IMPERIJ
Michael HARDT Antonio NEGRI
MULTIMEDIJALNI INSTITUT ARKZIN.COM/MUNICATIONS
Michael HARDT | Antonio NEGRI
IM...
39 downloads
1335 Views
2MB Size
Report
This content was uploaded by our users and we assume good faith they have the permission to share this book. If you own the copyright to this book and it is wrongfully on our website, we offer a simple DMCA procedure to remove your content from our site. Start by pressing the button below!
Report copyright / DMCA form
IMPERIJ
Michael HARDT Antonio NEGRI
MULTIMEDIJALNI INSTITUT ARKZIN.COM/MUNICATIONS
Michael HARDT | Antonio NEGRI
IMPERIJ naslov izvornika: Hardt/Negri: EMPIRE HARVARD UNIVERSITY PRESS
Cambridge | Massachusetts London | Engleska | 2000. preveo s engleskog: dr. Æivan FILIPPI
Multimedijalni institut Arkzin d.o.o. isbn: 953-98699-2-7 isbn: 953-6542-20-X zagreb 2003.
Svaki alat je oruæje ako ga pravilno dræite. ani difranco
Ljudi se bore i gube bitku, a cilj za koji su se borili ostvari se usprkos njihovom porazu, a onda se pokaæe da to nije ono πto su htjeli, a drugi ljudi moraju se boriti za ono πto su oni htjeli ali pod drugim imenom. william morris
SADRÆAJ
PREDGOVOR 1. DIO | POLITI»KA KONSTITUCIJA SADA©NJOSTI 1.1 Svjetski poredak 1.2 BiopolitiËka proizvodnja 1.3 Alternative unutar Imperija
2. DIO | PUTOVI SUVERENOSTI 2.1 Dvije Evrope, dvije modernosti 2.2 Suverenost nacionalne dræave 2.3 Dijalektika kolonijalne suverenosti 2.4 Simptomi prijelaza 2.5 Umreæena moÊ: Suverenost SAD-a i Novi Imperij 2.6 Imperijalna suverenost
177
159
141
123
105
089
070
068
032
048
017
014
INTERMECO: PROTUIMPERIJ
007
4
SADRÆAJ
3. DIO | PUTOVI PROIZVODNJE 3.1 Granice imperijalizma 3.2 MoguÊnost disciplinarnog vladanja 3.3 Otpor, kriza, preobrazba 3.4 Postmodernizacija ili informatizacija proizvodnje 3.5 Mjeπovita konstitucija 3.6 KapitalistiËka suverenost ili upravljanje globalnim druπtvom nadzora
4. DIO | SLABLJENJE I PAD IMPERIJA 4.1 Virtualnosti 4.2 Stvaranje i korupcija 4.3 Mnoπtvo protiv Imperija
397
343
325
307
394
292
272
256
221
237
190
205
188
BILJE©KE KAZALO
5
6
ZAHVALE
Æeljeli bismo se zahvaliti prijateljima i kolegama koji su proËitali dijelove ovoga rukopisa i kojih su nam komentari dobro doπli. To su: Robert Adelman, Étienne Balibar, Denis Berger, Yann Moulier Boutang, Tom Conley, Arif Dirlik, Luciano Ferrari-Bravo, David Harvey, Fred Jameson, Rebecca Karl, Wahneema Lubiano, Saree Makdisi, Christian Marazzi, Valentin Mudimbe, Judith Revel, Ken Surin, Christine Thorsteinsson, Jean-Marie Vincent, Paolo Virno, Lindsay Waters i Kathi Weeks.
Citat Ani DiFranco na 3. stranici je iz “My IQ”, koji je zaπtiÊen autorskim pravom ©1993 righteous babe music, sa svim pridræanim pravima, a koristili smo ga uz dozvolu.
PREDGOVOR
Imperij se ostvaruje pred naπim oËima. Tijekom nekoliko proπlih desetljeÊa, kada su zbaËeni kolonijalni reæimi a onda ubrzano nakon πto su se sovjetske zapreke kapitalistiËkom svjetskom træiπtu konaËno sruπile, svjedoci smo nesvladive i neopozive globalizacije ekonomskih i kulturnih razmjena. Zajedno s globalnim træiπtem i globalnim krugovima proizvodnje pojavio se globalni poredak, nova logika i struktura vladavine - ukratko, novi oblik suverenosti. Imperij je politiËki subjekt koji djelotvorno ureuje te globalne razmjene, suverena moÊ koja upravlja svijetom. Mnogi tvrde da globalizacija kapitalistiËke proizvodnje i razmjene znaËi da su ekonomski odnosi postali neovisniji od politiËkoga nadzora i da se prema tome smanjila politiËka suverenost. Neki slave tu novu eru kao oslobaanje kapitalistiËke ekonomije od ograniËenja i iskrivljenja koje su joj nametnule politiËke snage. Drugi jadikuju i vide u njoj zatvaranje institucionalnih kanala preko kojih radnici i graani mogu utjecati na hladnu logiku kapitalistiËkoga profita i osporavati je. Svakako je toËno da se usporedo s procesima globalizacije, suverenost nacionalnih dræava, iako joπ uvijek djelotvorna, postepeno smanjivala. Primarni Ëimbenici proizvodnje i razmjene - novac, tehnologija, ljudi i dobra - kreÊu se sve veÊom lakoÊom preko nacionalnih granica. Stoga nacionalna dræava ima sve manju moÊ da
8
PREDGOVOR
ureuje te tijekove i nametne svoju vlast nad ekonomijom. »ak ni najdominantnije nacionalne dræave ne treba viπe smatrati vrhovnim i suverenim vlastima, bilo izvan ili Ëak unutar njihovih granica. Meutim, slabljenje suvereniteta nacionalnih dræava ne znaËi da se smanjila suverenost kao takva.01 PolitiËki nadzor, dræavne funkcije i regulativni mehanizmi nastavili su vladati podruËjem ekonomske i druπtvene proizvodnje i razmjene tijekom svih suvremenih preobrazbi. Naπa je osnovna hipoteza da je suverenost poprimila novi oblik, koji se sastoji od niza nacionalnih i supranacionalnih organizama ujedinjenih jedinstvenom logikom vladavine. Mi taj novi oblik suverenosti nazivamo Imperijem. Sve manja suverenost nacionalnih dræava i njihova sve veÊa nesposobnost da ureuju ekonomske i kulturne razmjene u stvari je jedan od prvih simptoma nastupajuÊeg Imperija. Suverenost nacionalne dræave bila je kamen-temeljac imperijalizama koji su evropske sile gradile tijekom cijele moderne ere. Meutim, mi pod “Imperijem” podrazumijevamo neπto potpuno drugaËije od “imperijalizma”. Granice odreene modernim sustavom nacionalnih dræava bile su temelj evropskog kolonijalizma i ekonomske ekspanzije. Teritorijalne granice nacije uokvirivale su srediπte moÊi iz kojega se vrπila vladavina nad vanjskim stranim teritorijima putem sustava kanala i zapreka koje su izmjeniËno olakπavale i oteæavale tijekove proizvodnje i kolanja. Imperijalizam je stvarno bio proπirenje suverenosti evropskih nacionalnih dræava izvan njihovih granica. Kasnije su se skoro svi svjetski teritoriji mogli rasparcelirati a cijela karta svijeta mogla se kodirati u evropske boje: crvena za britanski teritorij, plava za francuski, zelena za portugalski i tako dalje. Gdjegod se ukorijenila moderna suverenost, ona je stvorila Levijatana koji je prekoraËio njezino druπtveno podruËje i nametnuo hijerarhijske teritorijalne granice, kako bi istovremeno nadzirao ËistoÊu njegovog identiteta i iskljuËio sve πto je bilo tue. Prijelaz prema Imperiju izranja iz sutona moderne suverenosti. Za razliku od imperijalizma, Imperij ne uspostavlja nikakvo teritorijalno srediπte moÊi i ne oslanja se na utvrene granice ili zapreke. On je decentralizirani i deteritorijalizirajuÊi aparat vladavine koji postepeno ukljuËuje cijelo globalno podruËje unutar svojih otvorenih granica koje se sve viπe πire. Imperij upravlja hibridnim identitetima, elastiËnim hijerarhijama i mnogostrukim razmjenama putem zapovjednih mreæa koje se lako prilagoavaju. RazliËite nacionalne boje imperijalistiËke karte svijeta pomijeπale su se i stopile u imperijalnu globalnu dúgu.
PREDGOVOR
Preobrazba moderne imperijalistiËke geografije zemaljske kugle i ostvarenje svjetskoga træiπta oznaËuju prijelaz unutar kapitalistiËkoga naËina proizvodnje. NajznaËajnije je da se prostorna razdioba na tri svijeta [Prvi, Drugi i TreÊi] izbrisala tako da stalno nalazimo Prvi svijet u TreÊemu, TreÊi u Prvome, a Drugi skoro uopÊe nigdje. Izgleda da je kapital suoËen s glatkim svijetom - ili u stvari svijetom koji odreuju novi i sloæeni reæimi diferencijacije, deteritorijalizacije i reteritorijalizacije. Izgradnju staza i granica tih novih globalnih tokova prati preobrazba samih prevladavajuÊih proizvodnih procesa. Ishod je da se smanjila uloga industrijskoga tvorniËkoga rada a prvenstvo je dobio komunikativni, suradniËki i afektivni rad. U postmodernizaciji globalne ekonomije stvaranje bogatstva sve viπe naginje onome πto Êemo nazvati biopolitiËkom proizvodnjom, proizvodnjom samoga druπtvenoga æivota, u kojemu se ekonomsko, politiËko i kulturno sve viπe isprepliÊu i ustoliËuju jedno drugo. Mnogi smjeπtaju krajnju vlast koja vlada procesima globalizacije i novoga svjetskoga poretka u Sjedinjene Dræave. Pristalice hvale Sjedinjene Dræave kao svjetskog vou i jedinu supersilu, a protivnici ih prozivaju kao imperijalistiËkoga ugnjetavaËa. Oba ta stajaliπta poËivaju na pretpostavci da su Sjedinjene Dræave jednostavno stavile na sebe ogrtaË globalne moÊi koje evropske nacije sada svlaËe. Ako je devetnaesto stoljeÊe bilo britansko stoljeÊe, onda je dvadeseto stoljeÊe ameriËko stoljeÊe; ili pak, ako je modernost bila evropska onda je postmodernost ameriËka. Najteæa optuæba koju kritiËari mogu podiÊi je da Sjedinjene Dræave ponavljaju praksu starih evropskih imperijalista, dok pristalice slave Sjedinjene Dræave kao djelotvornijeg i dobrohotnijeg svjetskog vou, ispravljajuÊi ono πto su Evropljani pokvarili. Meutim, naπa temeljna hipoteza da se pojavio novi oblik imperijalne suverenosti protuslovi obima tima stajaliπtima. Sjedinjene Dræave ne tvore, a to doista ne moæe danas nijedna nacionalna dræava, srediπte imperijalistiËkoga projekta. Imperijalizam je zavrπio. Nijedna nacija neÊe biti svjetski voa onako kako su to bile moderne evropske dræave. Sjedinjene Dræave doista zauzimaju povlaπteni poloæaj u Imperiju, ali ta povlastica ne proizlazi iz njihovih sliËnosti s evropskim imperijalistiËkim silama veÊ iz njihovih razlika. Te se razlike mogu najjasnije uoËiti ako se usredsredimo na prave imperijalne [ne imperijalistiËke] temelje ustava Sjedinjenih Dræava, gdje pod “ustavom” podrazumijevamo kako formalni ustav, pisani dokument zajedno s njegovim raznim dopunama i zakonskim instrumentarijem, tako i materijalni ustav, to jest, stalno oblikovanje i preoblikovanje konstitucije druπtvenih snaga. Thomas Jefferson, autori
9
10
PREDGOVOR
federalista i drugi ideoloπki utemeljitelji Sjedinjenih Dræava bili su svi nadahnuti drevnim imperijalnim modelom. Vjerovali su da na drugoj strani Atlantika stvaraju novi Imperij s otvorenim granicama koje se πire, gdje Êe se moÊ djelotvorno raspodijeliti u mreæama. Ta imperijalna zamisao preæivjela je i sazrijevala tijekom cijele povijesti Sjedinjenih Dræava a sada se pojavila na globalnoj razini u svom punom ostvarenom obliku. Trebamo naglasiti da mi ovdje ne upotrebljavamo “Imperij” kao metaforu, πto bi zahtijevalo iskazivanje sliËnosti izmeu danaπnjeg svjetskog poretka i carstava Rima, Kine i obiju Amerika i tako dalje, veÊ kao koncept, koji prvenstveno poziva na teoretski pristup.02 Koncept Imperija ima svoje temeljno obiljeæje u nedostatku granica: vladavina Imperija nema granica. ZnaËi, koncept Imperija, u prvom redu, pretpostavlja reæim koji djelotvorno obuhvaÊa prostornu ukupnost, ili koji stvarno vlada cijelim “civiliziranim” svijetom. Nikakve teritorijalne granice ne ograniËavaju njegovu vladavinu. Drugo, koncept Imperija predstavlja se, ne kao povijesni reæim nastao u osvajanju, veÊ prije kao poredak koji djelotvorno dokida povijest pa stoga uspostavlja za vjeËnost postojeÊe stanje stvari. Sa stajaliπta Imperija, tako Êe uvijek biti i tako se uvijek mislilo da bude. Imperij predstavlja svoju vladavinu ne kao prijelazni trenutak u kretanju povijesti, veÊ kao reæim bez vremenskih granica i u tom smislu izvan povijesti ili na kraju povijesti. TreÊe, vladavina Imperija djelatna je na svim ravnima druπtvenog poretka πireÊi se sve dolje do dubina druπtvenoga svijeta. Imperij ne samo πto upravlja teritorijem i stanovniπtvom veÊ i stvara sam svijet koji ono nastanjuje. On ne samo πto ureuje meusobne ljudske radnje veÊ neizravno nastoji vladati samom ljudskom naravi. Predmet njegove vladavine je druπtveni æivot u svojoj cjelini pa tako Imperij predstavlja paradigmatski oblik biomoÊi. Naposljetku, iako se praksa Imperija stalno kupa u krvi, koncept Imperija uvijek je posveÊen miru - stalnom i opÊem miru izvan povijesti. Imperij s kojim smo suoËeni iskazuje ogromnu moÊ potlaËivanja i razaranja, ali ta nas Ëinjenica ne smije nipoπto uËiniti nostalgiËnima prema starim oblicima dominacije. Prijelaz prema Imperiju i njegovim procesima globalizacije nudi nove moguÊnosti snagama oslobaanja. Globalizacija, naravno, nije samo jedno, a viπestruki procesi koje prepoznajemo kao globalizaciju nisu ujedinjeni ni jednoznaËni. Naπa politiËka zadaÊa, mi istiËemo, nije samo opirati se tim procesima veÊ ih reorganizirati i preusmjeriti prema novim ciljevima. StvaralaËke snage mnoπtva koje odræavaju Imperij takoer su sposobne autonomno izgraditi Protuimperij,
PREDGOVOR
alternativne politiËke organizacije globalnih tijekova i razmjena. Bitke za osporavanje i potkopavanje Imperija, kao i one za izgradnju stvarne alternative, tako Êe se odvijati na samom imperijalnom terenu - u stvari te nove bitke veÊ su poËele. Tim Êe i mnogim sliËnim bitkama mnoπtvo morati izmisliti nove demokratske oblike i novu konstitutivnu moÊ koja Êe nas jednoga dana odvesti kroz Imperij i izvan njega. Genealogija koju slijedimo u naπoj analizi prijelaza od imperijalizma do Imperija bit Êe najprije evropska a onda evropsko-ameriËka, ne zbog toga πto vjerujemo da su te regije iskljuËivi ili povlaπteni izvor novih zamisli i povijesne inovacije, veÊ jednostavno zbog toga πto je to bila prevladavajuÊa zemljopisna staza na kojoj su se razvijali koncepti i prakse koji proæimaju danaπnje Imperij - ukorak, mi tvrdimo, s razvojem kapitalistiËkoga naËina proizvodnje.03 Iako je genealogija Imperija u tom smislu eurocentriËna, njegove sadaπnje snage nisu ograniËene na nijednu regiju. Logika vladavine koja je u odreenom smislu nastala u Evropi i Sjedinjenim Dræavama sada ustoliËuje praksu prevlasti na cijeloj zemaljskoj kugli. Joπ je vaænije da snage koje se suprotstavljaju Imperiju i djelotvorno prefiguriraju alternativno globalno druπtvo nisu same ograniËene na bilo koju zemljopisnu regiju. Zemljopis tih alternativnih moÊi, novi zemljopis, tek treba zacrtati - ili u stvari njega danas zacrtavaju otpori, bitke i æelje mnoπtva.
Prilikom pisanja ove knjige pokuπali smo, koliko nam sposobnosti najviπe dozvoljavaju, koristiti πiroki interdisciplinarni pristup.04 Naπi argumenti teæe da budu jednako filozofski i historijski, kulturni i ekonomski, politiËki i antropoloπki. Naπ predmet prouËavanja djelomice zahtijeva takvu πiroku interdisciplinarnost, jer se granice u Imperiju koje su moæda prije opravdavale uski disciplinarni pristup sve viπe uklanjaju. U imperijalnom svijetu ekonomistu je, na primjer, potrebno osnovno znanje kulturne proizvodnje da bi shvatio ekonomiju i sliËno je kulturnom kritiËaru potrebno osnovno znanje ekonomskih procesa da bi shvatio kulturu. Naπ projekt postavlja takav zahtjev. Nadamo se da smo u ovoj knjizi dali opÊi teoretski okvir i aparaturu koncepata za teoretsko promiπljanje i djelovanje u Imperiju i protiv njega.05 Poput mnogih obimnih knjiga i ova se moæe Ëitati na mnoge razne naËine: od poËetka prema kraju, od kraja prema poËetku, u dijelovima, na preskoke ili putem analogija. Odlomci u 1. dijelu uvode opÊenitu problematiku Imperija. U srediπnjim odlomcima knjige, u 2. i 3. dijelu,
11
12
PREDGOVOR
priËamo priËu o prijelazu od modernosti do postmodernosti, ili u stvari od imperijalizma do Imperija. 2. dio pripovijeda o tom prijelazu prvenstveno sa stajaliπta povijesti ideja i kulture od ranoga modernosti razdoblja do danas. Crvena nit koja se provlaËi cijelim ovim dijelom je genealogija koncepta suverenosti. 3. dio pripovijeda o istom prijelazu sa stajaliπta proizvodnje, pri Ëemu se proizvodnja shvaÊa u vrlo πirokom smislu rijeËi, proteæuÊi se od ekonomske proizvodnje do proizvodnje subjektiviteta. To pripovijedanje pokriva uæe razdoblje i prvenstveno se usredsreuje na preobrazbe kapitalistiËke proizvodnje od kraja devetnaestoga stoljeÊa do danas. Tako se unutarnje strukture 2. i 3. dijela podudaraju: prvi odlomci u svakom dijelu obrauju modernu, imperijalistiËku fazu. Srednji odlomci bave se mehanizmima prijelaza. A zadnji odlomci analiziraju naπ postmoderni, imperijalni svijet. Strukturirali smo knjigu na taj naËin da bismo naglasili vaænost pomaka s podruËja ideja na podruËje proizvodnje. Intermeco izmeu 2. i 3 dijela funkcionira kao πarka koja spaja kretanje iz jednoga motriπta prema drugome. Namjeravamo da taj pomak motriπta funkcionira neπto poput trenutka u Kapitalu kada nas Marx poziva da napustimo buËnu sferu razmjene i spustimo se u skrivene odaje proizvodnje. Na podruËju proizvodnje razvidno se otkrivaju druπtvene nejednakosti i, πtoviπe, tamo se bude najdjelotvorniji otpori i alternative moÊi Imperija. Tako pokuπavamo u 4. dijelu utvrditi te alternative koje danas povlaËe crte kretanja izvan Imperija.
Ova je knjiga zapoËeta dosta vremena nakon Zaljevskog rata a dovrπena je dosta prije poËetka rata na Kosovu. »itatelj treba stoga smjestiti argumente izmeu ta dva znakovita dogaaja u izgradnji Imperija.
13
OPASKA UREDNIKA: Pojmovi
“constitution”, “constitutive”, “constituting”, “constituted” zadræani su u prijevodu u obliku internacionalizama “konstitucija”, “konstituiranje”, “konstitutivno”, “konstituirajuÊe”, “konstituirano” da bi se oËuvala blizina ustanovljujuÊih, ustanovljenih, ustavotvornih i ustavnih momenata tih pojmova u izvorniku.
1. DIO
POLITIČKA KONSTITUCIJA SADAŠNJOSTI
1.1 SVJETSKI POREDAK
Kapitalizam jedino nadvladava kada postane poistovjeĆen s državom, kada je on država.
fernand braudel Oni vrše pokolj i to nazivaju mirom.
tacit
Jednostavna Činjenica ponajviše određuje problematiku Imperija: da postoji svjetski poredak. Taj se poredak izražava kao pravni oblik. Stoga je naša poČetna zadaĆa shvatiti konstituciju poretka koji se danas oblikuje. Međutim, od samoga poČetka trebamo odbaciti dvije predodžbe toga poretka koje se nalaze na suprotnim polovima spektra. Prva je shvaĆanje da sadašnji poredak nekako spontano proizlazi iz međusobnih radnji radikalno heterogenih globalnih sila, kao da je taj poredak skladan koncert kojim dirigira prirodna i neutralna skrivena ruka svjetskoga tržišta, a druga je zamisao da poredak diktira jedna jedina sila i jedinstveno središte racionalnosti koje transcendira globalne sile, usmjeravajuĆi razne faze povijesnog razvoja prema svom svjesnom i sveobuhvatnom planu, nešto poput urotniČke teorije globalizacije.01 Ujedinjeni narodi Prije nego što istražimo konstituciju Imperija u pravnom smislu, moramo nešto detaljnije analizirati ustavne procese koji određuju središnje pravne kategorije i osobito brižljivo razmotriti procese dugoga prijelaza od suverenoga prava nacionalnih država [i međunarodnoga prava koje iz njega slijedi] do prvih postmodernih globalnih obrisa imperijalnoga prava. Najprije o tome moramo razmišljati kao o genealogiji pravnih oblika koji su doveli do supranacionalne
18
POLITI»KA KONSTITUCIJA SADA©NJOSTI
uloge Ujedinjenih naroda i njihovih raznih pridruženih ustanova. a sada je nadilaze. OpĆe je prihvaĆeno da je shvaĆanje međunarodnoga poretka koji je europska modernost stalno predlagala i iznova predlagala, barem od Vestfalskog mira, danas u krizi.02 U stvari ono je uvijek bilo u krizi a ta je kriza bila jedan od pokretaČa koji stalno vuku prema Imperiju. Možda to shvaĆanje međunarodnoga poretka i njegove krize treba pomaknuti u vrijeme Napoleonskih ratova, kao što neki znanstvenici tvrde, ili pak njegovo podrijetlo treba vidjeti u BeČkom kongresu i uspostavljanju Svete Alijanse.03 U svakom sluČaju, nema sumnje da se shvaĆanje međunarodnoga poretka zajedno s njegovom krizom definitivno utvrdilo do vremena Prvoga svjetskoga rata i rađanja Lige naroda. Rađanje Ujedinjenih naroda na kraju Drugoga svjetskoga rata samo je ponovo pokrenulo, uČvrstilo i proširilo taj međunarodni pravni poredak u razvoju koji je bio najprije europski ali je postepeno postao potpuno globalan. Zapravo možemo smatrati Ujedinjene narode vrhuncem cijeloga zakonodavnoga procesa, vrhuncem koji istovremeno otkriva ograniČenja shvaĆanja međunarodnoga poretka i ukazuje dalje od njega na novo shvaĆanje globalnoga poretka. Mogli bismo svakako analizirati pravnu strukturu UN-a u potpuno negativnom svjetlu i zadržati se na sve manjoj moĆi nacionalnih država u međunarodnom kontekstu, ali trebamo isto tako priznati da shvaĆanje prava koje je definirala Povelja UN-a također ukazuje na pozitivni izvor pravne proizvodnje, djelotvorne na globalnoj razini - novo središte normativne proizvodnje koje može igrati suverenu pravnu ulogu. UN funkcioniraju kao šarka u genealogiji od međunarodnih do globalnih pravnih struktura. S jedne strane cijela konceptualna struktura UN-a utemeljena je na priznanju i legitimnosti suvereniteta pojedinih država, pa je tako izravno usađena u stari okvir međunarodnoga prava koji je definiran paktovima i ugovorima. Međutim, s druge strane, taj proces legitimiranja jedino je djelotvoran ako prenosi suvereno pravo na stvarno supranacionalno središte. Nije nam namjera kritizirati ozbiljne [a ponekad i tragiČne] manjkavosti toga procesa ili jadikovati zbog njih. U stvari, zanimaju nas Ujedinjeni narodi i projekt međunarodnoga poretka ne kao cilj za sebe, veĆ prije kao stvarno povijesno uporište koje je provodilo prijelaz prema pravom globalnom sustavu. Upravo manjkavosti toga procesa Čine ga djelotvornim. Ako hoĆemo pobliže promotriti taj prijelaz u pravnom smislu, korisno je proČitati djelo Hansa Kelsena, jednoga od najvažnijih intelektualaca koji su dali teoretsku podlogu za stvaranje Ujedinjenih naroda. Još u 1910-im i 1920im godinama, Kelsen je predložio da se stvori međunarodni pravni sustav kao vrhovni izvor svakog nacionalnog pravnog oblikovanja i ustava. Kelsen je
SVJETSKI POREDAK
došao do toga prijedloga putem svoje analize formalne dinamike pojedinaČnih propisa država. OgraniČenja nacionalne države, tvrdio je, predstavljaju nepremostivu prepreku ostvarenju ideje prava. Po Kelsenu, pristrani propisi unutarnjega prava nacionalnih država nužno zaostaju za univerzalnošĆu i objektivnošĆu međunarodnih propisa. Ovi posljednji su ne samo logiČni veĆ i etiČki, jer Će okonČati sukobe između država nejednake moĆi i umjesto toga potvrditi jednakost koja je naČelo stvarne međunarodne zajednice. U pozadini formalnoga Kelsenova prikaza nalazio se stvarni i bitni poticaj prosvjetiteljske modernizacije. Kelsen je zagovarao shvaĆanje prava koje bi moglo dovesti do “organizacije ČovjeČanstva i tako bi se izjednaČilo s vrhovnom etiČkom zamisli.”04 On je želio prevladati logiku moĆi u međunarodnim odnosima tako da bi “pojedinaČne države mogle postati cjeline jednakoga ranga”, pa bi se tako mogla stvoriti “svjetska i univerzalna država, organizirana kao univerzalna zajednica iznad pojedinaČnih država, obuhvaĆajuĆi ih sve unutar same sebe.”05 Stoga je bilo više nego primjereno što Će kasnije Kelsen imati povlasticu da prisustvuje sastancima u San Franciscu koji su utemeljili Ujedinjene narode i što Će vidjeti kako se ostvarila njegova teoretska hipoteza. Po njemu Ujedinjeni narodi organizirali su racionalnu ideju.06 Oni su dali noge jednoj duhovnoj ideji. Oni su predložili stvarnu djelotvornu osnovu za transcendentnu shemu valjanosti prava koje je iznad nacionalne države. Valjanost i djelotvornost prava mogle su se tada ujediniti u vrhovni pravni izvor, a pod tim se okolnostima moglo konaČno ostvariti Kelsenovo shvaĆanje temeljne norme. Kelsen je zamislio formalnu izgradnju i valjanost sustava kao neovisne od materijalne strukture koja ih organizira, ali u stvarnosti ta struktura mora nekako postojati i materijalno se organizirati. Kako se sustav može stvarno izgraditi? To je toČka u kojoj Kelsenova misao prestaje biti za nas od ikakve koristi: ona ostaje puka utopija. Prijelaz koji želimo prouČiti sastoji se upravo u tom rascjepu između formalnoga shvaĆanja koje postavlja valjanost pravnoga procesa u supranacionalni izvor i materijalnoga ostvarenja toga shvaĆanja. Život Ujedinjenih naroda, od njihovoga osnivanja do kraja hladnoga rata, bio je duga povijest zamisli, kompromisa i ograniČenih iskustava usmjerenih manje više prema izgradnji takvih supranacionalnih propisa. Razvidne su aporije toga procesa i ovdje ih ne trebamo detaljno opisivati. Prevlast Ujedinjenih naroda nad opĆim okvirom supranacionalnoga projekta između 1945. i 1989. godine svakako je dovela do nekih od najperverznijih teoretskih i praktiČkih posljedica. Pa ipak sve to nije bilo dovoljno da zakoČi legitimaciju supranacionalne moĆi.07 Pravni koncept Imperija poČeo se oblikovati u proturjeČnim iskustvima Ujedinjenih naroda. Međutim teoretski odgovori na tu legitimaciju suprana-
19
20
POLITI»KA KONSTITUCIJA SADA©NJOSTI
cionalne svjetske moĆi bili su potpuno neprimjereni. Umjesto da prepoznaju što je doista novo u tim supranacionalnim procesima, velika veĆina pravnih teoretiČara samo je pokušala uskrisiti zastarjele modele da bi ih primijenila na nove probleme. U stvari, oni su veĆinom samo vadili iz ropotarnice modele koji su vodili prema rođenju nacionalne države i ponovo ih predložili kao shemu pri odČitavanju i tumaČenju izgradnje supranacionalne sile. “DomaĆa analogija” postala je tako temeljno metodološko sredstvo u analizi međunarodnih i supranacionalnih oblika poretka.08] Dva misaona toka bila su osobito aktivna tijekom toga prijelaza, a kao neku vrst kratice možemo ih zamisliti kao uskrsnuĆe ideologija Hobbesa i Lockea koje su u jedno drugo vrijeme prevladavali u europskim shvaĆanjima suverene države. Hobzijanska inaČica usredotoČuje se prvenstveno na prijenos naslova suverenosti i shvaĆa konstituciju supranacionalne suverene tvorevine kao ugovorni odnos utemeljen na stapanju prije postojeĆih državnih subjekata.09 Nova nadmoĆna sila, “tertium super partes”, usredotoČena u rukama vojnika [onoga koji vlada životom i smrĆu, Hobbesov “Bog na zemlji”], jedina je, prema toj školi mišljenja, sposobna konstituirati siguran međunardoni sustav i tako prevladati anarhiju koje suverene države nužno proizvode.10 Nasuprot, prema lokovskoj inaČici, isti se proces projicira u više decentraliziranom, pluralistiČkom okviru. U njemu, upravo kada je prijenos prema supranacionalonm središtu dovršen, mreže domaĆih i zakonski djelotvornih protusila pojavljuju se da ospore i/ ili podrže novi oblik moĆi. Tu se predlaže globalna legitimacija a ne globalna sigurnost ili se pak to svodi na projekt prevladavanja državnih imperativa uspostavljanjem globalnog civilnog društva. Te krilatice imaju za cilj pobuditi vrijednosti globalizma koje Će prožeti novi međunarodni poredak ili u stvari novu transnacionalnu demokraciju.11 Dok hobzijanska hipoteza naglašava ugovorni proces koji prouzrokuje novu jedinstvenu i nadređenu supranacionalnu silu, lokovska hipoteza usredotoČuje se na protusile koje oživljavaju zakonodavni proces i podržavaju supranacionalnu silu. Međutim, u oba sluČaja nova se globalna sila predstavlja samo u analogiji prema klasiČnom shvaĆanju nacionalne suverene sile država. Umjesto da prepoznaju novu narav imperijalne sile, te dvije hipoteze samo insistiraju na starim naslijeđenim oblicima državne konstitucije: monarhistiČkom obliku u Hobbesovom sluČaju, liberalnom obliku u Lockeovom sluČaju. Iako, uzimajuĆi u obzir uvjete u kojima su se te teorije uobliČile [za vrijeme hladnoga rata, kada su Ujedinjeni narodi u najboljem sluČaju samo šepajuĆi išli naprijed], moramo priznati veliku dalekovidnost tih teorija. Također trebamo istaĆi da one ne mogu razjasniti stvarnu novinu povijesnih
SVJETSKI POREDAK
procesa kojima smo danas svjedoci.12 U tom pogledu te teorije mogu postati, i doista postaju, štetne, jer ne prepoznaju ubrzani ritam, žestinu i nužnost kojom nova imperijana paradigma djeluje. One ne razumiju da imperijalna suverenost oznaČuje paradigmatski pomak. Paradoksalno [ali to u stvari i nije tako paradoksalno], jedino Kelsenovo shvaĆanje otkriva pravi problem, iako je njegovo shvaĆanje ograniČeno na strogo formalistiČko stajalište. Kakva politiČka sila veĆ postoji ili se može stvoriti, pita se on, koja je primjerena globalizaciji ekonomskih i društvenih odnosa? Kakav pravni izvor, kakva temeljna norma i kakva vlast može podržati novi poredak i izbjeĆi prijeteĆi silazak u globalni metež? Konstitucija Imperija Mnogi suvremeni teoretiČari nevoljko prepoznaju globalizaciju kapitalistiČke proizvodnje i njezinoga svjetskoga tržišta kao u temelju novo stanje i znaČajan povijesni pomak. TeoretiČari povezani sa svjetskim sustavima, na primjer, tvrde da je kapitalizam od svoga zaČetka uvijek funkcionirao kao svjetska ekonomija pa stoga oni koji danas galame o novini njegove globalizacije ne shvaĆaju zapravo njegovu povijest.13 Svakako, važno je naglasiti kako stalni temeljni odnos kapitalizma [ili barem težnju] prema svjetskom tržištu tako i sve šire krugove razvoja kapitalizma. Ali primjerena pozornost prema ab origine univerzalnim dimenzijama kapitalistiČkog razvoja ne bi nas smjela toliko zaslijepiti da ne vidimo rez ili pomak u suvremenoj kapitalistiČkoj proizvodnji i globalnim odnosima moĆi. Vjerujemo da taj pomak Čini danas savršeno jasnim i moguĆim kapitalistiČki projekt da poveže ekonomsku moĆ i politiČku moĆ, da se ostvari, drugim rijeČima, pravi kapitalistiČki poredak. U zakonodavnom smislu, procesi globalizacije nisu više puka Činjenica veĆ i izvor pravnih definicija koje su sklone projicirati jedan jedini supranacionalni oblik politiČke moĆi. Drugi teoretiČari nevoljko prepoznaju veliki pomak u globalnim odnosima moĆi jer vide da su najjaČe kapitalistiČke nacionalne države nastavile vršiti imperijalistiČku prevlast nad drugim nacijama i regijama zemaljske kugle. S toga stajališta, suvremene tendencije prema Imperiju predstavljale bi ne temeljno novu pojavu veĆ samo usavršavanje imperijalizma.14 Ne podcjenjujuĆi te stvarne i važne crte kontinuiteta, mi ipak mislimo da je važno zapaziti kako je ono što je nekada bio sukob ili nadmetanje između nekoliko imperijalistiČkih sila zamijenila u mnogome zamisao o jednoj jedinoj sili koja ih svih nadvladava, strukturira ih na jedinstven naČin i ponaša se prema njima prema jednom zajedniČkom shvaĆanju prava koje je nedvojbeno postkolonijalno i postimperijalistiČko. To je stvarno polazište našeg prouČavanja Imperija:
21
22
POLITI»KA KONSTITUCIJA SADA©NJOSTI
novo shvaĆanje prava, ili bolje reČeno, novo upisivanje vlasti i novi plan proizvodnje normi i zakonskih instrumenata prisile koji jamČe ugovore i rješavaju sukobe. Trebamo ovdje istaĆi da pridajemo posebnu pozornost pravnim oblicima konstitucije Imperija na poČetku naše studije ne zbog bilo kakvog specijaliziranog disciplinarnog interesa - kao da su pravo ili zakon sami po sebi, kao sredstva regulacije, sposobni predstaviti društveni svijet u njegovoj cjelini - veĆ prije zbog toga što ti pravni oblici priskrbljuju dobro kazalo procesa imperijalne konstitucije. Novi pravni oblici otkrivaju tendenciju prema centraliziranoj i jedinstvenoj regulaciji kako svjetskoga tržišta tako i odnosa globalne moĆi, sa svim poteškoĆama koje takav projekt nosi sa sobom. Pravne preobrazbe djelotvorno ukazuju na promjene u materijalnoj konstituciji svjetske moĆi i poretka. Prijelaz kojemu smo danas svjedoci od tradicionalnoga međunarodnoga prava, koje su određivali ugovori i sporazumi, na definiciju i uspostavu nove suverene, supranacionalne svjetske sile [pa prema tome i na imperijalno shvaĆanje prava], koliko god nepotpun, pruža nam okvir u kojemu možemo odČitavati sve obuhvatnije društvene procese Imperija. U stvari pravna preobrazba funkcionira kao simptom promjena materijalne biopolitiČke konstitucije naših društava. Te se promjene tiČu ne samo međunarodnoga prava i međunarodnih odnosa veĆ također i unutarnjih odnosa moĆi u svakoj zemlji. Dok budemo prouČavali i kritizirali nove oblike međunarodnoga i supranacionalnoga prava istovremeno Ćemo se naĆi u središtu politiČke teorije Imperija gdje problem supranacionalnoga suvereniteta, njegov izvor legitimnosti i njegovo vršenje izvode na svjetlo dana politiČke, kulturne i konaČno ontološke probleme. U pristupanju pravnom konceptu Imperija, mogli bismo najprije sagledati genealogiju koncepta, što Će nam priskrbiti neke uvodne pojmove za naše istraživanje. Taj nam koncept dolazi preko duge, prvenstveno europske, tradicije koja seže barem do staroga Rima, pa je tako pravnopolitiČki oblik Imperija bio usko povezan s kršĆanskim podrijetlom europskih civilizacija. Tamo je koncept Imperija objedinjavao pravne kategorije i univerzalne etiČke vrijednosti ČineĆi da one zajedno djeluju kao organska cjelina. Taj je savez stalno funkcionirao unutar koncepta, bez obzira na nestalnosti povijesti Imperija. Svaki pravni sustav na neki je naČin kristalizacija niza specifiČnih vrijednosti, jer je etika dio materijalnosti svakoga pravnoga instituta, ali Imperij - a osobito rimska tradicija imperijalnoga prava - je osobit po tome što poklapanje i univerzalnost etiČkoga i pravnoga dovodi do krajnjih granica: u Imperiju postoji mir, u Imperiju postoji jamstvo pravde za sve narode. Koncept Imperija predstavlja se kao globalni koncept pod dirigentskom palicom jednoga jedinoga
SVJETSKI POREDAK
dirigenta, jedinstvene moĆi koja održava društveni mir i proizvodi etiČke istine. A da bi postigla te ciljeve, jedinstvena moĆ ima na raspolaganju potrebnu silu da vodi, kada je to nužno, “pravedne ratove” na granicama protiv barbara i unutar Imperija protiv pobunjenika.15 ZnaČi da od samoga svoga poČetka Imperij pokreĆe etiČkopolitiČku dinamiku koja se nalazi u središtu njegovoga pravnoga koncepta. Taj pravni koncept ukljuČuje dvije temeljne tendencije: prvu, shvaĆanje prava koje se potvrđuje u izgradnji novoga poretka koji obuhvaĆa cijeli prostor onoga što se smatra civilizacijom, univerzalnim prostorom bez granica; i drugu, shvaĆanje prava koje obuhvaĆa svo vrijeme unutar njegovoga etiČkoga temelja. Imperij iscrpljuje povijesno vrijeme, dokida povijest i poziva prošlost i buduĆnost unutar vlastitoga etiČkoga poretka. Drugim rijeČima, Imperij predstavlja svoj poredak kao stalan, vjeČan i nužan. U germansko-rimskoj tradiciji koja je cvala tijekom cijeloga srednjega vijeka, ta dva shvaĆanja prava išla su ruku pod ruku.16 Međutim, poČevši sa renesansom, s pobjedom svjetovnosti, ta su se dva shvaĆanja razdvojila i svako se neovisno razvijalo. S jedne strane, pojavilo se u modernoj europskoj politiČkoj misli shvaĆanje međunarodnoga prava, a s druge, razvijale su se utopije “trajnog mira”. U prvom sluČaju, poredak što ga je obeĆalo Rimsko Carstvo nastojao se uspostaviti, dosta vremena nakon njegove propasti, putem mehanizma sporazuma koji Će izgraditi međunarodni poredak među suverenim državama što Će djelovati analogno ugovornim mehanizmima koji su jamČili poredak unutar nacionalne države i njezinoga građanskoga društva. Mislioci od Grotiusa do Puffendorfa teoretski su oblikovali taj proces u formalnom smislu. U drugom sluČaju, ideja “trajnog mira” stalno se ponovo pojavljivala u cijeloj modernoj Europi, od Bernardina de Saint Pierrea do Immanuela Kanta. Ta se zamisao predstavljala kao ideal uma, “svjetlo” koje mora kritizirati i također ujediniti pravo i etiČnost, pretpostavljena nadređenost pravnoga sustava i idealna shema uma i etike. Temeljna alternativa između ta dva shvaĆanja trajala je kroz cijelo vrijeme europske modernosti, ukljuČujuĆi i dvije velike ideologije koje su odredile njezinu zrelu fazu: liberalnu ideologiju koja poČiva na miroljubivom skladu pravnih sila i njegovom zamjenom tržištem; i socijalistiČku ideologiju koja se usredotoČuje na međunarodno jedinstvo putem organizacije borbi i odstupanja prava. Bi li bilo toČno tvrditi, stoga, da ta dva razliČita razvoja shvaĆanja prava koja su trajala jedno pored drugoga kroz stoljeĆa modernosti danas teže da se ujedine i predstave kao jedna jedinstvena kategorija? Mi predmnijevamo da je to doista tako i da u postmodernizmu shvaĆanje prava treba
23
24
POLITI»KA KONSTITUCIJA SADA©NJOSTI
opet razumjeti u smislu koncepta Imperija. Pa ipak, s obzirom da Će se veliki dio našega istraživanja vrtjeti oko toga pitanja, vodeĆi nas u sumnje i nedoumice, ne bi trebalo tako brzo donositi definitivne zakljuČke, Čak ako se ovdje ograniČavamo samo na analizu shvaĆanja prava. Međutim, možemo veĆ prepoznati neke važne simptome ponovnog rađanja koncepta Imperija - simptome koji funkcioniraju kao logiČka izazivanja koja se pojavljuju na podruČju povijesti a koja teorija ne može zanemariti. Jedan je simptom, na primjer, obnovljeno zanimanje za koncept bellum justum ili “pravednoga rata” i njegovu djelotvornost. Taj se koncept, koji je bio organski povezan s drevnim imperijalnim poretcima i kojega se bogata i složena genealogija proteže sve od biblijskih vremena, poČeo nedavno ponovo pojavljivati kao središnji diskurs u politiČkim raspravama, osobito nakon Zaljevskog rata.17 Tradicionalno taj koncept poČiva na zamisli da kada je neka država suoČena s prijetnjom agresije koja može ugroziti njezin teritorijalni integritet ili politiČku neovisnost, ona ima jus ad bellum [pravo da zarati].18 Ima svakako neČega zabrinjavajuĆega u tom obnovljenom zanimanju za koncept bellum justum što modernost, ili prije moderna svjetovnost, nastoji po svaku cijenu izbaciti iz srednjovjekovne tradicije. Tradicionalni koncept pravednoga rata ukljuČuje banalizaciju rata i njegovo slavljenje kao etiČkoga sredstva. Moderna politiČka misao i međunarodna zajednica nacionalnih država odluČno odbacuju obje te zamisli. Ta dva tradicionalna obilježja ponovo su se pojavila u našem postmodernom svijetu. S jedne strane rat je sveden na status redarstvene radnje, a s druge je strane sakralizirana nova sila koja može legitimno vršiti etiČke funkcije putem rata. Međutim, daleko od toga da samo ponavlja klasiČno ili srednjovjekovno shvaĆanje, današnji koncept predstavlja neke doista temeljne novine. Pravedni rat više nije u bilo kojem smislu djelatnost obrane ili otpora, kao što je to bio, na primjer, u kršĆanskoj tradiciji od svetoga Augustina do skolastika protureformacije, kao potreba “svjetovnoga grada” da jamČi vlastito preživljenje. On je prije postao djelatnost koja je opravdana sama po sebi. Dva su razliČita elementa spojena u tom konceptu pravednoga rata: prvi, legitimnost vojnoga aparata ukoliko je on etiČki utemeljen, i drugi, uČinkovitost vojne akcije u postizanju željenoga mira i reda. Sinteza ta dva elementa može doista biti kljuČni Čimbenik koji Će odrediti uspostavljanje nove tradicije Imperija. Danas je neprijatelj, upravo kao i sam rat, istovremeno banaliziran [sveden na predmet rutinske redarstvene prisile] i apsolutiziran [kao Neprijatelj, apsolutna prijetnja etiČkom poretku]. Zaljevski rat dao nam je možda prvi puni konkretizirani primjer te nove epistemologije koncepta.19 UskrsnuĆe koncepta pravednoga
SVJETSKI POREDAK
rata može biti samo simptom pojave Imperija, ali kako sugestivan i moĆan simptom! Model imperijalne vlasti Moramo izbjegavati da prijelaz prema Imperiju određujemo samo u negativnom smislu, u smislu onoga što on nije, kao na primjer kad kažemo: nova paradigma određuje se jasnim slabljenjem suverenih nacionalnih država, deregulacijom međunarodnih tržišta, krajem neprijateljskih sukoba među državama subjektima i tako dalje. Kad bi se nova paradigma sastojala samo od toga onda bi njezine posljedice bile doista anarhiČne. Međutim, moĆ - a Michael Foucault nije jedini koji nas pouČava o tome - boji se vakuuma i prezire ga. Nova paradigma veĆ funkcionira u potpuno pozitivnom smislu - i ne može biti drugaČije. Nova paradigma je istovremeno sustav i hijerarhija, centralizirana izgradnja normi i dalekosežna proizvodnja legitimacije, raširena po prostoru svijeta. Ona je razmještena ab initio kao dinamiČna i elastiČna sustavna struktura koja je vodoravno izražena. Mi shvaĆamo tu strukturu u nekoj vrsti intelektualne kratice kao križanje sistemske teorije Niklasa Luhmanna i teorije pravde Johna Rawlsa.20 Neki to stanje nazivaju “vladanje bez vlade” da bi naznaČili strukturalnu logiku, povremeno nezamjetljivu ali uvijek i sve više djelotvornu, koja sve aktere smješta unutar poretka cjeline.21 Ukupnost sustava ima prevladavajuĆi položaj u globalnom poretku, raskidajuĆi odluČno sa svakom prethodnom dijalektikom i razvijajuĆi združivanje aktera koje je pravocrtno i spontano. Međutim, u isto vrijeme, sve se jasnije pokazuje djelotvornost konsenzusa pod vrhovnom vlašĆu propisivanja. Svi sukobi, sve krize i sve razmirice djelotvorno dovode na svjetlo dana proces združivanja i istim mjerilom pozivaju na još više središnje vlasti. Mir, ravnoteža i prestanak sukoba vrijednosti su prema kojima se sve usmjeruje. Razvoj globalnoga sustava [a imperijalnoga prava na prvom mjestu] postaje razvoj stroja koji nameĆe procedure stalnog sklapanja ugovornih odnosa koja vodi prema sistemskim ravnotežama - stroja koji stvara stalni poziv za vlašĆu. Izgleda da taj stroj predodređuje izvršenje vlasti i djelovanja po cijelom društvenom prostoru. Svaki pokret je određen i može tražiti vlastito predodređeno mjesto samo unutar samoga sustava, u dodijeljenom mu hijerarhijskom odnosu. Taj veĆ prije saČinjen pokret određuje realnost procesa imperijalne ustavotvornosti svjetskoga poretka - nove paradigme. Imperijalna paradigma kvalitativno je drugaČija od raznih pokušaja u prijelaznom razdoblju da odrede projekt međunarodnoga poretka.22 Dok su se prijašnja prijelazna stajališta usredotoČila na legitimirajuĆu dinamiku koja
25
26
POLITI»KA KONSTITUCIJA SADA©NJOSTI
bi dovela do novoga poretka, u novoj paradigmi kao da je novi poredak veĆ saČinjen. Konceptualna neodvojivost naslova i izvršenja moĆi potvrđuje se od poČetka kao djelotvorni a priori sustava. Nesavršena podudarnost, ili bolje reČeno uvijek prisutne vremenske i prostorne rastavnice između nove središnje moĆi i polja primjene njezinih propisa ne dovode do krize ili paralize veĆ jedino prisiljavaju sustav da ih umanji i prevlada. Ukratko, promjena paradigme određena je, barem u poČetku, shvaĆanjem da je jedino ustanovljena moĆ, nadodređena u odnosu na suverene nacionalne države i relativno od njih neovisna, sposobna funkcionirati kao središte novoga svjetskoga poretka, vršeĆi nad njim djelotvornu regulaciju i, kada je to potrebno, prisilu. Iz toga slijedi da i neka vrsta pravnoga pozitivizma vlada nad oblikovanjem novoga pravnoga propisivanja, kao što je želio Kelsen, ali samo kao paradoksalna posljedica njegove utopije.23 Stvarni proces oblikovanja sustava u stvari pretpostavlja sposobnost da ga se oblikuje. Štoviše, proces oblikovanja, i subjekti koji djeluju u njemu, unaprijed teže prema pozitivno određenom vrtlogu središta, a ta privlaČnost postaje neodoljiva, ne samo u ime sposobnosti središta da izvršava silu veĆ i u ime formalne moĆi, koja stoluje u središtu, da uokviruje i sistematizira ukupnost. Još jednom nalazimo križanje Luhmanna i Rawlsa, ali i prije njih imamo Kelsena, toga utopijskoga pa prema tome nesvjesnoga i proturjeČnoga otkrivaČa duše imperijalnoga prava! Još jednom, drevna shvaĆanja Imperija pomažu nam da bolje izrazimo narav svjetskoga poretka u stvaranju. Kao što nas uČe Tukidid, Livije i Tacit [zajedno s Machiavellijem koji tumaČi njihovo djelo], Imperij se stvara ne na osnovi same sile veĆ na sposobnosti da se sila predstavi kao da je u službi prava i mira. Jedna ili više strana koje su u veĆ postojeĆem sukobu traže interveniranje imperijalnih vojski. Imperij se ne rađa iz vlastite volje veĆ ga se poziva na postojanje i uspostavljanje na osnovi njegove sposobnosti da rješava sukobe. Imperij se stvara i njegovo interveniranje postaje pravno legitimno tek kada je veĆ ukljuČeno u lanac međunarodnih suglasnosti kojima je cilj rješenje postojeĆih sukoba. Da se vratimo na Machiavellija, širenje Imperija ukorijenjeno je u unutarnjoj putanji sukoba koje ono treba razriješiti.24 Onda je prvi cilj Imperija proširiti podruČje konsenzusa koje podržavaju njegovu vlastitu moĆ. Starinski model daje nam prvu približnu sliku ali moramo otiĆi daleko izvan njega da bismo izrazili oznake globalnoga modela vlasti koji je danas na djelu. Pravni pozitivizam i teorije naravnoga prava, kontraktualizam i institucionalni realizam, formalizam i sistematizam mogu svaki od njih opisati samo jedan njegov vid. Pravni pozitivizam može naglasiti nužnost da neka jaka sila postoji u središtu normativnoga procesa; teorije naravnoga prava mogu
SVJETSKI POREDAK
osvijetliti vrijednosti mira i ravnoteže koje imperijalni proces stvara; kontraktualizam može ukazati na stvaranje konsenzusa; realizam može izvesti na svjetlo dana formativne procese ustanova primjerenih novim dimenzijama konsenzusa i vlasti; a formalizam može dati logiČku podršku onome što sistematizam funkcionalno opravdava i organizira, naglašavajuĆi totalno obilježje toga procesa. Međutim, koji pravni model zahvaĆa sva ta obilježja novoga supranacionalnoga poretka? Pri prvim pokušajima da dademo definiciju svakako moramo prepoznati Činjenicu da dinamizam i konkretizacije novoga supranacionalnoga pravnoga poretka snažno odgovaraju novim obilježjima koja određuju unutarnja propisivanja na prijelazu od modernosti u postmodernost.25 Trebamo prepoznati tu podudarnost [možda na Kelsenov naČin, a svakako na realistiČan] ne toliko kao “domaĆa analogiju” za međunarodni sustav veĆ prije kao “supranacionalnu analogiju” za unutarnji zakonski sustav. Prvenstvena obilježja oba sustava ukljuČuju hegemoniju nad pravnim praksama u vidu postupka, prevencije i podneska. Iz nje proizlaze normativnost, sankcija i represija koje se stvaraju unutar proceduralnih razvoja događaja. Razlog za relativnu [ali djelotvornu] podudarnost novoga funkcioniranja unutarnjega prava i supranacionalnoga prava proistiČe u prvom redu iz Činjenice da oni djeluju na istom terenu, naime, terenu krize. Međutim, kao što nas je uČio Carl Schmitt, kriza na terenu primjene prava treba usmjeriti našu pozornost na “izuzetak” koji je na djelu u trenutku kada se ono stvara.26 Izuzetnost određuje kako unutarnje tako i supranacionalno pravo. Funkcija izuzetka tu je vrlo važna. Da bi se stekao nadzor nad takvim potpuno fluidnim stanjem i njime ovladalo, potrebno je vlasti koja se upliĆe dodijeliti sljedeĆe: 1. sposobnost da odredi, svaki put na izuzetan naČin, zahtjeve za intervencijom i 2. sposobnost da pokrene snage i sredstva koji se na razne naČine mogu primijeniti na raznolikost i množinu uređenja u krizi. Tu se stoga rađa, u ime izuzetnosti intervencije, oblik prava koje je u stvari policijsko pravo. Stvaranje novoga prava upisano je u razmještaju prevencije, represije i retoriČke snage kojima je cilj ponovno uspostavljanje društvene ravnoteže. Sve je to svojstveno djelatnosti policije. Tako možemo prepoznati poČetni i implicitni izvor imperijalnoga prava u smislu redarstvene akcije i sposobnosti policije da stvara i održava red. Legitimacija imperijalnoga propisivanja podržava vršenje redarstvene sile, dok istovremeno djelatnost globalne redarstvene sile pokazuje stvarnu djelotvornost imperijalnoga propisivanja. Pravna moĆ vladanja nad izuzetkom i sposobnost razmještaja redarstvene sile tako postaju dvije poČetne koordinate koje određuju imperijalni model vlasti.
