'
RADOSLAV KATIČIĆ
Zeleni lug Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
Ibis grafika Matica hrvatska Katedra Čakavskog sabora Općine Mošćenička Draga rtJo-<3'>
Zagreb l Mošćenička Draga
2010.
,t
'
Sadržaj
Predgovor
v
Uvod
l
Trudan hod
7
l. Hoditi - roditi
9
2. Pisan - zelen
4S
3. Dalek put
Sl .
7S
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
89
4. Juraj glavu siječe S. Jarilo
............ ........................ .....
104
6. Nacrt rekonstrukata Zeleni lug
113
l. Mlada nevjesta po gradu se šeće
......................... 114 .
................................... ............. lSS
2. Lug - luka
............................................ 169
3. Braća i djeveri
.
........ ....... .............. ......... 190
4. Sveta svadba u lugu
.
S. Susret na vodi
203
6. Pregled rekonstrukata
206
Zlatna jabuka
.. ... . .
. . . . . . . .
l. Igrala je zlatna jabuka
.
. . . . .
..
. . . .
..
. . . . .
. .. .
. . . . . . . . . .
. 209
.................................... 209
2. Puno gospode
232
3. Otvarati gradu vrata
242
4. Devet braće sve zlatara
262
S. Nešto je u vrtu zazvonilo
271
6. Most okićen biserjem
28S
Hrt i sokol
· · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · . . . . . . · · · · · · · · · . . . . . . . . . . . . . . .
293
l. Vodi hrta i sokola
293
2. Kuna kapa
303
3. Jurjevi hrti
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
4. Nacrt rekonstrukata
...................................... 328
S. Sutra ćete dalek put putovat
6. Tuđe i svoje
322
............................ 330 .
.............................................. 355 .
Jurjev konj
371
l. Konja za djevojku
371
2. Konj mladoženja
382
3. Ljubi! ju je i ostavil ju je kakonoti livadu zelenu
387
Zaglavak
431
Sažetci poglavlja
437
Zusammenfassungen
442
Literatura
449
Sigle
462
Kazalo imena i pojmova Bilješka o autoru
.
..................................... 469 489
Predgovor
e bez ganuća stupam s ovim rukopisom pred čitatelje. Bilo mi je, eto, dano da zaokružim i ovaj drugi dio sinte tičkoga prikaza rezultata svojih dugogodišnjih istraživač kih radova. Ispunili su desetljeća. Kako sam najavio u predgovoru >>Božanskomu boju«, ovdje se, pošto je sustavno izloženo što je bilo moguće saznati o svetim slavenskim pjesmama koje pjevaju o veli kim bogovima, sučeljenim Perunu i Velesu, sustavno izlaže ono što je bilo moguće saznati o obrednom pjevu koji se kao u grozdovima nakupio oko Perunove djece, boga Jarila i božice Morane, mlado ženje i nevjeste svete svadbe, koja svakoga proljeća nanovo pokreće rodnost godine. Još 1 984. počeo sam svoja istraživanja na tragu praslavenskih obrednih pjesama sačuvanih u usmenoj književnosti, takozvanoj folklornoj, upravo s knjigom Višnje Huzjak o Zelenome Jurju (1 9 57) u ruci jer su me na nju upozorili Ivanov i Toporov ( 1 974) , kojih mi je sintetička knjiga tada otvorila vidik na mogućnosti što ih pruža rekonstrukcija praslavenskih svetih tekstova u indoeurop skoj perspektivi, u persperktivi koju su upravo oni otvorili. »Veda Slavena«, kako je to 1 874. izrazio Stjepan Verković, odjednom mi je prestala biti fantazmagorija i postala vrlo opipljiva realnost. Onda sam i sam počeo ustrajno istraživati jer su već prvi rezultati obećava li uspjeh, a Ivanov i To po rov baš tomu području nisu obraćali punu pozornost. Bilo je tu mnogo toga da se nađe i uradi. Rezultate toga istraživanja objavljivao sam u Bečkom slavistič kom godišnjaku (Wiener Slavistisches Jahrbuch) od 1 987. pa do
N
Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine
200 l. na njemačkom jeziku gotovo u svakom godištu i to onim
redoslijedom kojim sam što otkrivao bez obzira na logiku samoga predmeta. Drukčije tada još nije bilo moguće. Druge sam rezultate koji se tiču božice velike majke u hijeratskom pjesništvu pogan skih Slavena i Balta već sintetizirao i objavio u knjizi »Gazdarica na vratima« (Die Hauswirtin am Tor, 2003.), također na njemačkom jeziku. Bilo bi doista lijepo da uzmognem podastrijeti svojim čitate ljima još i hrvatsku verziju te knjige, koja je u nas ostala vrlo slabo poznata i osim u najužem stručnom krugu potpuno neprimijećena. Tada bi prikaz rekonstrukcije pretkršćanskih obrednih pjesama sta rih Slavena, a po tome i još nepokrštenih Hrvata, koliko je meni znan, bio doista zaokružen i pristupačan našoj kulturnoj javnosti. No hoće li se to moći ostvariti nije, dakako, samo u mojim rukama. Stvari su tekle tako da u sintetičkom prikazu što ga donosi ova knjiga u većoj mjeri nego u »Božanskom boju« donosim rezultate vlastitih istraživanja, a nešto manje izvješćujem o rezultatima do kojih su došli drugi. Kako s tim stoji, razabrat će se iz bilježaka, u kojima se uvijek pozivam na svoje starije publikacije. Kao i u »Božanskome boju«, tako se i ovdje u bilješkama jasno razabire oda kle mi što. Neka dakle ovom rukopisu bude sretan put u ruke čitatelja, a oni neka vide što im on može dati i neka sude o njem. Meni pak preostaje da izreknem svoju zahvalnost svima kojima ju dugujem za ostvarenje svoje autorske zamisli. Tu je i opet gospodin Veseljko Velčić i Katedra Čakavskog sabora Općine Mošćenička Draga, oda kle je potekla prva inicijativa za ovaj nakladnički pothvat. Zatim i opet Tomo Vinšćak koji je i sada najpripravnije preuzeo dužnost da bude glavni urednik knjige i sa živim zanimanjem zauzeto pra tio njezino nastajanje. Tu je Krešo Krnic, nakladnik, i njegova Ibis grafika, koji su preuzeli sve tehničke i organizacijske poslove oko nje, suvereno ih obavili, a on je kao izvršni urednik oblikovao ovu knjigu kao predmet, i opet majstorski. Veliku zahvalnost dugujem Matici hrvatskoj koja je prihvatila da bude sunakladnik ove knjige,
Predgovor
što mi je zbog svega što ta naša institucija znači i pridonosi osobita čast i radost. Neka ovom knjigom budem matičar. Njima dugujem najveću zahvalnost, pa im ju ovdje od srca i izričem. No tu je i Vitomir Belaj, koji, kada se o mojem predmetu radi, zajedno s Tomom Vinšćakom predstavlja Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a s te mi je strane dolazilo veliko ohrabrenje i snažni prijateljski po ticaj . Napokon bih htio izreći zahvalnost i mnogim drugima kojima ju također dugujem jer su na razne načine pomagali pri nastajanju ove knjige. Tu su i opet moji suradnici, kolege i prijatelji Mislav Ježić u Zagrebu i Georg Holzer u Beču, koji su pomno pratili moj rad na području kojim se bavi ova knjiga i u brojnim razgovori ma bitno pomogli da raščišćujem pojmove oko toga. Posebno sam zahvalan svojoj suradnici Milki Jauk Pinhak koja se također od sa moga početka živo zanimala za moj rad na tom području i kroz godine uložila mnogo truda u organizaciju mojih predavanja o tim temama na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Ta su pak predavanja mnogo pomogla da se polože temelji pisanju ovih knji ga. Zahvaljujem napokon i opet svojim slušačima na sveučilištima u Beču i Zagrebu, koji su svojim zanimanjem, upitima i primjedba ma snažno poduprli taj istraživački pothvat, zahvaljujem osobama koje su prijateljski pratile moj rad, svojim me zauzetim zanimanjem bodrile da ne posustanem i stalno podsjećale kako rezultate treba učiniti pristupačnima i na hrvatskom jeziku, zahvaljujem, napokon, ništa manje nego svima spomenutim, i svojoj supruzi loanni koja je svojom brigom, svojim razumijevanjem i svojom strpljivošću omo gućivala da se autorski posao, zahtjevan i mukotrpan, ipak privodi kraju. Svima njima izričem svoju iskrenu zahvalnost jer se bez njih ova knjiga ne bi čitateljima našla u rukama. Početkom lipnja 2009.
Radoslav Katičić
Uvod
O
vdje se iznose rezultati istraživanja i studija koji su bili potaknuti uočenim podudarnostima između turopolj skih jurjaških pjesama i tekstova usmene književnosti drugih naroda slavenskoga jezika. Pokazalo se, sasvim neočekivano, da se njihovom poredbom čvrsto stupa na praslavensko tlo. Polazeći tako za tragom tekstova slavenskoga pretkršćanskog obreda godiš nje rodnosti, treba opet reći sve ono što je već izneseno u uvodu knjige »Božanski boj«1 jer su metodske pretpostavke i tu posve iste. Bez toga ostaje ono što se ovdje izlaže nepotpuno. Nema, međutim, smisla tu ponavljati što je već objavljeno. Stoga će svatko tko se doista ozbiljno zanima za predmet posegnuti za onim sveskom. Uz Uvod koji objašnjava metodu važno je tu i prvo poglavlje one knjige jer se u njem prikazuje i donekle ilustrira povijest takvih istraživa nja. Ipak, valja i ovdje naglasiti da je predmet ovih istraživanja re konstrukcija praslavenskoga sakralnog pjesništva, koliko je ona moguća, a ne rekonstrukcija slavenskih mitova, kako se to obično zamišlja. Istina, u obrednim se tekstovima kazuju mitska zbivanja i izražavaju mitski odnosi, pa je rekonstrukcija oko koje se ovdje na stoji važna za poznavanje slavenske mitologije i vjerskih predočaba, uvodi nas neposredno u praslavensku vjersku doživljajnost, ali je to tako upravo zato što se identificiraju ulomci autentičnih tekstova i slažu u cjelinu, koliko nam oni to dopuštaju, pa nam tako slaven sko poganstvo progovara svojim izvornim riječima i slušamo njegov l
Katičić, 2008a, 1-10.
Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine
autentičan glas. Dobiva se tako da nam sami stari Slaveni tu govore o svojoj mitskoj slici svijeta. Predmet ove knjige blisko je, dakako, povezan s narodnim godiš njim običajima svih naroda slavenskoga jezika, pa tako i hrvatskoga, i od istraživanja tih običaja kako ga provode etnologija i kulturna antropologija dobivaju se važni podatci, neophodni pri rasuđivanju o rekonstrukciji tekstova i pri njezinu obrazlaganju. Za slabije upu ćene ili površnije promatrače sve se to slijeva u jednu nerazmrsivu cjelinu. To važnije je stoga ovdje istaknuti da temeljno gledište ove knjige nije niti etnološko niti antropološko, predmet joj nisu niti vjerovanja, niti običaji, nego tekstovi i njihova povijest. A upravo to je filologija u pravom i danas često zanemarenom smislu. Temeljno je metodska oruđe ovoga istraživanja etimologija, utvrđivanje srodnosti po postanju i prvotnoga značenja riječi. Nije čak pretjerano reći da mu je rezultat u prvom redu prinos slavenskoj etimologiji. Dakako, ne proučavanju nepovezanih slavenskih riječi kakvo nam se obično predstavlja u etimološkim rječnicima, nego riječi spletenih u relevantne tekstove i kontekste, mitske i obred ne, i stoga kulturno relevantnih i estetski izražajnih do mjere kakva se inače u kulturnoj svijesti ne povezuje s etimologijom. Te riječi, tumačene etimološki, tu nose i prenose vrijednosti. Otkrivaju nam nepoznate slojeve kulturne baštine koja nam je pripala zajedno s našim slavenskim jezikom. Takvo istraživanje nije samo suho sta rinoznanstvo i bavljenje onim što je bilo, pa prošlo, nego otkriva i predstavlja žive vrijednosti koje su naše, a mi toga i nismo svjesni. Može se stoga reći i da je to nov i još neuobičajen pristup etimolo giji koji u prvi plan postavlja njezinu relevantnost za kulturu, i to ne samo jezičnu. Tu se onom koji ne žali truda da doista razumije otvaraju neslućeni vidici. Koliko god se nastojalo da se predmet ove knjige iznese cjelovito, u njegovoj je naravi da je bitno fragmentaran. Sve Što se ovdje iznosi zasnovano je na ulomcima pretkršćanskih obrednih tekstova koji su pronađeni i prepoznati u usmenim književnostima slavenskih
Uvod
jezika, svakoj od njih u njezinoj tradiciji. Obradba tih ulomaka, njihovo slaganje i uvrštavanje u njima nadređene sadržajne cjeline nigdje ne može potpuno poništiti fragmentarnu narav toga materi jala. Ona pruža otpor predmeta sintetičkomu razmišljanju i tako u ovim razlaganjima ostaje prisutna trajna napetost između obojega. Tek kad se to ima na umu, može se ovo razlaganje i doista primjere no razumjeti. Naravno, na takvoj podlozi ne dobiva se ona zaokru žena cjelovitost na koju smo navikli od etnoloških i antropoloških tumačenja narodnih običaja i vjerovanja. Njihovim istraživačima materijal, naime, upravo zadaje cjelovitost, a ovima ga njihov uskra ćuje. Gdjegod je u ovom razlaganju stavljena točka, doista pažljivi čitatelj većinom bi htio dalje. No tu se prate tragovi, a oni se mogu slijediti samo onoliko koliko se pokazuju. Pripovijest se u pravilu ne može ispripovijedati baš do kraja. Prekida se tamo gdje se dalje ne bi kretalo po čvrstoj podlozi. Tragovi se mogu slijediti samo dotle dokle doista vode. A oni ne će uvijek dovesti dotle dokle bi se zapra vo htjelo. Uzevši pak sve u svemu, cjelovitost i dovršenost prikaza koja se postiže u ovoj knjizi veća je nego bi se očekivalo znajući od čega taj prikaz polazi. To već samo po sebi pokazuje da je trag koji se slijedi autentičan. Rekonstrukcija takve vrste zasnovana je na podudarnostima. Te su podudarnosti takve i toliko tijesne da se ne može razumno pret postavljati kako su nastale slučajno. Opravdano je stoga uzimati da svjedoče o zajedničkom podrijetlu usmenih tekstovnih predaja koje se uspoređuju. Sve je tu tako na kraju krajeva pitanje vjerojatno sti. To pak znači da konačne i nepobitne sigurnosti u tome nema. Kako god vjerojatni pojedini zaključci bili, svaki od njih može biti i pogrješan. Sve je to etimologija, a i najbolja etimologija može, kako pokazuje istraživačko iskustvo, biti pogrješna. S time dakle valja računati. Među zaključcima koji se iznose u ovoj knjizi, uza sve nastojanje da ih ne bude, ima sigurno i pogrješnih. No važno je da ta vjerojatnost bude koliko je samo moguće manja. Kad konver gira prema nuli, svrha je u potpunosti postignuta. Toga pak u ovoj
Zeleni lug -.. Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
knjizi, kako se s razlogom može ustvrditi, nema malo. Obredne pjesme poganskih Slavena ostavile su jasnije tragove u usmenoj književnosti današnjih slavenskih naroda nego bi to itko očekivao. Mitologija godišnje rodnosti, a ona, kakva je bila kod starih Slavena, predmet je ove knjige, ima mnogo paralela u najrazličiti jih naroda svijeta. Počevši od egipatskih predaja o bogovima lzidi i Ozirisu, pa do predaja zemljoradničkih naroda dalekoga Istoka i srednje Amerike tu je sva sila toga što se upravo nudi za vrlo zanimljive i poticajne tipološke poredbe. No u ovoj knjizi sve je to ostavljeno po strani, onako kako je objašnjeno već u Uvodu u »Božanski boj«, ne zato što od toga ne bi bilo dobiti i poticaja spo znaji za kojom teži ova knjiga, nego zato što će dobit biti još veća ako se prvo raščiste odnosi među genetski srodnim predajama, a to su u našem slučaju slavenske, pa s njima osobito blisko srodne baltičke i napokon one svih ostalih indoeuropskih jezika, koliko se ovamo mogu uključiti svojim materijalom. Tek pošto se pozorno i sabrano raščiste genetski odnosi, dat će istraživanje tipoloških srod nosti doista ono što se od njihova uključivanja u razmatranje može očekivati. Bez toga razlikovanja i postupnosti u postupku nastaje zbrka, a ona nije korisna nikojoj spoznaji. Koliko god je širem kru gu zainteresiranih čitatelja često teško prihvatljivo takvo ograničenje istraživačkoga vidokruga, ono je, kako je jasno svakomu tko umije znanstveno misliti, u najboljem interesu pouzdanoga snalaženju u predmetu ovoga istraživanja. To je istraživanje dosljedno usmjereno na tekstove i ostaje u okvirima njihove genetske srodnosti, srodnosti po podrijetlu, i upravo time što je tako ograničeno prinosi najviše što se može postići cjelovitoj spoznaji predmeta, koja, dakako, obu hvaća mnogo više od samo toga. No time što se nestrpljivo negodu je nad ograničenjem i odbija ga ne zahvaća se predmet potpunije i cjelovitije. Mit godišnje rodnosti prikazuje, preneseno na razinu vjerskih predočaba, ciklički tijek zbivanja u svijetu, kakav se opet i opet po navlja u godišnjim krugovima. To je izraz životnoga iskustva ljudi
Uvod
?Oliodjelaca kojima se žetve nižu jedna za drugom, mnoge su se YcĆ nanizale, a oni se nadaju i očekuju da će se i dalje nizati bez
predviđenog obvezatnoga kraja. Tako će sve novim naraštajima biti osigurano preživljavanje i hrana. U takvu doživljavanju zbivanje u S>ijeru nije linearno, ne kreće se prema zacrtanom cilju, ne pred stavlja napredak, nego se opet i opet vraća na početak i onda kreće onako kako se već i prije kretalo. U tome kretanju prijelomne su točke već unaprijed određene. Uvijek su iste, a tijek vremena svodi na krug godine. Obredne pjesme prate to kretanje, a obred mu po shvaćanju ljudi pomaže da se ostvaruje kako je predviđeno. Za ljude je životno važno da se tu ništa ne poremeti jer uza svu usta se
ljenost kruženja godine konačne sigurnosti nema, stalno je prisutna strepnja ne će li šiktanje i bujanje zelenila, ne će li žetva možda ipak iznevjeriti. Moć obreda i njegovih svetih tekstova pokreće se i prizi u pomoć da to spriječi. To je smisao tekstova kojima se bavi ova knjiga i koji se u njoj rekonstruiraju, dakako samo onoliko koliko je
Ya
�o
moguće. S tim na pameti treba ju i čitati.
Trudan hod
K
ao što je oluja s oblacima i grmljavinom, munjama i gro
movima, ognjem i vodom, svojom tajnovitom strahotom
i proizvoljnom nepredvidljivosti snažno zaokupila pozor nost ljudi i dala motive mirotvornoj stvaralačkoj moći, te postala nosivom gredom mitske slike svijeta i jednom od bitnih sastavnica njegova skrovitog ustrojstva, isto ju je tako bujnom darežljivosti i poželjnom omamom zaokupio i potaknuo godišnji ciklus svojim
Oluj a i godišnj a rodnost
naglim pokretanjem rodnosti, biljne i životinjske, i njezinim potpunim zamiranjem kad se godina spusti sa svojega vrha i približi dnu, ciklus dakle koji donosi urod i time čovjeku omogućuje život, a
onda ga, suočenog sa sumrakom godine, prepušta tjeskobnom
očekivanju svojega povratka i zebnji hoće li mu urod dotle doteći. Kada se ima pred očima koliko su dugo, pretvarajući se od lova i skupljača u poljodjelce i pastire, ljudi svake godine tjeskobno čekali hoće li im polja i stoka opet roditi, od čega je zavisilo golo ca
preživljavanje, lako je razumjeti da se oko toga zbivanja ovio mit i
Godišnji obred
da je na njem utemeljen obred. Vjerovalo se da takav obred podupire to zbivanje, da pomaže rodnosti godine i time ljudima održava žiYot. Taj se obred, dakako, sastojao od čina i riječi. Imao je svoje
i njegov apredaj a
propisane radnje i svoje propisane tekstove. Tragove pak toga kakav je taj obred bio u poganskih Slavena umjesno je tražiti u predajnim običajima i usmenoj književnosti slavenskih naroda, koji su svi, i kraj neizbježnoga izmjenjivanja i nepovratnoga gubljenja, kako elemenata tih čina s njihovim tekstovima, tako i samih njihovih struktura, ipak skupa s jezikom čuvali i neprekinutu nit te predaje.
Zeleni lug -- Tragovim a svetih pjes am a n aše pretkršćanske starine
Ovdje će se poći tragom praslavenskih tekstova u kojima se obredno kazuju mitovi vezani za godišnji ciklus rodnosti. Ti nam se tekstovi, dakako, nigdje nisu očuvali, ali su njihovi ulomci koji Ulomci
su se osobito snažno i dojmljivo usjekli u pamćenje, veći ili manji,
obrednih
a uvijek razdrobljeni i ponešto izmijenjeni, poslužili kao materijal
tekstova
pri gradnji tekstova usmene književnosti na slavenskim jezicima, poslužili su kao pjesnički ukras u tekstovima folklornih književnih rodova kakvi su došli do nas i ostali nam zapisani kad su se za njih
u usmenoj književnosti
u 1 9 . i 20. stoljeću stali zanimati ozbiljni i neumorni istraživači i skupljači. Da bi se otkrili i utvrdili takvi ulomci, valja tražiti tekstovne sklopove kojih je izričaj uočljivo arhaičan, rječnik praslavenski, i razaznaju se kao strano tijelo, koji se čak i sadržajno tek slabo suvislo uklapaju u kazivanje folklornoga teksta kakav je došao do Prepozn av anje ulom ak a starih obrednih tekstova
nas. Tada se može pretpostaviti da su se takvi izražajni sklopovi našli u tim tekstovima usmene književnosti samo zato jer se, kad su nastajali, još pamtilo da se tako pjeva ili kazuje, pa je ljudima bilo drago opet to slušati i ponavljati, makar sada i u drugom kontekstu. Samo iznimno očuvali su se tekstovi koji nastavljaju staru obrednu predaju u njezinoj prvotnoj funkciji, koliko god iz mijenjeni i prilagođeni novim prilikama i potrebama. To je kao kad arheolozi nađu ostatke antičke arhitekture na mjestu gdje su bili postavljeni već u starini, pa kažu da su nađeni in situ »na svojem (prvotnom) položaju«. U tim je slučajevima istraživački -
pristup bitno olakšan. Ali pretpostavka se o praslavenskom podri jedu takve tekstovne predaje doista potvrđuje tek ako se glasovno podudarni uzorci istoga izričajnog sklopa nađu u više slavenskih
obrednoga
predaja usmene književnosti. T eško je tako iz čista mira zamisliti da su u usmenoj književno sti slavenskih naroda, kako je došla do nas, očuvani ulomci pogan skih obredenih tekstova, sakralnoga pjesništva iz pradavnine, i to toliko da se odade može steći bar nekakav uvid u njezine izražajne
pjev a
sklopove i u mitske sadržaje koji se kazuju u njoj. Ali iskustvo je
Doista se jesu očuv ali ulomci
Trudan hod
?okazalo da je, protivno svakomu razboritom očekivanju, to ipak moguće, pa da se tu i tamo doseže čak vremenska dubina indoeu ropskoga sakralnog pjesništva, kojega je slavensko jedna predajna grana.1
l.
Hoditi - roditi
Da bi se krenulo tragom tekstova praslavenskoga obreda rodnosti,
]urjevski ophodi
zanimljivo polazište nude upravo hrvatski godišnji običaji. Na sjeverozapadu Hrvatske i u neposredno susjednim krajevima Slovenije2 ubilježen je običaj jurjevskih ophoda. Na dan svetoga Jurja (23. rraYnja) skupina mladeži, mladića i djevojaka, okićena svježim zelenilom i noseći barjak obilazi selom od doma do doma. Jedno od njih osobito je opremljeno prolistalim granama. To je zeleni Juraj. Sudionici ophoda zovu se jurjaši i jurjašice.3 Uz jurjevski ophod ?ienju se pjesme. One predstavljaju vrlo čvrsto integriran pramen :.rsmene predaje. Ako se dakle pokaže da ta tekstovna predaja potje.:c još iz pretkršćanskih vremena, to je primjer očuvanja poganskih obrednih tekstova u funkciji. e jednoj takvoj ophodnoj pjesmi javlja se stih: Kudjura hodi, tudpole rodi
jura hodi
Miklaušić 105
-poije rodi
Tu pada u oči unutrašnji srok. Isti se unutrašnji srok javlja u 5tihu još jedne jurjaške pjesme: -�-
Kud vam Đuro odi, tud vam poije rodi.
H 17
Ti stihovi u pjesmama u kojima su došli do nas nemaju čvršćega konteksta. U još jednoj pjesmi u kojoj se javlja varijanta toga istog stiha kontekst je obilan i vrlo kompaktan: Lp. Katičić 2005a; 2005b; 2006a; 2006b; 2008a, gdje se izdašno upućuje na te
' -
:ndjnu stariju literaturu. P�ofesor Vitomir Belaj upozorio me je na to da su to upravo oni dijelovi Slf,JHI�J�Sl .-oji ma se može utvrditi »hrvatski supstrat<<. \.."sp. Huzjak 1957.
Zeleni lug -- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine Pisan Vuzem prošao, zelenJuraj došao, iza one gore, u to ravno polje. Darujte ga, darujte,]uru zelenoga ! Kudajura odi, tuda polje rodi. Nijejura svaki dan, već u ljetujedan dan.
[3]
H7
Isti taj kontekst, iako ni približno tako kompaktan i suvisao, ra zabire se i za stih od kojega je počelo ovo razmatranje [I] . U onoj se pjesmi naime pjeva: ]apo, mamo, hojte gledet zelenogaJurja! Nijejuro saki den, nek vu letujeden den. Pisan Vuzem prošel, zelen Juro došel. NijeJuro saki den, nek vu letujeden den. Ze zelene gore vu to ra (v }no pole. Nijejuro saki den, nek vu letujeden den. Na zelenom konjeku na pisanom voleku. Nijejuro saki den, nek vu letujeden den. Kudjura hodi, tudpole rodi. Kudjurajaše zelen kitum maše.
[4]
juraj hodi. Ipak dolazi kao jahač
Miklaušić 105
Kad se tu skupe svi elementi, vidi se da je to jako razveden i mnogo rahliji isti onaj kontekst koji je i u [3] , samo što je tamo znatno kompaktniji i tekstovno čvršće integriran. To pak da Juraj hodeći dolazi kao jahač, koliko god je u sebi protuslovno, u usme noj je predaji čvrsto integrirano: [4a]
Prošelje, prošelpisani Vuzem, došelje, došel zelenijuraj, na zelenom konjiću, na pisanom voliću.
Š br. 4987
Trudan hod
Sad se već razabire dosta toga. Onaj koji hodi tu je označen kao ::eien juraj ili, opušteno, samo jura. On hoda i dolazi, a prije njega hoda, dolazi i prolazi Vuzem, Uskrs, i on opisan bojom, ali kao
pisan, što će reći 'obojen', 'šaren', a pri toj predodžbi prevladava (:rYeno. Za Uskrs se oboje jaja, pisanice, i ona su obojena, šarena, a posebno se među njima ističu crvena. Glagol hoditi javlja se tu u tri lika: hodi, prošelje i došelje. Nije to dakle samo hodanje, nego je i dolažnje i prolaženje. To je očito hod na dugu stazu. Tu hode jedan drugim Uskrs i Juraj. Dolaze i prolaze. Uskrs je svetak, pa je i Juraj, ili opuštenije Jura, Đuro, također svetak, dakle dan sv. Jurja,
Prolazi crveni
Jurjevo. Jurjevo obično i dolazi poslije Uskrsa. Očito se dakle radi
zeleni]uraj
za
o
Uskrs, dolazi
kalendaru. Dolaženje i prolaženje svetkovina izriče se tu kao da
neke osobe hode, dohode i prohode. Uočiti valja da tekst ophodne picsme ne govori o svetom Jurju, nego naprosto o Jurju, pa i Juri, Đuri. Tu kršćanska crkvenost nimalo nije istaknuta, pa se i Uskrs, �oii se iz nje baš nikako ne može izdvojiti, povezuje samo s pisa-
.:;icama, a one su običaj koji po sebi nije niti crkven niti kršćanski, ·.·'.:rojatno kod Slavena stariji i od kršćanstva i od crkve. Ako se tu ::..:dvojbeno i radi o kršćanskim crkvenim svetkovinama, osjeća se cio je u tekstu ophodnih pjesama to prigušena. Nisu to crkvene ?icsme, pa niti pučke. 5Yetkovine dakle hode jedna za drugom, dohode i prohode, ali 0
.=em se tu zbilja radi, to kazuje posljednji stih navedenoga odlom-
J:. On zaokružuje sadržajnu cjelinu: Nije jura svaki dan, već :. Jjeru jedan dan. U pjesmi u kojoj se to ponavlja kao pripjev [4] :c su riječi osobito istaknute. Pokazuju se kao dominantno važne. T u se razabire da je jura dan, i to jedan dan, upravo Jurjevdan, i � se njegovo hodanje odnosi upravo na taj dan. Tada jura hodi. :\ uYodi se i vremenski okvir. To je leto 'godina'. Jurjev hod vraća s.c S'>·ake godine na određen dan. To je ono što se izriče grčkom �icći E\'llXVlO<; 'godina', u čem je stegnut izraz EVL aurr
-"
-__-s p. Katičić 1992, 67-69.
Svetkovine dohode i prohode
Svake se godine vra ća odredeni dan
Zeleni lug - Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
ophodničkoj pjesmi rečeno je dakle jasno, ako i samo implicitno, da se tu radi o onom što mi danas zovemo godišnjim ciklusom. Jurjeva zelen kita povezuje njega, kojega pjesma zove i zeleni Zaleni/o
juraj, još očitije sa svježim zelenilom što je o njegovu danu počelo tjerati. A o tome Što on hodi može se, kako se ovdje vidi, govoriti i tako da se kaže kako jaše. To valja utvrditi i pamtiti, kako god se iz onoga što je do sada skupljeno nikako ne može razumjeti jer je
Pisan - zelen
Urod i žetva
hoditi jedno, a jahati nešto sasvim drugo. No kada Juraj jaše, onda mu je konj također zelen: na zelenom konjeku [4). Zelen konj, konj zelenko, to je konj bijelac s blijedim sivim pjegama. No jura jaši i na pisanom voleku [ 4], na šarenom volu, kakva zovu šaronja. I opet se u tekstu javlja pisan i zelen, tek sada u obrnutu slijedu. Jurjevo hodanje pokreće rodnost polja: Kud jura hodi, tud po ije rodi [1], [2] i [3]. Takav iskaz je u tim ophodnim pjesmama to znatniji što rodnost polja, urod i žetva, ne prevladavaju u njima kao motiv. U njima se ističe bujanje zelenila, pupanje listova, tjeranje mladica, nicanje trave, dakle buđenje vegetacije kakvo je pod kraj mjeseca travnja živa prisutnost. Urod i žetva još su daleko. Važan je motiv u tim pjesmama, dakako, i Jurjevo hodanje, njegov
Hoditi - roditi
dolazak. Dolazak koji pobuđuje nicanje, pupanje i listanje. Važna im je stoga bila i unutrašnja rima hoditi - roditi jer se, takva dojmljiva, odnosi na Jurjevo hodanje. Nju su stoga unijeli u neke malobrojne ophodničke pjesme jer su jurjaši svojim hodanjem obredno oponašali Jurjevo hodanje i time ga podupirali. S tom unutrašnjom rimom i s njezinim neposrednim kontekstom ušlo je ono: jura hodi, poije rodi, a time i polje i njegova rodnost u te ophodničke pjesme, pa je tako to došlo i do nas. Već time se unutrašnja rima i njezin kontekst pokazuju
Nicanje i p upanje
kao ostatak starijega sakralnog pjesništva. U njem je mitsko kazivanje obuhvaćalo i urod polja i žetvu, što je sve konačno proizlazila iz pro ljetnoga nicanja, tjeranja i pupanja kojim se svake godine pokretala
Vegetacijski ciklus
vegetacija. To i jest pravi smisao onoga: neg u letu jedan dan. Mit i na njem zasnovan obred nije se odnosio samo na buđenje vegetacije, nego na čitav njezin godišnji ciklus, životno presudan za čovjeka.
Trudan hod
Jurjevo hodanje u tim je ophodničkim pjesmama motiv i druk čijih tekstovnih sklopova. Tako su zabilježene riječi kojima jurjaši, potpuno se identificirajući sa zelenim Jurjem, mole ukućane kojima su došli na dvor da ih obdare:
[5]
Tu nadelajte zelena jurja - kirales! Zelena ju rja, daleka puta - kirales! I daleka puta, trudnoga hoda - kirales!
H4
Dalek put
Kazuje se dakle da zeleni Juraj hodajući prevaljuje dalek put i da je to trudan hod. Tu je glagol hoditi tvorbenom preoblikom zastupljen deverbativnom imenicom hodo. Gipkost tvorbenih preoblika
Trudan hod
izrazit je rekvizit poetike praslavenskoga hijeratskog pjesništva. Da su ti izrazi čvrst sastojak obrednih formula u tekstovima pro ljetnih ophoda pokazuje i druga potvrda iz jurjaške pjesme:
[6]
Pak nadelite nas devojčice - kiroles! Nas devojčice i zelena ju rja - kiroles! Zelenajurja z daleka puta - kiroles! Z daleka puta, našega truda - kiroles! Trudnoga hoda - kiroles!
Nodilo 688
Pripjev kirales l kiroles svjedoči o utjecaju kršćanske liturgije. To je iskvaren zaziv kyrie eleison. A u pjesmi se kazuje da Juraj dolazeći mora prevaliti dalek put, i da to za njega predstavlja trudan hod, što je praslavenski tekstovni sklop (vidi dolje str. 60-61) . Ali, kako je već
jurjev hod poklanja urod
istaknuto: kuda jura hodi, tudapoije rodi [I], [2] i [3]. Trudan Jurjev hod na dalekom putu donosi polju rodnost, poklanja ljudima urod. Trag iste tekstovne predaje, iako u drukčijem kontekstu, prepo znaje se i u istarskoj pjesmi iz Zarečja. Ona nije ophodna. Tamo u dijalogu govori dragi dragoj: [7]
Ah predraga ljuba moja ! Daleki su puti moji; ti hoditi ne biš mogla. - Letati ću s tičicami ak su puti po gorami, plavat i ću s ribicami ak po moru su tiputi.
Daleki puti
IK 2, 160, br. 161
Zeleni lug - Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
O pripadnosti tih stihova istoj usmenoj tekstovnoj predaji svje doče riječi dalek put, ovdje u množini, u kontekstu s hoditi. A što je to razgovor drage i dragog ne udaljuje se previše od jurjaških pjesama, jer se iz njih razabire da Juraj kad hodi dolazi na svadbu.5 U praslavenskom izvorniku bilo je obredno kazivanje mita mnogo bogatije i razrađenije nego je u oskudnim ulomcima koji su se od toga očuvali i koje je do sada pošlo za rukom prepoznati. Sve preko unutrašnje rime hodi - rodi izdvojen je tako iz mase Skrovito
jurjaških ophodnih tekstova odlomak, cjelovit u sebi i izrazom i sadržajem, koji kazuje jedno mitsko zbivanje i time otkriva, jednim
ustrojstvo
dijelom, skrovito ustrojstvo svijeta. Taj dio skrovitoga ustrojstva
svijeta
svijeta čovjeku je životno važan, a njegovo poznavanje omogućuje da se primjerenim obredom ljudima umnaža dobrobit. Već sama suvislost mitskoga sadržaja u tome tekstovnom sklopu upućuje na njegovu starinu i izvornost. K tomu dolazi i to da su riječi koje nose mitski sadržaj toga odlomka, a to su hoditi, roditi, polje, pisan, zelen, konj, vol, nije, svaki, dan, ljeto, jedan, dalek, put, trudan, hod - da
Praslavenske riječi
su sve te riječi redom praslavenske, tek glasovnom mijenom pre oblikovane u hrvatske. To dakako potvrđuje pretpostavku da bi se tu moglo raditi o praslavenskoj starini. Štoviše, te riječi pripadaju i indoeuropskom sloju praslavenskoga rječnika i time nas vode u još dublju davninu. J edino ime glavne osobe toga kazivanja, juraj, ili opuštenije jura, Đuro, nije ime praslavenskoga podrijetla. To je
Georgios juraj
ime kršćansko svetačko, preuzeto iz grčkoga Georgios (frwQyLoc;), koje su Slaveni rano, već u prvom dodiru s kršćanstvom, posvojili u glasovnom likujurbjb. Odade hrvatski juraj. Ako je hrvatski tek stavni sklop što je ovdje izdvojen praslavenski, na što ima razloga pomišljati, onda je ime glavnoga junaka tu mlađa kršćanska zamje na za starije praslavensko ime, pogansko. To je pogansko ime u tekstovnom sklopu kakav je došao do nas dobilo svoju interpretatio
christiana. Poganstvo toga pjevanja time je prikriveno. Ipak, već je uočeno da se Juraj u ulomcima pjesama što su ovdje navedeni 5
Usp. Katičić 1987b, 30-32; 2003b, 83. Vidi i dolje 1 19-208.
Trudan hod
nigdje ne naziva svetim. Čini se kao da je kršćanstvo toga pjeva nekako suzdržano. No sve su to samo bolje ili slabije utemeljene, više ili manje vjerojatne pretpostavke. Kako god za njih ima dobrih razloga, što je ovdje i pokazano, na doista se čvrsto tlo stupa tek onda kad se
Drugi
uzmogne pokazati da je ta tekstovna predaja glasovno podudarna u
slavenski jezici
podudarnim tekstovnim sklopovima prisutna i u usmenoj književnosti drugih slavenskih jezika. Tada se sigurno staje na praslavensko tlo. Unutrašnja rima po kojoj je izdvojen taj tekstovni sklop susreće ne samo u hrvatskim, nego i u bjeloruskim ophodnim pjesma se ma, i to uskršnjim, također proljetnim.6 Bjeloruski pak ophodnici pjevaju:
:sJ
Cs>IThi lO pali rro rroA.HM xaA3HY BHAeHCKHH secTHIIK 18 91, 93 Aa )!(HTO paA3H)'.
Bjeloruska predaja
->>Sveti je Juraj po poljima hodio i žito je rodio.« Tu je unutrašnja rima ona ista hoditi - roditi (xaA3rry - paA3H)'), a tu je i pol'e (no IIOiVIM) , tek je konstrukcija rečenice nešto drukčija. Osoba koja hodi i tu je Jurbjb, tek se tu izričito kaže da je to kršćanski svetac. On tu hodi po poljima i time čini da žito rodi.
juraj hodi, žito rodi
�erna dvojbe da je to isti obredni tekst kao u hrvatskim jurjaškim pjesmama, samo neznatno preoblikovan. On je, kako se time pokazuje, doista praslavenski. Potvrđuje to i druga bjeloruska ophodnička pjesma. Tu taj tek stavni sklop poprima dijaloški oblik: [Ae, CB.i!ThiH 10p3li, rrpbi3a6asHyc>I? - Do M.il)l(aX xaAIIy, rraiiiHIO paAIIy, >IpaJO rriiiĆ>HKY CB>ITOMY B.HAIIqKy, CB.HTĆ>MY B>IAHqKy Ha 6eAhi rriipa)I(Kll.
juraj hodi, čini da njiva rodi
p 8, 167
- >>Gdje si se, sveti Jurju, zadržao? - Po međama sam hodio, činio da njiva rodi jaru pšenicu svetomu Vazmu, svetomu Vazmu za bijele piroške.« 6
To su takozvane voločobničke pjesme. Usp. o njima Katičić, 2008a, 85.
Zeleni lug -- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
I tu je ista unutrašnja rima. Sveti Juraj hodi po međama, tj. po graničnim brazdama,? dakle po poljima, onako kako se po njima ide da ne bude štete, i čini da budu rodna pšenicom od koje se me lje bijelo brašno. Kazuje se isto mitsko zbivanje istom tekstovnom strukturom, ali je ona tu nešto razrađenija i obogaćena dojmljivim detaljima. Isto takve bjeloruske ophodničke pjesme zapisane su i latinicom, poljskom grafijom. Jezik im je ipak bjeloruski, kako god se na prvi pogled može učiniti da je poljski. Tu se javljaju već poznate tekstov ne strukture: juraj hodio,
[lO]
žito rodio
fjsiefviatjjepo1fbierdli sie, adzinJurij nie ubirdlJ sie, japdpolu chadzilJ, ijta radzilJ
F 5,
675, br. 158 9
- ))Svi su se sveti okupili, jedino Juraj nije bio na okupu, nego je po polju hodio, žito rodio.« Isti tekstovni sklop, samo s gramatičkim obilježjem sadašnjosti, a ne prošlosti kao u ostalim do sada navedenim bjeloruskim potvr dama, javlja se i u ovoj ophodničkoj pjesmi: Sveti Juraj hodi,
[ll]
žito rodi
SwiatjJurajpa mieidch chOdzić, Chrystos waskros, syn Boiy! Pa mieidch chOdzić, da ijta rOdzić.
F 5,
695, br. 1623
- )) Sveti Juraj po međama hodi, - Krist je uskrsnuo, sin Božji! - po međama hodi i žito rodi.« A u jednoj daljnjoj istoj takvoj uskršnjoj ophodničkoj pjesmi vraća se opet gramatičko obilježje prošlosti: Svetijuraj hodio,
[ 12]
žito rodio
SwiatjJurja, dzie tj bywdlf? Pa mieidm chadzilf, da ijta radzilJ.
F
S, 699, br. 1635
- )) Sveti Jurju, gdje si ti bio? Po međama sam hodio i žito rodio.«
7
CPHf 6 (1957), 278 s,v, MelKa: HerrporraxaHHaR pKaR rroAoca MelKAY rroARMH >>Nepreorana uska traka među poljima« i primjer: Tio H H Be rrpoxolKy R JJKOIO M elKon - >>Po njivi prolazim uskom međom«. I u nas se takva neuzorana traka zove međa.
Trudan hod
Navedene potvrde pokazuju da je u pjesmama hrvatskog jurjevskog i bjeloruskog uskršnjeg ophoda dobro potvrđen praslavenski tekstovni sklop jurb}b hoditb, (pol'e) (žito) roditb.
juraj hodi, poije žito rodi
U bjeloruskim pjesmama, međutim, taj koji hoda po polju može nositi i druga imena. Tako se u njima susreće i ovo: Sveti Mikola
CB.HTa.H MnKOAa no Me)!(aX XOAHTb, IIO Me)!(aX XOAHTb, )!(HTO pOAHTb.
[ 13]
E4,3
hodi, žito rodi
- >>Sveti Mikola po međama hodi, po međama hodi, žito rodi.<< A Bjelorusi pjevaju i ovako: [1 4]
fAe l1AhA.H XOA.H, TaM xAe6-)!(HTO poA.H.
p l, 447, 5
Gdje Ilija hodi, kruh-žito rodi
- »Gdje Ilija hodi, tamo kruh-žito rodi.<< Po poljima može dakle hoditi i sveti Ilija, pa ona od toga rode žitom. U konstrukciji obrednoga teksta što se prelama u varijanta ma usmene predaje Mikula i Ilija javljaju se u potpuno istoj funk ciji kao Juraj, koliko god se pokazuje da je njegova pojava na tom mjestu temeljna: najčešća, a u hrvatskoj predaji, koliko je ta ovdje obuhvaćena, jedina. Može se dakle reći da su u bjeloruskoj predaji Mikola i Ilija zamjenske osobe za Jurja.8 To su imena kršćanskih svetaca koji se u slavenskom narodnom vjerovanju pojavljuju kao karakteristična zamjena za božanska bića stare pretkršćanske vjere. Tako su u ovom obrednom tekstovnom sklopu Juraj, Mikula i Ilija kršćanske zamjene za božanski lik slavenskoga poganstva, njegove interpretationes christianae. No prava i glavna kršćanska zamjena je tu sveti Juraj. Sve je to trag onoga stanja duhova u slavenskom puku kad je, pokršten, sudjelovao u životu crkve, a još uvijek čuvao pre daju svoje stare vjere i njezinih obreda. Crkveni ljudi ruskoga sred njovjekovlja nazvali su to stanje dvojevjerjem (ABOesepHe). Ono je u slavenskih naroda trajalo stoljećima, a jasno prepoznatljivi tragovi očuvali su mu se sve do danas. Upravo zato se i mogu rekonstruirati 8
Za takve zamjenske osobe uveli su Ivanov i Toporov prema alofon i alomorf naziv
alopersonaž.
Mikola i Ilija zamjenske osobe za jurja
Zeleni lug ....., Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
ulomci praslavenskih poganskih obrednih tekstova. Osim kršćan skih svetaca javljaju se i druge zamjenske osobe. Tako se u pjesmi poljskoga duhovskog ophoda, također proljetnoga, koji se kreće po međama, pjeva ovako:9 [ 15] Gdje kraljevna hodi tamo pšenica
Gdzie krolewna chodzi, tam pszeniczka rodzi. Gdzie krolewna nie chodzi, tam pszeniczka nie rodzi.
Gloger 22 9
- >>Gdje kraljevna hodi, tamo pšenica rodi. Gdje kraljevna ne hodi, tamo pšenica ne rodi.«
rodi
Tu je zamjenska osoba žensko i ne spominje se po imenu, nego po statusu. Među djevojkama koje sudjeluju u duhovskom ophodu jedna je glavna i zove se kraljevnom. Tu se razabire koliko je du boko usmena tekstovna predaja narodnih običaja prožeta izvornim obrednim tekstovnim sklopom, praslavenskim i poganskim, koje mu je nosiva greda karakteristična unutrašnja rima hoditb- roditb, ili, s gramatičkim obilježjem prošlosti, hodilo -rodilo. O tome pak kako je to sa ženskom zamjenskom osobom za svetoga Jurja, a za Ženska
pravo za poganski božanski lik, očito muški, koji je tu prvobitno
zamjenska
stajao ne može se ništa reći bez obuhvatnijega pomnog istraživanja.
osoba za jurja
Osobito je tu važno odrediti vremensku razinu na kojoj se u tom sklopu pojavila ženska zamjenska osoba. Tek kad se to utvrdi, može se potražiti odgovor na pitanje kako je do toga došlo i što to znači. U poljskoj usmenoj književnosti ima vrlo zanimljiv, iako neizra van, trag toga tekstovnog sklopa slavenske poganske obredne pje sme. Tako se pri svadbenom ophodu pjeva:10 [ 16]
jaše gospodičić
jedzie z swojq druiynq panicz urodziwy, panicz z dalekiej strony; pod nim kon chodziwy.
Pruski 185
- >>Jaše sa svojom družinom naočit gospodičić, gospodičić iz daleke zemlje; pod njim konj koji dobro hoda.«
9 Usp. Krzysztoforska-Doschek, 1994, 147. 10 Usp. Krzysztoforska-Doschek, 1994, 14.
Trudan hod
U tom odlomku tekstovni sklop nosi rima urodziwy - chodziwy.
Tvorbena
Ona nije nego lagana i sasvim prozirna rvorbena preoblika one te
preo blika
meljne hoditb - roditb, tek u obrnutom slijedu. S navedenim od
temeljnog
lomcima glasovno je podudarno još i to da je gospodičić iz daleke
sroka
zemlje, prevalio je dakle dalek put (dalekb pr;tb), a hodi jašući na ko nju. U poljskom se tako zrcali ono hrvatsko: . . zelen juro došel . .. na zelenom konjeku. Kudjura hodi, tud pole rodi [ 4]. Kada se ti odnosi razmotre potanje, razabire se da poljski tekst ne podsjeća samo mut no i neodređeno na hrvatske [1], [2], [3], [5], [6], [7], a osobito na .
Precizne
[4], nego su podudarnosti tu precizne i duboke. Time se potpuno
i duboke
isključuje svako tumačenje preuzimanjem motiva i posuđivanjem tekstovnoga oblikovanja. Te podudarnosti nisu nastale međusob
podudarnosti
nim utjecajem raznih predaja. Tu se sasvim očito isti praslavenski tekstovni predložak prelama u različitim pramenovima usmene pre daje. A jasno se pokazuje i to da je taj predložak vrlo star. Od prvot
Značenjska
nog značenja kakvo se susreće u rimi hoditb - roditb morala je proći sva značenjska mijena po kojoj je u poljskom uroda od 'urod' dobilo
mijena svjedoči
značenje 'ljepota', 'pravilne crte lica'. Tek tada je taj dvostih poljske svadbene pjesme bez kidanja veze sa svojim predloškom mogao biti
o starosti
oblikovan onako kako nam je zapisan. Da se to dogodi, trebalo je
predaje
tekstovne
dugo vremena. Tako se tu stječe puna sigurnost da se doista stalo na praslavensko tlo. 11 Na temelju hrvatskog, bjeloruskog i poljskoga materijala, da kle južnoslavenskoga, istočnoslavenskog i zapadnoslavenskoga, što skupa lijepo predstavlja svu slavensku usmenu predaju, dao se tako
Ulomak praslavenske
rekonstruirati ulomak praslavenske obredne pjesme, najvjerojatni
ophodne
je ophodne. U proljetnom ophodu o svetkovini boga koji svojim hodom donosi rodnost godine slavenski su pogani pjevali svetu obrednu pjesmu koje se nosiva tekstovna struktura prepoznaje kao:
pjesme
Kr;da ljurbjb} hoditb, tr;da pol'e roditb [I], [2], [3], [4], [15] i [16].
ll
Usp. Katičić 198 7b, 23-24;1989, 57-58; Krzysztoforska-Doschek 1994, 147-148; Belaj 1998, 1 75-1 77.
Zeleni lug -- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
Potvrđena je i inačica [!urb}bJ po polemo hoditb, žito roditb [8], [9], [10], [Il], [12], [13] i [14]. Na takav se stih obredne pjesme nadovezuju druga dva: Zeleno []urbjb}jbz daleka p{Jti l}bz daleka p{Jti, trudnajego hoda [5], [6], [7] Kršćansko svetačko mjesto praslavenskoga božjeg imena
i [16]. U tim skicama rekonstrukata stavljeno je]urb}b u uglate za grade jer to sigurno nije praslavenski, nego je to grčko svetačko ime Georgios, glasovno prilagođeno slavenskomu tek poslije pokrštenja, ali se ono tu ipak navodi jer se što se tiče glasovnih podudarnosti ponaša kao da jest praslavensko. Toliko je praslavenski još bio živa jezična zbilja kad su se prvo preuzimala kršćanska svetačka imena. Drugo je pitanje, dakako, koje je autentično praslavensko ime pr votno stajalo na tom mjestu. Nikakav trag indoeuropskog obrednoga kazivanja o tome mit
Praslavenske
skom zbivanju nije do sada prepoznat. No važno je utvrditi da ri ječi koje se javljaju u tim rekonstruktima nisu samo praslavenske,
riječi odlomka
nego pripadaju indoeuropskom sloju praslavenskoga leksika. Tako
obrednoga teksta sve su indoeuropske
uz hodo stoji grčki
6b6c;
'put', a ovamo idu i staroindijski d-sad
'prići', ut-sad- 'otići'. Odatle je izveden glagol hoditi s osnovom hodi- kao u grčkom ObLoc; 'putni', obh:llc; 'putnik'. Uz praslavensko pofe stoji latinski palam 'na očigled', 'javno', izvorno 'na široku', 'na otvorenu'. Uz praslavenski roditi stoji latvijski radit 'stvoriti', 'roditi'. Taj je glagol izveden od rodo, a uz to stoji latvijski rads 'ro đak', litavski rasme 'urod', hetitski barduš 'praunuk', armenski ordi 'sin', njemački Art 'vrsta'. Uz praslavenski žito stoji staropruski geits 'kruh' i keltski: kimrički bwyd, starokornički buit i staroirski biad, sve 'hrana'. Uz praslavenski zeleno stoji litavski žalias i latvijski zafš, oboje 'zelen', staroindijski harib 'žućkastosmeđ' i hira7Jyam 'zlato'. Uz praslavenski daleko stoji litavski tali 'daleko', talus 'dalek', grčki boALx6c; 'dug'. Uz praslavensko p{Jtb stoje staropruski pintis 'put', staroindijski pdnthds 'put', grčki n6vroc; 'more (kao plovni put)', latinski pons (genitiv pontis) 'most'. Praslavensko trudbno pridjev je izveden od trudo, prema čemu stoji litavski triusas 'težak rad', latvij ski trauds 'krhak', staronordijski jraut 'teškoća', 'iskušenje', gotski
Trudan hod
us-jriutan 'otežavati', latinski trudere 'gurati', 'pritiskivati', irski trot 'oteklina', 'kavga'. Nosivo ustrojstvo tekstovnoga sklopa izdvojenog iz slavenskih
Riječi umrežene
ophodnih pjesama izraženo je dakle riječima koje ne potječu samo
u indoeuropski
od praslavenskih, nego su te praslavenske riječi bez ostatka umreže
leksik
ne u indoeuropski leksik. Time, dakako, nije dokazano da taj tek stavni sklop potječe iz indoeuropske sakralne poezije, kako se s više
ili manje pouzdanja moglo ustvrditi za neke druge takve sklopove, 12 ali se jest pokazalo da je to i u ovom slučaju lako moguće, ako nam i nije ostavilo prepoznatljive tragove. Bolje bi tu možda bilo reći: do
sada prepoznate tragove. Rodan hod po polju nije, međutim, samo hod jedne osobe. U slavenskim proljetnim ophodnim pjesmama javlja se i više njih što
Više osoba hodi po polju
hode jedna iza druge i tada su im uloge podijeljene. T ako bjeloruski
ophodnici, voločobnici, o Uskrsu pjevaju gazdi do kojega su dvora došli:
:rl
Tla TBaeii HHBH caM Eor XOAH, caM Eor XOAH, IIHTh ac66 BOAH: TleprnaH ac66a - CBHThiH I0p3ii, ApyraH ac66a - CBHThiH MHKOAa, TpeThHH ac66a - TpoiiQa CBHTaH, qaTBepTaH aco6a - CBHTbiH flHTpo, IIHTaH aco6a - CBHTbiH J1AhAH.
Svetci hode po njivi
A CBHThiH I0p3:ii Chi pacHQaiO,
Chi pacHQaiO )!(hiTa 3apa)l(aH. A CBHThiH MHKOAa e wayK6Baii TpaBoii,
rnayKOBaH TpaBOIO CKOT HaiJacaH. TpoiiQa cBHTaH )!(hiTa BhichmaH. A CBHThiH TlHTp6 3 Ap66HbiM Aa)I(A)I(OM. A CBHThi l1AhAH 3 3aAaTbiM cHpiioM, 3 3aAaThiM CHpiiOM )!(biTa 3a)l(bJHaH.
p 8 , 1 67
L! Usp. l1saHoB- Torropos 1974, 98-103, osobito 1 0 1 ; Katičić 1987, 4 1 ; 1992, 67-73,
osobito 70-7 1 ; 2005b, 80-82; 2008a, 8 1-84,141-142, 2 1 1 -214.
Zeleni lug - Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
- >>Po tvojoj njivi sam Bog hodi, sam Bog hodi, pet osoba vodi: prva je osoba - sveti Juraj , druga je osoba - sveti Mikola, treća je osoba - Sveta Trojica, četvrta osoba - sveti Petar, peta je osoba - sveti Ilija . . . A sveti Juraj s rosicom, s rosicom žito zarada. A sveti Mikola sa svilenom travom, svilenom travom stoku napasa. Sveta Trojica žito isipa. A sveti Petar s drobnim daždom. A sveti Ilija sa zlatnim srpom, sa zlatnim srpom poči nje žeti žito.<< Sam Bog hodi po njivi
Po polju, po njivi tu hodi sam Bog. Oni koji tu pjesmu pjevaju i oni koji ju slušaju razumiju to, dakako, kršćanski. Može dakle biti da se tu samo pribjegava najvišoj instanciji nadnaravnih sila. Ali može biti i to da je tu ostao trag toga da je onaj sveti Juraj koji hodi po polju bio bog poganskih Slavena. Dakako, bog koji je nosio drugo ime, a ne ]urbjb (23. travnja) A taj dok hodi po polju vodi sa sobom
kalendarskim
pet osoba. Svi oni nose imena kršćanskih svetaca. A spominju se redom kojim u kalendaru slijede jedan za drugim njihovi dani. Tako
redom
se taj hod pokazuje kao tijek vremena. I svaki od njih prinosi nešto
Svetci hode
tomu da žito rodi. Prvi je Juraj. On dolazi s rosom. jurjevska rosa ima u narodnom vjerovanju osobito značenje. Njome se stvara ona plo donosna vlaga u kojoj tjeraju mladice, lišće i trava, u kojoj se nakon zimskoga mrtvila pokreće vegetacija i koja je prva pretpostavka da žito zarodi, tj. da počinje roditi. To je početak ljetine. U prekodravskom Gotalovu vjeruju u natprirodnu moć ]urjevske
rose. 13 Tako kazuju: Oj, lado do! Đurdevska rosa, trojačko vedro. Oj, lado do! Ako je dakle za Jurjevo obilna rosa, bit će za Trojake, za Duhove, vedro nebo. To je pučka meteorologija. No rosa na Jurjevo djeluje i na zdravlje ljudi i blaga. Tako u Gotalovu kazuju:
Na Đurdevo rano deca bi bosa hodala po rosni travi kaj bi celo leto bila zdrava. A isto tako: Na Đurdevo rano blago bi pelali po durdevski rosi kaj ne bi krave bile betežne. Za Jurjem dolazi sveti Nikola, ljetni (20. lipnja), i donosi travu, meku i obilnu, kojom se krmi stoka. Za njim dolaze Sveta Trojica, 13 Kazivala mi je to u kolovozu 2009. Katica Š estak, starica iz Gotalova, po vlastitom poznavanju predaje u kojoj je odrasla. Od srca joj ovdje zahvaljujem.
Trudan hod
='uhovi. Taj svetak izbacuje žito, tj. čini da proklija. Za njim dolazi eti Petar (29. lipnja) i sitnom kišom čini da žito bujno poraste. A =:.J. njim sveti Ilija (20. srpnja) donese žitu punu zrelost i žetvu. Tek "·
:ime je dospjela ljetina i polje rodilo. A na temeljni srok hoditb -
Hoditi -
,-oditb tu je nadograđen drugi: hoditb - voditb.
voditi
Idu tako svetci njivom, jedan za drugim, onim redom kojim dolaze njihovi dani u godini, od Jurjeva dana do Hinja, od prvoga tjeranja i listanja do pune zrelosti žita. Tako polje rodi. To hodi godina hodom, nižu se njezini dani.14 Jedna za drugom dolaze svetkovine koje obilježuju bitne postaje na tom putu. I tako opet i opet,
Godina se vrti
godina se vrti za godinom uvijek u istom krugu. Ta mitska pre-
za godinom
dodžba pokazuje se i kao indoeuropska. To lijepo pokazuje vrlo arhaičan izraz u Homerovoj Odiseji (1, 16) : a;\;\ ' 6n: b� i:wc; T]A8 c - »Ali kada je pak došla godina kako
I: EQLn;\OflEVWV tv w:V'rWV se
okrenu ljeta od dana do istoga dana«. O tome što upravo znači
grčko
EVLetun)c;
vidi dolje str. 191-192.
Isto se u drugim varijantama te ophodničke pjesme kazuje s dru gim potankostima, ali s posve istim ustrojstvom zbivanja, što takvoj nrijanti daje isti smisao. Tako u ovoj ruskoj uskrsnoj ophodnoj piesmi, voločobničkoj, iz okolice Pskova: lS
CTo>IAa pbiH>I TOHKa, BbJeoKa, XpnCToe BoeKpee Ha Beeb eBeT! TOHKa, BhJCOKa, III npoM III npoKa. Y TOH pbiHll ABa eTOAHKa, ABa eTOAHKa Ay6oBbJe, Ay6oBbJe, TeeOBbJe. Ha ThiX eTOAHKax Bee eKaTepTn, Bee eKaTepTH , Bee 6paHbie, Bee 6paHhie, HaiiibiBaHbie. Ha Thi X eToAax Bee eB>ITKH, Bee eB>ITKll, Bee rrpa3AHllqKH. nepBoe eB>ITO - BeAHK XpneTOB AeHh, BeAHK XpneToB AeHh e KpaeHbiM >IllqKoM;
. . S roga je Viwmir Belaj vrlo točno nazvao svoju knjigu
pogodak. Usp. Belaj 1998 i 2007.
Svetci sjede za stolom
ispod drveta
Hod kroz godinu. To je pun
Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
Sv. Ilija i žetva
Apyroe CBRTO - IOpHif-EropHif: B qHCTOM IIOAH CTaTOK CIIacaeT, eTa ToK crracaeT, AOMoif roHReT; TpeTbe CBRTO - CBRTbiH MHKOAa, CBRTbiH MHKOAa OKOAO ABopa, OKOAO A BOpa KarryHH BapHI..\h, KarryHH BapHI..(b, KOHHKH fARA3HQh; qeTBepToe CBRTO - CBRTO Bo3HeceHbe, CBRTO Bo3HeceHHe e CHHHM QBeToM; IIRTOe CBRTO - CBRThiH flRQep, CBRTbiH flRQep C 6eAbiM CbipOM; IIIeCTOe CBRTO - J1AbR rrpopoK. J1AbR rrpopoK IlO Me)l(aM XOA3Hl.\h, ITO Me)l(aM XOA3Hl.\h, po)l(b 3a)I(HHaHQb, po)l(b 3a)I(HHaHQb, Rpb HaAHBaHQb. �ceH, KpaceH MaK B oropoAe, RCHeH, KpacHeH Ha IIOAe CHOIIbi Bee ap)l(aHhre, Bee RpoBhre. lliHpOK, BhiCOK Ha He6e MeCRI.\, IIIHpe H Bbiiiie Ha IIOAe KOlibi Bee ap)l(aHhre, Bee RpoBhre. tJaCTbi H rycTbi Ha He6e 3Be3Ahi, qaiiiqeif, ryiiiqeif Ha rroAe 6a6KH Bee I1BaHhr, Bee MHxeHqH. 3a 3THM )!(e, X03RHHYIIIKa, )I(HBH 3AOpOBO, )I(JiBH 6oraTo! Aaif Te6e CKOAhKO B rroAe Ay6KoB CTOAbKO Te6e CbiHKOB, CKOAbKO B IIOAe RAyiiieK CTOAbKO Te6e AoqyiiieK. - XpHcToc BocKpec Ha Beeb cBeT! lli 341, N9 l l92 = Tl 327-328, N9 472 - »Stajala je rinja15 tanka, visoka, - Krist je uskrsnuo svemu svijetu! - tanka, visoka, širom široka. Kod te su rinje dva sto la, dva stola dubova, dubova, tesana. Na tim stolovima sve su 15 To nije prijevod nego je ruska riječ naprosto preuzeta i glasovno prilagođena. Iz kon teksta je posve jasno da se tu radi o nekom drvetu, ali i priređivači rječnika ruskih narodnih govora ne znaju koje je. Sve što nam kažu jest: (3Haq. ?]. Usp. CHPf 35,
Trudan hod
stoljnjaci, sve stoljnjaci, sve sa šarama, sve sa šarama, izvezeni. Za tim su stolovima sve svetkovine, sve svetkovine, svi praznici. Prvi je svetak - Velik Kristov dan, Velik Kristov dan (Uskrs) s crvenim jajcem; drugi je svetak - Jurij-Jegorij: na ravnom polju spašava stoku, spašava stoku, goni ju doma; treći je svetak sveti Mikola, sveti Mikola okolo dvora, okolo dvora vari odoj ke, vari odojke, gleda konjiće; četvrti je svetak - sveto Uzašašće, sveto Uzašašće sa sivom bojom; peti je svetak - sveti Petar, sveti Petar s bijelim sirom; šesti je svetak - prorok Ilija. Prorok Ilija hodi po međama, hodi po međama, žanje raž, nalijeva silu ra sta. Jasan je krasan mak u povrtnjaku, jasniji su krasniji na po lju snopovi - sve raženi, sve jari. Širok je visok na nebu mjesec, širi su viši na polju stogovi - sve raženi, sve jari. Česte su i guste na nebu zvijezde, češći su i gušći na polju svežnjevi - sve Ivani, sve Mihejiči. Za ovim pak, gazda, živi zdravo, živi bogato! Daj tebi Bog koliko je u polju dubića, toliko tebi sinaka, koliko je u polju jelica, toliko tebi kćerkica. - Krist je uskrsnuo svemu svijetu! -« Ovomu tekstu treba podroban i znalački komentar koji mu objašnjava sve pojedinosti iz bogatsrva ruskih poljodjelskih vjero vanja i običaja. Ovaj pisac to u ovom okviru ne može dati. No u kontekstu koji je zacrtan pjesmom navedenom prije [ 1 7] posve je jasno što se ovdje kazuje. I tu su svetkovine osobe, tek što ne hode po njivi nego sjede za stolom, jedna do druge, onim redom kojim
Svetci sjede
dolaze po kalendaru. I tu se one nižu od Uskrsa do žerve i njezina bogatsrva. No Juraj se tu pojavljuje kao zaštitnik stoke. On ju spaš.ava, brani ju od opasnosti koje joj prijete pri paši na polju, i goni ju
juraj zaštitnik stoke
doma, u predvečerje, kad je najviše ugrožena od divljih zvijeri, vuka i medvjeda.16 U tom nizanju javljaju se i boje: crvena (Uskrs), siva
Boje
r Czašašće), bijela (sveti Petar). To je kao crvena (pisana) i zelena u hrvatskim jurjaškim pjesmama. Jedino za Iliju se kaže da na svoj dan
Bogatsvo žetve
hodi, ali pri tome nema paralelizma članaka, nema drugog sintaktički koordiniranog glagola. Raskošno se opisuje bogatsrvo žerve. U to 2001, 3 1 3 s.v. pbiH.ll . To doista oslobađa obveze da se prevede ta riječ. Usp. još Belaj 1998, 1 24. : o L'sp. Katičić, 2008, 143-146. Vidi još i dolje [25].
Zeleni lug .- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine Nebeska svjetlila
se uključuju i nebeska svjetlila: mjesec i zvijezde. To ne iznenađuje jer je prorok Ilija interpretatio christiana Peruna, slavenskoga boga gromovnika, a taj je povezan s nebeskim svjetlilima, čak se on i nje
pod zlatnim
govi u svom dvoru na gori izjednačuju s njima. 17 Stolovi pod drvetom za kojima se okupljaju svetci susreću se kao
jabukovim
motiv i u južnoslavenskoj usmenoj književnosti. Tako u slovenskoj:
Zlatni stol
drvetom
[ISa] V našem poiju zlatnajablan. Daj Bog, daj Marija dobro leto. Daj nam ga Bog Podjablankom zlata miza, okol' mize zlati sto/i. Na njih sedu Bog, Marija, Bog, Marija sveti Petar.
š 5189
- >> U našem je polju zlatno jabukovo drvo. Daj Bog, daj Marija dobru godinu. Daj nam ju Bog! Pod jabukovim drvetom je zlatan stol, oko stola zlatne stolice. Na njima sjede Bog, Marija, - Bog, Marija, sveti Petar.<<
U slovenskoj predaji takvo je pjevanje čvrsto potvrđeno. Tako imamo još: [lS bJ V našem poiji zlatajablan, podjablanko zlata miza, )okol mize zlati stoli, na njih sedi Bog, Marija!
š 5183
- >> U našem polju je zlatno jabukovo drvo, pod jabukovim dr vetom je zlatan stol, oko stola zlatne stolice, na njima sjedi Bog, Marija!«
Hod svetaka po polju može biti iskazan i sasvim škrto, tek zacr tan bez ikakvih objašnjenja. Tako u jednoj drugoj ruskoj ophodnič koj pjesmi: Praznik za praznikom
[19]
nepBblll npa3AHHK - XpHCTOB AeHb, BTopo:ll npa3AHHK - EropoB AeHb,
17 Usp. Katičić, 2008a, 98-103. Vidi još i dolje [25].
Trudan hod
a Tpenil\: rrpa3AHHK - l1AMI rrpopoK. OH Me)!(H e)!(HHaA, eTonf eTaBHA.
f1 46S.
- »Prvi je praznik - Kristov dan (Uskrs), drugi je praznik Jegorijev (Jurjev) dan, a treći je praznik prorok Ilija. On je žeo međe, sadjeo stogove.« Tu je sve svedeno samo na glavne crte. O čem je u toj obred noj pjesmi zapravo riječ razumije se tek ako se poznaje kontekst te usmene predaje. Tek nešto izdašnije je kazivanje u varijanti iz još jedne ruske op hodničke pjesme:
)O]
TiepBhiH rrpa3AHHK - eBJ!TOH BeAHK AeHh, Apyroil: rrpa3AHHK - IOpHU:-Eropb.ii , TpeTHH rrpa3AHHK - eBJ!Toil: HHKOAa: eBJ!TOH BeAHK AeHh e KpaeHhiM J!HQOM, IOpHil:-EropHU: e weAKOBOH TpaBoil:, eB.iiT OI'i. HHKOAa e 3aeeBoqKoM.
Isto, tek nešto izdašnije
f1 469
- >>Prvi je svetak - sveti Velik dan (Uskrs), drugi je svetak -Jurij Jegorij, treći je svetak - sveti Nikola: sveti Velik dan s crvenim jajcem, Jurij-Jegorij sa svilenom travom, sveti Nikola sa sjetvom.« Tu nabrajanje ne ide sve do proroka Ilije, ali se po kontekstu .:: i jele usmene predaje zna da se niz svetaka proteže sve do njega, a za njim dolazi žetva. Ona je napokon jedina svrha usjeva. 18 Važno ie. međutim, uočiti da se ni u kojoj od tih varijanata ne ispušta 5Yeti Juraj. A on je rosicom i svilenom travom koju donosi vezan za
Yegetaciju, a time što na ravnom polju spašava stoku vezan je i
za
animalnu rodnost. Važan je dakle i poljodjelcima i stočarima,
J.olazeći nosi dobrobit i jednima i drugima. A praslavenski su po :ioprivrednici bili oboje. To je smisao njegova hoda, a time i smisao ?roljemih ophoda, onih starih poganskih, kojih je trag u godišnjim .:-bičajima slavenskih naroda ostao razgovijetan do danas. �1otiv niza svetih osoba što jedna za drugom hode poljem, i Fredstavljajući dolazak i prolazak svetaka predstavljaju time sam : ' l" sp. Katičić 1987b, 24; 2003b, 21-25.
Sveti juraj važan poljodjelcima i stočarima
Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
rodonosni hod godine, u hrvatskim se proljetnim ophodnim pjes mama, koliko je ovom autoru za sada poznato, ne susreće onako jasno i prepoznatljivo kao u istočnoslavenskim. Ne stoji u prvom planu. No ipak mu se razaznaju više ili manje izravni tragovi. Tako jurjaši u jednoj svojoj pjesmi pjevaju: [20a] Prošalje, prošalpisani Vazam, došalje, došal zeleni juraj. S njim radosti, radosti. Pisani Vazam
Sveti Petar oružnik, usred leta zaštitnik.
- zeleni juraj
Uskrs s pisanicom juraj s travom
HS
I tu, kao i u mnogim drugim jurjevskim ophodnim pjesmama, prvi dolazi Uskrs, pisan, sa šarenim pisanicama, dakle »S crvenim jajcem«, kako pri uskršnjim ophodima pjevaju istočni Slaveni, a za njim dolazi zeleni Juraj, »sa svilenom travom«, kako pjevaju također istočni Slaveni (usp. [3] , [4] i [4a] ). A za njima, već usred leta, dolazi sveti Petar. Tu se razabire da uza svu vrlo uočljivu različitost istočni
Petar usred leta
i južni Slaveni pjevaju o istom. U predaji južnih taj je motiv tek manje izrazito prikazan. Da se tu doista radi o svetcima koji hode u nizu, jedan za dru gim, pokazuje jedna hrvatska jurjevska pjesma ipak vrlo izrazito:
Svetci hode u nizu
[20b] Svetijuro kolo vodi, za jnem sveti Marko hodi.
Miklaušić 106
Dan svetoga Marka (25 . travnja) slijedi, naime, gotovo neposred no iza dana svetoga Jurja. 19 Tako oni hode jedan za drugim upravo onako kako se to opisuje u istočnoslavenskim ophodnim pjesmama. I u hrvatskim ophodnim pjesmama taj niz svetaka što hode po polju seže sve do žetve i skupljanja uroda. Tako pjevaju jurjaši: Od Vazma do Male maše
[21]
Pisan Vazam prošalje, zelenjuraj došalje
19 Dok se stoljećima u Zagrebačkoj biskupiji sv. Juraj slavio 24. travnja, slijedio je dan sv. Marka baš neposredno iza dana sv. Jurja. Usp. Belaj 1998, 172 i 2007, 217-2 1 8 .
Trudan hod Mala maša
Velika maša, svakom grmu paša. Mala maša, sve u kupe snaša.
H 15
u kupe snaša
Tako dolaze još Velika Gospa (15 . kolovoza) i Mala Gospa ( 8. rujna), obje tu vezane s vegetacijom, a posljednja sasvim izri čito sa skupljanjem uroda. Riječ kup dobro je potvrđena upravo u poljoprivrednom kontekstu. Tako imamo: Ovi tri veli kupi žita l Fran Mikuličić, Narodne pripovijetke i pjesme iz hrvatskoga pri morja, Kraljevica 1 876, 77) i osobito: kup, hrpa žita na guvnu (M. Đurović). 20 Tako hod svetaka jednoga za drugim po polju vodi od izbijanja prvog zelenila do vršidbe i spremanja uroda, do ploda i obi lja. Tomu se pak nalazi podudarnost u bjeloruskoj ophodnoj pjesmi u kojoj se pri kazivanju o hodu svetaka po polju pjeva: 6oAhimi flpa'IHCTa CHOllKH llOAaeiJ,b / MeHbiiia flpa'IHCTa CHOllKH CKAaAaHIJ,b - »velika Prečista podaje snopiće, mala Prečista slaže snopiće« (IllE l , 154, N9 148) . Svetkovine što se tako nižu kršćanske su, osobe što hode po polju i donose mu rodnost nose imena kršćanskih svetaca. No pri tome se razabiru dvije različite kršćanske tradicije: ona istočne i ona zapadne crkve. Prvoj niz svetkovina seže do Ilinja dana, a u drugoj do svetko-
Tradicija
vine Gospina rođenja. Pri tome se javljaju nazivi svetkovina Velike i �1ale maše, sasvim karakteristični upravo za tradiciju zapadne crkve.
istočne
Zanimljivo je da je zapadna tradicija doprla i do dijela Bjelorusa, što kraj poznatih povijesnih okolnosti, utjecaja katoličkog litavsko-
crkve
poljskog kraljevstva, i ne iznenađuje. Po toj se dvojakoj kršćanskoj interpretaciji razabire da je taj motiv nadnaravnih osoba što hode po polju i time mu donose rodnost pretkršćanski, dakle poganski, jer mu je interpretatio christiana, koja je jedina došla do nas, dvojaka, istočna i zapadna kršćanska, pa se sam motiv pokazuje kao slavenski zajednički, stariji od pokrštenja. Svetkovine što dolaze i prolaze jedna za drugom bile su tu izvorno druge, poganske, i osobe što hode poljem, pa ono od toga rodi, nosile su druga imena, bila su to poganska božanstva. U ophodnim pjesmama kazivalo se pogansko 20 Usp. ARj 5, Zagreb 1898-1903, 789,
s . v.
kup.
i zapadne
Zeleni lug ._ Trago vima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
mitsko zbivanje. A poslije pokrštenja, kad su se sveti ophodi zadr žali još samo ponegdje kao godišnji narodni običaji, preimenovane su poganske svetkovine i poganski bogovi u kršćanske svetkovine i kršćanske svetce, pa su se stare svete pjesme s takvim i još s drugim preoblikama i dalje pjevale, makar još i samo u ulomcima svojih pr votnih cjelina. Tako su ti ulomci, zakodirani u podudarnosti među tekstovima usmene književnosti svih naroda slavenskoga jezika, ostali očuvani, pa je danas još moguće otkriti im tragove, kako se i tu upravo pokazaloY Među bjeloruskim ophodnim pjesmama zapisano je i više takvih u kojima kazivanje o hodu svetaka po njivi obuhvaća cijelu godinu. Obično je to od Božića do Božića (P 8, 1 74) ili od dana Četrdeset mučenika u Sebastiji (9. ožujka) do dana Četrdeset mučenika iduće Hod svetaka obuhvaća
godine (lilE l , 1 40, N9 1 37) . U još jednoj bjeloruskoj ophodnoj pjesmi niz svetaka počinje od dana Č etrdeset mučenika i seže do
cijelu godinu
iduće zime (ill E l, 1 59-1 60, N9 1 50) . Od Božića počinju i drugi nizovi svetaka o kojima se u bjeloruskim ophodnim pjesmama pje va kako hode po njivi, ali oni sežu samo do žetve i skupljanja uroda (lilE l , 1 38-1 39,N9 1 36; ill E l , 1 53-1 54,N9 1 48). Koliko se takvo kazivanje o hodu svetih osoba po njivi koje nabraja svetke cijeloga kruga godine ili njegova velikog dijela može smatrati usmenom tekstovnom predajom kojoj početci sežu do
Početak godine
praslavenske vremenske razine, to uvelike zavisi od toga kada je poganskim Slavenima počinjala godina. O tome nema izravnoga
poganskih
svjedočanstva, pa zato niti pouzdana znanja. No ima ozbiljnih ra
Slavena
zloga za pretpostavku da je to bilo početkom ožujka kada se priroda budi iz zimske obamrlosti. Poslije pokrštenja praslavenska se Nova godina poistovjetila s Uskrsom. Neki bi Slaveni po takvu mišljenju čak bili zadržali stari naziv za novogodišnju svetkovinu i po njoj kr šćanski blagdan Uskrs prozvali Velik dan ili upravo Velika noć, što bi bilo izvorno slavensko ime za novogodišnju svetkovinu i njezine 21 Usp. Katičić 1987b, 24-25; Belaj 1998, 1 22-128, 173-179 i 2007, 167-173, 2 1 8224.
Trudan hod
obrede. 22 Nizovi svetaka što počinju o Božiću ne bi po tome mogli biti izravan nastavak poganske tekstovne predaje svetoga kazivanja. Niz koji obuhvaća kružni hod godine od dana Četrdeset sebastij
skih mučenika do istoga toga dana iduće godine bolje je usklađen s pretpostavljenim slavenskim poganskim novogodišnjim blagda nom na početku ožujka. Ali je izbor svetaka u tim dugim nizovima hodača tako raznolik i proizvoljan da se u njima ne može razložito gledati stara i čvrsto integrirana tekstovna predaja niti se ti nizovi mogu smatrati očuvanim ulomcima poganskog obrednoga pjesniš rva. Mnogo je vjerojatnije da su to samo oni kraći i znatno jednolikiji nizovi hodača po polju što sežu od prvoga proljetnog tjeranja zelenila do žetve i skupljanja uroda kakvi su se gore navodili od riječi do riječi. Baš u tome se podudaraju, kako se pokazalo, istočnoslavenska: bjeloruska i zapadnoruska, s južnoslavenskom: hrvatskom predajom. U njima su poganske svetkovine zamijenjene kršćanskim svetcima. Izvorna poganska imena treba tek rekonstruirati. To je težak zadatak pri kojem se ne može razumno očekivati pun uspjeh. Dugi i proiz ,·oljno raznoliki nizovi kršćanskih svetaka prikazanih kao hodača po njivi što obuhvaćaju cijeli krug godišta ili velik njegov dio kakvi se javljaju u bjeloruskim ophodnim pjesmama bit će da su nastali u novije doba razradbom i dopunjanjem stare predaje pod utjecajem crkvenog kalendara. Proizvoljna raznolikost ne pokazuje se samo u izboru manje važ nih među mnogim svetcima u tim dugim nizovima, nego i u tome kako se opisuje djelatnost i važnost svakoga pojedinog od njih. Ali uz one svetke koji su po prastaroj predaji bitni za godišnji ciklus rodnosti i u tim je mlađim tekstovnim varijantama do nas došla stara predaja svetih pjesama poganskoga obreda rodnosti. Tu je obredno kazivanje mita prilično čvrsto integrirano. T ako se pjeva: >?.J
CBHTOH 5IropbH - Eo3KliH KAJO'I H liK, yJHY KAJO'! li, aTaMKHYY 3HMAJO,
U teška i zapletena pitanja slavenskoga pretkršćanskoga kalendara dobro promišlje no i vrlo dokumentirano uvodi Belaj 1998, 1 19-134 i 2007, 163-180.
u
cjelogodišnjim nizovima izborje svetaca proizvoijan
Cjelogodišnji nizovi svetaca nastali su u mlade doba
Uz kijučne se svetke čuva stara tekstovna predaja
juraj i kijuč
Zeleni lug -- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
aTaMKHYY 3HMAIO, rrycbQHY p acy. CsHT3H l1AhH, aTKYAh HAeiU? O a Ay raM xaAHy, rpay pachcHy, rra rraAHM XaAHY - )!(biTa paAHy.
Ilija rosi travu
p 8, 174
- >>Sveti Jegorije, Božji ključar, uzeo je ključe, otvorio je zemlju, otvorio je zemlju, pustio rosu. - Sveti Ilija, otkuda ideš? - Po li vadama sam hodio, travu rosio, po poljima hodio - žito rodio.« Tu se potvrđuje ono: a CBRThiH I0p3H: Chi pacm.�aro [ 1 7] kao čvrst sastojak te usmene tekstovne predaje. Javlja se i temeljni srok hodil'b Hoditi - rositi
- rodih, a na nj je nadograđeno još i hodil'b - rosil'b. Otkriva se tako još nešto od bogatstva sakralnoga pjesničkog izraza nekrštenih Slavena. U drugoj se jednoj bjeloruskoj ophodnoj pjesmi pjeva: [23]
Uskrs -juraj - Nikola ijetni - Trojica Petar - Ilija
CBHTOH BHAHqKo 3 KpacHhiM HeqKoM. CsHTOH IOpoH 3 QerrAoii pocoii, 3 QeiiAOH pocoi\., 3 3HAeHOH TpaBOH, 3 3HAeHOH TpaBOH, 3 30AOThiM KAJOqoM, 3 30AOThiM KAJOqOM 3HMAIO OAMhiKaHQh, 3HMAIO OAMhrKaHQh, pocy rrycKaHQh. O, Aaii )!(a Eo)!(a pochr QeiiAhre, pochr QeiiAhre, rOAhi Ao6phre. CsHThi MHKOAa rro )!(HTY XOA3HQh, IlO )!(HTY XOA3HQh, eH )!(HTO rAHA3HQh, Apo6HhiM AO)!(A)!(HKOM rrpoMaqHBaHQh, QHXHM BeTpbiKOM rrpocyiUHBaHQh; CsHTaH TpoiiQa )!(HTO payHyHQh, CBHTOH 0HTpO Aa IIOCIIeBaHQh, CBHTaH J1AAH Aa 3a)!(HHaHQh.
illE l, 153-154, N2 148
- >>Sveti Uskrs s crvenim jaj cem. Sveti Juraj s toplom rosom, s toplom rosom, sa zelenom travom, sa zelenom travom, sa zlat nim ključem, sa zlatnim ključem zemlju otvara, zemlju otvara, rosu pušta. O, daj Bože rosa toplih, rosa toplih, godina dobrih. Sveti Mikola po žitu hodi, po žitu hodi, on žito gleda, drobnim daždem ga namače, tihim vjetrom suši; Sveta Trojica žito rav na, ... sveti Petar čini da dozrijeva, sveti Ilija ga počinje žeti.«
Trudan hod
I tu Juraj ključem, i to zlatnim, otvara zemlju i pušta rosu, pa se od nje zeleni mlada trava. Tako je Juraj zelen kao i u hrvatskom pro ljetnom običaju. Time se potvrđuje da bjeloruske ophodne pjesme
juraj otvara zemiju Zeleni juraj
potječu od iste usmene tekstovne predaje, praslavenske. A u stihovi ma o svetom Mikoli na temeljni se srok hoditb - roditb nadograđuje još hoditb - gl{ditb. U još jednoj bjeloruskoj ophodnoj pjesmi s dugim nizom sve taka što hode u cijelom krugu godišta pjeva se o Uskrsu i danu svetoga Jurja: [24]
... CBRTOR BRAllqKo 3 KpacHbiM JieqKOM. Oepum A3eHb liiiporii MaiOQb, a cepeAHII A3eHb lioryARIOQb, a liOCAeAHll A3eHb BbmpayAR10Qb.23 CBRTbi IOpbR E mioKII liOcoA, E miOKll liOCOA AO E ora liOIIIoy, a )'3RY eH KAIOqlf 30AOTbie, OAOMKHYY 3RMAIO CbipyceHbKyro, liYCL\llY pocy QRliAIOCeHbKYIO Ha EeAyro Pycb ll Ha yBecb e BeT.
Uskrs -juraj - Nikola ijetni - Ilija
Bijela Rusija
CBR Tbi MIIKOAa liO Me)l(ax XOA3llQb, liO Me)l(aX XOA3llQb, )!(HTO poA3llQb, ypoCII)'CR, yMoqbiYCR, liOA 30AOTbl liORC liOAOTKHyycR. CBJ!Tbl J1AAR - CAayHaR )!(HeR, ...
