamo i sami, samo je ne prepoznajemo. Je li moguće i da ono što nam je najmrskije kod nekog drugog odražava neku crtu u nama samima koje nismo svjesni? Može li to osobito vrijediti kada doživljavamo snažne osjećaje, bilo pozitivne, bilo negativne, u vezi s drugom osobom? Možemo li doznati nešto o energiji kojom zračimo na te melju načina na koji ljudi reagiraju na nas? Možemo li nešto više
Stupi u svjetlo stvari, neka ti Priroda bude učiteljem. — William Wordsworth
o sebi doznati promatranjem karakteristika ljudi s kojima dolazi mo u doticaj i s kojima se družimo? Kakve su njihove vrijednos ti? Žive li časno i pošteno? Jesu li pošteni, odani, pouzdani? Što nam o nama samima govori način na koji uvodimo prioritete u ko rištenje vremena? Što možemo zaključiti na temelju aktivnosti ko jima se bavimo? Kako provodimo slobodno vrijeme? Kako ulaže mo i trošimo novac? Kakve nam misli najčešće ispunjavaju um? Negativne? Pozitivne? Molitve? Progresivne misli? Postavljanje ciljeva? Kakvi su naši najčešći osjećaji? Radost? Ljubav? Smijeh? Suosjećanje? Gorljivost? Želja za služenjem?
Učenje nikada ne smatrajte obvezom, nego divnom prili kom da spoznate os lobađajući utjecaj ljepote u području duha za vlastitu osobnu radost i ko rist zajednice kojoj pripada vaš kasniji rad. — Albert Einstein
Koji bi bio smisao čovjekova života na zemlji kada nam ne bi nudio dovoljno prilika za učenje, razvoj, širenje potencijala i plodonosne aktivnosti? Kako ideali ljubavi prema Bogu i služenja čovječanstvu u našem životu mogu pronaći puninu izraza? Kako steći dragocjene pouke o višem razvoju od sviju i svega oko nas? Prema duhovnoj znanosti, mentalni je stav temelj svega što nam se događa u životu. Misli su poput rijeka koje teku iz jezera du ha. Kako te struje životne energije usmjeriti u korisne svrhe? U knjizi Razvoj religije kao znanosti Franklin Loehr izno si zabavnu, ali i vrlo poučnu priču. Prije predavanja o novoj knji zi, dr. Loehr je večerao s jednim drugim svećenikom i njegovom suprugom, kada je u sobu uletjela njihova mlađa kći. Posve ju je obuzela uzbudljiva nova spoznaja: »Mama, četiri plus četiri je osam! Jesi li to znala?« »Jesam«, odgovorila je majka. »Ali odakle ti znaš?« »Rekla nam je učiteljica!« odgovorilo je dijete.
Učenje je sama bit poniznosti. — j.
Razvoj je j e d i n i do kaz života. — Kardinal John Henry Newman
Krishnamurti
Zahvaljujući učiteljevu autoritetu — a učitelj može biti svatko koga prihvaćamo kao učitelja — učimo velik dio onoga što »znamo«. To je prvi način primanja i širenja informacija u ljudsko me društvu, te prenošenja s naraštaja na naraštaj. Međutim, isti nski dokaz da su »četiri više četiri osam« ne leži u činjenici da je »tako rekao učitelj«. Ne leži li valjanost svega što govori učitelj ili netko drugi u stvarnosti koja je u pozadini tih riječi? Jesu li info rmacije koje daje učitelj, tko god on točno bio, istinite samo u mjeri u kojoj je učitelj u pravu i u kojoj vjerno prenosi činjenice?
Što više učim, to više uviđam koliko ne znam. — Albert Einstein
Potječe li velik dio znanja koje se prenosi s učitelja na učenika ili s roditelja na dijete često iz tradicija točno određene kulture? Na primjer, pojam o Bogu kod afričkih se bušmana pre nosi, zajedno s naslijeđenim lovačkim vještinama, s oca na sina. Briga za domaćinstvo i djecu prenosi se s majke na kćer. Dok prikupljamo informacije iz mnogobrojnih izvora, kako odrediti što je istinito a što možda lažno? Kako odrediti koje in formacije mogu biti važne i koje se mogu iskoristiti za plodono san život, a koje je moguće samo prihvatiti, pa ih se odmah oslo boditi? Ljudska bića krasi mogućnost individualiziranja i odlika svijesti o sebi, pa tako i sposobnost donošenja smislenih odluka i izbora. Usto imamo i um koji može zamišljati, nagađati i nespu tano razmišljati, dolaziti do novih zamisli i istraživati mnogo to ga. A to je divno i čudesno i može dovesti do pojačane kreativ nosti i gorljivosti u vezi s raznoraznim životnim aspektima. Veliki učitelji svojim učenicima govore neka budu marljivi, neka budno promatraju sve oko sebe, neka budu ponizni, konce ntrirani i uravnoteženi. Važno je zadane dužnosti u ovome svijetu obavljati savjesno i s neograničenom ljubavlju. Važno je i spozna ti božansku kvalitetu života i Stvoritelja svega što postoji. Da, svi i sve oko nas može nam služiti za učenje. Naš život i svijet u ko jem živfmo cesto nude »udžbenike« i »učionice« za sve razine ško lovanja! U konačnici, ne bi li svatko od nas mogao postati vlasti tim najvećim učiteljem?
Naglasci •• 1. Kako se poniznost počesto shvaća pogrešno? 2.
Kako stav poniznosti može otkriti nebesko svjetlo duše?
3.
Kako biste poniznost opisali kao znak snage?
4.
Kako utvrditi koji je oblik zabave koristan?
5.
Kad televizija služi u obrazovne svrhe, a kad može biti štet na?
6.
Koje su neke od alternativa pretjeranoj zabavi?
7. Kako postavljanje ciljeva na životnome putu nudi prilike za razvoj većeg potencijala, što dovodi do većih i boljih plodova nastojanja? 8.
Kako se postavljanje ciljeva izjednačuje s postignućima?
9. Što u životu želite postići?
10. Kako je moć izbora povezana s moći stvaranja? 11. Kako biste molitvu opisali kao sjedinjavanje Boga i čovjeka? 12. Kako biste molitvu opisali kao stav srca? 13. Do kojih koristi dolazi kada donesemo svjesnu odluku o to me da ćemo svaki dan i njegove aktivnosti započeti molit vom? 14. Kako nam sve i svi koji su oko nas mogu služiti kao učitelji? 15. Kako možemo sami sebi postati najvećim učiteljem? 16. Na koje sve načine možemo učiti od prirode?
Praktična primjena raznih duhovnih zakona •• MOLITVA ZA DVADESET PRVO STOLJEĆE
Kreativno Božanstvo, beskrajno i vječno, izraženo u Isusu i drugim velikim učiteljima, beskonačno smo ti zahvalni na mili junima razloga za sreću i čuda kojima nas svakodnevno okružuješ. Osobito smo zahvalni za uslišane molitve i za izazove koji nam nude priliku za razvoj. Osobito smo zahvalni za obilno zdravlje u umu, tijelu i duši. Zahvalni smo na tome što si u svemu oko nas, i još neusporedivo više toga, te što možemo biti Tvojim minijaturnim dijelovima. Pomogni nam da još više otvorimo um i budemo marljiviji u potrazi za prilikama kojima ćemo pripomoći ubrzanju božanske kreativnosti. Pomogni nam da razvijemo i nove sposobnosti per cepcije, kako bi čovječanstvo samo u ovome stoljeću otkrilo pre ko stotinu puta više o beskraju božanskoga. Pomogni nam da doznamo više o duhovnim stvarnostima i načelima, kako bi nam životi bili plodonosniji. Pomogni nam da razvijamo čistu i neograničenu ljubav prema svim ljudima, bez iz nimaka. Pomogni nam da prema drugima zračimo neograničenom božanskom ljubavlju i mudrošću. Uvijek u poniznosti, nastojimo služiti zagonetnim i božan skim ciljevima; amen.
Šesnaesti tjedan
1. ZAKON Smisao i hvala povećavaju produktivnost.
Nije važno što radiš. Važno je da to radiš na najbolji mogući način. Ako meteš ulicu, postani najbo ljim čistačem ulice u povijesti. Radi po nosno i dosto janstveno, pa ćeš ta ko raditi i ve ličanstveno! — Martin Luther King, Jr.
WOODROW WILSON rekao je: »Ovdje nisi tek da bi živio. Ovdje si da bi svijetu omogućio da živi u obilju, s većom vizijom, boljim duhom nade i uspjeha. Ovdje si da obogaćuješ svijet, a ako za boraviš obaviti zadaću, osiromašuješ sebe«. Kada omogućite da te riječi potpuno dopru do vaše svijesti, možda ćete se upitati: Kako svojom nazočnošću obogatiti svijet? Kako moji napori svi jetu mogu omogućiti da živi u većem obilju, ili uz veću viziju ili uz bolji duh nade i uspjeha? Koristi na planu našeg dubljeg razumijevanja sebe i naše svrhe u kozmosu mogu biti nesagledive. Kada barem nakratko spoznamo ono što je, kako nam se čini, smisao našeg postojanja, kako ćemo postati produktivniji u poslu koji smo odabrali? Bi li točno određeni cilj i stav hvale mogao pridonijeti povećanoj pro duktivnosti, kako za nas, tako i za druge? Kada spoznamo da su sva ljudska bića slična u želji za srećom i plodonosnim izražavanjem, moguće je da ćemo osjetiti suosjećanje, bliskost i želju za pružanjem pomoći. Korisno suos jećanje nije tek jedna od vrsta emocionalnih reakcija; riječ je o čvrstoj predanosti koja se temelji na razumu. Svrhovito pomaga nje, koje motivira suosjećanje obogaćeno iskrenim pohvalama, u krajnosti može donijeti vrlo pozitivne rezultate. Kako? Pada li vam na pamet osoba koja ne bi povoljno reagirala na iskrene pohvale? Kako se osjećate kad se netko pohvalno iz-
Pohvale utiru put prijateljstvu. — Danska izreka
ražava o tome što radite? Izdiže li se želja duboko iz vas, potičući vas na to da dajete više od sebe, da djelujete djelotvornije, kako biste postigli još više? Zašto dolazi do takvih reakcija? Tako se mogu pojaviti nove zamisli, pojmovi i stavovi o tome kako bolje i lakše povećati produktivnost. Sastoji li se put koji nas vodi do većeg zadovoljstva od ovladavnja zadaćom koja je pred nama? Ljudi stječu novu energiju kada u poslu raspolažu smislenom vi zijom. Često se odriču sna, hrane i ugode, samo da unaprijede projekt kojem posvećuju ljubav. Čini se da je svatko tko se posvećuje određenoj svrsi u ovoj ili onoj mjeri nekako svet. Je li to čudo stvaranja? Bi li nam energija tog čuda mogla omogućiti da nadiđemo okolnosti? Sve vrste okolnosti mogu poslužiti kao dobro ishodište za Boga! Je li moguće da svrha i pohvale povećavaju produktivnost i omogućuju nam da djelujemo u većem skladu s Božjim namjerama? Za ostvarivanje napretka moramo utvrditi smjernice. Cilje vi i vrijednosni sustavi također su nužni sastojci. Sustav vrijedno sti važan je za određivanje stanja: popravlja li se situacija ili ne. U protivnom, kretanje prema gore koje čini čovjekovu svrhu može postati nasumično, pretvoriti se u besmisleno kretanje. U toj fa zi duhovni napredak često se udružuje s drugim oblicima napre dovanja i pridonosi krajnjem smislu i usmjerenju. Kako se u to uklapaju pohvale? Pomnim promatranjem kreativna i uspješna osoba može učiti od drugih. Koji nam putokazi pomažu da pratimo nastojanja i posljedice nečijeg djelovanja? Kako učiti iz tuđih pogrešaka i ne ponavljati ih? Kako uočavati tko je sretan i zašto je sretan? Inte ligentno slušanje ključ je uspjeha jer nam pomaže da u drugima opažamo mudrost ili laži i da te dvije pojave počnemo razlikova ti.
Stvaranje nije završi lo u osvit ovog pla neta, nego se nastav lja, a pred nama je velik posao kako bis mo stvorili još bolji svijet. — George Cable Price
Put svrhovitog djelovanja donosi svostruke koristi: dar ko ji nudite svijetu dar je koji se vraća kako bi živio u vašem srcu. Moguće je da nam sreću donosi već i sama nakana da svoje dje lovanje ispunimo svjetlom ljubavi, hvale i smisla. Obdareni smo srećom pozitivnih reakcija koje izaziva naše djelovanje. Posre dstvom svih korisnih karijera pronalazimo put otkrivanja i iz ražavanja Boga. Vrsta djelovanja nije toliko važna koliko je važna naša želja da činimo dobro. U krajnjem slučaju, jesmo li svi mi na ovaj planet došli kako bismo naučili lekcije kojima nas on može naučiti i kako bismo ga blagoslovili razmjenom i dijelje njem? Je li zvuk bubnja koji osjećamo u srcu naša veza sa svrhom postojanja naše duše?
2. ZAKON Cijena veličine zove se odgovornost. — Winston Churchill Moramo prihvatiti posljedice svakog djela, svake riječi i misli, tijekom cijelog života. — Elisabeth Kubler-Ross
KAO ŠTO nam pokazuju riječi Winstona Churchilla, uspon do vi sina, kao i vrijeme koje ondje provodimo, nerijetko zahtijeva pri hvaćanje raznoraznih odgovornosti i ispunjavanje dužnosti na marljiv i stručan način. Osim toga, njegove se riječi mogu odno siti ne samo na buduću veličinu, nego se mogu primijeniti i na ono što možemo ostvariti u svakodnevnom životu. Sitnice mogu značiti mnogo na putovanju do većih postignuća. Na primjer, ako netko ne djeluje na pozitivan način, u ok viru odlika brižnosti, obzirnosti i odgovornosti, kako kod kuće, tako i među prijateljima, može li takav stav djelovati na ključne osobne i profesionalne odnose u kasnijim fazama života? Učenik koji ne piše zadaće možda neće razviti razinu znanja i sposobno sti potrebnih za uspjehe u odrasloj dobi. Knjigovođa koji u poslu nije savjestan može negativno djelovati na ukupan uspjeh svoje tvrtke.
Svaki veći uspjeh od vas traži preuzimanje odgovornosti... U konačnici, jedina odlika svih uspješnih ljudi... upravo je sposobnost preuzimanja odgovornosti. — Michael Korda
Mogu li nam pozornost i spremnost za životna iskustva pomoći da više pazimo na to kako maleni koraci dovode do većih posljedica? Lako ćemo uočiti kako rutinsko održavanje automo bila jamči pouzdanost i nesmetano funkcioniranje vozila. Jednako tako, redoviti odlasci zubaru, te ispravna prehrana, mogu igrati veliku ulogu u našem životu. Pojedinačno gledano, maleni koraci možda i ne izgledaju osobito važno. Međutim, njihovo kumulativ no djelovanje neporecivo je važno. Njegovanje zdravih navika us postavlja pozitivne cikluse koji imaju moć samoobnavljanja. Preuzmite odgovor nost za rezultate koji nadmašuju tuda očekivanja. Nikada se ne izgovarajte. — Henry Ward Beecher
Kada postanemo svjesniji obrazaca u svijetu oko sebe, možemo početi bolje shvaćati odnos dijelova s cjelinom. Je li naša svijest najveći prirodni izvor svakog pojedinca? Kakvu ulogu naša svijest igra u prihvaćanju odgovornosti? Na koje sve načine možemo učiti na temelju iskustva, promatrati veće obrasce u ne posrednoj okolini i otkrivati nova rješenja za raznorazne po teškoće? Kako zanemarivanje ključnih istraživanja i razvoja, te
Život treba iskoristiti tako da stvorite nešto što će ga nadživjeti. — William James
Neka onaj koji želi pokrenuti svijet prvo pokrene sebe. — Seneka
koncentriranje samo na kratkoročne koristi, bez obzira na situa cije, najčešće dovodi do dugoročnih gubitaka? Kako se te zamis li odnose na izjavu »Cijena veličine zove se odgovornost«? Na trenutak promislite o Japancima. Možemo li reći da su najveće prirodno bogatstvo njihove zemlje umne sposobnosti ja panskog naroda? Japan je otok razmjerno malene površine, ogra ničenog poljodjelskog potencijala, s vrlo malo minerala. Osim to ga, njegov razvoj u velikoj je mjeri usporilo bombardiranje tije kom II. svjetskog rata. Ipak, Japan se ponovno uzdignuo kao ve lika svjetska gospodarska sila unutar samo jedne generacije, zah valjujući viziji i marljivosti. Je li do toga došlo jer su saveznički vođe shvatili načela cjelovitih sustava i kontinuiranog razvoja, te bili dovoljno pronicljivi da aktivno obnove gospodarstvo te zem lje? Jesu li pronicljivost i sposobnost stjecanja važnih spozna ja odlika koju možemo njegovati? Kako ono što jest (određena si tuacija, sklop okolnosti ili kreativnosti) transformirati u ono što bi moglo biti primjenom odvažnosti i spoznaja? Koje su činjenice u skladu s kojom vrijednošću? Kako preuzimanje odgovornosti za naš život njeguje samopouzdanje? Kako glasi naša definicija »ve ličine«? Hrabrost kojom je američki predsjednik Franklin D. Roo sevelt reagirao na stravično djelovanje dječje paralize može pos lužiti kao izvrstan primjer unutarnjeg djelovanja Churchillovih ri ječi. Roosevelt je svojim razgovorima uz kamin ljudima obnavljao duh. Njegova duhovitost i raspoloženje odlično su mu služili u nebrojenim kontekstima. Osoblje Bijele kuće i njegovi prijatelji prerasli su u proširenu obitelj s kojima je imao zajedničke obro ke i anegdote. Humorom je odvraćao pozornost od svoje invalid nosti i nadvladavao kritike. Odgovornost označuje autorstvo. Kada preuzmemo odgo vornost za svoje misli, riječi i djela, priznajemo da za njih i od govaramo. Priznajemo i vlastitu ulogu u svim eventualnim poslje dicama svojega djelovanja. U tom smislu možemo graditi život u vezi s kojim ćemo osjećati gorljivost i svrhovitost. Odgovornost znači da ćemo učiniti sve što smo najavili i obećali. To nas ujed no tjera naprijed, prema višoj razini dobra.
*
3. ZAKON Lijepe riječi vrijede mnogo a stoje malo. — George Herbert Riječi kazane u pra vo vrijeme zlatne su jabuke u srebrnim posudama. — Izreke 25:11
SADRŽE li naše riječi veću energiju od onoga što uopće možemo zamisliti? Je li moguće da svoj svijet doslovce oblikujemo ri ječima, budući da riječi sadrže neizrecivu kreativnu moć? Daju li naše riječi često oblik sadašnjim i budućim iskustvima? Emerson je jednom rekao: »To što jesi govori toliko glasno da ne čujem što želiš reći!« Kada učestalo ponavljamo negativne riječi, osjetit ćemo posljedice po zdravlje, djelotvornost, sreću, kao i sve aspe kte svojega života. Pozitivne i konstruktivne riječi mogu nam do nijeti blagoslov i obogatiti naš život. Jeste li kada zastali i promis lili o tome da vika u snijegom prekrivenom planinskom području može izazvati lavinu? To je prava moć!
Ali budite izvršitelji riječi, a ne samo slušatelji koji zavara vaju sami sebe. — Jakovljeva poslanica 1:22
U jednome danu vjerojatno izgovorimo dovoljno riječi za rukopis od pedeset i više kartica! Usto i čitamo nebrojeno mnošt vo riječi i mislimo mnogo toga što ne izražavamo verbalno. Sve te riječi sadrže ovakve ili onakve pojmove. Kako se osjećamo ka da čujemo da netko kaže »Mučno mi je«, »Ne mogu« ili »Ne mo gu podnijeti...«? Kako se osjećamo kada čujemo da netko kaže »To mogu!« ili »Osjećam se sjajno!« ili »Uistinu volim...«? I uisti nu: »Lijepe riječi vrijede mnogo a stoje malo«, i to s mnoštva raz ličitih gledišta. Kakvim se riječima obilno služimo u razgovorima? Možemo li odlučiti da ćemo sada, od ovog trenutka, s ovog mjesta, učiniti sve da bi »moje ti riječi omiljele i razmišlja nje srca moga pred licem tvojim, Jahve« (Psalmi 19:15)? Što to znači? Bi li jedno od značenja mogao biti i savjet da uvijek bud no pazimo na riječi koje izgovaramo, da ih osluškujemo? Štoviše, kada bismo jedan dan morali istinski slušati sve što izgovaramo, bismo li uložili više truda u ovladavanje vlastitim mislima prije nego što bismo ih uobličili u riječi? Bismo li postali svjesniji to na i intonacije riječi koje izgovaramo?
Prvo nauči značenje toga što govoriš, a
zatim govori. — Epiktet
Stara izreka o »pripremi crpke« može nam poslužiti kao prikladna usporedba. Neka žena pričala je kako je posjetila pratetu koja je živjela na selu. Budući da kuća nije bila priključena na vodovod, do vode se dolazilo s pomoću staromodne crpke. Kuhinja je imala nešto što je nalikovalo na uobičajeni sudoper, no umjesto slavina, imala je malenu crpku. Uz nju se uvijek nalazila i kanta s vodom. Uz kantu je ležala i velika kutlača. Da bi se došlo do vode, trebalo je upotrijebiti vodu. Bilo je nužno »prip remiti« crpku, da bi počela funkcionirati.
Riječi žive duže ne go djela. — Pindar
Kada se služimo onim čime raspolažemo kako bismo pri mili nešto više, služimo se duhovnim načelom života. Priprema nje naše verbalne crpke može biti dvojako; postoje unutarnji i va njski zahtjevi. Kada razmišljamo u okvirima onoga što želimo postići, misli možemo ispuniti radošću i obiljem i dopustiti da ta energija protječe kroz naše riječi. Kakve mentalne i emocionalne reakcije priželjkujemo od života? Koje mentalne i emocionalne energije odašiljemo svojim riječima? Svoj život možemo »pripre miti« korištenjem sadašnjih talenata i sposobnosti, osobito izgo vorene riječi. Manifestacije nisu magične. Riječ je o suradnji s prirodnim načelima i životima u cilju prevođenja energije s jedne razine stvarnosti na drugu. Na primjer, govornik u glavi ima određenu mentalnu sliku. Gorljivim obraćanjem publici možda će raspaliti njihove emocije tako da reagiraju na njegove zamisli. Ako je na umio govoriti o slobodi inicijative, tada će svoju mentalnu ener giju prevesti u emocionalnu energiju usmjerenu prema slobodi inicijative. Vaše su riječi sjeme, vaša je duša poljodjelac, dok je svijet vaše polje. Neka se poljodjelac pobrine za sjetvu, kako bi polje rodilo obiljem. — Nasir-I-Khusraw
U ovome razdoblju elektronike mnogi se ljudi služe računalima opremljenima programima za obradu teksta. Tako je vrlo lako utipkati riječi i poslije ih pregledati na zaslonu računa la, uvjeriti se da napisane riječi doista točno odgovaraju onome što želimo izraziti. Riječ je o finome prilagođavanju napisane ri ječi. Kako takvo »upravljanje riječima« ostvariti u svakodnevnome životu? Možemo li riječi nadzirati tako što ćemo biti voljni promi jeniti stavove u vezi sa životom? Možemo li iz perspektive »osuđivanja« prijeći na razlučivanje i koncentrirati se na neizreci ve životne mogućnosti? Možemo li promijeniti i način na koji go vorimo tako što ćemo pokazivati više suosjećanja i spremnosti za opraštanje? A kako stoje stvari s višom razinom razumijevanja? Ili prerastanjem u osobu koja će pokazivati više ljubavi? Promije nimo li način razmišljanja, osjećanja i percipiranja svijeta oko se be, nije li logično da i naše riječi odražavaju drukčiju svijest? Što bi se dogodilo kada bismo svaki dan započeli od ređenom zamisli, riječju ili molitvom koja je po prirodi pozitivna,
Kada ih jednom iz govoriš, ni najbrži konji više ne mogu povući tvoje riječi. — Kineska izreka
koja uzdiže i nadahnjuje? Kako bi to utjecalo na nas i na druge? Kada bismo izražavali samo ono što je pozitivno i produktivno, pozitivnim riječima tijekom cijeloga dana, bismo li u smiraj dana bili ispunjeni osjećajima plodonosnog uspjeha? Ne čini li vam se da je riječ o odličnom životnom ulaganju? Živimo u čudesnom razdoblju u kojem se čovječanstvo, ka ko se čini, masovno budi i uviđa unutarnji duhovni sjaj. Uspore do s time, čovječanstvo dolazi i do velikih otkrića u svim pod ručjima — znanosti, religiji, fizici, psihologiji i tako dalje. Naučimo li na sve situacije i iskustva reagirati konstruktivnim ri ječima i zamislima, hoćemo li dati dubok doprinos uzdizanju ci jelog planeta i svih njegovih stanovnika? Riječi su simboli naših misli i osjećaja. Lijepe riječi vrijede mnogo a stoje malo. Obvežimo se na to da ćemo se svojom energijom služiti na konstrukti van način, izgovarajući pozitivne i korisne riječi, izražavajući op timistične misli, korisne izraze pune ljubavi.
* 4. ZAKON Problem se ne može rješavati s razine na kojoj se nalazi. — Emmet Fox Nema tog osobnog problema koji se ne može riješiti smire nim, ustrajnim i d u hovnim pristupom, te primjerenim mud rim djelovanjem. — Emmet Fox
EMET FOX, publicist iz dvadesetog stoljeća, napisao je da se pro blemi mogu rješavati isključivo »uzdizanjem svijesti iznad razine na kojoj ste se susreli s problemom«. Često se događa da su us pješni rješavači problema osobe koje stvaraju nov kontekst iz ko jeg se promatraju problem ili situacija. U pojedinim slučajevima to se postiže usmjeravanjem žarišta pozornosti podalje od poje dinosti problema koje samo odvlače pozornost. Iz te objektivne perspektive situaciju možemo razmotriti u novom ili drukčijem svjetlu. A potom, nakon što istražimo sve dostupne informacije i niz različitih mogućnosti, možemo odabrati najbolji smjer djelo vanja. Polaganje prvog atlantskog kabela bilo je veliko postig nuće zbog nebrojenih poteškoća koje je donio podvodni rad. Pos lije su takvi pothvati postali uobičajena pojava. Nakon toga poja vila se mogućnost prenošenja radiosignala na suprotnu stranu oceana! I ponovno su se pojavili naoko nepremostivi problemi.
Uoči priliku. — Propovjednik 4:20
No, čovjek je nadvladao i te probleme. U svakom od tih slučaje va, tehničari, inženjeri i ostali radnici morali su se uzdići na višu razinu shvaćanja i inteligencije kako bi ostvarili željene ciljeve. Ti su poduzetni ljudi primijenili staru izreku: »Što god vidiš kao po teškoću, upotrijebi kako bi izvukao maksimalnu korist«. I da ponovimo, »Problem se ne može rješavati s razine na kojoj se na lazi«.
U vremenu nailazimo na prilike, dok u prilikama ne nailazimo na vrijeme. — Hipokrat Je li korisno u problemima gledati izazove? Iz te perspek tive, određena situacija više ne predstavlja negativnu prepreku napretku. Umjesto toga prerasta u priliku za napredovanje. Nije li mentalna zamisao prvi korak u svakom iskustvu koji nas može uzbuditi i potaknuti na plodonosno djelovanje? Je li čovjek vatru otkrio jer je pomisao na toplinu donijela reakciju na izazov hlad noće? Inteligentni umovi osmislili su niz raznoraznih pomagala za nadvladavanje praktičnih problema svakodnevnog života i pomog li u olakšavanju života. Je li »otkriće« glazbe reakcija na želju za višim oblikom emocionalnog izražavanja ritma i harmonije? Jesu li telefoni, automobili, zrakoplovi, svemirski laboratoriji, računa la i svemirske postaje dijelom reakcija na rješavanje današnjih problema vremena i prostora? Emmet Fox rekao je u vezi s problemima još nešto: »Pro blemi su putokazi na putu do Boga«. Kako je to moguće? Bilježi mo nebrojene slučajeve u kojima su problematične situacije pos tale putevima za duhovno nadahnuto služenje drugima. Mnogima je dobro poznata priča o Florence Nightingale i njezinu prih vaćanju izazova poboljšanja bolničkih standarda, podizanja razi ne brige o pacijentu, higijenskih uvjeta i poticanja školovanja me dicinskih sestara. Predani trud te Engleskinje bolnice je pretvo rio u ustanove nade i ozdravljenja. Njezina vlastita bolest ogra ničila je njezino djelovanje u kasnijoj životnoj fazi. Međutim, svim silama dala se na nadvladavanje izazova brige prema onima koji su bili ozlijeđeni i bolesni. Srce su joj ispunjavali ljubav i suos jećanje prema drugim ljudima. Nakon nevjerojatnih iskustava spašavanja života sa skupi nom školovanih bolničarki, Florence Nightingale vratila se kući u Englesku. Iako je i sama bila bolesna i prikovana za postelju, ta
Naš je život u sva kom trenutku i iznad svega svijest o tome što možemo. — Jose Ortega y Gasset
je odvažna duša, u dobi od četrdeset godina, nekako uspjela u Londonu utemeljiti Školu i dom za bolničarke Nightingale. Iz kre veta je izazvala pravu medicinsku revoluciju i nastavila voditi i us mjeravati napore sve do smrti, u dobi od devedeset godina. Flo rence Nightingale možda i nije uživala u prednostima »normal nog« života, no svakako je izvojevala veliku pobjedu nad uzviše nim izazovom. Čini se očitim da je misli i nastojanja izdignula na razinu višu od situacije u svijetu koji ju je okruživao. Zahvaljujući snazi njezine vizije, njezini su napori mnogima ublažili bol. Svo jim je pacijentima na zemlju prenijela barem malo raja. Nije li čudesan um u svakom čovjeku glavna sila koja nas uzdiže iznad sadašnje razine svakog problema? I premda možda ne možemo nadzirati ljude i okolnosti koje nas okružuju, nismo li u stanju birati razinu svijesti na kojoj ćemo se s nekim nalaziti i odgovarati na sve situacije? Ima li ikada razloga za tjeskobu i strah? Štoviše, s gorljivošću možemo dočekivati te »putokaze« na životnome putu, integrirati duhovnu svrhu, usmjerenu reakciju i djelovanje, i to u svakoj situaciji.
Uspjeh valja mjeriti ne toliko položajem do kojeg je čovjek u živo tu došao, koliko preprekama koje je nadvladao u pokušaju da uspije. — Booker T. Washington
Nije li naše iskustvo u svakom danom trenutku vanjski pri kaz naše svijesti? Je li ono u što vjerujemo i razumijemo na unu tarnjoj razini često i ono što doživljavamo u svakodnevnome živo tu? Svaki je dan novi život. U stvarnosti je i svaki trenutak novi život. Jesu li ono što nazivamo sjećanjima i uspomenama zapravo sadašnje misli o prošlim događajima? Jesu li i ono što nazivamo očekivanjima ili nadahnućem također sadašnje misli? Jesu li ono što nazivamo problemima također zapravo sadašnje misli? Kako onda rješavati problematične situacije? Možemo li u ovom trenut ku uzdignuti misaoni proces i um otvoriti nadahnuću i mudrosti koja će nas voditi dalje? Možemo li uzdignuti svijest na višu razi nu percepcije? S obzirom na našu želju i razvoj sposobnosti, tre bamo li tražiti prilike? Ne otvaraju li se vrata prilika sama od se be svima koji iskreno traže i srcem i umom?
5. ZAKON Koji nas stavovi i nastojanja vode prema doživljavanju »raja na zemlji« kao načina života?
Evo, stojim na vrati ma i kucam. Ako tko čuje moj glas i otvori vrata, ući ću k nje mu i večerati s njim i on sa mnom. — Otkrivenje 3:20
Udaljenost od neba do zemlje nije toliko u visini koliko u stavu. — E. C. McKenzie
POJMOVI O tome da mi ljudi stvaramo vlastitu stvarnost i da smo odgovorni za vlastita iskustva vrlo su moćni i dalekosežni. Gdje je taj »raj na zemlji« koji toliki žele doživjeti? Sto je taj »raj na zemlji« i koji nas stavovi i nastojanja vode prema doživljavanju »raja na zemlji« kao načina života? Je li jedna od glavnih lekcija koje možemo naučiti za boravka na zemlji istina koja kaže da iz gradnja našeg raja ovisi isključivo o nama? Otvara li gorljiva želja za traženjem novih informacija i po boljšavanjem starijih pojmova i navika nove i lakše puteve prema raju na zemlji? Bi li duhovna istraživanja temeljnih nevidljivih stvarnosti poput ljubavi, svrhovitosti, smisla, kreativnosti, inte lekta, zahvalnosti, molitve, poniznosti, hvale, suosjećanja, inven tivnosti, istinoljubivosti, štovanja i davanja mogla koristiti znanju i razvoju? Mogu li molitva, štovanje i služenje drugima svakome od nas pripomoći da otkrijemo još više od raja na zemlji? Je li naša želja da budemo korisno kreativni jedan od načina na koje izražavamo štovanje i zahvalnost za sve dobro u životu? Nudi li čista i neograničena ljubav prema svim ljudima snažnu i plo donosnu temeljnu energiju za poticanje raja na zemlji?
Kada uvidite da su vaša duša, vaše srce, svaki tračak nadahnuća, svaka mrljica nepreglednog plavog neba i sjajni zvjezdani cvjetovi, planine, zemlja, ptice i cvijeće povezani jedinstvenim ritmom, vrpcom sreće i jedinstva, trakom Duha, spoznat ćete da su sve to tek valovi u Njegovu kozmičkome moru. — Paramahansa Yogananda
Raj na zemlji. — John Mllton
Jesu li oni koji postižu određenu mjeru raja na zemlji ujed no i oni koji najmarljivije nastoje sijati ljubav i sreću i koji na to potiču i druge? Jesu li ti postupci sami po sebi odraz beskrajno božanskih odlika? Tko bi još porekao stvarnost bezgranične lju bavi? Ili intelekta? Ili smisla? Ili kreativnosti? Ili kompleksnosti? Ili otkrivanja? Dovrše li se dodatna znanstvena istraživanja u ve zi s nevidljivom stvarnošću, hoće li pojačati čovjekovu svijest o božanskome? Je li nevidljivo tek sićušna i privremena manifesta cija stvarnosti? Koji dokazi ukazuju na to da nevidljivo može biti
Bog je beskonačan, kao i njegova Sjena. — Meher Baba
i stotinu puta veće i raznolikije od vidljivoga? Kako izražavati ili posredovati božansko posredstvom neograničene ljubavi i krea tivnosti? Poboljšava li to raj na zemlji u našem životu? Mnogobrojni rodovi znanosti sve više pokazuju da bi vid ljive ili opipljive tvari mogle biti tek oni aspekti beskonačne stva rnosti koju ljudi, ta intelektualna vrsta koja se tek nedavno poja vila na jednom malenom planetu, uspijevaju percipirati. Ljudi sve više pronalaze načine širenja sposobnosti percepcije. Pokazuje li sve veći broj otkrića da je stvarnost neusporedivo veća od svega što je opipljivo i vidljivo? Hoće li ubrzavanje otkrića i dalje otkri vati mnoštvo novih zagonetki? Koja je svrha i smisao čovjekova postojanja i čovjekova smisla? Pomaže li smisao doživljavanju ra ja na zemlji?
Mudrost prosvjetljenja prirođena je sva kome od nas. — Hui-Neng
Na koje načine možemo proučavati dokaze o tome da je Bog kreativan i svrhovit, da na ovom malom planetu možda živi mo kako bismo potpomagali napredak Božjih ciljeva i smisla? Čini se da na zagonetan način uspijevamo sudjelovati, pa čak i ubrzavati kreativnost. Je li moguće da su ljudi stvoreni kao pos rednici upravo s tim ciljem? Što bi se dogodilo kada bismo raz vili toliko ponizan duh da bismo željno učili jedni od drugih i kon centrirali se na ono što je zajedničko svim religijama, a ne na ono što ih dijeli? Kako bi istraživanje prednosti neograničene ljubavi, bezgraničnog izražavanja zahvalnosti i potpunog opraštanja doni jelo plodonosne putokaze zahvaljujući kojima bismo iskusili još više »raja na zemlji«? Na vrijedne spoznaje i uvide u raj na zem lji nagazimo u mnogim religijama. Iako trenutačno nitko vjerojat no ne vidi cjelokupnu sliku, može li svatko osjetiti i spoznati dio potreban za cjelovit opis?
Naglasci • • 1. Kako nam neograničena ljubav omogućuje da dosegnemo više razine svijesti i djelotvornosti? 2. Kako biste opisali ovaj navod iz Biblije: »Prepoznat ćete ih po njihovim rodovima« (Matej 7:16)? Što vam govori? 3. Kako svakodnevno preuzimanje odgovornosti za sitnice često dovodi i do istodobnog postizanja većih životnih uspjeha? 4. Odgovornost ukazuje i na jedinstveno autorstvo. Priznajemo odgovornost za svoje misli, riječi i djela. Kako to djeluje na razvoj našeg karaktera?
5. Kako izgovaranje pozitivnih riječi obogaćuje naš život srećom? 6. Kako izgovaranje negativnih riječi može stvarati probleme i pred nas postavljati životne izazove? 7. Što bi se dogodilo kada bismo svaki dan započeli idejom, ri ječju ili molitvom koja je pozitivna, koja uzdiže i potiče? 8. Zašto je važno uzdignuti svijest iznad razine na kojoj doživ ljavamo određeni problem? Kako to postići? 9. Pomaže li gledanje na probleme kao na izazove rješavanju ni za raznoraznih situacija? 10. Što mislite o tome da smo možda odgovorni za više vlastitih iskustava nego što uviđamo? Jeste li voljni to istražiti još ma lo dublje? 11. Kako biste opisali »raj na zemlji«?
Praktična primjena raznih duhovnih zakona • • Taj prelijepi, mistični savjet, »Cilj je samo jedan«, potječe iz Rumijevih učenja. Kao dio »Poziva«, taj je tekst posvećen ljepoti, slavi, iskušenjima i zahtjevima puta Buđenja, te nužnoj predanos ti molitvi i duhovnoj disciplini koja produbljuje svoju istinu u biću onoga tko traži. CILJ JE SAMO JEDAN Puteva je mnogo, no cilj je samo jedan. Ne uviđate li ko liko puteva vodi do Kaabe? Nekima put počinje u Rimu, nekima u Siriji, u Perziji ili u Kini; neki dolaze morem iz Indije i Jemena. Razmatrate li različite puteve, raznolikost je nevjerojatna, a raz like beskonačne. Međutim, ako razmatrate cilj, svi su u skladu i jedinstveni. Srca sviju usredotočena su na Kaabu. Svako srce ima tek jednu glavnu privrženost — strastvenu ljubav prema Kaabi — i u tome nema prostora proturječjima. Privrženost Kaabi ne može se nazvati ni »bezbožnošću« ni »vjerom«: ne miješa se s različitim putevima koje smo spomenu li. Kada putnik dođe do Kaabe, sva prepiranja i razmirice u vezi s različitim putevima — dok jedan drugome govore: »Griješiš! To je bogohuljenje!« i slični povici — jednostavno nestaju. Svi uviđaju da su se svađali tek oko puteva, a da je cilj bio samo je dan.
Sedamnaesti tjedan
1. ZAKON Kad neograničeno dajemo, neograničeno i primamo. — Anonimna Kako mogu biti ko ristan, kako bih mo gao služiti? U meni je nešto... što bi to moglo biti? — Vincent van Gogh
STVORITELJEVO obilje univerzalno je načelo koje se često pog rešno tumači. Jedan od opisa tog načela glasi: »Blagostanje je svijest o Bogu kao o obilnome, sveprisutnome izvoru, izvoru ko ji ne presušuje nikome tko je spreman otvoriti mu se«. Nekima »obilje« i »blagostanje« mogu značiti raspolaganje materijalnim dobrima i težnju stjecanju još većeg materijalnog bogatstva. No čini li istinsko obilje spoznaja da su naš život, naše biće, naša vječnost i naš svijet ispunjeni beskonačnim prilikama za obilje? Bi li takva perspektiva mogla odražavati drukčiji način gledanja na sveprisutnost dobra? Pričica o ribama na prelijep način predočava značenje tak vog stava.
Nauči nas, o dobri Bože, da Ti služi mo... da dajemo i ne pitamo za cijenu. — Sv. Ignacije Lojola
»Oprostite«, obrati se jedna morska riba drugoj, »stariji ste i iskusniji od mene, pa ćete mi vjerojatno moći pomoći. Reci te mi, molim: gdje da pronađem to što nazivaju morem? Tražim posvuda, ali uzalud«. »More je«, odgovori starija riba, »to u čemu upravo pliva te.« »Oh, ovo? Ali to je tek voda. Ja tražim more«, reče mlada riba, očito razočarana. Koliko god ta mala riba plivala, nikad joj neće ponestati mora! I mi smo, poput nje, već uronjeni u more krajnjeg univer-
Primamo upravo ka da dajemo. — Sv. Franjo Asiški
zalnog obilja. Nema potrebe i dalje ga tražiti. To nije nešto što je dostupno samo rijetkima i odabranima. Božje je obilje prisutno svugdje i samo čeka da se s njime uskladimo. Možda moramo ot voriti duhovne oči i samo ugledati ono što je pred nama! Razne stvari dolaze i nestaju, no duhovni pojam obilja traje i ne nesta je. Želimo li u životu pokazati blagostanje i obilje, hoćemo li početi od zahvale za sve dokaze o mentalnim, fizičkim i emocio nalnim poboljšanjima, kao i o financijskome napretku? Hoćemo li hvaliti i slaviti ljude i odnose koji čine naš život? Hoćemo li hva liti i slaviti nebrojene prilike koje nam odabrani posao nudi kako bismo služili drugima? Tko škrto sije, škrto će i žeti; tko obilato sije, obilato će i žeti! — Korinćanima II. 9:6
Već smo navodili kako život i davanje uz pozitivan menta lni stav donose obilje. S druge strane, mogu li život i davanje uz strah od neimaštine i mentalitet oskudice dovoditi do toga da imamo manje? U sklopu takvog stava život procjenjujemo na te melju onoga što u njemu nedostaje. A istina je da svega uistinu ima dovoljno. Doista ima dovoljno svega da bi svi uspješno živje li i napredovali. Doista postoji beskonačan svijet u kojem može mo djelovati i svi su doista dio tog beskonačnog svijeta. »Dajte, pa će vam se davati; dobra, zbijena, stresena i preobilna mjera« (Luka 6:38). Preusmjerimo li pozornost s neke daleke točke u budućnosti na sadašnjost, hoćemo li lakše spoznati svo bogatstvo i darove kojima već raspolažemo? Način davanja vrije di više od samoga dara. — Pierre Corneille
Kada osjećamo obilje i bogatstvo životnih darova, koji nam je sljedeći prirodni instinkt? Bi li to mogla biti želja da dijelimo i dajemo? Dajemo li jednako lako, slobodno i neograničeno kao što i primamo? Obilje i blagostanje trebaju i ulaz i izlaz, baš kao i svaka voda ako želimo da ostane svježa, čista i da se kreće. Mr tvo je more izvrstan primjer stagnacije. Nema izlaza! Samo pri ma, pa voda postaje ustajala i u njemu gotovo uopće nema živo ta! Zapamtite, sve na što usredotočimo misli širi se! Na što ste se vi usredotočili? Hoćemo li energiju obilja zadržati dijeljenjem dijela onoga što smo dobili, davanjem drugima? I tada slijedi čudo nad čudi ma: što više dijelimo, to više imamo! Kada neograničeno dajemo, neograničeno i primamo. U tome leži radost puštanja energije svemira da kroz nas teče potpuno nesmetano.
Koračajmo uz dar ljubavi, davanja, služenja i neka nam svjetlo beskrajnoga svijeta obasjava put. — Rebekah A. Dunlap
Je li jedan od naših najplodonosnijih darova prilika da dru ge naučimo kako davati? Kako to postići? Možda, između osta log, i prisjećanjem i aktiviranjem jedne stare izreke: »Najbolje je poučavati primjerom«. Koji su neki od primjera? Ako smo unutar neke organizacije na vodećem mjestu, stvaramo li prilike onim pojedincima koji rade s nama? Pomaže mo li kolegama da steknu osjećaj pripadanja cjelini? Slušamo li pomno druge kada govore? Jesmo li voljni dobro pogledati sva koga tko uđe u naš život kao učitelj? Prihvaćamo li sve prilike da svim osobama, situacijama i iskustvima u životu upućujemo neo graničenu ljubav? Ako u sebi imamo obilatu ljubav, nećemo li je trebati davati i širiti? Kada drugima upućujemo ljubav i sklad, bez obzira na njihovo držanje, živimo li više u istinskome je dinstvu duha? Jesmo li razvili osjećaj poštovanja prema svemu što je živo; pokazujemo li to kroz način na koji govorimo i djelujemo? Čovjek ne može piti riječ »voda«. Brod ne može ploviti na formuli vode H 2 0 . Riječ »kiša« ne može nam natopiti odjeću. Ka da doživimo vodu ili kišu, počinjemo li točnije spoznavati pravo značenje te riječi? Kako bismo istinski doživjeli radost davanja i primanja, moramo sudjelovati u iskustvu davanja i primanja. Kad iskreno prihvatimo univerzalne zakone života ili duhovna načela i ugradimo ih u svakodnevni život, što se događa? Je li to način na koji možemo prijeći u transcendentnu dimenziju misli? Provodi mo li »nesputano davanje i nesputano primanje« toliko da obilje dobro protječe kroz nas i struji prema drugima?
* 2. ZAKON Istina će vas osloboditi. — Ivan 8:32 U DANAŠNJEM svijetu velik dio reklama u medijima tvrdi mnoštvo stvari koje izgledaju kao da nemaju osobite veze sa stvarnošću. Često gledamo domaće i međunarodne vijesti koje su možda is krivljene ili su na njih utjecali ljudi koji nastoje izboriti političke prednosti. Svi nas potiču na to da vjerujemo kako nema dovoljno novca za pomaganje siromašnima, bolesnima i starima. Ipak, vla de često financiraju ratove u dalekim zemljama. Iskrivljenja i laži koje stvara čovjekov ego počesto se pojavljuju u obilju. Kako on-
Naše poštovanje prema Istini naše je ulaganje u njezino razumijevanje, dok je naša patnja cijena njezina poricanja. — Alan Cohen
Jer istina je drago cjena i božanska. — Samuel Butler
Veličanstvene istine pokazuju nam se na svakom koraku, u svim oblicima. — Denise Levertov
da znati u što treba vjerovati? Što je istina? Koja je to »istina ko ja će nas osloboditi«? Na ta pitanja možda i nema jednostavnog i jednoznačnog odgovora. Međutim, marljivo osobno propitivanje pitanja »istine« i »slobode«, pa potom i samodiscipliniranost u provođenju novih znanja, mogu nam ponuditi praktične i korisne spoznaje. Počinje li otklon od nestvarnog ili lažnog prema autentičnome od srca, uma i duše svakog pojedinca? Kao što kaže Thomas Merton: »Pr vo moramo postati istiniti u sebi, a tek tada možemo spoznati is tinu koja je izvan nas«. Kako postići tu »Unutarnju istinitost«? Kako prepoznati istinu? Riječi i opise možda ćemo pronaći u knjigama, no to nije cjelokupna istina. Je li zaštitni znak istine up ravo njezina priroda koja obuhvaća sve — činjenica da iz nje ne može biti izostavljen nitko i ni pod kojim uvjetima? Za istinu se kaže da uvijek postoji, da je uvijek dostupna i na raspolaganju onima koji je iskreno vole i koji žude za užitkom u njezinom bli stavom sjaju. Istina nije tajnovita; pronaći će nas gdje god se na lazimo. Kada u svim okolnostima tražimo vrijednost istine, otva ramo li joj vrata tako da se nastani i u našoj svijesti? Može li is tina biti očita u ruži kao i u najstručnijoj enciklopediji? Možemo li se bez obzira na životnu fazu početi oslobađati egoističnih stavova i pokušati razviti osobne duhovne istine koje vanjske sile jednostavno ne mogu nadvladati? Jedan je čovjek jed nostavno objavio osobnu želju da u svim aspektima života provo di načela istine i poštenja, te da ne ovisi o povoljnome mišljenju drugih! I uspio je! Svi su u određenoj mjeri možda podložni tuđem utjecaju. Koliko naših stavova nastaje kao posljedica ono ga što nam drugi govore ili što misle o nama? Hoćemo li samima sebi dopustiti da nas ti stavovi vežu ili ćemo objaviti postojanje neosvojivog duha istine i proglasiti slobodu? Praksa duhovnog poštenja možda će tražiti da se zagledamo duboko u sebe i da se upoznamo u još većoj mjeri — moralne su nagrade fantastične! Indijski duhovni i politički vođa Mahatma Gandhi ovako je govorio o istini: »U rječniku tražitelja istine nema riječi 'neus pjeh'. On je, ili bi trebao biti, nepopravljivi optimist zbog nepo kolebljive vjere u konačnu pobjedu Istine, a to je Bog«. Arapski filozof Rasa'il al-Kindi kaže: »Nikada se ne bismo smjeli stidjeti potvrđivanja ni stjecanja istine, bez obzira na izvor, čak i ako do lazi od stranih naroda i dalekih zemalja. Onome koji traži istinu ništa nije vrjednije. Jednako tako, istinu ne smijemo potcijeniti, niti umanjivati njezina eksponenta. Jer istina uistinu ne ponižava nikoga, a oplemenjuje sve«.
Ples nikada nije go tov, ni pjesma dopjevana dok nas lju bav prema Istini posve ne ujedini. — David i Jami
Snažan poticaj za prihvaćanje »istine koja nas oslobađa« mogla bi biti i čvrsta unutarnja odluka da uspostavimo nov odnos s istinom. Možemo odlučiti situacije i ljude percipirati jasnije i is krenije, jednostavno tako što ćemo prenositi okolnosti do kojih dolazi u svakoj situaciji — ni više ni manje od toga. Zahvaljujući tome, moguće je da ćemo utvrditi da se savjetujemo s jednim dubljim dijelom svoje svijesti, onim koji cvjeta i buja u istini, um jesto da popuštamo zahtjevima lažnoga ega. Kako reagirati u situaciji kada nismo sigurni trebamo li reći istinu jer imamo dojam da bi istina mogla biti bolnija od šu tnje i zadržavanja nepromijenjena stanja? Je li šutnja u tom slučaju duhovno prikladna? Kada osjećamo sigurnost u spoznaji o tome tko smo i što smo, postajemo li skloniji živjeti kao slobod ne duše, dakle u obliku u kojem smo i stvoreni? Život nam neri jetko donosi nebrojene lekcije i prilike za učenje. Mogu li nam neke od njih biti korisne ako ih ne prepoznamo i ne ostanemo ot voreni prema njihovoj prirođenoj istinitosti i vrijednosti? Možemo li istinu u svojem životu povećati identificiranjem oblika ponaša nja i objašnjenja koji nam možda onemogućuju da dosegnemo viši stupanj dobra? Je li prihvaćanje istine u biti način na koji spoz najemo veći dio Boga? Je li istinski »organ« istine srce, a ne mo zak?
Vidio sam istinu. Nisam je izmislio u umu. Vidio sam je, VIDIO, a njezina živa slika zauvijek mi je ispunila dušu. — Fjodor M. Dostojevski
Tvrdi se da je istina cjelina našeg postojanja. Neki kažu da i ne možemo postojati izvan istine, te da, jednako tako, istina ne može postojati izvan nas. Kada se čovjek uskladi s istinom, iz takve predanosti može izići samo dobro. Je li moguće da istinu slutimo i osjećamo više nego što o njoj mislimo? Je li moguće da je više znamo nego što je razumijemo? Kada pokušamo analizira ti istinu, često nam se događa da se gubimo u labirintu uma. Međutim, kada istinu volimo, čini nam se da nam se otvara rizni ca univerzalne mudrosti. Kako nas istina oslobađa? Možda se jedan od odgovora sastoji i u tome što smo, kada smo iskreni i pošteni prema sebi i prema drugima, u stanju napustiti okove svakodnevne svijesti. U tim smo okovima možda spoznavali samo ograničenja i prepreke. Izvan njih doznajemo da život nudi neograničene mogućnosti. Os-
Istina je jedna i zau vijek apsolutna, no mišljenje je istina fil trirana raspoloženji ma, krvlju i stavom promatrača. — Wendell Phillips
lobađamo se bijesa, mržnje i ogorčenja. Možemo slobodno volje ti, dijeliti i još plodonosnije služiti. Počinjemo razmišljati iz ide ala istine, umjesto da razmišljamo o idealu istine. U knjizi Snaga svijesti Neville govori: »Koji biste veći dar mogli dobiti nego kad vam netko kaže Istinu koja će vas oslobo diti? Istina koja vas oslobađa glasi da u mašti možete doživljava ti sve što želite doživjeti u stvarnosti, a održavanjem tog iskustva u mašti, vaša želja prerasta u stvarnost«. I na koncu, niče li autentična sloboda zapravo iz pouzda ne svijesti o tome da se naš identitet ne nalazi isključivo u fizičkome svijetu, nego i u vječnome i nepromjenjivome Božjem svijetu?
* 3. ZAKON Je li napredak, zahvaljujući nadmetanju u služenju, temeljna ne vidljiva stvarnost?
Nećeš žudjeti i nećeš čeznuti, no tradicija odobrava sve oblike nadmetanja. — Arthur Hugh Clough
OVAJ NAVOD pred nas postavlja dva temeljna pitanja. Kao prvo, je
li napredak temeljna nevidljiva stvarnost? Kao drugo, je li napre dak, zahvaljujući nadmetanju u služenju, temeljna nevidljiva stva rnost? U knjizi Stanje čovječanstva Julian J. Simon kaže: »Našoj je vrsti danas bolje praktički u svim mjerljivim materijalnim aspe ktima. I više je nego ikad razloga na temelju kojih možemo vjero vati da će se ti progresivni trendovi nastaviti i nakon 2000. godi ne, u beskonačnost«. Mnogo je više ljudi uhranjeno, bolje odje veno, ima bolji smještaj i školovanje nego u bilo kojem drugom povijesnom razdoblju. Količina slobodnog vremena uvećava se zajedno s porastom plaća, što donosi nebrojene prednosti u kva liteti života. U većem dijelu svijeta, ljudi uživaju u duljem, zdra vijem i plodonosnijem životu. Doživljavaju velik napredak u život nome standardu, čemu pripomažu i sve veće političke i gospoda rske slobode. Broj izdanih poticajnih knjiga u velikom je porastu. Dokaze o napretku viđamo na svakom koraku. Kako i zašto? Je li riječ o tome da nekakav »nevidljivi motivator« navodi ljude na to da rade na većem izražavanju dobra u svim životnim aspektima?
Kažu da to ne možeš, no sjeti se da to uvijek ne funkcionira. — Casey Stengel
Naš napredak na ovome planetu prepun je, kako se čini, inovacija i događa se u vrhunski odabranom trenutku, tako raspršujući svaku pomisao na slijepu sreću. Iznimno kompleksno podrijetlo života, iznenadna pojava višestaničnih organizama, i to u velikome broju, tijekom Kambrija, te širenje sisavaca nakon iz nenadnog nestanka dinosaura prije šezdeset pet milijuna godina, sve to ukazuje na čudesnu kreativnost i povezanost. Je li moguće da božanska sila, zbog nama neznanih razlo ga, napredak i nadmetanje koristi kao metode kojima nam po maže da budemo kreativniji? Kako nadmetanjem dolazi do po boljšanja? Je li nadmetanje jedan od Božjih zakona jer se zahva ljujući njemu povećavaju djelotvornost i domišljatost? Božji zakon evolucije znači napredak. Ako nema slobodnog nadmetanja među zamislima, čak i među vjerskim idejama, stare i čvrsto ukorijenje ne teorije možda se nikada neće poboljšati. Moguće je da će se održati i još dugo nakon što prođe rok u kojem su korisne. Može li kemijska veza suradnje i kreativnosti postojati i kada ne surađujemo na temelju poštovanja? Bi li se to moglo naz vati »napredovanjem zahvaljujući nadmetanju u služenju«? Kako u nadmetanju vidjeti vrijednu priliku za napredovanje? Koje su pre dnosti učenja i poučavanja slobodnog nadmetanja kao načina na koji se obogaćuju siromašni i poučavaju etička načela? Božja mudrost nadilazi granice čovjekova uma. Iz duhovne perspektive, na koji način slobodno nadmetanje raznolikih duhov nih ideja ubrzava napredak na području religije, zamisli i opće čovjekove dobrobiti? Koje je napredne talente moguće razvijati zahvaljujući nadmetanju u služenju? Koji su još korisni primjeri nadmetanja u služenju? Je li napredak, zahvaljujući nadmetanju u služenju, granica ili područje koje nudi raspon za istraživanje i razvoj? Budući da je stalna kreativnost, kako se čini, sve više ka rakter našeg svijeta, je li napredak temeljna nevidljiva stvarnost? Kad vas nadahnjuje neki uzvišeni cilj, izniman projekt, sve vaše misli oslobađaju se okova. Vaš um nadilazi ograničenja, vaša se svijest širi u svim mogućim smjerovima i tako ulazite u nov, velik, veličanstven svijet. Uspavane sile, sposobnosti i darovi odjednom oživljuju i tako uviđate da ste daleko veća i bolja osoba nego što ste ikada i sanjali. — Patanjali
4. ZAKON Navika je najbolji mogući sluga, ali i najgori mogući gospodar — J. Jelinek Odaberi najkorisniji oblik života, pa će zahvaljujući navici biti i najugodniji. — Francis Bacon
Njegujte samo navi ke za koje biste že ljeli da vam služe. — Ra
JESTE LI kada upoznali osobu koja nema baš nikakvu naviku? Vri jeme i način na koji svatko od nas ujutro ustaje, način na koji vježbamo, kako se brinemo za higijenu, način na koji radimo i na večer spavamo — sve su to navike. Navika je stečeni obrazac po našanja koji se s vremenom toliko automatizirao da ga je počes to vrlo teško promijeniti ili eliminirati. Svi uživaju biti u društvu osobe koja je razvila naviku lju baznosti i lijepog ophođenja. Uljudne navike poput pozdravljanja, korištenja riječi »molim«, »hvala«, »nema na čemu« i »ispričavam se« promiču sklad u našoj svakodnevnoj komunikaciji s drugima. Neke od dosljedno korištenih navika čovjeku omogućuju da razvije dar ili vještinu u specijaliziranim područjima, poput sporta, glazbe, likovne umjetnosti ili književnosti. Vožnja bicik lom postaje navikom kada se čovjek toliko navikne na nju da više bez prestanka ne mora razmišljati o »okretanju pedala« ili »rav noteži«. Sviranje glazbenog instrumenta također može prerasti u naviku kada, nakon godina i godina marljivog vježbanja, čovjek neku skladbu zna toliko dobro da više ne treba ni note. Navika obavljanja određenih stvari na posve određen način neki put jamči i uspješno dovršenje posla. Posij misao, pa ćeš požnjeti djelo; Posij djelo, pa ćeš požnjeti naviku; Posij naviku, pa ćeš požnjeti karakter; Posij karakter, pa ćeš požnjeti sudbinu. — Anonimna
Navika može biti vaš nabolji prijatelj ili vaš najljući neprijatelj. — Rebecca Clark
Sve navike, međutim, nisu korisne, a loše navike mogu se ispriječiti na putu našoj dobrobiti. Navika negativnog razmišlja nja o sebi, drugima i životnim situacijama može rezultirati des truktivnim ponašanjem. Lijenost i odgađanje upropaštavaju neb rojene životne prilike, čak i cijele živote. Okrivljavanje drugih, ili okolnosti, za vlastite pogreške ili teške situacije može nas odvra titi od prihvaćanja odgovornosti. Ta navika posve izvjesno ne jamči skladne odnose i plodonosno ostvarivanje ciljeva. Pozitivne navike, mudro izražene, nude čudesnu pomoć u ostvarivanju plodonosnog života. Negativne navike mogu smetati našem razvoju i djelotvornosti ako želimo biti uspješni pjedinci.
Navike prerastaju u prirođeno ponašanje. — Jean Baptiste Lamarck
Kada u životu uočimo stvari i događaje koji mogu imati te melje u negativnim navikama, na koje se načine možemo odvojiti od starih navika razmišljanja? Kako pročišćavanje misli dovodi do razvoja pozitivnih navika i viših razina svijesti? Na primjer, ako netko ima višak kilograma i ako je odlučio pola sata na dan pješačiti ili raditi u vrtu umjesto da sjedi i jede, a zatim tu odlu ku i provodi u djelo, time pročišćava razmišljanje i počinje pro voditi korisnu naviku. Naša sposobnost da kreativno živimo praktički u svim ži votnim okolnostima u velikoj mjeri može ovisiti o stavovima koje odaberemo. Svatko pred sobom uvijek ima mogućnost izbora. U svakoj situaciji možemo birati kako ćemo razmišljati i kako ćemo se osjećati, te kako ćemo u vezi s nečim postupiti. Gdje god se našli u životu, kakve god bile okolnosti, koje god navike utjecale na naše odluke, svaku situaciju možemo pretvoriti u iskustvo učenja i razvoja. Možemo odrediti kako vladati svojim navikama, kako bi nam korisno služile.
* 5. ZAKON Da bi otkrio nova mora, čovjek treba biti dovoljno hrabar da iz vida izgubi obalu. — Anonimna Kada sumnjaš, odluči se za hrabar korak! — Jan Smuts
NEKI JE čovjek živio vrlo ugodno i lagodno i u jednom je trenutku osjetio kako ga obuzimaju nemir i nezadovoljstvo. Tražeći savje te, obratio se nekome mudracu koji je navodno raspolagao veli kim znanjem i mudrošću. Čovjek mu objasni: »Veliki mudrače, ne mam materijalnih problema; ipak, osjećam nemir i nezado voljstvo. Godinama tražim sreću, želim pronaći odgovore na mis li koje me zaokupljaju, te se nekako pomiriti sa svijetom. No nešto mi nedostaje. Imam dubok osjećaj da nisam otkrio nešto važno. Reci mi kako da se izliječim«. Mudrac je još neko vrijeme razmišljao o tome, a zatim reče: »Prijatelju moj, što je nekima skriveno, drugima je očito. A što je očito nekima, drugima je skriveno. Imam rješenje za tvoju boljku, iako nije riječ o običnome lijeku. Moraš krenuti na veliko
Sreća je naklonjena odvažnima. — Erazmo
Nitko ne zna što sve može dok ne pokuša. — Publilije Sirus
putovanje. Biti budan i svjestan svega oko sebe, u svakom trenut ku. Vodi dnevnik i svaki dan bilježi najfascinantnije otkriće. Ne moj preskočiti ni jedan jedini dan. Bez prestanka traži i otkrivaj. Kad dovršiš putovanje i vratiš se kući, dođi ponovno k meni, pa ću ti ispričati i završetak priče«. Čovjek je otišao kući, pripremio se za dugotrajno putova nje i krenuo. Putovao je iz zemlje u zemlju, susretao se s fasci nantnim ljudima, doživljavao uzbudljive pustolovine i nailazio na nebrojene neobičnosti. Smjerno i vjerno u dnevnik je svakodnev no bilježio što ga je tog dana najviše iznenadilo. Njegov je dnev nik počeo nalikovati na uzbudljiv roman. Bio je prepun uzbuđenja i ushita zbog mnogih neobičnih otkrića. Na koncu se čovjek vra tio kući. Nekoliko dana kasnije posjetio je onog mudraca. Mudri se starac nasmiješio ugledavši svjetlo i iskru u čovjekovim očima, vedrinu na njegovu licu.
Do promjena i razvoja dolazi kada se čovjek izloži opasnosti i ka da se usudi sudjelovati u eksperimentiranju vlastitim životom. — Herbert Otto
»Znači, putovanje je bilo ugodno?« upita ga uz osmijeh. »Oh, da!« odgovori čovjek uzbuđeno i stane prepričavati doživljaje. Mudrac ga je strpljivo slušao, a zatim upita: »I što si naučio na putovanju?« Čovjek je još nekoliko minuta sjedio zamišljeno, bez riječi. A zatim, pogledavši mudraca u oči, uhvati ga za ruku, nasmije se i reče: »Da bi otkrio nova mora, čovjek treba biti dovoljno hrabar da iz vida izgubi obalu!« Kao ljudska bića, možda se osjećamo samozadovoljno ka da sve naoko ide po planu. Međutim, kada nam život više ne nu di dovoljno kontinuiranih razvojnih iskustava, moguće je da nam je potrebna promjena koja će nas stimulirati. Unutarnji glas sav jesti možda će tada šaputati: »Božansko nezadovoljstvo!« Je li to poziv duše koji potječe iz nas i potiče nas na to da krenemo u produktivne pothvate? S vremena na vrijeme neka neugodna okolnost ili iskustvo možda će nam pokazati da trebamo istražiti nova područja vlastitog potencijala. Možda ćemo osjetiti potrebu da iziđemo iz kruga dobro poznate svakodnevice i odvažimo se na ulazak u nepoznate vode. Kao što kaže stara izreka: »Vaš se brod ne može vratiti u luku ako ne isplovi!« Slično tome: »Da bi otkrio
Samo oni koji se iz lažu opasnosti da odu predaleko mogu utvrditi gdje su točne granice. — T. S. Elliot
I jedan čovjek koji je hrabar čini većinu. — Andrew Jackson
nova mora, čovjek treba biti dovoljno hrabar da iz vida izgubi obalu«. Poput onog čovjeka iz priče, tražimo li svakodnevno nova otkrića, moći ćemo uživati u novim izazovima. Znamo da svi ima ju prirođenu sposobnost ne samo za preživljavanje, nego i da »plodonosno napreduju«. Nikada se ne moramo zadovoljiti nečim što je manje od onoga što smo u stanju doživjeti. Kako bismo pri grlili svoju ulogu učenika u životnoj školi, trebamo li njegovati sposobnost lakog prelaženja iz poznatoga u nepoznato? Drugim riječima, kada naučimo lekciju fleksibilnosti, hoćemo li lakše pos tići što nam nailazi sljedeće, umjesto da se samo čvrsto držimo sadašnjeg rasporeda stvari? Veliko promaknuće na poslu može zahtijevati i napuštanje ugodnog položaja i prihvaćanje novih odgovornosti. Ulazak u no vu vezu može donijeti prilike za povjerenje i kompromise. Dola zak prvog djeteta donosi lekcije s područja strpljivosti i discipli ne. Svaki od tih primjera od nas možda traži da napustimo »si gurnost i ugodu« i da »otkrivamo nova mora«. Jeste li ikada sami sebi rekli: »Volio bih tako nešto, ali... nisam imao hrabrosti, vremena, novca...?« Promotrite poriv koji je duboko u vama, a koji vas možda tjera na korak dalje. Jeste li voljni poduzeti taj korak? Jeste li otvoreni prema novim mo gućnostima? Jeste li pripravni i voljni učiti o povjerenju tako da naprijed zakoračite s pouzdanjem i vjerom, sigurni u to da vas unutarnje znanje vodi prema većem dobru? Mlada žena po imenu Sharon sanjarila je o pokretanju tv rtke za izradu i prodaju specijaliziranih lutki. Sharon ih je iz rađivala i prodavala gostima restorana u kojem je godinama radi la. Posebne su lutke bile vrlo popularne i ljudi su ih često na ručivali kao darove za nebrojene i raznovrsne prilike. Sharon je uzbuđeno razmišljala o tome da hobi pretvori u pravi posao, ali se pribojavala napustiti sigurnost sadašnjeg posla. Osim toga, trebalo je uložiti i nešto kapitala. Ona nije imala iskustva u pos lovnome svijetu. Osim toga, nije bilo jamstva da će se lutke pro davati toliko da se firma održi. Na koncu ju je jedna prijateljica upitala: »Zanemarimo li praktične probleme, kad bi bila u stanju učiniti bilo što, sve pod kapom nebeskom, za što bi se odlučila?« Ne oklijevajući ni tre nutka, Sharon je odgovorila: »Pokrenula bih tvrtku za svoje lut ke!« Tako su se otvorila vrata spoznaje i prilike. Sharon je od lučila upustiti se u pustolovinu. Pomoć i potporu pružili su joj prijatelji i članovi obitelji, kao i posve neočekivani izvori. Za ma-
nje od godinu dana Sharon je učvrstila malenu tvrtku koja se iz mjeseca u mjesec sve više razvijala. Sretno i ubudeno razmatrala je nekoliko novih mogućnosti za distribuciju svojeg proizvoda. I tako je krenula na dugo i uzbudljivo putovanje. No da bi krenula prema novim otkrićima, prvo je morala »iz vida izgubiti obalu«.
Naglasci • • 1. Kako nesputano davanje, bez očekivanja, pokreće zamašnjak neodoljive dobrote? 2.
Kako biste opisali »Istinsko obilje«?
3.
Odakle početi pokazivati životno blagostanje i obilje?
4.
Kako biste napredak opisali kao »nevidljivu stvarnost«?
5.
Kako do napretka doći zahvaljujući nadmetanju u služenju?
6.
Koji su neki od korisnih primjera nadmetanja u služenju?
7.
Koliko dobrih navika na čudesan način pomaže u plodo nosnome životu?
8.
Kako negativne navike smetaju našem razvoju i uspjehu?
9.
Zašto je neki put važno »iz vida izgubiti obalu« kako bismo se upustili u novu pustolovinu?
10. Na koje se izvore možemo osloniti kako bismo stekli više hra brosti za novu aktivnost?
Praktična primjena raznih duhovnih zakona •• PRIČA O GLINENOJ SVJETILJCI Jedan od Buddhinih najvećih štovatelja bio je magadhski kralj Bimbisara. Kada je doznao da Buddha dolazi u prijestolni cu, okitio je cijeli grad i uz glavnu ulicu postavio tisuće svjetilja ka u bogato ukrašenim držačima. Te svjetiljke zasjat će u čast Buddhina prolaska. U Bimbisarinoj prijestolnici živjela je i neka starica koja je iz dubine duše voljela Buddhu. Žudjela je za time da uzme svoju glinenu svjetiljku i pridruži se masi koja će se okupiti na ulici i promatrati Buddhin prolazak. Svjetiljka je bila puknula još dav-
no, a ona nije imala novca za bolju, mjedenu svjetiljku. Načinila je stijenj od poruba svojega sarija, dok joj je jedan trgovac, zna jući koliko je siromašna, u svjetiljku stavio malo ulja. Kad je došla do glavne ulice, pojačao se vjetar, i starica je znala da ulje neće potrajati. Stijenj je zapalila tek kada se na ula zu u grad pojavio sjajan Buddhin lik. Vjetar se još pojačao, a kralj Bimbisara vjerojatno je s užasom gledao kako se njegove svjetiljke pod snažnim naletom jedna po jedna gase. Kada je Buddha naišao, preostalo je još sa mo jedno jedino svjetlo: svjetlo iz oštećene glinene svjetiljke ko je je starica čuvala među dlanovima. Buddha se zaustavi pred njom. Kada je kleknula kako bi primila njegov blagoslov, on se obrati učenicima: »Dobro zapam tite ovu ženu! Sve dok se duhovne discipline provode uz ovakvu ljubav i predanost, svjetlo svijeta neće se ugasiti«. — iz uvoda, Dhammapada
*
Osamnaesti tjedan
1. ZAKON Školovanju nema kraja. Do znanja se ne do lazi slučajno, potreb no ga je gorljivo tražiti i na njega marljivo paziti. — Abigail Adams
Što zna čovjeku je, u mladosti, gotovo ne važno; dovoljno znaju oni koji znaju kako učiti. — Henry Brooks Adams
JESTE LI čuli izraz »Život služi učenju«? Ali što točno treba naučiti? Na raspolaganju je tako mnogo svega da istraživati možemo u nebrojenim kategorijama! Što više učimo, više možemo. A što više možemo činiti, to možemo više učiti! U ranim životnim faza ma učili smo tjelesnu koordinaciju: kako hodati, pričati, jesti i os tvarivati interakcije s okolinom. Kada smo krenuli u školu, učili smo čitati, pisati, računati, učili povijest, prirodne znanosti, zem ljopis, možda i glazbu, likovnu umjetnost, sportove. Iskustvo učenja možda se nastavilo i na fakultetu. Kada smo stupili u svi jet odraslih, jesmo li nastavili učiti? Jedan od najvećih genija našeg doba, Albert Einstein, jed nom je prilikom rekao: »Dan bez učenja uludo je utrošen dan. To liko toga treba naučiti, a vremena za to tako je malo«. Toga se pridržavao marljivo učeći sve do smrti. Kao korisno nadahnuće mogu nam poslužiti brojni drugi primjeri velikih ljudi koji su cije li život učili. Kozmički zakon kreativnosti i dalje nas tjera naprijed. Često pronalazimo nova područja učenja i izražavanja. Možda nam se čini da smo »poznato« nekako iscrpili znanjem i uživanjem u njemu; potom se usmjeravamo na istraživanje »nepoznatoga« i tražimo nova područja otkrića. Izrazi »poznato« i »nepoznato« mogu biti vrlo relativni. Međutim, i jedan i drugi karike su u lancu životnog napretka.
Učenje je tek po moćnik, dodatak našem »ja«. — William Shakespeare
Čitaj, označuj, uči i u sebi raščlanjuj i spoznaj. — Molitvenik
Ono što je nepoznato dječaku možda će biti poznato muškarcu u kojeg će izrasti. Ono što je prosječnome čovjeku prije nekoliko stoljeća bilo nepoznato, današnjem prosječnom građaninu možda je obična, svakodnevna činjenica. U stanju smo sve više spoznavati i znati jer nam se na svakome koraku širenja znanja ukazuju mnoštva novih misterija. Školovanju i učenju jednostavno nema kraja. I pritom nema iznimaka! Učenje je doživotna aktivnost nemjerljive važnosti. Jedna priča govori o čovjeku koji se nakon mature zaposlio i više nikad nije ništa pročitao. U slobodno vrijeme gledao je televiziju, filmo ve i sport, ali se nije nimalo trudio da proširi mentalne obzore. U dobi od četrdeset godina bio je jednako upućen i educiran kao u dobi od osamnaest godina. To je izvrstan primjer uludo utroše nog života! Može li uludo utrošen život biti uspješan život? Kako nastavak učenja poboljšava smjer kojim se kreće naš život? Kako prikupljamo znanje potrebno za plodonosan i koristan život? Je li jedan od načina i učenje zahvaljujući otvorenome umu uz impli citnu svijest o tome da se tako možemo bolje uskladiti s proto kom beskonačne mudrosti?
Jer slavim Boga u knjižnicama učenih i za sve knjižare ovoga svijeta. — Christopher Smart
Kada se jednom posvetimo odabranome području nastoja nja, kako knjige, predavanja i razni programi obrazovanja za od rasle stječu još veću važnost? Kako ta područja učenja ispitati u odnosu na našu sve veću mudrost i znanje? Kako je moguće raz ličite aspekte stečenog znanja apsorbirati uz dublje i korisnije ra zumijevanje? Kako će naš život, veze i odnosi, te odabrana profesija imati koristi ako postavimo cilj da svaki dan naučimo nešto novo? Što bi bilo kada bismo svaki dan naučili po jednu nepoznatu ri ječ? Stekli neku novu spoznaju? Doživjeli nov okus, misao ili os jećaj? Vrijeme koristili mudro, za samopoboljšanja, ili za njego vanje kreativnosti i produktivnosti? A kako bi bilo da postavljamo važna i relevantna pitanja? Koliko učimo ako samo pričamo i go tovo uopće ne slušamo druge? Traže li uspješni ljudi savjete češće nego što ih daju? Sto možemo doznati i naučiti od razno raznih ljudi na koje nailazimo tijekom dana? Koliko smo iskreni u želji da se poboljšavamo?
Vjerojatno ću učiti do konca života. — Trofimov
Kako raste naša svijest o znanju, može se pojaviti potreba za time da se oslobodimo starih pojmova i navika koje više nisu dovoljno produktivne. Kada dođe do toga, često ćemo uviđati da život postaje uzbudljiviji i donosi više zadovoljstva zahvaljujući sve širem potencijalu i razvoju. Thomas Edison rekao je: »Ako nešto radite jednako kao i prije dvadeset godina, budite uvjereni da postoji i bolji način«. Jesmo li spremni usporediti se s rezulta tima iz prošlosti, prigrliti unutarnji poduzetni duh i neprestano težiti tome da u svojem području postanemo najinformiraniji i najkreativniji? Korisna iskustva često se pojavljuju zahvaljujući pokušaji ma i samodiscipliniranosti. Čovjek koji je spreman prihvatiti veće
Učenje je blago koje vlasnika prati kamo god krene. — Kineska izreka
znanje i iskustvo može biti pojedinac koji se tako priprema za ot krivanje novih granica. Ljudi okrenuti uspjehu vjeruju u sebe i vjeruju u život, jer nove granice postoje u njima! Duhovna pos većenost i spoznaje također pridonose prihvaćanju izazova i no vih iskustava. Zahvaljujući i ugodnim i neugodnim trenucima, znanje koje se širi pomaže nam da budućnost prigrlimo obje ručke, otvorena uma i srca! Dana nam je mogućnost da na bu dućnost gledamo kao na uzbudljivo i još neistraženo područje, te da prema njemu krenemo marljivo i gorljivo.
* 2. ZAKON Njegovanje pozitivnog stava donosi koristi na svim životnim pod ručjima.
U SVAKOME od nas postoji moć koja svijet može uzdignuti iz nez nanja i jada, samo ako je postanemo svjesni i ako je naučimo ko ristiti. Riječ je o vrlo jednostavnome aspektu života koji, među Sretni smo ili nesret ni upravo zbog načina na koji reagi ramo na sve što nam se događa u životu. — May Rowland
tim, neki put zahtijeva i malo truda da bi postao najdjelotvorniji. O čemu je, točno, riječ? O djelotvornom korištenju snage uma! Odnosno, primjeni pozitivnih riječi i pozitivnih misli u svemu što govorimo i mislimo! Njegovanje pozitivnog stava donosi koristi na svim životnim područjima.
Uz prikladnu motivi ranost, možemo promijeniti svaku naviku. — Russell W. Lake
Najveće je otkriće činjenica da čovjek sam može odrediti vlastita iskustva ako nadzire vlastite misli. — Donald C. Curtis
Što se događa kada u umu zasadimo savršeno sjeme: za metak pozitivne misli? Javlja li se u nama želja da manifestiramo samo najviše i najbolje oblike tog zametka — marljivost, svrho vitost, viziju, gorljivost, djelotvornost, korist, napredak, kreativ nost, poniznost, neograničenu ljubav, te višu razinu svijesti i zna nja? Kako naoko prazne prostore oko sebe ispuniti mislima služe nja i beskonačnoga dobra? Možemo »naglašavati pozitivno i eli minirati negativno«, kao što nam u svojoj pjesmi savjetuje Johnny Mercer! Uvjeti koji danas vladaju našim planetom silno se razliku ju od uvjeta koji su vladali prije samo dvadeset pet godina. Tako su i zahtjevi koji se postavljaju pred čovjekovu obitelj drukčiji od zahtjeva iz prošlosti. Živimo u razdoblju neopisivo velikih prom jena. Razmišljamo i osjećamo unutar okvira sposobnosti koje se progresivno šire, razvijajući se od volovske zaprege, konja i kola, automobila, zrakoplova, nadzvučnih letjelica, prema dobu svemi rskih putovanja. Od žutih lojanica došli smo do današnjih svjeti ljaka, plina, struje i kvantnih skokova u digitalnome dobu. Da našnja djeca žive s novim izumima, razumiju stvari o kojima poj ma nisu imali ni najveći umovi prošlosti. Kada razmišljamo na pozitivan način, život nam možda iz gleda lakšim, stječemo dojam da lakše napredujemo, da nailazi mo na manje napetosti i stresa. Počinjemo upravljati vlastitim mislima i osjećajima, umjesto da vanjskim okolnostima dopušta mo da prerastu u faktore nadzora. U svakom trenutku možemo promijeniti način razmišljanja i pozitivno reagirati na život. Svaki čin i svaka misao ima posljedice koje i same imaju svoje posljedice; život je najsloženija moguća mreža međusobno pove zanih elemenata. — Bhagavadgita
Promijenite misli, pa ćete promijeniti i iskustvo. — Eric Butterworth
Jedna mlada žena služi se tehnikom, kako sama kaže, »bi ranja«. Kad god joj se u glavi pojavi negativna misao, istog tre nutka »bira« neki pozitivan stav koji će je istisnuti. Izjava koju ob likuje u riječima ili mislima jednostavno glasi: »Zahvaljujem za svo obilje dobra u svojem životu«. Tom tehnikom ostvaruju se dvi je moćne aktivnosti. Razmišljanje iz negativne sfere prelazi u po zitivnu i istog trenutka dolazi do dominacije stava zahvalnosti! Ta je mlada žena priznala da je ta tehnika biranja kod nje ubrzo pre rasla u doživotnu naviku koja joj je u život unijela nebrojene raz loge za sreću.
Jedna pozitivna mi sao može promijeniti tisuću negacija. — Rebecca Clark
Misli imaju moć for miranja. Nalik su na sjeme koje daje sebi sličan plod. — Myrtle Fillmore
Promotrimo na trenutak način na koji su naše misli sudje lovale u našim sadašnjim životnim iskustvima. Koliki se postotak naših misli može opisati kao pozitivan a koliki kao negativan? Mnogi ugledni učitelji slažu se da, kada nadziremo misli, nadziremo i život. Kolika je praktičnost te izjave? Koliko je važno pre poznati područja mentalne aktivnosti? Kako ugodniji i produktiv niji dan može proisteći iz njegovanja pozitivnog stava? A poten cijal i mogućnosti postoje uvijek! Zapamtite: dana nam je mogućnost da biramo. Naš je um sposoban donositi odluke moćnije od svake nezdrave čežnje ili negativnog stava. Od svojega uma možemo tražiti da služi u naj višem interesu za sve, a ne da služi osobnome egu. Kada od lučimo njegovati pozitivan stav prema svim životnim oblicima, te svemu i svima u životu, možemo li istinski početi živjeti korisnije i uspješnije? Možemo izgraditi život davanja umjesto života obi lježenog nečim što nedostaje. Bi li raj na zemlji dijelom mogao biti i plod načina na ko ji se umom služimo unatoč svim mogućim okolnostima? Koliko je važno spoznati da nas nitko i ništa izvan nas samih ne može ras tužiti i unesrećiti bez našeg pristanka? Ili u nama izazvati potištenost, deprimiranost? Ili nas povrijediti? Zapamtite, u svakom smo trenutku na samo jednu misao udaljeni od njegovanja pozitivnog stava. Što ćete odabrati?
* 3. ZAKON Opraštanje uzdiže onoga tko oprašta. JEDAN POSLOVNI čovjek pričao je kako mu je opraštanje promije nilo život. Njegov je otac napustio obitelj kada je mladić bio tek novorođenče i više se nije vraćao. Otac je mnogo pio, zlostavljao je suprugu i djecu, te na koncu više godina odležao u zatvoru. Umro je u dobi od pedeset dvije godine, od ciroze jetre, a poko pan je na groblju za siromahe. Poslovni je čovjek teret mržnje i kivnosti nosio sve do četr desetih godina života. U nebrojenim teškim situacijama prokli njao je oca zbog boli i patnji koje je donio obitelji. Prema njemu
Nema pogrešaka, nema ni podudarno sti. Svi su događaji darovi koji nam omogućuju da iz njih učimo. — Elisabeth KublerRoss
I za čitavu vječnost, opraštam ja tebi, i ti meni. — William Blake
je imao mračne i neprijateljske osjećaje, toliko intenzivne da su škodile njegovu zdravlju, odnosima, poslu, štoviše svim životnim područjima. Rekao je da mu je svaka nanijeta bol bila poput zmi jskog ugriza. Od takve se rane rijetko umire, ali kada te zmija jednom ugrize, više ne možeš reći da te nikada nije ugrizla! Men talna i emocionalna šteta proistekla od otrova koji je i dalje ko lao njegovim sustavom postajala je nepodnošljivom. Nasreću, mladić je spoznao da mu takav stav u konačnici može uništiti život i duševni mir. Jednog je dana, shrvan tim sil nim teretom, mladi poslovni čovjek otišao na očev grob. Dok je tako stajao, zagledan u očevo ime na spomeniku, osjetio je kako ga odjednom obuzimaju neizreciva premorenost i neočekivano su osjećanje. Nije ni znao ni shvaćao zašto se njegov otac ponio ka ko se ponio, no već mu je bilo dosta nošenja tog tereta ljutnje i kivnosti. Srce mu se počelo otvarati i opraštati. Počeo se oslo bađati teških negativnih misli i osjećaja. Dok su mu niz obraze klizile suze, napokon je stekao dojam da je duhovno dovoljno zreo da očevu duhu prošapće: »Opraštam ti i žao mi je zbog sve ljutnje i negativnosti koje sam usmjerio prema tebi«. Dok je energija tih riječi lebdjela u zraku, čovjek je osje tio kako mu se s pleća diže neizreciva težina. Poslije je rekao i kako mu se bitno poboljšalo zdravstveno stanje. 1 u poslu je načinio nekoliko divovskih koraka. U njegovim odnosima više ni je bilo neprijateljskih osjećaja, a umjesto njih pojavili su se izra zi suosjećanja, brižnosti i ljubavi. I, što je možda i najvažnije, ži lama mu više nije kolao otrov. U tom konkretnom slučaju, op raštanje je uzdignuto onoga koji je oprostio! Kada naučimo opro stiti onima koji su nam učinili nešto nažao, možemo se uzdignuti iznad svih uvreda, bijesa, boli i kivnosti. Sam čin opraštanja od mah prekida sve razmirice! Opraštanje uzdiže onoga tko oprašta! Griješiti je ljudski, opraštati božanski. — Alexander Pope
Samo hrabri znaju opraštati... Kukavica nikada ne oprašta; to nije u njegovoj prirodi. — Laurence Sterne
U svim područjima života u stanju smo doći do tako ugod nog oslobađanja koje potječe od ljekovitog opraštanja. Možemo razviti fleksibilnost koja će nam omogućiti da promjenimo način funkcioniranja uma i ponašanje, tako da naši izrazi postanu uzvišeniji. Možemo pronaći nove puteve do veće slobode. Istinsko opraštanje opisuje se kao odustajanje od svega što je lažno ili ilu zorno i koncentriranje na istinu. A što je istina? Bi li se ona mog la svoditi na Zlatno pravilo: »Drugima čini [i druge promatraj]
Mrziti znači postati instrumentom des trukcije. Ali opraštati znači održati čvrst nadzor nad životom. — William L. Fischer
Opraštanje nije po jam. To je djelovanje. — Ernest C. Wilson
Vi mu, naprotiv, ra dije oprostite i ut ješite ga. — Korinćanima II, 2:7
ono što [onako kako] bi htio da oni čine tebi [da oni promatraju tebe]«? Opraštanje se opisuje i kao umijeće brisanja emocional noga duga. Kada prijeđemo u stav opraštanja, srce nam se više otvara i svjesno se i promišljeno rješavamo kivnosti. Poput onog poslovnog čovjeka iz priče, čim ispravimo pogrešku, usklađujemo se s istinom postojanja; zakon opraštanja briše sve naše prijestupe i pogreške. Opraštanje samome sebi ta kođer uzdiže, no može li opće opraštanje drugima uzdizati još više? Kada se počnu urušavati zidovi kivnosti, bijesa i straha, možemo li tada slobodno graditi zdrava zdanja namijenjena pozi tivnom i korisnom životu? Kada nam je um slobodan, snažan, zdrav, kako svijet odražava našu snagu i cjelovitost? Bi li neograničena ljubav mogla biti ključni sastojak stava opraštanja? U Propovijedi na gori, Isus nam govori kako treba mo »voljeti one koji nas mrze«. Ako možemo davati i ne očekiva ti ništa za uzvrat, ako naučimo voljeti neprijatelja, ako možemo biti milosrdni kao što je milosrdan naš Stvoritelj, provodimo li načela ljubavi i opraštanja? Ako drugima pristupamo sa stavom dobrote pune ljubavi, može li nam to biti plaćeno tračkom brat ske čovječnosti? Je li opraštanje prednost poniznosti? Kao što iz ražavanje zahvalnosti otvori vrata duhovnome napretku, otvara li opraštanje vrata napretku na području znanja i razumijevanja? Kako duhovni postupci ljubavi, suosjećanja, ljubaznosti, dobrote i opraštanja služe kao ključna pomagala u održavanju zdravog ti jela, uma i duha? Bi li se božanski pojam opraštanja mogao od nositi i na dovoljnu ljubav prema sebi, kako bismo bili iskreni, ot voreni i voljni napredovati u životu? Opraštanje je ujedinjavanje duše s Bogom, nalik na more koje prihvaća kap kiše. — Imelda Shanklin
Čovjekova očekiva nja i nada u dobar život razmjerni su spremnosti njegova srca da oprašta. — Rebecca Clark
Životi do kojih dopiremo, na ovaj ili onaj način, mogu ut jecati na druge živote. Životi se međusobno dodiruju i šire mrežu međusobnih doticaja. Tko zna kako dalekosežno može djelovati ono što razmišljamo, osjećamo, govorimo i činimo i na kojim se sve dalekim mjestima može osjećati naš dodir? Da bi nam opro stili, prvo moramo oprostiti. Oprost donosi oprost. Kada ne op rašta, čovjek sam sebe dovodi u osobni pakao. A onaj kojem ni je oprostio toga možda neće biti ni svjestan!
4. ZAKON Svjetlo razumijevanja raspršuje prikaze straha — Ellie Harold
Dopustite mi stoga da naglasim kako sam čvrsto uvjeren da se trebamo bojati jedino samog straha. — Franklin D. Roosevelt
Um njegujte velikim mislima; vjerovanje u junake stvara junake. — Benjamin Disraeli
U istinskoj uzvišenosti nema mjesta strahu. — William Shakespeare
POSTARIJI čovjek pozvao je svoje troje djece i rekao im: »Život mi se primiče završetku. Ostavljam vam tek malo materijalnoga dob ra. Međutim, imam i četiri životna pravila koja su mi, uz vas, već godinama najveće blago. Prihvatite li ih i uvedete li ih u srce i um, bit ćete među najsretnijim ljudima na svijetu. A istinska sreća u životu će vas odvesti daleko«. Mladi su ljudi u glas upitali: »Koje je to blago, oče?« On se nasmiješio svakome od njih i rekao: »Kao prvo, sr ce ispunite bezgraničnom ljubavlju. Kada se srce ispuni ljubavlju, u njemu nema mjesta za manje vrijedne stvari. U ljubavi nema mjesta strahu. Savršena ljubav protjeruje strah. A strah sa sobom donosi bolne osude i tko god se boji nije savršeno stekao bezgra ničnu ljubav. Volite neprijatelje i svima činite dobro, pa će vam ljubav donijeti nagrade. I što je najvažnije, nemojte tek ljubavlju zračiti prema svima na koje nailazite, nego drugima pomažite da ožive od ljubavi. Kao drugo, um ispunite razumijevanjem. Kada vam je um koncentriran na traženje razumijevanja za sve dijelove onoga što je Bog stvorio, u njemu nema mjesta strahu. Svjetlo spoznaje ras pršuje fantome straha, koji su tek duhovi u prostorima neaktivno ga uma. Naučite prepoznati iluzije koje okružuju strah. Sve uvi jek nije onako kako izgleda, a vama nikada neće nedostajati mo gućnosti za rješavanje svih situacija. Duh je uvijek nazočan. Kao treće, um i srce ispunite zahvalnošću. Cijenite to što imate i budite zahvalni za mjesto na kojem se nalazite na putu du hovnog razvoja. Svatko od vas obdaren je mnogim darovima i zahvalnost će vam pomoći da vam srce ostane ispunjeno rados nim osjećajem zahvalnosti za sve što vam se pojavi na putu. Pos vetite se i pomaganju onima koji su imali manje sreće. Bez obzi ra na to koliko je tko bogat ili siromašan, svatko može nešto da ti drugome. Na taj način stječete novu perspektivu u brojnim ži votnim područjima. Ako u svijesti odmah sada stvorite prostor za zahvalnost, hvalu i izražavanje zahvalnosti, u njoj neće biti mjes ta za strah, pa ćete radosnije živjeti u sadašnjem trenutku. I na koncu, ponosite se time tko ste i što ste postigli, no to svakako uravnotežujte duhom duboke poniznosti. Zateknete li se s potajnim mislima koji ukazuju na aroganciju ili umišljenost, podsjetite se na lekciju poniznosti prije nego što vas na nju pod-
Spoznavajući sebe želim spoznati dru ge. Želim postati sve što mogu. — Katherine Mansfield
sjeti svemir! Poniznost su vrata koja vode do više razine razumi jevanja. Stvoritelj nas sve voli jednako i bez prestanka. Njegov je duh nalik na rijeku, dok smo mi nebrojene fontane koje vodom opskrbljuje upravo ta njegova rijeka. Svatko je od nas jedna tak va fontana i naša je zadaća paziti da taj dotok bude otvoren, ka ko bismo Bogu omogućili slobodan protok. Svatko od nas raspo laže slobodnom voljom i umom koji je, već i sam po sebi, krea tivna sila. Međutim, ne smetnite s uma da su ljudi tek sićušni i prolazni dijelovi stvarnosti, dijelovi bezgraničnog i bezvremenog Stvoritelja kojeg neki nazivaju Bogom. Bog beskrajno nadilazi sve čovjekove pojmove i beskrajno nadilazi čovjekovu moć spoz naje i razumijevanja. Djeco moja voljena, sag koji je Bog postavio za vaš život širok je i prostran, dok su sve boje koje vam je podario prelije pe. Smijte se koliko češće možete. Neka vas ispuni blistava ener gija božanske ljubavi. Neka vaše oči svjetlucaju od genijalnosti beskonačnoga uma. Svoj svijet zaspite mislima, osjećajima, ri ječima i djelima koja govore da iza njih stoji dijete ovoga svemi ra!« I na te riječi starac je zagrlio djecu, a ljubav je izbrisala sve suze!
Kukavička duša nije moja, Ne drhturi pod olujama ovoga svijeta; Gledam svjetlo nebeske slave, A vjera blista isto i štiti me od straha. — Emily Bronte
Kad god zastanemo i pogledamo strah u oči, stječemo snagu i hrabrost, kao i novo samopouzdanje. Kako to? Bi li stav obilježen strahom mogao otvoriti vrata pobjedama i uspjehu, bez obzira na životnu fazu? Zašto to nije moguće? Kako nelagodne reakcije obilježene strahom transformirati tako da posluže kao pravi dar, i nama i drugima? Kako preuzimanje odgovornosti za određene životne situacije pomaže dokidanju misli i osjećaja po vezanih sa strahom? Kako vedar i pozitivan stav istiskuje misli pune straha? Koju ulogu molitva igra u oslobađanju od straha? Kako suočavanje s najtežim situacijama uz smirenost, strpljenje i razumijevanje uklanjaju sumnju i strah?
5. ZAKON Samo je jedno snažnije od učenja iz iskustva, a to je kad ne učimo iz iskustva!
Dio sam svega na što sam naišao; pa ipak, svo je iskustvo luk kroz koji provi ruje neistraženi svijet. — lord Alfred Tennyson
-ŠTO SMO U životu naučili iz osobnih iskustava? Što smo naučili na temelju promatranja drugih? Kako te spoznaje izvučene iz iskus tva utječu na naše trenutačne odluke? Kako iskustvo »pokušaja i pogrešaka« potpomaže naš osobni razvoj? Širi li se i poboljšava naša opća slika o životu upravo stoga što se razvijamo na teme lju iskustava i stečenih spoznaja? Ako je tako, moguće je da ćemo biti na velikom dobitku, i to na više područja! Koju je ulogu u našim iskustvima igrala etika? Je li zahvaljujući našim iskustvima moguće uočiti i tragove duhovnog razvoja? Jesu li se naša moral na mjerila poboljšala i uzdignula zbog onoga što smo stekli kroz raznorazna iskustva? Jača li naša kreativnost zbog toga što je »glas iskustva« služio kao djelotvoran vodič u smjeru plodonosnih uspjeha?
Moramo dobro pazi ti da iz svakog iskus tva izvučemo samo mudrost koju donosi. — Mark Twain
U jednoj fazi razvoja možda ćemo imati osjećaj da nas od ređene situacije zbunjuju. Možda ćemo se ponašati poput malih bijelih miševa u laboratorijskome labirintu koji samo trče uokolo, sudaraju se sa zidovima i traže izlaz. Međutim, ako se odozgo zagledamo u taj labirint, kao što to čine znanstvenici, vrlo brzo uočit ćemo izlaz i put do njega. Kada smo otvoreni prema razvi janju veće svijesti, trčanje uokolo i sudaranje sa zidovima mogu poslužiti kao izvrsna prilika za suočavanje s pogreškama i učenje na temelju iskustva. Na primjer, ako je netko voljan poslušati tuđe stavove i priznati da postoje i drukčiji pristupi određenom pita nju, tada će doživjeti porast mudrosti. Rezervoar iskustava i zna nja kod takvih će se osoba širiti.
Životni zakon ne sastoji se od logike; sastoji se od iskustva. — Oliver Wendell Holmes
Možemo li u svojim životnim iskustvima gledati kanale ko ji provode dobro? Što god se događalo, postoji i potencijal za ko ristan ishod iskustva. Ljudi danas budno paze na nova otkrića du hovnih i prirodnih pojava, te na način na koji se ona odnose na njihov unutarnji život, njihove obitelji i društvo. Bi li ta svijest di jelom mogla biti posljedica promatranja onoga što se događa oko njih i učenja na temelju iskustva? Svatko od nas može svjesno odlučiti da će se prilagoditi — ne samo radi očuvanja ravnoteže, nego i radi pretvaranja nečega što izgleda kao »prepreka« u »odskočnu dasku«. Koji je najvažniji aspekt tog postupka? Bi li to mogla biti moć odabira?