27
28
POLITI»KA KONSTITUCIJA SADA©NJOSTI
Univerzalne vrijednosti Na ovoj se toČki možemo doista zapitati trebamo li još uvijek koristiti pravni izraz “pravo” u ovom kontekstu. Kako možemo nazivati pravom [i konkretno imperijalnim pravom] niz tehnika koje, utemeljene na stanju stalnoga izuzetka i redarstvenoj sili, svode pravo i zakon na Čistu djelotvornost? Da bismo postavili ta pitanja, trebamo najprije pobliže razmotriti proces imperijalnog konstituiranja kojemu danas prisustvujemo. Od samoga poČetka trebamo naglasiti da se njegova realnost ne iskazuje samo preobrazbama međunardnoga prava koje on uvodi, veĆ i promjenama koje donosi u upravnom pravu pojedinih društava i nacionalnih država, ili u stvari u upravnom pravu kozmopolitiČkoga društva.27 Putem suvremene preobrazbe supranacionalnoga prava, imperijalni proces konstituiranja nastoji bilo izravno ili neizravno prodrijeti u unutarnje pravo nacionalnih država i prerazmjestiti ga, pa tako supranacionalno pravo nadodređuje unutarnje pravo. Možda je najznaČajniji simptom te preobrazbe razvoj takozvanoga prava interveniranja.28 Ono se obiČno zamišlja kao pravo ili dužnost vladajuĆih subjekata svjetskoga poretka da se oružano upliĆu na teritorijima drugih subjekata u interesu spreČavanja ili rješavanja humanitarnih problema, jamČenja ugovora i nametanja mira. Pravo oružanog interveniranja imalo je istaknuto mjesto u instrumentariju što su ga Ujedinjeni narodi dobili svojom Poveljom u svrhu održavanja međunarodnoga poretka, ali suvremeni prerazmještaj toga prava predstavlja kvalitetni skok. Danas se pojedine suverene države, ili supranacionalna sila [UN], oružano ne upliĆu samo da bi osigurale ili nametnule primjenu dobrovoljno sklopljenih međunarodnih ugovora, kao što je bio sluČaj pod starim međunarodnim propisima. Sada se supranacionalni subjekti koji su dobili legitimaciju za svoje akcije ne po pravu veĆ po konsenzusu oružano upliĆu u ime bilo koje vrste hitnosti ili vrhunskih etiČkih naČela. Iza te oružane intervencije ne nalazi se samo stalno stanje hitnosti i izuzetka veĆ stalno stanje hitnosti i izuzetka opravdano pozivanjem na bitne vrijednosti pravde. Drugim rijeČima, univerzalne vrijednosti daju legitimaciju policijskom pravu.29 Trebamo li pretpostaviti da je, s obzirom da to novo pravo funkcionira prvenstveno prema cilju rješavanja hitnih ljudskih problema, njegova legitimnost stoga zasnovana na univerzalnim vrijednostima? Trebamo li odČitavati taj pokret kao proces koji, na osnovi promjenljivih elemenata povijesnoga okvira, stavlja u pogon konstitutivni stroj što ga pokreĆu univerzalne sile pravde i mira? Nalazimo li se stoga u stanju vrlo bliskome tradicionalnoj definiciji Imperija što ju je obznanila klasiČna rimsko-kršĆanska inventivnost? Kad bismo potvrdno odgovorili na ta pitanja u ovoj ranoj fazi našega
SVJETSKI POREDAK
istraživanja, to bi znaČilo otiĆi predaleko. Definicija imperijalne moĆi u razvoju kao policijske znanosti koja se temelji na praksi pravednoga rata da bi se pristupilo stalnim hitnim stanjima vjerojatno je toČna ali još uvijek potpuno nedovoljna. Kao što smo vidjeli, fenomenološka određenja novoga globalnoga poretka postoje u duboko nestalnom stanju koje se također može toČno obilježiti izrazima kriza i rat. Kako možemo pomiriti legitimacije toga poretka putem prevencije i policijske sile s Činjenicom da kriza i rat sami iskazuju vrlo upitnu genezu i legitimaciju toga koncepta pravde? Kao što smo veĆ zabilježili, te tehnike i druge poput njih oznaČuju da prisustvujemo procesu materijalnog konstituiranja novoga planetarnoga poretka, uČvršĆenju njegovoga upravnoga stroja i proizvodnji novih hijerarhija zapovijedanja nad globalnim prostorom. Tko Će odluČivati o definicijama pravde i reda po prostranstvu te ukupnosti tijekom procesa njezinoga konstituiranja? Tko Će moĆi definirati koncept mira? Tko Će moĆi sjediniti proces dokidanja povijesti i nazvati to dokidanje pravednim? Oko tih je pitanja problematika Imperija potpuno otvorena, ne zatvorena. Na ovoj nam se toČki problem novoga pravnoga aparata predstavlja u svom najneposrednijem obliku: globalnom poretku, pravdi i pravu koji su još uvijek virtualni ali se svejedno odnose na nas. Neprestano nas prisiljavaju da se osjeĆamo sudionicima u tome razvoju i pozivaju nas da budemo odgovorni za ono što on postaje u tom okviru. Naše građansko pravo, upravo kao i naša etiČka odgovornost, smješteno je unutar tih novih dimenzija - tu se mjere naša moĆ i naša nemoĆ. Mogli bismo reĆi, na kantovski naČin, da naša unutarnja moralna sklonost, kada je suoČena s društvenim poretkom i u njemu iskušana, postaje određena etiČkim, politiČkim i pravnim kategorijama Imperija. Ili bismo mogli kazati da je vanjska moralnost svakoga ljudskoga biĆa i građanina sada sumjerljiva samo u okviru Imperija. Taj nas novi okvir prisiljava da se suoČimo s nizom eksplozivnih aporija, jer se naše zamisli i iskazi pravde i naša sredstva nade, buduĆi oblikovani u tome novome pravnome i institucionalnome svijetu, stalno dovode u pitanje. NaČini privatnoga i pojedinaČnoga shvaĆanja vrijednosti raspršeni su: s pojavom Imperija više se ne suoČavamo s lokalnim posredovanjima univerzalnoga veĆ sa samim konkretnim univerzalnim. Kultiviranje vrijednosti, zakloni iza kojih su one predstavljale svoju moralnu suštinu, granice koje štite od upada vanjskoga - sve je to išČezlo. Svi smo se prisiljeni suoČiti s apsolutnim pitanjima i radikalnim alternativama. U Imperiju, etika, moralnost i pravda lijevaju se u nove dimenzije. Tijekom cijeloga našega istraživanja suoČavali smo se s klasiČnom problematikom politiČke filozofije: slabljenjem i padom Imperija.30 Može izgledati paradoksalno da pristupamo tom toposu na poČetku, istovremeno kada se
29
30
POLITI»KA KONSTITUCIJA SADA©NJOSTI
bavimo poČetnom izgradnjom Imperija. Ali postajanje Imperija u stvari se ostvaruje na osnovi istih uvjeta koji obilježavaju njegovu dekadenciju i slabljenje. Imperij se danas pojavljuje kao središte koje podržava globalizaciju proizvodnih mreža i baca svoju sveobuhvatnu mrežu pokušavajuĆi umotati sve odnose moĆi unutar svoga svjetskoga poretka - a opet istovremeno ono razvija snažnu policijsku funkciju protiv novih barbara i pobunjeniČkih robova koji prijete njegovom poretku. Izgleda da je moĆ Imperija podvrgnuta nestalnostima lokalne dinamike moĆi i promjenjivom djelomiČnom pravnom propisivanju koje pokušava, ali nikada potpuno ne uspijeva, vratiti stvari u normalnost u ime “izuzetnosti” upravnih postupaka. Međutim, ta su obilježja bila toČno ona koja su određivala stari Rim u njegovoj dekadenciji i koja su muČila tolike mnoge njegove obožavatelje u prosvjetiteljstvu. Ne trebamo oČekivati da se riješi složenost procesa koji grade novi imperijalni odnos prava. Nasuprot, ti procesi jesu i ostat Će proturjeČni. Pitanje definicije pravde i mira neĆe naĆi svoje pravo rješenje. Snaga nove imperijalne konstitucije neĆe biti utjelovljena u jednodušnosti koja se izražava u mnoštvu. Termini pravnoga prijedloga Imperija potpuno su neodređeni iako su svejedno konkretni. Imperij je rođen i pokazuje se kao kriza. Trebamo li ga onda shvatiti kao Imperij dekadencije u smislu kako su ga opisivali Montesquieu i Gibbon? Ili se on toČnije razumije u klasiČnom smislu kao Imperij korupcije? Tu trebamo najprije shvatiti korupciju ne samo u moralnom smislu veĆ također u pravnom i politiČkom smislu jer, prema Montesquieuu i Gibbonu, kada razliČiti oblici vlasti nisu Čvrsto utvrđeni u republici, neminovno se pokreĆe krug korupcije i zajednica se raskida.31 Drugo, korupciju trebamo shvatiti i u metafiziČkom smislu: tamo gdje se entitet i suština, djelotvornost i vrijednost zajedniČki ne namiruju, razvija se ne stvaranje veĆ korupcija.32 To su neke od temeljnih osi Imperija na kojima Ćemo se kasnije podulje zaustaviti. Dopustite nam, u zakljuČku, jednu zadnju analogiju koja se odnosi na rađanje kršĆanstva u Europi i njegovo širenje za vrijeme slabljenja Rimskoga Carstva. U tom se procesu izgradio ogromni potencijal subjektivnosti i uČvrstio u vidu proroČanstva o svijetu koji dolazi, što je milenijski projekt. Ta nova subjektivnost ponudila je potpunu alternativu duhu imperijalnoga prava - novu ontološku osnovu. S toga je stajališta Carstvo bilo prihvaĆeno kao “dozrelost vremenâ” i jedinstvo cijele poznate civilizacije, ali ga je dovela u pitanje u njegovoj ukupnosti potpuno razliČita etiČka i ontološka os. Isto tako i danas, pod uvjetom da su granice i nerješivi problemi novoga imperijalnoga prava uČvršĆeni, teorija i praksa mogu iĆi dalje od njih, pronalazeĆi još jednom ontološku osnovu neprijateljstava - unutar Imperija, ali također protiv i izvan Imperija, na istoj razini totaliteta.
SVJETSKI POREDAK
31
1.2 BIOPOLITIČKA PROIZVODNJA
“Policija” se pojavljuje kao uprava na Čelu države, zajedno sa sudstvom, vojskom i državnom riznicom. ToČno. Pa ipak ona obuhvaĆa i sve ostalo. Turquet kaže ovo: “Ona se grana u sva stanja ljudi, u sve što oni Čine ili poduzimaju. Njezino polje podrazumijeva sudstvo, financije i vojsku.” Policija ukljuČuje sve. michel foucault
S pravnog stajališta mogli smo naslutiti neke elemente idealne geneze Imperija, ali jedino s toga stajališta bilo bi teško, ako ne i nemoguĆe, shvatiti kako se imperijalni stroj u stvari pokreĆe. Pravni koncepti i pravni sustav uvijek se odnose na nešto izvan njih samih. Putem razvoja i vršenja prava, oni ukazuju na materijalne uvjete koji određuju njihovu moĆ nad društvenom stvarnosti. Naša analiza mora se sada spustiti na razinu materijalnosti i tu istraživati materijalnu preobrazbu paradigme vlasti. Trebamo otkriti sredstva i sile proizvodnje društvene stvarnosti zajedno sa subjektivnostima koje je potiČu. BiomoĆ u društvu nadzora Djelo Michaela Foucaulta pripremilo je u mnogim vidovima teren za to istraživanje materijalnog funkcioniranja imperijalne vlasti. Najprije, Foucaultovo djelo omoguĆava nam da prepoznamo povijesni, epohalni prijelaz u društvenim oblicima od disciplinarnog društva do društva nadzora.01 Disciplinarno društvo je ono društvo u kojemu je društveno zapovijedanje izgrađeno kroz raspršenu mrežu dispozitiva ili organa koji proizvode obiČaje, navike i proizvodnu praksu. Disciplinarne ustanove [zatvor, tvornica, ludnica, bolnica, sveuČilište, škola i tako dalje], koje strukturiraju društveni teren i predstavljaju
BIOPOLITI»KA PROIZVODNJA
logiku primjerenu “razlogu” discipline, stavljaju društvo u rad i osiguravaju poslušnost njegovoj vlasti i njegovim mehanizmima ukljuČenja i/ili iskljuČenja. Disciplinarna moĆ vlada u stvari strukturirajuĆi parametre i granice misli i prakse, sankcionirajuĆi i propisujuĆi normalna i/ili devijantna ponašanja. Foucault uglavnom upuĆuje na ancien régime i klasiČno doba francuske civilizacije da bi objasnio pojavu discipliniranosti, ali opĆenitije možemo reĆi da se je cijela prva faza kapitalistiČke akumulacije [u Europi i drugdje] vodila pod tom paradigmom moĆi. Društvo nadzora, nasuprot, trebamo shvatiti kao ono društvo [koje se razvija na krajnjem rubu modernosti i otvara prema postmodernom] u kojemu mehanizmi zapovijedanja postaju sve “demokratskiji”, sve imanentniji društvenom polju, raspodijeljeni kroz mozgove i tijela građana. Ponašanja društvene integracije i iskljuČenja svojstvena vlasti tako se sve više pounutravaju unutar samih podanika. MoĆ se sada organizira putem strojeva koji izravno organiziraju mozgove [u komunikacijskim sustavima, informacijskim mrežama itd.] i tijela [u sustavima blagostanja, nadziranim djelatnostima itd.] prema stanju autonomnog otuđenja od smisla života i želje za stvaralaštvom. Tako se društvo nadzora može obilježiti pojaČanjem i uopĆavanjem normalizirajuĆih organa discipliniranosti koji iznutra potiČu naša opĆa i dnevna ponašanja, ali za razliku od discipline, taj se nadzor proširuje znatno izvan strukturiranih mjesta društvenih institucija putem elastiČnih i nestalnih mreža. Drugo, Foucaultovo djelo omoguĆuje nam da prepoznamo biopolitiČku narav nove paradigme moĆi,02 BiomoĆ je oblik moĆi koji uređuje društveni život iz njegove nutrine, slijedeĆi ga, tumaČeĆi ga, upijajuĆi ga i preuređujuĆi ga. MoĆ može postiĆi djelotvorno zapovijedanje cijelim životom stanovništva jedino kada ona postane integralna, životna funkcija koju svaki pojedinac prihvaĆa i reaktivira vlastitim pristankom. Kao što Foucault kaže: “Život je sada postao... objekt moĆi.” 03 Najviša funkcija te moĆi je da potpuno opsjedne život a njezina prvenstvena zadaĆa je da upravlja životom. Tako se biomoĆ odnosi na stanje u kojemu je proizvodnja i obnavljanje samoga života najvažnije u toj moĆi. Ta dva pravca Foucaultova djela usklađuju se jedan s drugim u smislu da je jedino društvo nadzora sposobno usvojiti biopolitiČki kontekst kao iskljuČivo referentno polje. U prijelazu od disciplinarnog društva u društvo nadzora stvara se nova paradigma moĆi koju određuju tehnologije što priznaju društvo kao podruČje biomoĆi. U disciplinarnom društvu uČinci biopolitiČkih tehnologija bili su još uvijek djelomiČni u smislu da se discipliniranje odvijalo prema relativno zatvorenoj, geometrijskoj i kvantitativnoj logici. Disciplinar-
33
34
POLITI»KA KONSTITUCIJA SADA©NJOSTI
nost je postavljala pojedince unutar ustanova ali nije ih potpuno uspijevala uklopiti u ritam proizvodne prakse i proizvodne socijalizacije. Ona nije dostigla toČku potpunog prožimanja svijesti i tijela pojedinaca, toČku njihovog organiziranja u sveukupnost njihovih djelatnosti. Prema tome, odnos između moĆi i pojedinca u disciplinarnom društvu ostao je statiČan: disciplinarni prodor moĆi odgovarao je otporu pojedinca. Naprotiv, kada moĆ postane potpuno biopolitiČka, stroj moĆi obuhvaĆa cijelo društveno tijelo i razvija ga u njegovoj virtualnosti. Taj odnos je otvoren, kvalitativan i afektivan. Društvo, uklopljeno u moĆ koja doseže do samih živaca društvene strukture i njezinih procesa razvoja, reagira poput jednoga tijela. MoĆ se onda izražava kao nadzor koja se proteže u dubine svijesti i tijela stanovništva - i istovremeno kroz sveukupnost društvenih odnosa.04 Mogli bismo onda kazati da se je, u tom prijelazu od disciplinarnog društva u društvo nadzora, potpuno ostvario sve snažniji odnos uzajamne upletenosti svih društvenih sila Čemu je kapitalizam težio tijekom svoga razvoja. Marx je prepoznao nešto sliČno u onome što je nazvao prijelazom iz formalnog u stvarno ukljuČivanje rada u kapital,05 a kasnije je Frankfurtska škola filozofa analizirala usko povezan prijelaz ukljuČivanja kulture [i društvenih odnosa] u totalitarnu sliku države, ili u stvari u perverznu dijalektiku prosvjetiteljstva.06 Međutim, Foucaultov prijelaz na koji mi ukazujemo potpuno je razliČit jer se on umjesto usmjerenja pozornosti na jednodimenzionalnost procesa što ju je opisao Marx a preoblikovala i proširila Frankfurtska škola, bavi u temelju paradoksom pluralnosti i mnoštvenosti. Deleuze i Guattari još su jasnije razvili to stajalište.07 Analiza stvarnoga uklapanja kada se ono podrazumijeva kao obuhvatanje ne samo ekonomske ili samo kulturne dimenzije društva veĆ prije cijeloga samoga društvenoga biosa, i kada se ono usmjeruje na modalitete disciplinarnosti i/ili nadzora, remeti pravocrtnu i totalitarnu sliku kapitalistiČkog razvoja. Država upija građansko društvo, ali posljedica toga je eksplozija elemenata koji su se prije u građanskom društvu usklađivali i posredovali. Otpori više nisu rubni veĆ su aktivni u središtu društva koje se rastvara u mreže. PojedinaČne toČke se singulariziraju u tisuĆu ravni. Kao što je Foucault implicitno nagovijestio [a Deleuze i Guattari to eksplicitno objasnili], paradoks moĆi sastoji se u tome što ujedinjujuĆi i obuhvaĆajuĆi unutar sebe sve elemente društvenoga života [gubeĆi tako svoju sposobnost da uČinkovito posreduje među raznim društvenim silama] istovremeno otkriva novi kontekst, novi milje maksimalne pluralnosti i neobuhvatljive singularizacije - milje događaja.08 Ti koncepti društva nadzora i biomoĆi opisuju središnje vidove koncepta Imperija. Koncept Imperija je okvir u kojemu treba shvatiti novu sveukupnost
BIOPOLITI»KA PROIZVODNJA
subjekata, a to je cilj kojemu teži nova paradigma moĆi. Tu se otvara prava provalija između raznih starih teoretskih okvira međunarodnoga prava [bilo u njegovom ugovornom obliku i/ili u obliku UN-a] i nove stvarnosti imperijalnoga prava. Svi posredniČki elementi toga procesa su se izgubili tako da se legitimnost međunarodnoga poretka ne može više izgraditi putem posredovanja veĆ je treba neposredno shvatiti u svoj njezinoj razliČitosti. VeĆ smo tu Činjenicu prihvatili s pravnoga stajališta. Vidjeli smo, u stvari, da kada novo shvaĆanje prava nastaje u kontekstu globalizacije i predstavlja se kao sposobno da se bavi univerzalnom, planetarnom sferom kao jedinstvenom, sustavnom cjelinom, ono mora zadobiti neposredni preduvjet [djelujuĆi u izvanrednom stanju] i primjerenu, opipljivu i ustavnu tehnologiju [policijske tehnike]. Međutim, iako izvanredno stanje i policijske tehnologije Čine Čvrstu jezgru i središnji element novoga imperijalnoga prava, novi režim nema niČega zajedniČkoga s pravnim umijeĆima diktature ili totalitarizma koje je tako mnogo [u stvari isuviše] mnogo autora opisalo tako temeljito i s velikim razmetanjem.09 Naprotiv: vladavina prava nastavlja igrati središnju ulogu u kontekstu suvremenoga prijelaza: pravo ostaje uČinkovito i [upravo sredstvima izvanrednog stanja i policijskim tehnikama] postaje postupak. To je radikalna preobrazba koja otkriva neposredovani odnos između moĆi i subjektivnosti, pa stoga pokazuje kako nemoguĆnost “prethodnih” posredovanja tako i neobuhvatljivih privremenih promjenljivosti događaja.10 To su određenja na kojima se mora definirati novo supranacionalno pravo po svim neograniČenim globalnim prostorima, u dubinama biopolitiČkoga svijeta, i suprotstavljajuĆi se nepredvidljivoj svjetovnoj vlasti. Koncept Imperija mora se boriti da se tu uspostavi, da tu dokaže svoju uČinkovitost i da se odatle pokrene stroj. S toga stajališta, biopolitiČki kontekst nove paradigme ima sasvim središnje mjesto za našu analizu. Ona predstavlja moĆ s alternativom, ne samo između poslušnosti i neposlušnosti ili između formalnoga politiČkoga sudjelovanja i odbijanja, veĆ i u cijelom podruČju života i smrti, bogatstva i siromaštva, proizvodnje i društvene reprodukcije i tako dalje. UzimajuĆi u obzir velike poteškoĆe koje novo shvaĆanje prava ima u predstavljanju te dimenzije moĆi Imperija i uzimajuĆi u obzir njegovu nemoĆ da konkretno dodirne biomoĆ u svim njezinim materijalnim vidovima, imperijalno pravo može u najboljem sluČaju samo djelomice predstavljati spomenuti nacrt nove konstitucije svjetskoga poretka i ne može doista shvatiti motor koji ga stavlja u pokret. Naša analiza mora se umjesto toga usmjeriti na proizvodnu dimenziju biomoĆi.11
35
36
POLITI»KA KONSTITUCIJA SADA©NJOSTI
Proizvodnja života Međutim, pitanje proizvodnje u odnosu na biomoĆ i društvo nadzora otkriva stvarnu slabost rada autora od kojih smo posudili te pojmove. Stoga moramo pojasniti “vitalne” ili biopolitČke dimenzije Foucaultova djela u odnosu na dinamiku proizvodnje. Foucault je tvrdio u nekoliko radova iz sredine 1970-ih godina da ne možemo shvatiti prijelaz iz “suverene” države ancien régimea u modernu “disciplinarnu” državu a da ne uzmemo u obzir kako se biopolitiČki kontekst postupno stavljao u službu kapitalistiČke akumulacije: “Nadzor društva nad pojedincima ne provodi se samo putem svijesti ili ideologije veĆ i u tijelu i s tijelom. Za kapitalistiČko društvo biopolitika je ono najvažnije, biološko, somatsko, tjelesno.” 12 Jedan od središnjih ciljeva njegove istraživaČke strategije u tom razdoblju bio je nadmašiti inaČice historijskoga materijalizma, ukljuČujuĆi nekoliko varijanti marksistiČke teorije, koje su razmatrale problem moĆi i društvene reprodukcije na superstrukturnoj razini odvojeno od stvarne, osnovne razine proizvodnje. Foucault je tako pokušao vratiti problem društvene reprodukcije i svih elemenata takozvane superstrukture natrag u materijalnu, temeljnu strukturu i odrediti to podruČje ne samo u ekonomskom smislu veĆ i u kulturnom, tjelesnom i subjektivnom. Tada možemo razumjeti kako se Foucaultovo shvaĆanje društvene cjeline usavršavalo i ostvarivalo kada je u sljedeĆoj fazi svoga rada on otkrio pojavne obrise društva nadzora kao sliku moĆi aktivne u cijeloj biopolitici društva. Međutim, izgleda da Foucault - Čak kada je i duboko shvatio biopolitiČki obzor društva i odredio ga kao polje imanentnosti - nikada nije uspio izvuĆi svoju misao iz strukturalistiČke epistemologije koja je upravljala njegovim istraživanjem od poČetka. Mi ovdje pod strukturalistiČkom epistemologijom podrazumijevamo ponovni izum funkcionalistiČke analize na podruČju humanistiČkih znanosti, metode koja uČinkovito žrtvuje dinamiku sustava, stvaralaČku vremenitost njegovih kretanja i ontološku bit kulturne i društvene reprodukcije.13 U stvari, kad bismo na ovom mjestu zapitali Foucaulta tko ili što pokreĆe sustav ili, bolje reČeno, tko je “bios”, njegov odgovor bio bi nejasan ili uopĆe nikakav. Foucault ne uspijeva shvatiti stvarnu dinamiku proizvodnje u biopolitiČkom društvu.14 Naprotiv, Deleuze i Guattari predstavljaju nam pravo poststrukturalistiČko shvaĆanje biomoĆi koje obnavlja materijalistiČku misao i utemeljuje se Čvrsto u pitanju proizvodnje društvenoga biĆa. Njihov rad demistificira strukturalizam i sve filozofske, sociološke i politiČke koncepcije koje od epistemološkoga okvira Čine neminovnu referentnu toČku. Oni jasno usmjeruju našu pozornost
BIOPOLITI»KA PROIZVODNJA
na ontološku bit društvene proizvodnje. Strojevi proizvode. Stalno funkcioniranje društvenih strojeva u njihovim raznim aparatima i proizvodnim linijama proizvodi svijet zajedno sa subjektima i objektima koji ga saČinjavaju. Međutim, pozitivno shvaĆaju jedino tendencije prema stalnom pokretu i apsolutnim tijekovima, pa tako i u njihovoj misli, stvaralaČki elementi i radikalna ontologija proizvodnje društvenoga ostaju nebitni i nemoĆni. Deleuze i Guattari otkrivaju proizvodnost društvene reprodukcije [stvaralaČku proizvodnju, proizvodnju vrijednosti, društvene odnose, afekte, postajanja] ali uspijevaju je oblikovati samo površno i prolazno, kao kaotiČni, neodređeni obzor oznaČen neshvatljivim događajem.15 Možemo bolje shvatiti odnos između društvene proizvodnje i biomoĆi u radu skupine suvremenih talijanskih marksistiČkih autora koji prepoznaju biopolitiČku dimenziju u smislu nove naravi proizvodne radne snage i njezinoga živoga razvoja u društvu, koristeĆi izraze poput “masovna intelektualnost”, “nematerijalni rad” i marksistiČki pojam “opĆega intelekta”.16 Te analize potjeČu iz dva usuglašena istraživaČka projekta. Prvi se sastoji od analize nedavnih preobrazbi proizvodnoga rada i njegove tendencije da postaje sve više nematerijalan. Intelektualna, nematerijalna i komunikacijska radna snaga danas sve više preuzima središnju ulogu u proizvodnji viška vrijednosti što ju je prije zauzimala radna snaga mase tvorniČkih radnika. Stoga je nužno razviti novu politiČku teoriju vrijednosti koja može postaviti problem te nove kapitalistiČke akumulacije vrijednosti u središte mehanizma eksploatacije [i tako, možda, u središta moguĆega otpora]. Drugi i sljedstveni istraživaČki projekt koji je razvila ta škola sastoji se od analize neposredno društvene i komunikacijske dimenzije žive radne snage u suvremenom kapitalistiČkom društvu. Ona tako uporno postavlja problem novih oblika subjektivnosti kako u njihovom eksploatacijskom tako i u njihovom revolucionarnom potencijalu. Neposredno društvena dimenzija eksploatacije živog nematerijalnog rada utapa radnu snagu u sve racionalne elemente koji određuju društveno ali istovremeno aktivira kritiČke elemente koji razvijaju potencijal nepokoravanja i otpora kroz cijeli kompleks radne prakse. Nakon nove teorije vrijednosti, mora se onda oblikovati nova teorija subjektivnosti koja prvenstveno djeluje putem znanja, komunikacije i jezika. Te su analize tako ponovno uspostavile važnost proizvodnje unutar biopolitiČkoga procesa društvenoga konstituiranja, ali su je u određenom smislu i izdvojile - shvaĆajuĆi je u Čistom obliku, usavršavajuĆi je na idealnoj razini. One su se ponašale kao da je otkriĆe novih oblika proizvodnih snaga - nematerijalnoga rada, omasovljenoga intelektualnoga rada, rada “opĆega intelekta”
37
38
POLITI»KA KONSTITUCIJA SADA©NJOSTI
- dovoljno da se konkretno shvate dinamika i stvaralaČki odnos između materijalne proizvodnje i društvene reprodukcije. Kada ponovo uklapaju proizvodnju u biopolitiČki kontekst, one je predstavljaju skoro iskljuČivo na razini jezika i komunikacije. Jedan od najozbiljnijih nedostataka je tendencija među tim autorima da se bave novim ponašanjima rada u biopolitiČkom društvu samo u njegovom intelektualnom i netjelesnom vidu. Međutim, u tom su kontekstu najvažniji proizvodnja tijela i vrijednost afekta. Razradit Ćemo tri prvenstvena vida nematerijalnoga rada u suvremenoj ekonomiji: komunikacijski rad u industrijskoj proizvodnji koja je nedavno postala povezana u informacijske mreže, interaktivni rad simboliČke analize i rješavanja problema i rad proizvodnje i manipulacije afektima [vidi dio 3.4]. Taj treĆi vid, s njegovim naglaskom na proizvodnji tjelesnoga, somatskoga krajnje je važan element u suvremenoj mreži biopolitiČke proizvodnje. Rad spomenute škole i njezina analiza opĆeg intelekta svakako znaČe korak naprijed, ali njezin koncepcijski okvir ostaje previše Čist, skoro anđeoski. U konaČnoj analizi i te nove koncepcije samo zagrebaju površinu proizvodne dinamike novoga teoretskoga okvira biomoĆi.17 Stoga je naša zadaĆa pouzdati se u te djelomice uspješne pokušaje kako bismo prepoznali potencijal biopolitiČke proizvodnje. Konkretno, spajajuĆi koherentno razliČita obilježja biopolitiČkoga konteksta koja smo dosad opisali i vraĆajuĆi ih u ontologiju proizvodnje, moĆi Ćemo odrediti novu sliku kolektivnoga biopolitiČkoga tijela, koje svejedno može ostati isto tako proturjeČno kao što je i paradokslano. To tijelo postaje struktura ne negirajuĆi prvotnu proizvodnu snagu koja ga potiČe veĆ priznajuĆi je. Ono postaje jezik [kako znanstveni tako i društveni jezik] jer je ono mnoštvo pojedinaČnih i određenih tijela koje traže odnos. Ono je stoga kako proizvodnja tako i reprodukcija, struktura i nadgradnja, jer je ono život u najpunijem smislu i politika u pravom smislu rijeČi. Naša se analiza treba spustiti u džunglu proizvodnih i proturjeČnih određenja koja nam nudi kolektivno biopolitiČko tijelo.18 Stoga kontekst naše analize treba biti samo odvijanje života, proces konstituiranja svijeta, povijesti. Tu analizu moramo provesti ne putem idealnih oblika veĆ unutar gustoga kompleksa iskustva. Korporacije i komunikacija PitajuĆi se kako se konstituiraju politiČki i suvereni elementi imperijalnoga stroja, nalazimo da nema potrebe ograniČiti našu analizu na uspostavljene supranacionalne ustanove niti je Čak usmjeriti prema njima. Organizacije UN-a, zajedno s velikim multi- i transnacionalnim financijskim i trgovinskim organizacijama [MMF, Svjetska banka, GATT i tako dalje], sve one postaju važne u
BIOPOLITI»KA PROIZVODNJA
39
perspektivi supranacionalne pravne konstitucije tek onda kada ih razmatramo unutar dinamike biopolitiČke proizvodnje svjetskoga poretka. Funkcija koju su one imale u starom međunarodnom poretku, trebamo naglasiti, ne daje tim organizacijama današnju legitimnost. Danas ih prije legitimira njihova nova moguĆa funkcija u simbolizmu imperijalnoga poretka. Te su ustanove neuČinkovite izvan novoga okvira. U najboljem sluČaju, stari institucionalni okvir doprinosi formiranju i obrazovanju upravnoga osoblja imperijalnoga stroja, “dresuri” nove imperijalne elite. Ogromne transnacionalne korporacije izgrađuju temeljno vezivno tkivo biopolitiČkoga svijeta u nekim važnim vidovima. Kapital je doista uvijek bio organiziran s pogledom prema cijeloj globalnoj sferi, ali tek su u drugoj polovici dvadesetoga stoljeĆa multinacionalne i transnacionalne industrijske i financijske korporacije stvarno poČele biopolitiČki strukturirati globalna podruČja. Neki tvrde da su te korporacije jednostavno zauzele mjesto koje su imali razni nacionalni kolonijalni i imperijalistiČki sustavi u ranijim fazama kapitalistiČkoga razvoja, od europskoga imperijalizma devetnaestoga stoljeĆa do fordistiČke faze razvoja u dvadesetom stoljeĆu.19 To je djelomice toČno, ali nova stvarnost kapitalizma bitno je preobrazila to mjesto. Djelatnost korporacija više ne određuje nametanje apstraktne zapovijedi i organizacija jednostavne krađe i nejednake razmjene. One, u stvari, izravno strukuriraju i oblikuju podruČja i stanovništvo. One su sklone uČiniti od nacionalnih država jednostavno instrumente za bilježenje tijekova roba, novca i stanovništva koje one pokreĆu. Transnacionalne korporacije izravno raspoređuju radnu snagu po razliČitim tržištima, funkcionalno dodjeljuju izvore i hijerarhijski organiziraju razne sektore svjetske proizvodnje. Složeni aparat koji odabire investicije i upravlja financijskim i novČanim manevrima određuje novi zemljopis svjetskoga tržišta ili stvarno novo biopolitiČko strukturiranje svijeta.20 Najpotpunija slika toga svijeta vidi se s novČarskoga stajališta. Odatle možemo vidjeti obzor vrijednosti i stroj raspodjele, mehanizam akumulacije i sredstva kolanja, moĆ i jezik. Nema niČega, nikakvoga “gologa života”, nikakvoga vanjskoga stajališta, što bi se moglo postaviti izvan toga polja prožetoga novcem. Ništa ne može izbjeĆi novcu. Proizvodnja i reprodukcija odjevene su o novČanu odjeĆu. U stvari, na globalnoj razini, svaki je biopolitiČki lik odjeven u novČano ruho. “Zgrtati, zgrtati! To su Mojsije i Proroci!” 21
Velike industrijske i financijske sile tako proizvode ne samo robu veĆ i subjektivnosti. One proizvode posredniČke subjektivnosti unutar biopolitiČkoga konteksta: proizvode potrebe, društvene odnose, tijela i umove
40
POLITI»KA KONSTITUCIJA SADA©NJOSTI
- što znaČi da proizvode proizvođaČe.22 U biopolitiČkoj sferi život je stvoren da radi za proizvodnju a proizvodnja je stvorena da radi za život. To je velika košnica u kojoj pČela matica stalno nadgleda proizvodnju i reprodukciju. ©to analiza ide dublje, ona sve više nalazi na sve veĆim razinama intenzivnosti uzajamno povezane skupove međunarodnih odnosa.23 Jedno od mjesta u koje trebamo smjestiti biopolitiČku proizvodnju poretka su nematerijalne jezgre proizvodnje jezika, komunikacije i simboliČkoga što ih razvijaju komunikacijske industrije.24 Razvoj komunikacijskih mreža ima organski odnos s pojavom novoga svjetskoga poretka - on je, drugim rijeČima, posljedica i uzrok, proizvod i proizvođaČ. Komunikacija ne samo što izražava veĆ i organizira kretanje globalizacije. Ona organizira to kretanje umnožavajuĆi i strukturirajuĆi međupovezanosti putem mreža. Ona izražava kretanje i nadzire smisao i smjer imaginarnoga koje struji kroz sve te komunikacijske mreže. Drugim rijeČima, imaginarnim se rukovodi i kanalizira ga se unutar komunikacijskoga stroja. Ono što su moderne teorije moĆi bile prisiljene smatrati transcendentnim, to jest, vanjskim proizvodnim i društvenim odnosima, tu se oblikuje unutra i imanentno je proizvodnim i društvenim odnosima. Posredovanje je apsorbirano unutar proizvodnoga stroja. PolitiČka sinteza društvenoga prostora uČvršĆena je u prostoru komunikacije. Zbog toga su komunikacijske industrije zadobile taj središnji položaj. One ne samo što organiziraju proizvodnju na novoj razini i nameĆu novu strukturu primjerenu globalnom prostoru, veĆ Čine imanentnim njegovo opravdanje. MoĆ, dok proizvodi, organizira; dok organizira, ona govori i izražava se kao vlast. Jezik, dok komunicira, proizvodi robu ali još više stvara subjektivnosti, stavlja ih u odnose i naređuje im. Komunikacijske industrije integriraju imaginarno i simboliČko unutar biopolitiČkoga tkiva, ne stavljajuĆi ih samo u službu moĆi veĆ ih stvarno integrirajuĆi u njezino samo funkcioniranje.25 Na ovom mjestu možemo poČeti postavljati pitanje legitimnosti novoga svjetskoga poretka. Njegova legitimnost ne rađa se iz prije postojeĆih međunarodnih sporazuma niti iz funkcioniranja prvih, embrionalnih supranacionalnih organizacija koje su i same stvorene putem ugovora temeljenih na međunarodnom pravu. Legitimnost imperijalnoga stroja rađa se barem djelomice iz komunikacijskih industrija, to jest, iz preobrazbe novoga naČina proizvodnje u stroj. Subjekt je taj koji proizvodi vlastitu sliku vlasti. To je oblik legitimnosti koji ne poČiva na niČemu izvan samoga sebe i neprestano sam sebe imenuje razvijajuĆi vlastiti jezik samovrednovanja. Pozabavit Ćemo se još jednom posljedicom na osnovi ovih premisa. Ako je komunikacija jedan od prevladavajuĆih sektora proizvodnje i djeluje po cije-
BIOPOLITI»KA PROIZVODNJA
lom biopolitiČkom polju, onda moramo smatrati da komunikacija i biopolitiČki kontekst koegzistiraju. To nas odvodi priliČno dalje od staroga podruČja kao što ga je, na primjer, opisao Jürgen Habermas. U stvari kada je Habermas razvio koncept komunikativnog djelovanja, pokazujuĆi tako snažno njegov proizvodni oblik i ontološke posljedice koje proizlaze iz toga, on se još uvijek oslanjao na stajalište izvan tih uČinaka globalizacije, stajalište života i smrti koje bi se moglo suprotstaviti informacijskoj kolonizaciji biĆa.26 Međutim, imperijalni stroj pokazuje da to vanjsko stajalište više ne postoji. Naprotiv, komunikacijska proizvodnja i konstitucije imperijalne legitimnosti idu ruku pod ruku i više ih se ne može odvojiti. Stroj je samovrednujuĆi, autopoietski - što znaČi, sistemski. On izgrađuje društveno tkivo koje uklanja ili Čini neuČinkovitim bilo kakvo protuslovlje. On stvara stanja u kojima, prije nego što prisilno neutralizira razliku, kao da je apsorbira u beznaČajnu igru samostvarajuĆih i samoregulirajuĆih ravnoteža. Kao što smo na drugom mjestu ukazali, bilo koja pravna teorija koja se suoČava sa stanjima postmodernosti mora uzeti u obzir tu specifiČno komunikacijsku definiciju društvene proizvodnje.27 Imperijalni stroj živi proizvodeĆi kontekst ravnoteža i/ili umanjujuĆi složenosti, prisvajajuĆi sebi pravo da postavlja projekt univerzalnog državljanstva i pojaČavajuĆi u tom cilju svoju intervenciju u svaki element komunikacijskoga odnosa, istovremeno rastvarajuĆi identitet i povijest na potpuno postmoderni naČin.28 Međutim, nasuprot onome što bi htjeli mnogi postmoderni prikazi, imperijalni stroj, daleko od toga da uklanja velike priČe, u stvari ih proizvodi i reproducira [osobito ideološke velike priČe] kako bi potvrdio i slavio vlastitu moĆ.29 U tom poklapanju proizvodnje kroz jezik, jeziČna proizvodnja stvarnosti i jezik samopotvrđivanja posjeduju temeljni kljuČ za razumijevanje uČinkovitosti, valjanosti i legitimnosti imperijalnoga prava. Intervencija Taj novi okvir legitimnosti ukljuČuje nove oblike i nove izraze vršenja legitimne sile. Tijekom svoga oblikovanja, nova moĆ mora pokazati uČinkovitost svoje sile istovremeno dok se izgrađuju osnove njezine legitimnosti. U stvari, legitimnost nove moĆi djelomiČno se zasniva izravno na uČinkovitosti njezine uporabe sile. NaČin na koji se pokazuje uČinkovitost nove moĆi nema niČega zajedniČkoga sa starim međunarodnim poretkom koji polako odumire; niti mnogo koristi instrumente koje je stari poredak ostavio za sobom. Cijeli niz novih obilježja određuje praksi imperijalnoga stroja, kao na primjer neograniČeno podruČje njegovih djelatnosti, singularizacija i simboliČko
41
42
????
????
POLITI»KA KONSTITUCIJA SADA©NJOSTI
lokaliziranje njegovih radnji, te povezanost represivne radnje sa svim vidovima biopolitiČke strukture društva. U nedostatku boljega izraza nastavljamo ih nazivati “intervencijama”. To je samo terminološki a ne konceptualni nedostatak jer to nisu stvarno intervencije u neovisna pravna podruČja veĆ prije radnje unutar jedinstvenoga svijeta koje vrši vladajuĆa struktura proizvodnje i komunikacije. U stvari, interveniranje je pounutreno i poopĆeno. U prethodnom odjeljku uputili smo kako na strukturalna sredstva intervnecije koja ukljuČuju ispoljavanja novČanih mehanizama tako i na financijske manevre po transnacionalnom polju međuovisnih proizvodnih režima i intervencije na polju komunikacija i njihovih uČinaka na legitimnost sustava. Ovdje želimo istražiti nove oblike intervencije koji ukljuČuju fiziČku silu sa strane imeprijalnoga stroja na njegovim globalnim podruČjima. Neprijatelji kojima se Imperij danas suprotstavlja mogu predstavljati više ideološku prijetnju nego vojni izazov, ali svejedno moĆ Imperija koja se vrši putem sile i sva ispoljavanja koja jamČe njegovu uČinkovitost veĆ su vrlo tehnološki uznapredovali i politiČki Čvrsto ojaČali.30 Arsenal legitimne sile za imperijalnu intervenciju veĆ je doista golem i ukljuČuje ne samo vojnu intervenciju veĆ i druge oblike kao što su moralna intervencija i pravna intervencija. U stvari, najbolje se mogu shvatiti intervencijske moĆi Imperija ako kažemo da ne poČinju izravno njezinim oružjima smrtonosne sile veĆ prije njezinim moralnim instrumentima. RazliČita tijela prakticiraju danas ono što nazivamo moralnom intervencijom, ukljuČujuĆi nove medije i vjerske organizacije, ali možda su najvažnije neke takozvane nevladine organizacije [NVO], za koje se pretpostavlja da djeluju na osnovi etiČkih ili moralnih imperativa upravo zbog toga što njima vlade izravno ne upravljaju. Taj se izraz odnosi na vrlo razliČite skupine ali ovdje govorimo uglavnom o globalnim, regionalnim i lokalnim organizacijama koje se posveĆuju pomoĆi i zaštiti ljudskih prava kao što su Amnesty International, Oxfam i Médecins sans Frontieres. Te humanitarne NVO-e su u stvari [Čak ako je to i u suprotnosti s namjerama uČesnika] neka od najsnažnijih oružja novoga svjetskoga poretka - kao dobrotvorni ratni pohodi i redovniČki redovi Imperija. Te NVO-e vode “pravedne ratove” bez oružja, bez nasilja, bez granica. Poput dominikanaca u kasnom srednjovjekovnom razdoblju i isusovaca na poČetku modernosti, te skupine bore se da utvrde opĆe potrebe i brane ljudska prava. Putem svoga jezika i svoje akcije one najprije definiraju neprijatelja kao oskudicu [u nadi da Će sprijeČiti ozbiljnu štetu] a onda prepoznaju neprijatelja kao grijeh. Ne možemo a da se ovdje ne podsjetimo kako kršĆanska moralna teologija najprije tumaČi zlo kao oskudicu dobra a onda definira grijeh kao kažnjivu negaciju dobra. Unutar takvoga logiČkoga okvira nije Čudno veĆ
BIOPOLITI»KA PROIZVODNJA
43
sasvim prirodno što te NVO-e u svojim pokušajima da reagiraju na oskudicu javno ukazuju na grješnike [ili bolje reČeno na Neprijatelja pravim inkvizicijskim izrazima]. Niti je Čudno što ostavljaju “svjetovnom krilu” da se stvarno suoČi s tim problemima. Na taj je naČin moralna intervencija postala najistaknutija sila imperijalnoga upletanja. U stvari, ta intervencija prefigurira izvanredno stanje odozdo, i to Čini bez granica, oboružano nekim od najuČinkovitijih sredstava komunikacije i usmjereno prema simboliČkoj proizvodnji Neprijatelja. Te su NVO-e potpuno upijene u biopolitiČki kontekst konstitucije Imperija. One prethode moĆi njegova pacificiranja i proizvodnoj intervenciji pravde. Stoga ne treba Čuditi što su NVO-e oČarale i takve poštene teoretiČare stare međunarodne škole [kao što je Richard Falk].31 Izgleda da su NVO-e svojim prikazivanjem novoga poretka u miroljubivom biopolitiČkom kontekstu zaslijepile teoretiČare koji ne vide okrutne uČinke što ih proizvodi moralna intervencija kao prefiguracija svjetskoga poretka.32 Moralna intervencija Često služi kao prvi Čin koji priprema teren za vojnu intervenciju. U tim se sluČajevima vojni poduhvat predstavlja kao međunarodno odobrena policijska akcija. Danas je vojna intervencija sve manje ishod odluka koje potjeČu iz staroga međunarodnoga poretka pa Čak i iz struktura UN-a. ČešĆe ga jednostrano diktiraju Sjedinjene Države, koje sebi daju prvenstvenu zadaĆu a onda zatim zahtijevaju od svojih saveznika da pokrenu proces oružanoga obuzdavanja i/ili potiskivanja trenutnog neprijatelja Imperija. Ti se neprijatelji najČešĆe nazivaju teroristima, što je gruba konceptualna i terminološka redukcija koja je ukorijenjena u policijskom mentalitetu. Odnos između spreČavanja i potiskivanja osobito je jasan u sluČaju intervencije u etniČkim sukobima. Sukobi među etniČkim skupinama i sljedstveno tome ponovno nametanje novih i/ili uskrslih etniČkih identitete uČinkovito rastaČe stare cjeline zasnovane na nacionalnim politikama. Ti sukobi Čine tkivo globalnih odnosa fluidnijim i, potvrđivanjem novih identiteta i novih lokacija, predstavljaju podatniji materijal za nadzor. U takvim sluČajevima represija može poprimiti vid preventivne radnje koja izgrađuje nove odnose [koji Će se kasnije uČvrstiti u miru ali samo nakon novih ratova] i nove teritorijalne i politiČke oblike koji su funkcionalni [ili bolje reČeno funkcionalniji i bolje prilagodljivi] za konstituciju Imperija.33 Drugi primjer potiskivanja pripremanog putem preventivne radnje su pohodi protiv korporacijskih poslovnih skupina ili “mafija”, osobito onih ukljuČenih u trgovinu drogom. Stvarno potiskivanje tih grupa možda je manje važno od kriminaliziranja njihovih djelatnosti i od stvaranja društvene uzbune zbog njihovog samoga postojanja kako bi se olakšao nadzor nad njima. Iako nadziranje “etniČkih terorista” i “narko-mafija” može
44
POLITI»KA KONSTITUCIJA SADA©NJOSTI
predstavljati središte širokoga opsega policijskoga nadzora sa strane imeprijalne moĆi, ta je djelatnost ipak normalna, to jest sustavna. “Moralna policija” uČinkovito podupire “pravedni rat” isto onako kao što nužno i stalno vršenje policijske moĆi podupire valjanost imperijalnoga prava i njegovo legitimno funkcioniranje. Jasno je da su međunarodni i supranacionalni sudovi prisiljeni to slijediti. Vojske i policija prethode sudovima i veĆ Čine pravila pravde koje sudovi onda moraju primjenjivati. JaČina moralnih naČela kojima se povjerava konstituiranje novoga svjetskoga poretka ne mogu izmijeniti Činjenicu da je to u stvari obrtanje konvencionalnoga poretka ustavne logike. Aktivni uČesnici koji podupiru imperijalnu konstituciju vjeruju da Će sudovi biti sposobni preuzeti svoju vodeĆu ulogu u određivanju pravde kada konstituiranje Imperija dovoljno poodmakne. Međutim za sada, iako međunarodni sudovi nemaju mnogo moĆi, javno pokazivanje njihovih djelatnosti još je uvijek vrlo važno. Kasnije se mora oblikovati nova sudska funkcija koja je primjerena konstituciji Imperija. Sudovi Će se morati postepeno preobraziti od organa koji jednostavno donose presude protiv pobijeđenih u sudsko tijelo ili sustav tijela koje naređuje i sankcionira odnos između moralnoga poretka, vršenja policijske akcije i mehanizma legitimiranja imperijalne suverenosti.34 Ta vrsta kontinuirane intervencije, koja je kako moralna tako i vojna, doista je logiČki oblik koji slijedi iz paradigme legitimacije zasnovanoj na kontinuiranom izvanrednom stanju i policijske radnje. Intervencije su uvijek izuzetne iako se stalno pojavljuju: one poprimaju oblik policijskih radnji jer im je cilj održavanje unutarnjega poretka. Na taj je naČin intervencije uČinkoviti mehanizam koji putem policijskih razmještaja izravno doprinosi konstituiranju moralnoga, normativnoga i institucionalnoga poretka Imperija. Kraljevske povlastice Izgleda da se u izgradnji Imperija ponavljaju i Čak znatno obnavljaju tradicionalne kraljevske povlastice. Kad bismo ostali unutar konceptualnog okvira klasiČnoga unutarnjega i međunarodnoga prava, mogli bismo doĆi u iskušenje da kažemo kako se stvara supranacionalna kvazi-država, Međutim, to nam ne izgleda primjereni opis stanja. Kada su se ponovo pojavile kraljevske povlastice moderne suverenosti u Imperiju, one su poprimile potpuno drugaČiji oblik. Na primjer, funkciju vladara da upotrijebi vojnu silu vršile su moderne nacionalne države a danas je provodi Imperij, ali, kao što smo vidjeli, opravdanje za takvu uporabu danas nalazimo u kontinuiranom izvanrednom stanju, a sama uporaba poprima oblik policijskih radnji. Druge kraljevske povlastice kao što su vršenje pravde i nametanje poreza također postoje u svojoj prvoj fazi. VeĆ
BIOPOLITI»KA PROIZVODNJA
smo raspravljali o rubnom položaju sudskih vlasti u konstitutivnom procesu Imperija. Mogli bismo tvrditi da nametanje poreza zauzima rubni položaj jer je sve više povezano sa specifiČnim i mjesnim hitnostima. U stvari, mogli bismo reĆi da se sama suverenost Imperija ostvaruje na rubovima, gdje su granice elastiČne a identiteti hibridni i fluidni. Bilo bi teško ustvrditi što je za Imperij važnije, središte ili rubovi. U stvari, izgleda da središte i rubovi stalno mijenjaju svoj položaj, bježeĆi od bilo kojih utvrđenih mjesta. Čak bismo mogli kazati da je sam taj proces virtualan i da njegova moĆ leži u moĆi virtualnoga. Netko bi na ovom mjestu mogao svejedno primijetiti da je proces izgradnje suverenosti u mnogim svojim vidovima stvaran iako je virtualan i djeluje na rubovima! Mi svakako ne želimo poricati tu Činjenicu. Mi prije tvrdimo da tu imamo posla s drugom vrstom suverenosti - kontinuiranim oblikom suverenosti što ga smatramo graniČnim ili rubnim utoliko što djeluje “u krajnjem sluČaju”, a to je suverenost koja smješta svoju jedinu referentnu toČku u definitivnu apsolutnost moĆi koju ona može vršiti. Imperij se tako pojavljuje u obliku stroja visoke tehnologije: on je virtualan, izgrađen da nadzire rubni događaj i organiziran da vlada i kada je to potrebno da intervenira u slomovima sustava [u skladu s najsavršenijim tehnologijama robotske proizvodnje]. Međutim, virtualnost i diskontinuiranost imperijalne suverenosti ne umanjuju uČinkovitost njezine sile. Naprotiv, upravo ta obilježja služe da ojaČaju njezin aparat, pokazujuĆi njezinu uČinkovitost u suvremenom povijesnom kontekstu i njezinu legitimnu silu u rješavanju svjetskih problema u krajnjoj instanci. Sada možemo postaviti pitanje mogu li se, na osnovi tih novih biopolitiČkih premisa, shvatiti slika i život Imperija u obliku pravnoga modela. VeĆ smo vidjeli da postojeĆe strukture međunarodnoga prava ne mogu saČinjavati taj pravni model, Čak ni kada se uzme u obzir najnoviji razvoj Ujedinjenih naroda i drugih velikih međunarodnih organizacija. Njihove razrade međunarodnoga poretka mogu u najboljem sluČaju znaČiti prijelaz prema novoj imperijalnoj moĆi. Konstituiranje Imperija ne vrši se na osnovi bilo kojega ugovornoga ili sporazumnoga mehanizma niti putem bilo kojega saveznoga izvora. Izvor imperijalne normativnosti proizlazi iz novoga stroja, novoga ekonomsko-industrijsko-komunikativnoga stroja - ukratko globaliziranoga biopolitiČkoga stroja. Stoga je jasno da moramo potražiti nešto razliČito od onoga što je do sada saČinjavalo osnovu međunarodnoga poretka, nešto što ne poČiva na obliku prava koji je, u najrazliČitijim tradicijama, bio utemeljen u modernom sustavu suverenih nacionalnih država. Međutim, nemoguĆnost da shvatimo genezu Imperija i njegovu virtualnu sliku pomoĆu bilo kojega staroga instrumenta pravne teorije, koji su se koristili u realistiČnom, institucionalistiČkom, pozitivistiČkom okviru ili u okviru naravnoga prava,
45
46
POLITI»KA KONSTITUCIJA SADA©NJOSTI
ne bi nas smjela prisiliti da prihvatimo ciniČki okvir gole sile ili neko sliČno makijavelistiČko stajalište. U stvari postoji racionalnost u genezi Imperija koju možemo prepoznati ne toliko putem pravne tradicije veĆ mnogo jasnije putem Često skrivene povijesti industrijskoga upravljanja i politiČke uporabe tehnologije. [Ovdje ne smijemo zaboraviti da Će rasprava u spomenutom smjeru otkriti strukturu klasne borbe i njezine institucionalne uČinke, ali tim Ćemo se pitanjem pozabaviti u sljedeĆem odjeljku.] Ta nas racionalnost dovodi u središte biopolitike i biopolitiČkih tehnologija. Kad bismo željeli opet preuzeti Max Weberovu poznatu trodijelnu formulu oblika legitimnosti moĆi, kvalitetni skok što ga Imperij uvodi u tu definiciju sastojao bi se u nepredvidljivoj mješavini | 1 | tipiČnih elemenata tradicionalne moĆi, | 2 | proširenja birokratske moĆi koja je psihološki prilagođena biopolitiČkom kontekstu i | 3 | racionalnosti koju određuju “događaj” i “karizma” a koja se uzdiže kao moĆ singularizacije cjeline i uČinkovitosti imperijalnih intervencija.35 Logika koja obilježava to neoveberijansko stajalište bila bi funkcionalna prije nego matematiČka i rizoidna i valovita prije nego induktivna ili deduktivna. Ona bi se bavila upravljanjem jeziČnim sljedovima kao skupinom strojnih sljedova denotacije i istovremeno stvaralaČke, kolokvijalne i nepokorive inovacije. Temeljni cilj što ga tumaČe imperijalni odnosi moĆi je proizvodna sila sustava, novi biopolitiČki, ekonomski i institucionalni sustav. Imperijalni poredak oblikuje se ne samo na osnovi svoje moĆi akumulacije i globalnoga širenja, veĆ i na osnovi svoje sposobnosti da se razvija dublje, da se ponovo rađa i da se širi po cijeloj biopolitiČkoj rešetki svjetskoga društva. Apsolutnost imperijalne moĆi je dopunjujuĆi oblik njezinoj potpunoj prirođenosti ontološkom stroju proizvodnje i reprodukcije, pa stoga i biopolitiČkom kontekstu. Možda se, naposljetku, to i ne može predstaviti pravim poretkom, ali je to svejedno neki poredak, poredak određen svojom virtualnošĆu, svojim dinamizmom i svojom funkcionalnom nedefiniranošĆu. Tako Će se temeljni oblik legitimnosti utvrditi u dubinama stroja, u središtu društvene proizvodnje. Društvenu proizvodnju i pravnu legitimnost ne treba shvatiti kao primarnu i sekundarnu silu niti kao elemente baze i nadgradnje, veĆ ih treba razumjeti u stanju potpune usporednosti i isprepletenosti, suživota u cijelom biopolitiČkom društvu. U Imperiju i njegovom režimu biomoĆi, ekonomska proizvodnja i politiČka konstitucija sve se više poklapaju.
BIOPOLITI»KA PROIZVODNJA
47
1.3 ALTERNATIVE UNUTAR IMPERIJA
Kada se jednom utjelovi u moĆ radniČkih savjeta, koja mora na međunarodnoj razini istisnuti svu drugu moĆ, proleterski pokret postaje vlastiti proizvod, a taj je proizvod sam proizvođaČ. ProizvođaČ je cilj samome sebi. Tek tada se negira spektakularno negiranje života. guy debord Sada je vrijeme talionica i treba vidjeti samo svjetlo. josé marti
????