IllE l, 1 40 , N9 1 37
23 Tu se vidi da Bjelorusi slave Uskrs tri dana i u skladu s tim razlikuju prvi, srednji i
posljednji dan Uskrsa. Odatle proizlazi da se stih ophodne pjesme Na Wielik dzihi, da na pierszy dzihi (F 5, 675, br. 1589) - >>Na Uskrs, baš na prvi dan<< odnosi na prvi dan Uskrsa, a ne izriče da je Uskrs prvi dan u godini, kako je to razumio Belaj 1998, 1 25 i 1 27 te 2007, 170 i 172: >>U netom navedenoj bjeloruskoj pjesmi još nešto pada u oči. Uskrs, Wielik dzihi, izrijekom je određen kao prvi dan, pierszy dzihi. Ako je Veliki dan doista prvi u nizu, ako njime započinje popis blagdana, onda on zapravo stoji na početku tijeka vremena kroz godinu: onda je to prvi dan u godini, novogo dišnji dan.<< Navedeni stih znači naprosto: >>Na Uskrs, baš na njegov prvi dan<< i ne pruža nikakav argument za to da su pokršteni Slaveni svoju pogansku Novu godinu izjednačili s kršćanskim Uskrsom. Za to se valja pozivati na druge argumente i in dicije. Primijetiti valja i to da u toj pjesmi (to je naša [10]) i nema >>popisa blagdana<<, nego se samo kaže da su se >>svi sveti okupili<<.
------- 33 �
Ilija žetelica!
Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
- >>Sveti Uskrs s crvenim jajcem. Prvoga dana imaju piroge, a srednjega dana pođu se šetati, a posljednjega dana ispravljaju. Sveti Juraj, Božji poslanik, Božji poslanik, pošao je do Boga, i uzeo je on ključe zlatne, orvorio zemlju vlažnu, pustio rosu toplu na Bijelu Rusiju i na sav svijet. ... sveti Mikola po međa ma hodi, po međama hodi, žito rodi, orosio se, smočio se, pod zlatan se pojas zadjenuo . ... sveti Ilija je slavna žetelica, ... << Tu se nižu već poznate svetkovine i svaka donosi ono što joj je, kako se i u drugim pjesmama pjeva, pripisano. Ključ kojim Juraj otvara zemlju da pusti rosu zlatan je. Opet je potvrđen temeljni srok koji nosi taj tekstovni sklop: hoditi - roditi. Folklorna je osobitost da se Ilija (I1AMI) opisuje kao žetelica (!), očito jer mu ime završava na -a. Nositelji te usmene tekstovne predaje malo su što znali o starozavjetnom proroku, a žetelica ()l(He.H) kao žensko standardna je predodžba vezana uz žetvu. To se ponavlja u još jednoj bjeloruskoj Ilija kao žensko
op hodnoj pjesmi: cB.HThiJ1: I1AMI Ao6pa.H )KHH.H - »sveti Ilija je dobra žetelica« (Illo l, 1 59, N9 1 50). U dugom nizu svetaka što kalendarski obuhvaćaju svu godinu pjeva se u drugoj jednoj bjeloruskoj ophodnoj pjesmi o Uskrsu, Jurju, ljetnom Nikoli i Iliji ovo: [25]
Sveti juraj hodi po livadi, konje pase
Ilija i njegova žena, slavna žetelica
CB.HTO BRAHqKo 3 KpacHhiM .HeqKOM, CTapbiM If MaAbiM .HeqKif Kaqa'-\h, .HeqKif Kaqa'-\h, CB.HT'-\ay npoBo)l(a'-\h. A r3To CB.HT'-\0 OA3HH pa3oqhrK y rOAOqhrK. CB.HThi IOpnphr no Ayry XOA3lf'-\h, no Ayry XOA3lf'-\h, KOHH nace'-\h. Ka6 6hrAH Ao6pbr Aa no6pbrKHBaAH. CB.HThi MHKOAa no Me)l(ax XOA3lf'-\h, no Me)l(ax XOA3H'-\h, )!(HTO poA3H'-\h. a CB.HThi J1AA.H 3a)l(lfHae'-\h, 30AOThiM c.HpnoM, npaBOH pyqKOH, a J1AAeBa )KOH Ka CAayHa.H )I(HeHKa: fA3e pa3 p33He'-\h, TaM CHOn KAaA3e'-\h, fA3e ropyiiiaqKif, TaM KonyiiiaqKII, fA3e AO)I(OqaK, TaM CHOnoqaK.
Trudan hod
\.facT bi rycThi Ha He6e 3Be3Ahi, qan�eil ryc�eil y cAayHoro My)J{a, y cAayHoro My)J{a Aa y IIOAYI cHOIIhi, y cAayHoro My)J{a, IIaHa fleTpbiqKa. illupoK, Bb!COK Ha He6e MeC.H�, ump3il, Bbiiii3H y cAayHoro My)J{a c�eru.
Zvjezde i mjesec
illE
l,
1 39, N9 136
- >>Sveti Uskrs s crvenim jajcem, starim i mladim jajca kotrlja ti, jajca kotrljati, svetak provoditi. A taj je svetak jedan put u godini. Sveti Juraj po livadi hodi, konje pase. Da bi bili dobri i ritali se. Sveti Mikola po međama hodi, po međama, žito rodi . . . . a sveti Ilija počinje žeti, zlatnim srpom, desnom rukom, a Ilijina je ženica slavna žetelica: Gdje jednom rezne, tamo po loži snop, gdje su gorice, tamo su stožići, gdje je livadica, tamo je snopić. Česte su, guste na nebu zvijezde, češći su, gušći u slavnoga muža, u slavnoga muža u polju snopovi, u slavnoga muža, gospodina Petrička. Širok je, visok na nebu mjesec, širi su, viši u slavnoga muža stogovi.<<
Tu je godišnji ciklus istaknut na isti način kao i u hrvatskim pjesmama jurjevskoga ophoda. Bjelorusko: a nTo CBRTIJ,O OA3IIH pa3oqhiK y rOAO%IK potpuno odgovara onomu hrvatskom: Nije jura svaki dan, već u ijetu jedan dan [3] i [4] . Sveti se Juraj pak tu poka zuje u drugom svjetlu. On i tu hodi, ali po livadi (istočnoslavenski Ayr) . Juraj se tako pokazuje kao promicatelj i zaštitnik konjogojstva. On donosi rodnost i konjima, ne samo poljima. To se vrlo jezgrovi to izriče u dijalogu jedne bjeloruske voločobničke pjesme: KaHR HR MaiO, IOpnR HR 3HaiO! - 51 KaHR MaiO II IOpnR 3HaiO! - >>Konja nemam, Jurja ne znam! - Ja konja imam i Jurja znam! (P 8, 1 67) Toliko je Juraj usko povezan s konjima. To se tiče najviše jesenskoga Jurjeva dana (27. studenoga), koji ne slave svi, nego samo oni koji ima ju konje. O tome govore Bjelorusi: a rroBoceHi IOpnR Ha3biBaiOIJ,h KYOHhCKiM i Rro He yee ChBRTKYIOIJ,h, a TYOAhKi ThiR , y Karo e KOHi (Cep 215 N9 2126) - »a jesenjega Jurja nazivaju konjskim i njega ne svet kuju svi, nego samo oni u koga je konja<<. O dva pak Jurjeva dana u godini kažu u zapadnoj Rusiji: IOpbii, IOpbii, o6a ABa AYPHII: OAHO xoAOAHO, Apyroe roAOAHO (Eec 23, N9 36) - >>Jurji, Jurji, obadva ste
jedan put u godini
juraj donosi rodnost konjima Konja imam, Jurja znam Konjski juraj Dva su Jurja, obadva gadna
Zeleni lug -... Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
Hoditi -pasti
Godišnje se svetkovine okupijaju na poziv višega autoriteta
gadni: jedno je hladno, drugo gladno«. Do kraja studenoga tamo gdje se to pjeva već čestito zahladi, a do kraja travnja rijetko doteknu zalihe hrane. I u ovoj se ophodničkoj pjesmi javlja temeljni srok hoditi - roditi, ali tu uz dolazak ljetnoga svetog Nikole, dok se Jurjev dolazak izriče preinakom hoditi - pasti, koja i nije srok, nego samo paralelizam članaka. Bogato se opisuje nastup svetoga Ilije i blagoslov žetve koju donosi. Uvodi se tu i njegova žena, koja se opisuje kao osobito vrsna žetelica. Uključuju se i nebeska svjetlila: mjesec i zvijezde. Po tome je to varijanta ruske ophodničke pjesme što je navedena dolje [ 1 8] . U bjeloruskim pjesmama uskršnjega ophoda susreću se i vari jante mitskog motiva u kojima se godišnje svetkovine okupljaju na poziv višega autoriteta. Tako okupljene predstavljaju cijelu godinu. Tek one koje su za njezinu rodnost najvažnije ne odzivaju se tomu pozivu. Ispituje se stoga gdje su i čime su zabavljene. Odgovor na ta pitanja kazuje kako svaka od njih pripravlja urod i time ljudima sprema blagodat i bogatstvo. U jednoj se takvoj ophodničkoj pjesmi pjeva: [26]
Svetci sjede na prijestoiju
juraj, Nikola i Ilija odsutni su po poslu
Xo3JHOIII Ka, Ham 6a�IOIII Ka, KOfAa AH CllHIII , TaK CllH 3AOpoB, KOfAa AH He CllHill, OTKpoii: BOKHO, OTKpoii: BOKHO, fA>IA3H B ryMHO. B TBOeM ryMHe 3eAeHbiH caA, y TOM CaAy 'IepKBa CTOH�b, y Toii: qepKse npecTOAhi cTo>I�h, Ha Tex npecTOAax CB>IThllf ceA3>I�h, CB>IThm ceA3>I�h, cyAhi cyA3>I�h, cyAhi cyA3>I'h �h, p>�Ah: p>�A3>I�h. 5J:ropHii: CB>IT y llOAe llOIIIoy KOpHH ODKHBAJl.�b, )!(biBOT 3anaca�b. MHKOAa CB>IT y noAe noiiio}', y noAe nowoy - ropox ce>J.�h, J1AbA>I CBJl.T y llOAe llOIII OY Hp)!(bi 3a)!(HHa�h, npasoii: pyKoii:, npasoii: pyKoii:, 30AOThiM cepnoM.
Trudan hod
Ha BCTpeQy l1AbAH caM l1cyc XpHcToc: l1AbMI CB>ITbiH, fA3e 6biY rro6blsay? CaM l1cyc XpHcToc, >I pmKh 3a)I(HHaiO. l1AhMI CB>ITbiH, TH y)I(HHHCTa? CaM l1cyc XpHcToc, y)I(HHHCTa. [A3e II>ICbQb pe)l(y, TaM CHOil B>I)I(y, fA3e CHOII B>I)I(y, TaM 6a6Ky CTayAIO, fA3e 6a6Ky CTayAIO, TaM CTOfll KAaAy. '-faCTbl 3Be3Abl Ha He6yrnKe, qacQeil eTorH Ha HHBYIDKe. IllE l, 147-148, N9 142
Isus ispituje Iliju
Zvijezde i stogovi
- »Gazda, naš tatice, ako spavaš, spavaj zdrav, ako li ne spavaš, otvori okno, otvori okno, gledaj na gumno. Na tvojem gumnu je zelen vrt, u tom vrtu crkva stoji, u toj crkvi prijestoli stoje, na tim prijestolima svetci sjede, svetci sjede, sud sude, red rede. Juraj sveti u polje je pošao - korijene oživljavati, početi pasti stoku. Mikola sveti u polje je pošao, u polje je pošao - grašak sijati, Ilija sveti u polje je pošao - počinjati raž žeti, desnom rukom, desnom rukom, zlatnim srpom. Ususret Iliji sam Isus Krist: - 'Ilija sveti, gdje si bio, boravio?' - 'Sam Isuse Kriste, počinjem raž žeti.' - 'Ilija sveti, je li ti požnjeveno' - 'Sam Isuse Kriste, požnjeveno je. Gdje rukovet režem, tamo snop vežem, gdje snop vežem, tamo svežanj stavljam, gdje svežanj stavljam, tamo sadijevam stogove. Česte su zvijezde na nebu, češći su stogovi na njivi.'<<.
Juraj dakle pokreće vegetaciju, ljetni Nikola sije sočivo, a Ilija Tri svetea žanje raž. Zato se nisu okupili s drugima na gumnu. Oni donose donose rodnost rodnost polja i blagodat žetve. I tu Ilija žanje desnom rukom i zlat- poiju nim srpom (npaBoii pyKoii, 30AOThiM cepnoM) kao što žanje zlatnim srpom (3 3aAaTbiM c.Hpn6M) u ophodnoj pjesmi [ 1 7] i zlatnim srpom i desnom rukom (3oAOThiM c.HpnoM, npaBoH pyqKoii) u ophodnoj pjesmi [25]. T u se pokazuje dosta čvrst pramen bjeloruske usmene predaje. Ilija se predstavlja kao vrstan žetelac. To se izriče sasvim Ilija je vrstan podudarno s izričajem kojim se, također u opohodnoj pjesmi [25], žetelac opisuje vrsnoća njegove žene kao žetelice (rA3e pa3 p33He[(h, TaM CHOn KAaA3e[(b - »gdje jednom rezne, tamo položi snop«) . Nebeska svjetlila, zvijezde, gusto razasute, izjednačuju se s obiljem žetve koje
Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine Guste zvijezde i obilje žetve
Ista tri svetea
Prečista mati pita o Jurju
Prečista mati pita o Nikoli
Prečista mati pita o Iliji
će moć obreda pribaviti gazdi. Podudaran izraz već se sretao u dru gim bjeloruskim ophodnim pjesmama: [ 1 8] i [25] . Te ophodne pje sme predstavljaju doista umreženu tekstovnu predaju. Njoj pripada još jedna varijanta u kojoj su izdvojena ista tri svet ea: Juraj, ljetni Nikola i Ilija: [27]
Bee eBHTOqKll, Bee npa3AHllqKl1 eo6paAHeH, eaMH eo6oH: npHAllqllAlleH, AO Tp ex eBHTl\OB He IIpl1Allql1AlleH. ITepBbiH eBHTl\bi - eBHTbi IOpbH, ApyrbiH eBHTl\bi - eBHTbi MllKOAa, Tpel\l\llH eBHTl\bl - eBHTbiH l1AAH. I1pHql1CTa Mal\b AAH Eora eHA3lll\b, eHA3lll\b ll rn;aTbi A3ep)!(lll\b, y I1eTpa ll ITaBAa yenpaiiiHBallQb: »CKa)!(H ITeTpe, eKa)!(H ITaBAe, eKa)!(llQe II\bipy npaBAy: rA3e lOpbH npe6bJBal1Qb?« »f1aeeQb KOpOB y qlleTOM IIOAll.« I1pHql1CTa Mal\b AAH Eora eHA3lll\b, eHA3lll\b ll rn;aTbi A3ep)!(lll\b, y ITeTpa ll ITaBAa AonpaiiiHBallQb: »CKa)!(ll ITeTpe, eKa)!(H ITaBAe, eKa)!(llQe II\bipy npaBAy: rA3e MH KOAa npe6bJBal1Qb?« »MllKOAa y QlleTOM IIOAll KOHll naeeQb.« ITpHqlleTa Mal\b AAH Eora eHA3lll\b, eHA3lll\b ll rn;aTbl A3ep)!(lll\b, y ITeTpa ll ITaBAa AonpaiiiHBallQb: »CKa)!(ll ITeTpe, eKa)!(ll ITaBAe, eKa)!(llQe II\bipy npaBAy: rA3e l1AAH npe6bJBal1Qb?« CBHTbiH l1AAH y qlleToM noAH Hpb AOeeBalll\b, Hpb AOeeBaH, )!(liTO 3apo)!(al1Qb, Hpb 3apo)!(aH, )!(HTO 3a)!(l1Hal1Qb, MOAOAbiX )!(HeeK IIOfOHHlll\b: fA3e pa3 pe3Hel\b, TaM )!(MeH lO KAaA3eQb, fA3e )!(MeHIO KAaA3el\b, TaM eHOII BH)!(el\b,
Trudan hod
fA3e CHOII BJDKel.(b, TaM Korry CTaBll[\b. l.facThi, rycTbi 3Be3Abi Ha He6e, qacu;eil:, rycu;eil: KOIIbi Ha rroAe; rrpnro)l(, BbiCOK Meoru; Ha He6e, rrpnrO)I(aH, BbiCIIIaH CTOf Ha ryMHe. Y ARKCeR y ryMHe HaKAaA3HCTO, y ARKceR Ha oceu;u HacaA3llCTO, y Kpyry HaBeCHCTO, y A3R)I(ll IIOAXOA3IICTO.
Guste zvijezde, visok mjesec i stogovi
Ill E l, 156-157, N9 149
- »Svi su se svetci, svi praznici sabrali, sami sobom su se prebro j ali, do tri svetka nisu nabrojali. Prvi je svetak - sveti Juraj, dru gi je svetak - sveti Mikola, treći je svetak - sveti Ilija. Prečista mati do Boga sjedi, sjedi i račune vodi, u Petra i Pavla zapitku je: 'Kaži, Petre, kaži, Pavle, pravu istinu: Gdje Juraj prebiva?' - 'Pase krave u otvorenom polju.'. Prečista mati do Boga sjedi, sjedi i račune vodi, u Petra i Pavla propitkuje: 'Kaži, Petre, kaži, Pavle, pravu istinu: Gdje Mikola prebiva?' - 'Mikola u otvo renom polju konje pase'. Prečista mati do Boga sjedi, sjedi i račune vodi, u Petra i Pavla dopitkuje: 'Kaži, Petre, kaži, Pavle, pravu istinu: Gdje Ilija prebiva?' Sveti Ilija u ravnom polju do sijava rastu snagu, rastu snagu dosijavajući rađa žito, jar rađaju ći, počinje žito žeti, mlade žetelice naganja: Gdje jednom rezne, tamo rukovet položi, gdje rukovet položi, tamo snop veže, gdje snop veže, tamo stog sadjene. Česte su, guste zvijezde na nebu, češće, gušće kope na polju; lijep je, visok mjesec na nebu, ljep ši, viši stog na gumnu. U Alekseja je na gumnu naslagano, u Alekseja je na osijeku nasađena, uokolo je navješano, u naćva ma je prikladno.«
I opet se Juraj brine za stoku. To je preneseno i na ljetnoga �ikolu, pa tu upravo on pase konje. A Ilija predstavlja raskošnu blagodat i obilje žetve. On je i tu vrstan žetelac. Brojne i gusto raspoređene zvijezde poistovjećuju se sa stogovima na polju, ugledan \;soki mjesec sa stogom na gumnu. U ovom je tekstu jako istaknuto gumno, što mu je zajedničko s prethodnim [26]. Razabiru se tu i neki elementi čvrsto integrirane istočnoslavenske usmene tekstovne predaje. Po svojem rječniku, sintaksi i frazeologiji oni su potpuno praslavenski. Tako se javljaju: qacThi H rycThi Ha
Gumno
Ulomci praslavenskih obrednih tekstova
Zeleni lug - Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
He6e 3Be3Ahi, qarrP-Ieli:, rywqeli: Ha rroAe 6a6KM - »Česte i guste su na nebu zvijezde, češći i gušći na polju svežnjevi [ 1 8]. Isto tako: 'IaCThi, rycThi 3Be3Ahi Ha He6e, qac�ei1, ryc�eli: KOIIhi Ha rroAe - »Česte su, guste zvijezde na nebu, češći, gušći stogovi na polju« [27]. Pa onda: qacThi, rycThi Ha He6e 3Be3Ahi, qac�eli: ryc�eli: y noAM CHOIIhi - »Česte su, guste na nebu zvijezde, češći, gušći u polju snopovi« [25]. K tomu još: 'IaCThi 3Be3Ahi Ha He6ywKe, qac�eli: cTorM Ha HMBYWKe » Česte su zvijezde na nebu, češći stogovi na njivi« [26]. Pođe li se tu do praslavenske glasovne razine, dobiva se: Zvijezde i snopovi
Črsty, gpsty sptb na nebese gvezdy, čršt'i, gpšt'i sptb na pol'i snopi. ili: čršt'i, gpšt'i sptb na pol'i stozi. ili: čršt'i, gpšt'i sptb na pol'i kopy.
Isto tako: illMpoK, BhiCOK Ha He6e MecR�, rnMpe M Bhirne Ha rroAe KOIIhi - Bee ap)l(aHhie, Bee RpoBhie - »Širok je, visok na nebu mjesec, širi i viši na polju stogovi - sve raženi, sve jari [18]. Pa onda: illMpoK BhiCOK Ha He6e MeCR�, lliMp3H Bhllli3H y CAayHoro My)l(a C�erM - »Ši rok je, visok na nebu mjesec, širi su, viši slavnoga muža stogovi« [26]. Ovamo ide još: rrpMrO)I(, BhiCOK MecR� Ha He6e, rrpMrO)I(aH, BhiCrnali: CTor Ha ryMHe - »lijep je, visok mjesec na nebu, ljepši, viši stog na gumnu« [27]. Pođe li se i tu do praslavenske glasovne razine, dobiva se: Mjesec i stog
Zazivanjem nebeskih svjetlila doziva se rodnost godine
ŠirOJCb,VJSOICajestb na nebese mfsFb, šir'i, vyšijestb na pol'i stoga. ili: šir'i, vyšijestb na gumne stoga. ili: šir'i i vyši sptb na pol' i kopy.
Tu se zazivanjem nebeskih svjetlila obredno doziva rodnost ljeti ne. U tome dolazi do izražaja utjecaj što ga po vjerovanju nekrštenih Slavena moć nebeskoga boga, gromovnika Peruna ima na ljetinu. Njega predstavlja sveti Ilija, on i njegovi poistovjećuju se s nebeskim svjetlilima. Dakako, tu ne valja smetnuti s uma da su ti rekonstrukti zasnovani samo na istočnoslavenskom materijalu, pa nema prave sigurnosti da se njima doista doseže praslavenska vremenska razina.
Trudan hod
Ipak je to s obzirom na čisto praslavenski leksik i sintaksu, na očito mitski sadržaj i poganski obredni karakter toga teksta vrlo vjerojat no. Mitska pak predodžba o protjecanju vremena kao hodu dana Zora na čelu jednoga za drugim, hodu u godišnjem krugu, predvođenih likom dand ide koji označuje njegov početak, vrlo je arhaična. Izričito se kazuje u p utem reda rgvedskim himnima. Tamo se pjeva, o novogodišnjoj zori: Ušd jyo tir yachaty agre ahndm . . . rtasya pan thdm an v eti sddhu (RV 5, 80, 2-4) - »Zora svjetlo diže na čelu dana ... putem reda ide pravo«. A o zorama pojedinih dana: rtasya budhna Ušasdm iša7Jyan l vrša mahi rodasi d vivefa (RV 3, 6 1 , 7) - »S dna reda pokrećući zore, bik je prožeo velika dva svijeta«. Bik je bog Savitar, »pokretaČ«, kojega se božanska sila osobito očituje u suncu. »Velika dva svijeta« nebo su i zemlja, dakle ono za što bismo mi rekli »cijeli svijet«. Bog pokretač Vedska na čelu svih zora tvori tijek godine, obilježuje njezin krug. Taj krug predaja je »cijeli svijet« jer se sav život odvija u krugu godine i u njegovu pokazuje daje ponavljanju. Bitnu tu ulogu igra »red« (rta), red koji je podjednako predodžba već istina i pravda jer im je objema bitan uvjet. Nizanje dana u godi indoeuropska šnjem krugu izraz je toga reda. A time što je potvrđena i u �gvedi, predodžba o godini kao o danima što hode jedan za drugim poka zuje se u slavenskoj mitskoj predaji kao indoeuropska baština. 24 Kako se dakle radi o indoeuropskoj mitskoj baštini, ne iznenađuje Baltička što se podudarni motiv može naći i u baltičkoj predaji, koja je osobito p redaja blisko srodna slavenskoj . 25 Tu je taj motiv vezan za ivanjske običaje. I to nije neobično jer su i u slavenskoj predaji ivanjski običaji motivski usko povezani s jurjevskima. U dainama, kratkim latvijskim ženskim pjesmama, i to u onima što se pjevaju na ivanjsko navečerje, kazuje se kako glavni j unak, tu se on zove Ivan, dolazi jašući cijelu godinu i mie u predvečerje svojega dana. Tako Latvijke pjevaju: -�-a] Visugadujdnisjdja, at)dj}d1Ja vakari1Ju,
:: . l' sp. Ježić 1987, 186-195, osobito 188-189. O tome i Belaj 1998, 1 27-128, 340-
3-tl i 2007, 171-172, 406-408. '' l"sp. Katičić 1994, 27-35.
Ivan je jašio svu godinu
Zeleni lug .- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine atjdjfd1Ja vakari1JU appuškotu kumeli1JU.
B 32968 var.
- >>Svu je godinu Ivan jašio, sada je dojašio na ivanjsko navečer je, dojašio je na ivanjsko navečerje, na okićenu konjiću<<.
Tu je izrečen isti mitski sadržaj kao u slavenskome: Nije jura svaki dan, već u ijetu jedan dan [3] i [4] . I Juraj dolazi jedan put na godinu, na svoj dan, pa se i za njega može reći da je svu godinu na putu. Taj Ivanov dolazak je svečan i zvučan: Zatutnjala je zemija
[27bJ Visu gadu jdnitsjaja, nu atjdja šovakar. Ribej' zeme atjdjot, skanej 'pieši nolecot.
B 32970
- >>Svu godinu je Ivo jašio, sada je dojašio večeras. Zatutnjila je zemlja kako je dojašio, zazvonile su ostruge kako je skočio s konja.<<
Na svojem dalekom, cjelogodišnjem putu Ivan jaši, kao što Slaveni pjevaju da Juraj i jaši, a ne samo da hodi. No latvijski se Ivan na tom putu može i voziti: Ivan se i vozi
[27c]
Visu gadujdnis brauca, nu atbrauca šovakar, nu atbrauca šovakar škindedams, švdkstedams
B 32970, 4
- >>Svu godinu se Ivan vozio, sada se je dovezao večeras, sada se je dovezao večeras odzvanjajući i odjekujući.<< A kada stigne sve odjekuje i od ivanjskih pjesama u kojima ga
hvale i slave: Ivana hvale u pjesmama
[27d] Visu gadujdnits ndca, nu atndca šovakar, nu atndca šovakar, kad]dniti daudsinaja
B 32971
- >>Svu godinu je Ivo dolazio, sada je došao večeras, sada je do šao večeras, kad Ivu često spominju s pohvalom.<<
Trudan hod
A vrijeme u koje stiže na kraju svojega cjelogodišnjega puta vri
jeme je kad klijaju i rastu trave i svako zelenilo: [27e] Janitsjaja visu gadu, atjaj ]dr,zu vakard, atjdj ]dr,zu vakard, pašd za/u laicir,za
Klija i raste sve zelenilo
B 32932
- »Ivo je jašio svu godinu, dojašio je na ivanjsko navečerje, do jašio je na ivanjsko navečerje, u samo vrijeme kad tjeraju trave.«
O Ivanovu dolasku pupa i tjera zelenilo. A i o Jurju se pjeva: Donesalje, donesal lakat dugu mladicu, donesalje donesalpedanj dugu travicu [36] i još [37] . Tako nam se mit o latvijskom, baltičkom Ivanu i njegovu dolasku pokazuje sasvim usporednim slavenskom mitu o dolasku Jurjevu. Nameće se zaključak da je to baltoslavenski mit koji u svakoj od te dvije predaje pokazuje tek površne razlike i razlike koje su nastale sekundarno. Kad u ivanjsko navečerje dojaše Ivan s cjelogodišnjeg puta, treba mu otvoriti vrata i pustiti ga na dvor: �27f] Atjaj]anis]ar,zu nakti appuškotu kumeli!{u. Tee, masilfa, arcel vartus, lai j aj ]anis seti!{a
Površne razlike
Ivanu se otvaraju vrata
B 32912
- >>Dojašio je Ivan u ivanjsko navečerje na okićenu konjiću. Poteci, sestrice, otkračunaj vrata, neka Ivan ujaše u dvor.<<
Odatle se razabire da on zapravo dolazi dvoru na vrata. I doista, pjeva se: [27g] Dievir,zš stav aiz vartiem apseglotu kumelir,zu. Tee, mdsir,z, atver vdrtus, laid Dievir,zu setir,zd
Pred vratima dvora božić
B 32912,
l
- >>Stoji božić za vratima s osedlanim konj ićem. Poteci, sestrice, otvori vrata, pusti božića u dvor.<<
Zeleni lug - Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
U tom prijevodu ono božić treba shvatiti u temeljnom, etimo
loškom značenju. Blagdan Kristova rođenja zove se u latvijskom drukčije (Ziemsvetki) . Zato se u prijevodu i piše malim slovom. Zapisivač te pjesme pošao je od kršćanskoga nazivlja pa je to napi sao velikim slovom. U latvijskome dievs znači 'bog', bez obzira na to je li to Bog Abrahamove objave ili nije, a dievir,zš je deminutiv od toga, dakle 'božić', 'mladi bog'. Iz ove i prethodne daine, ako se uzmu skupa, saznaje se da je Ivan bog, upravo mladi bog. Slavenska predaja takva što ne odaje lako. U njoj su tragovi poganstva dublje skriveni nego u baltičkoj . Da je tu doista riječ o dolasku boga koji je dojahao navečer po kazuju i ove dvije daine: Dojašio je bog navečer
[27h] Atjdj Dievis vakard. Kur likš' Dieva kumelil;zu? Liksim rožu darzi1Jd, Siesim kežu pavadd
B 329 1 1
- >>Dojašio je Bog navečer. - Gdje ć u ostaviti Božjeg konjića? Ostavit ćemo ga u ružičnjaku, vezat ćemo ga o lančanu uzdu.<<
i još [27i] Dievs atjdja vakard. Kur liks Dieva kumeli1Ju? Siesim vara vadeles, laizsim rožu ddrzi1Jd
32911,
l
- »Bog je dojašio navečer. - Gdje će ostaviti Božjega konjića? Vezat ćemo ga o bakrenu uzdu, ostavit ćemo ga u ružičnjaku.«
Doista latvijski, baltički Ivan nije drugi nego hrvatski, slavenski Juraj, a on je - bog.
Trudan hod 2.
Pisan - zelen
Jurjevski ophodnici u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, kad rano ujutro dođu na dvor, bude ukućane pjesmom: [28]
Ustaj, baka, ispod šarenjaka, daruj Đuru zelenjaka.
H 21
Zabilježena je i tek nešto malo drukčija varijanta istoga: [29]
Dižite se, baka, ispod šarenjaka, pa udijeli Đuru zelenjaka.
srede luga zelenoga, srede eveča šarenoga . . .
šareno, juraj zelen
H 21
Pokrivalo je tu šareno, a to znači isto što i prastaro, još indoeu ropsko pisano. To se etimološki veže uz litavsko paišas 'mrlja', grčko nmKli\o<; 'šaren', staroindijsko pefab 'lik', 'boja', starovisokonje mačko fth 'šaren'. Tu je očito u usmenoj predaji obrednoga teksta mlađa riječ šaren zamijenila stariju i prvotniju pisan. Tako je i tu, iako neizravno, potvrđen slijed: pisan - zelen. A pisan kao oznaka boje od slavenske je starine vezan za uskršnje običaje. Za taj se blagdan bojaju jaja. Pri tome prevladava crvena boja. Takvo obojeno uskršnje jaje zove se hrvatski pisanica, a ukrajinski rmcaHKa. Ruski je to KpaCHoe JIHIJ,O 'svečano ukrašeno jaje', što podrazumijeva crvenu boju. Š areno se suprotstavlja zelenomu u još jednoj jurjaškoj ophod ničkoj pjesmi, i tu u paralelizmu članaka: [30]
Pokrivalo
Miklaušić 100
tek im je redoslijed tu obrnut, zeleno dolazi prije šarenoga. Slijed: pisan - zelen u tijeku godine obilno je potvrđen u hrvat skim jurjevskim ophodnim pjesmama. Vezan je za prolazak Uskrsa i dolazak Jurjeva dana.26 A ruska je ophodna pjesma očuvala i u istoč26 Vidi gore [3] , [4], [4a] i još: Prošelje, prošelpisani Vuzem, l došelje došeljuraj zeleni (H 4); Prošalje, prošalpisani Vazam, l došalje došal zeleni juraj (H 5); Pisan Vuzem prošao, zelen juraj došao, l iza one gore, u to ravno polje (H 7); Pisan Vuzem prošao, l zelen juraj došao (H 15); Pisan Vazam p roša!je, l zelen juraj došalje (H 15); Prošalje, prošalpisani Vazam, l došalje došal sveti Juraj
Pisan - zelen
Pisanica
Zeleni lug -- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
noslavenskoj predaji trag tomu da se uz svetke kako se nižu u tijeku godine vežu boje (usp. [ 1 8]). Novo svjetlo baca na smjenu crvenoga i zelenoga slovenska pjesma iz Koruške. Tamo pjevaju na Jurjevo: [31] jeno hlačo zeleno, jeno rudečo
Sveti Šentjuri poterka na duri; majeno hlačo zeleno, jeno rudečo.
Š br. 4997
- »Sveti Šent-Jurij kuca na vrata; jednu hlačnicu ima zelenu, jednu crvenu.<<
Smjena boja je jurjev hod
Tu se jasno pokazuje da smjena crvenoga i zelenoga ima veze s Jurjevim hodom, s njegovim nogama. Kad koraca u hlačama u kakve ga je odjenula tradicija koju nam čuvaju koruški Slovenci, pri svakom se koračaju smjenjuju te dvije boje. Juraj hoda: zeleno, crveno, zeleno ... Ta smjena sam je njegov hod. Odatle je prenesena na svetke koji svojim prolaženjem i dolaženjem čine hod godine. U koruških Slovenaca taj je pramen usmene tekstovne preda je čvrsto ukorijenjen. To pokazuje varijanta te pjesme zapisana na istom zemljištu: [32]
Eno hlačo zeleno, eno rumeno
Svetijurijpotrka na duri. Eno hlačo hlačnico ima zeleno, eno rumeno.
Š br. 4998
- >>Sveti Jurij kuca na vrata. Jednu hlaču, hlačnicu ima zelenu, jednu rumenu.<<
Danas u slovenskom rumeni znači 'žut', ali tu je u koruškoj usmenoj poeziji očuvano staro značenje. I u tome tekstu Juraj hodi koracajući: zeleno - crveno.
(H 1 6) ; Pisan Uzam prošal je, zelen Đuro došal je (H 16); Prešal je, prešal pisani Vazam, l ovo je došel zeleni juraj (H 17 Š br. 4991); Prošalje, prošal pisani Vazem, l došalje, došal zeleni juri (Š br. 4993); Pisan Vazam prošalje, l zima mesta nima. l Zelen juraj došalje, l š njim je dosti radosti (H 33); Prošal je, prošal l pisani Vazam, l došalje, došal l zeleni juraj (H 33); Prešelje, prešel pisani Vuzem, l došelje, došeljura zeleni (Miklaušić 99). =
Trudan hod
Sve je to nedvojbeno tako, sasvim je j asno odredivo, ali ostaje nerazumljivo. Baš svojom čvrstom određenosti zadaje zagonetku. A odgonetka se može naći u tekstu svadbenoga obreda kakav se kao narodni običaj očuvao na sjeveru Rusije. To je i inače zatočno područje koje u svojem folkloru čuva mnogo duboke starine. Tamo nevjesta pjeva o tome kako ona vidi mladoženju što dolazi k njoj da ju povede svojoj kući: [33]
J1AeT-TO BeAh qy)K-qy)KeHIIH ITO MOCTOL\bKY KaAIIHOBy. KaAIIH MOCT Bhirii6aiiTL\e, KaAIIHbi-Te AOMaiOT[\e. J13-IIOA rrpaBOH-OT HO)KeHbKii BOAa-rpe3b Bbi)KIIMaHTL\e, II3-TIOA AeBOH-OT HO)KeHbKii OrOHh C IiCKpaM BhiAeThiBaeT
Pod desnom nogom blato, pod lijevom oganj
PC 342b, N9 S
- >>Ide pak to tuđi tuđinac po mostiću kalinovu. - Kalinov se most sagiba, kaline se lome . ... Ispod desne noge voda se i mulj ižima, ispod lijeve noge oganj s iskrama izlijeće.«
Mladoženja, gledan kao mitsko biće, dolazi nevjesti preko mosta. Taj most se pod njim njiše i lomi. Ta predaja je dobro potvrđena u usmenoj književnosti slavenskih narodaY A Juraj dolazi i hodi kao mladoženja. Dolazi nevjesti.28 O tome da je na njegovu putu most očuvao se u hrvatskim j urjaškim pjesmama tek izblijedjeli trag: �34]
Đuro ide ispod mosta da dobije svega dosta.
H 21
A to što se tu pjeva ne da prelazi preko mosta nego da ide po
koritu rijeke ispod njega kao da govori o tome da je most slomljen i urušen, da su »kaline slomljene«, pa je most stoga Jurju neupotre bljiv. 29 Sjevernoruska svadbena pjesma vrlo jasno pokazuje da se ljudska svadba shvaća kao izvedba božanskoga mitskog zbivanja. Od njega Usp. Katičić 1989, 73-77. 28 Usp. Katičić 1987b, 30-32. 29 Usp. Katičić 1987b, 38-39. P
Mladoženja dolazi nevjesti preko lomnoga mosta
Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
Ljudska svadba ponavija božansku
juraj hodom posreduje izmedu Peruna i Velesa
dobiva svoju svetost. Svaki mladoženja dolazi nevjesti kao što bog koji polju donosi rodnost hodi dolazeći na svoju svadbu. A tu svaki koračaj donosi smjenu. Kad zakorači jednom nogom, zagazi njome u vodu i blato, u zemljište na kojem uspijeva vodeno bilje: mahovina, alge i trava. Sve je to zelenilo. A pod drugom izbija oganj i frcaju iskre. To je žar i crvenilo. Nastaje tako smjena: crveno - zeleno. Sada one neobične Jurjeve hlače u slovenskoj predaji iz Koruške dobivaju konkretnije i ozbiljnije značenje. Mladoženja pak kako ga u sje vernoj Rusiji obredno vidi nevjesta dolazi kao što dolazeći na pro ljeće hodi bog koji poljima, životinjama i ljudima donosi rodnost. U ljudskoj svadbi ponavlja se božanska, kakva se i sama ponavlja jednom u svakom krugu godišta. Ljudska svadba tako dobiva udjela u božanskoj i od njezine joj je moći čvrstoća i blagoslov. Smjenjujući pri svakom koračaju zeleno i crveno, a sada znamo da se to smjenjuje voda i mulj s ognjem i iskrama, Juraj hodeći sje dinjuje suprotno: mokru vlagu i suhi žar. A to suprotno vrlo je znat no u skrovitom ustrojstvu svijeta. Voda i mulj, mokra zemlja, to je močvarno zemljište, blato (praslavenski bolto) kojim je obilježeno nisko zemljište kakvo se sa svojom karakterističnom vegetacijom praslavenski zove moho 'mah(ovina) '. A oganj i iskre pri koračaju to je povišeno suho zemljište kakvo se sa svojom karakterističnom ve getacijom praslavenski zove boro. U južnoslavenskom je to posljed nje kao bor postalo naziv za drvo koje raste na takvu zemljištu. Na slavenskom sjeveru, istočnom i zapadnom, dobilo je značenja koja su ostala bliža izvornomu. Zemljište kakvo se praslavenski označu je nazivom boro pripada bogu gromovniku Perunu. Zemljište pak kakvo se praslavenski označuje nazivom moho pripada bogu blaga i bogatstva Velesu.3° Koracajući dakle, upravo hodeći, onaj kojega su pokršteni Slaveni nazvali Jurjem povezuje ta dva velika i suprot stavljena boga, svojom osobom povezuje zemljište njihovih suprot stavljenih sfera, i to tako što se svakim koračajem poistovjećuje naizmjence sad s jednim, pa s drugim od njih dvojice. U Jurjevu 30 Usp. I1saHoB - Torropos 1974, 1 3-14; Katičić, 2008a, 59-60, 151-153.
Trudan hod
hodu povezana su tako dvojica suprotstavljenih, a da se njihova su protstavljenost time ne dokida. Pri svakom koraku se zna komu onaj koji hodi pripada i koga predstavlja. Osobit je taj slavenski bog pak po tome što svojim hodom polju donosi rodnost. On ima udjela u moći Velesovoj, donosi blagodat, a ima ga i u Perunovoj, razbija zaprjeke što priječe pristup Velesovu blagu.3' Taj mitski hod ima udjela i u sferi Perun ove božanske moći i u sferi Velesove. On povezuje što je suprotstavljeno i po tome je posrednički. Tek po sredstvom između te dvije božanske sfere nailazi ljudima u krugu godine prava blagodat. A i most koji se njiše i lomi pod mladoženjom na putu k nevjesti očito je motiv praslavenskoga mitskog kazivanja. Pokazuje se to u ruskoj narodnoj pjesmi, koju je skupljač svrstao među ljubavne: [34a] 00AJ06HAa 5.! MOAOAqllKa Chi KYAP5.!BOH fOAOBOH. MuAai1 KYAP>.!B�hi pacqerna, no npoyAoqKaM Mh! npoi1AeM Oo npoyAKaM, nupayAKaM AyHaH peqKa npoTeKAa. KaK no :noi1: AyHaH peqKe KaAllH MOCTllK 3aMOillilleH. KaAHH MOCTHK o6AOMHAC5.!, MOM Ml1Al1HbK5.!H cnOTOHYA
.
Rijeka Dunaj teče po uličici Most se slomio
P 192, N9 7377
- >>Zavoljela sam mladića s kudravom glavom. Mili je raščešljao kudrave uvojke, proći ćemo po poprečnim uličicama. Po po prečnim uličicama, po sporednim uličicama potekla je rječica Dunaj. A tamo na toj rječici Dunaj kalinov je mostić zamo šćen. Kalinov se mostić slomio, moj je mileni potonuo.« A i u ruskoj verziji bajke o Mačku u čizmama u koju su iz usme
ne književnosti preuzeti tekstovni elementi izvornoga mitskog kazi vanja32 susreće se taj motiv. U toj verziji lisica igra ulogu mačka. Na putu k nevjesti, kćeri cara Ognja, Kuzma, kako se zove mladoženja, prelazi preko mosta koji se pod njim slama i on pada u vodu: 31 Usp. Katičić, 2008a, 149-162, 182-183, 187-19 1 , 3 13-326. 32 Usp. Katičić, 2008a, 224-232.
Zeleni lug - Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine Mostje potpiljen, mladoženja se ruši u vodu
[34b] floexaA Ky3eHhKa K QapiO, a AHcnqKa 3a6e)!(aAa snepeA If
nOAPRAHAa pa6oTHlfKOB nOAlllfAlfTh MOCTHK. Ky3eHhKa TOAbKO qro BbeXaA Ha MOCTlfK - MOCTlfK BMeCTe C HlfM If PYIII lfACR B BOAY· A 399, N9 164 - >>Krenuo je Kuzma caru, a lisica je potrčala naprijed i unajmi la radnike da potpile most. Čim je Kuzma stigao na most - a most se skupa s njim srušio u vodu.«
Ulica Dunaj u Omišlju
I te dvije potvrde jasno pokazuju da je most koji se lomi pod mladoženjom kad preko njega ide k nevjesti autentičan motiv sla venskoga mita. Postoji još jedna neizravna potvrda toga mitskog motiva, i to s hrvatskoga ozemlja. U Omišlju na Krku ima u starom dijelu grada poprečna ulica koja se po staroj predaji zove Dunaj. Kad padne jaka kiša, kroz nju otječe voda. Slavenski naseljenici očito su to interpretirali kao mitsku situaciju koje nam se izvorni obredni opis očuvao u [34a] . A Omišalj na Krku time se pokazuje kao pravi castellum Sclavorum u smislu mletačkoga ljetopisca Ivana Đakona kakve on spominje da su pored castella Romanorum godine 997./998. posto jali na otoku Osoru (Cresu i Lošinju), razlikujući time jasno jedne od drugih.33 Slavenski su kašteli to bili ne samo po jeziku s kojim se živjelo u njima, nego i po temeljnim mitskim predodžbama stare slavenske vjere, predodžbama koje su ravnale životom u njima.
33 Iohannis Chronicon Venetum, ed, Pertz, Monumenta Germaniae historica 7, 32 piše o duždu Petru II. Orseolu: Deinde vastum velificando aequor Absarensem ad ur
bern delati sunt. Ubi non modo cives, verum omnes definitimis tam Romanorum quam Sclavorum castellis convenientes, tanti ospitis adventum se praevenisse gaudebant- ,,za tim su se, jedreći po otvorenom moru, prevezli do grada Osora. Tamo su se ne samo građani, nego svi iz susjednih kaštela, kako romanskih, tako slavenskih, radovali što su dočekom pretekli dolazak takvoga gosta.<<
Trudan hod
3. Dalek put O Jurj u pjevaju da svojim trudnim hodom prevaljuje dalek put: Tu nadelajte zelenaJurja, l zelenaJurja, daleka puta, l i daleka puta, trud noga hoda [5]. Izraz dalek put nije tek prigodan sklop riječi. Ruska pučka frazeologija pokazuje da je duboko ukorijenjen u slavenskoj jezičnoj izražajnosti. Praslavensko daleko PfJtb čvrsto je uvriježeno u idiomatici ruskoga narodnog jezika. Tako su potvrđeni izrazi: AaAbHJIH rrpb (CPHf 33, 1 999, 1 57 s.v. rryTb) - »dalek put«. Bbi co AaAbHeli co rryn1 Aa co AOpo)J(eHbKH, ycTyAHAH Bb! Aoporoli Banm HO)J(eHbKH (CPHf 33, 1 999, 1 57 s.v. rryTb) - »Vi s dalekoga puta, s ceste, ohladili ste putovanjem svoje noge<<. Bo AaAbHIO rrpbiO - AOpo)J(eHbKY (CPHf 33, 1 999, 1 57 s.v. rryTb) - >>Na dalek put - cestU<<.
Daleki put
Praslavensko daleko i riječi izvedene od toga imaju u ruskom pučkom govoru posebnu ekspresivnost. T o se razabire iz ovakvih zabilježenih potvrda: OH AiAeqe oTDe3)J(aeT Ha qy)J(y CTopoHKY (CP Hf 7, 1 972, 268, s.v. AiAeqe) - »On daleko odlazi u tuđu zemlju«. ExaTh MOAOA�y AaAeK l BO OrroqKy ropoAOK (CPHf 7, 1 972, 268, s.v. AaAeK) - »Putovati je junaku daleko, u gradić Opočkw<. 0TAaA MeHH 6aTIOIIIKa 3aMy)J( AiAeqe, l AUeqe, AiAeqe- 3a BoAry peKy (CPHf 7, 1 972, 268 s.v. AiAeqe) - »Udao me tatica daleko, daleko, daleko - za Volgu rijeku«. Uapb crrpaiiiHBaeT: AaAeqo AH rroiiiAH, AaAeqo rryTh Aep)J(HTe? (CP Hf 7, 1 972, 268 s.v. AaAeqe) - »Car pita: Jeste li daleko pošli, hodate li pu tem daleko?« EcTb rroBbiexaTb MHe-Ka AaAeKo, AiAeqe - AaAeqe BO qJicTo rroAe (CP Hf 7, 1 972, 268 s.v. AaAeqe)- » Jest meni otputovati daleko, daleko, daleko u ravno polje«. fNIAHT oHa BO AiAeqe, BO qJicTo rroAe (CPHf 7, 7, 1 972, 268, s. v. AiAeqe) - »Gleda ona u daljinu, u ravno polje«. KoAOAe3 CTOHT B CTemiX B AaAJIX (CPHf 7, 1 972, 270, s.v. AaAb) »Kladenac stoji u stepama, u daljinama«. HayqH-Ka, KpecTHaJI MaTyiiiKa, l Aa e qy)J(HM qy)J(eHHHOM, e AaAbHllM AaAbHeHHHOM l KO Eo)J(beii �epKBll exam (CPHf 7, 1 972, 270 s.v.
Daleko
Daijina
Zeleni lug ._ Tragovima svetihpjesama naše pretkršćanske starine
AaAhHemm) - »Nauči me, krsna mamice, i s tuđim tuđinom, s dale kim daljincem Božjoj crkvi voziti se.<<
T o pri svadbi pjeva nevjesta koja mladoženju mitski vidi kao tuđinca koji je došao iz daleka, upravo kao Juraj na polje kojemu donosi rodnost.34 Nameće se pretpostavka da ta posebna ekspresiv nost potječe od mitskoga sadržaja što su ga riječi dalb, daleko i druge izvedene od njih nosile u poganskoj sakralnoj poeziji. Hrvatski i slovenski Jurjaši kazuju u svojim pjesmama nešto i o tome kakav je taj put, odakle kreće, kuda prolazi i kamo vodi. Tako pjevaju: [35] Iza luga, iza mora, po debelim grudama
Pred vratima
Po dalekom p utu
H 16
Put je doista dalek. Vodi od predjela s druge strane mora, a to more je crveno, preko luga, a lug je zelen. I tu se dakle smjenjuju crveno i zeleno. Put je doduše širok, ali je hod po njem ipak trudan jer je zemlja na njem stvrdnuta u debele grude. A kamo taj put vodi, to se ovdje ne kaže, to se zna jer očito vodi onamo kamo je Juraj upravo došao, a to će reći onamo gdje se sada dok pjevaju nalaze jurjaši. Pred vratima dvora. Opis dalekoga puta u toj je pjesmi tek naznačen u glavnim crta ma. U drugima je razrađeniji. Tako u ovoj : [36]
Moreje krvavo
Prošalje, prošalpisani Vazam, došalje došal svetijuraj, iza luga zelenoga iza mora crvenoga, po širokom putu, po debelom grudju.
Prešalje, prešalpisani Vazam, ovoje došel zeleniJuraj, izza loga zelenoga, izza morja krvavoga, donesalje, donesal lakat dugu mladicu, donesalje, donesalpedanj dugu travicu, po dalekom putu, po debelom gruču: do kolena blatci, do ramena vodica, po ravnom poiju, na vranom konju.
34 Vidi gore str. 46
-
47.
H 17 = Š br. 4991
Trudan hod
I tu Juraj dolazi od iza zelenog luga, od iza crvenog mora. No ovdje se kazuje i zašto je more crveno: ono je krvavo! Stablima je donio tjeranje mladica, a livadi rast trave. Njegov dolazak, dakle, pokreće vegetaciju. Za put kojim dolazi ovdje je izrijekom rečeno da je dalek. A po njem je hoditi teško jer se zemlja skrutnula u de belo grumenje. I gaca se po blatu, kroz vodu. Kazuje se da je blato juraj gaca do koljena i voda do ramena. To dočarava lik čovjeka koji mučno po blatu, koraca na tom putu. Iznenadi stoga kad se na kraju sazna da Juraj a ipak je jahač dolazi jašeći po polju na konju vrancu. To je isto ono neusklađeno proturječje između Jurjeva hoda i jahanja o kojem je već bilo govo ra uz [4] i [4a] . Juraj prema usmenoj tekstovnoj predaji dolazi i na konju bijelcu: Đuro ti se šeće lpo zelenom dvoru l na bijelom konju. l Đuro ide s puta, gazdarica ijuta (H 2 1 ) . Konj zelenoga Jurja često se Boja opisuje kao konj zelenko [38a] . Tako još: Došo vam je sveti Đurad na jurjeva konja zelenom konju (H 23); Zelen juraj došao l na zelenom konju (H 1 5); Evo Đurda na zelenom konju (H 23); Došelje, došel zeleni juraj l na zelenom konju ( Š br. 4996); Došelje, došel zeleni juraj l na zelenom konjiću ( Š br. 4987) ; pa i [4] . Razrađen opis Jurjeva dugog puta sadržan je i u jednoj sloven skoj varijanti te ophodničke pjesme: [37]
Prošalje, prošalpisani Vazem, došalje, došal zeleni Juri. Donesalje, donesalpeden dolgo mladica, laket dolgo travica: iza loga zelenoga, iza morja krvavoga, po grdemu putu, po debelom grudju. Voda mi je do ramenca, blato mije do kolenca, opanci so vutli, blato ide nutri.
Po grdom putu
Razdrti
Š br. 4993
I tu Juraj dolazeći donosi stablima mladicu, livadi travu. I tu do lazi od iza zelenoga luga, od iza krvavoga mora. Put je ovdje opisan
opanci
Zeleni lug -- Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine
Blato prodire u opanke
kao ružan, loš, i opet zbog debelih gruda. Onomu koji hoda njime i opet je voda do ramena i blato do koljena. Sve je dakle gotovo isto kao u prethodno navedenom tekstu, tek je tu riječ i o prošupljenim opancima i o tome kako u njih prodire blato. Pokazuje se da je usmena predaja teksta koji opisuje dugi put vrlo čvrsto integrirana. To se razabire i na nešto manje potpunoj varijanti toga istog opisa: [38]
Po suhom p utu
Došelje, došeljura zeleni, tam z luga zelenoga, tam z morja črlenoga. Darujte ga, darujte, juru zelenoga. Na vranomu kojnu, po suvomu putu, po debelom grudju.
Miklaušić 99
Sve je tu već poznato. Iznenađuje tek što je put suh. Nema tu ni vode ni blata. Tako se u tekstovnoj predaji javlja izrazito proturječ je. Ali može se naći i potvrda za to da taj put nije samo suh nego je i prašan, pa je hod po njem sad od toga trudan:
Po prašnom p utu
[38a] Dobrojutro ujna, vid zelenog Đurđa kako ti se šeće po bijelu dvoru. Po bijelu dvoru, na zelenu konju, po prašini putu, po zelenom lugu.
H 21
Tu su nesklapno izjednačeni hod po dvoru, hod po putu i hod po lugu. Put, kako se pjeva u podudarnim varijantama, doista vodi preko luga, ali Juraj hodi po putu od iza luga. Samo dio daleka puta vodi po zelenom lugu, kako se razabire iz [35 ] , [36] , [37] i [38] . Usmena predaja koja opisuje put usklađuje se, međutim, u potvrdi koja se navodi kao sljedeća [39] . Tu su očuvani prvotni jasni odnosi u tekstu.
Trudan hod
Ta daljnja varijanta ponešto odudara od onih što su se upravo navodile. U njoj je očito poremećen slijed sastavnica: [39]
Prošalje, prošal pisani Vazam, došalje, došal zelenijuraj, iz crne gore u ravno polje, po zelenom lugu i po prostom putu. Donesalje, donesal pedanj dugu travicu, lakat dugu mladicu. Ni nam lazno stati pred vašimi poštenimi vrati. Daleki su puti, cipeli su vutli. Šilo nam je u Metliki, dreta namje u Ljubljani. Blato namje do kolena, voda nam je do ramena. Dajte mu dajte, ne štentajte!
Po prostom putu
Poštena vrata
Šilo u Metliki dreta u Ljubljani
H 33
Kad se, međutim, sve prikupi i posloži, vidi se da je to sasvim isti put. No ovdje se kazuje još i to kamo taj put vodi. On vodi pred Dalek p ut vrata (vorta) . Ne kaže se koja su to vrata, no jurjašima i svima koji vodi pred vrata ih slušaju to je jasno. To su vrata dvora pred koji su ophodnici došli. Njihov se hod identificira s Jurjevim. Ali se kaže kakva su ta vrata: poštena. Time se, naravno, iskazuje poštovanje gospodaru, gospodi nji, celoj hiži i družini (H 1 8) . I kao takva obična uljudnost to ipak izriče da su ta vrata osobita. Inače je put prost. To je jako blago reče no jer je i tu pri hodanju blato do koljena i voda do ramena. Ističe se daljina. Putovi se izričito opisuju kao daleki, a daljina se naznačuje i time što se spominju Medika i Ljubljana kao mjesta kamo treba ići da bi se donio pribor potreban da se poprave prošupljene cipele:
Zeleni lug . - Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
šilo i dretva (obućarski konac) .35 A hod po putu i hod po lugu, kako god se spominju skupa, tu se ne poistovjećuju. Isti motivi: vrata pred koja je doveo dalek put i pred kojima je teško stajati, šupljikava obuća i daljina dočarana spomenom Medike i Ljubljane, susreću se i u drugim jurjaškim pjesmama, i to uz vrlo izrazite tekstovne podudarnosti. Takva je varijanta te tek stovne predaje i ova, koja se javlja u nastavku pjesme što je ovdje već navođena [36] : Daleki puti
[40]
i prošupljeni opanci
Darivanje
Rano ustajanje zbog daljine puta
H 17 = Š 4991
Ophodnici tu traže dar i požuruju darivanje. Pjevaju stoga kako im je teško stajati pred vratima poslije daleka puta u šupljikavim opancima. Podrazumijeva se da stoje u vodi i blatu kako se pjeva u [36] i [37] . Na još jednu varijantu toga obrednoga pjevanja nailazi se tako đer u pjesmi iz koje se ovdje već navodilo [20a] : [41]
Poštena vrata
Dal'ki su mi puti, opanci su utli. Nimam drite ni smole kaj bi krpa! opanke, šilo mije v Metliki, dretaje v Ljubljani. Oj kaj, stara majko, bu li kaj? Teško mije statipred vašimi vrati.
Dajte nam, dajte, ništa ne štentajte. Ni nam lazno stati pred vašimi poštenimi vrati. Daleki su puti, cipeli su vutli, šilo namje u Metliki, dreta namje u Ljubljani. treba bi se rano stat ki bi tio se sabrat, zelenomuJurju čižme zaflikat.
HS
35 To je očito recentno zemljopisno konkretiziranje daljine. Takvo se javlja i u ruskoj svadbenoj pjesmi, u kontekstu iste praslavenske mitske predaje, gdje svatovi što idu po nevjestu, a oni idu kako je išao Juraj, pjevaju: (Mbi) roHHAH H3 Mo cKBbi AO CH611p11 - >>gonili smo (konje) iz Moskve do Sibira« I to je konkretno zemljopisno dočaravanje velike mitske daljine, ali su tu njezini stvarni razmjeri sasvim drukčiji. Usp. Katičić, 2006b, 270 i 2008a, 280-2 8 1 .
Trudan hod
Rano ustajanje potrebno da se skupi obućarski pribor tu dodat no ističe prostornu daljinu. Vrata su tu opet »poštena«, što će reći osobita, kako je već objašnjeno uz [39] . Od opanaka su u usmenoj predaji postale cipele, pa i čizme. Daljnja jedna varijanta te tekstovne predaje pojavljuje se također u ophodničkoj pjesmi iz koje se ovdje već navodilo [2 1 ] : [42]
Dajte, dajte, ne štentajte, ni nam lazno stati pred vašimi poštenimi vrati. Vašipasi hudi. naši panci vutli. Šilo nam je u Metliki, a dreta u Ljubljani. Ko bi htio sve sabrati, moro bi se rano stati i cipele potflikati.
Poštena vrata
Rano ustajanje
H 15
Nestrpljenje ophodnika pred vratima tu se objašnjava i time što su oko njih i ljuti gazdini psi. Opanci tu u istoj pjesmi postaju cipe le. Očito se radi naprosto o obući. Ponavlja se motiv ranoga ustaja nja kao dojmljiv izraz daljine u kojoj je smješteno zbivanje. Ovamo ide još jedna varijanta, također u pjesmi iz koje se je već navodilo (u bilješci 20) : :-±3]
i
i
Haj, haj, stara majko, bu li skoro kaj? Treba bi se rano stati tko bi htio sve pobrati, svetom Jurju čižme nabiksati. Haj, haj, stara majko, bu li skoro kaj? Šilo mije u Metliki, Dreta mije u Ljubljani, dok to saberem, cipele saderem.
zbog daljine puta
Laštenje čizama
H 15
Tu nam je sve već poznato, tek je u usmenoj predaji od krpanja opanaka postalo laštenje čizama, a od prošupljenih opanaka razdrte cipele.
Razdrte cipele
Zeleni lug ......, Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
U sklopu te usmene predaje navest će se tu i dječji stihovi koje su u obitelji pjevali piscu ovih redaka kao malom djetetu: [44]
Baltička predaja
Tancaj, bratac!
Čizme šivene dretvom
Tanca), tanca), crni kos! - Kak bum tancal kad sam bos? Nemam dretve ni smole da si krpam posto/e. -
I tu je riječ o krpanju poderane obuće, a kao pribor potreban za to spominju se dretva i smola kao gore u [40] . Ta pak dječja pjesmica, kako god nama danas djeluje neugled no, nedvojbeno uspostavlja blisku vezu slavenskoga mitskog mo tiva o oštećenoj obući s baltičkom usmenom predajom. To nam jasno pokazuju latvijske ženske pjesme (daine) . Jedna takva daina glasi: [44a] Danco, brdlit, sper savas kdjas! Vai tev zdbaki dadžu lapu šuti? Zo/ddu zdbaki drdtdmi šuti.
B 24045
- »Pleši, bratac, nabijaj svojim nogama! Zar su tvoje čizme šive ne od stričkova lišća? Od kože za potplate šivene su dretvama.«
A druga se daina pjeva ovako: Tancaj, Ivo!
[44b] Danco,jdniti, netaupi zdbakus! Vai tavi zdbaki no pi�a šuti?
B 24045,1
- >>Pleši, Ivo, ne štedi čizme! Zar su ti čizme sašivene od smole?<< Dretva i smola
Imamo tu, kao i u hrvatskim dječjim stihovima, dretvu i smolu u vezi s oštećenom obućom. Očito nije baltičkoj i slavenskoj predaji zajednički samo taj motiv, nego i to kako se pri obrednom mit skom kazivanju pjevalo o njem. Zanimljivo je, iako nema veze s dubljom davninom, da se u hrvatskom i u latvijskom javljaju u tom
Trudan hod
kontekstu iste njemačke posuđenice za 'plesati' i za 'žica' odnosno 'obućarski konac'.36 Osobita pak vrata do kojih vodi dalek put ne opisuju se samo kao poštena, što je zapravo samo uljudnost prema domaćinu, nego i kao nova, pa čak i svjetla. Tako se pjeva: [45]
Ne dajte nam dugo stati pred svojimi novi vrati jerje blato do koijena, a vodica do ramena.
Nova vrata
H5
Tek malo izmijenjeno i nešto pokvareno pjeva se i ovako: [46]
Ne dajte nam dugo stati pred vašimi novimi vrati, do kolena v vodi stati, do ramena vodu gaziti.
H 15
Ne će biti presmiono ako se tu v vodi stati popravi u v blatu stati. Još jedna varijanta toga odlomka glasi: :-±7]
Ne dajte nam dugo stati pred svojimi svetli vrati. Daleki su naši puti, opanci su naši vutli.
Svij"etla vrata
H 15
Tu je osobitost tih vrata jako istaknuta. Isti taj tekstovni sklop potvrđen je s neznatnim varijacijama izraza i u drugim varijantamaY Sve se to doimlje zaigrano i sasvim neobvezatno, a zapravo je, iako jako preoblikovana, prastara tekstovna predaja obrednoga pjevanja. U osobitim je vratima lako prepoznati raskošno izrađena Hata Perunova dvora na gori o kojima pjevaju u bjeloruskim i ru skim uskršnjim ophodima, voločobničkim. I ti se ophodi upućuju \Tatima.38 Vrlo je izrazit primjer takva obrednoga kazivanja mita ovaj : 36 Usp. Katičić 1993a, 49-50. _=�- Tako je potvrđeno: Ni nam lazno stati lpred vašimi poštenimi vrati (H 5, 15);
Ne dajte nam dugo stati lpred svojimi novi vrati (H 19); Nima kadi stati pred vašimi vrati (Š br.
4992). 38 Usp. Katičić, 2008a, 85-94.
Zeleni lug - Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
[48]
A HIII A H-6peAH BOAoqo6HHqKH,
a i'IIII A H-6peAH Aa IIhiTaAHOI, K qifeMKY ABopy rrpurpe6aAHOI: »lfeif )!(e ABOp Ha rope CTOHT? l1BaHOB ABop Ha rope CTOHT, KpyroM ABOpa )l(eAe3HhiH TbiH, )l(eAe3HhiH ThiH, MeAHHhi BOpoTa, IIOABOPOTHHQhi - IIOA30AOTHHQhi, 3all.lerroqKif Bee cepe6p.s�Hhie.«
Bakrena vrata
IT
324, NQ 468
A išla su, vukla se, vucarala, a išla su, vukla se i trudila se
- >>
iznaći čijem su se dvoru mučno približili: ' Čiji pak dvor stoji na gori? Ivanov dvor stoji na gori, a oko dvora je željezni plot, željezni plot, bakrena vrata, podvratnice39 su pozlaćene, zapori srebrni.'<<
Time se doseže praslavenska vremenska dubina, a priprostomu pjevanju jurjaša nazire se sveti mitski sadržaj .40 Tekstovni sklop kojim ophodnici pred vratima dvora, očekujući darivanje, izriču svoju nestrpljivost, kako god se doimao banalno i improvizirano, praslavenska je predaja. To pokazuje tekst gornjolu žičke ophodne pjesme: Gornjolužička pjesma
[49]
A njedajće nam tu dolho stać, waše warn b loto teptaći, naše nam črije torhaći.
Utopis 178
A ne dajte nam tu dugo stati, vaše vam blato toptati, naše nam crevlje trgati.<<
- >>
To sasvim sigurno nije moglo proizaći iz posuđivanja niti iz utje caja međusobnih dodira, nego je tekstovna predaja koja potječe od istoga praslavenskog predloška.4' A motiv poderane obuće potvr đen je i u tekstovima ruskih ophodnih pjesama što se pjevaju na Jurjevdan: 39 Podvratnica, riječ napravljena za ovu priliku prema ruskom nOABoporHlll.la, znači dasku kojom se zatvara otvor što ostaje ispod vrata kada se zatvore. 40 O slavenskim i baltoslavenskim mitskim vratima usp. Katičić 2003b, 71-95. Usp. i Katičić 2008a, 85-96 41 Usp. Gavazzi 1978, 22; Katičić 1987, 29 i 1993, 50.
Trudan hod
[50]
Xo3RJOIII Ka, A06piiCR! Aali HaM RHqKo EropHIO Ha cBeqKy, Aali HaM Apyroe 3a HaiiiH TPYAbi, 3a eropbeBCKHe. Mbi EropbR OKAHKaAH, Mb! EropbR OKAHKaAH, TpoH AaiiTH H30ApaAH, IlO 6op03AKaM pacKHAaAH!
]urjevski trud
Troje raskidan ih I1
315,N2 456
opanaka
- »Gazda, budi dobar! Daj nam jaje Jurju za svijeću, daj nam drugo za naš trud, za j urjevski. Mi smo Jurja dozivali, mi smo Jurja dozivali, troje smo opanke poderali, po brazdama raski dali!<<
Ophodnici hodaju po polju, kao Juraj , po oranicama, po međa ma. Njihov hod, kao i Jurjev, donosi polju rodnost. A da je to hod, da su XOAHAH, to izričito kazuje druga ruska jurjevska pjesma: [51]
Mbi paHeiiieHbKO BCTaBaAH, 6eAbi AHLia YMbiBaAH, Kpyr IIOAR XOAHAH, KpeCTbl CTaHOBllAH, EropbR OKAHKaAH.
Rano ustajanje
I1 313, N2 454
- »Rano smo ustajali, bijela lica umivali, okolo polja hodili, križeve postavljali, Jurja dozivali.<<
To su dakle eropbeBcKHe TPYAhi - jurjevski trud. I to je trudbn'b hodo. Ti ruski tekstovi sadrže istočnoslavensku potvrdu tekstovno ga sklopa o Jurjevu trudnu hodu. Uzmemo li skupa Mhi Kpyr rroAR XOAHAH [50] i 3a Harrm TPYAhi, 3a eropbeBCKHe [49], dobivamo prasla venski tekstovni predložak jurbjevo trudbno hodo po pol'u (vidi do lje str. 1 03-1 06) . Time je i opet dosegnuta praslavenska vremenska razina. Gaženje po blatu pri trudnome hodu po daleku putu javlja se kao stalan motiv i u pjesmama zapadnoruskih uskršnjih ophoda,
Hod oko poija Dozivanje Jurja Trudan hod
Zeleni lug ....., Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
voločobničkih.42 U njima o tome pjevaju ophodnici kad se obraćaju gazdi dvora kojemu su došli pred vrata i traže da budu obdareni: Blato tući
[52]
He xoiiih AapHTh - XOAH Thi e HaM, XOAH Th! C HaM, BOAO'Ie6HH'IKaM, ITO TeMHOH HO'IH rp.SI311 TOAO'IH, co6aK Ape3HYTh, AIOAeif CMeiiiHTh! He XOIII h XOAHTh - AapH Thi Hac! lll 341-342, N9l l93
=
Il 322, NQ 466
- >>Ako ne ćeš darovati - hodi ti s nama, hodi ti s nama, vucara lima, po tamnoj noći blato tući, pse dražiti, ljude nasmijavati! Ako ne ćeš hoditi - daruj nas ti.«
Tu je vrlo dojmljivo rečeno kako ruski ophodnici vide svoj hod. Kao mučno gaženje po blatu u tamnoj noći, praćeno lavežom pasa i ismijavanjem ljudi. Tu su očito u pjesmu ušli realistični detalji s obilaska po selu: od dvora do dvora, od vrata do vrata. A i njihov hod, kako pokazuje tekst pjesama što ih pjevaju, donosi poljima rodnost i ljudima blagodat.43 Nema dvojbe da ruski ophodnici pje vaju o istom mitskom hodu po dalekom putu, hodu tako trudnom da će ih gazda radije obdariti nego da im se pridruži. Koliko je taj put dalek vidi se i po tome što njime hodaju i po noći. Ne mogu ga proći u jednom danu. Isti se tekstovni sklop, tek u nešto sažetijoj varijanti, susreće u drugoj takvoj ophodničkoj pjesmi: Blato toptati
[53]
He xo'Ieiiih AapHTh - rroilAeM e HaMH: HO'IH KopoTaTh, rp.sr3H TOIITaTh.
Il 324, N9 467
- >>Ako ne ćeš darivati - hajde s nama: noći kratiti, blata top tati.<<
Tu se kao glagol javlja praslavensko toptati kao što se u [49] taj isti glagol, samo u drugom prijevojnom stupnju, javlja u gornja lužičkoj ophodnoj pjesmi u liku teptati. I tu se, dakle, nailazi na
42 O voločobnicima vidi gore bilješku 6. 43 Usp. Katičić 2003b, 2 1-30.
Trudan hod
rječnik praslavenskoga sakralnog pjesništva. I tu ophodnici hodaju noću jer je put tako dalek. U drugoj se jednoj ruskoj uskršnjoj pjesmi susreće isti tekstovni sklop u još jednoj varijanti: [S4]
He XO!llh AapHTh - XOAH Thi e HaM KHH BOAOqHTh, rpJI3H TOAOqHTh, eo6aK Ape3HYTh, AIDAelf eMe!llHTh.
Klin vući, n
326, NQ 470
blato tući
- >>Ako ne ćeš darovati - hodi ti s nama, klin povlačiti, blato tueati, pse dražiti, ljude nasmijavati.<<
Tu se opisuje poseban obred povlačenja željeznoga klina za so bom kroz blato i prašinu. On nam nije poznat iz slavenske tradicij ske kulture, nego od stepskih nomada. Ne može se ne pomisliti da je to posljedica njihova komaktnog utjecaja na istočne Slavene. A možda već i na Praslavene, pa se je očuvala samo kod istočnih. I još jedna varijanta toga tekstovnog sklopa glasi ovako: [SS]
A He xoqe!llh AapHTh - XOAH e HaM H XOAHTh, rpJI3l1 MeeHTh.
Blato mijesiti
- >>A ako ne ćeš darovati - hodi s nama hoditi, blato mijesiti.«
Tu je osobito naglašeno hoditi, riječ temeljna za taj sveti pjev. A ono što se pri tom hodu radi s blatom izriče glagol mesiti, također praslavenski. Ti su glagoli ovi: telt'i [52] , te/čiti [54] , toptati !teptati [53] , [49] , mesiti [55] . N erna razloga ne pretpostaviti da nije samo teptati l toptati iz pjesničkoga jezika praslavenske obredene poezije, nego da su odatle preuzeti i svi drugi, iako do nas, bar koliko se sada zna, nisu došli u pjesmama koje se u drugim slavenskim tradicijama prepoznaju kao ulomci obrednoga kazivanja mita o trudnome hodu na daleku putu. Pada u oči da ruski ophodnici, kad pozivaju gazdu da im da ono Što očekuju od njega, rabe glagol AapHTh, a hrvatski darovati. Hrvatski pjevaju: darujte ga, darujte, juru zelenoga [3] i [38] . Tako je i u drugim jurjaškim pjesmama. Oba su ta glagola praslavenske
Darivanje
Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
Starina obrednoga darivanja
izvedenice od imenice daro, koja pripada arhajskom sloju indoeu ropskoga rječnika. Usp. grčki bWQOV i armenski tur, oboje 'dar', naprama starocrkvenoslavenskomu danb 'podavanje', litavskomu duonis, latinskomu donum i staroindijskomu ddnam, sve 'dar'. Tu se razaznaje stara indoeuropska heterokliza, smjena osnova na -r i na -n: dor- l don-. U najstarijoj indoeuropskoj deklinaciji te su osnove bile raspoređene po raznim padežima iste paradigme. To se stanje prepoznaje još samo po tragovima koje je ostavilo, osobito u hetitskom, staroindijskom i grčkom. Denominalni glagol, izveden od takve heteroklitičke imenice, kojim ophodnici traže od doma ćina da ih obdari, svojom nas etimologijom tako vodi u najdublju indoeuropsku starinu. Odatle se, međutim, još ne zna ništa o tome koliko je ta riječ stara u obrednom tekstu kojega su nam se ulomci očuvali u op hodnim pjesmama južnih i istočnih slavenskih godišnjih običaja. Spomen darivanja u njem odnosi se na suvremen i vrlo aktualan sadržaj jer je neposredni i prizemni smisao ophoda za ophodnike, kako za hrvatske i slovenske, tako i za ruske i bjeloruske, upravo to da od domaćina dobiju neke skromne darove i među se ih podije le. Govor o darivanju stoga je na vremenskoj razini zapisivanja tih folklornih tekstova sasvim pragmatičan i mogao bi pripadati i samo njoj . To darivanje osim toga, bar koliko se do sada razabire, nije bitna sastavnica mitskoga zbivanja koje se u obredu kazuje i time aktualizira. Lako je dakle pomisliti da je spomen darivanja u toj usmenoj tekstovnoj predaji recentan. Može se stoga s dosta razloga pomišljati da je tu tek sama riječ dari(va)ti praslavenska i stara, a njezina pojava u toj tekstovnoj predaji da je više ili manje recentna. No tu valja imati na umu da ako darivanje i nije sastavnica mit skoga zbivanja koje obredu daje njegov vjerski smisao, ono ipak može biti i vjerojatno jest arhaična sastavnica obredne radnje, pa i one pretkršćanske na praslavenskoj vremenskoj razini. Pri hodu po polju onoga koga su tek pokršteni Slaveni nazvali Jurjem u prvobit noj mitskoj predodžbi vjerojatno doista nema nikakva darivanja, ali
Trudan hod
ga je isto tako vjerojatno bilo već kod pretkršćanskih ophodnika koji su obredno izvodili taj hod i time ga, kako su vjerovali, podupirali i osnaživali. Kao obredna radnja darivanje ophodnika može stoga biti vrlo staro, pripadati izvornom praslavenskom sloju te predaje, pa i pozivanje na nj praslavenskim glagolom dari(va)ti onda ne dolazi samo odatle Što je taj glagol u slavenskim jezicima živ sve do naših dana, nego lako može pripadati, pa vjerojatno i pripada njezinu izvornomu sloju. Dakako, to je pitanje na kakvo se može dati tek dobro utemeljen, ali ne i siguran odgovor. Ostaje neka neizvjesnost. Koliko god je hod po blatu i mokrini kao mitski motiv dobro potvrđen i u istočnoslavenskoj usmenoj tekstovnoj predaji ulomaka praslavenskog obrednog pjeva, o hodu po suhom i prašnom putu do sada u njoj nije pronađeno ništa. I u hrvatskoj je i slovenskoj predaji opis toga puta kao suhog potvrđen mnogo oskudnije nego je potvrđen njegov opis kao mokrog. Potvrđen je ipak nedvojbeno. Taj se put u jurjaškim pjesmama opet i opet opisuje kako vodi kroz blato i vodu [36] , [39] , [40] , [4 1 ] , [47] , dakle kao mokar. Ali opisuje se i kao suh [38] i kao prašan [38a] . Ta je proturječnost u opisu puta kojim hodi onaj što donosi rodnost poljima vrlo znatna. Mokro i suho obilježuju sfere dvaju velikih i suprotstavljenih bogova: Velesa i Peruna. Ovako suprotstavljena jedno drugomu u varijantama isto ga obrednog kazivanja o važnome mitskom događanju teško mogu biti tek slučajna i beznačajna. U toj predaji, koliko god se na prvi pogled može učiniti poremećenom, prisutna su zapravo područja moći obaju tih bogova. Time ona svjedoči o dubokoj starini i o temeljnim slavenskim pretkršćanskim vjerskim sadržajima. A odgovor na pitanje koji su to sadržaji ne treba dugo tražiti. Daje ga gore već navedena pjesma sjevernoruskog narodnoga svadbenog obreda u kojoj se sasvim izričito i potanko opisuje taj mitski hod [33] . Tamo se o onome koji hodi kazuje: 113-IIOA rrpaBo:H-oT HO)KeHhKH l BOAa-rpe3h Bhl)KHMaHTI�e, l 113-IIOA AeBOH-OT HO)KeHhKH l OfOHh C ncKpaM BhiAeThmaeT - »Ispod desne noge voda se i mulj ižima, l ispod lijeve noge l oganj s iskrama izlijeće.« Taj koji hodi jednom nogom
Mokro i suho - Veles i Perun
jednom nogom koraca po vodenom, drugom po ognjenom
Zeleni lug .._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
gazi po vodi i blatu, dakle po mokrom putu, a drugom po ognje nom putu, dakle po suhom.44 Hodajući tako, svojim hodom pripada i Perunu i Velesu. U okviru ustrojstva slavenske mitske slike svijeta to je posve jasno. Ali poslije, kad se pod premoćnim utjecajem kr šćanstva izgubila suvisla cjelovitost takve slike svijeta, ta predodžba o hodu po putu mokrom i vodenom za jednu i suhom i ognjenom za drugu nogu postala je tako čudovišna i besmislena da se u ulomcima starih obrednih pjesama što su se čuvali u usmenoj književnosti počela gubiti i samo se sasvim rijetko očuvala, kao ovo u svadbenoj pjesmi s ruskoga sjevera, kojega predaja i u drugome čuva mnogo starine. U jurjaškim pjesmama ostala je tu prvotna starina samo još prikrivena u razrokim varijantama o mokrom ili opet o suhom putu kojim Juraj dolazi do vrata.45 O širem pak kontekstu u kojem sve to postaje ra zumljivije nego što sada može biti još će se govoriti u nastavku ovih izlaganja. Obredno kazivanje o dalekom putu prepoznaje se i u istočnosla venskoj predaji. Tako se u sjevernoj Rusiji oko Vologde pjevalo na Jurjevo, kada se prvi put stoka gonila na pašu: Došla je vrba iza mora
[56]
flpHIII Aa Bep6a lf3-3a MOp.H, rrpHHecAa Bep6a 3AOpOBh.H.
fl 317, N2 459
- >>Došla je vrba od iza mora, donijela je vrba zdravlja.<<
Na Jurjevo se u Rusiji stoka prvi put u godini tjera na pašu pru tovima od mlado prolistala vrbova granja. Taj se vrbov prut u ovom tekstu obredno identificira s Jurjem i kaže da je i on, baš kao Juraj, došao od iza mora. A da Juraj po dalekom putu trudnim hodom do lazi od tamo, to vrlo razgovijetno kazuje južnoslavenska predaja jur jevskih pjesama, hrvatskih i slovenskih [35 ] , [36] , [37] i [38] . Nema dakle dvojbe da je taj mitski motiv već praslavenski i da se u hijerat skom pjesništvu to kazivalo riječima: prišbdlr, ijurbjb}}bz za mor'a. 44 Vidi gore str. 46-48. 45 Vidi gore str. 51-54.
Trudan hod
A u hrvatskoj pjesmi što se pjevala u ophodu na Jurjev dan su
sreće se kitica uvelike podudarna s ruskom što je upravo navedena: [57]
Došo vamje sveti Đurad na zelenom konju, donio vam sreću, zdravlje i Božji blagoslov pri blagu i gospodarstvu.
Zdravlje H 23
Tek se tu Juraj spominje po imenu, a ne svježe prolistala vrbova grana što se s njim obredno poistovjećuje. Tu se i sodorvbje pokazuje kao riječ praslavenskoga obrednog kazivanja o dolasku onoga koji polju donosi rodnost. Ruske jurjevske ophodne pjesme bacaju na daleko p(Jtb sasvim neočekivano novo svjetlo iz suprotnoga kuta. Tako ruski ophodnici oko Kostrome, sjeveroistočno od Moskve, pjevaju na J urjevdan: [58]
EaTJOIII K a Eropnil, MaKapnil rrperroA06Hhril! Crracn Haiiiy CKOTHHKy, BCIO )l(llBOTHHKY B IIOAe ll 3a IIOAeM, B Aecy 3a ropaMH, 3a III n poKHMH AOAaMn! BoAKy, MeABeAJO rreHh Aa KOAOAa, Aa 6eAa� 6epe3a, ApeBec�HHhiH KaMeiiieK! HaiiiHM-To TeAeHhKaM - TpaBKa MypaBKa, 3eAeHeHhKHH AY)I(OK!
juraj spašava stoku
Vuk i medvjed
Il
314, N!! 455
Teladi trava
- >>Tatice Jegorije, Makarije prečasni! Spasi našu stoku, svu ži votinju - u polju i za poljem, u šumi za gorama, za širokim do lovima! Vuku, medvjedu panj i klada, i bijela breza, šljunčasti kamičak! A našim telićima - sočna trava, zelena livada!<<
Tu se osjeća utjecaj ruskih »duhovnih stihova«, osobite vrste pučkih pjesama pod jakim utjecajem crkvene književnosti. Odatle se tu uz svetoga Georgija zaziva i sveti Makarije i oslovljuje hijeratskim epitetom nptnoAo6bHhiH. No ako se sve to zanemari, ostaje zaziv
Duhovni stihovi
Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
Predodžba o mitskom zbivanju u ruskojje i hrvatskoj predaji tu ista
svetom Georgiju, Jurju - koji je na taj dan došao - da zaštiti stoku na polju, u šumi i u prostranstvu dolova, kamo ju prvi put u godini tjeraju na pašu. Š tititi ju treba od zvijeri:: vuka i medvjeda. Njima se dodjeljuju panj i klada, bijela brezova kora, šljunak na obali vode. A zaziva se Juraj i da stoci donese sočnu travu na zelenoj livadi. Kad J uraj dohodi, poraste mlada i sočna trava. To pak da sveti J uraj na svoj dan štiti stoku na paši i donosi joj sočnu travu dobro je potvr đeno u pjesmama što su se u Bjelorusiji i zapadnoj Rusiji pjevale pri uskršnjim ophodima (usp. gore [ 1 8] , [20] , [23] , [25] , [26] i [27]) . To je ono: donesal je, donesal lakat dugu mladicu, l donesal je, donesal pedanj dugu travicu [36] i k tomu [37] i [39] . Predodžba o mitskom zbivanju u obje je predaje ista. Druga jedna varijanta te ruske pjesme jurjevskih ophodnika, ta kođer iz kostromskoga kraja, nešto je iscrpnija: [59]
Vuku i medvjedu put do iza mora
Stoci trava
Eropllii 6aThKO xpa6pbiH, MaKapllii npenoAo6HbiH! Cnaell Hawy eKOTllHKy, BeJO )l(llBOTllHKy - B IIOAe ll 3a IIOAeM, B Aeee ll 3a AeeOM, 3a AeeOM - AeeaMll, 3a KPYThiMll ropaMll! BoAKY e MeABeAeM - IIeH h Aa KOAOAa, no-3a-Mope Aopora! 3aiil\y e Allell[\eH - ropbKa.H OellHa no eaMOJO BeprnllHy! B6poHy e BopoHoii KaMeiiieK ApeeBRHbJH! MarywKe eKOTllHKe, Beeif )l(llBOTllHKe - rpaBKa-MypaBKa 3eAeHeHbKllH AY)I(OK!