Iskustvo je univerzal na majka svih znanosti. — Miguel de Cervantes
Možemo svjesno odlučiti učiti na temelju iskustva ili se možemo ne obazirati na prilike koje su pred nama i ne učiti iz iskustava. Odavno se zna da su pozitivni i samouvjereni stavovi nužan faktor za postizanje pobjeda u svijetu sporta. Ako sudionik u nečemu želi pobijediti, važno je da vjeruje u svoje sposobnosti i da posjeduje želju za pobjedom. U poslovnome se svijetu općeni to prihvaća da čovjek, da bi postigao uspjeh, mora biti uvjeren da može uspjeti. I u druga životna područja moguće je ugraditi vje ru u vlastiti dar i sposobnosti, želju za uspjehom, vizije uspjeha i spoznaje koje ste stekli iz dosadašnjih iskustava, te ih pretvoriti u plodonosan život.
Ne vjerujte nečemu samo zato što ste to pročitali u knjizi! Ne vjerujte nečemu samo zato što je netko rekao da je tako! Sami pronađite istinu. — Vivekananda
Čovjeku je najbolje ravnati se po primje rima i činjenicama koje je dokazalo iskustvo. — Muhamed
Napredak i razvoj možda će nam izmicati ako sve nastavi mo raditi onako kako to oduvijek radimo. Napredak znači kreta ti se naprijed. Može obuhvaćati i razvijanje višeg, boljeg i napre dnijeg stanja svijesti. Kada sve i dalje radimo onako kako smo oduvijek radili, ostajemo na mjestu. Trčimo li u krug oko istog ig rališta, rijetko ćemo kada otkriti nešto novo. Zašto se nevoljko odlučujemo na razvoj? Kada proživimo određeno iskustvo, može mo li sljedeće prigrliti s gorljivošću i uzbuđenjem jer smo stekli novu spoznaju? Taj viši i korisniji oblik života koji nas nepresta no doziva naziva se razvojem! Iz toga možemo zaključiti da neučenje iz iskustava i tvrdo glavo pridržavanje starih navika u nama stvaraju sukobe. Samo je jedno snažnije od učenja iz iskustva, a to je kada ne učimo iz is kustva! Možemo raširenih ruku dočekati prijatelja. Možemo li jednako tako otvoriti um i srce i prigrliti nove zamisli i iskustva koja nam donose divne koristi i zadovoljstvo napretka i razvoja?
Naglasci •• 1. »Dan bez učenja uludo je utrošen dan« (Albert Einstein). 2. Zašto je doživotno učenje toliko važno? 3.
Kako nam postavljanje cilja prema kojem svaki dan učimo nešto novo poboljšava život, odnose, odabranu profesiju, što više, sva životna područja?
4.
Dosljedno usmjerujte misli prema duhovnim aspektima živo ta i bavite se beskrajnim dobrom u sebi i u drugima.
5. Prestanite uludo trošiti energiju na negativno razmišljanje. Kad se riješimo ljudske negativnosti, jačamo povezanost s duhovnom snagom. 6.
»Naglašavajte pozitivno i eliminirajte negativno« (Johnny Mercer).
7. Kako naše misli pridonose našem sadašnjem životu? 8.
Svatko od nas oslikava vlastito kozmičko platno života. Kako će se ta slika razvijati?
9. Život se sastoji od neprestanih promjena. Ne možemo ostati točno na mjestu na kojem se trenutačno nalazimo. U kojem se smjeru krećete? 10. Hrabrost potrebna za iskorak kojim se dolazi do željenog ci lja za korak nas približava uspjehu. 11. Opraštanje se opisuje i kao umijeće brisanja emocionalnog otrova. 12. Bi li neograničena ljubav mogla biti ključni sastojak u stavu opraštanja? 13. Kako svjetlo spoznaje raspršuje fantome straha? 14. Koji su neki od vaših »fantoma straha«? 15. Što ste u životu naučili iz osobnih iskustava? 16. Kako osvrt na određeno iskustvo može poslužiti kao produk tivno mjerilo za određivanje uspjeha u određenome iskustvu?
Praktična primjena raznih duhovnih zakona •• Knjižnica Nag Hammadi sadrži zbirku vjerskih tekstova koji su 1945. pronađeni u Gornjem Egiptu. I premda su prepisa ni početkom 4. stoljeća, obuhvaćaju širok raspon od Tominih evanđelja i homilija do poganskih izreka i izbora navoda iz Plato nove Republike. »Sekstove sentencije« iz Nag Hammadija čini zbirka mudrih izreka i maksima snažnog etičkog i asketskog pri zvuka. Kraći izbor: Govori kada nije umjesno šutjeti, ali govori o onome što znaš i to samo kada je prikladno. Nikada nikoga ne varaj. Mudrost dušu vodi do Boga. Mudar čovjek čini dobra djela po uzoru na Boga. Gdje ti je misao, tu ti je i dobrota. Koji ne škodi duši, ne škodi ni čovjeku. Božansko srce gradi blagoslovljen život. Razumijevanje nećeš steći ako prvo ne spoznaš da nemaš ništa. Bolje je služiti drugima nego druge tjerati da služe tebi. Ljubav prema čovjeku ishodište je božanskoga. Ako svim srcem daješ kruh gladnima, riječ je o malenome daru, no i ta je volja u Božjim očima velika.
*
Devetnaesti tjedan
1. ZAKON Religija otvara nova vrata znanosti. — Franklin Loehr Fizička znanost ogra ničila je svoj raspon kako bi ostavila po zadinu koju slobod no možemo, ili čak trebamo, ispuniti re alnošću duhovne provenijencije. — Sir Arthur Stanley Eddington
SVAKO PODRUČJE istraživanja može poslužiti kao privlačan ulaz za znanost i može biti koristan otvor za marljiv i znatiželjan um. To liko toga uvijek treba otkrivati i učiti! Među najuzbudljivijim i naj zahvalnijim područjima znanstvenog istraživanja jesu i velika pod ručja granica prostora i vremena, te sićušni i neobični nukleotidi u lancu DNA. Pred nama su nevjerojatne količine nepoznatih spoznaja o našem materijalnom svijetu, pri čemu nova istraživa nja dovode do novih tema, nova otkrića do drugih otkrića. Ubrza no se širimo u istraživanju vlastitih potencijala. Napredujemo u smjeru otkrivanja temeljne prirode čovjekova života. U knjizi Razvoj religije kao znanosti Franklin Loehr piše: Religija nam nudi cijelo jedno novo područje koje treba znanstveno istražiti. Religija otvara vrata prema prostoru koji je potencijalno veći od svega što je do danas obuhvatila fizička zna nost. .. Religija je područje duhovnoga, a duhovna dimenzija po tencijalno nam nudi geometrijsko, eksponencijalno širenje zna nja. Fizički svijet, koliko god bio velik i nepregledan, ipak je og raničen. »Materiju nije moguće ni stvoriti ni uništiti«. No čim uđemo u duhovnu dimenziju, u svijet nefizičkoga... tko zna što nas sve očekuje?
Metode znanstvenog istraživanja čist su iz raz nužnog modusa djelovanja čovjekova uma. — Thomas Huxley
I iz najdrevnijeg pre dmeta ispitivanja iz vući ćemo najnoviju znanost. — Hermann Ebbinghaus
Stojimo na duhovnoj granici, pripravno očekujemo trenu tak kada će se na tim vratima koja se otvaraju pojaviti genijalni istraživači Znanosti koji će otkriti i istražiti druge dimenzije i područja stvarnosti. Mogućnosti, čak i prvi nagovještaji, onoga što ćemo tako otkriti, upravo zasljepljuju blistavilom, ta neproc jenjiva blaga novih spoznaja... Duhovna područja postojanja na dilaze cjelokupan fizički svijet i sada nam se otvaraju. Doba ČOVJEKA upravo nas počinje dozivati. Što nama kao pojedincima znači pojam »religije koja zna nosti otvara nova vrata«? Šire li se neki naši pojmovi ili se mije njaju, jednako kao što su se mijenjali nekadašnji stavovi o zdrav lju, povijesti, zvijezdama, veličini i položaju Zemlje kako je zna nost dolazila do novih spoznaja na tim područjima? Koje sve ne poznate dimenzije i koje nove istraživačke eksplozije očekuju no ve projekte kada čovječanstvo postane još otvorenije i pripravnije prema novim uvidima u smisao života? Kako se početi koristi ti vrhunskim pomagalom znanja, zahvaljujući znanstvenim meto dama, kako bismo otkrili neke od uzroka i razloga u pozadini procesa stvaranja? Bi li nam znanstvena otkrića u duhovnim sferama pomog la da shvatimo kako materijalne stvari nužno ne donose sreću, te da ljudima gotovo i ne pomažu da postanu kreativniji i djelotvor niji? Vanjske su stvari važne samo u mjeri u kojoj na nas utječu na unutarnjem planu — preko tijela, uma i duše. Kako nam po većano duhovno znanje pomaže da promijenimo te razmjere? Ka ko čovjekov život može imati koristi od znanstveničkih nastojanja posvećenih proučavanju božanskoga i snage molitve? Kada se znanost i duhovnost zahvaljujući istraživanjima zbliže, hoće li svi jet svjedočiti većem napretku unutar samo jedne generacije od svih čuda otkrivenih tijekom prethodnih deset naraštaja? Isus je bio najveći znanstvenik koji je ikada hodao ovim planetom. Uranjao je pod materijalnu površinu stvari i pojava i pronalazio duhovne uzorke. — Mary Baker Eddy
I premda se može reći da cjelokupna znanost nužno počiva isključivo na čovjekovoj percepciji, nije li istina da ljudi nepresta no pronalaze nove puteve širenja percepcijskih sposobnosti? Proučava li znanost onda stvarnost ili samo čovjekovu percepciju
Sve kvalitetne zasa de moralne filozofije tek su sluga religije. — Francis Bacon
stvarnosti? Služi li najveći dio znanosti širenju čovjekove percep cije temeljne stvarnosti? Kako mi kao pojedinci doživljavamo ko ristan razvoj zahvaljujući širenju percepcije o svijetu koji nas ok ružuje? Utvrdimo li da raspolažemo nekim posebnim darom koji nam omogućuje da stvorimo nešto što može poslužiti svijetu, ne primamo li određenu nagradu, bez obzira na njezin oblik? Svat ko tko odluči postati koristan i nužan ovome svijetu naći će se pred obiljem prilika. Bi li za to moglo biti zaslužno duhovno načelo davanja i primanja? Koje bi se znanstveno načelo moglo primijeniti u toj usporedbi? Uz neopisivu silu tehnologije koja ub rzano napreduje, postaje sve jasnije da su onima koji osjećaju unutarnju želju da služe u nebrojenim područjima na raspolaga nju brojne prilike. Trebamo li nove grane znanosti koje će istražiti nevidljiva duhovna načela? Bi li taj smjer znanstvenih istraživanja mogao donijeti koristi još veće nego što ih donose svi ostali oblici zna nosti? Bi li nam znanstvena istraživanja mogla pokazati da su i zadivljujuće zagonetke magnetizma, sile teže, svjetla, kreativnos ti, intelekta, pamćenja, ljubavi, izražavanja zahvalnosti i smisla aspekti božanskoga, te da božansko obuhvaća još i neizrecivo više od toga? Kako bi takve informacije nadahnule naš osobni ži vot? Bismo li se takvim informacijama mogli poslužiti da možda prigrlimo životni moto veće poniznosti i svrhovitosti?
Religija je svijeća u raznobojnoj svjetiljci. Svatko gleda kroz neku boju, no svijeća je uvijek gdje jest, i nikad se ne mijenja. — Mohammed Naguil, egipatski vojnik
Mogu li ljudi uvećati svoje poimanje božanskoga ako prvo priznaju da dokazi ukazuju na stvarnosti neusporedivo veće i šire od onoga što je dotada bilo dostupno čovjekovoj percepciji, te ta ko počnu gorljivo tražiti i stotinu puta veće i brojnije izraze boža nskoga? Koji bi mogli biti neki od plodova u našem svakodnev nom životu kada bismo čak i za vrlo maleni postotak uvećali svo je spoznaje o božanskome? Bismo li imali više razumijevanja za potrebe drugih, pokazivali više brižnosti, suosjećanja i ljubavi? Bi li plodovi naših napora donosili više koristi čovječanstvu? Prednosti duhovnih načela pokazuju se u uredima, tvrtka ma, poslovnim karijerama i životima pojedinaca. Temeljna duhov na načela mogu jednako pomagati i u izumima i u svim oblicima znanosti kao što dokazano potpomažu unutarnji duhovni razvoj.
Što bi se dogodilo kad bismo jednu desetinu znanstvenih istraži vanja posvetili dodatnim duhovnim ispitivanjima koja bi nadopu nila čudesne drevne svete knjige? Bi li koristi od toga možda nad mašile prednosti koje nam donose sva ostala znanstvena istraži vanja?
* 2. ZAKON Sreća potječe od duhovnog, a ne materijalnog bogatstva.
Bogatstvo nama nije tek sredstvo razme tanja, nego prilika za postizanje uspjeha. — Tukidid
JEDNOM DAVNO olimpijski pobjednik Charley Paddock obraćao se mladićima u mjesnoj srednjoj školi. »Ako mislite da možete, znači da možete!« dobacio im je rukavicu izazova. »Ako u nešto dovolj no vjerujete, to vam se može i ostvariti!« Poslije je neki mladić tanahnih nogu prišao gospodinu Paddocku: »Bože moj, gospodine, dao bih sve na svijetu samo kad bih mogao postati olimpijskim pobjednikom poput vas!« Bio je to trenutak nadahnuća za tog mladića. Život mu se tog trenut ka promijenio! Godine 1936. taj se mladić natjecao na Olimpij skim igrama u njemačkoj prijestolnici Berlinu. Odande se Jesse Owens kući vratio s četiri zlatna odličja!
Višak bogatstva sveta je zaklada koju vlas nik za svojega života mora koristiti na dobrobit zajednice. — Andrew Carnegie
Po povratku u Sjedinjene Države, uz klicanje okupljene mase, vozili su ga ulicama Clevelanda. U jednom trenutku auto mobil se zaustavio i Jesse Owens dao je autograme nekolicini obožavatelja. Uz automobil se natiskivao i neki mršavi dječak, koji je rekao: »Oh, gospodine, dao bih sve na svijetu samo kad bih mogao postati olimpijskim pobjednikom poput vas!« Jesseja Owensa to je dirnulo duboko u srcu. Sjetio se svog davnog isku stva. Ispružio je ruku i položio je na dječakovo rame, govoreći: »Znaš, mladiću moj, bio sam približno tvojih godina kada sam iz govorio iste te riječi. Budeš li marljivo radio, trenirao i vjerovao, postat ćeš olimpijskim pobjednikom!« Godine 1948., na londonskome stadionu Wembley, taj is ti dječak našao se kao zreo mladić. Čekao je start u finalnoj ut rci na stotinu metara. Harrison »Kostur« Dillard pobijedio je i iz jednačio olimpijski rekord Jesseja Owensa!
Mudrost vrijedi više od svakog bogatstva. — Sofoklo
Duša je radost u sa mome činu. — William Shakespeare
Možete li na trenutak zamisliti sreću i radost koje su osje tili pojedinci koje spominjemo u ovoj priči? Moguće je da je većinu nas nadahnulo nešto što smo vidjeli u tuđem primjeru. Ri ječ koju je izgovorio netko kome se divimo i koga poštujemo možda će zaokupiti našu pozornost i potaknuti plamen gorljivos ti i ohrabrenja. U duljim vremenskim razdobljima, promatranje načina na koji netko živi i reagira na život može poslužiti kao na dahnuće za naše misli i djelovanje. Možda ćemo se diviti rezer voaru nečije duhovne snage i duhovnog bogatstva. A duhovno bo gatstvo donosi nebrojene koristi. Produbljuje osjećaj neogra ničene ljubavi u našem srcu. Njeguje suosjećanje prema drugima. U nečijim očima možda ćemo uočiti svjetlo hvale i zahvalnosti, ili prelijepe izraze predanosti i ljubavi koji se odražavaju na njihovu licu. Duhovno bogatstvo poboljšava moć rasuđivanja i razlučiva nja i širi krug mudrosti. Zahvaljujući usmjeravanju prema preda nom služenju drugima može nas voditi do sve veće sreće. Niče li iz duhovnog razvoja i veća sreća?
Ako je sreća aktivnost usklađena s iznimnošću, logično je da bude i u skladu s najvišim mjerilima iznimnosti. — Aristotel
Vjerojatno nije teško odrediti materijalno bogatstvo kojim raspolažemo, no kako odrediti duhovno bogatstvo? Kako bismo ga definirali? Je li izravno povezano s razmjerima naše sreće? Ko liko smo kao pojedinci sretni? Možda mislimo da je sreća plod pozitivnih okolnosti. To može biti točno u određenoj mjeri. Me đutim, bi li zreliji pogled na sreću pokazao da je riječ o nusproduktu služenja s ljubavlju i dijeljenja sreće i bogatstva s drugima? Kako se osjećamo kada se iskreno posvetimo kvalitetnome obav ljanju posla, iskrenoj komunikaciji s drugima, kada posjetimo bo lesnika ili se s prijateljem glasno smijemo od radosti? Sreća tako, kao što nam pokazuje i Pri roda, o izvanjskim stvarima ovisi manje nego što se obično drži. — William Cowper
Da, materijalne stvari donose utjehu, ali gotovo uopće ne pomažu na putu do sreće ili korisnog služenja. Kada razvijemo duhovno bogatstvo, stječemo unutarnju sigurnost koja nam služi. Naše duhovno bogatstvo može nam pomoći da se oporavimo od gubitaka. Dolaze li prednosti i darovi materijalnog bogatstva kroz mudru primjenu u služenju drugima i plemenitim ciljevima? Bi li se duhovno bogatstvo moglo nalaziti u samome sre dištu čovjekovih nastojanja da pronađe red i organizaciju u kraj njim stvarnostima kozmosa, mjesta gdje živimo, krećemo se i postojimo?
3. ZAKON Religija koristi zdravlju. — Dale Matthews Potreban nam je sus tav religije kojem će u samome središtu biti znanost. — Margaret Mead
[Molitva] mi je spa sila život. — Mahatma Candhi
JEDNA ŽIVAHNA i naporna dama često je dolazila u ordinaciju dr. Dalea Matthewsa. Uvijek je dolazila oboružana šarmantnim os mijehom, prodornom duhovitošću i uz neizlječive bolove uzroko vane artritisom. Svaki dolazak značio je i dugotrajne i zamorne litanije o neizlječivim boljkama. Liječnik je na njoj iskušao sve dostupne lijekove za suzbijanje boli, praktički bez uspjeha. »Postoji li uopće nešto što vam može pomoći?« upitao ju je jednom dr. Matthews. »Da. Vjera i molitva!« uskliknula je ona. »I pjevanje u crk venom zboru!« Vjera, molitva i... pjevanje? Navode li se takve stvari u medicinskim udžbenicima? Bi li ih trebalo navesti? Jesu li religi ja ili duhovnost, poput opijata, djelotvorno sredstvo za suzbijanje boli i drugih poremećaja? Koja je u tom slučaju primjerena doza? Ima li i nuspojava? Naviknut na kontemplaciju o Ljubavi i Suosjećanju, zaboravio sam sve razlike između sebe i drugih. — Milarepa
Čini mi se da je spo sobnost pokazivanja brižnosti ono što ži votu pridaje najdub lje značenje i smisao. — Pablo Casals
Medicinsko djelovanje duhovne vjere nije tek pitanje vjere, nego i znanosti. Medicina uma-tijela jedno je od najpropulzivnijih područja medicinske znanosti, budući da se istraživači širom svijeta sve više bave djelovanjem mentalnog stresa, emocionalnih poremećaja i društvene izoliranosti na čovjekovo tijelo. Više od tri stotine znanstvenih istraživanja pokazuje medicinsku vrijedno st duhovne predanosti. A među oblicima takve predanosti jesu i molitva, proučavanje svetih tekstova, sudjelovanje u raznim obli cima bogoslužja, te aktivno sudjelovanje u djelovanju duhovne za jednice. Prednosti takvog djelovanja olakšavale su prevenciju i li ječenje mentalnih poremećaja (npr. depresije, sklonosti samou bojstvu te tjeskobe), medicinskih i kirurških poremećaja i anoma lija (npr. bolesti srca, raka, spolno prenosivih bolesti) i ovisnos ti; ublažavali bol i invalidnost; produljivali životni vijek. Osim to ga, duhovno liječenje, na primjer molitvom i psihoterapijom ute meljenom na religiji, pospješuje oporavak. Kohezivan, ugodan i utješan sklop duhovnih stavova i vri jednosti, te sudjelovanje u svetim obredima, pojedincima pridaju
Vjera u nepobjedivu i nepogrešivu snagu donosi nevjerojatnu moć izlječenja. — Herbert Benson
izraženiji osjećaj smisla, svrhe i nade. Vjera često nudi »mir koji donosi spoznaju« i to u trenucima boli, tuge i nemoći. Zdrav način života koji obuhvaća tjelovježbu i zdravu prehranu češća je pojava među religioznim osobama. Ljudi koji su duhovno usredo točeni lakše se nose sa stresom, imaju snažnu društvenu potporu i uživaju u kvalitetnijem životu (npr. spokoju, samopoštovanju, zadovoljstvu poslom i brakom, altruizmu). Aktivno sudjelovanje u religiji poboljšava i zdravlje djelovanjem na zdravstveno ponašanje. — Harold Koenig
U knjizi Bog za 21. stoljeće Herbert Benson piše: Duhovni stavovi umiruju um, dokidajući neproduktivno razmišljanje koje nam često obuzima misli. Tijelo je vrlo djelot vorno kada se treba samo zaliječiti, no prečesto se događa da to me smetaju negativne misli i sumnje. Briga i sumnja potiču bor bene reakcije, a povezani simptomi koji su posljedica stresa i bo lesti mogu otupjeti evolucijski prilagođenu sposobnost samozaIječenja... No kako vjera, kako se čini, nadilazi iskustvo, tako postiže vrhunske rezultate u oslobađanju od napetosti i stvaranju nade i očekivanja. Uz nadu i očekivanja dolazi i »zapamćeno bla gostanje« — cerebralna poruka usmjerena na liječenje koja mo bilizira tjelesne izvore i reakcije. U zraku se osjeća nova spremnost za razmatranje alterna tivnih načina liječenja i sve veća suradnja između religije i medi cine. Je li došlo vrijeme da se te dvije predugo razdvojene a tako bliske tradicije liječenja napokon pomire i udruže?
*
4. ZAKON Napredak iziskuje promjene. Što bilo je novo nije se održalo, nego sa mo je dotaknulo vra ta promjene. — Osborne Henry Kwesi Brew
Napredak smatramo legitimnim tek kad podupire, a ne pot kopava, slobodu i demokraciju. — Eduardo Frei Montalva
KAMO GOD se osvrnemo, nailazimo na koristan napredak i to u ni zu različitih područja, poput zdravlja i medicine, znanosti, gospo darstva, komunikacija, medija, prijevoza, religije, dobrotvornog rada, filantropije, filozofije, psihologije, umjetnosti, glazbe, škol stva, obitelji i zaštite okoliša. Snažno je izražen osjećaj da se tempo napretka ubrzava. A to ubrzanje vjerojatno će se nastaviti i u nebrojenim područjima čovjekovih nastojanja. Kad se i u našem životu pojave plimni valovi promjena, možda nije zgorega prisjetiti se da napredak iziskuje promjene. Ako baš i ne znamo kako prihvatiti promjene, možda ćemo usput naići i na teška i neugodna iskustva. S druge strane, ako smo ot voreni prema božanskoj nazočnosti u svakoj situaciji i u svim pro mjenama, tada ćemo s voljom i gorljivošću plivati na krijesti toga vala! Ako traže dobro u svima i u svemu, ljudi će pronaći upravo to; a to može imati konstruktivne posljedice, i to na nebrojene načine. Gorljivost prema životu, bez obzira na izgled ili okolnos ti koje naoko vladaju, donosi trud i uspjeh. Ovo je divno razdoblje za postojanje na našem planetu! Pogledajte što se sve samo dogodilo na području naše prehrane i zdravlja, životnog standarda i radnih uvjeta, političke i gospo darske slobode, obrazovnih mogućnosti i mogućnosti za komuni ciranje, lakoće kretanja, kvalitete slobodnog vremena i, što je najvažnije, sposobnosti da se slažemo medu sobom i sa svojim Stvoriteljem. Nevjerojatan napredak!
Naše su zamisli tek intelektualna pomagala kojima dopiremo do pojava; kada odrade svoju zadaću, moramo ih mijenjati... — Claude Bernard
Ako smo predani i ako s radošću rastemo i razvijamo se fizički, mentalno i duhovno, hoćemo li lakše prigrliti promjene? Pripremamo li se redovito za neočekivane promjene zahvaljujući moći molitve? Ubrzavamo li jamstva da će nam naša sve veća ot pornost i fleksibilnost pomoći da napredujemo odvažno i slavo dobitno? Stalna je samo promjena. — Heraklit
Imamo li vjere u sposobnosti kvalitete naše duše, svjesni toga da raspolažemo puninom božanske ljubavi, mudrosti i inte-
Bog ne mijenja što je u ljudima sve dok oni sami ne promije ne što je u njima. — Kuran
ligencije? Prepoznajemo li da i nepovoljne okolnosti mogu služi ti kao raskošan i koristan dar, kao i prekretnica u osobnome raz voju? Jesmo li voljni u promjenama prepoznati priliku da posta nemo produktivniji i korisniji? Vjeruj u život! Ljudska će bića uvijek živjeti i napredovati do većeg, višeg, šireg i punijeg života. — William Edward Burghardt De Bois
Svijet je promjena; život nam se pretva ra u ono što mislimo. — Marko Aurelije
Kako svjesno pridonijeti napretku posredstvom promjena? Danas nam se, primjerice, nude neviđene prilike da čitamo, gle damo ili slušamo vijesti iz cijeloga svijeta. Bismo li se mogli kon centrirati na pozitivne aspekte vijesti, tražiti dugoročne prednos ti, umjesto da se usredotočujemo na negativno? Na taj bismo način vjerojatnije poduzeli nešto pozitivno. Koristimo li životna iskustva koja nam često donose promjene kako bismo bolje ovla dali svojim mislima, osjećajima i emocijama? Je li nam život zah valjujući promjenama postao jednostavniji i iskreniji? Koji su ne ki od pozitivnih aspekata služenja i potpomaganja ubrzanja boža nske kreativnosti?
* 5. ZAKON Do korisnih iskustava često dolazimo kroz pokušaje i samodisci plinu. — Nepoznati autor
Želite li doći visoko, upotrijebite noge! Ne dopustite da vas drugi nose gore; ne sjedite na tuđim leđima i glavi! — Friedrich Nietzsche
FRIEDRICH NIETZSCHE ovako je opisao trofazni proces dozrijeva nja svijesti: u prvoj smo fazi nalik na devu koja se sagnula kako bi joj na leđa stavili tovar društvene uvjetovanosti, navika i kon vencija. U drugoj fazi nalik smo na lava koji se rikom buni protiv društva koje nameće ograničenja i zapovijedi. Tek nakon što dovršimo lavovski posao postajemo djetetom, a to znači pravim ljudskim bićem, sposobnim za spontanost, intuitivnost i pouzda nost u reagiranju na okolni svijet. Životno učenje često iziskuje da promotrimo društvene konvencije, ideale i programe, kao i navike i rutinske postupke
Jedino je putovanje unutarnje putovanje. — Rainer Maria Rilke
koje smo eventualno nesvjesno prihvatili i nakupili. Do korisnih iskustava često dolazimo kroz pokušaje i samodisciplinu. Metoda pokušaja i pogrešaka jedan je od načina stjecanja znanja. Međutim, mjera naše hrabrosti nerijetko se odražava u životnoj viziji koju smo odabrali, u znanju koje smo stekli, te u onome što je potrebno za nastavak putovanja. Možemo li nadići bol ili tugu svakog iskustva, na temelju nje nešto naučiti, te živjeti za dobro bit čovječanstva? U svim čovjekovim poslovima pojavljuje se napor, kao i rezultati, a veličina napora mjera je rezultata. — James Allen
Što čovjek mora tražiti u životu, ne nalazi se ni na moru ni na kopnu. Riječ je o dijelu njegova je dinstvenog potenci jala za iskustvo, nečemu što nitko ni kada nije iskusio i nije mogao iskusiti. — Joseph Campbell
Disciplinu nazivaju i »prosvijetljenom ustrajnošću«. Samo disciplina se jednostavno sastoji od posvećivanja onome što je nužno bez nepotrebnog gubljenja vremena i energije na tužaljke ili na odgađanje. To možda zvuči podosta nesmiljeno, no svaka ko daje željene rezultate! Korist se sastoji u tome što otkrivamo da sloboda nije sposobnost da radimo ono što nam se u od ređenom trenutku eventualno radi, nego sposobnost da biramo što ćemo činiti i da to zatim provedemo do kraja! Koliko se čes to događa da uludo trošimo vitalnu energiju koju bismo inače mogli kanalizirati kreativnom discipliniranošću, a sve u nastoja nju da zaštitimo ego? Kad bismo samo slušali, mudrost srca rek la bi nam što je važno, a što je nepotrebno. Ustrajnost je velik i važan sastavni element uspjeha i može poslužiti kao snažan saveznik u proživljavanju teških iskustava. U knjizi Krila radosti Sri Chinmoy navodi zanimljivu priču o ustra jnosti i samodisciplini: Dječak po imenu Bopdeb bio je najgori učenik. Roditelji i učitelji nemilosrdno su ga grdili, no ništa nije pomagalo. Na kon cu su učitelji dignuli ruke i izbacili ga iz škole. Više ga, međutim, nisu željeli ni roditelji. Bopdeb je tako, razočaran i jadan, otišao od kuče i uputio se u susjedno selo. Iz dana u dan Bopdeb je odlazio moliti i meditirati pod jedno stablo u blizini jezera. Odande je gledao kako žene iz sela s praznim vrčevima dolaze do jezera i pune ih vodom. Tako je uočio da ih pune, odlažu na kamene stube i zatim se kupaju. Na kon osvježenja, vračaju se kući s vodom.
Jednog dana, kada u blizini nije bilo nikoga, Bopdeb je primijetio da onaj dio stuba na koji žene odlažu vrčeve više nije u ravnini s okolnim dijelovima. Stoga je samome sebi rekao: »Bu dući da žene ovamo često odlažu vrčeve, kamen se istrošio. Ako se može istrošiti čak i kamen, što je onda s mojim mozgom?« Na temelju tog iskustva Bopdeb je shvatio strpljivost i ustrajnost. Počeo je ozbiljnije moliti i meditirati, a nekoliko dana pos lije počeo je ponovno čitati svoje knjige sa sanskrtskom gramati kom. Iako je bio najgori učenik, sada je uspijevao sjetiti se pročitanoga. Nastavio je učiti i, zahvaljujući ustrajnosti, postao najvećim stručnjakom za sanskrt u Indiji. Dolaženje do cilja može zahtijevati i višekratne pokušaje. Svaki pokušaj možda nas vodi bliže postizanju cilja, a pritom možemo ostvariti i neke druge stvari. Korisna iskustva donose neopisivo unutarnje bogatstvo. Pogledamo li malo bolje oko se be, uvidjet ćemo da se svijet posve sigurno razvija i napreduje. Vjerojatno ste već negdje pročitali ili čuli sljedeće riječi Johanna Wolfganga von Goethea. Poticaji za odvažno djelovanje potječu iz iskustava čovjeka koji je bio iznimno hrabar. Čim se čovjek nečemu nedvosmisleno posveti, na scenu stupa i Providnost. Događaju se raznorazne stvari od pomoći, stvari kojih inače nikako ne bi bilo. Čitav niz događaja slijedi iz takve odluke, pojavljuju se u čovjekovu korist raznovrsni neočekivani događaji, susreti i materijalna pomoć, o kojima nitko nije mogao ni sanjati. Što god možete, ili o čemu sanjate, to možete i započeti. Odvažnost u sebi nosi genijalnost, snagu i magiju. Krenite odmah. Kada vas nadahnjuje neki uzvišeni cilj, neki izniman projekt, sve vaše misli trgaju okove. Vaš um nadilazi ograničenja, vaša svijest širi se u svim mogućim smjerovima, a vi ćete se tako naći u no vom, divnom i čudesnom svijetu. Sile koje su donedavno spavale, sposobnosti i talenti, sve to oživljuje, a vi otkrivate da ste kao oso ba neusporedivo veći nego što ste uopće sanjali. — Patanjali
Naglasci •• 1. Možete li u duhovnosti vidjeti jedno posve novo područje ko je valja znanstveno istražiti? 2. Što vam kao pojedincu znači pojam »religije koja znanosti ot vara nova vrata«? Bi li te informacije mogle biti korisne i na osobnoj razini? 3. Bi li nova grana znanosti koja bi istraživala duhovna načela bila univerzalno korisna? 4. Materijalno se bogatstvo Iako određuje, no kako odrediti du hovno bogatstvo? 5. Kako se suosjećanje može smatrati kvalitetnim stavom u sva kodnevnome životu? 6. Je li suosjećanje oblik izraza neograničene ljubavi? 7. Kako suosjećanje ne služi kao poziv na nedjelovanje ili samo zadovoljstvo? 8. Koje je načelo u pozadini izraza »napredak iziskuje promje ne«? 9. Kako promjene poboljšavaju naš život i povećavaju naš nap redak? 10. Ukazuje li otpor prema promjenama na to da se trebamo ma lo dublje zagledati u sebe? 11. Što vama znače riječi »Disciplinu nazivaju i 'prosvijetljenom ustrajnošću'«? 12. Kako vam samodiscipliniranost pomaže u ostvarivanju cilje va? 13. Zašto je najvažnije životno putovanje upravo unutarnje puto vanje?
Praktična primjena raznih duhovnih zakona Koliko smo puta u životu doživjeli trenutke duboke tuge ili očaja, kako zbog sebe, tako i zbog neke bliske osobe? Uzrok je mogla biti neka teška bolest, nesreća, prekid veze, gubitak imo vine, ili smrt prijatelja ili voljene osobe. Kako smo reagirali? Mnogi ljudi često tonu u žalost; tada ili osjećaju potrebu da svima pričaju što im se događa ili se povlače u vlastiti jad. Ta ko tugujemo. Možda čitamo knjige koje nam nude informacije o tome kako se suočiti s takvim situacijama i osjećajima. Možda odlazimo na sastanke skupina za potporu, kako bismo lakše prežalili gubitak i ponovno stekli osjećaj stabilnosti. Tugovanje je prihvatljiva reakcija na gubitak ili tragičan događaj.
Ali što bi se dogodilo kada bismo istinski shvatili sljedeće riječi Rumija, mističnog perzijskog pjesnika: Vidjeh kako žalost pije šalicu tuge pa povikah: »Kako je slatka, zar ne?« »Uhvatio si me«, odgovori žalost, »i upropastio mi posao. Kako ću sada prodavati tugu kada znaš da je to ugodan dar?« Do kojih bi životnih promjena moglo doći kada bismo shvatili da su padovi, boli, tuge i razočaranja izvor energije koja nas može dovesti do viših razina svijesti? To ne znači da ne tre bamo poštivati iskrene osjećaje. Ali promislite o ovome: Bi li is tinitost Rumijevih opažanja mogla ponuditi nov način reagiranja na teške okolnosti? Nije nužno voljeti tragedije i teške situacije, no možemo li spoznati da se iz njih, čak i usred tuge i žalosti, može naučiti nešto korisno?
*
Dvadeseti tjedan
1. ZAKON Jesu li vidljivo i opipljivo tek bezvremene manifestacije nepregle dne bezvremene i neograničene stvarnosti?
U drevnoj starosti nema veličanstvene kozmičke mjere. — Owen Gingerich
JE LI točno da znamo vrlo malo, vjerojatno i manje od jedan pos to svega što je moguće otkriti, o Bogu i temeljnim duhovnim načelima? Većina ljudi, čak i visokoškolovani teolozi, na razne, i ograničene, načine gledaju na identitet i ulogu Boga u stvaranju tog čudesnog svijeta čiji smo dio i mi. Skorija istraživanja na području fizike i kozmologije otkrivaju da je stvarnost neuspore divo veća i zagonetnija nego što smo mislili.
Kada postavimo pitanje »Koliko je velik Bog?« zapravo pitamo na dilazi li Bog sve naše pojmove i predodžbe. Isto pitanje možemo postaviti i ovako: »Koliko su minijaturne čovjekove spoznaje? — Freeman J. Dyson
U koju nam je svrhu izvor našeg postoja nja dao darove koje imamo? Kako ćemo ih, dakle, upotrijebiti? — Howard J. Van Till
Je li moguće da Stvoritelja nije moguće primjereno opisa ti čovjekovim jezikom i pojmovima, te da ga ne ograničava čovje kov razum? Promislite o mogućnosti da Boga ne ograničava naših pet čula, kao ni čovjekovo poimanje triju dimenzija u prostoru i jedne dimenzije u vremenu. Moguće je da nije bilo jednog i apso lutnog početka i da neće biti jednog i apsolutnog završetka, ne-
Više je nego očito da je stvarnost dale ko dublja i daleko sežnija nego što smo mislili. — Robert L. Hermann
Bog je more besko načne tvari. — Sv. Ivan iz Damaska
go da samo postoje trajne promjene i raznolikost u neogra ničenim ciljevima, slobodi i Božjoj kreativnosti. Možda Bog obuhvaća ukupnost vremena i prostora, te još i mnogo više od toga! Pojava čovjeka na ovom planetu navijestila je, moglo bi se reći, dolazak nove kvalitete koja je obavila ovaj planet, sfere intelekta. Budući da smo intelekt koristili za istraži vanje ovog zagonetnog svemira, skupljali znanje sve bržim tem pom, nastala je i sve veća svijest o tome da materijalno nije kak vo izgleda na prvi pogled. Moguće je da su misli stvarnije i traj nije od materije i energije. Moguće je da je to nagovještaj nove kvalitete, sfere duha. Bog možda stvara ne samo beskrajno veliko nego i beskrajno ma leno. Ne samo izvana, nego i iznutra; ne samo opipljivo, nego i neopipljivo. Misli, um, duša, mudrost, ljubav, originalnost, na dahnuće i gorljivost možda su tek maleni izrazi Stvoritelja koji je sveprisutan i beskonačan. Stvari koje vidimo, čujemo i dodiruje mo možda su tek pojave. Možda su samo izraz skrivenih sila, pa tako i duhovnih sila koje uspijevaju ustrajati kroz sve prolaznosti fizičkog postojanja. Možda su duhovni svijet i blagonakloni Stvo ritelj koje odražava zapravo jedina stvarnost.
To me podsjeća... na poniznost onih prvih teologa koji su znali da, u želji da govorimo o Bogu, to činimo samo na temelju male nih iskrica razumijevanja koje bljeskaju na nepreglednoj pozadini nespoznate zagonetke, zagonetke koja u prirodi i u čovjekovu du hu ipak blista svjetlom koje nije moguće ugasiti. — Robert J. Russell
Oh, da mi je samo bliskije koračati s Bogom! — William Cowper
Možemo pretpostaviti da bi ta duhovna sfera mogla obavi jati ne samo naš planet, nego i čitav svemir, tako da Bog obuh vaća cjelokupnu prirodu i nedjeljiv je od nje. Možda nas upravo vlastiti ego čovječanstva navodi na pomisao da smo u središtu di vovskoga svemira postojanja koji postoji u vječnoj i beskrajnoj stvarnosti koju neki nazivaju Bogom. Možda je cijela nama vidlji va priroda tek prolazan val na površini mora svega što Bog pre dstavlja u vječnosti. Možda vrijeme, prostor i energija ničim ne ograničavaju biće koje nazivamo Bogom. Jednako tako, temeljni parametri svemira — brzina svjetlosti, sila teže, slabe i snažne nuklearne sile, te elektromagnetska sila — ničim ne ograničava ju biće koje možemo nazvati Bogom.
Promislite o sljedećem: • Moguće je da ništa ne može biti odvojeno od Boga. • Moguće je da velike religije potekle od Abrahama pretjerano naglašavaju vidljive i opipljive aspekte temeljne stvarnosti. • Možda i nesvjesno, te religije pretjerano naglašavaju Boga kao nešto što je udaljeno i odvojeno od stvaranja. • Možda je egoistično razmišljati da je netko od ljudi ikada spo znao čak i jedan posto Boga. • Možda je čovječanstvo nalik na val na morskoj površini, a Bog je poput tog mora. • Moguće je da je od nas egoistično razmišljati i o tome kako nigdje u svemiru nema oblika života sposobnih za razmišlja nje. Čak i ako samo jedna od milijun zvijezda ima planet u sličnoj fazi razvoja, moguće je da samo u našoj Mliječnoj sta zi postoji stotinu tisuća sličnih planeta, a da se i ne spominju stotine milijardi drugih galaksija. • Možda je egoistično misliti i kako napredak na području reli gije nije ni nužan ni moguć. • Možda je egoistično razmišljati da se približavamo završnoj točki, a ne da sve više povećavamo raznolikost kakva je done davno bila i nezamisliva. • Možda je Bog tek počeo stvarati svemir, pa svakome od svo je djece omogućuje da u sitnicama sudjeluje u toj evoluciji stvaranja. Je li moguće da su naši pojmovi o Bogu još vezani za prošlo stoljeće? Hoće li 2 1 . stoljeće donijeti nov preporod u čov jekovim spoznajama, pojavu novih pojmova budućnosti? Ljudi ko ji žive u današnje vrijeme ne mogu ni zamisliti kako su malo zna li i koliko su ograničeno gledali na kozmos ljudi u vrijeme kada su pisane svete knjige pet vodećih religija. Moguće je da bi proši reno tumačenje starih vjerskih tekstova moglo donijeti zanimljive i drukčije uvide za duhovna i znanstvena istraživanja. I premda priznajemo da odnos svakoga od nas s Bogom može biti i osoban i neindividualan, bi li se naši nazivi za Boga mogli manje koncentrirati na personalizaciju, budući da idu u pri log pojmovima koji se temelje na čovjeku? Čini se da je Stvoritelj i transcendentan i neposredno dostupan, i znanosti i molitvi, da spremno transformira živote onih koji ga pozovu.
2. ZAKON Griješiti je ljudski, opraštati božanski. — Alexander Pope Nikada nije prekas no... za oprašta nje... i za to da vam oproste. — Rebekah Alezander
Oprosti i zaboravi. — Drevna izreka
Moraš se osloboditi... da bi se razvio! — George W. Cummings, Sr.
ČINI SE DA ŽIVOT U današnje vrijeme iziskuje stalno prilagodavanje u interakcijama među ljudima. Neprestano smo u bliskome doticaju s nizom raznih stanja svijesti. Svakodnevno kontaktira mo s ljudima raznolikih interesa. Nailazimo na duše u raznim fa zama na putu duhovnog napretka. Mnogi s kojima dolazimo u do dir možda proživljavaju probleme i poteškoće. Stoga se čini da umijeće ostvarivanja uspješnih interakcija s drugim ljudima izis kuje veliku uravnoteženost, koncentriranost, razumijevanje, suo sjećanje i opraštanje! Ima li među nama nekoga tko, u nekoj životnoj fazi, nije pogriješio, doživio pogrešku u procjeni ili učinio neki drugi pog rešan korak? Postoji li netko tko nikada nije osjetio razdraženost, stekao dojam da su ga pogrešno shvatili, da ga neutemeljeno op tužuju ili krajnje pogrešno procjenjuju? Carl Jung rekao je: »Sve što nas iritira u vezi s drugima može nas dovesti do spoznaja o nama samima«. Možemo li u tim riječima ugledati makar tračak istine? Koliko smo tolerantni prema drugima? Je li moguće da naši sudovi o drugima odražavaju nas same, a ne nekakvu objek tivnu stvarnost? Jesmo li voljni učiti kako prigrliti sve dijelove drugih osoba, omogućiti im da budu i da se izražavaju u cijelos ti kao jedinstvene individue, što uistinu i jesu? Možemo li spoz nati istinitost maksime »To čega se držimo čvrsto se drži za nas«? Je li i to dio savjeta: »Živi i pusti da žive«? Što nam to uistinu znači kao pojedincima? Je li dio te slike i opraštanje? Kako bis mo došli do mjerljivog odgovora, moramo biti iskreni prema se bi, iako to može pomalo boljeti — ili boljeti malo više!
Oprostiti nekome znači prihvatiti ga onakvim kakav jest, iako ne nužno i onakvim kakvim se doima! — Leddy i Randolph Schmelig
Naše misli i osjećaji nerijetko služe kao mjerilo koje od ređuje način na koji život reagira na nas. »Kako budete mjerili, onako će se i vama mjeriti« (Matej 7:2). Jedinstvena kombinaci ja misli i osjećaja koje iskazujemo služi kao sila koja nam donosi žetvu plodova. A medu tim plodovima može biti i korov, ali i povrće i cvijeće! Kojom mjerom dajemo? Koliko se često sjećamo i provodimo načelo »Griješiti je ljudski, opraštati božanski!«?
Koji ne može opros titi ruši most koji sam mora prijeći. — Male božje upute
Jesmo li na glasu kao netko tko voli, tko je brižan i tko op rašta? Ugled odražava tuđu percepciju, a potječe i u onoga što taj netko smatra našim karakterom. Dobar se glas polagano gra di na čvrstim temeljima poniznosti, karakternosti, ljubavi i mi losrđa. Kada reagiramo na raznorazna životna iskustva, postaju li naše odluke građevinskim blokovima koji stvaraju i podižu naš karakter?
Svaki je korak u životu pitanje osobnog izbora. Birajte tako da bu dete jedinstveni. Birajte da budete najbolji što možete. — George W. Cummings, Sr.
Duboko u svakome postoji jedinstveno polje neograničenih mogućnosti. Ondje navodno stvaramo blagostanje, odnose pre nosimo na novu razinu duhovne povezanosti, donosimo snažne i dalekosežne odluke, rješavamo se toksina, liječimo boljke, te op raštamo i sebi i drugima! Bi li to moglo biti mjesto na koje odla zimo »u unutrašnjost« i otkrivamo da se smisao i svrha odnose na neograničenu ljubav, na služenje drugima i Stvoritelju, na poniz nost i svjestan dolazak u dodir s onim što u nama povoljno i dra matično djeluje na naš osobni pogled te svjetonazor? Žena koja sjedi kod psihoterapeuta doživjela je tragediju. Njezina devetnaestogodišnja kći poginula je prije šest mjeseci u prometnoj nesreći koju je skrivio pijani vozač. Žena sjedi pognu tih ramena i u očima joj blistaju suze. Bol, tuga, bijes i samosažaljenje zakrivali su svaki oblik istine. Pomoć je potražila u želji da dođe do snage kojom će se na pozitivan način suočiti sa životnom krizom. Dobronamjerno i ljubazno srce najviše nalikuje na Boga. — Robert Burns
Dok je iz majke navirala tuga i bol, terapeut ju je pomno slušao. Kada je počela ponavljati dijelove priče, podignuo je ru ku i prekinuo je: »U redu. To se dogodilo. Pokušajmo sada iz si tuacije izvući i određene spoznaje. Stoga bih vam na trenutak že lio skrenuti pozornost na nešto drugo«. Psihoterapeut je potom uzeo maleni kaktus u loncu na ru bu pisaćeg stola i dodao ga majci, položivši ga u njezinu desnu ruku. Žena se poprilično iznenadila, zbunjena tim postupkom. Terapeut ju je upitao: »Boli vas?« »Boli? Pa, ne...« odgovorila je žena. »Znam da u ruci držim kaktus, ali nalazi se u posudici. Kaktus mogu držati a da ne osjetim bol«.
»Izvrsno«, rekao je terapeut. »A sada bih volio da biljku dodirnete lijevom rukom i čvrsto je stisnete!« Dakako, žena je to odbila, govoreći da bi je cijela ruka užasno boljela od oštrih bodlji. Pouka glasi: teške životne situacije katkada nam donose emocionalne kaktuse koje trebamo držati u ruci. Mnogi ljudi na emocionalne kaktuse često reagiraju tako što ih u beskraj hvata ju i stišću! Bol postaje toliko intenzivna da je teško pustiti biljku. I tada se pred nama otvara mogućnost izbora. Možemo uvidjeti da upravo mi stišćemo kaktus ili se za njega možemo držati kao da nam o tome ovisi život! Kada spoz namo tu istinu i kada pomnije promotrimo kaktus, emocionalnu bol, moći ćemo odložiti biljku ili poduzeti određene korake da se oslobodimo emocionalne boli. Žena iz priče brzo je uvidjela pra vo značenje primjera na koji joj je ukazao terapeut. »Sada mi je jasno u čemu griješim«. Poslije mu se nasmi ješila kroz suze. »Odabrala sam drugi smjer«. Žena i terapeut još su dugo razgovarali o snazi ljubavi i opraštanja. Istinsko je učenje više od pukih ulaznih informacija: stvar je i u onome što iz nas izlazi, kako se znanje manifestira! Učenje nije ni puko asimiliranje činjenica, nego i postupak ostvarivanja i izražavanja onoga što smo naučili i znamo. Izvor snage i izvor su osjećanja dio su unutarnjeg duha, pripravni za izražavanje u sva kom trenutku i svakoj situaciji. Griješiti je ljudski, opraštati boža nski.
* 3. ZAKON Dobra je savjest vječita gozba. — Robert Burton Savjest je besprije korni tumač života. — Karl Barth
JESTE LI uočili da se kada lažemo, bilo da je riječ o nedužnom iz bjegavanju istine ili bezočnom laganju, prisvajamo nešto što nije naše, ne pružamo potporu prijatelju, ili se ponašamo krajnje se bično, u nama oglašava unutarnje zvono na uzbunu, čim uvidimo što smo učinili? A što se događa s našim samopoštovanjem kada uvidimo da nismo bili dostojni vlastite vrijednosti i da nismo is punili vlastita očekivanja? Netko je jednom rekao: »Nikada ne čini
Samo se jedno ističe tijekom cijelog kat kad i nesmiljenog ži vota: mirna savjest. — Euripid
Mir ponad svih ze maljskih veličina, mirna i spokojna savjest. — William Shakespeare
nešto za što ćeš se morati kazniti«. Bi li te riječi mogle odraža vati pozitivne prednosti čiste savjesti? Je li to svojevrsni poziv na moralno buđenje? Možemo li se zagledati u sebe — promotriti vlastite misli, osjećaje i djela — i biti sigurni da smo učinili sve kako bismo dosegnuli bit svojih najviših vrijednosti? Poštujemo li same sebe? U knjizi Nada iz mojega srca Rich DeVoss piše: »Poštova nje počinje od onoga što osjećate i mislite o sebi, a ne od onoga što o vama kažu drugi. Poštovanje počinje od ispravne svijesti o tome što ste, od ljubavi prema sebi i prihvaćanju samog sebe«. A poštovanje donosi i recipročnu energiju! Ljudi instinktivno shvaćaju stavove koje pokazujemo, iako to možda nisu u stanju izraziti riječima. Promislite samo o svim ljudima s kojima se re dovito susrećemo — članovima obitelji, prijateljima, kolegama i suradnicima na poslu. Svatko u naš život unosi nešto novo i je dinstveno. Reagiramo li iskreno, pošteno, časno, ustrajno i odgo vorno? Mogu li ljudi računati na to što kažemo? Što činimo kada nam pozornost zaokupi osjećaj krivnje ili stida zbog nečega što smo rekli ili učinili? Čak i ako nitko drugi ne zna za to, postoji li način na koji je moguće stvar popraviti i olakšati srce? Možda zahvaljujući proživljavanju emocija i prih vaćanju posljedica naših riječi i djela možemo početi propitivati i mijenjati određene aspekte svoje ličnosti. Možemo priznati istini tost situacije. Možemo samima sebi oprostiti. Možemo se obve zati na častan i karakteran život. Možemo zastati, makar i samo na trenutak, ali u svakoj situaciji, i pozitivno prilagoditi način raz mišljanja. Možemo izražavati zahvalnost za sve veću svijest.
Nijedan svjedok nije toliko užasan, nijedan tužitelj toliko okrutan kao savjest koja prebiva u srcu svakog čovjeka. — Polibije
Mudrost savjesti jednako je ključna kao i zrak koji udišemo i jednako neopipljiva. Čini se da se uzdiže iz dubina našeg bića, a ipak se odražava u svakoj našoj riječi i svakom postupku. Tako mjerimo svoju moralnu vrijednost. Služi nam kao koristan materijal za izgradnju karaktera. Savjest nema veze ni s kvocijen tom inteligencije ni s ocjenama u školi. S druge strane, vjerojat no itekako ima veze s najvišom razinom mentalne, emocionalne i duhovne evolucije koji izražavamo. Je ii »savjest« mjesto na kojem
Radite na tome da u grudima održite tu malenu iskru ne beskog plamena ko ju nazivamo savješću. — George Washington
najdublje spoznaje usklađujemo sa svakodnevnim djelovanjem? »Gostimo« li se ondje sigurnošću u vezi s motivima i vrijednosti ma? Prednosti čiste savjesti brojne su i velike. Unutarnji mir. Uvećana radost postojanja. Uočavanje dobrote u svima. Izražava nje zanimanja i gorljivosti prema životnim darovima. Potpuno i neustrašivo proživljavanje života.
Naša savjest, ta velika knjiga u kojoj su upisani svi naši prijestu pi... tlači našu dušu sjećanjem na prethodne grijehe, tjera nas da se zamišljamo, da optužujemo i osuđujemo same sebe. — Robert Burton
Savjest opisuju i kao »božansku dobrotu koja je u korijenu svih oblika postojanja«. Postoji u svemu što pogledamo i kad god pogledamo. Dodir tog izvora božanske dobrote moguće je unije ti i osvijetliti u svakome, u svakom trenutku. Ono se nalazi u za kutcima svakog uma i pojavljuje se kada ga najmanje očekujemo. Henry Van Dyke rekao je: »Čista i osjetljiva savjest, postojan ka rakter koji se pridržava skrupula i u malim i u velikim stvarima, najvrjednija je od svega, kako naciji tako i pojedincu«.
* 4. ZAKON Dobar glas vrijedi više od novca. — Publilije Sirus Plemenit čovjek ni kada, ni na trenutak, ne napušta put Dobrote. — Konfucije
VAŠ JE ugled uglavnom plod gledanja tuđih očiju. Ugled se pola gano izgrađuje na čvrstim temeljima poniznosti, karakternosti, ljubavi i milosrdnosti. Postupak je u određenoj mjeri sličan izgra dnji kuće. Počinjete od temelja i nastavljate dalje, dio po dio. Dovršena je kuća plod vaših odluka tijekom gradnje — od plana do dovršetka. Ako je podižete nemarno, gradite tanahne zidove, srušit će je već i prvi vjetar. Ako ste materijal birali vodeći računa o snazi, kvaliteti i trajnosti, vaša će kuća odolijevati i najsnažni jem vjetru. Ugled je zbir stavova drugih o vašem karakteru. I izgrad nja karaktera može se usporediti s podizanjem kuće. Kada reagi-
Baviti se dobrotom znači primati sve što je dobro. — Marcus Bach
rate na životna iskustva, vaše odluke postaju blokovima kojima iz građujete vlastiti karakter. Ono što ste u ovoj životnoj fazi plod je tih odluka! Odgovornost za ispravnost tih odluka svakako je na vama. Tuđi savjeti mogu biti korisni, učenje na temelju iskustava može donijeti više spoznaja i mudrosti, a proučavanje životnih za kona može otvoriti nova vrata razmatranjima. Ali samo vi od lučujete o tome kako ćete se služiti stečenim znanjem. Nitko ne može djelovati umjesto vas. Promotrimo jedan primjer. Već u dobi od osamnaest godi na, Johna je opterećivao loš glas. Često je lagao. Prijateljima je davao obećanja koja nije ispunjavao, koliko god bila važna. Čak su ga i uhitili zbog krađe u prodavaonici. Budući da mu je otac bio vrlo imućan, Johnu se činilo da ima baš sve. Živio je u lijepoj kući, nosio najmoderniju odjeću, imao vlastiti auto i hrpu novca. Ali ipak nije imao sve. Naprotiv! Nije imao ugled. Jednog ljeta, između mature i početka studija u rujnu, John se prijavio za sezonski posao na području buduće karijere. Ali ga nije dobio. Upravo zbog ugleda. I tada se prvi put zaljubio. Ali budući da su svi znali kakav je, djevojka s njim nije htjela izlaziti. Ponašanje je često rječito poput samih riječi, neki put čak i rječitije. Mnogi od nas slušaju riječi, a mnogi slušaju i katkada grublji i izravniji go vor ponašanja. Ne pazimo li i na jedno i na drugo, moguće je da u međuljudskim odnosima upadamo u velike pogreške. Alexander Pope rekao je: »Sa svakom riječju ugled umire«.
Ja sam kapetan svojega broda dobre prosudbe, volje i aktivnosti. Ja ću svoj brod života usmjeravati tako da se uvijek ravnam prema zvijezdi Njegova mira koja blista na nebu mojih dubokih meditacija. — Paramahansa Yogananda Nasreću, John je uvidio da novac u životu i nije toliko važan ako ga ne prati i dobar glas. A upravo je ugled, a ne no vac, najvrjednija imovina. John je počeo mijenjati način života, no trebale su proteći još godine i godine da bi ljudi u cijelosti prih vatili tog »novog« Johna. Još jednom: sve što činite u svakodnevnom životu utječe na vaš ugled. O vama i isključivo o vama ovisi ispravnost odluka ko je donosite. Prijatelji, roditelji, kolege, svećenici i učitelji svaka ko vam mogu pomoći, savjetovati vas i podupirati, ali ne mogu djelovati umjesto vas. Ako malo zastanete i promislite kako neki
Za mladog je čovje ka najvažnije da stekne povjerenje — ugled i karakter. — John D. Rockefeller
postupak može djelovati na vaš život i donosite odluke na teme lju svijesti o tome, steći ćete velik ugled. I nije važno jeste li bo gati ili siromašni: dobar glas povećavat će vaše izglede za život bogat smislom i srećom. To ne znači da nikada nećete pogriješi ti. Svi griješimo. Međutim, važno je priznati pogreške i poduzeti korake za njihovo ispravljanje. Na taj način ugled neće pretrpjeti štetu. Kad ste na dobru glasu, osjećate integritet i usklađenost sa svojim stvarnim bićem. I zapamtite, sve trenutke života provo dite sa samim sobom. Ako vam se ne sviđa tko ste, ako ne cije nite vlastitu ličnost, bit će vam užasno teško cijeniti druge. Radi te na izgradnji tog dobrog glasa. Novcem se ne može kupiti, ali ga je moguće steći marljivošću i trudom.
Čovjek ne živi od sa mog kruha. Mnogi ma je samopoštovanje draže od hrane. — Mahatma Gandhi
Sto biste voljeli biti u stanju reći o sebi i što biste voljeli da drugi mogu govoriti o vama? U umu stvorite određenu sliku o tome i zatim promislite o tome kako biste u tim slikama točno že ljeli izgledati. Biste li duboko u sebi htjeli imati dojam da je to što govorite iskreno i istinito? Biste li voljeli da vaši prijatelji i suradnici znaju za časnost vaših namjera? Koju biste razinu sa mopouzdanja željeli pokazivati kada u svakodnevnome životu os tvarujete interakcije s drugim ljudima? Biste li željeli pokazivati više ljubavi i obzirnosti? U umu stvorite živu sliku o karakteru i atributima koji bi vam najbolje služili. Na trenutak spoznajte da je ta unutarnja zamišljanja moguće prenijeti u fizičke oblike po našanja. A to zapravo cijelo vrijeme i radite, sve otkako ste se pojavili u sadašnjem fizičkom tijelu! Vaša vizija o tome kako želi te izgledati i što u svojem životu želite izraziti možda će zahtije vati da se oslobodite nekih starih navika i načina na koje radite određene stvari, ako ti načini nisu u skladu sa željenom slikom. Zapišite obilježja ugleda — slike o sebi kakvu priželjkujete. A potom promotrite načine na koje možete početi živjeti u željenim okvirima.
*
5. ZAKON Vidljivo poput Ijestava vodi do nevidljivog; prolaznost je tek ske la oko vječnoga. — Henry Drummond Budućnost, t j . Čovje kova budućnost, u sebi svakako sadrži element nepredvidivoga. — Teilhard de Chardin
Vizija je umijeće ko je nam omogućuje da vidimo i nevidljivo. — Jonathan Swift
NEKI ASTRONOMI koji se bave otkrivanjem neopisivo velikih kom pleksnosti makrokozma i nuklearni fizičari koji istražuju fantas tičnu raznolikost mikrokozma zaključuju da svemir ima nedvojbe na obilježja inteligentnog plana stvaranja. Glasoviti fizičar Sir Ja mes Jeans napisao je: »Svemir sve više izgleda ne toliko kao ve liki stroj, nego kao velika misao«. Svatko na svoj način, mnogi znanstvenici potvrđuju stav sv. Pavla: »Ne smjeramo na vidljivo, nego na nevidljivo, jer je vidlji vo prolazno, a nevidljivo je vječno« (Korinćanima II, 4:18). Ili, kao što Henry Drummond piše u knjizi Prirodni zakoni u duhov nome svijetu: »Fizička obilježja duhovne materije čine abecedu koju nam je u ruke stavio Bog, a njezino proučavanje, uz isprav no provođenje, omogućit će nam da lakše i točnije čitamo tu ve liku knjigu koju nazivamo Svemirom... Zakon je velik ne stoga što je pojavni svijet velik, nego jer te linije koje nestaju vode do Vječnog poretka«. U knjizi U skladu s beskonačnim Ralph Waldo Trine piše: »Sve postoji u nevidljivome prije nego što se manifestira ili ostva ri u vidljivome i u tom je smislu točno da su nevidljive stvari stva rne, dok su one koje vidimo nestvarne. Nevidljive su stvari uzrok; vidljive posljedica. Nevidljive su stvari vječne, dok se vidljive mi jenjaju i prolazne su«.
Svijet je prepun ug lavnom nevidljivih stvari. — Howard Nemerov
Što nam ti veliki umovi, prosvijetljeni mislioci i mnogi dru gi govore o beskraju nevidljivoga? Je li naš svijet i život na ovo me planetu još nevjerojatniji nego što uviđamo? Jesu li svi pred meti i događaji koje primjećujemo tek vršak divovskog ledenjaka mogućnosti? U visokocijenjenom uvodu u Einsteinov rad, Lincoln Barnett napisao je 1957. u knjizi Svemir i dr. Einstein: »U razvoju znanstvene misli, jedna je činjenica postala nedvojbeno jasna: ne ma te zagonetke fizičkoga svijeta koja ne ukazuje na jednu višu misteriju... Čovjek ne može izbjeći nemoguću situaciju u kojoj je i sam dio svijeta koji nastoji istražiti; njegovo tijelo i ponosni mo zak mozaici su koje čine iste elementarne čestice koje čine i mračne oblake međuzvjezdanog prostora«. Takve uzvišene misli neki put gotovo izazivaju vrtoglavicu! Možda bi nam mogla pomoći jednostavna usporedba. U čovjeko-
O, svijetu nevidljivi, mi smo t i , O, svijetu neopipljivi, mi dodirujemo te, O, svijetu nespoznatljivi, mi te poznajemo. — Francis Thompson
vu tijelu odvija se jednako toliko nevidljivih aktivnosti kao- i u svi jetu unutar košnice. Stotine pčela ugibaju i na njihovo mjesto do laze nove pčele, no košnica svakako živi dalje. Čovjekovo tijelo čine milijarde stanica usklađena djelovanja. Svakodnevno odumi ru milijuni stanica, a umjesto njih pojavljuju se nove. To je čovje kovu oku uglavnom nevidljivo; ali je ipak ključno za naše funkci oniranje i zdravlje. Jeste li kada trčali livadom ili stajali na brežuljku i osjetili kako vam vjetar miluje tijelo? Je li stvarnost vjetra bila manja za to što je nevidljiv? Vjetar je stvaran koliko i tijelo i jednako pro lazan! Bi li gusjenica porekla vlastitu prirodnu transformaciju u predivnog leptira jer ne vidi sam proces u kojem se to događa? Dovodimo li u pitanje postojanje kozmičkih zraka i radiovalova iako su nevidljivi? Tehnologija je potvrdila stvarnost njihova pos tojanja. Na trenutak u noći ugledat ćemo sebe i svoj svijet, taj otok među zvjezdanim strujama — hodočasnike smrtnosti, koji putuju od obzora do obzora, preko vječnoga mora prostora i vremena. — Henry Beston
Duh je stvaran i vječan; materija je nestvarna i prolazna. — Mary Baker Eddy
Bog i sva njegova obilježja vječni su. — Benedict Spinoza
Zahvaljujući Einsteinovoj teoriji relativnosti lakše nam je shvatiti da vrijeme i prostor možda ipak nisu onakvi kako izgle daju. Nova otkrića ukazuju na to da je »vidljivo poput ljestava i vodi do nevidljivog; dok je prolaznost tek skela oko vječnoga«. Je su li te riječi poziv na to da se suzdržimo od prosuđivanja na te melju vanjskoga izgleda i da odvojimo dovoljno vremena da se »zagledamo dalje i dublje od prvog dojma, onoga što je očito«? Važno je u prvom planu svijesti uvijek držati misao da su božan ska načela dio duha i, premda su nevidljiva, daleko stvarnija od vidljivih, opipljivih stvari. Duhovna načela još su dalekosežnija od matematičkih načela. Može li nam se Stvoritelj sve više i više ot krivati kroz marljivo traženje posredstvom suvremene znanosti?
Naglasci •• 1. Pokazuje li sve veći broj dokaza da su nevidljive stvarnosti možda i daleko temeljnije od vidljivih? 2. Mogu li istraživanja pokazati da je duhovni aspekt temelj ma terijalnoga života? 3. Možda Bog obuhvaća cjelokupno vrijeme i prostor i još mno go više! 4.
Kako neopraštanje stvara veći »Pakao« onome koji ne oprašta nego onome kome nije oprošteno?
5. Je li siguran znak duhovnog karaktera spremnost i sposobno st da opraštamo onima koji su nas povrijedili? 6.
Po čemu je samopoštovanje nusproizvod pozitivne savjesti?
7. Savjest je prisutna kamo god i kad god pogledamo! 8.
Koja nas perspektiva potiče na to da u svakome i svim situa cijama pronalazimo pozitivne odlike?
9.
Kako nas je znanost poučila važnoj lekciji prema kojoj stvari uvijek nisu onakve kako izgledaju na prvi pogled?
10. Na koje sve načine možemo proširiti svoje poglede na koz mos i njegova Stvoritelja? 11. Bi li ovaj materijalni svijet mogao služiti kao inkubator, koji nam je podarila božanska sila, a u kojem se naš duh može razvijati i tražiti krajnji oblik izraza u području koje je nama nevidljivo?
Praktična primjena raznih duhovnih zakona •• Prije rođenja Neba i Zemlje, postoji nešto bezoblično i potpuno već i po sebi. Neopipljivo i vječito, nijemo i nepomućeno, stoji samo i nepromjenjivo, djeluje blago, i beskrajno se stvara u svim dimenzijama.
To nešto možemo smatrati Majkom ili Počelom svega. Daleko iznad relativnog nastanka čovjekova, ne može se nazvati konkretnim imenom, ali se može odrediti kao profinjena bit cijeloga svemira. U odsutnosti točnije riječi, ja ću to nešto nazvati »Veličinom«. A kako je to nešto tako veliko, širi se bez granica. Šireći se bez granica, uvijek je dalekosežno. Budući da je dalekosežno, u konačnici se vraća na sebe, dolazi do samodovoljnog izvora. Štoviše, nikada i nije otišlo od sebe! To neodredivo strujanje profinjene energije uistinu je najveće od svega. Izražava svoju integralnu prirodu, ta univerzalna i profinjena bit ostaje neopipljiva, gipka i nekontrolirana: krajnji izraz kozmosa. Kao izraz neprekidne kreativnosti, iskazuje se u obliku prostranosti neba. Kao izraz prijemčivosti, iskazuje se kao nepregledno mnoštvo galaksija, zvijezda i planeta. Kao izraz skladne reintegracije, iskazuje se u obliku čovjekova života. Tako u prirodnome protoku transformacije energije, čovjekov život postaje jednim od četiriju velikih izraza profinjene biti svemira. To je put univerzalne i profinjene integracije. Čovječanstvo prihvaća pravila Zemlje. Zemlja prihvaća pravila neba. Nebo prihvaća pravila Profinjenog podrijetla. Profinjeno podrijetlo prihvaća pravila vlastite prirode. — Lao Tse
*
Dvadesetprvi tjedan
1. ZAKON Naš život oblikuje naš um; postajemo ono što mislimo. — Dhammapada Osim buđenja, sa njarija i spavanja, postoje još beskrajna područja svijesti. — Deepak Chopra
»NAŠ ŽIVOT oblikuje naš um; postajemo ono što mislimo. Radost slijedi čistu misao poput sjene koja nikad ne nestaje«. Ove jedno stavne riječi mogu biti vrlo profinjene, ali i vrlo praktične! Prepu ne su značenja. U biti nas podsjećaju da su naše misli najava naših iskustava. U svetim tekstovima, izvorni um ili istinsko »ja« smatra se primjerenim temeljem prosvjetljenja. Iako naš um nije ograničen na mozak i premda nije ni proiz vod mozga, ipak djeluje kroz mozak u obliku misli. U knjizi Povratak
Danas ste ono što su vam donijele misli. Sutra ćete biti ono kamo vas odvedu misli. — James Allen
duši dr. Larry Dossey piše: »Osnovne su odlike uma sadržaj i od ređena razina svijesti: nebrojene misli, emocije i dojmovi koji sva kodnevno protječu kroz nas. Pojedinačni je um krajnje osjetljiv na promjene u fizičkome tijelu: raspoloženja, emocije, čak i misli na ko je mogu utjecati promjene u mozgu i tijelu«. Misao — čin ili proces razmišljanja — često se smatra možda i najvećom snagom ili sposob nošću kojom ljudi raspolažu. Možemo reći da misao ima središnju ulogu. Možemo je usmjeriti prema pozitivnim i plodonosnim izrazima ili je koristiti na negativan i štetan način. Naše pojedinačne misli nu de pomagala kojima možemo oblikovati životne priče od materijala koji čini cijeli svijet. Budući da se razmišljanje često smatra »najvećom silom uma«, više razumijevanja i korištenja tog moćnog postupka ta ko bi vjerojatno donijelo i više koristi, i to svima.
A t i , moj ume, teži višim stvarima. — Sir Philip Sidney
U knjizi Što si ti? Imelda Shanklin piše: »Kad vladaš umom, vladaš i svojim svijetom. Kada biraš misli, biraš i ishode. Vidljivi dio života proistječe iz tvojega uma, a oblikuju ga i obilježje mu daju tvo je misli, kao što novčiće oblikuju i pečate im daju mehanizmi kojima se ruda pretvara u kovani novac«. Ako, dakle, postajemo ono što mis limo, kako doći do straha koji od »nevidljivog« vodi do »vidljivog«? Tijelo čisti voda, unutarnji organ čisti istina, pojedinačnu dušu sve to učenje i asketski stav, intelekt čisto znanje. — Iz hinduskih Manuovih zakona
Na području pro matranja, slučaj je sklon samo onima čiji je um spreman. — Louis Pasteur
Einstein je, prema jednoj priči, jednom prilikom navodno ležao na kauču. Zatvorivši oči, ugledao je čovjeka koji putuje brzinom svje tla. Zahvaljujući toj intrigantnoj predodžbi, počeo je provoditi razno razne misaone eksperimente, naoko obična zamišljanja. Već nekoliko godina poslije, međutim, stajališta cjelokupne znanstvene zajednice promijenit će se kada sama priroda potvrdi Einsteinove transcendentne vizije. Njegovi misaoni eksperimenti nagrađeni su velikim napret kom čovječanstva. Što je misaoni eksperiment? To je svojevrstan način na koji svoj um vodimo na nova mjesta, same sebe potičemo na to da stvari pogledamo drukčije. O kojim biste misaonim eksperimen tima mogli razmisliti i u njih se upustiti? Mijenjanjem stava o od ređenoj osobi, mjestu ili situaciji? Istraživanjem novih područja inte resa? Istraživanjem novih područja duhovnog proučavanja? Razmišlja njem o načinu na koji vi i vaš rad možete korisno služiti zajednici? Od ređivanjem posebnih razdoblja duhovne svijesti s članovima obitelji — na primjer vremena za molitvu?
Znatiželja je jedan od trajnih i pouzdanih odlika energičnog i živahnog uma. — Samuel Johnson
Nema dana kada se ne mijenjamo. Donose li nam te promje ne i razvoj? Jesmo li svjesno odlučili poboljšati stanje vlastita uma, ti jela i duše? Što nam služi kao motivacija? Svaki je dan nova prilika da biramo kako ćemo živjeti. Promislite o važnosti odluka koje donosite. Ako postajete ono što mislite, što doista mislite? U knjizi Veliki korak naprijed Rebecca Clark piše: »Samo ako tražite, uvijek ćete pronaći nešto lijepo. Misli koncentrirajte na dob-
ro, lijepo i istinito, a ne na suprotnosti takvih životnih stvari. Poziti van stav pun ljubavi prema životu i ljudima pomoći će vam da uočite aktivnu Božju nazočnost u svojem životu, pa ćete tako lakše na čude san način upotrijebiti vitalnu životnu snagu i aktivirati božansku magi ju koja otvara sva vrata«.
* 2. ZAKON Kad je jednom izgovoriš, riječ više ne možeš opozvati. — Wentworth Roscommon Riječi imaju najviše moguće značenje budući da ostavljaju dojam na svjesni dio uma, kao i na njegov podsvjesni dio, a up ravo ti dojmovi često oblikuju kvalitetu našeg razmišljanja i djelovanja. — Newton Dillaway
JESTE LI KADA čuli izreku: »Oči su prozori duše«? To znači da naša unutarnja svijest blista kroz naše oči. Nije loše promisliti ni o sljedećim riječima: »Vaše su riječi prozori vašega srca«. Kako ri ječi koje izgovaramo odražavaju sadržaj našega srca? Slušajte se be. Slušajte druge. Što čujete? Na primjer, što osjećate i vidite kada netko nešto govori bijes no? Osjećate li tu neprijateljski nastrojenu energiju? Tugu? Povri jeđenost? Bol? Uviđate li da se duboke emocije te osobe odražavaju na njezinu licu, u držanju tijela, u očima? Kako reagirate? Pružajući pomoć i umirenje, ili svojom reakcijom samo pogoršavate situaciju? Što vidite i osjećate kada vam se netko obraća na temelju ljubavi, is krenosti, dobrote i suosjećanja? Osjećate li poštenje i iskrenost u ri ječima koje slušate? Uočavate li jasnoću namjere na licu te osobe? Odražavaju li njezine oči ustrajnost i usredotočenost? Ispunjavaju li vas njezine riječi hrabrošću i poticajima? Koriste li vam? Liječnicu koja je radila u jednom malenom naselju pacijenti su voljeli i poštovali, a zajedno s njima i svi koji su znali za nju. Tako se često moglo čuti: »Ima anđeoski glas i srce... Iskrenost njezinih riječi govori o sigurnosti i samopouzdanju... Imam dojam da joj je istinski stalo do mojega zdravlja i dobrobiti«. Ta je žena bila živi primjer načela u koje je vjerovala: nazočnost duha u svemu i predanost koris nom služenju s ljubavlju svima na koje nailazi. Njezina brižnost, suo sjećanje i želja da služi drugima zračili su iz njezinih riječi, njezina do dira, njezina izraza, njezinih postupaka, načina na koji se držala, što više iz njezina cjelokupnog bića. Njezin je život bio otvoren prozor ko ji vodi do ljubavi, predanosti i iskrenosti srca.
Riječi izražavaju naše snove; obo gaćuju i šire naš ži vot. Riječ ima čudotvornu moć — May Rowland
Kada ih jednom iz govorite, ni najbrži konj više ne može dohvatiti vaše riječi — Kineska poslovica
Riječ mu je plamtje la kao buktinja — Sirah 48:1
Kada steknemo još više spoznaja o povezanosti s duhom, naše riječi još se više ispunjavaju većom sviješću o Božjoj nazočnosti. Go vorimo energijom autoriteta. A to ne znači da kada govorimo grmimo. Često se događa da čovjek koji govori glasno i ustrajno zapravo pri kriva činjenicu da nema mnogo za reći! Kvaliteta naših riječi važan je faktor. Kao i misli, naše riječi također mogu služiti kao instrumenti kojima izgrađujemo svijet. Riječi imaju moć oblikovanja; sadašnjim i budućim iskustvima pridaju oblik. A naš je svijet moguće i doslovce oblikovati riječima koje izgovaramo. Još malo promislite o tome. To što govorimo neki put će netko slučajno čuti ili ponoviti. Govorimo li grubo i kritički, možda ćemo nekoga povrijediti. Negativne riječi i povrijeđenost mogu nas stajati dragocjenih prijateljstava. Takve situ acije možemo izbjeći pridržavamo li se vrlo jednostavnog pravila: Uvi jek ispeci, pa onda reci! S druge strane, kada govorimo s namjerom da pomognemo i promišljeno, te riječi mogu postati čudesnim i fascinantnim pomaga lima. Nadzoru nad riječima učimo se razvijanjem razumijevanja. U svakoj situaciji učimo u pojedincu gledati pozitivne i konstruktivne strane. Nadzor nad riječima možemo naučiti i kada smo voljni unap rijediti vlastite stavove o životu. Umjesto da sudimo na temelju vanj skog izgleda, svjesno tražimo mogućnosti! Riječi kojima se koristimo možemo naučiti promijeniti izražavanjem pomirljivijeg stava prema drugima. Uviđate li kako otvorene i receptivne riječi mogu transformi rati stav kivnosti ili pat-poziciju? Možemo početi češće djelovati na duhovnim načelima.
Što god poduzeo, sve će ti uspjeti, i puteve će ti obasjavati svjetlost. — Job, 22:28
Snaga naših riječi odražava se i u Izrekama, 15:23: »Čovjek se veseli odgovoru usta svojih, i riječ u pravo vrijeme — kako je ljup ka!« Riječi su simbol naših misli i osjećaja; odražavaju našu svijest. Riječi su prozirni otvori koji vode do našeg srca.
*
3. ZAKON Raspolažete najmoćnijim oružjem na svijetu — ljubavlju i molit vom. Doživljaj raja nus proizvod je neogra ničene ljubavi. — Anonimna
Molitvom postižemo više nego što ovaj svijet uopće sanja. Stoga, neka mi se vaš glas uzdiže i da nju i noću, poput velikoga mlaza. — Alfred, lord Tennyson
Ljubav je najprofi njenija sila na svijetu. - Mahatma Gandhi
Molitva je poput radija. Svijetleći oblik ener gije koji se sam proi zvodi vlastitim sredstvima. — Alexis Carrel
JEDNA OD NAJVEĆIH stečevina čovjekove povjesti jesu i sve veće mogućnosti da svatko od nas slobodno uči, razvija se i oblikuje vlastiti život. Gdje se god nalazili, koji god stil života odabrali, kako god izražavali svoje talente i sposobnosti, raspolažemo dva ma najjačim pomagalima na svijetu kojima možemo ostvariti cilje ve. To su odlike ljubavi i snage molitve. Ljubavlju i srećom možemo zračiti upravo onako vjerno kao što sunce zrači svjetlom i toplinom. Kao što je sunčevo svjetlo kreati van izvor koji daje život, možda i naša ljubav tako može biti kreativan izvor povećane vitalnosti, plodonosnih ideja i sveprisutnih darova. Ljubav je ključ u svim našim odnosima. Bez topline ljubavi, naši bi od nosi bili mrtvi i hladni. Ljubav našem postojanju pridaje transcendentno značenje. U mjeri u kojoj smo u stanju primati božansku ljubav i izražavati je prema drugima, ona postaje i kamenom temeljcem naših međuljudskih odnosa. Štoviše, bi li jedan od najboljih pokazatelja našeg unutarnjeg razvoja mogla biti mjera u kojoj volimo Boga i dru ge ljude? Jesu li naša ljubav prema božanskome i naša ljubav prema drugima zapravo dvije strane iste duhovne medalje? Ljubav je u biti neprestano aktivna. Kako bi uopće mogla os tati tek unutarnjim idealom, statičkom imovinom, zakopanim blagom koje nakupljamo u duši? Ljubav je poput vode koja teče kroz crijevo za zalijevanje vrta. Može teći samo ako s jedne strane ulazi, a s dru ge izlazi. Kada pustimo da nam ljubav istječe iz srca i duše, jednos tavno stvaramo prostor za primanje novih količina ljubavi. Bi li jedan od karakterističnih znakova duhovne ljubavi mogla biti i činjenica da se pruža slobodno i nesputano? Za uzvrat ne traži ništa; ljubav jedno stavno ispunjava svoju prirodu davanja. Kada u svakodnevnom životu stalno i neograničeno dajemo ljubav, kako je moguće da se poboljšavaju i kvantiteta i kvaliteta te naše ljubavi? Što znači voljeti »mudro«? Na primjer, mudro izražena ljubav uvijek je uravnotežena. Ne ide iz krajnosti u krajnost. Prolazne napetosti svakodnevnog života ne remete temeljnu stabilnost ljubavi koja je mudro izražena. Kada mudro volimo, jesmo li obzirni prema drugima i taktičniji u komunikaciji? Je li mudar roditelj pun ljubavi onaj koji neprestano traži informacije i načine izražavanja koji mu mo gu pomoći da na zdraviji način voli svoju djecu? Kada roditelji steknu naviku traženja duhovnog vođenja u izgradnji vrijednosti i smjernica,
Mnoge vode ne mo gu ugasiti ljubav, niti je rijeke potopiti. — Pjesma nad pjesmama 8:7
pokazuju li i izražavaju dublji stupanj neograničene ljubavi? Ako dje cu potičemo da razvijaju osobnu povezanost s duhom, sadimo li sje me koje dozrijevanjem može prerasti u zreo plod? Obitelj može biti plodonosna sredina obilježena trajnom ljubavlju. Može biti i temelj za djelotvornu molitvu. Djelotvorni izrazi ljubavi mogu se iskazati kroz moć molitve. A molitva može rezultirati snažnim sposobnostima donošenja odluka i razvoja. Svatko ima osobne potrebe i želje. A većina ljudi traži prak tična pomagala za izgradnju boljeg života. Molitva je osobito svrhovi ta i važna kada smo posvećeni djelovanju s ljubavlju, i to na temelju spoznaja stečenih tijekom molitve. Molitva se opisuje i kao jedan od najpouzdanijih i najsnažnijih stimulatora duhovnog razvoja. Ako je netko beživotan, deprimiran, potišten, tužan ili bezvoljan, dobra mo litva može mu uzdignuti duh i otvoriti vrata novim mogućnostima i pri likama. Molitva može pojačati percepciju i povezanost s idealima. Molitva nam nudi snažno duhovno pomagalo za nadvladavanje prob lema. Pojačava našu marljivost i dosjetljivost. Kada molitvom tražimo svim srcem, te molbe dolaze duboko iz nas i dovode do trajnih tran sformacija. Molitva uvećava srce, sve dok ne postane kadro primiti dar samoga Boga. — Majka Tereza Čini se da božanska sila razumije dublje značenje naših iskre nih želja i reagira u skladu s njima. Bog nas sve voli jednako i nepre kidno. Je li to temeljna vječna stvarnost? Kada se molitvom otvaramo božanskoj mudrosti i usmjeravanju, upućujemo li i poziv božanskome duhu da uđe u naš život i promijeni ga iznutra kako bismo sve ugle dali u novome svjetlu? Postaje li ljubav prema svima spontanim izra zom duše ispunjene duhom? U knjizi Mojim riječima majka Tereza piše: Neki ljudi, kako ne bi molili, kao izgovor koriste činjenicu da je život toliko kaotičan i užurban da im ne omogućuje da mole. To jednostavno nije moguće. Molitva ne zahtijeva da prekidamo rad, ne go da nastavimo raditi kao da je riječ o molitvi. Svaki put nije nužno meditirati, niti svjesno iskusiti osjećaj da se obraćamo Bogu, koliko god to bilo lijepo. Važno je biti s njim, živjeti u njemu i njegovoj vo lji. Voljeti čistim srcem, voljeti sve, osobito siromašne, znači moliti dvadeset četiri sata na dan.
*
4. ZAKON Može li egoizam biti prepreka našem razvoju?
Sebični interesi go vore raznorazne jezi ke i igraju najrazno vrsnije uloge. — Francois Due de /a Rochefoucauld
Nikada ne moraš ni kamo stići ako misliš da si već ondje. — E. C. McKenzie
UŽASNO JE UZBUDLJIVO živjeti i razmišljati o svim raznovrsnim čudima otkrivanja koja su pred budućim generacijama. Kamo će nas sva ta otkrića odvesti? Koje će čovječanstvo imati koristi? Svemir je nepregledan i po svoj prilici vječan, dok smo mi male ni i smrtni. Kako je samo uzbudljivo razmišljati kako bi naša kre ativnost mogla biti dio čudesnoga plana koji još nismo spoznali! Pascal piše: »Veličinu i dostojanstvo ne smijem tražiti iz svije ta i prostora, nego kroz vladanje svojim mislima. Ovladam li svjetovi ma, neću biti nimalo bogatiji. Svemir me prostorom obavija i guta po put atoma; mislima ja spozajem svijet«. I premda možda izgledamo beznačajno, naša bi uloga možda ipak mogla biti presudna. Kao ljud ska bića imamo dar uma, duha i smisla. Možemo razmišljati, za mišljati i sanjariti. Možemo li tražiti i neke buduće pojmove u ras košnoj i sve široj raznolikosti čovjekove misli? Čini se da nam je do pušteno, na određeni način, da nas stvara beskonačno božansko radi ubrzavanja pustolovine kreativnosti. Postoji li, međutim, moguća prepreka koju nazivamo egoiz mom? Pritom ne mislimo toliko na osobnu manu, nego prije na navi ku uma koja smeta procesu učenja nužnom za budući napredak. Možda smo naviknutiji na razmišjanje prema kojem smo tijela koja imaju dušu nego spoznaji da smo duše koje žive u tijelu. Ti pojmovi o tijelu postoje već dugo i šalju nam pogrešne poruke o našoj istin skoj biti i svrsi u ukupnosti stvari.
Dio života posvetite drugima. Vaša pre danost neće biti žr tva. Bit će to čudes no iskustvo jer je ri ječ o intenzivnome trudu usmjerenom prema važnom i smi slenom cilju. — Dr. Thomas Dooley
Na koje još načine egoizam može smetati našem razvoju? Možda se jedna prepreka pojavljuje i kada sebe smatramo odvojeni ma od drugih. Ako netko odrasta proživljavajući bol zbog usamljenos ti, kritika iz redova vršnjaka, ili emocionalne povrijeđenosti, pojam o odvojenosti može se pojaviti u vrlo ranoj životnoj dobi. Druga prep reka može se pojaviti kada naš ego promiče iluzije o krivnji ili strahu. Odnosno, ego nas može bombardirati i idejama da bez prestanka mo ramo stjecati što više iz materijalnoga svijeta da bismo iskusili zado voljstvo. Međutim, kada postanemo svjesni utjecaja ega na naš život, otvara nam se mogućnost za novo duhovno buđenje. Jeste li se kada našli u životnoj fazi u kojoj su vas više zanima li drugi i svijet oko vas nego vi sami? Kada se ne koncentriramo na potpunu odvojenost, na povrijeđenost ili strah od onoga što nam ži vot eventualno donosi, stječemo nemjerljivu slobodu! Oslobađanje od
Najbolji su darovi oni koji za uzvrat ne očekuju ništa. — Norveška poslovica
zaokupljenosti sobom, od ega, donosi izvornu slobodu. Naš um tako može slobodno početi istraživati kao dio zajednice traženja, koncen triran na postupak traženja. Čini se da to jednako vrijedi i za istraži vanje naše duhovne budućnosti. Možete li promisliti o mogućoj bu dućnosti u kojoj se zahvaljujući korisnim znanstvenim otkrićima prog resivno otkrivaju duhovne spoznaje? Do ključnog napretka može doći kada cijenimo načine na koje je znanost naučila napredovati velikim koracima. Kreativna otvorenost prema traženju otkrića i perspektiva usmjerena na budućnost također nude neograničene mogućnosti.
Strah se nikada ne usuđuje prići velikoj duši. — Phia Rilke
Može li i poniznost biti ključ za naš budući napredak i osigu rač od egoizma? Kada čovjek svemu počne pristupati poniznije, može početi objeručke prihvaćati nove zamisli o duhu, jednako kao što pri hvaća nove znanstvene i tehnološke spoznaje o načinu liječenja upala, o zagrijavanju ili hlađenju stambenog prostora, o brzoj i djelotvornoj komunikaciji s udaljenim ljudima. Život koji nam je podarila priroda kra tak je, no sjećanje na dobro proživljen život ostaje vječno. — Ciceron
Kako njegovati duh poniznosti? Za početak samima sebi možemo dopustiti otvorenost za mogućnost postojanja unutar božan ske stvarnosti koja nadvisuje našu osobnu stvarnost. Bi li duh poniz nosti mogao poticati žeđ za istraživanjem neograničenih novih spo sobnosti? Nadalje, možemo li jedni od drugih učiti upravo u sklopu otvorene poniznosti? Ponizan stav omogućuje nam da budemo otvo reni i da prihvaćamo nove zamisli. Možemo naučiti stvari sagledavati iz tuđe perspektive i svoje stavove slobodno dijeliti s drugima. Može mo li egoistične osjećaje odvojenosti zamijeniti tako zdravim mental nim stavom? Kada dajemo više od sebe, a za uzvrat tražimo manje, također na izvrstan način obuzdajemo ego. Na primjer, potkraj života Lav Tolstoj postao je, nakon dugogodišnje obuzetosti sobom, Božjim slu gom, naučivši mnoge lekcije na putu svete potrage. Prema njegovim riječima: »Isključivi je smisao života služenje čovječanstvu«. Kako je to samo jednostavno! A kako duboko! Kada je služenje drugima priori tet, raspolažemo uzbudljivim i korisnim načinom dosezanja većeg du hovnog razvoja. Kada pokušavamo služiti tuđim potrebama, također stječemo materijalno bogatstvo i priznanja.
Prepreku pretvorite u odskočnu dasku. — Anonimna
Želimo li ukloniti prepreku koju nazivamo egoizmom, možemo same sebe podsjetiti na to da je Bog svakoga od nas stvorio u neog raničenoj ljubavi koja se ne mijenja i traje vječno. Kada primjećujemo
Tko god želi postati slobodan, mora se osloboditi. Sloboda nije dar koji će nam nekim čudom pasti u krilo. Što je sloboda? Imati volju za preu zimanje odgovornos ti za sebe. — Max Stirner
dobra djela i pozitivne aspekte drugih i općenito života, lakše ćemo raspršiti strah. Možemo li mislima dopustiti da ostanu usredotočene na ljubav i služenje, a djelovanje usmjeriti tako da potječe iz naše svi jesti? Možemo li pročistiti misli, emocije i ponašanje? Možemo li ele gantno i skladno prijeći s vanjskog izgleda na svoje mjesto u beskra ju božanskoga?
* 5. ZAKON Jedan od najvećih čovjekovih darova jest promjena, a sadašnje ubrzanje promjena u svijetu izraz je obilja toga dara.
Svako razdoblje može nam donijeti neku novu spoznaju. — Joan Chittister
ROBERT HILLIARS procjenjuje da će, nastavi li se znanje širiti i napredovati sadašnjim tempom, u vrijeme kada na fakultetu dip lomira danas rođeno dijete, količina znanja kojim raspolaže ovaj svijet biti četiri puta veća nego danas. U vrijeme kada će tom dje tetu biti pedeset godina, količina znanja biti će veća trideset dva puta; a 97% svih spoznaja kojima raspolažu ljudi biti će stečena za njegova života! Futurist John Naisbitt još je odvažniji u svojim procjenama porasta količine informacija. On potvrđuje da se ko ličina informacija udvostručuje svakih trideset mjeseci. Uz takav razvoj, za samo dvadeset pet godina količina bi mogla biti i tisuću puta veća nego danas, a za samo pedeset godina i milijun puta veća. Taj je podatak gotovo nemoguće pojmiti, no istina je da živi mo u razdoblju procvata čovjekova stvaranja. Evolucija se ubrzava. Napredak se ubrzava. Jedan od najvećih darova koje je čovjek dobio od Boga jesu promjene, a sadašnje ubrzanje otkrića u svijetu izraz je silnog obilja toga dara. Temeljna pitanja — Kamo krenuti odavde? i Koje su sve mogućnosti? — simboliziraju mnogobrojna područja nev
Potres ne nadzire pojavu drukčijeg ob lika života, nego to čine oluje ve likodušnosti i vizije blistavih duša. — Boris Pasternak
jerojatnog potencijala za profinjena bića koja nazivamo ljudima, a ko ja su tek nedavno naselila ovaj planet! Možda ne bi bilo loše da svatko od nas razmotri kako bi naj bolje odgovorio na sljedeća pitanja: Zašto sam ovdje? Kako mogu pri pomoći ostvarivanju stvaranja kroz promjene? Mogu li se povesti za svojom željom da budem uspješniji i plodonosniji u svojim nastojanji-
Uvijek i u svemu, neka postoji poštovanje. — Konfucije
ma i to maksimalnim i nenametljivim zalaganjem i djelotvornošću? Ubrzava li se kreativnost zahvaljujući otvorenome umu i slobodnome nadmetanju? Treba li svijet hitno početi proučavati temeljne duhovne stvarnosti? Kako mogu pripomoći tim istraživanjima? Trebamo li biti gorljivi i marljivi kako bismo otkrili više u vezi s Bogom? Je li Bog je dina stvarnost? Kako nam više spoznaja o životnim zakonima i univer zalnim načelima pomaže da se bolje pripremimo da pripomažemo po zitivnim promjenama?
Negdje u drugome planu našega uma postoji zaboravljeni plamen ili iskra zadivljenosti našim vlastitim postojanjem. Cilj umjetničkog i duhovnog života jest traženje tog skrivenog sunca čuđenja. — C. K. Chesterton
Razmotrite mogućnost osvrta na sve svoje trenutačne stavove. Osvrtom obuhvatite i područja poput stava prema duhovnosti, molit vama, egoizmu, osudama, pohvalama, zahvalnosti, vlastitim životnim iskustvima, onome što se događa nakon smrti, te kako bi bilo živjeti u tuđoj koži. U Mudrim učenjima Dalai Lame Njegova Svetost opisuje su osjećanje kao pomagalo koje dovodi do promjene: Duboko u sebi moramo istinski voljeti jedni druge, jasno spo znati ili prepoznati zajednički općeljudski položaj. Istodobno moramo otvoreno prihvaćati sve ideologije i sustave, kao način rješavanja pro blema čovječanstva. Jedna država, jedna nacija, jedna ideologija, je dan sustav... to jednostavno nije dovoljno. Korisno je imati niz raz ličitih pristupa na temelju dubokih osjećaja o temeljnoj jednakosti unutar čovječanstva. Nakon toga možemo zajednički uložiti trud u ci lju rješavanja problema cijelog čovječanstva. Problema s kojima se ljudsko društvo suočava u smislu gospodarskog razvoja.
Naglasci •• 1. Primarne su odlike uma intelekt i određena razina svijesti. 2. Misao — čin ili proces razmišljanja — često se smatra možda i najproduktivnijom čovjekovom sposobnošću. 3. »Kada vladaš umom, vladaš i svojim svijetom« (Imelda Shanklin).
4. Kako riječi koje izgovaramo odražavaju sadržaj našega srca? 5. Kako riječi koje izgovaramo mogu služiti i kao pomagala za izgra dnju našega svijeta? 6. Po čemu su ljubav i molitva moćno oružje? 7. Kako se djelotvorno izražavanje ljubavi iskazuje kroz moć molit ve? 8. Po čemu je egoizam prepreka na putu većem razvoju? 9. Može li poniznost biti ključ našeg budućeg napretka i osigurač od egoizma? 10. Kako biste promjene opisali kao veliki dar i prednost?