PoigravajuĆi se s Hegelom, mogli bismo reĆi da je konstitucija Imperija dobro po sebi ali ne za sebe.01 Jedna od najmoĆnijih radnji modernih imperijalistiČkih struktura moĆi bila je umetnuti klinove među masama planete, podijelivši ih u suprotstavljajuĆe tabore, ili u stvari mnoštvo sukobljavajuĆih strana. Dijelovi proletarijata u najmoĆnijim zemljama Čak su povjerovali da su njihovi interesi usko povezani s njihovim nacionalnim identitetima i imperijalnom sudbinom. Stoga su najznaČajniji sluČajevi pobune i revolucije protiv tih modernih struktura moĆi bili oni koji su u borbu protiv eksploatacije ukljuČili borbu protiv nacionalizma, kolonijalizma i imperijalizma. U tim je događajima izgledalo, u jednom magiČnom trenutku, da je ČovjeČanstvo ujedinjeno u zajedniČkoj želji za oslobođenjem. Kao da smo uhvatili trenutaČni prizor iz buduĆnosti u kojoj su jednom zauvijek uništeni moderni mehanizmi vlasti. Pobunjene mase, njihova želja za oslobođenjem, njihovi eksperimenti u pronalaženju alternativa i njihovi sluČajevi uspostavljanja moĆi u svojim su najboljim trenucima ukazivali na internacionalizaciju i globalizaciju odnosa s onu stranu podjele nacionalne, kolonijalne i imperijalistiČke vladavine. U naše je vrijeme želja koju su pokrenule mase potisnuta [na Čudan i izopaČen naČin] konstitucijom Imperija. Mogli bismo Čak kazati da su izgradnja Imperija i njegove globalne mreže odgovor na razne borbe protiv modernih
ALTERNATIVE UNUTAR IMPERIJA
strojeva moĆi, a konkretno na klasnu borbu koju je pokretala želja mnoštva za oslobođenjem. Mnoštvo je stvorilo Imperij. Međutim, kazati da je Imperij dobar po sebi ne znaČi da je on dobar za sebe. Iako je Imperij odigralo određenu ulogu u dokidanju kolonijalizma i imperijalizma, on svejedno gradi vlastite odnose moĆi zasnovane na eksploataciji koji su u mnogom pogledu okrutniji od onih koje je uništilo. Kraj dijalektike modernosti nije imao za ishod kraj dijalektike eksploatacije. Danas su mreže kapitalistiČke eksploatacije u određenoj mjeri usisale ili podČinile skoro cijelo ČovjeČanstvo. Danas vidimo još ekstremniji rascjep između male manjine koja nadzire ogromna bogatstva i mnoštava koje živi u siromaštvu na granici bespomoĆnosti. Zemljopisna i rasna podruČja tlaČenja i eksploatacije koja su uspostavljena za vrijeme kolonijalne i imperijalistiČke ere u mnogome pogledu nisu se smanjila veĆ su se umjesto toga eksponencijalno poveĆala. Usprkos tome što to sve priznajemo mi i dalje uporno tvrdimo da je izgradnja Imperija korak naprijed kako bi se zaboravila bilo kakva nostalgija za strukturama moĆi koje su mu prethodile i odbijamo bilo koju politiČku strategiju koja bi ukljuČivala povratak na taj stari poredak kao što je uskrsnuĆe nacionalne države koja bi nas štitila od globalnoga kapitala. Mi tvrdimo da je Imperij bolji na isti naČin na koji Marx insistira da je kapitalizam bolji nego oblici društva i naČini proizvodnje koji su postojali prije njega. Marxovo stajalište temelji se na zdravom i lucidnom gađenju prema parohijalnim i krutim hijerarhijama koje su prethodile kapitalistiČkome društvu kao i na prepoznavanju Činjenice da je potencijal za oslobođenje poveĆan u novome stanju. Danas na isti naČin možemo vidjeti da se Imperij rješava okrutnih režima moderne moĆi i isto tako poveĆava potencijal za oslobođenje. Duboko smo svjesni da ovom tezom plivamo nasuprot struje naših prijatelja i drugova na ljevici. U dugim desetljeĆima sadašnje krize komunistiČke, socijalistiČke i liberalne ljevice koja je slijedila 1960-te godine, veliki dio kritiČke misli, kako u vodeĆim zemljama kapitalistiČkoga razvoja tako i u potČinjenima, pokušao je prerazmjestiti mjesta otpora koja se temelje na identitetima društvenih subjekata ili nacionalnih i regionalnih skupina, Često zasnivajuĆi politiČku analizu na lokalizaciji borbi. Takvi argumenti ponekad se grade u smislu pokreta ili politika “zasnovanih na mjestu”, u kojima se granice mjesta [zamišljenoga bilo kao identitet ili kao teritorij] suprotstavljaju neodređenom i homogenom prostoru globalnih mreža.02 U drugim su se vremenima takvi argumenti izvlaČili iz duge tradicije ljeviČarskoga nacionalizma u kojemu se [u najboljem sluČaju] nacija zamišlja kao prvenstveni mehanizam obrane protiv prevlasti stranoga i/ili domaĆega kapitala.03 Izgleda da se danas reaktivira taj
49
50
POLITI»KA KONSTITUCIJA SADA©NJOSTI
operativni silogizam u središtu raznih oblika “mjesne” ljeviČarske strategije. Ako kapitalistiČka prevlast postaje sve više globalna, onda naši otpori njoj moraju braniti lokalno i graditi prepreke sve ubrzanijim tijekovima kapitala. S toga stajališta, stvarna globalizacija kapitala i konstituiranje Imperija moraju se smatrati znakovima izvlaštenja i poraza. Međutim, mi smatramo da je danas to lokalistiČko motrište koliko krivo toliko i štetno, iako se divimo duhu nekih njegovih zagovaraČa i poštujemo ga. Ono je krivo najprije zbog toga što je problem loše postavljen. U mnogim prikazima problem poČiva na krivoj dihotomiji između globalnoga i lokalnoga, pretpostavljajuĆi da globalno znaČi homogenizaciju i neodređeni identitet dok lokalno Čuva raznorodnost i razliku. U takvim je argumentima Često implicitna pretpostavka da su razlike lokalnoga nekako naravne ili barem da njihovo podrijetlo nije upitno. Lokalne razlike prethode sadašnjoj sceni i mora ih se braniti ili štititi od upletanja globalizacije. UzimajuĆi u obzir takve pretpostavke ne bi nas trebalo iznenaditi što mnoge obrane lokalnoga usvajaju terminologiju tradicionalne ekologije ili Čak poistovjeĆuju taj “lokalni” politiČki projekt s obranom prirode i biološke raznovrsnosti. To stajalište može lako prijeĆi u neku vrstu primordijalizma koje ukruĆuje i romantizira društvene odnose i identiteti. Umjesto toga trebamo se usmjeriti na proizvodnju lokalnosti, to jest, društvene strojeve koji stvaraju i ponovo stvaraju identitete i razlike koje se shvaĆaju kao lokalne.04 Razlike lokaliteta niti prethode niti su prirodne veĆ su prije posljedice režima proizvodnje. SliČno tome, globalizaciju ne smijemo shvatiti u smislu kulturne, politiČke ili ekonomske homogenizacije. Globalizaciju, kao i lokalizaciju, treba umjesto toga shvatiti kao režim proizvođenja identiteta i razlike ili stvarno homogenizacije i raznorodnosti. Prema tome, bolji okvir da se naznaČi razlika između globalnoga i lokalnoga mora se odnositi na razliČite mreže tijekova i prepreka u kojima mjesni moment ili stajalište ustupa prvenstvo reteritorijalizaciji prepreka ili granica dok globalni moment daje prednost mobilnosti deteritorijaliziranih tijekova. Krivo je, u svakom sluČaju, tvrditi da mi možemo [ponovo] uspostaviti mjesne identitete koje su u nekom smislu izvana i zaštiĆeni od globalnih tijekova kapitala i Imperija. LjeviČarska strategija otpora globalizaciji i obrana mjesta je i štetna jer u mnogim sluČajevima ono što se pojavljuje kao lokalni identitet nije neovisno ili samoodređujuĆe veĆ u stvari hrani i podržava razvoj kapitalistiČkoga imperijalnoga stroja. Globalizacija ili deteritorijalizacija kojom upravlja imperijalni stroj u stvari se ne suprotstavlja lokalizaciji ili reteritorijalizaciji, veĆ prije uvodi u igru pokretne i prilagođavajuĆe krugove diferencijacije i identifikacije. Strategija mjesnoga otpora krivo prepoznaje i stoga skriva neprijatelja. Mi se u ni u kojem
ALTERNATIVE UNUTAR IMPERIJA
51
sluČaju ne protivimo globalizaciji odnosa kao takvih - u stvari, kao što smo rekli, najjaČe snage ljeviČarskoga internacionalizma uČinkovito su vodile taj proces. Neprijatelj je prije konkretan režim globalnih odnosa koji nazivamo Imperijem. Još važnije, ta strategija obrane lokalnoga je štetna jer ona zamagljuje pa Čak i poriČe stvarne alternative i potencijale za oslobođenje koji postoje unutar Imperija. Trebamo jednom zauvijek prestati s potragom za vanjskim, što je stajalište koje našu politiku zamišlja kao potpuno Čistu. Bolje je, kako teoretski tako i praktiČki uĆi u podruČje Imperija i suprotstaviti se njegovim homogenizirajuĆim i heterogenizirajuĆim tijekovima u svoj njihovoj složenosti, temeljeĆi našu analizu na moĆi globalnoga mnoštva. Ontološka drama Res Gestae Baština modernosti je baština bratoubilaČkih ratova, razornog “razvoja”, okrutne “civilizacije” i prije nezamislivoga nasilja. Erich Auerbach jednom je napisao da je tragedija jedini žanr koji može za sebe potražiti mjesto realizma u zapadnoj književnosti, a možda je to i istina upravo zbog tragedije koju je zapadna modernost nametnula svijetu.05 Koncentracijski logori, nuklearno oružje, genocidni ratovi, ropstvo, Apartheid: nije teško nabrojiti razne pozornice tragedije. Međutim, insistirajuĆi na tragiČnom obilježju modernosti mi svakako ne želimo slijediti “tragiČne” filozofe Europe, od Schopenhauera do Heideggera, koji pretvaraju ta stvarna razaranja u metafiziČke priČe o negativnosti biĆa, kao da su te stvarne tragedije puka iluzija, ili bolje reČeno kao da su one naša krajnja sudbina! Moderna negativnost ne poČiva u nikakvom transcendentnom Imperiju veĆ u teškoj stvarnosti pred nama: na poljima rodoljubnih bitaka u Prvom i Drugom svjetskom ratu, od polja smrti kod Verduna do nacistiČkih peĆi i brzoga uništenja tisuĆa u Hirošimi i Nagasakiju, tapetnog bombardiranja Vijetnama i Kambodže, pokolja od Sétifa i Sowetoa do Sabre i Shatile, a popis se nastavlja u beskonaČnost. Nema Joba koji može izdržati takvu patnju! [A svatko tko poČne sastavljati takav popis ubrzo shvati kako je on neprimjeren koliČini i kvaliteti tragedija.] Pa dobro, ako je ta modernost doživjela svoj kraj i ako moderna nacionalna država koja je poslužila kao neminovno stanje za imperijalistiČku prevlast i bezbrojne ratove išČezava sa svjetske pozornice, onda sretno joj bilo! Moramo se oČistiti od svake krivo usmjerene nostalgije za belle époque te modernosti. Međutim, ne možemo se zadovoljiti s tom politiČkom osudom moderne moĆi koja se oslanja na historia rerum gestarum, objektivnu povijest koju smo naslijedili. Moramo uzeti u obzir i moĆ res gestae, moĆ mnoštva da stvara povijest koja se nastavlja i koja je danas prerazmještena unutar Imperija. To je
52
POLITI»KA KONSTITUCIJA SADA©NJOSTI
pitanje preobražavanja nužnosti nametnute mnoštvu - nužnosti koju je samo mnoštvo u određenoj mjeri zazivalo tijekom cijele modernosti kao podruČje bijega iz lokalizirane bijede i eksploatacije - u stanje moguĆnosti oslobođenja, novu moguĆnost na tom novom terenu ČovjeČanstva. Tu poČinje ontološka drama, kada se podiže zavjesa na pozornici u kojoj razvoj Imperija postaje njegova vlastita kritika a njegov proces izgradnje postaje proces njegova svrgnuĆa. Ta je drama ontološka u smislu da se tu, u tim procesima, biĆe proizvodi i reproducira. Tu Ćemo dramu morati još više razjasniti i oblikovati tijekom naše studije, ali trebamo od samoga poČetka insistirati na tome da to nije jednostavno još jedna inaČica dijalektiČkog prosvjetiteljstva. Mi ne predlažemo inaČicu na n-tu potenciju neizbježnoga prolaza kroz Čistilište [ovdje pod krinkom novoga imperijalnoga stroja] kako bismo ponudili zrnce nade za svijetlu buduĆnost. Mi ne ponavljamo plan idealne teleologije koja opravdava bilo koji prijelaz u ime obeĆanoga cilja. Naprotiv, naše razmišljanje zasniva se na dva metodološka pristupa koja imaju namjeru biti nedijalektiČka i potpuno imanentna: prvi je kritiČki i dekonstrukcijski, koji želi podrivati hegemonistiČke jezike i društvene strukture i time otkriti alternativnu ontološku osnovu koja poČiva u stvaralaČkoj i proizvođaČkoj praksi mnoštva; drugi je konstruktivistiČki i etiČkopolitiČki, koji nastoji povesti procese proizvodnje subjektivnosti prema konstituiranju uČinkovite društvenopolitČke alternative, nove konstitutivne moĆi.06 Naš kritiČki pristup upravlja se prema potrebi za stvarnom ideološkom i materijalnom dekonstrukcijom imperijalnoga poretka. U postmodernom svijetu, vladajuĆi spektakl Imperija gradi se putem razliČitih samolegitimirajuĆih govora i struktura. Davno su tako razliČiti autori kao što su Lenjin, Horkheimer i Adorno i Debord prepoznali taj spektakl kao sudbinu pobjedniČkoga kapitalizma. Usprkos njihovim znaČajnim razlikama, ti nam autori nude stvarna predviđanja puta kapitalistiČkoga razvoja.07 Naša dekonstrukcija toga spektakla ne može biti tekstualna, veĆ mora stalno nastojati usmjeravati svoje snage prema prirodi događaja i stvarnim određenjima imperijalnih procesa koji su danas na djelu. KritiČki pristup ima za cilj osvijetliti protuslovlja, krugove i krize toga procesa jer u svakome od tih trenutaka zamišljena nužnost povijesnoga razvoja može otvoriti alternativne moguĆnosti. Drugim rijeČima, dekonstrukcija historia rerum gestarum, spektralne vladavine globaliziranoga kapitalizma, otkriva moguĆnosti alternativnih društvenih organizacija. Dotle otprilike možemo doprijeti s metodološkim kosturom kritiČkoga i materijalistiČkoga dekonstrukcionizma - ali to je veĆ ogromni doprinos! 08 Tu prvi metodološki pristup treba prepustiti palicu drugome,
ALTERNATIVE UNUTAR IMPERIJA
konstruktivistiČkome i etiČkopolitiČkome pristupu. Tu moramo prekopati ontološki temelj konkretnih alternativa koje res gestae stalno gura naprijed, subjektivnih snaga što djeluju u povijesnom kontekstu. Tu se pojavljuje ne novi racionalizam veĆ novi scenarij razliČitih racionalnih Činova - obzor djelatnosti, otpora, volja i želja koje odbijaju hegemonijski poredak, predlažu linije bijega i kuju alternativne konstitutivne rute. Taj stvarni temelj, otvoren kritici, izmijenjen etiČkopolitiČkim pristupom, predstavlja realnu ontološku referentnu toČku filozofije, ili pak polje prikladno filozofiji oslobođenja. Taj pristup metodološki raskida sa svakom filozofijom povijesti utoliko ukoliko odbija svaki deterministiČki koncept povijesnoga razvoja i bilo koje “racionalno” slavlje ishoda. On pokazuje, nasuprot, kako povijesni događaj poČiva u potencijalnosti. “Nije toČno da se dva iznova slažu u jedan veĆ se jedan otvara u dva”, prema lijepoj antikonfucijskoj [i antiplatonistiČkoj] formuli kineskih revolucionara.09 Filozofija nije Minervina sova koja je poletjela nakon što se povijest ostvarila kako bi proslavila njezin sretni kraj; filozofija je prije subjektivni prijedlog, želja i praksa koji su primijenjeni na događaj. Refreni “Internacionale” Bilo je vrijeme, ne tako davno, kada je internacionalizam bio kljuČni element proleterske borbe i napredne politike opĆenito. “Proletarijat nema domovine”, ili još bolje, “domovina proletarijata je cijeli svijet.” ‘Internacionala’ je bila himna revolucionara, pjesma utopijske buduĆnosti. Trebamo imati na umu da utopija izražena u gornjim parolama nije u stvari internacionalistiČka, ako pod internacionalistiČkim podrazumijevamo neku vrstu jednodušnosti među raznim nacionalnim identitetima da saČuvaju svoje razlike ali pregovaraju o nekom ograniČenom sporazumu. Bolje reČeno, proleterski internacionalizam bio je protunacionalistiČki pa stoga supranacionalan i globalan. Radnici svih zemalja ujedinite se! - ne na osnovi nacionalnih identiteta veĆ izravno putem zajedniČkih potreba i želja, bez obzira na međe i granice. Internacionalizam je bila volja aktivnoga masovnoga subjekta koji je prepoznao da su nacionalne države kljuČni Čimbenici kapitalistiČke eksploatacije i da su mnoštvo stalno pozivali u boj za njihove besmislene ratove - ukratko, da je nacionalna država bila politiČki oblik kojega se protuslovlja nisu mogla podrazumijevati i proČistiti veĆ jedino uništiti. Međunarodna solidarnost bila je u stvari projekt za razaranje nacionalne države i izgradnju nove globalne zajednice. Taj je proleterski program bio u pozadini Često ambicioznih taktiČkih definicija koje su komunistiČke i socijalistiČke stranke proizvodile tijekom jednoga stoljeĆa njihove prevlasti nad proletarijatom.10 Ako je nacionalna država
53
54
POLITI»KA KONSTITUCIJA SADA©NJOSTI
bila središnja karika u lancu prevlasti i stoga ju je trebalo uništiti, onda je nacionalni proletarijat imao prvenstveni zadatak da uništi sam sebe u onoj mjeri u kojoj ga određuje nacija i tako izvuČe međunarodnu solidarnost iz zatvora u koji je zatvorena. Međunarodnu solidarnost trebalo je shvatiti ne kao Čin milosti ili Čovjekoljublja za dobro drugih, plemenitu žrtvu za drugu nacionalnu radniČku klasu, veĆ kao primjereni i nerazdvojni oblik vlastite želje nacionalnoga proletarijata i njegove borbe za oslobođenje. Proleterski internacionalizam izgradio je paradoksalan i moĆan politiČki stroj koji je stalno prodirao s onu stranu granica i hijerarhija nacionalnih država i pozicionirao utopijsku buduĆnost samo na globalnom terenu. Danas trebamo jasno shvatiti da je prošlo vrijeme takvoga proleterskoga internacionalizma. Međutim to ne poriČe Činjenicu da je koncept internacionalizma doista živio među masama i nataložio neku vrstu geoloških naslaga patnje i želje, uspomenu na pobjede i poraze, talog ideoloških napetosti i potreba. Nadalje, proletarijat u stvari danas sebe vidi ne samo međunarodnim veĆ [barem kao tendenciju] i globalnim. Mogli bismo doĆi u iskušenje i reĆi da je proleterski internacionalizam stvarno “pobijedio” u svjetlu Činjenice da su snage nacionalnih država oslabile u nedavnom prijelazu prema globalizaciji i Imperiju, ali to bi bio Čudan i ironiČan pojam pobjede. ToČnije bi bilo kazati, slijedeĆi citat Williama Morrisa koji je poslužio kao jedan od motoa ove knjige, da se ono za što se on borio dogodilo usprkos njegovoga poraza. Praksa proleterskoga internacionalizma najjasnije se izražavala u međunarodnim krugovima borbi. U tom su okviru [nacionalni] opĆi štrajk i pobuna protiv [nacionalne] države bili jedino zamislivi kao elementi komunikacije između borbi i procesa oslobođenja na međunarodnom polju. Od Berlina do Moskve, od Pariza do New Delhia, od Alžira do Hanoja, od ©angaja do Džakarte, od Havane do New Yorka, te su borbe bile u suklađu jedna s drugom tijekom cijeloga devetnaestoga i dvadesetoga stoljeĆa. Jedan se krug gradio dok je vijest o pobuni kolala i primjenjivala se u svakom novom kontekstu upravo onako kako su u nekom ranijem dobu trgovaČki brodovi prenosili vijest o pobuni robova od otoka na otok Karipskoga mora, paleĆi nepopustljivi niz vatri koje se nisu mogle ugasiti. Da bi se oblikovao krug, primatelji poruka moraju biti sposobni “prevoditi” događaje na vlastiti jezik, prepoznati borbu kao vlastitu i tako pridodati kariku lancu. U nekim sluČajevima taj je “prijevod” priliČno složen: kako su kineski intelektualci na prijelazu u dvadeseto stoljeĆe, na primjer, mogli Čuti o protukolonijalnim borbama na Filipinima i Kubi i prevesti ih na jezik vlastitih revolucionarnih projekata. U drugim je sluČajevima mnogo izravniji: kako se pokret tvorniČkoga vijeĆa u Torinu neposredno nad-
ALTERNATIVE UNUTAR IMPERIJA
ahnuo viješĆu o boljševiČkoj pobjedi u Rusiji. Možda bi bilo bolje ne razmišljati o tim borbama kao povezanima jedna s drugom poput karika lanca, veĆ ih zamisliti kako komuniciraju poput virusa koji mijenja svoj oblik da bi u svakom kontekstu pronašao primjerenoga domaĆina. Ne bi bilo teško nacrtati kartu razdoblja krajnje jaČine tih krugova. Prvi bi se val mogao vidjeti nakon 1848. kada je poČelo politiČko vrenje Prve internacionale, nastavljajuĆi se 1880-ih i 1890-ih godina osnivanjem socijalistiČkih politiČkih i sindikalnih organizacija, a onda dolazeĆi do vrhunca nakon Ruske revolucije 1905. godine i prvoga međunarodnoga kruga protuimperijalistiČkih borbi.11 Drugi se val podigao nakon Sovjetske revolucije 1917, nakon Čega je slijedio međunarodni niz borbi koje je jedino mogao obuzdati fašizam s jedne strane, a reapsorbirati New Deal i antifašistiČki front s druge. I naposljetku postojao je i val borbi koji je poČeo Kineskom revolucijom i nastavio se kroz afriČke i latinoameriČke oslobodilaČke borbe do eksplozija 1960-ih po cijelome svijetu. Ti su međunarodni krugovi borbi bili stvarni pokretaČ razvoja ustanova kapitala i procesa reformi i restrukturiranja.12 Proleterski, protukolonijalni i protuimperijalistiČki internacionalizam, borba za komunizam, koji je bio živ u svim najsnažnijim pobunjeniČkim događajima devetnaestoga i dvadesetoga stoljeĆa, predvidio je i prefigurirao procese globalizacije kapitala i stvaranja Imperija. Na taj je naČin stvaranje Imperija odgovor na proleterski internacionalizam. Nema niČega dijalektiČkoga ili teleološkoga u tome što su masovne borbe predvidjele i prefigurirale kapitalistiČki razvoj. Naprotiv, same su borbe iskazi stvaralaštva želje, utopije proživljenoga iskustva, djelovanja povijesnosti kao potencijalnosti - ukratko, borbe su gola stvarnost res gestae. Neka vrsta teleologije gradi se samo nakon Činjenice, post festum. Borbe koje su prethodile globalizaciji i prefigurirale je bile su izraz snage živoga rada koji se nastojao osloboditi od krutih teritorijaliziranih režima koji su mu nametnuti. Dok se takmiČi s mrtvim radom koji je protiv njega akumuliran, živi rad uvijek nastoji razbiti nepomiČne teritorijalizirane strukture, nacionalne organizacije i politiČke osobe koje je drže u zatvoru. Sa snagom živoga rada, njegovom užurbanom djelatnošĆu i njegovom deteritorijalizirajuĆom željom, taj proces raskida otvara sve prozore povijesti. Kada usvojimo stajalište djelatnosti mnoštva, njegovu proizvodnju subjektivnosti i želje, možemo shvatiti kako je globalizacija, ukoliko upravlja stvarnom deteritorijalizacijom prijašnjih struktura eksploatacije i nadzora, doista uvjet oslobođenja masa. Ali kako se taj potencijal za oslobođenje može danas ostvariti? Živi li još ta ista neobuzdana želja za slobodom koja je slomila i sahranila nacionalnu državu i koja je odredila prijelaz prema Imperiju još uvijek živi ispod pepela sadašnjice, pepela vatre
55
56
POLITI»KA KONSTITUCIJA SADA©NJOSTI
koja je progutala međunarodni proleterski subjekt koji se ostvarivao u obliku industrijske radniČke klase? ©to je zauzelo mjesto toga subjekta? U kojemu je smislu ontološko ukorjenjivanje novoga mnoštva postalo pozitivan ili alternativan Čimbenik u oblikovanju globalizacije? Krtica i zmija Trebamo shvatiti da se duboko promijenio i sami subjekt rada i pobune. Sastav proletarijata se promijenio pa se tako mora i naše razumijevanje njega kao subjekta. U koncepcijskom smislu proletarijat shvaĆamo kao široku kategoriju koja ukljuČuje sve one kojih radnu snagu eksploatira kapitalistiČki naČin proizvodnje i reprodukcije i podvrgava je sebi.13 U prijašnjoj eri kategorija proletarijata usredotoČila se na industrijsku radniČku klasu i povremeno je pod nju potpadala, a paradigmatiČki lik ove potonje bio je muški tvorniČki radnik. Ta je industrijska radniČka klasa dobijala Često vodeĆu ulogu ispred drugih likova radne snage [kao što je seljaČka radna snaga] kako u ekonomskim analizama tako i politiČkim pokretima. Danas je ono što radniČka klasa ima gotovo sasvim išČezlo. Ona nije prestala postojati, ali je izgubila svoj povlašteni položaj u kapitalistiČkoj ekonomiji i svoj hegemonistiČki položaj u klasnom sastavu proletarijata. Proletarijat nije ono što je bio, ali to ne znaČi da je nestao. To prije znaČi da smo još jednom suoČeni s analitiČkom zadaĆom shvaĆanja novoga sastava proletarijata kao klase. Činjenica što pod kategorijom proletarijata podrazumijevamo sve one koje kapitalistiČka prevlast eksploatira ne upuĆuje na to da je proletarijat homogena ili istovrsna jedinica. Njega doista presijecaju u raznim pravcima razlike i slojevitosti. Neka radna snaga je plaĆena, neka nije; neka radna snaga je ograđena tvorniČkim zidovima, druga je raspršena po neomeđenom društvenom terenu; neka radna snaga je ograniČena na osam sati dnevno i Četrdeset sati tjedno, neka se proširuje na cijeli životni vijek; nekoj radnoj snazi priznaju minimalnu vrijednost, neku uzdižu na pijedestal kapitalistiČke ekonomije. Tvrdit Ćemo [u dijelu 3.4] da među raznim likovima danas aktivne proizvodnje, lik nematerijalne radne snage [ukljuČen u komunikacije, suradnju i proizvodnju i reprodukciju afekata] zauzima sve više središnje mjesto kako u shemi kapitalistiČke proizvodnje tako i u sastavu proletarijata. Naše je stajalište pri tome da su sve te razliČite vrste radne snage podvrgnute kapitalistiČkoj disciplini i kapitalistiČkim odnosima u proizvodnji. Ta Činjenica da je proletarijat unutar kapitala i da ga podupire određuje ga kao klasu. Trebamo konkretnije pogledati oblik borbi u kojima novi proletarijat izražava svoje želje i potrebe. U zadnje pola stoljeĆa, a osobito u dva desetljeĆa
ALTERNATIVE UNUTAR IMPERIJA
između 1968. i pada Berlinskoga zida, preobrazba proleterskih borbi pratila je restrukturiranje i globalno širenje kapitalistiČke proizvodnje. Kao što smo rekli, izgleda da danas više ne postoji slika međunarodnoga kruga borbi zasnovanima na komunikaciji i prevođenju zajedniČkih želja radne snage u pobunu. Međutim, Činjenica što je taj krug kao specifiČni oblik skupa borbi išČezao, ne otvara ponor. Naprotiv, možemo prepoznati snažne događaje na svjetskoj pozornici koji otkrivaju kako mnoštvo odbija eksploataciju i koji signaliziraju novu vrst proleterske solidarnosti i ratobornosti. Razmotrimo najradikalnije i najsnažnije borbe zadnjih godina dvadesetoga stoljeĆa: događaje na trgu Tijenanmen 1989, Intifadu protiv izraelskih državnih vlasti, pobunu Los Angelesu 1992, ustanak u Chiapasu koji je poČeo 1994, kao i niz štrajkova koji je paralizirao Francusku u prosincu 1995, te one koji su u dobroj mjeri onesposobili Južnu Koreju 1996. godine. Svaka od tih borbi bila je specifiČna i zasnovana na izravnim regionalnom problemima tako da ih se nikako nije moglo povezati u globalni lanac pobune. Nijedan od tih događaja nije nadahnuo krug borbi, jer se želje i potrebe koje su oni izražavali nisu mogle prevesti u razliČite kontekste. Drugim rijeČima, [potencijalni] revolucionari u drugim dijelovima svijeta nisu mogli Čuti za događaje u Pekingu, Nabulus, Los Angelesu, Chiapasu, Parizu ili Seulu i odmah ih prepoznati kao vlastite borbe. Nadalje, te borbe ne samo što nisu uspjele komunicirati s drugim kontekstima, veĆ im je nedostajala i lokalna komunikacija, pa su tako Često imali vrlo kratko trajanje tamo gdje su nastali, izgarajuĆi u hipu. To je svakako jedan od središnjih i najhitnijih politiČkih paradoksa našega vremena: u našem mnogo slavljenom dobu komunikacije, borbe je postalo nemoguĆe komunicirati. Paradoks nemoguĆnosti komunikacije krajnje nam otežava da shvatimo i izrazimo novu moĆ što su je uspostavile nove borbe. Moramo biti sposobni shvatiti da ono što su te borbe izgubile u svojoj širini, trajanju i moguĆnosti komunikacije dobile su na intenzitetu. Moramo biti sposobni shvatiti da, iako su se sve te borbe usmjerile prema vlastitim mjesnim i neposrednim okolnostima, one su ipak postavile probleme nadnacionalne važnosti, probleme koji su svojstveni novom liku imperijalne kapitalistiČke regulacije. U Los Angelesu, na primjer, probleme su potakli mjesna rasna neprijateljstva i obrasci društvenog i ekonomskog iskljuČenja koji su u mnogom pogledu svojstveni [post]urbanom teritoriju, ali ti su događaji skoro odmah lansirani na opĆoj razini kao izraz odbijanja postfordovskoga režima društvenoga nadzora. Poput Intifade u određenom smislu, nemiri u Los Angelesu pokazali su kako su propast fordistiČkih režima pogađanja i mehanizama društvenog posredovanja uČinili upravljanje rasno i društveno razliČitim teritorijima velikih gradova i
57
58
POLITI»KA KONSTITUCIJA SADA©NJOSTI
stanovništvom tako otežanim. Krađa roba i paljenje imovine nisu samo bili metafore veĆ stvarno globalno stanje pokretljivosti i labilnosti društvenih posredovanja.14 I u Chiapasu, pobuna se usredotoČila prvenstveno na probleme od lokalne važnosti: probleme iskljuČenja i nedostatka predstavljanja specifiČnog za meksiČko društvo i meksiČku državu, koji su u određenoj mjeri dugo bili zajedniČki rasnim hijerarhijama u veĆem dijelu Latinske Amerike. Međutim, zapatisiČka pobuna bila je i neposredna borba protiv društvenoga režima što ga je nametnula NAFTA, te opĆenitije, sustavnoga iskljuČenja i potČinjenosti u regionalnoj izgradnji svjetskoga tržišta.15 Naposljetku, poput onih u Seulu, masovni štrajkovi u Parizu i po cijeloj Francuskoj krajem 1995. godine, usmjerili su se prema specifiČnim lokalnim i nacionalnim pitanjima radne snage [kao što su penzije, nadnice i nezaposlenost], ali ta je borba bila odmah prepoznata kao oČito osporavanje nove društvene i ekonomske konstitucije Imperija. Francuski štrajkovi pozivali su iznad svega na novi pojam javnoga, novu izgradnju javnoga prostora protiv neoliberalnih mehanizama privatizacije koji su više manje posvuda pratili projekt kapitalistiČke globalizacije.16 Možda su upravo zbog toga što je sve te borbe nemoguĆe komunicirati i tako onemoguĆene vodoravno putovati u obliku kruga, one, umjesto toga, prisiljene skakati okomito i odmah dodirnuti globalnu razinu. Moramo biti sposobni shvatiti da to nije pojava novoga kruga međunarodnih borbi, veĆ nova kvaliteta društvenih pokreta. Moramo biti sposobni shvatiti, drugim rijeČima, nove osobine koje sve te borbe predstavljaju, usprkos njihovoj radikalnoj razliČitosti. Prvo, svaka borba, iako Čvrsto ukorijenjena u mjesnim uvjetima, odmah iskaČe na globalnu razinu i napada imperijalnu konstituciju u njenoj opĆenitosti. Drugo, sve borbe uništavaju tradicionalne razlike između ekonomske i politiČke borbe. Te borbe su istodobno ekonomske, politiČke i kulturne - pa su stoga one biopolitiČke borbe, borbe za oblik života. One su konstitutivne borbe koje stvaraju nove javne prostore i nove oblike zajednice. Moramo biti sposobni shvatiti sve to ali to nije tako lako. Moramo u stvari priznati da nas, Čak kada pokušamo individualizirati stvarnu novinu tih stanja, stalno ometa utisak da su te borbe uvijek veĆ stare, zastarjele i anahronistiČke. Borbe na trgu Tijenanmen govorile su jezikom demokracije koji je veĆ dugo zastario; gitare, povezi na glavi, šatori i parole sliČile su na neČujni odjek Berkeleya iz 1960-ih. I nemiri u Los Angelesu sliČili su podrhtavanju tla nakon potresa rasnih sukob koji su potresli Sjedinjene Države 1960-ih godina. ©trajkovi u Parizu i Seulu izgledali su kao da nas vraĆaju u eru veletvorniČkog radništva, kao da su posljednji izdisaj radniČke klase na umoru. Sve te borbe, koje pružaju
ALTERNATIVE UNUTAR IMPERIJA
stvarno nove elemente, od poČetka izgledaju veĆ zastarjele - upravo zbog toga što ne mogu komunicirati, jer se njihovi jezici ne mogu prevoditi. Te borbe ne mogu komunicirati usprkos toga što su naširoko predstavljene u medijima, na televiziji, internetu i svim drugim medijima koji se mogu zamisliti. Još se jednom suoČavamo s paradoksom nemoguĆnosti komunikacije. Svakako možemo prepoznati prve prepreke koje koČe komunikaciju borbi. Jedna od tih prepreka je odsustvo zajedniČkoga neprijatelja protiv kojega su borbe usmjerene. Peking, Los Angeles, Nablus, Chiapas, Pariz, Seul: sve te situacije izgledaju krajnje konkretno, ali u stvari sve one izravno napadaju globalni poredak Imperija i traže stvarnu alternativu. Stoga je bitna politiČka zadaĆa pojasniti narav zajedniČkoga neprijatelja. Druga prepreka, koja prati prvu, je ta što ne postoji zajedniČki jezik borbi koji bi mogao “prevesti” konkretan jezik svake od njih na kozmopolitski jezik. Borbe u drugim dijelovima svijeta, pa Čak i naše borbe, kao da su pisane nerazumljivim stranim jezikom. I to ukazuje na važnu politiČku zadaĆu: stvoriti novi zajedniČki jezik koji olakšava komunikaciju, kao što su to Činili jezici antimperijalizma i proleterskoga internacionalizma za borbe prethodnoga doba. Možda to treba biti nova vrsta komunikacije koja funkcionira ne na osnovi sliČnosti veĆ na osnovi razlika: komunikacija singularnosti. Prepoznavanje zajedniČkoga neprijatelja i izmišljanje zajedniČkoga jezika borbi svakako su važne politiČke zadaĆe, i mi Ćemo ih podupirati u ovoj knjizi kolikogod možemo, ali nam intuicija govori da ta vrsta analiza na kraju ne uspijeva shvatiti stvarni potencijal koje te nove borbe imaju. Drugim rijeČima, naša nam intuicija govori da model vodoravnoga oblikovanja borbi u krugu više nije primjeren da prepozna naČin na koji suvremene borbe zadobivaju globalno znaČenje. Takav nam model, u stvari, onemoguĆuje da vidimo stvarni novi potencijal. Marx je pokušao razumjeti stalnost kruga proleterskih borbi koje su se vodile u Europi u devetnaestom stoljeĆu kao sliku krtice i njezinih podzemnih tunela. Marxova krtica izašla bi na površinu u vremenima otvorenoga klasnoga sukoba i onda bi se opet povukla u podzemlje - ne da bi pasivno prespavala zimski san veĆ da bi rovala svoje tunele, kreČuĆi se zajedno s vremenom, probijajuĆi se prema naprijed s poviješĆu tako da bi u pravo vrijeme [1830, 1848, 1870] opet izbila na površinu. “Dobro ukopana stara krtica!” 17 Dakle, mi sumnjamo da je Marxova stara krtica konaČno umrla. Izgleda nam, u stvari, da su u suvremenom prolazu prema Imperiju, beskonaČna valovita gibanja zmije zamijenila izgrađene tunele krtice.18 Dubine modernog svijeta i njegovi podzemni prolazi postali su suvišni u postmodernsti. Današnje borbe neČujno
59
60
POLITI»KA KONSTITUCIJA SADA©NJOSTI
puze preko tih niskih, imperijalnih krajobraza. Možda je nemoguĆnost komunikacije borbi, nedostatak dobro izgrađenih tunela komunikacija, u stvari snaga a ne slabost - snaga jer su svi pokreti izravno prevratniČki u sebi samima i ne Čekaju na nikakvu vanjsku pomoĆ ili proširenje koji bi jamČili njihovu uČinkovitost. Možda svaka pojedinaČna toČka pobune može biti utoliko snažnija ukoliko kapital proširuje svoje globalne mreže proizvodnje i nadzora. Jednostavnim skupljanjem vlastitih snaga, usredotoČujuĆi svoje energije u napeti i zbijeni navoj, te zmijolike borbe udaraju izravno u najviše oblike imperijalnoga poretka. Imperij predstavlja površinski svijet a njegovom virtualnom središtu moguĆe je neposredno pristupiti iz bilo koje toČke diljem površine. Kad bi te toČke Činile nešto poput novoga kruga borbi, bio bi to krug što ga ne bi odredilo komunikativno proširenje borbi veĆ prije njihova pojedinaČna pojava, jakost koja ih obilježava jednu po jednu. Ukratko tu novu fazu određuje Činjenica da se te borbe ne povezuju vodoravno, veĆ svaka od njih odskaČe okomito, izravno prema virtualnom središtu Imperija. Sa stajališta revolucionarne tradicije, netko bi mogao primijetiti da je upravo sposobnost da se raspori najslabija karika imperijalistiČkoga lanca obilježavala taktiČki uspjeh revolucionarnih radnji u devetnaestom i dvadesetom stoljeĆu, da je to abeceda revolucionarne dijalektike, pa bi prema tome izgledalo da današnje stanje nije naroČito obeĆavajuĆe. Svakako je toČno da zmijolike borbe kojima danas prisustvujemo ne pokazuju nikakvu jasnu revolucionarnu taktiku, ili su možda sasvim nerazumljive sa stajališta taktike. S obzirom da se suoČavamo s nizom jakih prevratniČkih društvenih pokreta koji napadaju najviše razine imperijalne organizacije, možda više nije korisno insistirati na staroj razlici između strategije i taktike. U konstituciji Imperija nema više “vanjskoga” moĆi pa prema tome ni slabih karika - ako pod slabom karikom podrazumijevamo vanjsku toČku gdje su oblici globalne moĆi ranjivi.19 Svaka borba, da bi postala znaČajna, mora udariti u srce Imperija, u njegovu snagu. Međutim ta Činjenica ne daje prvenstvo nijednom zemljopisnom predjelu, kao da bi samo društveni pokreti u Washingtonu, Ženevi ili Tokiju mogli napasti srce Imperija. Naprotiv, izgradnja Imperija i globalizacija ekonomskih i kulturnih odnosa znaČi da se virtualno središte Imperija može napasti iz bilo koje toČke. Stoga su taktiČke zaokupljenosti stare revolucionarne škole nestale u nepovrat. Jedina strategija dostupna tim borbama je ona konstitutivne protumoĆi koja se pojavljuje u unutarnjosti Imperija. Oni koji teško prihvaĆaju novinu i revolucionarni potencijal toga novoga stanja sa stajališta samih borbi mogu ih lakše prepoznati sa stajališta imperijalne moĆi koja je prisiljena reagirati na te borbe. Čak kada te borbe postaju
ALTERNATIVE UNUTAR IMPERIJA
mjesta zatvorena za komunikaciju, one su istovremeno manijaČko središte kritiČke pozornosti Imperija.20 One su obrazovne lekcije u razredu administracije i prostorijama vlasti - lekcije koje zahtijevaju represivna sredstva. Prva lekcija je da se ti događaji ne mogu ponavljati ako se procesi kapitalistiČke globalizacije nastavljaju. Međutim, te borbe imaju vlastitu jakost, vlastitu specifiČnu težinu, a štoviše one su imanentne postupcima i razvoju imperijalne moĆi. One potiČu i podržavaju same procese globalizacije. Imperijalna moĆ šapuĆe imena borbi kako bi ih uljuljala u pasivnost, kako bi o njima stvorila tajanstvenu sliku, ali najvažnije od svega kako bi otkrila koji su procesi globalizacije moguĆi a koji nisu. Na taj proturjeČan i paradoksalan naČin imperijalni procesi globalizacije preuzimaju te događaje prepoznavajuĆi ih istovremeno kao ograniČenja i prilike da se ponovo kalibriraju vlastita sredstva Imperija. Procesi globalizacije ne bi postojali ili bi se zaustavili kada ih ne bi stalno istovremeno obuzdavale i poticale eksplozije mnoštva koje djeluju neposredno na najviše razine imperijalne moĆi. Dvoglavi orao Simbol Austrougarskoga carstva, dvoglavi orao, mogao bi primjereno poČetno predstavljati suvremeni oblik Imperija. Ali dok su u prijašnjem simbolu dvije glave gledale prema vani kako bi naznaČile relativnu neovisnost i miroljubivi suživot pojedinih teritorija, u našem bi sluČaju dvije glave trebale biti okrenute prema unutra tako da jedna napada drugu. Prva glava imperijalnoga orla je pravna struktura i konstituirana moĆ koju je izgradio stroj biopolitiČkog zapovijedanja. Pravni proces i imperijalni stroj uvijek su izvrgnuti protuslovljima i krizi. Red i mir - istaknute vrijednosti koje Imperij predlaže - nikada se ne mogu postiĆi ali ih on svejedno stalno ponovo predlaže. Pravni proces konstituiranja Imperija proživljava tu stalnu krizu koju smatraju [barem najveĆi teoretiČari] cijenom njegovoga razvoja. Međutim, uvijek postoji višak. Stalno širenje Imperija i neprestani pritisak da se što više približi složenosti i dubini biopolitiČke sfere prisiljava imperijalni stroj da, dok prividno rješava jedan sukob, stalno otvara druge. On ih pokušava uČiniti primjerenima svojemu projektu, ali oni se još jednom pokazuju neprimjerenima, sa svim elementima novoga terena pokretnoga u prostoru i elastiČnoga u vremenu. Druga glava imperijalnoga orla je pluralno mnoštvo proizvodnih, stvaralaČkih subjektivnosti globalizacije koje su nauČile ploviti po tome ogromnome moru. One su u stalnom pokretu i oblikuju konstelacije singularnosti i događaja koje nameĆu sustavu stalni globalni prerazmještaj. Taj
61
62
POLITI»KA KONSTITUCIJA SADA©NJOSTI
stalni pokret može biti zemljopisni, ali on se može i odnositi na promjene oblika i procese miješanja i hibridizacije. Odnos između “sustava” i “vansustavnih pokreta” ne može se otupiti nikakvom logikom poklapanja u toj stalno promjenjivoj atopiji.21 Čak su i vansustavni elementi što ih proizvodi novo mnoštvo u stvari globalne sile koje ne mogu imati srazmjerni odnos, pa Čak ni obrnuti, sa sustavom. Svaki pobunjeniČki događaj koji izbija unutar poretka imperijalnoga sustava izaziva šok za sustav u njegovoj cjelini. S toga je stajališta institucionalni oblik u kojemu živimo obilježen svojom radikalnom sluČajnošĆu i neizvjesnošĆu, ili u stvari nepredvidljivošĆu sljedova događaja - sljedova koji su uvijek vremenski kraĆi ili zbijeniji pa tako i sve manje podložni nadzoru.22 Imperiju je sve teže uplitati se u nepredvidljive vremenske sljedove događaja kada oni ubrzavaju svoju vremenitost. Najvažniji vid koje su te borbe pokazale mogu biti iznenadna ubrzavanja, Često kumulativna, koja mogu postati praktiČki istovremena, eksplozije koje otkrivaju istinski ontološku moĆ i nepredvidljivi napad na najosjetljivije ravnoteže Imperija. Upravo kao što Imperij u uprizorenju svoje sile stalno određuje sustavna preustrojavanja, tako se i novi oblici otpora konstituiraju putem sljedova borbenih događaja. To je još jedno temeljno obilježje postojanja današnjega mnoštva, unutar Imperija i protiv Imperija. Novi oblici borbe i nove subjektivnosti stvaraju se u spletu događaja, u univerzalnom nomadstvu, u opĆoj mješavini i hibridizaciji pojedinaca i naroda i u tehnološkim preobrazbama imperijalnoga biopolitiČkoga stroja. Ti se novi oblici i subjektivnosti stvaraju zbog toga što, iako su borbe doista protusustavne, one se ne postavljaju iskljuČivo protiv imperijalnoga sustava - one nisu jednostavno negativne sile. One također izražavaju, hrane i pozitivno razvijaju vlastite konstitutivne projekte; one rade u smjeru oslobađanja živoga rada, stvaranja konstelacija moĆnih singularnosti. Taj konstitutivni vid pokreta mnoštva, u svojim bezbrojnim licima, stvarno je pozitivno podruČje povijesne izgradnje Imperija. To nije historicistiČka pozitivnost veĆ naprotiv pozitivnost res gestae mnoštva, antagonistiČka i stvaralaČka pozitivnost. DeteritorijalizirajuĆa moĆ mnoštva je proizvodna snaga koja održava Imperij i u isto vrijeme sila koja poziva na njegovo nužno uništenje. Međutim, na ovom mjestu trebamo priznati da se naša metafora slama i da dvoglavi orao nije stvarno primjereno predstavljanje odnosa između Imperija i mnoštva jer ona postavlja to dvoje na istu razinu i stoga ne prepoznaje stvarne hijerarhije i diskontinuitete koji određuju njihov odnos. S jednoga motrišta Imperij razvidno stoji iznad mnoštva i podvrgava ga vladavini svoga sveprisutnoga stroja, kao novoga Levijatana. Međutim u isto vrijeme, s motrišta
ALTERNATIVE UNUTAR IMPERIJA
društvene proizvodnje i stvaralaštva, s onoga što nazivamo ontološkim motrištem, hijerarhija je obrnuta. Mnoštvo je stvarna proizvodna snaga našega društvenoga svijeta, dok je Imperij puki aparat prisile koji živi samo na životnoj snazi mnoštva - kao što bi Marx rekao, vampirski režim akumuliranoga mrtvoga rada koji preživljava samo tako što siše krv živoga. Kada jednom usvojimo to ontološko stajalište možemo se vratiti pravnom okviru koji smo ranije istraživali i prepoznati razloge stvarnoga manjka koji ometa prijelaz iz međunarodnoga javnoga prava na novo javno pravo Imperija, to jest, novi koncept prava koji određuje Imperij. Drugim rijeČima, osjeĆaj promašenosti i stalna nestabilnost koji prate imperijalno pravo kad ono pokušava uništiti stare vrijednosti koje su služile kao referentne toČke za međunarodno javno pravo [nacionalne države, međunarodni vestfalski poredak, Ujedinjeni narodi i tako dalje] zajedno s takozvanom uzvitlanošĆu koja prati taj proces, sve su to simptomi upravo ontološkoga manjka. Izgleda da je imperijalna moĆ lišena svakoga stvarnoga tla ispod sebe dok gradi svoj supranacionalni oblik, ili, bolje reČeno, nedostaje joj motor koji je pokreĆe. Vladavinu biopolitiČkoga imperijalnoga konteksta stoga treba u prvom redu shvatiti kao prazni stroj, spektakularan stroj, parazitski stroj. StvaralaČki pokret mnoštva nameĆe konstituiranju Imperija novi osjeĆaj biĆa, ili je pak on stvarno prisutan u tom procesu kao alternativna paradigma. On je imanentan Imperiju i potiČe njegovo konstituiranje, ne kao negativna vrijednost koja stvara pozitivnu ili bilo kakav sliČan dijalektiČki rasplet. On prije djeluje kao potpuno pozitivna snaga koja gura vladajuĆu moĆ prema apstraktnom i praznom sjedinjenju prema kojemu se on pojavljuje kao izrazita alternativa. S toga motrišta, kada se konstituirana moĆ Imperija pojavljuje kao puko lišavanje biĆa i proizvodnje, kao jednostavni apstraktni i prazni trag konstitutivne moĆi mnoštva, onda Ćemo uspjeti prepoznati stvarno stajalište za našu analizu. To je stajalište koje je istovremeno strateško i taktiČko, kada to dvoje nije više razliČito.
politiČki manifest U izvanrednom tekstu napisanome tijekom razdoblja osame, Louis Althusser Čita Machiavellia i postavlja sasvim razumno pitanje treba li Vladara smatrati politiČkim manifestom.01 Kako bi odgovorio na to pitanje Althusser najprije pokušava odrediti “oblik manifesta” kao posebnog tekstualnoga žanra uspoređujuĆi osobine Vladara s onima paradigmatiČkoga politiČkoga manifesta, Marx i Engelsovog Manifesta KomunistiČke partije. On nalazi između ta
63
64
POLITI»KA KONSTITUCIJA SADA©NJOSTI
dva dokumenta neospornu strukturalnu sliČnost. U oba teksta oblik argumenta sastoji se od “potpuno specifiČne aparature [dispozitiva] koja uspostavlja osobiti odnos između diskursa i njegovog ‘objekta’ i između diskursa i njegovog ‘subjekta’” [str. 55] U oba sluČaja politiČki diskurs rađa se iz proizvodnoga odnosa između subjekta i objekta, iz Činjenice da je sam taj odnos samo stajalište res gestae, samokonstituirajuĆa kolektivna radnja upravljena prema svome cilju. Ukratko, razvidno izvan tradicije politiČke znanosti [bilo u njezinom klasiČnom obliku, koji je u stvari bio analiza oblika vlasti, ili u njezinom suvremenom obliku, koji vodi prema znanosti upravljanja], manifesti Machiavellia i Marxa i Engelsa određuju politiČko kao pokret mnoštva a cilj određuju kao samoproizvodnju subjekta. Tu nailazimo na materijalistiČku teleologiju. Usprkos toj važnoj sliČnosti, nastavlja Althusser, razliČitosti između ta dva manifesta su znaČajne. Prva razliČitost sastoji se u Činjenici što u Machiavellievom projektu postoji neminovna razlika između subjekta [mnoštva] i objekta [vladara i slobodne države], dok se u Marx-Engelsovom tekstu subjekt koji određuje stajalište teksta [moderni proletarijat] i objekt [komunistiČka partija i komunizam] zamišljaju kao suprisutni na takav naČin da rastuĆa organizacija ovoga prvoga izravno povlaČi za sobom stvaranje ovoga drugoga. Razlika između subjekta i objekta navodi Machiavellia u Vladaru da ide u potragu za demokratskim aparatom sposobnim da poveže subjekt s objektom. Drugim rijeČima, dok Marx-Engelsov manifest zacrtava pravocrtnu i nužnu uzroČnost, Machiavelliev tekst prije postavlja projekt i utopiju. Althusser naposljetku priznaje da oba teksta uČinkovito izdižu teoretski prijedlog na razinu prakse; oba pretpostavljaju sadašnjost kao praznu za buduĆnost, “vide pour le futur” [str. 62], a u tom otvorenom mjestu oni uspostavljaju imanentni Čin subjekta koji predstavlja novi položaj biĆa. Međutim, je li taj izbor polja imanentnosti dovoljan da odredi manifestni oblik koji bi bio naČin politiČkoga diskursa primjeren pobunjeniČkom subjektu postmodernosti? Postmoderno stanje je izrazito paradoksalno kada ga razmatramo sa biopolitiČkoga stajališta - to jest shvaĆenoga kao neprekinuti krug života, proizvodnje i politike kojima globalno vlada kapitalistiČki naČin proizvodnje. S jedne strane, u tom stanju sve snage društva aktiviraju se kao proizvodne snage; ali s druge strane, te iste snage podvrgnute su globalnoj prevlasti koja je stalno sve apstraktnija pa prema tome slijepa za smisao sredstava za reprodukciju života. U postmodernosti se “kraj povijesti” uČinkovito nameĆe, ali na takav naČin da se sve snage ČovjeČanstva pozivaju da doprinosu globalnoj reprodukciji rada, društva i života. U tom okviru, politika [kada je shvatimo kao upravu i upravljanje] gubi svu svoju prozirnost. Putem svojih institucionalnih
ALTERNATIVE UNUTAR IMPERIJA
procesa normalizacije, moĆ skriva prije nego što otkriva i tumaČi odnose koji obilježavaju njezin nadzor nad društvom i životom. Kako se revolucionarni politiČki diskurs može ponovo aktivirati u takvom stanju? Kako on može zadobiti novu ČvrstoĆu i ispuniti neki moguĆi manifest novom materijalistiČkom teleologijom? Kako možemo izgraditi sredstvo koje Će povezati subjekt [mnoštvo] i objekt [kozmopolitiČko oslobođenje] unutar postmodernosti? Razvidno je da se to ne može postiĆi, Čak ako potpuno prihvatimo argument polja imanentnosti, pukim oponašanjem naznaka što ih nudi MarxEngelsov manifest. U hladnoj spokojnosti postmodernosti, ono što su Marx i Engels vidjeli kao suprisutnost proizvodnoga subjekta i procesa oslobođenja krajnje je nezamislivo. Pa ipak, izgleda da rijeČi Machiavellievoga manifesta poprimaju novu suvremenost s našega postmodernog stajališta. Ako malo nategnemo analogiju s Machiavelliem, mogli bismo ovako postaviti problem: Kako Će proizvodni rad raspršen po raznim mrežama pronaĆi središte? Kako može materijalna i nematerijalna proizvodnja mozgova i tijela mnogih pronaĆi opĆi smisao i pravac, ili bolje reČeno, kako može nastojanje da se premosti razlika između stvaranja mnoštva kao subjekta i konstituiranja demokratskoga politiČkoga aparata pronaĆi svoga vladara? Međutim, ta je analogija naposljetku nedostatna. U Machiavellievom vladaru ostaje utopijsko stanje koje udaljuje projekt od subjekta i koje, usprkos radikalnoj imanentnosti metode, povjerava politiČku funkciju na višu ravan. Nasuprot tome, svako postmoderno oslobođenje mora se postiĆi unutar ovoga svijeta, na ravni imanentnosti, bez moguĆnosti bilo Čega vanjskoga, pa Čak ni utopijskoga. Danas uopĆe nije jasan oblik u kojemu bi se politiČko trebalo izraziti kao subjektivnost. Rješenje toga problema trebalo bi protkati subjekt i objekt projekta, postaviti ih u odnos imanentnosti još dublji od onoga što su ga postigli Machiavelli ili Marx i Engels; drugim rijeČima, postaviti ih u proces samoproizvodnje. Možda trebamo ponovo izmisliti pojam materijalistiČke teleologije koji je Spinoza proklamirao u zoru modernosti kada je tvrdio da prorok proizvodi vlastiti narod.02 Možda bismo zajedno sa Spinozom trebali prepoznati proroČansku želju kao neodoljivu i tim moĆniju što je više poistovjeĆujemo s mnoštvom. UopĆe nije razvidno da ta proroČanska funkcija može uČinkovito ispuniti naše politiČke potrebe i poduprijeti moguĆi manifest postmoderne revolucije protiv Imperija, ali neke su analogije i paradoksalne koincidencije doista upadne. Na primjer, dok Machiavelli predlaže da projekt izgradnje novoga društva odozdo zahtijeva “oružje” i “novac” i insistira da ih moramo tražiti izvana. Spinoza odgovara: Zar ih veĆ ne posjedujemo? Zar se nužno oružje ne nalazi upravo unutar stvaralaČke i proroČanske moĆi mnoštva? Možda i mi, smjestivši se
65
66
POLITI»KA KONSTITUCIJA SADA©NJOSTI
unutar revolucionarne želje postmodernosti, možemo za njim odgovoriti: Zar veĆ ne posjedujemo “oružje” i “novac”? Vrsta novca za koju Machiavelli insistira da je nužna možda leži u proizvodnosti mnoštva, izravnog aktera biopolitiČke proizvodnje i reprodukcije. Vrsta oružja može se naĆi u potencijalu mnoštva da sabotira i uništi vlastitiom proizvodnom snagom parazitski poredak postmodernog zapovijedanja. Danas manifest, politiČki diskurs treba težiti da ispuni Spinozinu proroČansku funkciju, funkciju imanentne želje koja organizira mnoštvo. Naposljetku tu nema nikakvoga determinizma ili utopije: to je prije radikalna protumoĆ, ontološki utemeljena ne na nikakvoj “vide pour le futur” veĆ na stvarnoj aktivnosti mnoštva, njegovom stvaranju, proizvodnji i moĆi - materijalistiČkoj teleologiji.