TI
315, N9 456
- »Jegorije, oče hrabri, Makarije prečasni! Spasi našu stoku, svu životinju - u polju i za poljem, u šumi i za šumom, za šumom
Trudan hod
- za šumama, za strmenitim gorama! Vuku s medvjedom panj i klada, put do iza mora! Zecu s lisicom - gorka jasika po samome vrhu! Gavranu s vranom kamičak šljunčasti! Majčici stoci, svoj životinji, sočna trava, zelena livada.«
Vuku i medvjedu i tu se dodjeljuju panj i klada, ali se šalju i na juraj protjeruje put do za more. To je, dakako, dalek put, onaj isti kojim je Juraj vuka i medvjeda došao od iza mora. Na taj isti put sada se upućuju zvijeri: vuk i onamo medvjed, ali u suprotnom smjeru. Juraj ih protjeruje onamo odakle odakle je došao je došao. Neke stvari sad postaju jasnije. Kad bog gromovnik Perun bije boj sa stočjim bogom Velesom, neumoljiv je i nepopustljiv. Kamo god njegov protivnik kaže da će se skloniti, on mu odgovara da će ga po što po to i tamo ubiti. Tek kad mu protivnik veli: Hy, AhlK .H cxyBaiOc.H y BOAY noT Kopq, noT KOAOAy! - »No, eto, ja ću se skloniti u vodu, pod panj , pod kladu!«, on mu odgovara: Hy, TaM TBoe MeCTo, TaM ca6e 6yA3b! - »No, tamo je tvoje mjesto, tamo sebi budi« (P 4, 1 55- 1 56, AonoAHeHHe N9 3).46 Panj i klada jesu mjesto vuku i medvjedu. Juraj, kao i Perun, šalje protivnike na njihovo mjesto i time uspostavlja poremećeni red. A iza mora, odakle je Juraj došao i kamo šalje vuka i medvjeda, tamo je Veles. Izričitu predaju o tome očuvali su nam Česi: Nekam k Velesu za more, nekam Velesu pryč na Velesu za more more - »Nekamo Velesu za more, nekamo Velesu odavle na more.« Njima je doista tamo i mjesto jer dlakavi medvjed i jest sam Veles, ljuta zvijer, Perunov protivnikY Zecu i lisici namjenjuje se jasika. Ona je gorka. Smisao je toga da se divljim životinjama zagorči meso domaće stoke. Zabilježen je Zecu i lisici i bjeloruski tekst oblikovan kao dijalog koji su na Jurjev dan govorili jasika pastiri pri večernjem obrednom obilasku stoke. U njem se javljaju replike: 3am�, 3am�, u;11 ropKa OCHHKa? - fopKa! - H11xa:H )Ka Halila CKOIJ;hiHKa TaK 6yA3HIJ;h ropKa BOYKY (IllE 1 , 1 , 1 69). - »Zeče, zeče, je li gorka jasika? - Gorka je! - Neka onda naša stoka tako bude gorka vuku«. Kako god nije razumljivo kakvu tu ulogu igra baš zec, toliko 46 Usp. Katičić, 2008a, 191-194. 47 Usp. Katičić, 2008a, 1 3 8-162.
Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
je dobro razumljivo da stoka treba biti gorka vuku. Odatle i spomen jasike u [59] . Tekst ophodne pjesme nedvojbeno je sadržajno podu daran s tekstom ophodnoga dijaloga. To pak da su vuk i medvjed upravo taj Perunov protivnik, kazu je jedna daljnja varijanta te ruske jurjevske pjesme, i ona zapisana u predjelu Kostrome: [60]
Ljuta zvijer
EropHil Th! Ham xpa6phiH, MaKapHil rrperroA06HbiH! Th! crracH Harny CKOTHHY B IIOAe H 3a IIOAeM, B Aecy H 3a AeCOM, IIOA CBeTAhiM Meom;eM, IIOA KpaCHhiM COAHhiiiiKOM, OT BOAKa XHII.IHOfO, OT MeABeAH AIOTOfO, OT 3BepH AyKaBOfO!
n
3I6, N2 457
- >>]egorije, ti naš hrabri, Makarije prečasni! Ti spasi našu stoku u polju i za poljem, u šumi i za šumom, pod svjetlim mjese com, pod jarkim suncem, od vuka divljega, od medvjeda ljuto ga, od zvijeri zle!« Ljuti medvjed
Vuk i medvjed su dakle 3Bepb 'zvijer', a uzme li se u obzir či tav kontekst: OT BOAKa XHIQHOfO, OT MeABeAJI /l10m020, OT 38ep.5t AyKaBoro, oni su upravo ijuto }b zverb. A to je Perunov protivnik.48 Juraj se tu ponaša kao Perun. Ako nije sam Perun, a ono je svakako perunovit. To se vrlo razgovijetno pokazuje i u drugoj jednoj varijanti te ruske jurjevske pjesme, kako je zapisana od ophodnika također u predjelu oko Kostrome: [61]
EropHil Th! Ham xpa6phiH, MaKapHil rrperroAo6HhiH! CrracH Harny CKOTHHKy, BCIO )!(HBOTHHKY B IIOAe H 3a IIOAeM,
48 Usp. Katičić, 2008, 138.
Trudan hod
B Aece H 3a AeCOM! BoAKy, MeABeAJO, CTapoMy 3sep10, AHCH'-\e H 3aH'-\Y rreHb Aa KOAOAa, Ha paMeHbe Aopora!
Stara zvijer
TI
313, N9 454
- >>}egorije, ti naš hrabri, Makarije prečasni! Spasi našu stoku, svu životinju - u polju i za poljem, u šumi i za šumom! Vuku, medvjedu, staroj zvijeri, lisici i zecu - panj i klada, put po gu stoj šumi uz rub polja.<<
I tu se spominje zvijer, protivnik Perunov, kojega Juraj, kako se zaziva, treba da potjera na dalek put, na onaj isti kojim je došao i donio zelenilo drveću, grmlju i livadama. To opisuju hrvatske jur jaške pjesme: Sva se gora zeleni, l brdo i dolina (H 5 ) . Isto tako: Sve se poije zeleni, l brdo i doline (H 1 5) i još: Sva se zemija zeleni, l brda i doline (H 1 6) , te isto tako: Sva se zemija zeleni, l brdo i ravnice (H 33) . Obuhvaćeno je tu sve zemljište: gora, poije, brdo, doline, ravnice upravo sva zemija. To je okoliš u kojem se na Jurjev dan prvi put u godini stoka goni na pašu šibama od tek prolistalih vrbovih grana. Sve je zeleno. Juraj je obrana od nepoželjnih: vuka, medvjeda, dakle zvijeri, pa lisice, zeca, gavrana i vrane. U pjesmama ruskoga jurjevskog opho da to je, kako se upravo pokazalo, izrečeno u vrlo suvislom tekstu obredne pjesme, koji je došao do nas u dosta čvrsto integriranom pramenu usmene predaje. U hrvatskim i slovenskim jurjaškim pje smama takve suvisle predaje nema. To veću pozornost pobuđuje što se u razmrvljenim ulomcima Juraj u osobi ophodnika nudi kao zaštitnik od nekih među spomenutima. Tako se javlja: Dajte juri slanine l da vam tjera vuka s planine (H 7) ili u drugoj pjesmi: Dajte nam kuk da nas ne bu vuk (H 1 7) . Potjerat će dakle vuka. Taj Jurjev protivnik izvorno je praslavenski vhlh. Isto se tako, podudarno s pjesmama ruskoga j urjevskog ophoda, u hrvatskima i slovenskima pjeva: Dajte juri jajec da ga ne bu zajec (H 4) . Tu su i varijante: Dajte juri jaja da vas ne bu zaja (H 7) ili: Dajte mu jajec da ga ne
Sva se zemija zeleni
juraj zaštitnik od vuka i zeca u hrvatskoj i slovenskoj predaji
Zeleni lug - Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine
juraj zaštitnik od vrane u slovenskoj predaji
Krvavo more
bo zajec ( Š br. 4992) . Taj je Jurjev protivnik izvorno praslavenski zaj{Cb. Takva je podudarnost u ruskoj i južnoslavenskoj predaji obrednoga teksta to znatnija što nije lako razumjeti za koga to zec može predstavljati ugrozu, pa se zec u tom tekstu mogao naći samo zato što se po predaji tako pjeva. Zanimljiva je u tom sklopu slovenska jurjevska pjesma u kojoj se susreću stihovi: Dajte mu špeha da ga ne bo kreha, dajte mu jaje da ga ne bo zajc ( Š br. 4994) . Tu se kao i u ruskoj ophodničkoj pje smi koja se pjeva o Jurjevu danu uz zeca spominje vrana [59] . Tek riječ za nju ne nastavlja kao u ruskom Bop6Ha praslavensku. To je njemačka riječ Krahe 'vrana', jedna od brojnih takvih posuđenica u slovenskim narodnim govorima. U usmenoj predaji tog obrednoga teksta ona je u neko mlađe doba zamijenila slovensku riječ prasla vernskoga podrijetla vrdna, koja nastavlja praslavensko vorna jedna ko onako kako ju nastavlja rusko Bop6Ha. U navedenim slovenskim stihovima riječ kreha ne može se, dakako, smatrati potvrdom pra slavenske riječi vorna 'vrana', ali nedvojbeno jest potvrda njezine prvobitne prisutnosti pri nabrajanju protivnika koje Juraj došavši s daleka puta tjera do iza mora, dakle onamo odakle taj njegov put počinje. Potvrđeno je time, neizravno, ali pouzdano, njezino mjesto u praslavenskom obrednom tekstu, upravo obrednoj pjesmi, koja kazuje o dolasku onoga kojeg su pokršteni Slaveni nazvali Jurjem. Na kraju ovoga poglavlja valja se još pozabaviti pramenom juž noslavenske usmene tekstovne predaje koji možda kazuje zašto je more od iza kojega Juraj polazi na svoj dalek put crveno [35] i [38] ili čak krvavo [36] i [37] . U Slanom na Dubrovačkom primorju zapisa na je 1 963. od kazivačice rodom iz obližnje Trnove pjesma koja se doima vrlo arhaičnom: [62J
Osu se nebo zvijezdama i ravno polje ovcama. Zvijezdama nema Danice, ovcama nema čobana dojedno dijete Vidoje, i ono ludo zaspalo.
Trudan hod Budi ga jela sestrica: » Ustani, braco Vidoje, ovce ti za lug zadoše, jednu ti zakla vučica, potekla krvca do mora.« Ćula se žalost do Boga.
Ljl 70-71, br. 60
Ako se to poveže s tekstovnom predajom o Jurjevu daleku putu, objašnjava se zašto je more od iza kojega Juraj polazi krvavo, pa stoga i crveno. Nejasno ostaje samo kako ta predaja, ako se doista odnosi na isto na što i ona o daleku putu, ulazi u motivski sklop toga mit skog kazivanja. Jedna varijanta te pjesme zapisana od crnogorskog kazivača, ta kođer u novije doba i objavljena 1 964., odlikuje se upravo surovom arhaičnošću: [63]
KHneHo He6o 3BHje3AaMa, III HpoKo rroA>e OB'-\aMa. OB'-\aMa HeMa qo6aHa AO jeAHO MoMqe PaAojqe, H OHO MAaAO 3aCIIaAO. EyAH ra ceCTpajeAeHa 6HjeAHM 3y6oM IIOA rpAO. floTe K Aa KPB'-\a AO Mopa, qyAa ce )l(aAocT AO He6a Aa ceja 6paTa 3aKAaAa 6HjeAHM 3y6oM IIOA rpAO.
Sestra brata HQHfl 21
Tu se jasnije razabire koji je mitski sadržaj toga tekstovnog ulom ka i bolje se razumije zašto se »Čula žalost do neba«. Osjeti se živo kako je varijanta s dubrovačkoga primorja pitomo ublažena. Motiv sestre koja kolje usnulog brata pripada motivu o najbližem ženskom rodu, majci i sestri koje režu i kidaju svojeg sina i brata dok spa va.49 I dalje, međutim, ostaje nejasno kako se taj pramenčić usmene tekstovne predaje uklapa u motivsku cjelinu o krvavom moru na Jurjevu daleku putu, ako je toj cjelini doista pripadao. 49 Usp. Bošković-Stulli, 1971; Katičić 2003b, 60-69.
zaklala
Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
Sventovit
Sventovitov konj
Latinski zapis slavenskoga svetogpjeva
Obredno kazivanje mita kakvo se ovdje ocrtalo dobiva dodatnu potvrdu sa sasvim neočekivane strane. Danski ljetopisac s početka 1 3 . stoljeća Sas Gramatik opisao je svetište Sventovita, boga bal tičkih Slavena na Arkoni, sjevernom rtu otoka Rujane, kakvo je bilo u njegovo vrijeme. O Sventovitovu konju, kojega su držali u hramu, zapisao je ovo: Preterea peculiarem albi coloris equum titulo possidebat, cuius iube aut caude pilos convellere neforium ducebatur. Hune soli sacerdoti pascendi insedendique ius erat, ne divini animalis usus, quofrequentior, hoc vilior haberetur. In hoc equo opinione Rugie Svantovitus (id simulacro vocabulum erat) adversum sacrorum suo rum hostes bella gerere credebatur. Cuius rei precipuum argumentum exstabat, quod is, nocturno tempore stabulo insistens, adeo plerunque mane sudore ac luto respersus videbatur, tamquam ab exercitatione veniendo magnorum itinerum spacia percurrisset (Saxo Grammaticus 1 4, p. 567, ed. Holder) - »Osim toga posjedovao je u znak počasti osobitoga konja bijele boje, kojemu se istrgati dlake iz grive ili repa smatralo zlodjelom. Jedino je svećenik imao pravo pasti ga i zajašiti kako se ophođenje s božanskom životinjom, što je češće, ne bi činilo da je to manje vrijedno. Na tom je konju po mišljenju Rujane, kako se vjerovalo, Sventovit (to je bilo ime kumiru) vodio ratove protiv neprijatelja svojih svetinja. Kao obrazloženje za to navodilo se prije svega to što je on, ostajući preko noći u štali, ujutro se ve ćinom činio toliko uprskan znojem i blatom kao da je vrativši se s napornih pothvata pretrčao udaljenost dalekih putova.« Tu je konj, blato i dalek put, sve dakako prevedeno na latinski. Očito je Sas Gramatik uspio saznati nešto o onome što su poganski Slaveni na Rujani pjevali pri obredima u svetištu i oko njega. To su i stoljećima kasnije neki od njih, ako i samo u ulomcima, zadržali u ophodnim pjesmama svojih godišnjih običaja.
Trudan hod
4. Juraj glavu siječe
Kad Juraj dođe, na svoj dan u godini, dočeka ga potišten muk. Tek kada svlada protivnika, zmiju kojoj ljudi plaćaju strašan i krvav danak, dobiva njegov dolazak svoje pravo značenje. O tome u Daljnjoj Lomnici u Turopolju jurjaši pjevaju ovako: �64]
Crna gora zeleni se, svaka majka žalosti se zajedinu čerku svoju koju mora dat pozoju. Kad sepozoj van pokaže, svetiJuraj k njemujaše, iz korica mač izvleče, pa pozoju glavu seče.
s.v.
pozoj.
na dolasku dočeka žalost
Mačem siječe H 18
Riječ pozoj susreće se u slovenskim govorima u značenju 'neman', a u hrvatskim kajkavskima, u Ž umberku, pa u tragovima i sve do u Slavoniju, u značenju 'zmaj'. U svojim ju rječnicima imaju Habdelić ( 1 670) : Pozoy. draco, nis, m. , pa Belostenec ( 1 740) : Draco, onis. Pozoy. (Dalmatice) drokun, zmay. i Pozoy. (Dalmatice) drakun. Draco, onis. , a i Jambrešić ( 1 742) : Draco, i5nis, m. Pozoj, zmaj. Ta je riječ izvedenica prefiksom: po-zoj, a drugi joj je dio imenica u prijevojnom o-stupnju izvedena od glagola zinuti, zijati, zijevati kao što je od liti, lijati, lijevati izvedena imenica loj. Praslavenske riječi zojb (ruski 3o:H) 'krika (iz razvaljenih usta) ' i pozojb od indoeu ropskog su korijena. Pokazuje to njihova glasovna podudarnost s grčkim xa(vw, latinskim hiare, starogornjonjemačkim geinon i no vogornjonjemačkim gahnen, sve 'zijevati' ,50 a pokazuje to i starinski tvorbeni obrazac kojim su posve integrirane u izvorni indoeuropski rječnik. Nema stoga razložite sumnje u to da je pozojb praslavenska riječ, ako se je i očuvala samo u nekim zapadnim južnoslavenskim govorima. Ona znači 'zijev' i odnosi se na razvaljeno ždrijelo zmaja, nemani koja proždire djevojke Što mu se moraju davati. 50 Usp. Skok 1973, 19,
jurja
Pozoj
Zijev
Razvaijeno ždrijelo zmaja
Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
O istome pjevaju jurjaši u Svetoj Nedelji kod Samobora ovako: [65] Ljuta zmija
Sabljom siječe
Crna gora zeleni se, svaka majka žalosti se zajedinu kćerku svoju koju mora datpozoju. Svaki dan mu mora biti jednojanje i djevojka.
jedno janje i djevojka
Pozoj je zmija
Sablja
Mač
Srede morajepečina, u pečini ljuta zmija. Kada zmija glavu kaže, svetijuraj sablum maše, a kad zmija zaplivaše, onjojglavu odsekaše.
H 18-19
Kazivanje u ovom odlomku obredne pjesme nije baš suvislo. Lako može biti da je slijed dviju kitica izvrnut, da je druga izvorno stajala prije prve. Tu se jasno kaže što je zapravo pozojb. To je zmija, praslavenski zmbja, velika zmija razjapljena ždrijela. Jurjevo oružje tu nije mač, praslavenski mbČb, nego sablja, što nije riječ naslijeđena iz praslavenskoga. Ona je ušla u sve slavenske jezike tek za mongol skih provala u 13. stoljeću, a po podrijetlu je najvjerojatnije uraloal tajskaY U neko je mlađe doba u toj tekstovnoj predaji posuđenica sablja zamijenila prvobitno praslavensko mbČb. No Jurjeva borba sa zmajem pripovijeda se u hrvatskoj usmenoj predaji i nešto malo drukčijim riječima. Tako u jednoj turopoljskoj jurjaškoj pjesmi: [66]
Crna gora zeleni se, saka majka žalosti se zajedinu čerku svoju teru mora datpozoju. Svetijurajake krvi, svetijuro kojnajaše, onakol sebe sablum maše. Da sepozoj van pokaže,
51
Usp. Skok 1973, 1 8 1-182, s.v. sablja.
Trudan hod svetijura k nemu jaše, jura pred se kople meče i pozoja strašno seče.
jura pozoja
Miklaušić 100
strašno siječe
Druga jedna turopoljska varijanta zapisana u Daljnjoj Lomnici gotovo je ista, tek su stihovi u njoj nešto premetnuti: [67]
Crna gora zeleni se, saka majka žalosti se zajedinu čerku svoju teru mora datpozoju. OdličenjeJuro krvi, medjunaki bilje prvi. Da se pozoj van pokaže, svetijura kojnajaše, okol' sebe sablum maše! Jura pred se kople meče i pozoja strašno seče.
Miklaušić 101
U te dvije varijante, sasvim bliske jedna drugoj, ono jura pred
se kople meče i pozoja strašno seče ne može se prihvatiti kao čista i nepomućena tekstovna predaja. Prvo zato jer se kopljem ne može sjeći, barem ne u pravom i prvotnom značenju, nego samo u vrlo proširenom i razlabavljenom 'ranj avati', kako se ta riječ u toj pjesmi i razumijeva. Osim toga se prije toga u istoj pjesmi pjeva da Juraj o(na)kol sebe sablum maše. Dakle mu je oružje sablja kojom se može sjeći kao i mačem. Koplje se pak doista meće, što će reći 'baca' . Može se stoga pretpostaviti da se u neko doba u usmenoj predaji nametnula rima meče - seče, pa je tu onda i sablja zamijenjena kopljem. Značenje onoga seče tada je od izvornoga i konkretnoga 'sječe' razlabavljeno u mnogo općenitije 'ranjava'. Koplje je moglo ući u tekstovnu predaju i pod utjecajem kršćanske svetačke legende, i osobito ikonografije, gdje se sv. Juraj opisuje odnosno prikazuje kako kopljem ubija zmaja.52
52 Usp. Leksikon 1979, 309, s.v. juraj.
Sabija ne kopije
Zeleni lug ....., Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
Tek kad je Juraj ubio zmaja, prekida se potišten muk. Jurja doče kuje svirka i pjesma, zapleše se, počinje slavlje koje je ostalo obilježje Jurjeva dana. O tome se u ophodničkoj pjesmi koja se ovdje navo dila prva [64] dalje kaže ovo: Sve djevojke
[68]
otkupio Sve muzike zasvira/e
Mač
Kadpozoja umorio, sve djevojke otkupio, sve muzike zasvira/e, sve djevojke zaplesale.
H 18
Tek sada je Juraj svojim dolaskom ljudima donio dobrobit. Već samo razmatranje hrvatske usmene predaje o tome kako Juraj zmaju siječe glavu omogućuje zaključak da mu je oružje pri tome prvotno bio mač. To potvrđuju bjeloruski zagovori protiv zmijina ujeda. U jednom takvom zagovoru vrač se prijeti zmijama: [69]
... 6yA3.H exa'-\h CB.l!ThiH IOphiH II MIIKOAa, 6yA3.ll Bac co6IIpa'-\h II Meqqy fOAOBbl OTCeKa'-\b. P S, 1 1 2, N9 297 - >>
jašit će sveti Juraj i M ikola, skupljat će vas i mačem glave odsijecati.« •••
U drugom takvom zagovoru vrač govori zmijama: [70]
... 6yA3.ll exa'-\h CB.l!ThiH lOphiH - 51rophiH Ha CIIB.l!HhKIIM KOHIIKy, e qapBoHoif rrporaoeil:, 6yA3.H Bac co6IIpa'-\h, yciiM Meqqy fOAOBbl ChiMa'-\b. P S, 1 12, Nl! 296 - >>
jašit će sveti Juraj - Jegorije na sivom konju, s crvenim pokrovom, skupljat će vas, svima mačem glave skidati.<<
juraj mačem siječe
•••
Tu je glagol ce% ili ceKaQh, kojega je značenje sasvim konkretno 'sjeći', zamijenjen drugim općenitijega i manje određenog značenja 'skidati'. No glave se ne mogu skidati, osobito ne mačem, drukčije nego da se sijeku. Stoga je taj zagovor nedvojbeno potvrda iste tek stovne predaje. Kad se te bjeloruske usporede s hrvatskim potvrdama, pokazuje se bjelodano da obredni tekst o borbi Jurja sa zmajem kao tekstovna
Trudan hod
predaja potječe iz praslavenskoga hijeratskog pjesništva. T o potvr đuje i bugarska pjesma koja se pjeva o Đurđevdanu: [71]
ToprHaA MH e cBeTH feopm CBeTH feoprH, 6mKHe Ae, C aA5!Ha KOH5!! Aa o6H)I(Aa 3eAeH nm op. Ha IT 'bT cpell\a cypa AaM5!, TpOOfAaBa, meCTOKpHAa, IT'bT MY ITpeqlf, XOA He AaBa, 3aTBOpHAa meeT ITAaHHHH, 3aKAIOqifAa meeT H3BOpH, Ta He AaBa KaiTKa BOA a. l13BaAH ce L\BeTeH feoprH, H3BaAH ce ocTpa ca6A5!, Ta 3aMaxHa H oTceqe, Ta oTceqe AO TPH rAaBH, Ta 6AHKHaAH, Ta ITOTeKAH, TO ITOTeKAH AO TPH peKH: IT'bpBa peKa )!('bATO )!(HTO, Apyra peKa poimo BHHO, TpeTa peKa MeA H MaCAO. fhpBa peKa ITO opaqH, Apyra peKa ITO KOITaqH, TpeTa peKa ITO ITqeAapH, ITO ITqeAapH, ITO oBqapH. l1BaHOB - ToiTopoB 1974, 201-202 - »Krenuo je sveti Georgije - sveti Georgije, Bože moj, s gri miznim konjem! - da obiđe zelenu granicu. ... Na putu sreće suru lamju, troglavu, šestokrilu, put mu priječi, ne da mu ho diti, zatvorila je šest planina, zaključala je šest izvora, te ne daje ni kapljicu vode. Izvadi sveti Georgije, izvadi oštru sablju, te zamahne i odsiječe, te odsiječe do tri glave, te su šiknule, te su potekle, to su potekle do tri rijeke: prva rijeka žutog žita, dru ga rijeka rujnog vina, treća rijeka meda i masla. Prva rijeka za orače, druga rijeka za kopače, treća rijeka za pčelare, za pčelare, za ovčare. «
Jurjev protivnik tu nije ni zmija, ni zmaj, ni pozoj, nego je la mja. To je naziv za opasnu i grdnu neman, upravo za ono što nama
Troglava lamja
juraj siječe tri glave
Tri rijeke
Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
Umreženost tekstovne predaje
Zakijučana vrela
Zaprjek
Aždaja
obično znači zmaj, a riječ je posuđena od novogrčkoga Actf.Ha, što znači upravo to.53 I tu Juraj zmaju siječe glavu, tek ne jednu, nego tri, koliko ih on u toj verziji ima. Uz to se u tom tekstu javljaju i praslavensko pptb i praslavensko hodo (rThT MY npeqH, xoA He AaBa) , pa se dobro uklapa u sklop koji se raspoznaje u naprijed navedenim hrvatskim potvrdama, premda im na prvi pogled nije nimalo sličan. To pak što je Jurjev konj opisan kao grimizan podudara se s bjeloruskim zagovorom gdje mu je konj zelenko sa crvenim pokro vom [69]. A 3eAeH CHHop 'zelena međa' koju junak obilazi stvara na početku pjesme ozračje zelenila i pokazuje da je bugarski Georgije također zeleni juraj, pa i hoditb po med'amo . Očituje se u tome kako su među sobom čvrsto umreženi svi pramenovi predaje toga prasla venskog sakralnog teksta. To je dobra podloga za rekonstrukciju. U toj bugarskoj jurjevskoj pjesmi zmaj kojemu Juraj siječe glavu pojavljuje se kao zla sila koja priječi svaki dotok vode i tako izaziva potpunu sušu. Kad mu Juraj odsiječe glave, šikne voda, poteknu rijeke i prokulja dobrobit za sve ljude: one koji oru polja, one koji kopaju vinograde, one koji uzgajaju pčele i one koji pasu ovce. To je motiv o zaključanim vrelima, do sada najbolje potvrđen iz ma kedonske usmene predaje. Biće koje zaključava vrela tamo je BeAa caMOBHAa, dakle žensko, onako kako je i zmbja, pa i AaMR, a ime ju povezuje s bogom Velesom, upravo kao njegov ženski par, baš kao što su par zmbjb i zmbja .54 Po svojoj mitskoj ulozi taj lik je potpuno analogan vedskomu vrtrab 'zaprjek',55 što je kao ime nadnaravnoga bića opis mitske funkcije lika koji je sam po sebi ahib 'zmija', što je riječ indoeuropskoga podrijetla, glasovno potpuno podudarna s praslavenskim t;Žb 'zmija'. U staro iranskom jeziku avestičke predaje ta se mitska zmija naziva ažiš. U avestičkoj se obrednoj poeziji javlja i zloduh po imenu Ažiš Dahdko,56 koji se zamišljao kao troglava 53 54 55 56
Usp. Katičić, 2008a, 233-234. Usp. Katičić 2003b, 97-109. Usp. Ježić 1987, 69-77; Katičić, 2008, 3 1 3 -326. Od toga (novo)perzijski eždehd 'zmaj', u nas preko turskoga posuđena kao aždaha,
aždaja.
Trudan hod
zmija. Tu se u bugarskoj jurjevskoj pjesmi razaznaje, slab doduše, ali ipak pouzdan trag indoeuropske obredne pjesme u kojoj se ka zuje mit o oslobađanju voda. Juraj se i tu pokazuje kao perunovit. Na temelju južnoslavenske: hrvatske i bugarske, te istočnosla venske: bjeloruske, usmene predaje razabire se nosiva greda koja predstavlja praslavensko ishodište te tekstovne predaje. Prema: [ 65] ... sveti juraj sablum maše, a kad zmija zaplivaše, on joj glavu odsekaše, [69] CBRTbiH IOpbiH . . . 6yA3R Bac (tj. 3Mel'i) co611pau;h 11 Meqqy roAOBhi OTCeKaL\b, [70] CBRThiH IOpbiH . . . 6yA3R Bac (tj. 3Men) co611pau;h, yceM Meqqy roAOBbi Cb!Mal\b, [71 ] .. . reop rH, 113BaAH ce OCTpa ca6AR, ... Ta OTCeqe AO TPH rAaBH (tj. Ha AaMR)
[ 64] . . . sveti Juraj k njemu jaše, iz korica mač izvleče, pa pozoju glavu seče, [66] ... juraj pred se kople meče i pozoja strašno seče i [67]
razabire se jezgreni praslavenski obredni iskaz o borbi Jurja sa zmij skim protivnikom, i to u dvije varijante: a. ljubrbjbJ zmhji mbČemb golvp sičetb. b. ljubrbjbJ pozoju mbčemb golvr slčetb.
Ostaje pitanje kakav je u tom obrednom pjevanju bio prvobitni odnos između pozojb i zmbja. Potvrde nam o tome ne kažu ništa. Oboje su pjesnički zazivi nadnaravnoga bića opisom nekoga njego va svojstva, čime se, pokazujući da mu se pozna prava narav, obred nim tekstom stječe vlast nad njim. Tako se protivnik kojega pobje đuju i Perun i Juraj zaziva kao zmb}b i zmbja 'zemljani/zemljana', 'onaj/ona koji/koja puže po zemlji', zatim kao Čbrt'b 'onaj koji vuče brazdu', 'onaj koji ruje',57 dakle i opet vezan za zemlju, te pozojb 'zijev', 'razjapljena ždrijelo', koje guta »janje i djevojku«. Oboje su opisi bića kojemu je temeljni naziv, kako se može s dobrim razlo gom zaključiti, bio praslavenski pŽb 'zmija', riječ koja potječe još iz 57 Usp. Katičić 2006b, 260-263 i 2008a, 265-269.
juraj glavu siječe
Pozoj, zmija, črt, už
Zeleni lug ......, Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
Svetačka legenda i praslavenski obredni tekst
Zvijer medvjed
indoeuropskoga hijeratskog pjesništva.58 Kazati mjesto nje zmbjb, zmbja, ili Čbrt'b, ili pozojb prvotno je bilo isto kao kad se u kršćan skom govoru mjesto davol kaže nečastivi ili zli. Jurjaško pripovijedanje o tome kako je sveti vojnik ubio zmaja i oslobodio djevojke jako se doima kao da je srednjovjekovna bajka nastala u ozračju viteške kulture pod utjecajem svetačke legende.59 Nije sasvim lako prepoznati u njoj preoblikovano obredno kaziva nje praslavenskoga mita. Tek spomen zmije na kamenu kod mora [64] i [65 ] , a i sama riječ zmija kao oznaka protivnika koji se pobje đuje i značenje što ga ona ima u praslavenskom nazivlju za skrovito i sveto ustrojstvo svijeta, pa i starinska riječ pozoj, upućuju na to da se tu radi upravo o tome. Takav zaključak snažno podupiru glasovno podudarni tekstovni sklopovi potvrđeni u bugarskoj i bjeloruskoj usmenoj predaji. No svaka sjena dvojbe raspršuje se kad se uzme u obzir i ruska predaja. Kada naime, ophodnici na ruskom sjeveru dođu do dvora i objavljuju Jegorijev dolazak, zazivaju ga da potjera divlje životinje do iza mora, odakle je sam došao. I to je protivnik, ali se on tu ne zove ni zmbja kao u [65], [69] i [70] , ni pozojb kao u [64] , [65], [66] i [67] , nego zverb [60] , [6 1 ] i medvidb [58] , [59] , [60] , [61 ] . A to da se protivnik, upravo protivnik gromovnika Peruna, pojavljuje i kao zmaj ili zmija i kao zvijer, upravo kao dlakavi medvjed, to je čvrsto dokazano i dobro poznato. Objašnjava se time što je taj protivnik zmaj, a zmaj se, kako se saznalo od bjeloruskog kazivača, zamišljao kao zmija s medvjedom glavom.60 Kada se uoči kako je rusko zazivanje Jegorija da potjera divlje životinje i Jurjevo ubijanje zmaja, odnosno zmije ili zmija, zapravo 58 Usp. Katičić, 2008a, 75. 59 Sasvim u tom smislu piscu su ovih redaka kao djetetu pjevali: Sveti juraj vitez bil, l on je kaću drgeznil. l Da ju nije drgeznil, l bila bi ga vpičila. Tu je J uraj zmiju probu razio, dakle kopljem, kao vitez u goričkoj ikonografiji zapadne crkve. Nije mačem sjekao i odsijecao glavu. U tim dječjim stihovima nema traga obredne pjesme iz vremena slavenskoga poganstva. Prepričavaju vrlo jezgrovito kršćansku svetačku le gendu u atmosferi viteške književnosti. 60 Usp. YcrreHCKHli, 1982, 88-89; Katičić, 2008a, 141-142.
Trudan hod
predaja o istom mitskom zbivanju i da je protivnik tu jednom zmija, a jednom zvijer, onda je posve jasno da to može potjecati samo iz konteksta najstarijega praslavenskog mitskog kazivanja, iz praslaven ske obredne poezije, jer ni u koje mlađe doba ta zamjenjivost zmije i zvijeri nije mogla ući u tu tekstovnu predaju. Borba s protivnikom i pobjeda nad njim već je od početka bitna epizoda mita o dolasku onoga koji poljima donosi rodnost. On je u tome sasvim kao Perun. Ako je Jurjev protivnik jednako kao i Perunov i zmija i zvi jer, nije li onda Juraj jedna od interpretationes christianae samoga Peruna? Mnogi su bili skloni takvu mišljenju, a neki i danas jesu, to više što je kult svetoga Jurja ponegdje doista zamijenio pretkr šćanski Perunov, tako na primjer na Perunskom ponad Žminjače na lijevoj obali rijeke Ž rnovnice.61 No junak mita što se kazuje u obrednim tekstovima kojima smo ovdje ušli u trag jasno se razlikuje od Peruna. I on se bori s protivnikom, i to s istim kao i Perun, i on ga pobjeđuje, on je nedvojbeno perunovit, ali on protivniku mačem siječe glavu, a Perun ga ubija trijeskom: kamenim vrškom strijele, koplja ili, još jednostavnije, kamenim topuzom. Perun bije, a on siječe. Perun, kojega u pokrštenih Slavena najčešće predstavlja sveti Ilija ili sveti Mihovil, nije dakle isti kao onaj kojega u njih najčešće predstavlja sveti Juraj . A razlika je i u vremenu u kojem se slave. Sveti Juraj na početku razlistanoga proljeća, a Ilija na tjemenu ljeta, kad je na poljima dozrjela žetva. Sveti Mihovil čak znatno kasnije, kad su jesenske plodine već pohrane ili čekaju na berbu. Ne će biti da kalendarski raspored tih svetaka nema nikakve veze s time kako su svetkovine pretkršćanskih bogova koje su ti svetci zamijenili bile smještene u krugu godine. Onaj kojega pokršteni Slaveni zovu Jurjem i oko njega i dalje pletu, pritajene, svoje stare predaje nije isti kao Perun. Potrebno je stoga uznastojati, ako je to moguće, saznati kako se taj lik zvao u nepokrštenih Slavena. On je, nema dvojbe, i sam perunovit: pobjeđuje i zmiju i zvijer. Bit će stoga važno utvrditi kako se ta dva nadnaravna lika odnose jedan prema drugom. 61 Usp. Katičić, 2008a, 288-289.
je li juraj Perunova interpretatio christiana?
Perun bije trijeskom, juraj siječe mačem
juraj nije Perun alije perunovit
Zeleni lug ....., Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
Ovamo, međutim, ide još jedan pramen usmene predaje kojim se valja pobliže pozabaviti. U bjeloruskoj uskršnjoj ophodnoj pjesmi, zapisanoj latinicom i poljskom grafij om, dolaze i ovi stihovi: Zelena zob
Zmija na kamenu Bijel mladac mačem skida glavu
[72]
Szurym, burym a�sj siijuć, da winoi, win o zielanO! Czym raniijszy, tym bujniijszy, czym painiijszy, zieleniijszy, Sierad a�sa kamien leijć, na kamieni imieja siedzić, imieja siedzić, dzieci kormić. Tudiju iszo� biel-malojczyk, chacie� imiiju mieczam ciać, mieczam ciać i hOla� zniać.
F
S, 68 5 , br. 1599
- >>Šurim-burim zob siju, a vino, vino zeleno! Što je ranija, to je bujnija, što je kasnija, to je zelenija. Usred zobi kamen leži, na kamenu zmija sjedi, zmija sjedi, djecu hrani. Tuda je išao bijel mladac, htio je zmiju mačem rezati, mačem rezati i glave skidati.«
Svadba
Zeleni juraj
Bijeli mladi
Dalje se pripovijeda kako zmija moli bijela mladca da poštedi nju i njezinu djecu i obećaje da će mu oni biti na pomoć pri nje govoj svadbi. Ne kaže se je li ju poštedio. On je, kako se razabire, neoženjen, ali mu svadba predstoji. Tu je najprvo riječ o zelenilu, o »zelenom vinu« koje se često spominje u istočnoslavenskoj fol klornoj poeziji i govori nam o zelenilu, kako god taj izraz u ruskom narodnom govoru znači naprosto 'rakija'. A zob što je proklijala i porasla posijana na polju doista je i doslovno zelena. Tu se javlja praslavensko zeleno i time smo već u ozračju zelenoga jurja. U zele noj zobi leži kamen, a na kamenu je zmija. To je ono: Srede mora je pečina, u pečini ljuta zmija [65] .Tek mora nema, nego se na njegovu mjestu našlo polje zasijano zobi. A to da zmija, Perunov protivnik, leži na kamenu poznato je već iz drugoga sakralnog konteksta.62 Ovdje se, međutim, ne spominje Juraj . Junak je tu bijel mladac, praslavenski bi to bilo belo moldbcb ili belo moldo}b 'bijel mladi'. Tu 62 Usp. Katičić, 2005b, 73-75; 2008a, 73-74.
Trudan hod
se pokazuje još jedna razlika između junaka toga mitskog kaziva nja i Peruna. Perun je bradat muškarčina u naponu zrele muževne dobi,63 a ovo bijel mladac, zelen kako je zelena i zob kroz koju jaše. I tu se jasno razabire da to nije isti mitski lik. Bijel bi mladac mačem zmiji i njezinoj djeci rezao glave. To je ono kad sveti Juraj sabranim zmijama mačem odsijeca glave (Me'I'IY roAoBhr oTceKa�h) [68] . No ovdje se pjeva: imieju mieczam ciać i hotal} zniać. U istom je dakle tekstovnom sklopu mjesto glagola seti upotrijebljen glagol tfti 'rezati', 'kidati' . Glagol tfti, tbn[J rabi se u svim sjevernim slavenskim jezicima, istočnim i zapadnim, ali od južnih samo u slovenskom: titi, tnem 'sjeći', 'gristi' . On pripada indoeuropskom sloju slavenskoga rječnika. To je ista baltoslavenska riječ kao litavski tinti, tinu 'klepati (kosu) ', a etimološki je srodan s grčkim 'rEflVW 'rezati' i irskim tamnaim 'unakazivati'. Ta je slavenska riječ po prijevoju u svojoj fleksiji k tomu tako arhaična da se s velikom vjerojatnosti može uključiti u prvotni praslavenski kontekst toga mitskog kazivanja. U drugoj bjeloruskoj ophodničkoj pjesmi potvrđena je varijanta istoga toga obrednoga mitskog kazivanja: [73]
Rlmni awios -pozny awios, hej IMam! Najpazniijszy zeleniijszy, A 1f tom alfsil: kamini leijć, na kamieni imieja siedzić. Titdym ijl:chalf biel malojczyk na koniku waranihikom, na siedl:lku zalacil:rikom, chacil:1f ciaci, hOlalf zniaci.
Bijeli mladac reže
Zelena zob Zmija na kamenu Bijel mladac F
5, 682, br. 1593
- >>Rana zob, kasna zob, hej lolam! Najkasnija je najzelenija. A u toj zobi kamen leži, na kamenu zmija sjedi. Tuda je jašio bijel mladac na konju vranom, na sedlu zlatnom, htio je rezati, glave skinuti.<<
63 Usp. EorAaHOBH'I, 1895, 76; I1BaHOB - TonopoB 1974, 86-87; Katičić, 1998, 289290.
Zeleni lug -..- Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine Bijel mladac
I tu se najprije stvara ozračje zelenila. A onda se kazuje samo zbi jaši vanje. I opet je tu zmija na kamenu usred zelene zobi. Junak je i tu bijel mladac, samo sada ne hoda nego jaši. Tu se vidi kako je ta dvo strukost, koja se uočava i u hrvatskoj predaji (vidi gore str. 1 0), čvrst Mladac sastojak tekstovne predaje Što joj je ishodište praslavensko. Mladac na vranom jaši na vranom konju, kako se u nekim primjerima pjeva i u hrvat konju skim jurjaškim pjesmama; Ovo je došel zeleni juraj / . . po ravnom poiju na vranom konju (H 1 7) . Usp. još [36] i [3 8] . Tu se ne kaže da Sa zmijom su sa zmijom i njezina djeca, ali po množini holalj zniaci - »glave su djeca skinuti« razabire se da se u toj usmenoj predaji i ona podrazumijeva ju. I tu dalje zmija moli za poštedu i nudi bijelu mladcu veliku uslu Svadba gu. Pri tome se ne spominje svadba, ali po ulogama koje namjenjuje sebi i svojima razabire se da se radi upravo o tome. Ni mač se tu ne Mač spominje, ali ga poraba glagola t�ti 'rezati' podrazumijeva. U još jednoj bjeloruskoj pjesmi susreće se varijanta dvaju upravo navedenih odlomaka: .
Zelena zob Zmija na kamenu Lijep gospodičić
[74]
Y qlfCTOM IIOAH Aa BJIAHK OBeC,
a 3JIAeHbiH caA BHIII H esbJ! Aa BJIAHK o sec Hapoe, a y TOM oyce 6eAbi KaMeHb, Ha Tb!M KaMHH 3MHJI AJI)I(lfTb, 3MHJI AJI)I(lfTb CHrryqaJI. A TY )i(b 6hi HIIIoy CAlfqHbi rraHifq, CAifqHbi rraHifq Ky3eMoqKa. XoTey TYIO 3MJIIO 3a6HTb.
E 72, N2 1 1 3
- >>U ravnom polju velik j e usjev zobi, a zeleni višnjik! I velik je
usjev zobi izrastao, a u toj je zobi bijel kamen, na tom kamenu zmija leži, zmija leži siktava. A tuda je išao lijep gospodičić, lijep gospodičić Kuzma. Htio je tu zmiju ubiti.«
I tu se stvara ozračje zelenila, i to polje zobi. Usred te zobi je i opet kamen. Tek tu je taj kamen bijel, a bijel mladac se pretvorio u lijepa gospodičića. On tu hoće zmiju biti, ne t�ti. U ovom pramen u bjeloruske predaje poraba toga glagola nije prvotna. Kako je do te zamjene došlo pokazuje pjesma koja se tu navodila kao prva [7 1 ] .
Trudan hod
U nastavku, moleći bijela mladca da ju poštedi, zmija tamo govori: nie bij minie, nie tni minie (F 5, 685, br. 1 599) - »ne bij me, ne reži me«. Takav paralelizam različitih glagola radi obuhvatnosti zaklinjanja: »nemoj me niti biti, niti rezati«, lako se mogao shvatiti kao kontaktna sinonimija radi pojačanja izraza, pa onda shvatiti i kao zamjenjivost. Tako je u tom pramenu usmene predaje glagol biti 'udarati' mogao zamijeniti glagol t{ti 'rezati', koji je prema svjedočanstvu drugih varijanata ([72] i [73]) jedini na mjestu. To pak da se protivnik kao zmija reže na kamenu čvrst je sastoj ak te usmene tekstovne predaje. U sasvim drugom folklornom kontekstu potvrđuju to bjeloruski zagovori protiv zmijina ujeda. U jednom od njih govori vrač: A IVI6e, 3M.lUO, noAO)I(YQh Ha AaTpn-KaMHH, 6yAyQh ce'Ib 3.liAe3HhiM KHJTOM (P 5, 1 84, N9 1 0 1 ) » A tebe će, zmiju, položiti na latir-kamen, sjeći će te željeznim knutom«. U drugome vrač prijeti zmiji, upravo užu (By)I(-By)l(aBHQa): Coli.IAeQb focrrOA3h Eor CB.liTOro MnxaHAa apxaHAa, AhiK eH B03MeQh BOHCTPYIO Meq, BaM roAOBhi rro'TceKaeQh H no'Tpy6aeQb, .liPhl.li )I(HtaAbi rroBbiMaeQh. He HaHA3eQ.li Bbl MeCTa Hil y IIOAH, Hil y AOMH, Hil Ha CHH.liM MOpH, Hil noA 6eAhiM KaMHeM ( P S, 1 1 8, N9 33 1 ) - »Poslat će Gospodin Bog s neba svetoga arhanđela Mihaila, eto on će uzeti oštri mač, vama će glave poodsijecati i poodrubljivati, jarosne žalce povaditi. Ne ćete naći mjesta ni u polju, ni u kući, ni na sinjem moru, ni pod bijelim kamenom«. Bijeli kamen ne može zaštiti zmiju i njezino leglo od božanskoga mača. Tu kršćanska zamjena za bijelog mladca nije sveti Juraj, nego je arkanđeo Mihovil, vojskovođa vojske nebeske. On je najčešće kršćanska zamjena za gromovnika Peruna, ali tu stoji za bijeloga mladca. O tome kako onaj koji svojim hodom polju donosi rodnost ubi ja zmiju time što joj odsijeca glavu ocrtalo se tako još jedno prasla vensko obredno kazivanje:
Biti i rezati
Zmiju sijeku na kamenu
-
belo moldo}b serde ovbsa na kamene mbčemb zmbji golvp
tbnetb. 64 64 O tom ogranku usmene predaje obrednoga pjeva usp. Katičić 1990, 61-67.
Bijeli kamen
Bijel mladac glavu reže
Zeleni lug - Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine
A odnosi se to na isto mitsko zbivanje koje se u svetom pjevu kazivalo i riječima: {jubrbj} mbčemb zmbji golvr; sečetb. Baltička predaja
Mati bijesova
Samo još treba saznati koje je ime taj božanski lik izvorno nosio. U baltičkoj predaji javlja se isti mitski motiv u raznim varijanta ma. U svima je uočljiva bliska podudarnost sa slavenskima.65 Ovdje će se ilustracije radi navesti primjer iz jedne daine: [74a] Es stdveju mali1Jd, es stdveju malil,ld ar aso zobentil,lu ]odu mdtes gaididams. Es sacirtu ]odu mati devil,liemi gabaliem.
B 34043,19
- >>Stajao sam na obali, stajao sam na obali s oštrim mačem čekajući mater Bijesova. Sasjekao sam mater Bijesova na devet komada.«
I u tom pramenu baltičke usmene predaje protivnik je žensko, i tu ima djecu koja su i sama zlodusi. I tu ga junak siječe mačem. A u drugoj varijanti junak protivniku mačem siječe glavu: Trobridi mač
[74b] Man iedeva Dieva dels trim kantem zobenilJu. Es paciršu Velnam galvu devil,liem gabaliem.
B 34043,4
- >>Meni je Božji sin dao trobridi mač. Posjeći ću Đavolu glavu na devet komada.<<
Glava
Ključna je riječ tu potpuno podudarna sa slavenskom. Ona je baltoslavenska i dade se svesti na zajednički glasovni pralik galvd. Od toga praslavenski go/va, a to je južnoslavenski glava, istočnosla venski roAoBa. Đavol se latvijski zove Velns, što je etimološki srodno s imenom boga Velesa, zmaja. Tu se jasno razabire da je upravo on taj protivnik. 65 Usp. Katičić 1998.
Trudan hod
S. Jarilo
Ocrtali su se obrisi mitskoga zbivanja kazivanog izvornim riječima i njihovim izvornim sklopovima kako su u usmenoj književnosti doprle do nas iz svetoga pjesništva poganskih Slavena. Pjevalo se tako o trudnom hodu po dalekom putu, za jednu nogu vodenom i mokrom, za drugu ognjenom i suhom. Taj put vodi od tamo negdje iza mora preko brda i dolina po šumi i šumama kroz lug i polje do pred vrata gazdina dvora. Taj hod donosi polju godišnju rodnost. Onaj koji hoda tim dalekim putem, poganski bog rodnosti, u slavenskoj se usmenoj predaji zove]urb)b. To je ime kršćanskog svetea, rimskoga vojnika mučenika, a izvorni mu je grčki oblik Georgios (fEWQYLoc;). Glasovna je prilagodba praslavenska, a iz nje su postali glasovni likovi u pojedinim slavenskim jezicima. Očito je to svetačko ime ubrzo poslije pokrštenja zamijenilo pogansko koje je izvorno nosila glavna osoba toga mita o trudnome hodu po daleku putu, po lugu i polju. Poganski se bog izjednačio s kršćanskim svetcem, a svetkovina božjega dolaska s daleka puta izjednačila se s danom toga svetea u crkvenom kalendaru. Očito je oboje padalo u isto doba godine, pa je i to pomoglo izjednačavanju boga sa svetcem. Treba dakle, ako je to moguće, utvrditi koje je to slavensko pogansko ime upravo bilo. Zanimljiv je tu jedan bjeloruski proljetni običaj , opisan još u prvoj polovici 1 9 . stoljeća. 66 Mlađi istraživači nisu više nailazili na nj . Prema opisu koji je došao do nas to je ovako: Na dan 27. travnja slavio se u Bjelorusa ]arilo. On se zamišlja kao sjajan mladić koji zrači svježinom i snagom. Dolazi na bijelom konju. Odjeven je u bijelu haljinu, na glavi mu je vijenac od poljskoga cvijeća. U desnoj ruci drži ljudsku glavu, a u lijevoj raženo klasje. Obred se izvodio tako što bi djevojku obukli i opremili kao Jarila, posjeli ju na bijeloga konja i privezali ga za stožer zaboden u polje. Oko njega su djevojke, također okićene vijencima od poljskog cvijeća, vodile 66 Usp. ApeBMIHCKliH 1846, 20-2 1 .
juraj hoda po putu
Kršćanski mučenik
Poganski bog
]arilo
Zeleni lug ....., Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
kolo, ponekad i po zasijanoj njivi, pjevajući pri tome pjesme koje su započinjale ovim riječima: [75] Roditi - p/oditi
BaAa'lbiBOI 5IphiAO na yceMy cBeTy, IIOAIO )!(hiTO paA3lfB, AIOA3RM A3eiJ;lf IIAaA3lfB. A rAJe )J( OH HaroiO, TaM )J(lfTO KaiiOIO, a rAJe joH Hil 3bipHe, TaM KOAac 3aiJ;bBlfiJ;e.
I1BaHOB - TorropoB 1974, 181
- >>Potucao se J arilo po svem svijetu, polju je žito rodio, ljudi ma djecu plodio. A gdje pak on nogom, tamo žito stogom, a kamo on tek gurne, tamo se klas rascvate.<<
Na taj dojmljiv opis proljetnoga bjeloruskog običaja, očito veza na za rodnost polja, ruska je etnologija gledala s velikim oprezom, pa čak i nepovjerenjem. Potjecao je iz vremena i sredine u kojima se Sumnja narodoznanstvo još nije bilo čvrsto konstituiralo kao kritička zna u autentičnost nost, a proučavatelji bjeloruskoga folklora na terenu nisu nalazili vijesti potvrde toj vijesti. Bilo je dakle doista razloga da se sumnja u nju. Mogla je to biti romantična mistifikacija. No kako je napredovalo istraživanje, nalazilo se sve više elemenata koji usprkos svemu go vore za njezinu autentičnost.67 Ovdje će se navesti samo najbitnije. Jarila se >>potuca« kao i >>potucala« voločobnici. On, dakle, kao i oni hodi, onako kako se pjeva o Jurju. A da je to doista tako, Obilježja vidi se po riječima rroAIO ){(hiTO paA3HB. Zakodirano je tu ono: kpda autentičnosti jurbjb hoditb tpda pol'e žito roditb. Odade se razabire da ta pjesma o Jarilu pripada istoj usmenoj predaji kao svi tekstovi o Jurjevu trudnu hodu koji su se ovdje navodili. Osobito pak mnogo kazuje nastavak: AIOA3.HM A3e�H IIAaA3HB. O tome u tim tekstovima još nije ]arilo plodi bilo govora. U njima nije bilo govora o ljudskoj rodnosti, koja se djecu u cjelini te pretkršćanske slavenske vjerske predodžbe neizostavlji vo podrazumijeva. Po tome je ta sveta pjesma arhaičnija od svih 67 To su vrlo podrobno prikazali l1saHoB - Tonopos 1974, 180-187.
Trudan hod
podudarnih ulomaka koji su se do sada ovdje razmatrali. A u njoj se uz temeljni srok hoditi - roditi javlja i njegova varijacija hoditi -pio diti, Što nedvojbeno također potječe iz pjesničkoga jezika praslaven skih obrednih tekstova. O tome jasno svjedoči pjesma zabilježena u novije doba u koprivničkoj Podravini: [76]
Potoči nam, gazda, jabuku vu to naše polje široko da bi nam polje rodilo, zlatom pšenicom plodilo.
Polje rodi,
Ž 44, br. 63
pšenicom plodi
Tu su, jednako kao i u stihovima o Jarilu, prisutni i pofe, i rodi ti, i p/oditi. Scena koja se opisuje u podravskoj pjesmi nedvojbeno je mitska. To pokazuju jurjaški ophodni stihovi koji pripovijedaju scenu svete svadbe: [77]
Mara imala zlatujabuku - kirales! Puno gospode zajabuku drže - kirales! Komujabuka, temu djevojka - kirales! jurijabuka, Juri djevojka - kirales! juraju tače u ra(v)no polje - kirales! U ra(v)no polje, u crne gore - kirales!
Zlatna se jabuka tače H 14
Tako je božanska nevjesta odabrala mladoženju. Jabuka koja se tače u polje zlatna je, a gazda iz podravske pjesme obredni je zastup nik toga božanskog mladoženje. 68 A što se postiže kad se zlatna ja buka tače u polje, o tome se nešto saznaje upravo iz podravske pje sme jer ophodna o tome šuti. To pak što J arilo nastupa s ljudskom glavom u desnoj ruci, potpuno je u skladu s tekstovnom predajom kako on protivniku mačem siječe glavu (vidi gore str. 74-88). Raž u lijevoj ruci i vijenac poljskog cvijeća na glavi simbolički ga povezuju s vegetacijom koju donosi. A posebno značenje ima bijela boja njegove haljine i njegova konja. I to ga iskazuje kao onoga kojeg su pokršteni Slaveni poslije počeli zvati i onda potpuno preimenovali u]urbjb .
68 Takvih potvrda ima još: N 688; Š Nr. 5042. O svem tome usp. Katičić 1987b, 30-32, 35-36; 1989, 58-70, 77-82.
u polje
Glava u ]arilovoj rucz
Zeleni lug ._, Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine Bijela odjeća
Zaštita stoke od vukova
Pri izvođenju bjeloruskog običaja djevojka koja nastupa kao Jarila obvezatno je obučena u bijelo. To osobito značenje bijele boje pokazuje tekst bjeloruskoga propisa za obred kojim se u sklopu jurjevskih običaja stoka štiti od vukova: (78]
Ha 51ropMr, 23. anpeA>r, 6Rpern xAe6a-coAII y 6eAyro TpRnoqKy II HRcern Ha KypraHoqeK, no TPII pa3hi y TPII 6oKII TIOKAOHIICbCR He 'niipaJOqiiCb pyKaMII 3aKAaBlllii IIX Ha3aA II TIOMOAIIChCR: »A3eMeHhQeBIIq-KAeMeHbl(eBIIq, Hal(R BaM XAe6-COAII, TiaCII MOIIX KOHIII1 « . P S, 153, 53 - >>Na Jegorijevo, 23. travnja, uzmeš kruha i soli u bijelu krpicu i nosiš na humak, po tri puta na tri strane pokloni se i opiru ći se rukama zabacivši ih nazad pomoli se: - Demenceviču Klemenceviču, eto vam kruha i soli, pasi moje konje.«
A dolazak Jarilov na bijelom konju i u bijeloj haljini potpuno je u
Bijel konj
skladu s tekstom bjeloruskoga zagovora kojim se štiti stoka od vuka: BbHI)I{)KaA K HaM fOCllOAh Dor Ha 6eAOM KOH e H y 6eAOM nAaTbTIO (P 5 , 47, N9 1 6 1 ) - »izjahao je k nama Gospod Bog na bijelom konju i u bijeloj haljini«. To je naprosto interpretatio christiana poganske mitske predodž be o Jarilu. A možda je tu čak očuvan i trag pretkršćanskoga sakral nog govora u kojem je J arilo bio bog. A i onaj koji na zobenom po lju zmijama siječe glave kao sveti Juraj zmaju, također u bjeloruskoj predaji, naziva se biel malojczyk - >>bijel mladac« [72] i [73 ] . Bijel konj i bijela haljina jak su indicij da u Jarilu valja gledati izvorni pretkršćanski nadnaravni lik izjednačen poslije pokrštenja sa svetim Jurjem. To da J arilo dolazi na bijelom konju zajedničko mu je s folklor nom predodžbom o svetom Jurju. O tome svjedoče bjeloruski za govori: npHeA3e�b CB51ThLH IOpHt'I H 51ropat'I Ha 6eAOM KOHH (P 5 , 1 8 1 , NQ 92) - >>dojašit će sveti Juraj i Jegorije na bijelom konju«; BOT Bhie3)KaA CB51T3H 51ropH:H Ha cBaeM 6eAhiM KOHHKH (Ao6p. C6op. l , 1 8 1 , N9 29 1 ) - >>eto, izjašio je sveti Jegorije na svojem bijelom ko njiću«; CB51ThiH IOpH:H - 51ropH:H xpa6phiH Ha 6eAoM KOHH (P 5 , 1 4 1 ,
Trudan hod
- »sveti Juraj - Jegorije hrabri na bijelom konju«. Hrvatska jurjaška ophodnička pjesma tekstovno je potpuno podudarna s time: Đuro ti se šeće lpo zelenom dvoru l na bijelom konju (H 2 1 ). Konj na kojem jaše sveti Juraj u bjeloruskim se zagovorima opisuje i kao siv: CB51ThiH EropwH: e3A3HB Ha csoeM cwseHbKOM H 6eAeHbKOM KOHH (P 5, 47, N9 1 74) »sveti Jegorije jezdio je na svojem sivkastom i bjelkastom konju«; 6yA351 exaQb IOpbiH - 5IropbiH Ha CHB51HhKHM KOHHKY (P 5 , 1 1 2, N9 296) »jahat će Juraj - Jegorije na sivkastom konjiću«; IOpwH: caM ie3bA3iQh Ha cisyoM KOHi ( Cep 1 00, N9 1 06 1 ) - »Juraj sam jezdi na sivom konju«. Siv konj je bijelac sa svijetlim sivim pjegama. Takav se konj u Hrvata, a i drugih južnih Slavena, opisuje kao zelen, pa se za nj kaže da je konj zelenko. U jurjaškim ophodnim pjesmama to se kazuje i o sivkastom Jurjevu konju: Zelen juraj došao l na zelenom konju (H 1 5) ; došao Vam zelen Đurad na zelenom konju (H 23) ; Evo Đurda na zelenom konju (H 23) ; Došelje, došel zeleni juraj l na zelenom konju ( Š br. 4996) ; Došel je, došel zeleni juraj l na zelenom konjiću ( Š br. 4987) . Ovamo ide i [4] . Zelen konj potpuno pristaje zelenomu jurju. Tako je i tu podudarnost između istočne i južne slavenske predaje čvrsta. Uz Jurja se veže i zlatna boja. Karakterističan je i tu jedan bjeloruski zagovor: 5IropwH:, 6epw esmo 30AOTYIO Tpy6y, 6pbiTail csaH:ro ceparo KOH51, KAaAlf CBOe 30AOTOa c51AAO (P 5 , 46, N9 1 69) - »Jegorije, uzmi svoju zlatnu trublju, zauzdavaj svojega sivog konja, stavi svoje zlatno sedlo«. Ovamo ide i [73] . No zlatna boja toliko je vezana za Jurja da mu i konj može biti zlatan : EA351 CB51Thi IOpbi - 5Iropbi Ha He65lcH, Ha 30AOTOM KOHH (Ill E 2, 542 , N9 50) - »Jaše sveti Juraj - Jegorije na nebesima, na zlatnom konju.« U sustavu boja slavenske mitske slike svijeta zlatno stoji u opreci prema crnom jednako kao i bijelo. Može se reći da je zlatno osobito obilježena varijanta bijeloga.69 N9 1 5)
Siv konj
-
-
69 Usp. I1BaHOB - TonopoB 1965, 1 38-140.
Zelen konj
Zlatna boja
Zlatan konj
Zeleni lug .- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
Dozivanje proljeća
Slika se zaokružuje kad se u razmatranje uključi i bjeloruska pjesma iz običaja dozivanja i dočekivanja proljeća (secmmKa) . To je istočnoslavenski godišnji običaj koji prethodi Jurjevu danu. Održavao se u ožujku, a o klimatskim je prilikama zavisilo na koji datum. Pjesma o kojoj je riječ glasi ovako: [79]
Proljeće na zlatnom konju u zelenoj halji
Proljeće vozi na rafu jasne dane
A3RKyil: Ta6e, EmKe, WTO 3HMY CKOHqaAH, WTO BeCHbl AO)!(AaAH! IloMa)!(lf HaM Eo)!(e, y Ao6pbiH qac HaqaQH BRCHY BbiKAHKaQH! flpHA3lf, npHA3lf, BeCHa, npHA3lf, npHA3lf, BeCHa, K HaM Y TaHOqlfK, npHHeCH HaM 360)!()!(a, npHHeClf HaM KpaCOK Ka6 HaM 3BlfQb BRHOqlfK! EA3HQb BecHa, eA3HQb Ha 3aAaTOM KOHH, B 3RAeHOM CaRHlf, Ha coce ceAaiOqlf npaBoil: pyKoil: ceroqlf, Cbipy 3RMAIO apyqlf, CMb!KOM CKapOAaiOqlf. BR3eQb, BR3eQb BecHa, BR3eQb, BR3eQb KpacHa RCHb!e A3RHOqKlf, qacTbie AO)!(A)!(oqKH, 3HAeHb!e TpaBbl, KpaCHbie QBRTOqKlf IlfB N!! 26; EorAaHOBHq 1895,102-103 HaM Ha BRHOqKlf. - »Hvala tebi, Bože, Što smo sa zimom svršili, što smo pro ljeće dočekali! Pomozi nam, Bože, da u dobar čas počnemo dozivati proljeće! Dođi, dođi, proljeće, dođi, dođi, proljeće, k nama u kolo, donesi nam zrnate pšenice, donesi nam boja da bi nam splelo vjenčac! Vozi se proljeće, vozi na zlatnom konju, u zelenoj halji, na ralu sjedeći, desnom rukom sijući, vlažnu
Trudan hod
zemlju orući, granatim balvanom drljajući. Vozi, vozi proljeće, vozi, vozi prekrasno, jasne dane, zelene trave, prekrasne cvjetiće nama za vjenčiće.«
Proljeće (seCHa) pojavljuje se tu kao ženska osoba. To je zadano samom praslavenskom riječi vesna, koja je ženskoga roda. U južno- Vesna slavenskim se jezicima ta riječ izgubila.7° Osim što je žensko, ona proijeće dolazi dolazi jednako kao i J arilo, a to će reći jednako kao Juraj . Dolazi kao ]arilo na zlatnom konju i odjevena je u zelenu halju, donosi bogato šarenilo poljskoga cvijeća i rodnost poljima. To je jasan dokaz da je predodžba o Jarilu, kako je zabilježena u prvoj polovici 1 9. stoljeća, autentična slavenska pretkršćanska vjerska predodžba. Nema stoga opravdanoga razloga sumnjati u autentičnost običaja kakav je tada opisan/1 kako god se i danas neki ruski etnolozi ne mogu primiriti kod toga.72 Jarilo se kao nadnaravna osoba, tek s nešto drukčijim glasovnim ]arilo u Rusa likom imena (5lpHAa) , javlja i u ruskim godišnjim običajima. Tek to nije vezano uz dolazak proljeća, nego uz njegov ispraćaj na pragu ljeta. Tu se vidi kako se Jarilu u »hodu godine« s protjecanjem vegetacijskog ciklusa mijenja pojava i uloga. I ta povezanost s njim upućuje na to da je Jarilo bio bog upravo toga ciklusa. Blijedi trag toga običaja razaznaje se i u južnih Slavena. U Rusa su se očuvali tragovi velike svetkovine kojoj je primjeren ]arilov dan naziv J arilov dan. Kad su istraživači pod kraj 1 9. i u prvoj polovici 20. stoljeća zapisivali što su mogli saznati o tome, taj običaj se je već gubio. Podataka je malo i skupljeni su po sjećanju starijih ljudi. O samom izvođenju i smislu običaja jedva da su išta znali reći. Na tragove se nailazilo uglavnom u srednjoj i istočnoj Rusiji. Očuvao se naziv toga običaja 5lpHAHH AeHh - »Jarilov dan« i 5lpHAHHa nAeiiih »Jarilova plješina«. Sadržaj običaja bila je obredna šetnja (ryA>IHHe) ]arilova uz pjesmu i ples. Izvođenje toga zvalo se 5lpHAHHY nAeiiih norpe6aTh piješina - »pokapati Jarilovu plješinu«. Ponegdje se Jarilo doista i pokapao, 70 Usp. Skok 1973, 579, s.v. vesna. 71 Usp. l1saHOB - Tonopos 1974, 186. 72 Usp. npr. CoKOAOBa 1979, 1 80-182.
Zeleni lug -- Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine Pokapati ]arilo vu p lješinu
]arilo odobrava ljubav
]arilo i Ivan Kupalo
]arilovi kumiri
]arilo mlad i star
u liku lutke od krpa, od slame ili od keramike. Glavno mu je obi lježje vrlo izražen falus. Negdje ga je do groba nosio starac obučen u dronjke u malom lijesu, a pratile su ga pijane babe s opscenim tužaljkama. O tome tko je Jarilo i što predstavlja malo je tko znao što reći. Tek na rijeci Oki, gdje se obredna Jarilova šetnja održavala na humku uz obalu koji se zvao 5lpHAHHa nAelllh, mladi, koji su na stavljali slavlje pošto su im roditelji s mrakom otišli kući, odgovorili su na pitanje tko je bio J arilo: OH AI060Bh oqeHh OAo6pRA - »On je ljubav jako odobravao«. Jarilov se dan slavio pod kraj lipnja pred petrovski post. U folkloru ga je teško razlikovati od Ivana Kupala i od ivanjskoga svetkovanja. Tu se jasno razabiru tragovi orgijastič noga kulta. Običaji vezani uz Jarila podudarni su s običajima u vezi s likom koji se zove Ivan Kupalo i održavaju se o Ivanju. Jedni se teško mogu čisto razlučiti od drugih, to teže što im je arealni raspo red komplementaran.73 O Jarilovu kultu ima i vijesti iz starijega vremena. Tako se čuvala predaja da je u davnini kod Haliča u Ukrajini na poklonstvenoj gori stajao Jarilov kumir kojemu je jednom u godini dolazilo mnoš tvo svijeta na trodnevno slavlje. A pisac Života Tihana Zadonskoga ( 1 763.) zaključuje na temelju starijih vijesti koje je skupio da je postojao Jarilov kumir i da su se oko njega održavale svetkovine s razuzdanim pjesmama i plesom u vrijeme kada u zemlji još nije bilo kršćanske pobožnostU4 U Suzdaljskom pak ljetopisu spominje se kumir koji se zvao 5lpyH. A kao opća imenica RPYH u ruskom na rodnom jeziku znači 'uspaljena životinja u doba parenja', 'uspaljen tetrijeb', 'uspaljen čovjek' .75 Ocrtava se tako istočnoslavenski kult boga J arila, koji mlad do lazi na bijelom konju u bijeloj haljini, oko njega plešu djevojke, a pokapaju ga stara i plješiva, do groba ga prate ucviljene pijane babe. 73 Usp. HBaHOB - TonopoB 1965, 1 22-124; CoKoAoBa 1979, 250-252. Vrlo je zani mljiv opis takva običaja kod grada Š uje u Vladimirskoj Guberniji (III str. 367). 74 Usp. HBaHOB - TonopoB 1965, 1 2 1 . 7 5 Usp. HBaHOB - TonopoB 1974, 1 8 1 . O tome kako Rusi u jurjevskom ophodu nose i postavljaju križ na polju usp. gore str. 6 1 .
Trudan hod
Radi se pri tome o dvije svetkovine, jednoj u travnju i drugoj u lipnju, koje su onda, kako se čini, poslije pokrštenja, izjednačene s Jurjevom i s Ivanjem. Isti Jarilov kult ostavio je traga i u narodnim običajima južnih Slavena. Banatski Srbi u selu Zagajica južno od Vršca i sjeveroza- ]arilo padno od Bele Crkve slave na dan 25. svibnja po julijanskom ka- u banatskoj lendaru (7. lipnja po gregorijanskom) seoski praznik, kakav se u Zagajici Srbiji i Banatu zove 3aBeTHHa. Temeljno značenje riječi zavjetina općenito je 'zavjetna gozba' . Ali ima i posebno značenje. Š to je u Srbiji zavjetina, zabilježio je Vuk Karadžić: »Y Cp6HjH csaKo ceAo Zavjetina HMa ITO jeAaH AaH KOjH CAaBH H CBeTKyje (H TO o6HqHo 6I1Ba A>eTH : OA sacKpCeHHja AO fleTposa ITOCTa) : CKyiTe ce CBH CeA>aiW ()!{eHCKO H MYlllKO) Ha KaKBO 6pAo, HAH Ha Apyro AHjeiTo MjeCTo y ceAy: Ty H3BeAy csoje ITpHjaTeA>e KojH HM Aol)y H3 Apymjex ceAa, H A03osy ITOITOBe H KaAyl)epe Te qaTe MOAHTBy, CBjelllTajy MaCAa H CBeTe BOAHIW, ITa Ce OHAa AHrHy CBH C KpCTOBHMa H C HKOHaMa ITO ITOA>Y (ITo )!{HTHMa H ITo AHBaAaMa) a rAjelllTO H OA Kyne AO Kyne; ITO TOM AODY oiTeT Ha OHO MjeCTO, ITa OHAje pyqajy H qHTaB ce AaH qaCTe, Hrpajy H ITjesajy. TaKoso ce seceA>e ITO EpaHHqesy 30Be JaBemw-ta.«76 U banatskoj Zagajici seoska se svetkovina odvijala u tim istim okvirima. U crkvi se služila liturgija i uz nju se vršili posebni obredi Zavjetina predviđeni za taj dan: procesija, posvećivanje vode i blagoslov sto u Zagajici ke. U procesiji su stijegovi crkvenih zastava i motke koje su nosile »nebo« bile okićene vijencima od zelenoga žitnog klasja. Žene su s obiju strana na ophod bacale žito i molile: »Da Bog da da rodi žito!«. Već za liturgije i procesije u cijelom se selu počelo slaviti. Skupljali su se gosti. Prvo se slavilo uz cigansku svirku po dvorištima, a onda, poslije objeda, na trgu pred crkvom i u zatvorenim prostorijama. Selom su kružili fijakeri i vozili raspjevana društvo. Slavlje je pred večer dosezalo svoj vrhunac, nastavljalo se cijele noći. Nije prestajala ni sutradan, kad su fijakeri imali najviše posla. Tek je oko podneva jenjavala slavlje i gosti su se počeli polako razilaziti. Ni po čem se 76 Kapai,Illh 1818, s.v. 3aBjenma.
Zavjetina ]arilo
faro vit
ta svetkovina ne razlikuje od 3aBeTHHa u drugim srpskim selima po Banatu i Bačkoj, nego samo po tome kako se zove. Ne, doduše, u samoj Zagajici, nego u susjednim selima, ta se zagajička svetkovina zove ]apu.!lo. Sami Zagajičani ne rabe i ne vole to ime. Jednako se tako odvija i jednako zove 3aBeTHHa u obližnjem selu Dupljaja po kraj Bele Crkve. Nekada su se, međutim, i godišnje svetkovine u drugim srpskim selima u Banatu zvale ]apu.!lo .77 Osim istoga imena i sam sadržaj svetkovine raspoznatljiva pokazuje da je to ista kultna baština koja nam je poznata od ruskoga svetkovanja Jarilova dana. Južnoslavenska srpska predaja sasvim je tu podudarna s istočnosla venskom ruskom. Nema dvojbe da je u narodnim običajima vezanim uz ime]arylo očuvana praslavenska poganska obredna predaja. No u vijestima o ruskim poganskim bogovima nema ni jednoga u kojem bi se mogao prepoznati ]arilo istočnoslavenskog folklora. Ima, međutim, jedan takav među bogovima baltičkih Slavena koje u 1 2 . stoljeću spomi nju njemački pisci. Oni, dakako, pišu latinski. Kod njih se tako čita o bogu ]arovitu: . . . clipeus aureus parieti affixus Gerovito, qui deus militiae eorum fuit, consecratus, quem contingere apud eos illicitum erat (Ebbo 3, 8) » ... zlatan štit pričvršćen o zid (hrama) posvećen Jarovitu, koji je bio njihov bog rata, a kod njih nije bilo dopušteno da se taj štit dodirne«. I još o tom Jarovitovu zlatnom štitu: . . . clipeus pendens in pariete, mire magnitudinis, operoso artificio, auri lammis obtectus quem contingere nulli mortalium liceret, nescio quid in hoc sacrosanctum ac paganae religionis auspicium, in tantum ut nunquam nisi belli solummodo tempore a loco suo moveri deberet. Nam, ut po stea comperimus, deo suo Gerovito, qui lingua latina Mars dicitur, erat consecratus, et in omni proelio victores sese hoc praevio conjidebant (Herbord 3, 6) » ... štit koji je visio na zidu (hrama) , začudne veličine, izrađen majstorski s mnogo truda, pokriven zlatnim plo čama, koji nitko od smrtnika nije smio dotaknuti, i ne znam što je to u njem bilo tako posvećeno i obilježje poganske vjere, tako da se -
Zlatni štit
]arovitje Mars
-
77 Usp. <1>HAHrrOBHn 1954c, 42-47.
Trudan hod
nikada nego samo u vrijeme rata nije smio pomicati sa svojega mje sta. Naime, kako smo poslije saznali, bio je posvećen njihovu bogu Jarovitu, koji se na latinskom jeziku zove Mars, i uzdali su se da će u svakoj bitci biti pobjednici ako se on nosi pred njima«. Taj štit se dakle u mirno doba nije smio pomaknuti s posveće nog mjesta, a bio je simbol Jarovitove ratničke funkcije isto kao i stijegovi sa zastavama koji su se za njegove svetkovine zabadali oko gradova Wolgast i Havelberg, u kojima su mu bila svetišta (Ebbo 3, 8 i Herbord 3, 6). Jarovit se slavio sredinom travnja o proljetnoj svetkovini rodnosti polja (Ebbo 3,8). Vjerovalo se da su u njegovoj vlasti zelen i plodovi zemlje. On ih daruje ljudima ili im ih uskra ćuje (Herbord 3,6) .78 I italski Mars bio je ne samo bog rata, nego i proljetne, oživjele vegetacije.l9 Po tome je ta učena identifikacija slavenskog J arovita s rimskim Marsom vrlo dobro utemeljena. Njemački pisci toga slavenskog boga zovu latinski Gerovitus ili Herovith. To ime očito pripada istom tvorbenom sustavu kao i ime najznatnijega boga baltičkih Slavena: Zwantewit(h) ili Svantavit ili Svantovitus ili Szuentevit. On je po svojim obilježjima blizak Perunu i može se smatrati hipostazom njegova božanstva, upravo hiposta ziranom epiklezom, osamostaljenim zazivom, njegovom zamjenom među bogovima baltičkih Slavena. 80 Oba ta imena završavaju jed nako. Nameće se vrlo razgovijetna praslavenska interpretacija tih latinskih zapisa u njemačkih crkvenih pisaca: Svftovit'b i ]arovitll. Bile to složenice ili pridjevske izvedenice,81 ako se odbaci završetak koji je u oba imena jednak, ostaju dvije osnove, jedna u oprjeci pre ma drugoj : svfto- ijaro-. To nije slučajno niti je bez značenja. Iste se osnove, naime, nalaze u oprjeci kao prvi dio složenih muških imena u najboljoj tradiciji indoeuropskog junačkog epa. Tako Svftoslavll stoji naprama ]aroslavll, Svftoplllh naprama ]aroplllh, Svftomirll 78 O Jarovitu, bogu baltičkih Slavena, usp. Niederle 1924, 149-150; l1saHOB Tonopos 1965, 38-39. 79 Usp. Zogović - Bogeski 1990. 80 Usp. l1saHOB - Tonopos 1974, 184. 8 1 Za prvo usp. Skok 1973, 599 s.v. -vit 2 prema Rozwadowskom, a za drugo Trubačov 3CC5I 8 (1981) 177 s.v. jarovito.
]arovit i radost polja
faro vit i Sventovit
Svet i jar
Zeleni lug - Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
Svetje baltoslavenski i indoeuropski
jar otvara ijeto, obiiježuje početak godine
]ar, jara, jaro označuje proijeće
naprama ]aromirz,. Takva su još imena ]arobojb i ]arognevz,.82 Ima dakle dobra razloga da se latinsko Gerovitus i Herovith interpretira upravo kao]arovitz,, praslavensko ime boga ratne pobjede i proljetne zeleni te rodnosti polja. Te osnove: sv�to- i jaro- označuju različite božanske sile i njihovo usporedno djelovanje. Tu smo čvrsto usi dreni u praslavenskom sakralnom leksiku. A ime ]arylo predstavlja oblik od mila svečanoga]arovito. Praslavenski pridjev svrtb prvotno izriče numinoznost, obdarenost božanskom silom. Riječ je indoeuropska, i to baltoslavenska, kako po kazuje litavski švefltas i pruski swenta- 'svet', a izvan toga kruga javlja se još u iranskom sakralnom rječniku, kako se razabire iz avestičkoga sp:mti5 'prožet dobrom božanskom silom', 'svet'. To je sakralni rječnik jednoga sasvim određenog indoeuropskog areala: baltičko-slavensko iranskoga. O izvornom značenju praslavenskoga svrtb teško je išta pobliže znati jer je taj pridjev odmah s pokrštavanjem Slavena pre uzet u kršćansko vjersko nazivlje i dobio značenje 'svet', tj . potpuno se semantički priljubio grčkomu &yLoc;, LC:Q 6c; i latinskomu sanctus, sacer. Dokle god se dobro ne istraže blijedi tragovi izvorne porabe te praslavenske riječi, ona nam je potpuno i isključivo kršćanska.83 Praslavenskim pridjevomjaro izriče se da je što obilježeno mladom životnom silom, žestokom silom rasta. Ona pri tome nije shvaćena apstraktno, kako je ovdje zacrtana, nego arhajski konkretno. Ta se sila očituje u određeno godišnje doba, u proljeće. Ona je proljetna sila. Njome se otvara ljeto, obilježuje godina kao svojim početkom. I tako se to odvija oduvijek i zauvijek u beskonačnom kružnom ponavlja nju. Poimeničen, taj pridjev u sva tri svoja roda: jaro, jara i jaro znači 'proljeće', 'toplina', 'žestina', 'mlada godina', 'ljeto', 'godina'. Tako je u hrvatskom i srpskom potvrđena imenicajar (m.) i u poljskom jar, te ukrajinski dijalektalno nap, sve 'proljeće' . No hrvatski i srpski jar (m.) znači i 'gnjev', 'žestina'. Isto to znači i staroruski >Ipn. Ruski pak dijalektalno >Ip znači 'oganj', 'žar', 'pepeo'. Tu se razgovijetno ocrtava 82 Usp. I1saHoB - Torropos 1974, 185. 83 Usp. o tome vrlo opširno i temeljito Torropos 1988.
Trudan hod
prvotno značenje poimeničenog praslavenskogajaro. Isto je značenje poimeni čenoga ženskog roda toga pridjevajara. Tako je ruski crkve noslavenski Rpa 'proljeće', hrvatski i srpski jara 'velika žega', 'suma glica', 'zadah', bugarski Rpa 'sjaj', 'sumaglica'. Poimeničen srednji rod jaro potvrđen je u češkom, slovačkom i starijem poljskom u značenju 'proljeće'. Isto je značenje praslavenske imenice koja je izvedena odat le kao i-osnovajarb. Tako je poljski jarz i ukrajinski Rpb 'proljeće', ali i 'žito zasijano toga proljeća', ruski Rpb i slovenskijar (f.) znače samo 'žito zasijano toga proljeća', a hrvatski i srpski jar (f.) znači upravo 'ječam zasijan toga proljeća'. Temeljno značenje praslavenskoga jaro pokazuju i njegove izvedenice. Tako jarica. Bugarski je RPHI."\a 'mlada kokoš koja još nije nesla jaja', a hrvatski i srpski je jarica 'mlada koza koja još nije bila skozna', ali znači i 'kokoš koja se izlegla te godine', a hrvatski jd1ica i slovenski jdrica znači 'pšenica zasijana toga proljeća'. Slovenska riječ znači još i 'mlada ovca' i 'mlada kokoš'. Praslavensko jaro može se dakle odnositi podjednako i na živo tinjsku i na biljnu mladu snagu rasta. Muško te iste tvorenicejarbcb izvorno znači isto što i jarica. Tek je hrvatsko i srpsko jarac promi jenilo svoje prvobitno značenje i postalo naprosto muško od koza. Prvotno značenje očuvala se u bugarskom Rpeu: 'jarić', 'kozlić koji se izlegao te godine'. Slovensko pakjarec znači 'j anj ac koj i se izlegao toga proljeća', 'neuškopljeni ovan', ali i 'ječam zasijan toga proljeća', 'lan zasijan toga proljeća', a slovački jarec i staro i rijetko hrvatsko jarac znače 'ječam zasijan toga proljeća' . I poljsko dijalektalno jar zec, jarec znači 'ječam zasijan toga proljeća', rusko dijalektalno Rpeu: 'mladi dabar od jedne godine', a ukrajinski je dijalektalno Rpeu;h općenito 'ječam'. Sasvim isto o temeljnom značenju te praslavenske osnove kazuje izvedenicajar� koja se odnosi na mladunče. Bugarski Rpe, makedonski jape, hrvatski i srpski jare sve znači 'kozle', ali slovenski jare znači 'janjac', isto to znači i rusko crkvenoslavensko Rp//\, a češko jefdtko znači 'ovca od godine i pol'. Temeljno je dakle značenje prasalavenske osnove jar- upravo mlada životna sila, biljna ili životinjska, od toga proljeća. Životinjske i biljne vrste pokazuju
jarje obilježen mladom i žestokom silom rasta
jar se odnosi na životinjsku i na biljnu mladu snagu rasta
Mlada životna sila
Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
Žestina, pohota
juriti
jarje indoeuropski
se kao za to temeljno značenje sporedne. No praslavenski pridjev jar'b može se rabiti i tako da se proljeće i godina obilježena njime potisnu u stranu. On tada znači naprosto 'žestok', 'čio', 'pohotan', 'razbuktao', 'uspaljen', 'vruć', 'gorak'. I u takvoj je porabi taj pridjev sveslavenski. Raširena je i p ridj evska izvedenicajar'bk'b}b 'jarki'. Uz osnovu jar- stoji i praslavenska osnova jur-. Ona je glasov no i značenjski u uskoj vezi s njom. Osobito je tu karakteristično bjelorusko IOp 'požuda', 'pohota', 'žudnja'. Za to ima vrlo ilustrativna potvrda iz govornoga jezika: Y I.VI6e aA3iH IOp Ha yMe, yce 3 A3ijqaTHMH 6 3airphmay (I-1BaHoB - Torropos, 1 974, 1 83) - »Tebi je jedino pohota na pameti, sve bi se s djevojkama poigravao«. Ruski IOp znači 'bijes', 'pohota', 'žudnja', u arhangelskim govorima IOp6 znači 'vrijeme kad tuljani dobivaju mlade', a u razgovornom je jezi ku IOpHAa 'nemiran čovjek'. U poljskom su potvrde jurzyć sif 'ljutiti se', jurny 'pohotan', jurnofć 'bijes', 'pohota', a u južnoslavenskom juriti 'hitro goniti' na istoku, 'žurno se kretati' na zapadu. Praslavenska osnova jar- pripada indoeuropskom leksičkom slo ju. To je indoeuropska osnova bez tematskog vokala yor-, od čega avestički ydrđ (n.) 'godina', i s tematskim vokalom, muška i ženska, yoro- l yora-, od čega grčki WQOc; 'godina' i WQCX 'godišnje doba', 'povoljno godišnje doba', 'proljeće', 'ljeto'. Naprama toj osnovi u prijevojnoj duljini o-stupnja stoji osnova yero- l yerd- u duljini temeljnoga prijevojnog e-stupnja, od čega pragermanski jera 'go dina': gotski jer, staronordijski dr, staro engleski gear, engleski year, starofrizijski ger, starosaski jar, ger, starogornjonjemački jar, novo gornjonjemački jahr. Staroenglesko gear ne znači samo 'godina', nego i 'proljeće'. Tu se čuva trag istoga semantičkog razvoja kao u slavenskom i u grčkom. Ovamo se stavlja i litavski jeras, latvijskijfrs 'janjac', tj . 'životinja toga proljeća', 'životinja ove godine'. Imamo tako prij evoj duljina yer- lyor-. Ta se pak osnova izvodi od indoeu ropskoga korijena H1ei- s proširkom -r i prazninom u prvom, a duljinom u drugom slogu: HJ!er- l HJ6r-. Korijen H1ei- (slavenski i-ti, latinski i-re) znači 'ići'. Temeljno je značenje indoeuropskoga
/ ---
l 02
.�·�
Trudan hod
Hyer- l Hyor- dakle najvjerojatnije 'hod'. Mitska predodžba o Hod godine trudnome hodu slavenskoga boga Jarovita, ili opuštenije Jarila, bila bi, dakle baština najdublje indoeuropske davnine. I po svojem glasovnom liku i po značenju ne daju se praslaven ske osnove jar- i jur- doista uvjerljivo etimološki odvojiti jedna od druge. No nije lako za cijelu tu tvorbena vrlo razgranatu leksičku Etimološki porodicu točno i uvjerljivo odrediti indoeuropsko ishodište. To, odnos osnova uostalom, kada se radi o razgranatom sakralnom rječniku, nije jar- i jur niti neobično niti neočekivano. U kontekstu sakralnoga pjesništva rano je došlo do interferencije riječi poteklih od indoeuropskoga yeur- l your- (od yeu- 'miješati', 'mućkati' s proširkom -r), upravo od njihove prijevojne duljine ye(u)r- l yo(u)r- s riječima poteklim od indoeuropskoga Hyer- l Hyor- 'hod'. To onda znači da bi vrlo rano bilo došlo do značenjske interferencije između temeljnoga 'ići' s jedne i temeljnoga 'poticati na gibanje' s druge strane. Jedinstveno indoeuropsko ishodište dobiva se samo ako se pođe od H1ei- 'ići' s dva determinativa -w i -r, praznine u prvom i trećem slogu i duljine o-stupnja u drugom: Hyo(u)r- 'ići', 'pokretati', što je očito vrlo nategnuto zbog dva uzastopna proširka jednoga korijena. Pitanje indoeuropske etimologije imena praslavenskih bogova ]arovitb i ]arylo l jarila ostaje stoga još otvoreno. 84 No kakav god konačan odgovor dobilo to pitanje, kada ga jed nom dobije, već je i sada pouzdano utvrđeno što osnova jar- u tim božanskim imenima znači. To je mlada životna sila, sila rasta i rasploda, kako poslije zimskog mrtvila nailazi u proljeće i time Sila uzrujana obilježuje novi krug godišta - sila uzrujana i žudna, sjajna i vruća, i žudna upravo »jarka«, sila borbena i pobjednički nadmoćna. Ta osnova znači proljetno bujanje, godišnje. Od toga je neodvojiva osnova 84 O potvrdama osnove jar- u slavenskim jezicima usp. I1saHOB - Tonopos 1974, 181-183. Za pokušaje razdvajanja tih potvrda na razne etimologije usp. Skok 1971 , 755-756, s.v. jiir, 756-757, s.v jara 2 i 787, s.v. juriti i Trubačov 3CC5l 8 (1981) 171-181, osobito ss.vv. jaro ljara ljara, jarb, jarr, jarica, jarbcb, jara (jb), jariti (sr) i 198-199, s.v. juriti (sr). To etimološko razdvajanje slabo je uvjerljivo zbog nerazmr sive glasovne povezanosti cijele te leksičke skupine. S vrlo ranim interferencijama računa Gluhak 1993, 288-289, ss.vv. jar, jar ž, jarac i 304-307, ss.vv. juraj, juriti.