Praktična primjena raznih duhovnih zakona •• Ono smo što mislimo. Sve što jesmo izvire iz naših misli. Svojim mislima stvaramo svijet. Govori ili djeluj nečista uma, Pa se nećeš otarasiti nevolja, Pratit će te kao što kotač prati vola koji vuče kola. Ono smo što mislimo. Sve što jesmo izvire iz naših misli. Svojim mislima stvaramo svijet. Govori ili djeluj čista uma, Pa će te pratiti sreća, Poput sjene, i nećeš je se osloboditi. Kako će izmučen um Shvatiti koji je pravi put? Ni najgori neprijatelj ne može ti nauditi Koliko ti mogu nauditi tvoje vlastite misli ako na njih ne paziš. No kada njima jednom ovladaš, Nitko ti ne može toliko pomoći, Čak ni otac ili majka. — iz Dhammapade
Dvadesetdrugi tjedan
1. ZAKON Svjetski napredak traži poduzetnike. Na svijetu nema tog zakutka u kojem ne bi bilo Boga. — Omoto Kyo
Pogledaj zlatne da ne, prepune zlatnih djela, u velikoj pob jedi Radosti i Ljubavi. — John Milton
Vaši će potomci ubi rati vaše plodove. — Vergilije
VELIKA DJELA ostvarena tijekom izgradnje mnogih starodrevnih čuda širom svijeta ispunjavaju nas strahopoštovanjem. Kako su ti drevni na rodi podignuli tako velika zdanja bez pomoći suvremene tehnologije i mehanizacije? Kakvim su se alatima koristili? Kojim su se planovima i nacrtima radnici rukovodili u svakodnevnome radu? Koji su im pri rodni izvori bili na raspolaganju? Tko je bio začetnik početne zamisli o prvom velikome projektu? Bismo li tu osobu mogli smatrati prvim poduzetnikom u povijesti? On je nedvojbeno morao udružiti sve dos tupne prilike sa snažnom vizijom i genijalnošću kako bi svijetu ostavio tako dojmljiv dar! U današnjem svijetu definicija »poduzetnika« glasi: »osoba ko ja organizira i vodi poslovni pothvat, prihvaćajući rizik zbog moguće zarade«. Bismo li tu definiciju mogli proširiti tako da obuhvati i geni jalnost istraživačkog uma i svrhovito traženje na svim područjima nas tojanja? U znanosti? Medicini? Religiji? Fizici? Ekonomiji? Elektroni ci? Genetici? Pedagoškim znanostima? I bi li dio »zarade« pritom mo gao biti bolji život za cjelokupno čovječanstvo? Ljudi na putu do uspjeha počesto se ne boje prihvatiti pro računate rizike. Pomno se pripremaju za ulazak u nepoznate vode. Sposobnost prihvaćanja rizika i prihvaćanja izazova često je najveći kod onih koji imaju posve otvoren um. U knjizi Stanje čovječanstva Ju lian L. Simon piše: »Naša vrsta živi bolje praktički na svim mjerljivim materijalnim područjima. I više nego ikada možemo biti uvjereni da će
Čovjek koji je voljan reći »da« iskustvu čovjek je koji će ot kriti nove granice.
se ti progresivni trendovi nastaviti i nakon 2000. godine, u besko načnost«. Tako postoje plodna područja za istraživanje koja samo iščekuju trud, nadarenost, te domišljatost i dinamičnu svijest poduzet ne osobe. Blistava budućnost koju zamišljaju mnogi napredno orijen tirani pojedinci doima se sve izglednijom.
Nemamo vječnih saveznika i nemamo stalnih neprijatelja. Naši su interesi vječni i stalni i dužnost nam je povoditi se za njima. — Henry John Temple
Veličina se odvija unutra. — Papa Ivan Pavao II.
Koristan i svrhovit život važan je temelj za izgradnju snova čov ječanstva, i na osobnom i na zajedničkome planu. Napredak je nužnost, a poduzetne su osobe itekako potrebne. Unutar kreativne genijalnosti uma nalazi se istinsko »područje prilika«. U istraživački i pionirski orijentiranoj osobi nalaze se moguće spoznaje, smisao, ide je, vizija, snaga, odvažnost, intelekt, sloboda i sposobnost za postiza nje čudesnih uspjeha. Sto je onda potrebno da bismo postali inovato rima? Trebamo li prvo spoznati da u sebi imamo moć kreativnosti? Jesmo li voljni upustiti se u nova iskustva i istražiti nova područja ko ja će možda ponuditi plodonosna područja za razvojne aktivnosti? Po ziva li naša receptivnost u našu svijest nova znanja, vitalnost i smisao? Kako bismo ubrali plodove svojih otkrića, moramo dopustiti da vrijeme školuje naš duh, kao i naše tijelo i naš um. Duh čov ječanstva moguće je hraniti na čudesne načine, a to su u stanju činiti oni pionirski duhovi koji uočavaju i prenose čuda ovoga svijeta. Knji ge Ralpha Walda Trinea U skladu s beskonačnim i Carla Sagana Ra jski zmajevi dva su 'izvrsna' primjera pisane hrane za čovjekovu dušu. Značajna istraživanja podupiru tezu prema kojoj bi stjecanje novih duhovnih informacija moglo biti snažno pomagalo za sve podu zetne duhove. Poduzetnici u području duhovnog istraživanja? Zašto ne? Evo samo nekoliko od tisuća pitanja kojima bi se mogli pozaba viti.
I najslabiji među na ma ima dar, koliko god izgledao trivijal no, koji je samo nje gov i koji će, ako se upotrijebi na vrije dan način, biti i dar njegovoj vrsti. — John Ruskin
Čovjekova evolucija. Istraživanja pokazuju da su kasniji Neandertalci i prvi predstavnici Homo sapiensa imali vrlo izražene pojmove o zagrobnome svijetu, što se odražavalo u pogrebnim obredima i špiljskim crtežima. Daljnja bi istraživanja mogla utvrditi i temeljnu prirodu te duhovne spoznaje. Genetski temelji zdravlja i zadovoljstva. Dr. Herbert Benson analizi rao je prirodu određenih duhovnih faktora u liječenju i ustvrdio da
su ljudi »genetski pripremljeni« za zdravlje. Tako bi bilo moguće provesti istraživanja zdravlja kao genetske odlike ili skupa odlika. Kapacitet mozga. Neourologija nam kazuje da koristimo tek 10 pos to kapaciteta mozga. Istraživanje biokemijske osnove genijalnosti i kreativnosti, osobito u slučaju velikih mistika i dobitnika Nobelove nagrade, moglo bi nam donijeti vrlo korisne spoznaje i uka zati na način na koji bi bilo moguće osloboditi potencijal mozga. Neuroendokrini odnosi. Istraživanje duhovnih aktivnosti (npr. molitve, meditacije i osobito izražavanja zahvalnosti) radi utvrđivanja raz noraznih postupaka oslobađanja hormona — poput endorfina i sličnih sredstava koja izazivaju osjećaj »zadovoljstva« — moglo bi poslužiti kao temelj za duhovna iskustva i alternativa mnogim psihoaktivnim sredstvima (npr. kokainu i heroinu) koji trenutačno pustoše društvo. Nasilje kao društveni problem. Istraživanja genetske i neurološke os nove antisocijalnih oblika ponašanja pripada u politički osjetljivo područje, no strogo znanstveno utemeljeno istraživanje moglo bi nam donijeti toliko potrebne spoznaje i ukazati na moguće načine liječenja. I u pozitivnim i u negativnim razdobljima, poduzetne osobe tražiti će nove granice koje će moći istraživati i poboljšavati. Rado će prihvaćati rizike i izazove, jer se zahvaljujući njima razvijamo, i na području svjetovne mudrosti i na području duhovne snage. Ako bu dućnost promatrate kao nepregledno, uzbudljivo i još neistraženo područje, vrlo je lako moguće da ćete otkriti nešto važno i korisno.
* 2. ZAKON Kada aktivno pomažete drugima, i oni uče pomagati drugima.
POSTOJI U mnoštvo korisnih načina na koje možemo davati? Jeste li kada razmišljali o tome da je doprinose životu i ljudima koji nas ok ružuju moguće davati kroz tri razine našega postojanja — duhovnu, mentalnu i fizičku? Na duhovnoj razini možemo davati kroz molitve ili duh ljubavi prema drugima. Na mentalnoj razini, možemo pružati
Nosite bremena je dan drugoga, te ćete tako ispuniti zakon Kristov! — Calaćanima 6:2
Pomaganje drugome dio je čovjekove biti. — Jinizam
Svi su odgovorni i za druge. — Talmud
Bez nesebičnog služenja ne ispunja va se nijedan cilj; najčišće je djelova nje upravo u služenju. — Adi Granth, Maru
misli, zamisli, mudrost i poticaje. Na fizičkoj razini, možemo davati vrijeme, nazočnost, trud, novac i materijalna dobra. Za primjer slije dimo osmijeh koji se pojavljuje s triju razina našega bića. Kada ga da jemo iz srca, osmijeh nosi i duhovni blagoslov. Kada se smiješimo iz uma i kada je u skladu s duhovnim načelom, osmijeh prenosi misli ne ograničene ljubavi, koja se prenosi u fizički izraz suosjećanja i brižnosti! Jedan od najčišćih oblika služenja sastoji se od pomaganja drugima i nastojanja da dođu do dobrobiti, bez očekivanja nagrade za trud. U Bhagavad Giti, kao i dijelovima Tao Te Chinga, nesebično se služenje opisuje kao »temeljno načelo kojim Bog stvara i održava svi jet. Kad god netko djeluje nesebično i tako služi drugima, taj čin pro istječe iz Boga«. Kada nastojimo donositi sreću, uviđamo da postoje nebrojeni načini na koje možemo usrećiti mnoge. Dobivene darove možemo upotrijebiti za pomaganje i podupiranje. Možemo s drugima podijeli ti sve što znamo. Kada je prikladno, u nadvladavanju teških situacija možemo ponuditi i svoje iskustvo. Možemo se nuditi u služenju kojim ćemo usrećiti bolesnu osobu. Gotovo na svim područjima čovjekova iskustva nude se prilike za usrećivanje drugih. I to je istina. Svaki ta kav čin koji od nas ide prema drugima može se množiti kada oni ko ji primaju spoznaju da i oni mogu početi davati. I mi također doživlja vamo radost davanja! Služenje je nužno za naš razvoj. Riječ je o uni verzalnome zakonu: kada pomažemo drugima, i sami primamo više pomoći. Joe Griffith na jednome mjestu iznosi priču o Albertu Schweitzeru: Albert Schweitzer pravo je oličenje služenja. Prekinuo je ugle dnu liječničku karijeru i otišao u Afriku kako bi pomogao u izgradnji bolnica za siromašno mjesno stanovništvo. Mnogi njegovi prijatelji, koji su imali dojam da uludo troši nadarenost i znanje, poslali su u Af riku svoje predstavnike kako bi ga pokušali nagovoriti da se vrati u domovinu. Pitali su ga: »Zašto tako nadaren čovjek odustaje od toli ko toga kako bi radio medu afričkim domorocima?« Schweitzer je odgovorio: »Ne spominjite žrtvu. Uopće nije važno gdje je čovjek ako ondje gdje se nalazi može činiti dobro. Ko liko god cijenio vaše ljubazne riječi, čvrsto sam odlučio ostati ovdje i brinuti se za svoje prijatelje Afrikance«. U Africi je ostao sve do smr ti, 1965. godine. U to vrijeme bilo mu je 90 godina! Radio je do sa mog konca života, održavajući gorljivost prema životu.
Ne nastoj raditi sa mo u svoju korist, nego misli i na druge ljude. — Dio eskimske inicijacije
Za još jednu prelijepu priču o toj temi pobrinula se medicin ska sestra Carol, koja je radila u jednoj velikoj sveučilišnoj bolnici. Carol je zanimalo kako sestre koje se iskreno brinu za pacijente uspi jevaju ostati zdrave unatoč tako bliskome odnosu s pacijentima koji ma pomažu. Znala je da su ih tako učili i da funkcioniraju na temelju postavke o tome da se trebaju iskreno brinuti za pacijente, ali se emo cionalno ne pretjerano vezivati, jer bi to vrlo lako moglo dovesti do potpunog izgaranja.
Čovjek besprijekornih vrlina, koji se želi dokazati, nastoji i drugi ma pomoći u dokazivanju; koji se želi proširiti i uvećati, u tome pomaže i drugima. —
Konfucije
Dok je razgovarala s onim kolegicama koje su bile na glasu kao iskusni stručnjaci na području njege i brige, Carol je utvrdila da te žene ne čine ništa osobito. Duboku vezu između medicinske sestre i pacijenta uspostavljao je iskren osjećaj nazočnosti i postojanja, a ne neko konkretno djelovanje. Omogućujući takve interakcije, sestre su uvidjele da ih takvi odnosi uzdižu, te da im silno koristi proširena mo gućnost da dopru do energije, ljubavi i mudrosti. Nijedna od njih ni je smatrala da je ta duboka i iskrena brižnost, te blizak odnos s paci jentima, iscrpljuju ili dovode na rub izdržljivosti. Možda upravo sada treba malo zastati i zahvaliti se na nebro jenim razlozima za sreću i činjenicu da i mi sami možemo donositi sreću! Postavite ideal u duhovnome smislu i budite svjesni činjenice da onaj tko među ljudima želi biti najveći, mora služiti svima.
*
3. ZAKON Kada očekujete najbolje, vaš će pozitivni stav otvoriti vrata prili kama. Razmišljanje o mo gućnostima u stvar nosti je primjena d i namične, kreativne, svete mašte! — Robert Schuller
I što god nakaniš učiniti, učini dok možeš. — Propovjednik
9:10
JESTE LI KADA razmišljali o tome da vaš pozitivan stav otvara vra ta prilikama koja bi inače ostala čvrsto zaključana? Snažna vizija puna nade može izvući potencijal iz nečega što inače izgleda kao ograničenje. Snalažljiva i otvorena potraga može odnijeti prevagu kada biste inače zbog straha odustali! Kako glasi pouka? Na sve strane i u svim situacijama tražite najbolja moguća rješenja! Jedna poznata i vrlo uspješna i djelotvorna poslovna žena dan započinje pozdravom: »Dobro jutro, Bože! Koja si mi čudesna iskus tva za danas spremio?« Zatim se baca na svakodnevne aktivnosti i iza zove, od svega očekujući samo najbolje! A najbolje stvari u životu do gađaju se njoj i za nju! Često s nevjericom promatra što joj se sve do gađa. O počecima te navike kaže da je najvažniji korak u transforma ciji života poduzela kada je dubinski pretražila vlastitu dušu i zatim postavila korisne i plodonosne ideale. Zatim je marljivo i ustrajno radila na njihovu ostvarenju. A to može biti vrlo koristan i dalekosežan postupak transformacije, jer vam ideali postavljaju mjerila. Riječ je o izvrsnim smjernicama za donošenje odluka koje će vam uzvisiti život. Čudesno je i uzvišeno biti u stanju razmišljati kako želite, no, na posljetku ipak ostaje važno pitanje: što mislite. — Matthew Arnold
Može li postavljanje ideala u skladu s duhovnim načelima po nuditi i najpozitivnije moguće životne stavove? Ako su nam ideali og raničeni, istinski se sputavamo. U knjizi Vaš život... Razumijevanje univerzalnih zakona Bruce McArthur navodi pet važnih elemenata ple menitih ideala: 1. Vaši su ideali mjerilo prema kojem donosite odluke. Nalik su na zemljovid s pomoću kojeg dolazite do odredišta.
Mudar će čovjek stvoriti više prilika nego što će na njih naići. — Francis Bacon
2. Vaši ideali određuju stavove prema kojima živite. 3. Vaši ideali određuju put i smjer kojim se krećete na svjesnoj razi ni. 4. Vaši su ideali poveznica koja uravnotežuje tijelo, um i dušu. Preko njih koordinirate duh, um i fizički aspekt postojanja. Očito je da o svemu što tako ključno utječe na vaš život mora te dobro promisliti i da to nešto morate pomno razvijati i birati s naj više dostupne razine svijesti.
Predivna zadaća! Njegovati i podizati nježnu misao, mladu ideju naučiti kako se raste.
Je li vam poznat izraz »razmišljanja u okvirima mogućnosti«? U ranijim člancima već smo spominjali silnu snagu uma. Osoba koja razmišlja u takvim okvirima svaku zamisao razmatra posve otvorena uma, budno pazeći na sve mogućnosti. Takvo se razmišljanje u biti koncentrira na upravljanje zamislima. A od svega je najvažnije slje deće: Nikada ne potcjenjujte pozitivnu vrijednost neke zamisli! Svaka pozitivna zamisao u sebi nosi potencijal korisnog manifestiranja, sa mo ako se s njome postupa na odgovarajuć način. Kako zamislima up ravljati tako da dovode do uspjeha? Potražite najuzvišenije i najbolje načine izražavanja zamisli. Je li zamisao dobra? Kako može pomoći drugima? Vašoj zajednici? Vašoj zemlji? Svijetu? Vama? Kako se ta zamisao »uklapa« u vaše ideale? Na koje je najučinkovitije načine mo guće provesti tu zamisao? Očekujte najbolje, a vaš će pozitivan stav otvoriti vrata prilikama. Zanimljivo je uočiti kako neki umovi ostavljaju dojam da se sami stvaraju, da niču bez obzira na sve nepovoljne okolnosti i samotno ali neodoljivo napreduju unatoč tisućama prepreka. — Washington Irving
Svaka je zamisao poticaj. — Oliver Wendell Holmes
Čak i situacije koje su naoko »problematične« mogu donijeti velike koristi ako se na njih gleda iz pozitivnog kuta. Tražite najbolje od onoga što je uopće moguće u svakoj pojedinačnoj situaciji, pa ćete doživjeti prilike da svaki problem pretvorite u lekciju koja donosi veće dobro. Zahvalite duhu koji radi za vas djelujući kroz vas!
* 4. ZAKON Naši su najveći neprijatelji bijes i sebična želja. — Bhagavad Gita JEDNO OD TEMELJNIH životnih pravila, koje se poštuje praktički kroz cijelu povijest glasi: »Ne čini drugome što ne bi htio da čine tebi«. To je tzv. Zlatno pravilo. Veliko značenje tog drevnog učenja, koje priz naju sve religije, dalekosežno je u primjeni u svim fazama međuljud skih odnosa. Zlatno je pravilo načelo koje postoji otkako postoji i čov jek, nepromjenjivo poput sile teže, nepristrano poput sunčeva svjetla.
Ako ste strpljivi u trenutku bijesa, iz bjeći ćete stotinu dana oluje. — Kineska izreka
Suprotnosti su mu pohlepa, mržnja, ljutnja i sebičnost. Kada to pra vilo primjenjujemo u svakodnevnome životu, prema drugima ćemo se posve prirodno odnositi jednakom ljubavlju i poštovanjem kao što že limo da se drugi odnose prema nama.
Bijes mudracu odu zima mudrost, a pro roku viziju. — Talmud
Energija koju upućujemo u mentalnim, materijalnim i fizičkim odnosima nalik je na kozmički bumerang i vraća nam se u obliku mje re prema kojoj se uspoređuje naše ponašanje. Jedna od temeljnih od lika poželjnih u odnosima jest brižnost. Brižnost osigurava pozitivnije interakcije između nas i drugih, pridajući im više ljubavi, a manje stre sa i napetosti. Iskrena brižnost eliminira, regenerira i liječi mnoge probleme do kojih često dolazi u svakodnevnim interakcijama s dru gima.
Bijes je kratkotrajno ludilo. — Horacije
U knjizi Kako poboljšati sebe: Nadzor nad stresom iz dubine srca Lew Childre navodi primjer brižnosti: »Voziti auto bez ulja u mo toru isto je što i živjeti bez brižnosti. Istinska brižnost zapravo je fre kvencija, ili osjećaj, koji zrači iz vašeg srca. Prolazi vašim sustavom i podmazuje vaše misli i osjećaje, pritom smanjujući trenje i otpor na koji nailazite u životu. Brižnost ne samo što služi kao mentalni i emo cionalni deterdžent u vašem sustavu, nego dodaje kvalitetu i konkret nost vašim odnosima s ljudima i svim pitanjima i problemima«. Bijes i sebičnost posve sigurno nisu aspekti brižnosti i vrlo će lako biti naša dva najveća neprijatelja. Bijesne riječi i postupci nikada nisu korisni. Štoviše, vrlo često izazivaju lančanu reakciju negativnih djelovanja ko jima se vrlo često stvaraju neprijatelji. Kada bijes jednom preuzme glavnu ulogu, logika i razum raspršuju se poput magle! U takvim si tuacijama često dolazi do povrijeđenosti, a sije se i sjeme koje dono si plodove u obliku negativnih posljedica, sjeme koje će poslije biti teško iskorijeniti. Kada čovjek osjeti prvu navalu bijesa, korisno je da situaciju u kojoj se našao razmotri uz svijest o duhovnim načelima. Takva kratka analiza njegovu svijest i energiju često usmjerava u pro duktivnije oblike izražavanja.
Svjetlo koje svijetli nad nebom i nad svijetom, svjetlo koje svijetli u najvišem svijetu, iznad kojeg nema drugog svjetla — to je svjetlo u srcu svakog čovjeka. — iz Upanišada
Sebičnost se opisuje kao odlika ličnosti koja se manifestira kao zanemarivanje, nepoštovanje ili nemar prema drugima. Sebičnost je često aspekt neuravnoteženoga ega. Kada čovjek djeluje na temelju sebične svijesti, uviđate li koliko je sputan zakon davanja i primanja?
Tko se teško srdi, bolji je od junaka, i tko nad sobom vla da, bolji je od osvojitelja grada. — Izreke 16:32
Istinsko je davanje nesputano: riječ je o prirodnoj reakciji do koje do lazi kada smo usklađeni sa svojom duhovnom prirodom. Kada naš um prihvaća taj dio naše ličnosti, postajemo kanalima za izražavanje tak ve duhovne nazočnosti. Davanje nam tada donosi radost. Uviđate li i kako zakon davanja i primanja rezultira većom neograničenom lju bavlju koja kroz nas kola bez primisli o nagradama? Dajemo s ljubav lju i nesebično; dajemo iskreno i dobronamjerno.
Upoznali smo neprijatelja: to smo mi sami. — Walt Kelly
—
Bijes svladaj ljubavlju. Dhammapada
Vlastito ja jedini je nedodirljivi neprija telj kada djeluje uz jednu od kardinalnih strasti: bijes, umišljenost, lažnost i pohlepu. — Jinizam
Kako, dakle, promijeniti stav sebičnosti? Kako modificirati bi jes? Je li ključ pritom neograničena ljubav? Kakvu biste ljubav željeli da drugi upućuju vama? Kakvu ste ljubav voljni iskazivati? Svoju svi jest možemo transformirati kada spoznamo i kada živimo u skladu s duhovnim načelima i kada misli, riječi i djela temeljimo na smislu, ide alima i smjernicama do kojih smo došli duhovnim putem. Svojem sv jetlu možemo dopustiti da nesmetano blista! U svim područjima živo ta možemo provoditi Zlatno pravilo. Koji su plodovi oslobađanja od tih emocionalnih neprijatelja, bijesa i sebičnosti? Kada Boga vidimo posvuda, kada Boga doživlja vamo u svemu što činimo, kada priznajemo da su svi dio Boga, znači li to da smo u nebeskome kraljevstvu na zemlji? Raj na zemlji opisu je se kao dar koji dobivamo od Stvoritelja kada izražavamo njegovu uzvišenu svrhu i moć i to životom koji se temelji na univerzalnim za konima. A naučiti u životu provoditi univerzalne zakone ili načela nije nimalo teško. Međutim, za to su potrebni marljivost, usmjerenost i koncentrirano djelovanje, kako bismo postali sve što možemo biti! Kad god načinimo korak u smjeru višeg oblika reakcije na život, os tvarujemo velik napredak.
*
5. ZAKON Mudar čovjek zagleda se u svoje srce i pronalazi vječni mir. — Hinduska izreka Prvo pravilo glasi: čuvaj spokoj u duhu. Drugo je: sve stvari pogledaj u oči i spo znaj njihovu pravu bit. — Marko Aurelije
Na putovanju nad maši sebe i dosegni Boga. — Rumi
Njegujte mir i sklad sa svima. — George Washington
TIJEKOM CIJELE povijesti i širom svijeta, ljudi traže unutarnji mir. Pa ipak, već stoljećima i stoljećima, mnogi ratuju sa sobom i s drugima. Širom svijeta, kod kuće i na poslu, mnogim je ljudima život ispunjen stresom. Je li moguće da je korijen tog nezado voljstva u načinu na koji živimo iz dana u dan? Kada se nađemo u teškoj situaciji, kako reagiramo? Uspoređujemo li se s drugima kako bismo ocijenili vlastiti rad i uspjeh? Dopuštamo li si da nas obuzmu nepotrebne brige? Pridajemo li životu nove izvore pritis ka postavljanjem nerealnih ciljeva i vremenskih ograničenja? Os jećamo li ponos ili zadovoljstvo kada zgrćemo nove stvari? Pos toje li trenuci kada se povlačimo od svijeta, bilo fizički, bilo emo cionalno, a kada se stvari ne razvijaju prema našim željama i očekivanjima? Jesmo li spokojniji kada je sve »pod nadzorom«? Gdje ste u potrazi za mirom? Jeste li se pronašli? Jeste li se pomirili s vlastitim životom? Sa sobom? S obitelji? S tijelom? S veza ma i odnosima? Kakav stav imate prema vlastitoj karijeri i financijskim prilikama? Poštujete li samog sebe? Usklađujete li se s prirodom i s ljudima koji ispunjavaju vaš osobni svijet? Gledate li na tešku situaci ju kao na vrata koja su otvorena za nove potencijale? Možete li se os loboditi starih pretpostavki i predrasuda i krenuti u smjeru novih ot krića? Žudite li za znanjem? Jeste li usredotočeni, kreativni i spremni pomagati? Poštujete li sve pojavne oblike života? Možete li prihvatiti dar svakog dana provedenog na životu i iskoristiti ga na najbolji mo gući način? Kad sjednete za stol i pogledate tanjur pun miomirisne, zdrave i ukusne hrane, njegujete li svijest o hvali, zahvalnosti i izraža vanju poštovanja i zahvalnosti? Život je dinamično iskustvo. Poput rijeke koja vijuga, nepres tano teče, a njezine struje stvaraju nove uzorke od elemenata u međusobnim interakcijama. Što god nam se u životu događalo, s kak vim se god stresom, nedaćama ili sukobima susretali, prvi korak pre ma unutarnjem miru može početi od promjene stava. Zašto je to toli ko važno? Kada počnemo mijenjati stavove, počinjemo uočavati drukčiju sliku o svemu što se događa oko nas. Konkretna situacija uopće nije važna onoliko koliko je važno kako je doživljavamo! Kad smo voljni postati otvorenijima, možemo početi uviđati širi kontekst i obrasce. Možemo početi uspješno djelovati na usklađivanju s duhov nim načelima koji su temelj ukupnog postojanja. Sve veća svijest čes-
Prvo održavajte mir u sebi, a potom ga možete donositi i drugima. — Thomas a. Kempis
to služi i kao osnova za duhovno zadovoljenje koje nazivamo i poten cijalom za svetu potragu. Istraživač Ponce de Leon proveo je nebrojene besplodne go dine tražeći izvor mladosti. Danas sve više otkrivamo da eliksir mla dosti nije na nekoj egzotičnoj zemljopisnoj lokaciji, nego nama pri ru ci — možda čak i u nama samima! Bi li gorljiva sklonost prema ple menitim životnim ciljevima mogla biti ključ fizičkog, mentalnog, emo cionalnog i duhovnog zdravlja? A to se odnosi na mladost u svim as pektima našega postojanja. Zdravlje o kojem je ovdje riječ ne odnosi se tek na običan život, nego na mentalnu, produktivnu i radosnu ži vost! Nema tog nesklada koji će vam ući u život bez vašeg pristan ka. Jedna stara priča Lao Tsea, u prijevodu Wittera Bynnera, govori kako je Konfucije jednom posjetio Lao Tsea, posve zbunjen izvorom njegove moći. Nije bio ni racionalan ni predvidiv. Konfuciju je bila jas na snaga u ptičjim krilima, u ribljim perajama, u životinjskim nogama, snaga koju nije moguće nadvladati strijelama, mrežama i zamkama. Ali, rekao je on: »Tko zna kako zmajevi nadvladavaju vjetar i oblake na nebu? Danas sam vidio Lao Tsea i on je zmaj«.
Dvije su stvari koje um ispunjavaju sve većim čuđenjem i straho poštovanjem... zvjezdano nebo nadamnom i moralni zakon u meni. — Immanuel Kant
Sva tvoja snaga počiva u jedinstvu. Sve se opasnosti kri ju u neskladu; Stoga od sada budi spokoan i njeguj mir i živi u zajedništvu s braćom. — Henry Wadsworth Longfellow
Često se govori i piše o sprječavanju ratova. Čini se da je ri ječ o uzvišenom i poželjnome cilju. 1 premda je unutarnja transforma cija pojedinaca možda teška, bi li upravo to mogao biti dobar prvi ko rak? Druge ljude ne možemo uvijek nadzirati, ali možemo imati nad zor nad sobom. Možda nismo u stanju imati nadzor nad vanjskim okolnostima, ali možemo naučiti vladati unutarnjim reakcijama na va njske uvjete. Naš mir može umiriti uzburkano more destruktivnih emocija. Kad u individualnoj svijesti učvrstimo ljubav, suosjećanje i al truizam, koji su temelji mira, možemo stvarati i atmosferu mira i skla da. A tu je atmosferu moguće širiti s pojedinca na obitelj. Potom s obitelji na širu zajednicu i u konačnici na cijeli svijet! 1 doista: »Mudar čovjek zagleda se u svoje srce i pronalazi vječni mir«.
Naglasci •• 1. Može li znanost pomoći u otkrivanju nepregledne kompleksnosti i sveprisutnosti Boga? 2. Kako znanost i religija mogu zajedničkim nastojanjima istraživati duhovne stvarnosti? 3. Postoje li mogući novi načini istraživanja duhovne prirode ljud skih bića? 4. Na koje sve načine možete davati s dubokom ljubavlju i pritom donositi sreću? 5. Zašto se nesebično služenje često naziva temeljnim duhovnim načelom? 6. Kako razmišljanje u okviru mogućnosti otvara vrata prilikama? 7. Koje sve ideale možete učvrstiti a da budu u skladu s duhovnim načelima? Kako ih unijeti u sve životne aktivnosti? 8. Kako biste bijes i sebičnost opisali kao neprijatelje razvoja? 9. Do kojih prednosti može dovesti oslobađanje od bijesa i se bičnosti? 10. Sastavite popis misli, osjećaja, postupaka i oblika ponašanja ko ji pridonose unutarnjem miru.
Praktična primjena raznih duhovnih zakona •• U početku su zajedno nastali i ljudski rod i obveza nesebičnog služenja. »Nesebičnim služenjem uvijek ćeš biti koristan i pronalaziti način zadovoljavanja svojih želja«, obećao je Stvoritelj. Svaki nesebičan čin, Arjuna, nastaje iz vječite i beskonačne božanske biti. Bog se nalazi u svakom obliku služenja. Cjelokupan se život podvrgava tom zakonu, o, Arjuna. Tko god ga prekrši, osjetili ma pružajući vlastiti užitak i ne obazirući se na tuđe potrebe, uzalud je utrošio život. No oni koji spoznaju boga u sebi uvijek su zadovolj ni. Kada pronađu izvor radosti i zadovoljstva, sreću više ne traže u vanjskome svijetu. Nema tog postupka kojim mogu nešto dobiti ili izgu biti; ni ljudi ni stvari ne mogu utjecati na njihovu sigurnost. Neprestano nastojte služiti dobrobiti svijeta; odanošću nese bičnome radu čovjek ostvaruje najuzvišeniji životni cilj. Djelujte tako da uvijek vodite računa o tuđoj dobrobiti. Upravo je takojanaka dos tigao savršenstvo; i drugi su krenuli njegovim putem. — Bhagavad Gita
Dvadesettreći tjedan
1. ZAKON Svako je otkriće otkriće Boga. Pomirili smo se sa zagonetkom koja iz miče našim uo bičajenim kategorija ma promišljanja i uobičajenim načini ma organiziranja informacija. — Russell Stannard
Naše spoznaje o božanskome ne pot ječu od neonskih znakova na nebu, iz poruke na Internetu koja je nekom magi jom nastala iz stati ke, ili iz sklopa zna nstvenih pokusa. One moraju potjecati iz ljudskih kanala, do nas dolaziti preko čovjekove misli. — Owen Gingerich
POSTAJE LI SVAKO naše otkriće, bez obzira na životno područje, ujedno i Božjim otkrićem? Kako otkrivamo sve više Boga, njegu jemo li sve ono što je istinito, lijepo i dobro? Može li si čovjek koji iskreno traži istinu u jednome području dopustiti da se ne obazire na otkrića u drugim područjima? Potraga za stvarnošću, premda možda izgleda užasno teško, u velikoj će mje ri biti lakša i bolja kada spoznamo međusobnu povezanost raznoraz nih oblika znanja. Fantastično bogatstvo znanstvenih istraživanja u nizu raznih područja koncentrira se na mnogobrojna pitanja koja započinju riječju »kako«, no mogu li znanstvena istraživanja pomoći i kod mnogo dub ljeg pitanja: »zašto«? Zašto postoji nešto, a ne ništa? Je li Bog ogra ničen ili bezgraničan? Zašto netko želi štovati boga koji je ograničen umjesto boga koji je bezgraničan i bezvremen? Ako je Bog besko načan, može li nešto uopće biti odvojeno i zasebno? Može li Bog u beskonačnost nadilaziti skromne razmjere čovjekove percepcije? Bi li do širenja čovjekovih pojmova došlo brže kada bismo se služili riječju »božanstvo«, a ne raznoraznim izrazima poput Boga, Jahvea ili Alaha, koje ukazuju na određenu ograničenost? Koje bi mogle biti neke od prednosti shvaćanja Boga kao krajnje realnosti? Sada kada je i znanost dokazala da je stvarnost daleko više od običnog vidljivog svijeta, je li egoistično čvrsto se držati teze da je stvarnost ono što ljudi vide i mogu dodirnuti? Ako znanost može
Bog svojim čudima upravlja na zagonetan način. — William Cowper
proučavati samo ono što čovjek percipira, a ne stvarnost, bismo li tre bali riječ »stvarnost« koristiti tako da označuje ukupnost pojava, uz dodatak svih temeljnih elemenata i pojmova? Mogu li sadašnji oblici čovjekove percepcije stvarnosti biti skromni koliko i razmjeri u kojima školjka shvaća čovjekov svijet? U knjizi Koliko je velik Bog? Robert J. Russell piše: Kad iskusimo začuđenost i strahopoštovanje prema besko načnosti i ljepoti svemira, o Bogu počinjemo razmišljati kao o krajnje čudesnoj, neopisivo zadivljujućoj pojavi koja je ujedno izvor ekstatične ljepote. Kad u životu iskusimo ljubav; kada nam oni kojima smo na nijeli nepravdu oproste; kada spoznamo dobrotu doma, ognjišta, zdravlja i obitelji; tada o Bogu govorimo kao o savršenome obliku lju bavi, bezuvjetnome milosrđu, izvoru svega dobroga, te svojem završnome domu. Što je najvažnije, kada podignemo pogled s rutin ske svakodnevice i u sebi spoznamo svetost, poput Mojsija koji se ok renuo od svojih ovaca i ugledao gorući grm (Izlazak 3:1 -6), tada pri znajemo da je Bog krajnje svet. Na taj način okružuje nas Božja zagonetka koja nadmašuje sva sadašnja znanja; pa ipak znamo da taj Bog traži nas i da ćemo ga mi spoznati, te tako krećemo dalje u svjetlu otkrića koja se sve više šire. Da bismo to ostvarili, moramo voditi računa o oskudnosti čovjekovih percepcija s obzirom na veličinu Božje zagonetnosti. Tada sve što že limo potvrditi primamo pod okrilje vlastitog neznanja.
Nema sumnje da i mi u sebi nosimo dio božanskoga, nešto što je postojalo prije elemenata, i nešto što na postojanju ne mora zah valjivati suncu. — Sir Thomas Browne
Tko bi još mogao spoznati raj ako ne rajskim darom i ot kriti Boga ako i sam ne daje u božanskome? — Marcus Manillus
Brojni oblici tehnološkog napretka pridali su značenje našoj znanstvenoj kulturi, no i dalje ostaje duboka želja za višim oblicima značenja, za kozmičkim objašnjenjem našega postojanja. Uza sve zna nstvene spoznaje o svijetu u kojem živimo i velika i sveobuhvatna du hovna učenja, to što jesmo i kako smo nastali i dalje nam izmiče. Što dublje proučavamo prirodu stvari, to više otkrivamo nove zagonetke koje treba istražiti. Nadam se da će to vas, čitatelja, potaknuti na po duzimanje istraživanja i stjecanje dubljih spoznaja o načinima na koje se Bog odnosi prema svim svojim stvorenjima. Brojna otkrića s kon ca dvadesetog stoljeća zaslužna su za to da vidljivo i opipljivo izgleda
Prirodu obilježava genijalnost, kao i božanstvo; takvom stvaranju ne izmiče ni najmanja snježna pahulja. — Henry David Thoreau
sve manje stvarno, ukazujući na jednu višu stvarnost unutar trajnog i sve ubrzanijeg procesa koji je dio beskrajnog nevidljivog područja. Tko uopće može predvidjeti koliko bi snažan i plodonosan mo gao biti budući napredak kada se ljudi ponizno vrate onoj izvornoj ve likoj potrazi, nastojanju da »ravnajući se prema Bogu, misle Njegove misli«?
Upravo skroman, a ne drzak tražitelj napreduje istinski i sigurno na putu otkrivanja božanskih istina. — Henry St. John
* 2. ZAKON Svaki dan doživite nov početak. U vezi s budućnošću najbolje je to što nam dolazi dan po dan. — Abraham Lincoln
Svaki dragocjeni dan proživljavajte kao najuzbudljiviju pus tolovinu koju uopće možete zamisliti. Svaki je dan prepun blistavila Božjega svjetla. — Rebecca Clark
ŠTO VAM PRVO pada na pamet kad ujutro otvorite oči? Kakvi su vam stavovi u vezi s danom koji je pred vama? Koju pjesmu života vaš duh pjeva dok se pripremate za novi dan? Sve što nam je u svijetu vidlji vo, pa tako i zemlja, sunce, mjesec i čovjek, imalo je početak! Jedan od naših najvažnijih početaka može biti upravo početak novoga dana! Način na koji započinjemo dan može obilježiti sva naša daljnja iskus tva. Možemo osjećati duhovnu radost i izražavati zahvalnost. Možemo osluškivati i otvarati srce prema neograničenoj ljubavi. Uz buđenje i gorljivost prema poslu koji je svakodnevno pred nama po tiče plodonosnu produktivnost. Možemo njegovati pozitivnu mentalnu percepciju života. Poštovanje, zahvalnost i nepomućena radost življe nja mogu blistati iz naših očiju i zračiti poput snažne životne energije koja protječe kroz nas. Situacije, prilike i osobe koje nas okružuju možemo početi gledati u novome svjetlu i iz šire perspektive. Možete li zamisliti kako bi vaš dan mogao protjecati kada bi vas nadahnjivala takva razina svijesti i takvi pozitivni stavovi? Često se događa da su uspjeh ili neuspjeh, sreća ili jad, stvar pojedinačne pe rspektive, načina gledanja na situaciju. Je li vaš um svetište ideja, sreće i prilika? Razumijete li vlastitu fizičku i duhovnu prirodu i vidite li u njoj pripremu za uspješan rad umom? Odražava li se svjetlo sve
O h , kakvo predivno jutro! O h , kakav predivan dan! — Oscar Hammerstein
veće mudrosti i inteligencije u vašim riječima, postupcima i ljubavi ko ju pružate? Kad odlučite svaki dan živjeti kao da je riječ o novome početku, obuzima li vas uzbuđenje u vezi s time što ćete iz dana u dan upisivati u svoju »knjigu života«? Možemo razmotriti i sljedeće pitanje: Što mogu učiniti kako bi ovo bio moj najuzbudljiviji, najproduktivniji i najkorisniji dan? Traži mo li prilike? Ako ih tražimo, odmah će nam se početi otvarati neb rojena vrata raznoraznih prilika. Ulazimo li svjesno u rizik velikih sno va, izgradnje i uspjeha? Namjeravamo li se na zadaće koje su pred na ma uz odlučnu nakanu da damo sve od sebe? Imamo li čvrsto utvrđen plan ili program koji nas usmjerava prema korisnoj viziji ili cilju? Jes mo li uzbuđeni u vezi s prilikama za učenje koje nam možda donosi ovaj dan? Prihvaćamo li životne izazove i doživljavamo li uzbuđenje zbog djelovanja koje je usklađeno s božanskim? Kad ujutro otvorimo oči, vidimo li pred sobom stol prepun naj većih blaga koje život uopće može ponuditi? Što uopće smatramo »blagom«? Sam život? Obitelj? Prijatelje? Nadarenost i sposobnost? Prilike za koristan rad? Kako ćemo izražavati zahvalnost i ostvarivati interakcije s tim blagom? Promislite malo bolje! Ista neopisiva sila koja poput divovske rijeke protječe kozmosom dostupna nam je na svakom koraku. Za čovjekovu se dušu često kaže da je besmrtna. Naša je budućost bu dućnost razvoja i neograničenog potencijala. U svakome od nas nala ze se načela koja daju život. Duh daje vječno dobro i, premda se to možda fizički ne vidi i ne čuje, osjećaju ga osobe koje ga žele osjeti ti.
Svanulo je jutro, jut ro nalik na prvo jutro. — Eleanor Farjeon
Što bi se dogodilo kad bismo, svaki dan prilikom buđenja, spoznali da smo ljudske duše koje predstavljaju vitalnu životnu silu cjelokupnog života u božanskome procesu evolucije? Promislite samo o korisnim promjenama koje bismo takvim stavom ostvarili unutar osobne životne sfere. Kad bi vam netko dao veličanstven rođendanski dar, a vi biste ga spremili u neku ladicu i više ga nikad ne biste pogledali, kakve bis te od njega imali koristi? A da vam netko daruje prelijepi novi auto mobil, uz uvjet da ključeve morate podignuti u tvornici, onamo biste odjurili tako da bi iza vas ostala samo prašina. Nitko ne bi zanemario darovani auto. Pa ipak, upravo tako neki put zanemarujemo jedan od najvećih darova na svijetu — svaki dragocjeni novi dan! Raširenih ruku prigrlite svaki novi dan. On vam donosi još jed nu fantastičnu novu priliku. Riječ je o uzbudljivom novom iskustvu i sretnoj pustolovini na području razvoja duše. Uvidjet ćete da je nebo odjednom postalo blistavoplavo... da je zelena boja na drveću oživje-
Svaki dan počni iz nova, kao što to čini i priroda. — George E. Woodberry
la... i da sva stvorenja u prirodi zrače iskričavim sjajem! I ne, ništa se nije istinski promijenilo — osim vas! Moguće je da Stvoriteljeva dje la počinjete promatrati novim očima, duhovnim očima, i to je dobro. To je izvrsno! Kako biste spoznali više o velikome svemiru, prvo počnite spoznavati više o sebi. Istražite svoj dom, svoje susjedstvo, svoj grad, svoju zemlju, a vaša svijest neka se na koncu proširi na čitav čudesni svijet! Znanje je poput pučke tave i radosne vatre koja grije i obasjava sve u sobi. Znanje i razumijevanje, odnos prema svakom novom danu kao da je riječ o novome početku, sve to može poboljšati sve aspek te i sve odnose u vašem životu. U takvim spoznajama neki se put kri je prava magija!
Svatko može biti velik i uzvišen. Jer svatko može služiti... Treba vam samo srce puno ljepote i dobrote. Duša koju pokreće ljubav. — Martin Luther King Jr.
Bog vas je stvorio i savršeno vas pripremio za služenje s lju bavlju. Nužno ste dio velikog životnog plana. I život vas nikada neće napustiti. Odbacite lažne pojmove o tome kako je sve maleno i ogra ničeno i dopustite životu da se prikaže u punoj veličini. Neprekidno se razvijajte i širite u duhu, od svitanja do sumraka, od obzora do obzo ra. Prenosite ljubav i radost kamo god idete i bez prestanka imajte na umu: »Ovo je dan što ga učini Jahve: kličimo i radujmo se njemu!« (Psalmi 118:24).
*
3. ZAKON
Izražavanje zahvalnosti dovodi do davanja i opraštanja, te do du hovnog razvoja. Nebesko kraljevstvo aktiviraju naše poštovanje i zahval nost; reagira na hvalu. — Foster McClellan
JE LI TEMELJNI DIO istinskog školovanja i viša razina duhovne svi jesti? Je li moguće da se svijest uči ravnati prema univerzalnim načelima upravo kroz božanski duh? Svakodnevno nastojimo shvatiti veličanstvenost i zagonetnost božanskoga, te svoj odnos s cjelinom, kao i s pojedinim dijelovima. Počinjemo doživljavati gorljivost i uzbuđenje, jer postajemo sve informiraniji kad se naša želja za učenjem i shvaćanjem univerzalnih načela povećava. Jedno od najsnažnijih i najkorisnijih univerzalnih načela jest za kon Izražavanja zahvalnosti. Mogu li se našim razvojem izražavanja zahvalnosti smatrati potpune i cjelovite reakcije čovjekova srca na sve u svijetu? Zahvalnost se opisuje i kao čin dobrote koji naš um oslo bađa tako da se može koncentrirati na razloge za zahvalnost i sreću u sadašnjem trenutku. Je li taj stav odraz našeg prihvaćanja i zahvalno sti za božansku energiju koja protječe kroz sve i svugdje? Izražavanje zahvalnosti smatra se i aspektom neograničene ljubavi. Može li iz ražavanje zahvalnosti ukazivati na reakcije pune ljubavi, kako od nas tako i od strane naših osobnih odnosa, na cjelinu stvorenoga?
Oprost proistječe iz srca. Riječ je o sta nju uma koje otvara rupicu u srcu i omogućuje Svjetlu da dopre do svijesti. — Norma Milanovich i Shirley McCune
Kad god udahnemo pa izdahnemo, sudjelujemo u procesu ko ji je ključan za naš život i naš svijet. Sa svakim uvlačenjem zraka u ti jelo primamo kisik bez kojeg ne bismo mogli živjeti. Sa svakim izdahom ispuštamo ugljični dioksid kojim se koriste biljke koje nas ok ružuju. U tom jednostavnom ali ključnom procesu razmjene možemo osjećati radost duha i izražavati zahvalnost. Kada ste posljednji put osjetili zahvalnost zbog jednostavnih životnih pogodnosti? Svatko od nas u životu ima toliko razloga za zahvalnost, a najčešće se događa da previđamo i jednostavne razloge za sreću.
Do unutarnjeg je mira moguće doći kad aktivno opraštamo. Op raštati znači osloboditi se prošlosti, pa je tako riječ i o sredstvu ko jim ispravljamo pogrešne predodžbe. — Gerald C. Jampolsky
Izražavanje zahvalnosti dovodi do davanja i opraštanja, te do duhovnog razvoja. Kada surađujemo s tim procesima i izražavamo zahvalnost, moguće je da ćemo spoznati i koliko je ugodno oslobodi-
Poštovanje i izraža vanje zahvalnosti u sebi nose duhovnu snagu koja dovodi do razvoja i povećanja. — Myrtle Fillmore
ti se tereta iritantnih nepravda ili dugotrajne kivnosti. Opraštanje, prelaženje preko uvreda i postupaka iz prošlosti, također je dio ključa duhovnoga razvoja. Opraštanje sebi i drugima korisno pridonosi li ječenju u našem životu i našem svijetu. Kada se čvrsto držimo starih razloga za povrijeđenost, same sebe često zatočujemo u život kojim vladaju negativne emocije. Stavovi zahvalnosti i opraštanja omogućuju nam da prijeđemo na više razine svijesti i duhovno se razvijamo. I pre mda je opraštanje moguće učiti po definiciji, uviđamo li koliko je važno u životu provoditi načelo opraštanja? Emocije poput mržnje, zavisti, ljubomore, bijesa, grižnje savjesti, sumnje, pa čak i blage an tipatije mogu nam smetati u razvoju. Neki nam put onemogućuju os tvarivanje punog potencijala i dosezanje krajnje sreće.
Čovjek se ne mjeri vanjskim simbolima snage, ni jačinom glasa, kao ni grmljavinom djela. Njegovu vrijednost prije treba gledati u okvirima snage unutarnjeg ja, u okvirima prirode i dubine preda nosti iskrenosti cilja i spremnosti na nastavak »razvoja i odrastanja«. — Grade E. Poulard
Davanje je glavno pravilo obilja, kao i opće sreće i zadovoljstva. — Russell W. Lake
Put do duhovnog razvoja vodi preko izbora. Putovanje počinje čim čovjek odluči ovladati mentalnim i emocionalnim aspektom živo ta i krenuti uzvišenijim smjerom, a ne smjerom kojem se priklanja ego. Kada odlučimo krenuti u smjeru duhovnog razvoja, pojavljuje se nov način života. Nada niče poput proljetnog cvijeća. Kada se opusti mo, um, srce i dušu počinju nam ispunjavati lakši i sretniji osjećaji. Tada se aktivira sposobnost srca da bude milosrdno, što donosi sreću i nama i drugima.
*
4. ZAKON Nema te poteškoće koju ne može nadvladati odgovarajuća ko ličina ljubavi. — Emmet Fox Najveći paradoks ljubavi sastoji se u tome što od nas traži da u cijelosti bude mo to što jesmo i da u svakom trenutku priznajemo svoju pojedinačnu istinu (načelo zemlje), ali i da se istodobno os lobodimo zaokuplje nosti sobom, te da dajemo bez susteza nja (načelo neba). — John Welwood
Zakon ljubavi donosi transformacije; uz diže vaša iskustva, u vaš život unosi zado voljstvo i smisao. — David McArthur
U KNJIZI Moć konstruktivnog razmišljanja Emmet Fox piše: Nema te poteškoće koju ne može nadvladati odgovarajuća ko ličina ljubavi; nema tih vrata koja neće otvoriti odgovarajuća količina ljubavi; nema tog jaza koji neće premostiti odgovarajuća količina lju bavi; nema tog zida koji neće srušiti odgovarajuća količina ljubavi; ne ma te nepravde koju neće ispraviti odgovarajuća količina ljubavi; i ko liko god problem bio duboko ukorijenjen; koliko god izgledi bili bez nadni; koliko je rješenje složeno; koliko je pogreška velika; primjere no ostvarenje ljubavi sve će to riješiti i raspršiti — samo ako ste spre mni dovoljno voljeti, bit ćete najsretnije i najmoćnije biće na svijetu. Jedna priča govori o gospodinu koji je tražio najstariju stvar na svijetu. U odlučnoj želji da dođe do najstarije stvari obišao je mnoga mjesta i razgovarao s brojnim ljudima raznoraznih naroda i uvjerenja. Svaki sugovornik ispričao mu je svoje viđenje najstarije stvari na svi jetu. Čovjek je u toj potrazi putovao često i dugo, a nagrada za to čes to su bili predivni krajolici. Međutim, kad god je čuo za nešto vrlo sta ro i otišao u potragu za tim, netko mu je spomenuo nešto još starije! Nakon višegodišnje potrage, vratio se kući ne pronašavši naj stariju stvar na svijetu. Jednog dana, dok je sjedio u vrtu, primijetio je djevojčicu koja je hodala pločnikom. U naručju je nježno privijala sta ru lutku. Gledao je kako joj gladi raščupanu kosu, kako joj popravlja položaj haljinice i kako je još snažnije privija. Djevojčica joj se ob raćala kao što se majka obraća djetetu. »Napokon«, uzdahnuo je čov jek. »Pronašao sam najstariju stvar na svijetu: ljubav!« Postoji li oduvijek neograničena ljubav? Svi smo čuli za izreku »Bog je ljubav«. Ako je to istina, je li sve što je stvoreno nastalo zah valjujući božanstvu koje se izražava u obliku ljubavi? Božanska ljubav nikada neće iznevjeriti, tako da imamo pouzdanog saveznika u svim teškim situacijama. Kako bismo opisali ono što se događa kada srce ispunimo neograničenom ljubavlju i to zahvaljujući mislima, osjećaji ma i izražavanju? Je li ljubazno i brižno ponašanje puno ljubavi izraz našeg prirodnog stanja svijesti? Što bi se dogodilo kada bi ljudi sličnu energiju posvetili shvaćanju i izražavanju neograničene ljubavi u sva kodnevnome životu kakvu inače posvećujemo ovladavanju prirodnim silama?
Ljubav znači voljeti ono što nije moguće voljeti, jer inače uopće nije riječ o vrlini. — C. K. Chesterton
Kad ljubav postane sredstvom usklađiva nja s višim razinama zagonetke stvaranja svega što je oko nas, nudi nam i dublji os jećaj smisla i usmje renosti. Osobno i sveto dvije su strane jednog te istog puta, strane koje se preklapaju. — John Welwood
Kad bi proniknuli dublje od uvjetovanih reakcija, bismo li ot krili da je temeljna priroda čovjekova mozga čudesna otvorenost pre ma višim oblicima stvarnosti, svjesna nazočnost? Po prirodi smo zna tiželjni i budno reagiramo na svijet koji nas okružuje. Naša žudnja za time da pijemo dublje iz izvora života nerijetko nas postavlja na točno određeni iskustveni put. Jesu li naša prirođena osjetljivost i naše traženje zapravo želja da se povežemo s tom višom stvarnošću? Je li to sjeme mudrosti ljubavi koje dozrijevanjem može prerasti u plodo nosan izraz u svakome od nas? Nevjerojatne količine ljudske snage i novca svake se godine troše na otkrivanje, razumijevanje i obuzdavanje prirodnih sila. Međutim, gotovo se svi slažu da je jedna od najvećih sila na svijetu upravo ljubav. Bi li crkve trebale novčano podupirati istraživanje te elementarne sile? Bi li obrazovne ustanove trebale nuditi programe predavanja, s domaćim zadaćama, testovima i ocjenama? Istinsko bo gatstvo neke zemlje ne potječe od mineralnih zaliha, nego iz onoga što je u umu i srcu njezinih stanovnika... Ta snaga ljubavi može se obuz dati osluškujemo li srce i um i držimo li se životnih zakona koji vode do sretnog postojanja. Bavi li se neograničena ljubav uvjetima? Je li važno koliko je određeni uvjet ili poteškoća trajao? Stalna i neograničena ljubav može se prenijeti i najogorčenijoj osobi ili situaciji. U svako doba! Na sva kome mjestu! To je jedina sila koja u konačnici može uspješno probi ti prepreke praktički u svakoj situaciji i u svim poteškoćama. A iz nadvladavanja poteškoća često se pojavljuje uspjeh.
Mir proistječe isključivo iz ljubavi, iz obostranog samožrtvovanja i zaboravljanja sebe. Danas je malo onih koji su dovoljno ponizni i mudri da spoznaju duboku potrebu svijeta za ljubavlju. — Horace W. B. Donegan
Kako uvećati vlastitu sposobnost da volimo? Iako ćemo možda morati uložiti i ponešto truda i pozornosti, priroda neograničene lju bavi zapravo je vrlo jednostavna. Kad god nam se srce potpuno otvo ri i reagira na neku drugu osobu, mjesto ili situaciju, bez rezervacija, doživljavamo trenutak čiste i neograničene ljubavi. Ta odlika ljubavi često se jasnije uočava u počecima i završecima. U vrijeme djetetova rođenja, u vrijeme smrti voljene osobe, ili kada se prvi put zaljubimo. U takvim trenucima nešto beskonačno i duhovno što je u nama zrači poput sunčeva svjetla.
Kad istinski počnemo spoznavati značenje riječi »Nema te po teškoće koju ne može nadvladati odgovarajuća količina ljubavi«, hoćemo li tako početi otkrivati duhovne stvarnosti u kojima stari i dobro poznati načini postojanja i djelovanja jednostavno polažu teme lje za sve širi i korisniji način života? Bi li to iskustvo moglo biti sta nje sve šire svijesti u kojoj se pred nama bez prestanka otvaraju nove mogućnosti? Kao što kaže Paul Tillich: »Granica je najbolje mjesto za stjecanje znanja«. Put neograničene ljubavi može postati moćnom si lom za dobrotu u našem životu. Može prodrijeti kroz bučnu pomutnju napuhnutih ega, raspršiti gruba i neugodna mjesta u našim mislima i emocijama, te obogatiti plodno tlo naših bića kako bi ljepota duhov noga života procvjetala u vrtu naših duša. To može biti sveti put, koji nas povezuje s većom i širom energijom i povezuje nebo sa zemljom u radosnom izrazu života. Nevjerojatne količine ljudske snage i novca svake se godine troše na otkrivanje, razumijevanje i obuzdavanje prirodnih sila. Međutim, gotovo se svi slažu da je jedna od najvećih sila na svije tu upravo ljubav. Bi li crkve trebale novčano podupirati istraživa nje te elementarne sile? Bi li obrazovne ustanove trebale nuditi programe predavanja, s domaćim zadaćama, testovima i ocjena ma? Istinsko bogatstvo neke zemlje ne potječe od mineralnih zali ha, nego iz onoga što je u umu i srcu njezinih stanovnika... Ta snaga ljubavi može se obuzdati osluškujemo li srce i um i držimo li se životnih zakona koji vode do sretnog postojanja.
* 5. ZAKON Nadzor nad sobom dovodi do uspjeha. Neki ljudi uspijevaju jer im je to namije nila sudbina, no većina ljudi uspijeva jer je čvrsto naumila uspjeti. — Anonimna
U ŽIVOTNOJ PUSTOLOVINI, u svakoj situaciji odmah možda i ne shvaćamo što se događa u određenom trenutku ili određenoj si tuaciji. Scenarij možda nema smisla, a čovjek može biti smeten u vezi s fabulom. Možda ne uviđamo široki raspon univerzalne božanske drame i svoju ulogu u njoj. Možda se osjećamo poput gledatelja koji je ušao u kazalište i uvidio da predstava već neko vrijeme traje. Tko zakasni na početak ne zna početak priče i ne ma pojma kakav bi mogao biti ishod.
Poštovanje prema sebi, samospoznaja i samonadzor, već i te tri stvari život vode prema potpunoj i neograničenoj moći. — Alfred, lord Tennyson
Snaga već i samo jedne odluke upravo je nemjerljiva. — George W. Cummings, Sr.
Dokažite da imate nadzor nad sobom, pa ćete biti obrazo van čovjek. — R. D. Hitchcock
Jednako tako, u pustolovini koju nazivamo životom, ostanemo li marljivi i ustrajni u ulozi u drami koja se odvija oko nas, možda ćemo postati svjesniji i same priče. Možda ćemo naići na probleme i lekcije koje će postaviti izazov pred naš samonadzor. Kako se na ko ristan način nositi s tim prilikama? Značenje i smisao života razlikuju se od pojedinca do pojedinca. Možemo računati jedino na to da će nam život donositi lekcije koje moramo naučiti i koje su namijenjene upravo nama. Hoćemo li nastojati doznati nešto više o sebi i životu općenito? Koje je u tom procesu djelotvorno oruđe svijesti koje nam može pomoći da otkrijemo vlastitu jedinstvenu svrhu? Učimo važnost nadzora nad sobom. Na području emocija doživljavamo česte promjene i skokove iz jedne krajnosti u drugu. Do pustimo li emocijama da se čvrsto ukorijene u onome što se događa u našem životu, što god to bilo, prepuštamo li moć promjenjivoj stru ji okolnosti? Te situacije u kojima nema nadzora ne donose istinsku sreću i uspjeh. Postoje brojni načini na koje je moguće zadovoljiti i njegovati emocije. Slikarstvo, glazba, pjesma, ples, poezija, šetnje prirodom, odlazak u kazalište, šalica čaja s prijateljem, te brojne dru ge aktivnosti daju nam energiju koja uzdiže i koja u dušu unosi radost. Na te je načine, između ostalog, moguće emocionalnu energiju usmje riti u kreativne aktivnosti.
Nema boljeg od samoobuzdavanja. — Lao Tse
Jedina osoba s ko jom se trebate nad metati... da biste us pjeli čovjek je kojeg vidite u zrcalu. — George W. Cummings, Sr.
Usred neke energijom i emocijama nabijene situacije, kako se udaljiti od mogućih štetnih djelovanja emocija i doći do kreativne svi jesti? Kako otpor zamijeniti prijemčivošću? Kako doživjeti i pokaziva ti više nadzora nad sobom? Možda valja razmišljati o sili koju naziva mo odlukom ili izborom. Izbor je istraživanje određene situacije na kon kojeg donosimo prikladnu odluku. Naš doživljaj određenog tre nutka odraz je zamisli našega uma u tom trenutku. Što vjerujemo i što razumijemo u sebi doživljavamo izvana. Svaki trenutak svakoga dana donosimo određene odluke. Jeste li svjesni toga kako čak i najmanja gesta ima određeni smjer? Vode li vas odluke koje donosite bliže željenome cilju ili vas od njega udaljavaju? Kako jasnije odrediti sm jer naših odluka?
Vladati sobom i po tisnuti strasti još je vrjednije jer je tako malo onih koji znaju kako se to čini. — Francesco Cuicciardini
Krajnji cilj promjene percepcije od stanja »izvan nadzora« do »samonadzora« može dovesti do većeg uspjeha u svim nastojanjima i pokušajima. S prijelaskom s vanjskog izgleda na dublje percepcije, možemo se pitati što osjećamo i kroz kakve osobne leće promatramo okolnosti. Kada život vidimo jasno i fokusirano, već ćemo pronaći načina da svako iskustvo pretvorimo u korak prema uspjehu. Kad jas nije sagledamo stvari i steknemo veći nadzor, manja je vjerojatnost da ćemo osuđivati i sebe i druge. Kad prestanemo osuđivati, možemo li se svojim iskustvima poslužiti kao smjernicama koje vode prema većem razvoju? Kad se suzdržavamo od osuda, možemo li početi rješavati probleme, umjesto da ih izazivamo? Rješavanje problema može biti nužan aspekt uspješnog pothvata. Uspješni ljudi u neuspje hu vide dio korisnog školovanja i u napredovanju nadvladavaju prep reke. Uspješni ljudi često pronalaze načine na koje mogu pomagati ljudima. Provode zakon odgovornosti. Trebamo li za istinski uspjeh nastojati izgrađivati dušu tako da oponašamo Stvoritelja? Bi li to obuhvaćalo i poštovanje prema drugi ma i omogućavanje da nam duh poboljšaju duboka poniznost i neog raničena ljubav? Jesmo li tim više u stanju prihvaćati nove izazove i no va iskustva? Ljudi na putu do uspjeha i sreće u budućnosti često vide uzbudljivo i još neistraženo područje, te se prema novim granicama kreću s velikom željom i gorljivošću.
Naglasci •• 1. Što vama osobno znače riječi »Svako je otkrivanje zapravo otkri vanje Boga«? 2. Kakva je vaša predodžba o Bogu? 3. Jesu li vidljivo i opipljivo tek sićušne manifestacije beskrajne i be zvremene stvarnosti? 4. Kako otkrivati više božanskoga? 5. Kako vi započinjete svaki novi dan? 6. Koje su vam prve misli kada ujutro otvorite oči? 7. »Ovo je dan što ga učini Jahve: kličimo i radujmo se njemu!« (Psalmi 118:24). 8. Sastavite popis svojih razloga za sreću i zahvalnost. 9. Kako izražavanje zahvalnosti vodi do duhovnog razvoja? 10. Na koji način neograničena ljubav nadvladava poteškoće i prep reke? 11. Kako vi možete povećati sposobnost da volite? 12. Na koje načine možete provoditi samonadzor? 13. Koja je vaša vizija uspjeha vašega života?
Praktična primjena raznih duhovnih zakona •• Probudivši se ujutro, ugledah plavo nebo, Sklapam ruke u zahvalnost za mnogobrojna životna čuda; Za to što dobivam posve nova dvadeset četiri sata. Sunce se diže nad šumom moja svijest također. Hodam poljem suncokreta. Mašu mi tisuće cvjetova; Moja je svijest nalik na suncokret; Moje ruke siju sjeme nove žetve. Moje uho čuje zvuk nove plime na veličanstvenome nebu. Vidim oblake kako se radosno primiču s raznih strana. Vidim miomirisna jezerca s lotusima svoje domovine. Vidim kokosova stabla uz rijeke; Vidim rižina polja koja se šire i smiju se suncu i kiši. Majka Priroda daje korijandar, bosiljak i celer. Sutra će brežuljci i planine ponovno biti zeleni. Sutra će pupoljci života rasti brzo; Narodne će pjesme biti milozvučne poput dječjih. Cijela čovjekova obitelj pjevat će sa mnom u mojem radu. — Thich Nhat Hanh
*
Dvadesetčetvrti tjedan
1. ZAKON Drvo se poznaje po plodovima. — Engleska izreka Moramo njegovati drveće svojega vrta, jer ih je uistinu posadio Bog. — Rebekah Alezander
»DRVO SE POZNAJE po plodovima« izreka je koju smo vjerojatno čuli izraženu na više različitih načina. Od drugih poznatih izreka možemo izdvojiti: »O stablu sudi prema plodovima, a ne prema lišću« i »O drvu treba suditi na temelju plodova«.
Svako je dobro djelo milosrdno. — Muhamed
Mladić po imenu John naslijedio je plodnu i produktivnu farmu koja je u stražnjem dijelu imala velik voćnjak s jabukama. Voćnjak je već desetljećima širom tog kraja bio poznat po najukusnijim i najsočnijim jabukama. U jesen, kada je došlo vrijeme berbe, ljudi su na farmu dolazili i iz udaljenijih krajeva kako bi ubirali i kupovali plodo ve. John je srdačno dočekivao sve, a voća je uvijek bilo u izobilju.
Svijet počiva na tri ma stvarima: na Za konu, na štovanju i na pokazivanju dobrote. — Mishnah
U čovjekovu svijetu s time se mogu usporediti sljedeće izreke: »Poučavaj čistu vjeru, pa će nestati svih zloporaba i zlostavljanja« ili »Tko želi pojesti plod, mora se uspeti na stablo« i »O čovjeku nikad ne sudi prema maski koju nosi«.
John je s tim voćnjakom imao osobit odnos. Sjećao se kad je kao dječak s ocem obilazio stabla jabuke dok se ovaj brinuo za njih. Kad mu je bilo deset godina, John je sjeme jabuke dobiveno od oca posijao u jednu posudu, a mladicu poslije presadio u voćnjak. Tako je s godinama promatrao to neopisivo čudo: svoje osobito stablo koje je izraslo iz sićušne sjemenke i na koncu postalo prelijepim stablom pre punim cvjetova i, poslije slasnih plodova. Dok je odrastao, John je naučio mnogo o stablima jabuke. Doznao je kako stablo crpi vodu iz korijena i deblom je dovodi do predivnih i miomirisnih cvjetova. Gle-
Najbolji su oni koji služe drugima. — Islamska izreka
dao je kako se pčele roje oko cvjetova, skupljaju nektar za proizvod nju meda. Kako su godine prolazile, a John odrastao, gledao je kako jabuke preživljavaju oluje i niske temperature, te u proljeće ponovno cvjetaju i u jesen donose još više plodova. Jednog dana, dok je sjedio pod svojim osobitim stablom, John je doživio pravo buđenje. Uvidio je da o svojoj jabuci zna mnogo i da bez poteškoća može opisati njezine odlike. No stablo nema tolike perceptivne sposobnosti da spozna čovjeka koji se za njega brine! 1 dok mu je blago sunce tako milovalo ramena, a topao povjetarac mrsio ko su, John je uvidio da o svojem vlastitom Stvoritelju zna približno ono liko koliko stablo jabuke zna o njemu!
Oni koji na ovome svijetu pružaju dob rotu, dobrotu će i primati. — Kuran
Tko čini dobra djela nikada neće loše skončati, ni na ovom ni na drugome svijetu. — Bhagavad Gita
Zašto očekujemo da znamo opisati boga kada znamo tako ma lo o božanskome? Bi li Bog kojeg bismo uspjeli opisati bio tek malo više od dobrog i mudrog čovjeka? Vjerojatno je da nitko od ljudi još nije doznao ni 1% od svega što ljudi mogu spoznati o božanskome. Na primjer, u samo dva stoljeća, znanstvenim smo istraživanjima došli do preko stotinu puta više novih podataka, informacija koje su dota da bile nevidljive i nezamislive, u vezi s kozmologijom, subatomskom stvarnošću, elektronikom i staničnim aktivnostima. Je li moguće doći do još fantastičnijih otkrića u vezi s takvim nevidljivim duhovnim stva rnostima kao što su beskonačna ljubav, smisao, intelekt, kreativnost i molitva? Jeste li i vi Božje stablo jabuke? Sve više dokaza upućuje na to da nas je stvorila beskrajna Božja ljubav i da istinski napredujemo je dino kada zračimo neograničenom i obilnom ljubavlju prema svojem Stvoritelju i ljubavlju prema svim ljudima — bez iznimaka. Mislite li da bi beskrajni Stvoritelj bio toliko malen ili zaokupljen sobom da bi od nas tražio štovanje? Ili je naše ponizno štovanje ipak kreativna si la zahvaljujući kojoj djelujemo uspješno i plodonosno? Je li neogra ničena ljubav vitalni element našega razvoja i produktivnosti? Nestaje li naša ljubav kada je sputana i zatočena? S druge strane, je li ljubav, koja obilno zrači iz nas, nešto što se množi čudesno i u beskraj? Dolazi li do procvata karijere kada se ona koncentrira na pro nalaženje produktivnijih načina koji će biti na korist svima, tj., kad se ne bavi samo sebičnim nastojanjima? Što kao sudionici života može mo naučiti iz priče o talentima (Matej 25:14-30) ili priče o neplod noj smokvi (Matej 21:19-24)? Hoće li kupci hrliti prodavaču koji je najpošteniji i najmarljiviji u posluživanju kupaca? Je li marljivo služe nje kupcima nalik na bumerang koji se u obliku sreće vraća proda vaču? Ako netko karijeru usredotočuje na dobra djela, hoće li i on sam biti sretan i zadovoljan? Koja je logika u pozadini takve perspektive?
Svijet je dobronam jeran prema ljudima koji su dobronamjerni. — William Makepeace Thackeray
Što se događa sa stablom jabuke kad više ne daje ni cvjetove ni plodove? Najčešće vene i na koncu ga odrežu. Je li istina da ljudi koji se povuku u mirovinu, čak i ako su zdravi, propadaju brže, kako tjelesno, tako i mentalno, pa i na području samopoštovanja? Postaju li u pojedinim slučajevima nesretnim parazitima u odnosu na one ko ji su i dalje produktivni? Može li se dokonost nazvati i svojevrsnim ob likom polaganog suicida? Na koje je načine moguće nadvladati takve situacije? Zašto ljudi koji život posvećuju plemenitim ciljevima auto matski postaju sretnijima? Primamo nebrojene božanske darove. Uvijek imamo mo gućnost osloniti se na rezervoar duha koliko god želimo primati i ko ristiti. Kad počnemo uviđati i poštivati čuda Božje kreacije, na koris tan se način razvijamo u svim životnim aspektima. Možemo biti nalik na stabla jabuke u onoj priči: prelijepi, miomirisni, vitalni, produktiv ni i još mnogima donositi korist. Što plodovi našega truda govore o nama? Dajemo li obilno; primamo li obilno?
* 2. ZAKON Riješi se negativnih stavova i pogleda, pa će i negativne okolno sti usahnuti od neishranjenosti. — Russell W. Lake Misli logično i život će ti biti logičan. — Imelda Shanklin
U KNJIZI Što si ti? Imelda Shanklin piše: »Vaše su misli pomagala ko jima od materije svemira klešete svoju životnu priču. Kada birate mis li, birate i ishode. Vidljivi dio vašega života istječe iz vašega uma, a oblikuju ga i obilježavaju vaše misli, jednako kao što strojevi koji iz ru de proizvode novčiće oblikuju i obilježavaju kovanice«. Mentalne navike ostavljaju dublji životni dojam nego što to ot krivaju bore na licu. Promislite malo o tome. Može li se bilo koji ne gativni stav ili vjerovanje razriješiti u mentalnome obliku i izbrisati iz uma? Kako to postići? Riješite se negativnih stavova i vjerovanja, pa će i negativni uvjeti nestati zbog nedostatka hrane. Odbijajte svaku pomisao koju ne biste željeli vidjeti ostvarenu u životu. Bi li naš životni cilj trebao biti jednom od najvažnijih tema naših razmišljanja? Odražava li vaš cilj ono što najviše želite? Je li to ono što svim srcem želite postati? Odražava li vaša svrha ili cilj ideal koji u sebi pokušavate ostvariti najvišim oblikom strasti svoje duše?
Razmišljaj kao čov jek od djela, djeluj kao čovjek od misli. — Henri Bergson
Stvarna i konstruktiv na mentalna moć leži u kreativnim mislima koje obliku ju vašu sudbinu, a vaše mentalno djelo vanje iz sata u sat stvara snagu kojom možete promijeniti život. Razvijajte ni zove misli na kojima ćete moći zaploviti. Plemenitost vašega života, kao i vaša sreća, ovisi o smjeru u kojem će se kretati ti nizovi. — Laurence). Peter
Postoji li za nas u životu plodonosno mjesto ako umu dopustimo da nema cilj i svrhu? Kako naše sadašnje misli pridonose našem cilju?
Uzvišen čovjek kada vidi dobro to dobro oponaša; kada vidi što je loše, ispravlja se. — / Ching
Svjesno ili ne, naše misli određuju smjer našega života, naš odnos prema sebi i naš odnos prema svijetu. Je li život prema namje ri i izboru daleko logičniji i svrsishodniji od života prema nasumičnim mislima koje nam se bez reda pojavljuju u umu? Kako svijest o vlas titim mislima pomaže i kako je djelotvorna? Do kojih bi promjena moglo doći u našem životu ako svjesno odlučimo umu dopustiti da se bavi samo poukama koje je moguće izvući iz svih situacija? Što bi se dogodilo kada bismo odlučili ostati usredotočeni u pozitivnome stavu, bez obzira na ono što se naoko događa oko nas? Što bi nam donije la odluka da u svakoj situaciji odgovaramo umjesto da reagiramo? Kakve bi plodonosne koristi slijedile iz djelovanja na temelju pozitiv nih mentalnih trendova? Kada bismo nekim instrumentom jedan dan mogli bilježiti vla stite misaone procese, pa te misli zatim reproducirati, vjerojatno bis mo se iznenadili kada bismo spoznali zašto stvari kreću pogrešnim putem i zašto određeni napori doživljavaju neuspjeh. U početku bis mo možda naišli na sebične, kritične, irelevantne, besmislene i pres trašene misli pomiješane s mislima koje obilježavaju ljubav, suos jećanje, odvažnost, kreativnost i izražavanje zahvalnosti. Pozitivno je to što u vezi s načinom na koji razmišljamo možemo poduzeti nešto korisno.
Sve što jesmo plod je naših misli; utemeljeno je u našim mislima i načinjeno od naših misli. Govori li ili djeluje uz zlobne i ružne misli, čovjeka će patnja pratiti kao što kotač prati kopito životinje koja vuče kola. —
Stvarnost misli jest život. — Aristotel
Dhammapada
Naš um reagira na naše namjere i nadzor. Pojavi li se neka teška situacija, o njoj razmišljajte blago i obzirno. Činjenice i aspek te situacije promotrite iz svih kuteva. Budite uvjereni da se u božanskome umu već nalazi pozitivan odgovor. Potom blagoslovite situaci ju i na neko je se vrijeme oslobodite, kako bi duh vaš um stopio s
Ništa nije ni dobro ni loše, nego takvo postaje zahvaljujući mislima. — William Shakespeare
božanskim umom. Vrlo je vjerojatno da ćete, kada se ponovno poza bavite tim pitanjem, odmah uvidjeti praktičan odgovor na izazov. Bu dite razumni, skromni, puni samopouzdanja i ponizni! Neka kreativni um razmišlja kroz vas. Časnost naših nastojanja u razmišljanju vrlo je važna! Život nam nagradu isplaćuje u valuti onog područja u kojem djelujemo. Koliko smo puta čuli izreku kako radnik svoje umijeće pokazu je odabirom alata? Osrednji je proizvod često odraz osrednjeg proiz vođača ili radnika, dok je vrhunski proizvod često odraz savjesnog radnika. Taj vrhunski radnik služi se svim pomagalima koja su mu na raspolaganju, te je uvijek otvoren i receptivan za razvoj svijesti i po većanje sposobnosti. Svaka misao o svim temama i sva razmišljanja o svim pitanjima mogu služiti kao priprema koja nam omogućuje nap redak. Misli čine mentalnu opremu, pomagala kojima se služimo sva kodnevno. Kojim se mentalnim pomagalima (mislima) služimo? Dok smo budni, naš um prihvaća i skuplja misli kojima smo dopustili ula zak, uzimajući ih kao hranu za razvoj. Dok spavamo, um probavlja hranu koju smo mu dali. Nema sumnje da su pozitivne misli, stavovi i uvjerenja hranjiviji. Svatko od nas raspolaže cijelim životom u kojem može stvarati i postizati uspjehe, ali nemamo ni jednu jedinu minutu koju bismo mogli posvetiti negativnim stavovima i uvjerenjima!
* 3. ZAKON Izgubljeni sat više nikada nećete pronaći. Nema boljeg vreme na od sadašnjosti. — Engleska izreka
BUDDHA JE poučavao da je izvor svih čovjekovih patnji neznanje, ali da je korijen samoga neznanja uobičajena sklonost našega uma da se okreće stvarima koje mu odvraćaju pozornost. Svijest o tome kako koristimo svaki trenutak svakoga dana, često se smatra putem koji vodi do produktivnosti. Tijekom dana neprestano donosimo odluke. Naše navike per cepcije, razmišljanja, osjećanja i djelovanja dovode nas do raznovrs nih iskustava. Usred te užurbane mentalne aktivnosti, kako takva
Vrijeme je novac. — Engleska izreka
pomna svijest poboljšava dan? Kako na taj način možemo mudrije i produktivnije koristiti vrijeme?
Male stvari čini sa da; tako će ti velike stvari dolaziti malopomalo i moliti da ih obaviš. — Perzijska poslovica
Vrijeme je dragocjeno. Svima nama svakodnevno se nudi u jednakoj količini. Svakoga dana na raspolaganju imamo 24 sata. A to je 168 sati u tjednu. I to je naše vremensko bogatstvo. Svo to vrije me provest ćemo radeći nešto, a to što činimo s dodijeljenim vreme nom nerijetko određuje kako živimo i što u životu postižemo.
Voliš li život? Tada uludo ne troši vrijeme; jer život se sastoji upra vo od njega. — Benjamin Franklin
Upustimo se sada u jedan maleni eksperiment. Pri vrhu papi ra zapišite cilj, viziju ili svrhu koju želite ostvariti. Koliko sati noću provedete u snu? Na primjer, ako svake noći spavate sedam sati, to pomnožite sa sedam dana, pa ćete utvrditi da svaki tjedan 49 sati posvećujete snu. Od broja sati u tjednu (168) oduzmite broj sati pro vedenih u snu (49), pa će vam preostati 119 sati. Koliko vremena trošite na tuširanje, kupanje, odijevanje, higijenu i kozmetiku? Sat? I to pomnožite sa sedam i oduzmite od 119. Preostaje vam 112 sati. Koliko vremena svakodnevno trošite na jelo? Sat? Više? Manje? U za mišljenom primjeru za doručak, ručak i večeru odvojit ćemo po dva sata na dan. Znači, 14 sati tjedno. Kada i to oduzmete od 112, os taje vam 98 sati.
Vrijeme je novčić tvojega života. Imaš samo taj novčić i samo ti možeš odrediti kako ćeš ga utrošiti. — Carl Sandburg
Popišite i ostale nezaobilazne zadaće koje obavljate stalno, po put pranja rublja, kupovine, tjelovježbe, vremena koje vam je potreb no da biste došli do raznih mjesta i aktivnosti, liječničkih pregleda, putovanja do posla i natrag, odlaska u crkvu, vremena posvećenog molitvi. Izračunajte koliko vremena posvećujete tim aktivnostima, pa oduzmite od ukupnog vremena. Ako je ukupno riječ o, primjerice, 20 sati, preostaje vam samo 78 sati na tjedan! A još nismo uračunali ni posao, vrijeme posvećeno obitelji, održavanje travnjaka, kuće ili auto mobila, rekreaciju ili dodatno učenje. Vjerojatno ste već čuli izreku »Vrijeme je ograničeno«. Cilj je ovog pokusa pomoći vam da više pazite na to kako svaki dan koristi-
Vrijeme leti i više se ne vraća. — Vergilije
ti ta 24 sata. Jeste li gospodar vremena ili njegov rob? Na koje sve načine možete plodonosno koristiti energiju i vrijeme radi postizanja željenih ciljeva? Evo i nekoliko početnih zamisli. Namještate li sat ne koliko minuta naprijed kako biste na dogovor došli na vrijeme? Točnost je izraz pristojnosti i obzirnosti. 1 važna je za posao. Kada do bijete zadaću, dovršavate li je u okvirima dogovora ili čak i prije ro ka? Točnost u odnosima sa svima preduvjet je uspjeha. Drugima go vori da ih cijenite, da nikako ne želite uzaludno trošiti njihovo vrijeme. Imate li raspored, iz sata u sat, za sastanke, obveze i druge aktivno sti tijekom svakog dana? Pripremate li unaprijed popis sutrašnjih ob veza? Planiranje unaprijed donosi silne prednosti, a usto i štedi vrije me. Vrijeme je pomagalo kojim se možemo služiti povremeno, koje možemo zlorabiti ili se njime služiti mudro. Sve ovisi isključivo o na ma. Međutim, izgubljeni sat više nikada nećete pronaći. Oni koji ima ju naviku odugovlačiti i odlagati vjerojatno nikada neće doći do uspje ha. Obzirnost i točnost imaju i druge prednosti. Na taj način lakše i točnije percipiramo ljude i situacije, kako bismo reagirali na korisni ji i uspješniji način. Obzirnost, promišljenost i točnost raspršuju negativnosti. Obzirnost i savjesnost pomažu nam da ostvarimo još više od plodonosne prirode vlastitog bića. Postoji li bolji način djelovanja od toga da sada obavimo ono što treba obaviti odmah? Sir Richard Tangye ovako je pisao o uprav ljanju vremenom: »Tijekom vrlo napornog i užurbanog života često su me pitali: 'Kako ste uspjeli sve to obaviti?' Odgovor je krajnje jedno stavan: Sve sam činio odmah i na vrijeme. Sutra ne postoji. Jučer je već iza nas. Postoji samo sadašnji trenutak«.
* 4. ZAKON Uzrujavati se oko onoga što nemate znači uludo trošiti ono što imate. — Ken Keyes MNOGE NAS REKLAME potiču na to da vjerujemo kako kupnjom od ređenog proizvoda možemo postati fizički privlačni, popularni ili us pješni. Prema takvim porukama, lako ćemo stjecati prijatelje i utjeca ti na ljude, samo ako jednostavno činimo što nam se govori. Bilo bi
Sve što se događa u svijetu potpada pod djelokrug mojih dužnosti. Moje dužnosti obuhvaćaju sve što se događa u svijetu. Svijet je moj um. M o j je um
svijet. — Lu Hsiang-Shan
Reci mi, pa ću zabo raviti. Pokaži mi, možda ću se sjetiti. No ako me uključiš u to nešto, svakako ću shvatiti. — Kineska poslovica
divno kada bi to bilo točno; nažalost, život tako ipak ne funkcionira. Ono što je u nama katkada je neusporedivo važnije i utjecajnije od to ga što je vani. Mnogi danas smatraju da su mjera uspjeha novac i stvari koje se njime mogu kupiti. A stvari koje možemo kupiti zapravo su tek stvari koje možemo kupiti — ni manje ni više od toga. Ni na koji način ne mijenjaju ili poboljšavaju stvarnu osobu. Možemo promijeniti boju kose, stil odijevanja i automobil, no to ne mora biti točan pokazatelj onoga što smo u sebi. Prije nego što nešto promijenite, promislite o tome tko ste i što imate u ovom trenutku. Možda vam je dobro i tako kako jest, ia ko se možda divite nekome tko je drukčiji od vas. Razlika može biti u izgledu, sposobnostima, poslu ili odnosima u obitelji ili vezama i ta vam razlika može biti vrlo privlačna. Možda mislite kako bi neuspore divo bolje bilo biti kao taj netko nego biti vi. No je li doista tako? Svatko od nas ima nešto što bi želio promijeniti i probleme ko je radije ne bi imao. Promislite o mogućnosti da izazovne situacije u vašem životu možda i nisu intenzivne kao problemi s kojima se u ži votu susreće osoba koju biste željeli oponašati. Ken Keyes kaže: »Uz rujavati se oko onoga što nemate znači uludo trošiti ono što imate«.
Uvijek biraj put koji ti izgleda najbolje, koliko god bio težak. Zah valjujući navici ubrzo će postati lagan i ugodan. — Pitagora
Život se skuplja ili ši ri sukladno s čovje kovom odvažnošću. — Anais Nin
Sve što postoji plod je onoga što smo mislili. — Buddha
Jeste li se u skorije vrijeme osvrnuli na sve što imate na duhov nom i životnome planu? Kojim darovima i sposobnostima pridonosite sadašnjim sposobnostima? Koristite li se trenutačno tim mogućnosti ma u najboljoj mogućoj mjeri? Kojim koracima nastojite proširiti i do datno razviti te sposobnosti i mogućnosti? Jeste li pomno istražili svo je talente, pomno odabrali karijeru, dobro pazili da volite to što radi te? Čime nastojite povećati arsenal prednosti i moći? Je li nužno po ništiti ili promijeniti neke obrasce svijesti koji možda smetaju tome da u životu ostvarite ciljeve? Promatrate li tuđe postupke kako biste mogli imati koristi i od njihovih prednosti i od njihovih pogrešaka? Proučavanjem ponašanja onih s kojima dolazimo u dodir, ubrzo će možda postati jasno da su među njima najsretniji i najproduktivniji oni kojima je istinski stalo i koji istinski uživaju u tuđoj sreći. Pomaže li vaš rad barem jednom drugom ljudskom biću? Gradite li i razvijate svoj karakter? Ispunjavate li um do krajnjih mogućnosti pozitivnim i
Neka vaš rad uvijek bude u skladu s vašim ciljem. — Leonardo da Vinci
produktivnim mislima? Može li se reći da vaše misli i postupci grade, umjesto da ruše?
Žal za uludo utrošenim vremenom može u preostalome vremenu biti pozitivna sila, samo ako prestanemo uludo gubiti vrijeme i besciljno i beskorisno žaliti. — Arthur Brisbane
Nije prekasno da potpuno promijenite život ili da dokinete ne gativne obrasce koji su se u njemu možda pojavljivali. Promjene možete ostvariti prihvaćanjem stavova i osjećaja koji bi se u vama po javili da doživljavate željene okolnosti.
* 5. ZAKON Poštenje je najbolji pristup svemu. — Miguel de Cervantes Život moralna čovje ka primjer je univer zalnoga reda, jer je riječ o moralnoj oso bi koja neprekidno njeguje svoje stvarno ja ili moralno biće. — Konfucije
JE LI POŠTENJE način na koji se ostvaruje prirodan sklad s cjelo kupnim životom? Može li poštenje biti važan dio svjesnog je dinstva sa životnim procesom i našim vlastitim životnim ciljem? Mogu li nas poštenje i iskrenost odvesti i dalje od naših ogra ničenih, linearnih pogleda, te nam pomoći da slavimo razvoj i sta lno obnavljanje? Možete li zamisliti što bi se moglo dogoditi ka da bi pojedinac čvrsto odlučio provoditi načela istinitosti, iskre nosti i poštenja i ne ovisiti o tuđem mišljenju? Koje bi bile pred nosti kada bi se čovjek neprestano obraćao svetoj prirodi i na zočnosti božanskoga, od nje tražeći svakodnevno usmjeravanje? Istinoljubivost, iskrenost i poštenje nalik su na stjenovitu pla ninu koju ne diraju ni olujna mora laži, beskrupuloznosti i nepovjere nja. Sir Thomas More, tako plemenito prikazan u Čovjeku za sva vre mena, suočavao se s velikim pritiskom da odbaci svoj etički kodeks. Njegov položaj, njegova obitelj i život našli su se pred prijetnjom sm rti. No bio je to čovjek koji se uvijek odlučno zalagao za svoje stavo ve. Dok ga je nagovarao da podupre beskrupuloznoga kralja i potpiše izjavu o odanosti, jedan ga je kolega upitao: »Zašto to ne učiniš tek tako iz drugarstva i kolegijalnosti?« More je odgovorio: »Kad dođeš u
Iskrenost i poštenje u djelovanju čovje kova tijela, govora i uma vode do sretno ga putovanja. — Jinizam
raj jer si slušao savjest, a ja se nađem u paklu jer nisam slušao svoju savjest, hoćeš li se ti ipak pridružiti meni, 'iz drugarstva i kolegijalno sti'?« Živimo u svijetu raznolikih, raznorodnih i višeslojnih misli. Ne bavimo se samo vlastitim mislima, nego i mislima ljudi koji nas ok ružuju. Svaki dan imamo možda i stotine malenih prilika da biramo između jasnoće i konfuzije, neograničene ljubavi i neslaganja, mira i previranja, laži i istine, prijevare i poštenja. Kada ostajemo u dodiru sa središtem istine koje je u nama, kada putem napredujemo časno i pošteno, putujemo s Bogom. Ted Engstrom u jednoj od svojih knjiga navodi sljedeću priču:
Neka vaše ponašanje obilježi istinitost ri ječi, djela i misli. — Upanišadi
Trener Cleveland Stroud i momčad Bulldogs iz srednje škole Rockdale (u gradiću Conyersu, u saveznoj državi Georgiji) proživlja vali su nevjerojatnu sezonu. Ekipa je uoči završnog turnira juniorskog košarkaškog prvenstva savezne države Georgije zabilježila 21 pobje du i samo 5 poraza, a zatim je još i neočekivano pobijedila u finalu. No sada je nova vitrina ispred ulaza u srednjoškolsku sportsku dvoranu prazna. Početkom mjeseca Udruga srednjoškolskih momčadi Georgije Rockdaleu je oduzela naslov prvaka, nakon što su školski dužnosnici potvrdili da je u prvoj od pet utakmica doigravanja za nji hovu momčad 45 sekundi nastupao i igrač koji po školskim kriteriji ma nikako nije pripadao u momčad.
U svemu što činiš budi iskren i pošten poput nebesa. — Taoistička izreka
»U to vrijeme nismo znali da nema pravo nastupa; to smo ut vrdili tek prije nekoliko tjedana«, izjavio je gospodin Stroud. »Neki kažu da smo to trebali jednostavno prešutjeti, da se radi samo o 45 sekundi i da igrač nije bitno utjecao na rezultat. No u svemu morate postupati pošteno i ispravno, onako kako nalažu pravila. Ja sam svo joj ekipi rekao da ljudi zaboravljaju rezultate košarkaških utakmica; ali nikada ne zaboravljaju kakav je tko«.
Krajnja iskrenost može na prvi pogled izgledati kao nefleksibilnost ili neutemeljena pravičnost, no na koncu takva osoba prima daro ve sunca i mjeseca. Uvijek i bez obzira na sve držite se istine. — Šintoizam
Neka istinoljubiva ri ječ uvijek nadjača lažnu. — Zaratustra
Ustrajno usklađivanje s duhovnim načelima i primjena onoga što o njima znamo u našim svakodnevnim iskustvima može biti vrlo korisna, produktivna i plodonosna. U pojedinim trenucima činit će nam se da bi nam mala i nedužna laž mogla olakšati život. »Naposlje-
Zato odbacite laž i govorite istinu svaki sa svojim bližnjim, jer smo udovi jedni drugih. — Efežanima 4:25
tku, tko će ikada doznati za to?« Na taj način možda ćemo se pokuša ti opravdati kad razmišljamo o lakšem rješenju. No prijevare mogu bi ti povezane s novim i štetnijim prijevarama i lažima, zbog čega naše misli i djelovanje mogu postati zbrkani i nečisti. Prijevare često neiz recivo škode našem osjećaju o poštenju i vlastitoj vrijednosti. Jeste li razmišljali o tome da napišete vlastiti kodeks časti? Takvo što moglo bi vam donijeti mnoštvo korisnih spozanja. Vlastitim riječima opišite namjere da uspostavite istinu, poštenje, iskrenost, in tegritet i plemenite ciljeve kojima će poslužiti kao put daljnjeg razvo ja vaših misli i djela. Navedite i načine na koje možete ostvariti te ci ljeve. Bi li takva predanost mogla eliminirati naviku pretjerivanja? Do kinuti potrebu i želju da varate i sebe i druge? Bi li mogla ukloniti sta kla koja iskrivljuju sve teme, osobe, mjesta i stvari u vašem životu? Odluka o razvijanju veće snage za odabir istine i poštenja, umjesto laži i varanja, uistinu može poslužiti kao snažno pomagalo. Kao kod pozitivnog razmišljanja i izražavanja zahvalnosti, moramo se potrudi ti i voditi računa i djelovati na temelju istine. Je li to sama bit pošte nja i karaktera?
Naglasci •• 1. Jeste li Božje stablo jabuke? 2. Jesu li naše spoznaje o Bogu približno jednake spoznajama stab la jabuke o čovjeku koji se brine o voćnjaku? 3. Odbijajte sve misli koje ne biste željeli vidjeti ostvarene u svojem životu. 4. Časnost naših nastojanja u razmišljanjima neizrecivo je važna. 5. Vrijeme je dragocjeno. Svijest o tome kako svakodnevno koristi mo svaki trenutak može nas na djelotvoran način pokretati prema ciljevima i donositi plodonosne rezultate. 6. Jeste li gospodar vremena, a ne njegov rob? 7. Promislite o vrijednosti ljudi, iskustava i svijesti koji su vas dove li do životne točke u kojoj se trenutačno nalazite. 8. Promislite o primjerima situacija u kojima ste bili u mogućnosti u praksu provesti raznorazne vrline. 9. Nađete li se pred teškim problemom, molitvom zatražite savjet i usmjeravanje. 10. Zašto su poštenje i iskrenost uvijek najbolje rješenje?
Praktična primjena raznih duhovnih zakona •• OSMEROSTRUKI BUDISTIČKI PUT Primjereno vjerovanje — istina vodi čovjeka. Primjerena odlučnost — smirenost u svim trenucima, uz brižnost za sva živa bića. Primjeren govor — ne lagati, nikada klevetati, nikada se ne služiti grubim i teškim riječima. Primjereno ponašanje — ne krasti, ne ubijati, nikada ne činiti nešto čega se čovjek poslije može stidjeti ili zbog čega može žaliti. Primjereno zanimanje — ne birati zanimanje koje se smatra lošim. Primjeren trud — uvijek težiti onome što je dobro i izbjegavati sve loše. Primjerena kontemplacija — plemenitih istina, u smirenosti i odvoje nosti. Primjerena usredotočenost — uslijedit će iz toga i voditi na put savršenoga mira. — Joseph Gaer: U što vjeruju velike religije
*
Dvadesetpeti tjedan
1. ZAKON Odgovor na vaše molitve može glasiti »da«, ali i »ne«, uz još ne ke alternative. — Ruth Stafford Peale U mentalnoj molitvi Bog toliko zaokuplja um da više ne misli ni na što drugo. — Angela iz Foligna
Moć POZITIVNOG razmišljanja nudi nam mogućnosti za plodonos no napredovanje. Mnogi svećenici, filozofi, psiholozi i psihijatri nude nam dokaze o tome da snaga uma postaje jednim od velikih pomagala kojima ljudi iz izazova izvlače prednosti i koristi. Čes to pozitivno korištenje tog mentalnog oruđa pomaže nam da u svakodnevnome životu postanemo vještiji i produktivniji. Među tim, uz toliku težinu koja se pridaje pozitivnome mišljenju, neki ljudi možda pogrešno drže da izgovoriti ili čuti »ne« može biti ne gativno iskustvo. Prava je istina da postoje trenuci i situacije ka da je »ne« primjeren odgovor. Odgovor na naše molitve također može glasiti »da«, ali i »ne«, uz još neke alternative. Promotrimo tu mogućnost iz triju perspekti va.
Gospodin je rekao: »Stoga se ne čudite kada fizičkim očima ne vidite plod svoje molitve, jer njih d i jelim u skladu sa svojom vječitom mudrošću«. — Sv. Gertruda Velika
Kao prvo, kad se smirimo i u potpunome spokoju zatražimo usmjeravanje, možda ćemo dobiti jasan i nedvosmislen odgovor, »da« ili »ne«, na molitve, pa vjerojatno neće biti potrebe za daljnjim raz mišljanjem i razmatranjem. Kao drugo, kad u situaciju unesemo sve što možemo i kad taj svoj doprinos kroz molitve postavimo uz neog raničenu ljubav i zahvalnost, ishod možemo prepustiti beskonačnome božanstvu. Bilo da odgovor glasi »da« ili »ne«, možemo nastaviti sa svakodnevnim aktivnostima, uz svijest o tome da manifestacija želje koju nosimo u srcu može napredovati u skladu s univerzalnom mud-
Duša bez molitve duša je bez doma. — Rabin Abraham Herschel
rošću. Kao treće, možda je najvažnije da spoznamo da prilike za sreću, darove i rast postoje unutar iskustva molitve i kada nam situa cija izgleda krajnje nemoguće, i bez obzira na to kako nam teško možda izgledaju sve okolnosti. Sreća nas može iznenaditi na najneočekivaniji način, a razvoj nas može usmjeriti u posve novom i ko risnom smjeru! Alternativni odgovori na naše molitve nude dokaze o božanskome posredstvom zadivljujućih prilika koje nam otvaraju oči.