ALTERNATIVE UNUTAR IMPERIJA
67
2
PUTOVI SUVERENOSTI
2.1 DVIJE EVROPE, DVIJE MODERNOSTI
Bilo da potvrujete nepogreπivost i izvodite suverenost iz nje ili da postavite najprije suverenost i iz nje izvodite nepogreπivost, prisiljeni ste u oba sluËaja prepoznati i odobriti apsolutnu moÊ. A isti se rezultat nameÊe bilo putem prisile vlada ili razloga filozofa, bilo da uËinite suverenim narod ili kralja. françois guizot
U BeËu poËetkom dvadesetoga stoljeÊa, u romanu Roberta Musila Ëovjek bez svojstava, prosvijeÊeni plemiÊ, grof Leinsdorf, odgonetava sloæenosti modernosti ali se zaustavlja pred srediπnjim paradoksom. “Joπ uvijek ne razumijem sljedeÊe:”, kaæe on, “To πto ljudi trebaju voljeti jedni druge, i πto ih Ëvrsta ruka vlasti prisiljava da to Ëine, nije niπta novo. Stoga zaπto bi to odmah bio sluËaj ili/ili?” 01 Za filantrope Musilova svijeta postoji sukob u srediπtu modernosti izmeu, s jedne srane, imanentnih snaga æelje i pridruæivanja, ljubavi prema zajednici, i s druge strne, jake ruke sveprisutne vlasti koja nameÊe i provodi red na druπtvenom polju. Tu napetost trebala je razrijeπiti, ili barem posredovati, suverenost dræave, a ipak ona stalno izbija na povrπinu kao pitanje ili/ili: sloboda ili suæanjstvo, osloboenje æelje ili njezino podjarmljenje. Grof Leinsdorf lucidno utvruje protuslovlje koje se proteæe tijekom cijele evropske modernosti i leæi u srediπtu modernog pojma suverenosti. Ako slijedimo oblik pojma suverenosti kroz razne razvojne tijekove u modernoj evropskoj filozofiji moÊi Êemo shvatiti da Evropa i modernost nisu ni sjedinjujuÊa ni miroljubiva zdanja, veÊ su ih od samoga poËetka obiljeæavali borba, sukob i zloËin. Prepoznajemo tri trenutka u konstituiranju evropske modernosti koji oblikuju poËetnu sliku modernog
DVIJE EVROPE, DVIJE MODERNOSTI
pojma suverenosti: prvo, revolucionarno otkriÊe ravni imanentnosti; drugo, reakcija protiv tih imanentnih sila i kriza u obliku vlasti, i treÊe, djelomiËno i privremeno razrjeπenje te krize oblikovanjem moderne dræave kao locusa suverenosti koji prevladava i posreduje ravan imanentnih sila. U tom kretanju sama evropska modernost postaje sve viπe neodvojiva od naËela suverenosti. Pa ipak, kao πto se grof Leinsdorf æali, Ëak na najviπoj toËki modernosti poËetna napetost stalno probija u svoj svojoj æestini. Moderna suverenost je evropski pojam u smislu da se on prvenstveno razvio u Evropi usklaujuÊi se s evolucijom same modernosti. Taj je koncept funkcionirao kao ugaoni kamen izgradnje eurocentrizma. Iako je moderna suverenost proizaπla iz Evrope, ona je nastala i razvila se velikim dijelom putem odnosa Evrope s vanjskim svijetom, a osobito putem njezinoga kolonijalnoga projekta i otpora koloniziranih. To znaËi da se moderna suverenost pojavila kao pojam evropske reakcije i evropske prevlasti kako unutar tako i izvan njezinih granica. One su dva istovremena i komplementarna lica jednoga razvoja unutar Evrope i evropske prevlasti nad svijetom. Revolucionarna ravan imanentnosti Sve je poËelo revolucijom. U Evropi, izmeu 1200. i 1600. godine diljem razdaljina koje su jedino trgovci i vojske mogle premostiti i koje je samo izum tiska mogao kasnije spojiti, dogodilo se neπto izvanredno. Ljudi su sebe proglasili gospodarima vlastitih æivota, stvaraocima gradova i povijesti i izumiteljima nebesa. Oni su naslijedili dualistiËku svijest, hijerarhijsku viziju druπtva i metafiziËku zamisao znanosti; ali oni su prenijeli buduÊim naraπtajima eksperimentalnu zamisao znanosti, konstitutivni pojam povijesti i gradova, a oni su se postavili kao imanentno podruËje znanja i djelovanja. Misao toga poËetnoga razdoblja, koja je istovremeno nastala u politici, znanosti, umjetnosti, filozofiji i teologiji, pokazuje radikalnost snaga na djelu u modernosti. »esto se govori da korijeni evropske modernosti potjeËu iz svjetovnoga procesa koji je zanijekao boæansku transcendentnu vlast nad svjetovnim poslovima. Taj je proces svakako bio vaæan, ali po naπemu miπljenju bio je to samo simptom prvenstvenoga dogaaja modernosti: potvrde moÊi ovoga svijeta, otkriÊe ravni imanentnosti. “Omne ens habet aliquod esse proprium” - svaka cjelina ima jedinstvenu bit.02 Duns Scotusova tvrdnja potkopava srednjovjekovni pojam biÊa kao predmeta analogijske, pa prema tome dualistiËke, predikacije - biÊa jednom nogom u ovome svijetu a drugom u
71
72
PUTOVI SUVERENOSTI
transcendentnom podruËju. Nalazimo se na poËetku Ëetrnaestoga stoljeÊa, usred trzavica kasnoga srednjega vijeka. Duns Scotus govori svojim suvremenicima da se zbrka i dekadencija njihova doba mogu izlijeËiti samo preusmjerenjem misli prema singularnosti biÊa. Ta singularnost nije prolazana niti sluËajna veÊ ontoloπka. Snagu te tvrdnje i uËinak koji je imala na misao toga razdoblja, pokazao je odgovor Dantea Alighierija na nju, tisuÊu milja podalje od britanskoga sjevera Dunsa Scotusa. Ta singularna moÊ je snaæna, pisao je Dante, u tome πto je to poticaj da se uËini aktualnom “totam potentiam intellectus possibilis” - sva moÊ moguÊega intelekta.03 Na pozornici roenja evropske modernosti, ËovjeËanstvo je otkrilo svoju moÊ u svijetu i ukljuËilo to dostojanstvo u novu svijest o razumu i moguÊnosti. U petnaestome su stoljeÊu brojni pisci pokazali koherentnost i revolucionarnu originalnost toga novoga imanentnoga ontoloπkoga znanja. Dopustite nam da jednostavno citiramo tri reprezentativna glasa. Prvi je Nikola Kuzanski: “Spekulacija je kretanje intelekta od quia est prema quid est; a kako je quid est beskonaËno udaljen od quia est, to se kretanje neÊe nikada zavrπiti. A to je vrlo ugodno kretanje, jer je to sam æivot intelekta; u toj Ëinjenici takvo kretanje nalazi svoje zadovoljstvo, jer njegov pokret ne izaziva umor veÊ prije svega svjetlo i toplinu”.04 Drugi je Pico della Mirandola: “Kada zamiπljate Boga kao æivo i sveznajuÊe biÊe, uvjerite se prije svega da taj æivot i to znanje shvaÊate kao liπeni svake nesavrπenosti. Zamislite znanje koje zna sve na najsavrπeniji naËin; a tome dodajte da znalac zna sve po samome sebi, tako da on nema potrebe traæiti izvan sebe, πto bi ga uËinilo nesavrπenim”.05 Na taj naËin Pico della Mirandola, ne zamiπljajuÊi udaljenoga, transcendentnoga Boga, pretvara ljudski um u boæanski stroj znanja. Naposljetku tu je i Bovillus: “Onaj koji je bio po naravi samo ljudski [homo] postaje, putem bogatoga doprinosa umjetnosti, dvostruko ljudski, to jest, homohomo”.06 Putem vlastitih moÊnih umjetnosti ËovjeËanstvo sebe obogaÊuje i udvostruËuje, ili doista uzdiæe sebe na viπu moÊ: homohomo, ËovjeËanstvo na kvadrat. U tim se korijenima modernosti znanje pomaklo s transcendentne ravni na imanentnu i sljedstveno tome to je ljudsko znanje postalo Ëinjenje, praksa preobrazbe prirode. Sir Francis Bacon izgradio je svijet u kojemu “ono πto se otkrilo u umjetnostima i znanostima moæe se sada preurediti putem uporabe, posredovanja, promatranja, argumentiranja ... jer je dobro postupati s najudaljenijima stvarnostima i okultnim tajnama znanosti putem bolje uporabe i savrπenije tehnike uma i intelekta”.07 U tom procesu, smatra
DVIJE EVROPE, DVIJE MODERNOSTI
Galileo Galilei [i to Êe zakljuËiti naπ krug de dignitate hominis], imamo moguÊnost da dosegnemo boæansko znanje: UzimajuÊi u obzir da je shvaÊanje temeljito, ukoliko taj izraz nosi u sebi temeljito, to jest savrπeno, nekoliko tvrdnji, ja kaæem da ljudski intelekt shvaÊa neke stvari tako savrπeno i da je u njih tako potpuno siguran da doseæe samo shvaÊanje prirode o njima; te stvari ukljuËuju Ëiste matematiËke znanosti, to jest, geometriju i aritmetiku, o kojima boæanski intelekt zna beskonaËno viπe tvrdnji jer ih svih pozna, ali vjerujem da ljudsko znanje dostiæe boæansko znanje za onih nekoliko πto ih ljudski intelekt shvaÊa u svojoj objektivnoj sigurnosti.08
Revolucionarno je u tom cijelom nizu filozofskih misli koje se proteæu od trinaestoga do πesnaestoga stoljeÊa to πto su snage stvaranja koje su prije bile iskljuËivo rezervirane za nebesa sada spuπtene na zemlju. To je otkriÊe punoÊe ravni imanentnosti. Upravo kao u filozofijii znanosti, i u politici je ËovjeËanstvo ponovo usvojilo u tom ranom razdoblju modernosti ono πto mu je srednjovjekovna transcendencija oduzela. U rasponu od tri ili Ëetiri stoljeÊa, proces ponovnog utemeljenja vlasti na osnovi opÊe ljudskoga i putem djelovanja mnoπtva singularnosti dovrπen je velikom snagom, usred strahovitih tragedija i junaËkih pobjeda. Vilima Ockhama, na primjer, tvrdio je da je crkva mnoπtvo vjernika - “Ecclesia est multitudo fidelium” 09 - πto bi znaËilo da ona nije podalje i iznad zajednice krπÊana veÊ imanentna toj zajednici. Marsilije od Padove postavio je istu definiciju za Republiku: moÊ Republike i moÊ njezinih zakona ne proistiËu iz viπih naËela veÊ iz skupa graana.10 Pokrenuti su novo shvaÊanje moÊi i novi pojam osloboenja: od Dantea i kasnosrednjovjekovih obrana “moguÊega intelekta” do Thomasa Morea i slavljenja “ogromne i neobjaπnjive” moÊi prirodnoga æivota i radne snage kao temelja politiËke konstitucije; od demokracije protestantskih sljedbi do Spinoze i njegovog pojma potpunosti demokracije. U stvari, do vremena kada dolazimo do Spinoze, obzor imanentnosti i obzor demokratskoga politiËkoga poretka potpuno se poklapaju. Na ravni imanentnosti ostvaruju se snage singularnosti i na njoj se istina novoga ËovjeËanstva odreuje povijesno, tehniËki i politiËki. Zbog same te Ëinjenice πto ne moæe postojati vanjsko posredovanje singularno je predstavljeno kao mnoπtvo.11 PoËeci modernosti bili su revolucionarni i oni su zbacili stari poredak. Konstitucija modernosti nije poËivala na teoriji u izolaciji veÊ na teoretskim Ëinovima nerazdvojno povezanima s mutacijama prakse i stvarnosti. Tijela i
73
74
PUTOVI SUVERENOSTI
mozgovi temeljito su se preobrazili. Taj povijesni proces subjektivizacije bio je revolucionaran u smislu da je odredio paradigmatsku i nepovratnu promjenu u naËinu æivota mnoπtva. Modernost kao kriza Modernost nije jedinstveni pojam veÊ se prije pojavljuje u dva oblika. Prvi oblik je onaj koji smo veÊ odredili, radikalni revolucionarni proces. Taj oblik modernosti dokida svoje odnose s proπloπÊu i proglaπava imanentnost nove paradigme svijeta i æivota. On razvija znanje i akciju kao znanstveni eksperiment i odreuje teænju prema demokratskoj politici, postavljajuÊi ËovjeËanstvo i æelju u srediπte povijesti. Od zanatlije do astronoma, od trgovca do politiËara, u umjetnosti kao i u religiji, novi æivot reformira materijal postojanja. Meutim, ta je nova pojava stvorila rat. Kako je moguÊe da tako radikalan preokret ne izazove jako neprijateljstvo? Kako je ta revolucija mogla ne izazvati kontrarevoluciju? Doπlo je doista do kontrarevolucije u pravom smislu rijeËi: kulturna, filozofska, druπtvena i politiËka inicijativa koja je nastojala, s obzirom da se nije mogla vratiti u proπlost niti uniπtiti nove snage, prevladati i izvlastiti snagu novih pokreta i dinamizama. To je novi oblik modernosti, izgraen da vodi rat protiv novih snaga i uspostavi nadmoÊ nad njima. On je nastao unutar renesansne revolucije da bi skrenuo njezin smjer, presadio novu sliku ËovjeËanstva na transcendentnu ravan, relativizirao sposobnosti znanosti da preobrazi svijet, a iznad svega da bi se suprotstavio mnoπtvu i njegovom ponovnom prisvajanju moÊi. Drugi oblik modernosti postavlja transcendentnu konstitutivnu moÊ protiv imanentne konstitutivne moÊi, poredak protiv æelje. Tako je renesansa zavrπila u ratu vjerskom, druπtvenom i graanskom. Evropska renesansa, ali iznad svega talijanska renesansa, sa sjajnim i perverznim djelima koja je obiljeæavaju, bila je popriπte graanskoga rata oko ostvarenja modernosti. Kada se reformacija proπirila Evropom bilo je to poput drugoga ciklona pridodanoga prvome, ponavljajuÊi u vjerskoj svijesti masa alternative humanistiËkoj kulturi. Graanski rat opsjeo je puËki æivot i uπao u najintimnija skroviπta ljudske povijesti. Klasna borba raπirila se po cijelom tom podruËju rasporeujuÊi u genezi kapitalizma stvaralaπtvo novoga naËina rada i novi poredak iskoriπtavanja unutar logike koja sa sobom nosi zajedno znakove napretka i reakcije. Bio je to sukob divova, poput onoga πto ga je Michelangelo prikazao na stropu Sikstinske kapele: tragiËki sukob geneze modernosti.
DVIJE EVROPE, DVIJE MODERNOSTI
75
Revolucija evropske modernosti uπla je u svoj termidor. U borbi za hegemoniju nad paradigmom modernosti, pobjedu je izvojevao drugi oblik i snage poretka koje su nastojale neutralizirati moÊ revolucije. Iako nije bilo moguÊe vratiti se na prijaπnje stanje stvari ipak je bilo moguÊe ponovo uspostaviti ideologije zapovijedanja i vlasti i tako razviti novu transcendentnu moÊ iskoriπtavajuÊi tjeskobu i strah masa, njihovu æelju da smanje neizvjesnot æivota i poveÊaju sigurnost. Revoluciju se moralo zaustaviti. Tijekom πesnaestoga stoljeÊa, kadgod bi se plodovi revolucije pojavili u svom sjaju, pozornicu se moralo obojiti sivim bojama. Zahtjev za mirom postao je najvaæniji - ali kojim mirom? Dok je Tridesetogodiπnji rat u srcu Evrope prikazivao u najstraπnijim oblicima obrise te neopozive krize, Ëak je i najjaËa i najmudrija svijest popustila pred nuænoπÊu termidora i uvjetima bijednoga i poniæavajuÊega mira. Mir je bila vrijednost koja je u kratkom vremenskom rasponu izgubila humanistiËke, erazmusovske konotacije koje su je prije uËinile putem preobrazbe. Mir je postao bijedan preduvjet preæivljenja, krajnja potreba da se izbjegne smrt. Mir su jednostavno obiljeæavali umor borbe i lihvarstvo strasti. Termidor je pobijedio, revolucija je zavrπila. Meutim, termidor revolucije nije okonËao veÊ samo nastavio krizu. Graanski rat nije se zavrπio veÊ ga je pojam modernosti upio u sebe. Sama modernost odreena je krizom, krizom koja se raa iz neprekinutoga sukoba izmeu imanentnih, konstruktivnih, stvaralaËkih snaga i transcendentne moÊi kojoj je cilj ponovo uspostaviti red.12 Taj je sukob kljuË za pojam modernosti, ali njime su uËinkovito vladali i dræali ga pod kontrolom. Kulturne i vjerske revolucije bile su prisiljene na ponekad okrutne strukture obuzdavanja. U sedamnaestome je stoljeÊu Evropa ponovo postala feudalnom. ProtureformistiËka KatoliËka crkva bila je prvi i najuËinkovitiji primjer te reakcije, jer je samu tu Crkvu ranije potresao potres reforme i revolucionarne æelje. Protestantske crkve i politiËki poretci nisu mnogo zaostajali u stvaranju reda kontrarevolucije. Diljem Evrope upalile su se vatre praznovjerja. A ipak su pokreti obnove nastavli svoj rad osloboenja u bazi. Gdjegod su prostori bili zatvoreni pokreti su se okrenuli prema nomadstvu i egzodusu, odnoseÊi sobom æelju i nadu za neuguπivim iskustvom.13 Unutarnji sukob evropske modernosti takoer se istovremeno odrazio na globalnoj razini kao vanjski sukob. Razvoj renesansne misli podudarao se kako s evropskim otkriÊem Amerike tako i s poËetkom evropske prevlasti nad ostatkom svijeta. Evropa je otkrila svoje vanjsko. “Ako razdoblje renesanse oznaËava kvalitetni raskid u povijesti ËovjeËanstva”, piπe Samir
76
PUTOVI SUVERENOSTI
Amin, “to je upravo stoga πto, od toga vremena nadalje, Evropljani postaju svjesni zamisli da osvajanje svijeta sa strane njihove civilizacije je otad moguÊi cilj... Od toga se trenutka, a ne prije, kristalizira eurocentrizam”.14 S jedne je strane renesansni humanizam potakao revolucionarni pojam ljudske jednakosti, singularnosti i zajedniπtva, suradnje i mnoπtva, koji je odjekivao snagama i æeljama πto su se πirile vodoravno po planeti, udvostruËene otkriÊem drugih naroda i teiritorija. Meutim, s druge strane, ista kontrarevolucionarna moÊ koja je nastojala nadzirati konstitutivne i prevratniËke snage unutar Evrope takoer je poËela shvaÊati moguÊnost i nuænost potËinjavanja drugih naroda evropskoj prevlasti. Eurocentrizam je roen kao reakcija na moguÊnost novopronaene ljudske jednakosti; bila je to kontrarevolucija na globalnoj razini. I tu je pobijedio drugi oblik modernosti ali opet ne konaËno. Evropska modernost je od samoga poËetka rat na dvije bojiπnice. Evropska vlast je uvijek u krizi - a upravo ta ista kriza odreuje evropsku modernost. U sedamnaestom se stoljeÊu pojam modernosti kao krize potpuno uËvrstio. StoljeÊe je poËelo spaljivanjem Giordana Bruna na lomaËi, a nastavilo se groznim graanskim ratovima u Francuskoj i Engleskoj, a iznad svega je bilo svjedokom uæasnoga tridesetogodiπnjega prizora njemaËkoga graanskoga rata. U isto se vrijeme evropsko osvajanje Amerika, te ubijanje i porobljavanje njihovoga uroeniËkoga stanovniπtva nastavilo sve veÊom æestinom. U drugoj polovici stoljeÊa izgledalo je da je kraljevski apsolutizam potpuno zatvorio put slobode u zemljama kontinentalne Evrope. Apsolutizam je nastojao uËvrstiti pojam modernosti i osloboditi ga krize koja ga odreuje razvijanjem novoga arsenala transcendentnih pokazatelja. Istovremeno, izvan Evrope osvajanje je polako ustupalo mjesto kolonijalizmu i opasnoj potrazi za zlatom, bogatstvom, a pljaËka se postupno zamjenjivala trgovaËkim iskljuËivostima, stabilnim oblicima proizvodnje i trgovinom afriËkim robljem. Meutim, sedamnaesto je stoljeÊe bilo krhko, barokno stoljeÊe - i to ga Ëini tako dvosmislenim. Iz ponora druπtvenoga svijeta uvijek je izranjala uspomena onoga πto je on nastojao zakopati. Moæemo naÊi svjedoËanstvo za tu Ëinjenicu u jednom jedinom ali neiscrpnom vrelu. Spinozinoj filozofiji imanentnosti, koja je prevladavala drugom polovicom stoljeÊa evropske misli. Filozofija je zapravo obnovila divote revolucionarnoga humanizma, postavljajuÊi ËovjeËanstvo i prirodu u poloæaj Boga, preobraæavajuÊi svijet u podruËje prakse i potvrujuÊi demokraciju mnoπtva kao potpuni oblik politike. Spinoza je razmatrao
DVIJE EVROPE, DVIJE MODERNOSTI
zamisao smrti - smrti koju su dræave i moÊnici nosile kao oruæje protiv æelje i nade u osloboenje - pukoga taoca kojega koriste za ucjenjivanje slobode misli, pa ju je stoga izopËio iz filozofije: “Slobodan Ëovjek najmanje misli o smrti, a njegovo je znanje meditiranje o æivotu, ne smrti”.15 Spinoza je postavio tu ljubav koju su humanisti smatrali najviπim oblikom izraæavanja inteligencije kao jedini moguÊi temelj osloboenja singularnosti i kao etiËki cement zajedniËkoga æivota. “Nema niËega u prirodi πto se protivi toj intelektualnoj Ljubavi, ili πto je moæe oduzeti”.16 U tom kreπendu misli Spinoza je dokazivao neprekinuti kontinuitet revolucionarnoga programa humanizma tijekom sedamnaestoga stoljeÊa. Transcendentalni aparat Kontrarevolucionarni projekt da se rijeπi kriza modernosti odvijao se u stoljeÊima prosvjetiteljstva.17 Prvenstvena zadaÊa prosvjetiteljstva bila je da zavlada zamisao imanentnosti a da se ne proizvede ponovo potpuni dualizam srednjovjekovne kulture izgradnjom transcendentnoga aparata koji moæe disciplinirati mnoπtvo formalno slobodnih subjekata. Ontoloπki dualizam kulture ancien régimea morao je biti zamijenjen funkcionalnim dualizmom, a kriza modernosti morala je biti rijeπena uz pomoÊ primjerenih mehanizama posredovanja. Bilo je vrlo vaæno izbjeÊi da se mnoπtvo shvati, a la Spinoza, u izravnom, neposrednom odnosu s boæanstvom i prirodom, kao etiËki proizvoaË æivota i svijeta. Naprotiv, u svakom je sluËaju trebalo nametnuti posredovanje sloæenosti ljudskih odnosa. Filozofi su osporavali mjesta na kojima je to posredovanje smjeπteno i metafiziËku razinu koju je ono zauzimalo, ali bilo je vrlo vaæno da na neki naËin ono bude definirano kao neminovno stanje svake ljudske radnje, umjetnosti i udruæivanja. Stoga se trojstvu vis-cupiditas-amor [snaga-æelja-ljubav] koje je saËinjavalo stvaralaËku matricu revolucionarne misli humanizma suprotstavilo trojstvo specifiËnih posredovanja. Priroda i iskustvo neprepoznatljivi su osim kroz filter fenomena; ljudsko znanje ne moæe se postiÊi osim putem razmiπljanja intelekta; a etiËki svijet ne moæe komunicirati osim putem shematizma uma. Na djelu je oblik posredovanja, ili doista refleksivno odmotavanje unatrag i neka vrsta nejake transcendencije, koja relativizira iskustvo i dokida svaki sluËaj neposrednoga i apsolutnoga u ljudskom æivotu i povijesti. Meutim, zaπto je ta relativnost nuæna? Zaπto se ne moæe dozvoliti znanju i volji da za sebe tvrde da su apsolutni? Jer svaki pokret samokonstituiranja mnoπtva mora ustupiti pred prethodno konstituiranim poretkom i zbog toga πto bi tvrdnja da ljudska biÊa mogu izravno uspostaviti svoju slobodu u biÊu bio
77
78
PUTOVI SUVERENOSTI
prevratniËki delirij. To je sræ ideoloπkoga prijelaza na kojemu je izgraen hegemonistiËki koncept evropske modernosti. Prvo strateπko remek-djelo u toj izgradnji stvorio je René Descartes. Iako je Descartes sebi prisvajao pravo da ide u potragu za novim humanistiËkim projektom znanja, on je u stvari ponovo uspostavio transcendentni poredak. Kada je postavio razum kao iskljuËivo podruËje posredovanja izmeu Boga i svijeta, on je uËinkovito obnovio dualizam kao odreujuÊe obiljeæje iskustva i misli. Tu moramo biti oprezni. Posredovanje u Descartesa nije nikada dobro definirano, ili pak, ako pomno pratimo tekst, pronalazimo da posredovanje poËiva tajanstveno samo u Boæjoj volji. Descartesova lukavπtina prvenstveno se sastoji u sljedeÊemu: Kada on pristupa srediπnjem mjestu misli u transcendentalnoj funkciji posredovanja, on definira neku vrst preostale ili boæanske transcendencije. Descartes tvrdi da logika posredovanja poËiva u misli i da je Bog vrlo daleko od mjesta dogaaja, ali novi Ëovjek poput Blaisea Pascala ima potpuno pravo primijetiti da je to samo primjer Descartesova varanja.18 U stvari, Descartesov Bog je vrlo blizu: Bog je jamstvo da je transcendentalna vladavina usisana u svijest i misao kao nuæna, univerzalna i prethodno konstituirana: Molim vas ne oklijevajte potvrditi i posvuda razglasiti da je Bog sastavio te zakone u prirodi upravo kao πto kralj sastavlja zakone u svome kraljevstvu. Nema nijednoga kojega ne bismo mogli razumjeti ako ga naπ um razmotri. Oni su svi uroeni u naπe umove kao πto Êe kralj utisnuti svoje zakone u srca svih podanika ako ima dovoljno moÊi da to uËini. VeliËina Boga, s druge strane, neπto je πto mi ne moæemo razumjeti iako to znamo. Ali sama Ëinjenica πto to smatramo nerazumljivim tjera nas da to joπ viπe cijenimo, upravo kao πto kralj ima viπe dostojanstva kada ga njegovi podanici manje poznaju izbliza, pod uvjetom, naravno, da im ne padne napamet da nemaju nikakvoga kralja - oni ga moraju dovoljno poznavati da u to ne posumnjaju. 19
PodruËje moguÊnosti, koje je otvorilo humanistiËko naËelo subjektivnosti, a priori se ograniËava nametanjem transcendentne vladavine i poretka. Descartes kradomice ponovo ubacuje teologiju u podruËje koje je raπËistio humanizam a njezina aparatura je postojano transcendentalna. S Descartesom se nalazimo na poËetku povijesti prosvjetiteljstva ili, bolje reËeno, buræoaske ideologije.20 Transcendentalna aparatura koju on predlaæe izraziti je zaπtitni znak evropskoga prosvjetiteljstva. Kako u empiricistiËkoj tako i u idealistiËkoj struji, transcendentalizam je bio
DVIJE EVROPE, DVIJE MODERNOSTI
iskljuËivi obzor ideologije, a u narednim stoljeÊima skoro Êe sve glavne struje filozofije poteÊi u taj projekt. Simbioza izmeu intelektualnoga rada i institucionalne, politiËke i znanstvene retorike postala je apsolutna na tom podruËju a svaki konceptualni oblik je njome postao obiljeæen: formalizacije politike, instrumentalizacija znanosti i tehnike radi profita, pasifikacija druπtvenih neprijateljstava. Svakako, u svakome od tih polja nalazimo povijesno specifiËne razvoje, ali sve je oduvijek bilo povezano vrpcom velike priËe koju je evropska modernost ispriËala o samoj sebi, priËi ispriËanoj na transcendentalnom narjeËju.21 U mnogom pogledu djelo Immanuela Kanta stoji u srediπtu razvoja. Kantova misao je strahovito bogata i vodi u brojnim smjerovima, ali nas ovdje zanima prvenstveno pravac koji okrunjuje transcendentalno naËelo kao vrhunac evropske modernosti. Kant uspijeva postaviti subjekt u srediπte metafiziËkoga obzora ali ga istovremeno nadzire pomoÊu tri operacije koje smo prije naveli: ispraænjavanja iskustva u pojavama, svoenja znanja na intelektualno posredovanje i neutraliziranja etiËke radnje u shematizmu razuma. Kant hipostazira posredovanje koje je Descartes prizivao u svojoj reafirmaciji dualizma, ne u boæanstvu veÊ ipak u pseudo-ontoloπkoj kritici - u nalogodavnoj ulozi svijesti i nejasnom apetitu volje. »ovjeËanstvo je srediπte svemira ali to nije ËovjeËanstvo koje je pomoÊu umjetnosti i djelovanja sebe uËinilo homohomo. To je ËovjeËanstvo izgubljeno u iskustvu, obmanuto u potrazi za etiËkim idealom. Kant nas baca natrag u krizu modernosti s punom svijeπÊu kada postavlja otkriÊe samoga subjekta kao krizu, ali ta je kriza pretvorena u apologiju transcendentalnoga kao jedinstvenoga i iskljuËivoga obzora znanja i djelovanja. Svijet postaje arhitektura idealnih oblika, jedina stvarnost koja nam je dostupna. Nitko nije tako snaæno izrazio romantizam kao Kant. Evo lajtmotiva Kantove filozofije: nuænost transcendentalnoga, nemoguÊnost svakoga oblika izravnosti, istjerivanje svakoga æivotnoga oblika u poimanju i djelovanju biÊa. S toga bismo stajaliπta moæda mogli smatrati Arthura Schopenhauera najlucidnijim Ëitateljem Kanta i njegovoga romantiËkoga stila. »injenica da je teπko ako ne i nemoguÊe sjediniti pojavu stvari sa samom stvari upravo je prokletstvo ovoga svijeta boli i oskudice. Stoga to nije svijet koji je konstituiran da bi plemenite i uzviπene snage, snage koje teæe istini i svjetlu, mogle uspijevati.22 Drugim rijeËima, Schopenhauer prepoznaje Kantovu misao kao definitivno dokinuÊe humanistiËke revolucije.
79
80
PUTOVI SUVERENOSTI
Iz istoga je razloga Schopenhauer reagirao joπ æeπÊe protiv Hegela, nazivajuÊi ga “intelektualnim kalibanom” kako bi naznaËio divljaπtvo njegove misli.23 On je smatrao nepodnoπljivim to πto Hegel preobraæava blijedu konstitutivnu funkciju Kantove transcendentalne kritike u Ëvrsti ontoloπki oblik s takvom æestinom. To je doista bila sudbina transcendentalnoga u evropskoj ideologiji modernosti. Hegel je otkrio ono πto je bilo implicitno od poËetka kontrarevolucionarnoga razvoja: da osloboenje modernosti ËovjeËanstva moæe biti samo funkcija prevlasti nad njim, da je imanentni cilj mnoπtva preobraæen u nuænu i transcendentnu moÊ dræave. ToËno je da Hegel ponovo uspostavlja obzor imanentnosti i uklanja nesigurnost znanja, neodluËnost djelovanja i fideistiËko otvaranje Kantove misli. Meutim, imanentnost koju Hegel ponovo uspostavlja je stvarno slijepa imanentnost u kojoj se odriËe moguÊnost mnoπtva i podvrgava je se alegoriji boæanskoga poretka. Kriza humanizma preobraæena je u dijalektiËku dramaturgiju, a u svakom prizoru cilj je sve a sredstva su puki ukrasi. Nema viπe niËega πto teæi, æeli ili voli. KonaËnost zaustavlja, nadzire i hegemonizira sadræaj moguÊnosti. Paradoksalno, analogijsko biÊe srednjovjekovne krπÊanske tradicije uskrsnulo je kao dijalektiËko biÊe. IroniËno je to πto Schopenhauer naziva Hegela kalibanom, likom koji je kasnije postao simbolom otpora evropskoj prevlasti i potvrdom neevropske æelje. Meutim, Hegelova drama Drugoga i sukob izmeu gospodara i roba morala se je odigrati u pozadini evropske ekspanzije i porobljavanja afriËkih, ameriËkih i azijskih naroda. Drugim rijeËima, nemoguÊe je ne povezati kako Hegelov oporavak Drugoga unutar apsolutnoga Duha tako i njegovu univerzalnu povijest koja vodi od manjih naroda do svoga vrhunca u Evropi s vrlo stvarnim nasiljem evropskoga osvajanja i kolonijalizma. Ukratko, Hegelova povijest nije samo snaæan napad na revolucionarnu ravan imanentnosti veÊ i poricanje neevropske æelje. Naposljetku, s joπ jednim Ëinom sile, taj je “intelektualni kaliban” ukljuËio u razvoj modernosti iskustvo novoga koncepta vremenitosti i pokazao je da je ta vremenitost dijalektiËka teleologija koja je dovrπena i pristiæe do svoga kraja. Cjelokupni genetski nacrt toga koncepta pronaπao je primjereno predstavljanje u okonËanju procesa. Modernost je bila dovrπena i nije bilo viπe moguÊnosti iÊi izvan nje. Nije sluËajno onda πto je daljnji i definitivni Ëin nasilja definirao pozornicu: dijalektika krize pacificirana je prevlaπÊu dræave. Mir i pravda joπ su jednom zavladali: “Dræava u sebi i za sebe je etiËka cjelina. Bitno je za Boæji hod po svijetu da dræava postoji”.24
DVIJE EVROPE, DVIJE MODERNOSTI
Moderna suverenost PolitiËko rjeπenje koje je ponudio Hegel za metafiziËku dramu modernosti pokazuje duboki i prisni odnos izmeu moderne evropske politike i metafizike. Politika leæi u srediπtu metafizike jer je moderna evropska metafizika nastala kao odgovor na izazov osloboenih singularnosti i revolucionarne konstitucije mnoπtva. Ona je funkcionirala kao bitno oruæje drugoga oblika modernosti ukoliko je pruæala transcendentni aparat koji je mogao nametnuti poredak mnoπtvu i sprijeËiti da se ono spontano organizira i izrazi neovisno svoje stvaralaπtvo. Drugi oblik modernosti trebao je iznad svega jamËiti svoj nadzor nad novim naËinima druπtvene proizvodnje kako u Evropi tako i na kolonijalnim prostorima kako bi vladao i izvukao dobit iz novih sila koje su preobraæavale prirodu. U politici, kao i u metafizici, prevladavajuÊe pitanje bilo je ukloniti srednjovjekovni oblik transcendentnosti, koji samo ometa proizvodnju i potroπnju, dok zadræava transcendentne uËinke prevlasti u obliku primjerenom naËinima udruæivanja i proizvodnje novoga ËovjeËanstva. Srediπte problema modernosti bilo je tako prikazano u politiËkoj filozofiji i tu je novi oblik posredovanja pronaπao svoj najprimjereniji odgovor revolucionarnim oblicima imanentnosti: transcendentni politiËki aparat. Prijedlog Thomasa Hobbesa o apsolutnom suverenom vladaru, “Bogu na zemlji”, igra bitnu ulogu u modernoj izgradnji transcendentnoga politiËkoga aparata. Prvi trenutak Hobbesove logike je pretpostavka graanskoga rata kao prvobitnoga stanja ljudskoga druπtva, opÊenitoga sukoba meu pojedinaËnim akterima. Zatim, u drugom trenutku, kako bi jamËili preæivljenje nasuprot smrtnih opasnosti rata, ljudska biÊa moraju sklopiti ugovor koji daje voi potpuno pravo djelovanja, ili stvarno apsolutnu moÊ da uËini sve osim da oduzme sredstva ljudskoga preæivljavanja i reprodukcije. “Ne postoji vienje pravoga razloga, to mjesto treba zauzeti razlog nekoga Ëovjeka, ili ljudi; i taj Ëovjek, ili ljudi, ima[ju] suverenu moÊ”.25 Temeljni prijelaz postiæe se ugovorom - potpuno implicitnim ugovorom koji prethodi svakoj druπtvenoj radnji ili izboru - koji prenosi svaku neovisnu moÊ mnoπtva na suverenu moÊ koja stoji iznad i vlada. Taj transcendentni politiËki aparat odgovara nuænim i neminovnim transcendentnim uvjetima koje moderna filozofija postavlja na vrhuncu svoga razvoja, u kantovskom shematizmu i hegelijanskoj dijalektici. Prema Hobbesu, pojedinaËne volje raznih pojedinaca stapaju se u volji transcendentnoga suverena koja ih predstavlja. Prema tome suverenost odreuju kako transcendentnost tako i predstavljanje, dva koncepta koje je
81
82
PUTOVI SUVERENOSTI
humanistiËka tradicija postavila kao proturjeËna. S jedne strane, transcendentnost suverena nije utemeljena na vanjskoj teoloπkoj potpori veÊ samo na imanentnoj logici ljudskih odnosa. S druge strane, predstavljanje koje funkcionira da bi legitimiralo tu suverenu moÊ takoer je potpuno otuuje od mnoπtva podanika. Poput Jeana Bodina prije njega, Hobbes je priznao da se glavna odlika suverenove uzviπenosti i apsolutne moÊi sastoji u tome πto on daje zakon podanicima opÊenito bez njihova pristanka”,26 ali Hobbes uspijeva spojiti taj pojam s ugovornom shemom predstavljanja koja legitimira suverenu moÊ a priori. Tu se rodio koncept moderne suverenosti u njezinome stanju transcendentalne ËistoÊe. Ugovor o udruæivanju je imanentan ugovoru o podvrgavanju i neodvojiv od njega. Ta teorija suverenosti predstavlja prvo politiËko rjeπenje na krizu modernosti. U Hobbesovom povijesnom razdoblju njegova teorija suverenosti bila je u funkciji razvoja kraljevskoga apsolutizma, ali se u stvari njegova transcendentna shema mogla jednako primijeniti na razne oblike vlasti: monarhiju, oligarhiju i demokraciju. Kada je buræoazija postala povijesno vaæna izgledalo je da nema stvarne alternative toj shemi moÊi. Stoga nije sluËajno πto se pokazalo da Rousseauov demokratski republikanizam sliËi Hobbesovom modelu. Rousseauov druπtveni ugovor jamËi da se sporazum izmeu pojedinaËnih volja razvija i sublimira u izgradnji opÊe volje i da se opÊa volja kreÊe od otuenja pojedinaËnih volja prema suverenosti dræave. Kao model suverenosti, Rousseauov “republikanski apsolut” doista se ne razlikuje od Hobbesovog “Boga na zemlji”, kraljevskoga apsoluta. “Kada se pravilno shvate, sve te odredbe /ugovora/ stapaju se u jednu jedinu, naime potpunom prijenosu prava svakoga Ëlana na cijelu zajednicu”.27 Drugi uvjeti koje Rousseau propisuje za odreivanje suverene moÊi u puËkom i demokratskom smislu potpuno su nevaæni suoËeni s apsolutizmom transcendentnoga temelja. Konkretno, Rousseauov pojam izravnoga predstavljanja iskrivljen je i naposljetku prevladan predstavljanjem ukupnosti koja je nuæno s njim povezana - a to je savrπeno u skladu s Hobbesovim pojmom predstavljanja. Hobbes i Rousseau u stvari samo ponavljaju paradoks koji je Jean Bodin veÊ konceptualno odredio u drugoj polovici πesnaestoga stoljeÊa. Moæe se toËno kazati da suverenost postoji samo u kraljevini jer samo jedan moæe biti suveren. Kada bi vladala dvojica ili trojica ili mnogi ne bi bilo nikakve suverenosti, jer suveren se ne moæe podvrÊi vladavini drugih.28 Demokratski, pluralni ili puËki politiËki oblici mogu se proglasiti ali moderna suverenost u stvari ima samo jedan politiËki lik: jednu jedinu transcendentnu moÊ.
DVIJE EVROPE, DVIJE MODERNOSTI
Meutim. u osnovi moderne teorije suverenosti postoji joπ jedan vrlo vaæan element - sadræaj koji ispunjava i podupire oblik suverene vlasti. Taj sadræaj predstavljaju kapitalistiËki razvoj i potvrda træiπta kao temelja vrijednosti druπtvene reprodukcije.29 Bez toga sadræaja, koji je uvijek implicitan, uvijek djeluje unutar transcendentalnoga aparata, oblik suverenosti ne bi mogao preæivjeti u modernosti a evropska modernost ne bi bila sposobna postiÊi hegemonistiËki poloæaj na svjetskoj razini. Kao πto je zabiljeæio Arif Dirlik, eurocentrizam razlikovao se od drugih etnocentrizama [kao πto je sinocentrizam] i postao globalno vaæan uglavnom jer su ga podræavale moÊi kapitala.30 Evropska modernost neodvojiva je od kapitala. Taj srediπnji odnos izmeu oblika i sadræaja moderne suverenosti potpuno je oblikovan u djelu Adama Smitha. Smith poËinje s teorijom industrije koja postavlja protuslovlje izmeu privatnoga bogaÊenja i javnoga interesa. Prva sinteza te dvije razine povjerena je “nevidljivoj ruci” træiπta: kapitalist “teæi samo vlastitoj dobiti”, ali ga “vodi nevidljiva ruka da promiËe cilj koji nije bio dio njegove namjere”.31 Meutim, prva sinteza je neizvjesna i nepostojana. PolitiËka ekonomija, kao grana znanosti upravljaËa i zakonodavca, mora otiÊi mnogo dalje u stvaranju sinteze. Ona mora shvatiti “nevidljivu ruku” træiπta kao proizvod same politiËke ekonomije, koja je tako usmjerena prema izgradnji uvjeta autonomnosti træiπta: “Kad su na taj naËin uklonjeni svi sustavi bilo poticanja ili obuzdavanja, oËigledni i jednostavni sustav naravne slobode uspostavlja se vlastitom suglasnoπÊu”.32 Meutim, ni u tom sluËaju sinteza nije uopÊe zajamËena. U stvari, nuæan je treÊi put. Potrebno je da dræava, kao minimalan ali uËinkoviti potez, uredi da se dobrobit privatnih pojedinaca poklapa s javnim interesom, svodeÊi sve druπtvene funkcije i radne djelatnosti na jedinstveno mjerilo vrijednosti. Od manje je vaænosti upliÊe li se ta dræava ili ne; vaæno je da ona dade sadræaj posredovanju interesa i da predstavlja os racionalnosti toga posredovanja. PolitiËko transcendentalno moderne dræave odreuje se kao ekonomsko transcendentalno. Smithova teorija vrijednosti bila je duπa i sræ koncepta moderne suverene dræave. Hegel je konaËno ostvario sintezu teorije moderne suverenosti i teorije vrijednosti koju je stvorila kapitalistiËka politiËka ekonomija, upravo kao πto je u njegovom radu doπao do savrπenoga ostvarenja svijesti o jedinstvu apsolutistiËkih i republikanskih vidova - to jest Hobbesovih i Rouseauovih vidova - teorije moderne suverenosti.
83
84
PUTOVI SUVERENOSTI
U odnosu na sfere graanskoga prava [Privatrecht] i privatnoga blagostanja, sfere obitelji i graanskoga druπtva, dræava je na jednoj strani vanjska nuænost i viπa sila Ëijoj su naravi njihovi zakoni i interesi podvrgnuti i o kojoj oni ovise. Ali s druge strane, ona je njihov imanentni cilj, a njezina snaga sastoji se u jedinstvu njezinoga univerzalnoga i krajnjega cilja s pojedinaËnim interesom pojedinaca, u Ëinjenici da oni imaju duænosti prema dræavi u istoj mjeri u kojoj imaju i prava.33
Hegelijanski odnos izmeu pojedinaËnoga i univerzalnoga spaja primjerenim i funkcionalnim rijeËima Hobbes-Rousseauovu teoriju suverenosti i Smithovu teoriju vrijednosti. Moderna evropska suverenost je kapitalistiËka suverenost, oblik zapovijedanja koji nadodreuje odnos izmeu individualnosti i univerzalnosti kao funkciju razvoja kapitala. Suvereni stroj Kada je u potpunosti postignuta sinteza suverenosti i kapitala, a transcendentnost moÊi u potpunosti preobraæena u transcendentalno vrπenje vlasti, tada suverenost postaje politiËki stroj koji vlada nad cijelim druπtvom. Putem djelovanja suverenoga stroja mnoπtvo se u svakom trenutku preobraæava u ureeni totalitet. Tu moæemo jasno vidjeti kako je transcendentalna shema ideologija koja konkretno funkcionira i kako se moderna suverenost razlikuje od one ancien régimea. Osim πto je politiËka moÊ nasuprot svim vanjskim politiËkim moÊima, dræava protiv svih drugih dræava, suverenost je i policijska moÊ. Ona mora stalno i naπiroko Ëiniti Ëudo podvrgavajuÊi singularnosti ukupnosti, volje svih opÊoj volji. Moderna birokracija bitni je organ transcendentalnoga - Hegel dixit. Pa Ëak ako Hegel pomalo pretjeruje u svom kvazi-teoloπkom posveÊivanju tijela dræavnih zaposlenika, on barem iznosi na vidjelo njihovu bitnu ulogu u uËinkovitom funkcioniranju moderne dræave. Birokracija rukovodi aparatom koji spaja legitimnost i organizacionu uËinkovitost, naslov i vrπenje moÊi, politiku i policiju. Transcendentna teorija moderne suverenosti, dosegnuvπi tako zrelost, ostvaruje novoga “pojedinca” apsorbirajuÊi druπtvo u moÊ. Malo pomalo, kako se administracija razvija, odnos izmeu druπtva i moÊi, izmeu mnoπtva i suverene dræave, obrÊe se tako da sada moÊ i dræava proizvode druπtvo. Taj pravac u povijesti ideja doista ide usporedo s razvojem druπtvene povijesti. On odgovara premjeπtanju organizacijske dinamike dræave s podruËja srednjovjekovne hijerarhije u ono moderne discipline, od
DVIJE EVROPE, DVIJE MODERNOSTI
zapovijedanja u funkcioniranje. Max Weber i Michel Foucault, da spomenemo samo najslavnije, uvelike su insistirali na tim preobrazbama u socioloπkim oblicima moÊi. U dugom prijelazu od srednjovjekovnoga u moderno druπtvo, prvi oblik politiËkog reæima bio je, kao πto smo vidjeli, ukorijenjen u transcendentnosti. Srednjovjekovno druπtvo bilo je organizirano prema hijerarhijskoj shemi stupnjeva moÊi. To je modernost otpuhala tijekom svoga razvoja. Foucault spominje taj prijelaz kao prijelaz od paradigme suverenosti u onu guvernmentalnosti, gdje pod suverenosti on smatra transcendentnost jedne jedine zapovjedne toËke iznad druπtvenoga polja, a pod guvernmentalnoπÊu on smatra opÊu ekonomiju discipline koja se proteæe po cijelome druπtvu.34 Mi viπe volimo to zamisliti kao prijelaz unutar pojma suverenosti, kao prijelaz u novi oblik transcendentnosti. Modernost je zamijenila tradicionalnu transcendentnost zapovijedanja s transcendentnosti funkcije ureivanja. Disciplinski postupci oblikovali su se veÊ u klasiËnom dobu, ali tek je u modernosti disciplinarni dijagram postao dijagram same administracije. Tijekom toga prijelaza administracija Ëini stalan, snaæan i neumoran napor da uËini dræavu sve bliæom druπtvenoj stvarnosti i tako proizvodi druπtveni rad i njime zapovijeda. Stare teze, á la Tocqueville, o stalnosti administrativnih tijela u raznim druπtvenim erama tako su duboko izmijenjene ako nisu i potpuno odbacene. Meutim, Foucault ide joπ dalje i tvrdi da disciplinarni procesi koje je administracija uvela u praksu ruju tako duboko u druπtvu da uspijevaju sebe preoblikovati u aparate koji uzimaju u obzir kolektivnu bioloπku dimenziju reprodukcije stanovniπtva. Ostvarenje moderne suverenosti znaËi roenje biomoÊi. 35 Prije Foucaulta, Max Weber je takoer opisao administrativne mehanizme ukljuËene u oblikovanje moderne suverenosti.36 Dok je Foucaultova analiza opseæna u svojoj dijakronijskoj πirini, Weberova je snaæna u svojoj sinkronijskoj dubini. ©to se tiËe naπe rasprave o modernoj suverenosti, Weberov doprinos je najprije njegova tvrdnja da je otvaranje modernosti pobliæe opisano kao rez - stvaralaËko stanje pojedinaca i mnoπtva protiv procesa ponovnog dræavnog prisvajanja. Dræavnu suverenost on dalje odreuje kao reguliranje tog odnosa sile. Modernost iznad svega obiljeæava napetost suprotstavljenih sila. Ta napetost regulira svakim procesom legitimacije koji djeluje da osujeti njezinu sposobnost za raskid i obnavljanje stvaralaËke inicijative. Zatvaranje krize modernosti u novu suverenu moÊ moæe se iskazati u starim i kvazi-naturalistiËkim oblicima, kao πto je sluËaj s tradicionalnom legitimacijom; ili pak ono se moæe iskazati u svetim i inovativnim, iracionalno inovativnim, oblicima, kao u karizmat-
85
86
PUTOVI SUVERENOSTI
skoj legitimaciji; ili naposljetku, a to je u velikoj mjeri najuËinkovitiji oblik modernosti, ono se moæe iskazati u obliku administrativne racionalizacije. Analiza tih oblika legitimiranja drugi je Weberov vaæan doprinos, koji se nadograuje na prvi, prepoznavanje dualizma paradigme. TreÊa vaæna toËka je Weberov prikaz proceduralnog obiljeæja preobrazbe, uvijek prisutnoga i moguÊega ispreplitanja raznih oblika legitimiranja i njihove stalne sposobnosti da se proπiruju i produbljuju u nadzoru nad druπtvenom stvarnoπÊu. Iz toga slijedi krajnji paradoks: ako s jedne strane taj proces zatvara krizu modernosti, s druge je strane ponovo otvara. Oblik procesa zatvaranja je isto tako kritiËan i proturjeËan kao πto je to geneza modernosti. U tom pogledu Weberovo djelo ima veliku zaslugu πto je potpuno uniπtilo samozadovoljni i pobjedniËki koncept suverenosti moderne dræave πto ga je stvorio Hegel. Weberovu analizu brzo su preuzeli pisci ukljuËeni u kritiku modernosti, od Heideggera i Lukácsa do Horkheimera i Adorna. Svi su oni priznali da je Weber otkrio iluziju modernosti, iluziju da se neprijateljski dualizam koji leæi u osnovi modernosti moæe obuhvatiti jedinstvenom sintezom koja zaodjenjuje cijelo druπtvo i politiku, ukljuËujuÊi proizvodne snage i proizvodne odnose. Oni su, naposljetku priznali da je moderna suverenost preπla svoj zenit i poËela tamniti. Dok modernost zamire, otvara se novo, a tu opet nalazimo onu dramatiËnu antitezu koja je bila u osnovi i u korijenima modernosti. Je li se iπta doista promijenilo? Graanski rat opet je izbio u punoj snazi. Sinteza izmeu razvoja proizvodnih snaga i odnosa prevlasti joπ jednom izgleda nesigurna i nevjerojatna. Æelje mnoπtva i njegovo neprijateljstvo prema svakom obliku prevlasti navodi ga da joπ jednom napusti procese legitimacije koji podræavaju suverenu moÊ. Svakako, nitko to ne zamiπlja kao povratak onoga staroga svijeta æelja koje su ulijevale duh prvoj humanistiËkoj revoluciji. Nove singularnosti nastanjuju novo podruËje, modernost i njezini kapitalistiËki odnosi potpuno su promijenili okoliπ tijekom svoga razvoja. A ipak neπto ostaje: postoji osjeÊaj déja vu-a kada gledamo kako se ponovo pojavljuju borbe koje su se vodile od samih poËetaka. Iskustvo revolucije ponovo Êe se roditi nakon modernosti, ali unutar novih uvjeta koje je modernost izgradila na tako proturjeËan naËin. Izgleda da je Machiavellijev povratak korijenima spojen s Nietzscheovim junaËkim vjeËnim povratkom. Sve je razliËito a izgleda da se niπta nije promijenilo. ZnaËi li to dolazak nove ljudske moÊi? “Jer to je tajna duπe: kada ju je junak napustio, onda joj se samo pribliæava u snovima - super-junak”.37
DVIJE EVROPE, DVIJE MODERNOSTI
humanizam nakon smrti Ëovjeka Posljednja djela Michela Foucaulta o povijesti seksualnosti joπ jednom oæivljuju onaj revolucionarni poticaj koji je proæimao renesansni humanizam. EtiËka briga za sebstvo ponovo se pojavljuje kao konstitutivna moÊ samostvaranja. Kako je moguÊe da autor koji nas je toliko uporno uvjeravao o smrti »ovjeka, mislilac koji je nosio stijeg antihumanizma tijekom cijele svoje karijere, na kraju promiËe te najveÊe zasade humanistiËke tradicije? Ne mislimo da Foucault proturjeËi sam sebi ili da je promijenio svoje prvotno stajaliπte. On je uvijek toliko insistirao na neprekidnosti svoga diskursa. Bolje reËeno, Foucault postavlja u svome zadnjem djelu paradoksalno i hitno pitanje: ©to je humanizam nakon smrti »ovjeka? ili, πto je antihumanistiËki ili [posthumanistiËki] humanizam? Meutim, to je pitanje samo prividni paradoks koji proizlazi barem djelomice iz terminoloπke zbrke izmeu dva odvojena pojma humanizma. Antihumanizam koji je bio tako vaæan projekt za Foucaulta i Althussera u 1960-im godinama moæe se uËinkovito povezati s bitkom koju je vodio Spinoza tri stotine godina ranije. Spinoza je odbacio bilo koje shvaÊanje ËovjeËanstva kao imperium in imperio. Drugim rijeËima, on je odbio dodijeliti bilo koje zakone ljudskoj prirodi koji bi se razlikovali od zakona prirode u cjelini. Donna Haraway nastavlja Spinozin projekt u naπe vrijeme kada insistira da uklonimo prepreke izmeu Ëovjeka, æivotinje i stroja. Ako æelimo zamisliti »ovjeka kao odvojenoga od prirode, onda »ovjek ne postoji. To priznanje je upravo smrt »ovjeka. Meutim, taj antihumanizam ne mora proturjeËiti revolucionarnom duhu renesansnoga humanizma koji smo ranije ocrtali od Kuzanskog do Marsilija, U stvari, taj antihumanizam izravno slijedi svjetovni projekt humanizma i renesanse, ili toËnije njegovo otkriÊe ravni imanentnosti. Oba projekta zasnivaju se na napadu na transcendentnost. Postoji strogi kontinuitet izmeu religijske misli koja dodjeljuje Bogu moÊ iznad prirode i moderne “svjetovne” misli koja dodjeljuje istu moÊ »ovjeku iznad prirode. Transcendentnost Boga jednostavno je prenesena na »ovjeka. Poput Boga prije, taj »ovjek koji je odvojen od prirode i iznad nje ne moæe naÊi mjesto u filozofiji imanentnosti. Poput Boga, taj transcendentni lik »ovjeka vodi brzo prema nametanju druπtvene hijerarhije i prevlasti. Stoga antihumanizam, zamiπljen kao odbijanje bilo kakve transcendentnosti, ne smije se nikako pomijeπati s poricanjem vis viva, stvaralaËke æivotne snage koja proæima revolucionarnu struju moderne tradicije. Naprotiv, odbijanje
87
88
PUTOVI SUVERENOSTI
transcendentnosti je uvjet moguÊnosti miπljenja te imanentne moÊi, anarhiËne osnove filozofije: “Ni Dieu, ni maître, ni l’homme.” Stoga humanizam Foucaultovih posljednjih djela ne treba smatrati proturjeËnim smrti »ovjeka koju je proglasio dvadeset godina prije. Kada jednom prepoznamo naπa posthumana tijela i umove, kada jednom vidimo sami sebe kao majmune i kiborge koji jesmo, tada trebamo istraæiti vis viva, stvaralaËke moÊi koje nas proæimaju kao πto proæimaju cijelu prirodu i iznose na vidjelo naπe moguÊnosti. To je humanizam nakon smrti »ovjeka: ono πto Foucault naziva “le travail de soi sur soi”, stalan konstitutivni projekt da stvaramo i ponovo stvaramo sebe i naπ svijet.