Zeleni lug - Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine jur- koja izražava pohotu, bijes i nemirnu žurbu te iste mlade pro
ljetne sile. Lako je dakle razumjeti da su tek pokršteni Slaveni, ko jima se njihov bog nije dao iščupati iz duše, a njegovi im obredi postajali narodni običaji, prilagođujući se novoj vjeri i zahtjevima njezine crkve, toga boga nazvali ]urb}b i poistovjetili ga sa svetim vojnikom mučenikom toga imena. Nije ono bilo daleko od imena njihova Jarila.
6. Nacrt rekonstrukata
Zebnja hoće li njiva roditi
Rekonstrukcija
U odlomcima slavenske usmene književnosti što su ovdje izabrani, skupljeni i razmotreni razabire se dosta oštra slika svetoga obrednog pjeva slavenskih pogana o nadnaravnoj osobi koja dolazeći jednom u godini, na proljeće, svojim hodom donosi poljima, stoci i ljudima rodnost. Pokazalo se ne samo koji su bili mitski sadržaji tih svetih pjesama, nego u dobroj mjeri i to kojim su se riječima, pa i kojim njihovim sklopovima ti sadržaji obredno kazivali. Mogle su se osje titi i šire implikacije toga kazivanja, a i to što ono znači za ljudski život i za skupnu doživljaj nost nepokrštenih Slavena. Radi se, napo kon, o kruhu, mlijeku i mesu kojim će preživjeti godinu i o medu kojim će, kad provre u medovinu, razveseljavati srce. Radi se o po tomstvu koje znači potporu u životnoj borbi i oslonac u starosti. A to će reći da se radi o najtemeljnijem doživljaju sigurnosti i zbrinutosti, o čežnji za pouzdanjem u tjeskobnom strahu od oskudice. Tu se u najdubljim slojevima osjeća još i zebnja s kojom su se najdavniji zemljoradnici pitali hoće li i do godine njiva roditi. Nema dvojbe da je to bitan slavenski pretkršćanski vjerski sadržaj . Vrijedno je stoga potruditi se i pokušati, koliko je to moguće, rekonstruirati po koji ulomak izvornoga teksta te svete pjesme poganskih Slavena, kako god se potpuna oštrina i pouzdanost slike pri tome ne može postići. Tu će se sada sva pozornost usredotočiti upravo na to. U pjesmama što se pjevaju pri proljetnim ophodima Hrvata, Slovenaca, Bjelorusa i zapadnih Rusa te Poljaka, j užnoslavenskim
Trudan hod
dakle, istočnoslavenskim i zapadnoslavenskim, susreću se iskazi ko jima se jasno nazire praslavensko ishodište. Na temelju ulomaka: a. Kudjura hodi, tudpole rodi [ l ] ; b. Kud vam Đuro odi, tud vam polje rodi [2] ; e. Kuda jura odi, tuda polje rodi [3] ; d. Kudjura hodi, tudpole rodi [4] ; e. Gdzie krolewna chodzi, l tam pszeniczka rodzi. l Dzie krolewna nie chod zi, l tam pszeniczka nie rodzi - >>Gdje kraljevna hodi, l tamo pšenica rodi. l Gdje kraljevna ne hodi, l tamo pšenica ne rodi« [ 1 5] : f. panicz urodziwy . . . pod nim kori chodziwy- >>naočit gospodičić . . . pod njim konj koji dobro hoda. « [ 1 6]
može se rekonstruirati temeljni mitski iskaz u praslavenskim obrednim pjesmama: l a. Krda]arylo hoditb, trda pol'e roditb.
Vidi o tome pobliže gore, poglavlje
Kud]arilo l.
hodi, tuda polje rodi
Na temelju ulomaka: a. CB.HThr IOpa:H ITO ITOMIM xaA3IIY Aa )!(!ITO paA3IIY - >>Sveti je Juraj po poljima hodio i žito je rodio<< [8] ; b. fAe, CB.HThrif 10p3:il:, ITphr3a6aBII)'c.H? ITo M.H)Kax xaAIIy, ITaumro paAIIy, .Hparo ITIII OHKY - >>Gdje si se, sveti Jurju, zadržao? - Po međama sam hodio, činio da njiva rodi jaru pšenicu« [9] ; ljsie fviatjje potfbierdli sie, adzin ]ur)i nie ubirdtj sie, jdpa polu chadzi1f, e. :iyta radzilj - >>Svi su se sveti okupili, jedino Juraj nije bio na okupu, nego je po polju hodio, žito rodio« [ l O] ; d . Swiatj juraj pa mie:iach chodzić, da :ijta r6dzić- >>Sveti Juraj po međa ma hodi i žito rodi« [ l l ] ; e . Swiatj Jurja, dzie tj bywdtj? l Pa mie:idm chadzitj, da :ijta radzilj >>Sveti Jurju, gdje si ti bio? l Po međama sam hodio i žito rodio« [ 12] ; f. CB.HTa.H MIIKOAa ITO Me)Kax XOAIITh, ITO Me)Kax XOAIITh, )!(!ITO poAIITh >>Sveti Mikola po međama hodi, po međama hodi, žito rodi« [ 1 3 ] ; g . fAe l1AhMI XOA.H, TaM xAe6-)KIITO poA.H - >>Gdje Ilija hodi, kruh-žito rodi« [ 1 4] -
potvrđena je i inačica toga obrednog kazivanja o mitskom zbivanju koja se dade rekonstruirati ovako nekako:
Zeleni lug -- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine ]arilo po poijima hodi, žito rodi
Zelen ]arilo s daleka puta, trudnoga hoda po poiju
l b.]arylo po pol'emo
l medamo hoditb, žito roditb.
Vidi o tome pobliže gore, poglavlje
l.
Na temelju ulomaka: a. Zelena Jurja, daleka puta, trudnoga hoda [5]; b. zelena jurja z daleka puta, našega truda, trudnoga hoda [6] ; e. Daleki su puti moji; ti hoditi ne biš mogla [7] ; d. ]edzie z swojq druiynq panicz urodziwy, panicz z dalekiej strony; pod nim kon chodziwy - »Jaše sa svojom družinom naočit gospodičić, gos podičić iz daleke zemlje; pod njim konj koji dobro hoda« [ 1 6] ; e . Daleki su puti [39] i [4 1 ] ; f. Dafki su mi puti [40] ; g. Aaif HaM Apyroe 3a Hanm rpyAhi, 3a eropbeBCKHe - >>daj nam drugo za naš trud, za jurjevski<< [50] ; h. Mb! Kpyr IlON! XOAHAH - »Mi smo oko polja hodili« [50]
može se rekonstruirati praslavensko mitsko kazivanje: 2. Zeleno}arylojbz daleka pPti, trudbnajego hoda po pol'u.
Vidi o tome pobliže gore, poglavlje
l.
Na temelju ulomaka: a. l1AeT-TO BeAb qy)!(-qy)!(eHHH TIO MOCTOQbKY KaAHHOBy. - KaAHH MOCT BhirH6aHTQe, KaAHHbi-Te AOMaiOTQe. ... J13-IIOA rrpaBOH-OT HO)!(eHbKH BOAa-rpe3b Bbl)!(HMaHTQe, H3-IIOA AeBOH-OT HO)!(eHhKH OfOHb C HCKpaM BhrAeThiBaer - >>Ide pak to tuđ tuđinac po mostiću kalinovu. - Kalinov se most sagiba, kaline se lome . ... Ispod desne noge voda se i mulj ižima, ispod lijeve noge oganj s iskrama izlijeće« [33]; b. Sveti Šent-}uripoterka na duri; majeno hlačo zeleno, jeno rudečo - >>Sveti Šent-Jurij kuca na vrata; jednu hlačnicu ima zelenu, jednu crvenU<< [ l ] ; e. Sveti jurij potrka na duri. Eno hlačo hlačnico ima zeleno, eno rumeno. - >>Sveti Jurij kuca na vrata. Jednu hlaču, hlačnicu ima zelenu, jednu rumenU<< [32] ; d. Đuro ide ispod mosta da dobije svega dosta [34] ; e. do kolena blatci, do ramena vodica [36] ; f. Voda mi je do ramenca, blato mi je do kolenca, opanci so vutli, blato ide nutri [37] ; g. došalje, došal zeleni juraj ... po prostom putu ... blato nam je do kolena, voda nam je do ramena [39] ; h. jerje blato do koijena, a vodica do ramena [45] ;
Trudan hod do kolena v vodi (corr. blatu) stati, do ramena vodu gaziti [46] ; j . Došelje, došeljura zeleni p o suvomu putu [38] ; k. vid zelenog Đurda kako ti se šeće . . . po prašini putu [38a] 1.
na temelju već uspostavljenog konteksta može se rekonstruirati praslavensko mitsko kazivanje: 3. Hoditb }ary/o, t'ud'b t'ud'ino, po mostu, most'b gybajetb Sf, lomajetb Sf . . . )bz podo desnyj{!je nogy voda, gr{Zb Žbmetb Sf, do kolena bolto, do orme ne voda, )bz podo levy ){/je nogy ognb so jbskrami letitb, pr;tb jestb suho, porŠbn'b.
Vidi o tome pobliže gore poglavlje 2.
Hodi }arilo. Pod desnom nogom voda, pod lijevom oganj
Na temelju ulomaka: a. Došalje došal sveti jura;� iza luga zelenoga, iza mora crvenoga [35]; b. Ovo je došel zeleni juraj . . . izza loga zelenoga, izza morja krvavoga, po ravnom poiju, na vranom konju [36] ; e. Došalje, došal zeleni juri . . . iza loga zelenoga, iza morja krvavoga [37] ; d. Došel je, došel jura zeleni, tam z luga zelenoga, tam z morja čr/enoga [38]; e. DpmnAa sep6a H3-3a Mop>�, rrpnHecAa sep6a 3Aoposh>I - >>Došla je vrba od iza mora, donijela je vrba zdravlja<< [56]; f. Došo vam je sveti Đurad na zelenom konju, donio vam sreću, zdravije i Božji blagoslov pri blagu i gospodarstvu [57] ; h. Eropnif 6aTbKO xpa6phiH, ... BoAKY e MeABeAeM ... rro-3d-Mope Aopora! >>Jegorije, oče hrabri, ... Vuku s medvjedom ... put do iza mora!<< [59]
i na temelju uspostavljenoga konteksta može se ovako nekako re konstruirati praslavensko obredno kazivanje mita: 4. Došbdlo lprišbdlojestb}arylo)bz za lpga zelenajego,jbz za mor'a Čbrvena jego l krova vajego, doneslo lprineslojestb sodorvbja.
Vidi o tome pobliže gore, poglavlje 3 .
Došao je ]arilo od iza luga zelenoga, od iza mora crvenoga i donio je
N a temelju ulomaka:
zdravije
a. A njedajće nam tu dolho stać, waše wam b/oto teptaći, naše nam črije torhaći >>A ne dajte nam tu dugo stati, vaše vam blato toptati, naše nam crevlje trgati<< [49] ; b. He xoqernh AapHTh - rroifAeM e HaMn: Hoqn Kop oTaTh, rp>�3ll TorrTaTh >>Ako ne ćeš darivati - hajde s nama: noći kratiti blata toptati<< [53] ; -
-
Zeleni lug -.. Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine e.
d. e. f.
g. h.
Mhi Eroph.H OKAI1KaAI1, Tpo11 AanTI1 1130ApaAI1, no 6opo3AKaM pacK11AaAI1! - >>mi smo Jurja dozivali, troje smo opanke poderali, po brazdama ra skidali!« [50]; Ne dajte nam dugo stati pred vašimi novimi vrati [45] ; Ne dajte nam dugo stati pred svojimi novi vrati [46] ; Ne dajte nam dugo stati pred svojimi svetli vrati . . . opanci su naši vutli [47]; opanci so vutli, blato ide nutri [37] ; Treba bi se rano stati tko bi htio sve pobrati, svetom Jurju čižme nabiksa ti. . . . dok to saberem, cipele saderem [43]
i na temelju već uspostavljenog konteksta može se ovako nekako rekonstruirati praslavensko obredno mitsko kazivanje: 5. Ne dajte]arylu dolgo statiperdo svojimi svetly vorty, bolto teptati l toptati, červb)f tz,rgati.]arylojestb červb)fpo borzdamz,)bZdbralz,,jemu červbji sptb ptli.
Vidi o tome pobliže gore, poglavlje 3. Na temelju ulomaka: Ne dajte jarilu dugo stati pred vratima
a. np11eA3eQh CB.l!ThiH IOp11if 11 51rop11if Ha 6eAoM KOHI1 - >>dojašit će sveti Juraj i Jegorije na bijelom konju« (vidi gore str. 92) ; b. Bhie3)!(aA CB.HT3H 51rop11if Ha cBaeM 6eAhiM KOHI1KI1 - >>izjašio je sveti Jegorije na svojem bijelom konjiću« (vidi gore str. 92); e. IOp11if - 51rop11if xpa6phiH Ha 6eAoM KOHI1 - >>sveti Juraj - J ego rije hra bri na bijelom konjU<< (vidi gore str. 92); d. Đuro ti se šeće po zelenom dvoru na bijelom konju (vidi gore str. 93)
na temelju već uspostavljenog konteksta može se rekonstruirati praslavensko mitsko kazivanje: 6a.]arylojadetb na belejemb koni.
Vidi o tome pobliže gore, poglavlje 5 . Na temelju ulomaka:
]arilo jaše na bijelom konju
a. CB.l!ThiH Erop11if e3A311B Ha CBOeM CI1BeHhKOM 11 6eAeHhKOM KOHI1- >>sveti Jegorije jezdio je na svojem sivkastom i bjelkastom konju« (vidi gore str. 93); b. 6yA3.ll exaQh IOphiH - 51rophiH Ha CI1B.l!HhKI1M KOH11KY - >>jahat će Juraj - Jegorije na sivkastom konjićU<< (vidi gore str. 93);
Trudan hod e.
d.
e. f.
g. h. i.
IOpiili caM ie3hA3iQh Ha ciByoM KOHi - >>Juraj sam jaše na sivom konjw< (vidi gore str. 93); 51ropiill, 6epii CBOIO 30AOTYIO Tpy6y, 6pb!Tall CBallfO ceparo KOH>!, KAaAII cBoe 30AoToa C>IAAO - >>Jegorije, uzmi svoju zlatnu trublju, zauzdavaj svojega sivog konja, stavi svoje zlatno sedlo« (vidi gore str. 93); Zelen juraj došao na zelenom konju (vidi gore str. 93); došao Vam zelen Đurad na zelenom konju (vidi gore str. 93); Evo Đurda na zelenom konju (vidi gore str. 93); Došelje, došel zeleni juraj na zelenom konju (vidi gore str. 93); Došelje, došel zeleni juraj na zelenom konjiću (vidi gore str. 93)
i na temelju uspostavljenog konteksta može se rekonstruirati prasla vensko mitsko kazivanje: 6b.jarylojadetb na sivejemb l zelenejemb koni.
Vidi o tome pobliže gore, poglavlje 5. Na temelju ulomaka: a. EA3>I CB>IThi IOpbi - 51ropbi Ha He6>Icii, Ha 30AOTOM KOHII (vidi gore str. 93) - >>Jaše sveti Juraj - Jegorije na nebesima, na zlatnom konjw< (vidi gore str. 93); b. BeCHa eA3llQh Ha 3aAaTOM KOHII, B 3>IAeHOM Ca>IHll - >>Jaše proljeće na zlatnom konju, u zelenoj halji« [79]
]arilo jaše na sivom konju
i na temelju uspostavljenog konteksta može se rekonstruirati prasla vensko mitsko kazivanje: 6c. ]arylo jadetb na zoltejemb koni.
Vidi o tome pobliže gore, poglavlje 5 . Na temelju ulomaka: a. Kad se pozoj van pokaže, sveti juraj k njemu jaše, iz korica mač izvleče, pa pozoju glavu seče [64] ; b. Kada zmija glavu kaže, sveti Juraj sablum maše, a kad zmija zaplivaše, on joj glavu odsekaše [ 65] ; e. sveti juro kojna jaše, onako! sebe sablum maše. Da se pozoj van pokaže, sveti jura k nemu jaše, jura pred se kop le meče i pozoja strašno seče [66]; d. Da sepozoj van pokaže, sveti jura kojnajaše, okol' sebe sablum maše!jura pred se kople meče i pozoja strašno seče [ 67] ;
.� �
1 09
.� �
]arilo jaše na zlatnom konju
Zeleni lug - Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
e. 6yA3.H exa'-lh CB.HThiH IOpbiH II MIIKOAa, 6yA3.H Bac co6IIpa'-lh II Meqqy roAOBhi oTceKa'-lh - >>jašit će sveti Juraj i Mikola, skupljat će vas i ma čem glave odsijecati<< [69] ; f. 6yA3.H exa'-lh CB.HThiH IOpbiH - .5IrophiH Ha CIIB.HHhKIIM KOHIIKy, e qapBOHOH rrpoTaoeii, 6yA3.H BaC co6IIpa'-\h, yciiM Meqqy fOAOBhi ChiMa'-lh - >> ... jašit će sveti Juraj - Jegorije na sivom konju, s crvenim pokro vom, skupljat će vas, svima mačem glave skidati<< [70] ; g. TnpmaA MII e cBeTII feoprii ... Ha rrnT cpel'-la cypa AaM.H, TpoorAaBa, rnecToKpiiAa, IInT MY rrpeqii, XOA He AaBa ... l13BaAII ce '-IBeTeH feoprii, II3BaAII ce ocTpa ca6A.H, Ta 3aMaxHa II OTceqe, Ta oTceqe AO TPII rAaBII - >>Krenuo je sveti Georgije ... Na putu sreće suru lamju, troglavu, šestokrilu, put mu priječi, ne da mu hodati ... Izvadi sveti Georgije, izvadi oštru sablju, te zamahne i odsiječe, te odsiječe do tri glave<< [71 ]
i n a temelju već uspostavljenoga konteksta može se ovako nekako rekonstruirati praslavensko obredno mitsko kazivanje: 7a.jarylo pozoju l zmbji mbČemb golvp slčetb.
Vidi o tome podrobnije gore, poglavlje 4. Na temelju ulomaka: ]arilo zmiji mačem glavu siječe
Bijel mladi zmiji glavu reže
a. Sierad a1fSd kamidt leijG na kamieni zmieja siedzić. Tudiju iszo1;.1 biel malojczyk, chacie1f zmiiju mieczam ciać i hola1f zniać - >>Usred zobi kamen leži, na kamenu zmija sjedi. Tuda je išao bijel mladac, htio je zmiju mačem rezati, mačem rezati i glave skidati<< [72] ; b. A 1f tom a1;.1sie kamieft leijć, na kamieni imieja siedzić. Titdym ijecha1;.1 biel malojczyk na koniku waranienkom, na siedelku zalacienkom, chacie1f ciaci, hola1f zniaci - >> A u toj zobi kamen leži, na kamenu zmija sjedi. Tuda je jašio bijel mladac na konju vranom, na sedlu zlatnom, htio je rezati, glave skinuti<< [73] ; C. Y TOM oyce 6eAbl KaMeHh, Ha ThiM KaMHII 3MII.H A.H)I(IITh, 3MII.H A.H)I(IITh ciirryqa.H. A TY )!(h 6bi IIrnoy cAIIqHhi naHIIq, cAIIqHhi rraHIIq Ky3eMoqKa. XOTey TYIO 3M.HIO 3a6IITh - >>U toj je zobi bijel kamen, na tom kamenu zmija leži, zmija leži siktava. A tuda bi išao lijep gospodičić, lijep gos podičić Kuzma. Htio je tu zmiju ubiti<< [74]
i na temelju već uspostavljenoga konteksta može se ovako nekako rekonstruirati praslavensko obredno mitsko kazivanje: 7b. bifr, moldz,}b serde ovbsa na kamene zmbji golvp tbnetb. 85 85 O tom ogranku usmene predaje obrednoga pijeva usp. Katičić 1990, 61-67.
Trudan hod
Vidi o tome podrobnije gore, poglavlje 4. Na temelju ulomaka: a. qacTbi, rycTbi Ha He6e 3Be3Abi, qac[\eit rycL\eH y liOAli eHO libi - »Česte su, guste na nebu zvijezde, češći, gušći u polju snopovi<< [25] ; b. qacTbi, rycTbi 3Be3Abi Ha He6e, qac[\eil, rycL\eH KOlibi Ha IIOAe - >>Česte su, guste zvijezde IIa nebu, češći, gušći stogovi na polju« [27] ; e. qacTbi 3Be3Abi Ha He6yiiiKe, qac[\eH CTOfli Ha HHBYIIIKe - >>Česte su zvijez de na nebu, češći stogovi na njivi« [26] ; d. qacTbi ll rycTbr Ha He6e 3Be3Abi, qalllqeif, rylllqeif Ha IIOAe 6a6Kll - >>Česte i guste su na nebu zvijezde, češći i gušći na polju svežnjevi [ 1 8]
Zvijezde i snopovi
mogu se rekonstruirati ulomci praslavenskog obreda godišnje rodnosti: 8. Čfsty, gpsty sptb na nebese gvezdy, ČfŠt'i, gpšt'i sptb na pol'i snopi l stozi l kopy.
Vidi o tome podrobnije gore, poglavlje
l,
str. 40.
Na temelju ulomaka: a. illi1pOK Bb!COK Ha He6e MeO![\, IIII1p3if Bbllll3H y CAa)'HOfO My)l(a C[\efli >>Širok je, visok na nebu mjesec, širi su, viši u slavnoga muža stogovi« [26] ; b. Dpi1rO)I(, BbiCOK MeCRL\ Ha He6e, 1Ipi1ro)l(aH, BbiCIIIaif CTor Ha ryMHe >>lijep je, visok mjesec na nebu, ljepši, viši stog na gumnu« [27] ; C. illi1pOK, Bb!COK Ha He6e MeCRL\, IIII1pe ll Bblllle Ha IIOAe KOlibi - BCe ap)l(aHbre, Bee RpOBbre - >>Širok je, visok na IIebu mjesec, širi i viši na polju stogovi - sve raženi, sve jari [ 1 8]
Mjesec i stog
mogu se rekonstruirati ulomci praslavenskog obreda godišnje rodnosti: 8a. ŠirOico,VJOKojestb na nebese mlsfCb, šir'i, vyši sptb u mpža stezi. 8b ŠiroKo,vysoKojestb na nebese mČSfCb, šir'i, vyšijestb na na gumne stogo. 8c. ŠiroKo,vysoKojestb na nebese mlsfCb, šir'i i vyši sptb na pol'i kopy. Vidi o tome podrobnije gore, poglavlje l , str. 40.
Boljeg pregleda radi poredat će se ovdje rekonstrukti kako se dolazilo do njih: Kpda ]arylo hoditb, tpda pol'e roditb. hoditb, žito roditb. 2. Zeleno ]arylojbz daleka pPti, trudbnajego hoda po pol'u. l a.
l b .jarylo po pol'emo l med'amo
Pregled
Zeleni lug -- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine Pregled
3. Hoditb ]arylo, t'ud'b t'ud'ino, po mostu, mosto gybajetb Sf, lomajetb Sf ... )bz podo desny}fiJl nogy voda, grfZb Žbmetb Sf, do kolena bolto, do orme ne voda, )bz podo levy }fiJl nogy ognb so jbskrami letitb, pPtb jestb suho, poršbno. 4. Došbdlo lprišbdlojestb]arylo)bz za lpga zelenajego,jbz za mor'a Čbrvena jego l krovavajego, doneslo lprineslojestb sodorvbja. 5 . Ne dajte]arylu dolgo stati perdo svojimi svetly vorty, bolto teptati l toptati, červb}f torgati. ]arylo jestb červb}f po borzdamo )bzo dbralo, jemu červbji S(Jtb ptfi. 6a.]arylojadetb na belejemb koni. 6b.jarylojadetb na sivejem b l zelenejemb koni. 6c.]arylojadetb na zoltejemb koni. 7a. ]arylo pozoju l zmbji mbčemb golvp sččetb. 7b. belo moldo}b serde ovbsa zelenajego na kamene zmbji golvp tbnetb. Sa. Čfsty, gpsty sptb na nebese gvezdy, Čfšt'i, gpšt'i sptb na pol'i snopi l stozi l kopy. 9a. ŠiroKo, vysoKojestb na nebese mČSfCb, šir'i, vyši sptb u mpža stezi. 9b ŠiroKo, vysoKojestb na nebese mesfCb, šir'i, vyšijestb na na gumne stogo. 9c. ŠiroKo, vysoKojestb na nebese meSfCb, šir'i i vyši sptb na pol'i kopy. * * *
Sveti pjev proijetnoga obreda plodnosti
Ocrtao se tako u autentičnim, ako i ne u sasvim oštrim i do u po jedinosti razvedenim obrisima sveti pjev kojim su poganski Slaveni u proljetnom obredu plodnosti dočekivali i dozivali mladoga boga i tako mu pomagali da pokrene novi ciklus vegetacije i priploda, da podari žetvu. Mladi bog dolazi iz daleka, a da bi se znalo odakle mu njegova plodotvorna sila, potrebno je razmotriti mit o svetoj svadbi. No to je drugi predmet kojemu, da bi se saznalo što se u slavenskim tek stovima koji kazuju nešto o tome može saznati, valja posvetiti punu pozornost. To je stoga predmet posebnoga poglavlja.
Zeleni lug
K
ada je zima već nedvojbeno prošla i proljeće se učvrstilo tako da ga više nikako ne treba dozivati, 1 tada ono samo počinje bujati. Š ikne zelenilo, potjeraju mladice, prolista šuma, nikne i poraste trava. U mitskoj predodžbi pretkršćanske slavenske vjere to se prikazuje kao dolazak Jarila, mladog boga, koji trudnim hodom po dalekom putu dolazi od iza mora, preko brda i dolina do sjajnih vrata gospodskoga dvora na gori. To je dvor Perunov, velikoga boga gromovnika. Svojim dolaskom J arilo donosi rodnost poljima i stoci. Š iktanjem zelenila započinje godišnja rodnost, ono je preduvjet i žetvi i paši. 2 No ulomci poganske slavenske sakralne poezije koji su došli do nas u usmenom pjesništvu slavenskih naroda kazuju nešto i o tome kako to Jarilo svojim hodom donosi rodnost. Jarila su pokršteni Slaveni zamijenili svetim Jurjem. Ime mu je slično, a i njegov dan, 2 3. travnja, poklapao se, Što se godišnjega doba tiče, bar u grubo s danom na koji su kao pogani slavili Jarilov dolazak. Uz Jurjev su dan onda kao narodne običaje obdržavali, barem djelomično, stare obrede i u njihovu okviru pjevali i izvorne obredne tekstove. Od svega se toga nešto održalo i do novoga doba, kad su marljivi i oduševljeni istraživači stali opisivati tradicijske radnje i zapisivati tekstove. Tako su ulomci slavenskih poganskih rituala i tekstova sakralne poezije koja ih je pratila došli do nas. U tim se tekstovima kazivao mit na kojem je obred zasnovan. Njihovom rekonstrukcijom
2
Vidi gore, str. 93-94. Vidi gore, str. 32-35.
}arilm· dowz.1k
Obredi o slavlju }arilova dolaska
Zeleni lug-- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
saznaje se nešto o tom mitu koji nam se tako javlja kao glas iz dubi potonula vremena.
ne
l. Mlada nevjesta po gradu se šeće ]urjevski ophodi
Zelenilo
Takvi ostatci poganske obrednosti jesu ophodi o Jujrjevu danu ka kvi se na slavenskom jugu održavaju u sjeverozapadnih Hrvata i njima neposredno susjednih Slovenaca, te na slavenskom istoku u sjevernih Rusa. Tim su Jurjevskima srodni i drugi proljetni ophodi kao što su uskršnji u Bjelorusa i zapadnih Rusa, a i duhovski ophodi u Poljaka na slavenskom zapadu. U hrvatskim jurjevskim ophod nim pjesmama jako se ističe zelenilo u koje se odjenuo sav okoliš. Tako ophodnici pjevaju: Sva se gora zeleni, l brdo i dolina (H 5) ili Sve se polje zeleni, l brdo i doline (H 15) ili Sva se zemlja zeleni, l brda i doline (H 1 6) ili Sva se zemlja zeleni, l brdo i ravnice (H 33). Motiv svijeta što se na Jarilov dan zazelenio čvrsto je ugrađen u tu obrednu poeziju. U tom kontekstu mladoga zelenila pjevaju hrvatski jurjaši, sudio nici u j urjevskom ophodu, o Jurjevu dolasku i ovo: [l]
juraj hodi po zelenom lugu
Dobrojutro ujna, vid zelenog Đurda kako ti se šeće po bijelu dvoru. Po bijelu dvoru, na zelenu konju po prašini putu, po zelenom lugu.
H 21
Tu je mitsko kazivanje o Jurjevu dolasku očito u usmenoj predaji malo poremećeno. Ako se Đurađ šeće, a to je očito ovdje varijacija za hodi, ako se dakle šeće po bijelu dvoru, ne šeće se niti po prašini putu, nitipo zelenom lugu. Ono Što se tu prvotno kazivalo mora biti da Đurađ hodi po prašnome putu, pa onda po zelenom lugu, te je tako došao do -
Zeleni lug
bijeloga dvora, upravo do njegovih sjajnih vrata. 3 Identificirajući se s njim, ophodnici zovu domaćicu tražeći da ih daruje. To pak da Jarilo zvan Juraj dolazeći hodi po zelenom lugu dobro je potvrđeno u usmenoj predaji hrvatskih jurjevskih ophodničkih pjesama. Tako se pjeva: došalje došal sveti juraj, l iza luga zelenoga (H 16) ; ovo je došel zeleni juraj, l izza loga zelenoga (H 17 Š br. 4991); došal je, došal zeleni juri l . . . iza loga zelenoga ( Š br. 4993); Došelje, došeljura zeleni l tam z luga zelenoga (Miklaušić 99) ; došal je, došal l zeleni juraj lpo zelenom lugu (H 33).4 Malo je dakle razloga sumnjati da je u prvotnom obrednom kazivanju mita Jurja put vodio i po zelenom lugu. To više što je taj izričaj potpuno praslavenski: po zelenu jemu lpgu. Isti se taj praslavenski izričaj prepoznaje i u jednoj ruskoj pjesmi, koja nas se inače doima kao obična ljubavna: =
[2]
MoAOAOH-oH xoAocToil B 3eAeHbJX Ayrax ryARA, MHOfO TpaBOqKH npHMRA, IIpHM.HA, IIpHMRA, IIpHTOIITaA, nyTh AOP O)!(eHhKY HCKaA. l1cKaA, llCKaA, He HaweA, CaM 3aiiAaKaA Aa IlOIlleA KO AJ06e3HOH BO rOCTll.
jarila je put vodio i po zelenom lugu
Mlad neoženjen šeće po zelenom lugu
Ill
1 151
- >>On, mlad neoženjen, šetao s e p o zelenim livadama, mnogo je trave prignječio, prignječio, prignječio, pritoptao, tražio je put, cestu. Tražio je, tražio, nije našao, sam je zaplakao i pošao svojoj dragoj u goste.«
U riječima B 3eAeHhiX qrax, što ruski znači 'u zelenim livadama' lako se prepoznaje praslavenski izraz zelen'b lpg71. U riječima rryTh AOpo)l(eHhKY HCKaA isto se tako prepoznaje praslavensko pptb, riječ koja kao jedna od ključnih pripada praslavenskom obrednom tekstu u kojem se kazuje mit o Jarilovu dolasku.5 A u riječima MHoro 3 4 5
Vidi gore, str. 54-56. Vidi gore, str. 51-55. Vidi gore, str. 50-56.
Lug Put
Zeleni lug -- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
Topr.zri
Šetati se
Zelenilo
prepoznaje se toptati l teptati što je također rijeć kojom se u praslavenskoj predaji obrednoga kazivanja toga mita opisuje Jarilov mukotrpan, trudan hod.6 Rusko ryMITh 'šetati se', što nije praslavenski, tu je očito zamjenski glagol za praslaven sko Šftati (sf) 'gibati se' , od kojega je hrvatsko šetati (se) , a ruski je to rnaTaThOI 'ljuljati se', 'klimati se', 'lunjati', 'besposličariti'. Tu je te žište značenja pomaknuta od 'lunjati', prvotno bez deprecijativnog prizvuka, prema 'ljuljati se', pa je time taj glagol ispao iz konteksta ove tekstovne predaje i na njegovo je mjesto došlo ryMITh. Dobro je dakle utemeljena pretpostavka da je u toj ruskoj pjesmi došla do nas ista ona usmena predaja slavenskoga poganskog svetoga pjesništva u kojem se obredno kazuje mit o godišnjem dolasku boga Jarila, dolasku od kojega poslije zimske pustoši posvuda šikne mlada zelen kako je naprijed utvrđeno u ulomcima pjesama hrvatskoga jurjev skog ophoda? Tek što je tu, u ruskoj usmenoj predaji, to obredno kazivanje preoblikovano u dražesnu ljubavnu pjesmu. Takva pretpostavka dobiva snažnu potporu odatle što se pripo vijest koja se u toj ruskoj pjesmi pripovijeda, pa naglo prekida, ipak nastavlja, ali u hrvatskoj jurjevskoj ophodničkoj pjesmi iz Stupnika na samome zapadnom rubu Turopolja: rpaBO'IKH ... npHTOIITaA
[3]
Nastavak u jurjaškoj pjesmi
6 7
Kukuvačica zakukuvala - kirales! Zelenom lugu na suhom drugu - kirales! Aj, to ni bila kukuvačica - kirales! Toje bila mlada nevestica - kirales! Nevestica po gradu se šeće - kirales! Po gradu šeće, deverke budi - kirales! Devet deverkov koje brajenkov - kirales! »Stante se gore, devet deverkov - kirales! Devet deverkov koje brajenkov- kirales! Jurajje došel, zelen našjuraj - kirales! Eto vam mene zelenom lugu - kirales! Zelenom lugu na suhom drugu - kirales!«
Vidi gore, str. 60 63. Usp. gore str. 70-7 1 . -
H 20
=
Š br. 4987
Zeleni lug
Tu je mnogo toga rečeno. Treba stoga prvo usredotočiti pozor nost na ono što pokazuje da je to nastavak istoga kazivanja kojega je početak došao do nas u ruskoj ljubavnoj pjesmi. Mlad neoženjen šetao je B 3eAeHbiX Ayrax i onda pošao svojoj dragoj u goste. A u hrvatskoj ophodničkoj pjesmi mlada nevestica kliče: juraj je došel, zelen naš]uraj!Taj koji je došao »U goste«, dakle taj mladi neoženjeni, upravo je Juraj, a to će reći J arilo. A mlada nam nevjesta doista pokazuje da je došao AI06e3HOH, svojoj dragoj , jer nastavlja u ushitu: Eto vam mene zelenom lugu. Tekstovna poveznica dragoga i drage, ali i dviju pjesama, ruske i hrvatske, tu je praslavenski izričaj zeleno }b lr;g7>. Mlada nevestica, kako kazuje hrvatska ophodnička pjesma, nije u zelenom lugu. Ona je u gradu. I tamo se šeće, isto onako kako je mlad neženjen (MOAOAOH xoAocToi1) šetao (ryMIA) po zelenom lugu. Ona je tek, razabravši da je on došao, pripravna sići u zeleni lug. Pripjev kira/es pokazuje utjecaj crkvene liturgije. To je iskvaren zaziv Kyrie eleison, liturgijsko grčko »Gospodine, smiluj se«. U hrvatskoj ophodničkoj pjesmi ponavlja se: zelenom lugu na suhom drugu. U zelenilu dakle stoji suha motka. Zelenomu i svježem suprotstavlja se tako suho. To su iste one dvije suprotnosti koje su spojene u Jarilovu hodu.8 Time se uvode sfere dvaju velikih sučeljenih bogova: Peruna i Velesa. Riječ drug 'motka' praslavenska je i sveslavenska. Prvotni joj je glasovni lik drr;g7>. Tako je unutrašnja rima lug - drug već praslavesnka: lr;g7> - drr;g7>. A potvrđena formula glasila bi svedena na svoj ishodišni praslavenski glasovni lik: zelene jemb lr;ze na susejemb drr;zi. Naznačena je tu slika svjetskoga drveta pod kojim je voda i zelena trava. Grane su tomu drvetu zelene, a vrh mu je suh.9 Praslavensko drr;g7> 'motka' ima potpunu glasovnu podudarnost u staronordijskom drangr 'kamen koji strši iz zemlje' i u drugom prijevojnom stupnju drengr 'deblo', 'štap', u kojem je prijevojnom 8 9
Vidi gore, str. 45-48 i 65. Usp. Katičić, 2005b, 48 -73 i 2008a, 62-65, 70-7 1 .
Dragoj u goste
Zeleni lug
Grad
Kirales
Suhi drug
Drugje indoeuropsk,z rijeć
Zeleni lug -- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
Suhi drugje praslavenska baština
Kukavica
stupnju i praslavensko drfgati 'udarati'. Tu je i litavska imenica ženskoga roda drdnga 'motka', 'kolac', 'dug štap' i uz nju u istom takvom prijevojnom odnosu glagol drengti 'gurati' . 1 0 Riječ je dakle nedvojbeno indoeuropska. Sve to vodi u vrlo duboku starinu. Ali za praslavenski izričaj suho drpgo nije još pošlo za rukom naći potvrdu i u kojoj drugoj slavenskoj usmenoj predaji osim u hrvatskoj . Ipak nema mjesta sumnji da to nije baština praslavenskoga sakralnog pjesništva. Toliko je arhaičan kontekst u kojem se sklop na suhom drugu javlja u ophodničkoj pjesmi hrvatskih jurjaša, tolika je i sta rina samih tih riječi. Mitsko kazivanje počinje time da je zakukala kukavica: Kukuvačica zakukuvala. Oko Jurjeva dana prvi se put u godini iz šume čuje kako kukavica kuka. I to je znak da se pokreće ciklus rod nosti. A u folkloru slavenskih naroda kukanje kukavice povezano je sa svadbom. To se lijepo razabire iz jedne sjevernoruske svadbene pjesme. Tamo nevjesta na dan kad će j u odvesti iz očeva doma pjeva ovako: [4]
Bbi 3AOpOBTe, cyAapb-KOpMuAeQ-6aTIOIII KO u poAHMaJ! MaTyiiiKa: YcAbiiiiaAH KYKYIII KY liO KyKoBaHHIO, 6eAyiO Ae6eAyiiiKY liO KAHKaHbiO, a MeHJ!-TO MOAOAeiiieHbKY liO 3bJqHy fOAocy. KyKoBaAa-ropeBaAa ropbKa cupoTa oT BeqepHeil 30piOIII K H AO ppeHHeill1226 - >>Budite zdravi, gospodaru, hranitelju, tatice i rođena mami ce: začuli ste kukavicu po kukanju, bijelu labudicu po klikta nju, a mene mladicu po zvučnom glasu. Kukala je, tugovala gorka sirotica od večernje zore do jutarnje - jer je žalila sebe mladu.<<
Tužbalica mladenke
Na ruskom sjeveru u svadbenim običajima tužbalica mlade za uzima važno mjesto. Čast obitelji nalaže da kći kad je odvode svatovi pokazuje neutješnu tugu zbog toga što napušta roditeljski dom. U 10 Usp. 3CC51 5 (1976), 1 1 2 s.v. drrgati, 1 29-130, s.v. drrgo.
Zeleni lug
toj se pjesmi istančano izriče da je kukavica koju na dan svadbe ro ditelji čuju kako kuka, labudica koju čuju kako klikće, zapravo sama mlada koja tuži jer ih ostavlja. A u hrvatskoj j urjaškoj pjesmi to se izrijekom kaže: Aj, to ni bila kukuvačica, l to je bila mlada nevestica. Kukavica se identificira s nevjestom, s mladom, koja svojim kuka njem najavljuje svadbu. Jurjevdan se tako pokazuje kao dan svadbe. Mitsko kazivanje počinje zagonetkom kakva se u vedskoj predaji naziva brahmodyam. Iskazuje se sasvim jednostavno: Kukuvačica za kukuvala. I doista, o Jurjevu glasa se kukavica iz šume. Po tome je to konstatacija obične predmetne zbilje. Tek opis mjesta gdje je ku kavica zakukala: zelenom lugu na suhom drugu, kazuje nešto osobito, počinje otkrivati skrovitu mitsku zbilju. To da kukavica kuka na suhoj motki u zelenilu, to nije očita predmetna zbilja nego skrovita mitska. Tko nju obredno izriče pjesničkim riječima oblikovanim na pravi način, taj stječe vlast nad zbivanjem u svijetu. 1 1 U ovom slučaju pomaže pokretati rodnost godine. No ono o kukavici bila je tek obredna zagonetka. Odmah za njom slijedi i odgonetka: Aj, to ni bila kukuvačica, to je bila mlada nevestica. O tome se dakle radi, o svadbi! Iz teksta obredne pjesme slijedi da je nevjesta na suhoj motki u zelenilu: zelenom lugu na su hom drugu. Pjesma raskriva mitsku zbilju i dalje kazuje što nevjesta radi: nevestica po gradu se šeće. To nam zvuči vrlo razumljivo, ali i nije tako jednostavno kako se u prvi mah čini. Iz prethodnih riječi slijedi da je taj grad po kojem se nevjesta šeće na suhoj motki u zelenilu. Odatle se naime glasa kao kukavica. A i ne radi se o šetnji kako mi to od prve razumijemo jer nevjesta obilazi po poslu: po gra du šeće, deverke budi, devet deverkov koje brajenkov. Ona budi svoje djevere, a njih je devet. U kojem su pak odnosu djeveri s braćom što se spominju na kraju, to se iz ovih riječi ne razabire. Rečeno je sasvim neodređeno. Pjevani tekst tu ostaje nerazumljiv. Mitsko zbivanje što se opisuje u toj ophodničkoj pjesmi odiše dubokom starinom. To što ostaje u ponečem nerazumljivo, svjedoči ll Usp. o rome podrobno Katičić, 2008a, 8-9 i 3 19-321 .
Kukavica je nevjesta Jurjevo je svadbentlizn
Obredn,z zagonetk.z
Slijedi odgonetka
Nevjesta se šeće po gradu
Nevjesta budi djevere Djevera je devet
Zeleni lug -.. Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
o č..-rstini te usmene predaje. To se pjeva j er se tako pjevalo, pjeva se postojano, ako se i ne razumije. Da se tu doista radi o praslavenskoj predaji čvrsto oblikovana teksta pokazuje ova ukrajinska pjesma: Ta tekstovna predaja doista je praslavenska
[5]
IlaH KoKoAeHCKHH no ropoAy XOAHT, qeAJIAOHbKY 6yAHT: »BCTaBaH, 'I eA.HAOHbKO, ropOA ropOAHTH, TepH.HHKOM TepHHTH.
r
2, 180-181,2 4
- >>Gospodin Kokolenski hodi po ograđenom povrtnjaku, hodi po ograđenom povrtnjaku, budi čeljad: 'Ustaj , čeljadi, povrt njak ograđivati, trnovom granom platiti.'«
Mlada nevjesta po gradu hodi
Gradje ograda
Osoba o kojoj se pjeva tu je muško, neki nama potpuno ne poznati gosopodin. To je kao kad se nama kao djeci pjevalo kad smo odraslomu zajašili koljeno, a on ga ritmički dizao i spuštao: Gospodin Čikulin vranca konja jaši. Gled ga gled, ter pogled, kak ga lepo jaši. Ali kazivanje o tom gospodinu Kokolenskom u ukrajin skoj je pjesmi oblikovano sasvim j ednako kao ono o mladoj nevjesti u hrvatskoj ophodničkoj . Tek glagol tu nije praslavensko Šftati Sf, nego je hoditi, temeljni glagol svetoga obrednoga teksta kojega smo ulomcima ušli u trag. Kao što moldo ]arylo po pofu hoditb tako u prvotnom liku obrednoga teksta i molda nevesta po gordu hoditb. Tu je vrlo uočljiv paralelizam njegove kompozicije. Opet smo čvrsto stali na do praslavenskoga svetog pjeva. Kao prvo, tu se postavlja pitanje što upravo znači praslavensko po gordu. Očito ne znači ono što razumijemo kad jurjaši pjevaju: Nevestica po gradu se šeće i što oni sami razumiju dok to pjevaju. Praslavensko gordo i od njega izveden glagol gorditi nedvojbeno su indoeuropskoga podrijetla, iako njihovo izvođenje zadaje zapletene glasovne probleme u koje ovdje nema smisla ulaziti. Njihovo te meljno značenje razaznaje se kao 'plot', 'ograda (drvena) ' i 'platiti', 'ograđivati'. Tako i starocrkvenoslavensko grado ne prevodi samo grčko n6;\L<; 'grad', kako i očekujemo, nego i n:i:xo.; 'zid', što nas u
Zeleni lug
prvi mah iznenađuje. Praslavensko gordo dobilo je onda i značenje 'ograđeno mjesto', 'zabran', npr. u štali ili na gumnu, pa odatle 'obrađena čestica', 'vrt', pri čemu se podrazumijeva da je ograđen. Starocrkvenoslavensko grado prevodi tako i grčko Kf]noc; 'vrt', da kako ograđen. Ograđeno mjesto, međutim, može biti i tvrđava. Tako je praslavensko gordo dobilo i to značenje. U mlađe doba ta je riječ, sada ne više u svojem praslavenskom glasovnom liku, po čela značiti 'znatnije naselje opasano zidom', 'grad'. Poslije je 'zid', 'ograda', prestalo biti semantičkim obilježjem toga značenja. U zapadnoslavenskim jezicima, pa u ukrajinskom i u slovenskom u tom su se značenju uobičajile riječi što potječu od praslavenskoga mesto. u istočnoslavenskom ta dva semantički jasno razdvojena zna čenja dobila su sekundarno i naglasnu razlikovnost. Tako r6poA u ruskim govorima i u starom ukrajinskom, danas još samo rijetko, znači 'grad', rop6A u ruskom i u ukrajinskom znači 'čestica zemlje obrađena kao povrtnjak' . 12 Zato je ono no ropoAy XOAIIT u [5] tako i prevedeno. Tu valja uzeti u obzir i to da gradina u starijim hrvat skim rječnicima dobiva značenje 'ograda', 'plot', a rpaAIIHa u bu garskom, makedonskom i u istočnim srpskim govorima osim toga znači i 'vrt', pa upravo 'povrtnjak na seoskom dvoru' . 13 U svjetlu svega ovdje navedenoga već se nazire koje je izvorno značenje onoga nevestica po gradu se šeće. Potpunu sigurnost tu omogućuje hrvatska ljubavna pjesma zapisana u selu Plešivica kraj Severina na Kupi: [ 6]
Mal mije vertec ograjen, pun mije rožic nasajen. Po njem se šeće Marica, nju so se rože klanjale.
1 2 Usp. CYM 2 (1971), ss.vv. ropoA i rop6A. Tu se donosi i vrlo ilustrativna potvrda: 3a caAOM pa3Airoi H ropoA: KapTOITA!I, Karrycn, rroMiAopn, MopKsa, liH6yA!I Ta HHllle - >>Iza vrta protegao se i povrtnjak: krumpir, kupus, rajčice, mrkva, luk i drugo.<< 13 Značenje
Obradena i ogradena zemija, vrt
Grad
Gradina
Nevjesta šeće po vrtu
Zeleni lug....., Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
Dragi je daleko
Gradje ograden vrt
Druge slavenske predaje
- »Kaj mi se, rože, klanjate? Xim,Im Vas komu tergati; otdf i mati prestari, b1:1t,lf i sestra premladi, moj mije dragi daleko, preko dve gore visoke, preko dva polja široka, preko dve vode dumboke.«
HNP 7, 18, br. 37
Malen je vrtac, vrtić, ograden. Po tome je grad, ropoA ( < gord'b). Njime se šeće Marica. To nam ime ne pobuđuje osobitu pozornost j er je vrlo uobičajeno za seosku djevojku, u tom smislu stoga i oče kivano u ovakvoj pjesmi. Još će se pokazati da ni to nije tako jedno stavno kakvim se na prvi pogled pokazuje. Sada je, međutim, posve jasno što izvorno znači ono po gradu se šeće. Š eće se po vrtu. Tek što taj vrt u ljubavnoj pjesmi [6] nije povrtnjak, kako je obično u istoč noslavenskoj jezičnoj izražajnosti, nego je ružičnjak. Tako je jurjaško po gradu se šeće ujedno potvrda, koliko ovaj pisac zna j edina, da je i u hrvatskom jeziku grad nekada značilo i ' (ograđen) vrt'. 1 4 Mari čin dragi je daleko. Da dođe k njoj mora prijeći dalek put. Čini se kao da j e ta ljubavna pjesma dalek, razvodnjen i potpuno preosmišljen odvjetak usmene predaje onoga svetog obrednoga pjeva kojega se mnogo izravniji trag nalazi u j urjaškim pjesmama. Iz predaje j urjevskih ophodnih pjesama vrlo se jasno razabire da Juraj s daleka puta trudnim hodom stiže dvoru na vrata. A ropoA j e u istočnoslavenskoj tradicijskoj kulturi povrtnjak, ograđen malen vrt unutar dvora. O tome svjedoči i ruska izreka: 3axOAHAH Ha ABop B HOBhiH ropoA (CPHf 7, 1 972, 5 5) - »Zalazili su na dvor u novu ogradu«. To kao da je ono: mal mi je vertec ograjen. Ono izvorno: molda nevesta po gordu hoditb, mitsko i obredno, susreće se uz znatne preoblike i sa zamjenskim riječima u usmenoj lirici drugih slavenskih naroda. Tako u ruskoj : 14 Zanimljiva je pojedinost, iako bez značenja za ovaj predmet, da je vrt rana južno slavenska posuđenica iz latinskoga. To je hortus 'vrt', a ta se latinska riječ izvodi od indoeuropskoga ghordhos, od kojega je i praslavenska gordo. Tako su vrt i grad ista indoeuropska riječ, tek u prvom primjeru posredovana latinskim jezikom.
Zeleni lug [7]
flo CaAHKy, CaAnKy, TIO 3eAeHOMY BllHOrpaAHKy, TaM XOAHAa, noryAnBaAa, MOAOAa )!(eHa, 6oJ!pbiHJI AKcHHbJI AHApeeBHa.
Gospoda se Knp l, 64, N9 82
šetala po vrtu
- »Po vrtu, po vrtu, po zelenom vinogradu, tamo je hodila, šetkala se, mlada žena, boljarka Aksinja Andrej evna.<<
Mjesto riječi potekle od praslavenskoga gordb javlja se tu za mjenska riječ potekla od praslavenskoga sadb 'nasad','vrt' . Očuvan je izvorni glagol potekao od praslavenskoga hoditi, a uza nj se kao kontaktni sinonim j avlja zamjenska riječ potekla od praslavenskoga gul'ati, koja je tek u istočnoslavenskom dobila značenje 'šetati se' . 1 5 Isti se motiv javlja i u poljskoj pjesmi: A w niedziela rano, gdy sldneczko wschodzi, a to moja kochaneczka po sadeczku chodzi.
[8]
Przybos 275
- >>A u nedjelju rano, kad sunce ishodi, a to moja voljena po
Draga hodi po vrtu
vrtiću hodi«.
Takav hod djevojke po vrtu javlja se i u drugoj poljskoj pjesmi: Po sadenku chodzila do topoli mdwila.
[9]
Kolberg 28, 5: 278.301
Po vrtu hodila topoli govorila
- »Po vrtu je hodila, topoli govorila.<<
Razrađeno do razigranosti javlja se to u još jednoj poljskoj pjesmi: [10]
W naszym siole dworeczek,
w tym dworeczku sadeczek, tam chodzila sliczna Krakowianka.
Kolberg 28, 5: 278.336
- »U našem je selu dvorić, u tom dvoriću vrtić, tamo je hodila lijepa Krakovljanka.<<
O hodu djevojke po vrtu pjeva još jedna poljska pjesma:
15 Usp. 3CCJI7 (1980), 17 1-173, s.v. gul'ati .
.�·�
1 23
.�·�
Po vrtu je hodila lijepa Krakoz•ljanka
Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine ll
Hoditi - rositi
T u se javlja srok hoditi - rositi. A bijele noge u rosi, bose, uvode nov mitski motiv vezan uz božansku svadbu o kojem će ovdje tek poslije biti govora.16 A o djevojci koja hodi po vrtu pjeva i jedna ukrajinska pjesma zapisana poljskom grafijom: [12]
Hanulaje hodila po vrtu
Nevjesta po gradu hodi
Hoditi buditi
po sobama, nevjeste budi
Molodaja Hanula po sadonku chodyla, kalynu lamala
Kolberg 33 , l: 203.64
- »Mlada Hanula po vrtiću je hodila, kalinu lomila.«
Sve su to preoblikovane i raznim situacijskim kontekstima pri lagođene varijante onoga izvornoga i obrednog: mo/da nevesta po gordu hoditb, kojim se kazivalo zbivanje doista mitsko. 17 U tekstovnom sklopu kakav je ovdje potvrđen iz hrvatske i ukra jinske usmene predaje [3 i 5] javlja se paralelizam članaka koji tvori slijed usporedno konstruiranih glagolsklih predikata hoditi - buditi. Već samo to je dosta da se pomišlja na praslavensko ishodište te tek stovne predaje. To se čvrsto potvrđuje time što je taj slijed prisutan i u nizu tekstovnih sklopova ruskoga usmenog pjesništva. Tek tu se ne hodi po vrtu, nego po kući. Tako se u Tulskoj guberniji pjeva: [13]
Tatica hodi
Kolberg 26, 3: 268.374
- ··Po vrtiću je hodila, bijele noške rosila.«
Pol'rtu noge rosi!d
Po s,1denku chodzila, b:.de no:::ki rosila.
PoAHMhiH MOH 6aTIOIII K a rro ceH.siM XOAHTh, Aa HeBeCTyiiieK-AacTyiiieK rro6y)lmBaHTh: - BcTaHhT.si, HeBeCTYIIIK H, 6eAhm AacTyiiiKH!
lll8 50
- »Moj rođeni tatica po predsobljima hodi, i nevjestice-lastavi ce budi: - Ustanite, nevjestice, bijele lastavice!«
Osoba koja hodi i budi nije u tim pjesmama samo roditelj, nego može biti i roditeljka. Tako, također u Tulskoj guberniji:
16 Usp. Katičić, 1990, 77-79; 1992, 7 1-73; 1993, 52-56. Vidi dolje str. 193-202. 17 Za [8] - [12] usp. Krzysztoforska - Doschek, 1994, 148.
Zeleni lug [14]
MaTyiiiKa no ceHJOIII KaM noxa)!(HBaeTh, HeBecTyiiieK-AacyiiieK npo6y)!(HBaeTh: HeBeCTYIII K H-AacTyiiiKH, BCTaBail:Te cKopeli!
Mamica hodi po sobama, lll 8 51
nevjeste budi
- >>Mamica po predsobljima hodi, nevjestice-lastavice budi: Nevjestice-lastavice, ustajte brže!<<
Gotovo je sasvim istovjetna još jedna varijanta, i ona iz Tulske gubernije: [15]
A MaTyiiiKa XOAHTh no HOBhiM ceH>IM, HeBecTyiiieK-AacTyiiieK no6y)!(HBaeTh: - HeBeCTYIII K H AacTyiiiKH, B3CTaHhTe cKopeli!
lll8 52
- >>A mamica hodi po novim predsobljima, nevjestice-lastavice budi: - Nevjestice-lastavice, ustajte brže!«
Uz to stoji i varijanta iz Nižegorodske gubernije s gramatičkim obilježjem prošlosti: [16]
Oo ropHH�aM MaTyiii Ka noxa)!(HBaAa, CBOHB AH HeBeCTyiiieK no6y)!(HBaAa: BcTaHhTe Bh! HeBeCTYIII K H, roAy6yiiiKH Mon!
Mamica je po sobama lll 8 49
- >>Po sobama je mamica hodila, svoje je nevjestice budila: Ustanite, vi nevjestice, golubice moje!«
hodila, svoje nevjeste budila
Tu je još jedna varijanta iz Vologdske gubernije s neznatnom motivskom preoblikom: [17]
Ha TY nopy MaTyiiiKa ceHeqKH MeAa, HeBecTyiiieK-AacTyiiieK no6y)!(HBaAa: - BcTaBail:Te-Ka HeBeCTYIII K H, AanyiiiKH MOH!
Mamica je predsobije Ill
847
- »U to je vrijeme mamica predsoblja mela, nevjestice-lastavice budila: - Ustajte nevjeste, drage moje!«
Sve je to ugrađeno u obiteljske pjesme, kako ih svrstavaju sku pljači i istraživači ruske usmene književnosti, u kojima se opisuje kako je kći koja je udata u daljinu nakon više godina prvi put došla u posjet očinskoj kući, doletjela u liku neke ptice. Nevjeste se bude i trebaju ustati kako bi sa svojim muževima vidjele kakva je to upravo
mela, nevjeste budila
Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine K/i do!y<'ce
ku6
Mijena naraštaja
prica. koja je zapravo kći te kuće udata u daljinu. I tu se dakle radi o sndbi, tek o bivšoj. U pjesme o kćerinu posjetu rodnoj kući ugra đen je izražajni sklop koji se susreće u tradicionalnom obrednom kazivanju o mitskom ljubavnom susretu i svadbi. T u valja uočiti da je u tim potvrdama promijenjen naraštaj . Ne hodi po vrtu mlada nevjesta, nego roditelj ili roditeljka. I ne samo da i oni hode kao što hodi mlada nevjesta, nego i oni nekoga bude i pozivaju da ustane. U sasvim su dakle istoj ulozi u kojoj i mlada nevesta u [3]. Tu se razabire kako se istovrsno mitsko zbivanje odvija na razini dviju generacija. Sa znanjem kojim raspolažemo ne može se to protumačiti niti razumjeti. Ali tekstovne podudarnosti nedvoj beno svjedoče da je tako. Hodu po vrtu i izražajnom sklopu po gordu hoditi vraća nas druga jedna ruska pjesma, obredna, koja se pjevala pri »pogrebu Maslenice«, godišnjem običaju, pretproljetnom i pokladnom, gdje se Maslenica kao lutka zakapala u snijeg ili u njivu i time ureme ljivala rodnost još sasvim obamrle godine.18 U tom obredu koji tek navješćuje novi vegetacijski ciklus pjevalo se u Smolenskoj guberniji: [18]
Svekar po vrtu hodi, konoplju sije
He Moil-To cBeKop liO rop6Ay XOAU:Tb. Po3aH, po3aH! flo rop6Ay XOAU:Tb. KOHOIIeAbKY Cell Th.
lllll77
- ,,yo, eto, moj svekar po vrtu hodi. Rozan, rozan! Po vrtu
hodi, konopljicu sije.«
Nema dakle nikakve dvojbe da se tu radi o vegetaciji, a ne o fortifikaciji ili čak o urbanizmu. Nije to nikako ono što razumijemo kada se pjeva po gradu se šeće. A konoplja koju svekar sije nije tek ka kva god stabljika. Ona može biti i drvo svijeta sa zlatom na suhom vrhu. Tako se pjeva u Lukovdolu. 1 9 18 CoKoAosa, 1979, 1 1-93. 19 Usp. Katičić, 2005b, 47-62 i 2008a, 38-58.
Zeleni lug [19]
Izraslaje tanka mala, tanka mala konopljica. - Kade si mi otančala? - Tamo dolepod osojom kade raste zlatna resa. Resu ćemo potrgati, dat ćemo ju kovačiću, iz nje ćemo grad otp irat.
Konoplja kao drvo svijeta
č 53
I u tom se tekstu susreću konoplja i grad. To je činjenica zajamčena tekstom bez obzira na to što se pri današnjem stanju našega znanja ne može reći kako se ta veza između konoplje i grada u [ 1 9] odnosi prema onoj u [1 8]. To više što ono iz nje ćemo grad otpirat pokazuje da se tu ne radi o ograđenom vrtu, nego o utvrđenom gradu s teškim zaključanim vratima koja se otvaraju zlatnim ključem. Tu se u tekstovnoj predaji očituje promjena značenja do koje se i bez toga zna da je došlo. A i ograda može imati čvrsta vrata koja se zatvaraju na ključ. U još jednoj ruskoj pjesmi, božićnoj iz Vjatske gubernije, javlja se motiv šetnje po vrtu s izrazima izvedenim od praslavenskoga gla gola gorditi.
K01zop(;.z
[20]
Zagrad
�aph, '-\aph, '-lapeB ChiH no 3aropoAy ryA.HeT. OH '-lapeBHY TO Hill,eT. l...JTO He Ta-AH 1..\ apeBHa, 'ITO He Ta-AH MOAOAa.H, B HoBOM ropoAe ryA.HeT.
Grad
Novigrad
- 0TBOp.i!HTeCh Bopon! Thi B'he3)!(all, Ayllla, B ropoA, KO '-\apeBHe TO B fOCTH, IIOKAOHHCh Th! 6o.HpaM, a '-\apeBHe IIOHIDKe!
llll062
- »Car, car, carev sin šeće se po ograđenom vrtu. On to tra ži carevnu. Eto, upravo ta carevna, eto, upravo ta mlada, u N ovgorodu se šeće. . .. - Otvarajte se vrata! Ti ulazi, dušo, u
.�·�
1 27
.�·�
Zeleni lug -- Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine ogradu, carevni u goste, pokloni se ti boljarima, a carevni du blje.«
Značenje se mijenja u usmenoj predaji
Bogat pramen usmene predaje
T u se šeće par. On, mlad, traži nju, mladu. Priprema se susret. On se šeće po ograđenom vrtu, a ona po Novgorodu, koji se u sta rim ruskim tekstovima zove HoBbiH ropoA. A jedno i drugo, i ono ITO 3aropoAy XOAHT, i ono ITO HoBy ropoAy ryMieT, nastavlja izvorno i obredno po gordu hoditb. Ono je doista čvrsto ugrađeno u usmenu predaju. U tu je pjesmu mogao ući Novgorod tek kada se zabora vilo pravo značenje kazivanja što je u njoj predano, a Novgorod je ljudima u Vjatskoj guberniji očito bio grad u osobitom smislu, najugledniji u njihovu obzorju. Značenje se zaboravilo, ali je sklop riječi ostao i ustrajno se predavao od naraštaja naraštaju i pri tome se preosmislio. To baca zanimljivo svjedo na narav usmene preda je, na njezinu čvrstinu u promjenjljivosti. Na tom njezinu svojstvu zasnovano je i ovo istraživanje. Bez njega ono ne bi bilo moguće. Obredno kazivanje o tome kako je molda nevesta dočekala do lazak mladoga neoženjenog, kakvo se susreće u [3] , došlo je do nas u više ophodnih pjesama hrvatskih j urjaša. Tek sve te očuvane va rijante, ako se obuhvate kao cjelina, daju punu sliku toga pramena usmene predaje. No da bi se to postiglo valja im pristupati jednoj po jednoj . Takvo obredno kazivanje mitskoga zbivanja osobito je cjelovito u jednoj drugoj jurjaškoj pjesmi iz Daljnje Lomnice u Turopolju: [21]
Kuna kapa Britka sablja
I ovo se klanja zelenijuraj - kirales! Zeleni juraj, zeleno drevce - kirales! Zeleno drevce, zelene halje - kirales! Zelene halje ijukune kape - kirales! jukune kape ijubričke sablje - kirales! Tu nadelajte zelena jurja - kirales! ZelenaJurja, daleka puta - kirales! I daleka puta, trudnoga hoda - kirales! I kukuvačica zakukuvala - kirales! Ujutro rano zelenom lugu - kirales! Zelenom lugu na suvom drugu - kirales!
,--..._ .
1 28
_.-,
Zeleni lug I stavite se vi mlade snašice - kirales! Sve su djevojke zamuž otišle - kirales! Samo ostala Mara djevojka - kirales! Mara djevojka po gradu šeće- kirales! Po gradu šeće, deverke budi - kirales! Devet deverka, kaki brajenek - kirales! Mara ima zlatnujabuku - kirales! Komujabuka, komu djevojka - kirales! jurijabuka, juri djevojka - kirales! Hajd zbogom, zbogom, vi dobri ijudi - kirales! Mi vam falimo, Bog vam naplati - kirales!
Mara djevojka
Zlatna jabuk,z
H4
I tu se ophodnici pjevajući sasvim identificiraju sa zelenim Jurjem. Kad oni dođu dvoru na vrata, došao je on. Predstavljaju ga prolistale, zelene vrbove grane koje nosi jedna djevojka u ophodu, a opisuju ga kao zeleno drvce. Ophod se tom pjesmom sasvim izri čito predstavlja kao prošnja darova: Tu nade/ajte zelena Jurja i Hajd zbogom, zbogom, vi dobri ijudi, mi vam falimo, Bog vam naplati. U pjesmi se opisuje kako je Juraj obučen i opremljen. Time će se trebati poslije posebno pozabaviti.20 Nerazumljive riječi jukune kape i jubričke sabije očito su u usmenoj predaji iskvarene od i u kune kape odnosno i u britke sabije. Takvi iskvareni dijelovi znak su da je ta usmena predaja doista stara i vrlo čvrsta. O Jurjevu daleku putu i trudnome hodu rečeno je već i objavljeno sve što se pri sadašnjem stanju našega znanja o tome može reći. 21
Juraj je, dakle, došao do vratiju dvora. I tada je, u rano jutro, zakukala kukavica u zelenom lugu na suhoj motki. Sve kako je već poznato iz [3]. Sad treba da ustanu snahe: I stavite se vi mlade snašice. To tu stoji nekako nesklapno, ne pripada cjelovitu kazi vanju. Kao da je tu usmena predaja poremećena. Ali postoji zani mljiva podudarnost s ruskim pozivom nevjestama da se probude i ustanu kako se susreće u [ 1 3- 1 7]. To dakle, kako god tu bilo slabo uklopljeno u zapisani tekst ophodničke pjesme, nedvojbeno 20 Vidi dolje str. 151-152. 2 1 Usp. gore, str. 9-74.
Ophodnici -'<' identijicir,�iu
s jurjem
Prošnja darova
Jurjeva oprema
Ustaju snahe
Zeleni lug -.- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
Zamuž atiti
Nevjesta Mara
juraj i Mara
Komu jabuka, tomu djevojka
potječe iz najstarijega, praslavenskog sloja toga pramena usmene predaje. Drugo je pitanje kako su u toj predaji stare riječi kojima počinje dalje, vrlo suvislo, kazivanje: Sve su djevojke zamuž otišle, samo ostala Mara djevojka. Za to do sada nije nađena potvrda u kojoj drugoj grani slavenske predaje. Tek izraz zamuž otiti nedvojbeno je vrlo arhaičan i praslavenski, kako svjedoči podudarno rusko i istočno slavensko 3aMy)l( BbiHTH, također 'udati se'. To nedvojbeno prasla vensko za m{JŽb iti olakšava da se i te riječi pribroje najstarijem, praslavenskom sloju toga obrednoga pjeva kojim se kazivao mit godišnje rodnosti. Od svih je samo Mara djevojka ostala neudata i ona je mlada nevestica koju zatječe Jurjev dolazak kako po gradu šeće. Po vrtu dakako, po ograđenom, upravo onako kako po njem u [6] šeće Marica. To ime i tu u prvi mah ne pobuđuje nikakvu pozornost, tako je obično. No ipak, par koji se susreće, a prema [20] i traži po ograđenom vrtu, ima sada imena: Juraj i Mara. U poganskom obrednom tekstu stajala su druga. Tamo je on, kako se pokazalo da se s velikim pouzdanjem može tvrditi, bio Jarovit ili, opušteni je, Jarilo. 22 A kako se ona izvorno zvala, to treba tek utvrditi. Ime pod kojim se tu pojavljuje, Mara, ne pobuđuje nikakvu osobitu pozornost. Vrlo je uobičajeno kao ime djevojke sa sela i sasvim se nenapadno uklapa u folklorna ozračje turopoljske ophodne pjesme. Djevojka Mara po gradu šeće i deverke budi. Ono bitno je dakle posve isto kao i u [3] . A o djeverima se i opet kaže da ih je devet i da su kao braća; devet deverka, kaki brajenek. To je jasnije i razumljivije nego ono: Devet deverkov koje brajenkov u [3] . Ali ni tako nije doista jasno Što to ima značiti. Sasvim je tu novo to što Mara šećući se i budeći djevere ima zlatnu jabuku. Kako se tu nalazimo na prasla venskoj razini usmene predaje obrednog teksta, može se odmah reći zolto je jabloko. A i funkcija te zlatne jabuke jasno je opisana: jemu že jabloko, tomu devojbka. Nije dakle onako kako se pokazivalo u [3] . Nije Juraj jedini snu bok Marin. Ali se ona odlučuje za njega, 22 Usp. gore, str. 97-99.
Zeleni lug
on je njezin izabranik, i ona to pokazuje tako što mu daje zlatnu jabuku koju drži u ruci. Time se kazuje bitno mitsko zbivanje, pa se i to s velikim pouzdanjem može pribrojiti praslavenskomu sloju usmene predaje obrednoga teksta jer je sav jezični izraz tu izvadiv iz prasalavenskoga pouzdano utvrđenim glasovnim i gramatičkim promjenama. Tekst mitskoga kazivanja ovim je svime bitno nado punjen prema onom što se bilo pokazalo u [3] . 23 Još potpunije kazivanje mitskoga zbivanja dobiva se kad se uklju či u razmatranje i jedna daljnja turopoljska varijanta te ophodne pjesme. Zapisana je u Velikoj Gorici, a glasi ovako: [22]
Ovo se klanja zelenijuraj - kira/es! Zelenijuraj, zeleno drevce - kirales! Zeleno drevce (v) zelenoj hali - kira/es! Zelenoj hali, jukuni kapi - kira/es! jukuni kapi, u bačkom pasu - kira/es! U bačkom pasu, u plavi hlači - kirales! Uplavi hlači, u žutih čizmah -kira/es! Kukuvačica zakukuvala - kira/es! Ujutro rano v zelenom lugu - kira/es! V zelenom lugu, na suhom drugu - kirales! Na suhom drugu, na rakitovom - kira/es! Na rakitovom i na borovom - kira/es! To mi ni bila kukuvačica - kira/es! Već mije bila mlada nevjesta - kira/es! Mlada nevjesta po gradu šeće - kirales! Po gradu šeće, deverke budi - kirales! Dever ne verek kako brajenek - kira/es! Stante se gore mlade snašice - kira/es! Pak nadjelite nas djevojčice - kira/es! Nas djevojčice, zelena jurja - kira/es! Sve su djevojke zamuž otišle - kira/es! Samo ostala Mara djevojka - kirales! Mara imala zlatujabuku - kirales! Puno gospode zajabuku drže - kira/es! Komujabuka, temu djevojka - kirales!
23 O zlatnoj jabuci usp. podrobnije dolje str. 209-231 .
junački pas Žute čizme
Puno gospode
Zeleni lug ._, Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine
jura r,Jt'e jabuku u polje
juraj kao turopoljski plemić
Mokro i suho
}m·ijabuka, juri djevojka - kirales! }rmzju tače u ra(v}no polje - kirales! e r,z(v)no polje, u crne gore - kirales! D,zjte nam dajte kaj ste kanili - kirales! Jij zbogom, zbogom, vi dobri ljudi - kirales! lvfi vam hvalimo, aj Bog vam plati - kirales!
H 14
Kazivanje kreće jednako kao u prethodno navedenoj varijanti [2 1 ] . Tek je opis Jurjeve opreme potpuniji: zelena halja, kuna kapa, britka sablja, j unački pas (od toga će biti ono pokvareno: u bačkom pasu) , u plavim hlačama, u žutim čizmama. Etnolozi su prepoznali da je Juraj tu odjeven i opremljen kao turopoljski plemić. To je očito tako i vrlo se sigurno može reći da taj opis takav kakav je tu došao do nas nije praslavenski,24 I tu kukavica kuka u rano jutro v zelenom lugu, na suhom drugu. Ali se kazuje i to od kakva je drva ta suha motka: na rakitovom i na borovom. Suha motka je dakle od rakitova i od borova drva. To dvoje, rakita i bor, vrlo je različito. Rakita raste na vodi, na zemljištu niskom i vlažnom. Njezin naziv je praslavenski: orkyta i ne označuje samo vrstu vrbe nego i zemljište na kojem dobro uspijeva. Po tome je praslavensko orkyta svojim značenjem vrlo blisko praslavensko mu moho, što također nije samo 'mahovina', nego i zemljište na kojem je sve njome obraslo. 25 I jedno i drugo je nisko i mokro. A praslavensko boro ne znači drvo, nego suhu uzvisinu i vegetaciju kakva na njoj raste.2 6 A orkyta ili moho s jedne i boro s druge strane obilježuju, upravo jesu, sfere moći dvaju velikih bogova, Vdesa i Peruna, trajno sučeljenih jednoga drugomuY Kao što zeleno }b l{Jgo i suho }b dr{Jgo već sami po sebi predstavljaju te dvije sfere jednu uz drugu, tako ih predstavljaju orkyta i boro od kojih je suha motka na kojoj je zakukala kukavica. Suprotnosti su tu spojene kao u Jurjevu 24 Dakako, s takvim zaključkom čak ni tu ne valja nagliti. Ako konkretan opis odijela i sigurno nije praslavenski, njegovo mjesto i značenje u obrednom tekstu to ipak jest. Usp. o tome dolje str. 1 51-152. 25 Usp. Katičić, 2008a, str. 149-155 i osobito 153. 26 Usp. Katičić, 2005b, 64 i 2008a, str. 59-60. 27 Usp. Katičić, 2008a, str. 59-60.
Zeleni lug
hodu pri kojem mu se ispod jedne noge ižima voda i blato, a ispod druge vrcaju oganj i iskre. 28 Te dvije božanske sfere ostaju i tu različite, pa i suprotne jedna drugoj , ali u ovome mitskom zbivanju nisu sukobljene, nego sudjeluju u njem spojene. Tu dvije suprotne božanske moći djeluju usporedno, različite, ali j edna uz drugu. To baca posebno svjetlo na božansku narav Jarila, mladog i neoženjenog, koji hodi trudnim hodom dolazeći iz daleka. Ona koja po gradu šeće tu je kao i u [3] mlada nevjesta, tek mi znamo da j oj je ime Mara. I tu ona budi djevere: deverke budi. Njih je i opet devet. To se u pjesmi izriče dosta nerazumljivo: dever ne verek kako brajenek. Tu je očito usmena predaja jako pokvarena, ali se prema drugim varijantama može s velikim pouzdanjem ispraviti. Izvorno je to glasilo: devet deverek kako brajenek. I opet su dakle djeveri »kao braća«. Ali da ustanu, na to se tu pozivaju snahe, ne djeveri. I tu se onda pokazuje da ophodnice, koje se poistovjećuju sa zelenim Jurj em, zapravo prose darove: Stante se gore mlade snašice, pak nadjelite nas djevojčice, nas djevojčice, zelena Jurja! Tek poslije toga pragmatičnog intermezza vraća se pjesma ka zivanju mitskoga zbivanja i mladoj nevjesti koja se šeće po ograđe nom vrtu. Tu se onda saznaje da su se djevojke poudavale, a ostala samo Mara: Sve su djevojke zamuž otišle, samo ostala Mara djevojka. Tako je sada izričito rečeno da se ona mlada nevjesta koja po gradu šeće zove Mara. Kako već znamo iz [2 1 ] Mara imala zlatu jabuku. No tu se sad izričito kazuje ono što je u [2 1] ostalo da se samo podrazumijeva: Mnogo gospode za jabuku drže. Mnogo je Marinih snuboka, ali je i tu: Komu jabuka, temu djevojka. juri jabuka, juri djevojka. Juraj je odabranik, on je mladoženja. Taj obredni tekst mitskog kazivanja primjenjuje se i na odno se među smrtnim ljudima. U tom se smislu duboko ukorijenio u narodnom govoru. U Bosni, u selu Kuprešani kod Jajca, govore i muslimani Bošnjaci i katolici Hrvati kad mladi ašikuju i djevojka kakvim znakom pokaže koji joj je odabranik: Komu jabuka, tomu 28 Usp. gore, str. 46-47.
Dvije božanske sfere
Det•et dyl'er.; kao bra/e
Mnogo gospode za jabuku drže
Zeleni lug ._, Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine Mirsk,l n ero_cr
u ijudskoj svakodnevici
diz·ojka. ::.9 I tu se mitska svetost ostvaruje u potpuno običnoj ljudskoj svakodnevici. To je kao poseban odnos boga gromovnika Peruna i mlina10 ili boga darovatelja blaga Velesa i gumnaY A onda se dodaje što Juraj radi sa zlatnom jabukom koju je do bio od Mare: jura ju tače u ra(v)no polje, u ra(v)no polje, u crne gore. A što upravo znači kada se zlatna jabuka tače u polje, to se jasno razabire iz hrvatske pjesme zapisane u koprivničkoj Podravini: [2 3]
jabuka se tače
Roditi ploditi
Potoči nam, gazda, jabuku vu to naše poije široko da bi nam poije rodilo, zlatom pšenicom plodilo
Ž44, br. 63
Pšenica je zlatna, zlatna je i jabuka, tek je to tu ostavljeno da se podrazumijeva. Gazda, kojega u toj pjesmi treba shvatiti doslov no, identificiran je obredno s J arilom koji tače zlatu jabuku u ravno polje. Taj čin podupire rodnost. Ona se izražava s rokom roditi - plo diti. Veza među tim riječima u izražaju sakralnoga teksta prasta ra j e.32 Uz rod7J stoji plod7J. Iz drugoga prijevojnog stupnja istoga indoeuropskog korijena: pled- izvedena je sufiksom -men imenica srednjega roda pledmen, što u praslavenskom daje plem�. U slaven skim jezicima teško je razmrsiti značenjski odnos između roda i plemena. Ali u ruskom narodnom jeziku kada se pita za podrije tlo vežu se te riječi na način karakterističan za pjesnički izraz ruske usmene književnosti jedna uz drugu kao stajaći kontaktni sinonimi: poA-nAeMJI. A ti se korijeni javljaju kao frazeološki povezane riječi u emfatičkim ruskim izrazima: HM poAy HM nAeMeHM i 6e3 poAy 6e3 nAeMeHM ili pak HM poAy HM nAOAY o čovjeku koji nema nikakve 29 Za taj podatak zahvaljujem svojim studenticama Dragici Saraf iz Kuprešana, koja je to čula od svoje bake, i Mirjani Saraf iz Podmilačja nadomak Jajcu, koja je obiteljski vezana s Kuprešanima i to čula o govoru tamošnjih muslimana. I tu se pokazuje koliko nam je jezična izražajnost prožeta obrednim mitskim kazivanjem naših još nepokrštenih i neislamiziranih pradjedova. 30 Usp. Katičić, 2008a, 289-290. 31 Usp. Holzer, 2007. 32 Usp. gore, 89-90.
Zeleni lug
rodbine. 33 Obje riječi pripadaju svojim korijenima indoeuropskom sloju praslavenskoga rječnika. 34 Zlatna se jabuka toči ili tače u polje. Time se potiče njegova rod nost. Ti su glagoli izvedeni od teći, što je praslavenski tet'i < tekti, glagol koji znači žustro gibanje: 'trčati', 'bježati' kad se govori o živim bićima, a 'protjecati', 'istjecati' kad se govori o tekućini. Od toga j e pravilno izveden kauzativ (prijevojnim o-stupnjem i sufik som -i-) točiti 'činiti da teče', dakle 'tjerati', 'goniti' kada se govori o živom biću, 'lijevati' kada se govori o tekućini, a kada se govori o okruglim predmetima 'kotrljati'. Posve je odatle jasno da potočiti jabuku u polje znači 'zakotrljati jabuku po polj u', odnosno, točnije, 'baciti jabuku u polje tako da se zakotrlja po njem'. Od toga je kauzativa također pravilno izveden durativ (prijevojnom duljinom o-stupnja: indoeuropski tok-> praslavesnki tak-, i sufiksom -d> -a) takati (usp. hrvatski točiti, natočiti, natakati) . Taj glagol (čakavski i kajkavski tdkliti, tdčem) znači isto što i kauzativ točiti, tek je to značenje njime izrečeno durativno. Takav je tomu glagolu način radnje. Temeljni glagol te kauzativ i durativ od njega pripadaju indoeuropskom sloju praslavenskoga rječnika i njegovoj morfologiji. 35 Po tome su to svjedoci duboke starine. Jarilo dakle, pošto mu je Mara dala zlatnu jabuku i time ga kao mlada nevjesta izabrala za sebe te joj je postao mladoženja, baca tu jabuku u polje tako da se zakotrlja preko svega polja sve do tamnih šuma iza njegova ruba. U hrvatskom, naime, gora znači 'gorska šuma', pa onda i naprosto 'šuma' . To kotrljanje zlatne jabuke potiče rodnost koju je Jarilo donio svojim hodom po polj u. 36 Stoga se ono može smatrati i obrednom radnjom, a u podravskoj se pjesmi poziva gazda da ju izvrši. Na kraju se opet jasno izriče da ophodnice svime time zapravo samo prose darove pozivajući se na drevan običaj : Dajte nam dajte kaj ste kanili! Aj zbogom, zbogom, vi dobri ljudi, mi vam hvalimo, aj Bog 33 34 35 36
Usp. Katičić, 1989, 65-66. Usp. Vasmer 2, 1995, 368-369, 373, ss.vv. nAeMJI, nAOA. Usp. Vasmer 3, 1958, 70, 82, 1 29-130, ss.vv. TaKaTb, teky, Toql!Tb, Usp. gore, 9-19.
Teći - tohri takati
Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
Dm·izm�je
To je nedvojbeno najaktualniji pragmatički smisao toga običaja. No pitanje je nije li darivanje ophodnika bilo dijelom već i prvobitnog poganskog obreda o svetkovini kad se dočekivao J arilo, kad je trudnim hodom dolazio s daleka puta. Varijanti ophodničke pjesme što je tu upravo razmotrena vrlo je bliska druga, zabilježena također u Turopolju. Ona ne upotpunjuje sliku o tom pramenu usmene tekstovne predaje jer ne sadrži ništa novo, ali ipak potvrđuje čvrstu ustaljenost onoga što je već poznato. Glasi ovako: uam plati.
[24]
jura tače jabuku u djevojaštvo
Halja plava, pas pisan
Ovo se klanja zeleniJuro, zeleno drevce - kiroles! I u žute čižme, i u kune kape, u plave hale- kiroles! I u bričke sable, pisanom pasu - kiroles! Kukovačica zakukovala u ranojutro - kiroles! Vzelenom lugu, na suhom drugu - kiro/es! Na rakitovom i na borovom - kiroles! Jura mi ima zlatnujabuku - kiro/es! On miju tače u ra(v)no polje - kiroles! Ura(v)no polje i crnegore - kiroles! Ucrnegore, u divojaštvo - kiroles! Komujabuka, tomu divojka - kiro/es! Jurejabuku, jure divojku - kiroles! Dever deverek snašice budi - kiroles! Stante segore, mlade snašice - kiroles! Pak nadelite nas devojčice - kiroles! Nas devojčice i zelenaJurja - kiroles! ZelenaJurja z daleka puta - kiroles! Z daleka puta, našega truda - kiro/es! Nodilo 688 Trudnoga hoda - kiroles!