Neki put čini nam se da smo dugo molili, a ipak imamo dojam da nismo dobili što smo tražili. To ne bismo trebali shvaćati tragično. Jer ja sam uvjeren da naš Gospodin želi da čekamo povoljniji tre nutak, veću milost ili bolji dar. — Julian iz Norwicha
Ipak, neki se put događa da imamo dojam da nam božansko odgovara na molitve, ali ne na željeni način, pa možda u pitanje do vodimo vlastitu usklađenost s bezvremenim, neograničenim i univer zalnim Stvoriteljem. Međutim, ako je Bog beskonačan, može li išta ikada biti odvojeno od njega? Duhovne interakcije odvijaju se u dva smjera. Bogu izražava mo iskrene osjećaje i iskrene želje. Stvoriteljev odgovor može se os tvariti na nebrojene načine. Ponizno otvaranje našeg malog uma pre ma božanskome nadahnuću i njegovanje kvalitete misaonih procesa nedvojbeno je korisno. Možemo imati širom otvoren um, biti pažljivi, pozorno slušati i pratiti, tražiti nove spoznaje. Jednako tako, možemo biti spontani, koncentrirani i prepuni spoznaja koje stječemo. Trenu tačne i velike koristi koje često stječemo neki su put upravo fantas tične! Naše duhovno usmjerene misli mogu se usporediti s rijekom koja teče koritom, između obala. Upravo zahvaljujući obalama, voda se kreće u određenome smjeru. Ipak, unutar tih obala, voda se može vrtložiti po želji, prelaziti i zaobilaziti prepreke. Misli usmjeravamo prema duhovnome, ali su one i dalje dovoljno fleksibilne da na njih ut ječe i da ih vodi božanski i beskonačni intelekt koji daleko nadilazi čovjekov intelekt. Da bi naše molitve bile maksimalno djelotvorne, tre bamo tražiti ne samo mudrost kojom ćemo shvatiti božansko usmje ravanje, nego i snagu da nešto poduzmemo i da ostvarimo primjeren rad. Kako nam plodovi molitve mogu omogućiti da u životu uočava mo božansko? Krećemo li se koncentrirano i ustrajno, učeći na teme lju teških situacija? Jesmo li u stanju uvidjeti da bi nam božanski srni-
Kada molim, ob raćam se Bogu; kada učim, on se obraća meni. — Rabin Louis Finkelstein
sao mogao biti korisniji nego traženje iz naše molitve? Pratimo li mis li, zamisli i dojmove koji ulaze u područje naše svijesti, tražeći prilike za učenje? Osjećamo li navalu radosti kojoj snagu daje Duh koji ispu njava naša nastojanja? Mijenjaju li se naše interakcije s drugima na bolje kada doživljavamo raznorazna iskustva? Postaje li svakodnevni život usmjereniji, plodonosniji i ispunjeniji uzvišenijim smislom? Sve mir obiluje smislom i svrhom. Naše ponizne molitve i naš razvoj u du hovnome životu zaslužuju najviši oblik našega truda.
Tko započinje molitvu mora zamišljati da na radost svojega Gospodi na sadi biljke u vrlo neplodnu tlu prepunom korova. — Sv. Tereza Avilska
Štovanje može silno utjecati na čovjekov karakter. Donosi tra nsformacije i u brojnim slučajevima njegov je utjecaj upravo neopisiv. Je li onda doista važno je li odgovor na našu molitvu »da«, »ne« ili pak neka alternativa, pod uvjetom da nastavimo napredovati uz božanski smisao?
* 2. ZAKON Zdrav um najčešće osigurava zdravo tijelo.
Iscjeljivanje je jedina sposobnost koju može razviti svatko i koja je nužna ako se čovjek želi izliječiti. — Zaklada za unutarnji mir
UDARNI DIJELOVI i članci u mnogim današnjim knjigama, časopisi ma i novinama često se koncentriraju na silno raširene probleme povezane sa stresom. Zabrinutost, strah, zavist, bijes, ponos, frustriranost i raznorazni emocionalni oblici stresa samo su neka područja koja narušavaju čovjekovo fizičko i mentalno zdravlje. Kivnost, žaljenje, grižnja savjesti ili sumnje zbog nekih ranijih ak tivnosti ponekad se prenose i u sadašnjost i izazivaju sukobe. Ljudi u život unose stres i posredstvom štetnih navika i negativ nih stavova. Vidljivi uvjeti nerijetko odražavaju nevidljivo raz mišljanje. Koliko bi nam samo bilo bolje kada bismo shvatili da »zdrav um najčešće osigurava zdravo tijelo«, dok nezdrav um najčešće izaziva i bolesti tijela?
Mogu odlučiti pro mijeniti sve misli ko je izazivaju bol. — Gerald C. Jampolsky
Čuvajte zdravlje i t i jela i duše. — Kleobul
Što možemo poduzeti kada se suočimo s nepovoljnom situaci jom? Jednostavnih odgovora nema, no bi li nam mogli pomoći jedno stavni načini oslobađanja od stresa? Žustra šetnja po svježem zraku, slušanje zvuka potoka, svježina tek pokošene trave ili mekoća pijeska pod nogama često služe kao melem za zategnute živce i mišiće. Bis mo li mnogo toga postigli i kad bismo se ustali pola sata ranije i smi reno započeli dan? Smijeh i radostan duh također su »korisni lijeko vi«. Zdravstvene prednosti molitve, izražavanja zahvalnosti i meditiranja iskušali su i potvrdili i znanstvenici i liječnici. Takve aktivnosti čes to snizuju krvni tlak, usporavaju starenje i pomažu u održavanju emo cionalne ravnoteže. Kada činimo sve što možemo kako bismo po boljšali odnose s drugima, to nam svakako godi i koristi. A prikladne vježbe blagotvorno djeluju i na um i na tijelo. Još jedna od dokazanih metoda u umanjivanju stresa sastoji se u brizi za kućnog ljubimca. Dugoročna istraživanja provedena medu bolesnim i starijim osobama pokazuju da ljubav prema psu ili mački povećava sreću i produljuje životni vijek. Majka Tereza često je duše vno bolesnoj djeci kao oblik terapije davala kućne ljubimce. U nekim staračkim domovima sada se daju životinjske »maskote« koje služe poboljšavanju mentalnog zdravlja njihovih štićenika.
Zdravo je tijelo gostinjska soba duše, bolesno tijelo njezin zatvor. — Francis Bacon
Korisno i važno može biti i zapisivanje svega što tijekom dana izaziva stres, uz posebno obilježavanje onoga što izaziva najviše stre sa. Nakon toga analizirajte raznorazne načine na koje je moguće po boljšati i unaprijediti takve situacije. Stara izreka kaže: »Gdje god se mi nalazili, nebo se uvijek spaja s obzorom«. Drugim riječima, ono što je važno nastavlja se. Je li korisnije usredotočiti se na mogućnosti i prilike, bez obzira na to što nas okružuje? Bi li nas itko, bilo koje mjesto ili situacija, mogli uz rujati ako uvidimo da gospodarimo svojim mislima i da određenu si tuaciju trebamo samo promotriti iz drugog kuta? Bi li promjena sta va mogla biti glavni korak prema izlječenju uma i tijela? Deng Ming-Dao nam priča o putniku-lutalici kojem nije bilo ni najmanje stalo do slave, lako su mu nudili razne dužnosti i položaje, on je i dalje tražio učitelje koji će mu pomoći da ovlada sljedećim umi jećima: sitrom, šahom, knjigama, slikarskim umijećem i mačem. Sitar mu je davao glazbu, što je izraz duše. Šah njeguje stra teško razmišljanje i reagiranje na tuđe djelovanje. Knjige čovjeku nu-
de akademsku naobrazbu. Slikarstvo potiče ljepotu i osjećajnost. Mač je sredstvo kojim se čovjek brani i održava zdravlje. Jednog je dana neki dječak putnika upitao što bi se dogodilo kada bi ostao bez svih pet umijeća. Putnik se u prvi mah užasnuo već i zbog same takve pomisli. Međutim, ubrzo je uvidio da njegov sitar ne može svirati sam od sebe. Šahovska ploča i figure ne znače ništa bez igrača. Knjizi je potreban čitatelj. Kist i tinta sami ne mogu ništa. Mač iz korica ne može izići bez pomoći ruke. Čovjek je tako ubrzo shvatio da sve to ne njeguje samo zbog stjecanja vještine, nego tako dopire i do najdubljeg dijela vlastita bića.
Jesmo li utvrdili da tjeskoba u vezi s mogućim posljedicama povećava jasnoću naše prosudbe, da smo zahvaljujući njoj mudriji i hrabriji u suočavanju sa sadašnjošću, te da nas oboružava za budućnost? — F. D. Maurice
Kako nam zdravo tijelo i zdrav um pomažu da se uskladimo s božanskim dijelom svojega bića? Život je uistinu jednostavan. Što da jemo, to i dobivamo. Svaka misao pridonosi stvaranju naših sadašnjih i budućih iskustava. Postoje nebrojeni pozitivni načini na koje može mo pristupiti svakoj situaciji. Nema toga što bi bilo vrijedno istinske ljutnje i bijesa, kao ni povrijeđenosti i ogorčenosti. Postoji obilje mo gućnosti i prilika da sve ponovno ispravimo. Pomislite samo kako je u svakoj situaciji moguće pokazati nešto važno, iz svega izvući vrijed nu pouku. Kako način razmišljanja djeluje na naše osjećaje i zado voljstvo? Životne okolnosti bez prestanka obavijamo mislima. Izliječiti um znači i izliječiti tijelo. Zdrav um najčešće osigurava zdravo tijelo. Vrijedi i obrnuto.
*
3. ZAKON Dajte mi ljepotu unutarnje duše; i neka vanjski i unutarnji čovjek budu u jednome. — Platon Ljepota koju os jećamo neopisiva j e : nitko nikada ne može reći ni što je ni što znači. — George Santayana
ISPOD SVIH priča o prošlim čovjekovim iskustvima, ispod svih životnih radosti i boli, svatko od nas u sebi ima bit, prirodu koja je prelijepa, cjelovita i potpuna. Kakva je ta istinska priroda i ka ko do nje doći? Svatko ima dar koji može postaviti na stol živo ta, a zemaljska obitelj žudi za svakim darom.
U svemu vidljivo me... postoji skrive na cjelina. — Thomas Merton
Platon je pogodio istinu riječima: »Dajte mi ljepotu unutarnje duše; i neka vanjski i unutarnji čovjek budu u jednome«. U razgovoru s desetero ljudi možda ćemo doći do deset različitih odgovora i opi sa »ljepote«. Naša osobna definicija riječi »ljepota« možda je u našem stavu prema drugima i načinu na koji percipiramo svijet oko sebe. Hoćemo li se zagledati u srce svake osobe i situacije, umjesto da nas obuzmu vanjski izgled i držanje? Uviđamo li ljepotu plemenitih cilje va, vrlina, nesebičnosti i dubokog suosjećanja, ljepotu koja nas dozi va? Nastojimo li se pozivati na raskošno bogatstvo vlastitog uma, na dubine naše kreativnosti, na stvarnost naše duhovne identifikacije? Poštujemo li cjelokupan život i usuđujemo li se uroniti u stvarnost du hovne identifikacije? Jesmo li u stanju promotriti svijet u kojem živimo i način na koji živimo u tom svijetu, te iskreno ustvrditi da naš život drugima donosi sreću? Prema jednoj priči, neki je siromašni mladić prodavao robu, išao od vrata do vrata, kako bi platio školarinu. Dok je tako radio, u jednom je trenutku osjetio glad i uvukao ruku u džep. Prstima je na pipao tek jednu tanahnu kovanicu! Nije imao dovoljno ni za komad voća!
Nikad ne zaboravite da svaki postupak mora funkcionirati unutar Kreativnog načela ljubavi. — Marie Corelli
Tako je odlučio da će u sljedećoj kući zamoliti da mu daju nešto za jelo. Pozvonio je i odmah se predomislio jer mu je vrata ot vorila prelijepa mlada žena. Umjesto toga, samo je zamolio čašu vo de. Mladoj se ženi učinilo da je mladić gladan, pa mu je donijela ve liku čašu mlijeka. Ovaj je mlijeko pio polagano, a zatim upitao: »Ko liko sam vam dužan?« »Ništa«, odgovorila je mlada žena. »Majka nas je učila da ni kad ne prihvaćamo plaću za pokazanu dobrotu«. Mladić se naklonio i rekao: »U tom slučaju, zahvaljujem vam iz sveg srca«. Kada je odlazio od te kuće, Howard Kelley nije se osjećao snažnije tek fizički, nego su ojačali i njegova vjera u Boga i u čovjeka. Već je bio pripravan dignuti ruke i odustati, no ta neočekivana dobro ta u njemu je pokrenula neopisivu odvažnost.
Najviši oblik ljepote sastoji se od dosezanja dvaju plemenitih ciljeva, nesebičnosti i besprijekornosti. — Hsi K'ang
Ljepota svega postoji u umu koji je promatra. — David Hume
Nakon više godina, ona mlada žena koja se bila sprijateljila s Howardom Kellyjem teško se razboljela. Mjesne je liječnike bolest posve zbunila. Na koncu su je uputili u bolnicu u obližnji grad. Sa svih strana dolazili su specijalisti kako bi proučili tu rijetku bolest. Na kon zultacije je tako pozvan i dr. Howard Kelly. Kada je dr. Kelly čuo odak le je pacijentica, u očima mu se pojavila neobična iskra. Istog trenut ka ustao je i otišao k pacijentici. U liječničkome ogrtaču, nagnuo se nad krevet i odmah prepoznao ženu. Vratio se u sobu za sastanke, čvrsto naumivši spasiti joj život. Od tog je dana njezinu slučaju posvećivao osobitu pozornost. Nakon dugotrajne borbe, na koncu su dobili bitku. Dr. Kelly zatražio je tajništvo da završni račun pošalju njemu na odobrenje. Kada je račun stigao, dr. Kelly ga je pogledao i zatim pri dnu nešto napisao. Račun su zatim poslali ženi u sobu. Nikada ne propuštajte priliku da vidite sve što je lijepo; jer ljepota je Božji rukopis — usputni sakrament... i Bogu zahvalite na ljepoti kao na šalici sreće. — Ralph Waldo Emerson Žena je dugo oklijevala prije nego što će otvoriti omotnicu. Bi la je uvjerena da će vjerojatno i do konca života otplaćivati troškove li ječenja. Na koncu, kada je pogledala račun, oči su joj se ispunile su zama i tada je samo privila papir na grudi. Pri dnu su rukom bile is pisane riječi: »U cijelosti plaćeno velikom čašom mlijeka«. U potpisu je stajalo: »Dr. Howard Kelly«. Ova dirljiva priča nudi nam i vrlo praktičnu pouku u vezi s lje potom i izražavanjem zahvalnosti. Jedno od velikih duhovnih načela govori o davanju i primanju. Ono što primamo moramo davati s vo ljom, nesputano zračeći ljubavlju, velikodušnošću i dobrotom, ne sa mo prema čovječanstvu, nego i prema svemu što živi. Jer ćemo mje rom kojom dajemo jednako tako i primati. Čak i tako obična stvar kao što je ljubazna riječ ili čin, vraćaju nam se uz mnogostruke nagrade. Da, svi mi možemo davati. Možda se dio našega dara sastoji i u potvrđivanju činjenice da živimo na ovom planetu i da smo dio sve ga što se događa. Primamo i dajemo. Ima li uopće većeg dara od ne ograničene ljubavi? Kada je najdublji dio našega bića ispunjen svjet lom, ljubavlju, hvalom, poniznošću i izražavanjem zahvalnosti, nije li vanjska osoba točan odraz unutarnje? To što postižemo kada dajemo i primamo neograničenu ljubav uistinu je dalekosežno. Naš svijet može postati rajskim vrtom — rajem na zemlji — prepunom ljepote i plodonosnih izraza.
4. ZAKON Sreća nema veze s bogatstvom i položajem, nego je pitanje skla da. — Lao Tse Što znači biti sretan? — Anonimna
Sve izvanjske nagra de plod su unutar njeg truda. — Paul D. Cummings
Veliko je bogatstvo besmisleno ako no vac ne koristite u dobre svrhe. — George W. Cummings, Sr.
VELIK DIO čovjekova karaktera mogao bi imati korijene u stavovima koje potvrđujemo i podupiremo mentalno i emocionalno. Ako smo zabrinuti ili nas muči tjeskoba, možda samo pojačavamo tu užasno štetnu energiju i doživljavamo njezino djelovanje. Isto je moguće reći i za pozitivne stavove. Odlučimo li ispeći kolač, što god od sastojaka stavite u zdjelu, pojavit će se i u pečenom kolaču. Istinitost ove tvrd nje nije teško uvidjeti u vezi s materijalnom stvari poput kolača. Ipak, ljudi možda ne uviđaju da isti procesi djeluju i u mentalnome pod ručju. Misli i stavovi kojima ispunjavamo um često se pojavljuju u »ko laču« koji nazivamo životnim iskustvima. Način na koji svjesno pro matramo svijet oblikuje svijet koji vidimo! Svatko od nas ima priliku pristupiti fantastičnim prednostima u pogledu stavova, prednostima koje se nalaze u nama, samo kada spoznamo da je sreća stvar izbo ra, dok je jad fakultativan! Držite li da u svakom trenutku možete ustvrditi da ste sretni? Jeste li svjesni toga da je takvo što moguće bez obzira na prošlost i dosadašnja iskustva? Biste li se usudili malo eksperimentirati s tom zamisli, ponovno se izgraditi u skladu sa širom perspektivom sreće, a zatim živjeti tako da doživljavate beskonačne prilike za vlastite pre sudne promjene? Treba li upravo sada započeti shvaćati sreću koju zapravo istinski želite? Jeste li pripravni i voljni dopustiti da sreća pos tane djetetom vaših odluka, izbora i postupaka? Budući da nas često obuzimaju dramatičnost i kompleksnost svakodnevnog života, neki put ne uspijevamo gledati jednostavnim očima. Pa ipak, i najjednostavnije stvari u životu mogu nam donijeti veliku radost i sreću — miris ljetne poslijepodnevne kiše, okus savršeno zrelog ploda neke voćke, boja neba u vrijeme sutona, me koća snježne pahulje koja se topi na našem obrazu. U trenucima po jačane svijesti, takve stvari vibriraju u našem srcu energijom koja je i duboka i istinita. Iskustvo nas uči da je istinska sreća plod služenja i korisnog djelovanja, u nebrojenim životnim aktivnostima, te u zdravome struja nju svih čovjekovih moći. Sreća nema veze ni s bogatstvom ni s po ložajem; stvar je u skladu. Jesu li najzarazniji radosni i sretni ljudi ko ji zaboravljaju sebe i misle na druge i na služenje drugima? Kako sreću i uspjeh dobivaju oni koji ne traže takve atribute kao svoje cilje ve i svrhu, nego se nastoje iskazati u svojim zadaćama?
Sreća je kada znate da nužno ne trebate biti sretni. — William Saroyan
Jeste li čuli kako netko govori: »Oh, da mi je barem pedeset ti suća dolara (ili neki drugi iznos), bio bih istinski sretan!«? Pa ipak, upravo su to osobe koje će najčešće biti nesretne, bez obzira na ko ličinu novca koja im treba. Zašto? Novac sam po sebi ne donosi sreću. Sreća nikada nije u dovršenju ili u dobivanju. Sreća proistječe iz ra da, iz truda, nastojanja da ostvarimo cilj. Davanje donosi radost. Pro izvodnja, a ne potrošnja u biti su sreće i uspjeha. Uviđamo li napre dak u poslu kojim se bavimo, možemo reći da je sreća dio tog napre tka. Čovjek je bogat ovisno o tome što jest, a ne ovisno o tome što ima. — Anonimna
Određeni aspekti sreće mogu potjecati i od određenih oblika pozitivne svijesti o sebi i očekivanja. Promislite na trenutak o tome. Što mislite, što bi se moglo dogoditi kada biste:
Sreća nije pitanje događaja; ovisi o strujanjima u umu. — Alice Meynell
• U smislu svakodnevne namjere svjesno odabirali sretniji stav, pre pun ljubavi, prema sebi i prema drugima, te se prema svim ljudi ma, svim okolnostima i svim situacijama odnosili kao prema prili kama za razvoj i učenje? • Naučili kako se više opustiti i nadzirati razinu stresa? • Svaki dan otpočeli srećom, radosnim iščekivanjem i pozitivnim stavovima? • U drugima tražili i očekivali najbolje? • Svjesno činili stvari koje nude prilike za radost, svrhovitost i os jećaj zahvalnosti, stvari koje su na korist svima? • Svjesno nastojali izražavati neograničenu ljubav svima na koje na ilazite? • Ostvarivali težnje koje smatrate osobno produktivnima? • Osmislili program za ostvarivanje viših obrazovnih postignuća? Jedna je od stvarnih zabluda i rašireno mišljenje da sreća ovi si o vanjskim okolnostima i okruženju. Uopće nema sumnje da na naša unutarnja raspoloženja mogu utjecati vanjske situacije. No pot ječe li istinska osobna radost iz unutarnjeg uvjerenja, koje određuje karakter, karakter koji je izravan plod visokih ideala i svrhe? Visoki ideali i svrhovitost odražavaju se u vrijednostima koje čovjek ima u ži votu, u pridizanju ugnjetenih i ulijevanju hrabrosti onima koji su
možda obeshrabreni. Uspjeh često ostvaruju oni koji dosljedno nap reduju prema vrijednome cilju. Sporedni je produkt često radost služenja i osobni napredak.
* 5. ZAKON Pomogni sebi pomaganjem drugima. Suosjećanje je stav koji uživa samo u milosrđu i ljubavi prema svim svjesnim bićima. — Budizam
KAD ČOVJEK spozna moć duhovnih načela u ispunjavanju Božje sv rhe i plana, počinje li utjelovljavati neograničenu ljubav? Uživa li takva osoba u dobrobiti drugih i radi li nesebično na još većoj dobrobiti sviju? Zašto nam davanje sebe u sklopu služenja s lju bavlju često donosi osjećaj sreće kakav nam ne donosi ništa dru go od životnog znanja i tehnika kojima raspolažemo? Zašto na te melju pomaganja s ljubavlju počinjemo osjećati da se osobno raz vijamo? Kako služenje drugima može biti kreativan proces koji u našem životu oslobađa moćnu energiju? Čovjek je istinski musliman kada se nijedan drugi musliman ne mora bojati ničega, bilo s njegova jezika, bilo iz njegove ruke. — Hadith iz Bukharija
No oni koji su uro njeni u Božju ljubav osjećaju ljubav pre ma svemu. — Sikhska vjera
Jeste li razmišljali o tome da je sve produktivno i korisno što u životu možete ostvariti zapravo oblik služenja? Kada ljudi čuju riječ »služenje«, mnogi automatski pomisle na crkvu ili neku vladinu službu. No zapravo je svaka produktivna osoba sluga, mogli bismo reći čak i svećenik u uzvišenoj službi. Korisni načini na koje razmišljamo, os jećamo, govorimo i djelujemo, određeni su oblik služenja drugima. Na primjer, volimo li svoj posao? Jesmo li posvećeni poslu koji je pred na ma? Radimo li kako bismo »zaradili za život« ili radimo jer volimo to što radimo? Ako na poslu izrađujemo odjeću koja osigurava toplinu, to je već oblik služenja. Ako izrađujemo kvalitetne cipele koje imaju dugotrajan vijek, opet na određeni način služimo. Ako imamo internistički posao i spašavamo živote, ili ako pišemo romane i stvaramo lje potu, i to su također oblici služenja. Što više radimo i sadimo, to ćemo više žeti. Što više dobra možemo učiniti, to ćemo više uspjeha ostvariti. Božansko je besko-
Stidi se smrti sve dok ne ostvariš pob jedu na korist čov ječanstvu. — Horace Mann
načno, a u njemu se nalaze beskonačne mogućnosti i izvori. Jeste li kada razmatrali mogućnost u kojoj s većim korištenjem darova i spo sobnosti kojima raspolažemo zapravo otkrivamo nove darove i sreću? Do kojih sve spoznaja možemo doći? Koliko neograničene ljubavi možemo izraziti? Koliko dokaza o božanskome možemo spoznati? Dolaskom do mora u praktičnome smislu uviđamo beskraj morske vode koja je pred nama. Milijarde i milijarde litara vode na raspolaganju su nam u svakom trenutku. Međutim, ako želimo malo vode ponijeti kući, količina će ovisiti o veličini boce ili posude. Ako smo uzeli bocu od litre, iz mora možemo ponijeti samo litru vode. Ako imamo još manju staklenku, šalicu ili čašu, uzet ćemo još manje vo de. Tako je i s božanskom materijom. Jedino je ograničenje granica na koju postavljamo svoju sposobnost primanja. Kada pomažemo sebi pomažući drugima, to je kao da postavljamo cjevovod koji iz mora vo di do našega doma! Ako ne služimo čovječanstvu, kome ćemo služiti? — Abigail Adams
Vrijednost koju nam donosi svako iskustvo često se sastoji u značaju koji mu pridajemo u mislima. Kada naučimo cijeniti duhovne koristi koje su nam dostupne u svim situacijama, moguće je da ćemo otkriti nove načine služenja. Oni medu nama koji razmišljaju o svijetu često se susreću sa sve izraženijim osjećajem začuđenosti. Savršenost zvijezda, red u prirodnim ciklusima, fantastična ljepota kopna i mora, čist zrak koji nam daje novu snagu i duboko djeluje na nas. Svatko na svoj način, svi možemo u svijest dozvati tu začuđenost i kreativnost i unijeti ih u sve što činimo, kako živimo i načine komuniciranja s dru gima. Također možemo poticati koristan osjećaj odgovornosti i od lučnost da načinimo nešto vrijedno od onoga što nam je pri ruci — od svojega svjetla, ljubavi, kreativnosti, gorljivosti i predanosti poma ganju sebi preko pomaganja drugima.
Naglasci • • 1. Što mislite o raznim načinima na koje božansko odgovara na naše molitve? 2. Na koja dva načina dolazi do duhovne interakcije s božanskim? 3. Kako nam plodovi naše molitve omogućuju da u životu promatra mo djelovanje božanskoga?
4. Kako zdrav um pridonosi zdravome tijelu? 5. Kako zdravo tijelo pridonosi zdravlju uma? 6. Kako se na zdrav način postaviti prema nepovoljnim životnim okolnostima? 7. Što mislite o tome da za partnera prihvatite Boga? 8. Kako »lijepa duša« ukazuje na »lijepu osobu«? 9. Kako biste objasnili izreku »Ljepotu nalazimo i ispod površine«? 10. Po čemu je sreća stvar kreativnosti, a ne bogatstva i položaja? 11. Vjerujete li u to da u svakom trenutku možete svjesnom odlukom postati sretni? 12. Kako je, iz vaše perspektive, pomaganje drugima važan dio sret nog i plodonosnog života?
Praktična primjena raznih duhovnih zakona •• Kako su samo raskošne te blistave pojave znanja koje sjaje u atomu, i kako su beskonačni oceani mudrosti koji kolaju jednom jedi nom kapljicom! U najvećoj mogućoj mjeri to vrijedi i za čovjeka, ko ji, medu svim stvorenjima, ima takve darove i koji je izdvojen radi stje canja slave i takve istaknutosti. Njemu se potencijalno otkrivaju svi atributi Božjih imena, u mjeri koju nije nadmašilo nijedno stvorenje. Sva ta imena i odlike odnose se i na njega. Čak je i On rekao: »Čov jek je Moja zagonetka, ja sam njegova zagonetka«. — Baha'u'llah
*
Dvadesetšesti tjedan
1. ZAKON Svatko stvara svoju stvarnost. — Jane Roberts Okolnosti su toliko složene, misao toliko duboko ukorijenje na, a uvjeti sreće razlikuju se toliko od čovjeka do čovjeka da se cjelokupno stanje čovjekove duše (iako ga on možda poznaje) ne može prosuđivati iz tuđe perspektive i na temelju vanjskih aspekata njegova života. — James Allen
VJERUJETE LI da »stvarnost« može biti nešto što je izvan vas? Čes to čujemo kako se govori o »onom stvarnom svijetu koji je vani«. Dakako, moguće je da postoji svijet koji je izvan naše osobne stvarnosti — vanjski svijet s vlastitim pojavama i posebnostima. Međutim, jedan drugi svijet, ili unutarnji svijet, mogao bi biti ne usporedivo stvarniji! U njemu se nalaze naši stavovi, misli, os jećaji i uvjerenja. Taj unutarnji svijet možda je manje opipljiv i manje čvrst od vanjskoga, no ipak istinski živimo samo u njemu. Naša sreća, mir i užitak u radu, prijateljima i voljenim osobama često više ovise o tom unutarnjem nego o vanjskome svijetu. Neki će možda reći da unutarnji svijet jednostavno može biti odraz vanjskoga svijeta, te da je vanjski svijet zapravo istinska stvar nost, dok su osobni dojmovi, misli i osjećaji tek plod vanjskih uvjeta. Naposljetku, kada smo nesretni, nije li istina da često pokušavamo pr vo promijeniti vanjske okolnosti? Ipak, moguće je da naš unutarnji svi jet može poprilično dobro odražavati snagu koja ni po čemu ne ovisi o vanjskim okolnostima. Dvoje ljudi može imati slične vanjske okolnosti, ali pritom i bitno različita unutarnja iskustva. Pretpostavimo, primjerice, da dvo jica ljudi imaju zadaću govoriti pred brojnom publikom. Gospodin Smith možda voli tako nastupati u javnosti i iskustvo za njega može biti pravi užitak. S druge strane, gospodin Jones možda se užasno pri bojava istupanja u javnosti, pa mu takvo iskustvo pada kao težak i mučan ispit snage volje. I jedan i drugi imaju sličnu vanjsku realnost,
Stoga ustanimo i daj mo se na posao. Pripravni na sve obli ke sudbine; I dalje ostvarujemo, i dalje tražimo, Učimo raditi i čekati. — Henry Wadsworth Longfellow
ali je unutarnja stvarnost u slučaju njih dvojice vrlo udaljena jedna od druge. Ili, da navedemo drugi primjer: dvojica mladića mogu lijepo skočiti u duboku vodu. I dok će jedan uživati u osvježenju, drugi će se možda užasno bojati mogućnosti da se utopi. Voda je ista, ali iskus tvo njih dvojice može biti kao dan i noć. Ako desetero ljudi pomno promatra dražestan krajolik, a za tim ga i naslika, rezultat će možda biti deset slika s nevjerojatno raz ličitim pojedinostima. Svatko prizor pred sobom promatra očima ko je imaju istu temeljnu anatomsku strukturu. Međutim, svatko izraža va jedinstveno kondicioniranje svijesti. Nesretna će osoba možda vid jeti stvari koje možda opravdavaju takve osjećaje. Pesimist će obeshrabrujuće znakove vidjeti kamo god pogleda. Optimist najčešće nas toji pronaći nešto pozitivno u svakoj situaciji. A iskrena i poštena oso ba vjerojatno će pronaći istinu u situaciji koja je pred njom i tako stvo riti vlastitu stvarnost. Tražim i težim, u tome sam čitavim srcem. — Vincent van Gogh Moguće je da smo godine i godine proživjeli misleći kako doži vljavanje sreće i unutarnjeg mira može biti tek plod promjena u našem vanjskome svijetu. No sreća je unutarnja stvar. Same vanjske promje ne možda ne donose sreću kakvu priželjkujemo. Korisno može biti kada se prisjetimo da imamo daleko više mogućnosti nadziranja unutarnjeg nego vanjskog svijeta. Moguće je da su u nama duboko ukorijenjeni određeni načini razmišljanja, obra sci osjećaja i sustavi vjerovanja. Promjene možda nisu lagane, ali ih je moguće ostvariti. Kad promotrimo svoje stavove i uvjerenja i promat ramo vlastite misli i osjećaje, i to je već dobar početak. Do promjena najčešće dolazi kada prepoznamo lažna uvjerenja i kada se potrudimo kako bismo ih uskladili sa stvarnošću; kada spoznamo negativne mis li i svjesno ih ne slušamo; i kada spoznamo negativne osjećaje i svje sno ih zamijenimo konstruktivnim planovima. Imamo moć koja nam omogućuje da vlastitu stvarnost gradimo biranjem misli i sustava vje rovanja koji su pozitivni i koji potiču. Tako istinski oblikujemo vlastitu stvarnost, vlastitu unutarnju stvarnost, jedinu stvarnost u kojoj doista živimo. U biti smo duhovna bića. Naš je svijet u biti duhovni svijet, a sile koje ga iz pozadine nadziru možemo označiti kao duhovne zako ne ili univerzalna načela. Kada uspostavimo svjesno jedinstvo s duhov nom biti, počinjemo uviđati da je svijet dobar. Počinjemo uviđati dob rotu u svim ljudima i iz njih izvlačimo upravo to — dobrotu.
2. ZAKON Svaka zadaća traje upravo onoliko koliko za nju ima vremena. — Parkinsonov zakon Čovjek je mudar ne u razmjeru s iskus tvom, nego u raz mjeru sa sposob nošću doživljavanja iskustva. — George Bernard Shaw
Čovjek nije plod okolnosti. Okolnosti su plod čovjekova djelovanja. — Benjamin Disraeli
NA TRENUTAK aktivirajte maštu. Tjedan je dana do ljetnih prazni ka. Događa se mnogo toga. Posla i aktivnosti ima na sve strane. Dovršenje naoko beskrajnog razdoblja učenja i pisanje referata u kratkome roku mogu donijeti određene pritiske. Ipak, taj rok ko ji izgleda prijeteće ako se ne zadovolji, može vas spasiti od ono ga što se često naziva najgorim neprijateljem koji uopće postoji kada je riječ o ostvarivanju velikih rezultata i provođenju naoko nemogućih projekata — može vas spasiti od vas samih! Kaže se da je »rok za zadaću ono što je ograda za krdo divljih konja«. Kada radimo unutar vremenskog okvira, nepripitomljene doj move, misli i osjećaje okružujemo jasnim ograničenjem koje vašim za mislima omogućuje da se formuliraju u obliku dostižnoga cilja. Rok vas dovodi u sklad s ciljem i svrhom, omogućuje vam da obuzdate vri jeme, nadarenost i mogućnosti, te da ih primijenite gdje će biti najko risniji. Rok vas tako poziva i da energiju usredotočite na one interese koji su vam vrjedniji. I kao što će žlica meda šalicu čaja zasladiti lakše nego cijelo jezero, naši se napori moraju koncentrirati u smjeru naših prioriteta, kako bi bili djelotvorniji. Stručnjaci za upravljanje vreme nom kažu da su najbolji rokovi koje sami možete birati. Određivanje razumnog vremenskog okvira za postizanje određenog cilja često re zultira djelotvornijim korištenjem vremena. Kada se suočite s izazovom koji od vas traži da date sve od se be, uložite sve što imate, energična suradnja s tim izazovom može vas nagraditi osjećajem velike vitalnosti i uspjeha.
Često se pitamo kako radni čovjek može pronaći vremena za samokulturu? A ja odgovaram da čovjek uvijek ima vremena za is krene namjere i ciljeve. Služi se slobodnim trenucima i dijeliće pretvara u zlato. Čovjek koji se svojem pozivu posvećuje marljivo i s duhom i koji zaradu troši ekonomično, uvijek će pronaći dio da na koji će biti na raspolaganju samo njemu. A upravo je nevjero jatno kako i kratko vrijeme donosi velike plodove poboljšanja samo kada ga željno prihvatimo i vjerno koristimo. Često se vidi da oni koji imaju najviše slobodna vremena, od njega imaju naj manje koristi. Već i jedan sat na dan, kada ga ustrajno posvećuje mo proučavanju neke zanimljive teme, donosi neočekivane aku mulacije znanja. — William Ellery Channing
Posvetite se upozna vanju sebe. Riječ je o najtežoj zadaći na svijetu. — Miguel de Cervantes
Što biste u životu željeli postići? Kako zamišljate davanje veli kog i važnog doprinosa ovome svijetu? Koliko god vaše ambicije bile velike ili male, već danas počnite stvarati ciljeve koji odgovaraju vašoj svrsi, te za njih postavite rokove ili ciljne datume. Zapamtite, vaš us pjeh možda ovisi o rokovima! Sve što sam postigao, ili očekujem da ću postići, bilo je i bit će taj usporen, strpljiv i ustrajan postupak povećanja koji je mravinjak gradio dio po dio, misao po misao, činjenicu po činjenicu. — Elihu Burritt
* 3. ZAKON Dužnost nam je njegovati dobrotu. — Sefer Hachinukh Dobra su djela kari ke koje čine lanac ljubavi. — Majka Tereza
Dobronamjerno i dobrostivo srce naj sličnije je Bogu. — Robert Burns
JEDNA SUFISTIČKA priča govori o čovjeku koji je bio toliko dobronam jeran i ponizan da su anđeli od Boga zatražili da mu podari dar čuda. Bog im je mudro rekao da čovjeka prvo upitaju želi li taj dar. Anđeli su tako posjetili dobroga čovjeka i ponudili mu tri dara. Prvi je bio dar iscjeljivanja rukama. Drugi je bio dar preobraćanja duša. Treći je bio dar krjeposti. Nakon što je promislio o ponudi, čovjek je odlučio odbiti darove. Međutim, anđeli su ustrajno tražili da odabere jedan od njih, jer će ga inače oni odabrati umjesto njega.
Toliko bogova, toliko vjera, toliko puteva koji u beskraj vijugaju, a ovom otužnome svijetu zapravo treba samo umijeće dobrote i lju baznosti. — Ella Wheeler Wilcox
»U redu«, rekao je čovjek tada. »Želim činiti velika dobra ka mo god krenem, a da za to nikada i ne doznam«. Anđele su te riječi zbunile. Kako takvo što uopće ostvariti? Dugo su vijećali i na koncu se odlučili za ovakav plan: Kad god čov jekova sjena padne iza njega, imat će moć liječiti bolesti, ublažavati bol i tješiti tugu. Dok je čovjek tako putovao, gdje god je pala njego-
Najbolji su dio živo ta dobroga čovjeka njegova mala, bezi mena i neza pamćena djela ute meljena u dobroti i ljubavi. — William Wordsworth
va sjena, suhi je put pokrivala trava, sasušeno je bilje počelo cvjetati, blijeda djeca poprimala su ružičast zdravi sjaj lica, dok se radost nav lačila na lica ljudi. Čovjek je tako nastavio normalno živjeti, pritom šireći dobro tu i plemenite vrline, kao što zvijezde odaju svjetlo, a cvijeće daje mi ris. Nije imao pojma o snažnome putu ljubavi koji je ostajao iza nje gove marljivosti u duhovnoj predanosti. Ljudi su svugdje reagirali na njegovu nazočnost i poštivali njegovu poniznost. Nisu spominjali nje gova čuda. Nakon nekog vremena, čak su mu zaboravili ime. Zvali su ga samo »Svetom sjenom«. Uvjeren sam da sreća potječe od dobrote. — Dalai Lama
Pohvale drugima mogu nas korisno poučavati ne što jes mo, nego što bismo trebali biti. — Augustus Hare
Nema tog dobrog djela, koliko god bilo maleno, koje je učinjeno uzalud. — Ezop
Nije li divno i utješno, pa i uzbudljivo, uvidjeti da svatko od nas ima mogućnost da pomaže drugima, i to na načine koje možda čak i ne uviđamo? Kad se zamislimo nad sobom, uviđamo li da je naš život obogaćen blistavom ljubavlju i gorljivošću kojima obasjavamo i druge? Koje korisne odlike njegujemo u vrtu duše? Je li naš intelektualni ži vot čist i zdrav zahvaljujući discipliniranosti naših misli? Teku li naše misli, osjećaji i postupci u stalnoj struji iz izvora neograničene ljuba vi? Jesmo li dobronamjerni prema svim aspektima života? Misao održava i hrani svijest. Je li dobrota vječita odlika našega uma i srca koja odmah povoljno reagira na sve situacije? U poeziji i u običnome govoru, osjećaji neograničene ljubavi mogu se usporediti s toplinom koju nam daje vatra. Ta ugodna, unu tarnja energija uvijek je aktivna, donosi raspoloženje, toplinu i dina miku. Iskazivanje dobrote može biti najdjelotvorniji način zalaganja za tuđe, ali i za naše interese. Dobrota je po prirodi miroljubiva i blaga, ali i vrlo snažna. Često je riječ o istinskome simbolu unutarnje snage. Gdje god se nađe dobra i suosjećajna osoba, ostali će osjetiti ugod nu atmosferu. U knjizi Ljubav znači oslobađanje od straha Gerald Jampolsky piše: »Danas je na djelu sve ubrzanija i sve šira potraga za boljim načinom života koja donosi novu svijest i promjene u razinama svijes ti. Nalik je na duhovnu poplavu koja se sprema očistiti svijet. Iako postoje mnogi putevi koji vode do transformacije, uvidjet ćemo da dobrota, mudrost i suosjećanje čine pozitivna i stalna vrata prema po maganju svima radi izgradnje atmosfere ljubavi i dobrote«.
Dobro razmislite prije nego što nekome kažete grubu riječ, ali ni kada ne propustite priliku da kažete nešto lijepo. — George Horace Lorimer
4. ZAKON Budi zahvalan i pomaži svima koji su pomogli tebi.
Trebamo davati kao što i primamo, ra dosno, brzo i bez oklijevanja; jer u ko risti koja se lijepi za prste nema nimalo ljepote. — Seneka
Izrazi zahvalnost onome tko je zaslužuje. — Engleska izreka
MOŽDA SE PRIMIČE završetak još jednog dana. Zbog toga možda osjećamo olakšanje, osobito ako je dan bio naporan. Možda smo zahvalni za sve što smo tijekom dana postigli. Možda smo zahva lni za ukupnu aktivnost. Međutim, zahvalnost znači i više od iz ražavanja zahvalnosti ili priznanja za postizanje nečeg korisnog. Zahvalnost znači i spoznaju i priznanje događaja i ljudi koji su došli u dodir s našim životom i dali doprinos ovome danu! Mno gi pozitivni i korisni plodovi koji se pojavljuju u svijetu često se temelje na stavu poštovanja i zahvalnosti za sve ono čime su lju di pripomogli našem uspjehu. Drugi često pomažu našim uspje sima, pa je stoga važno priznati njihov doprinos. Jedno je izražavati zahvalnost za mnoga čudesna iskustva i lju de koji su u našem životu, no hoćemo li načiniti i korak više i izravno se zahvaliti ljudima koji nam pomažu? Znamo kako se osjećamo i re agiramo kada nam netko pokaže da nam je zahvalan ili da cijeni našu pomoć. Hoćemo li tu energiju potpore prenijeti i na druge? Priznaje mo li željno zasluge onima koji prema nama pokazuju ljubav i dobro tu i koji na niz različitih načina daju doprinos našem napredovanju i dobrobiti? Jesu li spoznavanje i priznavanje tuđih doprinosa zlatne prilike za duhovno unapređenje našeg života i života drugih? Može li osjećaj zahvalnosti koji ne izrazimo biti nalik na umotani dar koji na koncu ne uručujemo? Prelijep izraz zahvalnosti za primljenu pomoć sadržan je u sljedećoj priči. Koncem 19. stoljeća ugledan i važan zastupnik u britanskome Parlamentu jurio je kroz kišu i maglu puste škotske provin cije kako bi održao iznimno važan govor. Još kilometrima od odre dišta, njegova je kočija skrenula s ceste i upala u duboko blato. Koli ko god se trudili, konj i kočijaš nisu je mogli pokrenuti. Njegov je go vor bio toliko važan da je čak i taj engleski aristokrat, onako svečano odjeven, pomagao kočijašu. No sve je bilo uzalud. Kočija se nije po maknula ni za centimetar. Kako to već neki put biva, neki seoski dječak slučajno je pro lazio tom cestom s parom konja, te je očajnome zastupniku ponudio da će mu pomoći osloboditi kočiju. Nakon velikih problema i napora, konačno su je izvukli iz blata. Kada je dječak odlučno odbio uzeti no vac za pomoć ili za odjeću, koju je poderao i silno uprljao, Englez ga je upitao što bi želio postati kad odraste.
Što dolazi iz srca do lazi do srca. — Samuel Taylor Coleridge
»Liječnik, gospodine. Želio bih postati liječnikom«, odgovorio mu je dječak. Zastupnika se dječak toliko dojmio da je rekao: »Lije po, i ja ti želim pomoći«. I tako je održao riječ. Zahvaljujući njegovoj velikodušnosti, mladić se kasnije upisao na sveučilište.
Stalnom dobrotom postiže se mnogo. Kao što sunce topi led, dob rota i ljubaznost izazivaju isparavanje nesporazuma, nepovjerenja i neprijateljskih osjećaja. — Albert Schweitzer
Više od pedeset godina poslije, boraveći u Maroku, Winston Churchill podlegao je ozbiljnom obliku upale pluća. Život mu je spa sio nov čudotvoran lijek pod nazivom penicilin, a koji je nekoliko go dina ranije otkrio liječnik škotskoga podrijetla, sir Alexander Fleming. Upravo je Fleming bio onaj dječak koji je pola stoljeća ranije, usred kišne i mračne škotske noći, pomogao onom parlamentarnom zastupniku! A taj zastupnik? Bio je to nitko drugi do otac Winstona Churchilla, Randolph! Dobročinstvo se vraća, pa stoga budite zahvalni i pomažite svima koji pomažu vama.
* 5. ZAKON U gorljivosti je razlika između osrednjosti i uspjeha. — Norman Vincent Peale
Gorljivost daje ener giju, a energija znači život i moć. — Charles Roth
MOGUĆE JE da u cijelosti ne shvaćamo što je život, ali o njemu znamo mnogo. Čini se da neki ljudi u svemu što čine zrače životom i vitalnošću. Bi li dio toga mogao biti i odraz načina na koji gledamo na se be i druge, te kako i kuda usmjeravamo svoje prednosti i sposobnosti? Čovjekov duh, već na temelju same svoje prirode, najčešće traži vitalne i važne kontakte s božanskim. Autor Pisama raštrkanog bratstva govori nam: »U sebi imamo moć koja bi svijet uzdignula iz neznanja i jada samo kada bismo znali kako je upotrijebiti«. Je li mo guće da te riječi, možda barem dijelom, opisuju snagu gorljivosti i za nosa? Znanstvenik Louis Pasteur rekao je: »Grci su nam podarili jed nu od najljepših riječi u našem jeziku — riječ »entuzijazam« — što
Nema te velike stvari koja je postignuta bez gorljivosti i zanosa. — Newton Dillaway
znači ispunjenost Bogom. Veiičanstvenost čovjekovih djela mjeri se nadahnućem iz kojeg izniče. Sretan je onaj koji u sebi nosi Boga«. Ljudi koji provode tu duhovnu odliku zrače nečim uistinu dostojnim strahopoštovanja; živi su u pravome smislu riječi! Ralph Waldo Emerson napisao je: »Svaki je veliki trenutak u povijesti svijeta zapravo velika pobjeda gorljivosti i zanosa«. Riječ je o snažnim i dalekosežnim riječima koje izražavaju istinu! Teško je za gušiti žar ili sputati duh osobe koja istinski vjeruje u to što radi. Nje zino uzbuđenje pokazuje da radi pod punim gasom! Gorljivost nije ve liki dar koji neki imaju, a neki nemaju. Neki su jednostavno odlučili priznati njegovo postojanje i poslužiti se tom velikom energijom, dok drugi možda i ne uviđaju da u sebi nose to veliko i nevidljivo blago. Do najveće radosti možemo doći samo služenjem drugima, no pritom služimo i sebi i svijetu. — Foster McClellan
Jedna priča govori o trojici zidara koji su marljivo radili. U jed nom trenutku naišao je neki čovjek, zastao i stao ih promatrati. Na kon nekoliko trenutaka upitao je: »Što to gradite?«
U čovjekovu tijelu duhovni žar, odnos no gorljivost, potiče živčanu masu koja tako stvara energiju. — Charles Fillmore
I ne podignuvši pogled s posla, prvi zidar odgovori: »Ja samo slažem opeke.« Drugi reče: »Ja gradim čvrst zid.« No treći je gorljivo rekao: »Ja podižem katedralu!« Iz tog kuta gledanja, riječi »U gorljivosti je razlika između me diokriteta i velikog uspjeha« mogle bi poslužiti kao važna tema za raz mišljanje. Potiče li iskra gorljivosti unutarnju duhovnu vatru? Koji su neki od plodova te pojave božanskoga zahvaljujući gorljivosti? Možda ne bi bilo loše bolje promotriti to kratko razdoblje života koje nam je darovano i odlučiti prihvatiti gorljiviji stav obilježen većom zahval nošću prema svemu što jesmo i što možemo biti. Veliki grčki dramatičar Eshil jednom je rekao: »Kad čovjek ima volju i gorljivost, Bog mu se pridružuje«. Istinska je gorljivost odlika koja njeguje uspjeh. Usto može biti zarazna! Širi radost jer u gorlji vosti nema ni trunka tuge ili potištenosti. »Radost je plod Duha«, čita mo u Galaćanima (5:22). Hoćemo li samima sebi uskratiti taj plod? Jeste li primijetili da se strah povlači pred gorljivošću? Duhovna odlika gorljivosti pridaje novu vrijednost svemu što dotakne, a život se ispunjava prilikama. Gorljivost je katalizator radosti, užitka i kreativnosti na poslu. U svaku aktivnost unosi nov žar i nove prednosti. Gorljivi ljudi i dalje traže i postižu uspjehe, bez ob-
Svatko od nas može naučiti kako radost pretvoriti u naviku. — May Rowland
zira na okolnosti. U stanju su uzbuditi se i oko najmanjih sitnica. Čini se da im nikada nije dosadno. Vole se smijati. Date li gorljivoj osobi dar, možda će vas iz zahvalnosti zagrliti i odmah upotrijebiti dar. Ka da ste uz gorljivu osobu, njezine blistave oči kao da su otvorene iz poštovanja i zahvalnosti prema svemu što je okružuje. A gorljivi ljudi potiču i daju novu snagu! Osvježuju sve oko sebe! Postižu vrijedne re zultate!
Takozvano starenje nije propadanje života, nego propadanje naše vjere, gorljivosti i volje za napredovanjem. — Connie Fillmore
Kako sjeme gorljivosti koje je u vama poticati na rast? Stvari oko sebe počnite promatrati svježim očima i otvoreno prema gorlji vosti. Što god radili, tome pristupajte kao da iskustvo o kojem je ri ječ doživljavate prvi put. Proživljavajte ga sa svježinom, kao da vam je posve novo. Postanite aktivan sudionik života. Odlučite da više nećete stajati uz rub i samo gledati druge. Sudjelujte! Kao što je Lo ngfellow rekao u »Psalmu života«: »Stoga ustanimo i dajmo se na po sao, pripravni na sve oblike sudbine«. Ljudi koji pokazuju gorljivost u vezi sa željama i ciljevima i ko ji se pridržavaju svoje vizije cilja, svojim životom i djelovanjem iska zuju životne želje. U gorljivosti počesto počiva razlika između mediokriteta i ve likog uspjeha.
Naglasci •• 1. »Unutarnji« svijet mjesto je koje nastanjuju naše misli, osjećaji i stavovi. 2. Naša individualna perspektiva određuje naše individualne »stvar nosti«. 3. Do promjene često dolazi kada spoznamo lažne stavove i uvjere nja i potrudimo se kako bismo ih uskladili sa stvarnošću. 4. Cilj bez određenog roka vrlo se lako pretvara u neostvareni cilj. 5. Uspješni ljudi dovršavaju započeto. Pomno razmotrite što sve eventualno obuhvaća određena zadaća prije nego što se upustite u njezino rješavanje. No kada jednom počnete, dovršite je teme ljito, gorljivo i odlučno.
6. Upitajte se: Radim li ili se pripremam za stvari za koje sam najosposobljeniji? Volim li to što činim? 7. Koje biste duhovne odlike voljeli njegovati u životu? 8. Je li ljubaznost stalna odlika vašega uma, srca i djelovanja? 9. Kako se osjećate kada nekome iskreno zahvaljujete? 10. Tražite li načine na koje drugima možete donositi sreću i izraža vati zahvalnost? 11. Čime nastojite unaprijediti zametak gorljivosti u sebi i u drugima? 12. Kako biste gorljivost opisali kao »nevidljivo blago«?
Praktična primjena raznih duhovnih zakona •• »Kako glasi bit vaših učenja?« upitao je Lao Tse. »Bit se«, odgovorio je Konfucije, »sastoji od dobronamjernos ti i pravičnosti.« »Smijem li priupitati jesu li oni dio čovjekove prirođene priro de?« upitao je Lao Tse. »Dakako«, odgovorio je Konfucije. »Ako gospodinu nedostaje dobronamjernosti, neće dospjeti nikamo; ako mu nedostaje pra vičnosti, neće ni ostati na životu. Dobronamjernost i pravičnost istin ska su čovjekova priroda. Što bi drugo bili?« Lao Tse na to je rekao: »Smijem li pitati kako određujete dob ronamjernost i pravičnost?« Konfucije je rekao: »Biti zadovoljan i radostan u mislima; pri hvaćati univerzalnu ljubav i biti nepristran — to su istinski oblici dob ronamjernosti i pravičnosti«. Lao Tse rekao je: »Hmm — nije loše — osim posljednjeg di jela. 'Univerzalna ljubav' — nije li to poprilično neodređen ideal? A nepristranost je već sama po sebi oblik pristranosti. Želite da svijet izgubi jednostavnost? Nebo i zemlja čvrsto se drže uhodanih načina kretanja, sunce i mjesec svojega svjetla, zvijezde i planeti svojega ras poreda, ptice i životinje svojih jata i stada, drveće i grmlje svojih oba la. U djelovanju se samo treba držati vrlina, a na putovanju slijediti Put, pa ćete se već naći na odredištu. Čemu tako odvažno podizati zastave dobronamjernosti i pravičnosti kao da udarate u bubanj i tražite izgubljeno dijete? Ah, samo ćete u čovjekovu prirodu unijeti pomutnju«. — Taoizam
Dvadesetsedmi tjedan
1. ZAKON Svatko na zemlji gradi svoj raj ili pakao.
Sjene u životu katka da stvaramo stojeći na vlastitom sunčevu svjetlu. — Ralph Waldo Emerson
Negdje na putu čov jekova iskustva svi ćemo se probuditi uz spoznaju o tome da smo mi sami raj ili pakao. — Ernest Holmes
LJUDI KATKADA govore kako je kretanje duhovnim putem jednostavno, ali ne nužno i lagano. Jedna od poteškoća može se sastojati i od učenja nadvladavanja sklonosti inertnosti u odnosu na svakodnevno duhovno učenje. Ernest Holmes rekao je: »Istinu je daleko lakše poučavati nego provoditi«. A duhovnost, kao najvrjedniji proces, isti nski zahtijeva predanost i trud u provođenju. No prednosti ne mogu biti poželjnije! Pruža nam se prilika, zahvaljujući osobnome izboru, da sami gradimo raj ili pakao na zemlji. Većina svjetskih duhovnih tradicija zagovara raznorazne načine života usmjerene prema unutra. Bog se u Kuranu opisuje kao »bliski ji od vratne arterije«, kao poznavatelj svih čovjekovih misli i osjećaja koji boravi u čovjekovu srcu. Sufisti alegoriju o svjetiljci tumače kao način izražavanja božje nazočnosti u čovjekovu srcu, nazočnosti koja obasjava tjelesnu svjetiljku. Ta spoznaja o božanskome koje je svug dje na koristan način podupire pojmove truda u smjeru ostvarivanja raja na zemlji. Promotrimo neke od mogućih načina održavanja redo vitog duhovnog razvoja i aktivnosti kao temelja na kojem ćemo stva rati vlastiti raj na zemlji. Molitva je, dakako, možda i najosnovniji duhovni postupak. Navika u sklopu koje svakodnevno odvajamo malo vremena i na mir nome mjestu komuniciramo sa Stvoriteljem, u naš život unosi usmje renost. Međutim, to što mislimo, govorimo i činimo kada ne molimo
Božanska struja do nijet će nam mir i si gurnost budemo li dovoljno budni i od lučni u nakani da je pronađemo — i da joj se prepustimo. — Ralph Waldo Trine
također može pomoći djelotvornosti naše molitve. Živimo li između molitava zahvalno i radosno ili neki put razmišljamo ili govorimo ne svjesno, na temelju obrazaca stečenih navikom? Materijalni svijet može biti vrlo zavodljiv i ne održimo li čvrstu svijest o uronjenosti u duh, možda nećemo pratiti djelotvornost vlastitih misli, osjećaja i ri ječi, kao i svega što činimo između molitava. Priželjkujemo li istinski »raj na zemlji«, bi li nam onda svjesna odluka o tome da ćemo svaki trenutak svjesno provoditi u duhovnome kontekstu sveprisutnog boža nstva pomogla da brže dođemo do tog cilja? Koju ulogu u stvaranju iskustva raja na zemlji igra vlastito buđenje i spoznaja o tome da možemo slobodno rekonstruirati vlasti te stavove? U pojedinim trenucima, bez obzira na naše najbolje nam jere i discipliniranost, iskustvo raja na zemlji možda će nam izmicati, ili će nam se tako barem činiti, dok se istodobno nećemo moći oslo boditi iskustva pakla. Do toga često dolazi kada to što imamo počinjemo uspoređivati s drugima i osjećati ili nadmoć ili inferiorno st. Sudimo li samo po vanjskome izgledu svega, stvorit ćemo vlastiti pakao koji će prožimati najrazličitija područja našega života. I tu nam pomaže praksa osjećanja zahvalnosti i izražavanja poštovanja i zahva lnosti.
Naš život toliko ne oblikuju naša iskustva koliko naša očekivanja. — George Bernard Shaw
Ključno je probuditi se i održavati svijest o izražavanju zahva lnosti. Zahvalnost je ključ za mnoge najuzvišenije, najplemenitije sve te emocije koje nam unaprjeđuju život. Iskreno srce postaje sve poniznijim i može postati neustrašivo kada spozna božansku nazočnost. Tada počinjemo razvijati sveti ushit služenja, kao pomagači u besko načnoj kreativnosti. Kada krenemo na putovanje osobne svijesti i ot krivanja duhovnih puteva, život nam se mijenja iz temelja. S divljenjem i užitkom počinjemo otkrivati tko smo i zašto smo ovdje. Kada odaberemo život davanja, izražavanja zahvalnosti i po maganja drugima, stupamo li na djelotvoran put stvaranja raja na zemlji? U knjizi Obećanje koje je pred nama: Vizije nade i djelovanja u budućnosti čovječanstva Duane Elgin opisuje neke od prioriteta ko ji po njemu obilježavaju jednostavniji život. »Oni koji su odabrali jed nostavan život najčešće silno cijene kvalitetu i karakternost vlastita odnosa sa svim aspektima života — sa samima sobom, s drugim lju dima, s drugim stvorenjima, sa Zemljom i sa svemirom«.
Čovjek ne može ut jecati na duljinu ži vota, ali može utje cati na njegovu širi nu i dubinu. — Evan Essar
Svatko od nas rađa se tako da može slobodno birati misli ko je mogu graditi naš život. Možemo birati put kojim želimo ići i može mo birati »prtljagu« koju ćemo ponijeti. Kada ugledamo raj na zemlji, prirodno želimo pomagati i drugima da se razvijaju u istome smjeru. Duhovno buđenje iziskuje strpljivost, trud i Božju milost. Kada naučimo spoznati čemu se istinski divimo i kada zatim iskreno poduz memo korake u tom smjeru, dolazimo do nebeskih postignuća.
* 2. ZAKON Znanost je bez religije slaba i nemoćna; religija je bez znanosti slijepa. — Albert Einstein Zahvaljujući znanosti dolazimo do infor macija, a religija je područje koje treba znanstveno istražiti. — Franklin Loehr
PRVOG LIPNJA 1940. godine ugledna skupina koju je činilo sedamdesetdevetero znanstvenika, filozofa i teologa našla se radi »udruživanja intelektualnih i duhovnih sila« u raspravi o daljnjoj integraciji znano sti, filozofije i religije u vezi s tradicionalnim etičkim vrijednostima i demokratskim načinom života. Cilj je konferencije bio na jedno mjes to dovesti predstavnike raznih disciplina koji će se naći na zajedničkim temeljima i iz prve ruke se upoznati sa zamislima drugih sudionika u vezi s ukupnošću čovjekova iskustva. Nadali su se da će tako promi cati poštovanje i razumijevanje među trima disciplinama. Filozofija, znanost i religija priznaju postojanje zajedničke veze i određenog je dinstva. Zdravlje kulture, poput tjelesnoga zdravlja, sastoji se od skladnog funkcioniranja sastavnih dijelova. Znanost, filozofija i religija ned vojbeno su glavni dijelovi... kulture. — Mortimer J. Adler
Rad Alberta Einsteina pod naslovom Znanost i religija nastao je upravo zahvaljujući toj konferenciji. Činilo se da njegove riječi od ražavaju potragu za višim stupnjem razumijevanja i za riječima koje će opisati moguće jedinstvo znanosti i religije. Za Einsteina je znanost »drevno nastojanje da se uz pomoć sustavnog razmišljanja opazive po jave ovoga svijeta dovedu u što temeljitiju vezu«. Međutim, kad je po kušao opisati religiju, napisao je: »Jednostavan mi odgovor ne pada na pamet. A čak i nakon što dođem do odgovora koji bi me trenutačno
Bit naše teologije, ili logičkih religijskih razmišljanja, jest, ili bi u vrlo stvarnome smislu mogla postati, empirijski znanstvena. — Douglas C. Macintosh
mogao zadovoljiti, i dalje ću biti uvjeren da nikad, ni pod kojim uvje tima, ne bih mogao ni u najmanjoj mogućoj mjeri spojiti sve one koji su ozbiljno promišljali to pitanje«. Njegove riječi i osjećaji mogu se odnositi na mnoge od nas i u suvremenome dobu. Religija je u ovom ili onom obliku dio čovjekova iskustva od sa mih početaka. Jednako tako, znanstvenome načinu razmišljanja dugu jemo mnogo i mnogim se aspektima oslanjamo upravo na tehnologi ju koju nam je u tako raskošnome obliku podarila znanost. George Fi eld i Eric Chaisson pišu u predgovoru Nevidljivome svemiru: »Živimo u razdoblju veličanstvenog tehnološkog napretka, u razdoblju učenja, u razdoblju pipanja u tami — prije u dobu istraživanja nego zrele zna nosti«. Pitanja samo donose nova pitanja i zagonetka se produbljuje! Možemo li metode empirijske znanosti smatrati metodama kojima će nam se otkriti novi aspekti Boga? Ili bi riječ »boga« trebala imati uže, ograničenije značenje od riječi »stvarnost«? Einstein je u svojem radu napisao i ovo: Znanost može tek odrediti što jest, ali ne i što bi trebalo biti, a i dalje su nužni raznorazni sudovi koji ostaju izvan njezina područja. Religija se, s druge strane, bavi samo procjenama čovjekovih misli i djelovanja; ne može opravdano govoriti o činjenicama i vezama među činjenicama... Iako su područja kojima se bave religija i znanost tako jasno odijeljena, između njih ipak postoji snažna recipročna poveza nost i međuovisnost... Tu ćemo situaciju najlakše dočarati jednom slikom: Znanost je bez religije slaba i nemoćna; religija je bez znanos ti slijepa. I tako se potraga nastavlja. Je li Bog jedina stvarnost? Koji su sve promjenjivi pojavni oblici stvarnosti? Živimo u svijetu obilježenom napretkom, a napredak se čini najizraženijim upravo na području zna nosti. Na primjer, udžbenik koji pet godina nije osuvremenjen u većini je područja praktički neupotrebljiv, dok je laboratorij s deset godina starom opremom zreo za muzej! U posljednjih nekoliko desetljeća dvadesetog stoljeća došlo je do ubrzanih promjena unutar našeg shvaćanja fizičke stvarnosti do kojeg dolazimo s pomoću znanosti. Je li jednako tako došlo i do velikog napretka u načinu na koji shvaćamo stvarnost Boga koju nudi religija, a teologija tumači? Ako je znanost u samo stotinu godina unaprijedila čovjekovu percepciju za stotinu i više puta, mogu li se te percepcije u sljedećem stoljeću množiti još brže? Mogu li raznorazna istraživanja na području statistike, a u ve zi s dokazima, čovjeku pomoći da ubrza otkrivanje mnogobrojnih as-
Ne može postojati jedno načelo koje upravlja životima ljudi i neko posve drugo pravilo koje upravlja postojanjem atoma, osim ako čovjek i atom nema ju baš nikakve veze. — Paul Weiss
pekata Boga? I pojedinci i društva mogli bi imati još daleko veće ko risti nego od otkrića na području elektronike ili medicine. U knjizi Bog za 21. stoljeće Joel Primack piše: »Godine 1992., kada je astronom George Smoot objavio otkriće 'mreškanja' valova u toplinskome zračenju koje još uvijek dopire od Velikog pras ka, rekao je da je to kao da smo 'ugledali Božje lice'. Ponešto skro mniji astrofizičar, čija je teorija ispravno predvidjela upravo to otkriće, nazvao je to 'mreškanje' 'božjim rukopisom'. Pomažu li nam takve metafore da dopremo do neusporedivo većih i širih pojmova o božanskome?« Sve dok o Bogu razmišljamo kao o osobi, lako ćemo se hipnotizi rati i obožavati ga omamljeno i neaktivno. Međutim, kada u Bogu vidimo ljubav, kada božansko smatramo načinom života — milo srđem, pravdom poniznošću i tako dalje — stječemo energiju za djelovanje koje je u svakodnevnome životu božansko. — Harry A. Overstreet
* 3. ZAKON Nepoznato koje je pred nama možda je i milijun puta veće od onoga što nam je sada poznato. A što Jahve traži od tebe: samo činiti pravicu, milosrđe ljubiti i smjerno sa svojim Bogom hoditi. — Mihej 6:8
U DOSADAŠNJIM smo tekstovima govorili o beskonačnome Stvori telju kao o božanskoj sili koja se u našemu svijetu nastoji prika zati kroz složene planove i smisao. Promatramo ljubav i kontinu itet koji se pokazuju u čovjekovoj slobodi i prirodnim zakonima, slučaj i nužnost koji zajednički stvaraju svijet beskrajne raznoli kosti i ljepote. Divimo se fantastičnoj razlici između sebe — mi nijaturnih mrljica u jednom sićušnome zvjezdanome sustavu u jednoj od manjih galaksija poznatoga svemira — i Boga koji je sve to stvorio. Uz nov osjećaj poniznosti, sada nam se otvara mogućnost da znanstveno istražimo duhovnu prirodu ljudskih bića. A nepoznato ko je je pred nama možda je i milijun puta veće od onoga što nam je sa da poznato! Odakle onda krenuti? Možda će u budućnosti istraživačke zaklade i vjerske ustanove velika sredstva i napore usmjeriti u duhov-
Treba voljeti nepoznato. - Charles Lamb
na istraživanja, jednako kao što danas velikim novcem potpomažu is traživanje fizičkoga zdravlja. To bi donijelo velike prednosti u smislu povećanja mira, sklada, sreće, kreativnosti i produktivnosti. Sve je više dokaza o tome da je čovjekova duhovna priroda temeljni aspekt naše osobnosti. Drugi bi cilj moglo biti istraživanje i spoznavanje kra jnje stvarnosti s pomoću svih mogućnosti koje nam se nude. Dakako, najbolja i najdalekosežnija istraživanja u cjelokupnoj povijesti bit će ona koja ćemo provoditi ponizno i u očekivanju potpunijeg razumije vanja Boga Stvoritelja i svega što je namijenio svojim stvorenjima.
Moji sadašnji duhovni stavovi u velikoj su mjeri plod sudaranja mojega života sa znanošću i religijom. — Larry Dossey
Sve što postoji gori u plamenu, deformirani koma dići raspršuju se na nebu, novi svjetovi ukrašuju mračnu noć; a u daljini vanjske maglice napadaju prazninu poput neu strašivih konjanika s kopljima. — Robinson Jeffers
Mnogima od nas duhovno hodočašće nije obilježeno neuo bičajeno dramatičnim događajima. Međutim, desetljeća koja su pred nama mogla bi ponuditi fantastične pustolovine istraživanja nepozna toga. Nastave li otkrića našu potragu usmjeravati prema sve brojnijim zagonetkama, hoćemo li početi spoznavati više kreativnosti? Neki mislioci već govore kako svako otkriće, bez obzira na znanstvenu dis ciplinu, ljudima pomaže da prošire definiciju riječi »Bog«. Na primjer, mogu li ljudi nešto o Bogu spoznati na temelju rendgenske astrono mije, subatomske fizike ili kvantne neiokalnosti? Ako skupa potraga za izvanzemaljskim oblicima života ikada dođe do konkretnih rezulta ta, hoćemo li proširiti postojeću teologiju? Pojašnjavanje značenja »duhovnih informacija« ovoga svijeta može trenutačno biti problema tično i teško poput predviđanja, recimo 1800. godine, o širenju me dicinskih spoznaja ili znanja o elektromagnetskim valovima. Je li ego istično držati da smo na završetku, a ne negdje u blizini početka Božjeg kreativnog procesa?
I tako rekoh čovjeku koji stajao je na ulazu u godinu: »Daj mi svjetlo da mogu sigurno stupiti u nepoznato«. A on je odgovorio: »Stupi u tamu i daj ruku Bogu. To će ti biti bolje od svjetla i sigurnije od poznatoga puta«. — Minnie Louise Haskins
Meister Eckhart napisao je: »Nema tog posla koji je valjano započet ili dobro obavljen, nema tog čovjeka koji je toliko slobodan i siguran u svoje postupke, da bi si mogao dopustiti opuštanje ili uspavljivanje uma. Svojim velikim moćima, intelektom i snagom volje, tre-
Drugim riječima, osim poznatog i ne poznatog, što još uopće preostaje? — Harold Pinter
ba se uvijek uzdizati i dosezati vrhunce, ono što je najbolje... uvijek ostvarivati prvorazredan napredak«. I mi moramo uvijek biti budni i uzdizati se. Otvoreni pristup nalaže nam da Boga promatramo na mnoštvo različitih načina — u sklopu svojevrsnog empirijskog propitivanja kakvim se bave prirodos lovci i oni teolozi koji spoznaju da bi se sutrašnji duhovni junaci mog li nalaziti i među onima koji se danas smatraju hereticima! Teologija poniznosti potiče otvoreno razmišljanje koje prihvaća nove informaci je i omogućuje zaključke koji sadrže i riječ »možda«. Nepoznato koje je pred nama možda je otvoreno za znanstvena istraživanja duhovnih tema poput ljubavi, molitve, smisla i izražavanja zahvalnosti. Ta nova istraživanja možda će otkriti da postoje duhovni zakoni, univerzalna načela, možda i beskonačniji i vječniji od onih prirodnih zakona koji djeluju u opipljivim i vidljivim područjima.
* 4. ZAKON Zabrinutošću se ne postiže ništa, samo se gubi dragocjeno vrijeme.
Samima sebi donosi mo ili jad ili snagu. Količina truda koju treba uložiti uvijek je ista. — Carlos Castaneda
Kada se dovoljno smrači ugledat ćete zvijezde. — Lee Salk
Muž i ŽENA vodili su ozbiljnu raspravu o obiteljskoj situaciji. Muž je satima i satima zabrinuto razmišljao o tome kako će podmiriti sve mjesečne troškove. Nakon što je nekoliko sati slušala njego ve pesimistične najave, žena ga je zamolila da s njom pode u kuhinju i da ondje sjednu za stol. Na stol je posložila sve mjesečne račune, uzela papir i olovku. Pogledala je supruga i rekla: »Jim, a sada mi objasni kako će to zab rinutost pripomoći u plaćanju ovih računa, pa ću s tobom ovdje sjedi ti i do mraka se brinuti! U protivnom, promotrimo koje su nam mogućnosti na raspolaganju«. Žena je, dakako, imala pravo. Brigom tek rijetko dolazimo do pozitivnih rezultata. Umjesto toga, ona može prerasti u naviku, po našanje koje nas navodi na pogrešan zaključak: budući da se brine mo, mislimo da poduzimamo aktivne korake u svrhu rješavanja prob lema. Tako često gubimo dragocjeno vrijeme koje bismo mogli upot rijebiti za kreativno suočavanje s izazovnom situacijom. Potražimo li u engleskome rječniku riječ »worry« (brinuti se), uvidjet ćemo da između ostalog može značiti i »Daviti, gušiti, smeta-
Usred zime napokon sam utvrdio da u meni postoji nepob jedivo ljeto. — Albert Camus
ti, iritirati«. Na trenutak razmislite o tome. Briga guši protok krea tivnih zamisli koje bi nam mogle pomoći u rješavanju problema. Tako možemo doslovno zagušiti ili blokirati životni tok i onemogućiti mu da slobodno prolazi kroz nas. Briga nedvojbeno izaziva tjeskobu, a tjes koba se označuje kao »briga ili nelagoda u vezi s onim što bi se mog lo dogoditi«. Uz takav opis i shvaćanje brige i njezine pratilje, tjesko be, lako ćemo utvrditi da briga nikako nije poželjan način suočavanja sa životom.
Ako je vrijeme najdragocjenije od svega, gubljenje vremena tada je najveći grijeh, budući da se izgubljeno vrijeme više ne pronalazi. — Benjamin Franklin
Koji bi mogao biti temeljni uzrok brige? Je li moguće da tre bamo uzdignuti viziju, podignuti pogled? Veliki talijanski slikar, kipar, graditelj i pjesnik Michelangelo rekao je: »Za većinu nas najveća opas nost nije mogućnost da ciljamo previsoko, nego da ciljamo prenisko pa dostižemo cilj!« Kada nas obuzme briga, je li moguće da se kon centriramo na vanjska obilježja i zaboravljamo izražavati zahvalnost za sve darove, razloge za sreću i sposobnosti? Što se događa kad pro mijenimo perspektivu i žarišnu točku? Bi li veličina, raskoš i duh koji kao da izbijaju iz Michelangelove čudesne skulpture, Davida, mogli biti dio poruke umjetnika koji svima nama govori da moramo stremi ti višemu?
Zabrinutost ukazuje na mozak pod lošim nadzorom; riječ je tek o glupome gubljenju vremena u neugodi. Kada bi se ljudi posvetili mentalnoj vježbi kao što se posvećuju tjelovježbi, očistili bi mozak od takvih gluposti. — Arnold Bennett
A kad smo već kod postavljanja viših ciljeva, promislite samo o svodu Sikstinske kapele! Michelangelo je na njemu radio svakodne vno, pune četiri godine, oslikavao strop ležeći na leđima! I nigdje ne nalazimo zapise o tome da se umjetnik brinuo hoće li ili neće dovrši ti posao! Usredotočimo li pozornost na sadašnji trenutak i situaciju ko ja je pred nama, na primjer plaćanje računa, uvidjet ćemo da se pred
U određenoj mjeri, život nadzirete nad zorom nad vremenom. — Michael Levine
nama otvaraju mogućnosti i da možemo birati. Možemo odlučiti oslo boditi se brige i prikloniti se produktivnijim životnim opcijama, kreativnijim i poticajnijim stavovima, plodonosnijim raspoloženjima i zdra vijim uvjerenjima. Možemo razmotriti mogućnosti povećanja prihoda kako bismo zadovoljili trenutačne obveze. Ako je potrebno, možemo osmisliti sus tavan način plaćanja na vrijeme. Ili još bolje, možemo razmotriti načine eliminiranja gomilanja nepotrebnih troškova. Briga nam može poslužiti kao kratak školski program. Naučite lekciju koju vam dono si problem i diplomirajte! Zapamtite da je naš um u stanju donositi odluke koje su moćnije od sadašnjih želja i žudnji! Korisne odluke i izbori pomažu u dokidanju autodestruktivnih oblika ponašanja. A bri ga je posve izvjesno autodestruktivno ponašanje! Još jednom: ne do nosi ništa, osim uzaludnog rasipanja dragocjenog vremena i energije!
* 5. ZAKON Neuspjeh je događaj, a ne čovjek. — William D. Brown Zbog jednog odbija nja ne napuštaj cilj koji si naumio ostvariti. — William Shakespeare
U NEKOJ životnoj fazi može nam se dogoditi da steknemo dojam da u nečemu nismo uspjeli. No kada se bolje osvrnemo na situa ciju, možda ćemo spoznati da smo u tome ipak dali sve od sebe. Iz sadašnje perspektive, možda ćemo zaključiti da smo mogli uložiti više napora ili da smo cijeloj situaciji mogli pristupiti na drukčiji način. Takve misli mogu biti tek nejasne tvrdnje, ili prili ke da se objektivno osvrnemo na stvari i da učimo na temelju is kustva. Neuspjeh je događaj, a ne čovjek. Iako nastojimo dati sve od sebe, važno je prisjetiti se da ishod određene situacije možda nije uvijek pod našim nadzorom. Čovjeko ve interakcije često počivaju na sporazumima. Ljudi će se možda do govoriti kada će se naći, prema kojim će pravilima postupati, te do govoriti prikladne oblike ponašanja za mnoge situacije. Ljudi griješe. Određene stvari možda i zaboravljamo, gubimo ključeve, gazimo ig račke ostavljene ispred garaže ili se autom, vozeći unatrag, zabijamo u rasvjetni stup. Međutim, svakako vladamo načinom na koji ćemo re agirati. Kineski duhovni učitelj i filozof Konfucije jednom je rekao: »Ni je li divan užitak učiti i ponovno učiti?« Na temelju tih riječi čini se da
Dopustite da vas upoznam s tajnom koja me dovela do cilja. Moja je snaga isključivo u mojoj ustrajnosti. — Louis Pasteur
iz života možemo učiti mnogo, kao i iz životnih iskustava i naše vlas tite prirode. Učenje je stalni proces. Širom otvoreni um i ustrajnost mogu uspješno pomagati učenju u vezi s raznoraznim procesima pri rodnoga svijeta i učenju u vezi s našim osobnim svijetom. Ako radimo na ostvarivanju zadaće koja se može pokazati ko risnom, hoćemo li dopustiti da nas od cilja odvrati neka mala smet nja, nešto što na prvi pogled izgleda kao neuspjeh? Taj takozvani ne uspjeh mogao bi biti tek prilika za učenje na putu prema većem us pjehu. Thomas Edison rekao je da je prvo stotinu puta doživio neus pjeh prije nego što je došao do električnog svjetla.
Danas dobro obavljaj sitnice; tako će se pred tobom malo-pomalo pojavljivati i veće stvari koje treba obaviti. — Perzijska izreka
Ako nema vjetra, počni veslati. Latinska poslovica
Sve što je potrebno za uspjeh u prvi mah možda i nije posve očito. Na primjer, sati i sati priprema za uspješno dovršenje posla možda se neće vidjeti na radnikovu licu. Nešto što naoko izgleda kao neuspjeh ne bi trebalo umanjiti ustrajnost i domišljatost predanog uma i srca koji nastoje ostvariti željeni cilj! Možete li uopće zamisliti da uspješna osoba u nekoj situaciji govori kako je nešto nemoguće sa mo zato što taj netko to nešto još nije postigao? Bi li uspješna osoba trošila vrijeme na zabrinutost zbog stvari koje nije moguće promijeni ti ili ispraviti? Ne bi li takva osoba radije poradila na najizglednijim prilikama u cilju ostvarenja cilja? Ne bi li uspješna osoba usmjerila pozornost na svoj život i načine na koje bi ga mogla unaprijediti?
U svakom ljudskom biću postoje čudesni potencijali. — Andre Gide
Važno je voditi računa i o sljedećemu. »Veličina nije u meni; ja sam veličina«. Mi nismo izvor moćnih božanskih zamisli koje nas po zivaju na ostvarivanje uspjeha. Međutim, možemo biti kanali kroz ko je se čudesne odlike i prednosti slijevaju u dolasku čovječanstvu. Ka ko napredujemo kroz svaki dan, osjetila nam najčešće bombardiraju mnoštva raznoraznih poticaja. Uspješna osoba često će pitati: »S ko jom sviješću i svrhom koristim zamisli i događaje u svojemu svijetu?« Vodite računa o tome da neuspjeh jednostavno ne postoji; pos toje samo još nedovršene zadaće! Zamahne li čovjek palicom za golf u namjeri da udari lopticu i odbaci je dvije stotine metara dalje, a lop-
Mudar će čovjek stvarati više prilika
nego što ih pronalazi. — Francis Bacon
tica skrene ulijevo, je li to neuspjeh? Nije. Čovjek je jednostavno do veo do određenog ishoda, doživio određeni događaj. I što se onda do gađa? Čovjek se može koriti i proglasiti se neuspješnim, ili može vra titi lopticu na mjesto za udarac i s tog mjesta krenuti dalje. Želimo li da se naša vizija pretvori u stvarnost, moramo biti pripravni učiniti sve što je potrebno kako bismo ostvarili ciljeve. A za to je često potrebna predanost, gorljivost, domišljatost i ustrajnost. Što ćemo učiniti od svojega života u konačnici ovisi isključivo o nama samima. Potaknite djetinje čuđenje i sjetite se uzbuđenja koje donosi otkrivanje novih sv jetova! Ta se iskra obično pokazuje u obliku većih i odvažnijih koraka u smjeru ostvarenja snova.
Naglasci •• 1. Vaš duhovni život, kao i sve ostalo što vrijedi, zahtijeva preda nost, vježbu i dosljedno provođenje. 2. Pruža nam se prilika da, zahvaljujući osobnim odlukama i disci pliniranosti, na zemlji stvorimo vlastiti raj ili vlastiti pakao. 3. Mogu li metode empirijske znanosti biti metode koje će nam ot kriti nove aspekte Boga? 4. Bi li riječ »bog« trebala imati ograničenije značenje od riječi »stvarnost«? 5. Pomaže li svako otkriće, bez obzira na znanstveno područje, u ši renju definicije riječi »bog«? 6. Kako vi gledate na suradnju znanosti i religije? 7. Može li uistinu biti pravog sukoba između religije i znanosti? ' 8. Nepoznato koje je pred nama možda je i milijun puta veće od onoga što trenutačno poznajemo. 9. Briga često izaziva tjeskobu i koči protok kreativnih ideja. 10. Koji su još neki od načina na koje je moguće odbaciti zabrinu tost? 11. Neuspjeh je događaj, a ne osoba! 12. Neuspjeh jednostavno ne postoji; postoje tek zadaće koje još ni su ispunjene!
Praktična primjena raznih duhovnih zakona •• ORANJE Rano jednog jutra, dok je skupljao darove, Buddha je prišao velikome području na kojem se odvijalo proljetno oranje, kada je bra hman Bharadvaja počeo dijeliti hranu svojim radnicima. Kada je Bharadvaja ugledao Buddhu koji je došao po darove, rekao je: »0 redov niče, ja orem i sijem, a nakon što izorem i posijem, tada jedem. Oreš li i ti i sadiš, pa tek onda jedeš?« Buddha mu odgovori: »I ja orem i sijem, a nakon toga jedem«. Bharadvaja reče: »I ti sebe smatraš oračem? Ne vidim ti plug! Reci mi, o oraču, kako ti to oreš?« Buddha odgovori: »Povjerenje je sjeme, a mir je kiša. Jasnoća je moj plug, savjest me usmjerava, dok mi je um orma. Budnost mi je ralo i ostan. Oprezan u govoru i na djelu, umjeren u hrani, istinom plijevim i njegujem oslobađanje. Istinski je trud moj vol, koji plug ustra jno vuče prema Nirvani, slobodi bez žaljenja. Eto, tako orem; plodo vi su takvog oranja besmrtni. Tko god tako ore oslobađa se tuge, ža losti i nedaća«. Bharadvaja usklikne: »Neka časni redovnik jede! Istinski si orač i tvoj plug donosi plod slobode«. — iz Samyutte Nikaye
*
Dvadesetosmi tjedan
1. ZAKON Smij se i svijet će se smijati s tobom; plači i plakat ćeš sam. — Ella Wheeler Wilcox Svi se ljudi smiješe na istome jeziku. — Anonimna
U ČESTO SPOMINJANOJ pjesmi »Samoća« Ella Wheeler Wilcox go vori nam, kako se čini, da odabranim stavom u svoj život priv lačimo energiju jednaka predznaka. Riječi: »Smij se i svijet će se smijati s tobom; plači i plakat ćeš sam« podsjećaju nas da ćemo, kada smo tužni i plačemo, najvjerojatnije biti sami, a kada srce ispunimo radošću i smijehom, privlačimo brojno društvo! Stara izreka govori nam da »osmijeh izaziva osmijeh«. Poput vatre za svježe jesenske večeri, osmijeh zrači iskrama i svjetlom koji se neki put zarazno pretvaraju u sreću. Ljudi koji su pretjerano ozbi ljni i čije je srce opterećeno možda trebaju iskazati oprez u vezi s os mijehom i smijehom. Ta divna energija svojim blagim plamenom može progutati tužne i sumorne, ostavljajući osjećaj radosti, gorljivosti i smisla.
Svijet smijeha oduvi jek mi je izgledao kao najuljuđenija glazba na svijetu. — Peter Ustinov
Uviđate li važnost održavanja pozitivnog stava i raspoloženja? Istraživanja pokazuju i da je za osmijeh potrebno upotrijebiti daleko manje mišića lica nego što ih treba kada se mrštimo. Vjerojatno nije jednostavno smiješiti se i u teškim trenucima, no osmijeh nam nedvo jbeno pomaže da se »razvedrimo« i možda na važan način prilagodi mo stav. Zašto većina ljudi voli biti u društvu onih koji osmijehom iz ražavaju pozitivan stav? Bi li jedan od razloga moglo biti i to što je osmijeh često izraz zahvalne osobe? Ili to što je osmijeh u stanju po kazati našu spremnost da se opustimo i uživamo u trenutku, da u ci-
U smijehu uvijek postoji određena ra dost koja je nespoji va s prijezirom ili ogorčenošću. — Voltaire
jelosti budemo u »sadašnjosti«, bez obzira na stresne okolnosti? Os mijeh usto drugima pokazuje da smo otvoreni i spremni slušati njiho ve misli i ideje. Osmijeh može biti srdačan poziv drugima da uđu u naš svijet i bolje nas upoznaju. Osmijeh naglašava sretno srce koje u svakom otkriću vidi dar i razlog za sreću. A sretno je srce dovoljno snažno i izdržljivo da se skladno i produktivno nosi sa svim životnim situacijama.
Radost je najsigurniji znak svijesti o božanskoj nazočnosti. — Teilhard de Chardin
Smijte se i budite zdravi i zadovoljni. — Matthew Green
Radujte se uvijek! — Solunjanima I, 5:16
Humor nam često pokazuje dvojakost situacija, neki put otkri va i drukčiju i nevjerojatnu stvarnost. U knjizi Radosni Krist Cal Samra priča o ocu Tomu Walshu, psihoterapeutu koji je u Franjevačkom centru za obnovu u blizini Phoenixa, u saveznoj državi Arizoni, držao popularna predavanja pod naslovom »Humor, radost, iscjeljenje i sre tan hipotalamus«. Walsh, koji je liječio mnoge deprimirane pojedince, primjećuje: »Čovjek ne može biti deprimiran, tjeskoban ili bijesan ka da se smije. To je jednostavno neizvedivo«. A Walt Disney, veliki fil mski producent, navodno je odbijao dopustiti dovršenje filma u kojem nije bilo barem malo razloga za smijeh. Nakon šest mjeseci rada na filmu Pinokio, Disney je iznenada prekinuo produkciju jer je imao do jam da film nema »srce«. Rekao je: »Čini mi se da nešto što nema sr ce nije dobro i ne može trajati. Humor za mene sadrži i smijeh i su ze«. Dakako da u životu ima situacija kada nam se oči pune suza ma i kada imamo dojam da smo sami. Međutim, to što smo sami ne znači i da smo napušteni! Ne znači da nam nitko ne može pomoći. Ne znači da smo istinski i potpuno sami. Ima trenutaka kada se samoća smatra važnom za naš razvoj i nužnom za naše dozrijevanje. Trenuci koje provodimo sami, poput trenutaka posvećenih molitvi, meditaciji i kontemplaciji, mogu biti ključni i za izražavanje višeg stupnja menta lne jasnoće i razvoj naše duhovne snage. Usamljenost i svjesno pov lačenje u osamu dva su različita oblika energije. U svakom smo tre nutku unutar kreativne sile svemira. Beskonačno boravimo unutar za grljaja neograničene ljubavi. Kada smo svjesni činjenice da nikada nis mo potpuno sami, upravo to može presuditi između shrvanosti zbog teških okolnosti i pouzdanja u vlastite mogućnosti ustrajavanja. Ta svi jest također može prosuditi i između suza i smijeha.
*
2. ZAKON Bez rizika nema ni dobitka. — Sir John Heywood Nemoguće je ono što nitko ne može sve dok netko to ne učini. — Anonimna
PUSTOLOVNI DUH duboko je ljudska odlika koja nam već tisućama go dina pomaže da se razvijamo na mnogobrojnim područjima. Riječ je o potencijalu svakoga od nas da stvorimo bolji svijet. Mnogi od naju spješnijih ljudi uviđaju da je glavni smisao života živjeti sa smislom. Jasna vizija i odvažnost koja nam omogućuje da krenemo naprijed uti ru put nebrojenim uspjesima. Bez rizika nema ni dobitka. Kada svje sno napustimo sigurno i dobro poznato područje i otisnemo se u ne istražene vode, hrabro i kreativno, prihvaćamo mogućnost da posta nemo pustolovima koji se usuđuju ući u nepoznato — postajemo pra vim pionirima! Postajemo osobama čiji doprinos može donijeti velike i bitne promjene!
More nećeš prijeći budeš li samo tako stajao zagledan u vodu. — Tagore
George Matthew Adams, publicist i stručnjak za marketing, jednom je rekao: »Možemo postići gotovo sve što je u krugu naših sposobnosti, samo ako mislimo da možemo. Svaki veliki uspjeh u ovome svijetu prvo je pomno promišljen... Razmišljajte, ali svrhovito. Razmišljajte konstruktivno. Razmišljajte dok čitate. Razmišljajte dok slušate. Razmišljajte dok putujete i dok vam oči otkrivaju nove situa cije. Razmišljajte dok svakodnevno radite za pisaćim stolom, ili u po lju, ili dok ste u šetnji. Razmišljajte kako biste uzdignuli i poboljšali svoj položaj u životu. Bez ozbiljnog promišljanja nema ni napretka ni uspjeha«.
I tako je svaki po kušaj novi početak. — T. S. Eliot
Jedna od najvećih životnih ironija sastoji se u činjenici da su mnogi ljudi koji ciljaju nisko zapravo izvrsni strijelci. No najmoćnije sile na svijetu pomažu onima koji se usude ciljati visoko i nastavljaju raditi, dan za danom, sve dok ne ostvare cilj. Takvi su ljudi dovoljno odlučni da ustraju, bez obzira na sve što u prvi mah izgleda kao pre preka. Možemo li uopće znati što sve možemo postići dok ne pokuša mo? Samopouzdanje i volja dva su glavna sastojka u svakom životnom nastojanju. Optimizam je još jedna snažna sila koja nam pomaže u ob likovanju pogleda na sva nastojanja. Više od svih ostalih lekcija, moja su me iskustva naučila vrijednos ti odlučnog i samopouzdanog djelovanja. — Rich DeVoss
U određenoj mjeri, sve pustolovine ili udruženi napori mogu se smatrati putovanjem u nepoznato. Ako točno znamo kamo idemo i
Vitalnost misli jest pustolovina. Zamisli se neće održati. U vezi s njima treba nešto poduzeti. — Alfred North Whitehead
Pobjeđuje onaj koji ustraje. — Talijanska izreka
ako imamo potpune upute u vezi s načinom na koji se onamo dolazi, tada vjerojatno nije riječ o pustolovini! Imajte povjerenja u sebe i vje rujte mudrosti koja vas je stvorila! Njegujte sklad između uma i srca. Hrabrima i znatiželjnima ulazak u neistraženo i prošireno životno pu tovanje nude beskonačno mnoštvo prilika. Na temelju iskustava koja su pred nama doznat ćemo mnogo važnih i korisnih stvari. Doživjet ćemo uzbuđenje učenja i poticaja na temelju novog i neočekivanog. Snažna želja za učenjem fantastičan je poticaj. Bi li bilo neus poredivo bolje poduzimati korake i ostvarivati rezultate na temelju ko jih se možemo razvijati, umjesto da se ne obaziremo na duh otkriva nja i živimo u osrednjosti? Bez rizika nema ni dobitka! Jedna od najvećih sila ovoga svijeta jest čista, neograničena ljubav. Zahvaljujući toj beskonačnoj ljubavi možemo uroniti u božan ski izvor, tu nevidljivu inteligenciju koja postoji u svemu. Je li to stva rni beskonačni potencijal koji podupire sve što je stvoreno i sve što se stvara? I kreativnost? Je li provođenje načela neograničene ljubavi preduvjet manifestacije? Što se događa kada neograničenom ljubavlju zračimo prema obitelji, prijateljima, kolegama, zajednici i svim situa cijama koje nas okružuju? I iz uspavane zimske pustoši uzdižu se ne vidljive naznake novoga života, velike dobrote i korisnih ishoda. Međutim, »bez rizika nema ni dobitka«.
Svaki je istinski život riskantan, a ako čovjek postavi previše ogra da, braneći se od opasnosti, na koncu zatvara sam život. — Kenneth S. Davis
Ustrajnost donosi uspjeh. — Nizozemska izreka
Današnje granice možda više nisu neistražena zemaljska pod ručja u koja su hrabro stupali naši preci, nego područja čovjekova uma, srca i duše, koji u zagonetnosti mogu biti još fantastičniji. Is traživanje moći ljubavi moglo bi biti jedan od najvećih novih izazova. Svećenik i znanstvenik Pierre Teilhard de Chardin napisao je: »Kad naučimo ovladati energijom ljubavi prema čovječanstvu, drugi put u povijesti otkrit ćemo vatru«.
*
3. ZAKON Poštenje je prvo poglavlje u knjizi mudrosti. — Thomas Jefferson Čovjek uvijek treba govoriti istinu. — Dhammapada
Tek kad preuzmemo punu odgovornost za svoje postupke moći ćemo se riješiti tere ta naših pogrešaka i krenuti naprijed. — Rich DeVoss
NEKADAŠNJI predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Thomas Jefferson jednom je u pismu naveo: »Onaj tko si dopusti jednu laž, daleko će lakše slagati i drugi i treći put, sve dok mu to na kon nekog vremena ne prijeđe u naviku. Tada bez razmišljanja laže, a i kad govori istinu, svijet mu ne vjeruje. Takva lažljivost je zika dovodi i do lažljivosti srca i s vremenom mu oduzima sve po zitivne odlike«. Jefferson je nastojao biti što dalekovidniji kako bi se što lakše održala mlada država poštenih ljudi. Njegove riječi: »Poštenje je prvo poglavlje u knjizi mudrosti«, odišu velikom i pouzdanom istinom koja vrijedi za sve i svugdje, u svim povijesnim razdobljima. Čovjekova predanost unutarnjoj i vanjskoj istini možda uvijek nije najlakši put, no bi li uopće bilo uspjeha kad nastojanja ne bismo usmjeravali prema poštenju i časnoj karakternosti? U provođenju osobnog poštenja vjerojatno je važno poznavati sebe. Što to znači? »Spoznaj sebe«, glasi natpis u drevnome grčkom proročištu u Delfima. To znači da trebamo duboko istražiti vlastite misli i osjećaje, a potom proširiti korisne osobine i odbaciti štetne. Promatramo li situacije uz pomna opća opažanja i analizu i pitamo li je li sve u skladu s razumom i duhovnim načelima? Hoće li takva stru ktura koristiti i jednome i svima? I želimo li živjeti prema takvim za mislima? Pridržavamo li se vlastite savjesti?
Pošten sam prema poštenima, pošten sam i prema nepoštenima. Tako se dolazi do poštenja. — Tao Te Ching
Ne pokrivaj istinu lažima, nikada svjes no ne skrivaj istinu. — Kuran
Neka je žena otkrila nekoliko zanimljivih istina o sebi dok je obnavljala antikni naslonjač. Dakako, kod obnavljanja starog nam ještaja osnovno je ukloniti višegodišnju prljavštinu i razne slojeve bo je, te doći do izvornog drva. Jedan od razloga za to jest i uklanjanje svega bezvrjednog što se nakupilo s godinama i određivanje činjenice je li određeni komad namještaja vrijedan vremena potrebnog da bi se uredio. To »skidanje« ili uklanjanje može nam poslužiti kao zgodna us poredba kada želimo spoznati više o sebi. Možda ne bi bilo loše da
Uvijek je prikladno govoriti istinu. — Mahabharata
svako malo promotrimo iluzije koje smo eventualno izgradili u vezi sa sobom, svojim prijateljima i kolegama, društvu i svijetu, životu općenito. Nosimo li uokolo nepotreban višak prtljage? Živimo li bla go izvan središta umjesto da su nam noge čvrsto na snažnim temelji ma načela i integriteta? Prije više od 2500 godina Lao Tse je napisao: »Mudar je ko ji poznaje druge; prosvijetljen koji poznaje sebe«. Ljudi svugdje ima ju određene zajedničke temeljne ljudske porive: potrebu za ljubavlju, slobodom, poštovanjem i želju za životnim smislom. Želja je snažno energetsko polje energije koje nas vodi daleko od osobnoga »ja«. Ka da smo dovoljno odvažni da istražujemo vlastito srce, moguće je da ćemo pronaći i neostvarene rezervoare duhovne energije i mogućnos ti, te doći do više razine razumijevanja u vezi s čovjekovim ponaša njem.
Na ovome svijetu ništa ne pročišćava kao duhovna mudrost. Riječ je o savršenstvu koje se doseže s vremenom, putem joge, putem koji vodi do unutarnjeg Ja. — Bhagavad Gita
Budite iskreni. Budite vjerodostojni. Postanite svjesni svega što je u vama. To i objavite! Neka se to pokaže u punini izraza! Pri tom volite sve dijelove sebe. Zapamtite da je vaše autentično ja plod svetog stvaranja. Spoznajte i poštujte dobrotu koja je u vama, jer je riječ o temelju čudesnog izražavanja. Uhvatite se onih aspekata svo jega bića koji su u skladu s karakterom kakav priželjkujete i oslobo dite se svega ostaloga. Istinska životna putovanja odvijaju se unutra; sastoje se od sve dublje i sve veće mudrosti, te možda predavanja kre ativnome djelovanju neograničene ljubavi i univerzalne milosti. Svijetu je potrebna naša ljubav, kao i naša energija i kreativno st koje dajemo iskreno i časno. Dio nas može se uzdići nad sve sitničavosti, jači je od svih slabosti, mudriji nego što mislimo i strahom nadjačava svaki strah. Život je sveta pustolovina. Njegujte ga!