2.2 SUVERENOST NACIONALNE DRÆAVE Stranci, molim vas nemojte nas ostaviti same s Francuzima! pariπki grafit 1995. Mislili smo da umiremo za domovinu. Brzo smo shvatili da je to bilo za bankarske trezore. anatole france
Kako se evropska modernost postupno oblikovala, izgraeni su strojevi moÊi koji su trebali odgovoriti na njezinu krizu, traæeÊi stalno viπak koji bi rijeπio ili barem obuzdao krizu. U prethodnom odlomku zacrtali smo put odgovora na krizu koji je doveo do razvoja moderne suverene dræave. Drugi se pristup usmjeruje na pojam nacije, razvoj koji pretpostavlja prvi put i na njega se nadograuje kako bi izgradio savrπeni stroj πto Êe ponovo uspostaviti red i zapovijedanje. Roenje nacije Pojam nacije u Evropi razvijao se na podruËju patrimonijalne i apsolutistiËke dræave. Patrimonijalna dræava odreivala se kao vlasniπtvo monarha. U razliËitim i analognim oblicima u raznim zemljama diljem Evrope, patrimonijalna i apsolutistiËka dæava bila je politiËki oblik koji je upravljao feudalnim druπtvenim odnosima i odnosima u proizvodnji.01 Feudalno vlasniπtvo moralo se prenositi i odreivati njegovu uporabu prema stupnjevima druπtvene podjele moÊi, na isti naËin na koji Êe se razine administracije morati prenositi u narednim stoljeÊima. Feudalno vlasniπtvo bilo je dio monarhova tijela, upravo kao πto je, ako prebacimo naπe stajaliπte na metafiziËko podruËje, tijelo suverenoga monarha bilo dio Boæjega tijela.02
90
PUTOVI SUVERENOSTI
U πesnaestom se stoljeÊu, usred reformacije i æestoke bitke meu snagama modernosti, patrimonijalna monarhija joπ uvijek predstavljala kao jamstvo mira i druπtvenoga æivota. Ona je joπ uvijek imala nadzor nad druπtvenim razvojem tako da je mogla apsorbirati taj proces unutar svoga stroja prevlasti. “Cujus regio, ejus religio” - ili u stvari, religija je morala biti podvrgnuta teritorijalnom nadzoru suverena. Nije bilo niËega diplomatskoga u toj uzreËici; naprotiv, ona je potpuno povjeravala moÊi patrimonijalnoga suverena upravljanje nad prelaskom prema novom poretku. Svaka religija bila je suverenovo vlasniπtvo. U sedamnaestom stoljeÊu, apsolutistiËka reakcija na revolucionarne snage modernosti slavila je patrimonijalnu monarhiju i upotrebljavala ju je kao orue za svoje svrhe. Meutim, u toj toËki slavljenje patrimonijalne dræave je moglo biti samo paradoksalno i dvosmisleno, jer su slabile feudalne osnove njezine moÊi. Procesi prvobitne akumulacije kapitala nametnuli su nove uvjete svim strukturama moÊi.03 Do ere triju velikih buræoaskih revolucija [engleske, ameriËke i francuske], nije bilo politiËke alternative koja bi se mogla uspjeπno suprotstaviti tom modelu. ApsolutistiËki i patrimonijalni model preæivio je u tom razdoblju jedino uz podrπku posebnoga kompromisa politiËkih snaga, a njegov sadræaj podrivao se iznutra zahvaljujuÊi prvenstveno pojavi novih proizvodnih snaga. Model je svejedno preæivio, i, joπ vaænije, preobrazio ga je razvoj nekih temeljnih obiljeæja koja Êe se prenijeti u naredna stoljeÊa. Preobrazba patrimonijalnoga i apsolutistiËkoga modela sastojala se u postepenom procesu koji je zamijenio teoloπki temelj teritorijalne patrimonije novim temeljem koji je bio isto tako transcendentan.04 To duhovno jedinstvo nacije a ne kraljevo boæansko tijelo tada je postavilo teritorij i stanovniπtvo kao idealnu apstrakciju. Ili, bolje reËeno, fiziËki teritorij i stanovniπtvo zamiπljeni su kao produæenje transcendentne biti nacije. Moderni pojam nacije tako je naslijedio patrimonijalno tijelo monarhistiËke dræave i ponovo ga je izmislio u novom obliku. Tu novu ukupnost moÊi strukturirali su djelomice novi kapitalistiËki proizvodni odnosi s jedne strane i stare mreæe apsolutistiËke administracije s druge. Nacionalni identiteti stabilizirao je taj nevoljki strukturalni odnos. To je bio kulturni integrirajuÊi identitet, temeljen na bioloπkoj neprekidnosti krvnih odnosa, prostornoj neprekidnosti teritorija i jeziËnom zajedniπtvu. Razvidno je da su se mnogi elementi promijenili iako je taj proces saËuvao materijalnost odnosa prema suverenu. Najvaænije, kako se patrimonijalni obzor preobrazio u nacionalni obzor, feudalni poredak podanika [subjectus] prepustio je mjesto disciplinarnom poretku graanina
SUVERENOST NACIONALNE DRÆAVE
[cives]. Promjena stanovniπtva iz podanika u graane bila je naznaka promjene iz pasivne u aktivnu ulogu. Nacija se uvijek predstavlja kao aktivna snaga, kao generativan oblik druπtvenih i politiËkih odnosa. Kao πto je ukazao Benedict Anderson i drugi, naciju Ëesto doæivljavamo kao [ili barem ona funkcionira kao da je to] kolektivno maπtanje, aktivnu tvorevinu zajednice graana.05 Na ovom mjestu moæemo vidjeti kako bliskost tako i posebnu razliku izmeu pojmova patrimonijalne dræave i nacionalne dræave. Ova posljednja vjerno reproducira totalizirajuÊi identitet prve u smislu kako teritorija tako i stanovniπtva, ali nacija i nacionalna dræava predlaæu nove naËine prevladavanja nesigurnosti moderne suverenosti. Ti pojmovi opredmeÊuju suverenost na najkruÊi naËin: oni pretvaraju odnos suverenosti u stvar [Ëesto naturalizrajuÊi ga] i tako odstranjuju svaki ostatak druπtvenog neprijateljstva. Nacija je neka vrsta ideoloπkoga preËaca koji pokuπava osloboditi pojmove suverenosti i modernosti od neprijateljstva i krize koji ih odreuju. Nacionalna suverenost uklanja proturjeËno podrijetlo modernosti [kada ono nije potpuno uniπteno] i zatvara alternativne staze unutar modernosti koje su odbile ustupiti svoje moÊi dræavnoj vlasti. 06 Preobrazba pojma moderne suverenosti u pojam nacionalne suverenosti zahtijevala je i nove materijalne uvjete. Najvaænije, ona je zahtijevala da se uspostavi nova ravnoteæa izmeu procesa kapitalistiËke akumulacije i struktura moÊi. PolitiËka pobjeda buræoazije, kao πto su dobro pokazale engleska i francuska revolucija, poklapala se s usavrπavanjem pojma moderne suverenosti putem onoga nacionalne suverenosti. Iza idealne dimenzije pojma nacije stajali su klasni oblici koji su veÊ vladali procesima akumulacije. “Nacija” je tako bila istovremeno hipostaza Rousseauove “opÊe volje” i onoga πto je ideologija industrijske proizvodnje zamislila kao “zajednicu potreba” - to jest kapitalistiËko reguliranje træiπta koje je u dogom razdoblju prvobitne akumulacije u Evropi bilo viπe manje liberalno i uvijek buræoasko. Kada su u devetnaestom i dvadesetom stoljeÊu pojam nacije preuzeli vrlo razliËiti ideoloπki konteksti πto su mobilizirali mase u krajevima i zemljama unutar i izvan Evrope koji nisu proπli ni liberalnu revoluciju niti istu razinu prvobitne akumulacije, on se joπ uvijek predstavljao kao pojam kapitalistiËke modernizacije, koji je tvrdio da objedinjuje meuklasne zahtjeve za politiËkim jedinstvom i potrebe za ekonomskim razvojem. Drugim rijeËima, naciju su postavljali kao jedino aktivno sredstvo koje moæe priskrbiti modernost i razvoj. Rosa Luxemburg æestoko se [i bezuspjeπno] borila protiv nacionalizma u raspravama unutar TreÊe internacionale u
91
92
PUTOVI SUVERENOSTI
godinama prije Prvoga svjetskoga rata. Rosa Luxemburg se protivila politici “nacionalnoga samoodreenja” za Poljsku kao elementa revolucionarne platforme, ali njezina optuæba nacionalizma bila je preuopÊena.07 Njezina kritika nacije nije bila puka kritika modernizacije kao takve, iako je bez sumnje bila itekako svjesna dvosmislenosti koje ukljuËuje kapitalistiËki razvoj. Nije bila osobito zabrinuta za podjele koje Êe nacionalizmi neizbjeæno stvoriti unutar evropske radniËke klase, iako ju je vlastiti nomadski prijelaz kroz srediπnju i istoËnu Evropu svakako uËinio osjetljivom na to. Njezin najsnaæniji argument bio je da nacija znaËi diktaturu pa je stoga duboko nespojiva s bilo kojim pokuπajem demokratske organizacije. Rosa Luxemburg je shvaÊala da nacionalna suverenost i nacionalne mitologije uËinkovito potkopavaju teren demokratske organizacije obnavljanjem moÊi teritorijalne suverenosti i moderniziranjem njezinoga projekta putem mobiliziranja aktivne zajednice. Proces izgradnje nacije, koji je obnovio pojam suverenosti i dao mu novu dimenziju, ubrzo je postao u svakom pojedinaËnom povijesnom kontekstu ideoloπka móra. Pojam nacije nije pacificirao niti rijeπio krizu modernosti, koja se sastoji u proturjeËnoj suprisutnosti mnoπtva i moÊi koja ga æeli svesti na vladavinu jednoga - to jest suprisutnost novoga proizvodnoga skupa slobodnih singularnosti i disciplinarne moÊi koja ga æeli iskoristiti - a niti je to uËinio pojam suverenosti dræave. Nacija moæe samo sakriti krizu ideoloπki, pomaknuti je i odgoditi njezinu moÊ. Nacija i kriza modernosti Djelo Jeana Bodina predvodi evropsku misao koja vodi prema pojmu nacionalne suverenosti. Njegovo glavno djelo les six livres de la république, koje se prvi put pojavilo 1576, toËno usred krize renesanse, bavilo su tadaπnjim graanskim i vjerskim ratovima u Francuskoj i Engleskoj kao svojim temeljnim problemom. Bodin se bavio politiËkim krizama, sukobima i ratom, ali ti elementi rascjepa nisu ga naveli da postavi bilo kakvu idiliËnu alternativu, niti u jednostavnom teoretskom niti utopijskom obliku. Stoga je Bodinov rad bio ne samo istaknuti doprinos modernoj definiciji suverenosti veÊ i uËinkovito predvianje buduÊega razvoja suverenosti u nacionalnom okviru. UsvajajuÊi realistiËko stajaliπte, uspio je predvidjeti kritiku suverenosti u modernosti. Suverenost, tvrdio je Bodin, ne moæe se stvoriti jedinstvom vladara i mnoπtva, javnoga i privatnoga, niti se njezini problemi mogu razrijeπiti doklegod se dræimo bilo okvira ugovora ili naravnoga prava. Stvarno,
SUVERENOST NACIONALNE DRÆAVE
podrijetlo politiËke moÊi i definicija suverenosti sastoje se u pobjedi jedne strane nad drugom, pobjedom koja Ëini jednoga suverenom a drugoga podanikom. Snaga i nasilje stvaraju suverena. FiziËke odluËnosti moÊi nameÊu plenitudo potestatis [punoÊu moÊi]. To je punoÊa i jedinstvo moÊi jer “jedinstvo Ëlanova /republike/ ovisi o jedinstvu pod jednim jedinim vladarom o kojemu ovisi uËinkovitost svih ostalih. Suvereni vladar stoga je neophodan jer njegova moÊ obavjeπÊuje sve Ëlanove republike”.08 Nakon πto je odbacio okvir naravnoga prava i transcendentnih stajaliπta koje ono uvijek na neki naËin priziva, Bodin nam predstavlja lik suverena, ili bolje reËeno dræave, koji realistiËki pa prema tome historijski gradi vlastito podrijetlo i strukturu. Moderna dræava izrasla je unutar te preobrazbe i samo se tu moæe nastaviti razvijati. To je teoretska kopËa kojom je teorija moderne suverenosti povezana s iskustvom teritorijalne suverenosti i usavrπava ga. Ali preuzimajÊi rimsko pravo i izvodeÊi iz njega sposobnost da se oblikuju izvori prava i urede oblici vlasniπtva, Bodinova doktrina postala je teorija jedinstvenoga politiËkoga tijela oblikovanoga kao administracija koja kao da je prebrodila poteπkoÊe krize modernosti. PomaknuÊe srediπta teoretske pozornosti od pitanja legitimnosti na ono æivota dræave i njezine suverenosti kao jedinstvenoga tijela predstavljalo je vaæan napredak. Kada je Bodin govorio o “politiËkom pravu suverenosti”, on je veÊ predvidio nacionalno [i tjelesno] nadodreenje suverenosti pa je tako otvorio originalnu i izravnu stazu koja Êe se protezati prema naprijed tijekom narednih stoljeÊa. 09 Poslije Bodina, u sedamnaestom i osamnaestom stoljeÊu razvile su se u Evropi istovremeno dvije πkole miπljenja koje su takoer dodijelile temi suverenosti srediπnju ulogu i uËinkovito predvidjele pojam nacionalne suverenosti: tradicija naravnoga prava i realistiËka [ili historicistiËka] tradicija dræavne teorije.10 Obje πkole posredovale su transcendentalni koncept suverenosti realistiËkom metodologijom koja je posegnula za oblikom materijalnoga sukoba. Obje su spojile izgradnju suverene dræave s konstituiranjem sociopolitiËke zajednice koja Êe se kasnije nazvati nacijom. Kao i Bodin, obje su se te πkole stalno bavile krizom teoretskoga koncepta suverenosti, koju su stalno ponovo otvarale neprijateljske moÊi modernosti i pravna i administrativna izgradnja oblika dræave. U πkoli naravnoga prava, od Grotiusa do Althusiusa i od Thomasiusa do Puffendorfa, transcendentalni oblici suverenosti spuπteni su na zemlju i ukljuËeni u institucionalne i administrativne procese. Suverenost se raspodijelila pokretanjem sustava viπestrukih ugovora kojima je cilj bio djelovati na svakoj razini administrativne strukture moÊi. Taj proces nije bio
93
94
PUTOVI SUVERENOSTI
usmjeren prema vrhu dræave i samom naslovu suverenosti; naprotiv, problemu legitimnosti poËelo se pristupati putem administrativnoga stroja koji je djelovao kroz oblike vrπenja moÊi. Krug suverenosti i posluπnosti zatvarao se sam u sebi, udvostruËujuÊi se, umnoæavajuÊi se i πireÊi se druπtvenom stvarnoπÊu. Suverenost se poËela prouËavati manje sa stajaliπta suparnika ukljuËenih u krizu modernosti a viπe kao administrativni proces koji oblikuje ta suparniπtva i teæi prema jedinstvu u dijalektici moÊi, apstrahirajuÊi je i opredmeÊujuÊi je putem povijesne dinamike. Vaæan dio πkole naravnoga prava tako je razvio zamisao o raspodjeli i oblikovanju transcendentne suverenosti kroz stvarne oblike administracije.11 Meutim, sinteza koja je bila implicitna u πkoli naravnoga prava postala je eksplicitna u kontekstu historicizma. Svakako, bilo bi netoËno pripisati historicizmu prosvjetiteljstva tezu koju su u stvari razvile reakcionarne πkole u razdoblju nakon Francuske revolucije - to jest tezu koja spaja teoriju suverenosti s teorijom nacije i obje ih ukopava u zajedniËki povijesni humus. A ipak u tom ranom razdoblju postoji sjeme kasnijega razvoja. Dok je vaæan dio πkole naravnoga prava razvio zamisao o oblikovanju transcendentne suverenosti kroz stvarne oblike administracije, historicistiËki mislioci prosvjetiteljstva pokuπali su ustanoviti subjektivnost povijesnoga procesa pa time pronaÊi uËinkoviti temelj za naslov i vrπenje suverenosti.12 U radu Giambattista Vicoa, na primjer, strahovitoga meteora koji je proletio kroz razdoblje prosvjetiteljstva, odreenja pravnoga koncepta suverenosti bila su utemeljena u moÊi povijesnoga razvoja. Transcendentni oblici suverenosti prevedeni su u naznake procesa providnosti koji je bio istovremeno ljudski i boæanski. Izgradnja suverenosti [ili stvarno opredmeÊenje suverenosti] u povijesti bila je vrlo snaæna. Na tom povijesnom terenu, koji prisiljava svaku ideoloπku tvorevinu da se suoËi sa stvarnoπÊu, genetska kriza modernosti nikada nije bila zavrπena - i nije bilo potrebe da se zavrπi, jer je sama kriza proizvodila nove oblike koji su stalno poticali povijesni i politiËki razvoj, svi joπ uvijek pod vlaπÊu transcendentnoga suverena. Kakav genijalni obrat problematike! A opet, u isto vrijeme, kakva potpuna mistifikacija suverenosti! Elementi krize, stalne i nerijeπene krize, smatrali su se tada aktivnim elementima napretka. U stvari, veÊ kod Vicoa moæemo prepoznati zametak Hegelove apologije “uËinkovitosti”, koja tadaπnji svjetski poredak Ëini telosom povijesti.13 Ono πto su bile naznake i nagovjeπtaji u Vicoa, pojavili su se kao otvorena i radikalna izjava u kasnom njemaËkom prosvjetiteljstvu. Najprije u Hannoverskoj πkoli, a onda u djelu J.G. Herdera, moderna teorija
SUVERENOST NACIONALNE DRÆAVE
suverenosti usmjeravala se iskljuËivo prema analizi onoga πto se zamiπljalo kao druπtvena i kulturna zajednica: povijesni kontinuitet teritorija, stanovniπtva i nacije. Vicoov argument da je idealna povijest smjeπtena u povijesti svih nacija postao je joπ radikalniji u Herdera tako da je svako ljudsko usavrπavanje, u odreenom smislu, nacionalno.14 Identitet se tako zamiπlja ne kao rjeπavanje druπtvenih i povijesnih razlika veÊ kao proizvod prvobitnoga jedinstva. Nacija je potpuni oblik suverenosti koji prethodi povijesnom razvoju; ili, bolje reËeno, ne postoji povijesni razvoj koji nije veÊ unaprijed zamiπljen u poËetku. Drugim rijeËima, nacija podræava pojam suverenosti tvrdeÊi da mu prethodi.15 To je materijalni stroj koji juri povijeπÊu, “duh” koji stvara povijest. Nacija postaje naposljetku stanje moguÊnosti ukupnoga ljudskoga djelovanja i samoga druπtvenoga æivota. Narod nacije Izmeu kraja osamnaestoga stoljeÊa i poËetka devetnaestoga, pojam nacionalne suverenosti konaËno se pojavio u evropskoj misli u svom punom obliku. U osnovi toga definitivnoga oblika pojma bili su trauma, Francuska revolucija, i rjeπenje te traume, reakcionarno usvajanje i veliËanje pojma nacije. Temeljni elementi tog brzog prekrajanja pojma nacije koje ga je uËinilo stvarnim politiËkim oruæjem mogu se u saæetom obliku vidjeti u djelu Emmanuel-Josepha Sieye`sa. U svom divnom i klevetniËkom traktatu πto je treÊi staleæ?, on je povezao pojam nacije s onim TreÊega staleæa, to jest, buræoazije. Sieye`s je pokuπao vratiti pojam suverenosti njegovim humanistiËkim korijenima i ponovo otkriti njegove revolucionarne moguÊnosti. Joπ je vaænije za naπe svrhe πto mu je njegovo snaæno ukljuËivanje u revolucionarnu aktivnost omoguÊilo da protumaËi pojam nacije kao konstruktivni politiËki pojam, konstitutivni mehanizam. Meutim, postepeno je postalo jasno, osobito u Sieye`sovom kasnijem radu, radu njegovih sljedbenika i iznad svega onome njegovih klevetnika, da je nacija, iako stvorena putem politike, u krajnjoj instanci duhovna tvorevina, pa je pojam nacije tako odvojen od revolucije, koja je izruËena svim termidorima. Nacija je izrazito postala pojam koji je saæeo buræoasko hegemonistiËko rjeπenje u problem suverenosti.16 U onim trenucima kada je pojam nacije predstavljen kao puËki i revolucionarni, kao πto je doista i bio tijekom Francuske revolucije, mogli bismo pretpostaviti da je nacija prekinula s modernim pojmom suverenosti i njegovim aparatom potËinjavanja i vladanja, te da se umjesto toga otvorila prema demokratskom pojmu zajednice. Veza izmeu pojma nacije i pojma
95
96
PUTOVI SUVERENOSTI
naroda bila je doista snaæna novina i ona je stvarno Ëinila srediπte jakobinske senzibilnosti kao i one drugih revolucionarnih skupina. Meutim, ono πto izgleda revolucionarno i oslobaajuÊe u tom pojmu nacionalne, puËke suverenosti samo je joπ jedan okretaj zavrtnja, daljnje proπirenje potËinjavanja i vladanja koje je moderni pojam suverenosti nosio sa sobom od poËetka. Nesigurna moÊ suverenosti kao rjeπenje krize modernosti najprije se za oslonac upuÊivala na naciju, a kada se otkrilo da je i nacija nesigurno rjeπenje, dalje se upuÊivala na narod. Drugim rijeËima, upravo kao πto pojam nacije upotpunjuje pojam suverenosti tvrdnjom da mu prethodi tako i pojam naroda upotpunjuje pojam nacije putem joπ jednog simulirane logiËke regresije. Svaki logiËki korak funkcionira da bi uËvrstio moÊ suverenosti mistificirajuÊi njezinu osnovu, to jest, poËivajuÊi na prirodnosti pojma. Identitet nacije i joπ viπe identitet naroda moraju izgledati prirodni i prvobitni. Mi, nasuprot, moramo denaturalizirati te pojmove i upitati πto je to nacija i kako je stvorena, ali isto tako, πto je to narod i kako je stvoren? Iako je “narod” postavljen kao prvobitna osnova nacije, moderni koncept naroda je ustvari proizvod nacionalne dræave, i preæivljava jedino unutar svoga konkretnoga ideoloπkoga konteksta. Mnoge suvremene analize nacija i nacionalizma s najrazliËitijih stajaliπta idu u krivom smjeru jer se bez oklijevanja oslanjaju na prirodnost pojma i identitet naroda. Trebamo napomenuti da se pojam naroda uvelike razlikuje od pojma mnoπtva.17 VeÊ je u sedamnaestom stoljeÊu Hobbes bio vrlo svjestan te razlike i njezine vaænosti za izgradnju suverenoga poretka: “Velika je zapreka graanskoj vladi, osobito monarhistiËkoj to πto ljudi ne prave dovoljnu razliku izmeu naroda i mnoπtva. Narod je neπto πto je jedno, koje ima jednu volju i Ëemu se moæe pripisati jedna radnja; niπta od toga ne moæe se reÊi za mnoπtvo. Narod vlada u svim oblicima vlasti. Jer Ëak i u monarhijama narod zapovijeda; jer narod izraæava svoju volju putem volje jednoga Ëovjeka ... [kolikogod to izgledao paradoks] kralj je narod”.18 Mnoπtvo je mnogostrukost, razina singularnosti, otvoreni skup odnosa, koji nije homogen niti istovjetan sa samim sobom i odnosi se nejasno i ukljuËivo prema onima izvan njega. Narod, nasuprot, teæi prema identitetu i homogenosti iznutra dok izraæava razliku i iskljuËuje se od vanjskoga. Dok je mnoπtvo nedefinitivan konstitutivan odnos, narod je konstituirana sinteza koja je pripremljena za suverenost. Narod pokazuje jednu jedinu volju i radnju koja je neovisna od raznih volja i radnji mnoπtva. Svaka nacija mora pretvoriti mnoπtvo u narod.
SUVERENOST NACIONALNE DRÆAVE
Dvije temeljne vrste postupaka doprinose izgradnji modernoga pojma naroda u odnosu na onaj nacije u Evropi u osamnaestom i devetnaestom stoljeÊu. Vaæniji meu njima su mehanizmi kolonijalnoga rasizma koji grade identitet evropskih naroda u dijalektiËkoj igri suprotnosti s njihovim uroeniËkim Drugima. Pojmovi nacije, naroda i rase nikada nisu vrlo udaljeni.19 Izgradnja potpune rasne razlike bitni je temelj za koncept homogenog nacionalnog identiteta. Brojne izvrsne studije pojavljuju se danas kada pritisci doseljavanja i multikulturalizma stvaraju sukobe u Evropi, koji pokazuju da evropska druπtva i narodi nisu nikad bili Ëisti i jedinstveni usprkos neËijoj upornoj nostalgiji.20 Identitet naroda izgradio se na zamiπljenoj ravni koja je skrivala i/ili uklonila razlike, a to je na praktiËkoj razini odgovaralo rasnom potËinjavanju i druπtvenom proËiπÊenju. Drugi temeljni postupak u izgradnji naroda, koji je olakπao prvi, nestanak je unutarnjih razlika time πto hegemonistiËka skupina, rasa ili klasa predstavlja cijelo stanovniπtvo. PredstavniËka skupina je djelatni agens koji se nalazi u pozadini uËinkovitosti pojma nacije. Tijekom same Francuske revolucije, izmeu termidora i Napoleonskoga razdoblja, pojam nacije otkrio je svoj bitni sadræaj i posluæio kao protuotrov pojmu i snagama revolucije. »ak u Sieye`sovom ranom radu moæemo vidjeti kako nacija sluæi da ublaæi krizu i kako Êe suverenost biti ponovo prisvojena putem predstavljanja buræoazije. Sieye`s tvrdi da nacija moæe imati samo jedan opÊi interes: bilo bi nemoguÊe uspostaviti red kada bi nacija dopustila nekoliko razliËitih interesa. Druπtveni poredak nuæno pretpostavlja jedinstvo ciljeva i sklad sredstava.21 Pojam nacije u tim prvim godinama Francuske revolucije bio je prva pretpostavka izgradnje puËke hegemonije i prvi svjesni manifest neke druπtvene klase, ali on je bio takoer konaËna izjava o potpuno dovrπenoj svjetovnoj preobrazbi, krunidba, konaËni peËat. Nikada pojam nacije nije bio tako reakcionaran kao onda kada se sam predstavljao kao revolucionaran.22 Paradoksalno to moæe biti samo dovrπena revolucija, kraj povijesti. Prijelaz od revolucionarne djelatnosti prema duhovnoj izgradnji nacije i naroda neizbjeæan je i implicitan u samim tim pojmovima.23 Nacionalna suverenost i puËka suverenost bile su tako proizvodi duhovne izgradnje, to jest, izgradnje identiteta. Kada se Edmund Burke suprotstavio Sieye`su, njegovo je stajaliπte bilo mnogo manje razliËito nego πto bismo mogli pomisliti prema vruÊoj polemiËkoj klimi toga doba. »ak je i za Burkea, u stvari, nacionalna suverenost proizvod duhovne izgradnje identiteta. Ta se Ëinjenica moæe joπ jasnije prepoznati u radu onih koji su ponijeli stijeg kontrarevolucionarnoga projekta na evropskom kontinentu.
97
98
PUTOVI SUVERENOSTI
Kontinentalni koncepti te duhovne izgradnje oæivjeli su kako historicistiËku tako i voluntaristiËku tradiciju nacije i pridodali konceptu povijesnoga razvoja transcendentalnu sintezu u nacionalnoj suverenosti. Ta je sinteza uvijek veÊ postignuta u identitetu nacije i naroda. Johan Gottlieb Fichte, na primjer, tvrdi, izraæavajuÊi se viπe manje mitoloπki, da su domovina i narod predstavnici i mjerila zemaljske vjeËnosti; oni su ono πto ovdje na zemlji moæe biti besmrtno.24 RomantiËka kontrarevolucija bila je u stvari realistiËnija od prosvjetiteljske revolucije. Ona je uokvirila i uËvrstila ono πto je bilo veÊ postignuto, slaveÊi ga u vjeËnom svjetlu hegemonije. TreÊi staleæ je moÊ; nacija je njegovo totalizirajuÊe predstavljanje; narod je njegov Ëvrsti i prirodni temelj; a nacionalna suverenost je vrhunac povijesti. Buræoaska vlastita revolucionarna povijest definitivno je nadmaπila svaku povijesnu alternativu buræoaskoj hegemoniji.25 To buræoasko oblikovanje pojma nacionalne suverenosti daleko je nadmaπilo prethodna oblikovanja moderne suverenosti. Ono je uËvrstilo poseban i hegemonistiËki lik moderne suverenosti, sliku pobjede buræoazije koja je onda postala kako historicistiËka tako i univerzalna. Nacionalna posebnost je moguÊa univerzalnost. Sve su se niti dugoga razvoja tu ispreplele. U identitetu, to jest, duhovnoj biti, naroda i nacije, postoji teritorij protkan kulturnim znaËenjima, zajedniËkom povijesti i jeziËnom zajednicom; ali joπ viπe tu je i konsolidacija klasne pobjede, stabilno træiπte, moguÊnost ekonomske ekspanzije i novi prostori koje treba osvojiti i civilizirati. Ukratko, izgradnja nacionalnog identiteta jamËi stalno pojaËavanu legitimaciju, te pravo i moÊ nepovredivoga i nesavladivoga jedinstva. To je odluËan pomak u pojmu suverenosti. Spojen s pojmovima nacije i naroda, moderni pojam suverenosti pomiËe svoj epicentar od posredovanja sukoba i krize prema jedinstvenom doæivljaju nacije-subjekta i njezine zamiπljene zajednice. Podreeni nacionalizam Dosad smo naπu pozornost usmjeravali na razvoj pojma nacije u Evropi dok je Evropa bila u procesu stjecanja svjetske prevlasti. Meutim izvan Evrope pojam nacije funkcionirao je sasvim drugaËije. U stvari, mogli bismo Ëak reÊi da je u nekim vidovima funkcija pojma nacije obrnuta meu podreenim skupinama od one meu vladajuÊim skupinama. Najsmionije reËeno, izgleda da, dok pojam nacije promiËe status quo i restauraciju u rukama vladajuÊih, on je orue promjene i revolucije u rukama potËinjenih.
SUVERENOST NACIONALNE DRÆAVE
Dvije primarne funkcije, od kojih je svaka dvosmislena, odreuju progresivnu narav podreenoga nacionalizma. Najvaænije, nacija se pojavljuje kao napredna ukoliko ona sluæi kao crta obrane protiv prevlasti moÊnijih nacija i vanjskih ekonomskih, politiËkih i ideoloπkih snaga. Pravo na samoodreenje potËinjenih nacija u stvari je pravo na odcjepljenje od nadzora vladajuÊih snaga.26 Protukolonijalne borbe tako su koristile pojam nacije kao orue kojim Êe poraziti i istjerati osvajaËa, a protuimperijalistiËka politika na sliËan je naËin podigla nacionalne zidove kako bi omela prejake snage stranoga kapitala. Koncept nacije takoer je posluæio kao ideoloπko orue da suzbije prevladavajuÊi diskurs koji je prikazivao potlaËeno stanovniπtvo kao kulturno manje vrijedno; pozivanje na dræavnost takoer je potvrivalo dostojanstvo naroda i Ëinilo legitimnim zahtjev za neovisnoπÊu i jednakoπÊu. U svakom od tih sluËaja, nacija je napredna kao strogo utvrena crta obrane protiv moÊnijih vanjskih snaga. Meutim, kolikogod ti zidovi izgledali napredni u svojoj zaπtitnoj funkciji protiv vanjske prevlasti, oni lako mogu odigrati obrnutu ulogu u odnosu na unutarnje stanje koje πtite. Negativna strana strukture koja odolijeva stranim snagama i sama je prevladavajuÊa snaga koja vrπi jednako i suprotno unutarnje porobljavanje, potiskujuÊi unutarnje razlike i oporbu u ime nacionalnog identiteta, jedinstva i sigurnosti. Ponekad je teπko razdvojiti zaπtitu od porobljavanja. Ta strategija “nacionalne zaπtite” je maË s dvije oπtrice koji povremeno izgleda nuæan usprkos svojoj razornosti. Nacija izgleda napredna takoer ukoliko postavlja zajedniπtvo kao moguÊu zajednicu. Dio “modernizirajuÊih” uËinaka nacije u potlaËenim zemljama sastojao se u stapanju razliËitih naroda, uklanjajuÊi vjerske, etniËke, kulturne i jeziËne prepreke. Stapanje u zemljama kao πto su Indonezija, Kina i Brazil, na primjer, stalan je proces koji ukljuËuje prevladavanje bezbrojnih takvih prepreka - a u mnogim sluËajevima evropska kolonijalna moÊ pripremila je takvo nacionalno stapanje. U sluËajevima naroda u dijaspori, takoer, nacija ponekad izgleda jedinim dostupnim pojmom pod kojim se moæe zamisliti zajednica potËinjene skupine - kao πto se, na primjer, Aztláni zamiπljaju kao zemljopisna domovina “la Raza”-e, duhovne latinske nacije u Sjevernoj Americi. Moæe biti toËno, kao πto kaæe Benedict Anderson, da naciju treba shvatiti kao zamiπljenu zajednicu - ali tu moramo prepoznati da je zahtjev izokrenut tako da nacija postaje jedini naËin na koji moæemo zamisliti zajednicu! Svako zamiπljanje zajednice postaje prekodirano kao nacija pa je stoga naπ pojam zajednice ozbiljno osiromaπen. Upravo kao πto se, u kontekstu
99
100
PUTOVI SUVERENOSTI
vladajuÊih zemalja, poriËu raznolikost i singularnost mnoπtva u oklopu identiteta i homogenosti naroda. Joπ jednom, stapajuÊa moÊ potËinjene nacije je maË s dvije oπtrice, istovremeno napredan i reakcionaran. Oba ta istovremeno napredna i nazadna vida potËinjenoga nacionalizma prisutna su u svoj svojoj dvosmislenosti u tradiciji crnaËkog nacionalizma u Sjedinjenim Dræavama. Iako liπen bilo kojega teritorijalnoga odreenja [i tako bez sumnje razliËit od veÊine drugih potËinjenih nacionalizama], on takoer predstavlja dvije temeljne napredne funkcije ponekad pokuπavajuÊi se postaviti u analogan poloæaj s pravim, teritorijalno odreenim nacijama. U ranim 1960-im godinama, na primjer, nakon ogromnoga ekonomskoga poticaja stvorenog Bandunπkom konferencijom i novim afriËkim i latinoameriËkim borbama za nacionalno osloboenje, Malcolm X pokuπao je preusmjeriti teæiπte zahtjeva afroameriËkih borbi s “graanskih prava” na “ljudska prava” i tako retoriËki pomaknuti forum obraÊanja od Kongresa SAD-a na OpÊu skupπtinu UN-a.27 Malcolm X, poput mnogih afroameriËkih voa barem od Marcusa Garveya, jasno je prepoznao moÊan poloæaj govora u ime nacije i naroda. Pojam nacije tu oslikava obrambeni poloæaj odvajanja od hegemonistiËke “vanjske” moÊi i istovremeno predstavlja autonomnu moÊ jedinstvene zajednice, moÊ naroda. Vaænija od bilo kojih takvih teoretskih i retoriËkih postavki je stvarna praksa crnaËkog nacionalizma, to jest, raznolike djelatnosti i pojave koje sami akteri izmiπljaju kao izraze crnaËkoga nacionalizma: od vjeæbaËkih momËadi i parada do programa ishrane, odvojenih πkola i projekata ekonomskoga razvoja zajednice i samodostatnosti. Kao πto Wahneema Lubiano to kaæe, “CrnaËki nacionalizam je znaËajan zbog njegove sveprisutnosti u æivotima ameriËkih Crnaca”.28 U svim tim raznim djelatnostima i podruËjima æivota, crnaËki nacionalizam toËno odreuje krugove samovrednovanja koji Ëine zajednicu i omoguÊuju njezino relativno samoodreenje i samokonstituiranje. Usprkos opsegu razliËitih pojava nazvanih crnaËkim nacionalizmom, mi joπ uvijek moæemo u njima prepoznati dvije temeljne napredne funkcije potËinjenoga nacionalizma: obranu i stapanje zajednice. CrnaËki nacionalizam moæe odrediti bilo koji oblik odvajanja i autonomne moÊi afroameriËkoga naroda. Meutim, i u sluËaju crnaËkoga nacionalizma, napredne elemente neizbjeæno prate njihove reakcionarne sjene. Represivne snage nacije i naroda hrane se samovrednovanjem zajednice i razaraju raznolikost. Kada crnaËki nacionalizam postavlja jedinstvo i homogenost afroameriËkoga naroda kao svoju osnovu [uklanjajuÊi klasne razlike, na primjer] ili kada
SUVERENOST NACIONALNE DRÆAVE
odreuje jedan segment zajednice [kao πto su afroameriËki muπkarci] kao de facto predstavnike cjeline, duboka dvosmislenost naprednih funkcija potËinjenoga nacionalizma razvidno izbija na povrπinu.29 Upravo strukture koje igraju obrambenu ulogu u odnosu na vanjsko - u interesu promicanja moÊi, autonomije i jedinstva zajednice - iste su one koje igraju porobljivaËku ulogu prema unutra, poriËuÊi raznolikost same zajednice. Meutim, trebamo naglasiti da te dvosmislene napredne funkcije pojma nacije prvenstveno postoje onda kada nacija nije uËinkovito povezana sa suverenoπÊu, to jest, kada zamiπljena nacija [joπ] ne postoji, kada nacija ostaje pukim snom. »im se nacija poËinje oblikovati kao suverena dræava, njezine napredne funkcije gotovo nestaju. Jean Genet bio je ushiÊen revolucionarnom æeljom Crnih pantera i Palestinaca, ali je shvatio da Êe ostvarenje suverene nacije znaËiti kraj njihovih revolucionarnih odlika. “Na dan kada se Palestinci institucionaliziraju”, rekao je, “ja neÊu biti viπe na njihovoj strani. Na dan kada Palestinci postaju nacija poput drugih nacija, ja viπe neÊu biti tamo”.30 S nacionalnim “osloboenjem” i izgradnjom nacionalne dræave, sve porobljivaËke funkcije moderne suverenosti neizbjeæno cvjetaju punom snagom. Totalitarizam nacionalne dræave Kada nacionalna dræava doista funkcionira kao institucija suverenosti, uspijeva li ona u potpunosti rijeπiti krizu modernosti? Uspijeva li pojam naroda i njegovo biopolitiËko pomaknuÊe suverenosti promijeniti uvjete i podruËje sinteze izmeu konstitutivne moÊi i konstituirane moÊi i izmeu dinamike proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa na takav naËin da nas izvede iz krize? ©iroki spektar pisaca, pjesnika i politiËara [Ëesto izraslih iz naprednih, socijalistiËkih i protuimperijalistiËkih pokreta] svakako su mislili potvrdno. Preobrazba jakobinske ljevice devetnaestoga stoljeÊa u nacionalistiËku ljevicu, sve snaænije usvajanje nacionalnih programa u Drugoj i TreÊoj Internacionali i nacionalistiËki oblici oslobodilaËkih borbi u kolonijalnom i postkolonijalnom svijetu sve do danaπnjih otpora nacija procesima globalizacije i katastrofa koje izazivaju: izgleda da sve to podupire stajaliπte da nacionalna dræava doista pruæa novu dinamiku izvan povijesnoga i konceptualnoga fijaska moderne suverene dræave.31 Meutim, mi imamo drugaËije stajaliπte o funkciji nacije, i po naπem miπljenju kriza modernosti ostaje odluËno otvorena pod vladavinom nacije i njezinoga naroda. Ako ponovno preuzmemo naπu genealogiju pojma suverenosti u devetnaestom i dvadesetom stoljeÊu, vidljivo je da je dræavni
101
102
PUTOVI SUVERENOSTI
oblik modernosti najprije siπao u dræavni oblik nacije, a onda se dræavni oblik nacije srozao u cijeli niz barbarizama. Kada je klasna borba ponovo otvorila mistificiranu sintezu modernosti u prvim desetljeÊima dvadesetoga stoljeÊa i ponovo iskazala snaænu antitezu izmeu dræave i mnoπtva i izmeu proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa, ta je antiteza vodila izravno u evropski graanski rat - graanski rat koji je nosio masku sukoba meu suverenim nacionalnim dræavama.32 U Drugom svjetskom ratu nacistiËka NjemaËka, zajedno s raznim evropskim faπizmima, stajala je nasuprot socijalistiËke Rusije. Nacije su predstavljene kao mistifikacije, ili zamjene, klasnih subjekata u sukobu. Ako je nacistiËka NjemaËka idealan tip preobrazbe moderne suverenosti u nacionalnu suverenost i njezinoga oblika u kapitalistiËki oblik, onda je staljinistiËka Rusija idealan tip preobrazbe puËkoga interesa i okrutne logike koja iz njega slijedi u projekt nacionalne modernizacije, mobilizirajuÊi u vlastite svrhe proizvodne snage koje æude za oslobaanjem od kapitalizma. Ovdje moæemo analizirati nacionalnu socijalistiËku apoteozu modernog pojma suverenosti i njegovu preobrazbu u nacionalnu suverenost: niπta ne moæe boje osvijetliti koherentnost toga prijelaza nego πto to moæe prijenos moÊi od pruske monarhije na Hitlerov reæim, pod sjajnim okriljem njemaËke buræoazije. Meutim, taj je prijelaz dobro poznat, kao πto su i eksplozivno nasilje toga prijenosa moÊi, posloviËna posluπnost njemaËkoga naroda, njegova vojniËka i graanska smionost u sluæbi nacije, te popratne posljedice koje moæemo nazvati, u nekoj vrsti intelektualne preËice, Auschwitz [kao simbol æidovskoga holokausta] i Buchenwald [kao simbol istrebljenja komunista, homoseksualaca, Cigana i drugih]. Prepustimo tu priËu drugim znanstvenicima i sramoti povijesti. Ovdje nas viπe zanima druga strana nacionalnoga pitanja u Evropi tijekom toga razdoblja. Drugim rijeËima, πto se doista dogodilo kada je nacionalizam iπao ruku pod ruku sa socijalizmom u Evropi? Da bismo odgovorili na to pitanje moramo ponovo razmotriti nekoliko srediπnjih trenutaka u povijesti evropskoga socijalizma. NaroËito moramo imati na umu da se nedugo nakon svoga zametka, izmeu sredine i kraja devetnaestoga stoljeÊa, socijalistiËka Internacionala morala suoËiti s jakim nacionalistiËkim pokretima, a tijekom toga sukoba prvobitna meunarodna strast radniËkoga pokreta brzo je isparila. Politika najjaËih evropskih radniËkih pokreta, u NjemaËkoj, Austriji, Francuskoj, a iznad svega u Engleskoj, odmah je podigla stijeg nacionalnoga interesa. Socijaldemokratski reformizam bio je potpuno opsjednut tim kompromisom izmiπljenim u ime
SUVERENOST NACIONALNE DRÆAVE
nacije - kompromisom izmeu klasnih interesa, to jest, izmeu proletarijata i nekih slojeva buræoaske hegemonistiËke strukture u svakoj zemlji. Nemojmo Ëak ni govoriti o podloj povijesti izdaje u kojoj su dijelovi evropskoga radniËkoga pokreta podræavali imperijalistiËke poduhvate evropskih nacionalnih dræava, niti o neoprostivoj gluposti koja je ujedinila razne evropske reformizme da pristanu da se mase vode na klaonicu u Prvom svjetskom ratu. Socijaldemokratski reformizam doista je imao primjerenu teoriju za ta glediπta. Nekoliko austrijskih socijaldemokratskih profesora ju je izmislilo. Bili su to suvremenici Musilova grofa Leinsdorfa. U idiliËnom ozraËju alpske Kakanije, u blagoj intelektualnoj klimi “povratka Kantu”, ti profesori, poput Otta Bauera, insistirali su na nuænosti da se nacionalnost smatra temeljnim elementom modernizacije.33 U stvari, oni su vjerovali da Êe se u sukobljavanju izmeu nacionalnosti [definiranoj kao zajednici liËnosti] i kapitalistiËkoga razvoja [shvaÊenoga kao druπtvo] pojaviti dijalektika koja Êe u svome razvijanju moguÊe biti sklona proletarijatu i njegovoj postupnoj hegemoniji u druπtvu. Taj program nije se obazirao na Ëinjenicu da pojam nacionalne dræave nije djeljiv veÊ organski, ne transcendentalan veÊ transcendentan, i Ëak da je u svojoj transcendentnosti izgraen da se suprotstavi svakoj teænji proletarijata da ponovo prisvoji druπtveni prostor i druπtveno bogatstvo. ©to moæe onda modernizacija znaËiti ako je bitno vezana u reformu kapitalistiËkoga sustava i neprijateljska prema bilo kojem otvaranju revolucionarnoga procesa? Ti su autori slavili naciju a da nisu htjeli platiti cijenu toga slavlja. Ili bolje reËeno, oni su je slavili i istovremeno mistificirali razornu moÊ pojma nacije. S toga stajaliπta, potpora imperijalistiËkim projektima i meuimeprijalistiËkom ratu bilo je doista logiËko i neizbjeæno glediπte za socijaldemokratski reformizam. I boljπevizam je uπao u podruËje nacionalistiËke mitologije, osobito preko Staljinovoga slavljenoga predrevolucionarnoga pamfleta o marksizmu i nacionalnom pitanju.34 Prema Staljinu, nacije su odmah revolucionarne, a revolucija znaËi modernizaciju: nacionalizam je neizbjeæna faza u razvoju. Meutim, preko Staljinova prijevoda, kako nacionalizam postaje socijalistiËki, socijalizam postaje ruski, a Ivan Grozni postavljen je da poËiva u grobu pored Lenjina. KomunistiËka Internacionala preobrazila se u skup “pete kolone” ruskih nacionalnih interesa. Pojam komunistiËke revolucije ta deteritorijalizirajuÊa sablast koja je progonila Evropu i svijet i koja je od Pariπke komune do 1917. u Sankt Petersburgu i do Maovog Dugog marπa uspjela ujediniti dezertere, meunarodne partizane, πtrajkaπke radnike i
103
104
PUTOVI SUVERENOSTI
kozmopolitske intelektualce - konaËno je pretvoren u reteritorijalizirajuÊi reæim nacionalne suverenosti. TragiËna je ironija da je nacionalistiËki socijalizam u Evropi postao sliËan nacional-socijalizmu. To nije stoga πto se “dvije krajnosti susreÊu”, kao πto bi neki liberali voljeli pomisliti, veÊ zbog toga πto je apstraktni stroj nacionalne suverenosti u srcu oba dva. Kada je, usred hladnoga rata, pojam totalitarizma uveden u politiËku znanost, on je dodirnuo samo vanjske elemente pitanja. U svom najkoherentnijem obliku pojam totalitarizma iskoriπten je da se prokaæu ruπenje demokratske javne sfere, nastavak jakobinske ideologije, krajnje oblike rasistiËkoga nacionalizma i poricanje træiπnih sila. Meutim pojam totalitarizma mora zagrabiti mnogo dublje u stvarne pojave i istovremeno dati za njih bolja objaπnjenja. U stvari, totalitarizam se ne sastoji samo u totaliziranju uËinaka druπtvenoga æivota i njihovom podvrgavanju globalnom disciplinarnom standardu, veÊ i u poricanju samoga druπtvenoga æivota, podrivanju njegovoga temelja, te u teoretskom i praktiËnom uklanjanju svake moguÊnosti postojanja mnoπtva. Ono πto je totalitarno je organski temelj i ujedinjeni izvor druπtva i dræave. Zajednica nije dinamiËka kolektivna tvorevina veÊ primordijalni mit. Izvorni pojam naroda postavlja identitet koji homogenizira i proËiπÊava sliku naroda dok istovremeno prijeËi konstruktivna meusobna djelovanja razlika unutar mnoπtva. Sieye`s je vidio zametak totalitarizma veÊ u koncepcijama nacionalne i puËke suverenosti u osamnaestom stoljeÊu, koncepcijama koje su uËinkovito saËuvale apsolutnu moÊ monarhije i prenijeli je na nacionalnu suverenost On je naslutio buduÊnost onoga πto bismo mogli nazvati totalitarnom demokracijom.35 U raspravi o Ustavu III. godine Francuske revolucije, Sieye`s je odbacio “loπe planove za re-total [ré-total] umjesto republiku [ré-publique], koji bi bili pogubni za slobodu i πtetni kako za javnu sferu tako i za privatnu”.36 Pojam nacije i praksa nacionalizma od samoga su poËetka postavljeni na stazu ne republike veÊ “re-totala”, totalne stvari, to jest, totalitarnoga prekodiranja druπtvenoga æivota.