Početak je sasvim sukladan dvjema prethodnim varijantama [2 1 ] [22] . O ph odnici se i tu došavši do dvora identificiraju s Jurj em kojega predstavlja prolistala vrbova grana u ruci j edne djevojke. I njegova oprema jednaka je kao ona opisana u [22] . Tu su i žute čižme, i kuna kapa, i brička sabla, tek hal(j)a je tu plava i pas j e tu pisan. Tamo su hlače bile plave, a halja zelena. U usmenoj se predaji to ovdje, čini se, slilo u jedno. I tu se kazuje kako je rano ujutro
Zeleni lug
zakukala kukavica, baš jednako onako kao u prethodnoj varijan ti: Kukovačica zakukovala u rano jutro, v zelenom lugu, na suhom drugu, na rakitovom i na borovom. Tu Juraj sada već ima zlatnu jabuku. Dobio ju je, a da se to izričito ne kazuje, to se u usmenoj predaji izgubilo, i opet ju baca da se kotrlja kroz polje sve do tamne šume iza njegova ruba, sve kao i u prethodnoj varijanti: jura mi ima zlatnu jabuku. On mi ju tače u rano poije, u rano poije i crne gore, u crne gore, u divojaštvo. Tek to djevojaštvo ostaje tajanstveno. Ono, nema dvojbe, ima neke veze sa svadbom za koju je Mara zlatnom jabukom odabrala Jurja. Da djevojaštvo, upravo njegov gubitak, tu još od praslavenske vremenske razine igra neku ulogu u obrednim tekstovima, to pokazuje ova ruska svadbena pjesma: [25]
TloiiiAa AHBhR KpacoTa BO 3eAeHbre Ayra, BO ApeMyqHe Aeca. TlpH6HAaCh AHBhR KpacoTa KO cyxoMy AepeBy He 6biBaTh eMy 3eAeHy, a Te6e, AHHa l1BaHOBHa B KpaCHhiX AeByiiiKaX He 6biBaTh.
Tajanstveno djevojaštz·o
Djevojačka krasota 3APA 269
- >>Pošla je djevojačka krasota u zelene livade, u usnule šume. Pribila se suhomu drvetu - nije njemu više biti zelenu, a tebi, Ana Ivanovna, nije više biti među krasnim djevojkama.<<
Kad se uzmu skupa [24] i [25], nije tu baš sve razumljivo, ali se ipak nedvojbeno radi o dva izdanka iste usmene tekstovne predaje. Povezuje ih divojaštvo i AHBh51 KpacoTa, povezuje ih zeleno l{Jgc>, a tu je uz suhi drug i cyxo Aepeso. Kako god je u svakoj od te dvije po tvrde kazivanje sadržajno drugo, praslavenska matica je ipak ista. U tom smislu oboje je isti tekst različito oblikovan u usmenoj predaji. Tek iza toga se u [24] pjeva: Komu jabuka, tomu divojka. jure jabuku, jure divojku. To kazuje otkuda jura ima zlatnu jabuku, pa bi u pjesmi imalo stajati prije tih riječi. Jamačno je prvotno i stajalo, a slijed kazivanja je u usmenoj predaji u potonje doba ispremetan. U ovoj je varijanti posve izostalo ono po gordu hoditi. Tu se pokazuje
juri jabuka, juri djevojka
Zeleni lug ....., Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine
Djever budi snahe
kako je usmena predaja nepredvidiva i kako se cijela može predočiti samo ako se obuhvati čitav njezin pramen uzimajući u obzir sve dostupne varijante. No ako i nema hoditi, tu je buditi, pa se vidi da je tekst naprosto okrnjen i da je u njem izvorno ipak bilo hoditi - buditi. No tu ne budi nevjesta djevere, nego djever snahe: Dever deverek snašice budi: Stante se gore, mlade snašice! U svjetlu teksta kakav je u drugim varijantama ovo treba popraviti u devet deverek. Devet je djevera, dakle, kao i u drugim varijantama, ali ne budi ne vjesta njih nego oni bude snahe i pozivaju ih da ustanu. Da ustanu i da daruju ophodnice: Stante se gore, mlade snašice, pak nadelite nas devojčice, nas devojčice i zelena Jurja. Tu ophodna pjesma postaje sasvim izričito prošnja darova. Poziv snahama da ustanu, koji se susreće i u [2 1 ] i [22], jedino tu je nekako uklopljen u kontekst pje sme, iako je taj krnj jer nema izrečenoga hoditi - buditi. A na kraju se onda govori o dalekom putu i trudnome hodu, o jurjevskome trudu.37 I na kraju valja razmotriti još jednu turopoljsku varijantu te op hodničke pjesme, najdulju od svih: [26]
I ovo se k/ajna zelenijura - tira les! I zelenijura, zeleno drevce - tira les! I zeleno drevce v zelene hale - tira les! I v zelene hale i v kune kape - tira les! I v kune kape i v bričke sable - tira les! I v bričke sable i vjunačkom pasu - tira les! I v plave lača i v žute čižma - tira les! I kukuvača zakukuvala - tira les! I v ranojutro ipred zorju - tira les! I v zelenom lugu na suvom drugu - tira les! I v suvom drugu i na rakite - tira les! I na rakite i na orovom strugu - tira les! I zakukuvala vu ranojutro - tira les! To nam ni bila kukuvačica - tira les! Nek to nam bila mlada nevesta - tira les! Mlada nevesta po gradu šeče - tira les!
37 Usp. gore, 60-6 1 .
Zeleni lug Po gradu šeče govorit neče - tira les! Govorit neče, deverke budi - tira les! Devet deverkov kakti brajenkov - tira les! Stante se gore devet deverkov - tira les! juraje došel, zeleniJura - tira les! Eto vam mene v zelenom lugu - tira les! I se su divojke zamuž otišle - tira les! I sama ostala Mara divojka - tira les! I Mara ima zlatnujabuku - tira les! I za nju sejagmi čuda) gospode - tira les! I devet banička i deset kralička - tira les! I komujabuka, tomu divojka - tira les! I Mara potoči, ]ura poskoči - tira les! I on miju tače vu ra (v)no pole - tira les! I v ra(v)no pole i v črne gore - tira les! I]urijabuka, juri divojka - tira les! Devet deverek snešice budi - tira les! I stante se gore mlade snešice - tira les! I mlade snešice i divojčice - tira les! I ta nadelite zelena jurja - tira les! I zelena jurja z daleka puta - tira les! I z daleka puta trudnoga 'oda - tira les! I trudnoga 'oda, našega truda - tira les! I dajte nam, dejte38 kaj ste kanili - tira les! I kaj ste kanili i nakanili - tira les! A z Bogom, z Bogom, vi dobri ljudi - tira les! Mi vamfolemu, Bog vam naplati - tira les!
Dez·et b.moz .<
Miklaušić 103
Ova je varijanta ne samo opsežna, nego je i obuhvatna. Posebnu pozornost pobuđuje pripjev. On tu glasi tira les, što će reći »pupa ljeska« ili još starije »pupa šuma«. O tome je skupljač zapisao da se tira les pjeva u »najstarijoj verziji«, poslije se pjevalo kirjelejs, a onda, pa još i sada, kira/es. 39 Pripjev tira les čini se da je doista star i prvotan. Intenzivno dočarava ozračje vegetacije koja se nezaustavljivo pokrenula. Taj pripjev je poslije, da se ublaži dojam poganstva, zamijenjen crkvenim liturgijskin zazivom Kyrie eleison. U pripjevu 38 Tako je zapisano! 39 Usp. Miklaušić, 1994, 103, bilj. pod zvjezdicom (*).
Tijera lijes
Zeleni lug -- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
Svećana odjeća turopoljskog plemića
Borov strug
Borov i rakitov drug
Devet djevera kao braće
kirjelejs to je jako prepoznatljivo. Na kraju je prevladao kompromi sni lik kira/es. Pjesma počinje uobičajeno. Jurjeva oprema ista je kao i u pret hodnoj [24] : Tu je kuna kapa, britka sablja, žute čizme. No plave su tu opet hlače, a halja zelena, pas nije junački nego je pisan. Sve se to prepoznaje kao svečana odjeća turopoljskog plemića. To je doista samo varijanta one iste pjesme. A nastavak je onda isti kao u [3] . U rano jutro zakukala je kuka vica u zelenom lugu na suhoj motki, na rakite, kako se tu pjeva, i na orovom strugu. U svjetlu usporednih varijanata to valja popraviti u i na borovom strugu. Tu su dakle i opet pri opisu suhe motke i rakita i bor, ali su u toj varijanti vrlo razgovijetno razdvojeni. Kukavica je tu zakukala na rakiti, što će reći na rakitovu grmu, i na borovom stru gu, a to je, kako god se razmatralo značenje, oruđe od borova drva, ili stolarsko, za fino struganje drvene građe (blanja), ili ratarska, za ravnanje polja (vlača) . Zapravo se tu pjeva da je kukavica zakukala u zelenom lugu na suhoj motki i na rakiti i na borovom strugu. To tro je se spominje jedno pored drugoga. Teško je to spojiti u cjelinu koja se može predočiti tako da tvori cjelovitu sliku. I teško j e pretpostaviti da bi to bilo u toj usmenoj predaji prvotno i starije od kompaktnoga i razumljivoga na suhom drugu, na rakitovom i na borovom, kako god i tu ostaje nejasno kako je to suha motka od dva vrlo različita drva. I opet se izričito kazuje da to zapravo nije zakukala kukavica, nego je zakukala mlada nevjesta. Najavljuje svadbu. Ta mlada ne vjesta šeće se po vrtu i budi djevere. O njima se pjeva, i opet nera zumljivo, devet deverkov kakti brajenkov. Objavljuje im da j e Juraj došao i da ona ide k njemu u zeleni lug. Odatle slijedi da upravo s one suhe motke ide u zeleni lug, sa suhog na vlažno. To pak, koliko god je neobično, znači da je na suhoj motki i vrt po kojem se mlada nevjesta šeće i dvor u kojem su komore gdje spavaju devet djevera da je sve to na toj suhoj motki, na suhom vrhu drveta. Nastavlja se onda kao u [22] : sve su se djevojke poudavale (za muž otišle) , samo je ostala Mara. Ona ima zlatnu jabuku. I tu se za
Zeleni lug
tu jabuku drži puno gospode. No to je ovdje rečeno malo drukčije i nešto bogatije razrađeno: I Mara ima zlatnu jabuku, i za nju se jagmi čudaj gospode, i devet ban ička i deset kralička. Ta gospoda su dakle i banovi i kraljevi. S tim dodatkom, dakako, ne stojimo na praslavenskom tlu, tu progovara povijesno sjećanje na srednjovjekovnu državnost i želja da se koliko je samo moguće podigne razina gospodstva. Uz te potvrde iz ophodničkih pjesama ide još jedna, zabilježena također u Turopolj u i neodvojiva od njih, premda se ne uklapa sasvim u njihov tekstovni uzorak. U njoj se spominje obredno pa ljenj e jurjevskoga krijesa, a ništa se ne kazuje o mladoj nevjesti koja se šeće po vrtu: [27]
Kukuvačica zakukuvala - kiroles! Uzelenom lugu, na suhom drugu - kiroles! Zelen jurja kres nalaže - kiro les! Njegva e lepa kuna kapa - kiroles! Zelen njegovje kepenek - kiroles!
Juraj na!die krijes H 31
Tu je također kukavica u zelenom lugu na suhom drugu, a od Jurjeve opreme tu je kapa od kunovine i zelena kabanica. Sam Juraj slaže i pali krijes koji će slavno osvijetliti njegov dolazak. Iz sve tekstovne predaje kako se ovdje pokazala proizlazi da je kukavica što je u rano jutro zakukala, zapravo mlada nevjesta. Ona kuka na vrhu suhe motke i šeće se po vrtu, budi djevere koji se spominju u istom dahu kao braća. Ona ima zlatnu jabuku i za nju se jagme gospoda prosci jer tko dobije jabuku dobiva i djevojku. Odatle pak slijedi da su i nevjesta, i vrt, i djeveri, i prosci - da j e sve to na suhoj motki. To je suprotno svakomu razumnom očekivanju. Ali se pjeva tako! A jedna ophodnička pjesma, zapisana još 1 878. potvrđuje to sasvim nedvojbeno: [28]
Stara majko, hvaljen budi Bog! Nastaloje novo leto pomozi nam Bog! Sve su kite oklenile, samojedna ne. Ona nije oklenila kaj zelena ni. Na toj kiti sva gospoda i gospon Bog.
Čudaj gospode
Zelena kabanica
Suha motka
Grana koj,l nije ze/enti H 17
Zeleni lug ....., Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine
Suha grana
Bog s gospodom na grani Suhi vrh
Podravska svadba
Suhorek
Ljudska svadba obnavlja božansku
�a početku ljeta, onoga Jurjeva ljeta obilježenog vegetacijom i rodnosti, dakle u vrijeme kada on dolazi iz daleka, sve su grane pro pupale, samo jedna nije, sve su se zazelenile, ali ta jedna nije, to je suha grana, suha motka. Na njoj su gospoda prosci, na njoj je dakle i vrt po kojem se šeće nevjesta što budi djevere i ima zlatnu jabuku, na njoj je napokon bog, koji ne može biti nego domaćin, nevjestin otac. Bog koji se zaziva u prvom i u drugom stihu nedvojbeno je kršćanski Bog, kako su to razumjeli i ophodnici koji su tu pjesmu pjevali i svi koji su ih slušali. Ali onaj na suhoj grani, onaj s gospo dom, taj to sigurno nije, taj ne može biti kršćanski Bog. O njem se ne može tako pjevati. To je neki drugi. Sve je to na suhoj grani, na suhom vrhu, a zna se kojemu je bogu sjedište na suhom vrhu svjetskoga stabla. Tamo je gromovnik Perun, sjedi u liku ptice grabilice, orla ili sokola.40 Tamo na vrhu, što je isto kao i na gori, njegov je dvor sa svijetlim vratima.4 1 Pred njih dolazi mladi J arilo svojoj nevjesti. Ime joj je Mara, kako pjevaju ophodnici. A mitski motiv o suhoj grani u krošnji drveta pod kojim se slavi svadba posvjedočen je i u hrvatskim svadbenim običajima. Tako je u podravskim selima u okolici Ludbrega sve do pred Drugi svjetski rat obdržavan običaj po kojem se, kad svatovi s mladože njom dođu do mladina dvora i odviju se predviđena obredna pita nja i odgovori, djever popne na drvo, gdje u krošnji na suhoj grani (suhorek) visi zelen vijenac s bijelom krpom. Djever krpu i vijenac donese mladoj, ali mora biti vrlo gibak i vješt jer se suha grana pri tome nikako ne smije odlomiti. Ako se to dogodi, vjeruje se, nastu pit će velika nesreća. S vijencem onda djever dovodi mladu do vrata dvora i tamo ju predaje mladoženjinim svatovima.42 Taj običaj jasno pokazuje da se ljudska svadba odvija kao obred no obnavljanje one božanske o kojoj pjevaju turopoljske ophod ničke pjesme. Događa se pod suhom granom, a vijenac koji dolazi s
40 Usp. Katičić, 2005b, i 2008a, 39-84. 41 Usp. Katičić, 2008a, 85-105. 42 Usp. Galenić, 1 993.
Zeleni lug
nje, zelen u zbilji, obredno se može shvatiti kao zlatan.43 Ako j e on zlatan onda mu je značenje u mitskom kontekstu isto kao i zlatnoj jabuci. Dobiva ga mladoženja skupa s nevjestom: Komu (zlatna) jabuka, tomu djevojka [2 1 , 22, 24, 26] . Prije nego se popne na drvo i skine bijelu krpu sa zelenim vijen cem, djever ispija tri čaše vina. Pri tome govori propisane obredne riječi u stihu. Uz prvu čašu kazuje: Najprije se setimo svevišnjega Boga l koji visoko sedi i vse nas doli gledi. Treću čašu djever ne ispija cijelu, nego ono što je ostavio u njoj izlijeva pod korijenje drva ili pod noge svircima. On se tada penje na drvo da skine bijelu krpu sa zelenim vijencem, a oni sviraju neprekidno sve dok se opet ne spusti.44 Kako god pri napitnici uz prvu čašu svi već stoljećima mi sle na kršćanskoga Boga, prvotno je to bio onaj o kojem se pjevalo vysoko seditb, daleko gl�ditb. A to je, kako se već moglo pokazati, bog gromovnik Perun.45 A žrtva ljevanica koja se lijeva na zemlju i u korijenje drvu prinosi se drugomu bogu, priljubljenomu zemlji i podzemlju, vrelu, vodi i vlažnoj travi, kakva se u Podravini podra zumijeva da raste ispod drveta, bogu kojemu je stan u duplji kod korijenja stabla. To je, naravno, bog Veles - zmaj i zvijer.46 Oba su velika slavenska boga prisutna u tom obrednom činu, isto onako kao što su sfere njihove moći prisutne kad se suhi drug na kojem je rano ujutro zakukala kukavica u ophodničkoj pjesmi opisuje i kao rakitov i kao borov (vidi gore str. 1 3 1 - 1 39). Nema dakle niti najmanje dvojbe da se u tom svadbenom običaju čuva trag svetoga obreda u kojem se izvodi isti onaj mit koji kazuje tekstovna predaja koje je ulomak došao do nas u turopoljskoj jurjevskoj ophodničkoj pjesmi [28] .47 Trag se iste tekstovne predaje, koja kazuje isti taj mitski mo tiv, susreće i u slovačkoj usmenoj lirici, također u ophodničkim 43 O mitskoj istovjetnosti bijele boje sa zelenom i zlatnom kao svojim obilježenim inačicama usp. gore, str. 93. 44 Usp. Galenić 1993. 45 Usp. Katičić 2005b, 67-68 i 2008a, 64. 46 Usp. Katičić 2005b, 70-72 i 2008a, 67-70, 140-141 , 225-230. 47 Usp. Belaj 1993; isti 1995.
Bog z·i,·oko
�Jedi do{;e gledi
Perun
Veles
Zeleni lug -- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
pjesmama. Dva ulomka mogu se složiti kao duet Jurja i Mare, iako im se imena pri tome uopće ne spominju. Tako ona pjeva: Zelena luka
[2 9]
- Z1 horami,
za lesami
lučka zelena, po nej chodi moj najmilši, ćierne oći md.
Me br. 43
- >>Za gorama, za šumama zelena je livadica, po njoj hodi moj najmiliji, crne oči ima.<<
A on kao da odgovara: [30]
Grad
- Hora, hora, biely les, nevidel som mojej mile) ešte dnes. Ktoju videl, povedzte, moje srdce zamutene potešte. - Videl somju v zahrade, trhala tam bielu ružu na hrade.
Me br. 49
- >>Gora, gora, bijela šuma, nisam vidio svoju milu još danas. Tko ju je vidio, kažite, moje ražalošćeno srce potješite. - Vidio sam ju u vrtu, trgala je tamo bijelu ružu na gradu.<<
Luka i lug
Ta dva ulomka što se sadržajno sklapaju u cjelinu nastavljaju istu usmenu tekstovnu predaj u kao i turopoljske jurjevske ophodničke pjesme. I tu mladić hodi po zelenom, tek ne po lugu nego po luci. Praslavensko ipka i lpgo u pjesničkom jeziku mitskoga kazivanja usko su povezane. 48 Imamo dakle neizravnu potvrdu praslavensko ga obrednog pjeva: Moldo ]arylo po zelenejeji lpce hoditb. A mlada u ograđenom vrtu bere bijelu ružu. To je pak »na gradu«. Slovaci to pjevajući, dakako, razumiju kao 'tvrđava' i 'gospodski stan' na njoj . Neizravno je tu potvrđeno praslavensko: Molda nevesta gorde, ili, zapravo, potpunije: Molda nevesta po gordu hoditb. Ta tekstovna
48 Pobliže o tome vidi dolje str. 155-169.
Zeleni lug
predaja usmenoga mitskoga kazivanja nije dakle samo južnosla venska, kako nam se isprva pokazivala, nego je i zapadnoslavenska. Isti mit i na njem zasnovan obred ostavio je traga i u ruskim dječjim igrama. U dječjim igrama znaju živjeti stari obredi i kada su ih odrasli već davno napustili i zaboravili, čak i kao narodne običaje. Tako je u Tverskoj guberniji zabilježena dječja igra koja se odvija ovako (Ill 1 056) : Djeca vode kolo. Jedan dječak hodi (xoAIIT) izvan kola. Pjevaju: [31]
Tlo 3a ropoAy QapeB ChiH. T..J:TO Hil QapCKlll1 eCTb CbiH BOHTeAb?
Ruske dječje igre
Carez· sin l_,oa':
- >>Iza grada je carev sin. Je li to carski sin vojnik?«
Dječak tada izabire sebi iz kola djevojčicu. A u kolu pjevaju dalje: Bhr6rrpaA ce6e HeBeCTy, pacrrpeKpacHyro KopoAeBy. l.fTO He Ta-AH MOJI HeBeCTa cpeArr ropoAa CTOJIAa, 30AOTbiM BeHQOM 6AI1CTaAa, 6prrArraHTaMrr ocBeiL\aAa? Bbr ceKrrTecJI BopoTa, IIOKAOHJIHTeCJI HI13eHbKO, Bb! IlO)I(aAyliTe, KHJI)I(Ha, rrpaByro pyqKy.
Nevjesta usred grada
- »Izabirao je sebi nevjestu, nadasve prekrasnu kraljevnu. Nije li ta moja nevjesta sred grada stajala, zlatnim vijencem blistala, briljantima rasvjetljavala? Vi se lomite, vrata, klanjajte se dubo ko, vi izvolite, kneginjice, desnu ručicu.«
Dvoje od onih što vode kolo rastavljaju ruke. Svi se klanjaju. Kolo predstavlja »grad«, ogradu, ograđen vrt. To je taj ropoA o kojem pjevaju. Djeca se igraju svadbe. Mladoženja, carev sin, prilazi »gradu«. On mu otvara vrata, upravo ih razvaljuje. Odande sebi uzima nevjestu. Ona pak ima zlatni vijenac. U tom predajnom tekstu stoje riječi koje potječu od praslavenskih gord'b, nevesta, zolto, vorta. Po tome se jasno razabire da je to ista ona usmena predaja koja kazuje isto mitsko zbivanje kao i turopoljske jurjaške pjesme o kojima
Vrata Z&tni z·Uow[
Zeleni lug - Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
se pjeva o svadbi Jurja i Mare [3, 2 1 , 22, 24, 26] . Ta usmena tekstov na predaja nije dakle samo južnoslavenska i zapadnoslavenska, nego je i istočnoslavenska. To se, uostalom, razabiralo već iz [5] . Druga jedna igra sasvim istoga tipa zabilježena je u Pskovskoj guberniji (ill 1 057) : Djevojčica je, kneginja, u kolu, a dječak, kneževski sin, izvan kola. Pjevaju: [32] Kneževski sin hodi Kneginja posred grada
XoAHA, ryMIA KH>DKoil ChiH, KH>DKoil ChiH. OH HcKaA cBoeil KH>UHHH, KH>IrHHH, qTO KOTopa>! rrocpeAH ropOAa CTO>IAa, CTO>IAa, 30AOTbiM BeHI�� OM rrpoCH>IAa, rrpoCH>IAa, II030AoqeHhiM rrpocBelllaAa, rrpocBelllaAa. Bb! ceKHTe, 6o>Ipa, BopoTa, BopoTa! Bb! KAaH>IHTech, 6o>Ipa, 6o>Ipa, qTO IIOHH)I(e TOfO KH>IfHHe, KH>IfHHe! Tbi 6epH ee 3a rrpaBpo 3a pyqKy! - >>Hodio je, šetao se kneževski sin, kneževski sin. Tražio je svoju kneginju, kneginju, koja je posred grada stajala, stajala, zlatnim vijencem svijetlila, svijetlila, pozlaćenim osvjetljivala, osvjetljivala. Vi sijecite, boljari, vrata, vrata! Vi se klanjajte, boljari, boljari, što je samo moguće od toga dublje kneginji, kneginji! Ti ju hvataj za desnu za ručicu!«
Gospoda prosci
Rastavljaju ruke i izvode kneginju, zatim zbor pjeva opet iz po četka, u kolo ulazi druga djevojčica i s njom se ponavlja isto što i s prvom. Ta se igra tako nastavlja sve dok ne dosadi. I tu se djeca igraju svadbe. Nevjesta je u »gradu«, a mladoženja mu prilazi. I tu se vrata gradu otvaraju nasilno. Otvaraju ih bo ljari, gospoda, dakle prosci. U tekstu se javljaju riječi potekle od praslavenskih hoditi, gordo, vorta i gospoda, koja j e tu zamijenjena mlađom ruskom istoznačnicom 6oRpe. Nema dakle dvojbe. I to j e ista ona usmena predaja koja kazuje isti mit o svadbi božanskog para kao i turopoljske j urjaške pjesme. Još jedna takva igra zabilježena je također u Pskovskoj guberniji (ill 1 060) . Ona se odvija ovako:
Zeleni lug
Carevna je u kolu, a carević hodi (xoAHT) izvan kola. Pjevaju: [33]
Kpyr ropoM XOAIIT '-\apeB CbiH, KopoAeK. HeBecr Bbi6IIpaer, '-\apeB CbiH, KopoAeK. '-Iro 3a ropoAOM '-\apeBIIq, qro BO ropoAe '-lapeBHa? 3oAOTbiM BeHI_\OM 6AIICTaAa, Bee '-\apeBIIqa rrpeAbl'-\aAa, 30AOTbiM KAJOqeM 6pR'-\aAa. Pa3py6ai1, '-\apeBIIq, Boporhi, qro BoporiiqKH rrollliipe, qro el'-\e roro rroHII)I(e: BoliAH, '-\apeBIIq, B ropoA, IIOAOHAH, '-\apeBIIq, rro6AH)I(e, qro el'-\e Toro rro6AH)I(e! flo'-\eAyli ee rrocAal'-\e, qro el'-\e Toro rrocAal'-\e! Tbi B03MII ee 3a pyqKy, rroBeAH ee 3a ropoA! Bbi6IIpai1 ce6e ApyryiO, qro 113 TbJCJiqii AI06yiO.
Carev sin, kraljević, hodi U gradu
carn•om
- » Oko grada hodi carev sin, kraljić. Nevjeste izabire, carev sin, kraljić. Je li izvan grada carević, je li u gradu carevna? Zlatnim je vijencem blistala, sve carevića mamila, zlatnim ključem zvec kala. Rasijeci, careviću, vrata, vratnice što šire, još i od toga što niže: Uđi, careviću, u grad, priđi careviću bliže, pa i od toga još bliže! Poljubi ju slađe, pa i od toga još slađe! Ti ju uzmi za ručicu, povedi ju izvan grada! Izaberi sebi drugu, koja ti je od tisuće njih draga.<<
I opet se djeca igraju svadbe, i opet kolo predstavlja grad. I opet mladoženja prilazi gradu, upravo hodi k njemu. Mlada blista zlatom, vrata se gradu razvaljuju. U tom je pramenu usmene predaje čvrsto ukorijenjen motiv nasilnoga otvaranja vrata, kojemu se u drugim njezinim pramenovima do sada nije našlo traga. Pri tom kazivanju, koje je po svojem podrijetlu pretkršćansko i mitsko, susreću se riječi
Nasilno otuar,v�je vrata
Zeleni lug ....., Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
potekle od praslavenskih gordo, hoditi, nevesta, zolto, vorta. N erna dakle ni tu dvojbe da je to ona ista usmena predaja koja kazuje isti mit kao i turopoljske jurjaške pjesme o svadbi Jurja i Mare. Ista ta igra, tek nešto razrađenija zapisana je u Permskoj guberni ji (Ill 1 059), Tamo se to igra uz ovakvu pjesmu: Hodi car oko Nova grada
Nevjesta u Novu gradu
Zlatni vijenac i zlatni ključevi
[34]
XoAHT u;apb, XOAHT u;apb BKpyr HoBa ropoAa, BKpyr HoBa umpoKa. l1Il\eT u;apb, mu;eT u;apb, OH u;apeBHY CBOIO, KopoAeBHY CBOIO: - fAe Bb! BHAaAH, fAe Bb! BHAaAH u;apeBHY MOlO, KOpOAeBH Y MOlO? - BoT rAe OHa, BOT rAe oHa! B HoBe ropoAe, B HoBe umpoKOM. 3oAOTbiM BeHJJ;OM rrpocaHAa o Ha, 3AaTb!Ml1 KAJOqaMH rro6p.HKHBaAa: - 0TBOp.l!HTeC.ll umpoKH Bopon! f1porrycKai1Te u;apeBHqa KopoAeBHqa. Bo3bMH, u;apeBHq, u;apeBHY CBOIO, KOpOAeBHY CBOIO. f1oBeAH ee, IIOBeAH ee BKpyr HoBa ropoAa, BKpyr HoBa um poKa. TiocTaBb ee, rrocTaBb ee cepeAH ropoAa, cepeAH umpoKa. 3acTaBb ee, 3acTaBb ee li CKaKaTb, H IIA.l!CaTb,
Zeleni lug 11 CKaKaTb, 11 IIAJ'!CaTb: - CKoKHH LlapeBHa, CKOKHH I:�apeBHa! lJ,apeBHq BeAeA, MOAOAOH rrpHKa3aA. IloJ.:�eAyii, I:�apeBHa! lJ,apeBHq BeAeA, MOAOAOH rrp11Ka3aA.
Poljubi carevna.'
- >>Hodi car, hodi car okolo Nova grada, okolo Nova široka. Traži car, traži car, - on traži carevnu svoju, kraljevnu svoju: Gdje ste vidjeli, gdje ste vidjeli, carevnu moju, kraljevnu moju? - Eto gdje je ona, eto gdje je ona! U Novu gradu, u Novu ši rokom, zlatnim je vijencem ona zasjala, zlatnim ključevima za zveckala: - Otvarajte se široka vrata! Propuštajte carevića, kra ljevića. Uzmi careviću carevnu svoju, kraljevnu svoju. Povedi ju, povedi ju uokolo Nova grada, uokolo Nova široka. Postavi ju, postavi ju sred grada, sred široka. Nagnaj ju, nagnaj ju i skakati i plesati: - Skokni, carevna, skokni, carevna! Carević je zapovijedio, mladi je naredio. Poljubi, carevna! Carević je zapovijedio, mladi je naredio.<<
Po riječima pjesme jasno se razabire kako se igra odvijala. Djeca se i opet igraju svadbe. I tu je grad, no to je tu shvaćeno vrlo doslovno, pa je od toga postao Nov grad kao vlastito ime, dakle upravo Novgorod. To j e »Širok grad«, pa je tako dobio i drugo, usporedno ime: Nov širok. U to se pretvorio ograđen vrt s ishodišta te usmene tekstovne predaje. I tu mlad muškarac izvana pristupa gradu, hodi oko njega, u njem mu je pak mlada, sjajna sa svojim zlatnim vijencem. I tu uz zlatni vijenac ona ima i zlatne ključeve i zvecka njima. Otvaraju se gradu vrata. On ulazi i vodi ju sa sobom. Pri tom kazivanju javljaju se praslavenske riječi hoditi, gordb, zolto, vorta, mold'h. I opet dakle nema dvojbe da je to ista usmena predaja koja kazuje isto mitsko zbivanje kao i pjesme turopoljskih j urjevskih ophodnika u kojima se pjeva o svadbi božanskoga para. Ta predaja je, kako se pokazalo, potvrđena i u južnoslavenskoj, i u zapadnoslavenskoj , i u istočnoslavenskoj tradiciji. Njezino nas ishodište već samim time upućuje na praslavensku vremensku razinu.
Novgorod
Isto mitsko zbivanje kao u turopo�iskim pjemwnw
Zeleni lug -.- Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine
Mare Petroz·,z
Grad Kraljić mlad
Zlato
Vrata
Zanimljiva je dalekosežna preoblika u kojoj se ta usmena predaja javlja u jednoj hrvatskoj pjesmi. To je romanca o vjernoj ženi, zapi sana na otocima Hvaru i Š olti. Junakinja joj je Mare Petrova, nazva na tako po svojem suprugu. Kao pjesma nema nikakve sličnosti ni srodnosti s ruskim dječjima koje su se ovdje upravo razmatrale. No kad joj se promotri sam tekst i pazi na riječi koje se u njem javljaju, slika se bitno mijenja. Romanca pripovijeda o tome kako je mlad kralj ponudio Mari da j u posjećuje i obećao j oj veliko bogatstvo. Ona je njegovu ponudu odbila rekavši da ima svojega Petra, a taj joj vrijedi više nego sva bogatstva koja j oj može dati kralj . Taj joj se osvetio tako što je napisao Petru pismo kako ga Mare za njegova izbivanja vara s drugima, pa i s njim samim, kraljem. Petar se snuž den i ogorčen smjesta vratio kući, ali se odmah uvjerio da su op tužbe lažne. Prevladalo je poštenje i u kući zavladalo veselje. Takva pripovijedanje doista nema nikakve veze, pa ni daleke, s obrednom pjesmom i mitskim kazivanjem. Sav su joj sadržaj samo ljudski od nosi. No treba tu zapaziti kako to pripovijedanje glasi: [35]
Sinojka More Petrova zatvora vrata odgrada, tuda prolazi kraljić m/od, naziva Mori dobar dan: »Dobar dan, More Petrova, hoćešda tebi dolazin, srebra i zlata donosin i krunu svoga krajevstva?« Kada su stigli na dvore, lipo i More dočeka, dvoja in vrota otvora: sluge najedna pušta/a. na druga Peru čekala . ...
Ljl 175, br. 187
Tu su riječi potekle od praslavenskih vorta, gordz,, moldz,, zolto. Pokazuje se da je pri oblikovanju te romance kao predložak poslužila i obredna pjesma one praslavenske tekstovne predaje kojoj se ovdje
Zeleni lug
upravo ušlo u trag. Pri tome je ona potpuno izmijenila svoju pjesničku narav, ali je u jezičnom izrazu ostao prepoznatljiv trag tekstovnoga kontinuiteta. Zanimljivo je što se tu pred gradom i njegovim vratima nalazi kraijić jednako onako kao u ruskoj igri KopoAeK [33] . To nije praslavenska riječ, ali kako se podudarno javlja u ruskoj i u hrvatskoj predaji, moglo bi biti da je zamijenila neku praslavensku i da tako naznačuje motiv praslavenskoga mita koji je nama još nepoznat. Dodatno svjetlo na tu obrednu tekstovnu predaju i kazivanje mita što je u njoj sadržano baca ruska igra znatno različita od onih koje su se do sada razmatrale. Ta je igra u Pskovskoj guberniji zabilježena ovako: [36]
J1rpa!Oll\lfe pa3AeMIIOTOI Ha ABa pa3pRAa, lf3 KOTOpb!X OAHH lf306pa)J(aeT co6010 rrpeACTaBHTeAeif AepeBHlf, T. e. AepeBeHCKHX )J(HTeAeli - 3eMAeAeAl\eB, a Apyroli rrpeACTaBHTeAeif 6oJipCKOfO COCAOBlfJI If CTaHOBJITCJI Apyr rrpoTHB Apyra H IIOJOT. Bo BpeMJI rreHHJI rrepBoro CTHxa BbiCTyrraeT, ABHfaJICb IIOA MeAAeHHblll TaKT, BrrepeA rrapeHb (6oJipHH), BO rAaBe 6oRpcKoro pRAa. OpH rreHHH BToporo CTHxa BhiCTyrraeT TaKHM-)J(e rropRAKOM AepeBeHCKHH pRA, IIOTOM ITO oqepeAH OIIJITb 6oJipCKHll If OIIJITb AepeBeHCKHll If T. A· If 3TO qepeAOBaHHe rrpOAOA)J(aeTCJI AO KOHbl\a rreCHlf, T. e. AO TeX rrop, IIOKa 6oRpHH He Bbi6epeT ce6e o6AJ06oBaHHOll lfM HeBeCTbl. - Aa rrycTH B KaporoA! Ali AH roAa! - Aa 3aqeM B KaporoA? - AeBHTh, AJ06oBaTb. - OoKa)J(H )J(eHHlllKa. - BoT MRe )J(eHHlllOK! - OoKa)J(H lllarrKy. - BoT MRe lllaiiKH! - OoKa)J(H Ka«!>TaH. - BoT M He Ka«!>TaH! - OoKa)J(H MRe KylllaqeK. - BoT M He KylllaqeK! - KaJI Te6e HeBeCTa AJ06a? - BoT MH e 3Ta AJ06a! Ill l063 ,
Predložak je praslavenska obredna pjesma
Seljani i boljari
Kapa Ha[jina Pas
Zeleni lug -- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine - »Djeca koja se igraju dijele se u dvije skupine, od kojih jedna igra predstavnike sela, tj . seoskih žitelja, zemljoradnika, a druga predstavnike boljarskoga sloja, i postavljaju se jedna naprama drugoj i pjevaju. Dok se pjeva prvi stih istupa naprijed, krećući se u sporome taktu, dječak (boljarin) , koji je na čelu boljarskoga reda. Dok se pjeva drugi stih istupa jednako tako seoski red, za tim naizmjence opet boljarski i opet seoski itd. i to se smjenjiva nje nastavlja sve do kraja pjesme tj . dotle dok boljarin ne izabere sebi dragu mu nevjestu: - Pusti me u kolo! Tako nam godine! - A zašto u kolo? - Da nađem djevojku, ljubujem. - Pokaži mi mladoženju. - Evo mi mladoženje! - Pokaži kapu. - Evo mi kape! - Pokaži mi ogrtač. - Evo mi ogrtač! - Pokaži mi pojas. - Evo mi pojas! - Koja ti je nevjesta draga? - Evo mi je draga!<<
Mladoženja se iskazuje opremom
Jurjeva oprema bitni su rekviziti mitskog kazivanja
I tu se djeca igraju svadbe. Zanimljiva j e podjela na seljake i boljare. Ona s praslavenskim obrednim pjevom ne može imati ni kakve veze, nego predstavlja mlađu naslojinu. Mi, međutim, već znamo da kolo kad se djeca igraju svadbe predstavlja grad (gordo) . Mladoženja mora ući u nj jer j e tamo njegova nevjesta. I u ovom se tekstu javlja riječ potekla od praslavenske nevesta. Ali iz ove se igre saznaje da se mladoženja kako bi ga pustili u grad mora iskazati. Njegova oprema igra pri tome bitnu ulogu. Mora osim sebe samoga posebno još pokazati svoju kapu, ogrtač i pojas. Odatle se razabire da opis Jurjeve opreme u turopoljskim ophodnim pjesmama: zelena halja, kapa od kunovine, plave hlače, britka sablja, j unački pas i žute čizme [2 1 , 22, 24, 26, 27] nisu tek pjesnička mašta i ukras nego bitni rekviziti mitskoga kazivanja. Njima se on iskazuje da bi ga mlada pustili u grad po kojem se šeće mlada nevjesta. I to od najdublje starine. Tek mnogo poslije uobličili su to Turopoljci tako da se u tome prepoznaje svečana nošnja njihovih plemića. Slika o mitskom kazivanju koje se ovdje rekonstruira time j e znatno obogaćena i po stala suvislija. Ne može biti nikakve sumnje da je suhi drug na kojem je grad po kojem šeće mlada nevjesta, Mara djevojka da je to Perunova gora, suhi vrh svjetskoga drveta. Po svemu što se o tome zna očekuje se da dolje pod njim bude voda i u duplji kod korijenja, u špilji uz vodu, -
Suhi vrh
Zeleni lug
Velesov log.49 Međutim, u usmenoj predaji koja se ovdje do sada razmatrala o vodi nema ni riječi. To može čak i zbuniti. Tim zanim ljivija je varijanta istoga pjeva koja i po drugome nešto odudara od jurjaških pjesama što su se do sada razmatrale: [37]
Kukavica, Lado, zakukuvala - Lado, oj Lado! Zakukuvala, Lado, vu černoj gore - Lado, oj Lado! Vu černoj gore, Lado, na suhom drevcu -Lado, oj Lado! Na suhom drevcu, Lado, pri ladno} vode - Lado, oj Lado! H 31 Š 4989
HUulna z·od.J
=
Tu se napokon ipak spominje voda na kojoj stoji suho drvo. Na njem je zakukala kukavica. To suho drvo stoji » U crnoj gori«, što se ovdje, dakako, odnosi na gorsku šumu, ali je time u kontekstu te usmene predaje ipak prisutna gora, a prvotno j e to bila gromov nikova gora na kojoj stoji njegov dvor.50 Ostaje samo pitanje zašto se voda od svih varijanata skupljenih ovdje javlja samo u jednoj, premda joj je mjesto u tom kontekstu i nedvojbeno i neosporno. Na to pitanje za sada nema odgovora. Počela se razaznavati suvislost mitskog kazivanja izrečena izvor nim riječima. Kako god je ta suvislost u ovom slučaju daleko najizra ženija u južnoslavenskoj predaji, u ophodničkim pjesmama hrvatskih jurjaša, obrednim pjesmama koje su ostale u funkciji, potvrđena j e i u slovačkoj ljubavnoj pjesmi i u ruskim dječjim igrama, dakle i u zapadnoslavenskoj i u istočnoslavenskoj predaji. Hrvatska j e predaja tu izrazito arhaična, riječi su joj praslavenske, a više se ključnih među njima susreće i u podudarnim potvrdama iz drugih slavenskih j ezika. Može se stoga zacrtati rekonstrukcija svetoga praslavenskoga pjeva, kako god se ona u svojoj impozantnoj cjelini zasniva jedino na hrvat skim pjesmama. Uza svu nužnu opreznost i neizbježivu nesigurnost u nekim pojedinostima ona se može zamisliti ovako: Mo!do ]arylo po zelenu jemu lrgu hoditb monogo travy toptajetb po prti. 49 Usp. Katičić 2005 i 2008a, 85-106 . 50 Usp. Katičić, 2008a, 85-1 15.
Suho dno
Suvislost mitskog kazivanja izvornim riječima
Rekmumda
Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine
To je prema [2] . Dalje se opisuje njegova odjeća i oprema: zelena halja, kapa od kunovine (kuna), pojas, mač i obuća. To je prema [2 1 , 22, 24, 26] . Takav, pošto je zmaju odsjekao glavu, stiže na vrata Perunova dvora na gori, na suhoj grani pri vrhu krošnje, na suhom vrhu. Tom se opremom iskazuje [36] . A dalje je onda moglo ići ovako: Rekonstrukcija
Kukavica zakukovala jutre rano zelenejemb lpze, zelenejemb lpze na susejemb drpzi, na susejemb drpzi, na orkytovejemb, na orkytovejemb i na borovejemb, na holdbnejejb vode. To nestb byla kukavica, tojestb byla molda nevesta. Vbs� sptb devojbky za mpŽb oto šbdly, samojestb ostala [Mara} devojbka. [Mara} devo)bka po gordu hoditb, po gordu hoditb, deveri buditb, dev�tb deverb)bjako brata: » Vostanite s�, dev�tb deverb)b, dev�tb deverb)bjako brata. ]arylojestb do/pri Šbdlo zelenejemb lpze na susejemb drpze.« [Mara})bmatb51 zoltojabloko. Monogo gospody zajabloko dbržitb. jemu žejablako, tomu devojbka! ]arylujabloko,]arylu devojbka. ]arylo)bmatb zoltojabloko. Ono takajetb)ego von orvbno pol 'e, von orvbno pol'e, vo Čbrny gory, vo Čbrny gory, vo devojbčbtvo.
Samo to mitsko zbivanje dobro j e potvrđeno kao praslavenska vjerska predodžba. Mnoge riječi također. A što se hrvatska usmena predaja tu tako lako dala prebaciti u sasvim uvjerljiv praslavenski tekst pokazuje koliko je arhaična i kako dobro služi kao podloga 5 1 Praslavenski to znači 'uhvatila je', 'drži'.
Zeleni lug
za rekonstrukciju prvobitnoga obrednog pjevanja. To je, uostalom, posve u skladu s činjenicom da su ophodničke pjesme hrvatskih jurjaša, uza sve duboke promjene kojima su u tijeku stoljeća izmijenjene, ipak ostatci poganskih obrednih pjesama očuvani u izvornoj funkciji, preoblikovanoj tek u godišnji narodni običaj . Tako rekonstruiran tekst postavlja mnoga pitanja. Oko nekih od njih ima se što i reći. No bit će bolje ako se to učini u posebnim poglavljima jer je ovo i bez toga već pretrpana.
2.
Usp. Miklošič i Slovnik s,v, Usp. ARj s.v. lug. Usp. Kapai,mn s.v. Ayr. Usp. Pe'!HHK s.v. Ayr.
očuvani u fonkciji
Lug - luka
Kao poprište susreta mladoga neoženjenog, koji trudnim hodom dolazi po dalekom putu, i mlade nevjeste u tekstovima koji su se navodili jer su se u njima mogli prepoznati više ili manje preobli kovani ulomci pretkršćanskih slavenskih obrednih pjesama često se spominje l{Jgz> [ 1 , 2, 3, 2 1 , 22, 24, 25, 26, 27] . U sasvim istom kon tekstu i smislu javlja se i lrka [29] . Obje su riječi praslavenske, pa je potrebno pozabaviti se i njihovim prvotnim značenjem. Bez toga rekonstrukcija teksta ne može biti valjana. Praslavensko l{Jgz> jako je promijenilo svoje značenje u razvoju do pojedinih slavenskih jezika kako su nama poznati. To se razabire iz velike raznolikosti u značenju riječi što su potekle iz te praslavenske. Crkvenoslavensko muo prevodi grčko bQVfl6c; 'hrastik', 'šuma', 'drvlje', 'grmlje', 'gustiš' i iiAooc; ' (sveti) gaj', 'šumarak'52• Time je to postala važna civilizacijska riječ koja pripada sloju antičke ba štine. U hrvatskoj i srpskoj leksikografiji prevodi se lug kao 'gaj', 'šuma'.53 Za Crnu Goru potvrđeno je i značenje 'trstika uz baru' .54 Ali je lug hrvatski i 'nizinska šuma na poplavljenom zemljištu'.55 O tome uvjerljivo svjedoče toponimi Motovunski lug i Turopoijski 52 53 54 55
Obredni tekstovi
JJJKfb.
Lug i luka u istom kontekstu
Raznolikost značenja riječi lug u slavenskim jezicima južnoslavenski
Zeleni lug - Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
U slovenskom log znači i opet 'šuma', ali i ' (močvarna) livada na vodi, obično dijelom obrasla drvećem', pa 'kraj doline' i 'otvore na ravan među snježnim planinama' .56 Bugarski A'hr također znači 'šumarak', 'gaj ', ali se u narodnim govorima javljaj u i posebni zna čenjski preljevi. Tako 'šumica na niskom udubljenom položaju' i u tom je to značenju suprotnost od ropa 'gorska šuma' . Tu se poka zuje da je, kako se razabire iz hrvatskih jurjaških pjesama, lug dolje ispod gromovnikove gore, suhoga druga, one suhe grane u krošnji svjetskoga drveta. U bugarskom Anr može značiti i 'šumica usred livade na vlažnom mjestu', a može značiti i naprosto 'livada' 57 U j užnoslavenskom dakle kod riječi poteklih od praslavenskoga lpf!:b prevladava značenje 'šuma', 'šumarak', ali dodatni značenjski pre ljevi, osobito u narodnim govorima, upućuju i na nizak položaj i močvarno zemljište uz vodu. U zapadnoslavenskom prevladava upravo to značenje. Tako lug.
.
Zapadnoslavenski
lstočnoslavenski
poljski lqg ili lrg znači 'močvarno tlo', 'nizina na rijeci obrasla vr bama i u proljeće poplavljena', 'goveđa ispaša na rijeci'.58 Češki !uh znači 'livada na vlažnom tlu pokrivena svj ežom travom ili obrasla b jelo goricom odnosno grmljem', pa onda 'livada' i 'vrlo vlažna bje logorična šuma (joha, jasen, jablan) izrasla na humusu i kad narastu vode poplavljena' .59 U slovačkom !uh znači 'vlažna šuma od drveća visokih stabala', 'drveće uz vodu' .60 U gornjem lužičkom srpskom !uh znači 'močvara', 'šumovita močvara boje hrđe', a u daljnjem lužičkom srpskom lug znači 'livada', 'močvarna livada'.6 1 I tu je u značenju riječi poteklih od praslavenskoga lpf!:b prisutna šuma i dr veće, ali prevladava nizak položaj, vlaga i poplavljenost zemljišta. U istočnoslavenskom: ruskom, ukrajinskom i bjeloruskom, Ayr znači 'livada', 'sjenokoša', 'pašnjak' . To se saznaje iz svakog rječ nika. U narodnim govorima karakterističan je izraz 3aAHBHOH Ayr, 56 57 58 59 60 61
1969, 113. PCEE. sve s.v. A'hr.
Usp. Slovar s.v. log; ToAcToli Usp.. fepoB'b, A10sepya, Usp. ToAcToli Usp. ToAcToli
1969, 1 1 1 . 1969, I l l .
Usp. SS] s.v. luh. Usp. ToAcToli
1969, 112.
Zeleni lug
što će reći 'poplavljena livada', 'udubina [noH:Ma] '.62 U ukrajinskim govorima zna Ayr imati značenja 'niski položaj (na vodi) gdje obilno raste trava' i 'nizak položaj uz rijeku obrastao šumom'.63 Tu na j u gozapadu dakle ipak uz livadu i šuma kako je u južnoslavenskom. U staroruskom pak se Ayro redovito spominje u vezi s vodom, makar i samo neizravno .64 Koje je dakle prvotno praslavensko značenje riječi koje nam j e glasovni lik lako uspostaviti sasvim pouzdano kao lr;f:b? Kao i kod drugih takvih nedoumica treba pitati one koji znaju. A to su ljudi u Poljesju, močvarnim šumama uz rijeku Pripjat na pograničju bjeloruskoga i ukrajinskog jezika, koji su sve do našega vremena očuvali netaknutima mnoge značajke praslavenskoga življenja, mišljenja i doživljavanja, snalaženja u svijetu, pa stoga i govora. 65 Na pitanje što je to Ayr poljeski seljak odgovara bez krzmanja: Ayr rrpH BaAe, rrpH paKe, TpaBa TaM paCTe66 - »Lug je kod vode, kod rijeke, tamo raste trava«. Najbitnija je dakle voda, a trava što u lugu obilno raste samo je proizvod takva položaja. Ili, odgovarajući na to isto pitanje, poljeski seljak pokazuje po zemljištu: TyT rroAe, H TYT rroAe, a TYT - Ayr, BoAa Bee TaM67 - »Tu je polje, i tu je polje, a tu j e - lug, voda je sve tamo«. Opet se potvrđuje: voda je glavno obilježje luga. Nije dakle bilo razloga čuditi se što se u jurjaškim pjesmama pod suhim 62 Usp. CPHf 17 (1981), 17-177, s.v. Ayr i od toga izvedene riječi. 63 Usp. ToAcroi1 1969, 1 1 2- 1 1 3. 64 Tako u lpatijevskom ljetopisu uz godinu 6698.: 3aJIIIIa CTaAa MHOra TioAOBeuKaJI B Ay3e B AHerrpoBcKOMn - >>uzeli su mnoga stada po lovačka u lugu, u Dnjeprovskom<<, pa u Slovu o polku lgoreve: H noreqe K qry AoHua - >>i potrči prema donječkomu lugw<, i u Lavrentijevskom ljetopisu uz godinu 6659.: npHAOIIIa r KHeBy H craiiia IIIaTpbi npoTHBY KbieBy no qroBH - >>dođoše ka Kijevu i postaviše šatore nasuprot Kijevu po lugw<. A starorusko Ayrn prevodi i grčko t'Aoc; 'močvara'. 65 Nažalost, njih se više ništa ne može pitati. Černobiljska katastrofa potpuno ih je uništila. To mi je osobno priopćila Svjetlana Tolstaja, udovica neprežaljenog Nikite Iljiča Tolstoja, koji je s njom vodio u Poljesje mnoge etnološke ekspedicije Ruske aka demije istražujući tamošnju tradicijsku kulturu. Skupili su mnogo nadasve dragocje noga materijala. Iz toga bogata poklada uzeto je ono Što se ovdje iznosi o izvornom poljeskom topografskom nazivlju. A Što je tamo izgubljeno, to se u javnosti i ne zna. Tu samo potresen muk može biti dovoljno rječit. 66 Usp. ToAcroi1 1969, 1 10. 67 Usp. ToAcroil 1969, 1 10.
Po(jeski se/i.;.-: znaju pn on;,; znacn�je
Lugje pri vodi
Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
Na lugu trava, drveće i grmlje
Rakita i joha
Gospodarska danost
drugom, pod drvetom sa suhom granom u krošnji, ne spominje voda, premda se po svetom ustrojstvu svijeta upravo tamo očekuje. Č im je rečeno da suhi drug stoji u zelenom lugu, rečeno j e impli citno i to da stoji na vodi jer je voda bitno obilježje luga. Dakako, ta implikacija vrijedi samo za praslavensko značenje te riječi. Kraj svakog mlađega, pa tako i hrvatskoga, to nije izrečeno, nego se samo neizravno podrazumijeva. Odnos vode i luga objašnjava drugo j edno tumačenje, zapisano također od poljeskoga seljaka: TIIM AyroM Teqe peqKa, cepeAKOM nrmeT peKa, KpyroM 6eperaMII - Aeci, A03II noHapacTaiOT; 3 peKli po3AIIBaeQa BOAi Ha Ayr, a nOToM cniAa y peqKl8 - »Tim lugom teče rječica, sredinom se proteže rijeka, uokolo po obalama - šume, grmlje je poizraslo; iz rijeke se razlijeva voda na lug, a zatim otječe u rječicu«. Na lugu osim trave raste dakle i drveće i grmlje. O tome kaže poljeski seljak kad ga pitaju za Ayr i ovo: Ha Ayry A03a, 6epeAo3 II oAhxa69 - »Na lugu je grmlje, rakita (salix .fragilis) i joha«. Drugi pak odgovara na isto pitanje: Ae OAhXOBIIH Aec y)Ke TaKIIH - Ayr Ha3hiBaiOT70 - »Gdje je već johova šuma, to nazivaju - lug«. Sada je potpuno jasno da praslavensko lr;gT> znači 'nisko, povremeno po plavljeno mjesto na vodi na kojem raste gusta trava, neko grmlje i poneko karakteristično stablo: rakita (salix.fragilis) i joha'. Od toga bude i šumarak. J asno je i to kako su se odade razvila značenja kakva su u pojedinim slavenskim jezicima i u njihovim porodicama. U svojem pak prvobitnom značenju praslavensko lr;gT> ne odnosi se niti samo na topografiju, niti samo na vegetaciju, nego joj j e sadržaj i gospodarska danost.7 1 Riječi lr;gT> u praslavenskom je obrednom mitskom kazivanju bila posve jednakovrijedna riječ lr;ka. Hrvatski je to luka i dobro nam je poznato, upravo prisna kao naziv ključno važan za pomorstvo. To je značenje poteklo od praslavenskoga, ali je od njega uvelike 68 69 70 71
Usp. ToAcroif 1969, 1 10. Usp. ToAcroif 1969, 1 10. Usp. ToAcroif 1969, 1 10. Usp. o tome Katičić 1992, 58-59.
Zeleni lug
različito. U govorima hrvatskim, srpskim, bošnjačkim i crnogor skim javlja se, međutim, za tu riječ i značenje 'podvodna livada uz rijeku'. O tome živo svjedoči toponim Banja Luka, koji znači 'banova livada', a mjesto leži na rijeci Vrbasu. U hrvatskome potvrđena su i značenja 'dolina', 'pošumljena dolina', 'šuma'.72 U slovenskom loka znači 'močvarna livada u dolini', 'močvarna livada na vodi' .73 U bugarskom pak AbKa znači 'niski položaj uz rijeku s livadama ili njivama', 'ravnica', 'dolina', 'mjesto oko kojega se svila rijeka', 'nisko mjesto na rijeci koja ga preplavljuje', 'šumica u nizini', 'šumica u udolini' te napokon 'mjesto na kojem raste trava dobra za ispašu' .-� U j užnoslavenskome su dakle bitna značenjska obilježja udolina, vlaga i voda, te livada što niče na takvu mjestu. Uz livadu tu je i drveće, pa i šumica. U zapadnoslavenskom značenje riječi poteklih od te praslavenske uglavnom je isto, ali jako preteže upravo 'livada', 'sjenokoša'. To znače i poljski lqka i češki lo u ka i slovački luka i daljnje lužičko srpski luka.l5 Istočnoslavenski jezici: ruski ukrajinski i bjeloruski imaju Ayd 'livada'. To kazuje svaki rječnik. U narodnim govorima potvrđeno je razvedenije značenje, sličnije južnoslavenskomu. Tako je u okolini Smolenska potvrđeno Ayd 'livadica oblivena zavojem rijeke' . Bjeloruski je pak AfqKII 'livada na zavoju rijeke', a AyKa 'močvarna livada', 'oštar zavoj rijeke koji tvori uzak izbojak zemlje' ili opet 'livada između dvije rječice'. Kao i u južnoslavenskom bitna su tu semantička obilježja nizak položaj i voda ili barem vlaga. Tako je onda u istočnoslavenskim govorima Ayd 'podvodna livada', 'poplavljena livada uz rijeku', 'nisko položena ravna površina obrasla livadom na potoku ili kraj rijeke', 'uočljiva skupina drveća ili grmlja okružena s dvije ili čak s tri strane vodom', 'poplavljene livade uz rijeku ili jezero', 'nizina obrasla travom' .76 U ruskim narodnim govorima AyKa ima još značenja 'mjesto obraslo 72 73 74 75 76
Usp. ARj s.v. luka; ToAcToif 1969, 1 15-1 16. Usp. Pleteršnik i Slovar, oboje s.v. !oka; ToAcToif 1969, 1 16. Usp. fepoB'h, AI<)BepHoa, PCEE, sve s.v. A'bKa; ToAcToif 1969, 1 15. Usp. ToACToli 1969, 1 15. Usp. ToAcToif 1969, 1 14-1 16.
Luka južnos!.wewki
Zap,ldno,·Ln m_, i::
Istočnoslavenski
Zeleni lug -.. Tragovima svetihpjesama naše pretkršćanske starine
Luka je kod rijeke
Luka i konj
Lug i luka nisu etimološki srodne riječi U obrednom
pjesništvu su jednakovrijedne
Lugovata luka
Baltoslavenski sloj
travom obrubljeno zavojem rijeke' i 'šuma ili odsječak šume okru žen vodom s dvije ili tri strane'. Tu dakle i nije tako teško odrediti prvobitno značenje. No njega i opet najbolje određuje ruski seljak odgovarajući na izravan upit: A AyKa 3TO HH3HOe MeCTo KYAh peKH, TpaBhi TaM paCTyT xoponme. Ha Ayxax y Hac KOOIT, HAH nawHH TaM (CPHf s.v. AyKa) - »A luka, to je nisko mjesto kod rijeke, tamo rastu dobre trave. Na lukama u nas kose, ili su oranice tamo«. I opet je to ne samo topografska i ne samo vegetacijska, nego i ekonomska danost. A o vezi luke i konja, od kojega j e Jarila neodvojiv, kazuje nešto ruska narodna pjesma: AyKa MOJI, Thi 3eAeHaJI, TpaBa MOJI, weAKOBaJI! BhiBeAy KOHJI 3a 3eAeHyiO AYKY (CPHf s. v. AyKi) - »Luko moja, ti zelena, travo moja, svilena! Izvest ću konja na zelenu luku«. U tom prijevodu treba, dakako, luka shvatiti kao u Banja Luka, što je postalo poznat toponim (v. gore str. 1 59). Praslavenske riječi lpgo i lpka nisu samo slične svojim glasov nim likom, nego su i svojim prvobitnim značenjem sasvim bliske jedna drugoj. A ipak među njima nema podudarnosti zasnovanih na glasovnim zakonima koje bi dopuštale da se tim riječima utvrdi etimološka srodnost. No razumljivo je da im je poraba u svetom obrednom pjevu nepokrštenih Slavena bila posve sukladna, upravo jednakovrijedna. To pokazuju dvije varijante rekonstruiranoga mit skog kazivanja: Moldz, ]arylo hoditb po zelenu jemu lpgu i naporedo s time: Moldz, ]arylo hoditb po zelenejejb lpce, kako se ovdje razabire iz slovačkoga lučka zelend, po nej chodi moj najmilši čierne oči md »zelena livadica, po njoj hodi moj najmiliji, crne oči ima« [29] . A blisku vezu tih dviju praslavenskih riječi osobito posvjedočuje ka šupski izraz luguovata loka 'močvarna livada'. Obje te riječi nisu, međutim, samo praslavenske. One pripadaju i baltoslavenskom rječničkom sloju. A riječ potpuno podudarna s praslavenskim lpka javlja se i u ostatcima baltičkog obrednoga mit skog kazivanja u posve istom kontekstu. Pokazuje to litavska narodna pjesma, takva kakva nam je zapisana upravo svadbena. U toj pjesmi prvo pjeva on:
Zeleni lug [38]
O, aš išejau, aš išvandravau, nuo tevelio nuo motyneles. O, ašprijeau, ašprivandravau, žaliq lankq, lygias pievas. Toje lankele, toje žalioje, te mergyte šienelj grebe. Ne taipji grebe kaip graudžei verke ant greblelio pasiremdama. - Ei, ko tu stovi, ko tu negrebi, ko, mergyte, taip graudžei verki?
Na zelenu luku, raz·ne livade
Djevojka je plakala
A ona odgovara: - Kq aš neverksiu, kq neraudosiu? Ašneturiu senos močiutes. - Eik še, mergyte, stok prie šaleles, busiv mudu draugaleliu. Aš be tevelio, tu be močiutes, abu mudu sirateliu.
Bez tatice, bez majčice, bit ćemo dva druga
J br. 33
- >>Oj! Ja sam izašao, ja sam izvandrao, od tatice, od majči ce. Oj! Ja sam došao, ja sam dovandrao na zelenu luku, ravne livade. Na toj luci, na toj zelenoj, tamo je djevojčica grablja la sijeno. Nije ona toliko grabljala koliko je gorko plakala, na
Dvoje siročića
Zeleni lug -- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine grabljice naslonjena. - Ej! Što ti stojiš, što ti ne grabljaš, što, djevojčice, tako gorko plačeš? - Kako ja ne ću plakati, kako ne ću tužiti? Ja nemam stare majčice. Dođi ovamo, djevojčice, stani mi uz bok, bit ćemo nas dvoje drugovi. Ja bez tatice, ti bez majčice, oboje nas dvoje siročići. <<
Susret na zelenoj livadi Baltoslavenska usmena razina
Zeleni juraj i Kršna
U toj je pjesmi, i kraj sve njezine gotovo dječinske dražesti, lako prepoznati pradavno pretkršćansko mitsko kazivanje, iako jako preoblikovano , kazivanje o neoženjenu mladiću koji u trudnome hodu dolazi po daleku putu, i o ljubavnome susretu na zelenoj luci. Hod mladoga što dolazi iz daljine ovdje je iskazan glagolom od indoeuropskog korijena ei- kao i praslavensko iti. S gledišta in doeuropske starine to je još temeljnije nego praslavensko hoditi. Litavsko pak žalia lanka potpuno je podudarno s praslavenskim zelena l{Jka, a akuzativ žaliq lankq posve je podudaran s praslaven skim akuzativom zelen{J l{Jk{J, što je ovdje starinski baltoslavenski akuzativ smjera bez prijedloga. Nema dvojbe da je usmena predaja toga ulomka hijeratskoga pjesništva došla do nas još iz baltoslaven skoga vremena. Praslavensko zel-eno i prabaltičko žal-jas izvode se iz istog in doeuropskoga korijena u dva različita prijevojna stupnja: ghel- l ghol-. Od toga drugoga je grčki x6Aoc; 'žuč', 'gnjev', pa staronordij ski gall i njemački Galle, oboje 'žuč'. Odatle je i staroindijsko harib 'plavokos', 'žućkast', samo se zbog tijeka glasovnih mijena koje su u inda-iranskome dokinule oprjeku između prvobitnoga indoeurop skog e i o ne može reći od kojega je to prijevojnoga stupnja. Vjersko značenje te riječi kao pridjevka boga Kršne na široko je poznata po zazivu udvojenim vokativom: hare, hare! Praslavenski bi to bilo: *zeli, *zeli! u vokativu od pridjeva *zelb 'zelen', od kojega je izvede na praslavenska zbirna imenica zelbje 'zeleno raslinje', 'zeleno po vrće', a od nje naše zeije. Otkriva se tako davna indoeuropska veza između zelenoga Jurja i indijskoga Kršne, između našega domaćega godišnjeg običaja i egzotične zanosne pobožnosti.
/ --.._. _
1 62 .
.--- '
Zeleni lug
Potpuna slika konteksta te sakralne jezične izražajnosti, baltičke i slavenske, pokazuje se tek kad se razmotre čitave leksičke porodice kojima pripadaju lpka s jedne strane i lpgo s druge. Izvedenice u različitim prijevojnim stupnjevima omogućuju još točnije odrediti njihovo najprvotnije značenje. Tako u slavenskom uz lpka stoje l�k'b i l�ka. Tu se pokazuje prijevoj link- (reducirani stupanj) ili lenk (e-stgupanj) l lonk- (o-stupanj). To pokazuje rusko iVIK 'močvara s osobito mnogo vode', 'kratak i širok komad oranice', ali i 'strah', pa iVIKOTIIHa 'nisko i vlažno mjesto' i uz to iVIKa 'strašilo za ptice', 'neman', iUIKaTb 'strašiti' i iVIKaThC51 'prestrašiti se nečega'. K tomu dolazi j oš češki i slovački lek, poljski l�k, sve 'strah' .77 Tu se otvaraju nove semantičke dimenzije. Sve su te riječi izvedene iz l�t'i < l�k-ti, glagola kojemu je osnova jednaka korijenu u temeljnom prijevojnom stupnju (e) . Potvrđen je u starocrkvenoslavenskom l�šti 'svijati', u češkom dijalektalnom lict 'postavljati pticama zamke', pri čemu se svija žica, u gornjem lužičkom srpskom lac 'razapinjati mreže' i 'tjerati klasje' , te doljnjem lužičkom srpskom lee 'postavljati klopke' .78 Sve nešto zavojito i zasjedno. Tu se j asno pokazuje značenjsko obilježje 'svijati'. Odatle onda trećom palatalizacijom hrvatski i srpski lecati se < !�kati s� 'od straha se trznuti', što će reći 'izviti se', ali, dakako, i 'prestrašiti se'. Odatle se jasno razabire veza sa značenjskim obilježjem 'strah' . Još jasnije se ta veza pokazuje na izvedenici l�knpti, odakle hrvatski i srpski leknuti 'uzbuditi se', slovenski lekniti 'svinuti', 'od straha poskočiti (o zecu)', češki leknouti 'prestrašiti koga' itd. K tomu onda valja postaviti hrvatski i srpski uleknuti se.l9 Ovamo ide još ruski iVIKa 'pas uleknute hrptenice' i iVIKm1 'svinut', 'iskrivlj en'.80 Odatle onda u prijevojnom o-stupnju lpk'l> 'luk' i lpka 'uvala', 'luka', pa lpčiti 'razdvajati', zapravo 'svijati na razne strane'. S iskrivljivanjem ima veze i starocrkvenoslavensko lpka 'podmukla lukavost', 77 78 79 80
Usp. 3CC>l s.v. lfko l lfka; CPHf ss.vv. ARK, 4 i 6, ARKOTHHa. Usp. 3CC>l s.v. lfkti. Usp. 3CC>l ss.sv. !(kati i lfknrti; Skok 1971-1974, s.v. Jecati se. Usp. Vasmer 1953-1958, sv.vv. ARKa i ARKHil.
Leksičke porodice
MoćmrtZ i strah
Svijati
Lecnuti se
Uleknuti se
Podmukla lukaz·ost
Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine
Zavoj vodenoga tijeka
Baltički
Livada uz rijeku
Zavoj
Leksička porodica riječi lug sasvim simetrična
'zloća'.8 1 Temeljno je značenje svih tih izvedenica pokret, pokret svijanja. Preko trzaja i ustuknuća pridružuje se tomu i strah. Kreće se i voda. Zavoj njezina tijeka, konfiguracija zemljišta koja ga prati i vegetacija koja ga pokriva daj u napokon ono što se u pretkršćan skoj slavenskoj obrednoj poeziji pri kazivanju mitskoga zbivanja zove lpka. I u baltičkom se razaznaju isti prijevojni odnosi. Glagol koje mu je osnova jednaka korijenu u temeljnom prijevojnom stupnju u litavskom je lenkti 'naginjati', 'po tuliti', 'svijati', 'iskrivljivati' i latvijski liekt 'svijati', 'iskrivljivati'. Odatle litavski lenke 'niže polo ženo zemljište', 'mala livada u udubini', 'malo udubljena polje'. U o-stupnju imamo lanka 'livada uz rijeku' itd., riječ koja nas ovdje osobito zaokuplja. K tomu dolaze j oš jlanka 'zaljev' i lankas 'luk', latvijski luoks 'zavoj', 'krivina', p ruski lancktis 'vile s kukom na šilj ku'. Reduciran je prijevojni stupanj u litavskom lifzkti 'sagibati se' i linkis 'zavoj rijeke', te u latvijskom licis 'zavoj rijeke s obilnom pašom', pa u latvijskom lunks 'savitljiv' i lunka 'morski zaljev', 'nisko položena livada, u proljeće poplavljena' te u pruskom lunkis 'kut'.82 I izrazom i sadržajem slavenska su i baltička leksička porodica posve podudarne. Leksička porodica praslavenskoga lpgb izvedena je sasvim sime trično onoj praslavenskoga lpka. I tu se sve temelji na glagolu koje mu je osnova jednaka korijenu u temeljnom prijevojnom stupnju l�t'i < l�g-ti. Taj glagol doduše nije potvrđen, ali ga pretpostavlja izvedenica l�gati, koja je potpuno usporedna s l�kati. Ta nam je pak izvedenica potvrđena slovačkim lengat' (sa) 'njihati (se) ', 'pomicati (se) ovamo i onamo' i ruskim MiraTb 'ritati se', 'udarati stražnjim nogama', 'pomicati se ovamo i onamo', 'glavinjati'.83 Od temelj noga glagola izvedena je imenica l�ga potveđena u pomorjanskom slovinačkom lega 'udolina', 'udubina', 'uleknuće' i u ruskom Mira 'nisko i vlažno mjesto', 'močvarno mjesto', 'močvara', 'trstika', 8 1 Usp. 3CC5l. ss.sv. lrčiti i lrka. 82 Usp. Franke! 1955-1965, s.v. lenkti. 83 Usp. 3CC5l. s.v. lrgati.
,,
l
l
l
�l
Zeleni lug
'osobito duboko mjesto na rijeci', 'mlaka', 'rupa na cesti' i čitav niz mjesnih specifikacija tih značenja. 84 Daljnje su izvedenice !�gota l l{gotb: slovački l'ahota 'udolina', 'udubina', 'uleknuće' i ruski MirOTh 'nisko močvarno mjesto', !�gova: ruski Mirosa 'mlaka' i !�govina: ruski Miromma 'nisko vlažno mjesto', 's niženo tlo', 'udubina'.85 U glasovnom liku praslavenskoga korijena l�g- stopili su se temeljni prijevojni stupanj feng- i reducirani lbng-. Nasuprot tomu stoji još uvijek jasno raspoznatljivi o-stupanj long-. To je praslaven sko l{Jf:b, koje nas je ovdje zaokupilo, i pored njega l{Jga: hrvatski luga 'šuma', 'gustiš', češki dijalektalno !uha 'livada', pomorjanski slovinački lqga 'otpiljeno mlado i savitljivo drvo, osobito hrast'.86 Uz l{Jf:b stoji i praslavenski pridjev l{Jf:b}b: pomorjanski slovinački lqgi 'savitljiv'. Brojne druge izvedenice od praslavenskoga l{Jf:b ne daju nikakvih dodatnih obavijesti o njegovu prvotnom značenjuY Kako se pokazalo, prvotno je značenje praslavenskoga l{Jf:b uve like usporedno prvotnomu značenju praslavenskoga l{Jka. Do toga je vjerojatno došlo tako što su se obje riječi u sakralnom pjesništvu rabile jednakovrijedna ulazeći u iste kontekste. No značenje 'vlažna udolina' tako je dobro potvrđeno za l�g-, a značenje 'svijanje' za l{Jg-, da se ne čini primjerenim izdvajati l{Jf:b iz toga očitoga prijevojnog odnosa i gledati u toj imenici tek ekspresivnu dubletu od l{Jka, kako ro čini Trubačov. 88 Sve pretpostavke za njihovu jednakovrijednost već su postojale, a takva njihova poraba u sakralnom je pjesništvu onda bila nešto kao dobrodošla figura paretymologica. Isti se prijevojni odnosi raspoznaju i u podudarnim baltičkim izvedenicama. Naprama litavskom lenge 'niže položen komad ze mlje', 'mala livada u udolini', 'livadica među dvama obroncima' sroje litavski langas 'prozor', latvijski luogs 'prozor', 'rupa', 'otvor' i pruski lanxto 'prozorski kapak'. Prije svega latvijsko značenje 84 Usp. CPHf s.v. ARra. 85 Usp. 3CC5I ss.vv. trga, trgota l trgoth, trgovina; 86 Csp. 3CC5I s.v. trga. s- Usp. 3CC5I ss.vv. trganz,, trgovatojb, trgovica, trgovikz, , trgovina, trgovišče, trgovitojb, lrgovojh, trgovz,ka. 88 Usp. 3CC5I s.v. trgo.
Uleknuče
Lug i luga
Savit/jiz ·
Lug nije ekspresivna dub leta od luka
Isti prijevojni odnosi u baltičkom
Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine
Toponimi bolje čuvaju značenje
Njihati se u zanosu
Ludovati
Indoeuropska razina
omogućuje da se održi pretpostavka o prijevojnom odnosu i tvorbe noj vezi, kako god su se u baltičkom izvedenice iz e-stupnja značenj ski jako odvojile od izvedenica iz o-stupnja. Potvrđuje to latvijsko ime potoka Langa i imena naselja kao pruski Langene, Langodis, litavski Palanga, latvijski Landze, jer će u svima njima biti temelj no značenje 'vlažna nizina'. Toponimi tako bolje od općih imenica čuvaju značenje prabaltičkoga lang-. Od osnove izvedene u prijevoj nom o-stupnju tvori se i litavski glagol langoti 'njihati se', 'pomicati se ovamo i onamo', 'pomicati se gore dolje' i latvijski fuogdt, fuodzit 'pokolebati'. I tu prosijeva pokret i svijanje kao temeljno značenje. Iz redukcijskoga prijevojnog stupnja izvedeni su glagoli litavski linguoti, lunguoti 'njihati', 'zibati' i latvijski ligot 'kolebati se', 'nji hati se', ali i 'klicati od radosti', 'pjevati ivanjske pjesme'. Isto tako litavski povratni glagol lingautis 'njihati se pomičući pri tome glavu gore dolje' i imenice !inge i lingstis 'savidjiva motka na koju se vješa zipka ili viseća mreža za ležanje'. Taj je tvorbena razgranati baltosla venski korijen, kako se čini, nazalnim infiksom izveden od korijena kakav je u litavskom glagolu laigyti 'obijesno, divlje, neobuzdano trčati uokolo', 'ludovati', 'objesno se vladati'.89 Slavenski je s time podudarno ligati: staropoljski ligać 'udarati stražnjim nogama', 'ri tati se', staročeški lihati 'udarati', 'gurati', 'pokretati' . Praslavensko trgati bilo bi odade izvedeno nazalnim infiksom. Takva je tvorba posve indoeuropska. A i korijen se može staviti u indoeuropski okvir: staroindijski rejate 'poskakuje', 'trese se', gotski laiks 'ples' i laikan 'poskakivati', 'skakati', staronordijski leikr 'igra' i leika 'igrati se', staroengleski ldc 'igra' i !dean 'igrati se' .90 I tvorbom i poviješću značenja doseže se tu indoeuropska vre menska razina. Time se, nedvojbeno, zahvaća u jezičnu izražajnost u okviru su koje praslavenske riječi lpgr> i lpka ušle u pjesnički obliko vane formule obrednoga kazivanja o mitskom zbivanju. Temeljno značenje tih indoeuropskih leksičkih porodica čini se da se odnosi 89 Usp. Franke! 1955-1965, ss.vv. laigyti i !ingoti, linguoti. 90 Usp. Franke! 1955-1965, s.v. laigyti.
Zeleni lug
na pokret: 'skakutati', 'trzati se', 'plesati', 'igrati (se) '. U baltosla venskom te su porodice jako izgrađene i u njima se dobro mogu raspoznavati prijevojni odnosi. Značenje je dobilo preljev 'svijati (se) ', 'kriviti (se)', a odatle onda krenulo na jednu stranu prema 'tr zati se', 'strašiti se' i prema 'njihati se', 'kolebati se', 'ritati se' na drugu. Pri tome se značenje 'svijanje', 'zavoj' , što je u tome sadrža no, odnosilo i na konfiguraciju zemljišta i na tok vode u njem koji, zavojit, stvara uvjete za osebujnu vegetaciju: gusto obrasle travnate površine te karakteristično grmlje i drveće. U tom se značenju lpf:b rabio u istim frazeološkim sklopovima kao lpka i gotovo potpuno joj se semantički priljubio. Ipak se, reklo bi se, lpka odnosi prvo na konfiguraciju zemljišta, a lpf:b na vodu i raslinje, kako god je oboje prisutno u značenju jednog i drugoga. Vremenska dubina prvotnoga značenja praslavenskoga lpf:b po kazuje se, sasvim neočekivano, u jednom posebnom značenju što ga u narodnim ruskim govorima ima Ayr. Njime se označuje mjesto iza sela gdje se skuplja seoska mladež na slavlje, igru, pjesmu i ples. Može značiti i svetkovinu sa slavljem koje se odvija na takvu mjestu. U vezi s time je i naziv AyroBcK:Ui necm1, kako se zove pjesma koja se pjeva na takvim slavljima. Tako ruski seljaci objašnjavaju: 3To necH.H AyroBcKa - Ha Ayry noiOT, a vrlo je karakteristično AyroBOH (pe6eHoK) 'izvanbračno dijete', što jasno upućuje na orgijastičnu narav slavlja u lugu.9 1 Time se preko prijevojnog odnosa long- l leng- uspostavlja pot puna podudarnost u izrazu i sadržaju s latvijskim sakralnim ligot 'klicati od radosti', 'pjevati ivanjske pjesme', 'njihati se (u zanosu)', 'plesati'. Očito je da se i tu radi o orgijastičnom obredu. Litavska frazeologija baca osobito zanimljivo svjetlo na to. Već spomenuti litavski glagol laigyti 'obijesno, divlje, neobuzdano ludovati na sve strane', od kojega je u redukcijskom prijevojnom stupnju nazalnim infiksom izveden glagol linguoti 'njihati (se)', a to je isti baltički 91 Usp. CPHf ss.vv. qr 5, Ayrosćn'i 4, AyroscKoif i k tomu još 2. Ap
Skakutati
Ritati se
Luka je km�figurtZ<�;.;. lug, t·od,z i raslinje
Lug iza sela
Orgijastički obred
Zeleni lug -.- Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine
glagol kao upravo razmotreni latvijski ligot i rabi se pri opisu div ljanja i obijesne igre ždrebadi i mladih konja. Tako u dijalektalnom zapisu jedne litavske svadbene pjesme: lajgu ( laigo) žirguželis po ialq lankq (J 1 72,8) - »ludovao je konjić po zelenoj luci (livadi)« . Taj konjić što luduje i riće s e p o zelenoj luci kao da je Jurjev konj, koji zadaje glavobolje svojom promjenljivom bojom i ostaje zagone tan jer Juraj jaše na njem, a ipak gazi po blatnom putu.92 =
Konj u lugu
Na lugu i luci konji se obijesno riću
Luka i bor
Perun i Veles
Svakako žal(i)a lanka u upravo zabilježenom litavskom izrazu tu zatvara krug. Taj litavski tekst uspostavlja doista znakovitu vezu između praslavenskoga lggo i lgka s konjem. Mjesta su to gdje se konji obijesno riću. Mlad Jarila, neodvojiv od konja, dolazi tamo i tamo susreće Maru djevojku, mladu nevjestu: juraj je došel, zelen našjuraj - kirales! l Eto vam mene zelenom lugu - kirales! [3] . Konj, pak, došavši u lug luduje obijesno. Mogu se lako zamisliti figurae etymologicae s korijenom u prijevojnim likovima loig-, fing-, feng- i long-, kojima se to opisivalo u slavenskoj i baltičkoj hijeratskoj poe ziji. Do nas su od toga došli samo neznatni ostatci. Konfiguracija zemljišta uz zavojit tok vode sa svojom karakteri stičnom vegetacijom uvrštava se u sakralni ustroj zemljišta kako ga je zacrtala slavensko, baltoslavensko, a može se reći i indoeuropsko poganstvo. Ruski seljak opisao je terenskom istraživaču neposredni okoliš ovako: BoT AyKa, a BOT 6op, Ha 6opy rpH6hl 6opoBhie, no AyKe rpH6bi MOXOBbie (CPHf s.v. AyKa 5) - »Eto, to je luka, a eto, to suha uzvisina, na suhoj su uzvisini suhe gljive, a po luci one iz vlažnoga raslinja«. Seljak je tu primijenio temeljnu praslavensku suprotnost boro'b naprama m'bh'b, kojima se praslavenski označivalo visoko položeno i suho zemljište naprama niskom i vlažnom. Prvo je sfera boga gromovnika Peruna, a drugo Velesa boga svega blaga i vladara nad boravištem pokojnika.93 Veles se pojavljuje kao zmija, a zmija se svija i iskrivljuje. Niski položaj na zavoju vodenoga toka,
92 Usp. gore, str. 10, 52-54, 83-85. 93 Usp. Katičić 1987, 36-37 i 2008a, 59-60, 153.
Zeleni lug
lqgo i lqka, pripada stoga Velesovoj sferi, u njegovoj je vlasti. 94 Kojoj božanskoj sferi pripada lr;go u ruskom se narodnom govoru kazu je i sasvim izričito. Tako deminutiv AY)l(OK može značiti 'gumno', a ono je Velesovo kad se tamo dobiva blago stečeno žetvom,95 a posebno se tako zove ono mjesto na gumnu na kojem se slaže snoplje, bogat dar Velesov.96 A točku na i stavlja tu terenski zapis: Ha Bo.\re, ropa, BbiCOKHH HAH ropHbiH, T. e. npaBbiH 6eper, a AeBbiH .\�TOBoM: (C P Hf s.v. ropa l ) - »Na Volgi gora, visoka ili brdovita, to j est desna obala, na lijevoj su lugovi«. Nasuprot Perunovoj gori ru j e postavljen Velesov lr;go, baš kao što u j urjaškoj pjesmi naprama \'elesovu zeleno lr;go stoji suho drr;go. Č ovjekov svijet jednako je tu mitski ustrojen. Sam u sebi sadržava svoju skrovitu svetost.
3.
Braća i djeveri
Kad hrvatski i slovenski jurjaši pjevaju o tome kako je kukavica za kukala u zelenom lugu na suhom drugu i kako to nije bila kukavica, nego je bila mlada nevjesta koja po gradu se šeće, onda pjevaju i o tome da ona budi ukućane (qeMIAOHbKY [5]), a to su devet djevera. e istom dahu oni se uspoređuju s braćom i kao da se izjednačuju s njima. Ono što ophodnici pjevaju o tome nekako je zamućeno i ne jasno. Tako se pjeva: Nevestica po gradu se šeće, po gradu šeće, deverke budi, devet deverkov koje brajenkov [3] . Tu nije do kraja razumljivo što to upravo znači. Nešto je malo jasnije kad se pjeva: Mara dje z·o_jka po gradu šeće, po gradu šeće, deverke budi, devet deverka, kaki brajenek [2 1 ] . Tu kao da se djeveri uspoređuju s braćom i kaže da su kao braća. Takva usporedba kao da se iz očito poremećene usmene predaje razabire i tu: Mlada nevjesta po gradu šeće, po gradu šeće, ,,_,
Lugje Velesoz·
\'eles je kao zmb}b svinut, dakle kriv'b. Ukrajinsko kolo KpHBHH TaHeu obredni je prikaz zmaja koji se krivudavo svija. Pri svetkovini u lugu na vodi možda se obredno prikazivala kako mlad Jarilo mačem zmaju glavu siječe. Usp. l1saHOB - Tonopos, 1974, 195 i 198; Katičić 1987b, 33-34. <1 5 Csp. Holzer 2006b. 06 L'sp. CPHr s.v. Ay:>I
Devet djevera
Djeveri kao braća
Zeleni lug ._, Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
Djeveri braća
Juraj i Mara su brat i sestra
Rodoskvrnuće zakodirano
Pošla djevojka po kalinu Lug
daerke budi, dever ne verek kako brajenek [22] . Slično tomu će se razumjeti i ovo: Mlada nevesta po gradu šeče, po gradu šeče, govorit ne će, deverke budi, devet deverkov kakti brajenkov [26] . Zašto se djeveri tu izjednačuju s braćom ? To je vrlo čvrsto integrirana te p o tome i vrlo stara tekstovna predaja pretkršćanskoga obrednog pjesništva. Š to se djeveri i braća tu spominju u jednom dahu, teško da će biti slučajno. A ne će biti slučajno ni to što pravi smisao toga ostaje nejasan. Kad se istražuje usmena predaja koja potječe od obrednoga kazivanja mita, treba sve što ta predaja izriče u tekstovima koji su došli do nas uzimati vrlo ozbiljno, pa i doslovno. Tek onda se otkriva izvorno značenje. Tako se ovdje, kad se djeveri nedvojbeno izjednačuju s braćom, valja na prosto upitati: kada su nevjesti vlastita braća djeveri? Praslavenska riječ devero znači muževa brata nevj esti. To je čvrsta indoeuropska baština u praslavenskom rječniku.97 Vlastita su pak braća nevjestini djeveri ako joj je mladoženja brat. O tome dakle pjevaju jurjaši i nije čudno što to čine tako da ostaje nejasno. Obredna predaja neka se čuva, ali neka i ne bude sablazni. Ljubavni susret u zelenom lugu otkriva se tako kao rodoskvrnuće! Juraj i Mara su božanstva i to je njihova sveta incestuozna svadba. Bogovima može biti dopušteno što je ljudima strogo zabranjeno. U hrvatskoj predaji jurjevskih ophodnih pjesama to da je ljubavni susret dvoje mladih rodoskvrnuće izrečeno j e čak izvornim obrednim riječima, ali je zakodirano do neprepoznatljivosti. U usmenom pak pjesništvu na slavenskim j ezicima pripovijeda se o tome i izričito. Tek tada incest, koji j e izgubio svoje prvobitno sa kralno značenje, predstavlja u pjesmi ozbiljnu nevolju. Osobito je tu važna jedna ruska narodna balada: [3 9]
OornAa Harna AeByrnKa B Aor rro KaAimy, B AOf IlO KaAI:IHy, Ha lliHpoKy Ha AOAHHy. Ha eil qe6aTyrnKH KypcKoil pa6oTyrnKH, Aa AOAhHee rrAaTbe Beeb Ayr ycTHAaeTb.