*
4. ZAKON Kada osuđuješ druge, ne određuješ njih, nego sebe. — Wayne Dyer U KNJIZI 101 način da promijenite život Wayne Dyer piše: »Vodite računa da svojim sudom nikoga ne određujete; samo određujete sebe kao osobu koja mora suditi. Svakodnevno nastojte druge promatrati bez osude. Svaka osuda udaljava vas od cilja, a to je mir«. Kako god sudili o nekome, to ne govori baš ništa o toj osobi, ali može itekako mnogo govoriti o vama. Situacija se katkada razvija tako da stječemo dojam da nam se netko ili nešto ispriječilo na putu do ostvarenja cilja. Bi li bilo korisnije i točnije analizirati naše vlastite pripreme i trud, pa možda čak i priznati da smo mogli učiniti i nešto više? Takve spoznaje mogu biti silno korisne. Sklonost osuđivanju drugih može služiti i kao sredstvo koje guši naš osobni razvoj. Što onda učiniti kada uvidimo da naše misli i ponašanje naginju osudi? Kao prvo, možemo uvidjeti da nemamo ko ga okrivljavati, čak ni sebe. Umjesto toga, možemo spoznati da je tre nutačna situacija pokazatelj točke u kojoj se trenutačno nalaze naši pojmovi i predodžbe. Ono što nas možda muči u vezi s nekim drugim možda je upravo ono što bismo trebali proučiti u sebi. Što ćemo doz nati ako se obzirno i s ljubavlju zagledamo u sebe?
Prijatelji moji, ne sudite mi, jer vidite da ja ne sudim vama. Između stremena i tla Milost sam tražio i milost sam pronašao. — William Camden
Jesmo li voljni iskoristiti priliku da prigrlimo svaku prepreku — poput osuda i sličnih oblika ponašanja — kao priliku za razvoj? Možemo li odbaciti sve oblike osude i uočiti emocije koje su u njiho voj pozadini? Jesmo li uzrujani? Ako jesmo, koji je tome uzrok? Ima mo li osjećaj da smo nekako izostavljeni? Kako u takvoj situaciji po moći? Imamo li dojam da nas pogrešno shvaćaju? Kako bolje komu nicirati s drugima? Imamo li osjećaj da smo odvojeni i izolirani? A da promislimo o pojmu jedinstva, o tome da smo s drugima jedno u du hu? Kada se kod nas razvije osjećaj poštovanja prema svim oblicima života, više se ne identificiramo s razlikama. Uviđamo da razlike pos toje samo u formi. U biti možemo iz života izbaciti okrivljavanje i osude. Kako? Ako prvo uvidimo da okrivljavanje i osude ne mijenjaju nikoga i ništa
na ovome svijetu! Kada osuđujemo druge ljude, te ljude time ne od ređujemo; time prije određujemo sebe. Osudama na određeni način opisujemo što mi volimo, a što ne volimo! Kada postanemo u stanju spoznati tu činjenicu, okrivljavanje i osude možemo početi zamjenji vati poštovanjem prema drugim ljudima. S njihovim djelovanjem i iz razima možda se i ne slažemo; to je stvar našeg rasuđivanja. A ra suđivanje je »nedvosmisleno razabiranje, uviđanje ili prepoznavanje razlike«. Na taj način lakše ćemo spoznati gdje se druga osoba nala zi na putu razvoja, te ćemo dokinuti sve potrebe za uzrujavanjem jer taj netko možda dolazi s nekog drugog mjesta. Riječ je o percepciji, dok je kod osude riječ o kritici. Kada gledate čovjeka, morate se zagledati i u njega. — Lord Chesterfield
Sjećate li se pojma milje (1,609 km) za četiri minute? Ljudi tu udaljenost u tom vremenu pokušavaju pretrčati još od doba drevne Grčke. Folklor nam nudi nebrojene priče o nadljudskim naporima, no ništa nije donijelo željeni rezultat. Netko je rekao da je za neuspjeh kriva čovjekova fiziologija. Ljudi nemaju odgovarajuću koštanu struk turu. Neki su okrivljavali i vjetar kao smetnju. Nedovoljan kapacitet pluća. A zatim je jedan čovjek, jedno ljudsko biće, dokazao da su svi ti ljudi koji su tako osuđivali i okrivljavali bili u krivu! Roger Bannis ter oborio je rekord i milju pretrčao za manje od četiri minute! Već sljedeće godine magičnu granicu prešla su čak tridesetsedmorica tr kača. Što je bilo godinu zatim? Tri stotine trkača udaljenost je pre trčalo za manje od četiri minute. Što se promijenilo? Nije bilo velikog napretka u treniranju. Nije se iznenada promijenila ni čovjekova fizio logija. Međutim, promijenili su se stavovi! Kada se služimo tehnikom promatranja samog sebe, uviđamo da naše osude često potječu od lažnih pojmova koje nosimo u sebi. Oni su možda orijentirani na ego ili su posljedica straha. Jeste li ka da razmišljali o tome da bi ti sitničavi oblici ponašanja mogli biti boža nske prilike koje vam daju poticaj da odaberete drukčije aktivnosti? Već i jedan jedini čin opraštanja, oslobađanja i prepuštanja može ot voriti vrata novim načinima izražavanja!
*
5. ZAKON Duša bez uzvišenog cilja nalik je na brod bez kormila. — Thomas Carlyle Nemojmo suditi, da ne bi sudili o nama. — Abraham Lincoln
Tko god sudi među prijateljima, ostat će bez jednog od njih. — Njemačka izreka
RIJEČI THOMASA CARLYLEA »Duša bez uzvišenog cilja nalik je na
brod bez kormila« primjer su praktične mudrosti ispunjene jed nostavnom, ali korisnom spoznajom. Brod primjereno postavlje nih jedara može ploviti u svim smjerovima osim izravno u vjetar. I dok način postavljanja jedara određuju mogućnosti maksimal nog korištenja dostupnog vjetra, kormilo brodu omogućuje da se kreće u određenome smjeru. Bez kormila, brod uglavnom besci ljno plovi niz vjetar. To što vrijedi za jedrenjak možda odražava i određenu istinu u vezi s ljudima. Čini se da su neki ljudi zadovoljniji i sretniji kada ih slučajni vjetrovi nose na raznorazne strane, umjesto da se potrude i preuzmu život u svoje ruke. Međutim, kreativna živost obuhvaća i na dilaženje inertnosti i aktivno sudjelovanje u životu. Naposljetku, nisu li aktivnosti najčešće pitanje izbora? Možemo vijugati kroz život ili nas može nadahnuti neki koristan cilj koji nas dovodi do novog i čudes nog područja istraživanja. Možemo dostići povišenu razinu svijesti, osloboditi se ograničenja i energiju usmjeriti prema neograničenim mogućnostima. Mogu nam se početi događati iznimne stvari, osobito na području misaonih procesa.
Nikada se ne zadovoljavajte jednim krugom zamisli, nego uvijek budite uvjereni da je moguć i širi krug. — Richard Jeffries
Ne smijemo ostati kakvi jesmo, uvijek činiti što je već učinjeno, jer ćemo inače zaglibiti u bla tu. — George Bernard Shaw
Za primjer uzmite priču o Benu. Ben je u II. svjetskom ratu ostao invalid. Iako je bio prikovan za krevet, odlučio je da tako neće biti i do konca života. Nije bio sklon samosažaljenju. Sinula mu je za misao koju je naumio provesti u djelo. Pokrenuo je malenu tvrtku za praćenje medijske eksponiranosti. Pretplatio se na dvadeset listova, iz njih počeo izrezivati članke, te ih slao pojedincima, tvrtkama i or ganizacijama koji su se u tim člancima spominjali. U pošiljkama je na vodio i molbu za isplatu malenog iznosa u slučaju da ljudi žele zadrža ti izreske. Tako je došao i do skupine redovitih pretplatnika na njego ve usluge; ubrzo je već vodio poprilično veliku tvrtku. A sve to ostva rio je iz kreveta! Ben je postigao silan uspjeh tako što je kreativno pri-
Kvaliteta čovjekova života u izravnome je srazmjeru s njego vom predanošću iznimnosti, bez obzira na područje na ko jem je naumio djelovati. — Vince Lombardi
stupio nadvladavanju teške situacije i tako se počeo sam uzdržavati. Postavio je visok cilj — bacio se na njegovo ostvarenje — i dostigao ga zahvaljujući maštovitome pristupu! Koji je faktor koji presudno utječe na razliku između života obilježenog velikim trudom i minimalnim zadovoljstvom i života koji nas ispunjava radošću i srećom? Ljudi se često bave besciljnim, ne discipliniranim razmišljanjima i neproduktivnim djelatnostima, umjes to da se usmjeravaju u zacrtanome smjeru. Poput brodova bez kormi la, nose ih vjetrovi okolnosti, pa tako gube dragocjeno vrijeme i ener giju, ne izgrađujući ni znanje ni stručnost. S druge strane, visoko postavljeni ciljevi i jasno određen smi sao mogu služiti kao kormilo koje neograničen i jedinstven potencijal našega uma vodi u smjeru korisne produktivnosti. Odlučimo li pom no usmjeravati život, možemo se kretati u neograničenim, pozitivnim smjerovima. Možemo istraživati zanimljive mogućnosti dok smo u potrazi za konkretnim ciljem, tako stječući dragocjeno znanje i iskus tvo. Kada pronađemo prilike koje su u skladu s našim darom i cilje vima, bit ćemo pripravni iskoristiti te trenutke koji nam se nude.
Svim dijelovima svoje prirode posežemo za stvarima koje su iznad nas, jednu za drugom, ne kako bismo ostali na mjestu, nego kako bismo se uspeli još više. — Henry Ward Beecher
Samopouzdano kre nite u smjeru svojih snova. Držite se kao da ne možete doživ jeti neuspjeh. — Dorothea Brandt
Mnogi od nas u stanju su prepoznati situacije kada imamo do jam da smo u najvećoj mogućoj mjeri »usklađeni sa svrhom«. Tada možda osjećamo povezanost s božanskim, budući da smo usmjereni na projekt koji obuhvaća i služenje drugima. Nije li to dio svrhe duše? Ti dragocjeni trenuci, koje često nazivamo i vrhuncima iskustva, do gađaju se na razini koju možemo označiti i »inspirativnom«. Naše spo sobnosti i darovi oživljuju i tako se usklađujemo s koncentriranom kreativnošću. U takvim prilikama često prekidamo spone starih, uvje tovanih načina djelovanja, te »koristimo priliku«, omogućujući joj da nas tjera naprijed.
Naglasci •• 1. Osmijeh uvijek nekako zrači iskrom koja se radosno pretvara u sreću. 2. Kako biste opisali važnost održavanja pozitivnog stava? 3. Sretno srce dovoljno je ustrajno da se sa životnim situacijama no si skladno i produktivno. 4. Odvažnost za novi iskorak u životu može utrti put brojnim uspje sima. 5. Neka uvijek, gdje god bili, biramo tako da ostvarimo maksimum. 6. Snažna sklonost učenju fantastičan je poticaj! 7. Neka vam u naviku prijeđe pošten odnos prema sebi u svakom trenutku. 8. Na koje se sve načine možete bolje upoznati? 9. Svijetu je potrebna naša ljubav, energija i kreativnost, i to tako da ih pružamo pošteno i časno. 10. Svaki dan uložite trud kako biste na druge gledali bez osude. 11. Kako biste opisali razliku između »osude« i »rasuđivanja«? 12. Zašto smatrate da je u životu važno odrediti smjer? 13. Kako visoko postavljeni ciljevi i jasan smisao doprinose plodo nosnome životu?
Praktična primjena raznih duhovnih zakona •• Budući da je svijest jedinstvo predmeta spoznala u podjelama, putevi se razlikuju. — Patanjali, Yoga Sutre
PROSVJETLJENJE Koji je izvor različitih puteva? Razbijanje svijesti koja stječe dojam o mnoštvu. Životna iskustva određuje upravo svijest onoga tko ih doživljava. Ako je čovjek u sebi uspravan i sređen, i put je ravan i čist. To ne ovisi o vanjskome svijetu, nego u cijelosti o unutarnjem. U budnome stanju često osjećamo da se život događa nama, da smo žr tve okoline, obitelji ili nesmiljenog Boga sklonog osudama. Usporedite to s bilo kojom fazom prosvjetljenja: znamo da smo Izvor vlastitoga svjetla. Točnije, znamo da je Izvor naše Dobro biti sveprisutna Svijest koja se uzdiže i koju proživljavamo stalno; uviđamo i da je sve što nam se vraća a nije poželjno posljedica naše
prošlosti, neprosvijetljenog djelovanja. Koga za to okriviti? Nikoga, jer smo sve to izazvali mi, nitko drugi. Putevi kojima se u životu krećemo možda izgledaju podijeljeno,... no Stvarnost koja je u temeljima svih puteva uvijek je ista. Sve stvari, sve od svega, posvuda, uvijek, ima korijen u Jednome Nepro mjenjivome. Samo ako uočavamo podvojenosti u Primarnom Je dinstvu morat ćemo odvojenim putevima ići do cilja.
*
Dvadesetdeveti tjedan
1. ZAKON Radost donosi sigurnost; zavist donosi usamljenost.
Sretan je život koji je u skladu s vlasti tom prirodom. — Seneka
Ljubav nikad ne vidi mane i uvijek je sklona ljepoti i radosti. — William Blake
GEORGE MATTHEW ADAMS napisao je: »Nad čovjekom, poput zvi jezde na nebu, lebdi upravo njegov duh. Ljudi ga prepoznaju od mah i udružuju se s njim sve dok ne nastane raj muškaraca i že na tako potaknut. Gdje god naišli na djelovanje tog duha, gdje god se nalazio čovjek ili cjelokupna organizacija, znajte da je Ne bo na svijet spustilo poruku radosti!« Radost nam već i kao sama riječ podiže raspoloženje i izaziva optimizam. Radost donosi sigurnost. Riječ je o sredstvu koje liječi. Sreća i radost pomažu nam da nadilazimo životne prepreke. Radost je recipročna. Radost koju izražavamo često osjećaju i prenose drugi, tako da nam se vraća u izobilju. Zavišću se ne postiže ništa; ona čes to donosi samo usamljenost. Kad svoj uspjeh nastojimo mjeriti prema postignućima drugih, samo izazivamo tjeskobu i nesreću. Zavist služi i kao upozorenje da se trebamo suočiti sa svojim strahovima i izvori ma kivnosti, na temelju njih učiti, te preuzeti nadzor nad svojim živo tom. Bilo da je riječ o danu, tjednu, mjesecu, godini ili cijelome ži votu, radost je u nama, možemo je izražavati jer nema te osobe, okol nosti ili vanjskog utjecaja koji nas može istinski odvojiti od radosti ili nam onemogućiti da je dijelimo sa svima na koje nailazimo. Charles F. Lummis rekao je: »Veći sam od svega što mi se može dogoditi. Sve to — tuga, nesreća i patnja — tek je pred mojim vratima. Ja sam u kući i imam ključ«.
Beskonačno je izvor radosti. — Chandogya Upanišad
Kako povećati radost i sreću? Izrazi neograničene ljubavi i služenja čudesno pojačavaju sreću! Kad cijenimo dobrotu koju drugi iskazuju prema nama, kad priznajemo svoja postignuća i uspjehe i znamo da imamo mnoštvo darova, sve to može pojačati osjećaj sreće. U svakome od nas postoji mogućnost za neograničenu sreću i radost. Njih je možda teško točno odrediti, no radost svakako poznajemo ka da je iskusimo i znamo kad smo ostali bez nje! Želja za srećom možda je i jedino što je zajedničko većini ljudi. Što može biti dan proveden u radosti i sreći? Kod nekih ljudi sreća se javlja kada čine stvari koje usrećuju druge; kada svjesno žive u skladu sa životnim zakonima; ka da su njihove misli, osjećaji i djela pošteni i časni; kad im je savjest mirna.
Život je za služenje i u tom služenju čovjek mora trpjeti mnoge teške stvari, no često i doživljavati veliku sreću. No ta sreća može biti stvarna samo ako ljudi svoj život smatraju služenjem i imaju točno određen životni cilj izvan sebe i osobne sreće. — Lav Tolstoj
Čitajući članak u nekom časopisu, jedna je žena naišla i na sljedeće riječi: »Bez radosti u životu nećeš biti ni zdrav ni slobodan«. Te su je riječi duboko pogodile, jer se cijelo vrijeme tužila i žalila na to koliko je nesretna. Ponovno je pročitala riječi i Ijutito rekla: »Kako ću biti sretna i radosna kada u životu imam toliko problema? Nisam kao neki koje znam, a koji imaju sve!« Iako je odbacila časopis, one su joj se riječi i dalje vrzmale glavom. Stoga je odlučila, premda u početku sa skepsom, da će tu izazovnu ideju i praktično iskušati. Odbacivši na trenutak probleme i zavist, počela je tražiti načine na koje bi u život unijela više radosti. Zavist se ubija vlasti tim strelicama. — Anonimna
U početku nije dolazilo do drastičnih pomaka; gotovo se ništa nije mijenjalo. I dalje je morala posvećivati pozornost problemima. Međutim, imala je dojam da je sve nekako manje opterećuje. Malopomalo, počela je u sebi prepoznavati potrebu da poboljša vlastite stavove. Tako je na sve počela gledati s više optimizma, a manje ci nizma. Zavist i kivnost prema drugima ubrzo su isparili. Počela je pre uzimati život u svoje ruke. Uvidjela je da »radost« ne mora učiti: počela ju je izražavati kao prirodan dar duha. Prijatelji su je počeli češće zvati i vrijeme je posvećivala pozitivnijim stvarima. »Radost donosi sigurnost; zavist donosi usamljenost«. Te riječi mogu poslužiti kao izvrsne smjernice za osvrt na vlastite stavove i os-
Radost slijedi čistu misao poput sjene koja vas nikad ne napušta. — Dhammapada
jećaje, te propitivanje naših vrijednosnih sustava. Je li moguće da za vist i nezadovoljstvo potječu iz osjećaja nedostatka u čovjekovoj svi jesti? Kakva je povezanost našeg samopoštovanja s radošću i zavišću? Način na koji o sebi razmišljamo i što o sebi osjećamo potječe iz du bina našega bića i odražava se u svim našim postupcima. Je li želja za prednostima kojima raspolaže netko drugi temelj zavisti? Svatko od nas na ovaj svijet dolazi s velikom riznicom, a dio tog blaga možda je tek na korak izvan domašaja naše svijesti. Ti nas darovi prate od samog početka i u mogućnosti smo dovesti ih u pod ručje vidljivoga. Jedan je od tih darova i radost. Možda ju je teško točno odrediti, no svakako znamo kada je doživljavamo. Stvarna ra dost duboka je i trajna odlika koja nam omogućuje da nadiđemo po teškoće. Ona pojačava našu želju za životom. Možemo odbiti uzruja vati se oko stvari koje, kad ih bolje promotrimo, zapravo i nisu toliko važne. Život teče dalje. Najbolje je biti radostan odmah sada!
* 2. ZAKON Opraštanjem izgrađujemo duhovno bogatstvo. — Rebekah Alezander Ne traži izvan sebe. Raj je unutra. — Mary Lou Cook
DUHOVNA NAZOČNOST opraštanja izgrađuje skladne zajednice, kao i atributi ljubavi, dobrote, zahvalnosti i molitve. Zahvaljujući oprašta nju, ljepota, suosjećanje i ljudska toplina i srdačnost u nama počinju bujati poput cvijeta za proljetnoga dana. Kako je samo ugodno oslo boditi se tereta ljutnje i dugotrajne kivnosti. Kako je samo dobro os jetiti melem opraštanja, oprostiti i znati da su nam oprostili! Kad op raštamo, počinjemo istinski drukčije gledati i na ljude i na stvari. Ka ko je to moguće? S jednog gledišta, opraštanje nam pomaže u ukla njanju unutarnjih prepreka koje nam možda ne dopuštaju da volimo sebe ili da volimo druge. Neograničena ljubav vjerojatno je jedan od naših najvećih darova i najvećih ciljeva. Neograničena ljubav donosi potpuno opraštanje. Opraštanje oslobađa struje ljubavi koje tako do piru do ljudi koje smo možda osuđivali ili koji su nam možda, po našem mišljenju, nanijeli bol. Opraštanje ne zahtijeva da se druga osoba promijeni ili ispriča. Ono briše negativne asocijacije i služi kao praktično pomagalo za ostvarivanje velike duhovne pobjede. Oprašta nje je način pružanja ljubavi. A kad dajemo ljubav, ne možemo je ne primati.
Samo razvojem, re formiranjem i prom jenama, što je najparadoksalnije, može mo doći do istinske sigurnosti. — Anne Morrow Lindberg
Opraštaju nam kad opraštamo. — Sv. Franjo Asiški
Opraštanje nas oslobađa tereta kivnosti i povrijeđenosti. Op raštanje je još jedan izraz »opuštanja« i oslobađanja. Opraštanje nas poziva da odmah krenemo naprijed, bistra uma i čiste savjesti. I op raštanje je najvažniji doprinos liječenju mnogobrojnih problema ovo ga svijeta. Opraštanje pokriva sve odnose i služi kao nezaobilazan ko rak u obnavljanju našeg života. Ako smo u nekoj prilici doživjeli pri jevaru, izdaju, bol ili tragediju, prava je prilika da otkrijemo oprašta nje kao protusredstvo koje će suzbiti kumulativni otrov osude. Svaka potreba za opraštanjem prilika je za dubok osobni razvoj. Kako doći do dobra koje donosi današnji dan ako se tako čvrsto držimo starih uvreda? Oprostite, pa ćete na sve gledati drukčije! Opraštanje po većava naše duhovno bogatstvo.
Pravo putovanje s ciljem otkrivanja sastoji se ne od traženja novih obzora, nego od stjecanja novih očiju. — Marcel Proust
Opraštanje liječi i daje snagu onome tko oprašta. — David McArthur
Želimo li u životu provoditi zakone duha, univerzalna načela, možemo pozivati i poticati izraze najviših i najplemenitijih odlika čov jekova duha. Nije nimalo neobično što se opraštanje neki put smatra izrazom poniznosti, koji nudi duhovni potencijal neusporedivo veći od onoga što mnogi među nama uviđaju. Zahvaljujući poniznosti, može mo početi stjecati širu perspektivu u vezi s Bogom. Kako se povećava naša svijest o božanskome, tako uviđamo da je smisao života na zem lji daleko dublji i daleko važniji od svega do čega možemo doći emo cionalnim propitivanjem. Opraštajte — oslobađajte se — i pustite da životni tok u vama djeluje nesmetano.
Nema prevelike uvrede. Mnoge su vrlo izazovne, no od Boga uvi jek možemo zatražiti da nam pomogne oprostiti. — James C. Lewis
Jedna hasidska priča u Svakodnevnom mirotvorstvu govori o starome rabinu koji je jednom upitao učenike po čemu znaju kada noć završava i počinje novi dan. »Možda«, rekao je jedan od učenika, »kada vidite životinju u daljini i u stanju ste odrediti je li ovca ili pas?« »Nije to«, rekao je rabin. Jedan drugi učenik upitao je: »Možda kada u daljini vidite sta blo, pa znate je li smokva ili breskva?«
Opraštanjem se naj brže okončavaju problemi i dosežu mir i jedinstvo. — William L. Fischer
»Nije ni to«, odgovorio je rabin. »A što je onda?« upitali su učenici. »Noć završava a dan počinje kada možete pogledati lice sva kog muškarca i svake žene i uvidjeti da je to lice vašega brata ili ses tre. Jer ako to ne vidite, još traje noć«. Opraštanje raščišćava atmosferu i uklanja prepreke između vas i druge osobe. Kao što pokazuje ova priča, u stanju smo prepoz nati vezu jedinstva s drugima. Jasnije gledamo »očima duha«. Može mo li utvrditi i da smo u stanju pružati više duhovne ljubavi i oprašta nja, čak i u najzahtjevnijim situacijama? To je uistinu jedan od izvrs nih načina da utvrdimo kada je završila noć bolnih iskustava i kad je počeo novi dan radosti!
* 3. ZAKON Život je stav. Imajte dobar stav! — Eric L. Lungaard Nema tog čovjeka koji nije u stanju učiniti više nego što misli. — Henry Ford
JESTE LI U SKORIJE vrijeme razmišljali o tome da način na koji ćemo reagirati na situacije na koje nailazimo biramo iz velikog mnoštva raz noraznih mogućnosti? I na čemu temeljimo te reakcije i odluke? Bi li naši stavovi mogli određivati glavni smjer i kvalitetu našeg života? Kao što je rekao Henry Ford: »Mislili vi da možete ili da ne možete, u sva kom ste slučaju u pravu!« Ljudi razmišljaju i osjećaju. Zahvaljujući mentalnim sposobnostima, pozitivnome izražavanju misli i zamisli, možemo lakše i bolje doživljavati i ostvarivati svoje ciljeve i životnu svrhu. Ne bi li onda bilo konstruktivno koncentrirati formativnu moć uma na kreativne i konstruktivne perspektive i stavove koji na povolj ne i korisne načine unaprjeđuju naš napredak? Naposljetku, vaš život ni stav značajno određuje to hoćete li živjeti »dobro« i kvalitetno.
Život treba živjeti, a znatiželju moramo održavati. — Eleanor Roosevelt
Tajna uspjeha u najvećem dijelu područja čovjekovih interesa doista nije nikakva tajna. Kada pomno promatramo kako se što do gađa u našem životu, postat će nam očito da stupanj i kvalitetu naših postignuća ponajviše određuje to kamo usmjeravamo pozornost, te kakve stavove izražavamo. Ako tražimo, koncentriramo se i možda čak i uvećavamo »probleme«, lakše ćemo uviđati sve što je neugodno. S druge strane, ako smo i dalje uvjereni u temeljnu dobrotu čovječanstva, ako se i dalje oslanjamo na unutarnju snagu i održava mo pozitivnu perspektivu, većinu problema bit će moguće pretvoriti u
Čovjekova djela naj bolje tumače njego ve misli. — E. C. McKenzie
prilike za koristan napredak. Odluke moramo donositi iz uzdignute perspektive i uz produktivan stav koji je u stalnoj potrazi. Sav se ži vot ne sastoji od slučajnosti, život se uglavnom sastoji od izbora! Kao što je rekao John Milton: »Um... od raja može stvoriti pakao, i od pakla raj«. Jedna priča govori o majmunu koji je sa stabla na glavu predanog sufijskog vjernika bacio kokosov orah. Čovjek je pogledao uvis i nasmiješio se. Zatim je uzeo orah, otvorio ga, pojeo slatku unut rašnjost, dok je od ljuske načinio posudu! Je li to plod pozitivnog i kreativnog razmišljanja? Snaga života koji niče iz duhovne snage nevjerojatno je velika. Kad dolazimo do novih misli i ideja, otvaraju nam se novi obzori us pjeha i postignuća. Kako se osjećate kad vam sine svjetlo nove zamis li? Jeste li uzbuđeni? Osjećate li spontanost koja vas tjera na daljnje korake? Osjećate li pokretanje atmosfere duha? Imate li povjerenja u unutarnje usmjeravanje i nastavljate li upravo na tim temeljima? Sje tite se neke autentične odluke koju ste donijeli u nekoj životnoj fazi. Možda vam je ta ideja nalagala da promijenite posao. Možda ste doži vjeli snažnu želju da posjetite neki drugi dio zemlje. Možda ste stekli korisne spoznaje o vezi ili nekom drugom odnosu. Kako ste se os jećali kada ste se poveli za donijetom odlukom? Je li ishod bio koris tan? Živimo onako kako znamo. Držimo li da smo i mi sami i svijet oko nas mehanički, živjet ćemo mehanički. S druge strane, znamo li da smo dio otvorenog svemira i da je naš um matrica stvarnosti, živjet ćemo kreativnije i snažnije. — Marilyn Ferguson
U davna vremena, kada su kartografi ostajali bez poznatoga svijeta prije nego bez pergamenta, na rubu svitka često su crtali lik zmaja. To je trebao biti znak istraživaču da ulazi u nepoznato područje i to na vlastitu odgovornost. Međutim, mnogi istraživači u zmaju nisu vidjeli upozorenje, nego prije proročanstvo. Očekivali su katastrofe iz van granica »poznatoga svijeta«. Zbog tog straha počesto nisu nasta vili istraživati nova područja i nove narode. Pustolovniji putnici, pak, u zmaju su vidjeli simbol novih prilika, ulaz u novo područje koje sva kako vrijedi istražiti. Svatko od nas ima mentalni »zemljovid« koji sadrži zamisli i in formacije koje nas usmjeravaju kada istražujemo novi dan. Poput dav našnjih zemljovida, naše mentalne karte možda imaju takve »rubove«. Kod nekih ljudi, oni su stav obilježen zmajevima straha, razočaranji-
Uvijek je presudan stav u kojem dočekujemo po teškoće. — Eric Butterworth
ma ili poteškoćama. Za pustolovnog istraživača ti rubovi možda nude ustrajnost, nove prilike i napredak. Prema riječima Charlesa F. Ketteringa: »Uvijek će postojati nove granice ondje gdje je um otvoren, a čovjek voljan«. Razlika između »običnog« i »neuobičajenog« može se često sastojati u ulaganju male količine dodatnog truda... malo dodatne po zornosti... malo dodatne brižnosti. Malo dodatnog pozitivnog stava također može značiti razliku između uspjeha i neuspjeha. I ne samo to, može značiti razliku između dobrog i veličanstvenog i uzvišenog!
Pozitivan mentalni stav možemo postići usklađivanjem i surad njom s duhovnim načelima ili univerzalnim životnim zakonima. — Rebekah Alexander
Pozitivne će osobe daleko vjerojatnije zamisli i životne situacije pret voriti u pozitivno ponašanje. Pozitivni stavovi uistinu mijenjaju okolno sti, gotovo redovito nabolje! Čudesan stav jamči da će svaki novi dan donositi raskošne pustolovine. Stoga imajte dobar stav!
* 4. ZAKON Služenje je manifestacija ljubavi. — Maharishi Sadashiva Isham Koji služi i ne traži nagradu doseći će jedinstvo s Gospodinom. - Adi Granth, Gauri Sukhmani
U ČLANKU pod naslovom »Poluga koja pokreće svijet« Mahariši Sadashiva Isham napisao je:
Služenje je radost; služenje je izvor i cilj svakog promišljenog čovjekovog odnosa s ostatkom čovječanstva. Najrazvijeniji ljudi odu vijek znaju da istinska radost potječe iz davanja. Žive za druge. Mis li su im posvećene drugima. Nema toga što ne bi učinili za unap ređenje razvoja drugih. Spoznali su sljedeću istinu: razvoj samog po jedinca ne donosi sreću; svi oblici istinskoga razvoja ukorijenjeni su u suosjećanju. Služenje je vraćanje našega dara Izvoru našega života. Služe nje je recipročan odnos između našega »ja« i ostatka čovječanstva. Is tinsko je služenje manifestacija ljubavi. Sveti spisi raznih svjetskih religija govore o značenju i važnos ti ljubavi i služenja. Tekstovi o iskrenoj ljubavi prema drugima često
Svako je dobro djelo milosrdno. — Islam
Milosrdni daju na vratima, a Bog svoj dio dodaje na prozoru. — John Ray
sadrže i opće opaske o dobroti, ljubaznosti, dobronamjernosti, bla gosti, poniznosti i služenju. Na primjer, u Tao Te Chingu čitamo: »Mudrac ne skuplja za sebe. Što više koristi za druge, to više ima i sam. Što više daje drugima, to više ima. Nebesko pravilo glasi: radi ti na korist drugima i ne vrijeđati nikoga«. Bi li jedna od naših svetih životnih zadaća mogla biti zadaća pridržavanja duhovne istine srca i stvaranja autentične sile i duhovnog napretka zahvaljujući služenju s ljubavlju? Čini se da bi to mogao bi ti plodonosan način otkrivanja unutarnjeg bogatstva duha. Duhovni napredak odražava i unutarnju i ostale dimenzije, promičući osobni i društveni napredak. Naši stavovi o tome što je duhovni napredak najčešće izviru iz želje za moralnim poboljšanjem i želje da počnemo misliti i živjeti u skladu s pozitivnim univerzalnim sustavom vrijednos ti. Taj unutarnji razvoj ili dozrijevanje često motiviraju čovjeka da učini nešto korisno što bi moglo donijeti napredak čovječanstvu. Istinsko služenje također je moćno pomagalo u provođenju našeg vlastitog razvoja. Poboljšanja ili konstruktivna nastojanja često su posljedica služenja s ljubavlju. Dio neizmjerne raznolikosti prednosti mogu biti i proširenje vizije, veće zanimanje za život, dopiranje do veće i više energije, uvećana djelotvornost, te radostan osjećaj ostvarivanja inte rakcija s drugima. Zanimljivo je primijetiti da duhovni napredak može obuhvaćati ili kombinirati s napretkom na drugim područjima. Na pri mjer, kombiniranje znanstvenih spoznaja s povećanim razumijevanjem Boga može biti oblik duhovnog napretka. Novi načini pomaganja si romašnima i obespravljenima mogu biti oblik toliko potrebnog društ venog rada i izraz duhovnog napretka.
Neprestano nastojte služiti dobrobiti svijeta; predanošću nese bičnome radu čovjek doseže najviši životni cilj. Sve što radite uvi jek radite vodeći računa o dobrobiti drugih. — Bhagavad Gita
Svanuo je dan služenja. — Baha'u'llah
Čovjek koji neograničenoj ljubavi omogući da kroz njega is tječe u vanjske izraze služenja može služiti kao živući most između unutarnje i vanjske dimenzije o kojima smo već govorili. Nesebično davanje, ljubav prema čovječanstvu, ljubav prema životu i prirodi, ak tivno promicanje univerzalnih načela, te komuniciranje s božanskim česti su odraz i izraz nesmanjene radosti. Predanost životu posvećenom služenju čvrst je i pozitivan stav. Riječ je o predanosti neograničenoj ljubavi! Služenje je također put
Cjelokupna vrijedno st dobronamjernoga djela leži u ljubavi koja ga potiče. — Talmud
učenja. Može li služenje biti istinski iskreno bez poniznosti? Nudimo svoje darove, ne u vlastito ime, nego u ime beskonačnog božanstva. I ovdje gdje jesmo možemo služiti kao kanali služenja s ljubavlju. Tre bate se samo upitati: »Kako mogu služiti?« i otvoriti oči. Prilike se po javljuju svakodnevno. Možemo pomoći u tkanju tapiserije ljubavi oko cijelog planeta i odigrati svoju ulogu u toj velikoj simfoniji. Korak po korak. Dan za danom. Iskustvo po iskustvo.
* 5. ZAKON Čovjek ne može biti slobodan ako ne vlada sobom. — Epiktet U svojoj sam duši slobodan. — Richard Lovelace
Najviši je cilj inte lektualne kultivacije čovjeku podariti savršeno znanje i omogućiti mu da ov lada svojim unutar njim »ja«. — Novalis
U 1. ST. N.E. grčki filozof i rob Epiktet došao je do ove istine: »Čov jek ne može biti slobodan ako ne vlada sobom«. Epiktet je uviđao da je istinska sloboda plod ovladavanja sobom, a ne izmicanja robovlasniku. O kakvoj je slobodi riječ? O pravu da bez ikakvih ograda čini mo Što želimo? Baš i nije tako. Istinska sloboda za kojom tragamo ni je toliko sloboda koja nam omogućuje da činimo koliko sloboda da postanemo sve što možemo. Najveću slobodu i vlast doživljavamo ka da svoj život vodimo i nadziremo u cijelosti odgovorno. Kako tako »Ovladati sobom«? Sjeme uspjeha upravo je u na ma. Kod psihološki zdrave osobe, razni dijelovi karaktera i osobnos ti surađuju na jedinstven način. Jedan od procesa koji se koristi u ci lju ovladavanja sobom upravo je snaga naše volje. Imamo mogućnost i sposobnost provoditi slobodnu volju kako bismo došli do savjesnih zaključaka i odabrali svrhovite zaključke koji će voditi naše djelovanje. Ako je um velika telefonska centrala, tada je volja sustav koji nadzire njezin rad. Ključna iskra naše volje može nas mobilizirati. Na primjer, ako rukom posegnete za olovkom koja je na stolu ispred vas, upravo zahvaljujući volji to ćete i učiniti. Razvijete li intelektualnu teoriju na temelju važnih istraživanja, i to je plod vaše volje. Izražavate li ljubav prema prijatelju ili članu obitelji, koristite volju. U svakom trenutku u određenoj situaciji možete upotrijebiti volju i preuzeti nadzor nad ži votom. Jedan drugi korak u cilju ovladavanja sobom često činimo ka da uvidimo da su naše misli, osjećaji i djelovanje naš vlastiti »zatvor«, ćelija čijim ključem raspolažemo mi sami. Jeste li kada razmišljali o fantastičnoj zagonetnosti i snazi vlastitoga uma? Ne možete ga ni vid-
jeti ni dodirnuti. Nema materijalni pojavni oblik i nema granice. Nije smješten ni u vremenu ni u prostoru. Pa ipak, uvijek je s vama, vodi vas i usmjerava praktički sve u vezi s vašim životom. Našem je umu prirođeno da povezuje naše misli i iskustva. Vaš um funkcionira poput pauka koji radi finu i složenu mrežu. Koristi jednu misao, povezuje je s ostalima i tako otkriva nove i korisne odnose među mislima. Pritom nije riječ o nasumičnoj aktivnosti. Naše su misli usmjerene i svrhovi te i ujedinjuju ulaznu stvarnost. A koja je bit koja sve usmjerava, ko ja je moć koja nam omogućuje da biramo, odlučujemo, djelujemo? Snaga čovjekove volje! Bog nas nije stvorio kako bi nas izjedala tjeskoba, nego kako bis mo koračali uspravno, slobodno i bez straha, u svijetu u kojem treba obaviti zadaće, tražiti istinu i davati ljubav. — Joseph Fort Newton
Možda je i najbolji pokazatelj naše osobne razine slobode i samoovladavanja upravo stupanj svijesti na kojem se bavimo raznoraz nim životnim situacijama i iskustvima. Izazovi su osobito često prilike za razvoj. Želimo li nastaviti putem razvoja, nije li posve logično kon tinuirano širiti mentalnu i duhovnu svijest? Možemo steći naviku praćenja vlastitog mentalnog i emocionalnog stanja. Tako se možete pitati: »Što se u ovom trenutku događa u meni?« Potom osluškujte što će vam duša odgovoriti. Pratite tu energiju i na mentalnoj i na emo cionalnoj razini. Koje misli oblikuju situaciju? Potom promotrite svo je emocionalne reakcije na te misli. Kakve su vaše misli i emocije? Uz dižu li ili vas spuštaju prema dnu? Je li to duša kakvu biste razvijali svjesnim odabirom?
Duhovna svijest znači korištenje vrhunske mudrosti, istine, kako bismo činili stvari koje u največoj mogućoj mjeri koriste nama i drugima. — Paramahansa Yogananda
Budući da uvijek imamo mogućnost izbora, što bi se dogodilo kada bismo neprestano birali nadzor nad sobom i duhovnu slobodu? Je li logično da će i izvana sve doći na svoje mjesto kada je u nama sve u redu? Ako naš um doživljava misli izravno na razini svijesti, ka ko uzdignuti tu svijest? Nadvladavanjem straha i neznanja? Istraži-
vanjem? Proučavanjem? Molitvom? Izgradnjom viših duhovnih vrijed nosti? Širenjem uma prema višim razinama stvarnosti? Razni putevi i niz raznolikih filozofija i postupaka može doves ti do ovladavanja sobom i slobodom. Ipak, sve nas veže zajednička te ma. Želimo li da naš život bude raj na zemlji, važno je shvatiti da je »kraljevstvo Božje« u nama. Naš je boravak na ovome planetu privre men. Ovamo smo došli naučiti nužne lekcije iz zemaljske škole i po moći onima na koje putem nailazimo. Možemo iskusiti veliku radost kada dopustimo da ideal ljubavi prema božanskome i služenja čov ječanstvu u našem životu dosegne puninu izraza. Sve velike religije uče nas da slobodu i nadzor nad sobom stječemo čim u svemu počne mo uviđati božansko.
Naglasci •• 1. Radost ima neizmjernu sposobnost podizanja raspoloženja i uli jevanja optimizma. 2. Radost je duboka i trajna odlika koja nam pomaže u nadilaženju poteškoća i obnavljanju gorljivosti prema životu. 3. Kako vi možete uvećati radost? 4. Kako nam aktivnost opraštanja pomaže da stvari sagledamo drukčije? 5. Opraštanje je prilika za duboki osobni razvoj. 6. Naš stav ima veliku ulogu u osiguravanju »dobrog« života. 7. Moć života koja proistječe iz unutarnje duhovne snage nemjerlji va je. 8. »Služenje je vraćanje životnoga dara izvoru života«. 9. Duhovni napredak odražava i unutarnju i vanjsku dimenziju našega bića. 10. Naš um od raja može stvoriti pakao i od pakla raj. 11. Što vama znači »ovladati sobom«? 12. Na koje je još načine u svemu moguće pronalaziti božansko?
Praktična primjena raznih duhovnih zakona •• Nakon što je govorio o Vedama, učitelj kaže: Govorite istinu. Obavljajte zadaću. Ne zanemarujte svete spise. Učitelju dajte najviše od sebe. Ne prekidajte liniju potomstva. Ne zastranjujte od istine. Ne zastranjujte od dobrote.
Uvijek štitite svoj duhovni napredak. Dajte sve od sebe i u učenju i u poučavanju. Uvijek poštujte mudrace. Božansko uviđajte u majci, ocu, učitelju i gostu. Nikada ne činite pogrešno. Poštujte one koji su zavrijedili poštovanje. Dajte s vjerom. Dajte s ljubavlju. Dajte s radošću. Ako sumnjate u vezi s ispravnim držanjem, držite se primjera mudraca koji znaju što je najbolje za duhovni razvoj. Tako nas uče Vede; to je tajna; to je poruka. — Upanišade
*
Trideseti tjedan
1. ZAKON Čovjek će se pronaći kada se zaboravi. — Sv. Franjo Asiški Najprihvatljivije služenje Bogu sastoji se od dobročinstva prema drugima. — Američka izreka
Materijalne stvari ko je se pojavljuju, po javljuju se samo zato što nam je bog dao pet čula kojima uočavamo one ma lobrojne tragove be zbrojnih tonova u divovskoj životnoj simfoniji koja nas okružuje. Nepoznato se širi daleko izvan područja poznatoga, čak i nakon što zna nstvenici stotinu pu ta umnože poznato, kao što se dogodilo već i samo u ovome stoljeću.
PRONALAŽENJE PUTA do duhovnog buđenja nudi nam brojne prili ke. U početku ćemo možda slušati i učiti iz tuđih iskustava. Čita ti brojne knjige. Možda ćemo tražiti razne duhovne puteve i možda će nas nadahnuti bogati primjeri učitelja i mudraca, kako iz prošlosti, tako iz sadašnjosti. U određenoj fazi puta, često na ilazimo na zajedničke elemente kod onih koji postaju mudrima. Mudrost često obuhvaća zaboravljanje sebe i koncentriranje na služenje drugima. Baal Shem Tov napisao je: »U čovjeku koji je pun sebe nema mjesta za Boga«. Gledate li na život kao na radosno postojanje? Provodite li dosljedno načelo prema kojem u svemu vidite samo dobro? Odraža vaju li vaše aktivnosti usredotočenost na marljivost, svrsishodnost, ko rist, kreativnost i napredak? Jeste li ponizni? Odražava li vaš život čis tu i neograničenu ljubav prema svim ljudima, bez ijedne iznimke? Dočekujete li lagana iskustva s radošću, a teška s gorljivim i domišlja tim duhom? U prirodi čovjeka — tog sanjara i graditelja — jest tra jno suzdržavanje od prihvaćanja stvari prema izgledu, uz korištenje sposobnosti da se te stvari pretvore u nešto korisnije.
Želim shvatiti sebe, shvatiti druge. Želim postati sve što mogu. — Katherine Mansfield
Je li dio mudrosti i svijest o tome da se zatvoreni um ne razvi ja? Čini se da je nužno razmišljati otvoreno kako bi um ostao snažan i moćan, jer inače stagnira i spava. Postoji toliko toga korisnoga što je moguće naučiti. Kako iskoristiti brojne prilike koje nas pozivaju da
svakodnevno reagiramo na život? Jesmo li otvoreni i receptivni prema novim zamislima koje se možda razlikuju od naših trenutačnih spoz naja? Budući da imamo dar svijesti o sebi, bi li bilo korisno s vreme na na vrijeme promotriti vlastiti život i utvrditi kako se služimo umom, kreativnošću i usredotočenošću — a zatim koristi koje smo izvukli iz tih spoznaja upotrijebiti za služenje drugima? Kako ćemo usmjeriti pozornost ovisi isključivo o nama. Uviđate li mudrost u ovim riječima sv. Franje Asiškog: »Čovjek će se pronaći kada se zaboravi«? Ako ot vorimo srce ljudima ovoga svijeta, moramo im otvoriti i um.
Neka svaki trenutak bude svet. Svakome od njih pridajte jasnoću i značenje, svakome težinu vlastite svijesti, svakome istinsko i zas luženo ispunjenje. — Thomas Mann
Kada dajemo unutar kreativnog protoka života, za uzvrat pri mamo u nemjerljivim količinama. I dok su nam misli i osjećaji tijekom davanja na određeni način usmjereni na druge, ujedno širimo i obzo re vlastite perspektive. Na našim putovanjima, naša perspektiva s osobne razine može prijeći na širi plan. A ne bi li ta »šira slika« obuh vatila sve ljude, sve kulture i sve religije na ovom planetu, zajedno sa širim gledanjem na božansko? Na primjer, bi li nam širi pogled na ži vot pokazao da možda umanjujemo Božju beskonačnost kada ga nas tojimo opisati unutar ljudskih okvira? U filmu Opus gospodina Hollanda srednjoškolski profesor gla zbe sanjari o pisanju simfonije. Strastveno želi stvoriti djelo svjetske klase, u nadi da će svojom glazbom jednoga dana steći veliko bo gatstvo. Međutim, gospodin Holland ne ostvaruje san i na koncu se povlači u mirovinu. Potišten i tužan zbog izgubljenog sna, priprema se posljednji put izići iz školske zgrade i tako dolazi u školsku sportsku dvoranu. Ondje ga dočekuje iznenađenje: proslava u njegovu čast na kojoj su se okupile stotine njegovih nekadašnjih učenika. Svečanost je vodila žena kojoj je nekoć nedostajalo samopouzdanja i koja je samu sebe smatrala neuspješnom. No zahvaljujući poticajima nekadašnjeg profesora, u sebi je spoznala vrijednost i poslije došla do mjesta gu vernera savezne države. Obraćajući se okupljenima, rekla je: »Mi smo vaša simfonija, gospodine Holland. Mi smo note vašega opusa. Mi smo note vašega života«. Ta velika simfonija života gospodina Holla nda sastojala se od toga da pomaže drugima u izgradnji snova, a pri tom je, trenutak za trenutkom, gradio i sebe.
Neki ljudi drže da su nadnaravne pojave, na primjer čuda, potre bne kako bi dokazale Božje postojanje. No prirodni postupci i pri rodni zakoni mogu biti tek metode koje je Bog osmislio za svoje stalne kreativne ciljeve. Kada znanstvenici otkriju nove zakone, ne otkrivaju li tek još malo više Boga? Svatko od nas svakodnevno pliva u oceanu neviđenih čuda. Prim jerice, svaka je živa stanica čudo; a ljudsko je tijelo nepregledna kolonija od više od stotinu milijardi stanica. Čudo tog tijela obuh vaća i našu sposobnost da ga prepoznamo, kao i našu nemo gućnost da ikada posve potrošimo njegovo istinsko značenje. — Andersen
Prilike su često najdublji i najizazovniji učitelji na koje uopće nailazimo. Prilike su suosjećajni učitelji koji ne osuđuju i ne kore. Pri like jednostavno odražavaju život, a mi u tom odrazu možemo naučiti kako bolje i jasnije vidjeti. Pomažu nam da uvidimo kako još nismo is tražili dubine i mogućnosti vlastite duše, niti postali spremni za pri manje viših oblika učenja. Darovana nam je sposobnost da budemo svjesniji. Možemo se povezati i koristiti unutarnje izvore usredo točenosti, energije i neograničene ljubavi. Možemo njegovati svoje sposobnosti opraštanja i razumijevanja. Već u ovom trenutku možemo zaboraviti sebe i pružiti ruku u služenju drugima. Što je najnevjerojatnije, u tom zaboravljanju sebe, pronaći ćemo čudesnu stvarnost o to me tko smo uistinu.
* 2. ZAKON Ne zaboravi preokrenuti nijedan kamen. — Euripid Marljivost valja oso bito njegovati prim jenom; nužno ju je neprestano iskaziva t i ; ona je u stanju postići gotovo sve. — Ciceron
BI LI IZREKA »Ne zaboravi preokrenuti nijedan kamen« mogla biti simbol i izraz ulaganja svog potrebnog truda kako bismo ostvari li vrijedan cilj? Je li moguće da te riječi odražavaju i važnost održavanja marljivosti i ustrajnosti na putu do svih razina našega razvoja i duhovnosti? Kada naučimo prepoznati profinjene i ne dodirljive životne obrasce, hoćemo li biti bolje pripremljeni da krenemo naprijed i samopouzdano istražimo nove pojmove? Je li jedna od tajni svjesnoga života i u voljnosti da obraćamo pozornost? Kada pozornost s ljubavlju proširimo i na pojedinosti čov jekove osobitosti, na jedinstvenost određenog mjesta ili situacije, sve to može biti od koristi. Pozornost koju unosimo u trenutačna nastoja-
nja može proširiti našu percepciju i otvoriti nam oči prema svježini vi zije. Tako izgleda korisnim širiti se time što više činimo i više dajemo.
Marljivost je preduvjet sreće i blagostanja, dok je dokonost njezina suprotnost, koja čovjeka nikada nije dovela do cilja i ostvarenja najboljih želja. — Miguel de Cervantes
Neki put u životu nam sve ide iako i jednostavno, a neki put situacije iziskuju više truda. Ljudi koji uspijevaju obično su voljni čvr sto se držati odabranih ciljeva, čak i unatoč nečemu što na prvi pog led nalikuje na prepreke i neuspjehe. Thomas Edison rekao je: »Naša je najveća slabost odustajanje. Najsigurniji način za postizanje uspje ha sastoji se u tome da uvijek pokušamo još samo jednom«. Ili možda da preokrenemo još jedan kamen! Kada situaciju promotrimo iz šire perspektive, razlika može biti nemjerljiva. Uspjeh obično znači shvaćanje »šire perspektive«, posvećivanje nečemu i ustrajavanje na tome. A to je u velikoj mjeri slično »predanosti«. Svaki dan ustrajno napredujemo prema cilju.
Svatko u životu treba imati cilj koji je vrijedan intenzivnog truda — i neprestano raditi na točno određenome cilju koji je pred njim. — Roderick Stevens
Marie Curie praktički je cijeli životni vijek provodila znanstve ne pokuse. Njezina marljivost u laboratoriju rezultirala je otkrivanjem elemenata radija i polonija, te postavila temelje za nuklearnu fiziku i teoriji o radioaktivnosti. U njezinom je slučaju jedan preokrenuti ka men postao odskočnicom za novo otkriće. Ona je prva u povijesti dva put dobila Nobelovu nagradu! Često se događa da najviše učimo kada smo pred najvećim izazovima, iz sebe crpeći snage za koje nismo ni znali. Uklanjanje pre preka često od nas traži upornost i izdržljivost. Kada je naša snaga pred velikim iskušenjem, možda ćemo osjetiti privremenu obeshrabrenost. Tada možda nije loše prisjetiti se riječi iz Timoteja II (1:7): »Bog nam nije dao duh bojažljivosti, već duh snage, ljubavi i trijezno sti«, kao i Euripidovih riječi »Ne zaboravi preokrenuti nijedan kamen«. Budite odvažni! Odvažnost je pronalaženje mentalne snage potrebne za ispunjavanje zadaće koja je pred nama. To može biti iskra koja će
potaknuti sljedeći korak. Kako ćete vidjeti što je iza ugla ako ne načinite korake koji će vas dovesti onamo? Duboko u duši onih koji su uspješni ukorijenjeni su duh, vjera u vlastitu ustrajnost i fleksibil nost koja nam omogućuje da nadiđemo sve prepreke na putu do uspjeha. Budite poput bambusa. Kineski kaligrafi već stoljećima slikaju bambus u sklopu duhovne vježbe. Bambus je skladan, uspravan i iz vana snažan. Iznutra je otvoren, prijemčiv i ponizan. Korijeni bambu sa čvrsto su u tlu i slobodno se isprepleću s drugim korijenjem, radi stjecanja veće zajedničke snage i potpore. Stabljika se blago kreće, povija na vjetru, ali ne puca. I mi možemo biti fleksibilni, domišljati i otvoreni prema novim mogućnostima. Kada nam život donosi prom jene, možemo se konkretnije osvrnuti na svoj život, prilagoditi se i za tim nastaviti učiti. Možemo biti genijalno spretni i domišljati. Može mo promatrati promjenjive obrasce rasta i preokrenuti još jedan ka men!
* 3. ZAKON Sve na što se usredotočite širi se. — Arnold Patent Čovjek koji osjeća pozitivne emocije i misli pozitivno i u prirodi i ljudima vidi samo dobro, pamtit će samo dobro. — Paramahansa Yogananda
PROCJENJUJE SE da se u umu prosječna čovjeka dnevno pojavljuje pri bližno 50.000 misli! A to je mnogo! Neke od tih misli bit će pozitiv ne i produktivne, a neke negativne i potencijalno otrovne. Misli na nas djeluju na vrlo dubokoj razini. Kada se koncentriramo na određenu misao, naš um trenutačno reagira prizivanjem sličnih misli. Pozitivne misli pune ljubavi, te slični osjećaji, potiču čitav spektar sličnih misli i osjećaja koji uzdižu. S druge strane, negativne misli i emocije obilje žene strahom mogu dovoditi do negativnih iskustava. Tako nam se pruža prilika da biramo kamo ćemo usmjeriti usredotočenost, jer se sve na što se usredotočite širi. Kako naše misli utječu na samo djelovanje? Vrlo snažno! Pro motrimo jedan primjer: Recimo da netko od vas traži da obavite vrlo složenu zadaću. Ako se koncentrirate na to koliko je zadaća teška, ko liki su izgledi za uspjeh? S druge strane, ako istu zadaću promotrite sa zanimanjem i gorljivošću i uočite priliku koja čeka da je istražite, koliki će tada biti izgledi za uspjeh? Bavimo li se ograničenjima, tada ćemo na njih i naići. Razmišljamo li pozitivno o novim mogućnostima,
Svatko za sebe bira pojedinačne obrasce unutar kojih će stva rati tu osobnu stvarnost. — Jane Roberts
Naše misli određuju naš svijet. — Piero Ferruci
takva će biti i struktura naših iskustava. Praksa pokazuje da određenu zamisao možemo stvarati, provoditi i ojačavati ako o njoj razmišljamo. Važna mentalna dinamika sastoji se od priznavanja i shvaćanja bliske povezanosti između našeg razmišljanja i osjećaja. Važno je uvidjeti da bez prestanka razmišljamo, te da će nam se misli vratiti u obliku osjećaja. Duhovni učitelji često govore: »Čovjeka određuju nje gove misli«. Postoji tijesna i vrlo čvrsta povezanost između razmišlja nja i osjećaja. Kako bismo iskusili neki osjećaj, u nama se prvo mora pojaviti misao o njemu. Na primjer, možete li osjetiti sreću bez sret nih misli? Ili tugu bez tužnih misli? Ili stres bez misli obilježenih stre som? Ili opuštenost bez spokojnih misli? Provedite i jedan pokus: Kad sljedeći put osjetite uzrujanost, pomno pratite misli. Po svoj prilici bit će vrlo negativne! Zašto? Jer nema ničega što bi moglo obuzdati ne gativne osjećaje, ničega osim negativnih misli! Potom se podsjetite da vam je negativno samo razmišljanje, a ne život! 1 tako promijenite sm jer usredotočenosti! Što mislite važnije je od svega ostaloga u vašem životu. Više nego koliko zarađujete, više nego gdje živite, značajnije je od vašeg društvenog položaja i od svega što bilo tko misli o vama. — George Matthew Adams
Jedno od temeljnih duhovnih načela u mnogim filozofijama na laže nam da srce otvorimo prema »onome što jest«. Ako već unapri jed imamo stavove o tome kako bi što »trebalo biti«, možda ćemo sta ti na put zlatnim prilikama da uživamo i učimo na temelju novih poj mova i opažanja. Nije li logično da time što više učimo lakše napre dujemo, uz veće samopouzdanje i povećane mogućnosti i sposobnos ti za ispunjavanje zadaća koje su pred nama? Da bismo nešto obavili kako valja, često je potrebno dosta vježbe, strpljenja i marljivosti, ta ko da nam stvaranje snažnih temelja znanja može pomoći u donoše nju mudrijih odluka.
U životu dobivamo samo stvari koje tražimo, kojima težimo i za koje smo se voljni žrtvovati. Bolje je težiti nečemu što želite — čak i ako u tome ne uspijete — nego dobiti nešto što vam nije bio cilj i što ne želite! Budemo li u životu dovoljno dugo tražili što že limo, to ćemo gotovo sigurno i pronaći, kakvi nam god bili ciljevi. — George Matthew Adams
Naše misli i osjećaji služe kao moćan sustav usmjeravanja, kao barometar koji nam pomaže u plovidbi životom. Taj nas sustav može
Sve što čovjek pos tiže i sve što ne us pije postići izravna je posljedica njego vih misli. — James Allen
obavijestiti kad smo eventualno skrenuli s puta pa plovimo prema su kobima i nesretnome razvoju događaja. Ako vaš život nije skladan i produktivan, možete li se mentalno prilagoditi? Taj sustav usmjerava nja može nas podsjetiti i kada smo na pravome putu i kada se krećemo prema korisnim postignućima i radosti. Možete li u tom slučaju izraziti zahvalnost za sve darove i koncentrirati se na stav zah valnosti, vodeći računa o tome da se »ono na što se koncentriramo ši ri«? Tijekom svojeg služenja na zemlji Isus je rekao: »Prepoznat ćete ih po njihovim rodovima«. Zatim je još rekao: »Zar se s trnja be re grožđe ili s drače smokve?« (Matej, 7:15, 16). Pritom je otkrio vr lo važan životni zakon: »Onakav si kako razmišljaš«. Niz različitih okolnosti na koje možda nailazimo u životu mogle bi biti nalik na plo dove o kojima govori Isus. Ako nam se ne sviđaju plodovi koje ubire mo — loše zdravstveno stanje, financijski problemi, nezadovoljstvo poslom, neskladni odnosi, bez obzira što — možda je najvažnije početi ubirati plodove s nekog drugog stabla. Pozitivnog!
* 4. ZAKON Promjene i poboljšanja idu iznutra prema van. — Anonimna Vođenje koje se rav na prema načelima ukazuje na to da je najviši oblik čovjeko ve motivacije upravo osjećaj osobnog da vanja doprinosa. — Stephen R. Covey
U KNJIZI Tao osobnog vođenja Diane Dreher piše: »Da bismo uspjeli bez obzira na područje, moramo se poslužiti onim sposobnostima zahvaljujući kojima imamo potpuno ljudski karakter: sposobnošću kontinuiranog učenja tijekom cijelog života, komuniciranja s drugima, pronalaženja kreativnih novih rješenja, te produbljavanja spoznaja, uočavanja većih obrazaca u nama i oko nas«. A temelj za taj uspjeh često su promjene i poboljšanja koji iznutra dolaze prema van! U posljednje vrijeme naveliko se piše o uspješnome vođenju. A »vođenje« može obuhvatiti mnogobrojna područja, od vođenja tv rtke do preživljavanja osobnih, svakodnevnih izazova širenja vizije i is punjavanja najviših oblika ljudskog i duhovnog potencijala. U da našnjem ubrzanom svijetu, najkorisnije su životne lekcije, što je najironičnije, često upravo najstarije lekcije. Služenje univerzalnim načelima starih poput nastanka svijeta, čovjeku u svakodnevni život donosi mudrost duhovnih učenja. I premda današnji vođe, poduzetni-
Odvažnost je prva među čovjekovim odlikama jer jamči sve ostale. — Winston Churchill
Moraš postati prom jenom koju želiš vidjeti u svijetu. — Mahatma Gandhi
Zagledaj se unutra. Unutra je temelj sve ga dobroga i ono će uvijek bujati, samo ako budeš kopao. — Marko Aurelije
ci i pojedinci možda stoje na sve naprednijem rubu stečenih znanja i sposobnosti, mogu li se s nepoznatim suočiti časno, odlučno i gorlji vo? Univerzalna načela nalik su na kompase: uvijek pokazuju put. Takva su duhovna načela očita: riječ je o prirodnim zakonima koji se sami potvrđuju, a pokazali su se korisnima u svim društvenim zajed nicama. Ta se načela najčešće izražavaju u obliku zamisli, vrijednosti, učenja koja uzdižu, oplemenjuju, nadahnjuju i daju novu snagu. Na primjer, načela jedinstva i dinamičnog razvoja često proistječu iz vještina zajedništva i širenja. Zahvaljujući provođenju tih načela, počinjemo jasnije uviđati kako su svi i sve povezani, kako se razvijaju i stapaju u različite oblike kreacije. Koje su neke od tih »vještina i sposobnosti zahvaljujući kojima imamo u potpunosti ljudske odlike«? Možda bismo mogli početi od odvažnosti i snalažljivosti. Ta pomagala koriste pojedinci koji po jačavaju vlastitu sposobnost stvaranja novih i korisnih prilika na teme lju životnih iskustava. To su često upravo oni pojedinci koji prilike pri hvaćaju s oduševljenjem i gorljivošću, a zatim primjenjuju najdublja načela postojanja. Na neizvjesnost reagiraju radosnim traženjem kre ativne ravnoteže u dinamičnim interakcijama sa životnim izazovima. Sjećate li se starog pitanja »Je li čaša napola puna ili napola prazna«? Razlika nije u čaši, nego u stavu onoga tko je gleda. Naši stavovi u ve likoj mjeri određuju kako ćemo se služiti prilikama. Razvijanje pozi tivnih stavova može naučiti svatko. Njegovanje prostora za molitvu, kontemplaciju i meditaciju ra di obogaćivanja svetih životnih trenutaka poboljšava i duhovni i ljud ski aspekt našega postojanja. Molitva često donosi ključne pomake u našem referentnom okviru i pomaže nam da ljude i situacije sagleda mo iz više perspektive. Zahvaljujući takvoj aktivnosti možemo razviti više poštovanja prema sebi i drugima i bolje se opremiti za suočava nje sa životnim iskustvima. Uspješni ljudi u životu često vide putovanje na kojem nepre kidno uče. Nastoje dalje učiti na odabranome području. Polaze koris ne tečajeve, ljubazno slušaju druge, nezasitno su znatiželjni i postav ljaju važna pitanja. Uče i ušima i očima! Šire sposobnosti i mogućnos ti. Razvijaju nove vještine i nove interese. Vanjski izazovi prerastaju u prilike za samoostvarenje i za kreativna nova rješenja. Možda je još i najvažnije to što uviđaju da što više uče, to više uviđaju koliko ne zna-
Zadaća ti je otkriti svoju zadaću i zatim joj se posvetiti svim srcem. — Buddha
ju! Jedna od životnih »vještina« koja nam omogućuje da se razvi jemo u potpunije korisne osobe sastoji se od gledanja koje nam go vori da je život ispunjen smislom. A jedna od glavnih životnih svrha
može biti predanost životu ispunjenom služenjem s ljubavlju. Kad dje lujemo na temelju univerzalnih načela lakše razvijamo osjećaj za du hovnu odgovornost, davanje doprinosa poboljšanju svih Božjih stvo renja. Nastojimo donositi mir i djelovati kao skladni pojedinci, a sve zahvaljujući optimističnim i pozitivnim stavovima.
* 5. ZAKON Sam biraš put kojim želiš ići. — Andersen Uvijek biraj put koji izgleda najbolje. — Pitagora
Dobrog života nije bilo i ne može biti bez samonadzora. — Lav Tolstoj
POZNAVANJE našega svijeta u proteklih se stotinu godina iz kori jena promijenilo. Tempo prikupljanja novih podataka silno se ub rzao. Sve veća ulaganja u znanstvena istraživanja trebalo bi više usmjeriti prema duhovnim znanjima. Teologija proživljava zdrave nove procjene prirode teološke stvarnosti. Prednosti koje zna nstvena istraživanja donose čovjekovu zdravlju još će se, po sve mu sudeći, intenzivirati. Nezaustavljiva sila tehnološkog napretka sve nam jasnije pokazuje da naše društvo iz utemeljenosti u ma terijalnome prelazi na temelje koji su orijentirani na informacije i intenzivno znanje. Velika svjetska sveučilišta služe većoj koncen traciji stranih studenata. Živimo u razdoblju blagostanja kakvo još nije zabilježeno u povijesti svijeta. I doista nije teško bu dućnost zamisliti u pozitivnim okvirima — potpun čovjekov raz voj, nada za sve Božje ljude, te mir i pravda. I lako je spoznati da prilika ima u izobilju i da pojedinac lako može birati kojim pu tem želi krenuti. Tko želi doći do određenoga cilja mora ići samo jednim putem, ne tumarati drugim putevima. — Seneka
Uz rub svakog puta kojim kročimo sjaji takvim sjajem da i onaj koji trči može čitati. — William Cowper
Promislite o mogućnosti da kao duhovna bića svi imamo ug rađene božanske odlike neograničene ljubavi, smisla i kreativnosti. Kao ljudska bića, možemo birati put služenja s ljubavlju, svjesni toga da naša nastojanja pomažu drugima. S velikom radošću, čini se da smo sve više svjesni odgovornosti prema drugim ljudima, kao pripad nici velike ljudske obitelji. Na primjer, samo je među ljudima moguće naići na nešto poput priče o istaknutom engleskome liječniku koji je tek tako, bez velikih priprema i najava, napustio svoju liječničku pra ksu da bi proputovao pola svijeta, o vlastitome trošku, i pomogao preživjelima u nuklearnoj nesreći u Rusiji. Koji su neki od glavnih faktora u pozadini takvog napretka? Proistječu li ti humanitarni i blagotvorni porivi iz naše povezanosti s božanskom prirodom Boga? Stječe li sve više i više ljudi uvjerenje da svime upravlja sila koja je daleko veća od njih samih? Kako se to od ražava u svakodnevici pojedinca? Kad preuzmemo nadzor nad vlasti tim mislima i kada svojim umom »vladamo« na pozitivan način, oda biremo put kojim želimo krenuti. Više nas ne motiviraju vanjski uvje ti, niti nas ego odvodi na pogrešan put. Umjesto toga, svatko od nas može postati glavni kormilar našeg vlastitog »broda«, i tako stvarati život prepun plodonosnih nastojanja i plemenitog smisla. Ella Wheeler Wilcox jednom je davno sjedila uz East River u New Yorku i razmišljala o činjenici da ljudi koji potječu iz iste sredi ne, iz istog doma, na koncu ispadaju toliko različiti. Nadahnuta jed renjacima koji su se rijekom primicali pristaništu, napisala je: Jedan brod plovi na istok, drugi na zapad, Uz isti vjetar koji nam puše. Stvar je u jedrima, a ne u vjetru, I ona nam pokazuju odredište. Čini se da je glavna prepreka našem potpunome procvatu u duhovnoj sferi upravo naš mentalni stav i naš ljudski egoizam. Obi lježavaju li naši stavovi način na koji reagiramo na život? I premda možda ne možemo promijeniti činjenice i okolnosti, svakako možemo birati način na koji razmišljamo i reagiramo. Drevni orijentalni aksi om kaže: »Možda ne možeš spriječiti ptice da ti lete iznad glave, ali im možeš onemogućiti da ti izgrade gnijezdo u kosi!«
Čovjek koji nema nadzor nad sobom nije slobodan. — Pitagora
U vezi s egoizmom, neki put držimo da raspolažemo daleko većim znanjem nego što to odgovara istini. Međutim, znanstveni pri stup religiji pomogao nam je da postanemo svjesniji toga koliko smo beskonačno maleni u kozmičkim razmjerima. Sve više spoznajemo da je možda i ključan sastojak uspjeha u poniznome pristupu svim aspe-
ktima života. Tako uz sve izraženiju svijest o neograničenome dobru koje je pred nama, možemo odabrati put kojim želimo krenuti i plani rati budućnost uz osjećaj iščekivanja i nade.
Naglasci •• 1. Uzvišeni ideali često obuhvaćaju zaboravljanje sebe i koncentrira nje na služenje drugima. 2. Naša potraga za buđenjem osobna je aktivnost koja se odvija »unutra«. 3. Sadašnji je trenutak često najdublji i najizazovniji učitelj na kojeg ćete ikada naići. 4. Jedan preokrenuti kamen može se pretvoriti u »odskočnu dasku« za sljedeće otkriće. 5. Ljudi koji uspijevaju obično su oni koji su voljni čvrsto se držati svojih snova, čak i ako se suočavaju s nečim što izgleda kao ne uspjeh ili nepovoljna situacija. 6. Što god odabrali kao predmet usredotočenosti, naš um to može proširiti. 7. Odnos između misli i osjećaja nedvosmisleno je usporedan. 8. Naše misli i osjećaji mogu služiti kao snažan sustav usmjeravanja, služeći kao barometar koji nas vodi kroz život. 9. Univerzalna načela nalik su na kompas; uvijek pokazuju pravi put. 10. Svjesnim odabirom činite što možete, gdje jeste, uz ono čime ras polažete.
Praktična primjena raznih duhovnih zakona •• Lončar za kolom. Od postavljanja do dovršene posude, Povećava dok se mogućnosti smanjuju; A mekoću zamjenjuje tvrdoća. Kada lončar počne izrađivati posudu, uzima komad gline, od nje oblikuje nešto nalik na kuglu i postavlja je na lončarsko kolo. Pos toji mogućnost da glina tom prilikom nije posve centrirana, pa je lončar mora pomno oblikovati da dobije pravilan valjak. Potom glinu razvlači i pritiska, sve dok se kolo okreće. Prvo pod rukama ima pra vu kulu, a zatim spljoštenu gljivu. Tek kada je nekoliko puta tako raz-
vuče gore-dolje, malo-pomalo može stiskati glinu koja se okreće dok se stranice ne počnu izdizati s kola. Na tome ne može ustrajati pre dugo, jer će se glina početi »zamarati« i opuštati. Lončar joj daje za mišljeni oblik, a zatim je odlaže sa strane. Sutradan će glina biti pos ve tvrda, pa će je moći okrenuti kako bi oblikovao donji dio. Na površini je moguće urezati pokoji ukrasni element. Na koncu će se po suda peći i nakon toga od mogućnosti ostaju još samo boje koje se nanose na površinu; oblik više nije moguće mijenjati. Tako zapravo oblikujemo sve situacije u svojem životu. Mora mo ih u grubo oblikovati, a zatim ih postaviti u središte svojega pos tojanja. Moramo ih rastezati i potiskivati, komprimirati i istraživati sa mu prirodu stvari. Kada oblikujemo određenu situaciju, moramo biti svjesni oblika koji želimo pridati stvarima. Sto je nešto bliže dovrše nju, to postaje čvršće i određenije. Broj mogućnosti se smanjuje, sve dok nam ne preostane punina djelovanja naše kreacije. Bilo da je ri ječ o ljepoti ili ružnoći, o nečemu korisnome ili nečemu potpuno be zuspješnome, to je djelo našeg oblikovanja. — Deng Ming-Dao: Tao 365: Svakodnevne meditacije
*
Tridesetptvi tjedan
1. ZAKON Destruktivan govor najčešće dovodi do destruktivnih posljedica.
Gruba je riječ bolnija od udarca. — Tamilska izreka
DONOŠENJE odluka često se smatra sredstvom koje je omogućilo evo luciju. Svaka naša odluka temelji se na našoj perspektivi ili nakanama i na kvaliteti svijesti koju unosimo u svoje misli, osjećaje i djelovanje. Svjesna evolucija, posredstvom odgovornih i pozitivnih odluka, može poslužiti kao vrlo koristan put. Kakve veze donošenje odluka ima s je zikom? Pozitivne odluke koje upravljaju načinom na koji govorimo ili komuniciramo s drugima pripomažu pozitivnim i plodonosnim ishodi ma, dok destruktivan govor najčešće dovodi do destruktivnih poslje dica.
Jasnoća je sposobnost uočavanja duše na djelu u fizičkome svijetu. Plod je svjesne odluke o učenju posredstvom mudrosti umjesto posredstvom straha i sumnje. — Gary Zukav
Govor je ogledalo duše; čovjek koji go vori također. — Pubilije Sirus
Svatko od nas doživljava stresne situacije kod kuće, u školi ili na poslu. Kad se sve ne razvija na najbolji mogući način, vrlo je lako pribjeći pritužbama, okrivljavanju i kritiziranju drugih. Moguće je da nas tada obuzima iluzija prema kojoj nam pronalaženje mana u dru gima može pomoći da se osjećamo bolje i zadovoljnije. No ta lažna perspektiva ili prosudba onemogućuje nam da uvidimo dobro koje je
Često sam žalio zbog riječi koje sam izgo vorio, zbog šutnje nikada. — Pubilije Sirus
u pozadini pojavnih oblika. Što bi se dogodilo kada bismo se s tim izazovom suočili živeći prema uputama svojeg duhovnog bića? Bismo li i dalje »cijepali drva i donosili vodu«, kao što nam nalaže drevna iz reka iz Zena. Međutim, naša razina svijesti mogla bi nam pomoći da proniknemo i dalje od neposrednih problema, da dođemo do spozna ja koje su nam dotada možda bile skrivene. Ponižavanje ili vrijeđanje drugih rijetko može poslužiti kao način rješavanja problema. Umjesto toga, takvi stavovi često samo produbljuju jaz. S druge strane, ljubazne, obzirne riječi pune razumi jevanja nude potporu. Možemo slušati sa suosjećanjem, a zatim go voriti obzirno — s pozicija poniznosti, neograničene ljubavi i prošire ne perspektive. U knjizi Kad se dobrim ljudima događaju loše stvari rabin Ha rold Kushner piše i o perspektivi:
Bog je stvorio svijet u kojem se događa mnogo više dobrih ne go loših stvari. Životne katastrofe nas uznemiruju ne samo stoga što su bolne, nego i jer su zapravo iznimka. Većina ljudi najčešće se bu di zadovoljna. Većina je bolesti izlječiva. Većina zrakoplova bez po teškoća uzlijeće i slijeće... Nesreće, pljačke, neizlječivi tumori iznim ke su koje tresu same temelje života, ali su vrlo rijetke. Kad vas život povrijedi, vjerojatno vam je teško voditi računa o tim činjenicama. Kad stojite vrlo blizu velikome predmetu, vidite samo taj predmet. Tek kad se od njega malo udaljite uočit ćete i ono što je oko njega. Kad nas omami neka tragedija, vidimo i osjećamo samo tu tragediju. Tek zah valjujući vremenu i odmaku tragediju spoznajemo u kontekstu cjeline života i cjeline svijeta. Kad bismo nekako uspjeli voditi računa o takvome gledanju na stvari i kad nam se čini da je situacija katastrofalna, da nam remeti mir ili nas uznemiruje, kada bismo mogli tako promatrati stvari sve dok nam se ne ukaže »širi kontekst«, možda bismo mogli izbjeći mnoštvo destruktivnih riječi. Stara dobra izreka »Ako ne možeš reći nešto dobro, ne govori ništa« može poslužiti kao mjerilo za riječi ko je izgovaramo tijekom dana. Važno je priznati razloge za emocionalnu uzrujanost. Ako nis mo prisni s mislima i emocijama, možda nećemo uočiti dinamiku ko ja je u njihovoj pozadini i posljedice tuge, žalosti, razočaranja i bijesa nećemo povezati s temeljnim uzrokom. Kako shvatiti patnje i radosti drugih ako nismo u stanju doživjeti vlastite srodne emocije? Douglas je bio poslovni čovjek iz jugozapadnog dijela Sjedi njenih Država, pripadnik srednje klase s fakultetskom naobrazbom.
Djetinjstvo je proživio u emocionalno zahtjevnim okolnostima; odras tao je u disfunkcionalnome domu, uz oca alkoholičara i kronično bo lesnu majku. Kao odrastao muškarac, Douglas je bio bijesan, ogorčen, sklon manipuliranju, te se činilo da nije u stanju ostvariti tra jne i kvalitetne odnose. Zbog svadljivosti i sklonosti verbalnom zlos tavljanju, većina ljudi držala se na distanci. Čašu je prelio Douglasov temperament i njegovo neugodno držanje, zbog kojih ga je supruga napustila i zatražila razvod. Douglas je nakon toga utonuo u dubok očaj, no ti posljednji događaji naveli su ga na intenzivno propitivanje vlastite duše. Počeo je uviđati dugogodišnje negativne obrasce i tako je odlučio suočiti se i s tim obrascima i s boli koja je oduvijek bila u njihovoj pozadini. Dok je u sebi tražio najdublje uzroke bolnoga života, život je organizirao tako da bude sam i da redovito odlazi na rehabilitacijske seanse sa stručnom osobom. Kad je Douglas nakon nekoliko mjeseci dovršio oporavak, i na sebe i na život, kao i na svoj sustav vrijednosti, počeo je gledati bitno drukčije. U sljedećih godinu dana postao je osjećajniji i uviđavniji, po kazujući više razumijevanja za druge. Njegov se bijes istopio, postao je manje ciničan, dok se njegovo samopouzdanje uzdignulo do zdra vijih razina. Do tih promjena nije došlo tek tako, bez poteškoća. Put od bijesne, arogantne osobe sklone manipuliranju do brižnijeg i obzirnijeg čovjeka obilježila je osobna bol koja je iziskivala veliku hrabro st. Ali uspio je! Predajući se tom putovanju unutarnjeg istraživanja, Douglas je promijenio život. Dobro pazite da se, kad vam se dogodi loš dan, ne iskaljujete na drugima. Budite osjećajni i uviđavni. Teški će trenuci završiti, a ka da dođe do toga, bilo bi dobro da nema ni nepotrebnih rana koje tre ba zaliječiti!
*
2. ZAKON Uspjeh se hrani uspjehom i donosi nove uspjehe. —
Kod postizanja us pjeha, kralježnica je važnija od kosti koja nam navodno »od ređuje« sreću. — Frank Tyger
Ništa nije uspješno poput uspjeha. — Alexandre Dumas, St.
Andersen
USPJEH, bilo da je riječ o profesionalnoj ili privatnoj sferi, cilj je težnji gotovo svakoga od nas. Koliko se ljudi upitalo: »Kako bih mogao pos tati uspješniji?« Odgovor bi ukratko možda mogao glasiti: valja is traživati, planirati, analizirati i aktivirati nužne korake kako biste došli do željenog cilja. Poznavanje dostupnih izvora svakako može pomoći u usmjeravanju čovjekova donošenja odluka. Potpuni uspjeh obuhvaća postignuća na nizu različitih razina, a ne samo stjecanje velike količine novca. Dosadašnji rezultati počesto dobro ukazuju na nečiji budući potencijal. I premda je točno da je za uspjeh potrebno »vježbati«, us pješni ljudi vježbati obično počinju još u mladosti! Nikada nije prera no za pojašnjavanje ciljeva. Pritom će nas prirodno privlačiti ljudi čijim se odlikama divimo. U tome jedni od drugih možemo učiti na obostrano korisne načine. Odražavaju li naši prijatelji i kolege vrline i vrijednosti koje želimo izraziti? Odražava li njihov životni stil pozitiv ne odlike koje i mi priželjkujemo?
Uspjeh je ispred zalaganja jedino u rječnicima. — Vidal Sassoon
Etika i duhovna načela trebali bi biti apsolutna baza svega što u životu činimo. Svega što govorimo. Svega što mislimo. Štoviše, ako se sve što činimo temelji na etici i duhovnim načelima, kako možemo ne uspjeti? U tom slučaju svakako primjenjujemo i Zlatno pravilo: »Drugima čini kako bi htio da oni čine tebi«. Promotrimo sada na tre nutak te dvije zamisli. Biti etičan i imati sustav moralnih mjerila i vri jednosti znači ne samo činiti pravu stvar, nego činiti i pametnu stvar. Duhovna načela, kao što smo već navodili u ranijim esejima, temeljni su zakoni svemira i uvijek će služiti kao snažan okvir za svaki oblik nastojanja.
Uspijeva onaj tko neposrednu zadaću promovira u važnu stvar. — William Feather
Prihvaćanjem činjenice da se na putu do naših ciljeva mogu pojaviti i prepreke, bolje se pripremamo za suočavanje s poteško ćama. Doživljavanje neuspjeha ne mora nužno usporiti ili posve pre kinuti dinamiku započetog projekta. Kada prihvatimo da pogreške proistječu iz svih pokušaja da nešto postignemo, iskustvo možemo prihvatiti kao priliku za napredovanje, za osmišljavanje, za stvaranje i
Gorljivost nas gura i pomaže nam u us ponu ljestvicom uspjeha. — E. C. McKenzie
Cilj nam treba biti služenje, a ne uspjeh. — E. C. McKenzie
nove stvari. Možemo istražiti porijeklo svakog problema i naučenu lekciju ugraditi u buduće odluke, izbore i djelovanje. Ništa od onoga što vrijedi učiniti nije lagano. Bi li čovječanstvo postiglo sve što je postiglo u posljednjih stotinu godina bez nebrojenih pokušaja i pog rešaka? Nastojte biti korisni i plodonosni, čime privlačite druge. Ap solutno! I ne dopustite da vas zastoji i zapreke odvrate od cilja! još jedan od korisnih načina postizanja uspjeha jest i u utira nju puta postignuća posredstvom humanitarnog služenja. Davanje je važnije od primanja, a oni koji neograničeno daju često doživljavaju da im se ta velikodušnost vraća. Davanje za vrijedne ciljeve ulaganje je koje se isplati na više razina. Kada promislimo o potencijalnome učin ku toga što činimo, možemo biti uvjereni da će plodovi biti i korisni i dalekosežni. Učenje razlučivanja važan je korak na našem putu do stjecanja višeg stupnja odgovornosti na osobnome planu i u gledanju na bu dućnost. Za to je potrebno panoramski sagledati cjelokupnu situaciju — bilo da je riječ o poslu, vezi, poslovnoj odluci ili duhovnome putu. Razlučivanje uz promišljenu perspektivu temelj je poštenja, odgovor nosti i mudrih odluka. A to su sve mostovi koji vode do većeg uspje ha. Čovjek koji napreduje jest čovjek koji čini više nego što je potreb no i tako nastavlja dalje. — E. C. McKenzie
Život se neprestano mijenja i donosi nam nove izazove i nove prilike. Ako mislite da znamo sve odgovore, moguće je da ste u vrlo jadnome stanju. Poniznost je prvi korak u postizanju mudrosti. A stje canje mudrosti divovski je korak prema postizanju većeg uspjeha. Kad naučimo biti otvoreni prema novim opažanjima, zamislima i ljudima, uz pouzdanje da će ono što ima vrijednost na nas utjecati pouzdano, nagativni će utjecaji jednostavno otpasti. Optimizam izniknuo iz du hovnih istina ili načela snaga je koja pokreće svaki oblik stvarnog raz voja i napretka. Nadu nastojte prožeti osjećajem za realno; ali znajte da svjetlo vašeg optimizma može pomoći u poboljšavanju situacije. Taj bi optimizam drugima mogao poslužiti kao nadahnuće. Visoki nas ci ljevi uzdižu. U međuvremenu, uspjeh se hrani uspjehom i donosi no ve uspjehe.
*
3. ZAKON Nikad ne odgađaj za sutra što možeš obaviti danas.
Dobro je voditi računa o činjenici da čajnik, iako je do gr la u vrućoj vodi, i dalje pjeva! — Američka izreka
JE LI VAM se kad dogodilo da se nađete u toliko teškoj i složenoj situ aciji da niste točno znali kako je riješiti? Je li pred vama kada bio is pit za koji je trebalo naučiti toliko materijala da niste znali odakle početi? Jeste li kada rekli: »Sutra... To ću obaviti sutra«? Većina ljudi našla se u takvim situacijama i tada često osjećala nemogućnost da reagira, upravo zbog zastrašujuće veličine zadaće. U sklopu prve re akcije, tada ćemo možda cijelu stvar odložiti do sutra. No mudrost nam govori: »Nikad ne odgađaj za sutra što možeš obaviti danas«. Sutrašnji dan donosi svoje probleme i izazove, ali i prilike, pa mora mo biti svježi i za njih. A to može biti teško ako u današnji dan do nosimo i ostatke jučerašnjih opterećenja! Da ste svjesni, odnosno u potpunosti nazočni u sadašnjem trenut ku, sve negativno raspršilo bi se gotovo istog trenutka. Ne bi preži vjelo vašu nazočnost. — Eckhart Tolle
Ne odgađajte; zlatni trenuci samo jure pokraj vas. — Henry Wadsworth Longfellow
Mnogo je razloga koji nam pokazuju zašto je važno ne od gađati ono što je potrebno učiniti. Kad se odmah ne pozabavimo pro blemima, može se dogoditi da postanu još teži i složeniji. Manje po teškoće kojima se pozabavimo na vrijeme i pozitivno najčešće neće prerasti u velike probleme. Jednostavan primjer: malena porezotina kojom se pozabavimo brzo i na valjan način, može brzo zacijeliti. Međutim, ako je ne liječimo i ako je izložimo nepovoljnim okolnosti ma, može se inficirati, pa će zahtijevati pravo liječenje. Kad to što je potrebno i moguće obavljamo danas, život će i sutra biti sređeniji i produktivniji. Jedan od načina ostvarivanja uspje ha jest i detaljna procjena cjelokupnog projekta, potom određivanje redoslijeda zadaća koje će omogućiti uspješno dovršenje. Ustrajan je trud daleko produktivniji od iznenadne mahnite aktivnosti. Pravilno napredovanje može umanjiti nepotreban stres i omogućiti nam veću produktivnost. Čemu od situacije koju jednostavno treba riješiti stvarati potencijalni problem?
Odugovlačenje nam krade vrijeme. — Edward Young
Možda je jedan od najvažnijih razloga za neodlaganje poslova potreba za poboljšavanjem navike življenja u sadašnjem trenutku. Uviđali mi to ili ne, svaki je trenutak pravo čudo u kojem bismo tre-
I ne recite, bez obzi ra o čemu govorite: »To ću učiniti sutra«, nego samo »Uz Božju pomoć«. — Kuran
bali uživati. Vječita sadašnjost prostor je u kojem se odvija naš život. Riječ je o jedinome faktoru koji se ne mijenja. Posve je jasno da je na djelu određeni oblik inteligencije koji daleko nadmašuje čovjekov um. Ljudi ponekad odgađaju stvari koje im se ne rade jer možda misle da dovoljno ne znaju ili da zadaću ne mogu obaviti dovoljno dobro. A zapravo nema »magičnog trenutka« u kojem se pojavljuje iznimnost ili u kojem na površinu izbija kvaliteta. Iskoristite dan! Isko ristite sve »sadašnje« trenutke u životu. Vrijeme prolazi nepovratno, a trenuci koje očekujemo možda se nikada neće dogoditi. Može li sva ka aktivnost, ako joj pristupimo otvorena uma, postati čudesnim pro cesom učenja?
Ne bojte se pritiska. Zapamtite da upravo zahvaljujući pritisku ko mad grafita postaje dijamantom. —
Anonimna
Njegovanje stava prema kojem sve treba »obaviti odmah« može pomoći vašem napretku! Kao što je rekao lord Chesterfield: »Nesumnjiva je istina da čovjek, što ima manje obveza, za njih prona lazi manje vremena. Čovjek tada zijeva, odugovlači, tada može raditi kad god želi i stoga rijetko kada uopće nešto čini; dok se oni koji ima ju puno obveza jednostavno moraju prihvatiti posla; i tada redovito pronalaze dovoljno vremena za sve«. Malo vremena je malo zlata. No malo zlata nikako ne može biti malo vremena. — Kineska poslovica
Drevna duhovna legenda govori kako je Bog prvo stvorio pti ce bez krila. Nešto poslije, Bog je stvorio krila i pticama rekao: »Dođite, uzmite ovaj teret i nosite ga«. Ptice su u početku oklijevale, no ubrzo su ga ipak poslušale. Pokušale su krila uhvatiti kljunom, no bila su im preteška. Pokušale su ih uhvatiti kandžama, no bila su pre velika. Na koncu je jedna ptica uspjela postaviti krila na ramena, gdje ih je napokon mogla ponijeti. Na beskrajno iznenađenje ostalih ptica, krila su ubrzo počela rasti i sama su se smjestila na njihova tijela. Jedna od ptica počela je mahati krilima, a ostale su se povele za njom. Jedna je ptica tako ub rzo poletjela i počela lebdjeti visoko u zraku. Nešto što je donedavno izgledalo kao težak teret sada im je omogućavalo da pođu kamo ra nije nikako nisu mogle, te da, istodobno, ispune svrhu zbog koje su stvorene.
*
4. ZAKON U sve što radiš uloži sebe. — Anonimna Vanjska nastojanja nikada neće biti sla ba i beznačajna ako je velik rad koji se odvija unutra. — Meister Eckhart
DVOJE SE LJUDI može probuditi u istoj četvrti, istoga dana, okruženo istim okolnostima, pa ipak proživjeti potpuno drukčiji dan — ovisno o stavu. Jedan će se čovjek možda probuditi prepun elana i iščekiva nja pozitivnih potencijala koji su pred njim. Drugi će se možda pro buditi misli zaogrnutih pesimističnim sjenama. Perspektiva je počes to ključan sastojak u doživljavanju širokog, velikodušnog i srdačnog svijeta, te čudesnih duša koje ga nastanjuju! Međutim, ništa nije za nimljivo ako se mi ne zanimamo. Kako se razvija vaš život? Napreduje li u pozitivnome smjeru? Kako gledate na niz raznolikih iskustava koje vam život svakodnevno nudi? Jeste li uzbuđeni u vezi s divovskim potencijalom za stvaranje većeg dobra, kako za sebe, za svoju obitelj i prijatelje, tako i za svi jet? Zanimaju li vas duboko višestrani aspekti života? Kako u posao ulažete vrijeme i dar? Za korisno stvaranje? U život kao cjelinu? Jes te li zapravo promislili o načinu na koji proživljavate svaki dan kao o ulaganju u progresivan život, ulaganju koje će donijeti maksimalne stvarne nagrade?
Dobra djela zahvaljujući kojima je svijet blaži, puniji i bolji nego ikada materijal su od kojeg se sastoji čovjekovo zadovoljstvo i du hovna vrijednost. — joan Chittister
Publicist Grenville Kleiser držao je da je »rad častan. Rad je lijek za našu dušu. I više od toga: Sam vaš život, bez kojeg ne biste značili gotovo ništa«. S obzirom na to da svatko od nas velik dio da na posvećuje nekakvome pozivu, čini se korisnim i plodonosnim sve zadaće obavljati koliko možemo bolje. A upravo ono što činimo, a ne tek što kažemo da vjerujemo, određuje naš životni uspjeh. Ulažemo li svoj život u duhu neograničene ljubavi, marljivosti, svrhovitosti, gor ljivosti, kreativnosti, korisnosti, poniznosti, etičnosti, strpljivosti i iz ražavanja zahvalnosti? Utiremo li put i osobnom i financijskome us pjehu, na čvrstim temeljima duhovnih i humanitarnih načela? Sve što daješ drugi ma, daješ sebi. — Anthony De Metlo
Razvoj je obično plod aktivnosti. Kako se bilo što može razvi ti, bilo fizički, bilo intelektualno, bez predanog napora? A napor obično ukazuje na ovakav ili onakav oblik rada. Možemo početi od
Svijet je velik koliko je velik raspon čov jekovih interesa. Čovjek ograničenih shvaćanja ima ogra ničenu perspektivu. Zidovi njegova svije ta onemogućuju sagledavajnje širih obzora. — Joseph Jastrow
ovakvog pitanja: Što od svojih darova i sposobnosti mogu pružiti (ili uložiti) kako bih korisno služio drugima? Potom možemo pomno odabrati djelatnost s kojom smo snažno povezani. Nastojimo li biti plodonosni, nastavit ćemo uz pozitivan stav usmjeren na postizanje uspjeha. Neki je farmer bio poznat po iznimnim usjevima. Činilo se da njegovi proizvodi na mjesnome sajmu uvijek odnose pobjedu. Usto je bio na glasu i po velikodušnosti, te po tome što je svim okolnim far merima davao svoje najkvalitetnije sjeme kukuruza. Kad su ga upitali zašto toliko daje drugima, farmer je odgovorio: Zapravo je na od ređeni način i to stvar vlastitih interesa. Vjetar nosi pelud s kukuruza, prenosi ga s polja na polje. Unakrsno oprašivanje važan je faktor za dobar urod. Ako je susjedovo sjeme loše, tada će se smanjiti i kvali teta našeg uroda. A budući da želim da svi napredujemo i živimo dob ro, dobivamo dobar urod, to činim i na radost i na korist«.
Čovjek sa stotinu interesa dvaput je življi od čovjeka koji ima sa mo pedeset interesa i četiri puta življi od čovjeka koji ih ima tek dvadeset pet. Što vas zanima? — Norman Vincent Peale
Ako vas zanima što vas očekuje u budućnosti, zagledajte se u zrcalo. Sto se u njemu odražava? Ukazuje li iskra u vašem oku na uz buđenje u vezi s novim pustolovinama i prilikama? Odražava li vaš os mijeh i unutarnju sreću i obilnu dobronamjernost prema drugima? Odzvanjaju li vaše riječi srećom, blagoslovom, poštovanjem i zahval nošću? Zrači li bit vašega bića dojmovima o živome, aktivnome i po zitivnome umu te ukupnoj uzbuđenosti u vezi sa životom? Kako u rad unijeti više kreativnosti? Kako svaki dan iskoristiti za kreativnost? Dobro je i korisno sjetiti se da su sreća i uspjesi u životu razmjerni is krenome zanimanju za život.
*
5. ZAKON Kakva će od toga biti korist? Plemenita osoba ni kada, ni na trenutak, ne napušta put dobrote. — Konfucije
ŽELITE LI da vam život bude uspješan, produktivan i sretan? Želite li živjeti tako korisno da svojim aktivnostima pomažete poboljšavanju svijeta za buduće generacije? Ako je tako, nema boljeg načina za in trospekciju, analizu i usmjeravanje nego kada nekoliko puta u toku dana odvojite nekoliko sekunda i upitate se moćno, važno i vrijedno pitanje: Kakva će od toga biti korist? To se pitanje može odnositi na vaše misli, osjećaje, riječi i vaše postupke u vezi sa svakom osobom, situacijom ili aktivnošću. Što bi se dogodilo kad biste se, prije početka svake aktivnos ti upitali Kakva će od toga biti korist? Bi li takvi trenuci kontemplaci je otvorili vrata novim ili dodatnim kreativnim zamislima? Kada biste to pitanje postavili prije razgovora sa svakim ili razgovora o svima, bi li se vaši razgovori možda doživljavali na jednoj dubljoj i djelotvorni joj razini? Do kojih bi koristi moglo doći kada biste to pitanje posta vili prilikom planiranja dana, tjedna ili karijere?
Baviti se onim što je dobro znači početi primati sve što je dobro. — Marcus Bach
Kad odlučite gledati televiziju i u ruku uzmete daljinski uprav ljač, da se upitate »Hoće li ova emisija biti poučna, hoće li nadahnji vati, biti zdrava ili zabavna na pozitivan način?« biste li na koncu ipak odabrali taj program? Kada biste se upitali »Hoće li ovo biti korisno?« prije nego što nešto pojedete ili popijete, bi li to utjecalo na vašu od luku? Prije nego što se odlučite za neko ulaganje, upitajte se: »Jesu li proizvodi i usluge ove tvrtke korisni ili štetni?« Na temelju polustoljetnog pomaganja ljudima u odabiru investicija, uočio sam da bolji inve sticijski rezultati dolaze od dionica tvrtki koje čine dobro. Je li dio Božjega plana i to da onima koji čine dobro i ide dobro? Hipokratova zakletva koju polažu svi liječnici između ostalog govori i o korisnome služenju uz pozornost posvećenu tome da niko me ničim ne škodimo. Primijenimo li taj kriterij na svaki svoj korak i na svaku životnu odluku, život će nam ne samo postati uspješan, ne go i radostan i sretan. Sve će više ljudi osjećati pozitivnu energiju i poželjeti biti vašom mušterijom ili članom vaše ekipe. Sreća izmiče onima koji je traže, ali u obilju dolazi onima koji nastoje usrećiti dru ge. Jedan od najdragocjenijih i najtrajnijih izvora sreće u životu jest osjećaj da pomažete drugima. Možda ste uočili da ljudi koji pomažu drugima počesto imaju obilje prijatelja. Što mislite, zašto? Između ostalog, možda i stoga što osoba koja pomaže drugima postavlja pitanje: Kako mogu pomoći? U životnoj školi često dolazi do problema i teških situacija. Na taj način
Bog nam možda pruža prilike da se razvijamo duhovno i produktivno. Naposljetku, biste li uopće odabrali školu u kojoj se vaše dijete nika da ne bi našlo pred izazovom ispitivanja i pisanja testova? Međutim, ako se bez prestanka držite nekog problema ili pri tužbe, vaše će se misli tako ispuniti intenzivnom negativnošću. Kada postavite pitanje »Kako mogu pomoći?«, misaoni proces usmjerava se prema mogućim načinima rješavanja problema. Ako se pripremate za rješavanje problema, umjesto da se samo tužite i žalite, imat ćete više prijatelja i onih koji vam se dive. Provođenje takvog samonadzora postaje sve lakše, sve dok na koncu ne prijeđe u način života u kojem gotovo i nema truda. Da bi bio istinski dobar, čovjek mora zamišljati intenzivno i sveobuhvatno; mora se zamisliti u tuđoj koži, kao i u mnogim drugim ulogama; bol i radosti njegove vrste moraju postati njegovi. — Percy Bysshe Shelley
Uludo utrošen dan zauvijek je izgubljen. Bog je čovjekov život zamislio tako da se gotovo svakodnevno susreće s odlukama i izazo vima. Kada objeručke prihvatimo izazove, nudi nam se prilika za men talni razvoj. Kad se opiremo izazovima, samo škodimo vlastitome raz voju. Pratite li budno mogućnosti za izražavanje na područjima na ko jima se vaš osobiti dar i sposobnosti mogu konstruktivno upotrijebi ti? Malo nadahnuća i jasno izražena svijest vrlo su korisni za vaš ži votni smisao i napredak! Ako se koncentrirate na dobročinstvo, os jećat ćete veće zadovoljstvo. A vaši dosezi bit će vrijedni divljenja. U sklopu konfucijanizma, glavna vrlina ili načelo Jen odnosi se na vjerovanje da u središtu našega bića postoji čista dobrota, ondje gdje se nalazi naše »ja« ili duh. Učitelj je rekao učenicima: »Je li dob rota uistinu toliko daleko? Ako istinski želimo dobrotu, uvidjet ćemo da je stalno uz nas. Onaj kojem je istinski stalo do dobrote, nikad neće dopustiti da prije razmišlja o nečemu drugom«. Kada postavite pitanje »Kakva će od toga biti korist« dopirete do unutarnjeg izvora i lakše nadilazite okolnosti, uzdižete se iznad nečega što vam izgleda kao ograničenje, uviđate veću dobrotu u sebi i drugima, te stvarate život ispunjen samopoštovanjem, većim uspje hom i trajnom srećom.