2.3 DIJALEKTIKA KOLONIJALNE SUVERENOSTI toussaint l’ouvertureu Toussaintu, najnesretniji od svih ljudi! Bilo da Ëujeπ Seljakov zviæduk dok ore Svojim plugom, ili pak tvoja glava PoËiva na jastuku u dubokoj gluhoj tamnici; O bijedni voo! Gdje i kad Êeπ NaÊi mira! Ali ne umiri; bolje budi U tvojim okovima vedra Ëela: Iako si pao da nikada viπe ne ustaneπ, Æivi i utjeπi se. Ti si za sobom ostavio Sile πto Êe za tebe raditi: zrak, zemlju i nebesa; Nema daπka najobiËnijega vjetra Koji bi te zaboravio; imaπ velike saveznike; Tvoji prijatelji su ushiti, smrtne muke, I ljubav i Ëovjekov nepobjediv um. william wordsworth
Trebamo se sada vratiti korak unatrag i ispitati genealogiju pojma suverenosti sa stajaliπta kolonijalizma. Kriza modernosti imala je od poËetka bliski odnos s rasnim potËinjavanjem i kolonijalizmom. Dok su unutar svoga podruËja nacionalna dræava i njezine popratne ideoloπke strukture neumorno radile na stvaranju i reprodukciji ËistoÊe naroda, na vanjskom planu nacionalna dræava je stroj koji proizvodi Druge, stvara razlike i podiæe granice koje ograniËavaju i podupiru moderni subjekt suverenosti. Meutim te granice i prepreke nisu nepropusne veÊ prije sluæe da urede dvosmjerni tijek izmeu Evrope i njenoga vanjskoga. Orijentalno, afriËko, ameroindijansko sve su to nuæni sastojci za negativni temelj evropskog identiteta i moderne suverenosti kao takve. Crni Drugi evropskoga prosvjetiteljstva leæi u samom njegovom temelju upravo kao πto proizvodni odnos sa “crnim kontinentima” sluæi kao ekonomski temelj evropskih nacionalnih dræava.01 Rasni sukob ugraen u evropsku modernost
106
PUTOVI SUVERENOSTI
joπ je jedan simptom stalne krize koja odreuje modernu suverenost. Kolonija stoji u dijalektiËkoj suprotnosti s evropskom modernosti, kao njezin nuæni dvojnik i nesavladiv neprijatelj. Kolonijalna suverenost je joπ jedan nedostatan pokuπaj da se rijeπi kriza modernosti. »ovjeËanstvo je jedno i mnogo Doba evropskoga otkrivanja i postupno poveÊavanje komunikacije meu prostorima i narodima na Zemlji koje je slijedilo uvijek su sa sobom nosili stvarni utopijski element. Ali toliko je krvi proliveno, toliko mnogo æivota i kultura uniπteno da treba πto prije odbaciti barbarstvo i uæas zapadnoevropske [a onda ameriËke, sovjetske i japanske] ekspanzije i nadzora nad zemaljskom kuglom. Meutim, mislimo da je vaæno ne zaboraviti utopijske teænje koje su uvijek pratile napredak prema globalizaciji, pa i ako su snage moderne suverenosti stalno poraæavale te teænje. Ljubav prema razlikama i vjerovanje u univerzalnu slobodu renesansnog humanizma opet se ovdje pojavljuje na globalnoj razini. Taj utopijski element globalizacije spreËava nas da jednostavno padnemo u partikularizam i izolacionizam kao reakciju na totalizirajuÊe snage imperijalizma i rasne prevlasti, prisiljavajuÊi nas umjesto toga da izmislimo projekt protuglobalizacije, Protuimperij. Meutim, taj utopijski element nikada nije bio nedvosmislen. To je teænja koja je u stalnom sukobu sa suverenim poretkom i prevlasti. Vidimo tri primjerena izraza toga utopizma, u svoj njegovoj dvosmislenosti, u misli Bartoloméa de las Casasa, Toussainta l’Ouvereturea i Karla Marxa. U prvom polustoljeÊu nakon evropskoga iskrcavanja u Amerikama kod Hispaniole, Bartolomé de las Casas promatrao je s uæasom barbarstvo konkvistadora i kolonista i njihovo porobljavanje Ameroindijanaca i genocid nad njima. VeÊina πpanjolskih vojnika, upravljaËa i kolonista, gladnih zlata i moÊi, vidjeli su u stanovnicima toga novoga svijeta neopozivo Drugoga, manje ljudskoga, ili barem prirodno potËinjenoga Evropljanima - a Las Casas nam pripovijeda kako su novopridoπli Evropljani postupali prema njima gore nego prema svojim æivotinjama. U tom je kontekstu pravo Ëudo kako se Las Casas, koji je sudjelovao u πpanjolskoj misiji, mogao dovoljno odvojiti od opÊe struje miπljenja da bi insistirao na ljudskim odlikama Ameroindijanaca i suprotstaviti se okrutnosti πpanjolskih vladara. Njegov prosvjed proistiËe iz jednoga jednostavnoga naËela: ËovjeËanstvo je jedno i jednako. Meutim, trebamo istovremeno shvatiti da je misionarski poziv imanentno povezan s humanistiËkim projektom dobroga biskupa od
DIJALEKTIKA KOLONIJALNE SUVERENOSTI
Chiapasa. U stvar, Las Casas moæe promiπljati jednakost jedino kao istost. Ameroindijanci su jednaki Evropljanima po prirodi samo utoliko ukoliko su potencijalno evropski narod, ili u stvari potencijalno krπÊani: “Priroda ljudi je ista i svi su pozvani od Krista na isti naËin”.02 Las Casas ne moæe vidjeti izvan eurocentriËkoga gledanja na Amerike po kojemu bi najveÊa velikoduπnost i milost bila dovesti Ameroindijance pod nadzor i pokroviteljstvo prave religije i njezine kulture. Uroenici su nerazvijeni potencijalni Evropljani. U tom smislu Las Casas pripada diskursu, koji se proteæe znatno u dvadeseto stoljeÊe, o moguÊnosti usavrπavanja divljaka. Za Ameroindijance, isto kao i za Æidove u ©panjolskoj πesnaestoga stoljeÊa, prijelaz prema slobodi od progona mora najprije proÊi kroz krπÊansko obraÊenje. Las Casas nije u stvari daleko od inkvizicije. On priznaje da je ËovjeËanstvo jedno ali ne moæe vidjeti da je ono istovremeno mnogostruko. Viπe od dva stoljeÊa nakon Las Casasa, u kasnom osamnaestom stoljeÊu, kada se evropska prevlast nad Amerikama promijenila od osvajanja, krvoproliÊa i pljaËke u mnogo stabilniju kolonijalnu strukturu robovske proizvodnje na veliko i trgovinskih ograniËenja, crni rob po imenu Toussaint l’Ouverture vodio je prvu uspjeπnu borbu za neovisnost protiv modernog ropstva u francuskoj koloniji Saint Domingo [danas Haiti]. Toussaint l’Ouverture udisao je retoriku Francuske revolucije πto se πirila iz Pariza u njezinom Ëistom obliku. Ako su francuski revolucionari suprotstavljajuÊi se ancien régimeu proglasili univerzalno ljudsko pravo na “liberté, egalité et fraternité”, Toussaint je pretpostavljao da se crnci, mulati i bijelci iz kolonije takoer nalaze pod πirokim kiπobranom prava graana. On je smatrao da pobjeda nad feudalnim plemstvom i ushiÊenje univerzalnim vrijednostima u Evropi podrazumijeva i pobjedu nad “rasnim plemstvom” i dokinuÊe ropstva. Svi Êe tada biti slobodni graani, jednaka braÊa u novoj francuskoj republici. Toussaintova pisma francuskim vojnim i vladinim voama provode retoriku revolucije besprijekorno do njezinoga logiËkoga zakljuËka i time otkrivaju njezino licemjerstvo. Moæda naivno ili moæda kao svjesnu politiËku taktiku, Toussaint pokazuje kako voe revolucije izdaju naËela za koja tvrde da su im najsvetija. U izvjeπtaju Direktoriju od 18. Brumairea godine vi. [5. studenoga 1797], Toussaint je opominjao francuske voe da Êe biti nemoguÊ bilo kakav povratak na ropstvo, bilo kakav kompromis o naËelima. Deklaracija o slobodi je neopoziva: “Zar mislite da Êe ljudi koji su uæivali blagoslov slobode mirno gledati da im ga oduzimate?... Ali ne, ista ruka koja je raskinula naπe lance neÊe nas ponovo porobiti. Francuska neÊe opozvati svoja naËela, ona nam
107
108
PUTOVI SUVERENOSTI
neÊe uskratiti svoje najveÊe blagodati”.03 Proglaπenja univerzalnih prava πto su tako samosvjesno potekla iz Pariza vratila su se iz Saint Dominguea samo da bi uæasnula Francuze. Na prijelazu preko Atlantika, univerzalnost ideala postala je stvarnijom i primijenjena je u praksi. Kao πto Aimé Césaire kaæe, Toussaint l’Ouverture promicao je projekt na podruËju “koje odvaja jedinu misao od konkretne stvarnosti; pravo od njegova ostvarenja, razum od njegove prave istine”.04 Toussaint doslovce shvaÊa deklaraciju o pravima Ëovjeka i insistira na njezinom punom prijenosu u praksu. Revolucija prema Toussaintu ne traæi oslobaanje od evropske prevlasti samo da bi se vratila u izgubljeni afriËki svijet ili uspostavila u izolaciji tradicionalne oblike vladavine. Toussaint oËekuje da novostvoreni oblici slobode i jednakosti budu dostupni u sve viπe povezanome svijetu.05 Meutim, Toussaint ponekad piπe kao da su Francuzi izmislili samu zamisao o slobodi, i kao da su on i njegovi pobunjeniËki pratioci slobodni jedino miloπÊu Pariza. To moæe biti samo Toussaintova retoriËka strategija, primjer njegove ironiËne ropske pokornosti prema francuskim vladarima; ali svakako ne bismo trebali misliti da je sloboda evropska zamisao. Robovi Saint Dominguea pobunili su se protiv svojih gospodara od samoga porobljavanja i prisilnog doseljenja iz Afrike. Oni nisu dobili slobodu veÊ su je osvojili krvavom i neumornom borbom. Niti je æelja za slobodom niti njezino osvajanje poteklo iz Francuske, a crnci Saint Dominguea nisu trebali Pariæane da ih pouËe kako se za nju boriti. Ono πto je Toussaint doista primio i dobro iskoristio je posebna retorika francuskih revolucionara koja je dala legitimni oblik njegovoj potrazi za slobodom. U devetnaestom stoljeÊu Karl Marx je, poput Las Casasa i Toussaint l’Ouverturea prije njega, prepoznao utopijski potencijal sve ubrzanijim procesima globalne interakcije i komunikacije. Poput Las Casasa, Marx je bio uæasnut brutalnoπÊu evropskoga porobljavanja i iskoriπtavanja. Kapitalizam se rodio u Evropi krvlju i znojem porobljenih i koloniziranih neevropskih naroda: “Skriveno ropstvo nadniËara u Evropi trebalo je bezuvjetno ropstvo Novoga svijeta kao svoj potporanj”.06 Poput Toussainta d’Ouverturea, Marx je prepoznao ljudsku slobodu kao univerzalni projekt koji treba ostvariti u praksi i iz kojega nijedno stanovniπtvo ne smije biti iskljuËeno. Ta globalna utopijska crta u Marxa ipak je dvosmislena, moæda joπ viπe nego u druga dva sluËaja, kao πto razvidno moæemo vidjeti iz niza Ëlanaka koje je napisao za the New York Daily Tribune 1853. o britanskoj vladavini u
DIJALEKTIKA KOLONIJALNE SUVERENOSTI
Indiji. Marxov prvenstveni cilj u tim Ëlancima bio je objasniti raspravu koja se vodila u britanskom parlamentu o statusu IstoËnoindijske kompanije i smjestiti raspravu u povijest britanske kolonijalne vladavine. Marx je, naravno, brzo zapazio brutalnost uvoenja britanske “civilizacije” u Indiju i patnju πto ih je prouzrokovala pohlepa britanskoga kapitala i britanske vlade. Meutim, on odmah opominje, rijeËima koje nas vraÊaju na revolucionarno lice renesanse, da se na barbarstvo Britanaca ne reagira jednostavnim slijepim podræavanjem status quoa u indijskom druπtvu. Seoski sustav koji je prethodio britanskom kolonijalnom uplitanju nije trebalo braniti: “Kolikogod ljudski osjeÊaj s gaenjem promatra” razaranje i patnju πto su ih Britanci prouzroËili, “ne smijemo zaboraviti da su te idiliËne seoske zajednice, kolikogod izgledale neagresivne, uvijek bile Ëvrsti temelj orijentalnoga despotstva, da su ograniËile ljudski um na najmanji moguÊi opseg ËineÊi ga neotpornim oruem praznovjerja, porobljavajuÊi ga pod tradicionalnim pravilima i liπavajuÊi ga sve veliËine i povijesne energije.” 07 Ni vladajuÊa struktura indijskih prinËeva ne zasluæuje podrπku, Ëak ni kao reakcija na Britance: “Nije Ëudno πto isti ljudi koji odbacuju ‘barbarske krasote Krune i Plemstva Engleske’ rone suze zbog pada indijskih Naboba, Rujaha i Jagidara, od kojih veÊina ne posjeduje Ëak ni ugled starine, jer su uglavnom nedavni otimaËi πto su ih stvorile britanske spletke”.08 Kolonijalno stanje vrlo lako upada u izbor izmeu dvije loπe alternative: ili podvrgavanje britanskom kapitalu i britanskoj vladavini ili povratak na tradicionalne indijske druπtvene strukture i podvrgavanje indijskim prinËevima; ili strana prevlast ili domaÊa prevlast. Za Marxa, mora postojati drugi prijelaz koji odbija obje te alternative, prijelaz nepokoravanja i slobode. U tom smislu, u stvaranju moguÊnosti za novo druπtvo, “kakvi god bili zloËini Engleske, ona je bila nesvjesno orue povijesti jer je izazvala tu revoluciju”.09 Kapital moæe, u nekim okolnostima, biti snaga prosvjeÊenja. Poput Toussainta, Marx nije vidio smisla u svrgavanju strane prevlasti da bi se jednostavno obnovio neki izolirani i tradicionalni oblik porobljavanja. Alternativa mora potraæiti novi oblik slobode, povezan sa sve πirom mreæom globalne razmjene. Meutim, jedina “alternativa” koju je Marx mogao zamisliti je isti prijelaz kojim je evropsko druπtvo veÊ proπlo. Marx nije imao nikakvu koncepciju o razlici indijskoga druπtva, razliËitim potencijalima koje leæe u njemu. On je stoga mogao vidjeti indijsku proπlost jedino kao praznu i statiËnu: “Indijsko druπtvo nema uopÊe nikakve povijesti, barem ne poznate povijesti. Ono πto mi nazivamo njegovom povijeπÊu samo je povijest stalnih
109
110
PUTOVI SUVERENOSTI
uljeza koji su osnovali svoje Imperije na pasivnoj osnovi toga neotpornoga i nepromjenljivoga druπtva”.10 Tvrdnja da indijsko druπtvo nema povijesti ne znaËi da se niπta nije dogodilo u Indiji veÊe da su tijek dogaaja iskljuËivo odreivale vanjske snage, dok je indijsko druπtvo ostalo pasivno, “neotporno i nepromjenljivo”. Svakako da je Marx bio ograniËen svojim nepotpunim znanjem sadaπnjosti i proπlosti Indije.11 Meutim, nije vaæna njegova nedostatna obavijeπtenost. Bitno je pitanje da Marx moæe zamisliti povijest izvan Evrope jedino kao onu koja se strogo kreÊe po istom prijelazu kojim je veÊ sama Evropa proπla. “Engleska mora ispuniti dvostruku misiju u Indiji,” pisao je, “jednu razornu, drugu obnavljajuÊu - uniπtenje azijskoga druπtva i postavljanje materijalnih temelja zapadnoga druπtva u Aziji”.12 Indija moæe napredovati jedino ako se preobrazi u zapadno druπtvo. Sav svijet moæe iÊi naprijed jedino ako slijedi stope Evrope. Marxov eurocentrizam nije naposljetku toliko razliËit od onoga Las Casasovog. Kriza kolonijalnoga ropstva Iako se utopijska crta stalno pojavljivala u povijesnom procesu meupovezanosti i meukomunikacije svijeta u modernom razdoblju, snage evropske prevlasti stalno su je suzbijale vojno i ideoloπki. Prvi rezultat bila su krvoproliÊa u opsegu koji se prije nije mogao ni zamisliti i uspostavljanje rasnih, politiËkih i ekonomskih struktura evropske vladavine nad neevropskim svijetom. Razvoj i πirenje kapitalizma velikim dijelom je poticao evropsku prevlast i hranio evropsku nezajaæljivu æe za bogatstvom. Meutim, globalno πirenje kapitalizma nije bio ni jedinstven ni jednoznaËan proces. Kapitalizam se neravnomjerno razvijao u raznim krajevima i meu raznim narodima: on je teturao prema naprijed, oklijevao i povlaËio se razliËitim putovima. Jedan takav kruæni put ocrtala je povijest kolonijalne ropske proizvodnje na πirokoj osnovi u Amerikama izmeu kasnoga sedamnaestoga i sredine devetnaestoga stoljeÊa, povijest koja nije pretkapitalistiËka veÊ unutar sloæenoga i proturjeËnoga razvoja kapitala. Plantaænu proizvodnju na πirokoj osnovi s ropskom radnom snagom otpoËeli su engleski i francuski plantaæeri na Karibima sredinom sedamnaestoga stoljeÊa uvozeÊi afriËke robove kako bi ispunili prazninu πto su je ostavili domaÊi narodi ubijani evropskim oruæjem i bolestima. Krajem osamnaestoga stoljeÊa, proizvodi ropske radne snage u Amerikama Ëinili su treÊinu vrijednosti evropske trgovine.13 Evropski kapitalizam nalazio se u vrlo dvosmislenom odnosu prema robovskoj proizvodnji u Amerikama. Mogli bismo logiËki rasuivati, kao πto su mnogi i Ëinili, da kapitalizam
DIJALEKTIKA KOLONIJALNE SUVERENOSTI
mora biti antiteza robovskoj radnoj snazi jer se zasniva ideoloπki i materijalno na slobodnoj radnoj snazi, ili u stvari na radnikovom vlasniπtvu njegove radne snage. S toga bismo stajaliπta mogli razmatrati kolonijalno ropstvo kao prethodnim oblikom proizvodnje sliËnom feudalizmu koji kapitalizam uspijeva postepeno prevladati. KapitalistiËka ideologija slobode bila bi u tom sluËaju Ëisti oblik prosvjeÊenosti. Meutim, odnos kapitala prema kolonijalnom ropstvu u stvari je mnogo prisniji i sloæeniji. Najprije, iako je kapitalisitËka ideologija doista antitetiËka ropstvu, u praksi je kapital ne samo podvrgnuo i ojaËao postojeÊe ropske proizvodne sustave diljem svijeta veÊ je stvorio nove sustave ropstva u nevienom opsegu, osobito u Amerikama.14 Moglo bi se protumaËiti da je stvaranje ropskih sustava sa strane kapitala neka vrsta naukovanja kapitalizmu, u kojemu bi ropstvo funkcioniralo kao prijelazna faza izmeu prirodnih [to jest samodostatnih i izoliranih] ekonomija koje su prethodile evropskom uplitanju i samom kapitalizmu. Doista, opseg i organizacija karipskih plantaæa u osamnaestom stoljeÊu zasjenjivali su u odreenom smislu evropske industrijske pogone u devetnaestom stoljeÊu.15 Meutim, ropska proizvodnja u Amerikama i afriËka trgovina robljem nisu bili samo niti Ëak preteæno prijelaz u kapitalizam. One su bile relativno Ëvrst oslonac, potporanj supereksploatacije na kojemu je stajao evropski kapitalizam. Tu nema proturjeËja: ropska radna snaga u kolonijama uËinila je kapitalizam moguÊim i evropski kapitalizam nije je se æelio odreÊi. Upravo u istom razdoblju kada su evropske sile gradile osnove ropske ekonomije preko Atlantika, u Evropi, uglavnom u istoËnoj ali i u juænoj Evropi, takoer je doπlo do refeudalizacije agrarne ekonomije i tako vrlo jake teænje da se zaustavi pokretljivost radne snage i zamrznu uvjeti træiπta radne snage. Evropa je baËena natrag u drugo razdoblje kmetstva. Ovdje nije samo vaæno odbaciti iracionalnost buræoazije, veÊ shvatiti kako ropstvo i kmetstvo mogu biti savrπeno sukladni s kapitalistiËkom proizvodnjom, kao mehanizmi koji ograniËavaju pokretljivost radne snage i spreËavaju njezina kretanja. Ropstvo, kmetstvo i sve druge krinke prisilne organizacije radne snage - od kulijskih nadniËenja u Tihom oceanu i napoliËarenja u Latinskoj Americi do Apertheida u Juænoj Africi - sve su to bitni elementi imanentni procesima kapitalistiËkoga razvoja. U tom su razdoblju ropstvo i nadniËarska radna snaga pozivali jedne druge kao plesne partnere u koordiniranim koracima kapitalistiËkoga razvoja.16 Sigurno je da su se mnoge prosvijeÊene pristalice abolicionizma u Evropi i Amerikama krajem osamnaestoga i poËetkom devetnaestoga stoljeÊa
111
112
PUTOVI SUVERENOSTI
zalagale protiv ropstva iz moralnih naËela. AbolicionistiËki argumenti imaju odreenu stvarnu snagu ali samo kada sluæe interesima kapitala, na primjer kada sluæe da umanje profite konkurentske ropske proizvodnje. Meutim, Ëak i tada njihova je snaga bila sasvim ograniËena. U stvari, niti moralni argumenti kod kuÊe niti raËunica unosnosti vani nisu mogli pokrenuti evropski kapital da likvidira ropske reæime. Samo su pobune i revolucije robova mogle pribaviti primjerenu polugu. Upravo kao πto se kapital kreÊe naprijed da restrukturira proizvodnju i zaposli nove tehnologije kao odgovor na organiziranu prijetnju radniËkoga neprijateljstva, tako ni evropski kapital neÊe napustiti ropsku proizvodnju dok organizirani robovi ne postanu prijetnja njihovoj moÊi i uËine takav sustav proizvodnje neodræivim. Drugim rijeËima, ropstvo nisu ukinuli ekonomski razlozi veÊ su ga zbacile politiËke snage.17 PolitiËki nemiri doista su potkopali ekonomsku unosnost sustava, ali πto je vaænije, pobunjeni robovi predstavljali su stvarnu protumoÊ. HaiÊanska revolucija svakako je bila prekretnica u modernoj povijesti robovske pobune - a njezina sablast kruæila je po Amerikama poËetkom devetnaestoga stoljeÊa isto onako kao πto je sablast Oktobarske revolucije progonila evropski kapitalizam viπe od jednoga stoljeÊa kasnije. Meutim, ne smijemo zaboraviti da su pobuna i neprijateljstvo bili stalni dio ropstva u Amerikama, od New York Citya do Bahie. Ekonomija ropske radne snage, poput ekonomije same modernosti, bila je ekonomija krize. Tvrdnja da su reæimi ropstva i kmetstva imanentni kapitalistiËkoj proizvodnji i razvoju ukazuje na bliski odnos izmeu æelje radnih subjekata da pobjegnu iz odnosa zapovijedanja i pokuπaja kapitala da ugura stanovniπtvo unutar Ëvrstih teritorijalnih granica. Yann Moulier Boutang naglaπava prvenstvo tih linija bijega u povijesti kapitalistiËkoga razvoja: Anonimna, kolektivna, stalna i nezadræiva snaga prebjegavanja vukla je træiπte radne snage prema slobodi. Ista je snaga prisilila liberalizam da izmisli ispriku za slobodnu radnu snagu, pravo na vlasniπtvo i otvorene granice. Ona je takoer prisilila buræoaske ekonomiste da uspostave modele koji spreËavaju pokretanje radne snage, discipliniraju je i zanemaruju elemente neprekinutoga bijega. Sve je to funkcioniralo kako bi se izmislile i nanovo izmislile tisuÊe oblika ropstva. Taj neminovan vid akumulacije prethodi pitanju proleterizacije liberalne ere. On gradi osnovu moderne dræave.18
DeteritorijalizirajuÊa æelja mnoπtva je motor koji pokreÊe cijeli proces kapitalistiËkoga razvoja, a kapital ga mora stalno pokuπavati obuzdavati.
DIJALEKTIKA KOLONIJALNE SUVERENOSTI
Proizvodnja drugosti Kolonijalizam i rasno potËinjavanje funkcioniraju kao privremeno rjeπenje krize evropske modernosti, ali ne samo u ekonomskom i politiËkom smislu veÊ u smislu identiteta i kulture. Kolonijalizam gradi oblike drugosti i upravlja njihovim tijekovima u sloæenoj dijalektiËkoj strukturi. Negativna izgradnja neevropskih drugih je naposljetku ono πto utemeljuje i odræava sami evropski identitet. Kolonijalni identitet najprije funkcionira putem manihejske logike iskljuËivanja. Kao πto nam Franz Fanon kaæe, “Kolonijalni svijet je svijet rascijepljen na dva dijela”.19 Kolonizirani su iskljuËeni iz evropskih prostora ne samo u fiziËkom i teritorijalnom smislu, i ne samo u smislu prava i povlastica, veÊ Ëak i u smislu misli i vrijednosti. Kolonijalni subjekt izgraen je u maπti metropole kao drugi, pa stoga, koliko je god moguÊe, kolonizirani je izbaËen iz osnova koje odreuju evropske civilizirane vrijednosti. [Mi se ne moæemo s njima raspravljati, oni se ne mogu obuzdati; oni ne poπtuju vrijednost ljudskoga æivota; oni razumiju samo silu.] Rasna razlika je neka vrsta crne rupe koja moæe progutati sve sposobnosti za zlo, barbarstvo, neobuzdanu seksualnost i tako dalje. Tamni kolonizirani subjekt stoga u poËetku izgleda nejasan i tajanstven u svojoj drugosti. Ta kolonijalna konstrukcija identiteta snaæno poËiva na nepomiËnosti granice izmeu prijestolnice i kolonije. »istoÊa identiteta, kako u bioloπkom tako i u kulturnom smislu, od najveÊe je vaænosti, a odræavanje granice je uzrok znatne tjeskobe. “Sve vrijednosti u stvari,” istiËe Fanon, “neopozivo su otrovane i okaljane boleπÊu Ëim im se dopusti dodir s kolonijalnom rasom”.20 Granice koje πtite taj Ëisti evropski prostor stalno su pod opsadom. Kolonijalni zakon djeluje prvenstveno oko tih granica, kako da bi podræao njihovu funkciju iskljuËivanja tako i da bi se razliËito primijenio na subjekte na dvije strane razdjelnice. Apartheid je samo jedan oblik, moæda simboliËki oblik, rasporeivanja kolonijalnoga svijeta u pretince. Prepreke koje dijele kolonijalni svijet ne podiæu se samo na prirodnim granicama, iako uvijek postoje fiziËke oznake koje pomaæu da se podjela udomaÊi. Drugost nije data veÊ je proizvedena. Ova premisa je Ëesta polazna toËka za mnoga istraæivanja koja su se pojavila u zadnjim desetljeÊima, ukljuËujuÊi osobito stoæernu knjigu Edwarda Saida: “PoËeo sam s pretpostavkom da Orijent nije nepomiËna prirodna Ëinjenica ... da je Orijent stvoren - ili, kako ja to nazivam, ‘orijentaliziran’”. Orijentalizam nije samo znanstveni projekt da bi se dobilo toËnije znanje o stvarnom predmetu, Orijentu, veÊ prije diskurs koji stvara vlastiti predmet u razvijanju samoga
113
114
PUTOVI SUVERENOSTI
diskursa. Dva prvenstvena obiljeæja toga orijentalistiËkoga projekta su homogenizacija Orijenta od Magreba do Indije [IstoËnjaci su posvuda skoro isti] i njegova esencijalizacija [Orijent i orijentalno obiljeæje su bezvremeni i nepromjenljivi identiteti]. Ishod je, kao πto Said istiËe, ne Orijent kao πto jest, veÊ Orijent kao πto je orijentaliziran, predmet evropskoga diskursa.21 Orijent je, stoga, barem kakvim ga poznamo putem orijentalizma, tvorevina diskursa, napravljena u Evropi i izvezena natrag na Orijent. Predstavljanje je istovremeno oblik stvaranja i oblik iskljuËivanja. Meu akademskim disciplinama ukljuËenima u tu kulturnu proizvodnju drugosti, antropologija je moæda pruæila najvaænije pakovanje pod kojim je uroeniËki drugi uvezen u Evropu i izvezen iz nje.22 Iz stvarnih razlika neevropskih naroda, antropolozi su devetnaestoga stoljeÊa stvorili jedno drugo biÊe drugaËije prirode; razliËita kulturna i fiziËka obiljeæja pretvorena su u bit afriËkoga, arapskoga, uroeniËkoga i tako dalje. Kada je kolonijalna ekspanzija bila na svom vrhuncu a evropske se sile ukljuËile u jagmu za Afrikom, antropologija i studij neevropskih naroda postali su ne samo znanstveni poduhvat veÊ i πiroko polje za javnu poduku. Drugi je uvezen u Evropu - u prirodoslovnim muzejima, javnim izloæbama primitivnih naroda i tako dalje - i tako je postao sve dostupniji puËkoj maπti. Kako u svom znanstvenom tako i u popularnom obliku antropologija devetnaestoga stoljeÊa predstavila je neevropske podanike i kulture kao nerazvijene inaËice Evropljana i njihove civilizacije: oni su bili znakovi primitivizma koji su predstavljali faze na prijelazu prema evropskoj civilizaciji. Dijakronijske faze evolucije ËovjeËanstva prema civilizaciji zamiπljene su tako kao da su prisutne sinkronijski u razliËitim primitivnim narodima i kulturama raπirenima po zemaljskoj kugli.23 Antropoloπka predstavljanja neevropskih drugih unutar te razvojne teorije civilizacije posluæila su da potvrde i vrednuju istaknuti poloæaj Evropljana i time legitimiraju kolonijalistiËki projekt kao cjelinu. Vaæni dijelovi povijesne discipline takoer su znatno sudjelovali u znanstvenoj i popularnoj proizvodnji razliËitosti, pa tako i u legitimiranju kolonijalne vladavine. Na primjer, kada su doπli u Indiju i kad nisu naiπli nikakvu historiografiju koju bi mogli koristiti, britanski upravljaËi morali su napisati vlastitu “povijest Indije” kako bi podræali i promicali interese kolonijalne vladavine. Britanski upravljaËi morali su historizirati indijsku proπlost kako bi joj mogli pristupiti i staviti je u pogon. Meutim, britanska tvorevina indijske povijesti, poput stvaranja kolonijalne dræave, mogla se postiÊi jedino nametanjem evropske kolonijalne logike i modela indijskoj
DIJALEKTIKA KOLONIJALNE SUVERENOSTI
stvarnosti.24 Proπlost Indije tako je prisajedinjena da bi postala dio britanske povijesti - ili bolje reËeno, britanski znanstvenici i upravljaËi stvorili su indijsku povijest i izvezli je u Indiju. Ta je historiografija podræavala rae i zatim uËinila Indijcima proπlost nedostupnom kao povijest. Stvarnost Indije i Indijaca tako je nadomjeπtena snaænim predstavljanjem koje ih je postavilo kao druge Evropi, kao primitivnu fazu u teleologiji civilizacije. Dijalektika kolonijalizma U logici kolonijalnih predstavljanja, izgradnja odvojenoga kolonijaliziranoga drugoga i odvajanje identiteta i drugosti pokazuje se paradoksalno odjednom kao apsolutno i krajnje intimno. Proces se u stvari sastoji od dva momenta koja su dijalektiËki povezana. U prvom momentu razlika se mora potisnuti do krajnjih granica. U kolonijalnoj maπti kolonizirani nije samo drugi prognan iz podruËja civilizacije; on je prije shvaÊen ili stvoren kao Drugi, kao potpuno poricanje, kao najudaljenija toËka na obzoru. Vlasnici robova u osamnaestom stoljeÊu, na primjer, jasno su raspoznavali apsolutnost te razlike. “Crnac je biÊe, Ëija priroda i sklonosti nisu samo razliËite od onih Evropljana, one su njihovo drugo lice. Ljubaznost i suÊut pobuuju u njegovim grudima neumoljivu i smrtnu mrænju; ali masnice i uvrede, zlouporaba, stvaraju zahvalnost, naklonost i svetu privræenost!” 25 Toliko o mentalitetu vlasnika robova prema jednom abolicionistiËkom pamfletu. Neevropski podanik djeluje, govori i misli na toËno suprotan naËin od evropskoga. Upravo zbog toga πto je razlika Drugoga apsolutna, on se u drugom momentu moæe izokrenuti kao temelj sebstva. Drugim rijeËima, zlo, barbarstvo i razuzdanost koloniziranoga Drugoga su ono πto Ëini moguÊim dobrotu, uljudnost i doliËnost evropskoga sebstva. Ono πto u poËetku izgleda Ëudno, strano i udaljeno tako postaje vrlo blisko i intimno. Poznavanje, gledanje, pa Ëak i dodirivanje kolonijaliziranoga je bitno, pa Ëak ako se to znanje i dodir zbivaju na razini predstavljanja i malo se odnose na stvarne podanike u kolonijama i metropoli. Intimna borba s robom, osjeÊanje znoja s njegove koæe, njegovoga mirisa, odreuju vitalnost gospodara. Meutim, ta bliskost nikako ne briπe podjelu izmeu dva identiteta u borbi veÊ jedino Ëini joπ vaænijim da se granice i ËistoÊa identiteta nadgledaju. Identitet evropskoga sebstva stvorena je u tom dijalektiËkom kretanju. Kad je jednom kolonijalni subjekt stvoren kao apsolutno Drugi on se onda moæe podvrÊi [dokinut i uzdignut] unutar viπega jedinstva. Apsolutno Drugi odraæava se natrag u najvlastitije. Jedino putem suprotnosti prema koloniziranom
115
116
PUTOVI SUVERENOSTI
evropski subjekt postaje vlastito ja. Ono πto je najprije izgledalo kao jednostavna logika iskljuËenja, postaje zatim negativna dijalektika priznanja. Kolonizator doista proizvodi koloniziranoga kao negaciju, ali kroz dijalektiËki obrat, negativni kolonizirani identitet zatim se nijeËe da bi se utemeljilo pozitivno kolonizatorsko Ja. Moderna evropska misao i moderno Ja oboje su nuæno vezani uz ono πto Paul Gilroy naziva “odnos rasnoga terora i potËinjavanja”.26 PozlaÊeni spomenici ne samo evropskih gradova veÊ i moderne evropske misli temelje se na intimnoj dijalektiËkoj borbi s Drugima. Moramo paæljivo napomenuti da se kolonijalni svijet nikada nije uskladio s tom jednostavnom dvodijelnom podjelom ove dijalektiËke strukture. Bilo koja analiza haiÊanskoga druπtva u osamnaestom stoljeÊu prije revolucije, na primjer, ne moæe uzeti u obzir samo bijelce i crnce veÊ barem poloæaj mulata, koji su ponekad bili ujedinjeni s bijelcima na osnovi njihovoga vlasniπtva i slobode, a ponekad sa crncima uslijed njihove nebijele boje koæe. »ak u jednostavnom rasnom smislu ta druπtvena stvarnost zahtijeva barem tri osi analize - ali i to ne zahvaÊa stvarne druπtvene podjele. Moramo takoer prepoznati sukob meu bijelcima raznih klasa i interesa i interese crnih robova razliËite od onih slobodnih crnaca i smeih. Ukratko stvarno druπtveno stanje u kolonijama nikada se ne moæe glatko sagledati u apsolutnom dualizmu izmeu Ëistih suprotstavljajuÊih sila. Stvarnost uvijek predstavlja umnoæavajuÊe mnogostrukosti. Meutim, naπ argument ovdje nije da stvarnost predstavlja tu glatku dvostruku strukturu veÊ da kolonijalizam, kao apstraktni stroj koji proizvodi identitete i drugosti, nameÊe dvostruke podjele kolonijalnom svijetu. Kolonijalizam homogenizira stvarne druπtvene razlike stvaranjem jedne glavne suprotnosti koja gura razlike prema apsolutnom i onda ukljuËuje suprotnost pod identitet evropske civilizacije. Stvarnost nije dijalektiËka, kolonijalizam jest. Rad mnogih autora, kao πto su Jean-Paul Sartre i Franz Fanon, koji su shvatili da su kolonijalna predstavljanja i kolonijalna suverenost dijalektiËki u obliku, pokazao se korisnim u mnogom pogledu. Najprije, dijalektiËka konstrukcija pokazuje da nema niËega esencijalnoga u identitetima u borbi. Bijelo i Crno, Evropsko i Orijentalno, kolonizator i kolonijalizirani sve su to predstavljanja koja funkcioniraju samo u odnosu jedan prema drugome [usprkos prividima] i nemaju nikakve nuæne osnove u prirodi, biologiji ili razboritosti. Kolonijalizam je apstraktni stroj koji proizvodi drugost i identitet. A ipak u kolonijalnom stanju te razlike i identiteti prisiljeni su funkcionirati kao da su apsolutni, esencijalni i prirodni. Prvi ishod
DIJALEKTIKA KOLONIJALNE SUVERENOSTI
dijalektiËkoga Ëitanja stoga je denaturalizacija rasne i kulturne razlike. To ne znaËi da jednom priznate kao umjetne konstrukcije, kolonijalni identiteti isparuju u zrak; oni su stvarne iluzije i nastavljaju funkcionirati kao da su esencijalni. To priznavanje nije politika u samoj sebi, veÊ jedino znak da je moguÊa protukolonijalna politika. Na drugom mjestu, dijalektiËko tumaËenje razjaπnjava da su kolonijalizam i kolonijalistiËka predstavljanja utemeljeni u æestokoj borbi koja se mora stalno obnavljati. Evropsko sebstvo treba nasilje i treba se suprotstaviti svome Drugome kako bi hranilo i odræalo svoju moÊ, kako bi sebe stalno iznova stvaralo. UopÊeno stanje rata koje stalno proπiruje kolonijalna predstavljanja nije sluËajno ili Ëak neæeljeno - nasilje je nuæan temelj samoga kolonijalizma. TreÊe, postavljanje kolonijalizma kao negativne dijalektike priznavanja iznosi na vidjelo potencijal za prevratniËkom radnjom inherentnom tom stanju. Za mislioca poput Fanona, upuÊivanje na Hegela nagovjeπtava da Gospodar moæe dobiti samo πuplji oblik priznavanja; Rob je onaj koji, putem borbe na æivot i smrt, ima potencijal da se kreÊe prema punoj svijesti.27 Dijalektika mora podrazumijevati kretanje, ali dijalektika evropskog suverenog identiteta pala je natrag u stasis. Neuspjela dijalektika nagovjeπtava moguÊnost da volja putem negativnosti pokreÊe povijest prema naprijed. Bumerang drugosti Mnogi autori, osobito za vrijeme dugaËkog razdoblja snaænih protukolonijalnih borbi od kraja Drugoga svjetskoga rata do kraja 1960-ih godina, tvrdili su da toj pozitivnoj dijalektici kolonijalizma koja utemeljuje i uËvrπÊuje evropski suvereni identitet treba suprotstaviti istinsku negativnu pa stoga revolucionarnu dijalektiku. Ne moæemo poraziti kolonijalistiËku proizvodnju razliËitosti, tvrdili su ti autori, jednostavno otkrivajuÊi izvjeπtaËenost stvorenih identiteta i razlika - nadajuÊi se da Êemo tako doÊi izravno do potvrde autentiËne univerzalnosti ËovjeËanstva. Jedina moguÊa strategija je ona obrata ili inverzije same kolonijalistiËke logike. “Jedinstvu koje Êe kasnije doÊi, ujedinjujuÊi sve potlaËene narode u istoj borbi,” proglaπava Sartre, “mora u kolonijama prethoditi ono πto Êu ja nazvati trenutkom odvajanja ili negativnosti: taj proturasistiËki rasizam jedini je prijelaz koji Êe dovesti do ukidanja rasnih razlika”.29 Sartre zamiπlja da Êe ta negativna dijalektika konaËno pokrenuti povijest. Negativna dijalektika Ëesto se koncipirala u kulturnom smislu, na primjer, projekt négritude - potraga za otkrivanjem crnaËke biti ili crnaËke duπe. Prema toj logici, odgovor na kolonijalistiËka predstavljanja treba
117
118
PUTOVI SUVERENOSTI
ukljuËiti reciproËna i simetriËna predstavljanja. »ak ako se crnaËko obiljeæje koloniziranoga prepoznaje kao mistifikaciju stvorenu u kolonijalnoj maπti, ono se ne odbacuje zbog toga veÊ potvruje - kao bit! Prema Sartreu, revolucionarni pjesnici négritudea, poput Aiméa Césairea i Léopolda Senghora, usvajaju negativni pol koji su naslijedili od evropske dijalektike i pretvaraju ga u neπto pozitivno, osnaæujuÊi ga, uzimajuÊi ga kao trenutak samosvijesti. Ne viπe snaga stabilizacije i ravnoteæe, pripitomljeni Drugi postao je divlji, istinski Drugi - to jest sposoban za reciprocitet i neovisnu poduzetnost. To je, kao πto Sartre najavljuje tako lijepo i zloslutno, “moment bumeranga”.29 Negativan moment sposoban je izvesti reciproËno uniπtenje evropskoga sebstva - upravo zbog toga πto su evropsko druπtvo i njegove vrijednosti utemeljene na pripitomljavanju i negativnom ukljuËivanju koloniziranoga. Moment negativnosti postavlja se kao nuæan prvi korak u prijelazu prema krajnjem cilju bezrasnog druπtva koje priznaje jednakost, slobodu i ljudske vrijednosti svima.30 Meutim, usprkos koherentnoj dijalektiËkoj logici te Sartreove kulturne politike, strategija koju on predlaæe izgleda nam potpuno iluzornom. MoÊ dijalektike, koja je u rukama kolonijalne moÊi mistificirala stvarnost kolonijalnoga svijeta, ponovo se usvaja kao dio protukolonijalnoga projekta kao da je dijalektika sama stvarni oblik kretanja povijesti. Meutim, stvarnost i povijest nisu dijalektiËki i nikakva ih idealistiËka retoriËka gimnastika ne moæe podvrÊi dijalektici. Ali, strategija negativnosti, moment bumeranga, pojavljuje se u sasvim razliËitom svjetlu kada je se shvati u nedijalektiËkom obliku i u politiËkom a ne kulturnom smislu. Fanon, na primjer, odbija kulturnu politiku négritudea s njezinom svijesti o crnaËkom identitetu i umjesto toga postavlja revolucionarnu antitezu u smislu fiziËkoga nasilja. Prvobitni trenutak nasilja je onaj kolonijalizma: kolonizatorova prevlast nad koloniziranim i njegovo iskoriπtavanje. Drugi trenutak, odgovor koloniziranoga na to prvobitno nasilje, moæe poprimiti sve moguÊe izopaËene oblike u kolonijalnom kontekstu. “Kolonijalizirani Ëovjek najprije Êe iskazati agresivnost koja se taloæila u njegovim kostima protiv vlastitoga naroda”.31 Nasilje meu koloniziranim stanovniπtvom, za koje se ponekad misli da je ostatak starinskih plemenskih ili vjerskih neprijateljstava, u stvari je patoloπki odraz nasilja kolonjalizma koji najËeπÊe izbija kao predrasude, mitovi, plesovi i umna poremeÊenost. Fanon ne preporuËuje da kolonizirani treba izbjegavati nasilje. Kolonijalizam, samim svojim djelovanjem produæava to nasilje, i ako mu izravno ne pristupimo ono Êe se nastaviti iskazivati u tim razornim
DIJALEKTIKA KOLONIJALNE SUVERENOSTI
patoloπkim oblicima. Jedini prijelaz prema zdravlju koji doktor Fanon moæe preporuËiti je reciproËno protunasilje.32 ©toviπe, to je jedini prijelaz osloboenja. Rob koji se nikada ne bori za slobodu, kojemu gospodar jedino daje dozvolu, ostat Êe zauvijek rob. To je upravo “reciprocitet” koji je Malcolm X predlagao kao strategiju protiv nasilja bijele nadmoÊi u Sjedinjenim Dræavama.33 Meutim, i za Fanona i za Malcolma X, taj negativni moment, taj nasilni reciprocitet, ne vodi u nikakvu dijalektiËku sintezu; to nije udarac koji Êe se rijeπiti u buduÊem skladu. Ta otvorena negativnost samo je zdravi izraz stvarnoga neprijateljstva, izravan odnos sile. S obzirom da ona nije sredstvo konaËne sinteze, ta negativnost nije politika sama po sebi; ona pak samo postavlja za cilj odvajanje od kolonijalistiËke prevlasti i otvara polje za politiku. Pravi politiËki proces konstituiranja morat Êe se odigrati na tom otvorenom terenu snaga s pozitivnom logikom odvojenom od dijalektike kolonijalnoga suvereniteta. Otrovni dar nacionalnoga osloboenja PodËinjeni nacionalizam doista je, kao πto smo tvrdili u prethodnom odlomku, imao vaænu progresivnu funkciju. Nacija je meu potËinjenim skupinama posluæila kako kao obrambeno oruæje iskoriπteno da se skupina zaπtiti od vanjske prevlasti tako i kao znak jedinstva, neovisnosti i moÊi zajednice.34 Za vrijeme razdoblja dekolonijalizacije i kasnije, nacija se pojavljivala kao nuæno sredstvo politiËke modernizacije pa stoga i kao neminovan prijelaz prema slobodi i samoodreenju. ObeÊanje o globalnoj demokraciji meu narodima, ukljuËujuÊi njihovu formalnu jednakost i suverenost, zapisano je u izvornoj povelji ujedinjenih naroda: “Organizacija i njezini Ëlanovi ... djelovat Êe u sukladnosti s ... naËelom suverene jednakosti svih njezinih Ëlanova”.35 Nacionalna suverenost znaËi slobodu od strane prevlasti i samoodreenje naroda, pa tako oznaËava konaËan poraz kolonijalizma. Meutim, progresivnu funkciju nacionalne suverenosti uvijek prate moÊne strukture unutarnje prevlasti. Opasnosti nacionalnoga osloboenja joπ su jasnije kada ih se pogleda izvana, u smislu svjetskoga ekonomskoga sustava u kojemu se “osloboena” nacija naπla. Doista, jednadæba nacionalizam je jednak politiËkoj i ekonomskoj modernizaciji, koju su najavljivali voe brojnih protukolonijalnih i protuimperijalistiËkih borbi od Gandhija i Ho ©i Mina do Nelsona Mandele, zavrπava kao izopaËena varka. Ta jednadæba sluæi da se mobiliziraju narodne snage i oæivi druπtveni pokret,
119
120
PUTOVI SUVERENOSTI
ali kuda vodi taj pokret i kojim interesima sluæi? U veÊini sluËaja on ukljuËuje delegiranu borbu, u kojoj projekt modernizacije takoer dovodi na vlast novu vladajuÊu skupinu koja je zaduæena da ga provodi. Tako je revolucija, zavezanim rukama i nogama, izruËena novoj buræoaziji. Mogli bismo reÊi da je to Februarska revolucija koju treba slijediti Oktobarska. Ali kalendar je poludio: Oktobar nikada ne dolazi, revolucionari zaglibe u “realizmu” a modernizacija se izgubi u hijerarhijama svjetskoga træiπta. Meutim, nije li nadzor koji vrπi svjetsko træiπte suprotan nacionalistiËkom snu o neovisnom, samostalnom razvoju? Nacionalizam protukolonijalnih i protuimperijalistiËkih borbi uËinkovito funkcionira obratno, a osloboene zemlje nau se potËinjene u meunarodnom ekonomskom poretku. Sam pojam oslobaajuÊe nacionalne suverenosti dvosmislen je ako ne i potpuno proturjeËan. Dok taj nacionalizam nastoji osloboditi mnoπtvo od strane prevlasti, on ustoliËuje domaÊe strukture prevlasti koje su jednako opasne. Poloæaj nacionalne dræave s njezinom tek zadobivenom suverenosti ne moæe se shvatiti kroz ruæiËaste naoËale Ujedinjenih naroda i njihovog maπtanja o skladnim, jednakim i neovisnim nacionalnim subjektima. Postkolonijalna nacionalna dræava funkcionira kao bitan i potËinjen element u globalnoj organizaciji kapitalistiËkoga træiπta. Kao πto tvrdi Partha Chatterjee, nacionalno osloboenje i nacionalna suverenost nisu samo nemoÊni protiv globalne kapitalistiËke hijerarhije veÊ i same doprinose njezinoj organizaciji i funkcioniranju. Nigdje u svijetu nije nacionalizam qua nacionalizam doveo u pitanje legitimnost braka izmeu razuma i kapitala. NacionalistiËka misao ... ne posjeduje ideoloπka sredstva da uËini taj izazov. On rjeπava sukob izmeu kapitala iz prijestolnice i naroda-nacije apsorbirajuÊi politiËki æivota nacije u tijelo dræave. Kao staklenik pasivne revolucije, nacionalna dræava sada pokuπava naÊi “za naciju” mjesto u globalnom poretku kapitala, dok pokuπava pod svaku cijenu stalno odgaati proturjeËja izmeu kapitala i naroda. Sada se sva politika nastoji podvrÊi pod sveobuhvatne zahtjeve dræave-koja-predstavlja-naciju.36
Cijeli se logiËki lanac predstavljanja moæe saæeti ovako: narod predstavlja mnoπtvo, nacija predstavlja narod, a dræava predstavlja naciju. Svaka karika znaËi pokuπaj da se odgodi kriza modernosti. Predstavljanje u svakom sluËaju znaËi daljnji korak apstrakcije i nadzora. Od Indije do Alæira i od Kube do Vijetnama, dræava je otrovni dar nacionalnoga osloboenja. Meutim, konaËna karika koja objaπnjava nuæno potËinjavanje
DIJALEKTIKA KOLONIJALNE SUVERENOSTI
postkolonijalnoj nacionalnoj dræavi je globalni poredak kapitala. Globalna kapitalistiËka hijerarhija koja potËinjava formalno suverenu nacionalnu dræavu unutar svoga poretka temeljito se razlikuje od kolonijalnih i imperijalistiËkih krugova meunarodne prevlasti. Kraj kolonijalizma je i kraj modernosti svijeta i modernih reæima vladanja. Kraj modernih kolonijalizama, naravno, nije doista oznaËio bezuvjetne slobode veÊ su se ustoliËili novi oblici vladavine koje djeluju na globalnoj razini. Tu moæemo prvi put doista ugledati prijelaz prema Imperiju.
zaraza Kada je Louis-Ferdinand Destouches [Céline] otiπao u Afriku jedino je naiπao na bolest. U nezaboravnom afriËkom odlomku putovanja na kraj noÊi, narator, kroz delirij vlastite groznice, vidio je kako je stanovniπtvo potpuno zahvaÊeno boleπÊu: “Uroenici su u tim krajevima strahovito patili od svake zarazne bolesti [toutes les maladies attrapables]”.01 Moæda to upravo moæemo oËekivati od doktora Destouchesa, uzimajuÊi u obzir da ga je Liga naroda poslala u Afriku da radi kao higijeniËar, ali naravno Céline je takoer radio uobiËajenom kolonijalnom svijeπÊu. Postoje dvije stvari u vezi izmeu kolonijalzma i bolesti. Najprije, sama Ëinjenica da je uroeniËko stanovniπtvo pogoeno boleπÊu je opravdanje za kolonijalni projekt: “Ti su crnci bolesni! Vidjet Êete! Oni su potpuno pokvareni [tout crevés et tout pourris]!... Oni su degenerirani!” [str. 142]. Bolest je znak fiziËke i moralne iskvarenosti, znak nedostatka civilizacije. Stoga se kolonijalni civilizirajuÊi projekt opravdava higijenom koju donosi sa sobom. Meutim, s druge strane medalje, s evropskoga stajaliπta, prvotna opasnost kolonijalizma je bolest - ili stvarno zaraza. U Africi Louis-Ferdinand nalazi “svaku zaraznu bolest.” FiziËku zarazu, moralnu izopaËenost, ludilo: tama kolonijalnih podruËja i stanovniπtva je zarazna, a Evropljani uvijek riskiraju. [To je u biti ista istina koju Kurtz prepoznaje u Conradovom srcu tame.] Kada se jednom uspostavila razlika izmeu Ëistoga, civiliziranoga evropskoga i pokvarenoga, barbarskoga Drugoga, moguÊ je ne samo civilizirajuÊi proces od bolesti prema zdravlju veÊ i neminovno obrnuti proces, od zdravlja prema bolesti. Zaraza je stalno prisutna opasnost, tamna druga strana civilizirajuÊe misije. Zanimljivo je da u Célineovom putovanju bolest kolonijalnih podruËja nije u stvari znak smrti veÊ preobilja æivota. Narator, Louis-Ferdinand, nalazi ne samo da je afriËko stanovniπtvo “Ëudoviπno” veÊ i samo afriËko podruËje [str. 140]. Bolest dæungle je u tome πto æivot posvuda izbija, sve raste, bez granica.
121
122
PUTOVI SUVERENOSTI
Kakav uæas za higijeniËara! Bolest koju kolonija ispuπta nedostatak je granica æivota, neograniËena zaraza. Ako se osvrnemo unazad, Evropa izgleda umirujuÊe sterilna. [Sjetite se smrtnoga bljedila Bruxellesa iz srca tame na koje Marlow nailazi po povratku iz belgijskoga Konga, ali u odnosu na Ëudoviπno, nesputano preobilje æivota u koloniji, sterilni okoliπ Evrope izgleda utjeπno.] HigijeniËarevo motriπte moæe u stvari biti povlaπteni poloæaj za prepoznavanje tjeskoba kolonijalistiËke svijesti. Uæas πto ga je proizvelo evropsko osvajanje i kolonijalizam uæas je neograniËenoga dodira, kolanja i razmjene - ili u stvari uæas zaraze, mijeπanja rasa i nesputanoga æivota. Higijena zahtijeva zaπtitne prepreke. Evropski kolonijalizam stalno je progonilo protuslovlje izmeu kreposne razmjene i opasnosti zaraze, pa ga je stoga stalno obiljeæavala sloæena igra kolanja i sanitarnih granica izmeu prijestolnice i kolonije i meu kolonijalnim podruËjima. Suvremeni procesi globalizacije poruπili su mnoge granice kolonijalnoga svijeta. Uz opÊe slavljenje neograniËenih kolanja u naπem novom globalnom selu, moæemo joπ uvijek osjetiti tjeskobu zbog sve ËeπÊih dodira i odreenu nostalgiju prema kolonijalistiËkoj higijeni. Tamna strana globalizacijske svijesti je strah od zaraze. Ako uklonimo globalne granice i otvorimo univerzalne dodire u naπem globalnom selu, kako Êemo sprijeËiti πirenje bolesti i iskvarenosti? Ta se tjeskoba najjasnije otkriva u vezi s epidemijom AIDS-a.02 ©irenje AIDS-a brzinom svjetlosti u Amerikama, Evropi, Africi i Aziji pokazalo je nove opasnosti od globalne zaraze. Kako je AIDS najprije prepoznat kao bolest a onda kao globalna epidemija, nastale su karte njegovih izvora koje se Ëesto usredotoËuju na Srediπnju Afriku i Haiti, u obliku koji podsjeÊa na kolonijalnu maπtu: neobuzdana seksualnost, moralna izopaËenost i nedostatak higijene. Doista, svi prevladavajuÊi diskursi o spreËavanju AIDS-a spominju higijenu: moramo izbjeÊi dodir i koristiti zaπtitu. Zdravstveni i humanitarni radnici moraju oËajavati dok rade s tim zaraæenim stanovniπtvom koji malo polaæu na higijenu! [Pomislite πto bi doktor Destouches rekao!] Meunarodni i supranacionalni projekti da se zaustavi πirenje AIDS-a pokuπali su uspostaviti zaπtitne granice na drugoj razini, zahtijevajuÊi HIV testove da bi se preπle nacionalne granice. Meutim, granice nacionalnih dræava postaju sve propusnije za sve vrste kolanja. Niπta ne moæe vratiti higijenske πtitove kolonijalnih granica. Doba globalizacije je doba univerzalne zaraze.
2.4 SIMPTOMI PRIJELAZA
Tu je dakle Ëovjek izvan naπega naroda, izvan naπega ËovjeËanstva. On stalno gladuje, niπta mu ne pripada osim Ëasa, produæenoga Ëasa, muËenja ... On uvijek ima samo jednu stvar: svoje muËenje, ali na cijeloj zemaljskoj kugli ne postoji niπta πto bi ga izlijeËilo, ne postoji tlo na koje on moæe Ëvrsto stati sa svoje dvije noge, nema potpornja za njegove dvije ruke i tako on ima mnogo manje od akrobata na trapezu u varijeteu koji barem visi o niti. franz kafka
Kraj kolonijalizma i opadajuÊe moÊi nacije znaËajni su za opÊi prijelaz od paradigme moderne suverenosti prema paradigmi imperijalne suverenosti. Razne postmoderne i postkolonijalne teorije koje su se pojavile od 1980-ih otkrivaju nam prvi pogled na taj prijelaz, ali stajaliπte koje one nude izgleda sasvim ograniËeno. Kao πto bi prefiks “post-” trebao naznaËiti, postmoderne i postkolonijalne teorije neumorno kritiziraju i zahtijevaju oslobaanje od proπlih oblika vladanja i njihove ostavπtine u danaπnjem vremenu. Postmodernisti stalno se vraÊaju dugotrajnom utjecaju prosvjetiteljstva kao izvora prevlasti; postkolonijalni teoretiËari bore se protiv ostataka kolonijalnoga miπljenja. Slutimo da bi postmoderne i postkolonijalne teorije mogle zavrπiti u slijepoj ulici jer one ne uspijevaju primjereno prepoznati suvremeni predmet kritike, to jest, one pogreπno odreuju danaπnjega stvarnoga neprijatelja. ©to ako moderni oblici moÊi koje su ti kritiËari [a i mi sami] s toliko muke pokuπali opisati i osporiti viπe nemaju vlasti u naπemu druπtvu? ©to ako su ti teoretiËari toliko revni u borbi protiv ostataka proπlih oblika prevlasti da ne uspijevaju prepoznati nove oblike koji se prijeteÊi uzdiæu nad njima u sadaπnjosti? ©to ako su prevladavajuÊe moÊi kao namjeravani predmet kritike tako mutirale da su onemoguÊile bilo koji postmoderni izazov?