97 Usp. 3CC5I s.v. deverb; Skok, 1971, s.v. djever.
Zeleni lug Aa HaexaA Ha Hee MOAOAeL\ Ha sopoHOM Ko He, Ha BOpOHOM KOHe, Ha KOBaHHOM CeAAe. - »BhiAa3h Ka, Th!, AeByrnKa, J:l3 IIOA TOHKOfO AepeBL\a, H3 IIOA KaAHHYIIIKJ:I, J:l3 IIOA MaAHHYIIIKH! CaAHCh Ka, Thi, AesyrnKa, KOHHKY Ha 6eAphl, KOHHKY Ha 6eApb1, MHe MOAOAL\Y 3a IIAeqJ:I!« 0HH rroAe exaAH, Apyroe exaAH, Ha TpeTheM IIOAe J:IX HOqh o6hJMaAa, TeMHaJI oceHHJIJI 30piOIIIKa seqepHJIJI. - »CAa3h Ka, Th!, AesyrnKa, KOHHKY e 3a6eAep, KOHHKY e 3a6eAep, M He MOAOAL\Y e 3arrAeqh! PsH Ka, Th!, AesyrnKa, Tpasy KOBhiAYIIIKy, CTeAJ:I Ka, Th!, AeByrnKa, MJifKYIO IIOCTeAIOIIIKy, AO)J(J:!Ch Ka, Th!, AeByrnKa, OT CHHJifO MOpJI! A JI, 3ayAaAhiH MOAOAeL\, OT qJ:IcToro rrOAJI. KoHHKa rrocTaBHM OT TeMHoro Aeca, OT TeMHOfO Aeca, OT AIOTOfO 3BepJI.« - »CKa3hiBaii, AesyrnKa, KaKoro Thi poAa.« - »7I poAa He6oAhrnoro, poAa HeMeHhrnaro, poAa cepeAHJifO, CaMOfO IIOCAeAHJifO. EhiAO y MeH JI, AesyrnKH, AeBJITh 6paToB cp oAy, AeCJ�TaJI JI cecTpHL\a , rophKaJI ropeTHHL\a. Asa y MeHJI 6paTL\a e 6aTIOIIIKOi1 rraiiiHIO rrawyl.\h, A Ba y MeH JI 6paTL\a y 6apHHa B XOAOIIaX, ABa y MeHJI 6paTL\a rroexaAH B oxoTyrnKy, ABa y MeHJI 6paTL\a B cAy)J(6y OTAaAJ:I. OAHH y MeHJI 6eaTeL\h 6e3 BeCTYIIIKJ:I rrporraA.« - »AeBHL\a, AeBHL\a, Th! MOJI cecTpHL\a, III 1247 Th! MOJI cecTpHL\a, rophKaJI ropeTHHL\a!« - >>Otišla je naša djevojčica u jarugu po kalinu, u jarugu po kalinu, u široku u dolinu. Na njoj su čizmice kurske izradbe, a duga haljina pokriva svu livadu (Ayr) . Dojašio je do nje junak na vrancu konju, na vrancu konju, na kovanom sedlu. - 'Izlazi, ti, djevojčice, ispod tankog drvceta, ispod kaline, ispod maline! Sjedni, ti, djevojčice, konjicu na bedra, konjicu na bedra, meni junaku za pleća!' Jašili su preko polja, j ašili su preko drugoga, na trećem polju ih je noć uhvatila, tamni jesenski večernji su ton. - 'Silazi, ti, djevojčice, konjicu s bedara, konjicu s bedara,
Mladjunak na vranom konju
Lei<�i od rr.; : e' Konja prema zvijeri Kakvoga si roda Devet braće
Ti si moja
sestrica
Zeleni lug -- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine meni junaku od iza pleća! Trgaj, ti, djevojčice, kovilj-travu, prostiri, ti, djevojčice, meku postelju, lezi, ti, djevojčice, od strane sinjega mora, a ja ću, srčan junak, od strane ravnoga polja. Konjica ćemo postaviti od strane tamne šume, od strane tamne šume, od strane ljute zvijeri.' - 'Kazuj, djevojčice, ka kvoga si ti roda?' - 'Ja sam roda nevelikoga, roda ne maloga, roda srednjega, najposljednjega. Bilo je u mene, djevojčice, de vet braće od rođenja, a deseta sam ja, sestrica, gorka nesretnica. Dva u mene bratca s ocem oru oranicu, dva su u mene bratca u vlastelina među kmetskim slugama, dva su u mene bratca pošla u lov, dva su u mene bratca dali u službu, jedan se u mene bratac izgubio bez vijesti.' - 'Djevojko, djevojko, ti si moja se strica, ti si moja sestrica, gorka nesretnice!'<<
Braća postala djeveri
I tu j unak dolazi iz daljine, sasvim nepoznat. Susret se odvija na livadi (Ayr) , dakle u zelenom lugu. A postelja je od trave. Djevojka ima devet braće, a kako je na postelju legla s jednim od njih, ostali su joj postali djeveri. To je ono što kazuje hrvatska predaja. Tek što je onaj koji je došao mlad neoženjen na svadbu tu ubrojen u devet njih, a u hrvatskoj predaji nije, nego j e deseti. To j e u svoj hrvatskoj usmenoj predaji tako.98 Nije baš jasno zašto djevojka svoj srednji, niti veliki niti mali, rod naziva posljednjim. Taj mitski motiv vrlo je izričito ispripovijedan u dražesnoj lju bavnoj pjesmi s otoka Š ipana: [40]
Deseti brat u djevojke
Ide Mara na vodicu, Ivo za njom na konjicu, lijepoj Mari govorio: - »Dočekaj me, dušo Mare! Imam s tobom govoriti.« Govori mu lijepa Mare: - »Ne mogu te dočekati. U dvoru mi devet braće, a deseti u djevojke.
HNP 6, 2 1 1 , Nr. 98
Tu je to i izričito rečeno. Deseti brat je, dakako, sam Ivo, koji se neprepoznat približuje djevojci Mari, iako zapisana pjesma to 98 Usp. Katičić, 1987 i 1993, 39-45.
/ ---...__.
1 72
.�,
Zeleni lug
opisuje drukčije, u njoj je motiv rodoskvrnuća posve zatrt, pa tako nema nikakve sablazni.99 Ta je pjesma vedra i stoga se može uvrstiti među romance. Ruska balada [39] , naprotiv, također kao epsko lirska pjesma pripovijeda o tragediji, kako se i očekuje od balade. U njoj je motiv upravo rodoskvrnuće. No u mladom junaku na konju vrancu lako je prepoznati Jarila, koji na konju nepoznat iz daleka dolazi na svadbu. 1 00 Osim nevjeste s devet braće, konja i sedla, livade i trave kao mje sta ljubavnoga susreta, u ruskoj je pjesmi važna i prostorna orijen tacija ljubavnoga ležaja. Na jednoj mu je strani more, na drugoj polje, na trećoj tamna šuma i u njoj ljuta zvijer. Četvrta se strana tu ne spominje. To je sasvim očita usmena predaja prastaroga mitskog kazivanja, ugrađena u baladu da se time dojmljivo iskiti pripovije danje tragične zgode. Do sada, međutim, nije pošlo za rukom naći podudarne tekstove koji bi omogućili da se potanje shvate i protu mače ti temeljni mitski odnosi. U šumi je pak ijuta zvijer. Razabire se iz cjeline tekstovne predaje kakva je došla do nas, premda je to ovdje jedva tek natuknuta, da je junak, mlad i neoženjen, i tu prije svadbe ubio boga protivnika. Tek je taj protivnik tu zvijer, a ne zmija. I to što se u usmenoj pre daji o svadbi u lugu o protivniku govori i kao o zvijeri, a ne samo kao o zmiji ili pozoju udara toj predaji pečat duboke praslavenske starine. 1 0 1 Junak liježući izlaže mu konja. Tu se prepoznaje motiv da konjem otkupljuje djevojku. 1 02 O tome pripovijeda legenda za bilježena od kazivača u selu Joševica na Banovini, odmah j užno do Gline: [41]
Udavna vremena živioje bog-zmaj. Njemuje svaka žena morala žrtvovati svoje prvo dijete. Đuro je čuo da postoji taj bog-zmaj,
99 Taj nam je fragment očuvan u još jednoj varijanti, također s otoka Šipana: Ide Mare na Vodicu l za njom Ive na konjiću. l Ivo Maru dozivajo: l - >>Dočekaj me dušo Mare.'" l Mare Ivu govorila: l - >>Ne mogu te čeka', Ivo, l u dvoru mi devet braće .. (NL 1 8 8 , Nr. 21 1). 100 Usp. gore, 93. 101 Usp. Katičić, 2008a, 140-142. Vidi i dolje str. 273-274 .
1 02 Usp. Katičić, 1987b, 39.
«
]arilo
Or�;mr.;.-�.i.z ijubm·11oga lewja u prostont
Ljuta zvijer
Konj se izlaže zvijeri
Bog zmaj
Zeleni lug -.. Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine pa je pošao do njega. Na putuje sreo čobanicu koja je plakala jer je morala otići zmaju, koji ju je kao žrtvu trebao pojesti. Nosila je sa sobom janje. Đuro ju je poveo sa sobom i rekao da će mjesto nje dati svog konja. Kadje došao tamo, rekao je popovima koji su bili kod zmaja da želi vidjeti zmaja i da mu je doveo čobanicu, janje i konja. Kad su ga oni pustili k zmaju, on gaje sasjekao i tako oslobodio čobanicu.
Djel'o_jk,z i janje
Đuro je sasjekao zmaja
Isto kazivanje mita u drugoj vrsti usmene književnosti
Očito je da nam je tu u drugoj vrsti usmene književnosti očuva na ista obredna tekstovna predaja kojom se kazuje praslavenski mit, a do nas je došla u jurjaškim pjesmama. Tamo ophodnici pjevaju: Crna gora zeleni se, l svaka majka žalosti se l za jedinu kćerku svoju l koju mora datpozoju. l Svaki dan mu mora biti ljedno janje i djevoj ka (H 1 8- 1 9) . 103 A o tome kako je »Sasjekao zmaja«, pjeva se ovako: Kad pozoja umorio, sve djevojke otkupio (H 1 8) . I tu se dakle radi o otkupu. Kako god je podudarnost između hrvatske i ruske predaje tu tek vrlo neizravno utvrdiva, nema razložite dvojbe o njezinoj sta rosti i čvrstoći. Rodoskvrnuće se kao središnji motiv javlja u još jednoj ruskoj narodnoj pjesmi, koja se također može uvrstiti među balade: 1 04 [42]
Djevojka u šumi
Mladjunak
JloiiiAH AeBKH, IIOIII A H KpacHble B AeC ITO RfOAbl ryARTb. 3a6AyAHAaCb KpacHaR AeBKa, 3a6AyAHAaCh BO Aecy. CTaHOBHAacb KpacHaR AeBKa AAH Ay6oBOH BepeH. MHMO AeBKH, MHMO KpacHoil, 6eAhiH 3aRLI rrpo6e)J(aA. KaK 3a 3THM, KaK 3a 3aHl.leM, A06pb!H MOAOAeLI 6e)J(aA. HHqero rrapeHh He roBapHBaA, HaqaA IIIy ToqKH IIIY THTh. IloiiiyqoBIII H rrapeHh IIIYTKy, HaqaA crrpaiiiHBaTh B (y) Hee: - »Tbl CKa)J(H, CKa)J(lf, AeBHl.la,
103 O riječi pozoj gore, str. 74-75. 104 Usp. Katičić, 1990b, 187-188.
Zeleni lug '!hero poAa, 'IIIR AO'lh.« »51. He �apcKaR, He 6apcKaR, He Kyrre'leCKaR AO'lh, a HaC BOCeMb-TO cecTpH�, a AeBRThiil poAHOil 6paT. A AeBRThiH - poAHOH 6paTe�, OH 3a OXOTOIO ITOIlleA. HH'lero rrapeHh He roBopeBrnH, BblHHMaeT BOCTpblll HO)!(, HaCTaBAReT OCTpblll 6yAaTHblll B peTHBO cepA�e CBOe.
Čijeg si roda?
deveti br,u
KH l, 49, NQ 36
- >>Pošle su djevojke, pošle su krasne na šetnju u šumu da beru bobice. Zabludila je krasna djevojka, zabludila u šumi. Zaustavila se krasna djevojka kod dubova dovratnika (?). Mimo djevojke, mimo krasne, protrčao je bijeli zec. A za njim, za zecom, trčao je dobri j unak. Ništa momak nije govorio, stao se šalama šaliti. A kad se momak pošalio šalom, počeo ju je ispitivati: - >>Ti kaži, kaži, djevojko, čijega si roda, čija kći.« Nisam carska, nisam vlasteoska, nisam trgovačka kći. Nas je osam sestrica, a deveti je rođeni brat. Taj deveti - rođeni bratac, on je otišao u lov. Ništa ne progovorivši, momak vadi oštri nož, zabada ga, oštar, čeličan, u ustreptalo srce svoje.«
Rodoskvrnuće se tu samo podrazumijeva. Ipak se iz prepoznat ljivo usporednoga, a izričitijeg, pripovijedanja u [39] jasno vidi da se radi upravo o tome. Na mjestu događanja prisutna je, i tu, šuma, gusta i tamna, u kojoj nije teško zabludjeti. I tu je devetero braće, al je ono osam što je ostalo kod kuće žensko, to je osam sestrica. Tu se valja sjetiti da su i u hrvatskim varijantama čeljad koja se budi žene, snašice [2 1 , 22 i 24] . Pri susretu dvoje mladih posreduje bijeli zec, životinja s vrijednim krznom. Takve se životinje spominju pri tom susretu i u hrvatskoj usmenoj predaji. U pjesmi zapisanoj na otoku Š ipanu kod Dubrovnika pjeva se: O javore, zelen bore, l lijepo ti t'je ukraj vode! l Iz stabra ti voda teče, l iz grana ti čele lete, l a vrhom ti biser rada. l Lopće vodu kuničica l čele kupi lisičica, l biser bere djevojčica. l U to doba Kraijeviću l vodi hrta i sokola; lpušti hrta
Šuma
Zec
Zeleni lug ....., Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
kunicom, l a sokola za lisicom, a on Marko za djevojkom (HNP 5, 1 8 , br. l 4) . U jednoj varijanti, također sa Š ipana, kazuje se to ovako: Neg iz stabra voda teče, l na vrhu mi biser rada. l Kunica mi vodu pije, l djevojčica biser bere. l Tudarprode mlad delija, l vodi hrta i sokola; l hrta pusti za kunicom, l junak trči za djevojkom (HNP 6, 206-207) . 105 Ž ivotinje s dragocjenim krznom u slavenskoj su mitskoj slici svijeta simbol svadbe. To je sjećanje na davno doba kad se krznom takvih životinja kupovala nevjesta. 106 U hrvatskom kazivanju sa Š ipana incest nije ničim čak niti naznačen. A ipak je to pramen iste praslavenske tekstovne predaje, pa incest i tu valja pod razumijevati. Iz pjesama je, međutim, potpuno uklonjen i s njim svaka sablazan. U drugoj ruskoj varijanti [42] , iz tragične se krivnje izvlači skraj nja konzekvencija: samoubojstvo. To je, naravno, posve strano pr votnomu mitskom kontekstu. Tek kad se susret božanskoga brata sa svojom božanskom sestrom prestao smatrati svetim i počela se na njega primjenjivati mjerila koja su vrijedila za obične ljude, trebalo je pripovijedanje o incestu ili ukloniti iz teksta, ili ga u njem prikri ti, ili ga spriječiti, ili priznati tragičnu krivnju i prihvatiti tragične konzekvencije. U usmenom pjesništvu mogu se naći primjeri za svaki od tih postupaka. Pripovijedanje o spriječenom incestu je potvrđeno u hrvatskim pjesmama. Osobito je tu znatna jedna zapisana u Vrbniku na Krku: z.,z
Životinje s dragocjenim krznom
Tragične konzekvencije
Škender
Djevojka od grada Voda
[43]
Škender se pohvali svomu gospodinu da će ispejati iz Brinja divojku, iz Brinja divojku, najlipču odgrada. Kada Škenderpride na tu hladnu vodu, on na vodi najde
105 Usp. Katičić, 2005b, 50-51 i 2008a, 43-44. 106 Usp. I1saHoB l Tonopos, 1970, 385; Katičić, 1994, 25-27 i 2006b, 271-272.
Zeleni lug mlajehnu divojku. - »Dobro budi prišla, mlajehna divojko.« - »Dobro budi prišal, neznanijunače!« On miju uhiti za desnu ručicu, tereju on metne zad sebe na konja. Kada oni pridu posred černe gore, počelaje mlada prigorko plakati. - » Ostani mi s Bogom, malo Brinje gradu, malo Brinje gradu, stari običaju! Va tebi ostavjam moju staru majku i dva brata mlada, a tretoga su mi Turci zarobili. Moja mati gaje lvanušom zvala, a Turciga zovu Škendere vojvodo.« - »Zaš mi toga nisi prije povidala dokle smo mi bili bliže Brinju gradu?« Kada Škenderpride svomu gospodinu, Škender mu se čini vele kruto tužen. - » Če tije Škendere da si tako tužan? Ča tije sestrica al vernajubčica?«
Zad sebe
na ko,�iu
Grad
Dva brata
Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine
Gospoda
Povijesni okvir
Spriječen incest
»Xi m' ovojubčica, neg draga sestrica!« Gospodin mu reče: - » Obuciju što najlipše moreš i dajjoj pinez što najviše moreš i pejajju miloj majki svojoj!« Kada oni pridu preko Brinja grada, njoj mi se klanjaju sve brinjske gospode, »Ne klanjajte mi se, se brinjske gospode, zač sem vamja mlada uboga sirota, od uboge majke, od uboga oca.«
IK 2, 1 10-112, Nr. 1 12
Pripovijest koja se pripovijeda u toj romanci smještena je u posve realan povijesni okvir. Događa se u Lici u doba kad je osmanlijska najezda dosezala svoj vrhunac. Na skrajnjem joj je zapadu tvrdo Brinje teško odolijevale, ali je na kraju ipak odoljelo. To da mladić, zarobljen kao dijete i prevjeren, robeći sad kao Turčin kršćansku zemlju i svoj zavičaj zarobi nepoznatu djevojku neznajući da mu j e to rođena sestra, koliko god je neobično i uzbudljivo, u tadašnjim je prilikama potpuno moguće. Pjesma kakva nam j e zapisana po svojoj je tematici aktualna, ako i samo u novijoj povijesti koja j e u doba njezina nastanka bila još u živu sjećanju. Motiv incesta u njoj je potpuno izričit, ali je rodoskvrnuće spriječeno. Djevojka je na vrijeme progovorila. No pri bližem poredbenom razmatranju pokazuje se da je usme na predaja koja je došla do nas oblikovana kao romanca konkretno ga povijesnog sadržaja, zemljopisno jasno smještenoga, zapravo ista kao ona što se javlja i u ruskim baladama s motivom rodoskvrnuća
Zeleni lug
[39] i [42] . Pripovijedanje u njima teče podudarno. Vrlo je, među
Neizbrisivi
tim, različita atmosfera u koju nas uvodi. Svijet je tih ruskih balada bajkovit i bremenit nesrećom, a svijet hrvatske romance prizemlje no stvaran i neslomiva životan usprkos teškoj ugroženosti svakoja kim nevoljama. No usprkos toj, književno vrlo relevantnoj razlici, neizbrisivi su u njima tragovi zajedničkoga podrijetla od istoga ka zivanja o mitskom susretu božanskih brata i sestre. Pripovijedanje u ruskoj baladi [39] i hrvatskoj romanci [43] teče usporedno, ali samo na visokoj razini apstrakcije. I tu kao i tamo nepoznat mlad junak dojaši iz daleka. Naiđe na nepoznatu djevojku na niskom i vlažnom mjestu samu, daleko od dvora i čeljadi. Ona mu se dopadne, pa ju posjedne na svojega konja i odjaši s njom, ali onda saznaje da mu je ta nepoznata djevojka rođena sestra. Ako se potraže specifične pojedinosti koje bi se u tom pripovijedanju po dudarale, nudi se u prvi mah samo to da u obje pjesme junak stavlja djevojku iza sebe na konja, tako da sjedi na konjskim bedrima. To je pak premalo da podupre pretpostavku bliže veze između te dvije usmene predaje. U jezičnom izrazu tih dviju pjesama glasovne podudarnosti nisu brojne. Tu je na prvom mjestu praslavensko deva u izvedenicama AeByiiiKa, AeBHQa i divojka, zatim konb, i u izvedenici KOHHK, pa sestrica. Sve su to u ovom mitskom kazivanju ključne riječi, ali su i u govoru obične, a zbivanje o kojem se tu pripovijeda ih traži, pa ni one, same za se, ne svjedoče o zajedničkom podrijetlu tih dvaju tekstova. Nešto je drukčije s tekstovnom podudarnošću koja se svodi na praslavensko d'bva brata odnosno bratbca. Predmetom pripovijedanja nije, naime, zadano da su u očinskoj kući upravo dva brata. To bi dakle mogao biti trag zajedničkog podrijetla tih dviju usmenih tekstovnih predaja. Istina, braća, kojima je poznato bora vište u ruskoj baladi nisu dvojica, nego ih je osam. Ali se spominju po dva i samo prva dvojica su ostala kod oca da s njim obrađuju polje. Uz djevojku se prema tome u obim pjesmama nalaze samo po dva brata. A dva su brata i ti koji u drugim ruskim pjesmama
tragovi podrijetla od istoga mitskog kazim1�;.z
JfLzdjrm.; ;:
iz d.z/ek,z
Iza sebe
na konja
Dva brata
Du.z br.zta ubijaju neujenzik,z
Zeleni lug ...... Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine
ubijaju nevjernog ljubavnika i tako osvećuju svoju sestru (III N9 -so, 7 5 1 ) . 1 0� Tu se dakle doista utvrđuje specifična podudarnost u jezičnom izrazu i u sadržaju mitskoga kazivanja. U istom nas smjeru upućuje jedna druga još manje lako uočljiva podudarnost. Prepoznavanje nepoznate djevojke kao rođene sestre povezano je u obje pjesme s tamnom šumom. U ruskoj se pjesmi Tamna šuma kaže oT TeMHoro Aeca, u hrvatskoj posred černe gore. Na prvi se po gled čini kao da tu nema nikakve podudarnosti. No tu treba znati da je praslavernsko leso u većini središnjih južnoslavenskih dijaleka ta, pa tako i u čakavskome hrvatskom, izgubilo značenje 'šuma', pa je u hrvatskoj pjesmi zamijenjeno riječju gora, što j e dobilo značenje 'gorska šuma'. Izvorni izraz toga mitskog sadržaja bio bi dakle Čbrno }b leso ili tbmno }b leso. Vidjelo se (gore uz [39]) da j e »tamna šuma« Grad vrlo bitna u mitskom članjenj u prostora. U romanci iz Vrbnika jav ljaju se i praslavenske riječi gordo (Brinje grad) i gospoda (sve brinjske Gospoda gospode) što su karakteristično obilježje one ophodničke tekstovne predaje (mlada nevjesta po gradu šeće i mnogo gospode zajabuku drži) . N erna dvojbe da se tu nailazi na trag vrlo starog zajedničkog po Zajedničko drijetla te usmene tekstovne predaje. A to znači da je praslavenska, podrijetlo da joj je u ishodištu ona tekstovna predaja iz hrvatskih j urjevskih te usmene ophoda o kukavici koja je u zelenom lugu zakukala na suhom dru predaje gu. U jednom hrvatskom pramenu poteklom od nje pretvorila se u romancu s aktualno-povijesnim sadržajem. l'rlo je staro Mitski motiv rodoskvrnuća susreće se i u drugoj j ednoj pjesmi Ivan Karlović s Krka, iz Dobrinja. Tu je junak Ivan Karlović, povijesna osoba iz turskih ratova, odlučio oženiti mladu robinjicu. O tome se pjeva ovako: Zlokobna znamenja Čijeg si roda
[44]
Kadaju prosaše, kruto zamignjaše, kadju rukovaše, strašno zagrmnjaše, kadaju ljubljaše, krvav daž padaše. Pričnelju on pitat: - » Čigova si roda?« - »Ne znam koga roda, ni koga plemena nego ča sam čula Turkinje govoreć
107 Usp. Katičić, 1987b, 39-40 i dolje str. 387-390.
Zeleni lug da sam ukradena v leti na mekoti v srebrnoj zipčici, zlatnom povojčicu, da samja sestrica Iva Karlovića.« - »Drago bi mi, dušo, da si mi ijupčica, ajoš mije draže da si mi sestrica. «
Sestra Iva Karlovića
I K 2, 24, br. 1 9
Tu strašni znaci upozoravaju da će se dogoditi nešto nedopusti vo. Zbog toga knez Ivan pita, a djevojka govori o svojem rodu i ple menu. To sprječava sklapanje rodoskvrnoga braka i sve se završava u skladnoj vedrini. I ta se pjesma može svrstati među romance. Od ključnih praslavenskih riječi tu je sestrica i zlatan, a grad je prisutan u početnom stihu: Pojdoh ja u Riku voziti čenicu, što pretpostavlja neizrečeno Rika grad. Vremenska odredba v leti na mekoti vrlo pre poznatljivo upućuje na vegetacijski ciklus. Praslavenski leto kad zna či godišnje doba odnosi se samo na jedno od četiriju, ali kad znači 'godina' odnosi se na čitav njihov krug. Nije tu manje izražajna riječ mekota, koja se pored temeljnoga značenja 'mekoća', 'rahlost' rabi i da se izrazi 'oranica', 'polje na ugaru'. Na otoku Krku je mekotica mali povrtnjak, dakle upravo ono što se u istočnoslavenskom zove ropoA. 108 TaKo je praslavensko gordo još jednom neizravno prisut no u tekstu te hrvatske pjesme. Po svem se tome razabire da se tu podudarnost ne ograničuje na sam motiv incesta, koji je vjerojatno gotovo univerzalan, nego pjesma o knezu Ivanu i robinjici potječe od svetoga teksta pretkršćanskoga obreda plodnosti i po tom je u ishodištu svoje tekstovne predaje praslavenska. To se osobito jasno pokazuje kada knez Ivan pita robinjicu: Č » igova si roda?« To je potpuno podudarno s Thi cKa)l(H, AeBHu;a, %ero poAa [42] - »ti kaži, djevojko, čijega si roda«, a blisko je podu darno još i također rusko: cKa3biBaii, AeByiiiKa, KaKoro Thi poAa [39] »Kazuj , djevojčice, kakvoga si ti roda?«. Tu su u usmenoj predaji očuvane praslavenske riječi koje već u izvornom obrednom tekstu daju povod prepoznavanju rođene sestre. Robinjica odgovara knezu Ivanu: ne znam koga roda ni koga plemena. To je prastara slavenska -
108 Vidi ARj
s.v.
mekota, mekotica.
· ---- �
181
·--- �
Draže mije da si mi sestric z ,
Rika gr,zd
Mekota Povrtnjak
Praslavensko ishodište tekstovne predaje
Čijega si roda?
Zeleni lug -.. Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
Rod
jagodica
Devet braće
Radojica
Oženiše Radojicu jagodicom
Čudovišni znakovi
sinonimija koja je od starine dobila čvrsto, upravo kanonsko mjesto u formulaici ruske usmene književnosti: poA-nAeMJI.109 Da je praslavensko rodz, u toj usmenoj predaji doista ključna riječ pokazuje još jedna hrvatska pjesma zapisana u Dragovici kod Oriovca blizu Slavonskoga Broda. Počinje ovako: [45]
Ovce pasla jagodica; za goromje plandovala, na kamenu užinala, iz kamena vodu pila. Malo legla, pa zaspala. Kraj njepala tanka staza; stazom ide devet braće, devet braće sve rođene i deseti nerođeni. Najstarijem Marko ime, a najmlađem Radojica. Algovore devet braće: - »Hajdmo ženit Radojicu; prosit ćemoJagodicu!« Što rekoše devet braće, što rekoše učiniše; isprosišejagodicu, oženiše Radojicu.
I tu je svadba, i tu je devet braće kao u jurjaškim pjesmama i kao u ruskim baladama kojima je motiv incest. Nema dakle dvojbe o tome da je i ta tekstovna predaja svojim postanjem vezana s onom. Kada onda dolazi do vjenčanja javljaju se čudovišni znakovi: kiša, gromovi, ruše se oltari, svećeniku pada knjiga iz ruku, dvije se svije će gase, dva se mača sijeku i poteknu dvije čaše krvi, a sve to: ne bi li se dosjetili da su roda rođenoga, da su bratac i sestrica. Ali zaludu: Ne mogu se dosjetiti 109 Usp. gore str. 1 34-135. O tome već Katičić, 1989, 65-66.
Zeleni lug da su roda rodenoga, da su bratac i sestrica.
Bratac i sestrica
Kada ih na krevetu zalije krv, postavlja Radojka konačno odlučujuće pitanje: Algovori Radojica: - »Bora) tebi, jagodice! Imaš koga roda svoga?« Odgovara jagodica: - »Imala sam devet braće, devet braće sve rodene, i desetog nerodenog.« jošgovoriJagodica: - »Bora) tebi, Radojice! Imaš koga roda svoga?« Odgovara Radojica: - »Imao sam devet braće, devet braće nerodene, jednu seku jagodicu.« Onda su se dosjetili da su roda rodenoga, da su bratac i sestrica. Tada su se poljubili i ovako govorili: - »Ako smo se poljubi/i, bratac seku poljubio, bratac seku od milosti. Ako sam tiprsten dao, bratac seku darivao, bratac seku od milosti. Prosti, Bože i Marijo!«
Rod
Onda su se dosjetili da su bratac i sestrica Bratac sestru poljubio
HNP 6, 45-47, br. 20
U toj simetričnoj igri pitanjima odgovorima ostaje nejasno kako su to Radojka i Jagodica rod rođeni kada ona sama kaže da joj je deseti brat nerođeni. Tu su, čini se, zakodirani rodoslovni odno si koji bi se tek dubljim i upornijim istraživanjem mogli razjasniti. Svakako je motiv desetoga brata, najbolje poznat iz slovenskih
Deseti br,n
Zeleni lug -.. Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
Rodena i nerodena braća
bajka, 1 1 0 prisutan i u ovom pramenu usmene predaje potekle od obrednoga mitskog kazivanja. Svakako se i u ruskoj predaji spomi nju devet braće cpoAy [39], što je kao rođena braća, isto tako poAHOH 6par [42] . A u drugoj pjesmi, koja kazuje kako se ]arilo iznevjerio svojoj nevjesti, prijeti mu se ona osvetom svoje braće govoreći: Ecrh y MeHJI ABa 6para poAHhiX, l ABa 6para poAHhiX ABa Ha3BaHbiH (Ill N9 750) - »U mene su dva brata rođena, dva brata rođena, dva pobra tima.« Tu se također uz rodenu spominju i nerodena braća. Nerodeni brat, naime, jest pobratim. 1 1 1 Ovamo ide i pjesma iz Popova u istočnoj Hercegovini: [46]
Smail i Andelija
Rod
Zateče se tursko monče (!) mlado, porobit će Srijem do sabaha, da će izves' tries' djevojaka i pred njima kitnu Andeliju. Štoje Ture pjano besjedila, ono Ture trijezno učinilo, porobilo Srijem do sabaha, te izvelo tries' djevojaka i pred njima kitnu Ande/iju. Kad su sjeli roblje dijeliti, svakom drugu lijepa djevojka, a Smailu kitna Andelija. Andušije Smailgovorio: - »Imadeš li ikoga od roda?« Odgovara kitna Andelija: - »Imala sam brata i materu; oboje mi odvodili Turci.« Pitaloje tursko monče (!) mlado: - »Bi li po čem brata poznavala?« Odgovara kitna Andelija: - »]a bi moga brata poznavala. Kada sam ga luda dadijala, omako se kuli niz skaline; na ramenu ranu načinio,
1 10 Usp. Ludvik, 1960. I l l Usp. ARj s.v. neroden.
Zeleni lug znat će mi se bratu do vijeka.« Progovara tursko monče (!) mlado: - »Zavrati mi kevčeta-dolame, a zagrni rukav od košulje!« Kad mu nade ranu na ramenu, objesi se bratu o ramenu. Bratje dade Đerzelez Aliji.
HNP 6, 70-71, br. 30
To je nedvojbeno isti motiv jednako zasnovano kazivanje. Ali podudarnih ključnih riječi tu nema. Jako je vjerojatno da je u kontekstu usmenoga pjesništva kako se ovdje razmatra nastala i ta pjesma i da je oblikovana pod bitnim utjecajem usmene predaje što potječe od praslavenskoga obrednog kazivanja o svetoj rodoskvrnoj svadbi, pa joj u najširem smislu i ona pripada. No treba istaknuti da su tragovi same te tekstovne predaje, njezinoga izvornog jezičnog izraza, u njoj sasvim izblijedjeli i postali neprepoznatljivi. Kraj svih preoblika kojima su podvrgnute pjesme što su nam očuvane razaznaje se u njima jasno važnost ključne riječi rod'b. S njom je roditi u istom tvorbenom odnosu kao hoditi s hod'b, što dovodi do sricanja koje je, kako se čini, bitno pri pjesničkom obli kovanju obrednih tekstova kakav je i ovaj što se ovdje uspostavlja. Premda je rod'b kao naziv gentilnoga uređenja, kako se po svemu pokazuje, slavenska inovacija, ipak pripada staroj indoeuropskoj leksičkoj porodici (usp. hetitski bardu- 'potomak', hijeroglifski he titski (zapravo luvijski) bartu- 'praunuk', 'potomak', armenski ordi 'sin', srednjovisokonjemački art 'urođeno svojstvo', 'podrijetlo', 'svojstven način'. 1 1 2 U starinskim istočnoslavenskim izrazima rod'b se dopunjuje dodanim plem� i time se označuje sva bliža i dalja rod bina. Pored stajaćeg izraza poA-nAeMJI u narodnom pjesništvu stoje fraze HH poAy HH nAeMeHH 'bez rodbine', 'sam na svijetu', 6e3 poAy 6e3 nAeMeHH 'isto', ali i 'nepoznata podrijetla', 'niskog podrijetla'. Pored plem� javlja se u takvim sklopovima u istom značenju i plod'b. Tako: HH po Ay HH nAoAy 'bez ikakve rodbine'. Moguće je čak da su plem� ( < pled-m1J) i plod'b riječi od istoga korijena u dva razna 1 12 Usp. Tpy6a'IeB, 1959, 151-152.
Smailje brat
podud.zmii• ključnih ri;e<':
Ključna riječ rod
Rod -pleme
Rod - plod
Zeleni lug - Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
Roditi -ploditi
Dijalog
prijevojna stupnja: pled- l plod-. 1 13 Uz plodo stoji ploditi u istom tvorbenom odnosu kao što uz rodo stoji roditi, i tako se opet dobiva srok. Hrvatsko usmeno pjesništvo pokazuje kako se taj primjenjuje u prastarom obredu plodnosti. Tako pjevaju u Podravini: . . . da bi nam polje rodilo, l zlatom pšenicom plodilo [23] . Izraz rodo i plem� susreće se i u predaji scene prepoznavanja mla doženje i nevjeste kao brata i sestre. Tako: ne znam koga roda ni koga plemena [44] . Tako se o rodu pita i u istočnoslavenskom narodnom j eziku, npr. ruski: II He cnpociiAa 6bi 6aTIOIIIKa HII MaTyiiiKII, HII TBoero poAy HH nAeMeHII (Ao6p. CMOA.) - »i ne bi pitala za oca i majku, za tvoj rod i pleme« ili qbero Thi, TaTapiiH, poAy, qhero nAeMeHII (OHe)I(CKIIe 6hiAIIHH 2, MocKBa-AeHHHrpaA, 4 -II3A. 1 950, 1 88) - »Čijega si ti, Tatarine, roda, čijega plemena«, a tako đer: Hy, HY)I(HO no3BaTb era, cnpociiTh qhHX poAOB, qhiiX nAOAOB (CAoBapb coB. pycc. AIIT. R3hiKa, kartoteka, iz zapisa j edne bajke) - »no, nužno ga je pozvati, upitati čijih je rodova, čijih plodova (tj . kojega je roda)« . 1 14 Scena prepoznavanja pjesnički je dakle oblikovana u čvrstoj vezi s praslavenskom frazeologijom i rječnikom mita o rodnosti. U kazivanju te scene ocrtava se dijalog. Počinje time Što mlad j unak pita o djevojčinu rodu i plemenu. U ruskim baladama o rodoskvrnuću to pitanje glasi: cKa3biBaii, AeByiiiKa, KaKoro Thi paAa [39] »kazuj, devojka, kakvoga si roda« i Thi cKa)I(II, AeBm�a, qhero paAa, qHR AOqh [42] »kaži, djevojko, čijega si roda, čija kći«, a u hrvatskim pjesrnama: čigova si roda? [44] i imaš koga roda svoga? [45a] te napokon imadeš li ikoga od roda? [46] . Ako se k tomu uzme još i odgovor: ne znam koga roda ni koga plemena [44] , može se s priličnom sigurnosti rekonstruirati praslavensko obredno pitanje: device, kaka )ego jesi roda (i plemene)? Potvrđena je i varijanta s Čbjego jesi roda? Ipak onu s kaka )ego valja uzeti kao temeljnu j er se pita i za opis roda, a ne samo za njegovu identifikaciju. -
-
Pitanje o rodu
1 1 3 Usp. Eckert, 1979 i 1987. Tpy6aqes, 1959, 163-164 odbija etimološko povezivanje plemr s plodo. 1 14 Usp. Eckert 1987, 805-806.
Zeleni lug
Djevojka odgovara da ima devet braće: y MeH5I, AeByiiiKH, AeB5ITb 6paTOB [39] , Imala sam devet braće [45a] . Time je dobro utemeljena rekonstrukcija obrednoga odgovora: u mene jestb dev�tb brato. Nudi se dakako i varijanta dev�tb bratbcb. Najmlađi od njih, u ruskoj predaj i deveti, a u hrvatskoj dodatni deseti: des�tojb brato, otišao je s očeva dvora i već se dugo ništa o njem ne zna. A taj je upravo onaj mladi junak koji je došao s daleka puta i spojio se u ljubavi sa svojom rođenom sestrom. Taj njezin odgovor dovodi do toga da ju on prepoznaje i to po [39] iskazuje obrednim riječima: device, ty jesi moja sestrica! Uspostavljene su tako tri replike obrednoga dijaloga. On govori, a ona odgovara: - device, kakajegojesi roda (i plemene)? - u menejestb devftb brato. - device, tyjesi moja sestrica!
Doista se čini kao da je obred godišnje rodnosti tu poprimao oblik svete drame u kojoj se izvodi bitan mitski sadržaj i tako spominje i potvrđuje u svojem vječnom vraćanju kako kruže godine, upravo ljeta. Vjerojatno je to u ritualu bio jedan od vrhunaca obreda i pripada starom tekstovnom sloju. To se pokazuje i u tome što se ključna riječ rodo na karakterističan način javlja u govoru djevojke koji uvodi u kazivanje o konjskoj žrtvi. 1 1 5 Tamo ona govori: He cepAH MeH5I, Ao6phrii MOAOAeu;! l BeAb 5I AeByiiiKa He 6e3poAHa5I (Ill 1 96, N9 750) - »ne srdi me, dobri junače! Ta nisam ja djevojka bez roda.« Tu je u pridjevu 6e3pOAHa5I sadržano ono 6e3 poAy, 6e3 rrAeMeHH i slično. U drugoj jednoj ruskoj pjesmi što sadrži varijantu pripovijeda nja iste scene govori djevojka: ecTb y MeH5I ABa 6paTa poAHhiX, ABa 6paTa poAHhiX, ABa Ha3BaHHbiii. l Oii, 6paTu;H MOli, Bbi poAHMhiii! (Ill 1 96, N9 750) - »U mene su dva brata rođena, dva brata rođena, dva pobratima. Oj, bratci moji, vi rođeni!« I tu se razlikuju rođena braća od nerođene kao u pjesmi o Radojici i Jagodici [45a] . To, čini se, pripada temeljnom sastavu te mitološke predaje. 1 15 Usp. Katičić 1987b, 39-41 . Vidi dolje str. 385-409.
Odgovor: devet braće
Brat sa sestrom
Rekommtkc�j,;
Sveta drama
Rodena i nerodena braća
Zeleni lug -.. Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
U još jednoj ruskoj pjesmi, koja se također odnosi na konjsku djevojka se u svojem govoru poziva na rodo, ali samo im plicitno. Tamo ona govori: He JI AeBKa cupoToiO (III 1 97, N9 752) - »]a djevojka nisam sirotica.« Tu cupoTa izražava ono 6e3 poAy 6e3 rrAeMeHH. A razabiru se i tragovi obrednoga dijaloga. U drugoj jednoj ruskoj pjesmi, j urj evskoj ophodnoj, zapisanoj u predjelu Brjanska, razabire se kako j e obredno pjevanje ustrojeno: ŽrtVU,
Nisam sirotica
Momčići idu
Djevojčice idu Pjevaju pjesme
[46a] TlorOHJiM IOpMI, rroroHJiM IOpMI B 'IMCTO IIOAe, oH, paH o, OH, Ha MOe 'IMCTO IIOAe! B 'IMCTOM rroAe, B 'IMCTOM rroAe Ha KypraHe, oH, paHo, oH, Ha MO eM Ha KypraHe! 3aceiO H, JaceiO H BaCHAbKaMM, OH, paHo, oH, Ha MOeM BaCMAhKaMM! XAOII'IllKll HAyT, XAOII'IllKll HAYT, BaCHAhKM pByT, OH, paHo, OH, Ha MOeM BaCHAhKH! AeBO'IKM MAYT, AeBO'IKH HAYT, rreCHll iiOIOT, OH, paHo, oH, Ha MO eM ITeCHM IIOIOT!
Tl 317-318, N2 460
»Gonimo Jurja, gonimo Jurja na ravno polje, oj, rano, oj, na moje ravno polje! U ravnom polju, u ravnom polju na hum ku, oj, rano, oj, na mojem na humku! Zasijat ću ga, zasijat ću ga bosiljkom, oj, rano, oj, na mojem bosiljkom! Momčići idu, momčići idu, trgaju bosiljke, oj, rano, oj, na mojem bosiljke! Djevojčice idu, djevojčice idu, pjevaju pjesme, oj, rano, oj, po mojem pjevaju pjesme.<<
Polukorovi
Ophodnici tu nastupaj u u polukorovima koji se sastoje jedan od mladića, a drugi od djevojaka. Lako je zamisliti da su pri proljetnoj
,--.__
1 8 8 ----
Zeleni lug
svetkovini u polju takvi poluzborovi naizmjenično pjevajući izvodili sveti dijalog božanskoga brata i sestre. U takvom zbornom pjevu bilo je kao u rano helenska doba zametaka dramskih izvedaba. 1 16 Već se dugo zna da je u nazivlju slavenskoga poganstva riječ rodb jedna od najvažnijih. Ali tek odnosi što su ovdje raskriveni dopuštaju da se uvide razmjeri te važnosti. Sadržaj riječi rodb prožimlje sve mitske predodžbe povezane s plodnosti polja i prisutan je pri obrednom izvođenju ključnih scena kao što je sveta svadba ili konjska žrtva. 1 17 Preko sraka hoditi - roditi povezano je značenje riječi rodb s hodom godine, s hodom božanskoga junaka koji dolazi s daleka puta i s hodom, obuzetim svetošću, ophodnika po polju, čak se s njime i identificira. Upravo rodb, njihova najbliža krvna povezanost, daje svadbi sina i kćeri boga gromovnika njezinu jedinstvenu svetu silu kojom opet i opet iznova u biljaka, životinja i ljudi potiče plodnost. Stoga rodb nije samo važan naziv slavenskoga gentilnog poretka, nego je i temeljna pokretačka snaga u mitski obuhvaćenom ustroju 1 16 Usp. Katičić 1989, 67-68. 117
Za utvrđivanje prvobitnoga značenja praslavenskoga rodo znatno je da kao zbirna imenica može značiti skupinu ljudi povezanih krvnim srodstvom. Pojedini je pripadnik takve skupine onda rodim, s karakterističnim pra slavenskim individuativnim sufiksom. Tako u starom ruskom ljetopisu: l1 peqe 5!Hh IIOB03hHHKOM'b: '-IH KOMY BaC'b K'bTO poAHH'b y6HeH'b OT'b CelO?
po)l(eHHe (Dos. speM. >>l reče Janj kirijašima: je li komu od vas tko od roda ubijen od te dvojice? A oni rekoše: meni mati, drugo mu sestra, i još drugomu porod.<< Isto tako u poučnom spisu o Duhovima Kirila Turovskoga: All.le cyctAa HMaTe, HAH poAHHa, HAH )l(eHy, HAH AilTH (KaAaHAOBHq, naMj!THHKH pycc. CAOBeCHOCTH, MocKBa 1821 , 55) >>Ako imate susjeda, ili koga od roda, ili ženu, ili djecu.<< U jednom hrvatskom gla goljaškom traktatu o moralnoj teologiji stoji: Žena ako bi sagrešila s rodinomb muža svoga (Starine JAZU 23, 72). U srpskom srednjovjekovnom pravnom nazivlju rabi se u tom značenju poimeničen pasivni particip poAHMh. Tako u ispravi Stefana Nemanje od godine 1 1 98/9. : HH MoeMy AilTeTeBH HH MOeMy YHYqeTeBH HH MOeMy poAHMY HH HHOMY HHKoMype (Mon. Serb. 6, Nr. 9), pa u ispravi cara Stefana Dušana (1 345-1 355): HH eroBh poAHMh (fAacHHK APYWTBa cprrcKe CAosecHOCTH 25, 270), te u Zakoniku istoga cara: 6paTh 3a 0HH
)l(e perna: M'hHe
MaTH, ApyroMy ceCTpa, HHOMY
AeT., AeTO 6579, H3A. lllaxMaToB 226)
-
-
6paTa, HAH OTh'-\h 3a chma, poAHMh 3a poAHMa ( 1 , 176, 14-15) i 6paTh HAH poAHMh (1, 104, l; 180, 1).
Pjevali su naizmjenično
Rod
Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
Rodje Z'elik nebeski bog
Rod sjedi U
zraku
i baca grude
svijeta. Nije stoga čudno što se u ruskoj književnoj predaji PoA'b susreće kao velik nebeski bog, davatelj životaY8 U anonimnom ruskom spisu o udisanju životnoga daha u čovjeka, očuvanom u prijepisu 1 5/ 1 6. stoljeća, iznosi se uvjerenje da je dah života čo vjeku udahnut samo i jedino od Boga kao jedinoga vrela. Tamo se čita (Mansikka, 1 922, 306) : ... AYHY 6o eMy Ha AIUJ;e AYX'b )l(H3HH H 6biCTh 'leAOBtK'b B Ayrmo )l(HBy, TO TH He PoA'b, etAli Ha B03Ayct, Me'leTb Ha 3eMAIO rpyAhi, H B TOM pa)l(aiOTC.li AtTH . . . - »jer dahnu mu u lice dah života i bude čovjek duša živa, a ne sjedi ti to Rod u zraku i baca na zemlju grude i u tome se rađaju djeca.« Tu se sasvim nenadano odškrinuo pogled na mitsku predodžbu o ustroju svijeta i vrelu života kakva je bila u ruskih pogana, a po svemu što se ovdje iz razmotrenih tekstova saznalo o Rodu j oš je vjerojatnije da su te predodžbe bile već i praslavenske. Rod je bio velik bog i vjerovanja vezana s njim bila su vrlo arhaična.
4.
Potonuli svijetjezične izražajnosti
Litavska svadbena pjesma
Sveta svadba u lugu
Mnogo je toga trebalo prepoznati, upoznati, srediti i složiti da bi se doista razumjelo što znače riječi koje su nam jurjaši očuvali svojom pjesmom: Kukuvačica zakukuvala - kira/es! l Zelenom lugu na suhom drugu - kira/es! [3] . Čovjek se doista naježi kad shvati koja starina govori iz tih riječi i kako je sadržajno ono što su prvobitno, na isho dištu te usmene predaje, govorile. No za to je trebalo učiniti da bar na čas oživi cijeli jedan potonuli svijet jezične izražajnosti. Do nas su od svega toga došli samo ulomci ulomaka, preoblikovani gotovo do neprepoznatljivosti. No litavska svadbena pjesma o dvoje siročića na zelenoj livadi, o njihovu svadbenom susretu, omogućuje prodor u još dublju sta rinu. U stihovima o zelenoj livadi javlja se kontaktna sinonimika: O, aš prijeau; aš privandravau, žaliq lankq, lygias pievas - »Oj! Ja 1 1 8 O Rodu i Rođenicama u poganskih Rusa usp. Mansikka 1922, 142-144, 1 5 1 , 162164, 246-247, 250, 305-306; Pb16aKOB 198 1 , 438-470. Usp. i Katičić 1989, 68.
Zeleni lug
sam došao, ja sam dovandrao, na zelenu luku, ravne livade« [38] . U litavskom pjesničkom jeziku, naslijeđenom, kako se pokazalo, od pretkršćanske obredne poezije, javljaju se kao kontaktni sino nimi lanka i pieva, oboje 'livada'. Litavsko lanka uz slavensko lr;ka pokazuje nam se kao baltoslavenska riječ, kako god nedvojbeno pripada indoeuropskoj leksičkoj porodici. Nasuprot tomu litavsko i latvijsko pieva nedvojbeno je prava indoeuropska riječ, očuvana u baltičkom. S njom je potpuno podudarna, i u izrazu i u sadrža ju, starinska i epska grčka riječ noa ili jo nski no (ll 'trava', 'paša', 'travnjak', 'pašnjak'. I baltička i grčka riječ nastavljaju u potpunosti indoeuropsko poiwd 'trava', 'livada' . Slavenski bi to bila *peva, ali takva riječ ne postoji, nije se očuvala. No litavska riječ pieva, ne dvojbeno indoeuropska, u kontekstu svadbene pjesme koja sadrži mitski motiv navodi na pretpostavku da pripada pjesničkom jeziku indoeuropske hijeratske poezije. A kontaktna sinonimika lanka pieva upućuje na to da se tu kao u ruskom npasAa - Hcnma mlađa riječ u sakralnom kontekstu tumači i potkrjepljuje starijom koju upravo zamjenjuje. Tako se u baltičkom sakralnom jeziku, kad se pjeva o božanskoj svadbi, lanka odnosi prema pieva isto onako kao u slavenskom biti prema ž�ti ili zmb}b odnosno Čbrtb prema fJŽb, kad se pjeva o boj u gromovnika i zmaja. 1 1 9 Vrijedi dakle pozabaviti se porabom podudarne grčke riječi. Ona se susreće rijetko i obilježena je kao starinska osobitim stil skim nabojem. Stoga se njome bavila već antička grčka gramatika. Ostavilo je to traga u velikom leksikografskom djelu poznatom kao Etymologicum magnum. Ta je riječ u njem obrađena kao samostal na natuknica. Tamo stoji: Tj no u:X E:onv 6 E:vtam:6c; (Etym. magn. s.v. n6a) »trava je godina«. 120 To se tamo i obrazlaže: Tiou't b[ ELQfl'WL 6 E:vtau'Ioc; . . . bu't 'TO &nat, Kat f16vov tv 'LcfJ E:vtam:4J 'LllV (3mav11v cj:n)eo8m »A travom je nazvana godina zato što ta biljka raste samo jednom u godini«. Kao potvrda za to navodi se stih -
-
1 19 Usp. Katičić 2005b, 75-76, 2006b, 260-263 i 2008a, 75-76. 1 20 Za tumačenje riječi ivw:un)c; 'godina' usp. gore, str. 1 1-12.
Na zelenu luku, ravne livade
Indoeuropska riječ za 'trava: 'livada'
Mlada se riječ tumači starijom
Trava je godina
Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
helenističkoga pjesnika Kalimaha: Atyvnwc; ITQOITiXQOL8Ev En E\'\.'Ea KaQcpE'W no(ac; »Egipat je prije toga trpio od suše kroz devet trava«. Suša je dakle trajala devet godina. Kako se razabire iz litavske i iz grčke porabe, ta indoeuropska riječ nedvojbeno pripada kontekstu mitskih predočaba o vegetacijskom ciklusu, pa time i o pokretanju rodnosti godine. Pri tome se kod grčkog l':vtamoc; naj vjerojatnije radi o poimeničenju prijedložnoga izraza EVL au'tcfJ 'na istome', što se razumije kao 'na istome mjestu u godišnjem krugu'. Radi se o vremenu kad se čemu napunja godina. Kraj takve predodžbe grčko EVLam6c; posebno je prikladan na ziv za godinu. Osobito se to jasno pokazuje u zakonskom tekstu uklesanom u kamenu ploču kod Gortine na Kreti. T amo stoji na starom kretskom dijalektu (Leg. Gort. 9, 29) : ITQO 'tW EVLamw (ge nitiv jednine) 'prije nego prođe godina', zapravo 'prije nego kružni hod godine stigne na isto mjesto'. Takvo mitsko zbivanje odvija se u krugu, uvijek se vraća na isto. Tom u pjesničkomu jeziku nedvojbeno pripada i riječ WQa 'prolje će', 'vrijeme cvata', 'godišnje doba', 'odsječak vremena'. Ona je in doeuropska kako pokazuju podudarnosti s avestičkim ydrJ, gotskim jer i njemačkim jahr, sve 'godina', i praslavenskim jaro 'proljeće', 'žega', 'žestina'. Sve se to izvodi iz indoeuropske r-osnove srednjega roda s prijevojnom oprjekom: yer- lyor-. Ta je osnova najvjerojatni je izvedena od glagolskoga korijena H1ei- 'ići' u prijevojnoj praznini s determinativom -er u prijevojnoj duljini i u duljini u o-stupnju: H1y-er l H1y-or. 1 2 1 Istomu tomu pjesničkom jeziku pripada, dakle, i riječ EVLaD't6c; 'godina', o kojoj je malo prije bila riječ. Iz njega potj eče i grčki pjesnički izraz za protjecanje godina, dobro poznata epska formu la: ITEQLnAOflEVWV EVLaV'tWV 'kako se obrću godine', a potvrđe no je uz to u korskoj pjesmi Sofoklove tragedije (Edip kralj 1 56) nEQl'tEMOflEVmc; WQaLc; 'kako kruže proljeća'. Taj kontekstu alni paralelizam između EVLaD't6c; i WQa mnogo nam kazuje o -
Vegetacijski ciklus
Prije nego se zaokruži
Godina ide
Obrću se godine Kruže proljeća
1 2 1 Usp. 3CC>I s.v. jaro ljara ljar'h.
Zeleni lug
značenjskoj sukladnosti tih riječi, a glagoli nD\of.HXL 'okretati se', 'obrtati se', 'vrtjeti se' i 'rEMOf-lal 'kružiti', 'obilaziti' samo su dvije glasovne varijante indoeuropskoga korijena kwel- 'okretati se' i skupa s imenicom KVKi\os 'kolo', 'kotač', izvedenom također iz njega, bit će da pripadaju istom hijeratskom kontekstu. A za nO LT] 'trava', 'livada' to je preko podudarnosti s baltičkim i slavenskim mitskim kontekstom, a i porabom u značenju 'godina' sasvim nedvojbeno dokazano. S time je u vezi osobito znatno to što se i u ophodničkim pjesmama hrvatskih jurjaša razabiru tragovi arhaičnoga hijeratskog pjesništva kojemu je središnji motiv kruženje godine sa svojim vegetacij skim ciklusom i vraćanje, opet i opet, na isti dan: Nijejuro svaki dan, već u ljetu jedan dan (H 3 i 4) . 122 Tu se očito radi o tragovima indoeuropske sakralne poezije. Takav je trag i grčki pjesnički izraz VE08Y]Ai]s ITOLY] 'novoizni kla trava', koji izriče motiv što se također vrlo markantno javlja u hrvatskim jurjaškim pjesmama. Tako pjevaju o Jurju koji je došao na svoj dan, jedan u godini: Donesalje donesal lpedal dugu travicu, l lakat dugu mladicu (H 1 6) . 123 Nicanje i rast trave i u tom tekstu obilježuje početak novoga godišnjega kruga. Tu pedanj duga travica i lakat duga mladica izražavaju baš onu predodžbu, pjesničku i mitsku, koju i homersko vE08Y]Ai]s nOLY]. Tako se u obojemu preko litavskoga pieva prepoznaju preoblikovani fragmenti istoga indoeuropskoga obrednog teksta. 124 To što se tako razabire po raštrkanim krhotinama potvrđuje se znatno očitije cjelovitijim ulomkom iz Homerova epa (Ilijada 1 4, 346-3 5 1 ) u kojem se javlja ključni izraz VE08Y]Ai]s ITOLY]: [46 b] TH QIX KIXL ayKixc; Ef-llXQmE KQOVOV nal.c; f]v 7liXQcXKOLUV"
'rOL<JL b' vno x8wv bl.a cpvEV vm811Ma 710lllV, 1 22 Usp. gore, str. 10-1 1 . 1 2 3 Isto tako: Donesalje sve što nam treba: ! lakat dugu mladicu, /pedalj dugu travicu (H 15); Doneseljepuno vam, uprav tak kak i nam lpedanj dugu travicu, laket dugu mla dicu (Š 4987); Donesal je, donesal, lakat dugu mladicu, l donesal je, donesal, pedanj dugu travicu (H 17); Donesalje, donesal, p eden dolgo travica, I laket dolgo mladica (Š 4993). Usp. gore, 70-7 1 . 1 2 4 Usp. Katičić, 1992, 67-69.
Ciklus
Opet i opet isti dan
Travica i mladica
Sveta svadba
Zeleni lug -- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
,\uJTĆ>V 8' EQCJrlEvnx tbe KQĆ>Kov r']b' uaKLv8ov �L'KVOV KGtl f-lGtAaKOV ac; ana xSovoc; v1V6a' EEQYEV. TC�1 AE.';aa8T)V, eni. be vupEATJV [aaavro KGtA�v XQVCJELT)V' anAnval. antmm:ov EEQCJlXl. - >>Reče to dakle Kronov sin i uhvati svoju suprugu; a pod nji ma je božanska zemlja dala rasti novoizniklu travu, rosnu dje telinu i šafran i peruniku, gustu i mekanu koja je od tla izbijala u visinu. Na nju je njih dvoje leglo, a na se su navukli maglu, lijepu zlatnu; s nje je padala svjetlucava rosa.<<
qelovito ispričan indoeuropski mit
Trava djetelina
Tu se svježe izniknuta trava uvodi kao ležaj na kojem se sjedinju je božanski par, brat i sestra, što su po helenskom mitu, rodoslovno ustrojenom, Zeus i Hera kao djeca Krona i Reje bili. Upravo takav mitski sadržaj pošlo je za rukom rekonstruirati na temelju ulomaka praslavenskoga sakralnog pjesništva. 125 Mit o »svetoj svadbi« (lc:Qoc; ylif-loc;) koji se u slavenskoj predaji na temelju raštrkanih ulomaka mora uspostavljati neizravnim zaključivanjem tu se kazuje izravno i cjelovito i očito potječe iz indoeuropske predaje.1 26 Uz svježe izniklu travu spominje se na mjestu navedenom iz Ilijade još i drugo raslinje. Na prvom je tu mjerstu Au.n:oc; 'djete lina', zapravo jedna njezina vrsta kakva raste u vlažnim nizinama grčkim i trojanskim, a bila je osobito pogodna za hranu konjima. I doista se Aunoc; u Ilijadi spominje kao konjska paša (2, 775-777) : [46c] innm be naQ' CXQf.lamv i:Kamoc;,
Aunov EQEnTĆ>f-lEVOl i:AE68QmTĆ>V TE aEALvov, ECJTGtCJGtV - >>a konji su stali svaki kod svojih kola čupkajući djetelinu i peršin nikao u močvari<<.
To je u polju pod Trojom. A u Spartu nas prebacuje Odiseja, kada Telemah, koji je onamo došao Menelaju, kaže o konjima koje mu je taj poklonio (4, 60 1 -695) :
1 25 Usp. Katičić, 1987b, 35-37 i 1989, 58-73 i gore u ovom dijelu knjige. 126 Usp. Katičić, 1992 , 70.
Zeleni lug [46d] "Irrrrovc; b' dc; 'I8cXKY]V OVK a/;Oflal. aAAa OUL iXD'l:cfJ
tv8abc: Ac:l1.jxv ayaAfla· av yixQ mblmo avaaanc; c:vQtoc;, 0 i:vt flev Awn)c; rroAuc;, tv be xumtQOV, TCVQOL 1:c: i:;na( 1:' i]b' c:vQvcpvec; KQL Awx6v. tv b' 'I8itK1J oi)'[' cXQ bQOflOL EUQEEc; o(nc: u AELflWV.
Konji neka ostanu gdje je mnogo djeteline
A konje ne ću voditi na I taku, nego ću ih ovdje ostaviti tebi samomu na diku: ti naime vladaš nad širokim poljem u kojem je mnogo djeteline, u kojem raste kipir, pšenica i pir i jačmen Što raste široka lišća. A na Itaki niti ima širokih trkališta niti ikakva livada.« - >>
Tu je bjelodano potvrđena osobita veza djeteline zvane Aw1:6c; s konjima, a razabire se i njezina važnost za konjsku pašu. Po svojem značenju ta je grčka riječ funkcionalno posve jednakovrijedna izrazima TpaBa KOBhiAYIII Ka u ruskim i trava ditelina u hrvatskim pjesmama što čuvaju trag svetoga pjeva o božanskoj svadbi. Kad se u Ilijadi opisuje boj na rijeci Skamandru i poboj Trojanaca od Ahilejevih ruku, pošto se razgnjevljen zbog smrti svojega prija telja Patrokla vratio u borbu, spominje se pri opisu požara koji se pri tome razgorio i Aw1:6c; među raslinjem niklim sasvim blizu vode (2 1 , 349-350): [46e] 6 b' tc; 7101:1Xf10V 1:QE\j.Jc: cpA6ya naflcpav6waav.
Ka(ov'l:o 711:c:Mcu 1:c: KaL htcu i]be flDQLKCU, xa(c:'l:o be Aw1:6c; 1:' i]be 8Quov i]be xumtQov, 1:a mQi. xaAix QEE8Qa &Ate; rrmaflcio rrc:cpuxn.
Osobita veza djeteline s konjima
Djetelina uz rijeku
A on (tj . Hefest) je prema rijeci okrenuo blještavi plamen. Gorjeli su brijestovi i vrbe i tamariske, gorjela je djetelina i sita i kipir, Što je sve gusto izraslo oko lijepoga korita rijeke.«
- >>
To nabrajanje drveća i drugoga raslinja, što raste na obali rijeke j ako podsjeća na slavensku odredbu onoga što se zove lrgz>, a gore su dane osobito arhaične istočnoslavenske potvrde za to (str. 1 571 58). Kao livada obrasla karakterističnim biljkama i grčko rro(ll raspoznaje se dakle, i bez etimološke veze s baltičkim, već iz same grčke tradicije kao jednakovrijedna sa slavenskim lrgz> i lrka. Vezu rro(ll s koritom rijeke potvrđuje ukrasni epitet 'kojega je korito
Karakteristično drveće i grmije u lugu
Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
Magla i rosa
obraslo travom'. Homer ga u Ilijadi (4, 383) daje rijeci Azopu u Beotiji: Aawnov b ' 'lKovw (3a8uaxoLvov Ac:xc:noLflV - »a stigli su do Azopa obrasla gustim rogozom i s koritom obraslim travom« . To je upravo onakvo zemljište kakvo se praslavenski zove Ipka i lpgo. 1 27 • O ljubavnom susretu Zeusa i Here pjeva se u Ilijadi na navedenom mjestu ovako ( 1 4, 350-35 1 ) : 'r4J Ac:�aCY8f1V, t nl. b[ vc:EAflV ECYCYUV'W l KCXA�v XQVCYc lflV anAnval. an[mnwv EEQCYCXL »Njih je dvoje leglo, a na se su navukli maglu, lijepu zlatnu; s nje je padala svjetlucava rosa.« Magla i rosa javljaju se u jednoj pjesmi zapisanoj u Crnoj Gori u kontekstu opisa svete svadbe:
-
Bosa Mare Izgubila je prsten Marko ga nije našao
Devet braće
Ne daju suncu
[46f] IlaAe MarAa rro EojaHu, cHTHa poea rro AlfBaAH. HuTKO pocy rrpoh He MO)!(e, Hero j eA Ha 6oca Mape. Hu oHa je rrpoh He MO)!(e: Hora joj ce rrorriby)!(HyAa. IlpeTeH joj ce ocKoquo. Mape MapKa rroTsopuAa: »Tu MH, MapKo, rrpcTeH Hal)e.« MapKo joj ce KyHujaiiie: »HujecaM TH rrpcTeH Haiii a . Ho caM cuHon e sojcKe AOIII a ; IlyiiiTax xpTe u arape, rryiiiTaX xpTe Hlf3 AlfBaAe, a arape y3 Ay6pase; AO AyHaBa AOXOAmne, Ha AyHaB ce HaA3Hpaxy, aA cy y rpaA AeBeT 6paTax. AeseTHHa cecTpy 'Majy, HO ux cecTpy cyHJ:.(e rrpocu; HujeAaH je 6paT He Aaje, HajMAal)u je 6paT AaBaiiie , oH a 6paha rosopaxy: »A He, 6paTe, jeAaH 6paTe, 1 27 Usp. Katičić, 1992, 70-7 1 .
Zeleni lug j ep je cyH�e orlbeBHTO, cecTpy he Hll ll3ropeTH!« C Apyre CTpaHe Mjece� rrpocll; HHjeAaH je 6paT He Aaje, HajcpeAlbH je 6paT AaBaiiie, cBa ra 6paha rrocAyiii aiiie ; j ep ce Mjece� rrpoMjelhyje. 0Ha liMa CBOjTe AOCTa: CBe 3BHje3Ae 3a jeTpBe, rrpexoAHH�Y ApyrapH�y, a AaHH�Y 3aOBH�Y·
Daju mjesecu
Zvijezde su joj CHTi l, 6p. 229
Očito je da se tu radi o svadbi. A kad se pomnije razmotri, poka zuje se jednako jasno da je to, koliko god je kazivanje sasvim druk čije oblikovano, ono isto mitsko zbivanje koje se kao susret Jurja i Mare opisuje u jurjaškim pjesmama [3, 2 1 , 22, 24, 26] . I tu mlad junak dolazi iz daleka, s vojnoga pohoda, tek se taj mladi junak tu po kraljeviću zove Marko. Zelen lug zamijenjen je balkanizmom livada, ali i tu je grad, i u njem sestra s devet braće, tek o djeverima nema tu riječi. A Mara ima prsten, bit će zlatan, kao što u jurjaškim pjesmama ima zlatnu jabuku. I kako god on to niječe, opet se razabire da je prsten Marku, pa je onda njemu i djevojka (usp. [2 1 ] ) . Da je ta svadba nebeska, to se pokazuje u tome što se kao mladoženje javljaju sunce i mjesec. Zemlju je za te svadbe pokrila magla, u baltičkim se pjesmama u tom kontekstu javlja ista riječ kao migla, a po livadi je pala rosa. Po njoj Mara hodi bosa. To je čvrsta sastavnica te usmene predaje. Pokazuje to makedonska pjesma o djevojci Mari za koju se pjeva: Kora K.e pacHII - Mapa K.e nopacHII, l Aa He e nyiiiTIIT 6oca no poea (lJ,eAaKOBCKII, 1 52) - »Kad bude rasla, Mara će porasti, da j u ne puste bosu po rosi«. Ta rima rosa - bosa, a baltički rasa - basa, jedan je od nosivih lukova obrednoga pjeva o svetoj svadbi. 128 Uočiti tu valja da se nevjesta svete svadbe javlja u dva lika: kao bosa Mare s Markom vani na livadi i kao sestra s
1 28 Usp. Katičić, 1990a, 77-79 i 1993, 52-56.
svojta
Livada Grad
Rosa - bosa
Mara je dvostruka
Zeleni lug -- Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine
devet braće u gradu. To je udvostručenje, čini se, karakteristično za poetiku kazivanja mita u praslavenskoj hijeratskoj poeziji. Taj drugi pramen usmene predaje bolje se upoznaje i čvršće po tvrđuje pjesmom zapisanom u dubrovačkom kraju:
Svatovi na livadi
Nevjesta šeta Zlatna jabuka
[46g] Pala magla na Bojanu, a svatovi na livadu. Tuda šeta mlada neve, u rucijoj žuta dunja, žuta dunja i četruna
Po svojem prvom stihu ta je pjesma varijanta upravo navedene. Tu je magla, ali se rosa izgubila. Zato se tu izrijekom spominju sva tovi koji su pali na livadu. Tamo, u zelenom lugu, odvija se dakle svadbeno slavlje. Tu je i neve, nevjesta i ona šeta, upravo hodi. A žuta dunja i žut četrun u njezinoj ruci nije nego zlatna Jabuka koju će dati onomu za kojega će poći. I to je nedvojbeno izdanak iste usmene predaje pretkršćanskoga obrednog pjesništva. 129 Rosa može pasti i tako visoka da ugrožava i konja, a djevojka ne može po njoj hodati bosa. Taj motiv i taj, već poznati, srok potvrđe ni su u jednoj srpskoj pjesmi: 130 [46h]
"\'e može bosa, pala je rosa
Baltička predaja
CHTI l, N2 1 16
AeBojKo Moja, Hanoj MH KOIDa! - He M ory 6oca, naAa je poea KOIDY AO caMapa, MeHH AO ljepAaHa; KoiDy AO Hoca, MeH H AO naca. -
CHTI l, N2 579.
Ta je predaja baltoslavenska. Potvrda je mnogo, a sasvim bjelo dano to pokazuje jedna latvijska daina: [46i] Migla, migla, liela rasa, pazud manis kumeli1;tš. Nokrit migla, nokrit rasa, 1 29 Usp. Katičić, 1992, 7 1-72. 130 Usp. Katićić, 1990a, 79.
Zeleni lug atrod' savu kumeli1;u, atrod' savu kumeli1;tu pie Meneša nama durvu. Meness lJima Saules meitu, ludza mani vedibds.
Mjesecje B
33865
- >>Magla, magla, velika rosa, izgubio se moj konjić. Spustila se magla, spustila se rosa, nalazim svojega konjića pred dverima Mjesečeva doma. Mjesec je uzimao Sunčevu djevojku, pozvao me j e u svatove.<<
I tu se u magli i rosi nešto izgubilo, ali nije prsten nego konj . Odvija se svadbena svečanost, i to je nedvojbeno nebeska svadba: mladoženja i nevjesta nebeska su tijela. U Homera je rosa koja obilježuje svetu svadbu zlatna. I u slavenskoj i u baltičkoj predaji spominje se zlatna rosa. 1 3 1 Nema dvojbe da se tu radi o ulomcima indoeuropske sakralne poezije. Božanska svadba bio je i njezin mitski motiv, a magla i rosa, zlatne i blistave, bile su neizostavan dio njezina obrednog opisa. 132 A o vezi između rose i gubitka vrijednoga predmeta, duboko ukorijenjenoj u usmenoj predaji i bitnoj za mitski ustroj svijeta, svjedoče dvije ruske zagonetke i njihove odgonetke. Jedna zagonetka glasi: [4 6j]
Sunčevu djevojku
Izgubio st: k01�j
Zlatna rosa
Ruske zagonetke
0AeHa 1_\apeBHa ITO ropoAy XOAHAa, KAJOqlf o6poHHAa. CBeKop BHAeA, AeBepb ITOAH51A. (poea) Mu 200 - »Jelena carevna po vrtu je hodila, ključeve je izgubila. Svekar je vidio, djever je podigao.<< (Odgonetka: rosa)
druga je zagonetka ovakva: [47]
uzimao
3ap51-3ap51HHL\a ITO ropoAy XOAHAa, KAJOqH o6pOHHAa. Mec51'-\ BHAeA, coAHL\e BCKpaAo, a 3eMA51 cxopoHHAa. MH 198 (poea)
131 Usp. Katičić, 1989, 88. 1 32 Usp. Katičić, 1992, 72-73.
Izgubili su se i našli kijuči
Zeleni lug -- Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine - »Zora-zorica po vrtu je hodila, ključeve je izgubila. Mjesec je vidio , sunce je ukralo, a zemlja sačuvala.« (Odgonetka: rosa)
Ključevi kojima ]arilo otvara zemlju i ispušta rosu
Veza Jurja s ključevima i rosom
Obje su zagonetke dalekosežno podudarne. I tu mlada žena, ne vjesta, hodi po ograđenu vrtu (ropoA) . Izgubila je vrijedan predmet, ključeve. Pretpostaviti je da su zlatni. Njima u proljeće J arilo otvara zemlju i ispušta rosu.133 To i jest veza između ključeva i rose. T om u se nitko ne može domisliti, to treba znati. Isto tako treba znati tko je svekar, a tko djever. Da se pri tome radi o nebeskim tijelima pokazuje druga zagonetka. Njihova odgonetka otkriva skrovito mitsko ustrojstvo svijeta. Njegovo poznavanje, izrečeno ispravno oblikovanim riječima, daje onomu koji to tako zna i izriče na pravi način obrednu moć nad svijetom. To su obredne zagonetke, upravo kao i one zvane brahmodyam u vedskoj predaji indijskih brahma na. Potječu iz iste indoeuropske predaje obrednih tekstova, usmene dakako. Bitnu mitsku vezu između ključa i rose izriče vrlo jasno jedna bjeloruska ivanjska pjesma: [47a] I1saHhiBa Man1 yno HoqKy HH cnaAa, yc10 HOqKy HH CIIaAa, y f1Hrpa KAIOqH KpaAa, 3HMAIO pa3MhrKaAa, p acy BhmycKaAa.
p 8, 226
>>Ivanova mati svu noć nije spavala, svu noć nije spavala, u Petra je krala ključe, zemlju je otvarala, rosu ispuštala.<<
Zato je u svetoj zagonetci ključ upravo rosa. A rosu ključem ispušta upravo Juraj . To kaže ukrajinska pjesma: [47b] Aa Ypail MaTKY KAHqe: - »Aa IIOAaH, MaTKO, KA!Oqi, Aa BhmycTHTH pocy, AiBOL\KYIO Kpacy.« - >>I Juraj majku zove: »> dodaj, majko, ključe, i ispustiti je rosu, djevojačku krasotu.<< 1 33 Usp. gore, str. 31-34.
/-----
200
___..- ,
Zeleni lug
Tu je u kontekstu s Jurjem i rosom, dakle svetom svadbom, djevojačka krasota, kao što je divojaštvo u [24] i AIIBh51 KpacoTa u [25] . A i bjeloruska pjesma o svetcima što hode njivom jedan za drugim kazuje: [47c] A 3a TbiM Toro CBHTOe !Opne e KAIO'IHKaMH: 3HMAIO OTMbiKae�b, pocy nycKae�b.
P 1 , 4S4, N2 7
- >>A za tim sveti Juraj s ključićima: zemlju otvara, rosu pušta.<<
Djevojačka krasota
juraj kijučem ispušta rosu
Takvih j e primjera još dosta. Veza ključa s rosom i Jurjem, a time i sa svetom svadbom, dobro je potvrđena. Isti se pramen tekstovne predaje prepoznaje i u pjesmi zapisanoj u istočnim srbijanskim predjelima: [48]
CeAH MOMa y rpaAHHH, 6pa3AY 6pa3AH, BOAY MaMH Aa HaMaM H y rpaAHHy, Aa 3aAHBa paHo �Bene, paHo �Bene: 6eA 6ocHA>aK, 6eA 6oCHA>aK, )J(yr KapaHHA. rA e 6pa3AHAa, ry 3aCnaAa: BprAa rAaBy y 6ocHA>aK, BprAa pyKe y KapaHHA, BprAa HOre y BOAH�y, noKpHAa Ce TaHKOM KpnoM; H36HAa je CHTHa poea, Kao Aenny npeneAH�y, Ko jeceihy Ay6eHH�y, OryA HAe AYAO MAaAo, AYAO MAaAo He)J(eJbeHo, yBaTH ce 3a ABa KO�a, na npecKO'IH y rpaAHHy, na roBopH AYAO MAaAo: »Aa A Aa 6epeM KHTY �Beha? Aa A Aa A>y6HM MAaAy MoMy? K H Ta �Beha M aA AO noAHe, MAaAa MOMa MaA AOBeKa!«
Moma u gradini
Voda i bosiijak
Sitna rosa
Ludo mlado neženjeno
Djevojka je CHf1 1 , 4S3
blago dovijeka
Zeleni lug -.- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine Ta
Poruka pjesme iskićena obrednim kazivanjem mita
Grad, gradina
Mlad on, neženjen
Njiva, vrt
pjesma nije obredna. Ona je izrazito životna. Ruski skupljači narodnih pjesama svrstali bi j u vjerojatno među obiteljske (necHH ceMeHHhie) . Glavna joj je poruka narodna mudrost da je cvijeće, kad se ubere, imanje tek za nekoliko sati, a mlada djevojka, kad se uzme, imanje za čitav život. Tu doista nema ničega mitskog. Ali ta se po ruka izriče tako da se jedno zbivanje pripovijeda do u vrlo neobične pojedinosti. Poruka pjesme tim je pripovijedanjem samo iskićena. No u sadržaju i izrazu toga iskićenoga pripovijedanja prepoznaje se kazivanje mitskoga zbivanja kakvo je došlo do nas od obrednih pjesama slavenskoga poganstva, a motiv mu j e sveta svadba koja otvara i pokreće godišnj i ciklus rodnosti. I tu je djevojka u ogra đenom vrtu. Praslavensko gordo u izvedenici gordina tu j e, kao i u bugarskom i makedonskom, zadržalo svoje izvorno značenje. Sama riječ rpaAHHa znači tek 'vrt', ali se u pjesmi iz daljnjega pripovijedanja nedvojbeno razabire da j e taj vrt ograđen, što riječ gradina izvorno i znači. To je dakle isti pramen usmene tekstovne predaj e kao ono Mara djevojka p o gradu šeće [2 1 ] s varijantama [3] i [22] i nešto različi tije [6] . U ograđenom vrtu raste bujno raslinje, raznoli ko cvijeće. I tu su djevojci noge u vodi, smočene, a tu je i rosa, tek ne na livadi, nego je sama djevojka u ograđenom vrtu orošena. I tu nailazi mlad junak: 0TyA HAe AYAO MAaAo, AYAO MAaAO He)l(elheHo. Tu se odmah prepoznaje ono: MoAOAOH OH xoAOCTOH [2] »mlad on, neoženj en«. Nema dvojbe dakle da se u toj pjesmi o mami u gradini očuvala, jako preoblikovano dakako, pretkršćansko obred no pjevanje o ljubavnom susretu mladoga boga i mlade božice, o svetoj svadbi. U vezi sa svime time dobiva osobito značenje i to da u bugar skim dijalektima rpaAHHa znači 'njiva', 'polje', a dolazi i rpnHHa < rpaAHHa 'njiva', 'vrt'. Ukrajinski pak dijalektalno ropoAHHa znači 'polje zasijano konopljom' . 1 34 To se izravno nadovezuje na ono iz ruske obredne pjesme: ... Mo if eBeKop no rop6Ay XOAHTh, no ropoAy XOAHTh, KOHoneAhKY ceHTh [ 1 8] . K tomu valja uzeti i [ 1 9] , gdje se -
134 Usp. 3CC5I 7 (1980) , 33-34
s .v.
gardina.
, --...._ .
202
.� ,
Zeleni lug
također pjeva o konoplji što je izrasla i na njoj su zlatne rese. Od toga zlata iskovat će se ključevi, pa se kaže: iz nje ćemo grad otpirat. Tako se i tu u kontekstu usmene tekstovne predaje nalazi praslaven sko gordz,. Kako god i sa svim tim o tom kontekstu ne možemo sebi stvoriti jasnu i preciznu predodžbu, ipak se on nedvojbeno ocrta va i svjedoči o kontinuitetu usmene predaje sve od pretkršćanskih vremena. To pak što ga za sada nismo u stanju do kraja razjasniti svjedoči čak o njegovoj autentičnosti. Da je taj kontekst izmišljen, proizvoljno konstruiran, bio bi i do kraja jasan i potpuno razumljiv. Pjesma pak o momi u gradini vrlo ilustrativno pokazuje kako se prastara baština sakralne poezije u ulomcima, pa i bitnim, očuvala preoblikovana u funkciji mnogo mlađih vrsta usmenoga pjesništva. A to da je rosa, koja je, kako se pokazalo, neodvojiva od sve te svadbe, izravno povezana s rodnošću polja pokazuje rečenica iz svadbene zdravice zapisane u Popovu u Hercegovini: Medna ti rosa rosila, a zemija ti plodila (ZN ŽO 1 3 , 252) . Tu valja spomenuti i to ponim Medna luka u planini Zvijezdi istično od Vareša u Bosni.135 A što praslavensko lr;ka izvorno znači, kakva je to vrsta zemljišta, o tome je već bilo opširnije govora (vidi gore str. 1 5 8-1 60) .
S.
Grad
Baština obrednoga pjesništva u funkciji mladih vrsta
Susret na vodi
Za prvobitno značenje praslavenskoga lr;gz, bitna je voda. I o tome je tu već bilo opširnije govora (vidi gore str. 1 5 5-1 58) . Nije dakle nimalo čudno što mnogi pramenovi usmene predaje kazuju da su se mladoženja što dolazi iz daleka i mlada nevjesta sreli na vodi. Sreli su se, naime, u lugu, kako pjevaju turopoljski ophodnici. Pa se u jednoj jurjaškoj pjesmi umjesto o zelenom lugu i suhom drugu kao mjestu ljubavnog susreta govori o suhom drevcu i, sasvim izričito o hladnoj vodi: Kukavica, Lado, zakukuvala, l Zakukuvala, Lado, vu černoj gore, l vu černoj gore, Lado, na suhom drevcu, l na suhom drevcu, 1 35 Taj mi je podatak dao Varešak Toni Petković i ja mu ovdje na tome od srca zahva ljujem.
Susret u lugu je susret na vodi
Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
Ivo i Mara na vodi
Devet braće
Voda i šuma
Lado, pri ladno} vode [37] . Taj susret na vodi potvrđen je na mnogo mjesta u usmenoj književnosti na slavenskim jezicima.l 36 Neke su ovdje već spomenute. Tako u pjesmi o vojvodi Š kenderu i najljepšoj djevojci iz grada Brinja stoji: Kada Škender pride na tu ladnu vodu, l on na vodi najde l mlajehnu divojku [43] . Voda je prisutna i kad se o suretu dvoje mladih na otoku Šipanu pjeva: Ide Mare na vodicu l za njom Ivo na konjicu: l Ivo Mari govorio: 1- Dušo Mare, pričekaj me, l imam s tobom govoriti! l Mare Ivu govorila: l Ne mogu te čekat, Ivo, l u dvoru mi devet braće [40] . Još izričitije se voda, upravo voda hladna, spominje u drugoj varijanti, također s otoka Š ipana: Ide Mare na vodicu, l za njom Ivo na konjiću. l Ivo Maru dozivajo: l - Dočekaj me, dušo Mare! l Mare Ivu govorila: l - Ne mogu te čeka: Ivo, l u dvore mi devet braće, l devet braće, sve zlatara, l pa mi treba voda hladna (NL 1 88, br. 2 1 1 ) . Još jedna varijanta zabi lježena je u Zaglavu na Dugom otoku: Rano rani mlada Katarina, l rano rani na vodicu hladnu; l za njom rani Ive dite mlado, l njezina se vidra dotaknuo, a vidro je zvonom prozvonilo. l Sačula ga stara njena majka l tere zove devet mile braće (NL 53, 32). To što se u svim tim potvrdama spominje nevjestino devet braće jasno pokazuje da je to isti onaj susret u lugu o kojem pjevaju turopoljski jurjaši (vidi gore str. 1 1 6-1 1 7, 1 28-1 33, 1 38-1 39) . I tamo je devet deverka, kaki brajenek [2 1 ] i slično u [3, 22, 26] , a to je najizvornija predaja toga obrednoga mitskog kazivanja. Ovoj je posljednjoj potvrdi vrlo bliska druga, zabilježena u Zbelavi kod Varaždina: Mlada se divojka rano jutro stala, l rano ju tro stala, glatko počesala. l jona mi je vzela vedro }okovano, l jona mi je tekla pod visoku goru, l pod visoku goru i po ladnu vodu, l i po ladnu vodu svemu vranu konju. l ]ondi mi je našla svega vrana konja: l - Hoj, moj vranič konjič, kaj ti tuto delaš, l kaj ti tuto delaš, gdeje pak tvoj gazda? l - Moj gazda otišel vu ravne gorice, l vu ravne gorice po čerleno vince, l kaj je pili bomo gda se ženil bode, l gda se ženil bode, tebe jemal bode (IKS 238) . I tu djevojka ide s vedrom 1 36 Usp. Katičić, 1989, 61-63.