Naglasci • • 1. Možemo donositi pozitivne odluke u vezi s načinom na koji govo rimo i komuniciramo s drugima. 2. Ponižavanje ili povređivanje drugih rijetko dovodi do rješenja problema. 3. Ljubazne riječi pune razumijevanja nude moćnu potporu. 4. Uspjeh možda nije jednokratni događaj; akumulirani niz događaja oblikuje uspješan život. 5. Rezultati iz prošlosti mogu ukazivati na čovjekov budući potencijal. 6. Etičnost i duhovna načela trebali bi biti apsolutna osnova svega što činimo u životu. 7. Put do uspjeha utirite služenjem drugima. 8. Odbijajte jučerašnje »ostatke« prenositi u današnji dan! 9. Vječita je sadašnjost prostor u kojem se odvija naš život. 10. Razvoj je najčešće plod aktivnosti. U rad uložite sebe. 11. Naš odnos s drugima može stvarati nove obrasce sklada i dobre volje. 12. Unutarnji je mir dragocjena hrana za neograničenu ljubav u sva kom trenutku!
Praktična primjena raznih duhovnih zakona •• Budistička Tripitaka sadrži niz izreka pod naslovom Dhammapada (»Doktrina«) koje se odnose na dio temeljnih budističkih vjero vanja predstavljenih u lako razumljivom i lako pamtljivom obliku: • Sve što jesmo plod je naših misli: temelji se na našim mislima i načinjeno je od naših misli. • Ako čovjek govori ili djeluje sa zlom namjerom, svugdje ga prati bol, kao što kotač prati nogu vola koji vuče kola; ako čovjek govo ri i djeluje čistih misli, sreća ga prati poput sjene koja ga nikada ne napušta. • Promišljenošću, obuzdavanjem i samonadzorom, mudar će si čov jek izgraditi otok koji nijedna poplava neće preplaviti. • Makar i tisuću puta išao u bitke protiv tisuća ljudi, čovjek je naj veći osvajač ako ovlada sobom. • Neka čovjek bijes nadvlada ljubavlju, zlo dobrim, pohlepu liberal nom širinom, a laži istinom. • Dobri ljudi sjaje izdaleka, poput vrhova Himalaje. — Joseph Gaer: Vjerovanja vodećih religija
Tridesetdrugi tjedan
1. ZAKON Zbog svojih iskustava možemo postati ili ogorčeni ili bolji. — Eric Butterworth Svijet je zrcalo i sva kom čovjeku daje odraz njegovog vlas titog lica. Namrštite mu se i on će vas pogledati na mrgođeno; nasmijte mu se i smijte se s njim i bit će vam ve dar suputnik — William Makepeace Thackeray
EKSLIBRIS na jednoj knjizi, stavljen 1940. godine, sadrži i ove ri ječi C. Henryja Cooka: Svijet je ono što mi od njega stvorimo; naše misli govore kakav će bi ti. A ako je naš um toliko malen i uzak da vidimo samo to što vidimo, Nedostajat će nam profinjene spoznaje i kohezivno djelovanje Ljuba vi. Nećemo poznavati vječiti motiv, ljubav prema skladu koji određuje naš cilj, I uvijek prenosi poruku širenja svjetla u našoj duši. Svako veliko putovanje, bilo da je riječ o pokušaju uspona na najvišu planinu ili otkrivanju šire istine o Bogu, obuhvaća i atribute odluke, odvažnosti i ustrajnosti. Da bismo doživjeli ostvarenje značaj ne potrage ili prilike, trebamo li razviti kreativnost, marljivost, gorlji vost i smisao? Malo je velikih putovanja koja se mogu dovršiti bez povremenog skretanja. Bit će trenutaka kad će nam se činiti da smo se izgubili. Možda će nam se činiti da smo griješili, ili ćemo se pitati koji je pravi smisao svega. Dio napredovanja na životnome putu sas toji se od učenja načina na koji je poteškoće moguće prihvatiti smire no, milosrdno i s ljubavlju. Što nam se događa na životnome putu ni-
Naša radost poput snova s krilima leti; Zašto tuga onda tre ba trajati dugo? Bu dući da žalost samo pojačava gubitak, Ne tugujte za onim što je iza vas. — Anonimna
je ni približno toliko važno koliko je važan način na koji se suočavamo s time što nam se događa. Život nam katkada donosi neočekivane ob rate koji nas privremeno skreću s puta. Međutim, na temelju tih raz nolikih iskustava možemo učiti i nastaviti dalje. Zbog svojih iskustava možemo postati ili ogorčeni ili bolji. Neki mladić obratio se starome svećeniku: »Oče, u glavi mi se pojavljuju raznorazne negativne, neprihvatljive misli i pomalo sam iz gubljen; ne znam kako im se suprotstaviti.« Stari mu svećenik odgovori: »Pođi sa mnom, sine« i izvede ga u vrt. »A sada raširi ruke i hvataj vjetar.« Iznenađen, mladić ga pogleda. »Oče, ali ne mogu uhvatiti vjetar!« Svećenik se nasmiješi i reče: »Jednako tako ne možeš spriječiti ni negativne misli. Ali moraš im se čvrsto suprotstavljati. Zadržavati korisne misli. Odbacivati one koje ne zaslužuju tvoju pozornost«. Mi smo svijet, mi smo djeca, jedino mi donosimo dobro. — Lionel Ritchie
Kao ljudska bića, u teškim trenucima često tražimo viši stu panj razumijevanja. Uviđamo li da do svjetla i novih otkrića možemo doći upravo usred toga što se događa? Je li moguće naučiti kako se prepustiti izazovima i poteškoćama? Kako zaliječiti i sebe i druge ka da nas razdire bol? Vidim u divovskim razmjerima, i jasno kao u laboratorijskome pokusu... da jačamo upravo od onoga što uspijemo nadići. — John Burroughs
Možda je upravo velika žalost i bol jedna od najtežih situacija koje uopće možemo iskusiti. Većina nas tako reagira na težak gubitak ili tragičan događaj. Mi sami, ili netko nama blizak, možda smo doži vjeli bolest, tešku nesreću, prekid veze, financijsku katastrofu, gubitak imovine ili smrt. Čini se da je tuga posve prirodna reakcija na trage diju. U takvim trenucima često pomažu i velika ljubav i disciplinira nost. Mogu li teški trenuci biti dragocjene prilike za korištenje velike unutarnje snage i stjecanje većeg duhovnog bogatstva? Kabala, judaistički mistični tekst, nudi nam riječi utjehe: »Životne nam nedaće da ju energiju da dosegnemo višu razinu«. Važne su naše reakcije. Hoćemo li utonuti u tugu ili ćemo se otvoriti prema daru i sreći koji niču iz tuge? Predanost načelu prema kojem u svakom trenutku dajemo naj više od sebe, u svim okolnostima i svim uvjetima, omogućuje nam da pronađemo vrijednost i pridamo vrijednost svakom iskustvu. Što god
se događalo, ako smo svjesni i otvoreni, uviđamo da uvijek možemo mnogo naučiti. Možemo li zahvaljujući današnjim iskustvima razviti svoje razloge za sreću i nadarenost? I uvijek imamo mogućnost izbo ra. Možemo postati ogorčeni ili možemo svjesno postati bolji i veći. Kad naučimo spoznavati da svako iskustvo donosi određeni oblik sreće, naša se uzrujanost razblažuje. Stječemo energiju kojom se možemo vinuti do uzvišene razine svijesti u svim područjima života. Povezujemo se s koristima iz prilika i otkrivamo nove dubine mudro sti i ljubavi u mogućnostima koje pred nama otvara život. Vaš način života u tolikoj mjeri ne određuje ono što vam život do nosi, koliko stav koji imate prema životu; ne toliko ono što vam se događa koliko način na koji vaš um gleda na to što vam se do gađa. Okolnosti i situacije životu pridaju određene boje, ali zato ste dobili um kojim možete birati koje će to boje biti. — John Homer Miller
* 2. ZAKON Sreća Punina je radosti i sreće u tome da u svemu opažamo
Boga. iz
— Julian Norwicha
nije
u
stvarima,
nego
u
vama.
—
Anonimna
SREĆA JE ISKUSTVO kojem vjerojatno teži svaki čovjek, tako da se čes to postavlja pitanje: Gdje pronaći sreću? Sreća nije u stvarima, nego u svima nama. Sreća je unutarnja stvar! Ne možemo je »tražiti oko se be«. Neki ljudi i godinama traže izvan sebe — u stvarima, ljudima, mjestima ili situacijama — a sve u potrazi za srećom. Vrlo je vjerojat no da ste već čuli riječi poput: »Bio bih sretan samo kad bih vozio Mercedes«. »Bila bih sretna kad bih živjela u velikoj kući na uzvisini«. »Bila bih sretna kada bih mogla putovati svijetom«. Kad! Trajna i is tinska sreća izvire iz duhovne dimenzije. Sreća može poteći i iz oslo bađanja naših kreativnih sposobnosti radi ostvarivanja značajnih cilje va ili unaprjeđenja svrhe i smisla. Autor Izreka (17:22) govori nam: »Veselo je srce izvrstan li jek, a neveseo duh suši kosti«. Čak i neki današnji znanstvenici dola ze do sve izraženijeg zaključka da je naša sposobnost da se smijemo i radujemo valjan pokazatelj stanja našega zdravlja. Ljudi koji imaju smisao za humor i sposobnost da se šale na vlastiti račun često vide »vedru« stranu života. Jeste li znali da radost i smijeh mogu poticati
Duh Sveti samo je u onome koji ima ra dosno srce. — Talmud
Živimo u sve većoj radosti i sreći! — Dhammapada
rad naših unutarnjih organa i da pomažu u smanjenju krvnog tlaka? Radost i sreća pomažu opuštanju, pa tako i raspršuju bol. Dio naših mišića aktivira se zahvaljujući smijehu; kada se prestanemo smijati, mišići se opuštaju. Vedro je srce izvrstan lijek jer pozitivne emocije poput radosti, sreće, raspoloženja i smijeha utječu ne samo na naš imunosni sustav, nego nam daju i osjećaj da je u našem svijetu sve u redu. Norman Cousins, autor Anatomije bolesti, od liječnika je doz nao da mu se stanje leđne moždine ubrzano pogoršava, te da za tu bolest praktički nema lijeka. Svjestan vrijednosti smijeha i radosti, Norman je odlučio pogledati sve urnebesno smiješne filmove koje mu je obitelj uspjela nabaviti i donijeti u bolnicu. Knjiga Anatomija boles ti opisuje kako se riješio neizlječive bolesti zahvaljujući lijeku koji se zove smijeh. Zvukovi sreće ne donose ozdravljenje samo tijelu, nego i duhu. Kako bismo »pokrenuli« unutarnju radost, moramo pronaći neku korisnu aktivnost. Pred nama su brojne mogućnosti za korisno služenje u područjima u kojima je pomoć itekako potrebna, poput dobrovoljnog rada u bolnicama, bliskog pomaganja djeci kojoj takva briga može mnogo pomoći, ili čitanja štićenicima staračkih domova. Mogućnostima za davanje i primanje sreće jednostavno nema kraja! Pravo je čudo u svemu tome to što sreća često počiva u božanskome pojmu neograničene ljubavi. Ne u tome kad nas netko voli, nego u tome kada mi nekoga volimo, jer kada zračimo ljubavlju, au tomatski nas vole! Prisjetite se molitve sv. Franje Asiškog koji je re kao: »0, božanski Gospodaru, omogući mi da toliko ne tražim utjehu koliko nastojim utješiti. Da ne nastojim biti shvaćen koliko nastojim shvatiti, da ne nastojim biti voljen koliko nastojim voljeti. Jer primamo samo davanjem. A oprošteno nam je samo kada opraštamo«. Kakve prelijepe istine! Neki poslovni čovjek obraćao se skupini školaraca, govoreći o radosti i sreći koje osjeća dok radi. Tražeći primjer koji će djeca lako shvatiti, prepričao im je jedno iskustvo iz djetinjstva. Kao dječak obožavao je penjati se na drveće, osobito na divovski hrast koji je ras tao pred kuhinjskim prozorom kuće u kojoj je odrastao. Kad god je zbog škole ili braće i sestara osjećao pritisak, uspeo bi se na od ređenu granu i privio uz deblo. Kad je puhalo, zamišljao je da on i sta blo polagano i skladno plešu na vjetru. Činilo mu se da stablo voli nje govu nazočnost. Nikada ga nije ništa pitalo, niti sumnjalo u njega. A siva vjeverica koja je živjela više u krošnji često se spuštala i sjedila u njegovoj blizini. Taj je čovjek djeci ispričao kako su i vrhovi stabala izvrsni za igranje. Gore se stječe dojam da vrijeme stoji. U blizini neba i obla-
Iz sreće se rađaju sva stvorenja, zahva ljujući sreći se razvi jaju i u sreću se vraćaju. — Upanišade
ka uvidio je da je povezan s nečim daleko većim od sebe samog. I, što je možda bilo još najbolje od svega, s te je visine mogao promatrati cijeli obzor i svijet gledati iz vjevericje perspektive! Imao je osjećaj da ga stablo drži u zagrljaju, te da je tako i u zagrljaju prirodnoga svije ta. Nakon obilaska svojeg svetog mjesta na stablu, uvijek se dobro os jećao. Kad god bi osjetio umor, sjećao se osjećaja radosti koji se uvi jek pojavljivao nakon tih dragocjenih trenutaka provedenih sa stab lom.
Najveća radost čovjeku koji razmišlja jest istraživanje i tiho pošto vanje prema neistraženome. — Goethe
Univerzalna inteligencija — životna energija ili božansko — nije statična. Sam nas život podsjeća da je kreativnost uvijek aktivna, da je u stalnome protoku. Kad univerzalnoj energiji omogućimo da protječe kroz nas, projiciramo li se i sami u uvijek pokretno i skladno jedinstvo duha? Ona se kreće kroz nas. Izražava se kroz naš um i naše djelovanje. Plod je počesto osjećaj povezanosti s cjelokupnim živo tom. Kada snazi božanske ljubavi omogućimo da protječe kroz nas, put duše koja se razvija počinje donositi veliku radost i sreću.
* 3. ZAKON Umirovljenje može biti početak korisne karijere.
VEĆINA LJUDI veću sreću doživljava kada je tijekom cijelog života akti vna. Neki će možda zabrinuto govoriti o mogućnosti umirovljenja, dok će se drugi radovati mogućnosti da čine nešto vrlo korisno. Umirov ljenje nije završetak života! Jedna omiljena dugogodišnja učiteljica us poredila je odlazak u mirovinu s nabavkom novih automobilskih gu ma, tvrdeći da jedva čeka takvu promjenu, kako bi nastavila s radom. Namjera joj je bila u mirovini matematici poučavati posebnu skupinu učenika. Malena skupina učenika tako je željno iščekivala njezinu lju bav, potporu i znanje. Jedan čovjek, zaposlen u velikoj tvrtki iz koje je
Radnik se poznaje po radu. — Jean de /a Fontaine
obavezno morao otići u mirovinu, rekao je da jednostavno »prelazi u drugo godišnje doba« u životnome pozivu! Mirovina nije smak svijeta ni završetak života, kao što ni dobivanje prvog posla nije početak ni svijeta ni života. Umirovljenje daje najbolje rezultate kada ga ljudi pomno ispla niraju. Posve je u redu zaključiti karijeru pod uvjetom da smo isplani rali plodonosne aktivnosti koje će ispuniti prazan prostor. Dobro je postaviti nove i realistične ciljeve za vrijeme kada ćemo možda imati više vremena da ispunimo neke od produktivnih stvari za koje možda nismo imali vremena. Često se događa da, ako budućnost isplanira mo do pojedinosti, naše djelovanje nakon umirovljenja može biti i pro duktivnije od onoga što smo godinama radili za plaću!
Sav je rad... pleme nit; rad je sam po sebi plemenit... La godan život nije ni za jednog čovjeka, ni za jednog boga. — Thomas Carlyle
U članku pod naslovom »Nikako završetak« Martha Smock piše: »Starost je pitanje svijesti, a istina o vašoj dobi kaže da ste u Du hu ni stari ni mladi. Duhovno ste biće na stalnome životnom putova nju. Iza vas je mnogo toga, ali je mnogo toga i pred vama... Odlazak u mirovinu ne znači da više ne trebate sudjelovati u životu. On vam ne oduzima ništa od istinske svrhe, smisla i mjesta u životu. Ako čovjek nema planove, tada je umirovljenje, osobito u ra noj dobi, gotovo oblik samoubojstva. Jer nije vrijeme za to da se opus tite i ne radite baš ništa. To nije ni mudro ni zdravo. Ono što je u smi slu konkretnog posla ostavljeno na polici, tek je jedna faza čovjekove produktivnosti.
Svakog trenutka svo jega života molim — ne na koljenima, ne go svojim radom. Rad i štovanje u me ni su jedno. — Susan B. Anthony
Čovjek, za razliku svega ostalog organskog ili anorganskog u sve miru, razvojem nadilazi rad, hoda stubama svojih zamisli, dolazi ispred svojih postignuća. — John Steinbeck Gospođa Talbot bila je imućna žena iz Daytona, u Ohiju. Nije igrala nikakvu ulogu u tvrtki koja joj je donosila veliku zaradu i mog la je jednostavno ne raditi ništa. Umjesto toga, vijeme je posvetila po maganju djeci i unučadi, te prijateljima, traženjem članaka koji nadah njuju. Jednom na godinu sastavljala je kalendar od 365 bitnih odlo maka, po jedan za svaki dan u godini. Oni kojima bi dala kalendar često bi se uzdignuli upravo zahvaljujući takvom nadahnuću. Oni su, pak, poruku često prenosili drugima, koji su je širili dalje i dalje i da lje, pa je od njezina rada koristi na koncu imao širok krug ljudi! Gospoda Talbot mudro je koristila vrijeme za korisnu i sretnu aktiv nost. Jedna nagrada daleko nadilazi sav novac, nagrade i počasti. Riječ je o osjećaju da smo ispunili dužnost, obavili posao i služili na
O, narode moj! Radi u skladu sa snagom koju imaš. — Kuran
najbolji mogući način. Riječ je o osjećaju sreće i zadovoljstva zahva ljujući stvarnome davanju i pomaganju drugima da steknu radost zah valjujući tome što također daju. Jedan posrednik u prodaji nekretnina nekoliko je godina živio od provizije, te je rekao prijatelju: »Znaš, bilo bi mi užasno teško vra titi se na stalnu plaću. Mušterijama pružam kvalitetnu uslugu, a u skladu s time nagrada mi je provizija«. Potom mu je još objasnio da kad nekome služi, to čini ne razmišljajući o konkretnoj nagradi baš od te osobe. Služi najbolje što može, a ostalo prepušta Bogu! Kad napredujemo uz osjećaj samopouzdanja i tako nailazimo na nove načine života koji nam se otvaraju nakon umirovljenja, dani i godine koji su pred nama uistinu mogu biti sretni. Ako je rad ključan za dobrobit svih pripadnika ljudske zajednice, tada on i oplemenjuje. Iz dana u dan trebamo samo tražiti prilike da s ljubavlju služimo i spo znajemo istinu koja govori da Božjoj dobroti nema kraja!
* 4. ZAKON Sreća koju tražimo neprestano nam izmiče; sreća koju pružamo uvijek se vraća. — Andersen Trud u cilju usrećiva nja drugih uzdiže nas iznad nas samih. — Lydia M. Child
SREĆA BLISTA kao istinska duhovna odlika. Srodna je neogra ničenoj ljubavi, mudrosti, poštovanju, zahvalnosti i svim ostalim božanskim pojmovima iz srca božanskoga. Sreća je stanje duha koje pomaže svima. Sreća je neopipljiva vrijednost koja nam po maže da na zemlji stvorimo kraljevstvo nebesko. Griješimo ako tražimo »stvari« umjesto da nastojimo svima pružati sreću. Možda ćemo se baviti »traženjem sreće«, umjesto da usrećujemo druge. Kakve su posljedice? Helen Keller kaže: »Mnogi griješe u predodžbama u vezi sa srećom. Do nje se ne dolazi zadovoljavanjem vlastitih poriva, nego odanošću vrijednim ciljevima«. Riječ je o čudesnoj istini. A Robert J. McCracken piše: »Najzaraznije sretni ljudi oni su koji zaboravljaju se be misleći na druge i služeći drugima. Sreća ne niče iz hotimičnog vabljenja, nego iz potpunog predavanja višim vrijednostima«. I to je is tina: Sreća koju tražimo neprestano nam izmiče; sreća koju pružamo uvijek se vraća. U sebi nosimo mehanizam koji izaziva sreću, gdje god bili, kamo god išli.
Tko god krene u potjeru za srećom uvidjet će da mu ona bježi. — Harry Emerson Fosdick
Što je onda doista sreća? Je li moguće da je plod pronalaženja radosti u produktivnome radu, u obavljanju posla uz poštovanje i zah valnost? Ostvarujemo li sreću kada svaki novi dan doživljavamo kao dragocjeni novčić, tek nastao u ruci Božjoj, te ga provodimo mudro i promišljeno? Je li sreća plod pronalaženja radosti i zahvalnosti za ono što jesmo, uz istodobno posezanje prema višim oblicima smisla? Je li sreća nusproizvod poštenja, iskrenosti i odanosti najboljem obliku našeg vlastitog »ja«, unutar poštenoga života i odanosti plemenitim ci ljevima? Je li sreća unutarnji mir koji je plod opraštanja i sebi i drugi ma, bez obzira na situaciju? Širi li se sreća na temelju doživljavanja tolikih poteškoća koje nas jačaju i tolikih nedaća zahvaljujući kojima postajemo mudriji?
Oni koji ne traže sreću najvjerojatnije će je pronaći, jer oni koji traže zaboravljaju da čovjek najlakše postaje sretan kada teži tuđoj sreći. — Martin Luther King, Jr.
Postavite si sljedeće pitanje: Koliko je vjerojatno da je božan ski smisao traženje sreće jedne od nebrojenih vrsta bića koja čine ma nje od tisućitog dijela povijesti jednog od milijardi planeta? Daleko je vjerojatnije da su ljudi stvoreni kako bi pripomogli ubrzanju božanske kreativnosti. Vedrina u umu održava svojevrsno danje svjetlo i ispu njava ga stalnim i nepromjenjivim spokojem. — Joseph Addison
Jedan od načina doživljavanja sreće jest i posvećivanje nekoj aktivnosti koja nije izravno usmjerena na to da nam pruža sreću. Na primjer, ako razvijamo darove i počinjemo se isticati u određenoj ak tivnosti, možemo ostvariti i sreću i uspjeh. Između ostalih načina, sreću ćemo lakše shvatiti proučavanjem sretnih ljudi. Pomislite samo na sve ljude koje poznajete ili viđate, a koji zrače srećom. Koji je iz vor njihove radosti? Što od njih možete naučiti? Uviđate li da sreću, trajnu sreću, ne pronalazimo primanjem? Umjesto toga, ona je plod davanja našeg cjelokupnog bića u sklopu reakcije na Božju bezgra ničnu ljubav koja protječe kroz nas. Silno je važno da potpunije shvatimo, da odgovorno razumije mo, cilj svojega postojanja, te vlastitu blisku i stalnu povezanost s Božjim životom. Kada je tako, uvidjet ćemo da se život odvija kroz nas i da se izražava kroz darove našega srca, naše glave i našeg pomaga nja drugima. A naša će sreća bujati i prelijevati se, te tako utjecati na sve na koje nailazimo.
*
5. ZAKON Misli ispunjene sumnjom i strahom siguran su put do neuspjeha. — Brian Adams Izazivamo ono čega se bojimo. — Elbert Hubbard
U KNJIZI Pozitivno načelo danas Norman Vincent Peale piše: U čovjekovoj prirodi postoji duboko izražena sklonost: čovjek postaje točno ono što ili kako se zamišlja. Najčešće se izjednačujemo s vlastitom procjenom o sebi, bilo da se cijenimo ili ne. Mi sami od ređujemo ili vlastita ograničenja ili neograničen potencijal za razvoj. Oni koji razmišljaju negativno u krajnosti uništavaju same se be. Kada bez prestanka odašilju negativne misli, na negativan način aktiviraju svijet oko sebe... Negativno razmišljanje, koje projicira ne gativne misli, čovjeku tako najčešče donosi negativne ishode. To je krajnje određeni i nepromjenjivi zakon uma. S druge strane, ljudi ko ji razmišljaju pozitivno, neprestano odašilju pozitivne misli, zajedno s ključnim mentalnim slikama nade, optimizma i kreativnosti. Stoga svi jet oko sebe aktiviraju pozitivno i snažno privlače pozitivne ishode. I to je temeljni zakon djelovanja uma. Ovladavanje načelom pozitivnog razmišljanja i razvijanja spo sobnosti za korištenje pozitivne energije u svim situacijama može biti temelj uspješnog djelovanja. To znači da se oslobađamo sumornih misli koje nas ograničavaju. A srodne čudovišne misli sumnje i straha nedvojbeno su mračne i sumorne, ograničavaju i vode u neuspjeh. Ka da im dopustimo da se zadrže u umu, te dvije negativne sile mogu se množiti i pogaziti čovjekovu sposobnost razvijanja pozitivnih strategi ja koje će mu pomoći da nadvlada privremene poteškoće.
Pokušajte doći do cilja, i ni u jednom trenutku ne pomislite da postoji nešto što potragom nije moguće pronaći. — Robert Herrick
Kako preuzeti nadzor nad situacijom? Kako doseći ono mjes to u svijesti u kojem možemo biti pozitivni, gorljivi i istinski svjesni djelovanja duha? Nadzor nad situacijom preuzimamo kada dosežemo svijest da imamo moć ovladavanja vlastitim mislima i osjećajima. Uz dižemo se iz zabrinutosti, sumnje i straha čim spoznamo da možemo razviti protusredstva i nove prilike, te da nadziremo situaciju koja je
Sumnje i ljubomora često donose upravo ono čega se boje. — Thomas Jefferson
Strah i ljubav nikako ne mogu ići ruku pod ruku. — Litavska izreka
Čovjek bez samonadzora nalik je na brod bez kormila. — Filipinska izreka
pred nama. Nismo rođeni za neuspjeh; rođeni smo za uspjeh. Jedna od tajni uspjeha jest odustajanje od negativnih misli i izlika. Umjesto toga, prigrlite životni stil davanja. Budite uvjereni da se marljiv rad i ustrajnost isplate. Misli su putevi, a pozitivne su misli putevi koji vode prema go re. Kada nam um blokiraju strah i sumnja, misli nam često donose ne uspjeh i poraz. Kada dobro odaberemo misaone puteve, kada su oni pozitivni i puni gorljivosti, moguće je doći do iznimnih rezultata. Emmet Fox služio se izrazom »mentalni ekvivalent«, koji je u međuvremenu stekao dubok smisao. Na primjer, ako se u čovjeku po javi divna i nadahnjujuća misao u vezi sa zdravljem, i njegov »menta lni ekvivalent« života bit će pozitivan i pomagati mu da nadvlada fi zičku bolest. Netko može imati »mentalni ekvivalent« unutarnjeg mira i sklada, tako da će mu život protjecati bez poteškoća i prepreka. Naši »mentalni ekvivalenti« postaju veliki planovi na temelju kojih iz građujemo život. Iako u životu ima područja u kojima priželjkujete promjenu, nema sumnje da je prvo i najvažnije područje kojem treba te posvetiti pozornost upravo mentalni stav. Dvije su prijateljice ručale u restoranu i potpuno uživale u tak vom društvu. Nakon jednog zatišja u razgovoru, jedna je žena drugoj rekla: »Čini mi se da si u životu tako bezbrižna, kao da uopće nemaš problema. Zar te doista nikada ništa ne muči? U čemu je tajna?« Njezina se prijateljica nasmiješila i rekla: »Oh, da, i ja imam svakodnevnih problema kao i svi ostali, ali sam naučila zbog njih se ne brinuti. Kad mi se u životu pojavi problem, sjednem i pomno raz motrim situaciju. Ako mogu nešto poduzeti, dajem sve od sebe kako bih nešto promijenila. Ako mi se čini da je zalogaj za mene prekru pan, posve se umirim i molitvom tražim savjet. Potom osluškujem. Nakon nekog vremena pojavljuje se zamisao za rješenje i povodim se za njom. Mogla bih ti opisati hrpu naoko nemogućih situacija koje sam riješila samo zahvaljujući tome što poznajem izvor svoje dobro te!« Možemo čvrsto odlučiti da nas stvari koje se događaju oko nas neće uznemiravati. Kad naučimo nadzirati vlastite emocije, postajemo središtima pomaganja, zahvalnosti i veće snage. Kad poznajemo izvor vlastite dobrote i kada svakodnevno zastajemo kako bismo se poveza li s tim unutarnjim izvorom, misli sumnje i straha jednostavno nema ju priliku aktivirati se u našem životu.
Naglasci •• 1. Svako veliko putovanje obuhvaća elemente odluke, odvažnosti i snalažljivosti. 2. Važno je prema svakom iskustvu postupati najbolje koliko vam to trenutačne sposobnosti dopuštaju. 3. Predanost davanju maksimuma u svakom trenutku, u svim okol nostima i pod svim uvjetima može vam omogućiti da pronalazite vrijednost i pridajete vrijednost svakom iskustvu. 4. Radost i sreća prirođene su odlike. Ne počivaju u stvarima, nego u svakome od nas. 5. Čudo ukupne sreće često počiva u božanskome pojmu neogra ničene ljubavi. 6. Umirovljenje daje najbolje rezultate kada ljudi planiraju nastavak produktivnosti. 7. Vaša svrha i mjesto u životu nastavljaju se i nakon umirovljenja. 8. Jedan od načina izražavanja sreće sastoji se i u tome da činite nešto za nekog drugog. 9. Vedrina je stanje duha koje privlači brojne darove i razloge za sreću. 10. Život možemo promijeniti mijenjanjem misli. 11. Ovladavanje načelom pozitivnog razmišljanja i razvijanje sposob nosti korištenja pozitivne energije u svakoj situaciji može biti te melj uspješnog djelovanja. 12. Sumnja i strah neće naći mjesta u našem životu ako im to ne do pustimo.
Praktična primjena raznih duhovnih zakona •• Sve što je na nebu i sve što je na zemlji izravan je dokaz otkri vanja Božjih odlika i imena, kao što je u svakom atomu spremljen sve ti znak koji itekako rječito govori o otkrivanju onog najvećeg mogućeg Svjetla. Čini mi se da nijedno biće ne bi moglo postojati kada ne bi bilo snage tog otkrivenja. Kako su samo raskošni blistavi odsjaji zna nja u svakom atomu i kako su nepregledni oceani mudrosti koji se kreću u svakoj kapljici! U najvećoj mogućoj mjeri, to vrijedi i za čov jeka, koji je, među svim živućim stvorenjima dobio takve darove i ko ji je izdvojen radi veličanstvene slave takvoga priznanja. Jer u njemu se mogu otkriti sve odlike i imena Božja, u mjeri u kojoj nijedno dru go stvoreno biće nije nadmašilo. Svi ti nazivi i odlike mogu se primi jeniti na njega. Čak je i On rekao: »Čovjek je Moja misterija, Ja sam njegova misterija«. — Kitab-i-iqan
Tridesettreći tjedan
1. ZAKON Poznat ćete ih po njihovim plodovima. — Matej 7:16 Blag se um poznaje po blagim djelima. — Edmund Spenser
tako nam primjeran život ne donosi sa mo ugled, nego i drugima daje poticaj na dobra djela zah valjujući kojima živimo. — George Chapman
BOŽANSKO naš život može dodirnuti ili pokrenuti na niz raznoraznih načina. Jedan je od njih misterija smisla, svrhe, osjećaja za usmjere nost i cilj, načina na koji se orijentiramo u životu i radu. U knjizi Moć smisla Richard J. Leider opisuje »smisao« kao: »spoznaju nazočnosti svetoga u nama i izbora rada koji je u skladu s tom nazočnošću. Smi sao određuje naš doprinos životu. Izraz može pronaći u obitelji, za jednici, odnosu, poslu i duhovnim aktivnostima. Od života dobivamo što dajemo i pritom shvaćamo više od toga što točno znači otkriti vla stitu svrhu i smisao«. Plodovi duhovnog života odlike su zahvaljujući kojima u svaki odnos i sve što radimo možemo unijeti božansku bes konačnu ljubav. Tijekom služenja na Zemlji Isus je onima koji su bili u blizini rekao: »Poznat ćete ih po njihovim plodovima«. Poslije je apostol Pavao točno naveo što su ti »plodovi«: »Plod su duha: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost, krotkost, uzdržljivost; protiv ovih ne postoji zakon« (Galaćanima 5:22-23). Što znače riječi »protiv ovih ne postoji zakon«? Znači li to da i nema potrebe za zakonom? Možete li zamisliti donošenje zakona ko ji bi građanima zabranili da iskazuju ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrotu, vjernost, krotkost i suzdržljivost? Čudesne i dobre mogućnosti »plodova duha« dio su božanskoga ideala svake osobe. 1 kao što se u svakoj sjemenci jabuke nalazi potencijal za nastanak sta bla koje će nositi slasno, zrelo voće, tako se u svakoj osobi nalaze stvarnosti potencijala koji nam je tako slobodno predan! Naša je
dužnost sada njegovati to dragocjeno sjeme kako bismo došli do obil ne žetve. Moguće je da smo na pragu otvaranja novih vrata. Naša uzdi gnuta svijest mogla bi nas provesti kroz ta vrata i uvesti u prošireni svijet dobrote, dati nam priliku da istinski doživimo »kraljevstvo ne besko« na zemlji.
Velike stvari koje namjeravate jednom učiniti moraju imati početak ako ih kanite jednom ostvariti, pa stoga nešto korisno počnite raditi već danas. — Grenville Kleiser
Promotrimo sada pomnije blistavo blago tih »plodova«. Jedan je od velikih duhovnih savjeta »volite se«. Bi li te riječi mogle biti boža nske iskre koje našem srcu (emocijama i osjećajima), duši (duhovnim sposobnostima) i umu (mislima, mentalnim sposobnostima) pridaju plamen kreativnosti i običnoga života? Toliko se piše o ljubavi. Ljubav nazivaju i »materijom koja ujedinjuje i uvodi sklad u svemir«. Neogra ničena je ljubav unutarnja odlika koja opaža dobrotu svugdje i u sve mu. Upravo zahvaljujući ljubavi koja se razvija često uspijevamo steći sposobnost da budemo korisniji kao ljudska bića. Korištenje snage neograničene ljubavi može pomoći u raspršivanju svakog oblika nes klada. Što je radost? Što je sreća? Možda ćemo pomisliti da je riječ o plodu sretnih okolnosti. Neki puta možda i jest tako. Ali zreliji pog led kazuje nam da je riječ o popratnoj pojavi razmjerne dobrote i služenja drugima. Radost i sreća su uzrok, a ne posljedica. Riječ je o duhovnome načelu, koje nam je dostupno u svakom trenutku. Mnogo je načina na koje je moguće izraziti radost i poslužiti kao pozitivan ut jecaj: ugodnim i ljubaznim riječima, iskrenim osmijehom, čak i smislom za humor. Duhovna radost nikada nije neumjesna, jer je riječ o dubokome i trajnome osjećaju mira i uravnoteženosti koji doživljava mo kada smo usredotočeni u snazi kojom dobro djeluje na sve. Jedan od paradoksa istine sastoji se u tome što sretno srce privlači sve što mu je potrebno za trajnu sreću. A srce nam uvijek može biti sretno ako se služimo radosnim prednostima i plodonosnim svojstvima svo je duhovne prirode. Postoji li uopće netko tko, na nekoj dubokoj razini postojanih ne priželjkuje dar mira? A mir je daleko više od stanja u kojem smo oslobođeni sukoba. Kraljevstvo mira svakako je u nama i mi sami ima-
mo moć i mogućnost odrediti kako se osjećamo. Mir često proistječe iz toga da znamo kako ne postoji mjesto na kojem mi možemo biti, a da ondje nema i božanskoga, tako da živimo na temelju univerzalnih načela, osjećaja smisla i svrhe, te predanosti služenju s ljubavlju. Koliki su među nama, u pojedinim trenucima, žudjeli za više strpljivosti, osobito kada je trebalo nadvladati okolnosti koje nas uz rujavaju?! Pa ipak, kada znamo da nam duh daje snagu da nastavimo sve dok ne riješimo sve što je pred nama, možemo biti strpljiviji. Ka da strpljivost smatramo duhovnim načelom, uviđamo li da je strplji vost dinamična, a ne pasivna? Uz duhovnu strpljivost, više ne gubimo dragocjeno vrijeme ni energiju opirući se situacijama. Umjesto toga, tražimo rješenje. Blagost i ljubaznost prelijep su i obziran izraz neograničene ljubavi. Blagost nam otvara put prema beskonačnome dobru koje može ući u nas, a zatim i iz nas zračiti i obasjavati sve što nas okružu je. Blagost oslobađa protok božanske radosti i ljubavi u našoj duši. Od nje svi imaju koristi. Možete li zamisliti kako bi nam se život pro mijenio kada bismo strah i krivnju zamijenili ljubavlju, opraštanjem, blagošću i dobrotom? Na što želimo usredotočiti pozornost?
Čovjek je čovjek jer može slobodno djelovati unutar okvira svoje sudbine. Slobodno može razmatrati, donositi odluke i birati iz među ponuđenih mogućnosti. Od životinja se razlikuje upravo po slobodi odlučivanja u prilog dobru ili zlu, za cestu ljepote ili za blatnjavi put ružne izrođenosti. — Martin Luther King, Jr.
Lowell Fillmore rekao je: »Dobrota je više od pukog suzdrža vanja od zlih postupaka. Riječ je o čvrstoj i pozitivnoj svijesti o neu pitnoj Božjoj savršenosti«. U sklopu konfucijanizma, načelo koje se naziva Jen tvrdi da čista dobrota postoji u središtu čovjekova bića u kojem se nalazi i duh. Čisto ili dobro srce često se prepoznaje prema mislima i ponašanju. Raspolažemo unutarnjom duhovnom snagom ko ja je u stanju održavati nas kada nam je to potrebno; pomaže nam da se razvijamo i širimo dobrotu svoje istinske prirode. Vjernost znači pouzdanost u svakom trenutku. Ako ste »vjerna osoba«, znači da ste pouzdani. Održavate obećanja. Iskreni ste i pošteni i ulijevate sigurnost. Nastojite živjeti časno i karakterno u sve mu. Dosljedni ste svojim stavovima. Pritom nije riječ o trenutačnome osjećaju, nego o usidrenosti i čvrstini u univerzalnome načelu koje može voditi naš život.
Krotkost može silno pomoći onima koji nastoje steći veće spo znaje. Oni koji žele biti mudri molitvom traže srce puno razumijeva nja. Takvo je srce prepuno ljubavi, mudrosti, suosjećanja, vizije i spo sobnosti ostvarivanja vizije. Krotkost utire put miru i poniznosti. Krotkošću se često dolazi do vrijednih postignuća i kad sila ne daje rezul tate. Krotkost u pojedincu može ukazivati na to da su univerzalni za koni i načela snažne sile koje tu osobu usmjeravaju kroz cijeli život. Krotkost donosi i korisna iskustva mira i slobode, uspjeha i zado voljstva. Suzdržljivost je istinsko ishodište svih oblika vladanja. U poje dinim trenucima možda nam se neće dopasti način na koji razmišlja mo, osjećamo ili djelujemo. Kada dođe do toga, možemo zastati i pozvati pozitivne misli i osjećaje koje će zamijeniti one koji nam se ne sviđaju. Ako osjećamo nelagodu zbog vlastitih postupaka, možemo promijeniti ponašanje. Raspolažemo potrebnim duhovnim »pomagali ma« da se izrazimo na najviši i najplemenitiji mogući način. Možemo upotrijebiti te sposobnosti i preuzeti nadzor nad svojim životom, a u svemu počinjemo od samonadzora i suzdržljivosti. Kako možemo biti istinski sretni u vezi s nekim životnim pla nom koji nije donio žetvu korisnih duhovnih plodova? Odlučimo se za mogućnosti koje odražavaju naše božansko »ja«. Ponovimo tok univer zalne energije koji će preplaviti naše biće, proširiti bit toga tko smo i što smo.
* 2. ZAKON Veličine nema gdje nema i jednostavno sti, dobrote i istine. — Lav Tolstoj
Optimizam ima korijene u trajnoj dobroti. — Anonimna YOGANANDA nam govori: »Gotovo je nemoguće ljudskim jezikom opi sati kozmičku pustolovinu Božjega stvaranja i njezinu profinjenu is prepletenost s pojedinačnim životnim pustolovinama nebrojenih ljud skih bića«. Život se često smatra najvećom uopće zamislivom pusto lovinom. Moguće je da na više različitih načina svatko od nas osjeća duboku misteriju osjećaja da živimo. Kada se dijete rodi ili kada nas pogodi smrt bliske osobe, misterija života postaje osobnija, bliskija i opipljivija. Možemo uočiti božansku veličinu u blistavome zalasku sunca, u ugodnoj toplini proljetne kiše, te u rascvjetalim godišnjim
Neka vam lice uvijek bude na suncu, pa nikada nećete vidjeti sjene. — E. C. McKenzie
dobima života. U svakodnevnome životu uočavamo veličinu božansko ga koje nas okružuje. Kako živimo iz dana u dan? Ne teoretski, ne filozofski ili ide alistički, nego kako doista živimo? Je li sve što govorimo i činimo ko risno i produktivno? Je li svijet bolji jer smo i mi njegov dio? Jedna je žena sadila cvijeće gdje god je živjela jer je željela uljepšati svoj ko madić Zemlje! Svatko tko je prošao pokraj njega uživao je u ljepoti njezina vrta! Možemo li živjeti tako da je svaki dan bezgranično važan? Kako to postići? Je li vam kada palo na pamet da ste uronjeni u područje beskonačne duhovne moći i da je možete naučiti koristiti? Kako?
Optimist možda neće razumjeti, ili ako razumije, možda se neće složiti s dominantnim stavovima; no on vjeruje, zna, da će, dugo ročno gledano, i s vremenom prevagu odnijeti sve ono što je ispra vno i najbolje. — Thomas A. Buckner
Optimizam je čovje kova putovnica koja ga vodi u bolje sutra. — Anonimna
Čini se da se kod mnogih ljudi pojavljuje sve izraženija želja da budu potpunije i vidljivije živi. Počinjemo li uviđati da smo ovdje zbog određene svrhe? Izgleda li da nas nešto vuče na duhovno putovanje? Možemo početi tražiti više oblike znanja: duhu koji je spreman traži ti otvaraju se stotine vrata! Što čovjeka vodi prema napretku? Svjesno i odmah možda i ne znamo razloge koji nas potiču naprijed. Ali je li točno da se »nešto« u nama budi? Bi li to mogla biti sve veća gorljivost prema mnogobroj nim prilikama koje nas pozivaju da proširimo i napregnemo um i proširimo perspektivu? Bi li to »unutarnje komešanje« moglo biti na da u to da ćemo ostvariti ciljeve? Posjeduje li život blistavilo koje nas vuče naprijed u potrazi za povećanim služenjem i stvaranjem koristi? Je li moguće da »optimizam ima korijene u trajnoj dobroti«, te da os jećamo poziv pozitivnih stavova? Mogu li misli o jedinstvu i poveza nosti graditi samopouzdanje i poticati nas da učimo nove načine raz mišljanja, pa tako i alternative rješavanju sukoba agresijom? Je li sve to dio trajne dobrote prirođene čovječanstvu? Kada otkrijemo sposobnost vlastite duše da pronalazi dobrotu u svakoj situaciji — i radosnoj i tužnoj — možemo li se probuditi i spoznati veću slobodu, više oblike izražavanja i veće koristi? Možemo li postati istraživačima i otkrivačima blagoslova duha? Možemo li u svemu oko sebe uviđati obnovljeni osjećaj zahvalnosti? Možemo li po-
Beskonačna Dobrota ima toliko široke ru ke da prihvaća sve što joj se obrati. — Dante
kazati svoju gorljivost prema životu, oduševljenju omogućiti da se pre lije u sve što činimo sve dok ne počne utjecati na sve oko nas? Je li moguće da ta moćna energija simbolizira ono što se naziva »dodirom s beskonačnošću božanskoga«? Optimističan čovjek život tumači na najpovoljnije načine i sa mopouzdano radi na pomagalima i lijekovima. Jeste li uočili kako se sve odvija posve pozitivno kada ljudi očekuju pozitivne ishode? Optimističnost ne znači da usput nećete nailaziti na izazove. Međutim, op timističan stav sa sobom nosi i svijest o tome da svaka situacija sadrži i potencijal za pozitivan ishod i veće dobro. Namjera je optimista up ravo otkrivanje tog dobra! Kada se nađe pred preprekom, optimist traži rješenja. Otvorena uma i iskreno gleda pozitivne strane i traži najpovoljnije i najplemenitije ishode. Optimizam širi radost i sreću!
Dobrota je uvijek prednost. Čovjek koji je iskren, srdačan i koris tan možda nikada neće postati slavan, no poštuju ga i vole svi koji ga poznaju. Tako je postavio čvrste temelje uspjeha i imat će život dostojan življenja. — Herbert N. Casson
Emerson gorljivo i rječito piše upravo o optimizmu; i to u raz doblju nakon bolesti i smrti prve supruge, dvojice braće i obožavanog šestogodišnjeg sina. Intenzitet takvih tragedija kod nekih bi ljudi izaz vao ogorčenost i ciničnost. lako je doživio duboku bol i žalost, kod Emersona je vjera u dobrotu života održala njegovu ljubav prema ko risnim zamislima. Svatko od nas također može spoznati i izraziti ono što je Emerson nazvao »Nepogrešivim povjerenjem i... vizijom koja vidi da je istinito ono što je najbolje. S takvim stavom čovjek može odbaciti sve nesigurnosti i strahove i imati vjere u to da će vrijeme otkriti od govore na svaku osobnu zagonetku«.
*
3. ZAKON Držiš li da znaš sve, manje je vjerojatno da ćeš još učiti.
Tko ostvari vlastitu predodžbu o veličini zacijelo je o njoj uvijek imao vrlo loše mišljenje. — William Hazlitt
ČOVJEKOV KARAKTER i razvoj često se smatraju svjetlom ostvare nja nekog materijalnog cilja, poput povećanja broja osobnih, pos lovnih ili društvenih prilika. U postupanju s vlastitom temeljnom ljudskom vrijednošću, važno je da se podsjetite da stav o vlasti toj vrijednosti po definiciji dolazi od nas samih. Bit te čudesne vlastite vrijednosti često se izvodi iz primjene naših osobnih da rova, sposobnosti i mogućnosti na kreativnim i korisnim područji ma. Ta svijest o vlastitoj vrijednosti bitno se razlikuje od napuha nog ega i besciljnog ponosa. Je li vam se dogodilo da ste u društvu nekoga tko je, kako se čini, zaglavio u zamci ega, uvjeren da već sve zna, da ima odgovore na sva pitanja, pa je odlučio više ne slušati što drugi nude? Kako ste se tada vi osjećali? Vjerojatno se radilo o nelagodnoj situaciji, jer je razgovor bio jednostran, pri čemu je vaš sugovornik u nebesa dizao svoje navodne uspjehe i znanje.
Suvremeni se um malo-pomalo otvara prema različitim vizi jama stvarnosti. — Sogyal Rinpoche
Riječ »ego« ima mnogo različitih tumačenja. Neki ljudi na ego gledaju kao na nesvjesni dio svojega bića koji često nastoji ostvariti nadzor nad našim svakodnevnim životom. Drugi ego opisuju kao ekskluzivni aspekt naše stvarnosti, za razliku od duhovnoga dijela ko ji definiramo kao dušu. Međutim, bi li praktičnija i možda točnija de finicija mogla jednostavno glasiti: »način na koji percipiramo sebe i način na koji izražavamo svoju percepciju o nadmoći«?
Učenje smatrati pripremom za nešto više od učenja automatski znači da smo i prije početka porazili taj postupak. Najvažniji stav koji je moguće stvoriti jest želja za nastavljanjem učenja. — Daniel Bell
U Tibetskoj knjizi živih i mrtvih Sogyal Rinpoche navodi koris tan opis ega: Dvoje ljudi u vama živi cijeli život. Jedan je ego, to brbljavo, napadno, zahtjevno, histerično i proračunato biće; drugo je skriveno duhovno biće, čiji spokojan glas mudrosti čujete rijetko i još rjeđe na njega obraćate pozornost. Kad sve više i više slušate učenja, promis-
Najprazniji je na ci jelome svijetu onaj koji je pun sebe. — E. C. McKenzie
Bog se i dalje obraća onima koji žele slušati. — Anonimna
lite o njima i ugradite ih u život, vaš unutarnji glas, vaša prirođena mudrost prosuđivanja... budi se i jača, a vi počinjete uviđati razliku između takvog usmjeravanja i raznoraznih bučnih i primamljivih gla sova ega. Djelotvoran način oslobađanja od svega čime nas sputava ego jest slušanje i učenje, razmišljanje i rasuđivanje. Ako smo uvjereni da sve znamo, vjerojatnost da ćemo nešto naučiti daleko je manja. A da bismo istinski slušali i učili korisno je odbaciti sve predrasude i tuđe riječi slušati otvorena uma. Otvorenost je ključna za razvoj, a volja ga pokreće. Ne moramo prihvaćati sve tuđe stavove i zamisli, ali ih možemo promišljeno razmotriti. Otvara nam se mogućnost da zadržimo korisne informacije i oslobodimo se onoga što nije presud no. Kako čuti usmjeravanje duha koji šapuće ako neprestano priča možda i o nevažnim stvarima? Kada otvoreno slušate tuđe stavove, uočavate li mnoge nove i uzbudljive načine na koje možete promotri ti određenu temu?
Ako je čovjek dosegao točku u kojoj je toliko zadovoljan da govo ri: 'Ne želim znati ništa više, ništa više činiti, ništa više biti', našao se u stanju u kojem ga treba pretvoriti u mumiju. — Henry Ward Beecher
Umijeće slušanja kao iskustvo nam može donijeti i poniznost. Na primjer, proučite li jedan običan list koji je pao s divovskoga sta bla, doslovce ćete otkriti mnoštvo načina na koje ga je moguće pro matrati. Slikar ili pjesnik možda će uočiti formu, boju i ljepotu iz pot puno drukčije perspektive. Glazbenik će možda čuti još neodsviranu simfoniju. Biolog će vidjeti dokaz o svrsi i smislu u najjednostavnijim izrazima prirode. Atomski fizičar vidjet će bilijune atoma unutar fan tastične organizacije. Vrtlar će u listu vidjeti prepreku ljepoti održava nog travnjaka. Gusjenica će u listu vidjeti hranu koja će joj pomoći u metamorfozi, dosezanju ljepote leptira. Čuda koja su plod Božjega stvaranja postoje u izobilju, čak i u najobičnijem listu! Oni koji ponizno pristupaju životu priznaju da je cjelokupan svemir i sva bića koja su u njemu — i vidljiva i nevidljiva — vjerojat no potekla od bezgraničnog i bezvremenog stvoritelja. Mi znamo ne izrecivo malo. Dar učenja jedan je od najvećih darova koje si možemo priuštiti! Učenjem poniznosti uviđamo da je smisao života na zemlji neizrecivo dublji od svega što čovjekov um može spoznati. Svako
Prilike se često pro puštaju jer emitira mo kada bismo tre bali slušati. — E. C. McKenzie
Božje dijete treba marljivo nastojati pronaći i pridržavati se Božje sv rhe, ali pritom ne biti toliko egoistično da pomisli kako shvaća besko načan Božji um. Poniznost je usklađena s Bogom i Božjom svrhom, dok su ponos i oholost u raskoraku s duhovnim načelima. Kada mislimo da znamo sve, ograničavamo se i sputavamo. Njegovanjem otvorenosti, pripravnosti, gorljivosti, širine vizije i poštovanja prema svim oblicima života možemo promijeniti cjelokup nu atmosferu u svojem umu. Potom u naš život može ući božanski duh, koji će raspršiti čovjekov ego i novonastali vakuum ispuniti neo graničenom ljubavlju koja nas navodi na to da slušamo i učimo.
* 4. ZAKON Nikoga još nikada nisu slavili zbog nečega što je dobio. Slava je bila nagrada za ono što je dao. — Calvin Coolidge Čovjekove zasluge ne smijemo mjeriti prema njegovim ve likim odlikama, ne go prema tome kako se njima služi. — Francois Due de La Rochefo ucauld
U LUKINU EVANĐELJU Isus govori: »Dajte, pa će vam se davati: dobra, zbijena, stresena i preobilna mjera iskrenut će vam se u skut, jer će vam se mjeriti mjerom kojom mjerite« (6:38). Isus ovdje navodi te meljni životni zakon koji su prepoznali mnogi veliki duhovni vođe, kao i mnogi istinski uspješni pojedinci. Volite li posao koji radite, u njega ćete uložiti cijelog sebe, slo bodno dajući energiju i cjelokupan dar. Kada tako dajete, radite zbog radosti uspjeha. Kada s drugima dijelite svoje sposobnosti, dar pošto vanja, opipljivog ili neopipljivog, postaje dijelom vašeg svakodnevnog života. Opipljivo poštovanje i zahvalnost može se sastojati od novčane koristi ili nečijeg dara za to što ste učinili. Neopipljivi oblici mogu bi ti zahvalnost za to što ste učinili, kao i ugled. Velike nagrade prois tječu iz vaše vlastite radosti zbog činjenice da ste korisni. S druge strane, ako radite za plaću, ako ste pripravni činiti samo ono za što mislite da vas plaćaju, te ne činite baš ništa više, po svoj ćete prilici zamrziti posao. Kod Boba je bilo upravo tako. Osam sati na dan, pet dana u tjednu, godinu za godinom, zarađivao je plaću uz minimum uloženog truda. Uvijek se činilo da je umoran i nezadovoljan, a posao je krivio za nebrojene druge probleme.
Ljubazne riječi ne prodiru toliko dubo ko kao glas o dobroti. — Mencius
Međutim, uživao je u jednom: volio je gledati kći kako igra dječju verziju baseballa. Kada mu se ukazala prilika da postane trene rom njezine momčadi, objeručke ju je prihvatio. Iako je trenerska dužnost iziskivala mnogo vremena i predanosti, Bobu to nije smetalo. Govorio je kako ga vrijeme koje posvećuje tim djevojčicama ispunja va novom energijom. Na završetku sezone, njegova je ekipa osvojila prvenstvo, a Bobu su u beskraj zahvaljivali roditelji oduševljeni inten zitetom njegove predanosti. Čovjek je već bitan na svijetu kad se zna da se na njega možemo implicitno osloniti. Često sam susretao ljude koji su imali prednost u položaju, časti i zaradi jer su bili na takvom glasu: kada bi rekao da nešto zna, takav bi čovjek to i znao, a kada bi rekao da će nešto učiniti, održao bi obećanje. — Edward Bulwer-Lytton
Dobrota je plod čov jekovih vlastitih zasluga. — Heloise
Koji želi osigurati dobrobit drugima već ju je osigurao sebi. — Konfucije
Nasreću, priči tu nije kraj. Na nagovor zabrinute supruge, Bob je odlučio potražiti duhovne savjete u vezi s problemima na profesio nalnome planu. Terapeut mu je predložio da i poslu počne pristupati s istim entuzijazmom koji ulaže u treniranje djevojačke momčadi. Bob je nevoljko pristao i obećao da će pokušati. Na svoje veliko iznenađenje, tako je na poslu počeo prim jećivati stvari zahvaljujući kojima je rad svakog dana postajao sve za nimljiviji. Počeo se zanimati za život kolega. Samome sebi postavljao je izazove: pronaći načine na koje će unaprijediti način na koji obav lja posao. Radio je kao da je vlasnik tvrtke, a ne »tek još jedan kotačić u mehanizmu«. Bob je počeo nadređenima predlagati rješenja za dje lotvorniji rad svojega odjela. Na svoje neizmjerno iznenađenje, počeo je čak i izvan posla razmišljati kako bolje raditi! Bob se danas svako ga dana budi uz osjećaj želje i gorljivosti umjesto tupog beznađa. Naučio je vrijednu i važnu lekciju iskrenog i poštenog davanja u svim djelatnostima i aktivnostima. Mala je vjerojatnost da ćete u nečemu što zanemarujete pos tati stručni i vješti. I moguće je da neće biti lako osloboditi se unutar njeg nemira i previranja dok kao ljudsko biće ne razvijete osjećaj ak tivnosti unutar vlastitog životnog smisla. Pronalaženje i koncentriranje na smisao i svrhu pomaže vam da aktivnosti usmjerite na korisna i po voljna područja u kojima životu možete davati neusporedivo više. Da vanje može biti slično financijskim ulaganjima. Ako ulažete nepro mišljeno i bez truda i pripreme, dugoročno ćete vjerojatno doživjeti neuspjeh. S druge strane, kada mudro ulažete energiju, zanimanje i sposobnosti, veći su izgledi za uspjeh.
Zapamtite da puko ulaganje vremena u nešto ne znači da se tome predajete i posvećujete. Postoje različiti stupnjevi davanja. Svo ju pozornost, zanimanje, ljubav, maštu i kreativnost posvetite zadaći koja je pred vama. Na taj je način nepovoljnu okolnost moguće tran sformirati tako da vam se vraća korisno; bit će to »dobra, zbijena, stresena i preobilna mjera«, koja će vam doći »u skut, jer će vam se mjeriti mjerom kojom mjerite«. Taj životni zakon i u vašem slučaju može funkcionirati jednako dobro kao kod Boba i kao i kod milijuna drugih koji su ga otkrili. Manje razmišljajte o tome što možete steći, a više o tome što možete dati. Tako ćete možda uvidjeti da vaš život poprima sjaj o kakvom niste ni sanjali.
* 5. ZAKON Sjena neznanja zove se strah. — J. Jelinek Nema te sile koja trajno može izdržati pritisak straha. — Ciceron
STRAH se često smatra jednim od najvećih izazova s kojima se danas susrećemo, i kao pojedinci i kao društvo. Iz manje poželjne perspek tive, strah nam onemogućuje da se u potpunosti izrazimo. Strah od odbijanja možda će nam onemogućiti da radimo na komuniciranju i prijateljstvima koji su potrebni za normalan život. Strah od neuspjeha možda će nam onemogućiti da se posvetimo plodonosnim aktivnosti ma. Misaoni obrazac straha može izazvati egocentričan način života. Strah od nekonformizma možda će nas navesti da se odreknemo di jela vlastite individualnosti. Strah može izazvati neosjetljivost i ne poštovanje. Strah od toga da nećemo imati dovoljno možda će nam onemogućiti da uvidimo univerzalno načelo obilja koje djeluje unutar našeg života. Strah izaziva i blokade, onemogućavajući nam da voli mo sebe i druge. Nerazuman i iracionalan strah ograničava nas i zat vara u nevidljiv zatvor. Ipak, strah koji je usmjeren na samoočuvanje može biti koris tan. Instinktivna svijest o opasnosti može nam ukazati na potencijalnu prijetnju i pomoći nam da mobiliziramo snagu potrebnu kako bismo izbjegli ozljede. Sada kada sve naprednija komunikacijska tehnologija u mno ge domove sve brže dovodi događaje iz cijeloga svijeta, doznajemo mnogo toga o drugim kulturama, a sjena neznanja može se raspršiti zajedno sa strahom od nepoznatoga. Otpor je počesto temeljni ele-
Strah se raspršuje kad se suočimo s činjenicama. — Frank Tyger
Tko se boji, izvoru straha daje moć da njime vlada. — Maurska izreka
ment straha od promjena. U tom je slučaju nužno upotrijebiti misli ta ko da pozitivno zamišljamo ciljeve kojima težimo. Nizozemski filozof Spinoza rekao je: »Uvidio sam da sve stvari kojih se plašim i koje me plaše u sebi nemaju ni dobro i zlo, osim samog djelovanja na um«. Strah je već dugo plod čovjekova ega. Kako? Kada još ne shvaćamo da smo dio božanskog plana, zbog čega ćemo možda odašiljati energiju straha umjesto energije ljubavi. Kada naučimo doživljavati neograničenu ljubav, na snažan način protjerujemo strah i transformiramo vlastiti život. Jednako tako, kad se služimo tehnikom promatranja samih sebe, lakše se oslobađamo lažnih procjena o sebi. U obraćanju Kongresu 6. siječnja 1941. Franklin Delano Ro osevelt napisao je ove besmrtne riječi: »Radujemo se svijetu utemelje nom na četirima ključnim ljudskim slobodama. Prva je sloboda govo ra i izražavanja — svugdje u svijetu. Druga je sloboda koja svakom čovjeku dopušta da štuje Boga kako god želi — svugdje u svijetu. Treća je sloboda od neimaštine... svugdje u svijetu. Četvrta je slobo da od straha... bilo gdje u svijetu«.
Najveći izvor tuge u životu nisu gubici i nesreće, nego strah. — Arthur Christopher Benson
Radi oslobađanja od sjene neznanja i njezina pratitelja, straha, često moramo sklopiti nov sporazum sa stvarnošću. Stvari kojih se najčešće pribojavamo često se mogu objasniti uz malo istraživanja. Vivikenanda kaže: Cvijet nestaje sam po sebi kada plod počne rasti«. Kada znamo da je božanska ljubav uvijek s nama, pojam straha jed nostavno nestaje. A kada se riješimo straha, u nama se razvija svrho vito samopouzdanje koje odražava našu sve izraženiju svijest. Strah se često raspršuje kada odbacimo sumnju. Svi oblici straha, i stvarni i zamišljeni, mogu samo smetati našem razvoju. Odvažnost i poduzetnost medu najvećim su oblicima energije koja služi za nadvladavanje straha. Riječ je o iskrama koje potiču pozitivne korake prema korisnome razvoju. A budući da je »sje na neznanja strah«, koji su vam se to strahovi ispriječili na putu potra ge za boljim životom? Strahove izvedite na svjetlo, kako biste uništili njihove sjene i kako biste smanjili pritisak, oslobodili se njihova stis ka. Duboko udahnite i protjerajte sve oblike straha. Dokinite kaos ko ji su izazivali strah i neznanje. Naučite lekciju odvažnosti i domišlja tosti, kako biste oblikovali plodonosan život kakav priželjkujete.
*
Naglasci •• 1. Osvrnite se na članak o »plodovima duha«. Koliko uspješno u sva kodnevnome životu ubirete taj urod? 2. Plodovi duha dostupni su vam za korištenje, cijelo vrijeme, u svim okolnostima i situacijama. 3. Optimist život tumači na najpovoljniji mogući način, te sa samo pouzdanjem očekuje sve najbolje što se uopće može dogoditi. 4. Pesimist se boji nesreća pa ih stoga neki put i privlači! 5. Djelotvoran način za otkrivanje slobode sastoji se od slušanja i učenja, promišljanja i razlučivanja. 6. Umijeće slušanja može služiti kao iskustvo poniznosti. 7. Kad mislimo da sve znamo, ograničavamo se i sputavamo. 8. Kad dajete, radite za radost postignuća i uspjeha; kada svoje bla go dijelite s drugima, dar poštovanja i zahvalnosti, bio opipljiv ili neopipljiv, postaje dijelom vašeg svakodnevnog života. 9. Iskreno i pošteno davanje ima veliku vrijednost. 10. Kad naučite iskusiti neograničenu ljubav, na snažan ćete se način riješiti straha i transformirati vlastiti život. 11. Stvari kojih se najčešće bojimo često se objašnjavaju i rasprsuju zahvaljujući ispitivanju i promišljanju. 12. Svi oblici straha, stvarnog ili zamišljenog, mogu kočiti naš razvoj.
Praktična primjena raznih duhovnih zakona •• I SVI BUDITE JEDNO — Hilda Kellis
Pogledah na Istok i ugledah Vjernike u turbanima i ogrtačima kako na koljenima idu prema Meki. Bog/Alah zračio je iz svakog srca. U tom trenutku spoznah značenje Jedinstva. Pogledah na Zapad, prema svojoj zemlji i ljudima, pa zatim još dalje na Zapad. I vidjeh kako svak odražava Gospodnje svjetlo. U crkvama, u hramovima
i ne u crkvama ili hramovima: na piknicima, u parkovima, za stolovima u važnim uredima — odražavaju Svjetlo i Ljubav onako kako ih shvaćaju. U tom trenutku spoznah značenje Jedinstva. Pogledah na Jug i ugledah veličanstveno blistava i ozarena lica koja pjevaju o Njegovoj Ljubavi. U crkvicama, na obroncima, u dolinama, u gradovima. Malena djeca, visoka djeca — svi izražavaju Ljubav prema Bogu. Pojedinačno i kreativno jedinstveno. U tom trenutku spoznah značenje Jedinstva. Moje unutarnje oči skrenu još jednom, ovaj put na Sjever. Prijatelji, obitelji, u nepristupačnome visočju pod snijegom i u svoj veličini, oko ognjišta, u psećim zapregama, dok leden vjetar šapuće zagonetne zvukove sa svih strana. I u svakome biću ugledah čvrstu i jasnu sliku izražene Ljubavi prema Bogu. U tom trenutku spoznah značenje Jedinstva. Kraljevstvo ne pronalazimo u razlikama, čak ni u jednakosti svjetskih religija, nego u stalnim i sve širim izrazima Jedinstva. Zahvaljujem na Snazi i Ljubavi koja otvara nam srca, kako bismo svi bili jedno.
Tridesetčetvrti tjedan
1. ZAKON Čovjek se mora disciplinirati dobrim mislima, dobrim riječima i dobrim djelima. — Spis iz zoroastrizma I ako nadvlada mili june vojnika na boj nome polju, čovjek je najplemenitiji pobjednik kada ov lada sobom. — Dhammapada
Ovo je istinsko zna nje: tražiti Sebe kao trajni istinski cilj traj ne mudrosti. — Bhagavad Gita
PUTOVANJE prema jedinstvu i cjelovitosti čest je motiv raznih definici ja duhovnosti. Psihoterapeutkinja Molly Young Brown piše: »Kada ši rimo svijest, jačamo usredotočenost, pojašnjavamo svrhu, transformi ramo unutarnje demone, razvijamo volju i donosimo svjesne odluke, krećemo se u smjeru dublje povezanosti sa svojim duhovnim Ja«. Sa modisciplina je važno pomagalo u izgradnji temelja za sretan i us pješan život. Mnoge definicije produktivnijeg života navode na zak ljučak da duhovnost može biti svakodnevna pustolovina koja dolazi u dodir praktički sa svim područjima našega života. A duhovnost ima onoliko izraza koliko ima pojedinaca s različitim interesima, vrijedno stima, stavovima i tradicijama. Kakve slike u vašem umu budi riječ »disciplina«? Kod nekih ljudi disciplina poprima oblik strogog režima, nadzora ili kazne. Kod drugih može značiti područje proučavanja, dio znanja, školovanje, pri premanje, ponašanje ili ovladavanje sobom. U ovome ćemo članku is tražiti »disciplinu« sa stajališta školovanja ili obrazovanja. Područje proučavanja mogao bi biti osobni razvoj, pri čemu se nastojimo du hovno obrazovati u smjeru pozitivnog držanja, što će rezultirati višim stupnjem vladanja sobom. Do tog cilja najlakše ćemo doći dobrim mislima, dobrim riječima i dobrim djelima. Život ispunjen korisnim postignućima i smislom u domašaju je sviju nas; za njim trebamo sa mo posegnuti. Mentalni, emocionalni i fizički aspekti našega bića mo-
Doista činim što go vorim i djelima održavam riječ. — Hinduizam
gu služiti kao korisni instrumenti izražavanja. Kada spoznamo da možemo birati kako ćemo razmišljati, što ćemo osjećati, te, u velikoj mjeri, doživljavati, počinjemo napredovati prema višem stupnju ovla davanja sobom.
Koji se želi širiti na području sreće neka temelje položi u dnu svojega srca. — Taoistička izreka
Čovjek mora djelo vati prikladno u vezi s drugim čovjekom kao što djeluje i u vezi s Bogom. — Talmud
Sam se životni proces svakodnevno odvija u velikoj i daleko sežnoj školi koju nazivamo životom. U tom okruženju naš cilj nije tek znati i razumjeti duhovnost, nego je i obuhvatiti u svim našim nasto janjima. Svatko tko traži konačne odgovore polazi na jedinstvenu pus tolovinu traženja. Čovjekova priroda često traži savršeni ili najkoris niji obrazac koji će usmjeravati naš razvoj. Kako ćemo postati duhov no zrelijima? Kako dodatno razviti duhovne navike poput molitve, me ditacije i pozitivnih stavova i prakse u današnjem užurbanom svijetu? Traži li duhovni razvoj osobnu disciplinu koja se razlikuje od fizičke, emocionalne i mentalne discipline, ali je istodobno i obuh vaća? Kada nas vodi ili »disciplinira« naša duhovna priroda — koja obuhvaća i mudrost, ljubav, razumijevanje, radost i suosjećanje — te sam život, možemo li se mijenjati i korisno i kreativno?
Ostvarenje Istine uzvišenije je od svega ostaloga; no još je uzvišeniji istinit život. — Sikhska vjera
I da se poslužimo jednom drevnom izrekom: »Prije nego što možemo započeti dan, moramo ustati iz postelje!« Da bismo slušali nastavu s područja napredne trigonometrije, prvo moramo svladati osnove matematike. Želimo li se duhovno razvijati, važno je da se dis cipliniramo dobrim mislima, dobrim riječima i dobrim djelima. Naša žudnja za razvojem višeg oblika svijesti mora postati dovoljno izraže na da prodre kroz naporan i monoton ritam svakodnevnog života. Is krena želja, pozitivan stav, te povećan trud u velikoj mjeri određuju us pjeh naše pustolovine. Proces življenja posve izvjesno nije besciljna aktivnost. Svaki nam novi dan donosi novu pozadinu, vidljivu stvarnost, prolazna isku stva, prilike, te novi i izazovni dio puta na kojem nastojimo ostvariti ciljeve. Je li moguće da svatko od nas ima duhovni razlog za postoja-
nje i da je naš svijet nepotpun dok ne otkrijemo taj razlog ili svrhu? Kada svjesnim izborom uzdižemo svoje svakodnevne aktivnosti du hovnim nadahnućem, naš se način života dramatično poboljšava. Kad činimo praktički sve, obično je potrebno postaviti odgo varajuće temelje. Dobre misli iziskuju svijest o tome da ono što ugla vnom mislimo u velikoj mjeri određuje što doživljavamo. Dobre riječi simboli su dobrih misli. Naše riječi imaju moć jer su slušni ili pisani izraz misli. Koristimo stoga riječi oprezno i pomno, te izgovarajmo samo ono što iskreno mislimo. Potom se povedimo za dobrim misli ma i dobrim riječima koje ćemo pretočiti u dobra djela i dobro djelo vanje, u skladu s našim riječima.
* 2. ZAKON Ili si dio problema ili si dio rješenja. — Eldridge Cleaver Trn je moguće izva diti jedino ako znaš gdje je. — Tagore
OBIČNO se kaže da na svijetu postoje dvije vrste ljudi: oni koji vide problem, određuju ga i opisuju, zbog njega se tuže, te na koncu pos taju dijelom problema; drugi, pak, kada ugledaju problem, odmah počinju tražiti rješenje. Osobi koja se koncentrira na problem život može izgledati kao teška muka, stalna borba. Međutim, za one koji traže rješenja, život donosi mnogobrojne prilike za razvoj. Svatko po jedinačno odlučuje kako će reagirati na pojedine životne situacije. A ishod? »Ili ste dio problema ili ste dio rješenja.« Biti dijelom problema obično je vrlo lako, jer koncentriranje na
Svi nepovoljni i deprimantni utjecaji mo gu se nadvladati, ne borbom, nego izdizanjem na višu razinu. — Charles Caleb Colton
mnogobrojne proturječne činjenice i moguće scenarije nudi mnoštvo različitih razloga zbog kojih se nešto ne može postići. Vjerojatno je nužno uložiti više truda kako bismo um disciplinirali tako da otkrije načine na koje je problem moguće riješiti. Ipak, ono što možda izgle da kao nepremostiva prepreka onima koji se koncentriraju na prob lem, često je izvrsna prilika za otkrivanje i rast onima koji traže rješe nja. Jedna priča govori o dvojici muškaraca koji su kasno jedne noći šetali šumom. Bilo je vrlo mračno i njih su dvojica teško razabi rali put pred sobom. Iznenada su i jedan i drugi upali u veliku rupu dotada prekrivenu granama i lišćem. Činilo se da neće moći izići bez pomoći izvana. Zdvajajući nad takvom nesretnom sudbinom, jedan je
Nedaće su škola j u naštva, ustrajnost čovjekova veličanstvenost, a nada baklja uzvišenih težnji. — Albert A. Whitman
od njih sjeo, dlanovima prekrio lice i ostao nepomično sjediti u tom položaju. Drugi je muškarac odmah počeo tražiti način izlaženja iz zamke. I dok je tako pipao u tami, naišao je na dugački korijen koji je stršao iz zida rupe. Brzo se izvukao i pružio ruku kako bi pomogao i prijatelju koji se samo žalio. Bez obzira na intenzitet izazova koji se mogu pojaviti, odluke koje donosimo u vezi sa suočavanjem sa situacijama mogu biti pre sudne u smislu uspjeha ili neuspjeha, i sada i ubuduće. Odlična je po moć u svakoj situaciji pozitivno gledanje na stvari ispunjeno ljubavlju i brižnošću. Čovjek koji voli osjeća ljudske emocije povrijeđenosti, bi jesa i frustriranosti, ali čovjek koji voli ne dopušta negativnim emoci jama da postanu dominantne. Čovjek koji živi u stavu neograničene ljubavi brzo oprašta. On će možda prvi otvoriti vrata nužnoj komuni kaciji ili u znak pomirenja ponuditi ruku ili zagrljaj. Čovjek koji voli ži vi u svijetu ispunjenom ljubavlju, bez obzira na razočaranja, tugu, raz ličite stupnjeve stresa ili probleme. Bilo da se ljudi ponašaju lijepo i srdačno ili odbojno i neugod no, u konačnici su ipak ljudska bića, baš kao i mi. I kao mi, više vole sreću nego tugu i patnju. A kako svi osjećamo identičnu potrebu za ljubavlju, vrlo je lako shvatiti da su ljudi na koje nailazimo, bez obzi ra na okolnosti, naši suputnici na ovom planetu. Stoga se čini vrlo glu pim baviti se vanjskim razlikama ili problemima, jer nam je temeljna priroda ista. Potražite najbolje elemente svake situacije. A zatim bu dite kreativni!
Nikada ne želim biti indiferentna prema radostima i ljepotama ži vota. Jer zahvaljujući njima, kao i zahvaljujući boli, uviđamo smi sao u nasumičnosti, obrasce u kaosu. To ne moramo razumjeti da bismo shvatili kako se u pozadini zagonetke i očaranosti krije ljubav. — Madeleine L'Engle
Kineski vođa Mao Zedong o rješavanju problema rekao je ovo: »Ne možete riješiti neki problem? Lijepo se bacite na posao, ispitajte trenutačno stanje i činjenice te povijest problema! Nakon što ga teme ljito istražite, znat ćete kako ga riješiti«. To su divne riječi poticaja ko je nam govore da trebamo pozornije promatrati i više doznati o činje nicama, bez obzira na situaciju. Čini se da je većinu problema moguće podijeliti u dvije kate gorije: mentalne i fizičke. Na većinu nas daleko najviše djeluje um.
Osim kad smo teško bolesni ili nemamo najnužnija sredstva za život, fizički aspekti života najčešće igraju sekundarnu ulogu. Um registrira sve događaje. Ne bi li onda bilo prikladno smatrati da pozitivan stav koji potiče na razmišljanje, zajedno s neograničenom ljubavlju, širom otvara nove mogućnosti? Svjesnim naporom tražite rješenja. Zapamtite, kako biste bili čovjek obuzet problemima, ne morate imati ni veliku hrabrost, ni ge nijalnost, niti se osobito truditi. S druge strane, kada rješavamo pro bleme, lakše osjećamo zadovoljstvo, dok je plod često veće samopo uzdanje u vezi s vlastitim sposobnostima.
* 3. ZAKON Dužnik je sluga vjerovniku. — Izreke 22:7 Najsigurniji put do dobivanja kredita sastoji se u tome da radom dođete do položaja u kojem vam uopće neće biti potreban. — Maurice Switzer
SHAKESPEARE nam govori: »Nikad ne posuđuj od ljudi niti posuđuj nji ma«. Kako biste izrazili mudrost sadržanu u tim riječima? S jedne strane, mogli bismo reći da čovjek koji posuđuje novac vjerojatno ži vi pod stalnim stresom, svjestan duga koji mora otplatiti. Čovjek koji posuđuje možda će uvidjeti da ostaje bez radosti jer se brine o otpla ti duga. Naposljetku, što je uopće izazvalo nedostatak? I kako ćete uživati u trošenju novca kada zapravo pripada nekom drugom? Oso ba koja je posudila novac možda će osjećati nervozu ili nelagodu u na zočnosti osobe od koje je novac posudila, ako još nije otplatila dug. I gdje je u toj situaciji duh osobne slobode? Abraham Lincoln rekao je: »Nevolja se nećeš osloboditi ako trošiš više nego što zarađuješ. Sigurnost nećeš steći posuđenim nov
Imaj više nego što pokazuješ, govori manje nego što znaš, posuđuj manje nego što duguješ. — William Shakespeare
cem«. Dug može biti poput emocionalnog živog blata, koje čovjeka vuče prema dolje, u strah, nesigurnost i sramotu. Može li sve veći broj malih dugova remetiti mir, zahtijevati sve više i više vremena, raz mišljanja i energije? Veliki dugovi mogu posve obuzeti čovjeka, odve sti ga u totalni strah. Kada dođe do toga, čovjeku će možda biti teško razmišljati o drugim važnim pitanjima svakodnevnoga života, te će ta ko samo dodatno podizati razinu stresa u njegovu životu. U knjizi Nikome ništa ne budite dužni Ann Ree Colton i Jonat han Murro pišu o duhovnim načelima dobrog upravljanja i božanske providnosti: »Putujte bez suvišne prtljage: 'Nikome ništa ne budite
Mir nije odsustvo ra ta, riječ je o vrlini, stanju duha, blago naklonosti, samopo uzdanju, pravdi. — Benedict Spinoza
dužni' (Rimljanima 13:8); svakako ponudite svoju žrtvu, svoja duhov na obećanja ostavite na oltaru; krenite dalje i marljivo radite na otpla ti duga neoprezno načinjenog u doba slijepih motiva«. Jedan je mladić rano postao svjestan opasnosti duga, te je već u tinejdžerskoj dobi zaključio da je najveća prijetnja osobnim financi jama mnogih obitelji upravo neumjereno posuđivanje. Stoga se zarekao da će drugima posuđivati ako bude nužno, ali da nikada neće po suđivati od drugih. I do četrdesete godine tako nije imao ni kreditnu ni debitnu ili kakvu drugu karticu. Jedna je mlada žena neočekivano ostala bez muža, s dvoje ma le djece. Dug koji je ostavio njezin suprug mnogima bi se činio ma lim, no njoj je izgledao strašno. Morala je odmah pronaći posao i početi raditi kako bi uzdržavala sebe i obitelj. Budući da je odrasla uz roditelje koji su je učili koliko je važno »nikome ne biti dužan«, mlada je žena sjela i razradila plan otplaćivanja svih dugova. Nasreću, ubrzo se zaposlila. Zatim je posjetila sve ljude kojima je nešto dugovala i do govorila kako će sve obaveze ispuniti u razumnome roku. Potom je, radeći na dugoročnijem cilju, počela izvanredno studirati na obližnjem fakultetu, kako bi stekla viši stupanj obrazovanja i na koncu dobila i bolji posao. Pronašla je odgovornu osobu koja se brinula za djecu dok je ona radila i studirala. Zahvaljujući predanosti, marljivosti i trudu, ta je mlada žena uspjela, ostvarila ciljeve i stekla neizmjerno poštovanje obitelji, prijatelja, kolega i poslodavaca.
Zapamtite da je vrijeme novac... Zapamtite da je zajam novac... Onaj za koga se zna da otplaćuje točno i upravo onako kako je obećao, može u bilo kojem trenutku i u bilo kojoj prilici, prikupiti sav novac koji mu prijatelji mogu ponuditi... Ukratko, put do bo gatstva, ako ga želite, jednako je jednostavan kao put do tržnice. Ponajviše ovisi o dvjema riječima, marljivosti i štedljivosti; odnos no, ni vrijeme ni novac ne trošite uzalud, nego i jedno i drugo upotrijebite na najbolji mogući način. — Benjamin Franklin
1 premda je možda životna činjenica da su neki računi kod ne kih ljudi jednostavno neizbježni, poput računa za režije, otplata kredi ta, medicinskih troškova ili neočekivanih potreba koje se pojavljuju, možemo se složiti s Buckminsterom Fullerom: »Smatram ključnim i nužnim sve račune platiti najbrže što mogu«. Čovjek koji i dalje gomila dugove nepotrebnom kupnjom, ili možda kako bi uživao u određenom obliku neumjerenog života, doži vljava lažan dojam uspjeha i blagostanja. Pritom se ujedno ograničava
na uzak spektar misli, djelovanja i prilika. Jer računi će svakako doći na naplatu. Dakako, sa stajališta zaduženosti, čovjek nikako ne bi vo lio biti sluga drugome. Međutim, suvremene pogodnosti poput kredit nih kartica, stambenih kredita, revolving-kredita i otplate na rate pri mamljivi su poticaji za trošenje novca. Nekoliko ključnih sastojaka povezano je s uspješnim i unosnim životom. Prirodna sklonost prema neovisnosti i samostalnosti, zajed no s ambicijama, marljivošću, trudom, kreativnošću i domišljatošću mogu položiti temelje razmjerno dobrog i kvalitetnog života. Racio nalnost i odgovorno ulaženje u rizike ukazuju na zametke uspješnog poduzetnika. Važan je i osjećaj upravljanja i usmjerenosti. Novac ima veću vrijednost od običnih svjetovnih dobara. Donosi i povlasticu mudrog upravljanja sredstvima koja smo stekli. Netko kupuje potreb nu odjeću kada prodavaonice održavaju redovite rasprodaje. Netko koristi snižene cijene u obližnjoj samoposluzi, osobito kada je riječ o kupnji namirnica koje mogu duže stajati u zamrzivaču i tako širi mo gućnosti obiteljskog novca namijenjenog za hranu. Možda je jedno od najmoćnijih pomagala za život unutar mo gućnosti, bez oslanjanja na posuđivanje, upravo nadzor nad mislima. Upravo na tom području namećemo disciplinu smjeru svojih misli i emocija. Izdvajamo aktivnosti koje su korisne i donose nam dobrobit, te donosimo mudre odluke. Njegujemo i razvijamo one ključne osob ne odlike koje osiguravaju plodonosan život.
* 4. ZAKON Što god imaš, moraš ili upotrijebiti ili izgubiti. — Henry Ford JEDAN MLADI umjetnik nastojao je ostvariti san o tome da živi od crta nja stripova. No dok je tražio posao, odbili su ga svi novinski uredni ci kojima se obratio. Samo bi pogledali njegove radove, slegnuli ra menima i rekli: »Ništa od toga. Nemaš dara. Prebaci se na nešto dru go«. Odbijanje za odbijanjem. Jednog se dana mladić našao u nekoj staroj i ruševnoj radioni ci, bez novca i bez osobite nade u uspjeh. Kako je imao vremena nap retek, počeo je skicirati prostor i miševe koji su živjeli u njemu. Dok je promatrao miševe i crtao njihove igre i nepodopštine, ta su ga ma-
Genijalnost... je sposobnost da vidi mo deset stvari on dje gdje običan čov jek vidi jednu, a gdje nadaren čovjek vidi dvije-tri, kao i sposobnost da te višestruke percepcije materijalnoga odra zimo u plodovima svojega umijeća. — Ezra Pound
la stvorenja sve više i više fascinirala. Počeo se sve više blagonaklono zanimati za miševe, a osobito za jednog malog mišića. Tada ni slučajno nije uviđao koliko će taj odnos postati važan. Čovjek se zvao Walt Disney. A mali miš koji je Waltu poslužio kao predložak za mnoge kasnije crteže dobio je ime Mickey. Walt i Mic key poslije su postali najuspješnijim zabavljačima na svijetu. Waltova kreativnost i mišje smicalice i dogodovštine donijele su radost i smi jeh nebrojenoj djeci — svih uzrasta! Bi li došlo do toga da je Walt Disney odustao kada su razno razni urednici odbili njegove radove? Što bi bilo da se zaposlio na ne kom »normalnom« mjestu? Bi li njegov san počeo blijedjeti u sjećanju? No Walt Disney vjerovao je u sebe i svoju umjetničku nadarenost. Ni je odustao. I dalje je crtao i pritom otkrio snažnu istinu: Neograničene Božje mogućnosti nalaze se svugdje! I moguće je doći do uspjeha, Čak i kada se čovjek već, kako mu se čini, nađe na završetku puta! Walt Disney poslužio se svojim darom i ostvario želje. Uzdignute glave slijedite uzvišenu viziju! Svaki je životni trenu tak dragocjen. Vrijeme koristite mudro. Uspjeh najčešće postižu oni koji se prilagođavaju i na najbolji način koriste ono čime raspolažu. Bez obzira na razočaranja do kojih je možda dolazilo, uvijek postoje prilike da i naoko beskorisne okolnosti pretvorimo u ishodište kreativ nog djelovanja. Kao kod Walta Disneyja, vaša izvorna »namjera« možda se ipak neće ostvariti, no uložite li iskren trud, nešto se mora dogoditi! Poslužite se onim što imate! Poput mišića koji atrofiraju ka da se ne koriste, i dar može blijedjeti ako se ne izražava.
Svaki zlatni izlazak sunca uvodi nove prigode onima koji zadržava ju vjeru u sebe i visoko uzdižu glavu. Još nitko nije vidio pijetla kako kukuriječe pognute glave. Hrabrost za početak i pripravnost na trajne napore preduvjeti su uspjeha. Svitanje dočekajte sa sa mopouzdanjem. Svaki zlatni trenutak ispunite ispravnim razmišlja njem i vrijednim naporima. U tom slučaju svaki zlatni suton donijet će vam radost. — Alonzo Newton Benn
Kojim točno darovima raspolažete? Što vam se čini, u kojim područjima izražavanja imate prirodan dar i sposobnosti? Što vam je dosada najviše koristilo u postizanju uspjeha? Donosi li vam ta aktiv nost i radost i sreću? Pruža li mogućnost za služenje? Bi li vam blagi pomak u sadašnjem gledanju na stvari pomogao da uvidite veću cjeli-
Nije dovoljno imati dobar i sposoban um. Glavno je dobro ga koristiti. — Rene Descartes
nu u sadašnjem znanju ili prirodnim talentima? Možete li spoznaje o svojem daru unijeti u veće razumijevanje ili tržišni potencijal? Svrhu svojih darova ne uviđate iz perspektive ograničenosti. Kako rafinirati vlastito shvaćanje onoga što imate? Pokazujte sposobnost donošenja dobrih procjena i neka vaše današnje odluke budu mudre. Prihvatite i izražavajte zahvalnost za nadarenost i sposobnost kojima raspolažete. Spoznajte koliko su dragocjeni i zahvaljujući nji ma služite svijetu. U praksi provodite maksimu: »To što jeste Božji je dar; što od sebe činite vaš je dar Bogu!«
* 5. ZAKON Dobro je biti važan, ali je važnije biti dobar. — Izreka Čuo sam i spoznao da su i stege i spas u nama samima. — Jinizam
Što god bili — slikar, govornik, glazbenik, spisatelj, vjeroučitelj ili nešto drugo — znajte da se dopiranje do tajne moći i snage sastoji od rada u tijesnoj povezanos ti s Beskonačnom M o ć i , kako bi nepre stano djelovala i ma nifestirala se kroz vas. — Ralph Waldo Trine
KADA JE obrazac našega života istkan iz filozofije koja govori »Dobro je biti važan, ali je važnije biti dobar«, pokrećemo moćnu, korisnu i kreativnu energiju. Način na koji reagiramo i što činimo za druge sva kako nam se vraća istom mjerom. Kada smo dobri, ljubazni, puni lju bavi, velikodušni, otvoreni, pošteni i iskreni, drugi će često prema nama reagirati upravo tako. Naša važnost za druge često ovisi o po kazivanju, posredstvom riječi i djela, činjenice da nam je iskreno sta lo do njih i do toga što se događa s njihovim životom. Kao pripadnici ljudske zajednice, posve prirodno uživamo ka da nas netko cijeni i poštuje. Osjećamo toplo zadovoljstvo kada net ko prepozna naša postignuća ili uviđa potencijal u našim sposobnos tima koji mi sami možda nismo prepoznali. Ipak, trajno samopoštovanje počiva na tome kako mjerimo vlastitu vrijednost i sposobnost suočavanja sa životnim izazovima. Znamo da možemo imati plodonos niji život ako svim iskustvima i situacijama pristupamo s ljubavlju i uz prikladan i pozitivan stav. Kada uviđamo bit svoje temeljne vrijednos ti, znamo da je ljubaznost jednostavno jedan od izraza doživotnog procesa osobnog razvoja koji treba istraživati i njegovati. Naš se život razvija iz obrazaca naših misli, stavova i vrijedno sti. Ako držimo da »istina uvijek pobjeđuje«, tada u našoj svijesti ne ma mjesta lažima i prijevarama. Ako više važnosti poklonimo obziri ma prema drugima nego sebičnim težnjama, tada se tkanina našeg ži-
Oni koji se u ovome svijetu ponašaju dobro imat će dob rotu. — Kuran
vota može istkati od neograničene ljubavi, poniznosti i služenja. Kad u životu provodimo Zlatno pravilo »Prema drugima se odnosi kako bi htio da se drugi odnose prema tebi«, izražavamo iskrenost i želju za plemenitim ciljevima i svrhom, kao i poštovanje prema prirođenoj duhovnoj vrijednosti svakog pojedinca.
Čovjek na svijet dolazi nag i nag s njega odlazi; nakon sve te mu ke i truda ne odnosi ništa, osim djela koja je ostavio za sobom. — Iz Rashija
Henry David Thoreau rekao je: »Sviće samo onaj dan u kojem smo budni«. Koliko smo budni prema procesu postizanja potpunije svijesti? Kako možemo postati svjesniji sebe i korijena vlastitog po našanja? Kako možemo postati svjesniji potreba, ciljeva i vizija dru gih? Na koji način možemo njegovati veću svijest u raznoraznim život nim područjima? Svjesno širenje svakako nam u velikoj mjeri pomaže da budemo »bolji«. Ali nastojimo li biti i najbolji, dobri koliko god možemo biti? U Dragocjenome sjemenu, lijepoj pjesmi Russella A. Kempa, nailazimo na određene savjete za dobrotu, zajedno s opisom stvara nja raja na zemlji: U tome kako živimo, u tome što čitamo, U tome što dijelimo s tuđim potrebama, U tome kako se razvijamo, u tome čemu težimo, U uzdizanju vizije do još veće visine; U dobrim djelima i riječima hvale, U mirnim satima i aktivnim danima, U sitnicama koje su uistinu velike, Sijemo dragocjeno sjeme Kraljevstva.
Gle kako je dobro i kako je milo kao braća zajedno živjeti. — Psalmi 133:1
Kakvo sjeme mi sijemo? Sjeme našega života može se pojavi ti u prelijepim i počesto nadahnjujućim iskazima ljubavi prema drugi ma. Kroz povezanost s božanskim možemo ostvariti mnogo toga ko risnoga. Zračimo li svetošću svojega bića prema van, radi kolektivne dobrobiti sviju? Jesmo li se oslobodili egoistične zamke vlastite važnosti? Znamo da univerzalna božanska inteligencija protječe kroz sve nas. Ako stoga svoje aktivnosti gradimo na temelju duhovnih načela, počinjemo o sebi razmišljati u odnosu na druge s kojima dije limo ovaj planet.
Naš se svijet sastoji od zbira pojedinaca koji u našem životu igraju raznorazne uloge. Ljubav i sklad koje osjećamo važno djeluju na druge. Ne prepuštamo važnost svoje jedinstvene individualnosti; umjesto toga svoj utjecaj i pomoć usmjeravamo radi ostvarivanja uzvišenijeg, boljeg i zdravijeg sklopa okolnosti. Kada se obraćamo božanskome i kada našim životom upravljaju načela, na nas neće utjecati ništa neprikladno. Umjesto toga, djelujemo usredotočeno i s prelije pom jednostavnošću koja je ujedno i dražest i snaga duše koja se raz vija. Uviđamo pravo značenje riječi: »Dobro je biti važan, ali je važni je biti dobar«.
Naglasci •• 1. Samodisciplina daje velike rezultate u izgradnji temelja za sretan i uspješan život. 2. Koju ulogu dobre misli, dobre riječi i dobra djela igraju u stjeca nju nadzora nad sobom? 3. Životni proces posve pouzdano nije besciljna aktivnost. 4. Koliko se često pitate: »Jesam li dio problema ili dio rješenja?« 5. Na koje sve načine pripomažete stvaranju svijeta punog ljubavi? 6. Kako riječi »nikome ne budi dužan« shvaćate kao duhovno načelo? 7. Kako gledate na vrijednost nezaduženosti? 8. Kako mudro korištenje talenata i sposobnosti otvara vrata većim prilikama? 9. Beskrajne božanske mogućnosti nalaze se posvuda! 10. Po čemu je dobrota jedan od aspekata doživotnog procesa osob nog razvoja?
Praktična primjena raznih duhovnih zakona •• SVETO MJESTO (židovska molitva) Kako su čudesna, o Gospodine, djela Tvojih ruku! Nebo pokazuje Tvoju slavu, nebeski svod plod Tvojih ruku. U svojoj ljubavi dao si nam snagu da opazimo ljepotu Tvojega svijeta u svoj raskoši. Sunce i zvijezde, doline i brda,
rijeke i jezera otkrivaju Tvoju nazočnost. Grmljavina morskih valova govori o Tvojoj silnoj moći; Poljske zvijeri i ptice u letu prenose Tvoju čudesnu volju. U svojoj dobroti omogućio si nam da čujemo glazbu svijeta. Glasovi voljenih otkrivaju nam da si medu nama. Božanski glas pjeva iz svega stvorenoga.