124
PUTOVI SUVERENOSTI
Ukratko, πto ako je nova paradigma moÊi, postmoderna suverenost, zamijenila modernu paradigmu i vlada putem razliËitih hijerarhija hibridnih i razlomljenih singularnosti koje ti teoretiËari slave? U tom sluËaju, moderni oblici suverenosti ne bi bili viπe aktualni, a postmoderne i postkolonijalne strategije koje izgledaju oslobaajuÊe ne bi osporavale nove strategije vladanja veÊ bi se s njima podudarale pa Ëak ih nehotice i osnaæivale! Kada smo poËeli razmatrati ideologije korporacijskoga kapitala i svjetskoga træiπta, uvidjeli smo da su strategije moÊi zaobiπle postmoderne i postkolonijalne teoretiËare koji su zagovarali politiku razlike, fluidnosti i hibridnost kako bi se suprotstavili dualizmima i esencijalizmu moderne suverenosti. MoÊ je napustila tvravu koju oni napadaju i kruæila je sve do njihove pozadine da bi im se pridruæila pri napadu u ime razlike. Ti su se teoretiËari naπli u prilici da kucaju na otvorena vrata. Ne æelimo nagovijestiti da su postmoderni i /ili postkolonijalni teoretiËari na neki naËin lakeji globalnoga kapitala i svjetskoga træiπta. Anthony Appiah i Arif Dirlik nisu baπ velikoduπni kada postavljaju te autore u poloæaj “a comprador intelligentsia” i “inteligencije globalnoga kapitalizma”,01 Nema potrebe sumnjati u demokratske, egalitarne pa Ëak ponekad i protukapitalistiËke æelje koje motiviraju veliki dio tih podruËja rada, ali vaæno je istraæiti korisnost tih teorija u kontekstu nove paradigme moÊi. Taj novi neprijatelj je ne samo otporan na stara oruæja veÊ se u stvari njima hrani i tako pridruæuje svojim toboænjim neprijateljima upotrebljavajuÊi ih do kraja. Æivjela razlika! Dolje esencijalistiËki dualizmi! Postmoderne i postkolonijalne teorije vaæni su uËinci koji odraæavaju ili ocrtavaju πirenje svjetskoga træiπta i prijelaz oblika suverenosti. Te teorije upuÊuju prema Imperiju, ali na nejasan i zbunjujuÊi naËin bez svijesti o paradigmatskom skoku koji znaËi taj prijelaz. Moramo duboko zaorati u taj prijelaz, razraditi njegove uvjete i razjasniti njegove karakteristiËne crte koje Ëine novi Imperij. UËiniti prvi korak u tom projektu znaËi prepoznati vrijednost i ograniËenja postmodernih i postkolonijalnih teorija. Politika razlike Da bismo u potpunosti ocijenili kritiËku snagu postmodernog diskursa, moramo se najprije usredotoËiti na moderne oblike suverenosti. Kao πto smo vidjeli u prethodnim odlomcima, svijet moderne suverenosti je manihejski svijet, razdijeljen nizom dvostrukih suprotnosti koje odreuju Sebstvo i Drugoga, bijelo i crno, unutarnje i vanjsko, vladara i potËinjenoga. Postmoderna misao dovodi u pitanje upravo tu binarnu logiku modernosti i
SIMPTOMI PRIJELAZA
u tom pogledu pruæa vaæne izvore onima koji nastoje dovesti u pitanje moderni diskurs patrijarhata, kolonijalizma i rasizma. U kontekstu postmodernih teorija, hibridnost i dvosmislenosti naπih kultura i naπ smisao pripadnosti kao da dovode u pitanje binarnu logiku sebstva i Drugoga koja se nalazi u pozadini modernih, seksistiËkih i rasistiËkih konstrukcija. SliËno se postmoderno ustrajanje na razlici i posebnosti opire totalitarizmu univerzalizirajuÊih diskursa i struktura moÊi. Potvrda razlomljenih druπtvenih identiteta pojavljuje se kao sredstvo osporavanja suverenosti kako modernog subjekta tako i moderne nacionalne dræave zajedno sa svima hijerarhijama koje oni podrazumijevaju. Ta postmoderna kritiËka senzibilnost vrlo je vaæna u tom smislu jer ona predlaæe raskid s cjelokupnim razvojem moderne suverenosti [ili je simptom toga raskida]. Teπko je uopÊeno razmotriti brojne diskurse koji se kite stijegom postmodernizma, ali veÊina od njih barem se neizravno zasniva na kritici moderne naracije Jean-Françoisa Lyotarda, tvrdnjama o kulturnim simulakrumima Jeana Baudrillarda ili kritici zapadne metafizike Jacquesa Derridaa. Mnogi postmoderni teoretiËari nalaze u svojim teorijama zajedniËki nazivnik u opÊem napadu na prosvjetiteljstvo.02 Stoga je stajaliπta razvidan poziv na akciju: prosvjetiteljstvo je problem a postmodernizam je rjeπenje. Meutim, moramo detaljnije pogledati πto se podrazumijeva pod “prosvjetiteljstvom” ili “modernosti” s toga postmodernoga stajaliπta.03 Prije smo tvrdili da modernost ne treba shvatiti kao jedinstvenu i homogenu, veÊ prije kao onu πto je Ëine dvije razliËite i sukobljene tradicije. Prva tradicija je ona koju je potakla revolucija renesansnog humanizma, od Dunsa Scotusa do Spinoze, s otkriÊem mjesta imanentnosti i slavljenja singularnosti i razlike. Druga tradicija, termidor renesansne revolucije, nastoji nadzirati utopijske snage prve, putem izgradnje i posredovanja dualizama, i konaËno dospijeva do pojma moderne suverenosti kao privremenoga rjeπenja. Kada postmodernisti predlaæu svoje suprotstavljanje modernosti i prosvjetiteljstvu koje veliËa univerzalnost razuma samo da bi podræao evropsku prevlast, treba biti jasno da oni u stvari napadaju tu drugu tradiciju naπe sheme [i naæalost zanemarujuÊi ili zasjenjujuÊi onu prvu]. Drugim rijeËima, bilo bi toËnije postaviti postmodernu teoriju kao izazov niti prosvjetiteljstvu niti modernosti in toto veÊ konkretno tradiciji moderne suverenosti. Joπ toËnije, ta razna teoretska osporavanja koherentno se spajaju u izazovu dijalektici kao srediπnjoj logici moderne prevlasti, iskljuËivosti i zapovijedanja - kako zbog toga πto ona svodi mnogostrukost razlike na binarne suprotnosti tako i
125
126
PUTOVI SUVERENOSTI
zbog toga πto ona kasnije ukljuËuje te razlike u jedinstveni poredak. Ako je sama moderna moÊ dijalektiËka, kaæe ta logika, onda postmoderni projekt mora biti nedijalektiËki. Kada jednom prepoznamo postmoderne diskurse kao napad na dijalektiËki oblik moderne suverenosti, onda moæemo jasnije vidjeti kako se oni suprotstavljaju sustavima prevlasti kao πto su rasizam i seksizam dekonstruirajuÊi granice koje podræavaju hijerarhije izmeu bijeloga i crnoga, muπkoga i æenskoga i tako dalje. Eto kako postmodernisti mogu zamisliti svoju teoretsku praksu kao nasljednicu cijele lepeze modernih i suverenih oslobodilaËkih borbi. Povijest izazova evropskoj politiËkoekonomskoj hegemoniji i njezinoj kolonijalnoj vladavini, uspjeh nacionalnih oslobodilaËkih pokreta, æenskih pokreta i proturasistiËkih borbi tumaËe se kao nasljedstvo postmoderne politike jer i oni nastoje razoriti poredak i dualizme moderne suverenosti. Ako je moderno polje moÊi bijelca, muπkarca i Evropljanina, onda Êe na savrπeno simetriËki naËin postmoderno biti polje osloboenja ne-bijelca, ne-muπkarca i neEvropljanina. U svom najboljem obliku radikalna postmoderna praksa, politika razlike, utjelovljuje vrijednosti i glasove prognanih, marginaliziranih, eksploatiranih i potËinjenih.04 Ne razaraju se binarnosti i dualizmi moderne suverenosti samo da bi se uspostavili novi; naprotiv, likvidira se sama moÊ binarnosti kada “pustimo da se razlike poigraju preko granica”.05 Mnogi znanstvenici shvatili su postmoderno miπljenje kao imperativni poziv na novu akademsku i intelektualnu praksu i kao stvarnu priliku da se istisnu prevladavajuÊe paradigme znanstvenoga rada na njihovim pojedinaËnim podruËjima.06 Jedan od najvaænijih primjera s naπega stajaliπta je postmoderni izazov na podruËju meunarodnih odnosa.07 Tu se “moderna” paradigma viπe ili manje poistovjeÊuje s metodama realizma i neorealizma, i time usredsreuje na pojam suverenosti, koji se obiËno podrazumijeva kao sinonim za moÊ nacionalnih dræava, legitimnu uporabu dræavnoga nasilja i za teritorijalni integritet. S postmodernog stajaliπta, ti “moderni” meunarodni odnosi, s obzirom na njihovo prihvaÊanje tih granica, skloni su podræati prevladavajuÊu moÊ i suverenitet nacionalnih dræava. Stoga autori na tom podruËju jasno povezuju kritiku binarnih dualizama “prosvjetiteljstva” razvijenih u kontekstu filozofskoga i knjiæevnoga postmodernizma i izazov Ëvrstim granicama moderne dræavne suverenosti. TeoretiËari postmodernih meunarodnih odnosa nastoje dovesti u pitanje suverenost dræava dekonstruirajuÊi granice vladajuÊih moÊi, istiËuÊi nepravilna i nekontolirana meunarodna kretanja i kolanja i lomeÊi
SIMPTOMI PRIJELAZA
tako stabilna jedinstva i otpore. “Diskurs” i “tumaËenje” pojavljuju se kao moÊna oruæja protiv institucionalnih krutosti modernih stajaliπta. Postmoderna analiza πto proizlazi iz toga ukazuje na moguÊnost globalne politike razlike, politike deteritorijaliziranih kolanja po glatkom svijetu, osloboenom od krutoga kalupa dræavnih granica. Iako mnogi razliËiti postmoderni teoretiËari lucidno odbacuju logiku moderne suverenosti, oni su opÊenito krajnje zbunjeni u pogledu naravi naπega moguÊega osloboenja od nje - moæda upravo zbog toga πto ne mogu jasno prepoznati oblike moÊi koji je danas zamjenjuju. Drugim rijeËima, kada postmodernisti predstavljaju svoje teorije kao dio projekta politiËkoga osloboenja oni se joπ uvijek bore protiv sjena starih neprijatelja: prosvjetiteljstva ili stvarno modernih oblika suverenosti i njihovog binarnog svoenja razlike i mnogostrukosti na jednu jedinu alternativu izmeu Istoga i Drugoga. Meutim, potvrda hibridnosti i slobodna igra razliËitosti preko granica oslobaajuÊi su jedino u kontekstu u kojemu moÊ postavlja hijerarhiju iskljuËivo putem esencijalnih identiteta, binarnih podjela i stabilnih otpora. Strukture i logika moÊi u suvremenom svijetu potpuno su imuni na “oslobaajuÊa” oruæja postmoderne politike razlike. U stvari, i sam Imperij nastoji ukloniti te moderne oblike suverenosti i postaviti razlike da se poigraju preko granica. Prema tome, usprkos najboljim namjerama, postmoderna politika razlike nije samo neuËinkovita protiv funkcija i prakse imperijalne vlasti, veÊ ih moæe Ëak i podræavati i s njima se podudarati. Opasnost postoji da postmoderne teorije usredsrede svoju pozornost tako odluËno na stare oblike moÊi od kojih se udaljuju, osvrÊuÊi se stalno unatrag, da nevoljko padnu u dobrodoπli naruËaj nove moÊi. S toga stajaliπta pobjedniËke tvrdnje postmodernista lako ispadaju naivnima, ako ne i potpuno mistificirajuÊima. Smatramo da je u raznim postmodernim misaonim strujanjima najvaæniji povijesni fenomen koji ona predstavljaju: ona su simptom rascjepa u tradiciji moderne suverenosti. Postoji, naravno, duga tradicija “protumoderne” misli koja se suprotstavlja modernoj suverenosti, ukljuËujuÊi i velike mislioce Frankfurtske πkole [zajedno s cijelim republikanskim pravcem koji smo ocrtali sve do renesansnog humanizma]. Meutim, novo je to πto postmoderni teoretiËari ukazuju na kraj moderne suverenosti i pokazuju novu sposobnost da razmiπljaju izvan okvira modernih dualizama i modernih identiteta, u smislu pluralizma i mnogostrukosti. Kolikogod nejasno i nesvjesno, oni pokazuju pravac izgradnje Imperija.
127
128
PUTOVI SUVERENOSTI
Oslobaanje hibridnosti ili s onu stranu kolonijalnih dualizama Odreena struja postkolonijalnih studija takoer predlaæe globalnu politiku razlike i moæe se smjestiti u pravac postmoderne teorije. Naπa analiza moderne suverenosti u prethodnim odlomcima veÊ postavlja snaæan moguÊi razlog za suglasnost izmeu postkolonijalnih i postmodernih teorija. Ukoliko se moderna suverenost poistovjeÊuje s evropskom teænjom prema globalnoj prevlasti, i joπ vaænije, ukoliko su kolonijalna uprava i imperijalistiËka praksa bili glavni sastavni dijelovi u izgradnji moderne suverenosti, postmoderne i postkolonijalne teorije doista imaju zajedniËkoga neprijatelja. U tom se svjetlu postmodernizam pojavljuje bitno posteurocentriËkim. Postkolonijalne studije obuhvaÊaju πiroku i raznovrsnu skupinu diskursa, ali ovdje se æelimo usredsrediti na djelo Homia Bhabhe jer ono predstavlja najjasniji i najbolje izraæeni primjer kontinuiteta izmeu postmodernih i postkolonijalnih diskursa. Jedan od primarnih i stalnih predmeta Bhabhinog napada su binarne podjele. U stvari, cijeli postkolonijalni projekt kako ga on predstavlja odbija binarne podjele na kojima je utemeljen kolonijalni pogled na svijet. Svijet nije podijeljen na dvoje i razlomljen u suprotne tabore [srediπte nasuprot periferiji, Prvi nasuprot TreÊem svijetu], veÊ ga prije i uvijek odreuju bezbrojne djelomiËne i pokretne razlike. Bhabhino odbijanje da vidi svijet u obliku binarnih podjela vodi ga prema odbacivanju teorija totaliteta i teorija identiteta, homogenosti i esencijalizma druπtvenih subjekata. Ta razna odbijanja vrlo su usko povezana. Binarni koncept svijeta podrazumijeva esencijalizam i homogenost na njegovim dvama polovicama i, putem odnosa preko srediπnje granice, podrazumijeva ukljuËivanje cijeloga iskustva unutar koherentnog druπtvenog totaliteta. Ukratko, sablast koja salijeÊe Bhabhinu analizu i koja koherentno povezuje te razne suparnike je hegelijanska dijalektika, to jest dijalektika koja ukljuËuje unutar koherentnog totaliteta esencijalne druπtvene identitete koji se suoËavaju u oporbi. U tom bismo smislu mogli reÊi da je osnovno obiljeæje postkolonijalne teorije [ili barem te njezine inaËice], zajedno s postmodernim teorijama, to πto je ona nedijalektiËka. Bhabaina kritika dijalektike - to jest, njegov napad na binarne podjele, esencijalne identitete i totalizaciju - istovremeno je socioloπka tvrdnja o pravoj naravi druπtava i politiËki projekt kojemu je svrha druπtvena promjena. Prvo je u stvari uvjet moguÊnosti drugoga. Druπtveni identitet i nacija nikada nisu bili koherentno zamiπljene zajednice; kolonizirana
SIMPTOMI PRIJELAZA
mimikrija kolonizatorovog diskursa preobliËuje cijeli pojam identiteta i otuuje ga od biti; kulture su uvijek veÊ djelomiËne i hibridne tvorevine. Ta druπtvena Ëinjenica osnova je na kojoj se moæe izvesti prevratniËki politiËki projekt da bi se razorila binarna struktura moÊi i identiteta. To znaËi da se, u saæetom obliku, Bhabhaina logika osloboenja ovako razvija. MoÊ, ili snage druπtvenoga tlaËenja, funkcioniraju nameÊuÊi binarne strukture i totalizirajuÊu logiku druπtvenim singularnostima, potiskujuÊi njihovu razliku. Meutim, te tiranske strukture nisu nikada totalne, a razlike se uvijek na neki naËin izraæavaju [putem mimikrije, dvosmislenosti, kriæanja, razlomljenih identiteta i tako dalje]. Postkolonijalni politiËki projekt æeli afirmirati mnogostrukost razlika kako bi potkopao moÊ vladajuÊih binarnih struktura. Utopija na koju Bhabha ukazuje nakon πto su binarne i totalizirajuÊe strukture razlomljene i pomaknute nije osamljeno i fragmentarno postojanje veÊ novi oblik zajednice, zajednice “beskuÊnika”, novi internacionalizam, okupljanje ljudi u dijaspori. Potvrda razlike i hibridnosti i sama je, po Bhabhi, potvrda zajednice: “Æivjeti u beskuÊniËkom svijetu, osjetiti da se njegove podvojenosti i dvosmislenosti odigravaju u kuÊi maπte, a njihova razdvajanja i cijepanja izvode u umjetniËkom djelu, znaËi takoer potvrditi duboku æelju za ljudskom solidarnoπÊu”.08 Sjeme alternativne zajednice, on vjeruje, klija u napetoj paænji prema kulturnom miljeu, njegovom kriæanju i njegovom otporu binarnom strukturiranju druπtvenih hijerarhija. U tom postkolonijalnom okviru trebamo pomno prepoznati oblik prevladavajuÊe moÊi koji sluæi kao neprijatelj [i stvarno negativni temelj]. Pretpostavlja se da moÊ djeluje iskljuËivo putem dijalektiËke i binarne strukture. Drugim rijeËima, jedini oblik prevlasti koji Bhabha prepoznaje je onaj moderne suverenosti. Zbog toga on moæe reÊi, na primjer, “hijerarhijski ili binarni” kao da su ta dva izraza sinonimi. S njegovoga stajaliπta hijerarhija kao takva nuæno je utemeljena u binarnim podjelama, tako da sama Ëinjenica hibridiziranja ima moÊ da razori hijerarhiju tout court. Sama hibridnost je ostvarena politika razlike, postavljanje razlika da se poigravaju preko granica. U toj se toËci postkolonijalno i postmoderno najsnaænije susreÊu: u ujedinjenom napadu na dijalektiku moderne suverenosti i prijedlog za osloboenje kao politiku razlike. Poput postmodernih teoretiËara, postkolonijalni teoretiËari kao πto je Bhabha u prvom nas redu zanimaju kao simptomi epohalnoga pomaka kojemu prisustvujemo, to jest prijelaza prema Imperiju. Moæda su i sami diskursi moguÊi jedino kada su reæimi moderne suverenosti veÊ na izdisaju.
129
130
PUTOVI SUVERENOSTI
Meutim, poput postmodernista i postkolonijalni teoretiËari opÊenito daju vrlo zbunjujuÊi pogled na taj prijelaz jer se previπe zadræavaju na napadu na stari oblik moÊi i predlaæu strategiju osloboenja koja bi mogla biti uËinkovita jedino na tom starom terenu. Postmoderno stajaliπte i dalje se prvenstveno bavi kolonijalnom suverenosti. Kao πto kaæe Gyan Prakash, “Postkolonijalno postoji kao neπto poslije - kao neπto πto je kolonijalizam iscrpio”.09 To moæe od postkolonijalne teorije uËiniti vrlo praktiËno sredstvo za ponovno Ëitanje povijesti, ali potpuno je nedostatno za teoretsko razmatranje suvremene politiËke moÊi. Edward Said, svakako jedan od najlucidnijih teoretiËara postkolonijalizma, uspijeva osuditi tekuÊe strukture globalne moÊi samo ukoliko one produæuju ideoloπke ostatke evropske kolonijalistiËke vladavine.10 On optuæuje SAD da su “ponovile taktiku velikih carstava [to jest evropskih imperijalizama] koja su nestala nakon Prvog svjetskog rata”.11 Tu nedostaje priznanje novine struktura i logike moÊi koje ureuju suvremeni svijet. Imperij nije slab odjek modernih imperijalizama veÊ bitno novi oblik vladavine. Fundamentalizam i/ili postmodernizam Drugi simptom povijesnoga prijelaza koji se veÊ odvija u zadnjim desetljeÊima dvadesetoga stoljeÊa je porast takozvanoga fundamentalizma. Od raspada Sovjetskoga Saveza, veliki ideolozi geopolitike i teoretiËari kraja povijesti ustrajno su postavljali fundamentalizme kao prvenstvenu opasnost s kojom se suoËavaju globalni poredak i stabilnost. Meutim, fundamentalizam je slaba i nejasna kategorija koja obuhvaÊa potpuno razliËite pojave. OpÊenito bismo mogli reÊi da su fundamentalizmi, kolikogod razliËiti, povezani po tome πto ih shvaÊaju, kako iznutra tako i izvana, kao protumoderne pokrete, oæivljavanje primordijalnih identiteta i vrijednosti; smatraju ih nekom vrstom povijesnoga nazadovanja, demodernizacijom. Meutim, toËnije je i korisnije razumjeti razliËite fundamentalizme ne kao obnovu predmodernog svijeta, veÊ prije kao snaæno odbijanje suvremenoga povijesnoga prijelaza u tijeku. U tom su smislu onda, poput postmodernih i postkolonijalnih teorija, i fundamentalizmi simptom prijelaza prema Imperiju. Mediji danas Ëesto svode izraz “fundamentalizam”, kao raznolikost druπtvenih oblika koji se pojavljuju pod tim imenom, iskljuËivo na islamski fundamentalizam, a njegova sloæenost se onda dalje svodi na nasilni i nesnoπljivi vjerski fanatizam koji je prije svega “protuzapadni”. Sam islamski fundamentalizam, naravno, poprima razne oblike i ima dugu povijest koja se
SIMPTOMI PRIJELAZA
proteæe cijelom modernom erom. Islamska obnova i reformizam bili su jaki u raznim razdobljima osamnaestoga i devetnaestoga stoljeÊa, a danaπnji oblici islamskoga radikalizma imaju izrazitih sliËnosti s tim prijaπnjim pokretima. Meutim, islamski fundamentalizmi ujedinjuju se najkoherentnije po tome πto se odluËno odupiru modernosti i modernizaciji. Ukoliko je politiËka i kulturna modernizacija bila proces sekularizacije, islamski fundamentalizmi joj se suprotstavljaju postavljajuÊi svete tekstove u srediπte politiËkih ustrojstava i vjerskih voa, kako sveÊenika tako i pravnika, koji imaju politiËki moÊ. U smislu uloga spolova, obiteljskih struktura i kulturnih oblika, opÊenito se misli da se tradicionalni vjerski standardi suprotstavljaju postepeno promjenljivim oblicima modernosti. Nasuprot modernoj dinamici i svjetovnom druπtvu, fundamentalizmi kao da postavljaju statiËko i vjersko druπtvo. U tom svjetlu izgleda kao da islamski fundamentalizam ulaæe napore da obrne proces druπtvene modernizacije, odvoji ga od kolanja modernosti i ponovo stvori predmoderni svijet. Na primjer, s toga stajaliπta Iranska revolucija iz 1979. godine mogla bi izgledati antirevolucija koja uskrsava jedan starinski poredak. KrπÊanski fundamentalizmi u Sjedinjenim Dræavama takoer se predstavljaju kao pokreti protiv druπtvene modernizacije, obnavljajuÊi ono πto zamiπljamo proπlim druπtvenim oblikom utemeljeno na svetim tekstovima. Te pokrete treba smjestiti u dugu tradiciju projekata koji æele stvoriti u Americi novi Jeruzalem, krπÊansko druπtvo odvojeno kako od pokvarenosti Evrope tako i od divljaπtva “neciviliziranoga” svijeta.12 Najvaæniji druπtveni plan danaπnjih krπÊanskih fundamentalistiËkih skupina usredotoËen je na [ponovno] stvaranje stabilne i hijerarhijske obiteljske jezgre, kao πto je po njihovom miπljenju postojala u prijaπnjem vremenu, pa se tako konkretno usmjeruju u svojim kriæarskim pohodima protiv pobaËaja i homoseksualnosti. KrπÊanski fundamentalizmi u Sjedinjenim Dræavama takoer su se stalno orijentirali [u razliËitim vremenima i razliËitim krajevima viπe ili manje otvoreno] prema projektu prevlasti bijelaca i rasnoj ËistoÊi. Te su skupine skoro uvijek zamiπljale novi Jeruzalem kao patrijarhalni Jeruzalem bijelaca. Meutim, ta opÊa obiljeæja fundamentalizama kao povratka predmodernom ili tradicionalnom svijetu i njegovim druπtvenim vrijednostima viπe zasjenjuju nego πto osvjetljavaju. U stvari, fundamentalistiËke vizije povratka u proπlost opÊenito se zasnivaju na povijesnim iluzijama. »istoÊa i cjelovitost stabilne, heteroseksualne obitelji koju slave krπÊanski fundamentalisti nikada nije postojala u Sjedinjenim
131
132
PUTOVI SUVERENOSTI
Dræavama. “Tradicionalna obitelj” koja sluæi kao njihov ideoloπki temelj puka je mjeπavina vrijednosti i ponaπanja koje viπe proizlaze iz televizijskih emisija nego iz bilo kojega povijesnoga iskustva unutar ustanove obitelji. 13 To je fikcionalna slika projicirana na proπlost, poput Main Street U.S.A. u Disneylandu, koja je izgraena retrospektivno kroz leÊe suvremenih tjeskoba i strahova. “Povratak tradicionalnim vrijednostima” krπÊanskih fundamentalista uopÊe ne gleda unatrag, veÊ je to prije novi izum kao dio politiËkoga projekta protiv suvremenoga druπtvenoga poretka. SliËno se danaπnji oblici islamskoga fundamentalizma ne bi trebali shvatiti kao povratak proπlim druπtvenim oblicima i vrijednostima, pa Ëak ni sa sastajaliπta praktiËara. Prema Fazlur Rahmanu: “U stvari nazivati takve pojave u islamu ‘fundamentalistiËkim’ znaËi koristiti pogreπan naziv osim ako one ne naglaπavaju kao osnovu islama dva prvobitna izvora: Kuran i Sunu proroka Muhameda. InaËe one naglaπavaju ijtihad, prvobitnu misao”.14 Suvremeni islamski radikalizmi doista se prvenstveno temelje na “prvobitnoj misli” i otkrivanju prvobitnih vrijednosti i ponaπanja, koja moæda odraæavaju ona drugih razdoblja vjerske obnove ili fundamentalizma ali su u stvari usmjerena kao reakcija na danaπnji druπtveni poredak. ZnaËi, u oba sluËaja fundamentalistiËki “povratak tradiciji” je u stvari novi izum.15 Protumoderni poriv koji odreuje fundamentalizme mogao bi se onda bolje shvatiti kao postmoderni a ne predmoderni projekt. Postmodernost fundamentalizma treba prvenstveno prepoznati u njegovom odbacivanju modernosti kao oruæja euroameriËke hegemonije - i u tom pogledu islamski fundamentalizam je doista paradigmatiËan sluËaj. U kontekstu islamskih tradicija, fundamentalizam je postmoderan ukoliko odbacuje tradiciju islamskog modernizma za koju je moderno uvijek bilo prekodirano kao potËinjavanje euroameriËkoj hegemoniji ili asimiliranje s njom. “Ako je modernost znaËila potragu za zapadnim obrazovanjem, tehnologijom i industrijalizacijom u prvome æaru postkolonijalnoga razdoblja,” piπe Akhbar Ahmed, “postmodernost Êe znaËiti povratak tradicionalnim muslimanskim vrijednostima i odbacivanje modernizma”.16 U samom kulturnom smislu, islamski fundamentalizam je paradoksalna vrsta postmoderne teorije - postmoderne samo zbog toga πto kronoloπki slijedi islamski modernizam i suprotstavlja mu se. Meutim ako ga razmatramo u geopolitiËkom smislu on je istinski postmoderan. Rahman piπe: “Danaπnji postmoderni fundamentalizam na znaËajan je naËin novina jer je njegov osnovni elan protuzapadan... Odatle njegova osuda klasiËnoga modernizma kao Ëisto zapadnjaËke snage”.17 Svakako su mnogi dijelovi islama bili u
SIMPTOMI PRIJELAZA
odreenom smislu “protuzapadni” od zametka religije. Odbacivanje snaga koje se pojavljuju u novom imperijalnom poretku doista je novina u suvremenom ponovnom oæivljavanju fundamentalizma. S toga stajaliπta, ukoliko je Iranska revolucija bila snaæno odbijanje svjetskoga træiπta, o njoj moæemo suditi kao prvoj postmodernoj revoluciji. Taj brak postmodernizma i fundamentalizma svakako je Ëudan spoj ako uzmemo u obzir da se postmoderni i fundamentalistiËki diskursi u mnogom pogledu nalaze na dva suprotna pola: hibridnost nasuprot ËistoÊe, razlika nasuprot identitetu, pokretljivost nasuprot stasisu. Izgleda nam da su se postmodernisti i danaπnji fundamentalisti ne samo pojavili u isto vrijeme veÊ i kao odgovor na isto stanje, samo na suprotnim polovima globalne hijerarhije prema upadljivoj zemljopisnoj raspodjeli. Dosta pojednostavljeno, mogli bismo tvrditi da postmoderni diskursi privlaËe u prvom redu pobjednike u procesima globalizacije a fundamentalistiËki diskursi gubitnike. Drugim rijeËima, neki doæivljavaju danaπnje globalne tendencije prema poveÊanoj pokretljivosti, neodreenosti i hibridnosti kao neku vrstu osloboenja ali drugi kao pogorπanje njihove patnje. Svakako se puËka potpora fundamentalistiËkim projektima - od Nacionalne fronte u Francuskoj i krπÊanskih fundamentalista u Sjedinjenim Dræavama do Islamske braÊe - jaËe πirila meu onima koje su nedavne preobrazbe globalne ekonomije joπ viπe potËinile i iskljuËile i koje pokretljivost kapitala najviπe ugroæava. Gubitnici u procesima globalizacije mogli bi doista biti oni koji nam pruæaju najjaËu naznaku preobraze koja je u tijeku. Ideologija svjetskoga træiπta Mnogi pojmovi dragi postmodernistima i postkolonijalistima savrπeno se podudaraju s onima u danaπnjoj ideologiji udruæenoga kapitala i svjetskoga træiπta. Ideologija svjetskoga træiπta uvijek je bila antifundamentalni i antiesencijalistiËki diskurs u pravom smislu rijeËi. Kruæenje, pokretljivost, razliËitost i mijeπanje upravo su uvjeti njegova postojanja. Trgovina spaja razlike i πto ih ima viπe to bolje! Izgleda da se razlike [roba, stanovniπtva, kultura i tako dalje] umnoæavaju u beskonaËnost na svjetskom træiπtu, koje niπta ne napada æeπÊe od Ëvrstih granica: ono nadjaËava bilo koju binarnu podjelu svojim beskonaËnim mnogostrukostima. Kako se svjetsko træiπte sve potpunije ostvaruje, ono teæi dekonstruirati granice nacionalne dræave. U prijaπnjem su razdoblju nacionalne dræave bile primarni Ëimbenici u modernoj imperijalistiËkoj organizaciji globalne proizvodnje i razmjene, ali one se pojavljuju kao sve veÊe prepreke
133
134
PUTOVI SUVERENOSTI
svjetskom træiπtu. Robert Reich, bivπi ameriËki ministar rada, u odliËnom je poloæaju da prepozna i veliËa prevladavanje nacionalnih granica na svjetskom træiπtu. On tvrdi da “kako se gotovo svaki element proizvodnje novac, tehnologija, tvornice i oprema - pokreÊe bez napora preko granica, sama zamisao [nacionalne] ekonomije postaje besmislena.” U buduÊnosti “neÊe biti nacionalnih proizvoda ili tehnologija, nikakvih nacionalnih korporacija, nikakvih nacionalnih industrija. NeÊe viπe biti nacionalnih ekonomija, barem onako kako smo shvaÊali taj pojam”.18 S padom nacionalnih granica, svjetsko træiπte osloboeno je one vrste binarnih podjela koju su nametnule nacionalne dræave, a u tom novom prostoru pojavljuje se bezbroj razlika. Te razlike, naravno, ne poigravaju se slobodno preko glatkoga globalnoga prostora veÊ su prije svrstane u globalne mreæe moÊi koje se sastoje od vrlo razliËitih i pokretljivih struktura. Arjun Appadurai usporeuje novu kvalitetu tih struktura s krajobrazima, ili bolje, “morobrazima”: u suvremenom svijetu on vidi “financbraze”, “tehnobraze”, “etnobraze” i tako dalje.19 Sufiks “—braz” [“—scape”] omoguÊuje nam, s jedne strane, da uvidimo glatkoÊu i nepravilnost tih raznih polja, a, s druge strane, da naznaËimo formalne zajedniËke crte tako raznorodnih podruËja kao πto su financije, kultura, robe i demogafija. Svjetsko træiπte uspostavlja pravu politiku razlike. Razni “—brazi” svjetskoga træiπta pribavljaju kapitalu moguÊnosti koje prije nije mogao ni zamisliti. Stoga ne iznenauje da su postmoderno razmiπljanje i njegovi najbitniji pojmovi postali popularni na raznim podruËjima teorije i prakse bliskima kapitalu, kao πto su marketing, organizacija menadæmenta i organizacija proizvodnje. Postmodernizam je doista logika pomoÊu koje djeluje globalni kapital. Marketing moæda ima najjasniji odnos prema postmodernim teorijama, pa bismo Ëak mogli kazati da su kapitalistiËke marketinπke strategije dugo vremena bile postmoderne, avant la lettre. S jedne strane, marketinπka praksa i potroπnja najvaænija su podruËja za razvijanje postmodernog miπljenja: neke postmoderne teorije, na primjer, vide neprestanu kupovinu i potroπnju roba te slike koje ih predstavljaju kao paradigme postmodernog iskustva, naπe kolektivno putovanje kroz hiperstvarnost.20 S druge strane, postmoderno miπljenje - s njegovim naglaskom na pojmovima kao πto su razlika i mnogostrukost, njegovim veliËanjem fetiπizma i simulakruma, njegovim stalnim oËaranjem novim i pomodnim - odliËan je opis idealnih kapitalistiËkih shema robne potroπnje pa tako pruæa priliku za usavrπavanje marketinπkih strategija. Kao πto kaæe teoretiËar marketinga, postoje jasne “usporednice izmeu
SIMPTOMI PRIJELAZA
135
suvremene marketinπke prakse i poduka postmodernizma”.21 Sam marketing je praksa zasnovana na razlikama, a πto je viπe razlika to se moæe razviti viπe marketinπkih strategija. Sve viπe hibridno i raznoliko stanovniπtvo umnoæava broj “ciljanih træiπta” kojima pojedinaËno pristupaju konkretne marketinπke strategije - jedna za latinoameriËke homoseksualce izmeu osamnaest i dvadeset dvije godine, druga za kineskoameriËke tinejerke i tako dalje. Postmoderni marketing prepoznaje razliku svake robe i svakoga segmenta stanovniπtva, podeπavajuÊi prema tome svoje strategije.22 Svaka razlika je prigoda. Postmoderna marketinπka praksa predstavlja krug potroπnje suvremenoga kapitala, njegovo vanjsko lice, ali nas joπ viπe zanimaju postmoderne tendencije unutar kruga kapitalistiËke proizvodnje. U proizvodnoj sferi postmoderno miπljenje imalo je moæda najveÊi utjecaj na podruËju menadæmenta i teorije organizacije. Autori na ovome podruËju tvrde da velike i sloæene moderne organizacije, s njihovim krutim granicama i homogenim jedinicama, nisu primjerene za poslovanje u postmodenrom svijetu. “Postmoderna organizacija”, piπe jedan teoretiËar, “ima neka izrazita obiljeæja - konkretno naglasak na malu-do-umjerenu veliËinu i sloæenost i usvajanje elastiËnih struktura i naËina suradnje meu ustanovama - koji bi se mogli uhvatiti u koπtac s uzburkanim organizacijskim i okoliπnim uvjetima”.23 Tako moæemo zamisliti da su postmoderne organizacije smjeπtene na granicama izmeu razliËitih sustava i kultura ili da su hibridne iznutra. Bitno je za postmoderni menadæment da su organizacije pokretljive, elastiËne i sposobne da se bave razlikom. Tu postmoderni teoretiËari utiru put preobrazbi unutarnjih struktura kapitalistiËkih organizacija. “Kultura” unutar tih organizacija takoer je usvojila poduke postmodernog miπljenja. Velike transnacionalne korporacije koje prekoraËuju nacionalne granice i povezuju globalni sustav iznutra kulturno su mnogo raznolikije i fluidnije od parohijalnih modernih korporacija prijaπnjih godina. Suvremeni gurui korporativne kulture koje menadæment upoπljava kao savjetnike i planere strategije propovijedaju uËinkovitost i unosnost razlike i multikulturalnosti unutar korporacija.24 Ako pobliæe pogledamo ameriËku korporacijsku ideologiju [i, u manjoj ali joπ uvijek znaËajnoj mjeri, ameriËku korporacijsku praksu], razvidno je da korporacije ne djeluju na takav naËin da jednostavno iskljuËuju spolno i/ili rasno Drugoga. U stvari, stari modernistiËki oblici rasistiËke i seksistiËke teorije izraziti su neprijatelji te nove korporacijske kulture. Korporacije nastoje ukljuËiti razliku unutar svoga podruËja djelovanja i tako teæe πto veÊem
136
PUTOVI SUVERENOSTI
stvaralaπtvu, slobodnoj igri i razliËitosti na korporacijskom radnom mjestu. Ljudi svih razliËitih rasa i spolnih sklonosti trebaju uÊi u korporaciju. Dnevnu rutinu radnoga mjesta treba osvjeæavati neoËekivanim promjenama i ozraËjem zabave. Poruπite stare granice i neka cvjeta stotinu cvjetova!25 Sljedstveno tome zadaÊa πefa je da organizira te energije i razlike u interesu dobiti. Taj se projekt prikladno naziva “menadæmentom razlika” U tom se svjetlu korporacije pojavljuju ne samo “naprednima” veÊ i “postmodernima”, kao predvodnici u vrlo stvarnoj politici razlike. Proizvodni procesi kapitala takoer su poprimili oblike koji odraæavaju postmoderne projekte. Imat Êemo dovoljno prilike da analiziramo [osobito u dijelu 3.4] kako je proizvodnja organizirana u elastiËnim i hibridnim mreæama. To je, po naπem miπljenju, najvaæniji vid u kojemu suvremene preobrazbe kapitala i svjetskoga træiπta Ëine stvaran proces postmodernizacije. Svakako se slaæemo s onim postmodernim teoretiËarima, kao πto su David Harvey i Fredric Jameson, koji vide postmodernost kao novu fazu kapitalistiËke akumulacije i potroπnje roba πto prati suvremeno ostvarenje svjetskoga træiπta.26 Globalnu politiku razlike πto ju je uspostavilo svjetsko træiπte ne obiljeæavaju slobodna igra i jednakost, veÊ nametanje novih hijerarhija, ili u stvari stalan proces hijerarhijskoga nametanja. Postmoderne i postkolonijalne teorije [i fundamentalizmi na vrlo razliËit naËin] u stvari su kule straæare koje oznaËuju taj prijelaz u tijeku i u tome su smislu neophodne. Povjerenstva za istinu Korisno je podsjetiti se da su postmoderni i postkolonijalni diskursi uËinkoviti jedino u vrlo konkretnim zemljopisnim terenima i meu nekim klasama stanovniπtva. Kao politiËki diskurs, postmodernizam ima odreenu prou u Evropi, Japanu i Latinskoj Americi, ali njegovo prvenstveno mjesto primjene je unutar uskog dijela inteligencije SAD-a. SliËno se postkolonijalna teorija koja dijeli odreene postmoderne tendencije razvila prvenstveno unutar kozmopolitskog sloja koji se kreÊe u prijestolnicama i veÊim sveuËiliπtima Evrope i Sjedinjenih Dræava. Ta posebnost ne umanjuje vaænost teoretskih stajaliπta, ali ona nas navodi da se za trenutak zaustavimo i razmislimo o njihovim politiËkim posljedicama i praktiËkim uËincima. Brojni istinski napredni i oslobaajuÊi diskursi pojavljivali su se tijekom povijesti meu elitnim skupinama i mi ovdje nemamo namjeru dovoditi u pitanje smisao takvoga teoretiziranja tout court. Vaæniji od posebnosti tih
SIMPTOMI PRIJELAZA
teoretiËara su odjeci koje njihove koncepcije potiËu na raznim zemljopisnim i klasnim terenima. Svakako da mnogi u svijetu ne misle kako su hibridnost, pokretljivost i razlika sami po sebi oslobaajuÊi. Mnogi stanovnici vide pokretljivost kao vid njihove patnje jer se oni ubrzano premjeπtaju u groznim okolnostima. U nekoliko desetljeÊa, kao dio procesa modernizacije, doπlo je do masovnoga preseljenja iz ruralnih podruËja u prijestolnice unutar svake zemlje i po zemaljskoj kugli. Meunarodno kolanje radne snage samo se poveÊalo zadnjih godina, ne samo iz juga prema sjeveru, u obliku legalnih i ilegalnih radnika gostiju ili doseljenika, veÊ iz juga prema jugu, to jest, kao privremene ili polutrajne seobe u juænim predjelima, kao πto su seobe juænoazijskih radnika u Perzijskom zaljevu. Meutim Ëak i te masovne radniËke seobe sitne su po brojnosti i blijede u usporedbi s prisilnim iseljavanjima iz domova i sa zemlje zbog gladi i rata. Samo letimiËni pogled oko svijeta, od Srednje Amerike do Srednje Afrike i od Balkana do JugoistoËne Azije, otkrit Êe oËajno stanje onih kojima je takva pokretljivost nametnuta. Za njih se pokretljivost preko granica Ëesto svodi na prisilno iseljavanje u siromaπtvu i jedva da je oslobaajuÊe. U stvari, stabilno i odreeno mjesto æivljenja, odreena nepokretljivost, moæe, naprotiv, biti najhitnija potreba. Postomoderni epistemoloπki izazov “prosvjetiteljstvu” - njegov napad na velike rijeËi i njegova kritika istine - takoer gubi svoju oslobaajuÊu aureolu kad se prenese izvan elitistiËkih intelektualnih slojeva Evrope i Sjeverne Amerike. Sjetite se, na primjer, mandata Povjerenstva istine osnovanoga pred kraj graanskog rata u El Salvadoru, ili sliËnih ustanova koje su utemeljene u postdiktatorskim i postautoritarnim reæimima Latinske Amerike i Juæne Afrike. U kontekstu dræavnoga terora i mistifikacije, dræati se primata pojma istine moæe biti snaæan i nuæan oblik otpora. Otkrivanje javnosti istine o nedavnoj proπlosti - pripisivanje odgovornosti dræavnim sluæbenicima za konkretna djela i u nekim sluËajevima zahtijevanje odmazde - ovdje se pojavljuje kao neminovan preduvjet demokratske buduÊnosti. Velike rijeËi prosvjetiteljstva ovdje ne izgledaju osobito tlaËiteljske, a koncepcija istine nije nejasna i labava - naprotiv! Istina je da je taj i taj general naredio muËenje i ubojstvo toga i toga sindikalnoga voe, i taj i taj i taj pukovnik predvodio pokolj toga i toga sela. Objavljivanje takvih istina primjeran je prosvjetiteljski projekt modernistiËke politike, a njegova kritika u tim kontekstima samo bi pomogla mistifikatorskim i tlaËiteljskim snagama reæima koji je izvrgnut napadu.
137
138
PUTOVI SUVERENOSTI
U naπem danaπnjem imperijalnom svijetu, oslobaajuÊi potencijal postmodernih i postkolonijalnih diskursa koji smo opisali odjekuje samo meu elitistiËkim stanovniπtvom koje uæiva odreena prava, odreenu razinu bogatstva i odreeni poloæaj u globalnoj hijerarhiji. Meutim ne bismo to priznanje Ëinjenice smjeli shvatiti kao potpuno odbacivanje. To u stvari nije pitanje ili/ili. Razlika, hibridnost i pokretljivost nisu oslobaajuÊi sami po sebi, ali niti su to istina, ËistoÊa, stasis. Istinska revolucionarna praksa upuÊuje na razinu proizvodnje. Istina nas neÊe uËiniti slobodnima. Pokretljivost i hibridnost nisu oslobaajuÊi, ali preuzimanje nadzora nad proizvodnjom pokretljivosti i stasisa, ËistoÊama i mjeπavinama jest. Prava povjerenstva za istinu Imperija bit Êe konstitutivne skupπtine mnoπtva, druπtvene tvornice za proizvodnju istine.
siromaπni U svakom povijesnom razdoblju onaj druπtveni subjekt koji je sveprisutan i posvuda isti odreuje se, Ëesto negativno ali ipak hitno, oko istoga æivotnoga oblika. Taj oblik nije onaj moÊnih i bogatih: oni su djelomiËni i lokalizirani likovi, quantitate signatae. Jedino “zajedniËko ime” Ëiste razlike u svim dobima, koje nije moguÊe lokalizirati, je ono siromaπnih. Siromaπni su bijedni, iskljuËeni, potlaËeni, iskoriπtavani - a ipak æivi! To je zajedniËki nazivnik æivota, temelj mnoπtva. »udno je, ali i otkrivajuÊe, da postmoderni autori rijetko ukljuËuju taj lik u svoje teoretiziranje. »udno je jer su siromaπni u odreenom smislu vjeËan postmoderni lik: lik transverzalnog, sveprisutnog, razliËitog, pokretljivog subjekta; svjedoËanstvo nesavladivog aleatornog obiljeæja postojanja. To zajedniËko ime, siromaπni, takoer je temelj svake moguÊe humanistike. Kao πto je Niccoló Machiavelli isticao, “u povratku poËecima” koji obiljeæava revolucionarnu fazu religija i ideologija modernosti, gotovo se uvijek smatralo da siromaπni imaju proroËanska svojstva: nisu samo siromaπni u svijetu veÊ i siromaπni sami prava moguÊnost svijeta. Jedino siromaπni æive radikalno stvarno i prisutno biÊe, u bijedi i patnji, pa tako samo siromaπni imaju sposobnost da obnove biÊe. Boæanstvo mnoπtva siromaπnih ne ukazuje ni na kakvu tanscendentnost. Naprotiv, ovdje i jedino ovdje u svijetu, u egzistenciji siromaπnih, prisutno je, potvreno, uËvrπÊeno i otvoreno polje imanentnosti. Siromaπni su bog na zemlji. Danas ne postoji Ëak ni iluzija o transcendentnom Bogu. Siromaπni su uklonili tu sliku i preuzeli njezinu moÊ. Odavno je modernost najavljena Rabelaisovim smijehom, realistiËkom premoÊi siromaπnoga trbuha, poetikom koja izraæava
SIMPTOMI PRIJELAZA
sve πto postoji u bijednom ËovjeËanstvu “od trbuha naniæe”. Kasnije, putem procesa prvobitne akumulacije, pojavio se proletarijat kao kolektivni subjekt koji se mogao izraziti u materijalnosti i imanentnosti, mnoπtvo siromaπnih koje nije samo prorokovalo veÊ i proizvodilo i koje je tako otvorilo moguÊnosti koje nisu bile virtualne veÊ konkretne. Naposljetku danas, u biopolitiËkim reæimima proizvodnje i u procesima postmodernizacije, siromaπni su potlaËeni, iskoriπtavani lik, ali ipak lik proizvodnje. U tome je novina. Danas posvuda, u osnovi pojma i zajedniËkoga imena siromaπnih, postoji proizvodni odnos. Zaπto postmodernisti ne mogu iπËitati taj prijelaz? Oni nam govore da je reæim transverzalnih jeziËkih proizvodnih odnosa uπao u jedinstveni i apstraktni svemir vrijednosti. Ali tko je subjekt koji proizvodi “popreËno”, koji daje stvaralaËko znaËenje jeziku - tko ako ne siromaπni, koji su potËinjeni i puni æelje, osiromaπeni i moÊni, uvijek moÊniji? Tu, unutar te vladavine globalne proizvodnje, siromaπni se ne odlikuju viπe samo svojom proroËanskom sposobnoπÊu veÊ svojom neophodnom prisutnoπÊu u proizvodnji zajedniËkoga bogatstva, uvijek sve viπe iskoriπtavani i uvijek sve viπe eksponirani u nadnicama vlasti. Siromaπni su moÊni po sebi samima. Postoji Svjetsko siromaπtvo ali postoji iznad svega Svjetska moguÊnost, i jedino su siromaπni sposobni za to. Vogelfrei , “slobodan za odstrel”, to je izraz kojim je Marx opisao proletarijat, koji je na poËetku modernosti u procesima prvobitne akumulacije bio dvaput osloboen: najprije je bio osloboen od toga da bude vlasniπtvo gospodara [to jest, osloboen od ropstva], a zatim je “osloboen” od sredstava za proizvodnju, odvojen od zemlje, bez iËega za prodaju osim vlastite radne snage. Na taj je naËin proletarijat bio prisiljen da postane Ëista moguÊnost bogatstva. Meutim, vladajuÊa struja marksistiËke tradicije uvijek je mrzila siromaπne, upravo zbog toga πto su “slobodni kao ptice”, πto su imuni na disciplinu tvornice i disciplinu potrebnu za izgradnju socijalizma. Sjetite se kako su glasnogovornici socijalistiËkoga realizma æestoko napali Vittoria De Sicu i Cesarea Zavattinija kada su, u ranim 1950-im godinama, stavili siromaπne da lete na metlama na kraju njihovoga lijepoga filma Ëudo u milanu. Vogelfrei je aneo ili neukrotivi vrag. I danas, nakon toliko mnogo pokuπaja da siromaπne preobraze u proletarijat a proletarijat u oslobodilaËku vojsku [zamisao o vojsci lebdi nad onom o osloboenju], joπ jednom u postmodernosti, pojavljuje se, u zasljepljujuÊem svjetlu vedroga dana, mnoπtvo, zajedniËko ime siromaπnih. Ono se pojavljuje potpuno na javi jer su u postmodernosti potËinjeni apsorbirali iskoriπtavane. Drugim rijeËima,
139
140
PUTOVI SUVERENOSTI
svaka siromaπna osoba, mnoπtvo siromaπnih ljudi, pojelo je i probavilo mnoπtvo proletera. Samom tom Ëinjenicom siromaπni su postali proizvodni. »ak su i prostituirano tijelo, bijedna osoba, glad mnoπtva - svi oblici siromaπtva - postali proizvodnima. A siromaπni su zbog toga postali joπ vaæniji: æivot siromaπnih opsjeda planetu i umotava je u svoju æelju za stvaralaπtvom i slobodom. Siromaπni su uvjet svake proizvodnje. PriËa se da su temelje postmoderne senzibilnosti i koncepciju postmodernizma stvorili oni francuski socijalistiËki filozofi koji su u svojoj mladosti veliËali tvorniËku disciplinu i svijetle obzore realnoga socijalizma, ali koji su se pokajali nakon krize iz 1968. i odustali, proglaπavajuÊi kako je uzaludna pretenzija komunizma da Êe prisvojiti druπtveno bogatstvo. Danas ti isti filozofi ciniËki dekonstruiraju svaku druπtvenu borbu koja se opire sveopÊoj pobjedi razmjenske vrijednosti, rugaju joj se i banaliziraju je. Mediji i kultura medija govore nam da su ti filozofi prepoznali danaπnje novo svijeta, ali to nije toËno. OtkriÊe postmodernosti sastojalo se u premjeπtanju siromaπnih u srediπte politiËkoga i proizvodnoga podruËja. Ubogi i ptiËji slobodni smijeh Charliea Chaplina bio je doista proroËanski kada je, osloboen bilo kojih utopijskih iluzija i iznad svega bilo koje discipline osloboenja, protumaËio “moderna vremena” siromaπtva, ali je istovremeno povezao ime siromaπnih sa æivotom, osloboenim æivotom i osloboenim stvaralaπtvom...
2.5 UMREÆENA MO∆: SUVERENOST SAD-a I NOVI IMPERIJ Uvjeren sam da nijedan ustav prije naπega nije tako dobro uravnoteæio ekspanzivni Imperij i samoupravu. thomas jefferson Naπ Ustav je tako jednostavan i praktiËan da je uvijek moguÊe zadovoljiti izvanredne potrebe promjenama u naglaπavanju i podeπavanju bez gubitka bitnoga oblika. franklin d. roosevelt
Da bismo artikulirali narav imperijalne suverenosti, moramo uËiniti korak unatrag u vremenu i razmotriti politiËke oblike koji su pripremili njezin teren i saËinjavaju njezinu pretpovijest. AmeriËka revolucija predstavlja trenutak velike novine i prekida u genealogiji moderne suverenosti. Ustavni projekt SAD-a, nastao iz borbi za neovisnost i oblikovan tijekom bogate povijesti alternativnih moguÊnosti, cvao je poput rijetkoga cvijeta u tradiciji moderne suverenosti. SlijedeÊi poËetni razvoj pojma suverenosti u Sjedinjenim Dræavama moÊi Êemo uoËiti koliko se on znaËajno razlikuje od moderne suverenosti koju smo dosad opisivali i otkriti osnove na kojima se zasniva nova imperijalna suverenost. AmeriËka revolucija i model dva Rima AmeriËka revolucija i “nova politiËka znanost” koju su proglasili autori federalista raskinula je s tradicijom moderne suverenosti, “vraÊajuÊi se korijenima” i razvijajuÊi istovremeno nove jezike i nove druπtvene oblike koji posreduju izmeu jednoga i mnoπtva. Nasuprot umornom transcendentalizmu moderne suverenosti predstavljenoj bilo u obliku filozofije Hobbesa ili Rousseaua, ameriËki ustavotvorci mislili su da jedino republika moæe stvoriti poredak za demokraciju, ili u stvari da poredak
142
PUTOVI SUVERENOSTI
mnoπtva mora proizlaziti ne iz prijenosa naslova moÊi i prava veÊ iz unutarnjega ureenja meu mnoπtvom, iz meusobno demokratskog djelovanja moÊi povezanih u mreæe. Drugim rijeËima, nova suverenost moæe proizaÊi jedino iz ustavnoga oblikovanja granica i ravnoteæa, provjera i usklaenosti, koje istovremeno saËinjavaju srediπnju moÊ i zadræavaju moÊ u rukama mnoπtva. Tu viπe nema nikakve potrebe niti mjesta za transcendentnost moÊi. “Znanost politike,” piπu autori federalista, poput veÊine drugih znanosti, uvelike se je poboljπala. UËinkovitost raznih naËela danas se dobro shvaÊa, dok ih stari ili nisu razumjeli ili ih nisu uopÊe poznavali. Redovna raspodjela moÊi u razliËite odjeljke; uvoenje zakonodavnih ravnoteæa i provjera; uvoenje sudova koje Ëine suci πto zadræavaju svoj poloæaj ukoliko se dobro ponaπaju; predstavljanje ljudi u zakonodavnim tijelima putem zastupnika koje su sami izabrali; to su ili potpuno nova otkriÊa ili su u modernim vremenima znatno uznapredovala. Oni su sredstva, i to moÊna sredstva, pomoÊu kojih vrline republikanske vlade moæemo zadræati a njezine mane umanjiti ili izbjeÊi.01
Tu se oblikuje izvanredno svjetovna ili imanentistiËka zamisao, usprkos dubokoj religioznosti koja se osjeÊa u tekstovima OËeva utemeljitelja. To je zamisao koja ponovo otkriva revolucionarni humanizam renesanse i usavrπava ga kao politiËka i ustavna znanost. MoÊ se moæe sastojati od cijeloga niza moÊi koje se reguliraju i ureuju u mreæe. Suverenost se moæe vrπiti unutar πirokoga obzora djelatnosti koje je dalje dodjeljuju ne poriËuÊi njezino jedinstvo i koje je stalno potËinjavaju stvaralaËkom pokretu mnoπtva. Suvremeni povjesniËari, kao πto su J.G. Pocock, koji povezuju razvoj Ustava SAD-a i njegovog pojma politiËke suverenosti s makijavelistiËkom tradicijom, otiπli su daleko kako bi shvatili taj otklon od modernog pojma suverenosti.02 Oni povezuju Ustav SAD-a ne s baroknim ili protureformistiËkim makijavelizmom, koji izmiπlja ispriku za dræavni razum i sve nepravde koje iz njega proizlaze, veÊ s tradicijom republikanskoga makijavelizma koji je, nakon πto je nadahnuo pristalice Engleske revolucije, ponovno oæivio u egzodusu preko Atlantika meu evropskim demokratima koji su bili poraæeni ali ne i pobijeeni.03 Ta republikanska tradicija doista ima Ëvrste temelje u Machiavellijevim vlastitim tekstovima. Najprije tu je makijavelistiËki pojam moÊi kao konstitutivne moÊi - to jest, kao proizvod unutarnje i imanentne druπtvene dinamike. Za Machiavellija moÊ je uvijek republikanska; ona je uvijek proizvod æivota mnoπtva i konstituira njegovu
UMREÆENA MO∆
strukturu izraæavanja. Slobodni grad renesansnoga humanizma je utopija koja udomljuje revolucionarno naËelo. Drugo makijavelistiËko naËelo koje je tu na djelu je da je druπtvena osnova te demokratske suverenosti uvijek proturjeËna. MoÊ se organizira putem meuigre protumoÊi. Grad je stoga konstitutivna moÊ koja se oblikuje putem mnogostrukih druπtvenih sukoba oblikovanih u stalnim konstitutivnim procesima. Eto kako Machiavelli iπËitava organizaciju republikanskoga klasiËnoga Rima i kako je renesansni pojam grada posluæio kao temelj realne politiËke teorije i prakse: druπtveni sukob je osnova stabilnosti moÊi i logike πirenja grada. Machiavellijeva misao najavila je kopernikansku revoluciju koja je repozicionirala politiku kao stalno kretanje. To su osnovna uËenja koja je Atlantska doktrina demokracije izvela iz republikanskoga Machiavellija.04 Taj republikanski Rim nije bio jedini Rim koji je oËaravao Machiavellija i usmjeravao Atlantske republikance. Njihova nova “znanost politike” takoer se nadahnjivala imperijalnim Rimom, osobito onakvim kakvim ga prikazuju tekstovi Polibija. U prvom redu, Polibijev model imperijalnoga Rima ËvrπÊe je utemeljio republikanski proces posredovanja druπtvenih moÊi i doveo ga do dovrπetka u sintezi raznih oblika vlasti. Polibije je zamislio savrπeni oblik moÊi koja bi bila strukturirana u mijeπanom ustavu koji bi spajao monarhistiËku moÊ, aristokratsku moÊ i demokratsku moÊ.05 Novi politiËki znanstvenici u Sjedinjenim Dræavama organizirali su te tri moÊi kao tri grane republikanskoga ustava. Bilo kakva neravnoteæa meu tim moÊima, a to je drugi znak Polibijevog utjecaja, simptom je korupcije. MakijavelistiËki ustav sjedinjenih dræava je struktura koja dræi ravnoteæu protiv korupcije - korupcije kako stranaka i pojedinaca, tako i skupina i dræave. Ustav je tako zamiπljen da moæe odoljeti bilo kojem kruænom padu u korupciju aktivirajuÊi cijelo mnoπtvo i organizirajuÊi njegovu izbornu sposobnost u mreæe organiziranih protumoÊi, u kolanja raznih i jednakopravnih funkcija i u proces dinamiËne i ekspanzivne samoregulacije. Meutim, ti klasiËni modeli samo donekle obiljeæavaju ameriËko iskustvo jer je ono u mnogom pogledu bilo doista novo i izvorno. U vrlo razliËitim razdobljima, Alexis de Tocqueville i Hannah Arendt shvatili su novinu te nove ideologije i novoga oblika moÊi. Tocqueville je bio oprezniji od njih dvoje. Iako je priznavao vitalnost novoga politiËkoga svijeta u Sjedinjenim Dræavama i uvidio kako se sinteza raznih oblika vlasti utjelovila u reguliranu masovnu demokraciju, on je takoer tvrdio da je vidio kako je u Americi demokratska revolucija dosegla svoje prirodne granice. Njegova prosudba o tome moæe li ameriËka demokracija izbjeÊi stari krug korupcije
143
144
PUTOVI SUVERENOSTI
bila je znaËi dvojbena ako ne i potpuno pesimistiËna.06 Nasuprot njemu, Hannah Arendt bezrezervno je veliËala ameriËku demokraciju kao mjesto izuma same moderne politike. Srediπnja zamisao AmeriËke revolucije, ona tvrdi, je uËvrπÊivanje slobode ili u stvari utemeljenje politiËkoga tijela koje jamËi prostor na kojemu sloboda moæe djelovati.07 Arendt stavlja naglasak na uvoenju te demokracije u druπtvu, to jest na ËvrstoÊu njezinih temelja i stabilnost njezina funkcioniranja. Po njezinoj procjeni revolucija uspijeva u mjeri u kojoj dokida dinamiku konstitutivnih moÊi i uvodi stabilnu konstituiranu moÊ. Kasnije Êemo kritizirati taj pojam umreæene moÊi sadræan u Ustavu SAD-a, ali ovdje æelimo samo naglasiti njegovu originalnost. Nasuprot modernim evropskim koncepcijama suverenosti, koje su povjerile politiËku moÊ transcendentnoj sferi i tako otrgnule i otuile izvore moÊi od druπtva, tu se pojam suverenosti odnosi na moÊ potpuno unutar druπtva. Politika se ne suprotstavlja druπtvu veÊ ga ujedinjuje i upotpunjuje. Ekstenzivni Imperij Prije nego πto poËnemo analizirati kako se razvijao i preobraæavao taj novi pojam suverenosti tijekom povijesti SAD-a, usredsredimo naπu pozornost na trenutak prema naravi samoga pojma. Prvo obiljeæje ameriËkoga pojma suverenosti je da on postavlja zamisao o imanentnosti moÊi nasuprot transcendentnom obiljeæju moderne evropske suverenosti. Zamisao o imanentnosti zasniva se na zamisli o stvaralaπtvu. Da to nije sluËaj to bi naËelo bilo nemoÊno: u samoj imanentnosti niπta ne omoguÊuje druπtvu da postane politiËko. Mnoπtvo koje saËinjava druπtvo je stvaralaËko. Stoga se suverenost SAD-a ne sastoji u reguliranju mnoπtva veÊ prije proizlazi kao rezultat stvaralaËkih sinergija mnoπtva. HumanistiËka revolucija renesanse i kasnije iskustvo sektaπkoga protestantizma razvijali su tu zamisao o stvaralaπtvu. Shodno protestantskoj etici mogli bismo reÊi da jedino stvaralaËka moÊ mnoπtva pokazuje postojanje Boga i prisustvo boæanstva na zemlji.08 MoÊ nije neπto πto vlada iznad nas veÊ neπto πto mi proizvodimo. AmeriËka deklaracija o neovisnosti veliËa tu novu zamisao o moÊi najjasnijim rijeËima. Osloboenje ËovjeËanstva od svake vrste transcendentne moÊi utemeljena je u moÊi mnoπtva da izgradi vlastite politiËke ustanove i konstituira druπtvo. Meutim, to naËelo konstitutivne proizvodnje ustupa prednost postupku samorazmatranja ili se pomoÊu njega objaπnjava u nekoj vrsti dijalektiËkoga baleta. To je drugo obiljeæje ameriËkoga pojma suverenosti. U
UMREÆENA MO∆
procesu uspostavljanja suverenosti na razini imanentnosti, pojavljuje se i iskustvo konaËnosti koje proizlazi iz proturjeËne i mnogostruke naravi samoga mnoπtva. Izgleda da novo naËelo suverenosti proizvodi vlastito unutarnje ograniËenje. Da bi sprijeËila da te prepreke ne poremete poredak i potpuno isprazne projekt od njegova smisla suverena moÊ mora se oslanjati na vrπenje nadzora. Drugim rijeËima, nakon prvoga trenutka potvrde dolazi dijalektiËka negacija konstitutivne moÊi mnoπtva koja odræava teleologiju projekta suverenosti. SuoËavamo li se stoga s kriznom toËkom u razvijanju toga novoga pojma? VraÊa li se transcendentnost, najprije odbaËena u definiciji izvora moÊi, kroz straænja vrata u provedbi moÊi, kada se mnoπtvo postavlja kao konaËno pa stoga zahtijeva posebna sredstva ispravljanja i nadzora? Taj ishod je stalna prijetnja, ali nakon πto je prepoznao ta unutarnja ograniËenja, novi ameriËki pojam suverenosti otvara se izvanrednom snagom prema vani, gotovo kao da je æelio protjerati zamisao o nadzoru i trenutku razmiπljanja iz vlastitoga Ustava. TreÊe obiljeæje toga pojma suverenosti je teænja prema otvorenom, ekspanzivnom projektu koji djeluje na neomeenom terenu. Iako je tekst Ustava SAD-a krajnje paæljiv prema samorazmatrajuÊem momentu, æivot i provedba Ustava su naprotiv, tijekom cijele svoje pravosudne i politiËke povijesti odluËno otvoreni prema ekspanzivnim kretanjima, prema obnovljenoj deklaraciji o demokratskim temeljima moÊi. NaËelo ekspanzije stalno se bori protiv snaga ograniËenja i nadzora.09 Iznenauje kako taj ameriËki eksperiment jako sliËi klasiËnom ustavnom iskustvu, a osobito politiËkoj teoriji nadahnutoj imperijalnim Rimom! U toj tradiciji sukob izmeu ograniËenja i ekspanzije uvijek se rjeπavao u korist ekspanzije. Machiavelli je definirao kao ekspanzivne one republike kojih demokratski temelji vodili kako prema stalnoj proizvodnji sukoba tako i prema prisvajanju novih teritorija. Polibije je zamislio ekspanziju kao nagradu za savrπenu sintezu triju oblika vlasti, jer istaknuti oblik takve moÊi ohrabruje demokratski pritisak mnoπtva da prevlada svako ograniËenje i svaki nadzor. Bez ekspanzije republika stalno riskira da je proguta krug korupcije.10 Tu demokratsku ekspanzivnu tendenciju svojstvenu pojmu umreæene moÊi moramo razlikovati od drugih, Ëisto ekspanzionistiËkih i imperijalistiËkih oblika ekspanzije. Temeljna razlika je u tome πto je ekspanzivnost imanentnog pojma suverenosti inkluzivna, ne ekskluzivna. Drugim rijeËima, kada se πiri ta nova suverenost ne prisajedinjuje niti razara
145
146
PUTOVI SUVERENOSTI
druge moÊi s kojima se suoËava veÊ naprotiv otvara se prema njima, ukljuËujuÊi ih u mreæu. Ono πto se otvara je osnova konsenzusa pa tako, putem konstitutivne mreæe moÊi i protumoÊi, cijelo suvereno tijelo stalno se reformira. Upravo zbog te ekspanzivne tendencije, novi pojam suverenosti duboko je reformistiËki.11 Sada moæemo jasno razlikovati ekspanzivnu tendenciju demokratske republike od ekspanzionizma transcendentnih suverenosti - ili od, jer je to najvaænije pitanje, ekspanzionizma modernih nacionalnih dræava. Zamisao suverenosti kao ekspanzivne moÊi lebdi nad πarkom koja povezuje naËelo demokratske republike sa zamiπlju o Imperiju. Imperij se jedino moæe zamisliti kao univerzalnu republiku, mreæu moÊi i protumoÊi strukturiranih u bezgraniËnoj i inkluzivnoj arhitekturi. Ta imperijalna ekspanzija nema nikakve veze s imperijalizmom, niti s onim dræavnim organizmima planiranima za osvajanje, pljaËku, genocid, kolonizaciju i porobljavanje. Imperij proπiruje i uËvrπÊuje model umreæene moÊi protiv takvih imperijalizama. Svakako, kada te imperijalne procese razmatamo u povijesnom smislu [a ubrzo Êemo se usredotoËiti na njih u povijesti SAD-a], jasno vidimo da su ekspanzivni trenuci Imperija natopljeni suzama i krvlju, ali ta neËasna povijest ne poriËe razliku izmeu ta dva pojma. Moæda je temeljno obiljeæje imperijalne suverenosti da je njezin prostor uvijek otvoren. Kao πto smo vidjeli u ranijim dijelovima knjige, moderna suverenost koja se razvila u Evropi od πesnaestoga stoljeÊa nadalje zamiπljala je prostor kao ograniËen, a njegove granice uvijek je nadzirala suverena uprava. Moderna suverenost poËiva toËno na granici. Naprotiv, u imperijalnoj koncepciji moÊ pronalazi naËina da se logika njezinoga poretka uvijek obnavlja i uvijek ponovo stvara u ekspanziji. Ta definicija imperijalne moÊi otvara brojne paradokse: bezrazliËnost subjekata spojenu sa singularizacijom proizvodnih mreæa; otvoreni i ekspanzivni prostor Imperija zajedno s njegovom stalnom reteritorijalizacijom i tako dalje. Meutim, zamisao Imperija koji je takoer demokratska republika oblikuje se upravo povezivanjem i spajanjem krajnjih polova tih paradoksa. Napetost tih konceptualnih paradoksa nastavit Êe se cijelim tijekom oblikovanja i uspostavljanja imperijalne suverenosti u praksi. Naposljetku, trebamo imati na umu da je zamisao o miru u osnovi razvoja i ekspanzije Imperija. To je imanentna zamisao o miru koja se drastiËno suprotstavlja transcendentnoj zamisli o miru, to jest, miru koji moæe nametnuti jedino transcendentan suveren u druπtvu kojega je narav izraæena ratom. Tu, naprotiv, narav je mir. Virgilije nam daje moæda najviπi
UMREÆENA MO∆
izraz rimskoga mira: “KonaËno ono πto je proroËiπte najavilo stiglo je/Veliki poredak stoljeÊa ponovo se rodio.” 12 Otvorene granice Ostvarenje imperijalnoga pojma suverenosti bio je dugaËak proces koji se razvijao u razliËitim fazama ustavne povijesti SAD-a. Kao pisani dokument, naravno, ustav sad-a ostao je viπe ili manje neizmijenjen [osim nekoliko vrlo vaænih amandmana], ali Ustav treba shvatiti i kao materijalni reæim pravnoga tumaËenja i prakse koju vrπe ne samo pravnici i suci veÊ i subjekti u cijelom druπtvu. Taj materijalni, druπtveni ustav doista se radikalno promijenio od osnivanja republike. U stvari, ustavnu povijest SAD-a treba podijeliti u Ëetiri razliËite faze ili reæima.13 Prva se faza proteæe od deklaracije o neovisnosti do Graanskoga rata i Rekonstrukcije; druga, krajnje proturjeËna, faza odgovara Progresivnoj eri, na prijelazu stoljeÊa, od imperijalistiËke doktrine Theodorea Roosevelta do Woodrowa Wilsona i njegovog meunarodnoga reformizma; treÊa faza ide od New Deala i Drugog svjetskog rata do najviπe toËke hladnoga rata; i naposljetku, Ëetvrtu fazu najavili su druπtveni pokreti 1960-ih i nastavlja se do kraja raspada Sovjetskoga saveza i njegovoga istoËnoeruopskoga bloka. Svaka od tih faza ustavne povijesti SAD-a oznaËava korak naprijed prema ostvarenju imperijalne suverenosti. U prvoj fazi Ustava, izmeu predsjedniπtva Thomasa Jeffersona i Andrewa Jacksona, otvoreni prostor granice postao je konceptualni teren republikanske demokracije: taj je prostor omoguÊio Ustavu njegovu prvu snaænu definiciju. Izjave o slobodi imaju smisla u prostoru gdje se na ustav dræave gleda kao na otvoren proces, kolektivno samostvaranje.14 Joπ je vaænija Ëinjenica πto je taj ameriËki prostor bio osloboen oblika centralizacije i hijerarhije tipiËnih za Evropu. Tocqueville i Marx, sa suprotnih stajaliπta, slaæu su u ovome: ameriËko graansko druπtvo ne razvija se unutar teπkih okova feudalne i aristokratske moÊi veÊ se poËinje razvijati iz odvojenoga i vrlo razliËitoga temelja.15 Stari san izgleda ponovo moguÊ. Neomeeni teritorij otvoren je æelji [cupiditas] ËovjeËanstva, pa to ËovjeËanstvo moæe tako izbjeÊi krizu odnosa izmeu vrline [virtus] i sudbine [fortuna] koja je minirala humanistiËku i demokratsku revoluciju u Evropi. Sa stajaliπta novih Sjedinjenih Dræava, prepreke ljudskom razvoju postavlja priroda a ne povijest - a priroda ne predstavlja nepremostiva neprijateljstva ili utvrene druπtvene odnose. Ona je teren koji se moæe preobraziti i prelaziti.