Zeleni lug
po vodu, i tu se radi o svadbi, a tek se tamno naslućuje i to da su konj i mladoženja zapravo jedno. 1 37 Od toga čak podilazi neka ta janstvena jeza. A tu su i ravne gorice u koje je mladoženja otišao kao što je u [37] černa gora. Ta gorica nije 'vinograd', kako je god riječ o vinu. Tu gora treba razumjeti u južnoslavenskom značenju 'šuma'. Onda se odmah uočava i to da je s time podudarna ruska bala da o rodoskvrnom susretu u mekoj travi (vidi gore str. 1 70- 1 73) . Tamo stoji da je ležaj dvoje mladih položen oT CHHHro MOPH »od sinjega mora« i oT TeMHoro Aeca »od tamne šume« [39] . Voda je tu more. Ali praslavensko mor'e izvorno znači močvara, a močvaran je i lr;gz> u svojem prvotnom značenju. To se osobito jasno razabire iz kašupskoga izraza luguovata !oka 'močvarna livada' . I lr;gz> i voda i mor'e izriču tako isto značenjsko područje, pa se u svetom obred nom pjevu mogu smjenjivati u varijaciji koja mu pojačava moć nad zbivanjem u svijetu. Š uma se pri opisu susreta spominje i u pjesmi o Š kenderu: On mi ju uhiti l za desnu ručicu l tere ju on metne l zad sebe na konja. l Kada oni pridu l posred černe gore, l počela je mlada l prigorko plakati [43] . A u značenju 'šuma' tu će biti prvotno praslavensko les'b. Mjesto susreta obilježuju tako ze/em lr;gz>, kojega su obilježja holdbna voda odnosno sin'e mor'e i tbmm }b !es'b. Susret na vodi prikazuje se u hrvatskoj usmenoj književnosti i sa svim drukčije. Tako u pjesmi iz Gudinaca kod Vrpolja u Slavoniji: [49]
Divojčica vodu gazi, nogejoj se bile; mlado momče konjajaši, grohotom se smije: - Gazi, gazi, divojčice, ne bi l' moja bila! -Ja da znadem, mlado momče, da bih tvoja bila, u mliku bi s' umivala, ne bi l' biija bila, u sirutki noge prala, ne bi l' biije bile, srebrom bi se po tko vala, ne bi l' viša bila, zlatom bih se opasala, ne bi l' tanja bila. HNP 7, 17, N r. 34.
Kako god je tu pripovijedanje sasvim različito, ipak se prepoznaje da je to onaj mitski susret na vodi. 138 Tek nema nikakve naznake 1 37 Usp. Katičić, 1 987, 39 i dolje str. 381-385. 138 Usp. Katičić, 1993a, 53-54.
Obiiježja luga
Mitski susret na vodi
Zeleni lug -- Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine
Druge varijante
da su divojčica i momče zapravo »bratac i sestrica«. Preoblikovan fragment obrednoga mitskog kazivanja tu funkcionira kao obična lj ubavna pjesma. O susretu na vodi pripovijeda se i u srpskoj predaji. Tako u pje smi zapisanoj u Hercegovini: I1Ae Mape e BHjeApoM Ha BOAy, l 3a IbOM HHKO ea Hare Ha Hory (CHTIX 267, N9 264) . Tu nije teško prepoznati varijantu upravo navođenih pjesama sa Š ipana. Još jed na hercegovačka varijanta pripada istom pramenu usmene predaje i nedvojbeno je istog sakralnoga podrijetla, kako je god plitka zbog jeftine erotske aluzije koja je unesena u nju: l)eHo 6yKoM BOAa Teqe l OH�e Mapa rane rrpaAa. l l)eHO rrpaAa TY 3acrraAa. l flpHByqe ce MAaAO MQMqe l H yKpaAe MapH rane (CHTIX 261 N9 254) . Susret na vodi opisuje se i u gore već razmotrenoj pjesmi [48] : CeAH MOMa y rpaAHHH, l 6pa3AY 6pa3AH, BOAY MaMH l . . . fAe 6pa3AHAa, TY 3acrraAa: l . . . Bp rAa H ore y BOAH�y, . . . l 0TyA HAe AYAO MAaAO, AYAO MAaAO He)KelbeHo, l yBaTH ce 3a ABa Ko�a, l na rrpecKoqH y rpaAHHY [48] . Tu je djevojka y rpaAHHH, pa je to podudarno s ne vjestica po gradu se šeće i slično [3, 2 1 , 22, 26] . I opet je jasno da je to ista tekstovna predaja o susretu o kojem pjevaju turopoljski j urjaši (vidi gore str. 1 1 6-1 1 7, 1 28-1 33, 1 3 8- 1 40) . 139 Upotpunila se tako u dosta pojedinosti slika tragova praslavenskog obrednoga kazivanja mita o svadbi u zelenom lugu kako se čuva u tek stovima usmene književnosti naroda što govore slavenskim jezicima. -
6.
Fragmenti, koliko su uspostavljeni
Pregled rekonstrukata
Da bi se rezultati ovoga istraživanja izrazitije zaokružili, donosi se ovdje pregled rekonstruiranih fragmenata praslavenskih obrednih tekstova koji pripovijedaju o svetoj svadbi gromovnikove djece, ko liko su tu uspostavljeni. Obrazloženje za tu rekonstrukciju dano je u prethodnom razlaganju. 1 39 Usp. Katičić, 1989, 61-63.
Zeleni lug
Tu je na prvom mjestu kazivanje o susretu gromovnikova sina i kćeri: Mold'b ]arylo po zelenujemu lrgu hoditb m'bnogo travy toptajetb po prti.
Susret u lugu
Kukavica zakukovala jutre rano zelenejem b lrzl, zelenejemb lrzl na susejemb drrzl, na susejemb drrzl, na orkytovejemb, na orkytovejemb i na borovejemb, na holdbnejejb vode. To nestb byla kukavica, tojestb byla molda nevesta. VbSf srtb devojbky za mržb ot'b Šbdly, samojestb ostala {Mara} devojbka. [Mara} devojbka po gordu hoditb, po gordu hoditb, deveri buditb, devftb deverbjbjako brat'b: » V'bstanite Sf, devftb deverbjb, devftb deverbjbjako brat'b. ]arylojestb do/pri Šbd!'b zelenejemb lrzl na susejemb drpze. « [Mara}jbmatb140 zoltojab!'bko. M'b nogo gospody zajab!'bko dbrŽitb. jemu žejab!'bko, tomu devojbka! ]arylujabl'bko,Jarylu devojbka. ]arylojbmatb zoltojab!'bko. On 'b takajetbjego V'bn orvbno pol e, v'bn orvbno pole, V'b Čbrny gory, v'b Čbrny gory,v'b devojbČbtvo.
O tome usporedi razlaganje u poglavlju l . Nadalje je rekonstruiran obredni tekst s naznakom dramskog dijaloga - device, kaka jego jesi roda (i plemene)? - u mene jesth devfth bratb. 140 Praslavenski to znači 'uhvatila je', 'drži'.
Prepoznavanje brata i sestre
Zeleni lug - Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine - device, tyjesi moja sestrica!
O tome usporedi razlaganje u poglavlju 3. Jasno je utvrđeno i obredno sricanje: Bosa na rosi
padla jestb rosa - devojbka hoditb bosa.
O tome usporedi razlaganje u poglavlju 4. Među svim elementima rekonstruiranog praslavenskoga sve tog obrednog pjeva ovi su fragmenti čvršće odredivi. Cjelina pak omogućuje da se stvori prilično jasna predodžba o mitskim sadržajima na kojima se zasnivala ta pretkršćanska obrednost.
�
zos ---
Zlatna jabuka
l. Igrala je zlatna jabuka
Turopoljski jurjaši pjevaju o mladoj nevjesti koja se po gradu šeće ovako: Mara ima zlatnu jabuku (H 4). A i funkcija te jabuke u Marinoj ruci jasno je određena: Komu jabuka, temu djevojka (H 14). 1 Sama izreka Komu jabuka, tomu djevojka čvrsto je ugrađena u narodnu frazeologiju na području mnogo širem od onoga na kojem su uobičajeni jurjevski ophodi i pjevaju njihove pjesme.2 Ta se jabuka tače u ravno polje (H 14 i Nodilo 688) i ono od toga rodi i plodi (Ž 44, br. 63), a tače se i u crne gore (H 14 i Nodilo 688) i u djevojaštvo (Nodilo 688).3 Ovamo ide i pjesma iz križevačkoga kraja: [l]
Potočil]ežuš zlatu jabuku, potoči! ju je v naše polje: Naše polje lepo) rodilo, lepo) rodilo zlatom šenulkom, š čim se alduju se Bože meše, se Bože meše pod Božim krovom, pod Božim krovom, na Božem stolu.
jabuka se toči u polje
š br. 5042
Tu je jako prisutna kršćanska interpretacija. No ako se to zane mari, onda je isto što se kazuje i u Potoči nam, gazda, jabuku l vu to 2
3
Mam imti z!dtnu jabuku
O tome vidi gore str. 1 28-1 34. Kako mi kaže studentica Mirjana Saraf iz Podmilačja kod Jajca, tako govore, kada je riječ o izboru mladoženje, Muslimani u susjednom selu Kuprešani, a druga studen tica, Dragica Saraf, katolkinja iz istih tih Kuprešana, kaže da je čula kako to govori njezina baka. Zahvaljujem im na tim podatcima. Usp. o tome gore str. 1 31-139
Zeleni lug....., Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine široko l da bi nam polje rodilo, l zlatom pšenicom plodilo (Ž 44, br. 63). Ono što je tamo gazda tu je]ežuš. Odade se razabire da llilie polje
]arilo toči jabuku
je to božansko biće, i to ono isto koje se u ophodničkim pjesmama javlja kao juraj (H 14 i Nodilo 688). Sve su to zamjene za izvorno ime ]arylo, ]arovitb, pogansko i zato zamjenjivanjem potisnuto iz usmene tekstovne predaje kršćanskih vremena.4 Zlatne jabuke rastu na »zlatnom drvetu«, što vjerojatno i ne zna či drugo nego da rodi zlatnim plodovima. To jasno izriče slovenska pjesma: [2]
Zlatnejabuke padaju s drveta nad stolom i donose rodnost
Mit plodnosti
V našem polji zlatajablan, podjablanka zlata miza jokol' mize zlati sto/i, na njih sedi Bog Marija! V rokah ima zlato kropel. Hiti se ve zlatojablan, doli padu trijabuka. Prvopalo v našepolje: Naše polje obrodilo. Drugo palo v naše gore: naše gore o brodile. Tretjepalo v naše selo, naše selo zdravo, oj veselo: Daj Bog, daj nam dobro leto, daj Marija, daj nam Bog.
š br. 5183
Taj prisno srodni slavenski jezik ne treba prijevoda. Ipak je dobro napomenuti da jablan znači 'jabukovo drvo', miza stol' i stol 'sto lac'. Isto tako da kropel znači 'batina', a gora 'vinograd'. Na prvi se pogled razaznaje da je to temeljito kršćanski interpretiran fragment praslavenskoga poganskog obrednog kazivanja mita plodnosti. A osoba koja čini da se zlatne jabuke kotrljaju i tu je božanska, to je ovdje upravo Bog. Sve to potvrđuje i varijanta iste pjesme koja glasi:
4
Vidi o tome gore, str. 88-103.
Zlatnajabuka [ 3]
V našem poh'u zlatnajablan, daj Bog, daj Marija dobro leto. Daj namga Bog. Podja blankom zlatna miza, okol' mize zlatni stoli. Na njih sedu Bog, Marija, Bog, Marija, sveti Petar. V rokah drži zlatno kloper, shitijo se vujablan ko, doli padu trijabuka. Prvo palo v naše selo, naše selo 'se veselo. Drugo palo v žitno poh·e, žitno poh'e obrodilo: 'saka latka dva vaganka, razstavica po kuplenik. Tretje palo (v) vinske gore, vinske gore o brodile: stara trta to vor vina, grebenica po lodrco i prevezec po vedrce.
Zlatne jabuke s drveta
nild
stolom p.ui.�;u,::
dono.<e pfodrw.•;
š br. 518 9
I tu hrvatskomu prisno srodan jezik ne treba prijevoda, dosta će biti reći da latka znači 'klasić', razstava 'svežanj od četiri snopa', ku plenik 'pol vagana', trta 'trs', tovor 'tovar' tj. mjera robe što se može natovariti konju ili magarcu, grebenica 'grebenica', 'položnica', 'po valjenica' tj. nadzemni dio vinove loze koji se zavinut ukopava u zemlju da se ukorijeni. Zatim lodrca znači 'bačvica kakve se po dvije povezane natovaruju na životinju', dakle pol tovara, a prevezec znači 'priveščić'. To je, dakako, ulomak iste tekstovne predaje. Kršćanska interpretacija tu je još penetrantnija, ali mi ipak znamo koji to bog kotrlja zlatne jabuke Što time donose selu veselje, polju i vinogradu rodnost. Ta je rodnost tu bogato i razvedena opisana. To je vjerojatno tako bilo već u praslavenskom obrednom pjevu, ali su ondašnji predmeti, pojmovi i nazivi zamijenjeni suvremenima kakvi su bili u vrijeme kad je ta usmena poezija dobivala oblik u kojem je i
Predmeti su i pojmm·i tu zamijenjeni suvremenima
Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine
zapisana. Stol pak pod drvetom za kojim sjede svete osobe poznat je i u pjesmama ruskih proljetnih ophoda.5 Jabuka što pada sa stabla i kotrlja se ne potiče samo rodnost polja i vinograda, nego i plodnost ljudskoga braka. To pokazuje jedna ruska svadbena pjesma iz Aninskoga rajona Voronješke oblasti: jabuke padaju s grana na stol i kotrljaju se p o pladnju
[4]
Rasipaju se kao šećer i mirišu na grožde
jedna mladencu, druga mladenki
B caAy Ali, B caAHKe, B 3eAeHOM BliHOrpaAHKe, ali -AIOAli, ali-AJOAli, BO 3eAeHOM BliHOrpaAHKe COAOMaAHOI A Be BeToqKli Ha ABOp, CKaTHAliOI ABa 5.!6AoqKa Ha CTOA, ali -AIOAli, ali-AJOAli, COKaTliAliC5.! A Ba 5.!6AoqKa Ha CTOA. A Ba caAOBhie, MeAOBbie, Ha cepe6p5.!HOM 6AJOAeqKe. l.fTo 110 6AJOAeqKy KaTaeTC5.!, poBHO caxap paccbmaeTC5.!, BliHOrpaAOM OT3hiBaeTC5.!, ali -AIOAli, ali-AJOAli, BliHOrpaAOM OT3hiBaeTC5.!. KaK rrepBoe 5.!6AoqKo KopoAJO KopoAeBuqy, HuKoAaJO YcTHHOBuqy. Ali -AJOAH, ali-AJOAH, HuKoAaJO YcTHHOBuqy. A Apyroe-To 5.!6AoqKo KopoAeBe KopoAeeBHe, ali -AIOAli, ali-AJOAli, KopoAeBHe KopoAeeBHe, ArpacpeHe AAeKceeBHe, ali -AIOAli, ali-AIOAli, ArpacpeHe AAeKceeBHe.
- »U vrtu zar, u vrtiću, u zelenoj vinovoj lozi, aj-ljulji, aj-ljulji, slomile su se dvije grančice na dvor, skotrljale su se dvije jabu čice na stol, aj-ljulji, aj-ljulji, skotrljale su se dvije jabučice na 5
Vidi gore str. 23-26.
Zlatnajabuka stol. Dvije vrtne, slatke, na srebrnom pladnju, aj-lj ulji, aj-lj ulji, na srebrnom pladnju. Kako se po pladnju valja, baš kao šećer se rasipa, na grožđe miriše. Aj-ljulji, aj-ljulji, na grožđe miri še. Kao prva jabuka, Kralju Kraljeviću, aj-ljulji, aj-ljulji, Kralju Kraljeviću, Nikolaju Ustinoviču, aj-ljulji, aj-ljulji, Nikolaju Ustinoviču. A druga jabučica, Kraljevoj Kraljevni, aj-ljulji, aj ljulji, Kraljevoj Kraljevni, Agrafeni Aleksandrovni, aj-ljulji, aj ljulji, Agrafeni Aleksandrovni.<<
Tu osobite jabuke padaju s grana na stol. On dakle i tu stoji pod drvetom. Taj stol je svadbeni. A neobične jabuke što se rasipaju kao šećer, mirišu po grožđu i kotrljaju se po srebrnom pladnju povezuju mladi par. Posreduju svadbu. Upravo kao i ona zlatna jabuka koju Mara daje Juri, a on ju kotrlja u polje. Pošto su pale na stol, jabuke ne miruju. No ono što se s njima događa i nije osobito dramatično. I u slovenskim pjesmama što su upravo navedene pod jabukovim drvetom također stoji stol. Drvo je obraslo zlatnim plodovima, a zlatan je i stol pod njim. U ruskoj svadbenoj pjesmi, doduše, nema govora o zlatu, ali je pladanj srebrn, pa je tako i tu u kazivanju prisutan plemeniti metal. Jabuke padaju na stol, na srebrni pladanj. Tamo se kotrljaju i dolaze jedna mladoženji, a druga nevjesti. Kotrljanje jabuka ne dovodi samo do njihova raspadanja, nego može biti i vrlo razorno za okolinu.6 To kazuje varijanta, također ruska svadbena pjesma: [4a]
6
ITo caAHKy-caAHKy, ITO 3eAeHOMY BllHOrpaAHKy, TaM XOAHAa, rroryAHBaAa MOAOAa )!(eHa, 6o5IpbiH51 AKcHHh51 AHApeeBHa. Ha Toii. R6t.. oHhKe ABa 516r.. o qKa pBaAa, OHa KAaAa Ha 6AIOAeqKo, Ha 6t.. IOAeqKO Ha cepe6p5IHOe. BocxoAHAa Ha BhiCOKHH Ha TepeM, CTaHOBI1Aa Ha Ay6oBOH CTOA.
Usp. Katičić, 1990, 188.
Sto/je _it•adbeni
Pladanjje od srebra
Kotrijanje jabuke je razon1o Srebm pladtll�j
Zeleni lug ._, Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine j,y6osoii: CTOA pa3AaraeToi, _\Ba JI6AO'lKa pacKaTalOTCJI ITO 6Al0Ae'IK3 ITO cepe6peHy.
Kup l, 64, N9 82
- >>Po vrtiću-vrtiću, u zelenoj vinovoj lozi, tamo je hodila, šet kala, mlada žena boljarka Aksinja Andrejevna. Na drvcu ja bukovu ubrala je dvije jabučice, metnula ih je na pladanj, na pladanj na srebrni. Uzišla je na visoku kulu, postavila ih je na stol od hrastovine. Stol od hrastovine se raspada, dvije jabučice se raskotrljavaju po pladnju po srebrnom.«
Isto to mitsko zbivanje pripovijeda se u jednoj hrvatskoj pjesmi zapisanoj na Kvarneru, u Primorju. Tek su tu posljedice kotrljanja zlatne jabuke po stolu još mnogo dramatičnije: [ 5]
jabuka razorno igra
Sokol bere biser
Gospodski stol
Prosipaju se biseri
Igralaje zlatajabuka najednem stolu gospodskem. Iz stolaj ' dolepadala, trin gradon vrata razbila, Trogiru i Šibeniku i belu Zadru nad more. VZadru sej' biserprosipa! od trešnje zlatejabuke. Prileti sokol za gore i bere biser podperje. Zadrani sokolu govore: - Ne beri sokol bisera, ašgaj ' nam čudo potreba.
IK 32 br. 28
Ta pjesma, takva kako je zapisana, nije nego ulomak opširnijega kazivanja. Tu je zlatna jabuka već na stolu. Stol je gospodski kao i onaj zlatni pod zlatnom jabukom za kojim sjede svete osobe u gore navođenim slovenskim pjesmama [2, 3]. To se može reći i za svadbeni stol jer su gospoda svatovi stajaći izraz u novoštokavskoj usmenoj epici, a u Rusa se oslovljuju s 6o.Hpe, što stoji za prvotno rocnoAi. Jabuka se na stolu pomiče, kotrlja i pada s njega. Pri tome razbija vrata triju gradova, sve jadranskih, koji se i poimence nabrajaju. Pri njezinu se kotrljanju poBRO caxap »haš kao šećer« prosipa ju biseri. Tu se također radi o motivu svadbe. To pokazuju srpske
Zlatnajabuka
pjesme u kojih se jednoj kazuje o nevjesti: KaA je cTaHy BOAHTH, l HeKa KaMeH 3BeKehe, l HeKa 611cep Tpenehe (CHTI l, NQ 5 78), a u drugoj se pjeva: KaA CBaTOBH npoxoAe, l HeKa 611cep Tpenehe, l Ap am KaMeH 3BeKehe, l HeK je cpehe TO Bene (C HTIX 262-263 NQ 25 5). Tako je i u primorskoj pjesmi u kojoj se s jabuke dok se kotrlja trusi biser zapravo riječ u svadbi, pa se sve slaže u skladnu cjelinu. Potpuno nov je tu samo motiv sokola koji dolijeće i skuplja biser da ga odnese. U hrvatskoj pjesmi raspoznaju se dvije ključne riječi rekonstrui rane praslavenske tekstovne predaje. To su gordo i vorta.l Tekstovnu povezanost tih dviju ključnih riječi s predajom o zlatnoj jabuci koja posreduje svadbu potvrđuje i druga hrvatska pjesma, istarska 1z Rakotola, koja nije nego varijanta upravo navedene, a glasi: [6]
Igrala se zlatnajabuka, palaje divojki na krilo, razbilaje trim gradom vrata. Kud te ti svati pasivat, ča ćemo tim svatom dari vat? Fantima te bile stumanje, diverom te svilnefocole, divojkam te svilne kanice.
Svadba
Razorna igra jabuke pri svadbi
IK
2, 149, br. 152
Veza s motivom svadbe tu je sasvim eksplicitna. Ništa manje eksplicitna nije ni u varijanti sa sjeverozapada Hrvatske: [7]
7
Igrala sejabuka predgospodinom na stolu, igrajuć nakel opala, trem gradom vrata razbila, četvrtom gradu obloke. V onom gradu nikoga, samo mijedna divojka. Junakom svilu zavdala: - Ugle) se, junak, vu poije jidu li moji svatovi, trepće li zastav pred njimi? Vidi Katičić, 1987b, 29-32 i gore str. 54-60 i 1 16-122. Vidi i dolje, str. 245-251.
Igra jabuka na stolu i razbija gradovima vrata i prozore
Zeleni lug -- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine - Trepće ti, trepće, divojka! C'glej se,junak, vu polje zvone li konjem potkove, mladim junakom ostruge? - Zvone ti, zvone, divojka! - Trepću li snaham kitice? Trepću Ti, trepću, divojka!
Idu smtoz·i
Nevjesta je u gradu
š br. 5276
Djevojka u gradu kojemu treba otvoriti vrata motiv je mitskog kazivanja o kojem će biti još govora.8 Svakako se sada jasnije ra zabire kako je jabuka, ovdje se samo podrazumijeva da je zlatna, razigrana i razorna, bitan rekvizit mita o svetoj svadbi. Pokazuje to i srpska pjesma iz Hercegovine: [8]
jabuka probija koljeno
BakaAa ce ja6yKa OA Map11Ha KokeHa AO lllnerroBa KOke Ha. Tlpo611 lllnerry KOkeHo. )l(aAHAa ra Map11ja: -Jao , Ayiii o rr cpu;e! Jao, Moje KOkeHo. Tla rroky611 KokeHo. lllherry 6oAa rrpe6oke.
CHTlX 259-80 NQ 251 .
Posebno valja uočiti da se jabuka i tu kotrlja: BaA>aAa ce ja6yKa. I sokol koji dolijeće i kupi bisere stalan je motiv usmene mit ske predaje o jabuci. To pokazuje druga srpska pjesma, također iz Hercegovine: [ 9] Prosipa se biser, kupi ga sokol
CKoqHAa CKOKOM ja6yKa, YAPHAa rpaAy y BpaTa. Tlpocy ce 611cep 113 rpaAa. CaBH ce THu;a coKoAe, rroKyrrH 611cep ITOA rrepja, cTaAe MH AeheT y3ropa.
CHTlX 260 NQ 251
Ovdje se pjeva rrpocy ce 611cep H3 rpaAa, a u [5] VZadru sej' biser prosipal. U ruskoj pak pjesmi [ 4] dolazi po BHO caxap pacCbmaeTOI. 8
Vidi Katičić, 1989, 85-87 i dolje str. 242-251.
Zlatnajabuktl
Nema dakle dvojbe da je sypati, upravo (pro-lraz-)sypati nosiva ključna riječ prvobitne usmene predaje o razornoj zlatnoj jabuci koja igra bitnu ulogu pri svetoj svadbi. Ali to što se prosipa u hrvatskoj je i u srpskoj pjesmi biser, u ruskoj pak kao šećer. Šećer je tu nedvojbeno mlađa prilagodba praslavenske tekstovne predaje. Biser je stariji i mogao bi biti i prvotan. Svakako je bolje uklopljen u predajni kontekst. U jako arhaičnom opisu svjetskoga drveta sadržanom u hrvatskoj pjesmi s otoka Šipana pjeva se tomu stablu: Oj javore,
Prosipati
Biser
zelen bore, l lijepo ti t'je ukjraj vode! l Iz stabra ti voda teče, l iz grana ti čele lete, l a vrhom ti biser rada (HNP 5, 18, br. 14). A u drugoj jednoj varijanti govori samo to drvo: neg iz stabra voda teče, l na vrhu mi biser rada (HNP 6, 206, br. 94). Biser tako, isto kao i zlato, raste
na vrhu drveta svijeta, koji je od toga suh.9 Isto tako jabuka od koje se trusi biser javlja se u tekstovnoj predaji pored zlatne jabuke. Razorna sila zlatne jabuke kad se kotrlja bolje se razumije u svjetlu jedne srpske pjesme koja jabuke izvorno dovodi u vezu s gromom i munjom: [lO]
Oj, i)eBojKo, AYIII O Moja, IIITO CH TaKO jeAHOAHKa H y rracy TaHKOBHTa KaH Aa e' cymw Koce rrAeAa, a Mjece�y ABope MeAa? HH caM cyH�Y Koce rrAeAa, HHT Mjece�y ABope MeAa, BaH CTajaAa H rAeAaAa i) e ce MyH>a e rpoMOM Hrpa. MyH>a rpoMa HaAHrpaAa ABjeMa-TpHMa ja6yKaMa
Sunce i mjesec
CHfll, NQ 235
To što se tu spominju sunce i mjesec uspostavlja izričitu vezu s nebom. Jabuke i naranče kojima se igraju grom i munja nisu nego pjesnička slika za zlatne jabuke, a one su gromovite, predstavljaju nebeski bljesak. 9
Usp. Katičić, 2005b, 50-51 i 2008a, 43-44.
Grom i munja
Munja groma nadigrala
Zeleni lug-.- Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine
Slika se nadopunjuje ako se uzme u razmatranje i jedna starinska crnogorska pjesma: Grad na grani
[ll]
Troja vrata
Sin se ženi, kći udaje Munja se s gromom igra Dva brata, dva djevera
Grad graditi
fpaA rpaAHAa 6HjeAa BHAa HH Ha He6y HH Ha 3eMA>H, Her Ha rpaHH OA o6AaKa. Ha rpaAy cy Tpoja BpaTa. ]eAHO BpaTa OA CKepAeTa, Apyro BpaTa OA 6Hcepa, Tpehe B paTa cyxor 3AaTa. ilho cy BpaTa OA CKepAeTa, Ha Ta BHAa rnhep yAaBa. llho Acy BpaTa OA 6Hcepa, Ha Ta BH Aa )!(eH H CifHa. llho cy BpaTa cyxor 3AaTa, Ha Ta BHAa cjeAH caMa. BH Aa rAeAa y o6AaKe l)e ce Mpna e rpoMOM Hrpa, MHAa ceCTpa cy ABa 6paTa, a HeBjeCTa e ABa l)eBepa, a TO MHAO BHAH 6HAO.
Tu je uspostavljen kontekst u kojem se igraju grom i munja. A iz [ 1 0] se zna da se u toj igri vrte i kotrljaju gromovite jabuke. One su zlatne, pa se o njima pjeva i kao o narančama. U tom kontekstu su i grad i vrata, a sve to u prilici svadbe. Sad je razumljivo i kako to razigrana zlatna jabuka vrteći se u igri udara gradu u vrata i raz bija ih. Tu se javlja i figura etymologica, karakteristična za slavensku sakralnu poeziju: gordo gorditi, što prvotno znači 'ograđivati vrt', ali tu se, dakako, razumije kao 'graditi tvrdi grad'. Tu tekstovnu predaju potvrđuje varijanta, također u crnogorskoj pjesmi: (12]
fpaA rpaAHAa 6HjeAa BHAa HH Ha He6o HH Ha 3eMA>y, HO Ha rpaHy OA o6AaKa. Ha rpaA rpaAH Tpoja BpaTa: ]eAHa B paTa CBa OA 3AaTa,
/---..__.
218
�,
Zlatnajabuka Apyra BpaTa OA 6Hcepa, Tpena BpaTa OA III KepAeTa. Uho cy BpaTa cyxa 3AaTa, Ha I-bH X BH Aa CHHa )!(eH H. Uho cy BpaTa OA 6Hcepa, Ha 1-bllX BHAa Knep yAaBa. Uho cy BpaTa OA III KepAeTa, Ha 1-bHX BHAa CaMa cjeAH, caMa cjeAH, rrorAeAyje Ije ce My !-ha e rpoMoM Hrpa, MH Aa cecTpa cy ABa 6paTa, a HeBjeCTa e ABa l)eBepa. Myi-ba rpoMa HaAHrpaAa, MH Aa ce CTpa o6a 6paTa, a HeBjecTa ABa ljeBepa.
Isto, tek nešto drukčije
CHIT1 , N9 226
Tu se vidi da je raspored vrata i skupocjenog materijala kojim su iskićena mlađi dodatak, improviziran, pa je stoga i različit od varijante do varijante. To potvrđuje i hrvatska pjesma s otoka Š ipana: [13]
Bq'ela vilagradgradila ni na nebu ni na zemiji, bijela vila, neg u krajku u oblaku . Na grad stavija troja vrata, na grad stavija: jedna vrata sunca žarka, druga bijela od mjeseca, druga bijela, treća vrata suha zlata. Koja vrata od sunašca, koja vrata, na ta vila išeću je i niz more pogleduje, i niz more; koja vrata od mjeseca, na ta vila ženi sina, na ta vila; koja vrata suha zlata, na ta vila ćer uda va, HNP 7, 125, nr. 219 na ta vila.
U toj je varijantP0 igra munje s gromom potpuno izostavljena. Zato je tu svadba na vratima povezana sa suncem i mjesecom. A lO Još jednu varijantu donosi Š br. 5452.
Grad na kraju od oblaka
Sunce i mjesec
Zeleni lug....., Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine
Sestra s dva brata, dva djevera
Zlatna grana
to. još i izričitije nego spomen bljeska i grmljavine, pokazuje da je svadba nebeska. Sestra, nevjesta nebeske svadbe, igra se s dva brata kao munja s gromom. Među tom dvojicom nije onaj njezin brat kojega ona odabire da se uda za nj. Oba ta brata su, naime, njezini djeveri jer su braća njezina odabranika. Da je on među njima, ne bi joj bio djever, nego ženik. Majka promatra igru svoje kćeri s braćom i drago joj je što ih je nadigrala. Tako kćeri ostaje zlatna jabuka, gromovita, i može ju dati svojemu izabraniku, mladiću koji je došao iz daleka. To što se na dvojim vratima odvijaju dvije svadbe, vjenčanje sina i kćeri, zakriva da je to zapravo jedna svadba, rodoskvrna, jer se udaje sestra za brata. Zato je svadba udvojena, a vrata su umnožena. To pak što se grad gradi na grani od oblaka pokazuje da je taj grad u nebeskom svijetu. A grana je ona u krošnji svjetskoga drveta, krošnji koja predstavlja nebeski svijet, grani koja nije zelena, suha grana, zlatna (Vergilijev aureus ramus, Eneida 6, 136-139 i 201-211), na kojoj bog Perun ima svoj dvor. U njem se gospoda prosci trude oko ruke boginje njegove kćeri. O tome hrvatski jurjaši pjevaju ovako: Sve su kite oklenile, samo jedna ne. l Ona nije oklenila kaj zelena nij. l Na toj kiti sva gospoda i gospon Bog (H 17). 11
Mokoš
Domaćica u gradu tu je žensko. Pomišlja se dakako na božicu Mokoš, Perunovu ženu. 12 A zbivanje koje se opisuje odvija se na razini dviju generacija. Tu su s jedne strane sin koji se ženi i kći koja se udaje, a s druge majka koja sjedi na vratima i gleda gromovitu igru. Ali se to isto u drugoj pjesmi pripovijeda i o kćeri. I tu pri povijedanje s jedne generacije prelazi na drugu. Pri tome se mogu zamijeniti i uloge. U pjesmi [10] ne gleda igru munje s gromom majka, nego djevojka. Kako pak ni zlatne jabuke ni djevojka koja se igra njima nisu nimalo bezazlene, to kazuje vrlo slikovito jedna druga crnogorska ll Vidi gore str. 141-142.
12 Usp. Katičić, 2003b.
Zlatnajabuk,l
pjesma što je kao balada. Njezino pripovijedanje počinje, vrlo ka rakteristično, na vodi: 13 [14]
l13BHpaAa CTyAeHa BOAlfl\a, Ha BOAliliY cpe6pHa CTOAlfl\a, Ha CTOAliliY AHjena ryeBOjKa: )KyTe cy joj Hore AO KOJDeHax, a 3AaheHe pyKe AO paMeHax, KOCa joj je KI1Ta H6pHmHMa. OHo qyAo rro CBHjeTy rrol)e, H TO 3aqy nama THpaHHHe, rra OTIIpaBlf CBoje ABHje CAyre: - AjTe, cAyre, AO BOAe cTyAeHe Aa BlfAHTe AH jerry l)eBojKy! AKo 6yAe KaKo Juyi)H Ka)Ky, y3ehy je 3a BjepeHy 1u y6y. 0HAOAeH ce IIOAlffOme CAyre. KaA AOI)ome AO BOAe CTyAeHe, aAlfCTHHa KaKO Juyi)H Ka)Ky, rra xojAome Te rramH Ka3ame. CHAHe e BaTe nama oKyrrHo, OH OKYIIH CBaTaX meeT CTOTHHaX, Te OTOAe XOjAom' 3a l)eBOjKy. KaA HX BHI)e AHjena l)eBojKa, jeCTe MAaAa plljeq fOBOpllAa: - <PaAa Eory, qyAa BeAllKora! Aa All je ce nama rroMaMllo? Kora xohe Aa pMe 3a 1uy6y! Aa OH Y3Me cyHqeBy ceCTpHl\y, MjeceqeBy rrpBo6paTyqeAy, AaHllqlfHY EoroM rroceCTpHMy! ITa ce MAaAa OA 3eMJDe IIOAllrAa ll 6aqllAa y I,IerroBe pyKe, Te H3BaAll TPH ja6yKe 3AaTHe ll 6aqll llX He6y y BlfCllHe. HaTaqe ce cBaTax meeT CTOTHHax Ko he rrpllje yrpa6llT ja6yKe;
13 Usp. gore str. 203-208.
Lijepa djevojka Paša tiranin
Sunčeva sestra
Tri zlatne jabuke
Zeleni lug._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine Tri 111 u nje
jabuka je munja
Neraspoloženje raje prema pašama
Ho Tpu Myfhe OA He6a rryKolll e : jej,Ha ralja ABa ljeBepa MAaAa, j,pyra ralja rralll y Ha AopuHa, T pena ralja CBaTaX Jll e CT CTOTHHaX. He yTeqe oKa 3a cjeAOKa, Hil Aa Ka)l(e KaKo rroru6olll e !
CHD l, N2 232 j
Tu je kazivanje mitskoga motiva intonirano izrazito epski. Vrlo se jasno razaznaje predložak hajdučkih pjesama. Odatle i završna formula kojom se dojmljivo opisuj e da je protivnik potpuno pora žen pošto je upao u zasjedu. Tu se sasvim izričito kazuje da je ne vjesta zvjezdano biće, da pripada nebeskoj obitelji i da nije nimalo bezazlena, nego vrlo opasna kad netko dirne u nju. I tu se radi o svadbi, ali j e ono Mara ima zlatnu jabuku osvijetljeno sasvim novim i neočekivanim svj etlom. Jabuka se mitski identificira s munjom, i to onom kuglastom, upravo loptastom, koja je osobito žestoka i opasna, najubojitija od svih vrsta munja. Motiv nevjeste u nebeskoj svadbi tu je izvrnut gotovo do parodi je. Paša u toj pripovijesti nikako nije jura, koji dolazi iz daleka i od nevj este dobiva zlatnu jabuku kao njezin odabranik. Ta nam pjesma mnogo kazuje o kontekstu mitskoga zbivanja, o predodžbama što su uključene u nj i u tekstovnoj se predaji o njem, kako smo ju do sada upoznali, samo podrazumijevaju. Nema, međutim, podloge da se ta epska groteska o paši kao nesretnom proscu shvati kao izravna preoblika predaj e mitskog kazivanja u obrednome tekstu, pa bi tako paša bio jedan od mitske gospode što, zaludu, za jabuku drže. Dok nema podataka koji bi upućivali na to, mnogo je vjerojatnije, i zato treba pretpostaviti, da j e ta epska groteska samo literarna preradba mitskog motiva, vrlo uspjela, kojom se sočno izražava neraspolože nje raje prema pašama. Isti se književni motiv susreće u drugoj pjesmi. Intonirana je manje epski. Situacija j e prikazana drastičnije. Groteskni prosac tu nije paša, nego sam car padišah! Ubojite zlatne j abuke tu se i ne spominju. Car odustaje čim mu djevojka predoči svoj nebeski rod. No nema dvojbe da je to isti mitski sadržaj preoblikovan istom
Zlatnajabuka literarnom obradbom. I izražava istu neprijaznu nastrojenost prema Osmanlijama: [ 15]
TaMo Ka)!(y ropy jaBopoBy, H y ropH BoAy 6ocHA>KoBy, H KOA BOAe EomA>KY AjeBojKy; KHTe KHTH, TIOABe3H�e TIAeTe: CBaKa KHTa OA AyKaTa 3AaTa, nOABe3H�e �apeBa apaqa. To ce qyAo qaK AO �apa qyAo, TIOCAa �ape ABa AaKa yAaKa: - AoBeAHTe EocHA>KY AjeBojKy! AoBeAOlll e EocHA>KY AjeBojKy, npHje �apa pHjeq roBopHAa: - ll!To cH, �ape, 3a Me nopyqHo? Ja caM cyH�Y pol)eHa ceCTpH�a, a Mjece�y npBo6paTyqeAa. AH jeno je �ape AapoBao, AaO lbOj3H ABaHaecT AyKaTa: - l1AH TaMo, EocHA>Ka AjeBojKo, HAH cjeAH rAje CH H cjeAHAa! -
Voda Djevojka Zlato Lav
Sunčeva sestra
CHI11, N9 233
I tu pripovijedanje počinje na vodi. Uza sve razlike očito j e da je to isti pramen usmene tekstovne predaje kao i pjesma Što je prethodno navedena. Kraj svih preoblika s kojima valja najozbiljnije računati ona j e njezina varijanta. Reklo bi se: to je parodija obrednoga kazivanja mita o nebeskoj svadbi. U drugoj se jednoj pjesmi još jedva razabire da je varijanta dviju prethodnih. Za razliku od [ 1 5] ona je dramatično nasilna. Kao neu spješni prosac i tu se osramoćuje sam car. Tek time što djevojka tu sjedi pred svojim dvorom na zlatnim stupovima pokazuje da je ona nebesko biće:
Parodija obrednog teksta
[16]
Ljepota djevojka
aAHAa ce Aenon AeBojKa: - IlpeCTH He ny, a He yMeM BeCTH; 6a6H He ny qyBaTH fOBeAa; HacpeA rope carpaAHhY �pKBy: TeMeA> ny joj OA MepMep-KaMeHa,
Zeleni lug._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
Car
Zlatni stupovi Samir kalpak Gola sablja
Zelena bašča
a rpeAe hy Apso IIIII MIIIu poso, a C\eMe hy Ap so TaM6yposo. Ta ce q>aAa qaK AO �apa qyAa, na �ap III a k>e ABa yAaKa MAaAa, ABa yAaKa, ABa csoja HehaKa, Ad AOBeAy AerroTy AeBOjKy. A KaA cy je MAdAII yrAeAaAu, Hucy CMeAII Hil AO ABopa AOnii, a KaMoAu AOsecTu AeBojKy: OHa CeAII rrpeA CBOjll ABOpOBll, rrpeA ABOpOBll Ha 3AdTHll CTYITOBII, caMyp-KaArraK Ha oqu HaMuqe, roAy ca6k>y npeKo KpiiAa AP)!(II; ITaK OAOIII e �apy, yj�y CBOMe: - CseTAII �ape, orpujaHo cyH�e, cseTAII �ape, KpyHo rroJAaneHa, eTo ca61be, eso Haiiie rAaBe: He CMeCMO joj Hil AO ABOpa AOnii, a KaMOAll Ad je AOBeAeMo! To ce �apy cpaMoTa yquHu, u �ap cKyrru csojy CIIAHY sojcKy: CTO TaTapa, ABecTa AparruHa, joiii K OTOMe Tpucra jaHuqapa, Ad AOBeAy AeiTOTY AeBojKy. A KaA u je MAaAa yrAeAaAa, OHa OAe y 3eAeHy 6aiii q y: jeAeH-porOM III ap�a OCeAAaAa, k>YTOM ra je 3MlljOM 3dYJAdAa, joIII ra k>ynoM 3MlljOM OIIIII 6yje: CaMa II A e rrpeA �apesy sojcKy; jeAHY BojcKy 6y3AOBdHOM 6uje, Apyry sojcKy 6puTKOM ca6k>oM ceqe, Tpehy sojcKy Ha BOAY HaTepa. A KdA BIIAe �ape rocrroAIIHe, 6e)!(II �ape HII3a csoje ABope. Ja IDIIMe ce 3YAYM-qaAMa cyqe, rra ce He cMe �ape Aa o6a3pe, a KaMOAII Aa o6MoTa qaAMy!
Zlatnajabuka AA. rros11Ka Aerron AeBojKa:
- CTaHll, '-\ape, pdm M ll He new! :>K11sora je 11apa ysaTllAa, )!(llBOM 1\apy oqll l13BaAl1Aa; rrycTllAa ra y ropy 3eAeHy, rra OH HAe OA jeAe AO jeAe KaKO IITH'-\a OA rp aHe AO rpaHe.
Gora zelena CHD l, N2234
Careva strašna kazna i poniženje prelaze granice dobroga uku sa. Osobito je zanimljivo što se djevojka tu izjednačila s mladim j unakom koji dolazi iz daljine. Na glavi joj je krznena kapa, samur kalpak, čemu odgovara kuna kapa u pjesmama turopoljskih jurjaša, a gola sabija, što ju drži na krilu, nije drugo nego njegova britka sabija. A to što ona satire cara, nije drugo nego Jurjeva pobjeda nad zmajem. Ne kaže se doduše da ona glavu siječe, ali je gola sablja na njezinu krilu, a pjeva se da ona vojsku sabijom siječe. Došlo je do zamjene uloga. Mlada nevjesta odnosno Mara djevojka tu nastupa kao jura. A car je tu dobio ulogu pozoja, zmije.14 Takva se motivska inverzija zna susresti u usmenoj predaji mitskoga kazivanja. Ona može biti i stara, ali ne će biti da predstavlja kanonski oblik prvot noga obrednog pjeva. Jedna srpska pjesma iz Hercegovine osvjetljuje jarkim svjetlom pravo lice one bijele vile koja grad gradi. Dakako, to već znamo, gradi ga na grani od oblaka. A to je lice stravično: [17]
fpaA rpaAHAa 6HjeAa Bl1Aa Kao U:ap11rpaA: merrwe ra je carpaAHAa Hero U:ap11rpaA, rro H>eM rr11pre llCIIHpraAa Kao DHp11H rpaA, HaqHqKaAa KaMllqKllMa 6oje XllA>aAaM; rra 6eAeMe rpaAy rpaAll, qyAoM qyseHe, CBe OA CllAHe KOlbCKe KOCTH H OA jyHaqKe, Ha noWKOBe myACKe rAaBe 3AaTOM )!(HKaHe. na A0311BA>e CBora cAyry, sjepHa H11KOAy: - O HHKOAa, sjepHa cAyro, je A. M ll KaKaB rpaA? Je A. MH 6omH, je A. Mll merrrn11 Hero U:apHrpaA? Je All merrwe l1CII11praHl1 Hero D11p11H rpaA? -
14 Usp. Katičić, 1987b, 32-34 i gore str. 74-82.
Djevojka se izjednačuje s mladim junakom
Pirin grad
Bedemi od kostiju
Zeleni lug._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
Vila je pobila kamenjem vojsku
Perinja Pirin planina
Gromovnikov dvor na gori
BHAO Moja, A>eTIIIIH TH je Hero ll;apHrpaA, a ioerriiie je HcrrHpraHH Hero TIHpHH rpaA. To ce qyAo AaAeK' qyAo, AO y LJ;apHrpaA. U:ap orrpeMa TpHcTa sojcKe H TPH sojsoAe Ad BHAHHd rpaAa opH H !be 6eAeMe. He Aa B HA a opHT rpaAa HHTH 6eAeMa: XHTaAa ce 6HjeAoM pyKoM y AHA- 6eAeMe, rra H3BaAH TpHcTa ITHA>aK' H TPH KaMeHa Te rro6HAa TpHcTa sojcKe H TPH sojBoAe. CHTIX 266, N2260
To ne iznenađuje kada se zna da ta vila sjedi pred vratima svojega grada i gleda gdje se munja s gromom igra. Vila je gromovita, ognjevi ta i strašna, a takva su joj i djeca. Tu se ona pokazuje kao strašna zator nica. Znatno je pri tome ime Pirin grad. To je naziv Perunove gore koji poznajemo iz novgorodske predaje: Perynb (Tiephmh, TiepbiH.H) . Kao toponim javlja se u makedonskom TI11p11H nAaHHHa, po kojoj se naziva onaj dio Makedonije koji je danas u Bugarskoj . U starije doba to se ime javlja kao TiepHH. Toponimi Perin i Pirin javljaju se na više mjesta od Bugarske preko Makedonije do Hercergovine. No Pirin grad ove pjesme, koliko je ovom autoru poznato, nije još lokaliziran na terenu. Čini se da je to ni na nebu ni na zemiji već na grani od oblaka. Tu gazdarica dvora na gori ubija, što će reći odbija, drskoga napadača. U makedonskim narodnim pjesmama sriču se kao for mulaični kontaktni sinonimi rmp11HI1 - IIAaHI1H11.15 Pirin grad predstavlja gromovnikov dvor na gori i bijela vila je njegova žena, majka njegove djece. U ovoj pjesmi ona satire vojsku drskoga i silovitog napadača kao što se u prije navedenim pjesmama [14, 1 5 , 16] pjeva o njegovoj gromovitoj, ognjevitoj i strašnoj kćeri. Tu se u istoj funkciji mitskoga zbivanja i opet smjenjuju generacije božanskih bića (vidi gore str. 126). Tek što bijela vila tu u [17] bije kamenom, a djevojka u [14] ognjenom munjom. Perun, kako znamo, bije obojim. 16 15 Usp. Duridanov, 1966. Tamo se navodi još toponomastičkih potvrda. O tome i Ka tičić, 1989, 83-84, 2003b, 97-98 i 104 i 2008a, 109-1 14. Ime zemljišta Pirin grad kod Stoca u Hercegovini uzima Gržetić-Gašpićev, 1900, 193 kao svjedočanstvo o tamošnjem kultu boga Peruna i bit će da time ima pravo. 16 Usp.Belaj, 1998, 88-98 i 2007, 1 13-124; Katičić, 2008a, 197-206 i 214-242.
/--..__
226
._..--· '
Zlatnajabuka Zlatna jabuka koja se kotrlja, toči, u polje susreće se i u baltičkoj predaji kao motiv vezan uz nebesku svadbu božje djece. 17 Osobito j e to dobro potvrđeno u latvijskim dainama, kratkim ženskim pjesmama, u kojima se, kao u kakvim obrednim zagonetkama izriču pojedini odnosi u skrovitom ustrojstvu svijeta. Ti se odnosi u njima samo nabacuju i za njihovo potpuno razumijevanje potrebno je sveto znanje. Latvijke tako pjevaju:
[ 18]
Celies agri, Saules meita, berz to baltu liepas galdu, rita)ds Dieva dels zeltdbolus metadams.
Baltička predaja
Božji sin b,zc,z zlatne jabuke B 34031,2
- ))Ustani rano, Sunčeva djevojko, oribaj ga da bude bijel taj lipov stol, ujutro će dojašiti sin Božji bacajući zlatne jabuke.<<
I tu se kao u slavenskoj predaj i budi, poziva na rano buđenje.18 Kao i u slavenskoj dojašit će božji sin iz daleka i on će takati zlatnu jabuku.19 Još jasnije se razabire podudarnost mitskog kazivanja u drugoj daini:
[19]
Celies agri, Saules meita, mazga baltu liepas galdu, rita ndks Dieva dels zeltdbolu ritindt.
B 3431 var.
- )) Ustani rano, Sunčeva djevojko, operi lipov stol da postane bijel, ujutro će doći Božji sin da zakotrlja zlatnu jabuku.«
Odmah se tu prepoznaj e ono: jura mi ima zlatnu jabuku, l on mi ju tače u ravno polje (Nodilo 688).20 Takva daina može biti i nešto razrađenija, ali i opet kazuje isto:
17 18 19 20
Usp. Usp. Usp. Usp.
Katičić, gore str. gore str. gore str.
1993a, 35-39. 1 16, 1 20, 1 24-125, 129, 1 3 1 , 136, 1 39. 1 32, 1 34, 1 36, 1 39. 136.
Božji sin kotrija zlatnu jabuku
Zeleni lug....., Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine [19a] Kur, gailiti, tu teceji
Božji sin svjetluca zlatnom jabukom
no riti1,1a rasi1,1i? Ciemi teku meitas celt mazgdt baltu liepas galdu, ritdjds Dieva dels zeltabolu kvitindt.
B 3403 1 , 1 1
- »Kamo trčiš, kokotiću, u rano jutro p o rosici? - Trčim po selu da dižem djevojke kako bi oprale lipov stol da bude bijel, ujutro će dojašiti Božji sin da svjetluca zlatnom jabukom.<<
Tu se prepoznaje govor u množini: stante se gore vi mlade snašice (H 14).21 To će reći: dignite se, djevojke, dolazi Juraj ! Da s e tu doista radi o prosidbi, pokazuju daine kakva j e ova: [20]
Djevojačka čast
Celies agri, Sules meita, mazga baltu liepas gaZdu, ritd)ds Dieva dels tavu godu lukoties.
B 34032 var.
- >> Ustani rano, Sunčeva djevojko, operi lipov stol da bude bi jel, ujutro će dojašiti Božji sin da ogleda tvoju djevojačku čast.<<
Ogledanje djevojačke časti propisano je kao čin u svadbenim običajima vezanim za prosidbu. Nema dakle dvojbe da se tu radi o svetoj nebeskoj svadbi jer to Božji sin prosi sunčevu djevojku. Isto nam kazuju i druge latvijske daine, npr. ova: [21 ]
Saules meita, Saules meita, mazga baltu liepas gaZdu, ritd)ds Dieva dels tava goda lukoties.
B 34032,2 var.
- »Sunčeva djevojko, Sunčeva djevojko, operi lipov stol da bude bijel, ujutro će dojašiti Božji sin da ogleda tvoju djevo jačku čast.<<
Dublji uvid u podudarnost baltičke mitske predaje sa slaven skom otvara pak ova latvijska daina:
21 Usp. gore str. 1 3 1 , 138-139.
Zlatnajabuka [22]
Es tev saku, Saules meita, berz tu baltu liepas galdu, rita jas mans bali1JŠ tavu godu nolukot.
Brat kao prosac B 34032, 1
- >>Kažem ti, sunčeva djevojko, oribaj t i lipov stol d a bude bijel, ujutro će dojašiti moj bratac da ogleda tvoju djevojačku čast.<<
Tu kao prosac dolazi brat. Nazire se, iako zamućen, potisnuti motiv incestuozne svadbe. Isto je tako motivski podudarna sa slavenskom predajom ova latvijska daina: [23]
Maza, maza abelite, pieci zelta abelilJi. Divus deva bali1Jam, tris es pate patureju, tris es patepatureju ko tautiešus karinat.
Zlatnom jabukom draže se prosci B 10291
- >>Malo, malo drvce jabukovo, na tebi je pet jabučica od zlata. Dvije sam dala bratcu, tri sam zadržala sama, tri sam zadržala sama da njima dražim prosce.<<
U drugoj se varijanti te pjesme pjeva: tris es patepatureju l ciema puišus karindt (B 1029 var.) - »tri sam zadržala ja sama da dražim momke u selu«. K tomu treba staviti još jednu nešto razrađeniju varijantu: [24]
Maza, maza abelite, pifna baltu abolilJU. Augstu sniedzu, zemu ravu tris sarkani aboli1Ji. Divi devu bali1Jam, trešo pate patureju, trešo pate patureju ko tautiešu kaitinat.
Zlatnom jabukom zadirkuju se prosci B 10291,2
- >>Malo, malo drvce jabukovo, puno bijelih jabučica. Posežem gore, dolje ubirem tri crvene jabučice. Dvije sam dala bratcu,
Zeleni lug.- Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine treću sam zadržala sama, treću sam zadržala sama da zadirku jem prosce.<<
J oš j edna varijama kazuje isto zbivanje iz nešto drukčije perspektive: [25]
Zlatna jabuka za svadbu
Afaza, maza dbelite, pif na baftu abofil,lU. Augstu sniedzu, zemu rdvu tris baltos dboli1,1us. Vienu došu tautiešam, otru savam bali1,1am, to trešo paglabašu kad es iešu tauti1,1as.
B 34032, 2 var.
- >>Malo, malo drvce jabukovo, puno bijelih jabučica. Gore sežem, dolje ubirem tri bijele jabučice. Jednu ću dati proscu, drugu svojem bratcu, a treću ću spremiti za svoju svadbu.«
Tu se pjeva o jabukovu drvetu na kojem rastu zlatne jabuke kao u slovenskim pjesmama što su nevedene gore [2, 3]. Bijele i crvene jabuke što se susreću u tim varijantama nisu nego zlatne. Te tri boje su u mitskoj slici svijeta jednakovrijedne, pa to nije nego pjesnička varijacija. Time se proširuje podudarnost između baltičke i slaven ske predaje. A glasovne podudarnosti obilježuj u tu ključne riječi izvornoga teksta, baltički: zelta dbols - »jabuka od zlata« ili zeltdbols »zlatna jabuka« i slavenski zolt(bn)o je jabloko, pa hipokoristici bali1JŠ- 'bratac' i brajenek. -
Kako se zlatnom jabukom zadirkuju prosci opisuje ova daina: [26]
Sudenica zadirkuje zlatnom jabukom
Laime mani karinaja zeltdbolu roci1,1d. Man pazvieda, pateceju. ![eru, #ru, nesa#ru. Dod, Laimi1,1a, mazumi1,1u. Zeltdbolu nevajaga: jautra, jautra lakstigala. Ligzdi1,1š zara gali1,1d.
B 9216
- >> Laime (božica usuda, Suđenica) me je dražila sa zlatnom jabukom u ruci. Bacila mi ju je na pod, ja sam potrčao. Hvatam
/--..__
230
.�,
Zlatnajabuka ju hvatam, ne uhvatim. Daj, Laimice, makar malko. Zlatna jabuka i nije potrebna: živahan, živahan slavuj. - Gnijezdo mu je na kraju grane.<<
Iste te mitske predodžbe izražava i druga daina:
[27]
Mate kara vilnainites zeltabefu zarit;tos. Cik pakara vilnainites, nokrit zelta abolits. Es gribeju vienu r;emti, nebij laika, nevareju.
B 4988
Nema vremena da se uzme zlatna jabuka
- >>Mati je vješala vunene pokrivače na grane zlatnih jabukovih drveta. Koliko je vunenih pokrivača povješala, pala je u njih jabuka od zlata. Htio sam jednu uzeti, nije bilo vremena, nisam mogao.«
Tako se dakle zadirkuje i draži zlatnom jabukom. Opisuju to vrlo živahno dvije pjesme koje su tu navedene posljednje [26, 27]. Osoba koja ih pjeva identificira se s proscem ili sa seoskim momkom u položaju kakav najavljuju druge dvije [23, 24]. A Laime i mati su ista osoba, to je bijela vila slavenske predaje, o kojoj je gore već bilo govora, »gazdarica na vratima«, božica majka. 22 Zadirkivanje pak prosaca zlatnim jabukama prigodom svadbe poznato je već iz slavenske usmene predaje, iz crnogorske usmene pjesme oblikova ne po uzoru na hajdučku epiku [14]. Tamo to glasi ovako: Ila ce MAaAa OA 3eMA>e IIOAHrAa l H 6aqHAa y I,IeiiOBe pyKe, l Te H3BaAH TPH jaB6yKe 3AaTHe l H 6aqH HX He6y y BHCHHe. l HaTaqe ce cBaTax meeT CTOTHHax Ko he rrpHje yrpa6HT ja6yKe. To je baš ono isto što se prikazuje u latvijskim dainama [23, 24] . Baltička i slavenska predaja o zlatnoj jabuci koja s e daruje, kotrlja u polju, kojom se zadirkuje prosac jedno je i ima ishodište svojega razvoja u zajedničkom, baltoslavenskom sakralnom pjesništvu. To se jasno razabire, tek su tu mogućnosti konkretne rekonstrukcije samoga teksta vrlo ograničene. 22 Usp. Katičić, 2003b.
Podudarnost baltičke i slavenske predaje
Baltoslavensko ishodište
Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine 2. Puno gospode
Prosci se hvataju za zlatnu jabuku
Opisujući susret mladoga junaka što dolazi iz daleka s djevojkom koja se šeće po ograđenom vrtu, pjevaju u najpodrobnijoj varijanti turo poljski jurjaši ovako: Mara imala zlatu jabuku, lpuno gospode za jabu ku drže: l komujabuka, temu djevojka (H 14).23 Iz druge jedne jurjaške pjesme razabire se da se sve to događa na suhoj grani, svjetskoga drveta dakako. Pjevaju naime: Sve su kite oklenile, samo jedna ne. l Ona nije oklenila kaj zelena ni. l Na toj kiti sva gospoda i gospon Bog (H 17). Tu se osobito razgovijetno razabire da se radi o tekstu kojega usmena predaja potječe još od pretkršćanske vjere starih Slavena. Bog na suhoj grani sigurno, naime, nije Bog Abrahamov, Jakovljev, Mojsijev i Isusov. A uz njega su gospoda. To su prosci njegove kćeri, koji za jabuku drže. Prosci se u toj tekstovnoj predaji, predaji u svojem ishodištu sakralnoj i obrednoj, nazivaju gospoda, isto onako kako se pjeva gospoda svatovi. Tu sliku vrlo živahno upotpunj uje hrvatska pjesma u kojoj se prepoznaje sasvim druga vremenska razina. S navedenim obrednim tekstovima povezuje ju ne samo sadržaj koji kazuje, nego i ključna riječ gospoda. Zapisana je u Svetoj Jani kod Jastrebarskog: [28]
Idu po djevojku
Hrvatska gospoda
Beli se, beli, beli grad, u njem se konjci sigraju, srebrne vuzde trgaju, po devojku se spravljaju. Devojkajim seplakala, majkajuje tažila: - muči, pa muči, ćerčice, tak su i mene vodili, pak sam ti dobra doč'kala. Devetim zetom punica, devetim snaham svekrva, pod svakom snahom mladi sin, pod najmlajšom mlada ći, za nju se biju bišćani i sva hrvatska gospoda.
23 Usp. gore str. 1 3 1 .
ŽK 94, br. 99
Zlatnajabuka Vrlo se snažno tu osjeća atmosfera razvijenoga hrvatskog feuda lizma. Tema je općeljudska: tuga djevojke koju će svatovi odvesti u tuđu kuću, možda i u tuđi kraj . No spominje se mlada kći oko koje se trude prosci, jedan drugomu suparnici. A oni su gospoda, u ovoj pjesmi hrvatska, hrvatski velikaši. Tu je postavljeno čitavo rodoslovlje. Majka ima devet oženjenih sinova i devet udatih kćeri. Od svake snahe ima unuka, samo od najmlađe unučicu. Ta je sada dosegla dob za udaju i revno ju prose velika gospoda. Nevjesta tako ima devet braće. Deseti se ne spominje, pa to odgovara ruskoj verziji tekstovne predaje, a ne hrvatskoj kakva je inače.24 Kazivanjem su obuhvaćena tri naraštaja. To su oni pripadnici roda koji u pravilu žive istovremeno i osobno se poznaju: dedo, otbcb, syno l vonuko. Oni u životnoj zbilji predstavljaju rodo. Takvo shvaćanje izražava i riječ dedina kao naziv za rodovsku baštinu. Osim devet braće u tom se tekstu javlja i grad kao mjesto zbiva nja. Nema dakle dvojbe da je to varijanta istoga obrednog pjeva koji se prepoznaje u ophodničkim pjesmama turopoljskih jurjaša.25 Taj je grad bijel i o njem se kaže da se bijeli. Toga u tekstovnoj predaji o svetoj svadbi božanskoga brata s božanskom sestrom, kakva se do sad pokazivala, nije bilo. Ali je sklop belo gordo dobro potvrđen kao slavenski toponim. Teško je ne pretpostaviti da to ima svoju sakral nu podlogu, kako god nije ni približno dosta dobro istraženo da bi se moglo iznijeti potanje obrazloženo mišljenje o tome. Zapaženo je, međutim, da svi brojni gradovi koji nose to ime leže na vodi.26 Ne bi nam dakle trebalo dolaziti neočekivano što se mjesto na ko jem se sprema sveta svadba u ovoj pjesmi opisuje kao beli grad. Znamo da se božanski par susreće na vodi. 27 Uz grad spominju se i konji. Riječ konb također pripada praslaven skoj tekstovnoj predaji o svetoj svadbi. Ta riječ joj je bitna sastavnica. 24 25 26 27
Usp. gore str. 1 16, 128-139, 171-172. Usp. gore str. 1 16-122. Usp. 3CC5I, BhlrrycK 2 , 78-79, s.v. belz,gordz,. Vidi i Skok, 197 1 , 152, s.v. bio (bijel). Usp. gore str. 203-208.
·��
233
·��
Gospoda su prosci suparnici
Dez·et br,z,'e
Tri n.zr.zJt.zj.;
Zeleni lug....., Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine To je razumljivo kad se uzme u obzir da se iz cijele te predaje razabire
da je sam mladoženja konj.28 Znatna j e tu za uspostavljanje tekstovne predaje jedna ruska svadbena pjesma zapisana u Pskovskoj guberniji. Tamo su pjevali čekajući da mladoženja dođe po nevj estu:
Konj sive grive
[28a] KaK no ChipoM 6opy npoAeraAa AOpo)J(eHhKa, AOpo)J(eHhKa IIIHpoKaR, pacKaTHCTaR. T1o Toli no AOpo)J(eHhKe CHBorpHBhiH KOHh 6e)J( I1T, BY3AYIIIK11 cphiBaJO'II1, ceAeAhQe c6!1BaJO'II1. BnepeAI1 KOHR 11AeT MOAOAaR KHRfi1HIOIIIKa, BO cyroH roHHTCR Aa I1BaH Bac!1AheBI1'1. EH KPH'IaA, BOcKp11K11BaA, CBOI1M rpoMKI1M roAOCOM, CB011M rpoMKI1M fOAOCOM, MOAOAeQK11M nOCBI1CTOM: - AaphR AHTOHOBHa, nepeilMH Ao6poBa KOHR! He AaBail Y3Ahi CHHMaTh, He AaBail ceAAa c6!1BaTh, BY3AYIIIKa TeCMRHHaR, Aa CHAeAhQe qepKacKoe! - I1BaH Bac!1AheBI1'1, R 6hi paAa nepeHRTh, R 6oJOch poAHOBa 6aTJOIIIK11, TYAJOCh poAHOH MaTyiiiKI1. Thi He 6oilcR, Aaph!OIIIKa, He 6oilcR CBOBO 6aTJOIIIKI1, Thi He 6oilcR 6aTJOIIIK11, He TYAHCR poAHoil MaTyiiiKI1, Thi no6oilcR MOAOAQa, I1BaHa BacHAheBH'Ia. KaK 11 ecTh y MeHR, MOAOAa, IIIeAKOBaR nAeTO'IKa, IIIeAKOBaR IIAeTO'IKa norpo3Hell TBOBO 6aTIOIIIK11, rrorpo3Hell TBOBO 6aTIOIIIKI1, nOTYAHeH TBOeH MaTyiiiK11. ill 551, N2 1824 -
- >>Po vlažnoj je šumi legla staza, staza široka, gromka. Po toj stazi trči konj sive grive, trgajući uzde, zbacujući sedlo. Ispred konja ide mlada kneginjica, za njim se goni Ivan Vasiljević. On je vikao, podvikivao, svojim gromkim glasom, junačkim zviždukom: - Darja Antonovna, uhvati dobroga konja! Ne daj uzde skidati, ne daj sedlo zbacivati, uzda je od gajtana, sedlo je čerkesko. - Ivane Vasiljeviću, rado bih uhvatila, no bojim se rođenoga tatice, krijem se od rođene mamice. Ne boj se, Darjuška, rođenoga tatice, ne krij se od rođene mamice, ti se stani bojati junaka, Ivana Vasiljeviča. Jer u mene je, ti mlada, svilen korbač, svilen korbač grozniji od tvojega tatice, nježniji od tvoje mamice.« 28 Usp. Katičić, 1987b, 39 i dolje str. 383.
ZlatnajabuktZ Ova svadbena pjesma odiše dubokom arhaičnošću. Ovdje nije mjesto upuštati se u njezino podrobnije tumačenje, a ne bi bilo ni lako jer je za to potrebno duboko i obuhvatno poznavanje predo čaba i sadržaja vezanih za stari slavenski i indoeuropski svadbeni obred. Ipak je od prve jasno da se radi o tome da djevojka udajom ispod vlasti svojega oca dolazi pod vlast muža, koji će joj od sada biti ono što su joj bili otac i majka. Pri tome se javlja riječ konb jer se pjeva o konju koji se nalazi između mladoga i mlade, kao da posreduje među njima, a zapravo predstavlja mladoženju.29 Djevojka treba uhvatiti konja, što će reći prihvatiti mladoga muža, a ne ustuknuti jer je priljubljena svojim roditeljima. To su predodžbe vezane za sklapanje braka. Ljudska svadba samo ponavlja i potvrđuje onu svetu, božansku, iz nje crpi svoju moć. Stoga se te predodžbe i iskazuju u obrednom tekstu kao mitske. Nama je pak tu važno u prvom redu to što se o konju kaže da obijesno igrajući trga uzde, uzde od osobita materijala, od gajtana: BY3AYIII KII cpbmaiOqii . . . BY3AYIIIKa TeCMRHHaR - »uzde trgajući . . . uzda je od gajtana«. To pak taj obredni tekst čini podudarnim s našim hrvatskim, u kojem se pjeva da konji srebrne vuzde trgaju. Nema dvojbe da je to ozbilj na tekstovna podudarnost koja svjedoči da su obje pjesme preobličavanjima potekle od istoga praslavenskog obrednog teksta vezanoga za sklapanje braka. Praslavenski obredni mitski iskaz od kojega je poteklo ono puno gospode za jabuku drže ostavio je prepoznadjivoga traga i u srpskoj usmenoj poezij i. Tamo j e obredno kazivanje mitskoga zbivanja još više preoblikovano. Tako u pjesmi iz Srbije: [28b] e OHe CTpaHe MopaBe, 6eAa AyAo! e oHe cTpaHe MopaBe 6eo qaAop pa3aiieT; noA Ihl1M ceAH AeBeHTa, Ha KpnAy MY AaTHHKa, AaTHHCKH MY roBopn, ap6aHaCKH 3aHOCH: 29 Usp. Katičić, 1987, 39 i dolje str. 383.
Konj predstavija mladoženju
Osobite uzde
Leventa i Latinka
Zeleni lug-... Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine - 1ny6ll MeHe, AeseHTa! He hy, 6orMe, AaTllHKa! Y MeH' llMa Aeser rpaA, ll Aecerll EeorpaA, y csaKoMe no 1Dy6a, csaKa lhllja no CllHa, a HajMAal)a AeBojKy: lhY Mll npoce CBaTOBll, Aeseropll 6aHOBll, a HajnocAe JepKo 6aH; MajKa Aaje, re A aje, a ja He AaM, re He AaM, AOK He 3llAa nynplljy OA CBOr ABOpa AO MOra OA KaMeHa MepMepa, ll 6llcepoM nOTKllTll: K aA je CTaHy BOAllTll, HeKa KaMeH 3BeKehe, HeKa 6llcep rpenehe!
Devet gradova, devet sinova, najmlada kći
Prosci banovi
Kamen most okićen biserom
CHil l, N2 578.
Dvije druge varijante, obje su srpske pjesme iz Hercegovine, po tvrđuju da se radi o čvrsto oblikovanom pramenu usmene tekstovne predaje. Inače su obje oskudnije, kazuju manje od ove iz Srbije i ne donose ništa novo. Jedna glasi: [29]
Leventa i Latinka Devet gradova, najmlada je kći
Ha AllBaAll 3eAeHoj, a nOA ropOM BllCOKOM, 6llo maro p pa3aner. IloA lbllM cjeAll AeseHra, Ha KpllAY MY AarllHKa, AaTllHCKll joj rosopll, apHayu;Kll 3aHOCll: Ja llMaAeM AeBeT rpaA ll HajMAal)y rnhepu;y Apar'.
CHilX 262, NQ 255
Tu se stječe dojam da j e to samo fragmenat pjesme, da je oklja štrena i stoga nepotpuna. Lako ju je, međutim, nadopuniti pre ma potpunoj i lijepo zaokruženoj varijanti [28b]. Bitna je razlika samo to što tu muška osoba govori ženskoj . Njegove riječi su, kako
Zlatnajabuk,1 pokazuje poredba, zapravo odgovor na ono što mu je ona rekla i nema motivacije da joj on to govori. Nema dvojbe da je ta varijanta u usmenoj predaji ozbiljno okrnjena. Treća varijanta, također hercegovačka, izrazito je oskudnija sa držajem od prve [28b], ali je cjelovita, jednaka njoj, samo sažetija: [ 30]
e OHY 6aHAY MopaBe
6Ho qaAop OABaAe, IIOA lhlfM cjeAlf AeBeHTa, Ha KpHAY MY AaTHHKa. AaTlfHCKlf MY roBopH: - .LDy6mn AH Kora AO MeHe? AeBeHTa lhOj3lf roBopH: - Oj, 6opa Mlf AaTlfHKo! Tlf elf Mlf oBo AeBeTa, CBaKa HlfHa ITO ClfHa, a Mapa MaAy i)eBojKy.
Leventa Latinka
CHOX 263, N!! 256
I u toj se srpskoj predaji spominju generacije, doduše samo dvije. Najstariju predstavlja osoba koja se zove Leventa. U pjesmi, u sve tri njezine varijante, to je vlastito ime. No ne će biti bez svakoga značenja što kao opća imenica leventa znači 'vojnik', 'junak', 'kava lirski besposličar' i 'hvališa' .30 No Leventa i Latinka nedvojbeno su mlađi likovi, zamišljeni na mnogo recentnijoj vremenskoj razini. Za rekonstrukciju praslavenskog obrednog kazivanja o mitskom zbiva nju važno je tu samo to da je Leventa otac. Ima devet sinova i jednu kćer. Oko te kćeri užurbali su se prosci. Ti su prosci, kako pjesma kaže, banovi. I to je naravno mnogo mlađa vremenska razina koja odgovara srednjovjekovnom ambijentu. Ali odatle proizlazi da su ti prosci velika gospoda. S obzirom na ono puno gospode za jabuku drže turopoljskih jurjaša nameće se zaključak da je riječ banovi tu zamijenila riječ gospoda, koja je praslavenska, pa valja pretpostaviti da je ona stajala u prvotnom obrednom tekstu kojega se predaja prelama u srpskim pjesmama što su ovdje navedene. A da se tu radi o toj usmenoj tekstovnoj predaji na to ne upućuje samo to što se tu 30 Usp. ARj s.v. leventa i Skok 2, 1072, 291, s.v. leva.
Devet sinova i kći
Kći i prosci
Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
Bijeli grad
Rodoslovlje
Vrba
Gospoda gosti
Blago do vijeka
pjeva o nevjesti s devet braće, nego što se prosidba odvija i svadba priprema u gradu. I ne samo to, nego j e taj grad izričito nazvan belo gordb, naime Beograd, baš kao što se i u hrvatskoj pjesmi iz Svete Jane pjeva beli se, beli, beli grad. I u tom gradu je mlada nevjesta za koju se biju Bišćani i sva hrvatska gospoda. A ne će biti bez svako ga značenja ni to da Leventa u svim varijantama leži pod bijelim [32] šatorom. Pokazuje se da su [28] i [28b] vrlo bliske južnosla venske verzije praslavenske usmene predaje obrednoga kazivanja o božanskoj prosidbi u dvoru na suhoj grani u krošnji drveta svijeta. Otvaraju uvid u rodoslovne odnose među božanskim likovima. Kao što je u ovom srpskom pramenu usmene predaje prvotno praslavensko gospoda zamijenjeno s banovi, tako se u ruskoj obično zamjenjuje s 6o.Hpe 'boljari', 'vlastela' . Tu dolazi do izražaja atmo sfera ruskoga srednjovjekovlja. A ipak su to i u ruskoj tekstovnoj predaji prvotno bila gospoda. To pokazuje svadbena pjesma koja se pjevala mladoženji: [31]
CToi1, Bep6a, CToi1, pa3Bei1c.H, paHhiM-paHo CToi1, pa3Bei1c.H! K Harnei1 Bep6e 6yAYT rocn1: CeMhCOT fOCIIOA, Tpi1, 'IeTbipe, TPI1 'IeThrpe BepxoBbie. CnHeM Bep6y ce'! h, py611TI1, Ce'Ih py6I1TI1, BCeM AeAI1TI1, Aa BCeM 6ap.HM ITO BeTO'IKI1, BliKTopy He AOCTaBaAOCh. Aa 11 HacTaCh.ll AOCTaBaAach, Aa 11 BceM 6ap.HM HacMe.HAaCh. Bama Bep6a 'IacoBa.H, MO.ll H acTachiDIIIKa BeKoBa.H.
K11p l, 76, N9 1 24
- >>Stoj, vrbo, stoj, razvij se, rano-rano stoj, razvij se! Naša će vrba imati goste: sedamsto gospode, a tri četiri, tri četiri su sa svim visoka. Počet ćemo vrbu sjeći, rubiti, svima dijeliti, svoj vlasteli po grančicu, a za Viktora nije dostajalo. Ali Nastasja mu je pripala, i svoj se vlasteli nasmijala. Vaša vrba je za vremena, a moja mi je Nastasja za sav vijek.«
Zlatnajabuk,z Tu je odmah uočljiva podudarnost s tekstom srpske pjesme: K11Ta �Beha M aA AO nOAHe - MAaAa MOMa M aA AO BeKa ( CHTI l , N9 4 53) .31 I tu i tamo radi se o životnome vijeku. Inače nije tu izravno govora o proscima nego se spominju samo gosti. Ali da se ipak radi o prosidbi razabire se odade što je Viktor, to ime je tu nadjenuta junaku, predobio Nastasju, predobio ju je za sav svoj vijek, a ona se nasmijala gostima, očito narugala neuspjehu prosaca. Samo tako se može razumjeti ta pjesma da bude smislena. Ti gosti su rocnoAa, njih šest stotina, a tri, četiri od njih su sasvim visoka gospoda, no kad se u pjesmi opet spominju nazivaju se 6ape, što je množina od 6ap1m 'vlastelin' . Izvorno roenoAa, kako se čini, nije Rusima bilo dovoljno dojmljivo. Tako se i tu dopire do praslavenske razine u predaji toga teksta, do izvorne riječi gospoda. I jedna ukrajinska pjesma zna za gospodu, okupljenu u dvoru, koja pozdravljaju mladu nevjestu kad dolazi među njih sjajući sre brom i zlatom: [3l a] TaM 3a cTiHOIO, 3a 30AOTOIO, ron, Aan EmKe, TaM OI s611pa€ KrpeqHa IIaHHOHbKa, 6epe Ha ce6e Ao pom cyKH11, a nosepx cyKHen cpi6po Ta 3AOTO, 11 BlfniiiAa Ha ABi p, ABi p O! BMITa€, siniiiAa AO ci Hen, e iH H CJ1jil0Th, BiniiiAa AO XaTI1, IIaHJ1 BCTaBaiOTb, IIaHI1 BCTaBaiOTh, IIIaiiK11 3HJ1MaiOTh, IIIaiiKlf 3HI1MaiOTh, en Cj! KAaHj!lOTb.
Gospoda
Gospodica izlazi u tri prostora
r 2, 613, NQ 14
- »Tamo za zidom, za zlatnim, neka je zdravo, daj Bože, tamo se oblači umilna gospođica, oblači na se skupocjena sukna, a povrh sukana srebro i zlato, i izašla je na dvor, dvor se sliježe, ušla je do trijema, trijem sija, ušla je u kuću, gospoda ustaju, gospoda ustaju, kape skidaju, kape skidaju, njoj se klanjaju.«
Nema dvojbe da je to u ishodištu te mitske predaje dvor boga gromovnika u kojem njegova kći kao mlada nevjesta sjajući zlatom 31 Usp. gore str. 201-202.
Nevjesta se smije gospodi proscima
Dvor gromovnikov i u njemu gospoda prosci
Zeleni lug....., Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine
Dvor na suhoj grani
izlazi među gospodu koja ju prose. Tek su ta gospoda tu nami. Sve je to na suhoj grani u krošnji drveta svijeta. Sve su kite oklenile, samo jedna ne. l Ona nije oklenila kaj zelena ni. l Na toj kiti sva gospoda i gospon Bog (H 1 7) , kako pjevaju turopoljski jurjaši i time su očuvali ključ za temeljno razumijevanje sve te tekstovne predaje obrednoga mitskog kazivanja raspršenog u ulomcima što ih u svojoj usmenoj književnosti narodi slavenskih j ezika predaj u od naraštaja naraštaju. Jedna hrvatska pjesma koju je još u prvoj polovici 1 9 . stoljeća kod Varaždinskih Toplica zabilježio Ivan Kukuljević Sakcinski daje nam cjelovitu sliku:
Jabuka zelenika
Sokol Grad Gospoda
Drvo svijeta
[32]
Oj, jabuka zelenika jober grada gospodskoga z lepim cvetomjodcvetala, dobrim rodomjobrodila, na vse strane po tri grane, na verhuncu po četiri. Gori sedi sivi sokol, gori sedi, grada gledi. Bog nam živi tu gospodu, tu gospodu vu tom gradu. Gospoda se spominala s kim bi njega daruvala, mali darekjen krajcarek, dober darek cvancigarek.
IKS
252-253, br. 2.
Drvo, jabuka zelenika, koja j e dobar rod rodila, prepoznaje se lako kao drvo svijeta. Tako j e o njem već bilo riječi.32 Utvrđeno j e već i to da na samom vrhu sjedi sokol. U ovoj se pjesmi kazuje da je pod najvišim vrhom grad. To je onaj ni na nebu ni na zemlji, već na grani od oblaka (CHTI l , N9 226) . A to je opet ono: na toj kiti sva gospoda i gospon Bog (H 1 7) .33 Tako se ta pjesma uvrštava u širi kontekst ulomaka obredne poezije i kazivanja mitskog zbivanja.
32 Usp. Katičić, 2005b, 51-53 i 2008a, 44. 33 Usp. Katičić, 1990a, 39-73; Belaj, 1995, 44-45.
Zlatnajabuka Na tu se tekstovnu predaju nadovezuje j edna srpska pjesma s Kosova. Ona se čak može smatrati varijantom pjesme iz okolice Varaždinskih Toplica: [33]
Oj, ja6yKo, MopH, 3eAeHHKO, IIITO CH MHOro, MOpH, poA pOAHAa. Ha A Be rp aiDe, MOpH, A Be ja6yKe, a Ha Tpeny, MOpH, CYKOA CeAH, cyKOA CeAH, MOpH, na 6eceAH, na MH rAeAa, MOpH, TaMO AOAe Ae AeBOjKe, MOpH, opo Hrpajy, Ae 6enapH , MOpH, KaMeH Meny, Kyj TIO BH Ille , MOpH, Kyj TIO HH:>Ke, Kapa-JosaH, MopH, noHajBHIIIe . Ha IDer a cy, MOpH, )!(pa nyQa, 3a IDer a MH, MopH, cp11e nyQa.
jabuka zelenika
Sokol Kolo
CE3 7, 270
Tu se čini kao da je podudarnost tih dvaju usmeno predanih tekstova u onome jabuka zelenika, pa u rod rodila, pa u nabrajanju grana i prebrojavanju plodova na njima, pa u tome da na krošnji sokol sedi i gleda dole kao što tamo gori sedi. Tu se je izričita oprjeka gore : dole rasporedila na dvije varijante, u svakoj od njih ostala je samo jedan njezin član, a drugi se tek podrazumijeva. Cijela je očuvana samo u svoj toj predaji, u njoj je zakodirana. Podudarnost tu kao da prestaj e. U srpskoj pjesmi s Kosova ne spominje se grad na koji sokol gledi. Istina, i tamo kao da se sprema svadba, barem se sastaju djevojke i momci i ogledaju se. A ako se zapitamo na Što to upravo coKyA rAeAa, odgovor će biti da gleda AOAe (r)Ae AeBojKe opo BOAe, gleda na djevojačko kolo. A tu se onda otvara nov pogled na povijest toga teksta i rekonstrukciju njegova prvobitnog lika, obrednog i doista sakralnog. U ruskoj tekstovnoj predaji, gdje se obredno prikazivanje nevjeste koja šećući se po ograđenom vrtu budi braću, što će joj upravo rodoskvrnim susretom postati djeveri, očuvala kao dječje igre, u tekstu je nekih varijanata prvotno ropoA zamijenjeno s xopoBOA 'kolo'. Kolo je tako zamijenilo grad. Sad se shvaća da i u pjesmi s Kosova coKyA rAeAa AOAe na
Gore - doije
Kolo je grad
Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine grad, samo što to izriče balkanizam (x)opo, koji je zamijenio riječ što nastavlja praslavensko gordz,.34 Podudarnost je tu obuhvatnija nego se razabire na prvi pogled. Na temelju svega što je ovdje izneseno može se, sa svim potrebnim oprezom, uspostaviti cjelovitija rekonstrukcija:35 Rekonstrukcija
Vbrhu jablani slditb sivo}b sokolo, gore slditb, dole gordo glrditb. Gorde nevesta hoditb, u nevesty zolto je jabioko Monogo gospody za jabloko dbrŽ{tb, jemu že ja bioko, tomu devojbka. O tome pak da je u gradu nevjestine devet braće, što se u ovdje skupljenim ulomcima praslavenskog obrednog teksta ne spominje, - o tome je već bilo govora i predložena je rekonstrukcija koliko je to bilo moguće. 36
3. Otvarati gradu vrata
Grad i vrata
I gordz, i vorta utvrđene su već kao ključne riječi za uspostavljanje i rekonstrukciju praslavenskoga obrednog teksta, svetoga pjeva ko jim se kazivao mit o svetoj svadbi i time pomagalo da se u proljeće pokrene rodnost godine. Riječi potekle od obojega javljaju se u istom kontekstu u pjesmicama ruskih igara koje nastavljaju tradici ju negdašnjega proljetnog obreda rodnosti i prikazuju svetu svadbu. Svaka za se javljale su se u raznim motivskim sklopovima obredno ga mitskog kazivanja. Tako gordz, u opisu susreta božanskih brata i sestre te svete svadbe,37 a vorta kad je bilo govora o gromovnikovu 34 Zanimljivo je da balkanizam (x)opo kao i rusko xoposOA potječu od grčkoga XOQO� 'ples'. No to je utjecaj grčkoga kao temeljnog jezika kulture jednoga širokog kruga jezika i naroda i nema nikakve veze s našom rekonstrukcijom. 35 Za podrobnije razumijevanje te rekonstrukcije usp. Katičić, 2005b, 66-68 i 72-73 i 2008a, 62-65 i 70-7 1 . 36 Vidi gore str. 206-208. 37 Vidi gore str. 1 16-1 39.