*
Tridesetpeti tjedan
1. ZAKON Tko rijetko griješi, rijetko će nešto otkriti.
Zatvorite li vrata svim pogreškama, zatvorit ćete vrata i istini. — Tagore
Ako ne griješiš, ništa i ne postižeš. — Joseph Conrad
JESTE LI KADA propustili priliku jer ste se bojali pogreške? Koliko ste si puta postavili ograničenja jer ste se možda pribojavali da ćete »is pasti glupi« pred obitelji, prijateljima ili kolegama? Takvo iskustvo doživjeli smo svi. Što brže naučimo konstruktivno se suočavati s tak vim strahovima i brigama, to će nam život postati plodonosniji. »Tko rijetko griješi, rijetko će nešto otkriti«. Iako pogreške mogu izazvati stres i bol, takvo iskustvo može poslužiti i kao izvrstan izvor razvoja i učenja. Neki puta više učimo iz pogreške nego iz formalnih oblika učenja. »Metoda pokušaja i pog rešaka« često služi kao izvrstan učitelj koji nam omogućuje da ocije nimo pogrešne postupke. Na taj način stječemo bolju svijest o postu pku i o tome što daje, a što ne daje željene rezultate. Uvijek možemo potražiti najbolje i najpraktičnije rješenje, pa zatim krenuti dalje. Razmišljajte s mnogo samopouzdanja. Briga ili neprimjerena zabrinutost u vezi s nečim što može izgledati kao pog reška obično ne daje pozitivne rezultate. Do spoznaja obično ne dola zi odjednom. Pozitivan stav udružite s idejama povezanima s mo gućnostima. Hrabrost i usmjerenost crpite iz ovih riječi u časopisu Guideposts: »Tuga gleda unatrag, briga gleda uokolo, a samo vjera gleda gore!« Život je zanimljiv i poticajan u mjeri u kojoj samima sebi omo gućujemo otkrića. Kada ostajemo unutar poznatih parametara misli i djelovanja, vjerojatno ćemo izbjeći određene pogreške, no ta će nam
Napredak obilježen srećom ima i razdo blja u kojima čovjek nazaduje: uzmi canjem za korak-dva skakač dobiva krila. — Sa'ib iz Tabriza
Voli istinu, ali praštaj grešku. — Voltaire
nevoljkost i nespremnost onemogućiti doživljavanje bogatijih iskusta va. Istraživanje novih granica misli, osjećaja i djelovanja povremeno će tražiti da se postavimo u drukčije okruženje ili okolnosti. Možda i jest lako griješiti na nepoznatome teritoriju. No ako se bojimo pogrešaka, moguće je da činimo najveću pogrešku uopće! To ne znači da može mo odbaciti mudrost, prosuđivanje i procjene. Kada smo predani raz voju, možemo se služiti pomagalima istraživanja, slušanja onih koje poštujemo i traženja smjera posredstvom molitve. Književnost je prepuna priča o ljudima koji su griješili, učili na vlastitim greškama i nastavljali dalje. Albert Einstein u osnovnoj je školi bio loš i neuspješan učenik, te je prvi put pao na prijemnome is pitu na sveučilištu u Ziirichu. Ipak, na koncu je nadvladao te prepre ke i postao jednim od najvećih znanstvenika u povijesti. Henry Ford zaboravio je u prvi proizvedeni auto ugraditi brzinu za vožnju unatrag. A zatim se 1957. hvalio automobilom desetljeća. Bio je to Edsel, poznat po vratima koja se ne zatvaraju, poklopcem koji se ne otvara, bojom koja se ljušti, sirenom koja se često zaglavi, te glasom koji ga prati toliko da ga je nemoguće prodati nekom drugom. Međutim, Ford je nakon toga postizao samo izvrsne rezultate. Paul Ehrlich, nje mački bakteriolog, nije bio dobar učenik i imao je problema s testo vima i ispitima. Ali je bio nadaren za rad s mikroskopom i ta ga je sposobnost izvlačila do konca školovanja. Ehrlich je na koncu svoj dar upotrijebio za razvoj kemoterapije, a 1908. dobio je Nobelovu nag radu za medicinu. Uvijek ću rado uzeti zrelu i plodonosnu pogrešku, prepunu sjeme nja, plod koji puca od vlastitih ispravaka. — Vilfredo Pareto
Od primjene razuma i pokusa razbježale su se pogreške. — Thomas Jefferson
Kako reagiramo kad netko načini pogrešku koja utječe na nas? Na primjer, kako se osjećate kada vam blagajnica previše zaračuna, kada poštanski ured zagubi pošiljku ili kada vam mehaničar potpuno ne riješi problem na automobilu? Hoćete li se uzrujati i kritizirati ili ćete naučiti prema tuđim se pogreškama odnositi strpljivo i s razumi jevanjem? Možemo li reagirati na tuđe pogreške onako kako bismo željeli da oni reagiraju na naše pogreške? Je li važno znati da se u sve mu računa samo trud? Pogreške iz prošlosti u budućnosti se često pretvaraju u uspjeh. Pogreška je dokaz da je netko nešto pokušao! Možemo se koriti zbog vlastitih pogrešaka ili te pogreške možemo upotrijebiti kao odskočne daske za dosezanje novih zamisli koje inače ne bismo otkrili.
*
2. ZAKON Mjera je čovjekova stvarnog karaktera ono što bi učinio kada za to nitko ne bi doznao. — Thomas Macaulay Izbjegavaj sve što je zlo; čini dobro; čisti um — to je nauk Probuđenoga. — Anaksagora
Kao ispit karaktera najuniverzalnije je prihvaćena vrlina ka raktera upravo pouz danost. — Harry Emerson Fosdick
Da bi bio vrijedan i dostojan, karakter mora biti u stanju stajati čvrsto na no gama u svijetu sva kodnevnoga rada i iskušenja. —- Samuel Smiles
KAKO ISKORISTITI mnogobrojne prilike koje vas svakodnevno pozivaju da reagirate na raznorazne situacije? Jeste li častan čuvar vlastitih misli, osjećaja i djelovanja i težite li najvišim oblicima njihova izraza? Jeste li ustrajni u potpori vlastitim vrijednostima? Jeste li u cijelosti is kreni i otvoreni? Bi li vas netko mogao nagovoriti da zbog nekog raz loga varate ili kradete? Kad biste pronašli nešto vrijedno, poput novčarke prepune novca ili skup nakit, biste li pokušali pronaći vlas nika i vratiti vrijednu stvar? Kad bi nešto što je učinjeno u tajnosti os talo tajnom, kako biste reagirali? Jeste li dovoljno samousmjereni da održite osjećaj ravnoteže i karaktera, bez obzira na tuđe mišljenje? Donosite li životne odluke na temelju svijesti o plemenitome cilju i duhovnome razvoju? Možete li odustati od osuđivanja drugih koje se možda temelji na izgledu, stje canju i sličnim postignućima i uzdignuti viziju kako biste u svakom po jedincu ugledali duh koji se razvija? Možete li spoznati i djelovati na temelju vlastite zrelosti u nizu raznoraznih iskustava koja nudi život? Kada vas drugi prepoznaju i hvale vaše atribute i postignuća, možete li reći »hvala« uz poniznost duha koji priznaje vaše darove i zahvalju je na njihovu izvoru? Prema kojim mjerilima živite? Thomas Macaulay rekao je: »Mjera je čovjekova stvarnog ka raktera ono što bi učinio kada za to nitko ne bi doznao«. U tim ri ječima nailazimo na veliku mudrost. Svatko od nas ima profinjeno mjerilo za poštenje i integritet — vlastitu svijest. Taj tihi glas u nama javlja se kada razmišljamo o nečemu neetičnome. A glas savjesti može biti naš doživotni prijatelj i vodič. Ako mjeru stvarnog čovjekova karaktera određuje to što bi on učinio kad ga nitko nikada ne bi otkrio, tada takve postupke može osuđivati jedino sam pojedinac. Iako se netko može »izvući« s nečim u vanjskome svijetu, unutarnje biće dobro zna koja je prava istina. Ka da god nečim oštetite vlastiti karakter, umanjujete vrijednost vlastito ga bića, a izravna žrtva toga jest vaše samopoštovanje. Jedan vrlo ug ledan postariji gospodin često je govorio djeci i unucima: »Ako se sva ki dan mogu pogledati u zrcalo i otvorena srca i duševnog mira u mo litvi se obratiti svojem Stvoritelju, tada noću mogu mirno spavati«. Samo vi živite sa svojim motivima i samo vi postavljate mjeri la vlastite časti i karakternosti. U sebi raspolažete mogućnošću priv lačenja istinski plodonosnog i korisnog života. Svemir nam nudi neb-
Usadi ljubav u cijeli svijet, jer pamti se samo karakter. — Merikareovo učenje
Savjest je Božja na zočnost u čovjeku. — Emmanuel Swedenborg
rojene prilike za učenje i razvoj mudrosti i karaktera. Kad se pojave iskušenja koja nas navode na odustajanje od visoko postavljenih sta ndarda, a do toga dolazi kod većine nas, svemir nam upravo kroz sav jest govori: »Hej! Probudi se! Pogledaj što se događa! Veliki su izgle di da bi ova situacija mogla biti štetna!« Ako ne slušamo, te poruke često postaju sve glasnije i glasnije, a bol dublja, bilo da se javlja na fizičkoj, mentalnoj, emocionalnoj ili duhovnoj razini — ili čak na sve četiri! Budući da postajemo ono što sami odaberemo, zašto ne bismo odabrali karakternost i plemenitost? Plemenit um ne dolazi u iskuše nja lažnih pojava. Pridržavate li se dosljedno vlastitih etičkih načela, vaš osobni integritet postaje snažnim magnetom za uspjeh na svim životnim ra zinama. Važno je shvatiti vlastite unutarnje motive. Krećete li se u sm jeru trenutačnog zadovoljenja ili u smjeru korisne i trajne sreće? Spo znavanje odgovornosti stvara sposobnost reagiranja na sve situacije na najpovoljniji način. Kad smo iskreni prema sebi i prema svim životnim oblicima i pojavama, dolazimo na ispravan duhovni put. Možete li se osvrnuti na svoj dosadašnji život i biti zadovoljni jer dajete sve od sebe? Odraža va li svaka soba u vašoj kući života svjetlo iskrenosti svrhe, poštenja i predanosti trajnome razvoju? Majka je sinu pomagala s pisanjem zadaće. Tako su došli i do vježbe u kojoj je trebalo pravilno napisati riječi svijest i savjest. Stoga ga je upitala: »Znaš li koja je razlika između tih dviju riječi?« Dječak je bez razmišljanja odgovorio: »Naravno, mama. Svi jest je kada si nečega svjestan. A savjest je kada bi više volio da nisi svjestan«. Savjest je uistinu unutarnja spoznaja o tome da se suočava te sa situacijom u kojoj morate birati između korisne i štetne reakcije.
*
3. ZAKON Mijenjaj um želiš li promijeniti život. Um izjednačuje sve; čovjekova je misao postupak kojim se u konačnici ostvaruju čovjekovi ciljevi. — Daniel Webster
Njegujte um uzviše nim mislima. Junake čini vjerovanje u junaštvo. — Benjamin Disraeli
Misli vladaju svijetom. — Ralph Waldo Emerson
KAKO JE vaš um povezan s vašim životom? U svakom pogledu! Raz mišljanje je kreativan proces koji se odvija bez prestanka. Razmišlja nje je ishodište svake misli, osjećaja i čina. Magnetska atmosfera mis li putuje s vama i vaš je neizostavni dio. Kad potvrđujemo svoje je dinstvo cjelokupnošću života, biti i inteligencijom Stvoritelja, dijelimo te duhovne odlike. Na primjer, naš je um poput filmskog projektora, naši su stavovi film, dok su naša iskustva slika koja se prikazuje na filmskome platnu. Ako naše misli odražavaju obrazac pozitivnih moti va i konstruktivnih odnosa, po svoj prilici imamo kreativno gledanje na svijet i zdravo poštovanje prema sebi i drugima. S druge strane, ako za sebe držimo da smo nedostojni, vjerojatno ćemo privlačiti si tuacije koje razočaravaju, frustriraju i nerijetko su bolne. Charles Fillmore rekao je: »Um je sjedište percepcije onoga što vidimo, čujemo i osjećamo. Tek kroz um uviđamo ljepotu zemlje i neba, glazbe ili slike, zapravo, svega. To tiho tkanje misli, to stalno kretanje van-unutra posredstvom stanica i živčanih valova koje u skla dnu cjelinu spaja nebrojena raspoloženja uma, to nazivamo životom«. Misli su stvari i jednako su važne kao djela. Negativno je razmišljanje jednako moćno kao i pozitivno. Način razmišljanja čini temelje onoga što jesmo i stoga snažno utječe na svijet koji nas okružuje. Želite li promijeniti život tako da postane pozitivnijim iskus tvom, analizirajte vlastite misaone procese. Tijekom dana prosječan čovjek vjerojatno fluktuira između osjećaja samopouzdanja i nesigur nosti, odlučnosti i neodlučnosti, vedrine i tuge, spokoja i frustriranosti. Takvo je razmišljanje nalik na klatno, koje se ljulja amo-tamo. No takve promjene ne treba prihvaćati. Većina problema ima rješenje. Svaka situacija može se promatrati i iz neke pozitivne perspektive. Želite li živjeti plodonosnije, bolje i korisnije, to je potpuno moguće! Jednostavno odaberite takav život! Sva zla izviru iz uma. Promijeniš li um, može li i dalje postojati zlo? — Buddha
Razmišljanje je kretanje zamisli unutar vašega uma, odnosno vaš intelekt na djelu. Na temelju tih zamisli stvaraju se mentalne sli ke, koje se temelje na stečenim spoznajama, a one se potom izraža-
Ako je nesretan, čovjek je za to kriv sam, jer je Bog sve stvorio sretnima. — Epiktet
vaju u obliku želja i djelovanja. Tako misaoni proces postaje krea tivnom silom koja je neprestano na djelu. U knjizi Moć makro-uma Rebecca Clark naglašava: »Već sada počnite školovati impulse i os jećaje u željenim područjima. Vaši su snovi i ideali roditelji vaših na gona i osjećaja. Što mislite o ljudima, mjestima, situacijama i stvari ma u vašem životu može poprimiti stvaran oblik. Odbijajte misli o ne kom drugom koje ne biste objektivizirali u sebi. Vi ste zbir svojih mis li!«
Najsnažnije načelo razvoja leži u čovjekovim odlukama. — George Eliot
Znanost neprestano otkriva nove zagonetke stvaranja. Svako otkriće poziva čovječanstvo prema još dubljim i sve širim područjima istraživanja. Prodiranje u svaku misteriju čovjeku otvara dublje i dale kosežnije situacije koje su izazov njegovim intelektualnim sposobnos tima. Kada idemo putem istraživanja, poput hodočasnika koji se us pinju nepristupačnom planinom, pred nama se otkrivaju novi krajolici znanja i spoznaja. Kad god osvojimo neki planinski vrh, na obzoru se pojavljuje novi, još viši vrh. Prilike ne nalaze posvuda i nemaju ograničenja! Način na koji koristite kreativnu moć svojega uma i način na koji reagirate na ljude, stvari i događaje... sve to utječe na vaše odluke. Sjeme plodonosnog života nalazi se u smjeru misli. Koliko ste živi, budni i gorljivi u vezi sa životom? Kada su vam misli koncentrirane na život, ljubav, mudro st i božansku inteligenciju, pripremate se za sve kušnje koje se uopće mogu pojaviti pred vama.
*
4. ZAKON Svi su aspekti stvaranja u evolucijskome procesu napretka i raz voja. — Rebekah Alezander Evolucija nije sila, nego proces; nije uzrok, nego zakon. — John, vikont Morley od Blackburna
Razvoj je jedini do kaz života. — Kardinal John Henry Newman
PROMJENE SU i nužne i dobre. Čovjekova evolucija ovisi o promjena ma. Centar za islam i znanost pokrenuo je novi projekt koji bi trebao promijeniti stavove o islamu i znanosti nudeći stotine bio/bibliograf skih izvora o islamu i znanosti. Provode se nova istraživanja o pred nostima opraštanja kao i o pronalaženju pomoći za one koji žele op rostiti ali, kako se čini, ne znaju kako se to čini. Jedno intenzivno kli ničko ispitivanje o iscjelivanju pokazuje kako molitva potiče ukupno smanjenje razine boli koju osjećaju pacijenti s reumatskim artritisom. Dijalozi između znanstvenika i teologa otvaraju toliko potrebnu dvos mjernu komunikaciju. Čini se da kamo god pogledamo, znanost, reli gija, proizvodnja, obrazovanje, psihologija i ostala područja istražuju daleko šira pitanja. Novi načini ostvarivanja napretka i razvoja pojav ljuju se širom planeta. Kad nastavljamo putem i tražimo nove i bolje načine života, te možda otkrivamo dosada nepoznate izvore i mogućnosti, napredak i razvoj donosimo i sebi i drugima. Kada život svjesno gledamo u pro gresivnome svjetlu i kada širimo um kako bi učio nove stvari, kad pos tajemo sve spremniji mijenjati se, tada može doći do istinskog razvo ja.
Inovacija je više od nove metode. Riječ je o novome pogledu na svijet, pogledu rizika, a ne slučaja ili sigurnosti. Riječ je o novome pogledu na čovjekovu ulogu u svemiru; on preuzimanjem rizika stvara red. A to znači da je inovacija prihvaćanje čovjekove odgo vornosti, a ne izraz čovjekove snage. — Peter Drucker
Čim prestane napre dovati, dosezati no ve visine, širine i dubine, čovjek počinje stagnirati. — Orison Swett Marden
Poput leptira koji proživljava metamorfozu, možda ćemo uvid jeti da više nismo na dosadašnjem mjestu. Nešto u nama želi doseći viši stupanj slobode, osloboditi se okova stagnacije i ograničenja, te se vinuti u nove dimenzije razvoja i napretka. Naslućujemo uzbuđenje promjena koje su pred nama, a čiji je utjecaj toliko dalekosežan da trenutačno možda i ne možemo spoznati kako ćemo se pojaviti na suprotnoj strani. Štoviše, možda nemamo nikakvu predodžbu o tome kako bi mogla izgledati ta »suprotna strana« promjena. Ipak, u ovom
U snovima je začetak odgovornosti. — William Butler Yeats
dvadeset prvom stoljeću, na pragu smo, kako se čini velike renesan se, kako u unutarnjem, tako i u vanjskom svemiru! Svugdje se događa neusporedivo više od onoga što je vidljivo na prvi pogled. Čim posta nemo voljni otvoriti um i doživjeti ono što je naoko nevjerojatno, čini mo prve korake prema vlastitome napretku i otkrićima potrebnima za razvoj. Jesmo li na rubu doživljavanja proširene stvarnosti? Što je točno ta proširena stvarnost? U knjizi Istraživanje unutarnjeg i vanj skog svemira astronaut Brian O'Leary opisuje je ovako:
Jedinstvo u raznoli kosti, tako glasi na kana svemira. — Vivekananda
Njome se u biti širi naš okvir ispitivanja. Um je prema takvom gledanju više od pukog uma koji prikuplja informacije kao obično računalo. Čovjekova je svijest dio veće stvarnosti u (možda i izvan) vremenu i prostoru, a ne epifenomen organizma s ograničenim vre menskim trajanjem u fizičkome tijelu. Nastoji integrirati subjektivno i objektivno, desnu i lijevu stranu mozga. Teži jedinstvu svega, umjes to reduciranju svega na fizičke komponente. Nova stvarnost pretpostavlja međupovezanost, viši poredak u svijetu koji nije moguće objasniti tek poznatim fizičkim zakonima. Promatra moć uma. Odvaguje hipoteze koje se usuđuju usprotiviti se sadašnjim teorijama i pretpostavkama. Propituje niz različitih oblika pristupa potrazi za izvanzemaljskom inteligencijom... Razmatra dimenzije koje nadilaze vrijeme i prostor, pojmove koji nadilaze sa dašnje predodžbe o materiji i energiji, te područja koja nadilaze fi zičko. U jednom razdoblju Zemljine povijesti na našem planetu nije bilo baš nikakvih živih bića. U redu, možda je bilo zametaka biološki zanimljivih molekula koje se još nisu bile organizirale u žive sustave. No sada imamo milijune živih bića koja hodaju, pužu, plivaju i lete. Kako je došlo do te fantastične promjene? Je li život na Zemlji poka zatelj da su svi aspekti stvaranja u evolucijskome procesu napredova nja i razvoja? Evolucijski proces oblikuje naš svijet i našu vlastitu vr stu. Nedvojbeno je i da je oblikovao način na koji svoj svijet shvaćamo. Što mi kao pojedinci možemo učiniti kako bismo potpomogli taj nap redak i razvoj? Kako u svemu prepoznati zajedničko životno putova nje? Neograničena ljubav glavna je odlika koja naše srce i um otva ra prema novoj stvarnosti. Štoviše, otvoreno srce i um mogu služiti kao putovnica za ulazak u svijest koja se razvija, kako individualnu, ta ko i kolektivnu. Duhovni razvoj odražava razvoj u nastanku i izrazu
duhovnih ideja. I dalje težimo dobrome, lijepome, istinitome, preuzi majući odgovornost u smislu aspekta osobnog morala i samonadzora. Pogled u budućnost svakako je intrigantan. Je li moguće da Bog želi da čovjekov um, srce, ruke i glas provode božanski plan namijenjen svijetu? Srce, um, intelekt i dušu ulazite čak i u najmanja djela. To je tajna uspjeha. — Sivananda Sarasvati
* 5. ZAKON Blaženije je davati nego primati. — Djela apostolska 20:35
Godine ne umanjuju nego uvećavaju plaću ljubavi i zah valnosti koju primaju oni koji rade na opću korist. — Imelda Shanklin
MNOGI najuspješniji i najutjecajniji ljudi svijeta dokazali su mudrost ri ječi: »Želite li iz života izvući više, morate mu više davati«. Takvi ljudi razumiju životni zakon koji govori da davanje dovodi do još davanja i do većih osobnih nagrada. Kad jedan drugome dajemo slobodno i nesputano, bez uvjeta, svoje bogatstvo i sreću dijeleći s drugima, da vanje se množi i primamo daleko više nego što smo dali. Čak i kad nema neposrednih izgleda za vraćanje, sama radost davanja naš duh zasipa velikim i dragocjenim darovima. S druge strane, kad dajemo samo da bismo primali, ili dajemo uz uvjete, vjerojatno nećemo pri vući ni sreću ni prijateljstvo! »Kako daješ, tako ćeš i primati«. Te se riječi smatraju jednim od univerzalnih zakona ljubavi. Uviđate li razloge? Postoje nebrojeni divni i produktivni načini na koje možete davati, a pritom je ključna svrha zbog koje dajemo. Kad dajemo bezuvjetno, dajemo iz srca ne ograničene ljubavi. Kad se koncentriramo na ljubav i služenje drugi ma, pomažemo izgradnji raja na zemlji. Nesebično davanje najčešće potiče druge da iskazuju sve što je u njima najbolje. Dodatna prednost koju stječemo davanjem često je upravo po većano razumijevanje. Kako? Kad djelujemo na temelju duha, uvijek dolazi do određenih povećanja. Kad životu pristupamo iz perspektive neograničene ljubavi, uvijek dolazi do određenog oblika povećanja u spoznajama. Kao što kvalitetan obrok daje hranjive tvari i energiju za
Pitanje kruha za me ne je materijalno pi tanje, no pitanje kruha za mojeg je susjeda duhovno pi tanje. — Nikolaj Berdjaev
fizički aktivan život, tako je i božansko neizmjeran izvor duhovne hra ne i snage. U razgovoru s predanim dobrovoljcem, vjerojatno ćete doznati za brojne izvore osobnog zadovoljstva koji proistječu iz tak vog služenja.
Ne znam kakva će vam biti sudbina, ali jedno znam: među vama će istinski sretni biti jedino oni koji su tražili i pronašli način da služe. — Albert Schweitzer
Kada daješ, ne misli na korist. — Kuran
Kada vidiš da netko provodi Zakon dava nja, s radošću mu pomogni, pa ćeš doći do velikih i bes konačnih izvora sreće. — Buddha
»Blaženije je davati nego primati«, stoji u Svetom pismu. Zašto bi bilo baš tako? Svako iskustvo praktičnog provođenja nekog univer zalnog zakona ili duhovnog načela približava nas trajnoj radosti i sreći, te plodonosnim izrazima. Zahvaljujući takvoj povlaštenosti isti nu shvaćamo na intelektualnoj razini, dok na iskustvenoj razini posta jemo istinom. Velika je razlika između toga kada čujemo divnu pjes mu i kada je sami otpjevamo. Želimo li biti sretniji, donosimo li sreću drugima? Želimo li biti uspješni, nastojimo li drugima pomoći da dođu do uspjeha? Želimo li u životu imati više ljubavi, nastojimo li pružati više ljubavi? A formula je krajnje jednostavna: sve što dajete vraća vam se, višestruko uvećano! Jeste li razmišljali o mogućnosti da je zakon davanja i prima nja jedna od mogućih definicija slobode? Jedan poznati poslovni čov jek ovako je definirao slobodu: »Život bez razmišljanja o sebi«. Može te li zamisliti da jedan cijeli dan proživite tako da se koncentrirate na druge, a ne na sebe? Biste li tada lakše pružili ruku u služenju većem broju ljudi oko sebe bez imalo razmišljanja o eventualnoj koristi? Ta da jednostavno živite i slobodni ste! Budite zahvalni za radost života. Budite sretni što imate mo gućnost raditi. Budite zahvalni za prigode u kojima možete davati i služiti. Dobra djela odlično izgrađuju karakter, zaslađuju život i određuju sudbinu. — Grenville Kleiser
U knjizi Za sve postoji vrijeme benediktinska redovnica Joan Chittister piše: Hasidski učitelji prenose priču o rabinu koji je svakog sabata nestajao kako bi »u šumi razgovarao s Bogom«. Tako su barem mis-
lili njegovi vjernici, koji su stoga jednog takvog dana zadužili jednog dužnosnika iz sinagoge da pode za rabinom i promatra taj sveti sus ret. Rabin je ulazio sve dublje i dublje u šumu, a na koncu je došao do malene kolibe neke nežidovke, smrtno bolesne i nemoćne. Rabin joj je kuhao, meo i čistio, donosio joj drvo za ogrijev. Potom se, čim bi dovršio posao, odmah vraćao u svoju kućicu pokraj sinagoge. Ljudi u selu pitali su čovjeka koji je slijedio rabina: »Onda, je li naš rabin odletio u nebo?« »O, ne«, odgovorio je ovaj nakon kraćeg razmišljanja, »naš je rabin uzletio još mnogo, mnogo više«.
Najmudriji je i najsretniji koji stalnom pozornošću misli otkriva najveće prilike da čini dobro, te prodire kroza sav otpor kako bi unaprijedio prilike. — Philip Doddridge
Poziv na služenje s ljubavlju žudnja je srca koje želi živjeti i na dići naša ograničenja. Kad duže vrijeme donosimo duhovne odluke, doživljavanje i izražavanje tih moćnih istina često rezultira snažnijim i uravnoteženijim karakterom. Svoj vanjski svijet počinjemo transformi rati u smjeru svojih unutarnjih zamisli i vrijednosti. Ako naš ljudski napredak prati i poboljšanje svijesti, naučit ćemo od života stvarati bogatije iskustvo, a naše će nagrade daleko nadmašiti naš trud. Da vanje je izvrstan prvi korak u tom smjeru.
Naglasci • • 1. Život je zanimljiv i koristan koliko su zanimljiva i korisna naša ot krića. 2. Pogreška može biti izvrstan izvor razvoja i učenja. 3. Kako reagirate kada netko načini pogrešku koja ima veze s vama? 4. 5. 6. 7. 8.
Prema kojim mjerilima živite? Glas savjesti može biti doživotni prijatelj i vodič. Samo vi sami možete postaviti mjerila osobne karakternosti. Svrha je našeg životnog putovanja pridonositi cjelini. Razmišljanje je kreativan proces. Moguće mu je pomagati i us mjeravati ga.
9. Svi problemi imaju rješenje. Svaka situacija ima pozitivnu perspe ktivu. 10. Promjene su i nužne i dobre. 11. »Želite li iz života izvući više, morate mu više davati«. 12. Božansko je beskonačan izvor duhovne snage i hrane.
Praktična primjena raznih duhovnih zakona •• Treća kategorija judaistickog Tanakha sadrži velik izbor raznih književnih djela iz različitih razdoblja rane židovske povijesti. Izbor iz Psalama: O, Bože, proučio si me i upoznao. Kada sjednem ili ustanem, Ti to znaš; izdaleka razabireš moje misli. Pratiš me dok hodam i dok se odmaram, i dobro poznaješ moje navike. Na jeziku nemam riječi koje Ti, o, Gospodine, dobro me poznaješ. .. .To nadilazi moje spoznaje; riječ je o misteriji u koju ne mogu proniknuti, Kamo se sakriti od Tvojega duha? Kamo pobjeći od Tvoje nazočnosti? Uzdignem li se na nebo, Ti si i ondje; spustim li se u Sheol, i ondje ću te naći. Odletim li u svitanje da odmorim se na zapadnome obzoru, čak će me i ondje pronaći Tvoja ruka, Tvoja će me desnica čvrsto držati. Kažem li: »Tama će me svakako skriti, noć me zaštititi«, tama za Tebe nije tama, noć je svijetla poput dana; tama i svjetlo tek su jedno. Ti si stvorio moju svijest, Ti si me oblikovao u majčinoj utrobi. I stoga Te slavim, jer si me stvorio tako čudesno i divno.
Tridesetšesti tjedan
1. ZAKON Smisao je odlika koju biramo kako bismo prema njoj oblikovali život. — Richard J. Leider Kako bismo promije nili vanjske okolnos t i , trebamo postati okolnostima kojima teži naša unutarnja želja. — Gregg Braden
Krajnja odlučnost pojedinca i na nao ko osrednjoj zamisli može izgraditi ned vosmislen uspjeh. — Richard J. Leider
ŽIVOTNO je putovanje katkada prepuno pitanja. Koliko ste se puta pi tali: »Koji je stvarni smisao mojega života?« ili »Zašto sam ovdje?« ili »Što da činim sa svojim životom?« ili »Kako pronaći smisao i pravi put?« Jeste li i od drugih čuli takva ili slična pitanja? Većina ljudi želi znati da život ima stvaran smisao i svrhu. Volimo imati dojam da je naš boravak na ovom planetu nekako važan. Kako odgovoriti na ta du boka i važna pitanja? Pokreće li duh naš život kroz zagonetku smisla i svrhe? Bi li smisao našega života mogao služiti kao temelj ili bit naše najdublje dimenzije — mjesto na kojem imamo dubok osjećaj za to tko smo, što smo, odakle smo i kamo idemo? U knjizi Moć smisla Richard J. Leider nudi zanimljivu definiciju smisla. Tako piše: »Nije ri ječ o stvari. To nikada nije statično stanje koje možemo očuvati. Riječ je o kontinuiranoj aktivnosti, o pitanjima koja postavljamo bez presta nka. To je proces koji proživljavamo svakodnevno, a cilj mu je sluša nje i oblikovanje naših životnih priča«. Leider nudi i provedive i korisne zamisli za stvaranje značenja, te možda i za pronalaženje plodonosnog smisla u našem životu i ra du. Tako piše: Ključ djelovanja na temelju smisla i svrhe sastoji se u stapanju potreba svijeta s našim jedinstvenim darom unutar poziva... Na taj
Svi smo mi na spiral nome putu. Nema pravocrtnog razvoja. Usput ćemo nailaziti na prepreke, skretati i vraćati se... Bit će i sjena i tame, no rav noteža će im biti po jasi svjetla... Svijest o tome obrascu jedi na je potrebna da vas održi na putu. — Kristin Zambucka
Sanjam jedan san... — Martin Luther King, Jr.
način stječemo osjećaj za usmjerenost. Bez smisla i svrhe ubrzo ćemo se izgubiti. Živimo bez istinske radosti u životu i poslu. Sve dok se ne pomirimo sa svojom svrhom, nećemo otkriti zadovoljstvo poslom niti onim čime raspolažemo. Smisao je način života — disciplina koju treba provoditi sva kodnevno. Od nas traži ustrajnu predanost kako bismo se svakodne vno suočavali s pitanjem: »Zašto ujutro ustajem?« Mudrost koja nam omogućuje da pitamo, te hrabrost koja nam omogućuje da odgovori mo na to jednostavno pitanje čine samu bit rada na smislu. Sklad i snaga izražavaju se u našem životu krajnje plodonos no kad se naše vanjsko »ja« uskladi s našim najdubljim i najčišćim težnjama i životnim ciljevima. Je li smisao nešto više od vanjskih zna kova vjernosti u ispunjavanju dužnosti? Znači li smisao da smo mar ljivi u svemu što postižemo ovdje, na Zemlji? Može li »život sa smis lom« ukazivati na to da sve više dozrijevamo u svijesti da je jedan od najvrjednijih životnih darova živjeti za istinu i dobrotu, te za korist drugih? Je li jedna od sporednih posljedica smisla tako i veća ukupna sreća? Kako vam teške situacije mogu pomoći da ispunite smisao i sv rhu? Možda se temeljna važnost životnih poteškoća sastoji u tome što nas mogu preusmjeriti s aktivnosti koje se odvijaju izvana na duhovni aspekt stvari. Kada dođe do krize, poput teške bolesti ili udarca za karijeru, možemo birati kako ćemo postupiti u vezi s tim iskustvom. Međutim, neki će ljudi vjerojatno otvoriti baražnu vatru pitanja: »Zašto se to dogodilo?« i »Što ću sada?« Takvi događaji mogu biti po put prirodnih obrisa planina i uzvisina koji rijeci onemogućuju da teče ravno, pa mora skretati i vijugati, ali na koncu ipak uvijek teći u pravo me smjeru. Prednosti su krize ili poteškoće u tome što smo često to liko usredotočeni na ono što je pred nama da se oslobađamo sitnih briga i porebe za nadzorom. Međutim, uvijek možemo zastati i izno va procijeniti vlastite vrijednosti i prioritete. Jer uvijek je pogodan tre nutak da izrazimo najviši oblik svojega poziva i da ispunimo svoju naj dublju svrhu i smisao. Albert Schweitzer nadahnuo je milijune ljudi svojim otkrićem potencijalnog bogatstva čovjekova života. Godinama je tražio ključnu etiku suvremenoga svijeta. Pronašao ju je u Africi. Jednog poslijepodneva u rujnu 1915. godine dr. Schweitzer je sjedio na malenome pa robrodu koji je rijekom Ogooue napredovao prema Lambareneu u središnjoj Africi. Mjesnome stanovništvu donosio je lijekove i medici nske potrepštine. Dok je brodić polagano prolazio posred krda vodenkonja u rijeci, Schweitzer je gledao kako kapetan manevrira kako
ne bi udario u neku životinju. 1 tada je uvidio nešto duboko i daleko sežno. Kapetan odražava najviši oblik smisla: poštovanje prema živo tu. Prema riječima dr. Schweitzera: »I kao što je voda koju vidimo ko ličinski neznatna u odnosu na vodu koja teče pod zemljom, takav je i idealizam koji se pokazuje u malenim količinama u usporedbi s onim što ljudi nose zaključano u srcu, a koji se oslobađa tako rijetko ili ni kada. Osloboditi što je sputano, dovesti podzemne vode na površinu: čovječanstvo čeka onoga koji će moći ostvariti takav pothvat«. Kako, dakle, »osloboditi sputano«? Možda ne bi bilo loše početi od redovite posvećenosti molitvi, a zatim i »kvalitetnog sluša nja«. Tražite usmjeravanje kako biste otkrili vlastite darove, te kreativ ne i korisne načine njihova izražavanja. Počnite uviđati i shvaćati ka ko i vi možete učiniti nešto bitno, i to ovdje gdje jeste. Upravljanje vremenom i organizacijske sposobnosti često nam nude priliku da se oslobodimo svega irelevantnoga i usredotočimo na vlastiti dar i poten cijal. Svoje aktivnosti usmjerite u područja koja su vam važna i zna kovita. Živite li istinski kako želite? Henry David Thoreau rekao je: »Napreduje li samopouzdano u smjeru svojih snova, da bi živio za mišljen život, čovjek će nailaziti na uspjeh neočekivan u uobičajenim uvjetima«. Smisao je kvaliteta koju biramo i oko koje oblikujemo svoj život. Možete li odrediti svoju svrhu i smisao?
* 2. ZAKON Sedam smrtnih grijeha: ponos, pohota, lijenost, zavist, bijes, pohlepa i neumjerenost. — Sv. Grgur Sigurno je da Bog ne griješi prema čovjeku, ali čovjek griješi prema sebi. — Kuran
ČOVJEKOVA je priroda pozornica na kojoj želje dvojne prirode mogu bi ti u stalnome sukobu. Jedan od mogućih razloga za to jest i činjenica da ljudi žive u nepoznavanju Boga, univerzalnih načela i duhovnog smisla. Kada ih zasljepljuje iluzija ili obuzimaju lažne vrijednosti ma terijalizma i egoizma, ljudi katkada streme u smjeru suprotnome od ostvarivanja života korisne svrhovitosti. Ljudi obuzeti materijalnim pi tanjima možda ne uviđaju sukob u sebi sve dok im pozornost ne pri vuče neka životna situacija. Čovjek koji nije usklađen s najstvarnijim i najvišim životnim ciljevima možda neće uvidjeti beskonačan potencijal za dobro.
Pred slomom ide oholost, a pred pa dom uznositost. — Izreke 16:18
Vodeće religije svijeta taj sukob predstavljaju na različite načine. Iako se teolozi razlikuju po definiciji »grijeha«, većina će se složiti da priroda grijeha iskrivljuje dar života u obliku u kojem smo ga primili. Kada netko »promaši cilj« pogrešnim razmišljanjem ili po našanjem, odnos tog pojedinca prema životu često se mijenja. Grijeh tako može biti koban, jer često umanjuje grješnikovu sposobnost živ ljenja u miru, radosti, sreći, kreativnosti i korisnom djelovanju.
Čovjek griješi kad podlegne sklonosti narušavanju božanske volje povođenjem za neprimjerenim željama. — Sekai Kyusei Kyo
»Sedam smrtnih grijeha« zapravo je sedam uobičajenih načina na koje se mnogi ljudi umrtvljuju toliko da više ne dopiru do dobrote života. Ponos, pohota, lijenost, zavist, bijes, pohlepa i neumjerenost često su plod pokušaja da dođemo do zadovoljstva i sreće na pod ručjima na kojima ih je nemoguće pronaći. Promotrimo sada pomni je te »grijehove«. Neprimjerene percepcije o vlastitoj ličnosti, koje često naziva mo umišljenošću, pretjeranim ponosom ili egoizmom, čovjeka mogu zaslijepiti tako da ne prepoznaje transcendentu stvarnost i ograničiti njegovu točnu sliku o samome sebi. Nastojimo li se držati posebno ili važnije od drugih, upast ćemo u grijeh ili zamku arogancije. Međutim, zdrava doza ponosa i zdravo samopoštovanje mogu biti korisni za os tvarivanje uspjeha. Pohota je neumjerena želja usmjerena na sebične ciljeve, a do vodi do »beskorisne, nepotrebne boli i patnje«, čak i do razaranja. Može biti izvor sputanosti, zatrovanosti srca i zavaravanja uma. Epi demija AIDS-a, neželjene trudnoće među tinejdžericama, te ovisnost o drogi i alkoholu neke su od suvremenih posljedica prepuštanja pohotljivoj strasti. Seksualnost je čudesan dio života i način na koji se svjesno izražavamo govori mnogo o našem karakteru. I premda svi trebamo s vremena na vrijeme usporiti i opustiti se od svakodnevnih napora, lijenost je ipak nešto posve drugo. Jedna engleska izreka kaže »Lijenost putuje toliko sporo da je neimaština ubrzo pretekne«. Lijenost je jedna od navika ili stavova koje nam mo gu onemogućiti ili nam smetati u otkrivanju višeg oblika značenja i smisla. Naš život mogu ograničiti inertnošću. Lijenost osim toga one mogućuje plodonosnu kreativnost i produktivnost.
Jedna od definicija zavisti jest i »osjećaj nezadovoljstva i kivno sti zbog tuđih prednosti, imovine itd.«. To što kod nekoga vidimo kao odliku ličnosti ili uspjeh koji bismo voljeli ostvariti nije smrtni grijeh. Cesto se divimo tuđoj nadarenosti i sposobnostima. Problem ili »gri jeh« pojavljuje se kada zavisti dopustimo da naš život ispuni takvim nezadovoljstvom i kivnošću da ne uspijevamo uživati u drugim aspek tima života. Vrijeme i energija koje trošimo na uspoređivanje s drugi ma bilo bi bolje iskoristiti za mobiliziranje vlastitih unutarnjih izvora. Bijes je teška emocija koja onesposobljuje, može razoriti ko munikaciju, razvrgnuti veze ispunjene ljubavlju i zalupiti vrata sreći i zadovoljstvu. Grijeh bijesa sastoji se u tome što često dovodi do de struktivnog ponašanja. Naše tijelo često reagira na bijes stisnutim ša kama, mrštenjem, suzama, zajapurenošću, škrgutanjem zuba, prom jenom krvnoga tlaka, ubrzanjem bila i tako dalje. Zašto činiti nešto što nas iznutra toliko remeti? Kakve bi od toga uopće mogle biti ko risti? Umjesto da poričemo vlastite osjećaje, što bi se dogodilo kada bismo identificirali izvor bijesa i iskušenje koje bi nas moglo odvesti u bijes pretvorili u konstruktivno djelovanje?
Sebičnost može biti draga samo pojedincu, no iz nje ne proistječe sklad cjeline. — Tenhkyo Osashizu
Pohlepa također može biti kobna u protivljenju prirodnome i obilnome toku života. Sve vodeće religije priznaju da su patnje i zlo plod neumjerenih želja usmjerenih prema sebičnim ciljevima. A poh lepa čini temelj velikog dijela nedaća koje pogađaju čovječanstvo. Pohlepna osoba nastoji izgraditi branu na potoku i sebično zadržati svu vodu. Takav čovjek još nije spoznao da sreća dolazi s protokom vode. Kao što je drevni kralj Mida spoznao na neugodan način, ego centričan život koji se temelji na pohlepi zapravo i nije život! Neumjerenost se odnosi na sve što činimo bez mjere, u čemu do krajnosti pretjerujemo. Neumjerenost se često povezuje s fizičkim ovisnostima. Kad čovjek veliku količinu energije koncentrira na jedno — poput jela, pića, droge, seksa — može doći do ovisnosti. Poput pohlepe, i te ovisnosti čovjeka mogu toliko zaokupiti da zanemaruje druge važne životne aspekte. Grijeh neumjerenosti odražava se u šte ti koju čini fizičkome tijelu, vezama, karijeri i duhovnoj svijesti. Sre dstvo kojim suzbijamo neumjerenost može biti i nastojanje da živimo uravnoteženo i to tako da u svemu budemo umjereni.
Univerzalna božanska inteligencija protječe kroz sve nas. Sva tko od nas ima jedinstvenu vezu s onim nevidljivim dijelom sebe. Sa me želje mogu biti korisne kada ih izražavamo na pravome mjestu, unutar osobnosti, obitelji i društva. Misli i odluke mogu nas nositi u beskraj. Kada viši oblici naše ličnosti počinju nadvladavati »sedam smrtnih grijeha« i u svakodnevnim odlukama i životu, počet ćemo nap redovati na putu svete potrage za smislom.
* 3. ZAKON Izgled često vara. — Ezop Za sve što se događa na ovome svijetu i izvan njega postoji logično objašnjenje — i sve savršeno ima smisla. Jednoga dana shvatit ćeš božansku svrhu Božjega plana. — Lois Pearl
JEDNA od poznatijih rečenica iz Ezopovih basna mogla bi biti upravo ona koja ljude, mjesta, situacije ili stvari opisuje kao drugačije od ono ga kako izgledaju na prvi pogled: »Izgled često vara«. Vrlo je moguće da smo već doživjeli situacije kada smo osjetili razočaranje, obeshrabrenost ili gubitak iluzija zbog vanjskog izgleda koji nije odgovarao našim očekivanjima. U takvim je trenucima dobro sjetiti se da vanjski izgled ne prenosi uvijek istinu o određenoj situaciji. Epiktet tako piše: »Pojave se umu predstavljaju u četiri oblika. Stvari su ili onakve kako izgledaju; ili nisu niti izgledaju; ili jesu, ali ne izgledaju; ili nisu, ali tako izgledaju. Ispravno pogoditi u svim tim slučajevima zadaća je mudrog čovjeka«. U Ivanovu evanđelju savjet je daleko jednostavniji: »Prestanite suditi po vanjštini« (7:24). Bit toga zakona sastoji se u tome da je važno i korisno dublje se zagledati u svaku pojavu. Možda ćemo se ugodno iznenaditi bude mo li na situacije reagirali tražeći veću jasnoću. Kakve god sudove iz nosili na temelju izgleda, oni će možda biti preslabo pomagalo za os vježavanje i podizanje našeg mišljenja o sebi uz pomoć uspoređivanja s drugima. Međutim, kada se naše razlučivanje temelji na pojačanoj svijesti i duhovnome razumijevanju, svaku situaciju možemo poboljša ti dobronamjernim mislima prožetima ljubavlju i suosjećanjem. Jedna od prednosti pomnijeg sagledavanja stvari jest i u tome da percipira mo korisne informacije u napredovanju prema ciljevima. Naposljetku, bi li iskustvo moglo biti tek još jedna riječ za sve veću svijest? Ako doživljavate iskustvo svojega tijela, postajete li ga svjesni ji? Ako doživljavate iskustvo svojega uma, postajete li svjesniji misli i
Istina se ne mijenja, iako se vaša percep cija istine može mi jenjati, neki put i drastično. — John i Lyn St. Clair Thomas
zamisli koje se pojavljuju pred vašim unutarnjim okom? Doživljavanje uma može biti vrlo važno jer dovođenjem svijesti u um počinjete na dilaziti njegova ograničenja, pa vas izgled više neće zavaravati! U knjizi Jedan okus Ken Wilber piše: »Tijelo, um i duša međusobno se ne isključuju. Tjelesne želje, zamisli uma i blistavi blje skovi duše — sve su to savršeni izrazi Duha koji zrači i jedini nasta njuje svemir, uzvišene geste onog velikog Savršenstva koje blistavilom nadmašuje svijet. U cjelokupnome Kozmosu postoji samo Jedan okus, a to je okus Božanskoga, bilo da se pojavljuje u tijelu, umu ili duši«. Kako njegovati više izraze božanskoga koji će nam u životu po moći da nadiđemo površinski izgled? Možda bi se na vrhu popisa moglo naći iskazivanje neograničene ljubavi koje nam pomaže da spo znamo svetu nazočnost duha u svima i svemu. Kada u drugima traži mo nazočnost ljubavi, često je i pronalazimo! Kada odvojimo nekoli ko minuta da se potpuno umirimo i koncentriramo, lakše ćemo se os loboditi privrženosti važnosti vanjskih dojmova. Kada uklonimo »eti kete« koje često pridajemo životu — poput dobi, spola, imovine, us pjeha, nasljedstva itd. — moći ćemo nadići osjetila i uskladiti se s nevidljivim dijelom sebe. Izražavanje zahvalnosti i velikodušnosti može nas uzdići u prostor koji privlače služenje i dijeljenje. Kada nam je svi jest u sadašnjem trenutku, umjesto da vrluda među raznim pretposta vkama i mogućnostima, također se koncentriramo na stvarnost umjes to na izgled.
Dok živiš, kloni se toga da o ljudima sudiš po izgledu. — Jean de /a Fontaine
Skupina prijatelja uzela je slobodan dan i odvezla se u obližnji planinski park na piknik. Dan je bio upravo savršen — sunčan i di van, uz ugodnu temperaturu i prelijepe krajobraze na koje su nailazi li cijelim putem. Došavši u park, za piknik su odabrali mjesto u blizi ni velikog akumulacijskog jezera koje dominira jednim dijelom parka. Prijatelji su zastali kako bi promotrili vodu koja se prelijevala preko brane i spuštala u rijeku, nastavljajući put daleko prema podnožju pla nine. Voda, koja se spušta zahvaljujući vlastitoj težini, odnosno gravi tacijskoj sili, stvara prirodnu energiju koju generatori pretvaraju u korisnu električnu energiju. Dok su razgovarali o pogledu koji im se tako pružio, jedan je muškarac rekao: »Nije li zanimljivo kako izgled ovdje, iz jedne perspektive, vara?« Dok su ga ostali iznenađeno gle dali, nastavio je: »Generatori ne stvaraju električnu struju; oni je sa mo generiraju. Preuzimaju prirodnu energiju i pretvaraju je u oblik koji se potom prenosi dalekovodima do doline. Tu je energiju potom moguće koristiti za pokretanje strojeva za konkretne poslove«. Kako otkriti veći dio prirode stvarnosti koja je u pozadini sje na? Umjesto da se koncentriramo na vanjski izgled, što bi se dogodi lo kada bismo za temelj života odabrali duhovni integritet? Bismo li
na životne situacije i iskustva tada gledali iz stvarnije i realističnije pe rspektive, a ne u okvirima iluzornih mogućnosti? Bi li nam motivacija otkrivanja omogućila da u sve što je pred nama unosimo jasniju vizi ju kako bismo lakše donosili pozitivne i mudrije odluke?
* 4. ZAKON Gorljivost je unutarnji plamen duše koji vas vodi dalje, prema ci lju. — Charles Fillmore Čovjek je stvoren ta ko da nemoguće stvari nestaju čim mu nešto zapali dušu. — Jean de /a Fontaine
Čovjek bez gorljivos ti i žara nalik je na lokomotivu bez pare ili motor bez struje. — Charles Fillmore
KAD GOD se pred vama pojavi prilika koja vam omogućuje da izrazite talent, prigrlite je objeručke! Osjetite pokretanje žara i gorljivosti du boko u sebi, strujanje koje vam daje poticaj da priliku pretvorite u plo donosno ostvarenje dobra. Gorljivost se opisuje kao »unutarnji plamen duše koji čovjeka tjera naprijed«. Gorljivost pokreće motivaciju, što rezultira snažnim progresivnim kretanjem. Kada su Charlesu Fillmoreu bile devedeset četiri godine, izjavio je: »Već poprilično cvrčim od gorljivosti i oduše vljenja i poskakujem kako bih što prije učinio ono što trebam učiniti«. Kakav neizrecivo pozitivan stav! Većina nas ima daleko veće sposob nosti nego što uviđa. Prihvatimo li tu istinu o sebi i vjerujemo li u ide ale i načela kao u stvarnost, često bolje ovladavamo vanjskim okolno stima u svojem životu. Gorljivost nam nudi sposobnost isticanja pos redstvom koncentriranih napora usmjerenih prema našim ciljevima. Gorljivost nas potiče da prema životu iskazujemo zanimanje i strast. Štoviše, gorljivost je poput velike strasti — unutarnje želje koja pla mti žarom sunca na pustinjskome pijesku sve dok se predmet na koji je fokusirana ne ostvari u tom silnom plamenu. Gorljivost nam po maže da lakše dovršimo zadaću koja je pred nama. Grci su nam podarili jednu od najljepših riječi u našemu jeziku: »entuzijazam« — Bog koji je unutra. Veličina čovjekovih djela mjeri se nadahnućem iz kojeg izvire. Sretan je onaj koji u sebi nosi Boga. — Louis Pasteur U Svetome pismu stoji: »Uistinu, Bog nam nije dao duh bojažljivosti, već duh snage, ljubavi i trijeznosti« (Druga poslanica Timo-
Valja dobro pripaziti da gorljivost bude uravnotežena s mudrošću. — Elizabeth Sand Turner
teju 1:7). Izvor snage kojom ostvarujemo sve što se nađe pred nama leži u unutarnjoj energiji koja samo čeka da je oslobodimo i usmjeri mo. U dobi od dvadeset pet godina, Rahmanjinov je već činio velike korake u smjeru blistave glazbene karijere. Njegove skladbe dobro je primala i kritika i publika. A zatim je napisao simfoniju koja je doživ jela potpun neuspjeh. To ga je obeshrabrilo i ispunilo samosažaljenjem. Izgubio je samopouzdanje i počeo se bezvoljno vući uokolo. Jednog ga je dana prijatelj odveo Nicholasu Dahlu. A dr. Dahl je, iz među ostaloga, mladome glazbeniku rekao i nešto što mu se urezalo u pamćenje: »U vama spavaju velike stvari, samo čekaju da ih darujete svijetu«. Rahmanjinov je te riječi ponavljao u nedogled, sve dok mu se nije vratilo samopouzdanje. Za manje od godinu dana napisao je koncert koji je posvetio dr. Dahlu. Riječ je o glasovitome Koncertu br. 2 u C-molu. Po završetku moskovske izvedbe, od silnih oduševljenih povika zamalo su počeli pucati zidovi dvorane! Snaga gorljivosti, pot pomognuta poticajnim riječima, pokrenula je velikog skladatelja pre ma cilju. Od svog života možemo stvoriti što god želimo. Međutim, pot rebno je uložiti trud kako bismo upotrijebili duhovne odlike, nadare nost, sposobnosti i snagu koju imamo. Promotrimo malo područje iz van granica svojeg ograničenog uma i počnimo se pitati: »Što bi bilo kad...?« Što bi se dogodilo kada bismo u projekte kojima se bavimo unijeli više gorljivosti i oduševljenja? Kakve bi obiteljski, osobni i rad ni odnosi imali koristi od takve injekcije? Promislite o mnogobrojnim mogućnostima u raznoraznim situacijama koje bi mogla poboljšati ta ko snažna energija. Što bi se dogodilo kada bismo gorljivost prema životu pokazali tako da zrači oko nas, prema svemu što činimo? Naš bi entuzijazam zarazio sve oko nas!
Gorljivost, odvažnost i iskrenost daju sjaj i boju duši, kao što sjaj dijamantu daje ljepotu. — Cora Fillmore
Žena koja je radila za jednu veliku proizvodnu tvrtku na život je gledala toliko pozitivno i entuzijastično da joj je šef kroz smijeh re kao: »Doista si zarazna!« A to je bilo točno! Njezin radostan duh i brižna narav utjecali su na sve oko nje. Istinska gorljivost nije energi ja koju su neki dobili na dar, dok je drugi nemaju. Svatko od nas može se napajati na univerzalnome izvoru božanske energije. Radost i gor ljivost plod su odluke koju možemo donijeti u svakom trenutku i početi aktivnije sudjelovati u životu.
Riječ »entuzijazam« potječe od korijena koji ukazuju na nadahnutost božanskim i na »jedinstvo s božanskom energijom«. U ljudima koji zrače tom duhovnom odlikom uočavamo nešto što doslovce budi strahopoštovanje. Gorljivost i entuzijazam pridaju novu vrijednost svemu čega se dotaknemo. Uputimo poziv duši da počne zračiti živo tom i pokaže se u svim zadaćama koje su pred nama. Pjesnik Philip Doddridge ovako je pisao o gorljivosti: »Probudi se, dušo moja! Rastegni svaki živac, I odlučno nastavi dalje; Nebeska utrka traži tvoju gorljivost, I tvoju besmrtnu krunu«.
* 5. ZAKON Um je poput padobrana — funkcionira jedino kada je otvoren. — Dick Sutphen Obrazovanje nije is punjavanje kante, nego paljenje vatre. — William Butler Yeats
Inteligentni ste u mjeri u kojoj u sebi omogućujete djelo vanje Božjeg Uma. — Imelda Shanklin
JESTE LI kada gledali kako padobranac iskače iz aviona? Zrakoplov kruži visoko gore, vidi se tek kao malen obris na plavome nebu. Od jednom se pokraj njega pojavljuje i malena tamna mrljica. Letjelica se potom udaljava, a ona mrljica pada, pada. Promatrate je bez daha. A zatim se počinje širiti sve veći šareni oblak, nalik na gljivu, a tkanina se počinje ispunjavati zrakom. Skakač sigurno prizemljuje. Kod svakog iskakanja iz zrakoplova, padobranac prvo aktivira maleni pomoćni padobran koji zatim aktivira veći glavni padobran. Nužno je snažno povući konopac za aktivaciju, kako bi se rastvorio pomoćni padobran i ispunio zrakom. Upravo taj zrak služi kao inici jalna snaga koja izvlači čvrsto stisnutu tkaninu glavnog padobrana. Kao što vidite, za uspješno iskakanje padobranom, nužno je paziti na točan raspored koraka i faktora. Naš je um poput padobrana. Da bi u cijelosti funkcionirao, mora biti otvoren i prihvaćati nove zamisli. Da bismo od tih zamisli imali najviše koristi, dobro je pridržavati se reda u opažanju i procje njivanju. Da, kao što padobrancu treba hrabrost za skok s visine, ta ko je i nama počesto potrebna hrabrost kako bismo otvorili »padob ran« vlastitog uma i omogućili da u njega uđe ono zagonetno nepoz nato. Međutim, kada otvoreno primate nove misli i zamisli, mogu se pojaviti i dodatne mogućnosti. Vaš je um vaše kreativno središte, prepuno mogućnosti neis korištenog potencijala. Jesmo li zaboravili da raj na zemlji, dijelovi
Samo jedna stvar može istinski uv ježbati ljudski um, a to je kad čovjek sam svojevoljno koristi svoj um. Možete mu pomagati, možete ga usmjeravati, možete mu predlagati i, iz nad svega, možete ga poticati. No jedi no što vrijedi imati jest ono što dobiva vlastitim naporom, a to što dobiva izravno je razmjerno onome što u to ulaže. — Albert Lowell
beskonačnosti, te elementi neograničenog »ja« leže unutar dosega naših misli i iskustava? Možda je vrijeme da osjetimo uzbuđenje zbog takvog vlastitog potencijala. Što ćete poduzeti da ih u životu izvučete i naglasite? Poticajne zamisli neki se put pojavljuju na vrlo neobičan način. Neka je mlada žena sjedila za radnim stolom i pripremala referat. Od jednom je iz kuta stola začula nekakvo pucketanje. Već trenutak pos lije zasula ju je prava kiša sićušnih projektila! Kada je bolje pogleda la što se događa, na svoje je veliko iznenađenje uvidjela da su te mini jaturne rakete zapravo sjemenke iz pojedinih rasprsnutih cvjetova u vazi koju je držala na stolu. Mlada se žena počela smijati jer je uvidjela da je upravo svje dočila pravom malom čudu. Cvjetne čahurice sa sjemenkama rasprs nule su se kako bi svoje sićušne zrele putnike poslale na putovanje obnavljanja i održale kontinuitet postojanja. Dok je skupljala sjemen ke koje će poslije posijati u vrtu, mlada je žena uvidjela da je i njezin um jednako ispunjen zrelim božanskim zamislima. Kako će te misao ne zametke posijati da joj dozrijevanjem donesu kreativnu korist? Povijest obiluje pričama o velikim umovima koji su čov ječanstvu podarili čudesna otkrića i izume. Svako otkriće ili izum u početku su bili »zametak« u otvorenome umu spremnome za prih vaćanje novih zamisli. Gorljivost je zamisao okružila plodnim tlom, hranom za razvoj. Neodoljiva sila gorljivosti bila je ta sila koja je Cyrusu W. Fieldu omogućila da ostvari zamisao uspješnog polaganja kabela preko Atlantskog oceana. Joseph Haydn napisao je više od osamsto skladbi prije nego što je svijetu podario svoj nenadmašni oratorij Stvaranje, u dobi od šezdeset šest godina. Kanadskome fi zičaru siru Fredericku Bantingu, koji je radio s još troje ljudi, trebalo je ranih dvadesetih godina 20. stoljeća približno osam mjeseci da stvori inzulin.
Željezo hrđa od neuporabe, voda mirovanjem gubi čistoću... jed nako tako, neaktivnost oduzima snagu umu. — Leonardo da Vinci
Otvorenost ili zatvorenost vašega uma može silno utjecati na vašu budućnost. Sužen i zatvoren um ubrzo postaje najsigurnijim pu tem do suženog života. Otvoren i prijemčiv um shvaća važnost konti nuiranog učenja i mentalnog razvoja. Strastveno živjeti za danas i sv rhovito za sutra — uz otvoren um — recept je kojim pomažete u ob likovanju i određivanju osobnih uspjeha. Jedan je čovjek svoju otvore-
nost usporedio s kuhinjskim cjedilom. Rekao je da pomno razmatra misli i zamisli koje se pojavljuju, a zatim svemu osim onome što je ui stinu najbolje omogućuje da lako i brzo iscuri!
Naglasci •• 1. Smisao vašega života jest neprekidna aktivnost, proces koji u ži votu provodite svakodnevno. 2. Kada djelujete sa svrhom, ciljem i smislom, stječete daleko jasni ji osjećaj za usmjerenost. 3. Kada netko »promaši cilj« pogreškom u razmišljanju ili ponaša nju, često se mijenja i njegov odnos prema životu. 4. Naše misli i odluke uzdižu nas do bezgraničnih visina. 5. Naučite i vježbajte ne voditi previše računa o tome kako što izgle da izvana. 6. Na situacije reagirajte traženjem većeg stupnja jasnoće. 7. Njegujte više oblike izražavanja božanskoga u životu, kako biste lakše nadišli vanjski izgled. 8. Prilike prihvaćajte objeručke! 9. Gorljivost je unutarnji plamen duše koji čovjeka tjera naprijed. 10. Gorljivost pridaje novu vrijednost svemu što dotakne. 11. Da bi u potpunosti funkcionirao, naš um mora biti otvoren i pri jemčiv prema novim zamislima, te ih pomno lučiti. 12. Otvorenost ili zatvorenost vašega uma može silno utjecati na vašu budućnost.
Praktična primjena raznih duhovnih zakona •• Juriš li za čašću, uvijek će ti izmicati. No budeš li od nje bježao, pratit će te u stopu. — Talmud Svi vole čast i priznanja. Kad drugi prepoznaju našu strast i predanost, osjećamo se dobro i zadovoljno, međutim, moramo naučiti zastati i promotriti vlastitu motivaciju. Dajemo li doprinos svojoj za jednici jer nam je istinski stalo do pitanja pred kojim se nalazimo ili jer imamo dojam da će nam rad donijeti čast? Neki ljudi aktivno nas toje steći čast i priznanja i vrlo su razočarani kada drugi njihova nas tojanja ne uočavaju na primjeren način. Njihovi motivi od početka su
pogrešno usmjereni. Drugi neumorno rade jer su strastveno predani radu. Uopće ne razmišljaju o tome hoće li na temelju truda steći čast ili drukčiji položaj. Njihova je motiviranost čista. Upravo takvima tre bamo iskazivati čast. — Rabin Lori Forman: Svete nakane
*
Tridesetsedmi tjedan
1. ZAKON Usta govore zahvaljujući punoći srca. — Engleska izreka Poput dražesnog, prelijepog i miomirisnog cvijeta, i lije pa riječ onoga koji je izgovara podjed nako je plodonosna. — Dhammapada
SVATKO OD NAS U sebi nosi to tko je i što je. Ta se stvarnost često od ražava u našim očima, izrazu lica, gestama, postupcima i riječima. Počesto ne znamo koja su sve životna iskustva oblikovala nečiji pog led na život i svijet. Međutim, taj pogled na svijet često ćemo nazrije ti u riječima tog čovjeka, te načinu na koji ih izgovara. Izgovorena ri ječ ima težinu, zvuk i izgled. Riječi izgovorene iz srca obavijaju nas energijom ispunjenom ljubavlju, brižnošću i iskrenošću, dok su nega tivne, teške i bezlične riječi često bolne, čak i štetne po onoga tko ih sluša.
Pravi će se gospodin stidjeti dopusti li da njegove riječi prestignu njegova djela. — Konfucije
»Više vas određuje ono što izlazi iz vaših usta nego ono što u njih ulazi«. I to je jedan od načina na koje je moguće reći da su riječi smisleni zvukovi koji simboliziraju misli i ideje. Riječi imaju moć jer su glavni zvučni i pisani izraz misli, pa zahvaljujući njihovoj snazi možemo biti ili kreativni ili destruktivni. Važno je i kako slušamo, te kako govorimo. Kada slušamo duhom, jednako kao i ušima, često ćemo uočiti profinjene zvukove dubljeg značenja i sadržaja govornikovih riječi. Odabrane riječi, odabrani ton, kao i priča koja se proteže kroz govor, temelj su za pojačano razumijevanje i svijest. Glas duha moguće je čuti na brojne načine! Sveti spisi govore o snazi naših riječi. Tako u Bibliji čitamo: »Poslušajte i razumijte: ne ukalja čovjeka ono što na usta ulazi, nego ono što iz usta izlazi« (Matej, 15:10, 11). Sveti hinduski tekst Kaushitaki Upanishad ovako izražava mudrost traženja dubljeg značenja
Jezik ima skrivenu moć, djeluje onako kako mjesec utječe na plimu. — Rita Mae Brown
riječi: »Čovjek ne treba nastojati razumjeti govor. Čovjek treba spoz nati onoga tko govori«. U Psalmima (16:33) čitamo: »Moje ti riječi omiljele i razmišljanje srca moga pred licem tvojim, Jahve, hridi moja, otkupitelju moj!« Naše riječi mogu služiti kao plodonosan instrument kojim gra dimo i oblikujemo svoj svijet. Dobre su riječi nalik na čisto sunčevo svjetlo koje nas obasjava. Donose takvo blistavilo i jasnoću da u izvo ru možda nećemo uspjeti razabrati točne pojedinosti i nijanse. Kad sunčevo svjetlo padne na gotovo providna krila leptira ili se pokaže kroz sitnu kišicu, pretvara se u milijune minijaturnih duga. Kada smo u doticaju sa svojom duhovnom prirodom, naše riječi mogu biti nalik glasu duha, koji donosi sreću i onima kojima se obraćamo.
Riječi je potrebno vagati, a ne brojati. — Poljska izreka
Kad je jednom izgovorimo, riječ više ne možemo opozvati. Kad pomno izražavamo misli, osobito u odabiru i formiranju riječi i govora, dokidamo osjećaj žaljenja i grižnje savjesti. Izbjegavanje ogo varanja, laži i bezobzirnih i nepotrebnih riječi sprječava kasniju zabri nutost i žaljenje zbog izgovorenoga. A budući da naše riječi djeluju na druge, ne bi li bilo korisnije govoriti vedro, taktično, skladno i brižno? I ne bi li takav govor lako proistjecao iz srca ispunjenog neogra ničenom ljubavlju? Naš dublji identitet i istinski karakter leže u subjektivnoj pri rodi našega uma. I na osobnu i na kolektivnu korist možemo sve do gađaje u svakodnevnome životu koristiti kao prilike za razjašnjavanje i uzdizanje misli i ponašanja. Što nam je više stalo do toga kako se iz ražavamo drugima, to je veći naš osjećaj zadovoljstva. Istinski osjećaj odgovornosti temelji se na međusobnom potpomaganju među ljudi ma. Njegovanje bliske i srdačne svijesti o komuniciranju može nas umiriti i eliminirati štetne strahove i nesigurnost. Tko zna kako naše riječi mogu djelovati na druge? Stoga ih birajmo brižno i pomno!
*
2. ZAKON / putovanje od tisuću kilometara započinje prvim korakom. — Lao Tse Iskoristi već ovaj sa dašnji trenutak! Što možeš ili misliš da možeš, počni odmah! — Goethe
Dobra djela zahva ljujući kojima svijet postaje mekši, puniji i bolji nego ikada materijal su od kojeg se sastoji čovjekovo zadovoljstvo i du hovna vrijednost. — Joan Chittister
NAŠE NAPREDOVANJE unutar velikog univerzalnog životnog rasporeda često se odvija preko osobnog razvoja. Moguće je da je jedno od naj važnijih i najsmislenijih putovanja pronalaženje mjesta s kojeg može mo davati koristan doprinos životu. Iako ćemo usput možda načiniti mnoge korake, svako putovanje i svaka aktivnost počinju prvim kora kom u smjeru otkrivanja. Prvi korak prema zaokruženom i plodonosnom životu mogao bi biti vaš pogled na život. Kako percipirate život? Kako reagirate na životna iskustva? Kako širite granice osobnoga svijeta? Hoćete li kri la svoje duše poticati na to da se uzdižu u ushitu i gorljivome iščeki vanju? Ispunjava li vas uzvišena vizija najčudesnijeg putovanja na svi jetu — svakodnevnog radosnog i plodonosnog življenja? Kako prijeći prag prilika i doživjeti uspjeh? Kako ćete otkriti nešto više o sebi zah valjujući samom životnome činu? Sirenje uma i uzdizanje svijesti postupak je koji napreduje od misli do misli, ide korak po korak. Sve je stvar razvoja. Do teških tre nutaka može doći kada se pitamo kako ćemo preživjeti teške situaci je. Možda ćemo posustati u uvjerenju da sve uistinu međusobno su rađuje s ciljem ostvarivanja najviše dobrobiti. Pa ipak, i dalje trebamo ići korak po korak. Uz predanost i ustrajnost, teške trenutke možemo nadvladati pozitivnim stavom i lakše nego što smo mislili. Uistinu, možemo slijediti put koji vodi do raja na zemlji.
Imate li veliku ambiciju, poduzmite najveći mogući korak u smjeru njezina ostvarivanja, no ako je taj korak tek neznatan, ne brinite se ako je ipak najveći koji ste trenutačno u stanju poduzeti. — Mildred MacAfee
Vrijednost znatiželjnog uma i služenja drugima nije nešto što se nužno može i mora poučavati; riječ je o nečemu što se živi. Važno je naše osobno djelovanje — naša želja da nadiđemo trenutačni po ložaj, da istražujemo, otkrivamo i doživljavamo. Možda bi još jedan od »prvih koraka« moglo biti i spoznavanje razlike između intelektua lnog razumijevanja i živog djelovanja iskustva. I to je dio procesa učenja. Proces otkrivanja možemo pokrenuti i postavljanjem pitanja o svemu, od najočitijega do najskrivenijega unutar vlastite svijesti. Pro-
Sadi drveće na korist budućim naraštajima. — Cecilije Statije
mjena u osobnoj svijesti promjena je u svijesti čovječanstva. Jesmo li voljni doživjeti tu transformaciju i preuzeti veću odgovornost za cjelo kupno čovječanstvo? Ako jesmo, tada smo svakako spremni i poduze ti sljedeći korak na tom »putovanju od tisuću kilometara«. Usredotočenost, predanost i trud glavni su koraci napretka. Jedna priča govori o starcu koji je često sadio smokve u polju na ru bu malenoga sela. Nakon nekoliko godina, mlade su biljke izrasle u stabla s plodovima. S vremena na vrijeme, seljani su čovjeka pitali: »Zašto sadiš tolike smokve? Nikako ne možeš sam pojesti sve plodo ve«. Starac se samo smiješio i odgovarao: »Godinama sam satima i satima sretno sjedio u hladu smokava koje su posadili drugi. Uživao sam i u njihovim plodovima. Želim biti siguran da će i poslije mene biti smokava u kojima će uživati drugi«. Duh ljubavi, dobrote i zahva lnosti gradi napredak i zajedništvo, korak po korak. Svako novo jutro može biti »prvi korak« u novome životu. Mo guće je da nas očekuje nešto neopisivo važno. Naš život može biti naše remek-djelo. Kako ćemo iskoristiti baš ovaj trenutak i doživjeti čistoću ljepote, radosti, prilike i obilja koje nam nudi život? Kako ćemo priznati neizrecivu zagonetnost božanskoga? Hoćemo li izraziti zahvalnost sadeći više smokava? Kako ćemo pozitivno poticati vlasti te latentne darove i poboljšati darove koji su već pronašli izraz? Vježba je ključna za ovladavanje nečim novim. Mnogo je toga moguće. Ali prvo moramo početi. Kojim kora cima možemo proširiti um, probuditi intuiciju i utrti put većoj prosvijetljenosti? Kakva je naša vizija jedinstva i cjelovitosti? Kako ćete na prikladan način prikupiti, sastaviti i upotrijebiti što vam je dano?
* 3. ZAKON Noć je uvijek najmračnija prije svitanja. — Thomas Fuller NEKA JE žena u gluho doba noći sjedila na bolničkome odjelu za hit nu pomoć i čekala da joj liječnici priopće u kakvu je stanju njezin sup rug. A njemu već neko vrijeme nije bilo dobro, stanje mu se pogorša valo, pa su ga kola hitne pomoći prebacila u najbližu bolnicu. Sada je na ispitivanjima i snimanjima; žena može samo čekati i moliti se. Us red teške situacije osjećala je krajnju usamljenost. A zatim se prisje-
Dobrostivi Bože, po dari mi mirno mjesto i spokojan um za razmišljanje. — John Cay
Nema toga što se ne bi moglo otkriti traženjem. — Publije Terencije
Afer
Sviće samo dan koji dočekujemo budni. Dan nije samo zora. Sunce je tek jutarnja zvijezda. — Henry David Thoreau
tila riječi: »Noć je uvijek najmračnija prije svitanja«. I kada se sunce počelo dizati iznad obzora, liječnik je ušao u čekaonicu da s njom popriča. Suprugovo je stanje ozbiljno. Potrebna je operacija, no oporavak će biti pitanje vremena. S olakšanjem je odahnula, svjesna toga da najmračnija tama ne znači i smak svijeta. Mnogi među nama doživjeli su trenutke kad nam se činilo da nam se svijet raspada pod nogama. Moguće je da smo čvrsto uporište potražili u usmjeravanju, kod prijatelja, članova obitelji ili pozitivnim i provedivim reakcijama na teškoće. Iako je kriza za trajanja možda iz gledala beskonačno, dobro je što takvi događaji ipak »prolaze«. Život se nastavlja. Mi nadvladavamo poteškoće. Kada se na njih poslije os vrnemo, možda ćemo uvidjeti da su poslužile kao vrijedne prilike za učenje važnih lekcija. Nebrojeni su načini na koje se razvijamo. U knjizi Neka vaš život postane vrijedan Emmet Fox pozitivna i negativna razdoblja u našem životu uspoređuje s plimom i osekom: Naš duhovni razvoj ne protječe u pravilnoj i postojanoj liniji. Ljudska priroda tako ne funkcionira. Nitko se ne uzdiže putem nepre kinutog napretka i tako ne postiže savršenstvo. U stvarnosti — radi mo li kako valja — neko vrijeme pravilno i ustrajno napredujemo pre ma gore, a onda dođe do malog nazadovanja. Zatim ponovno nastav ljamo naprijed i uvis, ali se već trenutak poslije događa i malo, goto vo neznatno, nazadovanje. Ti koraci unatrag nisu važni sve dok se naš život u najvećoj mjeri kreće uzlazno. Ako svake godine ostvarimo nedvosmislen nap redak svijesti, privremena nazadovanja koja smo doživjeli ostaju pos ve nevažna; mogu nam užasno smetati samo ako o njima previše raz mišljamo. Plima se smjenjuje s osekom... Valovi se uzdižu i povlače... Čini se da takav oblik napredovanja vlada čitavom prirodom — nap redovanje, manje povlačenje, a zatim još veći napredak. Jedan od načina na koje je moguće suočavati se s tim »naj mračnijim trenucima« sastoji se od zamjene misli koje nas iz temelja uznemiruju mislima koje nas tješe. Stvar možda i nije jednostavna ko liko zvuči lagano, ali je izvediva. Odbijajte ponovljeno i učestalo raz mišljati o problemu. Pozornost usmjerite na neku drugu temu. Anali za je potrebna, no nemojte previše secirati stanje. Kako biste umu omogućili da ponovno postane kreativan, napetost je moguće ublažiti opuštanjem. Podsvjestan um prihvaća nove misli i mobilizira druge, slične zamisli. Stoga um očistite od nezdravih misli i zamijenite ih zdravim i kreativnim pojmovima.
Žena koja je proživjela više teških situacija služi se nečim što naziva svojim »ključem za uspješno nadvladavanje«. Umjesto da uza ludno mozga o problemu pred kojim se našla, ona slavi i zahvaljuje Bogu što joj je podario život — i sve što je u njemu. Kada su je upi tali kako djeluje ta njezina uspješna »tehnika«, kroz smijeh je uskliknula: »Hvala, slava i užas istodobno ne mogu naći mjesto u čovjekovu umu!« Jedan poslovni čovjek s izazovima se često suočava uz ovakve riječi: »To što mi se događa zapravo je sretna okolnost!« Pritom traži — i pronalazi — sreću! Uvijek se pojačava upravo ono na što misli te. Riječ je o jednostavnome životnome zakonu ili duhovnome načelu. Gledati svijet iznova stvoren svakog jutra, kao da je to jutro prvoga dana, i potom iz njega izvući maksimum za pojedinačnu dušu kao da je svaki dan posljednji — svakodnevni je cilj želje naše duše i uma. — John H. Finley
Duhovni dio naše ličnosti zna da se može pojaviti korisno i po voljno rješenje problema. Vrlo je malo nerješivih problema — posto je samo okolnosti na koje trenutačno možda nemamo prikladan odgo vor. Božanske sile koje su stvorile i koje održavaju svijet kao pomoć su nam dostupne u svakom trenutku. Savjet i usmjeravanje pronalazi mo i u Psalmima: »Prestanite i znajte da sam ja Bog« (46:11). Mo litva nam pomaže da i mentalno i fizički lakše podnosimo teške tre nutke. Božanska mudrost otvara nam put. I nakon najmračnije tame sviće novi dan i pojavljuje se sunce. Teška i neugodna iskustva mogu biti tek oblak koji zakriva sunčev sjaj.
*
4. ZAKON Ljubav je jača od svega. — Vergilije Moć beskonačne lju bavi drži te čvršće cijelo vrijeme i otkrit će ti načine na koje ćeš izbaciti demone straha, nesreće, tere te, posesivnost i ne znanje koji su te do tada mučili. — J. Sig Paulson
Čije je srce i u naj manjoj mjeri pos većeno Dobroti pre ma nikome neće os jećati odbojnost. — Konfucije
JEDNOG DANA otac se s desetogodišnjom kćeri uspeo na uzvisinu s ko je se na jednoj strani pružao pogled na more, a s druge na slikovitu dolinu. Otac reče: »Pogledaj gore«, a dijete se zagledalo u nepregled no nebo. »Pogledaj dolje«, rekao je otac tiho svojoj kćeri, a djevojčica je spustila pogled i u mirnome moru ugledala odraz bijelih oblaka i pla voga neba. »Pogledaj u daljinu«, predloži otac, a njegova kći ugleda blage valove na beskonačnome obzoru. »A sada se okreni i pogledaj zelenu dolinu«, uputi je otac. Dok je promatrala prelijep krajolik, otac je dalje govorio: »Dijete moje, eto, toliko je visoka, duboka i široka Ljubav ko jom Bog voli svoju djecu!« Uz pronicljivost tako karakterističnu za dječje srce, djevojčica je prošaptala: »Tata, ako je Božja Ljubav toliko visoka, široka i duboka, onda mi živimo u njezinu središtu!« Riječ je o predivnoj stvarnosti: živimo usred univerzalne ljuba vi! Načinimo li već samo jedan korak prema stjecanju višeg stupnja neograničene ljubavi, svijet će reagirati već i na taj jedan korak. Kad god dajemo ili primamo neograničenu ljubav, započinjemo eksperi ment koji će rezultirati određenim iskustvom, a to iskustvo može tra nsformirati sve aspekte našega života. U dugotrajnoj i šarolikoj povijesti čovječanstva možda je jed no od najvažnijih otkrića upravo ono što se zrcali u tri kratke i jedno stavne riječi: »Bog je ljubav«. Kada uvidimo i prihvatimo istinu sadrža nu u tim riječima, postajemo novim bićima, otvaramo svoj um, sebe, štoviše svoj cjelokupni život, dinamičnome i plodonosnome procesu kreativnosti i izražavanja. Ako je najvažniji element u svemu što čini te vaš odnos prema tome, zašto ne biste odvojili vrijeme potrebno da uspostavite radostan i sretan odnos neograničene ljubavi unutar jed ne od najvećih zadaća koje život postavlja pred vas — ljubavi prema bližnjemu?!? Kada je naše srce istinski otvoreno prema drugima, može li uopće biti nekakvih sukoba? Može li neograničena ljubav umanjiti ut jecaj uobičajenih, ograničenih obrazaca percepcije? Ljubav uspored no ne prati emocije bijesa, straha i kivnosti; umjesto toga, riječ je o sili koja transformira s ciljem ostvarivanja većega dobra. Na primjer, ljubav gleda kroz teleskop, dok zavist viri kroz mikroskop! Ljubav ni-
Voljeti znači pozna vati Mene, moju naj dublju prirodu, i potpunu istinu o meni. — Bhagavad Gita
je moguće izražavati stisnutom šakom. Ako je najveća soba u svemi ru »soba za poboljšanja«, bi li neograničena ljubav mogla biti središnja progresivna aktivnost duhovnog života? Ako je tako, na koji način? Ljubav odnosi sve sukobe jer neograničena ljubav ne vodi evi denciju o pogreškama i nedostacima. U svijesti o ljubavi, čovjek je u stanju izdići se iznad nepovoljnih okolnosti, poteškoća, uvreda, gubi taka i nečega što percipira kao nepravdu. Nema tih uvjeta, okolnosti i situacija s kojima se neograničena ljubav ne može suočiti i na koncu ih pobjedonosno riješiti. Neograničena ljubav vječna je i trajna i ned vojbeno daleko nadilazi sve razine znanja kojim trenutačno raspolaže mo. Neograničena je ljubav odviše čista da bi se vezala s nečim nega tivnim; ljubav može izbrisati sva raspoloženja obilježena krivnjom. Neograničena ljubav trenutačno dokida nestrpljivost, neljubaznost, zavist, ljubomoru, posesivnost, umišljenost, strah, razmetljivost, neuljudnost i slične elemente bavljenja sobom. Odbaci sve smetnje. Neka tvoj um pun ljubavi prožme četvrtinu svijeta, pa drugu četvrtinu, pa treću i na koncu četvrtu. I tako cije li svijet, i gore i dolje i uokolo i posvuda, neka sve nastavi proži mati mislima ispunjenima ljubavlju, u obilju i uzvišenosti, izvan svih mjera, bez imalo mržnje i zlovolje. — Buddha
Kada neograničena ljubav nastavlja savršeno djelovati u nama, možda ćemo uvidjeti da dovodi do dubokih i važnih pitanja: »Jesam li voljan/voljna odustati od misli i osjećaja nestrpljivosti, egoizma, izgo vora?«, »Jesam li istinski voljan/voljna ostvariti svoj puni potencijal?«, »Jesam li pripravan/pripravna opraštati i oslobađati poput same ljuba vi?«, »Želim li istinski i duboko odbaciti nekadašnja stanja negacije i ograničavanja?« Ljubav trenutačno djeluje na iscjeljivanju, pomlađiva nju, oživljavanju i uskrsnuću osobe koja želi živjeti u ljubavi. Kada se kvaliteta naše ljubavi povisi, učimo ne samo više voljeti, nego učimo i voljeti mudrije. Bog je svojim stvorenjima načinio predivnu tapiseriju. Međutim, u određenome smislu, možda smo izgubili određeni stupanj percepcije, određenu dimenziju promatranja, osjećaj za postojanje unutar plana providnosti za sve. Važno je nadići uske i restriktivne sta vove, zagledati se iza i iznad brojeva, formula i modela, kako bismo ugledali viši i veći cilj — sam proces, fenomen životnoga čuda, kao dio veće i čudesnije, zagonetne cjeline. Neograničena ljubav uživa u istini o našem beskonačnome potencijalu. Je li neograničena ljubav moćno pomagalo koje nam olakšava učenje načina na koje Bogu
možemo pomagati u ostvarivanju ciljeva? Odvojite vrijeme za uvježba vanje sve veće sposobnosti pokazivanja ljubavi. Neka nova ovojnica neograničene ljubavi odagna sve oblike sukoba.
* 5. ZAKON Broji razloge za sreću, navodi jedan po jedan. — Jedna od prvih crkvenih pjesama Pokazat ćeš mi stazu u život, puninu ra dosti pred licem svojim. — Psalmi 76:77
KADA pročitate ili čujete riječi »Broji razloge za sreću, navodi je dan po jedan«, što prvo pomislite? Zahvalnost? Poštovanje? Obi lje? Hvala i slava? Svaka je od tih riječi prikladna. Jedno od značenja riječi »blagosloviti« upravo je slaviti ili veličati. »Blagos lov« je još i: »molitva«, »sreća«, »dobra želja« i »zahvalnost«. Svaka od tih riječi označava čudesan osjećaj koji se u nama pojavljuje kada spoznamo obilje koje se iskazuje u našem životu. Iz
Kao što je kruh te meljna životna hra na, jednostavno sre dstvo održavanja ži vota, tako je i zahva lnost hrana duše. — Priscilla Wayne
ražavanje zahvalnosti svemu i svima oko nas postaje duhovnom vježbom, važnim postupkom. Možemo izražavati zahvalnost za glazbu koja nam uzdiže dušu. Možemo govoriti »hvala« za čvrste i izdržljive cipele zahvaljujući kojima su nam stopala topla i suha i za zimske vla ge i hladnoće. Možemo se smiješiti u zahvalnosti za lijepo napisane knjige koje nam u oči mame suze. A što ćemo reći dragome djetetu koje nam je donijelo stručak proljetnoga cvijeća? Reći »hvala« veliko me stvoritelju samo je dio života zahvalnosti. Drugi je dio života zah valnosti tolika svijest o vlastitoj sreći da nam svijet postoji upravo u stavu zahvalnosti. Hvala ti Bože na svim dobrima. Riječ je o jednostavnoj rečeni ci od šest riječi koja nas tjera naprijed na plodonosan i koristan način. Osjećaj zahvalnosti i poštovanja važan je izvor zahvaljujući kojem ži vimo u većem obilju i sreći. Kada smo zahvalni na svemu što imamo, lakše suzbijamo egoistične iluzije. Izražavanje zahvalnosti uzdiže nas
Kada se odijevate, sjetite se tkalčeva truda; kada jedete, sjetite se seljakova truda. — Kineska poslovica
do više razine svijesti na kojoj znamo da je život dobar i da živimo u obilju sreće. Većina nas doživjela je trenutke koji su bili toliko osobiti i divni da nismo željeli ispustiti te ushićene osjećaje. Ako se tako nešto dogodilo i vama, kako ste reagirali? Jeste li osjetili iskrenu radost i zahvalnost? Odakle biste onda počeli »brojati razloge za sreću i navo diti ih jedan po jedan«?
Blagoslovi me, Gos podine, da činim veća dobra. — Rebecca Clark
Slavi Boga iz kojega proistječe sva sreća. — Doksologija
Kako bi bilo da počnete od dara života? Što bi se dogodilo ka da biste na početku svakog dana zapjevali pjesmu zahvalnosti? Bi li vam takav stav zahvalnosti pomogao da sve smjestite u određenije i pozitivnije mjesto i steknete pouzdaniju i pozitivniju perspektivu? A da kažete »hvala« za dah života koji vam ispunjava pluća kako bi pokre nuo vaše jedinstveno tijelo? Živite, dišete, razmišljate, osjećate i po svemu ste ljudsko i duhovno biće. Kako na život gledate sa stajališta prirođene prirode, na primjer, sebe samog? Kako pronalazite identi tet, značenje i zadovoljstvo u raznoraznim aktivnostima svakodnevnog života? Koji su neposredni razlozi za sreću koji vam padaju na pamet kada razmatrate svaki od tih svetih aspekata svojega »ja«? Raspolažete li darom zdravlja i fizičke i mentalne sposobnosti koji vam omogućuju da se posvetite dosezanju svojih ciljeva? Kako za dovoljavate svakodnevne potrebe za hranom, odjećom i krovom nad glavom? Te »obične« aspekte življenja najčešće uzimamo zdravo za gotovo, no kakav bi vaš život bio bez njih? Kakva vas neočekivana sreća i radost zasipaju? Omogućuje li vam posao koji ste odabrali da budete kreativni i osobno se izražavate? Imate li potporu punu ljuba vi od strane obitelji i prijatelja? A što bi bilo kada biste se priklonili savjetu britanskog spisatelja 0. K. Chestertona: »Primati stvari sa zahvalnošću ne znači uzimati ih zdravo za gotovo«? Kako bi se tada promijenio vaš život?
Ti koji si mi toliko dao, daj mi još jedno: zahvalno srce. Ne da bu de zahvalno kada se meni prohtije, kao da tvoja sreća ima i ne radnih dana; nego srce koje će te slaviti svakim otkucajem. — George Herbert
Jedna je malena djevojčica bila prepuna sreće i uzbuđenja zbog proslave devetog rođendana. Zabava je bila više nego uspješna. Svi su prihvatili poziv i kuća je odzvanjala od dječjega smijeha. Kad je sve završilo, djeca su otišla kućama. Otvoreni darovi bili su posloženi na jednoj strani velikog stola u blagovaonici, dok su se na drugoj nalazi li ostaci rođendanske torte i voćnog punča. Kad je njezina majka ušla u sobu i počela raščišćavati stol, pri mijetila je da joj kći sjedi zatvorenih očiju. Djevojčica je tiho izgova rala imena svih prijatelja koji su joj došli na rođendan. Kada je izgo vorila i posljednje ime, otvorila je oči, a majka ju je upitala: »Srce, što to radiš?« Djevojčica se nasmiješila i rekla: »Oh, majko, samo sam izgo varala istinu!«
»Izgovarala istinu?« ponovila je majka. »Ne razumijem.« »Svi su darovi bili jako lijepi«, rekla je djevojčica. »I hvala ti, majko, na takvoj proslavi. Bilo je divno! Ali najbolji dar bili su mi pri jatelji koji su došli. Dok izgovaram istinu svakoga od njih ponovno do vodim u srce«. Izgovaranje istine. Promatranje istine. I priznavanje razloga za sreću jedan je od načina dosljednosti prema sebi, iskazivanja pošto vanja prema svim darovima duha i obilnijem životu.
Naglasci •• 1. U nama postoji stvarnost o tome tko smo i što smo. 2. Naše riječi mogu biti plodonosan instrument kojim gradimo i ob likujemo svoj svijet. 3. Riječ koju izgovoriš više ne možeš povući. 4. Svako putovanje ili aktivnost započinje prvim korakom prema ot krivanju. 5. Usredotočenost, predanost i trud veliki su koraci u smjeru nap retka. 6. Duh koji je u vama veći je od svakog problema! 7. I najmračnija tama samo utire put prema novom i veličanstveno me danu. 8. Kada istinski otvorite srce drugima, mogu li se uopće pojaviti ne kakvi sukobi? 9. Ljubav raspršuje sve sukobe jer ne bilježi ni pogreške ni mane. 10. Zahvalnost i poštovanje izvor su radosnijeg i obilnijeg života. 11. Što god se događalo, ne smetnite s uma: »I ovo mi je dar!« 12. Sastavite popis razloga za zahvalnost koji vam padnu na pamet. Popis svakodnevno proširujte.
Praktična primjena raznih duhovnih zakona •• LJUBAV Kad bih ljudske i anđeoske jezike govorio, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči. Kad bih imao dar pro ricanja i znao sve tajne i sve znanje; kad bih imao puninu vjere, tako da bih brda premještao, a ljubavi ne bih imao, bio bih ništa. Kad bih na hranu siromasima razdao sve svoje imanje, kad bih tijelo svoje pre dao da se sažeže, a ljubavi ne bih imao, ništa mi koristilo ne bi.
Ljubav je strpljiva, ljubav je dobrostiva; ljubav ne zavidi, ne hvasta se, ne oholi se. Nije nepristojna, ne traži svoje, ne razdrazuje se, zaboravlja i prašta zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini. Sve ispričava, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nigda ne prestaje. Proroštva? Ona će iščeznuti! Jezici? Oni će umuknuti! Znanje? Ono će nestati. Jer, nesavršeno je naše zna nje, i nesavršeno naše proricanje. Kada dođe što je savršeno, iščeznut će što je nesavršeno. Kad sam bio dijete, govorio sam kao dijete, mislio kao dijete, sudio kao dijete. Kad sam postao zreo čovjek, odbacio sam što je dje tinje. Sad vidimo u ogledalu, nejasno, a onda ćemo licem u lice. Sad nesavršeno poznajem, a onda ću savršeno spoznati kao što sam spo znat. Sada ostaje vjera, ufanje i ljubav — to troje — ali je najveća među njima ljubav. — Prva poslanica Korinćanima 13
*
Tridesetosmi tjedan
1. ZAKON Vedro srce licu daje vedar izraz. — Engleska izreka Vjeruj u život! Ljud ska će bića uvijek ži vjeti i napredovati prema višem, širem i punijem životu. — W. E. B. Du Bois
JESTE LI KADA upoznali osobu u čijoj ste biti i u čijoj ste nazočnosti os jećali dobrotu? Čovjeka kojem su oči blistale i čiji je osmijeh odraža vao toplinu sunčanoga dana? Po svoj prilici, ta je osoba izražavala i pozitivan pogled na svijet, te širila radost i dobrotu kamo god je išla. Ako vam se ukazala prilika da je i upoznate, vjerojatno ste utvrdili da ne samo što »vedro srce licu daje vedar izraz«, nego i da takva osoba ima snažan sustav vrijednosti i vjerovanja, koji se temelji na neogra ničenoj ljubavi i integritetu. Takve radosne i dragocjene duše blistaju u našem svijetu i u našem pamćenju. Srce koje voli ujedno je i rados no srce.
Ljubav slave i hvale, koliko god skrivena umijećem, vlada svi me i blista u svakom srcu. — Edward Young
Neki je čovjek govorio u radijskoj emisiji. »Dobro je i lijepo ži vjeti. No još je bolje živjeti radosno. Najbolje je živjeti u radosti i lju bavi!« Kako je samo divno čuti kako netko izgovara istinu o tome da život treba živjeti i da je život dobar i pozitivan. Svatko od nas životu može pristupati uzbuđeno, s nadom i gorljivošću. Možemo hodati pod blistavim sunčevim svjetlom i osjećati profinjen ili intenzivan miris cvi jeta. Možemo puštati da nam vjetar mrsi kosu, gledati zlatne odsjaje zalaska sunca ili se smijati vedra srca. Kako uopće možemo biti depri mirani ili razdraženi kada uživamo u Božjem svijetu koji nas okružuje i kada radost na koju nailazimo nastojimo prenijeti i drugima? Koliko je važno da se naučimo identificirati s lijepim i rados nim aspektima života? Kako ljepotu i radost povezati s našim sa dašnjim pojmovima o Bogu? Leži li istinska ljepota života u vrijedno-
Ljubav silno uljepšava sve. Louisa May Alcott
sti pojedinca i veličini našeg potencijala? Otvara li srce pročišćeno ne ograničenom ljubavlju i gorljivošću koja uzdiže čovjekov duh prema većem utjecaju božanskoga? Bi li osoba vedra lica i srca punog ljubavi mogla biti »glasnik hrabrosti«? Koliko često pronalazite utjehu u ljubavi člana obitelji ili prijatelja? Koliko se često dajete drugima iz čiste radosti davanja? Činjenice i okolnosti u našem se životu neprestano mijenjaju. U uo bičajenom rasporedu stvari pitanja obično dolaze prije odgovora. Ka da postavljamo ispravna pitanja, kada se raspitujemo izvan granica onoga što trenutačno shvaćamo, stvaramo magnetsku privlačnost s novim otkrićima. A to često obuhvaća traženje i kucanje na vrata ko jima se ulazi u unutarnje komore uma i srca. Životne pustolovine nije nužno doživjeti kroz muku, nedaće i patnje. Postoje i bolji i radosniji načini.
Veselo je srce iz vrstan lijek. — Izreke 17:22
Koliko trenutačno znamo, čovjek je Božje najnaprednije inteli gentno stvorenje. Barem na ovoj razini svijesti nalazimo se na vrhun cu čovjekova razvoja. Dakako, bili bismo vrlo kratkovidni kada ne bis mo uvidjeli da možda postoje razine svijesti i života koje nadilaze našu svijest i razvoj. Međutim, sada smo tu gdje jesmo i dok ne otkrijemo ili ne spoznamo nove dimenzije, nove oblike, nova bića i nov život, moramo živjeti ovdje i ovako. Ovo je naš život. Nije li onda logično ži vjeti vedra srca i vedra izraza lica?
Zemlja Volje srca, u kojoj ljepota ne sahne, propadanje se ne širi, u kojoj radost je mudrost, vrijeme i beskonačna pjesma. — William Butler Yeats
Bi li upravo krajnja svijest o neograničenoj ljubavi mogla biti element koji luči i određuje našu duhovnu prirodu? Kada uvidimo da je ljudski aspekt tek jedan od izraza božanske stvarnosti, čini se da radost postaje snažnim proširenjem duha u našem životu. Uvijek nam se ukazuje mogućnost da odlučimo što želimo, da donesemo odluku i krenemo u smjeru cilja. Možemo se zagledati u sebe i potražiti usmje ravanje u područjima koja trebamo ili želimo razviti, a pritom mora mo biti pošteni i iskreni. Koliko daleko vidimo? Svaki je obzor tek od skočna daska za nove ciljeve. Proširimo svoj pogled na svijet i proši rimo dosege svoje vizije. Omogućimo veličanstvenoj ljepoti čudesno ga života da nas ispuni bezgraničnom radošću i srećom! Neka radost bude neobuzdana.
Komu je srce sretno, na gozbi je bez prestanka. — Izreke 15:15
Sami smo čuvari utvrde svojega života. S krovova pjevajte pje smu slave i hvale! Jer uistinu je divno biti živ! Ushićeno širite divnu no vost! Nepresušni val božanske energije pozovite da se trajno nastani u vašem srcu. Uživajte u tome što radite. Neka vaš smijeh odzvanja na sve strane. Prštite od života! Blistajte! Zračite srećom! Neka vaše uzbuđenje, vaše zanimanje i gorljivost pridaju boju, okus i dubinu sve mu što činite. 1 druge zarazite svojom radošću, kako bi znali da ste živi duhom! Pozitivno razmišljanje, kada se ispravno shvaća, konstruktivan je način suočavanja sa životom usklađivanjem u svijesti s onim što je vječno istinito u duhu. Moć pozitivnog razmišljanja temelji se na snažnom univerzalnome zakonu ili načelu. Riječ je o zakonu priv lačnosti. Kroz ljubav i radost, ono što je obično može se transformi rati u iznimno. Živite, volite, smijte se i budite izvrsno raspoloženi!