147
148
PUTOVI SUVERENOSTI
Prema tome, veÊ u prvoj fazi, potvreno je novo naËelo suverenosti, razliËito od evropskoga: sloboda je postala suverenom a suverenost se odreuje kao radikalno demokratska unutar otvorenoga i stalnoga procesa ekspanzije. Granica je granica slobode. Kako bi bila πuplja retorika federalista i kako bi neprimjerena bila njihova “nova politiËka znanost” da nisu pretpostavili taj prostrani i pokretljivi prag granice! Sama ideja oskudnosti koja je - kao i ideja ratu - bila u srediπtu evropskoga pojma moderne suverenosti a priori je iskljuËena iz ustavnih procesa ameriËkoga iskustva. I Jefferson i Jackson shvatili su materijalnost granice i prepoznali je kao osnovu koja podupire πirenje demokracije.16 Sloboda i granica stoje u odnosu uzajamne implikacije: svaka poteπkoÊa, svako ograniËenje slobode prepreka je koju treba premostiti, prag kojeg treba proÊi. Od Atlantika do Pacifika pruæao se teren bogatstva i slobode, stalno otvoren novim bjegovima. U tom okviru postoji barem djelomiËno pomaknuÊe ili rjeπenje one dvosmislene dijalektike koja se razvijala unutar ameriËkog Ustava i koja je potËinila imanentna naËela deklaracije o neovisnosti transcendentnom poretku ustavnoga samorazmatranja. Preko velikoga otvorenoga prostora konstitutivna tendencija pobjeuje ustavnu odredbu, tendencija imanentnosti naËela pobjeuje regulativno razmiπljanje, a inicijativa mnoπtva centralizaciju moÊi. Meutim, ta utopija otvorenoga prostora koja igra tako vaænu ulogu u prvoj fazi ameriËke ustavne povijesti veÊ domiπljato krije surovi oblik potËinjavanja. SjevernoameriËki teren moæe se zamisliti kao otvoren samo ako se hotimice zanemari postojanje domorodaËkih Amerikanaca - ili ako ih se shvati kao razliËita ljudska biÊa, kao podljudsko, dio prirodnoga okruæenja. Upravo kao πto zemlju treba oËistiti od stabala i stijenja da bi je se obraivalo, tako i teren treba oËistiti od domorodaËkoga stanovniπtva. Upravo kao πto se graniËari trebaju pripremiti za oπtre zime, tako se moraju naoruæati protiv uroenika. DomorodaËki Amerikanci postali su puki trnoviti element prirode, a stalan rat imao je za cilj njihov izgon i/ili likvidaciju. Tu se suoËavamo s protuslovljem koje se nije moglo apsorbirati u ustavni stroj: domorodaËki Amerikanci nisu se mogli uklopiti u ekspanzivno pokretanje granice kao dio ustavne tendencije; oni su se, naprotiv, morali iskljuËiti iz terena kako bi se otvorili njegovi prostori i omoguÊila ekspanzija. Da su njih priznali, ne bi postojala stvarna granica na kontinentu niti otvoreni prostor koji treba ispuniti. Oni su postojali izvan Ustava kao njegov negativni temelj: drugim rijeËima, njihovo iskljuËenje i likvidacija bili su nuæni uvjeti funkcioniranja samog Ustava. To protuslovlje ne moramo ni
UMREÆENA MO∆
zamisliti kao krizu jer su domorodaËki Amerikanci tako dramatiËno iskljuËeni iz rada ustavnoga stroja. U toj prvoj fazi koja ide od osnivanja demokratske republike do Graanskoga rata, ustavna dinamika doista je zaπla u krizu kao ishod unutarnjih protuslovlja. Dok su domorodaËki Amerikanci bili izbaËeni izvan Ustava, afriËki Amerikanaci bili su od poËetka postavljeni unutar njega. Koncepcija granice i zamisao i praksa otvorenoga prostora demokracije u stvari su se ispreplitale s jednako otvorenim i dinamiËkim pojmom naroda, mnoπtva i gensa Republikanski narod je novi narod, narod u egzodusu koji nastanjuje prazna [ili ispraænjena] nova podruËja. Od poËetka ameriËki prostor nije bio samo ekstenzivan, neomeeni prostor veÊ i intenzivan prostor: prostor prelaæenja, “melting pot” i stalne hibridizacije. Prva stvarna kriza ameriËke slobode nastala je na tom unutarnjem, intenzivnom prostoru. CrnaËko ropstvo, praksa naslijeena od kolonijalnih sila, bila je nepremostiva prepreka oblikovanju slobodnoga naroda. Veliki ameriËki antikolonijalni ustav morao je integrirati tu paradigmatski kolonijalnu ustanovu u samo svoje srediπte. DomorodaËki Amerikanci mogli su se iskljuËiti jer nova republika nije ovisila o njihovoj radnoj snazi, ali crnaËka radna snaga bila je bitna potpora novim Sjedinjenim Dræavama: afriËki Amerikanci morali su biti ukljuËeni u Ustav ali nisu mogli biti jednako ukljuËeni. [Æene su, naravno, zauzimale vrlo sliËan poloæaj.] JuænjaËki ustavotvorci nisu imali problema dokazati da je Ustav, u svome dijalektiËkom, samorazmatrajuÊem i “federalistiËkom” trenutku, dozvoljavao, pa Ëak i zahtijevao, izopaËeno tumaËenje druπtvene podjele rada koja je bila u potpunoj suprotnosti s osiguranjem jednakosti izraæenim u deklaraciji o neovisnosti. Osjetljiva narav toga protuslovlja vidi se u bizarnom kompromisu prilikom pisanja ustava, do kojega je doπlo putem muËnih pregovora, po kojemu se ropsko stanovniπtvo doista raËuna u odreivanju broja predstavnika za svaku dræavu u ZastupniËkom domu Kongresa, ali prema omjeru po kojemu je jedan rob vrijedi kao tri petine slobodne osobe. [Juæne dræave borile su se da uËine taj omjer πto viπim kako bi poveÊale svoju moÊ u Kongresu, a Sjevernjaci su se borili da ga snize.] Ustavotvorci su bili prisiljeni brojËano iskazati ustavnu vrijednost raznih rasa. Tvorci ustava tako su izjavili da Êe se o broju predstavnika “odluËiti dodavanjem cijelom Broju slobodnih Osoba, ukljuËujuÊi one koji su obvezni sluæiti na rok a iskljuËujuÊi neoporezovane Indijance, tri petine svih drugih osoba”.17 Jedan za bijelce a nula za ameriËke Indijance postavlja relativno mali problem, ali tri petine je
149
150
PUTOVI SUVERENOSTI
vrlo nezgodan broj za Ustav. AfroameriËki robovi nisu mogli biti ni potpuno iskljuËeni ni potpuno ukljuËeni. CrnaËko ropstvo bilo je paradoksalno kako izuzetak od Ustava tako i njegov temelj. To protuslovlje znaËilo je krizu za novousvojeni ameriËki pojam suverenosti jer je ono zakoËilo slobodno kruæenje, mijeπanje i jednakost koji proæimaju njegov temelj.18 Imperijalna suverenost mora uvijek prevladavati prepreke i mee kako unutar svoga podruËja tako i na granicama. To stalno prevladavanje Ëini imperijalni prostor otvorenim. Ogromne unutarnje prepreke izmeu crnih i bijelih, slobodnih i porobljenih blokirale su imperijalni integracijski stroj i splasnule ideoloπko razmetanje otvorenim prostorima. Abraham Lincoln bio je svakako u pravu kada je, vodeÊi Graanski rat, razmiπljao o sebi kao onome koji ponovo osniva naciju. Usvajanje »etrnaestoga amandmana najavilo je viπe od jednoga stoljeÊa dugu pravnu borbu za graanska prava i jednakost Afroamerikanaca. Nadalje, rasprava o ropstvu bila je neraskidivo povezana s raspravama o novim teritorijima. U igri je bila redefinicija prostora nacije. Radilo se o pitanju moæe li se slobodni egzodus mnoπtva, ujedinjenoga u mnogostrukoj zajednici, nastaviti razvijati, usavrπavati i ostvariti novu raspodjelu javnoga prostora. Nova demokracija morala je uniπtiti transcendentnu zamisao o naciji sa svim njezinim rasnim podjelama i stvoriti vlastiti narod, koji je odreen ne starim nasljeem veÊ novom etikom izgradnje i ekspanzije zajednice. Nova nacija mogla je biti samo proizvod politiËkog i kulturnog menadæmenta hibridnih identiteta. Zatvaranje imperijalnoga prostora Veliki otvoreni ameriËki prostori na kraju su nestali. Nije bilo Ëak dovoljno ni istiskivanje domorodaËkih Amerikanca u sve manja i manja graniËna podruËja. U devetnaestom i dvadesetom stoljeÊu, ameriËka sloboda, njezin novi model umreæene moÊi, i njezina alternativna koncepcija modernoj suverenosti, susreli su sa Ëinjenicom da je otvoreni prostor ograniËen. Razvoj Ustava SAD-a od toga trenutka nadalje stalno Êe visiti na protuslovnoj niti. Svaki put kada je ekspanzija ustavnoga projekta doπla do svojih granica, republika se naπla u iskuπenju da se ukljuËi u imperijalizam evropskoga stila. Meutim, uvijek je postojalo i drugo miπljenje: vratiti se projektu imperijalne suverenosti i oblikovati je na naËin koji je u skladu s prvobitnom “rimskom” misijom Sjedinjenih Dræava. Ta nova drama politiËkoga projekta SAD-a odigravala se u Progresivnoj eri, od 1890-ih to Prvoga svjetskoga rata.
UMREÆENA MO∆
Bilo je to isto razdoblje u kojemu se klasna borba uzdigla na srediπnju pozornicu Sjedinjenih Dræava. Klasna borba postavila je problem oskudnosti, ne u apsolutnom smislu, veÊ u smislu primjerenom povijesti kapitalizma: to jest, kao nejednakost raspodjele dobara razvoja u kontekstu druπtvene podjele rada. Klasna podjela pojavila se kao granica koja je prijetila da destabilizira ekspanzivnu ravnoteæu ustava. U isto su vrijeme veliki trustovi kapitala poËeli organizirati nove oblike financijske moÊi, odvajajuÊi bogatstvo od proizvodnje i novac od proizvodnih odnosa. Dok je Evropa to doæivljavala kao relativno stalni razvoj - jer je financijski kapital nastao na druπtvenom poloæaju zemljiπne rente i aristokracije - u Sjedinjenim je Dræavama to bio eksplozivan dogaaj. On je ugrozio samu moguÊnost ustava u mreæi, jer kada moÊ postane monopolistiËka sama mreæa nestaje. S obzirom da ekspanzija prostora viπe nije bila moguÊa pa se stoga viπe nije mogla koristiti kao strategije za rjeπavanje sukoba, druπtveni sukob pojavio se izravno kao nasilan i nepomirljiv dogaaj. Dolazak na pozornicu velikoga radniËkoga pokreta SAD-a potvrdio je zatvaranje ustavnoga prostora posredovanja i nemoguÊnost prostornoga pomaknuÊa sukoba. Pobuna na Haymarket Squareu i Pullmanski πtrajk to su objavili jasno i glasno: nema viπe otvorenoga prostora, pa Êe stoga sukob rezultirati izravnom borbom, upravo tu.19 U stvari, kada moÊ doe do svojih prostornih granica, prisiljena se zatvoriti u samu sebe. Bio je to novi kontekst u kojemu su se trebale odvijati sve radnje. Zatvaranje prostora postavilo je ozbiljan izazov prvobitnom ameriËkom ustavnom duhu, a staza koja bi se uhvatila u koπtac s tim izazovom bila je krivudava. Nikada nije bilo jaËega pritiska da se Sjedinjene Dræave preobraze u neπto sliËno evropskoj suverenost. Naπi pojmovi “reakcije”, “aktivne kontrarevolucije”, “preventivne policije” i “Pinkertonove dræave” pojavili su se svi u Sjedinjenim Dræavama u tom razdoblju. Klasno potiskivanje u SAD-u nije trebalo biti ljubomorno na razne kajzere i careve Evrope. Danas joπ uvijek preæivljava to okrutno razdoblje kapitalistiËkog i dræavnog potiskivanja, Ëak ako imena njegovih glavnih krivaca [kao πto su Frick, Carnegie, Mellon i Morgan] danas sluæe kao Ëasni nazivi filantropskih zaklada. Kako je ta represija bila okrutna - a πto je bila jaËe to je bio jaËi i otpor! To je u stvari najvaænije. Da su stvari krenule drugaËijim putem, da otpor represiji nije bio tako jak, ne bi bilo razloga napisati ovu knjigu o Imperiju, kao obliku vladavine razliËitom od imperijalizma. MoguÊi odgovori na zatvaranje prostora na sjevernoameriËkom kontinentu bili su raznovrsni i protuslovni. Oba prijedloga koja su
151
152
PUTOVI SUVERENOSTI
najsnaænije odredila tendenciju buduÊega razvoja Ustava nastala su unutar okvira ameriËkoga “progresivizma” na poËetku dvadesetoga stoljeÊa. Prvi je iznio Theodore Roosevelt, drugi Woodrow Wilson; prvi se zalagao za potpuno tradicionalnu imperijalistiËku ideologiju evropskoga stila; a drugi je usvojio internacionalistiËku ideologiju mira kao ekspanziju ustavne koncepcije umreæene moÊi. Oba ta prijedloga imala su svrhu odgovoriti na isti problem: krizu druπtvenih odnosa i sljedstveno tome krizu Jeffersonovog prostora. Korupcija umreæene moÊi Ustava putem stvaranja moÊnih trustova bila je drugi vaæan element za oba ta prijedloga. Obje njihove predsjedniËke administracije usvojile su vaæno progresistiËko antitrustovsko zakonodavstvo, od ureenja æeljeznica pod Rooseveltom do πirokoga ureenja poslova i financija pod Wilsonom. Njihov zajedniËki problem bio je kako ublaæiti klasno neprijateljstvo koje je dotad gotovo uniπtilo model umreæene moÊi. Oni se shvatili da je to nemoguÊe unutar granica samoga sustava - a to je njihova treÊa zajedniËka toËka. Otvoreni teren bio je iskoriπten, pa i ako nije bio potpuno opustoπen nije se moglo na demokratski naËin usmjeriti kretanje. S obzirom da je bilo nemoguÊe pronaÊi unutarnje rjeπenje za zatvaranje prostora, progresivizam ameriËke ideologije morao se ostvariti pogledom prema vani. Oba ta odgovora naglaπavala su to kretanje prema vani, ali Wilsonov projekt bio je mnogo viπe utopijski od Rooseveltovog. Za Roosevelta, ©panjolsko-ameriËki rat i sastajanje Rough Ridersa na San Juan Hillu saËinjavali su prototip rjeπenja, a ta je slika postala joπ vaænija kada je on izvrπio populistiËko obraÊenje. Rooseveltovo rjeπenje prostornih granica ukljuËivalo je napuπtanje prvobitnih obiljeæja ameriËkoga modela a umjesto toga on je æelio slijediti ciljeve i metode sliËne populistiËkom kolonijalnom imperijalizmu Cecila Rhodesa i progresivnom imperijalizmu francuske TreÊe republike.20 Taj imperijalistiËki put doveo je do kolonijalistiËkoga iskustva Sjedinjenih Dræava na Filipinima. “Naπa je duænost prema ljudima koji æive u barbarstvu”, proglasio je Roosevelt, “da ih oslobodimo njihovih okova.” Bilo kakav ustupak oslobodilaËkim borbama koji bi dozvolio neciviliziranom stanovniπtvu kao πto su Filipinci da vladaju sami sobom bio bi po njemu “meunarodni zloËin.” 21 Roosevelt, zajedno s naraπtajima evropskih ideologa prije njega, oslanjao se na pojam “civilizacije” kao primjereno opravdanje za imperijalistiËko osvajanje i prevlast. Wilsonovo rjeπenje krize prostora poprimilo je potpuno drugaËiji oblik. Njegov projekt meunarodnoga proπirenja umreæene moÊi Ustava bio je konkretna politiËka utopija. Nigdje se nisu viπe izrugali Wilsonovom
UMREÆENA MO∆
tumaËenju ameriËke ideologije nego πto je to bio sluËaj u Evropi u razdoblju Versajskog sporazuma, ali nisu ga ni u Sjedinjenim Dræavama naroËito cijenili. Istina je da Liga Naroda, kruna Wilsonovog projekta za evropski i svjetski mir, nije nikada proπla prepreku veta u Kongresu; ali taj koncept svjetskoga poretka zasnovanoga na proπirenju ustavnoga projekta SAD-a, zamisao o miru kao proizvodu novih svjetskih umreæenih moÊi, bila je snaæan i dugotrajan prijedlog.22 Taj prijedlog odgovarao je originalnoj logici Ustava SAD-a i njegovoj zamisli o ekspanzivnom Imperiju. Evropski modernisti nisu mogli a da se ne izruguju tom prijedlogu postmoderne Evrope: kronike su pune ironija i uvreda Georgesa Clemenceaua i Lloyda Georgea, zajedno s faπistima koji su svi izjavljivali da je odbacivanje Wilsonovog projekta bio srediπnji element njihovih projekata diktature i rata. Pa ipak jadni oklevetani Wilson danas se pojavljuje u priliËno drugaËijem svjetlu: utopista, da, ali lucidan u svome predvianju uæasne buduÊnosti koja je Ëekala Evropu nacija u nadolazeÊim godinama, izumitelj svjetske vlade mira, koja je bila svakako neostvariva, ali njegova vizija se svejedno pokazala kao uËinkovit poticatelj prijelaza prema Imperiju. To je sve toËno Ëak ako Wilson to nije priznavao. Tu smo konkretno dodirnuli razliku izmeu imeprijalizma i Imperija, a u tim Wilsonovim utopijama moæemo vidjeti inteligenciju i dalekovidnost veliËanstvenoga luaka. AmeriËki imperijalizam TreÊa faza ili reæim Ustava SAD-a poËela je u potpunosti djelovati usvajanjem zakonodavstva New Deala, primjerice Zakona o nacionalnim industrijskim odnosima, ali za naπe svrhe bolje bi bilo njezin poËetak postaviti ranije, Ëak tamo u razdoblje BoljπeviËke revolucije iz 1917. kada je prijetnja odzvanjala Sjedinjenim Dræavama i diljem svijeta. Gledano unatrag, u ona prva desetljeÊa nakon Oktobarske revolucije moæemo veÊ prepoznati korijene hladnoga rata - bipolarnu razdiobu teritorija zemaljske kugle i mahnito takmiËenje izmeu dva sustava. Moglo bi se kazati da je zakonodavstvo New Deala, zajedno s izgradnjom analognih sustava dræave blagostanja u Zapadnoj Evropi, bilo odgovor na prijetnju sovjetskoga iskustva, to jest na sve veÊu moÊ radniËkih pokreta kako kod kuÊe tako i u inozemstvu.23 Sjedinjene Dræave sve viπe su osjeÊale potrebu da ublaæe klasno neprijateljstvo, pa je tako antikomunizam postao glavni imperativ. Ideologija hladnoga rata oæivjela je najpretjeranije oblike manihejske podjele, a kao ishod toga u Sjedinjenim Dræavama pojavili su se neki od srediπnjih elemenata koji su odreivali modernu evropsku suverenost.
153
154
PUTOVI SUVERENOSTI
Postalo je sve jasnije tijekom te faze, i za cijelo vrijeme dvadesetoga stoljeÊa, da su Sjedinjene Dræave daleko od toga da budu jedinstvena i demokratska nacija kakvom su je zamiπljali njezini osnivaËi, Imperij slobode, veÊ da su one potakle izravne i okrutne imperijalistiËke projekte kako kod kuÊe tako i u inozemstvu. Slika vlade SAD-a kao svjetskoga policajca i glavnoga pokretaËa potiskivanja oslobodilaËkih borbi po cijelome svijetu nije u stvari nastala 1960-ih godina, pa Ëak ni poËetkom samoga hladnoga rata, veÊ joπ tamo u vrijeme Sovjetske revolucije, a moæda Ëak i ranije. Moæda bi ono πto smo predstavili kao izuzetke razvoja imperijalne suverenosti trebalo prikazati kao stvarnu tendenciju, alternativu unutar povijesti Ustava SAD-a. Drugim rijeËima, moæda bi korijene te imperijalistiËke prakse trebalo traæiti u samim poËecima zemlje, u crnaËkom ropstvu i genocidnim ratovima protiv domorodaËkih Amerikanaca. Ranije smo razmotrili crnaËko ropstvo kao ustavni problem u razdoblju ante bellum, ali rasno potËinjavanje i supereksploatacija crnaËke radne snage nastavili su se dobrano nakon usvajanja Trinaestoga, »etrnaestoga i Petnaestoga amandmana. Ideoloπke i fiziËke prepreke podignute oko Afroamerikanaca uvijek su proturjeËile imperijalnom pojmu otvorenih prostora i izmijeπanoga stanovniπtva. Osobito se poloæaj crnaËke radne snage u Sjedinjenim Dræavama snaæno podudarao s poloæajem kolonijalne radne snage u evropskim reæimima u smislu podjele rada, radnih uvjeta i strukture nadnica. Doista, supereksploatacija crnaËke radne snage daje nam jedan primjer, unutarnji primjer, imperijalistiËke tendencije koja se iskazivala tijekom povijesti SAD-a. Drugi primjer te imperijalistiËke tendencije, vanjski primjer, moæe se vidjeti u povijesti Monrooeve doktrine i napora SAD-a da vrπi nadzor nad Amerikama. Doktrina, koju je najavio predsjednik James Monroe 1823, predstavljena je najprije kao obrambena mjera protiv evropskoga kolonijalizma: slobodni i neovisni ameriËki kontinenti “odsad se neÊe smatrati kao objekti buduÊe kolonizacije neke evropske sile”.24 Sjedinjene Dræave preuzele su ulogu zaπtitnika svih nacija Amerikanaca protiv evropske agresije, ulogu koja je kasnije postala izriËitija s dodatkom toj doktrini πto ga je uËinio Theodore Roosevelt, zahtijevajuÊi za Sjedinjene Dræave “meunarodnu redarstvenu moÊ”. Meutim, teπko bi bilo oznaËiti brojna vojna upletanja SAD-a u Amerikama kao jednostavnu obranu od evropske agresije.25 Jenkijevska politika duga je tradicija imperijalizma odjevenoga u antikolonijalno ruho.
UMREÆENA MO∆
Tijekom hladnoga rata to imperijalistiËko iskuπenje - ili u stvari dvosmislenost izmeu zaπtitnika i vladajuÊega - postalo je jaËim i ekstenzivnijim. Drugim rijeËima, zaπtita zemalja po cijelom svijetu od komunizma [ili, toËnije, od sovjetskog imperijalizma], nije se mogla odvojiti od prevlasti nad njima i njihovoga iskoriπtavanja imperijalistiËkim tehnikama. Angaæman SAD-a u Vijetnamu moæe se smatrati vrhuncem te tendencije. S jednoga stajaliπta, a to je svakako i hladnoratovska ideologija vlade SAD-a, rat u Vijetnamu uklapao se u globalnu politiËku strategiju obrane “slobodnoga svijeta” od komunizma, zadræavanja njegovoga prodora. Meutim, rat je isto tako bio i nastavak evropskoga imperijalizma u reæiji Sjedinjenih Dræava. Do 1960-ih godina, evropske kolonijalne sile izgubile su kljuËne bitke i njihov nadzor je blijedio. Poput ostarjelih boksaËa za nagradu one su poËele bjeæati iz ringa, a Sjedinjene Dræave uπle su u njega kao novi pobjednik. Vojni krugovi Sjedinjenih Dræava nikada nisu sumnjali da su one dovoljno jake da izbjegnu onu vrstu poniæenja πto su ga pretrpjeli Francuzi kod Dien Bien Fua. Amerikanci su tijekom svoga kratkoga zadræavanja u Vijetnamu djelovali svom æestinom, okrutnoπÊu i barbarstvom dostojnim evropske imperijalistiËke sile. Izgledalo je da Êe se Amerikanci proglasiti legitimnim nasljednikom oslabljenih evropskih sila, preuzimajuÊi njihov imperijalistiËki plaπt i nadmaπujuÊi njihovu imperijalistiËku praksu. Naravno, pustolovina SAD-a u Vijetnamu zavrπila je porazom. U nevjerojatnom pothvatu jedinstvene snage i hrabrosti, Vijetnamci su se borili protiv dvije imperijalistiËke sile zaredom i izaπli su kao pobjednici - iako se poslije pokazalo da su plodovi te pobjede bili nevjerojatno gorki. Meutim, sa stajaliπta Sjedinjenih Dræava, i u smislu naπe kratke ustavne povijesti, Vijetnamski rat mogao bi biti konaËni trenutak imperijalistiËke tendencije i tako polaziπte novoga reæima Ustava. Put imperijalizma evropskoga stila postao je jednom zauvijek nemoguÊ, pa Êe se Sjedinjene Dræave morati istovremeno vratili unatrag i zakoraËiti u pravu imperijalnu vladavinu. Kao neku vrst povijesne preËice, mogli bismo smjestiti kraj treÊega i poËetak Ëetvrtoga reæima Ustava SAD-a u godinu 1968.26 Tetska ofenziva u sijeËnju oznaËila je nepovratni poraz imperijalistiËkih pustolovina SAD-a. Meutim, joπ vaænije je, kao πto je sluËaj prije svake promjene ustavnoga reæima, da su snaæni unutarnji druπtveni pokreti veÊ pripremili pritisak za povratak republikanskim naËelima i izvornom ustavnom duhu. Upravo kad su Sjedinjene Dræave najdublje zaglibile u imperijalistiËku pustolovinu u inozemstvu, kada su se najviπe udaljile od svojega prvobitnoga ustavnoga projekta, taj ustavni duh najviπe je doπao do izraæaja kod kuÊe. - ne samo u
155
156
PUTOVI SUVERENOSTI
proturatnim pokretima veÊ i u graanskim pravima i Black power pokretima, studentskim pokretima i kasnije u feministiËkim pokretima drugoga vala. Pojava raznih sastavnica Nove ljevice bila je ogromna i snaæna potvrda naËela konstitutivne moÊi i deklaracija o ponovnom otvaranju druπtvenih prostora. S onu stranu hladnoga rata Tijekom hladnoga rata, kada su Sjedinjene Dræave dvosmisleno navukle plaπt imperijalizma, one su potËinile stare imperijalistiËke sile vlastitom reæimu. Hladni rat πto su ga vodile Sjedinjene Dræave nije porazio socijalistiËkoga neprijatelja, a moæda to nikada nije ni bio njihov prvenstveni cilj. Sovjetski savez sruπio se pod teretom vlastitih unutarnjih protuslovlja. Hladni je rat u najboljem sluËaju proizveo neke uvjete izolacije koji su, odjekujuÊi unutar sovjetskoga bloka, umnoæili ta eksplozivna protuslovlja. Najvaæniji uËinak hladnoga rata bila je reorganizacija hegemonistiËkih obiljeæja unutar imperijalistiËkoga svijeta, ubrzavajuÊi pad starih sila i uzvisujuÊi ameriËku inicijativu za uspostavom imperijalnoga poretka. Sjedinjene Dræave ne bi izaπle kao pobjednik na kraju hladnoga rata, da nova vrsta hegemonistiËke inicijative nije veÊ bila pripremljena. Imperijalni projekt, globalni projekt umreæene moÊi, odreuje Ëetvrtu fazu ili reæim ustavne povijesti SAD-a. U zadnjim godinama i nakon hladnoga rata, odgovornost za vrπenje uloge meunarodnoga policajca “pala” je ravno na lea Sjedinjenih Dræava. Zaljevski rat bio je prva prilika da Sjedinjene Dræave pokaæu tu svoju moÊ u punom obliku. U stvari, rat je bio operacija potiskivanja od vrlo maloga interesa sa stajaliπta ciljeva, regionalnih interesa i zainteresiranih politiËkih ideologija. Vidjeli smo mnoge takve ratove πto su ih izravno vodile Sjedinjene Dræave i njihovi saveznici. Irak je bio optuæen da je prekrπio meunarodno pravo pa mu je stoga trebalo suditi i kazniti ga. Vaænost Zaljevskoga rata izvire viπe iz Ëinjenice da je on predstavio Sjedinjene Dræave kao jedinu silu koja je sposobna upravljati meunarodnom pravdom, ne kao funkcijom vlastitih nacionalnih motiva veÊ u ime globalnoga prava. Svakako, mnoge su sile i prije laæno tvrdile da djeluju u opÊem interesu, ali ta nova uloga Sjedinjenih Dræava je razliËita. Moæda je najtoËnije ustvrditi da to opravdanje univerzalnoπÊu moæe biti laæno ali ono je laæno na novi naËin. SAD kao svjetski policajac djeluju ne u imperijalistiËkom interesu veÊ u imperijalnom interesu. U tom je smislu Zaljevski rat doista najavio, kao πto je George Bush tvrdio, raanje novoga svjetskoga poretka.
UMREÆENA MO∆
Meutim, legitimnost imperijalnoga poretka ne moæe se zasnivati na pukoj uËinkovitosti zakonskih sankcija i vojnoj moÊi. koja ih nameÊe. Ona se mora razviti putem proizvodnje meunarodnih pravnih standarda koji podupiru moÊ vladajuÊeg aktera na trajan i legitiman naËin. Tu Wilsonov ustavni proces konaËno doæivljava svoju zrelost i ponovo se pojavljuje. Izmeu Prvoga i Drugoga svjetskoga rata, izmeu Wilsonovoga mesijanstva i meunarodnih ekonomsko-politiËkih inicijativa New Deala [na koje Êemo se vratiti u dijelu 3.2], izgraen je niz meunarodnih organizacija koje su proizvele ono πto se u tradicionalnom ugovornom smislu meunarodnoga prava naziva suviπak normativnosti i uËinkovitosti. Taj je suviπak dobio ekspanzivnu i univerzalnu osnovu u duhu sporazuma iz San Francisca koji su osnovali Ujedinjene narode. Hladni rat omeo je ujedinjujuÊi, unutarnji proces ali ga nije potpuno zaustavio. Tijekom godina hladnoga rata doπlo je kako do umnoæavanja meunarodnih organizama sposobnih da proizvode pravo tako i do smanjenja otpora njihovom funkcioniranju. Naglasili smo u dijelu 1.1 kako je porast broja tih raznih meunarodnih organizama i njihovo uËvrπÊenje u skup simboliËkih odnosa - kao da je jedan traæio od drugoga vlastitu legitimaciju - gurnuo postrance koncepciju meunarodnoga prava zasnovanu na ugovoru ili pregovorima, a umjesto toga ciljao na srediπnji autoritet, legitimni supranacionalni motor pravne radnje. Objektivni proces tako je dobio subjektivno lice. Velike meunarodne ustanove, koje su stvorene na ograniËenoj osnovi pregovora i paktova, vodile su prema porastu broja organizama i aktera koji su poËeli djelovati kao da postoji srediπnja vlast koja sankcionira pravo. Na kraju hladnoga rata, Sjedinjene Dræave pozvane su da igraju ulogu jamca i da pridodaju pravnu uËinkovitost sloæenom procesu oblikovanja novoga suprancionalnoga prava. Isto kao πto su u prvom stoljeÊu krπÊanske ere rimski senatori zatraæili od Augusta da preuzme imperijalne moÊi upravljanja za javno dobro, tako i danas meunarodne organizacije [Ujedinjeni narodi, meunarodne monetarne organizacije, pa Ëak i humanitarne organizacije] traæe od Sjedinjenih Dræava da preuzmu srediπnju ulogu u novome svjetskome poretku. U svim regionalnim sukobima na kraju dvadesetoga stoljeÊa, od Haitija to Perzijskoga zaljeva i od Somalije do Bosne, pozivaju se Sjedinjene Dræave da vojno interveniraju - a ti pozivi su stvarni i sadræajni, ne puki novinarski trikovi da se ublaæe javni prosvjedi u SAD-u. »ak kad bi to radile i nevoljko, Sjedinjene Dræave morale bi se vojno odazvati u ime reda i mira. To je moæda jedno od bitnih obiljeæja Imperija - to jest, ono leæi u svjetskom kontekstu koji ga stalno poziva na
157
158
PUTOVI SUVERENOSTI
postojanje. Sjedinjene Dræave su policija mira, ali samo u krajnjoj instanci, kada supranacionalne organizacije mira traæe organizacijsku djelatnost i oblikovanje sloæenih pravosudnih i organizacijskih inicijativa. Postoje mnogi razlozi za povlaπteni poloæaj Sjedinjenih Dræava u novom globalnom uspostavljanju imperijalne vlasti. To se moæe djelomice objasniti nastavkom uloge SAD-a [osobito vojne uloge] od srediπnjega lika u borbi protiv SSSR-a do srediπnjega lika u novoujedinjenom svjetskom poretku. Meutim, sa stajaliπta ustavne povijesti koju ovdje slijedimo, moæemo vidjeti da su Sjedinjene Dræave povlaπtene na mnogo vaæniji naËin imperijalnom tendencijom vlastitoga Ustava. Ustav SAD-a, kao πto je Jefferson rekao, najbolje je kalibriran za ekstenzivni Imperij. Trebamo joπ jednom naglasiti da je taj Ustav imperijalan a ne imperijalistiËki. On je imperijalan jer je [za razliku od projekta imperijalizma koji uvijek πtiti svoju moÊ pravocrtno u zatvorenim prostorima i napada, razara i potËinjava potËinjene zemlje svojoj suverenosti] ustavni projekt SAD-a izgraen na modelu preoblikovanja otvorenoga prostora i ponovnog izmiπljanja raznih i jedinstvenih odnosa u mreæama po neomeenom terenu. Suvremena zamisao o Imperiju nastala je putem globalne ekspanzije unutarnjega ustavnoga projekta SAD-a. U stvari, putem πirenja unutarnjih ustavnih procesa ulazimo u ustavni proces Imperija. Meunarodno pravo uvijek je moralo biti ugovorni i pregovaraËki proces izmeu vanjskih strana u klasiËnom svijetu πto ga je Tukidid oslikao u Melijskom dijalogu, u eri dræavnoga razloga, i u modernim odnosima meu nacijama. Danas pravo umjesto toga ukljuËuje unutarnji i ustavni institucionalni proces. Mreæe sporazuma i udruæenja, kanali posredovanja i rjeπavanja sukoba, kao i koordinacija raznih dinamika dræava, sve je to institucionalizirano unutar Imperija. Proæivljavamo prvu fazu preobrazbe globalne granice u otvoreni prostor imperijalne suverenosti.
2.6 IMPERIJALNA SUVERENOST
Novi ljudi Evrope su oni koji vjeruju u nove poËetke, nova poglavlja, nove stranice; ja se i dalje borim sa starom priËom, nadajuÊi se da Êe mi, prije nego πto se zavrπi, otkriti zaπto sam mislio da je to vrijedno truda. j.m. coetzee
Duga je tradicija moderne kritike u odbacivanju dualizama modernosti. Meutim, stajaliπte te kritiËke tradicije nalazi se na paradigmatskom mjestu same modernosti, kako “unutra” tako i “izvana”, na pragu ili toËki krize. Meutim, na prijelazu prema imperijalnome svijetu to graniËno mjesto viπe ne postoji, pa stoga moderna kritiËka strategija nije viπe uËinkovita. Razmotrite, na primjer, odgovore modernih evropskih filozofa, od Kanta do Foucaulta na pitanje “©to je prosvjetiteljstvo?” Kant istiËe klasiËno moderno obiljeæje madata prosvjetiteljstva: Sapere aude [usudi se znati], izai iz sadaπnjega stanja “nezrelosti” i veliËaj javnu uporabu razuma kao srediπta druπtvenoga podruËja.01 Foucaultova inaËica, kada je smjestimo u povijesni kontekst, nije u stvari tako razliËita. Foucault se bavio ne despotstvom Fridrika II, koje je Kant æelio usmjeriti prema razumnijim politiËkim glediπtima, veÊ prije politiËkim sustavom francuske Pete republike, u kojoj je velika javna sfera za politiËku razmjenu bila sama po sebi razumljiva. Njegov odgovor ipak insistira joπ jednom na nuænosti da se pree granica koje povezuje ono πto bi se tradicionalno smatralo “unutar” subjektivnosti a “izvana” javne sfere - Ëak iako je u Foucaulta ta podjela obrnuta tako da dijeli “unutarnje” sustava od “vanjskoga” subjektivnosti.02 Racionalnost moderne kritike, njezino srediπte sile teæe, postavljeno je na toj
160
PUTOVI SUVERENOSTI
granici. Foucault dodaje joπ jedan pravac istraæivanja koji nastoji iÊi izvan tih granica i modernog shvaÊanja javne sfere. “U pitanju je ovo: ... Kako moæe rast sposobnosti [capacités] biti razdvojen od pojaËanja odnosa moÊi?” A ta nova zadaÊa zahtijeva novu metodu: “Moramo krenuti izvan te alternative unutra-izvana.” Meutim, Foucaultov odgovor sasvim je tradicionalan: “Moramo biti na granici”.03 Na kraju se Foucaultova filozofska kritika prosvjetiteljstva vraÊa na samo stajaliπte prosvjetiteljstva. U toj plimi i oseci izmeu unutarnjega i vanjskoga, kritika modernosti ne ide na kraju van svojih termina i granica veÊ prije stoji u ravnoteæi na granicama. Taj isti pojam graniËnoga mjesta koje sluæi kao stajaliπte za kritiku sustava moÊi - mjesto koje je istovremeno unutra i izvana - takoer proæima kritiËku tradiciju moderne politiËke teorije. Spoj realistiËkih temelja i utopijskih inicijativa dugo je vremena obiljeæavao moderni republikanizam. Republikanski projekti uvijek su Ëvrsto ukorijenjeni u prevladavajuÊi povijesni proces, ali oni nastoje preobraziti podruËje politike koje tako stvara jedno vanjsko, novi prostor osloboenja. Tri najveÊa primjera te kritiËke tradicije, po naπem miπljenju, su Machiavelli, Spinoza i Marx. Njihova misao uvijek je utemeljena u stvarnim procesima konstituiranja moderne suverenosti, pokuπavajuÊi ukazati kako njezina protuslovlja mogu eksplodirati i otvoriti prostor za neko alternativno druπtvo. Vanjsko se gradi iznutra. Za Machiavellija se konstitutivna moÊ koja treba utemeljiti demokratsku politiku raa iz prekida srednjovjekovnog poretka i iz nuænosti da se urede kaotiËke preobrazbe modernosti. Novo demokratsko naËelo je utopijska inicijativa koja izravno odgovara na realni politiËki proces i zahtjeve krize epohe. I u Spinoze kritika moderne suverenosti nastaje iz unutarnjosti povijesnoga procesa. Nasuprot oblicima monarhije i aristokracije, koji mogu jedino ostati ograniËeni oblici, Spinoza odreuje demokraciju kao apsolutni oblik vlasti jer u demokraciji vlada cijelo druπtvo, ukupno mnoπtvo. U stvari demokracija je jedini oblik vlasti u kojemu se moæe ostvariti apsolutno. Za Marxa, naposljetku, svaka oslobaajuÊa inicijativa, od borbe za nadnice do politiËkih revolucija, predlaæe neovisnost upotrebne vrijednosti nasuprot svijetu razmjenske vrijednosti, nasuprot modalnostima kapitalistiËkoga razvoja - ali ta neovisnost postoji jedino unutar samoga kapitalistiËkog razvoja. U svim tim sluËajevima kritika modernosti smjeπta se unutar povijesne evolucije oblika moÊi, u unutarnje koje traæi vanjsko. »ak se i u najradikalnijim i krajnjim oblicima zahtjeva za vanjskim, unutarnje joπ uvijek uzima kao temelj - iako ponekad negativni
IMPERIJALNA SUVERENOST
temelj - projekta. U Machiavellijevom konstitutivnom oblikovanju nove republike, Spinozinom demokratskom oslobaanju mnoπtva, i Marxovom revolucionarnom ukidanju dræave, unutarnje nastavlja æivjeti na dvosmislen ali ne manje odreen naËin u vanjskome koje se projicira kao utopija. Ne æelimo ovdje istaknuti da moderne kritike modernosti nisu nikada dostigle stvarnu toËku prekida koja omoguÊuje promjenu stajaliπta, niti da naπ projekt ne moæe imati koristi od modernih kritiËkih temelja. Machiavellijeva sloboda, Spinozina æelja i Marxov æivi rad, sve su to pojmovi koji sadræe stvarnu moÊ preobrazbe: moÊ da se suoËimo sa stvarnoπÊu i idemo van datih uvjeta æivota. Snaga tih kritiËkih pojmova, koja se proteæe daleko izvan njihovoga dvosmislenoga odnosa prema modernim druπtvenim strukturama, sastoji se prvenstveno u tome πto su oni postavljeni kao ontoloπki zahtjevi.04 MoÊ moderne kritike modernosti leæi upravo tamo gdje se odbija ucjena buræoaskoga realizma - drugim rijeËima, tamo gdje utopijska misao, koja ide izvan pritisaka sukladnosti koji je uvijek ograniËavaju na ono πto veÊ postoji, dobiva novi konstitutivni oblik. OgraniËenja tih kritika postaju razvidna kada dovedemo u pitanje njihovu moÊ da preobraze ne samo cilj kojemu teæimo, veÊ i stajaliπte kritike. Jedan kratak primjer trebao bi biti dovoljan da objasni tu razliku. Peti dio Spinozine etike moæda je najveÊi domet moderne kritike modernosti. Spinoza preuzima teoretski izazov da pronae pravo znanje istine i otkrije put osloboenja tijela i duha, pozitivno u apsolutnome. Sva druga moderna metafiziËka stajaliπta, osobito ona transcendentna stajaliπta kojih su prvi veÊi predstavnici Descartes i Hobbes, nebitna su i mistifikatorska u pogledu toga projekta osloboenja. Spinozin prvenstveni cilj je ontoloπki razvoj jedinstva istinskoga znanja i moÊnoga tijela zajedno s apsolutnom izgradnjom jedinstvene i kolektivne imanentnosti. Nikada prije nije filozofska misao tako radikalno potkopala tradicionalne dualizme evropske metafizike i nikada prije nije ona, sljedstveno tome, tako snaæno dovela u pitanje politiËku praksu transcendentnosti i prevlasti. Svaka ontologija koja ne nosi peËat ljudskoga stvaralaπtva odbaËena je postrance. Æelja [cupiditas] koja vlada æivotom i radnjama prirode i ljudi pretvorena je u ljubav [amor] - koja proæima kako prirodno tako i boæansko. Pa ipak, u tom zakljuËnom dijelu etike, ta utopija ima samo apstraktan i neodreen odnos prema stvarnosti. Ponekad, polazeÊi od te visoke razine ontoloπkoga razvoja, Spinozina misao doista se pokuπava suoËiti sa stvarnoπÊu, ali asketski prijedlog se zaustavlja, posrÊe i iπËezava u mistiËnom pokuπaju da pomiri jezik stvarnosti i boæanstva. Naposljetku, u Spinoze kao i u drugih velikih
161
162
PUTOVI SUVERENOSTI
modernih kritiËara modernosti, izgleda da se potraga za vanjskim nasukala i da predlaæe samo utvare mistike, negativne intuicije apsolutnoga. Nema viπe vanjskoga Razni moderni diskursi razliËito rasporeuju podruËja zamiπljena kao unutarnje i vanjsko kao i odnos meu njima.05 Meutim, sam prostorni raspored unutarnjega i vanjskoga za nas je opÊe i temeljno obiljeæje moderne misli. Na prijelazu od modernosti prema postmodernosti i od imperijalizma prema Imperiju postupno je sve manja razlika izmeu unutarnjega i vanjskoga. Ta preobrazba osobito je vidljiva kada je promatramo sa stajaliπta pojma suverenosti. Moderna suverenost opÊenito je zamiπljena u smislu teritorija [stvarnoga ili fiktivnoga] i odnosa toga teritorija prema njegovom vanjskom. Prvi moderni druπtveni teoretiËari, na primjer, od Hobbesa do Rousseaua, shvaÊali su graanski poredak kao ograniËeni i unutarnji prostor koji se suprotstavlja vanjskom poretku prirode. OgraniËeni prostor graanskoga poretka, njegovo mjesto, odreen je njegovim odvajanjem od vanjskih prostora prirode. Na analogan naËin, teoretiËari moderne psihologije shvaÊali su porive, strasti, instinkte i nesvjesno metaforiËki u prostornom smislu kao neπto vanjsko unutar ljudskoga uma, nastavak prirode duboko u nama. Tu suverenost sebstva poËiva na dijalektiËkom odnosu izmeu prirodnoga poretka poriva i graanskoga poretka razuma ili svijesti. Naposljetku, razni diskursi moderne antropologije o primitivnim druπtvima funkcioniraju kao vanjsko koje odreuje granice graanskoga svijeta. Proces modernizacije u svim tim raznim kontekstima je pounutrenje vanjskoga, to jest, civilizacija prirode. U imperijalnome svijetu ta je dijalektika suverenosti izmeu graanskoga poretka i prirodnoga poretka doπla do kraja. ToËno u tom smislu suvemeni svijet je postmoderan. “Postmodernizam”, kaæe nam Fredric Jameson, “je ono πto imate kada je proces modernizacije dovrπen a priroda je zauvijek otiπla”.06 Svakako mi i dalje imamo u naπemu svijetu πume i zrikavce i oluje i gromove i nastavljamo shvaÊati da naπu psihu opsjedaju prirodni instinkti i strasti, ali mi nemamo prirodu u smislu da te sile i pojave viπe ne shvaÊamo kao vanjsko, to jest, ne vidimo ih kao izvorne i neovisne od tvorevine graanskoga poretka. U postmodernom svijetu sve pojave i sile su umjetne, ili, kako bi neki rekli, dio povijesti. Igra stupnjeva i intenziteta, hibridnosti i nenaravnosti zamijenila je modernu dijalektiku unutarnjega i vanjskoga.
IMPERIJALNA SUVERENOST
Vanjsko je oslabilo i u smislu priliËno drugaËije moderne dijalektike koja je odredila odnos izmeu javnoga i privatnoga u liberalnoj politiËkoj teoriji. Javni prostori modernog druπtva, koji saËinjavaju mjesto liberalne politike, postepeno nestaju u postmodernom svijetu. Prema liberalnoj tradiciji, moderni pojedinac, kod kuÊe u svojim privatnim prostorima, gleda na javno kao svoje vanjsko. Vanjsko je prostor primjeren politici, gdje je djelovanje pojedin