2. ZAKON Svatko bi trebao imati rezervni plan preživljavanja.
Dok ne pokušaš, ne znaš što točno ne možeš. — Henry James
Do VELIKIH promjena najčešće dolazi kada ih najmanje očekujemo, a one mogu donijeti rezultate koji daleko nadilaze sadašnju razinu naše mašte. Najčešće se događa da nakon stišavanja početnog šoka zbog tako neočekivanog događaja i nakon što povratimo koliko-toliko jas nu objektivnu sliku, počinjemo tražiti alternative. Kao što nas potiče poznati skautski moto »Budi pripravan«, tako nam pomažu i riječi: »Svatko bi trebao imati rezervni plan preživljavanja«. Korisno je is tražiti raznorazna područja zanimanja. Mnogi mislioci izražene receptivnosti ta su područja zanimanja pretvorili u unosan izvor sredstava za život kada su životne okolnosti od njih tražile promjenu. Nikada ni je prerano da počnete kreativno razmišljati. Jeste li kad vrijeme, energiju, gorljivost, pa možda i novac uložili u neku aktivnost u kojoj su vam svi plodovi truda naoko izma knuli kroz prste? Moguće je da se nešto neočekivano promijenilo i da je došlo do blokade svega što je dobro. Ali je li dobro uopće moguće potpuno blokirati? Jeste li čuli staru izreku: »Kada ima volje, ima i načina«? Ili »Kada se jedna vrata zatvore, druga se otvore«? Obje
Što više doznajete o tome što činiti sa so bom, i što više činite za druge, to ćete više učiti uživati u životnome obilju. — William J. H. Boetcker
Riječima 'ja to ne mogu' nitko nikada nije postigao ništa; 'pokušat ću' čini čuda. — George P. Burnham
rečenice govore o neograničenim mogućnostima. Potrebna nam je sa mo vjera kako bismo nastavili putovanje. A »vjera« se pritom ne odnosi na zatvoren, nego na otvoren um. Vjera ne znači ići naprijed slijepo i nesvjesno. Vjera znači »pošti vati« ili »promatrati sa strahopoštovanjem«. Vjera priznaje nepregled ne duhovne stvarnosti koje možda ne vide materijalisti koji upadaju u zamku isključivo fizičkog aspekta. »Vjera je jamstvo za ono čemu se nadamo, dokaz za one stvarnosti koje ne vidimo« (Hebrejima 11:1). Jedna druga poznata maksima govori: »Problem je teško riješi ti s razine svijesti na kojoj je problematična situacija i nastala«. Nužan je prijelazak na višu razinu svijesti. Možda ćemo autoritativno usmje ravanje morati potražiti izvan sadašnjeg kruga i tako doći do novog smjera. Možda će biti i nužno i korisno osvrnuti se i možda iznova promisliti o početnim motivima koji su u pozadini našega cilja. Neki nam put usmjeravanje pozornosti na alternativni plan pomaže da nas tavimo dalje. Unutar širokog spektra evolucije uočavamo kretanje od jedno stavnog prema bogatijem, kompleksnijem i raznovrsnijem. Kao poje dinci, predstavljamo širok raspon čovjekovih misli, genijalnosti i kre ativnosti. I mi smo prevoditelji stvaranja, a čovječanstvu će dobro doći svaka plodna zamisao koja može proširiti globalnu viziju čovječanstva. To je tip inovativnog i naprednog duha koji ne ograničava potragu za većim otkrićima niti ograničava korištenje naših običnih darova.
Malo je ljudi koji primaju istinu, potpunu i fantastičnu, trenu tačnim prosvjetljenjem. Većina ih stječe dio po dio, u malenoj mjeri, sukcesivnim razvojem, zrno po zrno, poput mukotrpnog ra da na mozaiku. — Ana'is Nin
Dakako da veliki životni trenuci obuhvaćaju i one krizne situa cije u kojima su nužne svježe i maštovite reakcije. Nova otkrića pojav ljuju se uglavnom zahvaljujući progresivnim umovima. A moguće je da je jedan od Božjih atributa upravo promjena! Kako se nositi s prom jenama? Odustati i prestati pokušavati? Ili nastaviti dublje istraživati unutrašnjost i nastaviti eksperimentirati sa smislom života? Budući da imamo dar svijesti o sebi, jesmo li pripravni za teške situacije i ima mo li za njih alternativne planove? Upravo zahvaljujući umu čovjek je mudar ili živi u neznanju, sputan ili oslobođen, nespretan ili pripra van. Moramo raditi na nadziranju vlastitoga uma i kanaliziranju misli prema korisnim i produktivnim ciljevima.
Četiri koraka do us pjeha: planiraj mis leći na cilj, pripre maj uz molitve, nas tavi u pozitivnome duhu, radi na tome ustrajno. — E. C. McKenzie
Kreativne osobe pronalaze nadahnuće i u najobičnijim stvari ma. Arhitekt Eero Saarinen, na primjer, dobio je 1956. posao izgra dnje zgrade za Trans-World Airlines. Riječ je o jezgri današnjeg newyorškog aerodroma J. F. Kennedy. Budući da nije bio zadovoljan prvim nacrtom i maketom, Saarinen je nastavio raditi na novim nac rtima. A zatim se, jednog jutra za doručkom, zatekao kako pilji u pra znu polovicu grejpfruta. Okrenuo je koru, u nju počeo urezivati luko ve i dovršeni proizvod potom odnio na posao, dodajući je ostalim ele mentima konačnog plana. Kada je aerodromski terminal dovršen, u osvrtu u jednom stručnom časopisu opisali su ga kao »totalitet unutar njih fluidnih zaobljenih i kružnih formi koji simbolizira let velike ptice«. I na koncu: kako bismo dosegnuli najviši oblik vlastitog poten cijala, trebamo li i vremena kako bismo se odvojili od napetosti i ob vezama pretrpanoga dana? Potrebno nam je malo »povlačenje«, kako bismo se udaljili od svijeta i promislili o funkcioniranju duha. To vri jeme mira i spokoja može nam pomoći da uspostavimo ravnotežu iz među svojega rada i razmišljanja bez pritiska. Kada umu dopustimo da slobodno i kreativno luta, nudimo plodno tlo za nove zamisli koje se razvijaju. Marljivost, trud i praktične duhovne pripreme nude od skočnu dasku s koje možemo skočiti u područje kreativnih spoznaja.
* 3. ZAKON Ako si okrenut u ispravnome smjeru, trebaš samo nastaviti hoda ti. — Budistička poslovica
Premda sam se rodi la u straćari, čvrsto sam odlučila putova ti s vjetrom i zvijez dama. — Jacqueline Cochran
ZAVRŠETAK je jednostavno novi početak. Ništa nikad ne završava a da nešto drugo ne počne, niti nešto počinje a da nešto drugo ne završi. Kako ćemo gledati na te završetke i početke, dakako, ovisi samo o na ma. Raspolažemo svim pomagalima i izvorima koji nam trebaju. Sto ga bi pitanje moglo glasiti: Kako nastaviti? Pred nama je mogućnost biranja smjera. Koji se smjer poklapa s našom svrhom, s putem naše ga smisla? Ako je završetak do kojeg ste došli progresivan i okrenuti ste u ispravnome smjeru, prema svojim ciljevima, tada trebate samo nastaviti hodati! U čemu je istinska priroda naše moći? Držite li se kada situ acija kojima vlada status quo, ili ste se posvetili kreativnosti svojih da rova? I dok takva privrženost ima izvor u karakteru, u onome što bu-
Prvo znati, pa djelo vati, a zatim istinski spoznati. — Bishr al Hafifi
disti nazivaju »prirodom želje«, istinska predanost izvire iz dubina naše duše. U knjizi Sjedište duše Gary Zukav piše: »Moć je energija ko ju formiraju nakane duše. Riječ je 0 Svjetlu koje oblikuju nakane lju bavi i suosjećanju koje se rukovodi prema mudrosti. Riječ je o ener giji usredotočenoj prema ispunjavanju zadaća duše na zemlji, te raz voju ličnosti kao fizičkog instrumenta duše prikladnog za te zadaće«. Ako tražimo radost kreativnog davanja bez ograda, spoznat ćemo moć poniznoga duha. A to je svakako hodanje u ispravnome smjeru!
Ono na čemu ustrajavamo postaje nam lakše. To ne znači da se promijenila narav same te stvari, nego da se uvećala naša moć. — Hever J. Grant
Da bi bilo učinkovi to, djelovanje mora biti usmjereno pre ma jasno osmišlje nim ciljevima. — Jawaharlal Nehru
Želite li na životnome putu iz točke »A« stići do točke »B« i pri premate li se za to putovanje proučavanjem i planiranjem puta, te ko rištenjem kompasa, na koncu ćete uspjeti doći na odredište. Poduzi mamo korake i napredujemo. Oliver Wendell Holmes govori upravo o tome: »Prema mojem mišljenju, na ovome svijetu nije toliko važno gdje se nalazimo, koliko u kojem se smjeru krećemo. Kako bismo došli do nebeske luke, katkada moramo ploviti niz vjetar, a katkada protiv njega — no moramo ploviti, a ne plutati, niti spuštati sidro«.
Kako bi pronašao stvarnost, svatko od nas mora potražiti svoj vlas titi svijet, potražiti pojedinosti koje pridonose toj stvarnosti koju čovjek osjeća pod površinom stvari. — Akira Kurosawa
Čistoća života najuzvišenije je i najistinitije umijeće. — Mahatma Gandhi
Istina je da se početak i završetak svega dodiruju. — Yoshida Kenko
Kad um otvorimo svjetlu i istini, više nema potrebe da se po javljuju trenuci kada će nam nedostajati zamisli, nadahnuća ili usmje renosti. Pogledajte samo kako ste se sami razvili na temelju raznovrs nih životnih iskustava. Promislite o spoznajama i pojačanoj svijesti ko je vam je donijela svaka od tih situacija. Potiču li nove zamisli vaše mi saone procese? Jeste li spoznali kako stvari percipirati uz veću jasnoću i mudrost? Uspijevate li prodrijeti dublje do karakternih aktivnosti i spoznati višu duhovnu silu besmrtne duše? Uviđate li ulogu odgovor nog donošenja odluka i birate li u skladu s time što god radili? Pos tajete li sve svjesniji svrhe i težnje vaše duše za utjelovljenjem? Riječ je o jednostavnim smjernicama za razvoj. Ako si okrenut u ispravno me smjeru, trebaš samo nastaviti hodati!
*
4. ZAKON Nepoznato nije nespoznatljivo i neusporedivo je veće od pozna toga. U znanosti nam je osobito potrebna mašta. Sve nije u matematici, ni u lo gici, nego ima i lje pote i poezije. — Maria Mitchell
—
Andersen
DREVNA POSLOVICA kaže: »Doznajemo ono za čime tragamo«. Pogle damo li otvoreno i istraživački oko sebe, uvidjet ćemo tragove transcendentnoga i putokaze prema beskonačnome koji se pojavljuju pred nama, ne samo zahvaljujući misticima, nego i zahvaljujući mnogobro jnim skorim znanstvenim otkrićima. Evolucija čovjekova znanja sve se više ubrzava i tako ubiremo plodove generacija i generacija znanstve ne misli. U mnogim područjima istraživanja ljudi nailaze »na ono za čime tragaju« i još mnogo više od toga! U knjizi Bog koji će se pokazati ponuđen je niz primjera koji potvrđuju da nepoznato nije i nespoznatljivo, te da je neusporedivo
Od svih oblika zna nja do kojih uopće možemo doći, spoz naja Boga i spoznaja o sebi svakako su najvažniji. — Jonathan Edwards
veće od poznatoga. Autori tako kažu: Vidimo uzbudljiv svijet u dinamičnome strujanju, neočekivani svijet čiji nas mehanizmi sve više zbunjuju i zapanjuju ljepotom i složenošću, svijet u kojem je predvidivost neizvjesna, a ne deterministička, materija i energija međusobno zamjenjivi i u kojem do evolucijskih promjena dolazi u velikim skokovima koji se opiru mehanistički jednostavnim objašnjenjima. A mi; što se dogodilo s nama? Fizičari nam govore da smo smješteni jedinstveno, na pola puta između silnih parametara kozmosa i beskraja najmanjih čestica tvari i energije. Naš dolazak na ovaj planet izgleda nevjerojatno, bilo da ga promatramo u smislu zahtjeva za osobit odnos među silama koje nadziru elementa rne čestice, ili u smislu mehanike biološke evolucije. Postaje sve jas nije da je evolucijski postupak kojim je nastao ljudski rod jedinstven i da nema smjera. A koraci karakteristični samo za homo sapiensa iz nimni su i po vremenu pojave i po razvojnim aspektima. Događamo se jednom zauvijek, a, što je najčudesnije od svega, naše je putovanje tek započelo! Bi li te riječi mogle biti poziv na to da osmislimo plemenitu sv rhu vlastitoga života, kako na osobnoj, tako i na međunarodnoj razi ni? Pojavljuju li se pred nama mnogobrojne i raznolike prilike kako bismo ostvarili taj osobiti smisao i svoju nadarenost usmjerili u djelo vanje na odabranome području? Kada odlučimo predano raditi i načinimo prve korake prema naprijed, svemir reagira i pomaže nam. Količina znanja stečenog u posljednjih stotinu godina po ne kim je procjenama veća od svega što je otkriveno još od čovjekove po-
jave. Velik dio tih zabilježenih spoznaja nastao je na području fizičkih znanosti, a otkrića se i dalje eksponencijalno ubrzavaju. Fizika danas otkriva mnoštvo različitih i dosada nepoznatih čestica i čestica unutar čestica. Kemija je otkrila postojanje stotina procesa koji se odvijaju u materiji, a o kojima se prije nije ni sanjalo. Biologija se iz običnog imenovanja i klasificiranja živog svijeta razvila do tumačenja klijanja sjemena i genetskoga koda žive biljke. Pa ipak, još je toliko toga što ne znamo! Stjecanje znanja nalik je radu u kamenolomu. Kako vadimo koma dić po komadić novih podataka, površina kopa postaje sve većom i većom. Što više znanja steknemo, to više uočavamo razmjere nepoznatoga. Što više znamo, to postajemo ponizniji. A to može jednako vrijediti za proučavanje duše, kao i za istraživanja na pod ručju prirodnih znanosti. —
Andersen
U pojedinim slučajevima izgleda da se kreativni duh svemira širi i daje energiju novim dimenzijama istraživanja i informacijama za sadašnje i buduće generacije. Svojim veličanstvenim jezikom Novi nam zavjet govori: »Upočetku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga — / Riječ bijaše Bog. Sve je po njoj postalo i ništa što je postalo ni je bez nje postalo. U njoj bijaše Život i Život bijaše svjetlo ljudima« (Ivan 1:1, 3-4). »Riječ« je na grčkome logos, a to znači »misao« ili »pojam«. Logos se određuje i kao »božanska arhetipska zamisao ko ja sadrži sve zamisli«. Uz tu spoznaju i na temelju jezika suvremene znanosti, taj navod iz Svetog pisma možemo prevesti i ovako: »Bog je temelj i Stvoritelj svemira, kao i svega u njemu — i još više od toga. Stvaranje slijedi put od zamisli, do riječi, pa do materijalne manifes tacije«. I tako stječemo određenu, ne posve jasnu predodžbu o pojmu sustvaranja.
Veliko je otkriće činjenica čija pojava u znanosti potiče nastajanje sjajnih zamisli, čije svjetlo raspršuje mnoga tamna mjesta i poka zuje nam nove puteve. — Claude Bernard
Što bi se dogodilo kada bi istraživačke fundacije i vjerske us tanove širom svijeta počele dodatna sredstva i povećanu energiju pos većivati znanstvenim istraživanjima duhovnog područja? Bi li to mog lo donijeti neviđene prigode za veći napredak u duhovnom području posredstvom znanosti?
Svatko od nas ima premale i preograničene predodžbe o Bo gu. Bi li poniznost bila praktičan i koristan put preko kojeg bismo mogli početi stjecati ispravnu sliku o beskonačnom Božjem umu? Zahvaljujući poniznosti, u mogućnosti smo učiti jedni od drugih. Po niznost nas potiče i na to da budemo otvoreni prema drugima, prip ravni i voljni na stvari gledati i s tuđeg gledišta. Zahvaljujući tome, pak, moći ćemo slobodno iznositi svoje poglede. Tu novu vrstu poniznosti, tu novu svijest o neograničenom, sveprisutnom, sveobuhvatnom kreativnome duhu, nazvao sam teologi jom poniznosti. Možda nam to temeljno načelo može pomoći kada krećemo u novu fazu evolucije, u duhovno istraživanje, koristeći se po magalima znanosti koja su bila toliko korisna u proučavanju fizičkoga svijeta.
* 5. ZAKON Poniznost otvara vrata napretku. Uvijek budi ponizan, ali ne pogni glavu, jer to je znak vanj ske poniznosti. Prava je poniznost unutar nja i izvire iz mudrosti. — Rabin Nahman iz Bratislave
PONIZNOST je vrlo djelotvoran put do viših razina spoznaje. Kao što izražavanje zahvalnosti otvara vrata duhovnome razvoju, tako i poniz nost otvara vrata napredovanju na području znanja i otvorenosti. Čov jek će teško naučiti nešto više ako je uvjeren da već sve zna. Zatvore ni i uski stavovi onih koji misle da sve znaju onemogućuju daljnji napredak. Međutim, kada počnemo spoznavati koliko zapravo malo znamo, postajemo spremni tražiti, istraživati i učiti. U prethodnome članku razmatrali smo ubrzan razvoj i napre dak znanosti, sve veću količinu znanja; pa ipak, u stoljeću koje je pred nama moguće je da ćemo doći i do stotinu pa i više puta većih spoz naja. Ubrzanje učenja posredstvom znanosti poprima zadivljujuće ra zmjere. Je li moguće da su pred nama veće mogućnosti upravo zahva ljujući poniznome pristupu međusobnome učenju? Bi li partnerska povezanost znanosti i religije mogla poslužiti kao prilika za stvaranje duhovnog bogatstva? Novi oblik poniznosti počinje se izražavati kada spoznamo veličinu Božjeg stvaranja i svoju tako malenu ulogu u kozmičkome rasporedu. Množenje duhovnoga bogatstva ispravan je pri stup za sve nas koji nismo zadovoljni time da stvari puštamo da plu taju, za nas koji svoj kreativni nemir želimo usmjeriti prema pomaga nju izgradnje raja na zemlji.
Mudrost donosi poniznost. - Abraham ibn Ezra
Potencijalne prednosti i koristi, sa stajališta boljeg razumijeva nja Boga i njegova nepreglednog područja stvaranja, nekima su od nas upravo neodoljivi. Zahvaljujući poniznosti možemo Božju besko načnost početi postavljati u točnije okvire. To je taj ponizni pristup. Jesmo li pripravni započeti formulaciju ponizne teologije koja nikada neće zastarjeti? Bila bi to teologija koja je istinski usredotočena na Boga, a ne na obrede koje je izmislio čovjek. Teologija poniznosti označuje gorljivu želju za novim duhovnim informacijama. Radi potpomaganja pronalaženja stotinu puta većih i brojnijih duhovnih otkrića, zaklada Templeton proširila se otvaranjem istraživačkog instituta Informacijski centar Teologije poniznosti. Među glavnim su ciljevima novčano pomaganje raznoraznih istraživačkih projekata i pružanje pomoći u osnivanju društava uglednih znanstve nika i teologa koje zanima napredak.
Poniznost uvijek mo ra obavljati svoj po sao poput pčele koja radi med u košnici: bez poniznosti sve je izgubljeno. — Tereza Avilska
Teologija poniznosti uviđa postojanje sve brojnijih misterija. Možda nikada nećemo spoznati više od vrlo malenog dijela stvarnos ti; možda nismo jedina duhovna bića u vidljivome i nevidljivome koz mosu! Naposljetku, je li vidljivo tek malen i privremen pojavni oblik stvarnosti? Smatramo li da su ljudi završni proizvod stvaranja? Teologija poniznosti slavi prilike za stjecanje novih duhovnih informacija zahvaljujući znanstvenim istraživanjima i fizičke i duhovne sfere. Dio pitanja o kojima valja razmisliti: Mogu li i ja biti posrednik ili sredstvo izražavanja Boga u lju bavi i kreativnosti? Postoje li u velikim religijama zakoni koji pomažu sretnom i plodonosnom životu, a moguće ih je ispitati znanstvenim metodama? Kako naučiti pomagati u ostvarivanju Božjih ciljeva? Znanost i religija imaju poveće zajedničke temelje. Dio tog zajed ničkog područja sastoji se od zajedničkog naglaska na poniznosti. — David C. Myers
Je li moguće da istraživanja na području genetike i drugih zna nosti ubrzavaju napredovanje čovjekove inteligencije? Svaki novi dan donosi nova znanstvena otkrića na području čuda u svijetu i svemiru — kako u mikrokozmu, tako i u makrokozmu. Mnogi ljudi zadivljeno promatraju silnu kompleksnost, raznoli kost i profinjenu organizaciju svijeta, te doživljavaju osjećaj poniznos ti kod svakog novog otkrića takve veličanstvene raskoši. Nasreću, i mnogi su znanstvenici svjesni činjenice da njihova poniznost prema ot krićima također otvara vrata novome napretku, čak i na područjima koja naoko nemaju veze s njihovim usko specijaliziranim okvirima.
Naglasci •• 1. Srce puno ljubavi radosno je srce. 2. Kako ljepotu, radost i sreću povezujete s trenutačnim pojmovima o Bogu? 3. Preusmjeravanje naše pozornosti na alternativni plan neki put nam pomaže da nastavimo napredovati. 4. Možemo biti posrednici ili sredstva stvaranja, a čovječanstvu će dobro doći sve plodne zamisli koje šire globalnu viziju o čovjeko vu rodu. 5. Svaki je završetak jednostavno novi početak. 6. Kada um otvorimo svjetlu i istini, više nema potrebe za trenuci ma u kojima nećemo imati zamisli, nadahnuća ili usmjerenosti. 7. Bi li egoizam možda mogao biti jedna od najvećih prepreka nap retku? 8. Poniznost je vrlo djelotvoran put do viših oblika razumijevanja. 9. Teologija poniznosti označuje gorljivu želju za novim duhovnim informacijama i novim pojmovima. 10. Napredak se posve izvjesno ubrzava!
Praktična primjena raznih duhovnih zakona •• PONIZNOST Budi ponizan, budi bezopasan, Ne pretvaraj se, Drži se uspravno i ustrajno; Učitelju služi istinski poslušno, Neka ti um i tijelo uvijek budu čisti, Budi spokojan, postojan gospodar ega, Odvojen od stvari koje se odnose na osjetila, Oslobođen sebe Svjestan slabosti u smrtnoj prirodi. — Bhagavadgita Ponos i oholost zaguši skromnošču, licemjerje nadvladaj jed nostavnošću, a pohlepu rasprši zadovoljstvom. — Jinizam
Najbolje je znati kada ne znaš. Misliti da znaš kada ne znaš opasna je bolest. — Tao Te Ching Blago krotkima, jer će baštiniti zemlju! — Matej 5:5
*
Tridesetdeveti tjedan
1. ZAKON Opraštanje pomaže i onome tko oprašta i onome kome se op rašta.
Sve dok nam se um bavi sjećanjem na nepravdu, neće moći slobodno poželjeti pomirbu s onim tko nam je naudio. — Lewis Smedes
Duh koji oprašta služi kao sila ujedinjavanja. — William L. Fischer
OPRAŠTANJE je snažan pokazatelj duhovne snage. Kada posvjedočimo činu opraštanja, zadivit će nas njegova iscjeliteljska snaga, kao i spo sobnost da razbije naoko nedodirljivi krug boli. U ukupnoj životnoj perspektivi, opraštanje pomaže i onome tko oprašta i onome kome se oprašta. Čovjek koji je u stanju iz uma i srca zračiti opraštanjem iz ražava čistu i neograničenu ljubav prema svim ljudima, čak i onima koji čine zlo i štetu. Primatelj te energije koja mijenja život doživljava priliku da se počne kretati u čistom, svježem svijetu. Stari strahovi, kivnost i osjećaji nanijete nepravde tada mogu nestati. Teški teret kri vnje ili negativne energije često nestaje. A tehnika ostvarivanja opra šta vrlo je jednostavna: oslobodi, otpusti! Kojeg god se aspekta tere ta, bez obzira o kakvom je opterećenju riječ, svakodnevno oslobodili, sutradan ćemo imati manji teret koji će trebati nositi. Opraštanje je izvrsna prilika da svoju čovječnost stopimo sa svojim božanskim odli kama. Mogućnosti za suosjećanje postoje čak i u najekstremnijim okolnostima. Prednosti opraštanja pojavljuju se u mnogim oblicima. Nedav na su istraživanja pokazala da je niz fizičkih i psiholoških zdravstve nih koristi plod opraštanja. Tako je moguće sniziti krvni tlak. Elimini rati probleme povezane s bijesom, tjeskobom i stresom. Umanjiti na padaje depresije. Pojačati duševni mir. Poboljšati komunikaciju i veze. Što doista znači opraštanje? Znači li to zaboraviti bolan ili zlo ban čin počinjen u teškoj situaciji? Znači li to da se trebamo riješiti osobnih razloga za kivnost? S jedne strane, opraštamo radi sebe —
Želimo da se naše opraštanje ne ogra ničava samo na ri ječi. Opraštanje je moćno i djelotvorno kada u nju unosimo i srce. — May Rowland
radi osobnog zdravlja, duhovnog zdravlja i slobode. S druge strane, može li opraštanje biti nalog koji primamo od neograničene ljubavi: dati doprinos ukupnom poboljšanju čovječanstva? Iznimna važnost opraštanja, koju sada proučavamo i potvrđujemo znanstvenim istraži vanjima, odavno je poznata svjetskim vjerskim tradicijama. Konfucije je, primjerice, rekao: »Nanijeta nepravda ne znači ništa, osim ako je i dalje pamtite«. U Kuranu stoji: »Lijepa riječ i op raštanje bolji su nego dar iza kojeg slijedi uvreda«. Dalaj Lama kaže: »Naučiti oprostiti korisnije je nego tek podignuti kamen i baciti ga na predmet ljutnje«. A izlječenje i oprost često su se zajednički nalazili u središtu Isusova služenja i propovijedanja. »Griješiti je ljudski, op raštati božanski«, napisao je engleski pjesnik iz 18. stoljeća Alexan der Pope. Stoga i nije neobično da ljudi svoju sposobnost opraštanja često povezuju s duhovnošću. Aktivan život obilježen molitvom, važnost vjere, te osjećaj bliskosti s božanskim često nam nude pola zište za opraštanje i neograničenu ljubav. Svoju istinsku duhovnu pri rodu ne možemo izgubiti, čak ni u vrijeme izgubljenih iluzija, jer se ona sastoji od božanske materije. Kako se dogodilo da su različiti oblici religije, kako se čini, došli do zaključka da opraštanje ima presudnu ulogu? Je li moguće da je opraštanje u religijama steklo tako važnu ulogu zahvaljujući običnom empirijskom opažanju koje je pokazalo da ljudi koji oprašta ju napreduju, dok se stanje onih koji ne mogu oprostiti samo pogorša va? Kako točno dolazi do tijesne povezanosti opraštanja i zdravijeg i uspješnijeg života? Što to povezuje opraštanje i veću sreću? Jesmo li manje ranjivi kada smo u stanju oprostiti? Kako je moguće pomoći ljudima koji su doživjeli tolike tragične situacije da im se čini da je cijena opraštanja previsoka? Čini se da u takvim situaci jama najveću bol donosi sjećanje. Kako zaliječiti tako povrijeđeno sta nje? Kada negativno sjećanje zamijenimo pozitivnim, možda će doći do izlječenja, no na koje još djelotvorne načine možemo graditi puteve prema pomirenju? Čvrsto stisnuta šaka mora se otvoriti da bismo na dlan mogli nešto primiti. Sposobnost opraštanja možda se ne po javljuje lagano i brzo i za postizanje željenih rezultata možda će tre bati oprostiti beskrajno mnogo. Opraštanje u našem životu igra nevjerojatno važnu ulogu. Ne kome je potrebno manje, a nekome više vremena da uvidi kako čvrsto držanje za izvore povrijeđenosti samo donosi bol i nesreću svim stra nama. Ali krenemo li na put opraštanja, steći ćemo duševni mir i isti nsku povezanost s drugima. Kada smo u stanju oprostiti, od toga svi imaju koristi. George Herbert rekao je: »Koji ne može oprostiti, ruši most kojim i sam mora proći«.
*
2. ZAKON Snovi se mogu ostvariti kad ih aktiviramo.
Vizija gleda prema Unutra i prerasta u dužnost. Vizija gleda prema van i prerasta u težnju. Vizija gleda uvis i prerasta u vjeru. — Stephen S. Wise
Gdje postoji otvoren um i voljna ruka, uvijek će biti novih i sve udaljenijih grani ca poznatoga. — Charles F. Kettering
SNOVI ili čudesno nadahnute zamisli odigrali su ključnu ulogu u mno gim otkrićima, dok otkrića ispunjavaju nebrojene snove! Vizije, snovi, zamisli, ideje... kako god ih nazivali, obično su vrlo važan faktor. U svakom slučaju, uspješan »sanjač« nešto je poduzeo kako bi ostvario san. A ta činjenica može poslužiti kao poticaj svima nama kojima se snovi mogu ostvariti kada ih aktiviramo! Pritom je ključna riječ akti viramo. Futurističke vizije obično leže u plodnome tlu pustolovnih duša i umova. Njihovoj viziji ne smeta ono što drugi nazivaju »činjeni cama«. »Sanjači« su u stanju vidjeti i kroz veo ili maglicu sumnje, stra ha i neizvjesnosti, te ugledati neograničene mogućnosti. Naposljetku, prema svetoj literaturi, ne govori li božansko vrlo često upravo jezi kom snova i vizija? »Poslije ovoga izlit ću Duha svoga na svako tijelo, i proricat će vaši sinovi i kćeri« (Joel 2:28). Prema engleskome spisatelju Jonathanu Swiftu, »vizija je umi jeće gledanja nevidljivoga«. Taj dar ili talent pripada onim naprednim »sanjačima« koji vide mogućnosti skrivene u nečemu što na prvi pog led izgleda kao mana ili prepreka, mogućnosti koje čekaju da ih net ko otkrije u sjenama nepoznatoga. Američki filozof Ralph Waldo Emerson napisao je: »Uzvišena, kontemplativna, sveobuhvatna vizija, osjećaj za pravo i krivo, isti su u svima. Odlike su im samopostojanje, vječnost, intuitivnost i prevlast. Riječ je o umu uma«. Snovi su nužni za život. — Anais Nin
Ako je, dakle, vizija »um uma«, može li davati doprinos i našem vrijednosnom sustavu? Mogu li plemenite težnje biti formativ ni dio našeg osobnog plana za ono što je u životu važno? Bi li nas na dahnuta vizija mogla postaviti na put kreativnosti i samootkrića koji bi nas ujedno odveo i dublje u sebe? Vizije i kreativno razmišljanje ned vojbeno sadrže elemente ljepote, svijesti, djelotvornosti i transforma cije. Ako je svijet djelo na kojem stvoritelj još radi, a mi Bogu po mažemo u njegovu oblikovanju, može li svatko od nas dati doprinos kroz svoje kreativne aktivnosti? Naša vlastita iskušenja, pogreške, us pjesi i pobjede često odražavaju našu osobnu viziju svijeta i našeg vla stitog mjesta u njemu. Snovi i kreativnost put su do svetih stvari. Desmond Tutu jed nom je prilikom rekao: »Stvoreni smo da uživamo u glazbi, da uživa mo u prelijepim zalascima sunca, da uživamo u pogledu na valove i da
Granice nisu ni na istoku ni na zapadu, ni na sjeveru ni na jugu, nego ondje gdje se čovjek suočava s činjeni com, gdje god to bilo. — Henry David Thoreau
se oduševljavamo ružom koju je ukrasila rosa... Ljudska su bića uis tinu stvorena za transcendentno, za uzvišeno i profinjeno, za prelije po, za istinito... a svi mi dobili smo u zadaću pokušati na ovome svi jetu stvoriti malo više gostoljubivosti za te divne pojave«. Ako nam je istinska priroda duhovna, tada su možda uopće najvažnija spoznaja upravo razmjeri i značenje našeg vlastitog duhovnog bića, te naš od nos sa Stvoriteljem svijeta. O čemu vi sanjate i kakve su vaše vizije o budućnosti? Kako te mogućnosti namjeravate aktivirati tako da dovedu do uspjeha? Kako ćete iskoristiti područje neograničene moći koje postoji svugdje? Ko jim putevima idete i koje korake poduzimate kako bi vaš život imao više smisla i vrijednosti? Zakon postojanja daje nam neovisnost kojom svoj život gradi mo na odabrani način, u skladu sa svojim vlastitim zamislima i idea lima. Vlastitu budućnost možemo planirati prema vlastitim željama. Napredak i sreća prirodno su stanje čovječanstva. Skladna suradnja s univerzalnim načelom pomaže nam da sve te darove i ostvarimo.
* 3. ZAKON Rad je ljubav koja je postala vidljivom. — Kahlil Oibran
Želimo li u poslu bi ti djelotvorni i kroz njega doći do sreće i smisla, trebamo otkriti što je potreb no i što se traži, a zatim to i učiniti — ovdje gdje jesmo! — Richard J. Leider
PRIJELAZAK iz mladosti u odraslu i zrelu dob okreće nas u smjeru ono ga što želimo učiniti sa svojim životom u smislu rada ili odabrane pro fesije. S jedne strane, rad možemo opisati kao posao koji održava vaše zanimanje dok zarađujete dovoljno za ugodan život. S druge strane, rad može postati vokacijom, unutarnjim pozivom na poboljša vanje i korištenje osobitih darova i sposobnosti za konkretne, vrijed ne i uzvišene ciljeve i svrhe. Pomno odabrana karijera može dati dop rinos čovječanstvu, te osigurati osobni razvoj i zadovoljstvo. Zapravo svi oblici korisnoga rada mogu biti služenje na odabranome području. Kahlil Oibran u Proroku piše: »Rad je ljubav koja je postala vidljivom«. Naš rad, to što radimo i kako to činimo, oblik je osobne izjave. Osvrnemo li se na svoj rad s duhovnog stajališta, uviđamo da svaki posao ima značenje i smisao unutar ukupnog rasporeda. Radite što volite i volite što radite! Vokacija obuhvaća daleko više od od rađivanja sati radi dobivanja plaće. Kad volite posao koji radite, ras polažete odabranim oduškom kroz koji je moguće izraziti kreativnost. Joan Chittister u knjizi Za sve postoji vrijeme piše:
Potvrda života du hovni je čin kojim čovjek prestaje živje ti nerefleksivno i počinje se s poštova njem posvećivati vla stitome životu kako bi ga uzdignuo do njegove stvarne vrijednosti. — Albert Schweitzer
Sretni su oni ljudi čija je priroda us klađena s njihovim pozivom. — Francis Bacon
Bio je zaljubljen u svoj posao i prema njemu osjećao gorlji vost kakvu u nama ne budi ništa osim posla koji možemo dobro obaviti. — William Dean Howells
Duhovnost rada temelji se na pojačanome osjećaju sakramentnosti, na svijesti o tome da je sve što postoji sveto i da naše ruke sve to posvećuju u služenju Bogu. Kada u malenoj posudi u stanu usred velikoga grada uzgajamo rotkvice, sudjelujemo u stvaranju. Održava mo planet. Kada metemo ulicu ispred kuće u najprljavijem gradu u zemlji, u svijet uvodimo nov poredak. Uređujemo Rajski vrt. Iznova stvaramo Božji svijet. Kada popravimo sve što nije kako valja, ili obo jimo sve što je staro, ili darujemo što smo stekli a nije nam potrebno za život, spuštamo se i hvatamo zemlju, udahnjujemo joj nov život, kao što je to Bog učinio jednog jutra, a nakon toga samo gledao i gle dao kako se širi i razvija, raste i napreduje kroz vjekove. Kada umo tavamo smeće i recikliramo limenke, kada pospremamo sobu i pod čašu stavljamo podmetač, kada nam je stalo do svega što dodirujemo i kada to dodirujemo s poštovanjem, postajemo stvoriteljima novoga svemira... Rad nam omogućuje da stavimo vlastiti žig odobravanja, vlastiti vodeni žig i simbol, autogram svoje duše... na razvoj svijeta. Štoviše, činiti manje od toga znači ne činiti baš ništa. Sav je rad posijano sjeme; raste i širi se, te se iznova sije. — Thomas Carlyle Svi imamo psihološku potrebu za pronalaženjem radosti i sreće u poslu. Kada se bavimo vrijednim pozivom prema kojem os jećamo prirodnu strast, čini se da aktiviramo radosnu unutarnju svr hovitost. U poslu tražimo konkretnost značenja. A većina ljudi želi širiti nadarenost i u potrazi je za kreativnim izazovima. Kad radimo sa smislom i svrhom, kao i gorljivošću, uspjeh postaje prirodnim nuspro izvodom. Važno je osjećati da je to što radimo važno i vrijedno. A vri jeme potrebno da prepoznamo elemente svrhovitoga rada svakako će biti dobro uloženo. Da, naš je rad često povezan s dohotkom. Međutim, odabrana vokacija nudi nam i put da svoj dar upotrijebimo i za nešto što je, kako nam se čini, potrebno svijetu. Kada u ruci držimo nešto što smo stvorili ili kada vidimo da je naše djelovanje ostvarilo nešto značajno u nečijem životu, stječemo novu pozitivnu i vrlo snažnu energiju. Na određeni način, ostvarivanje nečeg vidljivog može služiti i unapređenju naše svrhe i cilja. Kada volite posao, svaki je dan blagdan. — Frank Tyger ( a kad ne, svaki je dan pakao ) - Scanner
*
4. ZAKON Svaka posljedica ima uzrok. — Hermetičko načelo Sve što vas snađe zaradili ste vlastitim rukama. — Kuran
JESTE LI kada promislili o tome da za sve što vam se dogodilo ili se događa u životu postoji određeni razlog? Ako ste oboljeli, doživjeli čudesan dan, stekli novog prijatelja, ako ste sudjelovali u prometnoj nesreći, prihvatili novi posao, vjenčali se ili pokrenuli novi posao, ne gdje i na nekoj razini postojao je razlog za svako od tih iskustava. I to razlog koji je najvjerojatnije sadržavao jedan od velikih univerzalnih zakona po kojima se, kako se čini, oblikuju naši životi — zakon uzro ka i posljedica.
Sam se koriš. Sam se propituješ. Sam se štitiš i paziš... i živjet ćeš sretno. Stoga samog sebe nadziri kao što trgovac nadzire plemenitog konja. —
Patnja je izdanak na silja. Shvatite to i budite budni. — Jinizam
Dhammapada
Na primjer, razmotrite ovaj jednostavni prirodni zakon: »Kako šiješ, tako ćeš i žeti«. Sijanje sjemena, bez obzira na vrstu, uzrok je koji pokreće djelovanje zakona. Pokrenute kreativne sile nieizbježno donose i posljedicu, a riječ je o plodovima, odnosno žetvi. Posij ku kuruz, pa ćeš i ubirati kukuruz. Posadi jabuke, pa ćeš ubirati jabuke. U svakom slučaju, mi smo uzrok, svojevrsni »sijači«.
Svaki uzrok ima posljedicu; svaka posljedica ima uzrok. Sve se do gađa u skladu sa Zakonom. — Yogi Ramacharaka
Nebeska je mreža raširena. I premda otvori nisu maleni, kroz nju nikada ništa ne promakne. — Tao Te Ching
Ista usporedba vrijedi i za različite aspekte našega života. Sje me koje posijete — vaša svijest, vaši stavovi, vaše djelovanje, način na koji se odnosite prema drugima — jamče, krajnje nedvosmisleno, da upravo vi potičete i uzrokujete žetvu. Međutim, naši misaoni procesi nude i desetke razloga zbog kojih nismo uzročnici onoga što nam se događa. No čini se da je odgovornost središnji element razmišljanja o tome što znači biti ljudsko biće. A individualna odgovornost zahtijeva stav svijesti o sebi. Koje su vaše prednosti? U kojim se područjima trebate razvijati i širiti sposobnosti? Opraštate li ili se ustrajno držite okrivljavanja i osuđivanja? Umjesto da za svoje probleme krivite dru ge ili okolnosti, razmišljate li o tome koji su uzroci mogli niknuti iz
Svaka zadaća donosi osobit užitak, svako nijekanje odgovara juću naknadu, svaka misao svoju nagradu, svaki križ svoju kru nu; plaća ide uz re zultate rada, kao posljedice uz uzroke. — Charles Mildmay
vas? Želite li doživjeti obilan i sretan život, trebate se riješiti pog rešnih predodžaba. Kreativna energija svemira jednostavno djeluje ondje kamo smo je usmjerili, premda možda svjesno ne znamo da smo upravo mi u početku pokrenuli tu uzročnu silu. Promislite na trenutak o zakonu uzroka i posljedica. Život je proces učenja, a ne prosuđivanja i osuđivanja. Ako smo odgovorni za to što nam se događa, ne raspolažemo li i divovskim i neograničenim prilikama za pozitivnu kreativnost? A svijest o tome može biti besko načno uzbudljiva. Zakon uzroka i posljedica nije ni »pozitivan« ni »ne gativan«, nego je jednostavno takav kakav jest i kako postoji. Mi zah valjujući sposobnosti biranja toj energiji dajemo ovakav ili onakav pre dznak. U knjizi Psiha i psihizam Torkom Saraydarian piše:
Unutarnja nazočnost i nazočnost u prirodi mogu se nazvati za konom uzroka i posljedica. Taj je zakon energetsko polje koje se širi svim kozmičkim razinama, a svako djelovanje na to energetsko polje izaziva odgovarajuću reakciju razmjernu razini i intenzitetu djelovanja. Tako želja, žudnja, aspiracija i misao mogu biti čin molitve, oblik dje lovanja koji izaziva odgovarajuću reakciju energetskog polja, zakona uzroka i posljedica.
Pepeo se vraća u lice onome tko ga baca. — Afrička izreka (Yoruba)
Ali kako se u to uklapa ono što nazivamo »slučajem«? Mnogi vjeruju da slučaj, sreća i podudarnosti na ovakav ili onakav način ut ječu na naš život. Kako bi moglo postojati »nešto« što u svemiru dje luje izvan ili neovisno o beskonačnosti božanskoga? Pokazuje li pom nije razmatranje da bi to što nazivamo »slučajem« moglo jednostavno biti izraz koji se odnosi na opskurne uzroke koje možda ne percipira mo ili ne razumijemo? U tom području krije se mnogo materijala za razmišljanje. Razumijevanje djelovanja univerzalnih zakona ili načela snažno utire put prema osobnoj slobodi. 1 kao što su prometna pravila nužna za osiguravanje sigurnosti u vožnji, zakoni duha pomažu nam da si gurno putujemo do korisnih odredišta. Na ovaj ili onaj način, većina svjetskih religija naglašava pojedinačnu odgovornost u raznoraznim životnim pitanjima. Ništa što se događa u našemu svijetu ili nama osobno ne događa se samo od sebe ili bez uzroka. Na zemaljskoj razini uzrok i pos ljedica prirodan su zakon; tako funkcionira svijet. — Bruce McArthur
*
5. ZAKON Onima koji čine dobro ide dobro. Pomoći čovjeku da si pomogne nikada ne slabi, nego uvijek hrabri i jača, jer ga dovodi do većeg i snažnijeg života. — Ralph Waldo Trine
U PRETHODNOME članku razmatrali smo univerzalni zakon uzroka i posljedica. Pritom djelujemo na temelju kreativnoga načela, osigura vajući put kojim doslovce stvaramo svoja životna iskustva. Ključno je biti svjestan činjenice da svatko od nas surađuje sa svemirom posre dstvom misli, namjera, ciljeva i želja. A budući da je taj kreativni pro ces nepristran, možemo stvarati i kaos i ljepotu i dobrotu. Korisno je spoznati i da naše misli, namjere, ciljevi i želje vjerojatno proistječu iz temeljnih stavova. Naš sustav vjerovanja vjerojatno se oformio na te melju naših osnovnih pojmova o sebi, drugima, vlastitome životu, vla stitim iskustvima i programiranosti koju nosimo u podsvijesti.
Gostoljubivost pokazuj kao netko tko ugošćuje djecu Najuzvišenijega. — Uranila
Što je najzanimljivije, zakon davanja i primanja dio je zakona uzroka i posljedica. Davanje (uzrok) potiče kruženje (posljedicu). Za kon davanja i primanja također se smatra dijelom zakona univerzalne, neograničene ljubavi. Što mislimo o davanju i primanju? Svrha u ko ju dajemo pritom je presudna. Davati uz potajno priželjkivanje nagra de u izravnoj je suprotnosti sa zakonom ljubavi. Iskreno davanje iz uma i srca, bez obaveza i očekivanja, prenosi misli neograničene lju bavi. Takvo davanje ima dalekosežno djelovanje i često donosi obilje dobra i onome tko daje i onome tko prima. Onima koji čine dobro ide dobro!
Svatko u životu ima određenu svrhu... jedinstven dar ili osobit ta lent koji može ponuditi drugima. A kad taj jedinstveni dar spoji mo sa služenjem drugima, doživljavamo ushit i uzdizanje vlastito ga duha, što je najviši cilj svih ciljeva. — Deepak Chopra
Davanje i primanje dotiču sva životna područja, a ne samo opipljiva i materijalna dobra. A načina na koje možemo davati ima be zbroj. Dio onoga što imamo možemo dati preko milosrdnog djelova nja na korist drugima. Možemo dobrovoljno uložiti vrijeme i energiju u dobrotvorne svrhe. Zajednice u kojima živimo nude mnoge prilike za služenje. Ljudi ljubav izražavaju preko milosrdnih djela kako bi olakšali patnje, ali i kako bi uzdignuli primatelje takve ljubavi. Nahra niti gladne, brinuti se za bolesne, odjenuti gole... sve je to nužno u kratkoročnome pogledu; međutim, dugoročni cilj, istinsko milosrđe,
Čovjek se ni u čemu toliko ne primiče Bogu kao kada dru gima čini dobro. — Ciceron
sastoji se u pomaganju onima kojima je to potrebno da spoznaju du hovne odlike koje vode do blagostanja, dostojanstva i sreće. Možda je i najveći čin milosrđa pomaganje pojedincu da od primatelja postane davatelj. Život je kratak; unutar tog razdoblja svatko mora nastojati požnjeti najobilnije plodove otkrića i spoznaja. Svatko od nas treba samo svakodnevno ulagati trud u prakticiranje Božje nazočnosti. Pri like za služenje koje su pred nama dosad su neviđene i na osobnoj i na globalnoj razini. Što vas srce moli? Što traži da učinite? Kojom mjerom dajete? Osoba koja razmišlja pozitivno i ima pozitivne emoci je, te i u ljudima i u životu vidi samo dobro, sjećat će se samo dobro ga i izražavati samo dobro. Čim spoznamo da smo jedno s duhom beskonačne ljubavi, možemo se toliko ispuniti ljubavlju da ćemo u sve mu vidjeti isključivo dobro. Svaki novi poticaj ljubavi prema istini i dobroti dovodi nas još malo bliže raju na zemlji.
Kada prestanemo misliti prvenstveno o sebi i vlastitom samoočuvanju, doživljavamo istinsku junačku transformaciju svijesti. — Joseph Campbell
U knjizi Nakon ekstaze — pranje rublja Jack Kornfield piše: »Služenje je izraz probuđenoga srca. Ali kome služim? Kada je netko upitao Oandhija kako se uspijeva tako neprekidno žrtvovati za Indiju, odgovorio je: 'To činim isključivo za sebe'. Kada služimo drugima, služimo sebi. Upanishade to nazivaju 'Bogom koji hrani Boga'«.
Naglasci •• 1. Opraštanje je snažan dokaz duhovne snage. 2. Tehnika postizanja opraštanja vrlo je jednostavna: oslobodi se i otpusti! 3. 4. 5. 6. 7.
Nadahnuta vizija može služiti kao put do kreativnosti. Kakvi su vaši snovi i vizije budućnosti? Naš rad osobna je izjava o našem životu. Radi što voliš i voli što radiš! Zakon uzroka i posljedica nije ni »pozitivan« ni »negativan«, jed nostavno postoji takav kakav jest.
8. Život je proces učenja, a ne prosuđivanja i osuđivanja. 9. Svatko od nas surađuje sa svemirom posredstvom misli, namje re, ciljeva i želja.
10. Davanje i primanje dodiruje sva područja našega života, a ne sa mo opipljiva i materijalna dobra.
Praktična primjena raznih duhovnih zakona • • Osluškuj bit religije i upijaj je kroz srce: čovjek drugima ne smije činiti što ne bi htio da čine njemu. Ono što se navodi u nebrojenim knjigama ja ću reći u pola stiha: služenje drugima je vrlina, zlo i vrijeđanje su grijeh. — Mahatma Gandhi
*
Četrdeseti tjedan
1. ZAKON Koncentrirajte se na to kamo želite ići, a ne na to gdje ste bili.
Razlika između slučajne transforma cije i sustavne tran sformacije slična je razlici između munje i svjetiljke. I jedno i drugo osvjetljava, no jedno je opasno i nepouzdano, a dru go usmjereno i dostupno. — Marilyn Ferguson
MNOGA NAJVEĆA životna postignuća često ostvaruju ljudi s jedinstve nom željom i voljom koja postaje kamenom temeljcem za sve što čine. Na primjer, kao dijete, Bob Feller obožavao je bacati lopticu. U dobi od pet godina već je satima i satima vježbao ubacivanje bejzbolske loptice kroz rupu u zidu sjenika. Kad mu je bilo deset godina, otac mu je kupio svu potrebnu opremu i na farmi mu uredio igralište. S trina est godina Bob je već bio bacač u mjesnoj momčadi i u prosjeku je iz bacivao po dvadesetoricu udarača po utakmici. Sa sedamnaest je počeo igrati za Indianse iz Clevelanda. Kao profesionalac u prvoj bejzbolskoj ligi, Bob je šest sezona odigrao kao najbolji igrač u dvade set susreta, u tri utakmice nitko nije uspio pogoditi njegove lopte, u jedanaest utakmica protivnik je samo jednom pogodio njegovu loptu, te je, uz 266 pobjeda ubilježio i rekord od 348 izbacivanja udarača tijekom jedne sezone. Bob Feller ušao je u bejzbolsku Dvoranu slav nih jer je imao samo jednu goruću želju - igrati bejzbol! Nije odvajao pogled od te vizije i bez prekida je radio na ostvarivanju postavljenog cilja. Poslovni čovjek koji je radio u jednoj malenoj tvrtki za proiz vodnju namještaja imao je viziju o tome da jednoga dana pokrene vla stitu tvrtku. Radio je marljivo i kreativno i stekao temeljito poznava nje načina funkcioniranja tvrtke. I kolege iz ureda i kolege iz proizvo dnje silno su cijenili njegovu sve veću sposobnost i cijenili njegovu is krenost i srdačnost. Proteklo je nekoliko godina, a njemu je ponuđena
Dugoročno gledano, čovjek pogađa samo ono što gađa. — Henry David Thoreau
Sanjati nemoguće i doseći nedostupnu zvijezdu! — Joe Darion
visoka menadžerska dužnost u znatno većoj proizvodnoj tvrtki. Odvagivao je ponudu i o mogućnostima razgovarao s članovima obitelji. U međuvremenu je bio isplanirao pokretanje vlastite tvrtke, te štedio za prikladan trenutak i priliku. I on i obitelj smatrali su da je upravo to najpovoljniji trenutak, tako da je donio odluku i krenuo u posao. Na kon što je na tom poslovnom području stekao glas kao častan i spo soban, njegova tvrtka, koja se dotada mučila na tržištu, počela je doživljavati velik uspjeh. I to je još jedna priča o uspjehu. Pritom je presudno važno koncentrirati se na ono što želite postići. Postoje i druge priče o ljudima koji sanjare o uspjehu i svaka ko imaju talente i sposobnosti koji se mogu iskoristiti na tržištu. Međutim, čini se da njih pritom nešto »koči«. Umjesto da formuliraju praktičan i provediv plan, te da ga se pridržavaju sve do uspješnog is punjenja, često se vrte u krug poput broda bez kormila, sve više ub rzavajući, ali zapravo ne napredujući prema cilju. U pojedinim slučaje vima neće se moći osloboditi osvrtanja na prošlost i beskonačnog preživljavanja događaja i situacija do kojih je dolazilo ranije. Bez us redotočenosti i jasnog cilja ili uz previše osvrtanja, kako uopće mogu doći do trenutačnog cilja? Jedan čovjek često je spominjao staru mak simu koja mu je često pomagala u usmjeravanju: »U redu je osvrnuti se, ali ne i zagledati se za sobom!«
Koncentracija je moj moto — prvo poštenje, potom marljivost, a onda koncentracija. — Andrew Carnegie
Fokusiranje znači »prilagođavanje radi stjecanja jasnije slike«. Jedan od primjera: »koncentrirati se, usredotočiti pozornost«. Fino prilagođavanje vizije povezane s našim ciljevima može biti nalik na fo kusiranje ili prilagodbu objektiva fotoaparata radi dobivanja oštrih i jasnih fotografija. Možete li zamisliti gdje bismo kao ljudski rod bili u sklopu sa dašnjeg napretka da se ti divni kreativni umovi koji su došli do toliko fantastičnih otkrića ustrajno bave prošlošću umjesto da gledaju nap rijed? Današnji svijet neustrašivo stupa u novo zlatno doba prilika — tehnoloških, medicinskih, znanstvenih, kulturnih, gospodarskih i du hovnih. Što nam donosi sljedećih četrdeset-pedeset godina? Kako se danas usredotočiti kako bismo jasnije percipirali budućnost? S poslo vnog stajališta koje će se vrste proizvoda kupovati i prodavati? Koje će karijere biti korisne i produktivne? Kakvo će biti tržište rada? Ka ko će na te prilike utjecati »elektroničko doba« računala? Štoviše, ka-
ko će na naš način života utjecati elektronska tehnologija koja tako ub rzano napreduje? S obzirom na to da se moć informacijskog društva premješta prema onima koji se ističu u analiziranju podataka, kako će naša radna snaga uspješno pristupati informacijama, analizirati ih i iz vlačiti utemeljene zaključke? Hoće li se način života razlikovati koliko se i sadašnji način razlikuje od života otprije stotinu godina? Do ko jih će otkrića doći na području medicine? Kako će se odvijati međuna rodna trgovina? Koja će znanstvena otkrića biti od velike koristi? Kak ve će biti svjetske religije u dobu obilježenom velikim znanstvenim napretkom? Kako bi sve naprednije znanstvene i teološke spoznaje o Bogu, svijetu, kozmosu i kreativnosti mogle poboljšati naš život? Mogu li nas ta pitanja nadahnuti već sada? Kamo želimo poći? Kako želimo i planiramo ići naprijed? Kako se pripremamo za svoje želje i ciljeve? Koji novi obzori očaravaju naša srca i neodoljivo priv lače naš pogled? Gotovo nespoznatljive količine informacija pojavlju ju se neviđenom brzinom. Kako ćemo iskoristiti te nove spoznaje? Hoće li doći do povećanih spoznaja, do bolje globalne komunikacije i poboljšanog dijaloga među pojedincima, religijama i zemljama?
Budući da je život djelovanje i strast, čini mi se da se od čovjeka traži da strast i djelovanje u svojem životu dijeli tako da ga nitko ne može osuditi i reći da nije živio. — Oliver Wendell Holmes
Kako bismo uživali u plodovima svojih otkrića, moramo odvo jiti vrijeme u kojem ćemo školovati tijelo, um i duh. Važan način na koji je to moguće postići sastoji se od koncentriranja na željeno odre dište i način na koji onamo želimo doći, a ne na to gdje smo bili. Dok gledamo prema budućnosti, svatko od nas stoga bi tre bao biti beskonačno zahvalan na mnoštvu izvora sreće koji nas ok ružuju, kao i na izgledima za još čudesniju sreću naše djece i unuka. Usto bismo trebali biti i beskonačno zahvalni što živimo u najveličanstvenijem razdoblju stalnog i sve ubrzanijeg Božjeg kreativnog napretka. Neka nam cilj bude postavljen visoko, a pozornost koncen trirana na uzvišeni je dobro.
*
2. ZAKON Svatko od nas može naučiti kako pomagati u ostvarenju Božjega cilja. Što je kreativno mo ra i samo stvarati. — John Keats
Ljudi u svim kreativ nim nastojanjima moraju pronalaziti, osjećati i predstavlja ti Vječnog čovjeka, stvoritelja. — Tagore
OBILJE PRILIKA za nove duhovne informacije pojavljuje se zahvaljujući znanstvenim istraživanjima i fizičke i duhovne sfere. Očekujemo pra vu lavinu novih ideja i pojmova koji će poslužiti kao dodatak čudesnim drevnim svetim spisima. Je li moguće da smo na pragu nove koncep cije teologije u kojoj se istini pristupa na eksperimentalan, hipotetski način, kao u sklopu znanstvenih istraživanja? Veliko proširenje znanja u vezi s božanskim nedvojbeno izgleda moguće. Koja je uloga čov ječanstva u tim mogućim otkrićima? U stvarnosti bi svatko od nas mo gao biti izraz ili posrednik Boga kroz neograničenu ljubav i sve veću kreativnost. Kako naučiti pomagati u ostvarenju Božjih ciljeva? Možda bi jedan od prvih koraka moglo biti ponizno priznanje da kao ljudi zna mo tako malo o Bogu i sve ubrzanijoj kreativnosti i smislu života na zemlji. Sljedeći bi korak mogao izvirati iz naše otvorenosti prema učenju. Učenje je doživotna aktivnost nesagledive važnosti. Spoznaja o tome da svatko od nas može pomoći u ubrzanju stvaranja upravo je čudesna prilika. Božanski pojam o redu zapravo je, kako se čini, pre dodžba o protoku i prilagođavanju, a kada nam se ti pojmovi usade u misli i svi aspekti našega života — um, zamisli i izrazi — mogu biti u skladu s univerzalnom kreativnom ljubavlju. Genijalnost svemira stvorila nas je i u svakoga od nas usadila iskru te genijalnosti. Kad se usudimo izići iz zone ugode i ustvrdimo da se kroz nas sanja velik san, tom genijalnom aspektu velikog Stvo ritelja omogućujemo da obavlja svoju kreativnu zadaću. Jedno je pri grliti veće mogućnosti, a nešto posve drugo poduzeti korake koji su potrebni da bi se one i ostvarile.
Što ako zemlja tek je sjena neba, a stvari ondje medu sobom slične, više nego što misli se na zemlji? — John Milton
Nismo li mi duhovna bića u vidljivome obliku? Je li naš svijet u biti duhovni svijet? Bi li se temeljne sile nadzora ili energije mogle od rediti kao duhovna načela? Kada spoznamo vlastito jedinstvo s duhov-
Otkrivanje se sastoji od uviđanja onoga što su spoznali svi i razmišljanja o ono me o čemu još nitko nije razmišljao. — Albert SzentGyorgyi
nom biti, počinjemo li možda »gledati očima duha«? Počinju li se ta da u našem životu događati čudesne stvari? Potičimo kreativno razmišljanje i u sebi i u drugima. Nadvla dajmo osjećaj plahosti i s gorljivošću uložimo nadarenost u raznoraz na iskustva i osobne susrete. Vjerujmo u sebe i u druge — jer kra ljevstvo nebesko ne pojavljuje se s velikim neonskim natpisima! Kraljevstvo nebesko — područje sve šire svijesti, kreativnosti, napre tka i božanskih prilika — već je u nama i oko nas. Je li to nova gra nica koju treba dodatno istražiti: naše vlastito unutarnje biće i naša vlastita prirođena božanska priroda? Je li zaboravljanje ili odvraćanje od naše božanske prirode stvorilo osjećaj odvojenosti od velikog Stvo ritelja? Kada se sjetimo jedinstva s vrhovnim izvorom, možemo li pri jeći u energetski tok kreativnosti? Budućnost se u velikoj mjeri pred nama prostire poput nepre gledne divljine neistražene stvarnosti. Onaj koji je stvorio i koji održa va taj svijet u razvoju nije nas postavio u ovaj trenutak kao na sami završetak kreativnog procesa. Mi smo zapravo na novome početku. Ovdje smo radi budućnosti! A svatko od nas ima određenu Vrijedno st kojom može dati doprinos. Svatko od nas ima um sposoban za kre ativnu aktivnost. Možemo li pomagati u ostvarivanju Božjih ciljeva u trajnom širenju kozmosa, koji obuhvaća i širenje naše vlastite duše? Kreativni proces djeluje kroz naše misli, riječi i djela i tako se poka zuje u našem životu. Zašto smo primili tako moćne duhovne darove? Što ćemo učiniti sa sobom i s tom moći? Moguće je da smo stvoreni kako bismo pomagali sve ubrzanijoj Stvoriteljevoj aktivnosti.
* 3. ZAKON Svaki je koristan život služenje. Budi koristan gdje živiš. — George Herbert
ONI KOJI svoj rad smatraju svojevrsnim služenjem uviđaju da je način na koji se odnose prema drugima vrlo važan. Uviđaju da je duh uisti nu dio svega što činimo, a duhovna načela nastoje ugraditi u sve seg mente svojega života. Duhovnost rada prelijepo opisuje Maxine F. Dennis, u knjizi O čovjekovim rukama: Većini ljudi blagajničko mjesto u velikoj samoposluzi ne izgle da osobito privlačno i zahvalno. Ali meni je upravo takvo. Jer imam
Koji želi proširiti po lje sreće, prvo joj treba postaviti temelj duboko u vlastitome srcu. — Taoizam
dojam da moj posao obuhvaća neusporedivo više od sastavljanja računa, uzimanja novca i slaganja namirnica u vrećice. Najvažniji dio mojega posla nije očit na prvi pogled. Riječ je o načinu na koji se pre dstavljam drugima, a koji određuje hoće li kupac zahvaljujući susretu sa mnom iz prodavaonice izići zadovoljniji i sretniji ili nezadovoljniji i nesretniji. Jer, ako dobro obavljam posao, znam da mi se pruža mo gućnost da obavljam i Božji posao. Zbog toga nastojim da se svaka od mojih mušterija osjeća osobito. I dok im služim, oni su mi najvažnije osobe u životu. Mnogo se puta događa da na spomen riječi »služenje« ljudi po misle na crkvu ili možda čak neku vladinu službu. U stvarnosti, međutim, sve što činimo u životu, ako se ostvaruje sa stajališta kvali tetno obavljenog posla koji pomaže i koristi drugima, postaje osob nim služenjem. Način na koji živimo — kako se suočavamo sa situa cijama, naše vrijednosti i ideali, naši ciljevi i način na koji ih nastoji mo postići, kako se odnosimo prema drugima — sve su to aspekti osobnog služenja. A našem je svijetu nedvojbeno potrebno više takvih službenika koji su sretni što trud i energiju mogu posvetiti zadaći ko ja je pred njima!
Ljubljeni, ljubimo jedan drugoga, jer ljubav dolazi od Boga, i tko god ljubi, od Boga je rođen i poznaje Boga. Tko ne ljubi, nije upoznao Boga, jer je Bog ljubav. — Prva Ivanova poslanica 4:7-8
Kada razvijamo duhovnu svijest, shvaćamo da znanje donosi odgovornost, kao i određenu moć; znanje one koji njime raspolažu obvezuje na to da ga koriste na dobrobit sviju. Kada svjesno dopusti mo da našim životom vladaju duhovna načela, možemo biti sigurni da će nas duh održavati. Kada pronađemo kraljevstvo u sebi, bit našega postojanja postaje sredstvom ujedinjavanja koje izražava neogra ničenu ljubav. Znamo da sve produktivno što postižemo u životu pos taje služenjem s ljubavlju. Svaki je koristan život služenje. Već i same naše misli postaju mislima koje dopiru do srca drugih i daju im nešto od presudne važnosti, nešto što će proširiti i obogatiti njihov život. Želimo da svi budu otvoreni i živi, da primaju više oblike nadahnuća i da ih ispunjavaju ljepota i istina, toliko raskošne da uzdižu njihovu dušu. Gotovo se svatko rađa s mnogobrojnim talentima koje može razvijati. Većina nas i nadarenija je nego što nam se čini, a samo je na
Čovjek od spoznaje svaki je čovjek koji se sjeća Boga bilo da stoji, sjedi ili leži. — Kuran
Cijeli se svijet održa va zahvaljujući Božjem milosrđu; a pravični se održavaju zahvaljujući vlastitoj snazi. — Talmud
nama da te talente iskoristimo na najbolji mogući način. Jednako ta ko, dok razvijamo darove, služimo pomažući drugima da razviju svo je darove. Priznanje, pohvale i poticaji snažni su stimulatori! Nakana korisnog služenja nije dosezanje uloge uzora, nego pomaganje drugi ma da otkriju i razviju svoje sposobnosti. Istodobno, dok pomažete sebi, pomažete i drugima. Prije više godina, jednom je mladiću na pamet pala kreativna zamisao u vezi s preradom sira. Počeo je raditi s konjem i starim zap režnim kolima, od vrata do vrata prodajući sir domaćicama. Jedan je drugi mladić poslovnu karijeru započeo prodajući ručno oslikane čes titke susjedima koje je obilazio biciklom. Treći je otvorio nešto što je nazvao »Prodavaonicom Zlatnog pravila«. Dućan je doživio procvat jer se prema onima koji su dolazili odnosio onako kako je htio da se dru gi odnose prema njemu. Sva su trojica imali zajednički nazivnik. Počeli su od ničega, a svi su postali globalno poznati proizvođači i tr govci čije tvrtke vrijede milijune dolara. No gospodin Kraft, gospodin Hall i gospodin Penney imali su još jednu zajedničku crtu: doslovce su pozvali Boga da surađuje s njima i od njega tražili pomoć u do nošenju poslovnih odluka i osmišljavanju i provođenju zamisli koje su dovele do uspjeha. Njihov je koristan život postao služenjem. Možete li zamisliti oblik služenja koji možete pružiti čov ječanstvu zahvaljujući načinu na koji živite i radite? Nadam se da će vas neke od ideja iznijetih u ovoj knjizi potaknuti da istražite svoje mo gućnosti, da se poboljšate i život doživite u većoj mjeri korisnog služe nja. Kako biste se osjećali kada biste znali da svojem svijetu dajete vrijedan doprinos? Kakvu biste radost doživjeli na temelju svijesti da se, zbog vas i vašega rada, nečiji život obogatio i da je sada sretniji? Kako možete postati korisniji, već i ovdje gdje ste sada? Zadovoljstvo je moguće pronaći na mnoštvo načina. Iz svega je možda moguće naučiti jednu veliku istinu: postoji samo jedna želja i jedno zadovoljstvo — provoditi Božju nazočnost u svemu što činimo. Je li naša potraga za srećom, za svime što je dob ro, u stvarnosti potraga za Božjim ciljevima i smislom? Kada posta nemo svjesni te istine, stječemo li odgovor na sva pitanja i rješenja svih problema?
*
4. ZAKON Što više ljubavi dajemo, to nam je više ostaje.
Ljubav je poput spremnika dobrote i ugode. — Yehuda Amichai
Ljubav gradi. — Mary Mcleod Bethune
KAD U SVAKODNEVNI život pustimo potpun i nesmetan dotok neogra ničene ljubavi iz iskrena srca, utiremo put bogatom, punom i zadovolj nom životu. Neograničena, univerzalna ljubav naglašava raskoš i pot punost života. Riječ je o sveprisutnome potencijalu kroz koji otkriva mo korisno djelovanje i skladne stavove. Možete li zamisliti život u ko jem je svaka misao, svaki osjećaj, svaka riječ i svako djelovanje koje zrači od vas uronjeno u neograničenu ljubav? Možda vam se čini da je riječ o velikome pothvatu, no uz Boga je sve moguće! Pomisao o »životu u ljubavi« možda će vam se činiti prezahtjevnom za vaše osob no poimanje ljubavi, no kako bi se vaš svakodnevni život samo mogao silno unaprijediti kada biste iskušali istinitost te zamisli! je li ljubav sila koja ujedinjuje svemir i u njega unosi sklad — ono »duhovno ljepilo« koje sve drži na okupu? Daje li neograničena ljubav prema Bogu slobodu stvaranja, slobodu da pokušavamo i gri ješimo, te smišljamo inovativna rješenja na temeljima duhovnih načela i poštenja? Ta bi neograničena ljubav mogla biti temeljna stvarnost iz koje je sve ostalo prolazna percepcija prolaznih stvorenja. Je li uopće moguće postojanje situacije u kojoj nisu mogući pomoć i zalječenje na temelju dotoka neograničene ljubavi?
Ljubav je iznad zakona, iznad čovjekova mišljenja; ljubav je istina, plamen i čisto počelo, temeljna misao moralnoga svijeta. — Madame de Stael
Ljubav prihvaća potpunost života. Riječ je o sveprisutnome potencijalu kroz koji pronalazimo djelovanje koje donosi zadovoljstvo ili skladan stav. Zahvaljujući neograničenoj ljubavi možemo ući u di menziju duhovnog jedinstva, cjelovitosti i zrelosti, gdje ćemo biti tješnje povezani sa svime što nas okružuje. Svijet nije izoliran i odvo jen od čovječanstva! A čovječanstvo nije odvojeno od svijeta! Božja se ljubav izražava kroz sve faze stvaranja. A što više ljubavi dajemo, to nam je više ostaje. Možda je sveobuhvatna, neograničena ljubav jedna od glavnih odlika božanske prirode. Može li usklađivanje tih dviju strana čovje kove prirode — vidljivog i duhovnog — biti trajan kreativan poduhvat koji nas neprekidno pokreće u korisnim smjerovima? Zanemarimo li
visine ili dubine životnih iskustava, može nam se dogoditi stagnacija. Kada dva aspekta spajamo brigom za praktične pojedinosti svakodne vnog života, naša ljubav stječe novu snagu i zamah. Nesebična i neograničena ljubav koja daje bez prestanka i ništa ne očekuje zauzvrat jedna je od, vrlo je lako moguće, najmoćni jih energija u svemiru. Riječ je o ljubavi koja raste i povećava se kada je dijelimo! Nikad je ne nedostaje. Što više ljubavi dajemo, to nam je više ostaje. Tome bismo još mogli dodati: nastavite davati! Ljubav je ta temeljna bit koja ispunjava i prožima, iz središta pre ma vanjskim rubovima, sve šire krugove svih misli i postupaka. Ljubav je talisman ljudskoga dobra i zla — čudesno sredstvo koje dopire do svake ljudske duše. — Elizabeth Cady Stanton
Kad provodimo načela neograničene ljubavi, lakše volimo nep rijatelja, trpimo one koji nas iritiraju, posvuda vidimo Božju dobrotu i u svakom biću, mjestu, stvari, iskustvu i dijelu života pronalazimo nešto što možemo cijeniti. Veliki paradoks neograničene ljubavi možda se sastoji u tome što od nas traži da u cijelosti budemo to što jesmo i da priznajemo pojedinačne istine, istodobno se oslobađajući orijentiranosti na sebe i dajući bez sustezanja. Kao i sve ostale duhov ne vrijednosti, ljubav u naš život ne dolazi tek tako, ne pada s neba. Kao i u slučaju znatiželjnog uma, potrebno ju je njegovati. Kako, dakle, iskoristiti obilje neograničene ljubavi kako bismo lakše gradili raj na zemlji? Uvidite li da reagirate umjesto da odgova rate na nečije riječi ili djelovanje, možete prodrijeti pod vanjski izgled situacije i dozvati ljubav punu razumijevanja. Imate li dojam da ste u raskoraku sa svijetom oko sebe, trebate samo otvoriti um i povezati se s izvorom neograničene ljubavi i tako ponovno ispraviti stanje. Ka da se pojave poteškoće, neograničena ljubav može vas voditi kroz tak ve situacije i dovesti do skladnog i korisnog zaključka. Zatraži li net ko vašu pomoć, neograničena ljubav može vas nadahnuti korisnim re akcijama na te potrebe. Kada dajete svu ljubav koju ste uopće u sta nju osjetiti, riječ je o dalekosežnoj prekretnici za vašu dušu! Dakako da bi većina nas rado priglila one blagoslovljene trenutke kada se ži votne poteškoće raspršuju pred uzvišenijim buđenjem i uviđanjem vla stite duhovne prirode. Može li spoznavanje i pojačavanje takvih trenu taka biti važnim dijelom vašeg duhovnog razvoja? Jedna popularna pjesma o ljubavi govori kako »ljubav pokreće svijet«. Elbert Hubbard, glasoviti američki skupljač poslovica i izreka.
zna da ljubav doista pokreće svijet, te kaže: »Zadržavamo jedino lju bav koju dajemo«. Neograničenu ljubav neki smatraju samom srži naj višeg oblika stvarnosti. Upravo je takva ljubav univerzalna i zahtijeva temelje karakternosti, istinoljubivosti i jedinstva s duhom. Od svih du hovnih postupaka koje unosimo u neki aspekt svojega života, najvažni ja je ljubav.
* 5. ZAKON Izražavanje zahvalnosti otvara vrata duhovnome razvoju. Budite zahvalni i za najmanje sitnice i bit ćete dostojni pri miti nešto veće. — Thomas a Kempis
Zahvalnost potječe iz duhovne snage i njezin je iskaz. — Ferdinand Ebner
KOME STE se u životu najviše divili i od koga ste crpili nadahnuće? Možda iz nečijih riječi ili djela ili načina na koji se netko suočio s od ređenom situacijom? Možda je to u vama pobudilo duboku nadu i hra brost, čime je došlo do korisnih promjena. Koga smatrate zaslužnim za mnoge stvari koje ste doznali i naučili? 1 premda možemo učiti i sa mi, učimo i iz niza raznoraznih izvora. Tko vas je usmjeravao i zatim vas tjerao naprijed? Iz kojih ste izvora izvlačili beskrajno vrijedne spo znaje kada su vam bile najpotrebnije? Kako ste životne situacije pre tvorili u iskustva obilježena učenjem? I uza sve koristi i razloge za sreću, jeste li razvili naviku sva kodnevnog izražavanja zahvalnosti? Nešto neizrecivo snažno događa se kada izražavamo zahvalnost. To nešto obogaćuje život. Vjerojatno nema većeg nadahnuća ni snažnijeg sredstva koje nam umiruje duh od stava zahvalnosti. Kada izražavamo zahvalnost za sve razloge za sreću i obilje u životu, počinjemo primati duhovnu energiju koja nam ponov no puni baterije uma, tijela i duha, kao i sve aktivnosti u našem živo tu. I doista, izražavanje zahvalnosti otvara vrata pojačanom duhovnom razvoju. Na koje načine se može odvijati taj razvoj? Počinjemo od mjesta na kojem jesmo i pomno promatramo svijet oko sebe. Život svakog pojedinca sadrži područja koja treba cijeniti i na kojima treba biti zahvalan. Možda ćemo trebati njegovati stalnu zahvalnost, a o problemima razmišljati kao o prilikama za učenje i duhovni razvoj. Na primjer, kako uzdignuti svetost svakodne vnog života zahvalnošću za sreću na područjima koja nastanjuju ljudi, mjesta i stvari u našem životu; za prilike za služenje; za iscjeljenje ti jela, uma i duha; kreativnost i napredak? Svaki korak koji poduzmete u cilju prilagođavanja životnog stila za ukupno poboljšanje čov-
Zahvalno srce majka je svih vrlina. — Ciceron
ječanstva neporecivo vas vodi u smjeru duhovnog razvoja i napretka. U mjeri u kojoj se otvaramo prema božanskome protoku zahvalnos ti, u stanju smo mijenjati se i od »običnih smrtnika« postati posredni cima raja na zemlji. Neka je žena imala teško bolesnu kći. Dok je sjedila uz njezi nu bolničku postelju, u jednom trenutku u sobu je ušao liječnik. Tiho joj je rekao da će sljedeća noć biti presudna. Groznica će se povući ili će dijete, u protivnom, preminuti. Žena je cijelu noć molila za kćerin život. Kada je počelo svitati, dijete je duboko uzdahnulo i pos ve se umirilo. Majka je zvonom pozvala pomoć. Liječnik je upravo bio došao radi prve vizite, pa su on i sestra požurili u sobu. Liječnik je djevojčicu uhvatio za ruku, još nekoliko trenutaka bez riječi ostao uz krevet, a zatim se obratio majci. »Spava«, rekao je. »Prebrodila je kri zu i sve će biti u redu!«
Zahvalnost je plod velike kultiviranosti; nećete je pronaći među nekulturnim svijetom. — Samuel Johnson
Suze zahvalnosti počele su kliziti niz ženine obraze. U sebi se bila zarekla da će, preživi li dijete, urediti »Božji park zahvalnosti« u kojem će svi biti dobrodošli. 1 ispunila je obećanje. Dio imanja rezer virala je za »Božji park«. Uredila je maleni slap, potočić i jezerce ko ji su postali središnjim dijelom parka. Staza od kamenih ploča među cvijećem i travom, od ulaza u park vodi, između prelijepog grmlja, dr veća i cvijetnih lijeha, do nekoliko udobnih klupa oko jezerca. S vre menom je park poprimio transcendentnu ljepotu. Ljetne ruže i polj sko cvijeće cvatu u neočekivanim zakutcima. Lopoči mirišu s površine bistre vode. Slap pjeva pjesmu radosti i hvale i obrušava se preko ka menja. Ptice dolaze piti i prati se, a od svjetla svitanja do večernjeg sumraka čuju se melodije ptičje pjesme. Zimzeleno i bjelogorično dr veće okružuje park, a vjetar šapuće u krošnjama. Kada je ljudi pitaju o nastanku parka, žena im priča priču o zahvalnosti. Čini se da svi aspekti njezina parka — sve biljke, svo dr veće, grmlje, cvijeće i klupe — simboliziraju nešto na čemu je zahva lna. Parku bez prestanka dodaje nešto novo jer, kako objašnjava »nje zinim razlozima za sreću nema konca, a svako spoznavanje i prizna vanje razloga za sreću za korak je dovodi bliže Bogu!« Kakve divne misli! Što više izražavamo zahvalnost, to imamo više razloga za zahvalnost. U mjeri u kojoj prepoznajemo svoju pove zanost i u kojoj se otvaramo božanskome protoku zahvalnosti, po-
boljšavamo svoj duhovni razvoj. Nije li onda logično da svi oni koji do laze u dodir s nama također imaju koristi od naše duhovne radosti? Biste li i vi razmislili o uređenju »parka« zahvalnosti kao zna ka poštovanja prema svim razlozima za sreću? Pritom nije nužno ima ti stvaran komad zemlje. Vaš se park može sastojati od svakodnevnog pisanja dnevnika u kojem bilježite darove duha i izražavate zahvalno st. Ili to može biti običan kalendar u kojem bilježite darove dane dru gima. Prepoznajte primljeni dar sreće, a zatim ga prenesite dalje, čineći nešto osobito i brižno za drugoga. Nebrojena su područja na kojima je potrebno služenje s ljubavlju. A izražavanje zahvalnosti ne dvojbeno otvara vrata duhovnome razvoju.
Naglasci • • 1. Ne odvajajte pogled od vizije i bez prestanka radite na ostvariva nju cilja. 2. Koncentrirajte se na ono što želite ostvariti. 3. Svatko od nas može biti izraz ili posrednik Boga zahvaljujući ne ograničenoj ljubavi i sve većoj kreativnosti. 4. Kako učimo pomagati u ostvarenju Božjih ciljeva? 5. Potičimo kreativno razmišljanje u sebi i drugima. 6. Jeste li razvili naviku svakodnevnog izražavanja zahvalnosti za svu sreću i koristi u životu? 7. U svačijem životu postoje mnogobrojna područja za poštovajne i izražavanje zahvalnosti. 8. Što više izražavamo zahvalnost, to imamo više razloga biti zahva lni. 9. Ljubav prihvaća potpunost i cjelovitost života. 10. Može li uopće postojati situacija u kojoj dotok neograničene lju bavi ne može pomoći ili ne može donijeti izlječenje? 11. Kako na život možete gledati kao na služenje? 12. Sva naša produktivna postignuća prerastaju u služenje s ljubavlju.
Praktična primjena raznih duhovnih zakona •• SVATKO OD NAS SLUŽI — James Dillet Freeman Što znači služiti? To znači biti tako malen da se drugi osjećaju velikima. To znači biti sluga kako bi se drugi osjećali gospodarima. To znači davati kako bi primali oni kojima nedostaje. To znači voljeti tako da oni koji se osjećaju nevoljenima imaju nekoga tko ih nikada neće odbaciti, nekoga s kime se uvijek mogu identi ficirati. To znači ponuditi pomoć onima koji je traže i zaslužuju, kao i onima koji je ne traže i ne zaslužuju. To znači uvijek biti pri ruci kada vas trebaju, ali se ipak nikada ne nametati kada vas netko ne želi. To znači živjeti u miru, kako bi oni koji su oko vas svadljivi uvijek ima li nekoga kome se mogu obratiti radi stabiliziranja. To znači vedro gledati na svijet, kako bi oni koji lako posustaju imali nekoga tko će ih pridignuti. To znači uvijek imati vjeru i zadržati je čak i kada i sami ne uviđate pretjerane razloge za nju, kako bi oni koji nemaju vjere pronašli hrabrost za život. To znači ne samo živjeti život molitve, nego i pretvarati molitve u ži vot — tako ćete više od života imati i vi i oni kojima služite.
*
Sadržaj 3
Uvod
Prvi tjedan Kada vladaš svojim umom, vladaš i svojim svijetom. 15
— Bill Provost Kad objave nema, narod se razuzda — Izreke 29:18
17 20
Zašto ste stvoreni?
23
Beskraj u svim smjerovima. — Freeman Dyson Kako želite da vama čine ljudi, tako činite i vi njima. — Matej 7:12; Luka 6:31
25
Drugi tjedan Život ti se pretvara u ono što misliš. — Marko Aurelije
29
Čovjek prima ljubav kakvu daje.
31
Da bi mu oprostili, čovjek najprije mora oprostiti. — Anonimna
34
Iskazivanje zahvalnosti donosi nove razloge za zahvalnost — Anonimna
36
Čovjek se boji onoga što ne razumije. — Anonimna
39
Treći tjedan Mir samome sebi možeš donijeti samo ti
43
— Ralph Waldo Emerson Slušaj kako bi učio — Društvo liječenih alkoholičara Ne umišljaj da si mudar. — Izreke 3:7 Poniznost dovodi do molitve, kao i do napretka, i usklađuje vas s beskonačnim —Anonimna Ne planirati znači planirati neuspjeh. — Benjamin Franklin
45 47 49 51
Četvrti tjedan Lijepe
misli izgrađuju
lijepu
dušu
Napredak ovisi o marljivosti i ustrajnosti. — Anonimna
—
Anonimna
55 57
Ljubi svoga bližnjega kao samoga sebe — Matej 19:19
59
Nanijeta nepravda ne znači ništa ako je ne pamtiš. — Konfucije
61
Zanos olakšava postizanje uspjeha. — Anonimna
63
Peti tjedan Davanjem se razvijate. — Izreka
67
Sadrži li riječ »religija« i pojam autoriteta, dok riječ »duhovno« ukazuje na napredak? — Anonimna
69
Obitelj koja zajedno moli ostaje na okupu. — Izreka
72
Ne uspiješ li otprve, pokušavaj još, još, još. — William Edward Hickson
74
U sebi vidite sve, a sebe u svima. — iz Upanišada
77
Šesti tjedan Bolje je voljeti nego biti voljen. — Sv. Franjo Iskazivanje zahvalnosti donosi nove razloge za zahvalnost. Pomažeš li usamljenima, ne možeš biti usamljen. Tražen si ako odražavaš ljubav, radost, mir, strpljivost, ljubaznost, dobrotu, vjernost, blagost i nadzor nad sobom. Osmijeh donosi osmijeh. — Ted Engstrom
80 82 85
87 89
Sedmi tjedan Veliki su junaci ponizni. — Izreka
93
Ljubav koju pružamo uvećava se; ljubav koju gomilamo smanjuje se. — Izreka
95
Pronalazi dobro u svemu. — Izreka
97
Što može zamisliti, um može i postići. — Anonimna
99
Budi ustrajan u molitvi. — Kuran
102
Osmi tjedan Bogu je sve moguće. — Matej 19:26
106
Nikome neću dopustiti da mi ponižava dušu tjerajući me da ga mrzim. — Booker T. Washington
109
Radi što ti je zadano! Rad po svemu nadilazi dokonost! — Bhagavadgita Gorljivost je zarazna. — Izreka Ponavljanjem malih pokušaja dovršit ćemo svaki posao — Og Mandino
111 113 115
Deveti tjedan Poraz nije gorak ako ga ne progutaš — Ted Engstrom
119
Neistraženi život nije dostojan življenja — Sokrat
121
Riječ poštena čovjeka vrijedi koliko i njegova obveznica. — Američka poslovica
123
Davanje desetine često donosi napredak i čast.
125
Mudrost nadilazi bogatstvo. — Anonimna
127
Deseti tjedan Ako je Bog beskonačan, ništa ne može biti zasebno.
131
Gdje ima volje, ima i načina! — Ezop
133
Budi zahvalan za to što imaš, pa ćeš u svemu izražavati zahvalnost. — Izreka
135
Više učimo kada objeručke prihvaćamo kritiku nego kada izražavamo kritičke prosudbe.—J. Jelinek
137
Koje talente možemo razviti? — Anonimna
139
Jedanaesti tjedan Čovjek uvijek pronađe ono što traži: dobro ili zlo, probleme ili rješenja. — Izreka
142
Ubrzava li se kreativnost? — Anonimna
144
Prijatelja možeš imati jedino ako si prijatelj. — Ralph Waldo Emerson
147
Način razmišljanja silno utječe na život.
150
Učenje je doživotna aktivnost.— Izreka
152
Dvanaesti tjedan Plemeniti ciljevi donose plodonosan život.
156
Svaka ptica svome jatu leti. — Robert Burton
159
Dokoni je mozak vražja radionica. — H. G. Bonn
161
Moguće je postići i da suprotne sile djeluju u vašu korist. — Anonimna
164
Kaznu ne trpimo zbog svoje ljutnje; kažnjava nas upravo naša ljutnja. — Bhagavadgita
166
Trinaesti tjedan Život je prepun beskonačnih mogućnosti. Misli su stvari. — Charles Fillmore
169 171
Kako iznutra, tako i izvana. — Hermetičko načelo
174
Ljude k vama privlači izražavanje zahvalnosti, a ne pritužbe. - Anonimna
176
Ako je zemlja škola, tko su učitelji? — Anonimna
178
Četrnaesti tjedan Tajnu produktivnog života moguće je i tražiti i pronaći. —
Anonimna
186
Sreća je uvijek popratna pojava. — Anonimna Loš svijet popravit ćemo stvaranjem dobroga svijeta. — Ralph Waldo Emerson Bolje je
hvaliti
nego
kritizirati.
—
183
Izreka
Smijeh je najbolji lijek. — Norman Cousins
188 190 192
Petnaesti tjedan Poniznost, poput tame, otkriva nebesko svjetlo. — Henry David Thoreau
196
Koji je oblik zabave koristan? —
198
Ako ne znaš što u životu želiš postići, vjerojatno nećeš postići ništa osobito! —
200
Molitvom se postiže više nego što ovaj svijet uopće sanja. — lord Alfred Tennyson
202
Sve i svi oko tebe tvoji su učitelji. — Ken Keyes
205
Šesnaesti tjedan Smisao i hvala povećavaju produktivnost. - Izreka
209
Cijena veličine zove se odgovornost. — Winston Churchill
211
Lijepe riječi vrijede mnogo a stoje malo. — George Herbert
213
Problem se ne može rješavati s razine na kojoj se nalazi. — Emmet Fox
215
Koji nas stavovi i nastojanja vode prema doživljavanju »raja na zemlji« kao načina života?
218
Sedamnaesti tjedan Kada neograničeno dajemo, neograničeno i primamo. — Anonimna
221
Istina će vas osloboditi. — Ivan 8:32
223
Je li napredak, zahvaljujući nadmetanju u služenju, temeljna nevidljiva stvarnost?
226
Navika je najbolji mogući sluga, ali i najgori mogući gospodar — J. Jelinek
228
Da bi otkrio nova mora, čovjek treba biti dovoljno hrabar da iz vida izgubi obalu. — Anonimna
229
Osamnaesti tjedan Školovanju nema kraja. — Izreka
234
Njegovanje pozitivnog stava donosi koristi na svim životnim područjima.
236
Opraštanje uzdiže onoga tko oprašta.
238
Svjetlo razumijevanja raspršuje prikaze straha — Ellie Harold
241
Samo je jedno snažnije od učenja iz iskustva, a to je kada ne učimo iz iskustva!
243
Devetnaesti tjedan Religija otvara nova vrata znanosti. — Franklin Loehr Sreća potječe od duhovnog, a ne materijalnog bogatstva. — Anonimna Religija koristi zdravlju. — Dale Matthews Napredak iziskuje promjene. — Izreka Do korisnih iskustava često dolazimo kroz pokušaje i samodisciplinu. — Nepoznati autor
247 250 252 254 255
Dvadeseti tjedan Jesu li vidljivo i opipljivo tek bezvremene manifestacije nepregledne bezvremene i neograničene stvarnosti? — Nepoznati autor
260
Griješiti je ljudski, opraštati božanski. — Alexander Pope
263
Dobra je savjest vječita gozba. — Robert Burton
265
Dobar glas vrijedi više od novca. — Publilije Sirus
267
Vidljivo poput Ijestava vodi do nevidljivog; prolaznost je tek skela oko vječnoga. — Henry Drummond
270
Dvadeset prvi tjedan Naš život oblikuje naš um; postajemo ono što mislimo. — Dhammapada
274
Kada je jednom izgovoriš, riječ više ne možeš opozvati. — Wentworth Roscommon
276
Raspolažete najmoćnijim oružjem na svijetu — ljubavlju i molitvom. — Anonimna
278
Može li egoizam biti prepreka našem razvoju? — Anonimna
280
Jedan od najvećih čovjekovih darova jest promjena, a sadašnje ubrzanje promjena u svijetu izraz je obilja toga dara. — Anonimna
282
Dvadeset drugi tjedan Svjetski napredak traži poduzetnike.
285
Kada aktivno pomažete drugima, i oni uče pomagati drugima. — Izreka
287
Kada očekujete najbolje, vaš će pozitivni stav otvoriti vrata prilikama.
290
Naši su najveći neprijatelji bijes i sebična želja. — Bhagavadgita
291
Mudar čovjek zagleda se u svoje srce i pronalazi vječni mir. — Hinduska izreka
294
Dvadeset treći tjedan Svako je otkriće otkriće Boga.
297
Svaki dan doživite nov početak.
299
Izražavanje zahvalnosti dovodi do davanja i opraštanja, te do duhovnog razvoja.
302
Nema te poteškoće koju ne može nadvladati odgovarajuća količina ljubavi. — Emmet Fox
304
Nadzor nad sobom dovodi do uspjeha.
306
Dvadeset četvrti tjedan Drvo se poznaje po plodovima. — Engleska izreka
310
Riješi se negativnih stavova i pogleda, pa će i negativne okolnosti usahnuti od neishranjenosti. — Russell W. Lake
312
Izgubljeni sat više nikada nećete pronaći. — Izreka
314
Uzrujavati se oko onoga što nemate znači uludo trošiti ono što imate. — Ken Keyes
316
Poštenje je najbolji pristup svemu. — Miguel de Cervantes
318
Dvadeset peti tjedan Odgovor na vaše molitve može glasiti »da«, ali i »ne«, uz još neke alternative. — Ruth Stafford Peale
322
Zdrav um najčešće osigurava zdravo tijelo. — Izreka
324
Dajte mi ljepotu unutarnje duše; i neka vanjski i unutarnji čovjek budu u jednome. — Platon
327
Sreća nema veze s bogatstvom i položajem, nego je pitanje sklada. — Lao Tse
329
Pomogni sebi pomaganjem drugima.
331
Dvadeset šesti tjedan Svatko stvara svoju stvarnost. — Jane Roberts
334
Svaka zadaća traje upravo onoliko koliko za nju ima vremena. — Parkinsonov zakon Dužnost nam je njegovati dobrotu. — Sefer Hachinukh Budi zahvalan i pomaži svima koji su pomogli tebi. — Izreka U gorljivosti je razlika između osrednjosti i uspjeha. — Norman Vincent Peale
336 337 339 340
Dvadeset sedmi tjedan Svatko na zemlji gradi svoj raj ili pakao. — Izreka
344
Znanost je bez religije slaba i nemoćna; religija je bez znanosti slijepa. — Albert Einstein
346
Nepoznato koje je pred nama možda je i milijun puta veće od onoga što nam je sada poznato. — Izreka
348
Zabrinutošću se ne postiže ništa, samo se gubi dragocjeno vrijeme. — Izreka
350
Neuspjeh je događaj, a ne čovjek. — William D. Brown
352
Dvadeset osmi tjedan Smij se i svijet će se smijati s tobom; plači i plakat ćeš sam. — Ella Wheeler Wilcox
356
Bez rizika nema ni dobitka — Sir John Heywood
358
Poštenje je prvo poglavlje u knjizi mudrosti — Thomas Jefferson
360
Kada osuđuješ druge, ne određuješ njih, nego sebe. — Wayne Dyer Duša bez uzvišenog cilja nalik je na brod bez kormila. — Thomas Carlyle Buudći da je svijest jedinstvo predmeta spoznala u podjelama, putevi se razlikuju. — Patanjali, Yoga Sutre
362 364 366
Dvadeset deveti tjedan Radost donosi sigurnost; zavist donosi usamljenost. — Izreka Opraštanjem izgrađujemo duhovno bogatstvo. — Rebekah Alezander
368 370
Život je stav. Imajte dobar stav! — Eric L. Lungaard
372
Služenje je manifestacija ljubavi. — Maharishi Sadashiva Isham
374
Čovjek ne može biti slobodan ako ne vlada sobom. — Epiktet
376
Trideseti tjedan Čovjek će se pronaći kada se zaboravi. — Sv. Franjo Asiški
380
Ne zaboravi preokrenuti nijedan kamen. — Euripid
382
Sve na što se usredotočite širi se. — Arnold Patent
384
Promjene i poboljšanja idu iznutra prema van. — Anonimna
386
Sam biraš put kojim želiš ići.
388
Trideset prvi tjedan Destruktivan govor najčešće dovodi do destruktivnih posljedica. 392 — Anonimna Uspjeh se hrani uspjehom i donosi nove uspjehe. — Anonimna Nikad ne odgađaj za sutra što možeš obaviti danas —
Izreka
U sve što radiš uloži sebe. Kakva će od toga biti korist?
395 397 399 401
Trideset drugi tjedan Zbog svojih iskustava možemo postati ili ogorčeni ili bolji. — Eric Butterworth Sreća nije u stvarima, nego u vama.
404 406
Umirovljenje može biti početak korisne karijere. 408 — Anonimna Sreća koju tražimo neprestano nam izmiče; sreća koju pružamo 410 uvijek se vraća. Misli ispunjene sumnjom i strahom siguran su put do neuspjeha. 412 — Brian Adams Trideset treći tjedan Poznat ćete ih po njihovim plodovima — Matej 7:16
415
Optimizam ima korijene u trajnoj dobroti. — Anonimna
418
Držiš li da znaš sve, manje je vjerojatno da ćeš još učiti — Anonimna
421
Nikoga još nikada nisu slavili zbog nečega što je dobio. Slava je bila nagrada za ono što je dao. — Calvin Coolidge
423
Sjena neznanja zove se strah. — J. Jelinek
425
Trideset četvrti tjedan Čovjek se mora disciplinirati dobrim mislima, dobrim riječima i dobrim djelima. — Spis iz zoroastrizma
429
//i si dio problema ili si dio rješenja. — Eldridge Cleaver
431
Dužnik je sluga vjerovniku. — Izreke 22:7
433
Što god imaš, moraš ili upotrijebiti ili izgubiti. — Henry rord
435
Dobro je biti važan, ali je važnije biti dobar.
437
Trideset peti tjedan Tko rijetko griješi, rijetko će nešto otkriti. — Anonimna
441
Mjera je čovjekova stvarnog karaktera ono što bi učinio kada za to nitko ne bi doznao. — Thomas Macaulay
443
Mijenjaj um želiš li promijeniti život.
445
Svi su aspekti stvaranja u evolucijskome procesu napretka i razvoja. — Rebekah Alezander
447
Blaženije je davati nego primati. — Djela apostolska 20:35
449
Trideset šesti tjedan Smisao je odlika koju biramo kako bismo prema njoj oblikovali život. — Richard J. Leider
453
Sedam smrtnih grijeha: ponos, pohota, lijenost, zavist, bijes, pohlepa i neumjerenost. — Sv. Grgur
455
Izgled često vara. — Ezop Gorljivost je unutarnji plamen duše koji vas vodi dalje, prema cilju. — Charles Fillmore Um je poput padobrana — funkcionira jedino kada je otvoren — Dick Suthpen Juriš li za čašću, uvijek će ti izmicati. No budeš li od nje bježao, pratit će te u stopu.— Talmud
458 460 462 464
Trideset sedmi tjedan Usta govore zahvaljujući punoći srca. — Engleska izreka / putovanje od tisuću kilometara započinje prvim korakom. — Lao Tse Noć je uvijek najmračnija prije svitanja. — Thomas Fuller Ljubav je jača od svega. — Vergilije Broji razloge za sreću, navodi jedan po jedan. — Jedna od prvih crkvenih pjesama
466 468 469 472 474
Trideset osmi tjedan Vedro srce licu daje vedar izraz. — Engleska izreka
478
Svatko bi trebao imati rezervni plan preživljavanja. — Anonimna
480
Ako si okrenut u ispravnome smjeru, trebaš samo nastaviti hodati. — Budistička poslovica
482
Nepoznato nije nespoznatljivo i neusporedivo je veće od poznatoga.
484
Poniznost otvara vrata napretku.
486
Trideset deveti tjedan Opraštanje pomaže i onome tko oprašta i onome kome se oprašta. Snovi se mogu ostvariti kada ih aktiviramo. — Anonimna Rad je ljubav koja je postala vidljivom. — Kahlil Gibran Svaka posljedica ima uzrok. — Hermetičko načelo Onima koji čine dobro ide dobro.
490 492 493 495 497
Četrdeseti tjedan Koncentrirajte se na to kamo želite ići, a ne na to gdje ste bili. — Anonimna
500
Svatko od nas može naučiti kako pomagati u ostvarenju Božjega cilja.
503
Svaki je koristan život služenje.
504
Što više ljubavi dajemo, to nam je više ostaje. — Anonimna
507
Izražavanje zahvalnosti otvara vrata duhovnome razvoju. — Anonimna
509
*