Zlatnajabuka nebeskom dvoru na gori.38 Skupa se te dvije ključne riječi, u istom kontekstu ulomaka mitskog kazivanja, susreću u već spomenutim pjesmicama ruskih dječjih igara. Tako: �ho He Ta-All MO.H HeBeCTa, l cpeAll ropoAa CTO.HAa l ... Bhi ceKllTec.H BopOTa (III l 056) - »Nije li ta moja nevjesta, sred grada je stajala . . . vi se lomite vrata«. Isto tako: . . . QapeB CbiH rro 3aropoAy r yMieT. OH QapeBHY TO lliQeT. l.JTo He Ta-All QapeBHa, qTo He Ta-All MOAOAa.H, B HoBoM ropoAe r yMieT . . . . - 0TBop.HifTech BopoTa! Tbi B'be3)1(aif, Ayiiia, B ropoA (III N9 1 062) - » . . . carev sin šeće se po ograđenom vrtu. On to carevnu traži. Eto, upravo ta carevna, eto, upravo ta mlada, po Novgorodu se šeće . ... Otvarajte se vrata! Ti ulazi, dušo, u ogradu, carevni u goste, pokloni se ti boljarima, a carevni dublje«. Takvih je potvrda više.39 Tu je dakle grad, na njem su vrata. Ona se otvaraju i ulazi se u grad. Otvaraju se ili čak lome. U gradu je onda opet mitsko događanje: sveta svadba. To je u ruskim igrama naznačeno, a pobliže je izvedeno u pjesmi s otoka Šipana u Dubrovačkom arhipelagu: [34]
Posred Senja orah raste, pod njimejepočivalo, tu počiva brat i sestra,jedna veze, drugi spava. Sestra brata iglom bada: Ustani se, Pero brate, ti se penji na orahe i o truni zlatne rese odnesi ih u zlatara, i sakuji zlatne kijuče i otvori gradu vrata! Bratac bio odposluha, prenuo se, skočio se, na orahe pripeo se, zlatne rese strunio, odnio ih u zlatara, zlatne kijuče sakovao, gradu vrata otvorio. U gradu su devet braće, medu njimajedna sestra, na njoj skuta od skerleta, a košuija od veleta, na glavijoj zlatna planta i dva traka suha zlata, i dva pera kalupera, dvije grane od bisera. Pitajuje devet braće: - Otkle skuta od skerleta i košuija od veleta, i na glavi zlatna planta, i dva traka suha zlata,
38 Usp. Katičić, 2008a, 85-94 i gore, str. 55-56. 39 Vidi gore str. 145-152.
Otvarajte se vrata
Sveta svadba u gradu Orah Brat i sestra Zlatne rese Zlatni kijuči
Devet braće, jedna sestra
Zeleni lug....., Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine i dva pera kalupera, i dvije grane od bisera? - Ovudprode slavna Gospa, nosi sinka u naruču. }l samjoj ga šikutala, ovo mije darovala, jošter mije rekla dati duši mojoj vječni pokoj!
Gospa i sinllk
Krevet pod drvetom
Po deblu i granju na nebo Baltička predaja
č 113
Mitsko zbivanje tu je ispripovijedano vrlo razvedene i s mnogo pojedinosti. Naše znanje ne dotječe ni približno da one sve postanu razumljive. No glavni obrisi su vrlo jasni. U krevetu s parom pod drvetom odmah se prepoznaje bračni krevet pod drvetom svijeta.40 To pak što na njem leže brat i sestra naznaka je incestuoznosti svete svadbe koja pokreće rodnost godine.41 Plodni krevet uz korijenje drveta svijet je sumračnoga boga Velesa, krošnja i u njoj grad na suhoj grani svijet je svijetloga boga Peruna. To pak da se junak po deblu i granju drveta uspinje na nebo dobro je potvrđen motiv, osobito u baltičkoj predaji.42 U latvijskim dainama to j e čest motiv. Ovdje će se za ilustraciju donijeti samo jedan primjer: [34a] Man bij viena balta pupa,
es to pupu zeme siju. Ta izauga liela gara lids pašdm debesim. Es uskdpu debesis pa tiem pupas zariJ,Ziem.
B 34305
- »Imao sam bijeli grah, taj sam grah posijao u zemlju. Izrastao je u stabljiku veliku i visoku sve do samih nebesa. Popeo sam se na nebesa po granama stabljike toga graha.<<
Baltoslavenske mitske predodžbe
Ta mitska predodžba pripada dakle baltoslavenskoj predaji. J edna nešto opširnija varijanta pjesme sa Š ipana zapisana j e, kako sam izviješten, u Dubrovniku, ali joj jezik upućuje prije na njegovo hercegovačko zaleđe: 43
40 41 42 43
Usp. Katičić, 2005b, 55-60 i 70-73 i 2008a, 46-53 i 67-70. Usp. gore str. 169-190. Usp, Katičić, 1996a. Neobjavljen tekst ove varijante dao mi je kolega Aleksandar Loma, profesor na Filo loškom fakultetu Sveučilišta u Beogradu. Na tome mu i ovom prilikom najsrdačnije zahvaljujem.
Zlatnajabuka [35]
Raste orav nasred sela, pod njim malo počivalo, tu počiva brat i seka. Brate seki čovu kroji, seka bratu jagluk veze. Seka bratu govorila: - Česte puce, mili brate, da ne mogu muške ruke, muške ruke dojabuke. Brate seki govorio: - Česte grane, seko moja, česte grane najagluku da ne mogu pregledati druge mlade djevojčice. Seka bratu govorila: - Ustani se, mili brate, pa se penji na o rave, pa utrgni resu zlata da skujemo gradu ključe, da vidimo štoj' u gradu. Maje brate odposlu va, pa se penje uz orave, pa utrgnu resu zlata, pa skovaše gradu ključe. Kad u gradu devet braće, medu njimajedna seka, jedna seka Margarita. Na glavijoj šempres-kosa i dva traka suva zlata i dva pera paunova i četiri koštranova. Braća seki govorila: - U Boga ti, seko naša, oklen tebi šempres-kose i dva traka suva zlata, i dva pera paunova i četiri koštranova? Seka braći govorila:
Orah Brat i sestra
Zlatna resa Ključevi za grad
Devet braće, jedna sestra
Zeleni lug . _ Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine boga vam, devet braće, Gospa sinka culjukala u bešici pozlaćenoj, a konopim srebrnijem gospa mi je na dar dala. - A,
Koliko god tu ima više pojedinosti, o bitnome mitskom zbivanju
Mitsko zbivanje na dvije razine
Nebeska svadba
koje se kazuje ne saznaje se ništa više nego iz sažetije varijante koja je navedena prva. I tu se mitsko zbivanje odvija na dvije razine, kao na dva kata. Povezuje ih drvo. To i opet rječito govori o tome da je to Velesov doljnji svijet i Perunova nebo gore. Bitan nov motiv u obje varijante jest to da se na drvetu trgaju zlatne rese, od njih kuje zlatni ključ i njime otvara grad, zapravo otvaraju gradu vrata. Gleda se što je u gradu. A u gradu je nevjesta, okićena za svadbu i s njome devet braće. Tako je svadbena scena koju opisuju turopoljske jurjaške pjesme44 stavljena u širi kontekst i povezana s pjesmama o drvetu svijeta45 i s pjesmama o gradu na nebeskoj grani (na grani od oblaka) .46 Od raznorodnih ulomaka počinje se tako slagati široko zacrtana slika. Isto mitsko kazivanje u jako skraćenoj verziji susreće se u ophod ničkoj pjesmi iz Lukovdola u sjevernome Gorskom Kotaru:
[36] Konoplja
Zlatna resa Otvarati grad
Izrasla je tanka mala, tanka mala konopljica. - Kade si mi otančala? - Tamo dolepod osojom kade raste zlatna resa. Resu ćemo potrgati, dat ćemo je kovačiću, iz nje ćemo grad otpirat. Stan'te, stan'te, hranitelju, stan'te, stan'te, darujte nas, darujte nas, ne drž'te nas, ne drž'te nas, otprav'te nas. Mi smo noćas malo spale,
44 Vidi gore str. 1 14-155. 45 Vidi Katičić, 2005b, 48-62 i 2008a, 39-56. 46 Vidi gore str. 218-220.
Zlatnajabuk,l malo spale, rano stale. Ako ne bu sega tega, zet ćemo Vam mlada sina, mlada sina gospodina.
č 53
Prijetnja ophodnica da će gospodaru kuće ako ih ne daruje uzeti sina ne ulazi u mitski sklop kojemu smo sada na tragu, nego u drugi, također vrlo važanY Ali prvi dio pokazuje da i stabljika konoplje može biti drvo svijeta na kojem rastu zlatne rese što se nose zlataru koji od njih kuje ključe kojima će se otvarati gradu vrata da bi se pogledalo što je u gradu. Predaja kazivanja o tome Što je u gradu u ovoj se ophodničkoj pjesmi izgubila. Uz riječi kojima u toj pjesmi počinje mitsko kazivanje: Izrasla je tanka mala, tanka mala konopijica valja spomenuti da jedna bjeloruska ophodnička pjesma počinje sasvim podudarno riječima: Mala, tonka kanapielka (F 5 , 684 , br. 1 5 9 6) . Čini se da je mala tbnbka konopbtica bio trodjelni stajaći izraz u hijeratskom pjesništvu poganskih Slavena. U tom kontekstu dobivaju i ruski stihovi: He TO MOH CBeKop l no ropoAy XOAIITb, l p03aH, po3aH! l Do ropoAy XOAIITb, l KOHoneAbKY ceiiTh (Ill 337, N9 1 1 77) - »To baš moj svekar po vrtu hodi, rozan, rozan! Po vrtu hodi, konopljicu sije«, novo značenje. Konoplja pri mitskom zbivanju očito ima svoju ulogu. Ta je uloga, koliko god nam je to teško shvatljivo, sukladna ulozi duba kojemu na vrhu sjedi bog gromovnik u liku orla. Pokazuju to zlatne rese koje rastu na konoplji kao što rastu na dubu. 48 A gore se pokazalo da se u toj ulozi pojavljuje i orah [34, 35] . Zlatne rese koje svojim pokretima potresa ptica, orao ili paun, u hrvatskoj tradiciji rastu i na boru.49 Tako u jednoj novogodišnjoj koledarskoj pjesmi iz dubrovačkoga kraja:
Uzet ćemo sina
Dn•o sz·�jer.1
Konoplja
Tanka mala konopijica
Konopija je drvo svijeta
[36a] Pred kućom vam bor zeleni,
na boru vam orle sjedi, lijepo pjeva i besjedi. 47 O tome vidi Belaj, 2007, 191�2 1 2, 244�249 i 283�284. 48 Usp. Katičić, 2005b, 53�54 i 66�68 i 2008a, 45�46 i 62�65. 49 Usp. Katičić, 2005b, 54.
Orao
11.1
bor
Zeleni lug - Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine Kako orle krilom kreće, otpadaju zlatne rese, Vi pošljite sluge vaše da pokupe zlatne rese, da odnese u zlatara da sakuje do tri čaše: jednu tebi, gospodare, drugu tebi, gospodarice, treću nama kalendarima.
Zlatne rese
Zaninović 139
Potpunija tekstovna predaja došla je do nas u drugoj kolednici iz istoga kraja: [37]
Pred kućom ti bor zeleni - kolendo, kolendo! na njem tica orle sjedi - veselo, veselo! lijepo pjeva i besjedi - kolendo, kolendo! Kako orle kljunom trese - veselo, veselo! otpadaju zlatne rese - ko/endo, kolendo! vi kupite zlatne rese - veselo, veselo! nosite ih u zlatara - kolendo, kolendo! da sakuje zlatne ključe - veselo, veselo!
Zaninović 141
A zna se za što trebaju ti zlatni ključi. U nastavku te pjesme kaže se doduše da će njima otvarati sve ormare i iz njih darivati kalenda re, ali je jasno da je tu prvotno stajalo da će otvarati gradu vrata. O zlatnome ključu već je bilo govora u drugome mitskom kontekstu. Njime prema bjeloruskoj predaji sveti Juraj na svoj dan otvara za ključana vrata zemlje i iz podzemlja, toplog i vlažnog, pušta rosu.50 Od toga stane šiktati i nicati raslinje. O tome postoji li izvorno veza između vrata od grada i vrata podzemlja ne može se sada tu reći ništa pouzdana bez opsežnih i temeljitih istraživanja. Da zlatne rese što rastu na drvetu potječu iz praslavenske usmene predaje pokazuje jedna poljska novogodišnja pjesma:51 50 O zlatnome ključu podrobno usp. Katičić, 2003b, 7 1-84. Zlatni ključ važan je mit ski rekvizit. Njime J arilo u proljeće otvara zaključana vrata podzemlja, toplog i plod nog, i pušta rosu na polja do tada stisnuta mrazom. Time počinje vegetacijski ciklus i rodnost godine. Usp. gore str. 3 1-34. 5 1 Na tu praslavensku tekstovnu podudarnost prvi je upozorio Milovan Gavazzi još u slovačkoj publikaciji Ethnologia Slavica l, Bratislava 1969. Usp. Gavazzi, 1978, 22.
Zlatnajabuka [38]
Na frdd dworujawor stoi - hej leluja! Najaworze zlota rzfsa - hej leluja! Iprzylecieli rajskie ptasZfta - hej leluja! I obtrzfili zlote. zlote rZfSJ - hej leluja! I wybiegla nadobna dziewczyna - hej leluja! I rozpu!cila swdj bialyJartuszek - hej leluja! Ipozbierala zlote. zlote rZfSJ - hej leluja! I skoczyla do zlotniczenka - hej leluja!
javor Zlatna resa Djevojka bere zlatne rese PP S
Zlatar
- >>Nasred dvora javor stoji - hej leluja! Na javoru zlatna resa - hej leluja! I doletjele su rajske ptičice - hej leluja! I otresle su zlatne, zlatne rese - hej leluja! I istrčala je pristala djevojka - hej leluja! I raširila svoju bijelu pregaču - hej leluja! I pokupila je zlatne, zlatne rese - hej leluja! I skoknula je do zlatara - hej leluja!«
Sasvim je podudarna s tom hrvatska pjesma kolednica također iz dubrovačkog kraja: [39]
Pod dvorom vam bor zeleni - kolendo, ko/endo! A na boru paun sjedi - veselo, veselo! Kada Paun krilom krene - kolendo, kolendo! Sve otrese zlatne rese - veselo, veselo! Vi pošljite vaše Mare - kolendo, kolendo! Da pokupi zlatne rese - veselo, veselo! Zaninović 140 Da odnese u zlatara - kolendo, kolendo!
Ptica trese zlatne rese, djevojka ih nosi zlataru, a iz cjeline usme ne tekstovne predaje zna se da zlatar od njih kuje ključ kojim se otvaraju gradu vrata. Gleda se što je u gradu. A tamo je okićena nevjesta, pripravna za svadbu, sa svoje devet braće. Rajske ptičice i paun bojom svojega perja bolje pristaju zlatnim resama što rastu na drvetu nego suri orao. Najvažnije je tu za rekonstrukciju praslavenskoga sakralnog teksta što te dvije pjesme potvrđuju tročlani izričaj tr�sti zolt(bn)y H r�sy. Suzvučje sloga -r�s- u t-r�s-ti i u r�s-y čuva, čini se, formalni element izvornoga pjesničkog oblikovanja.52 52 Slavensko trrsti tumači se kao kontaminacija indoeuropskih glagola trema i treso. Usp. Vasmer s.v. TpRcy, TPRCTH. Nameće se pitanje nije li do te kontaminacije došlo upravo pri oblikovanju pjesničke formule koja je vukla na suzvučje s rrsa.
Bor zeleni
Zlatne rese Djevojka kupi i nosi zlataru
Tresti zlatne rese
Zeleni lug - Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine
Resa
Zlatan prsten
Poljsko rzfsa, međutim, ne znači samo 'resa', 'trepavica', nego j ednu vodenu biljku. Isto tako češki rasa, slovački riasa, sloven ski resa, ruski pRcKa. Tako se ocrtava praslavenski rfsa kao naziv za cvijet jedne biljke koja raste u vodi, u vlažnim udolinama, u blatu. Taj cvijet j e bujan (usp. ruski pRCHhiH 'velik', 'gust', 'obilan', ukra jinski pRcHHH 'gust', 'bujan', 'raskošan'), a može se poistovjetiti s klasjem (usp. ukrajinski pRca 'žitni klas') . Ovamo će ići i ruski pRd 'blatno tlo', premda se obično uzima da je to posuđeno finsko raisy, koje znači isto. No tu j e i hrvatski resavac 'zemlja, obično u blatini, koja kad po njoj ideš ugiblje se', zabilježeno u sinjskome kraju, i odatle mjesna imena Resava, rijeka u Srbiji, i Duga Resa, naselje u Hrvatskoj, pa to u ruskom ne će biti posuđenicaY To pak da se grad otvara predmetom iskovanim od zlata susreće se i u ruskoj predaji usmenoga pjesništva: [39a] Oil, BhiAY 51, BhiAY 51 Ha nmpoKpo yAmw. CTaHy 51, cTaHy 51 llOA lJ,apb-ropOA KaMeHHbiil. CKliHY 51 , CKI1HY 51 e PYKH nepCTeHh 30AOToil. BAapiO 51, BAapiO 51 30AOTbiM KOAb�OM 06 CTeHy. Oil, pa3o6biO, pa3o6biO l.l,apes ropoA KaMeHHbiil.
ll1 1053
- »Oj, izaći ću ja, izaći ću ja na široku ulicu. Stat ću ja, stat ću ja pod Carigrad kameni. Skinut ću ja, skinut ću ja s ruke zlatan prsten. Udarit ću ja, udarit ću ja zlatnim prstenom u zid. Oj, razbit ću ja, razbit ću ja Carev grad kameni.«
53 Usp. Vasmer s.v. pRd III i Skok 3, 1973, s.v. resavac. Skok doduše toponim Duga Resa ne povezuje s time, nego s resa 'ukrasna nit', 'dugoljasti viseći cvat u nekih biljka', 'maca'. No bit će ipak vjerojatnije da je mjesto nazvano po naravi da, nego po resama na vrbi. A poljska fraza chodzić na rzrsach ' lumpati', 'pijančevati', 'biti pijan kao zemlja' mogla bi biti zasnovana upravo na tom značenju. (Usp. Moguš - Pintarić s.v. rzrsa).
Zlatnajabuk,l Kazivanje je tu jako preoblikovano, ne spominju se gradu vrata i govori se o razbijanju, a ne o otvaranju. Ne spominju se ni zlatne rese niti zlatar. No to da se zlatan prsten javlja u mitskom kazivanju u istoj ulozi kao zlatna jabuka i zlatan ključ, da su to u mitskom ustrojstvu alo rekviziti, kako bi rekli Ivanov i Toporov, o tome nema razložite sumnje. Očito je dakle da se u toj neobičnoj ruskoj pjesmi prelama ista predaja pretkršćanskoga obrednog mitskog kazivanja. A u sklopu ulomaka te predaje stale su se kao pozadina zna čenju praslavenskoga r�sa tako ocrtavati vrlo arhaične predodžbe kakve pjesnički dojmljivo izriču riječi: tamo dole pod osojom kade raste zlatna resa [36] . U središnjem južnoslavenskom resa 'ukrasna nit' to se značenje potpuno izgubilo, a s njime i prvobitna uska veza toga značenja s vodom, blatnim zemljištem i močvarom. Tek u svjetlu izvorne semantike dobiva rekonstruirana praslavenska pjesnička formula P'btica tr�setb zolt(bn)y H r�sy svoje potpuno značenje i bez ostatka se uklapa u sklop mitskih predočaba koje izražava. 54 Isto mitsko zbivanje kazuje se s malim varijantnim odstupanjima i u jednom dobro potvrđenom pramenu bjeloruske usmene predaje.55 Tek tu zlato što ga ptice truse (bjeloruski OTpyciiAII: trr;siti je kauzativ od tr�sti, gramatička varijacija u predaji pjesničkoga teksta) s drveta nisu zlatne rese, nego je zlatna kora (zolt(bn)a ja kora)56 ili pak zlatna rosa (zolt(bn)a ja rosa) .57 Zlato pak koje je palo s drveta kupi mlada žena, koja je dotrčala i raširila pregaču, te ga nosi zlataru. Baš kao u hrvatskim kolednicama. Opisuju to glagoli kupiti i bbrati. Obje su stare i temeljne (pra)slavenske riječi i bit će da potječu još iz prvotnoga sloja hijeratskoga pjesništva.58
54 Usp. Katičić, 1989, 90-9 1 . O tome pak kako zlato dolazi iz vode, iz zdenca i iz vrela usp. Katičić, 2003b, 21-24. 55 O toj predaji podrobno sa svim potvrdama navedenim od riječi do riječi usp. Katičić, 1989, 91-93. 56 Tako u F 5, 678, br. 1587. 57 Tako u F 5 667, br. 1563 i 683, br. 1594. 58 Usp. Katičić, 1989, 92.
Zlatan prsten kao zlatna jabuka i zlatan kijuč
Resa i blato
Ptice truse zlatnu koru ili zlatnu rosu
Zeleni lug - Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine Da je zolt(bn)a ja rosa u tom kontekstu praslavenska tekstovna predaja pokazuje hrvatska pjesma, starinska kajkavska, iz okolice Varaždinskih Toplica: [40]
Hrastić Zlatna rosa
Devet ključeva
Sestra suncu, ne mjesecu
Rosa - bosa
Baltoslavenska predaja
Hoj divojka medimorka, gde si vodu zajimala? Na kraj sela pod hrastičom, na hrastiču zlatna rosa, n jo mi bere zlati ključar, njo mi nese dal daleko, dal daleko raj kovaču. Kuj mi, kovač, devet ključov, devet ključov odpiračov, s kim odpremo devet komor, vu desetu Mara sestra. Bratci so se spominjali: Kam hoćemo s Marom sestrom? jeli k soncu, jel k mesecu? Bolje k soncu neg k mesecu. Sonce sveti, mesec mrači.
IKS 205
Tu je teks tovna predaja načeta kvarenjem, pa nije sasvim suvisla. N evjestino devet braće ne spominju se izričito. A njihovo vijećanje hoće li sestru dati suncu ili mjesecu, koje jasno pokazuje da se tu radi o nebeskoj svadbi, isto je kao ono u pjesmi o tome kako je bosa Mare prošla preko rosne livade (CHTI l , 6p. 229; vidi gore str. 1 96-1 97) . Tek tamo dolaze do suprotnoga zaključka da je bolje sestru dati mjesecu nego suncu. Trebat će još mnogo istraživanja da se sredi kontekst te baltoslavenske mitske predaje. Mitski motiv i tekstovna predaja što ga kazuje potječu iz sakral noga pjesništva o zlatnoj rosi s drveta, koje nije drugo nego drvo svijeta, predstavljaju baltoslavensku tradiciju. Da je ta tradicija i baltička, to pokazuje litavska pjesma: [41]
Vai ir užaugo du qžuoleliai. Ant ttt qžuolelitt aukso rasa krito.
Gimbutas, 1973, 472
- >>lizrasla su dva dubića. Na te je dubiće zlatna rosa pala.«
Zlatnajabuka Prateći tekstovnu predaju o zlatu što pada s drveta dosežemo dakle nedvojbeno baltoslavensku davninu.59 Osim resa, rose i kore ima na mitskom drvetu i drugoga zlata: tako u bjeloruskim pjesmama zlatno granje (F 5 , 686, br. 1 602) i zlatno lišće (F 5, 687, br. 1 604), a u jednoj poljskoj zlatne grane, zlatno lišće, zlatni cvjetovi, zlatne jabuke (PP 34) .60 Kao ptice koje na drvetu tresu zlatne rese javljaju se uz orla još rajske ptičice i paun. To su ptice kojih se perje zlati. U drugom jed nom pramenu bjeloruske i zapadnoruske usmene književnosti zlato koje djevojka kupi i nosi zlataru samo je perje takvih ptica, osobito paunova, koje se smatra zlatnim. Tako u jednoj ruskoj uskršnjoj ophodničkoj pjesmi: [42]
Oil paRo, paRO COAHI�e nrpaAo. - XpncToc socKpec Ha secb eseT! Oil paH biiie Toro nasa AeTaAa, nasa AeTaAa, nepb5! poH5!Aa. KpacHa5! AeByiiiKa TaMo ryA5!Aa, KpacHa5! AeByiiiKa - TipacKOBhiOIII K a. TaMO ryA5!Aa, nepb5! c6npaAa, nepb5! c6npaAa, B pyKaBOK 6paAa, B pyKaBOK 6paAa, BeHOK BH Aa. A H rA3e J35!AHCh 6yiiHhi seTpbr, 6yiiHhi seTpbr, A06phr AO)I(AH coxsaTHAH Aa il 3AaT seH oK, Aa il 3AaT seHOK - 30AOThre nepb5!. I1oHeCAH Ha en He Mop e - Ha AYKOMOpbe.
Paun roni perje
Djevojka je sabirala vijenac vila
Ill
342, N2 1 194
- »Oj rano, rano igralo je sunce. - Krist je uskrsnuo svemu svi jetu! - Oj ranije od toga oblijetala je paunica, oblijetala pauni ca, perje je runila. Prekrasna djevojka tamo se šetala, prekrasna djevojka Praskovjuška. Tamo se šetala, perje je sabirala, perje je sabirala, u rukav spremala, u rukav spremala, vijenac vila. A i nekako su se uhvatili bujni vjetrovi, bujni vjetrovi, dobri daž devi, zahvatili su i zlatan vijenac, i zlatan vijenac, zlatno perje. Odnijeli su ga na sinje more - na morsku uvalu.<< 59 Usp. Katičić, 1989, 88 s bilj. 47 i str. 91-92. 60 Usp. Katičić, 1989, 92.
ZLmzo peryf
Vjetrovi su ga ponijeli na more
Zeleni lug . - Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine Populnmlje. . .
Zlatno lišće i zlatne šiške Djevojka nosi zlatarima
Zlatna p tica
Okolo grada zelena trava
Pisani pavi
Tko to pročita, odmah će s e sjetiti primorske pjesme: Popuhnu! je tihi vetar i odnesal Mari krunu. Pokazuje se tako, sasvim neočeki vano, da je i ona ulomak iste usmene predaje slavenskoga sakralnog pjesništva! A djevojka tu ne nosi zlato zlataru, nego vije vijenac, da kako svadbeni. Čudi tu samo Što se to, vrlo izričito, pjeva o paunici, a zlatno perje u repu ima samo paun. U bjeloruskoj uskršnjoj ophodnoj pjesmi (P 8, 1 72) pjeva se isto tako o paunu koji roni perje i djevojci koja ga sabire i od njega savija vijenac. S njim na glavi krene cestom. Nailazi na brezu na kojoj je zlatno lišće i zlatne šiške. Dolete ptičice koje stanu kljuvati te šiške. Djevojka ih je otjerala, rasprostrla svilen plašt, načupkala je zlatno lišće i pošla je s njim zlataru. Ptica može biti i šojka (coi1Ka) kao u bjeloruskoj pjesmi (P 8 , 1 76) . I ona oblijeće, roni zlatno perje, kupi ga djevojka i nosi zlatarima. U drugim bjeloruskim i zapadnom skim pjesmama s istim motivom zlato se i ne spominje izričito nego se pjeva samo o sabranome paunovu perju od kojega se vije vijenac (P 8, 1 64-1 6 5 i 1 70; TI 33 1 , N9 477) . Paun, pa i paunica, shvaća se naprosto kao zlatna ptica. 6 1 A ta tekstovna predaja nije samo istočnoslavenska. Potvrđena je i u hrvatskoj usmenoj književnosti. U Vrapču kraj Zagreba zapisana je pjesma: [43]
Okolo grada zelena trava pisana detela. Po njoj se šeću pisani pavi, perice bereju. Perice bereju, vanjkuše šiju, svojemu dragomu. Lezi se lezi, moj mili dragi, na moju postelu.
61 Usp. Katičić, 1989, 92-93.
Zlatnajabuk,I Tičica peva, tiček popeva da mi se ženil buš. Ženi se ženi, moj mili dragi, ne buš mi dugo živ.
č 142
Početak te pjesme, onaj u kojem se spominju paunovi i branje perja, dosta je nesuvisao. On i nije nego uvod u ono o čem se zapravo u pjesmi pjeva. Ona kao takva čisti je lirski izraz emocijom nabijene i svakom čovjeku razumljive situacije. Uvod se oslanja isključivo na tradiciju davnoga obrednog pjeva, a u ovoj pjesmi funkcija mu je samo ornamentalna. To je stara tradicija. Kontekst joj je paunovo perje koje se runi i koje se bere. Motiv poznat iz istočnoslavenske usmene književnosti. Čvrsto je ugrađen i u hrvatsku, iako u njoj nije čest. Susreće se kod Hrvata u zapadnoj Ugarskoj, današnjem austrijskom Gradišću. U selu Velikom Borištofu (GroRwarasdorf) u srednjem Gradišću zapisana je pjesma u kojoj se pjeva: Podjabu kom trava raste, l onde Mare pavepase (Jačke 294) . I tu je trava, a na njoj paunovi i djevojka. Tek trava nije okolo grada, nego je livada podjabukom, dakle pod drvetom. No to baš nimalo ne krnji podu darnost predaje jer znamo da je u ustrojstvu mitskoga zbivanja grad na drvetu, na suhoj grani. A pod drvetom je voda i livada, lug. To drvo je drvo svijeta. Pod njim je raskošno opremljen ljubavni ležaj, rodnost boga Vdesa. 62 A da se tu doista radi o tekstovnoj predaji slavenske hijeratske poezije pokazuje ovdje već spomenuta bjeloruska uskršnja ophodna pjesma (P 8, 1 72) : [44]
A y AY3R, y AY3R, Aa y 3RAeHbiM - XpbiCToc Chma 6mKal TaM AHTaAa III 3pa nasa, Aa ypaHHAa 3AOThi nepb!. TaM XOAHAa CAlfqHa naHHa,
62 Usp. Katičić, 2005b, 55-60 i 7 1-72 i 2008a, 46-53 i 69-70.
Ženit ćeš se ne ćeš dugo živjeti
Paunova perje se runi i bere
Grad na suhoj grani, pod njom ležaj
Paunica je letjela, gospodica se šetala
Zeleni lug ..- Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine CAHqHa naHHa Mapycw-IKa Aa 36HpaAa 3AOThi nep bi - >>A po livadi, po livadi, po zelenoj - Krist Sin božji! - oblije
tala je siva paunica, runila je zlatna pera. Tamo je hodila lijepa djevojka, lijepa djevojka Marusička, sabirala je zlatna pera«.
Trava djetelina
Nije se zelena trava tek iz dekorativnih razloga našla okolo grada i podjabukom. To je pradavna tradicija ob rednoga pjevanja. A što se u vrapčanskoj pjesmi jedna uz drugu nalaze zelena trava i pisana detela, to je rastavljena pjesnička formula trava ditelina koja se u istom mitskom kontekstu javlja drugdje u hrvatskoj usmenoj književnosti (vidi dolje str. 274 i 329-333) i odgovara ruskomu KOBhiAh TpaBa 'kovilje' ili TpaBa MypaBa 'sočna zelena trava', što se javlja u toj istoj tekstovnoj predaji. No sada nam se je vratiti mitskoj predodžbi onako sjajno pje snički izraženoj riječima tamo dole pod osojem kade raste zlatna resa [36] . Ta je ista predodžba, tek bez spomena riječi resa, izražena u pjesmi zapisanoj u Vrbniku na otoku Krku, gdje se pjevala u kolu: [45]
Zlatne žice i srebrne podvezice
Boije sestru suncu nego mjesecu
Rosna, rosna košutice, kadi si se narosila? - Tamo doli u livadi kadi rastu zlatepasi, zlate pasi, zlate žice i slebrne podvezice. Otrnimojenu žicu, pakju dajmo zlatariću da nam kuje na grad kijuče da vidimo kije v gradu. U graduje devet bratac i mej njimajena sestra, jena sestra, lipa Mande. Oni počnu kunšejati komu ote sestru dati, ote l' suncu, al misecu? Bojejuje suncu dati, boje suncu neg' misecu.
Zlatnajabuka Misec ćejoj sveker biti, a danica svekrvica, a zvezdice sve ze/vice, a vlašići pastorčići.
I K 2, 107, br. 109
Tu se odmah prepoznaje mit o nebeskoj svadbi, koju spomen nebeskih tijela vrlo izričito predstavlja kao takvu. U gradu je, kako se i očekuje, nevjesta sa svoje devet braće. To što braća vijećaju o tome komu će dati sestru, već poznato iz pjesme o magli koja je pala po Bojani (vidi gore str. 1 9 6- 1 97) i u kajkavskoj pjesmi o zlatnoj rosi na hrastiću (vidi gore str. 252), pokazuje se kao čvrst element usmene pjesničke predaje. No sasvim neobičan je motiv o livadi na kojoj rastu zlatni pojasevi, zlatne žice i srebrne podvezice. Oprema ljudskog odijevanja, tipični proizvodi obrtničke vještine kao plodovi vegetacije, kao šiške i rese koje se, također zlatne, su sreću u drugim potvrdama iz usmenoga pjesništva na slavenskim jezicima. To u prvi mah ostaje sasvim neobjašnjivo. O čem se tu zapravo radi kazuju nam starinski baltički svad beni običaji. Praetorius, latinski pisac, sam Nijemac po narodno sti, zapisao je u 1 7. stoljeću nešto vijesti o Baltima, tada potpuno nepoznatim u širim europskim krugovima. U njega se čita da je litavska nevjesta kad su je vodili u ženikovu kuću nosila škrinju sa svojom opremom i po putu i na njegovu dvoru po granju drve ća i po raznome grmlju vješala lijepo izvezene tkanine.63 U škrinji su, dakako, bile i dragocjene ogrlice i podvezice. Taj obred očito pretpostavlja mit po kojem na dan svete svadbe, one božanske koje je svaka ljudska samo slika, drveće i grmlje potjera i prolista dra gocjenim suknom i platnom te zlatarskim izrađevinama kao što su prstenje, ogrlice, pribadače i podvezice. Potvrđuju to latvijske daine koje pjevaju upravo o tome kako se jednoga čudesnog dana baš to i dogodilo.
63 Usp. Mannhardt, 1875, 220-221.
Predmeti obrtničke vještine kao plodovi vegetacije!
Baltički svadbeni običaji
Zeleni lug._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine To je i slavenska mitska Predodžba
Ta prastara mitska predodžba živjela je i u slavenskoj predaji. O tome svjedoči arhaična ruska svadbena pjesma u kojoj se između ostalog pjevalo:
[46]
Co 6 oAeM HaTaAhR-CBeT Bee Aeca rrpornAa KphiAa Aeca aAhiM 6apxaToM, no rrynr KaTIIAa KpyrrHhiM )l(eMqyroM.
Tlo 68-69
- >>Kao samur je Natalija-svijetla sve šume prošla ... pokrivala je šume grimiznim baršunom, po putu je kotrljala krupno bi serje.<<
Dan božanske svadbe
Izmedu Krka i Litve teško je pomišljati na utjecaje
U varijantama te pjesme prvi stih glasi i EypeiO HaTaAb.H-cBeT Bee Aeca npoiiiAa - »kao bura je Natalija-svijetla sve šume prošla«, a treći stih glasi i KaTHAa oHa 30AOTbiM nepcTHeM kotrljala je zlatni prsten. Time je pokazivala da je dan njezine svadbe ujedno dan bo žanske svadbe, da je njegova slika, pa njezina svadba tako dobiva svoju moć od božanske. Pjesma iz Vrbnika svojim stihovima: Tamo doli u livadi l kadi ra stu zlatepasi, l zlatepasi, zlate žice l i slebrnepodvezice sasvim izrazito i izričito kazuje upravo tu mitsku predodžbu, opisuje kako se događa da na dan svete svadbe, jer o njoj ta pjesma pjeva, dolje na vlažnoj livadi zlatni pojasevi i srebrne podvezice rastu na grmlju i granama drveća. Tu se premošćuju velike prostorne udaljenosti, od Jadrana do Baltika, i otvaraju bezdane vremenske dubine. Između Krka i Litve nije bilo dodira, pa ne može biti ni utjecaja. Nema dvojbe da se tu radi o zajedničkoj baltoslavenskoj baštini, osobito arhaičnoj, koja je ostavila traga samo na zatočnim rubnim područjima. Isti se mitski sadržaj kazuje u jednoj pjesmi iz Lindara u Istri:
[47]
Zlatne kite
Rosna, rosna košutice, gdi si bila da si rosna? - Bilajesam na livadam, pratila sam dva diverka i nevistu s kumovima. Počinuli podjavorkom: najavorku zlatne kite,
Zlatnajabuka trgne neva da ćejednu, da će kovat kijuče gradu, da će vidit štaje u gradu. U graduje devet braće i med njimijedna sele. Misle, misle devet braće komu će si sele dati. Najmladi se domislia: Dat ćemoje svetom Petru! Misec ćejoj sekar biti, a danica sekrvica, a vlašići diverići.
Kijuči grada
Sestru svetom Petru IK 3, 4, br. 3
I tu je javorova grana prolistala zlatom kad je nevjesta s djeve rima išla kući svojega mladoženje. I tu braća razmatraju komu će sestru dati za ženu. Jednako tako je košutica, i ona životinja s krznom, čvrst sastojak tekstovne predaje o svetoj svadbi u rosi. Time se ta predaja izvrsno uklapa u već poznate mitske kontekste.64 [48]
Rosna, bosa, oj košutko, Oj, rosna bosa! Kud si rosom putovala? - Pratila sam bratca dragog. - A što Tije bratac davo? - Davo mije devet kijučev otvaram da devet gradov. Otvorija prva grada, al u gradu kolo igra, u koluje seka Mara. Mara bi sejurve dala zajunaka za oblaka: kuma zove žarko sunce, a miseca svata starog, a vlašiće barjaktare. Svate zove sitne zvizde
Katančić 2, 3, 2
64 Usp. o Jurjevoj kapi od kunovine gore str. 1 28-141. O kuni pri svetoj svadbi vidi Katičić 2008a, 278-282.
Zeleni lug -.- Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine
Košuta je nevjesta
Ista mitska predodžba u Parmenida
Tako košuta, rosna bosa, prati brata do grada i dobiva od njega devet ključeva za vrata devet gradova. Tu kao da je osmero braće i jedna sestra, a svako ima svoj grad, svakomu treba otključavati njegova vrata. A deseti je brat onaj koji dolazi kao mladoženja i prati ga košuta. Ako je on njoj brat, kako pjesma kaže, onda je košutica sama nevjesta jer je, kako znamo, mladoženja nevjesti brat. Nevjesta se onda u toj pjesmi, koja čuva starine jer je zapisana u 1 8. stoljeću, javlja u dvije uloge: kao rosna bosa košutica i kao seka Mara koja u gradu igra u svadbenom kolu. To sasvim jasno proizlazi iz ovo ga teksta i ne može se zanemariti, kako god potvrda nije dovoljno čvrsta da se tvrdnja o košutici kao nevjesti svete svadbe izrekne sa sigurnošću. Zanemariti se ipak nikako ne smije. I u pjesmi o magli što je pala po Bojani nevjesta se javlja u dvostrukoj ulozi, jednom kao djevojka koja vani razgovara s mladoženjom, junakom koji je došao iz daleka, a onda u gradu među svoje devet braće.65 Mitska predodžba o božici koja dočekuje iza vrata što se otvaraju posebnim ključem prepoznaje se i u prvom fragmentu helenskoga pretsokratovskog filozofa Parmenida. 66 To je spjev u epskim stihovi ma, heksametru, a sada se čini kao da je tu ulomak indoeuropskoga sakralnog pjesništva ušao u djelo najstarije europske filozofije, koja i time pokazuje kako je izrastala iz pradavnoga mitskog kazivanja, kako se s obrednom tradicijom predavala od naraštaja naraštaju, u načelu ne drukčije nego je indijska filozofija izrastala iz brahmanske tradicije. Tko je pak ta djevojka o kojoj izvješćuje košutica vrlo razgovjet no kazuje srpska pjesma iz Hercegovine: [49]
Iz lica sja sunce
Koiiiy TifL\e, poCHa TH CH! l)e cH 6HAa Te cH pocHa? - Ja caM 6l:!Aa y i)eBojKe. - Je Al:! KaKBa Ta qeBojKa? l13 AHL\a joj cyHL\e cjaiiie ,
65 Usp. gore str. 196-197. 66 Na to me je upozorio profesor Bečkoga sveučilišta, grecist Hans Schwab! i ovdje mu za to od srca zahvaljujem.
Zlatnajabuka a H3 rpAa MjeceqHHa, H3 lbeAapa 3opa ej ajHa, ABHje pyKe AO A Ba KpH Aa.
CHOX 261, 6p. l
A ne manje razgovjetno kazuje to varijanta zabilježena kod sara jevskih Bošnjaka: [SO]
Košutice, rosna ti si! Gdje si bila da si rosna? - Išla bratu po djevojku. -je l' daleko ta djevojka? - Nije tako ni daleko: tri konaka dobra hoda. -ja kakvaje ta djevojka? Nije vrlo ni lijepa: lišcejojje žarko sunce, mjesecom se zaklanjala, zvijezdama se zakitila, a cvijetom opasala.
Liceje žarko sunce HNP 7, 3, br. l
Ona je sunčeva djevojka. Kao takva osobito je izričito opjevana u baltičkoj predaji. U latvijskim se dainama javlja često kao središnji lik: saules meita, najdoslovnije 'djevojka sunca' s tim da je saule 'sunce' u baltičkom žensko, a da je meita u latvijskom dobila i značenje 'kći', te je potpuno istisnula naslijeđenu indoeuropsku riječ koja živi u litavskome dukte 'kći'. I sam naziv toga važnog mitskog lika: saules meita sugestivno je višeznačan. To može biti djevojka bliska suncu, onako kao u našim pjesmama »sunčeva djevojka«, može pak biti kći božice koja je sunce (Saule) , a može napokon biti i sama sunce jer latvijska konstrukcija genitivnog atributa dopušta da se i tako razumije. Tada znači nešto kao 'sunce-djevojka', pa je to onda sama Saule kao djevojka.67 Još se je teže snaći u odnosima svega toga sa slavenskom predajom. U njoj se Sunce javlja kao gromovnikova žena.68 O sunčevoj djevojci pjeva nekoliko južnoslavenskih pjesama navedenih ovdje [ 1 4, 1 5 , 1 6] . Da se tu stane na čvrsto tlo, 67 Vidi gore [18, 19, 20, 21, 22] . 6 8 Usp. Katičić, 2008a, 99-103. K tomu još Katičić, 2003b, 17-20.
Sunčeva djevojka
Zeleni lug - Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine potrebna su istraživanja dublja i obuhvatnija nego su u ovom okviru bila moguća.
4. Devet braće sve zlatara
Zlatar kuje skupocjene predmete
Već su se ovdje navodili stihovi pjesme sa Š ipana: Ide Mare na vo dicu, l za njom Ivo na konjiću. l Ivo Maru dozivajo: l - Dočekaj me, dušo Mare! l Mare Ivu govorila: l - Ner mogu te čeka: Ivo, l u dvore mi devet braće, l devet braće, sve zlatara, l pa mi treba voda hladna (NL 1 88, br. 2 1 1 ) .69 Nevjesta svete svadbe, kao što znamo, ima devet braće: a za njih se ovdje kaže da su svi zlatari, zapravo kovači zlata. U jurjevskoj pjesmi iz Lukovdola to se tako i kazuje: Resu ćemo potrgati, l dat ćemo je kovačiću, l iz nje ćemo grad otpirat [36] . A u međimurskoj se pjesmi pjeva: na hrastiču zlatna rosa, l njo mi bere zlati kijučar, l njo mi nese dal daleko, l dal daleko raj kovaču [40] . O kovaču pjevaju i istočnoslavenske pjesme, tako ukrajinska: s6HTa cTe)I(eHbKa AO KOBaAeHhKa: l TH KoBaAeHbKy, 30AOTapeHhKy, l a BKYH )Ke MiHi )I(OBTH qo6iTKH, l a niA qo6iTKH cpi6HH niAKiBKH (f 2, 6 1 4 , N9 55) - »Kovačiću, zlatariću, iskuj meni žute čizmice, a pod čizmice srebrne potkovice« . Zlatar se tako zamišlja kao božanski kovač koji kuje skupocjene predmete, one što na dan svete svadbe rastu na grmlju i drveću. On kuje zlato na užarenom ugljevlju i treba mu voda da njome hladi užarenu kovinu. Potpunija se slika toga mitskog kazivanja dobiva iz varijante za pisane na otoku Šipanu u dubrovačkom arhipelagu. Ona glasi: [Sl]
Nevjesta se obrće
Što se ono gorom sjaje, ol'je sunce, ol'je mjesec? Nitje sunce, nitje mjesec, nego neve z deverima, sjajnijem se vijencem resi, vijencem resi i prstenim. Neve seje obraćala, deverijoj govorili: - Što s' obrćeš, neve naša, na bdbove bijele dvore, na sestrine žute kose, na braćine perivoje, na majčino ran-bosilje?
69 Usp. gore str. 204.
Zlatnajabuk,I Neve imje govorila: - Nijesam se obrtala na babove bijele dvore, na sestrine žute kose, na braćine perivoje, na majčino ran-bosiije, neg' de sinoć večerasmo ostale mi vijencu kite, Kada suje razumjela, govorejoj dva devera: A ne luduj, neve naša, nasje devet braće mile, devet braće sve zlatara, skovat ćemo vijencu kite, vijencu kite i urese!
Č 84
Tu se opisuje svadbena povorka. Nije bez dubljega smisla što se najprvo pita, sasvim na način južnoslavenske epike, što se to svijetli na šumovitom brijegu, je li to sunce ili mjesec. Tim se pitanjem pokazuje da su to svatovi nebeske svadbe. Odgovor je da to nije niti sunce niti mjesec, nego nevjesta koju djeveri vode u mladoženjinu kuću. Time to kazivanje ostaje obredna zagonetka.7° Tu je prastara riječ deve10, ne samo praslavenska, nego i indoeuropska, koja svjedoči o kontinuitetu obrednoga kazivanja. Ona označuje muževa brata, a taj je po najdubljoj tradiciji predodređen da nevjestu vodi kući u koju se udaje. Pjesma kaže da je tih djevera, muževe braće, devet. To su oni djeveri koje prema pjesmi turopoljskih jurjaša mlada nevjesta na dan svete svadbe budi u gradu po kojem hodi.71 Nedvojbeno se dakle radi o ulomku istoga obrednoga mitskog kazivanja. Svadbena se povorka sjaji jer je nevjesta ovjenčana sjajnim vijen cem i nosi sjajno prstenje. Stoga se i može pitati za sunce i mjesec. Svadba je nebeska, a nevjesta je sunčeva djevojka.72 Ta tekstovna predaja nosi neizbrisiv pečat svoje praslavenske starine, kako god joj se takvoj do sada nije našlo traga u usmenoj književnosti drugih slavenskih jezika. Pripovijeda se kako se nevjesta na putu odjednom počela okretati. To okretanje djeveri tumače kao vezanost za očinsku kuću koju sad napušta zauvijek i opominju je neka to ne čini, neka ostane okrenuta onomu što je pred njom. A ona im odgovara da se ne okreće za očinskom kućom nego za kitama i uresima svojega 70 O obrednim zagonetkama usp, Katičić, 2008a, 85. 7 1 Usp. gore str. 1 16, 129-139. 72 Vidi gore str. 260-262.
Ostale su vijencu kite Devet braće zlatara
Nebeska svadba
Djever
Nevjesta je izgubila ures svojega vijenca
Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
Zlatari iskuju novi ures
Zlatarje brat
vijenca jer ih je ostavila tamo gdje su na putu večerali i konačili. A djeveri joj na to odgovaraju neka bude bez brige jer je njih devet braće, i svi su zlatari, pa će joj iskovati od zlata i kite i ures za vijenac tako da ne će biti nikakve štete. Tu se otvara dublji pogled u prvotnu mitsku predaju. Dobro je potvrđeno da djevojka, buduća nevjesta nebeske svadbe skuplja zla to, s resa na raslinju ili od perja u paunovu repu i nosi ga obrtniku, kovaču zlataru da joj iskuje zlatni predmet: ključ, vijenac, prsten.73 Tu se sad saznaje da je taj zlatar njezin djever, a to ovdje znači brat jer joj je brat i sam mladoženja.74 Ta je tekst ovna predaja došla do nas u više hrvatskih varijanata i time je vrlo dobro potvrđena. J edna je zapisana u Vrgorcu i glasi ovako: [52]
Djeveri kovači
»Oj nevenko, moj nevenko, jadna ga se nevenka/a! Gdino sinoć hladovasmo, ostaše mi vincu rese, vin cu rese titrejike!« Tišilaju dva divera: Budi dobra majci našoj! Vincu rese skovat ćemo i svako će dobro biti. Ne budeš li majci dobra, i te ćemo rasko vati.
HNP 7, 142, br. 243
Nema dvojbe da je to varijanta iste predaje, tek su djeveri kovači, a ne kaže se da ih je devet braće, a sadržajno je pjesma preoblikova na da opominje nevjestu da bude poslušna i uslužna svekrvi kojoj ju vode. Tu je sve samo nabačena i ostaje nepotpuno, ali zapravo je isto kao i u [5 1 ] . Potvrda j e iste te tekstovne predaje i svatovska pjesma zabilježena u Istri:
73 Vidi gore str. 243-259. 74 Usp. gore str. 169-190.
Zlatnajabuk,l [52]
Hodi s Bogom, naša nevo! Nemoj nam se ozirati na čačkove bile dvore, na majčine razgovore. Ne žali se, naša nevo, da otpanu vincu rese i prstenju pozlaćenje. Ići ćemo u gradove, kupit ćemo litru zlata čim s' načine vincu rese i prstenju pozlaćenje.
Otpadnu vijencu rese
I K 3, 3-4, br. 2
Tu j e očuvan tekst o nevjestinu okretanju i umirivanju da će joj se zlatarskim radom nadoknaditi šteta. Vuk Stefanović Karadžić je u svojem Srpskom rječniku za na tuknicu peca (resa) naveo jedno posebno značenje koje ne tumači, nego samo osvjetljuje četirima primjerima: [5 3]
Ty caM MAaAa OCTaBHAa
B'jemw pece n o6ol_\e. Enhe Te6e B'jeH'-\y pece n npCTeHy no3Aanelbe. l)eHO CllHOn BeqepacMO, 3a6opaBnx B'jeH'-\Y pece, B'jeH'-\Y pece H ppece. '"fjeHO CllHOn BeqepaCMO, OCTaille MH B'jeH'-\Y pece, B'jeH'-\Y pece n ppece.
Uz te primjere primjećuj e Karadžić da je na tu porabu riječi resa nailazio »po jugozapadnim krajevima«. Odatle se može zaključiti da i navedeni primjeri potječu iz hrvatske predaje kao i sve varijante što su tu prije navođene. Pokazuje se da je ta usmena tekstovna predaja bila nekoć vrlo jaka i čvrsta, kako god su nama ostali očuvani samo dosta oskudni ulomci.
Nevjesta je ostavila vijencu rese
Zeleni lug -.. Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine Praslavenski pečat koji ta tekstovna predaja nosi nije se kraj sve svoje arhaičnosti do sada dao potvrditi ni iz koje druge slavenske tradicije osim hrvatske A ipak se to može dokazati, a fortiori, jer je ta predaja baltoslavenska. Susreće se vrlo prepoznatljivo u latvijskim dainama. Tako u jednoj Latvijke pjevaju:
Kovač kuje na nebesima
[S4]
Kalejs kala debesis, dzirkstas sprdga Daugavd: Tai mdsai kroni kala kam devifli baleli1Ji.
B 33722
- >>Kovač je kovao na nebesima, iskre su frcale u Dvinu: Kovao je krunu onoj sestri u koje je devet braće.«
Devet braće
Tu je dakle nebeski kovač koji kuje krunu, dakako zlatnu, sestri koja ima devet braće. Taj kovač je upravo zlatar. A voda koja mu treba pri kovanju tu je dobila topografsku interpretatio Lettonica i postala sasvim konkretna rijeka Dvina. I sam taj nebeski kovač toj j e sestri brat. To kazuje druga daina, koja nije nego nešto samostalnija varijanta ove prve: [SS]
Kovač je brat
Bra/is kala vai1Jadzi1Ju uz meitdm lukodams. Kali zelta vai'ladzi1Ju, kal sudraba gredzenti1Ju.
B S809
- >>Brat je kovao vjenčić gledajući na djevojke. Kuj vjenčić od zlata, kuj prsten od srebra.<<
U istom se kontekstu tu smjenjuju kalejs 'kovač' i brdlis 'brat'. Kovač je brat. I tu se radi o vijencu i prstenu. Te daine izriču na svoj način istu skrovitu istinu o mitskom ustrojstvu svijeta koja se suvislije pripovijeda u ulomcima hrvatskih pjesama što su se tu upra vo navodile. Nema dakle nikakve sumnje u to da je to u hrvatskoj baštini praslavenska predaja, kada je, kako se vidjelo, baltoslavenska. Nebeski kovač u latvijskim pjesmama kuje opremu za svetu svadbu. Obdaruje mladence. Da j e mladenka doista kći Sunca, koje je u baltičkom i po gramatičkom rodu žensko, kazuje druga jedna daina vrlo slikovito:
Zlatna jabuka .; e
Kzlejs kala debesis, D,wgavd oglis bira: S,lUle lika meitit;tai p ura vdku zeltd kalt.
B 33721
- »Kovač je kovao na nebesima, u Ovinu je frcalo užareno ugljevlje: Sunce je dalo za svoju kćer iskovati u zlatu poklopac za škrinju s djevojačkom opremom.<<
Sada se ta majka, koja je Sunce, može prepoznati i u jednoj hr "-arskoj varijanti, i opet s otoka Šipana, koja je u svojem kazivanju ,_-rlo diskretna, ali kada se zna sve što je ovdje skupljeno i razmotre no ipak vrlo jasno odrediva: :s-J
Ide Mare na vodicu, Ivo za njom na konjicu, lijepoj Mari govorio: »Dočekaj me, dušo Mare! Imam s tobom govoriti.« Govori mu lijepa Mare: »Ne mogu te dočekati; u dvoru mi devet braće, a deseti u djevojke, u djevojke vjerenice, na prozoru majka moja.«
HNP 6, 2 1 1, br. 98
Tek kad se ta pjesma uzme skupa sa svojom varijantom NL 1 88, br. 2 1 1 što se navodi na početku ovoga poglavlja dobiva se punina slike mitskoga zbivanja u kojem sudjeluje i Sunce kao majka na prozoru. Kazivanje mita kakvo je u baltičkoj predaji bliže je onom kakvo je u prvotnoj slavenskoj nego se to na prvi pogled čini. Deseti brat, onaj koji je u djevojke vjerenice, nije dakako nitko drugi nego Ivo, a djevojka je Mara njegova sestra.75 To kazuje još jedna hrvatska pjesma, i ona sa Šipana: Ide Mare na vodicu, za njom Ivo na konjicu. l Ivo Mari govorio: l »Dušo Mare, pričekaj me, imam s tobom govoriti!« l Mare Ivu govorila: l »Ne mogu te čekat, Ivo, u dvoru mi devet braće, l sve su devet pošli u lov, a deseti u đevojke. « (Č 1 49). 75 Usp. gore str. 169-190.
Sunce daje kovati za svoju kćer
Zeleni lug....., Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine U toj varijanti nema govora o kovačima i zlatarima, ali ona ipak još čvršće potvrđuje usmenu predaju koja je u tom sklopu zanimljiva i odlučno važna. Nebeski kovač starih Latvijaca kuje svadbenu opremu božan skim mladencima. O njem žene pjevaju:
Kovač kuje opremu mladencima
[58]
Kalejs kala debesis. Ko tas kala, ko nekala? Dieva delamjostu kala, Saules meitai gredzentil;u.
B 33724 var. a
- »Kovač je kovao na nebesima. Što je on kovao, što nije kovao? Kovao je božjem sinu pojas, Sunčevoj kćeri prstenčić.«
Pojas i prsten
Pojas i vijenac
I nisu to tek slučajni, dekorativni darovi. Kad gromovnikov sin kao mladoženja iz daleka dođe na vrata njegova dvora, on će se tim pojasom iskazati, a mlada nevjesta će prstenom odabrati njega između sve gospode prosaca. To već znamo iz slavenske predaje.76 Pjevalo se i malo drukčije:
[59]
Kalejs kala debesis. Ko tas kala, ko nekala? Dieva delajostu kala, Saules meitas vainadzi1Ju.
B 33723
- >>Kovač je kovao na nebesima. Što je kovao, što nije kovao? Kovao je pojas božjega sina, Sunčeve kćeri vjenčić.«
Prema hrvatskoj predaji kovao je vijencu rese. U drugim se varijantama spominju i nešto drukčiji darovi. Tako u ovoj malo razvedenijoj: [60J
Božjem sinu ostruge, Sunčevoj djevojci prsten
Kas tur spid, kas tur deg vi1Je meža mali1Je? Kalejs kala debesis, ogles bira Daugavd: Dieva delam piešus kala, Saules meitai gredzenti1J'.
76 Usp. gore str. 1 29-1 39, 1 51-152 i 196-198.
B 33725, 2 var.
Zlatnajabuk,l - »Što tu svijetli, što tu gori na onom kraju šume? Kovač kuje na nebesima, užareno ugljevlje frca u Ovinu. Kuje ostruge bož jemu sinu i prstenčić Sunčevoj kćeri.<<
Božji sin, koji dolazi kao konjanik, nosi ostruge iskovane na nebu. Tamo mu se kuje j oš jedan dio opreme, osobito važan: [ 61]
Kalejs kala debesis, ogles bira Daugavd: Saules meitas saktu kala Dieva dela zobentiJ;tu.
B 33782
- >>Kovač je kovao na nebesima, užareno ugljevlje je frcalo u Ovinu: Kovao je kopču Sunčeve kćeri, mač Božjega sina.«
I mač, iskovan na nebu, ide dakle u njegovu svadbenu opremu. Tu se odmah pomišlja na borbu u kojoj mladoženja pobjeđuje zma ja tako što mu mačem odsijeca glavu i tek mu time dolazak iz daleka postaje svadbena svečanost za sve.77 Da to nije tek proizvoljno do mišljanje izričito kazuje druga latvijska daina: [62]
Kalejs kalajitrmali, dzirkstel's sprdga debesis. Salasiju dzirkstelites, nokalos zobentiJ;tu. Es nocirtu ]odam kaklu ar dzirkste/u zobentiJ;tu.
B 33731
- >>Kovač je kovao na morskome žalu, iskre su frcale do nebesa. Skupio sam iskre, iskovao sebi mač. Odsjekao sam šumskom vragu vrat mačem od iskara.<<
Nema dvojbe da je to mitsko kazivanje, i to u svojoj prvotnoj na mjeni obredno. U takvu obliku djeluje nama vrlo neobično, no nije ga teško prepoznati. Osoba koja pjeva tu dainu poistovjećuje se s božanskim junakom koji dolazi iz daleka i siječe glavu zmaju. To je onaj koji je nama najpoznatiji kao Juraj, pa se o njem j oš meni kao djetetu pjevalo: Sveti juraj vitez bil, on je kaču drgeznil. Šumski pak vrag, ]ods, nije nego isti onaj koji je i zmaj, kača, bog tamne i divlje 77 Usp. gore str. 77.
Kopču Sunčevoj kćeri, Božjem sinu mač
Zeleni lug....., Tragovima svetihpjesama naše pretkršćanske starine šume, u Slavena Veles, a u latvijskih Balta velns 'vrag', 'đavol'.78 U latvijskim je dainama dobro potvrđena predaja o odsijecanju glave šumskomu vragu ili majci šumskih vragova.79 Protivnik je u temelj nom sloju te predaje žensko kao, uostalom, i u slavenskoj predaji. 80 I na kraju još jedna ukrajinska pjesma:
Zlatna resa
[62a] A B •meTi M ITOAIO rpyrne'!Ka CTOHT, OH, AaH Eo)!(e! Ha TiH rpyrne'Il.li 30AOTa pRca. TaM CR AeCh B3RAa KpacHa AiBOHhKa, KpacH a AiBOHhKa, Ta H 0AeHOHhKa. 36HpaAa pRcKy Ta H y JaiTacKy, ITOHeCAa €H AO 30AOTHHKa: PeMicHH'IeHhKy, 30AOTHH'IeHhKy, OH., ITiA6Hii. MeHi THM CITiAHH'IeHhKy, a ITO CITiAHlf'Il.li KOBaHHHH ITO>IC, a ITO ITO>ICKY 30AOTY p>�cKy.
r 2, 88-89, N9 26
A u ravnom polju stoji kruška, oj, daj Bože! Na toj kruški
- >>
zlatna resa. Tamo se negdje pojavila lijepa djevojka, lijepa dje vojka, Jelena. Sabirala je resu i stavljala pod ogrtač, ponijela ju je do zlatara: 'Obrtniče, zlataru, oj, podstavi mi time doljnju suknju, a po suknji kovani pojas, a po pojasu zlatnu resu'.<<
Tu se tri puta spominje resa (p.HcKa), prva dva puta je to dio biljke, nešto kao cvijet, a treći put ukrasna nit na pojasu. Kada se zna sve što je ovdje skupljeno i sređeno, jasno je da je lijepa djevoj ka nevjesta svete svadbe, a zlatar je jedan od njezine devet braće. Ukrajinska se pjesma potpuno uklapa u tekstovnu predaju kako smo je upoznali iz hrvatske i latvijske tradicije.
78 Usp. Katičić, 2003b, 89-91; pred tiskom (Zvijer), i 2008, 172-176. 79 Usp. Katičić, 1998. 80 Usp. Katičić, 1990a, 61-67; 2003b, 98-108; i gore 7-1 1 2 .
Zlatnaja bukti 5 . Nešto je u vrtu zazvonilo Među ruskim pjesmama što se pjevaju na Jurjev dan jedna je poseb no zanimljiva i pjeva se u kolu, a govori o nečem neobičnom što se na taj dan čuj e: [63]
l.J:TO-TO B CaAe, qTO-TO B CaAe 3a3BeHeAo, 3a3BeHeAo! 3a3BeHeAa IOpb.H BOAa, IOpb.H BOAa! Mapb.H MAaAa B caAe 6biAa, B CaAe 6biAa! B caAe 6hiAa, BOAy 6paAa, BOAy 6paAa! BoAy 6paAa, 1.\BeTbl pBaAa, u;BeTbl pBaAa! IJ;BeTbi pBaAa BeHOK BliAa, BeHOK BliAa! B eHoK BH Aa, B TaHOK DOIII Aa.
Nešto je zazvonilo
Jurjeva voda
IT320, N9 463
- >>Nešto je u vrtu, nešto je u vrtu zazvonilo, zazvonilo! Zazvonila je, zazvonila Jurjeva voda, Jurjeva voda! Marija mla da u vrtu je bila, u vrtu je bila! U vrtu je bila, vodu je uzimala, vodu je uzimala! Vodu je uzimala, cvijeće je trgala, vijenac je vila! Vijenac je vila, u kolo pošla.«
Ostaje potpuno zagonetno što je to Jurjeva voda i kako to ona zvoni. Sredstvima koja sada stoje na raspolaganju to se nikako ne može protumačiti. No koliko to god nužno uznemiruje, dokaz je da je to stara i autentična predaja. Da nije, ne bi se tako pjevalo j er nitko ne bi izmišljao takvu besmislicu.
Zeleni lug -..- Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine Jurjevska zvonjava što se tajanstveno čuje iz vrta sugerira nemir Yegetacije koja se pokreće iz mrtvila. Upućuje na rodnost i žetvu. Samo zvonjenje bit će da izravno najavljuje žetvu. Zrelo klasje se počinje sušiti i na vjetru proizvodi karakterističan zvuk. Na takvo zaključivanje navodi to što ruski seljaci govore: AhHhi-TO 3a3BeHeAH y)K - HaAo Tpe6HTh (CPHf s.v. 3BeHemb ) - »Lan je već zazvonio treba ga brati.« 81 Lan se uz konoplju, koja se već susretala u ulomcima praslaven skoga hijeratskog pjesništva, javlja kao biljka povezana sa zlatnom resom koja raste kada se pokreće vegetacijski ciklus. O tome pjeva ukrajinska pjesma:
Lan Zlatna resa
[64]
IlociRAa AeHKY Ha JaryMeHKY A B Heil, a B Heil, a B MOAOAOHKIIH, a B Heil! AeHIIK cR He BPOAIIB, AeM KOHorreBKa, Ha TIIX KOHOIIeBKaX 30AOTa pRca. 06AJe6yiOT MII t:if Api6HII rrTa%KOBe.
r 2, 77, NQ 10
- >>Posijala je lan na zemlji iza gumna, a u njoj, a u njoj, a u mladoj, a u njoj! Lan nije urodio, nego konoplja, na toj kono plji zlatna resa. Zobaju mi ju drobne ptičice.<<
Kad ptice zobaju zlatne rese, one zvone. Tako je zvonki zvuk i ovdje vezan uz lan i konoplju. A ta zvonjava zlatnih resa dočekuje mladoga junaka kada kao mladoženja svete svadbe dojaši iz daleka.
Zlatna kora Zlatna rosa
Znatno je tu što se mitska veza između konoplje i zlatnih resa, tako karakteristično potvrđena u hrvatskoj usmenoj predaji [36] , tu vrlo izričito potvrđuje i u istočnoj, pa se jasno pokazuje da je podrijetlo toga očito mitskog konteksta praslavensko. Na istočnoslavenskoj strani do sada je iz bjeloruskih pjesama poznata samo zlatna kora: na toj wierbie kara zalacistaja (F 5 , 678, br. 1 5 87) ili zlatna rosa: staić wierba karczystaja, l da na joj rasa zalacistaja (F 5, 667, br. 1 563) ili na toj wierbi za/ataja ruosanka (F 5 , 683, br. 1 594) .82
81 O mitskom značenju lana, osobito u baltičkoj i slavenskom tradiciji usp. Tonopos, 1990. 82 Usp. Katičić, 1989, 84-91 i 1990, 86 i 77-79.
Zlatna jabuk,z Upravo to da zvonjava zlatnih resa dočekuje mladoga junaka ka zuje jedna druga ukrajinska pjesma: [65]
3aqopHiAacJI qopHaJI ropa, oH., Aaii EmKe! IJJ;o He 3pOAHAa )!(HTO, IliiieHHl.llO, aAe 3pOAHAa )KeMqy)KHY TpaBy, )KeMqy)KHY TpaBy, 30AOTY pJicy. HaAbixaB HelO ropAHH MOAOAell, Ta rrycTHB KOH J! B )KeMqy)KHY TpaBy, oH., a caM rrpHrraB iA cHpiH. 3eMAH. Ta cKopo rrpHrraB, TaK 6op3o 3acHyB. OH., AeCh cJI B3JIAH 6yi1HH BiTpoBe, rnapTH AO)KqoBe, Ta 3aillyMiAH B )KeMqy)KHY Tp a By, Ta 3a3BeHiAH B 30AOTiH pJici. [opAHH MOAOAell B TiM rrpoXOIIHBCJ!, , KOHJI CiAAa€, raAKY raAa€. KoHIO Miii CHBHH, 6yAh MH cqacAHBHH! DoiAeMo )Kb MH B qlfcTO€ rroAe, B qHCTO€ IIOAe, Ta B TeMHHH AiCOK, r 2, 68/69, N9 23 3a qopHHM TypoM, 3a rpy6HM 3BipoM.
Mladjunak
Zlatne rese
Tamna šuma i surova zvijer
- >>Zacrnila se crna gora, oj, daj Bože! Što nije rodila žito, pšenicu, ali je rodila bisernu travu, bisernu travu, zlatnu resu. Nad njom je jašio ponosni junak i pustio je konja u bisernu travu, oj, i sam je legao na vlažnu zemlju. Kako je legao, tako je odmah zaspao. Oj, od negdje su se j avili bujni vjetrovi i obil ne kiše i zašumili su u bisernoj travi, zazvonili u zlatnoj resi. Ponosni se junak od toga probudio, konja sedla, misao misli: 'Konju moj sivi, budi mi sretan! Pođimo mi na ravno polje, na ravno polje i u tamnu šumu, za crnim turom, za surovom zvijeri'.<<
Mladi junak na sivom konju odmah se prepoznaje kao mitski lik koji se obično u slavenskoj usmenoj književnosti poistovjećuje sa sv. Jurjem. U vezi s njime često se spominje zelena trava. Ovdje je to trava s biserjem i zlatnom resom.83 Šuma i surova zvijer u njoj što je u blizini njegova ležaja u travi s biserjem, tu ne zelenoj , poznati su 83 Usp. Katičić, 1990, 87.
Bisema
tram
Zeleni lug -- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine iz
ru
ske pjesme o rodoskvrnuću,84 pa se odatle razabire da su i šuma
i z\·ijer sastavnice mitskoga konteksta koji mi, kako za sada stvari stoje, ne umijemo potpunije i suvislije uspostaviti. Spomen zvijeri u šumi najava je borbe sa zmajem koji je i zvijer.85 T aj zvuk koji zazvoni kada se sastaju mladenci svete rodoskvr
ne svadbe, o svetkovini koja se u kršćanstvu izjednačila s Jurjevim danom, javlja se u jednoj hrvatskoj pjesmi koja osjetljivo odudara od drugih sa srodnim motivima. Zapisana je na Dugom otoku od j edne pastirice, a glasi ovako: [66]
Vedro je p rozvani/o
Zelena trava
Trava djetelina
Rano rani mlada Katarina, rano rani na vodicu hladnu, za njom rani Ive dite mlado. Njezina se vidra dotaknuo, a vidro je zvonom prozvani/o. Sačula ga stara njena majka, tere zove devet mile braće: - Gor na noge, devet mile braće! Selino je vidro prozvonilo, tkogod joj se vidra dotaknuo. Na noge se, za njim tec'te brzo, koj na noge, koj na vrane konje! Svi se skaču na noge lagane, pa uzjašu vrane konje svoje, pa 'no gredu na vodicu hladnu. S daleka ih mlada ugledala pa je mladom besidila Ivi: Evo, Ive, moje devet braće! Skrij se dragipod travom zelenom; -ja ću nabrat trave diteline i pokrit ću tebe ditelinom. Kako reče, tako i učini. Leže Ive na travu zelenu; ona guli travu ditelinu pa pokriva Ivu ditelinom.
84 Usp. gore str. 171-172. 85 Usp. Katičić, 2008a, 1 38-142.
Zlatnajabuk-z Kad su došli devet mile braće, svojoj seli lipo besidiše: - Borom tebi, draga sele naša! Koj se tvoga vidra dotaknuo teje vidro zvonom prozvonilo? Sestra njima lipše odgovara: - Doletila ptica s vedra neba i mog seje vidra dotaknula paje vidro zvonom prozvonilo. Kad to čuli devet mile braće, meću selu na konja uza se pa 'no idu k bilu dvoru svome. Triput seje mlada obzirala gre li za njom Ive dite mlado. Kad su došli k bilu dvoru svome, opetjuje majka upitala: Koj se tvoga vidra dotaknuo teje vidro zvonom prozvonilo? Al i majci mlada odgovara: Doletila ptica s vedra neba i mog seje vidra dotaknula paje vidro zvonom prozvonilo.
Ptica se vjedra dotaknula
HNP 6, 152-153, br. 54
Mlada Katarina je tu dakako alopersonaž Mare djevojke, nevjesta svete svadbe. Zvuk koji zvoni i ispunja sav prostor, to je ono nešto što je »U vrtu zazvonilo«, tu se vrlo jasno otkriva kao svadbeni zov. Ptice dolete s neba i učine da kovina zvoni, kako pjevaju i Ukrajinci [64] , [69] . S ozračjem svetoga godišnjeg vremena u kojem bruji tajanstvena zvonjava povezana je rosa, kako se već pokazalo, ali ta rosa može biti medena, a povezano je s njom i spavanje, upravo san, jer su ti dani opojni. Vrlo bogato i slikovito to izriče pjesma koju je Vuk Karadžić uvrstio u svoju zbirku prema zapisu iz Sarajeva: [67]
K mna rraAe, MeAHa poea y rroA>y, 3a6pimy ce MAaAa MOMa y ABopy: - rloKnCHyhe Moje Aparo y rroA>yl Ha lheMy je MopMeHeBmii-AOAaMa, IIOA AOAaMOM OA KaAH«Pe ryeqepMa,
Svadbeni zov
Medena rosa
Zeleni lug -.. Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine IIOA ryeqepMOM OA epnpa KOIII yA>a; lheApHMa 3AaTaH caxaT e 6a3JIMa; IIOA lhi1Me je A06ap KOihJIL\ HejaXaH. AA rosop11 611jeAa BI1Aa 113 rope: Myq' He 6oj ce, MAaAa MOMa y ABopy! PacneAa caM CBI1AeH qaAop y rroA>y, noA qaAopoM Tsoje Aparo 3acnaAo, noKpnAo ce OA e aMypa hypAnjoM, a no rAaBJI ea 3AahaHoM MapaMoM. y
Zlato
CHTI L 227
Junak iz daljine, mladoženja svete svadbe, u polju je zaspao, upra vo kao u ukrajinskoj pjesmi što je malo prije navedena [65] . Krasno j e i skupocjeno opremljen. To se opisuje nagomilanim riječima koje se odnose na materijalnu kulturu istočnjačke civilizacije. Kako god se te riječi teško mogu razumjeti bez posebnog tumačenja, 86 samo kazivanje u svojoj cjelini potpuno je razumljivo i bez toga. Valja uočiti da j e tu i zlato. Ta medena rosa nije pak druga nego ona zlatna (vidi gore str. 25 1 -253). Tako vele u prekodravskom Gotalovu: Dok smo napajale krave, onda smo osetUe da je opala zlatna rosa, slatka kak med ili medena rosa po lipi. Mi smo to roso lizale - tak je bila slatka. To je bilo u svibnju dok so moški kosili. 87 Tu se jasno razabire da se radi o prirodnoj pojavi. I ruska predaja zna za takvu rosu i zove ju MeAoBaR poea. O tome kakva je kazuje se: pochi 6biBaiOT TaKH, qTo HAeiiih 11 MeAOM naxHeT, 3TO MeAOBaR poea (CP Hf 3 5 , 200 l , s .v. pocd) - »rose bivaju takve da ideš - i miriši na med, to j er medena rosa«. To j e ono isto kako nam j e opisano u Gotalovu. Rosa rosi livadu, a pri tome može padati s drveta. Tako u ukra jinskoj pjesmi: -
86 Za one kojima je važno potpunije razumijevanje dodaje se ovdje to tumačenje: mor meneviš je 'ljubičasto-višnjeve boje', dolama 'kaput od čohe', kadifa 'svileni baršun', dečerma 'prsluk', erir 'svileno platno', bag 'lanac', ćurdija 'vrsta gornje haljine pod stavljene krznom'. 87 Kazivala mi je to u kolovozu 2009. Katica Šestak, starica iz Gotalova, po vlastitom poznavanju predaje u kojoj je odrasla. Od srca joj ovdje zahvaljujem.
Zlatnajabuka [68]
A B qlfcTiM 110AH 6AH3bKO Aopom,
OH, AaH Eo)Ke, CTOHT rpyrueqKa 11iAMypoBaHa, 3 TOli rpyrneqKlf B11aAa poCHL\.H, B11aAa poCHL\.H Ha MypaBHI_\10.
Rosa s drveta svijeta r 2, 31-32, N2 44
- >>A u ravnom polju blizu ceste, oj, daj Bože, stoji kruška pod zidana. S te je kruške pala rosa, pala rosa na sočnu travu.<<
Rosa što pada s drveta, medena rosa s drveta svijeta, prepoznat ljiva je kao indoeuropski mitski motiv.88 I o mladoj nevjesti svete svadbe pjeva se da je zaspala. Tako u ukrajinskim pjesmama. Jedna takva glasi: [69]
A B 110AH 6AH3KO Aopom,
Eo)Ka.H, Eo)Ka.H Mani, a BCe B 301\0Ti XOAHAa, CaAOK ca)KeHHH HaOCTpo)KeHHH, a B TiM caAoqKy 6iAa 110CTiAKa, a B TiH 110CTiAL\i KrpeqHa Ai Ba, p.HCH CTeperAa H TaM 3acHyAa. PaHCKH 11TarnoqKlf paHo 3AHHYAH, paHO 3AHHYAH, p.Hcy ClllaHHYAH. 3oAOTa p.Hca Ay)Ke 3BeHiAa, Ay)Ke 3BeHiAa, AiBy 36yAHAa. A AiBa BCTaAa, p.Hey 3i6paAa, 3i6paAa p-Hey, qToM AO 11o.Hcy, 110HecAa )Kb co6i AO 30AOTHHKa: - A 110MaraH Eir 30AOTHHqeHbKy, 30AOTHHqeHbKy, peMeCHHqeHbKy! A 3po6H )Kb MiHi 30AoTy rny6y, a 3 o6pi3oqKiB 301\0THH 110.HC, a e oTpycoqoK B cpi6HHH 11epcTeHel_\, 110 TiM OCTaHKY 11epAoBy TKaHKy.
Djevojka je zaspala Zlatna resa je zvonila Djevojka nosi resu zlataru Zlatna bunda r 2, 6 14, N2 56
88 O germanskim paralelama usp. Katičić, 1990, 88. O medenoj rosi koja pada s drveta svijeta pjeva se i u islandskoj Eddi. Tako Snorra Edda, Gylfaggining 16. U starijoj Eddi odnosi se na tu predaju VQluspa 19. O tom posljednjem usp. Katičić, 2005b, 8 1-82 i 2008a, 83.
Zeleni lug....., Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine - >>A u polju blizu ceste, Božja, Božja mati, a sve je u zlatu hodila. Zasađen vrtić ograđen zaoštrenim koljem, a u tom je vrtiću bije la postelja, a u toj postelji umiljata djevojka, čuvala je rese i tamo je usnula. Rajske su ptičice rano sletjele, rano sletjele, resu potre sle. Zlatna je resa j ako zvonila, jako zvonila, djevojku probudila. A djevojka je ustala, resu je pobrala, pobrala resu i zataknula za pojas, panijela ju je sebi do zlatara: 'A, pomoz Bog zlataru, zlata ru obrtniče! Izradi mi zlatnu bundu, a iz obrezaka zlatan pojas, a iz otrusaka srebrn prsten, iz ostatka bisernu tkanicu'.<<
Ptice tresu zlatne rese
Zlatne rese zvone kad ih ptice tresu. A njih, kako već znamo, kad popadaju, djevojka nosi zlataru. T ako i u drugoj ukrajinskoj pjesmi: [70]
Rosa u vrtu
Zlatar kuje žute čizme
Tlo HaA 6epe)J(OK ca)J(emu1 caAOK, rail, Aail Eo)J(e! CaAOK ca)J(eHHH, pacoM paiiieHHH. flHAbHOBaAa )J(fO KrpeqHa IIaHHOHbKa, a CTepe)J(yqH TBepAO 3acHyAa, OH, a 3AeTiAH paifCKH IITaiiieHbKH, Ta il )J(axoM-MaxoM Ha pailcKH rrTaiiiKH: He BaM TO TaTo caAoqoK caAHB, caAoqoK caAHB, Ta il pacoM pacHB. Oil, rriiiiKH, rriiiiKH rro rriA 6epi)J(Klf, B6HTa CTe)J(eHbKa AO KOBaAeHbKa: TH KOBaAeHhKy, 30AOTapeHbKy, a aKyil )!(e MiHi )J(OBTH qo6iTKH, a IIiA qo6iTKH cpi6HH IIiAKiBKH.
r 2, 614, N9 ss
- >>Ponad brijega zasađen je vrtić, da je zdravo, daj Bože! Vrtić zasađen, rosom orošen. A njegovala ga je umiljata gospođica i čuvajući ga tvrdo zaspala. Oj, a sletjele su rajske ptičice, a ona je strašeći i mašući na rajske ptice: 'Nije to vama tata vrtić sa dio, vrtić sadio i rosom rosio. Oj, ptičice, ptičice ispod brijega utabana je staza do kovača'. 'Ti kovaču, zlataru, a iskuj mi žute čizme, a pod čizme srebrne potkovice'.<<
Očito je da su se od naleta ptičica i tu otrusile zlatne rese, pa
Zlatne rese
ih gospođica nosi zlataru, tek se njihov spomen u usmenoj predaji ovdje izgubio.
Zlatnajabuka Ono što zvoni na dan svete svadbe najčešće je zlato. Mogu to biti zlatni ključevi, oni koje nosi gazdarica grada. Tako u ovoj ukrajin skoj pjesmi: [71]
Do CXOAaX XOAlfT MOAOAa rraHlf, MOAOAa IIaHlf KAJOqaMlf A3BOHlfT. DaMaAH A3BOHHT, 30AOTlf KAJOqlf, rraMaAlf A3BOHHT, rraHa He 36yAHT.
Zlatni kijučevi zvone r 2, 1. N9 1.
- >>Po stepenicama hodi mlada gospođa, mlada gospođa klju čevima zvoni. Pomalo zvonite, zlatni ključevi, pomalo zvonite, nemojte probuditi gospodina.«
Zvonjava, zlatni predmeti i san, tako posloženi motivi, pokazuj u da se i tu radi o onoj usmenoj tekstovnoj predaji u kojoj se pjeva o »jurjevskom zvuku«. No zlato što zvoni ne moraju biti niti rese niti ključevi, može biti i ukras na pojasu. O tome pjeva nešto razvedenija ukrajinska pjesma: [72]
THcOBlf ciHu;H, RBopoBH cxiAu;H, XOAlfT M li ITO HlfX MOAOAa KHRflfHR. Ha TiH KHRflfHlf KOBaHlfll IIORC, Ha TiM IIORCi 30AOTlf peTR3Klf, Ha TlfX peTR3KaX MiARHlf KAifqlf, MiARHlfH KAifqlf, TlfXO, TlfXO A3BlfHiTe, TlfXO A3BlfHiTe, rraHa 3o6yAHTe.
Zuonjat·.z. zlato, san
Zlatni lančići
- >>Od tisovine trijemovi, od javorova drva stepenice, po njima mi hodi mlada kneginja, Na toj je kneginji kovan pojas, na tom pojasu zlatni lančići, na tim lančićima mjedeni ključevi. Mjedeni ključevi, tiho, tiho zvonite, tiho zvonite, gospodina probudite.<<
Tamo je gospođa molila ključeve da tiho zvone kako ne bi probudili gospodina koji spava, a ovdje ih moli da tiho zvone upravo zato da bi gospodina blago probudili. Dosta je spavao. I tu su povezani zvonjava, zlato i san. Taj se motiv duboko ukorijenio u usmenu predaju, nema dvojbe o njegovoj vezi s praslavenskom tekstovnom
Zvonjat•a zlato - 5,m
Zeleni lug....., Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine predajom o svetoj svadbi, iako nije moguće uspostaviti čvrst i suvi sao mitski kontekst u kojem stoji. Zveckanje ključevima motiv j e čvrsto ukorijenjen i u tekstovnoj predaji poljskih kolednica. Tako se pjeva:
Ključićima zvecka
[73]
]uz my ci Marysiu okolgdowali, hej nam. hej: ... po pokoju stqpa, kluczkami brzqka,
C 226
- >>Već smo Maricu okoledali, hej nama, hej: ... po sobi stupa ključićima zvecka.«
Isto tako: [74]
]uz Marysia stqpa. kluczkami brzqka, odmyka do kasy, dostaje kielbasy,
C 227
- >>Već Marica stupa, ključićima zvecka, otvara blagajnu, do biva kobasicu.<<
I još: [75]
Idzie i sig fmieje, kolgdg nam niesie, do skrzyni odmyka, kluczkami brzqka,
C 227
- >>Ide i smije se, koledu nam nosi, otvara škrinju, ključićima zvekeće.«
Budenje usnuloga
Istoj predaji tekstova o danu svete svadbe pripadaju pjesme o buđenju usnuloga. O tome j e bilo već govora u pjesmama Što su se upravo navodile, ali je u nekima baš taj motiv u središtu pozor nosti i osobito je razrađen. Tako u pjesmi zapisanoj u Slanom kod Dubrovnika: [76]
Ustani! Majka budi Vidoja
Budila majka Vidoja uoči danka njegova. - Ustani, sinko Vidoje, tvojeje društvo ustalo i pošlo u lov u gore. Ti ajde, sinko, niz polje, pod one žute naranče, gdje su 'ne mlade zaspale. Podi ih, sinko, probudi; stavi in dunje u njedra,
/ ---..__
280
.�,
Zlatnajabuka pospi in kose biseron. Vidoje majku posluša. Kad su se mlade budile, same se sobom čudile otkud in dunje u njedra, otkud in biser u kose.
Ljl 147-148, br. 155
Buđenje je glavni motiv i u ovoj pjesmi zapisanoj u Komiži na Visu: [77]
Ivana majka budila na dan svetoga Ivana: Ustani, Ive, sine moj, ju ba ti projde mimo dvor, srebrnin stapon u ruci, a zlatnin vidron na glavi, pojdije sine gledati okle ce zeti p oceti, koje ce pjesme zaceti!
Majk,1 budi Ivana
Ljl 1 20, br. 1 17
Buđenje je glavni motiv i jedne srpske pjesme, i to buđenje jed nako kao u [77], tek se u njoj radi o buđenju spavačice, a ne spavača. Sve je to u okviru onoga što se je pokazalo u ukrajinskim pjesmama, pa se mora pretpostaviti da su to ogranci i ulomci iste tekstovne predaje, u svojem ishodištu pretkršćanske. [78]
3acrraAa]oKa KOA CTaAa, caBif ce coKo ea rpaAa, Hacy joj 3AaTa y lheApa. KaAa ce JoKa rrpeHyAa, caMa ce ce6H qyAHAa OTKYA joj 3AaTo y lbeApH.
Budenje usnule
CHTI l, 658
Tu je sada u pjesmi i grad. Na izgled sasvim nesuvislo. A zapravo je to pečat koji joj je udarila autentična predaja o svetoj svadbi. Nje, kako se vidjelo, nema bez grada, pa je to ostavilo traga i u pjesmama s motivom buđenja. Istomu ozračju mitskih predočaba pripadaju i ukrajinska zakli njanja polja:
Grad
Zeleni lug - Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine [- 9] Z
srebro m
ili zlatom
3apoAH, Eo)!(e, rop11 H. AOAHHH, rop11 H. AOAHHH, Harrm u;apHHH! Harna u;apHHa npeqh noopaHa, cpi6AOM, 301\.0TOM npeqb 3aciJIHa, CTpiu;OBI1M nipKOM 3aBOAOqeHa.
r 2, 246, N9 10
- >>Učini, Bože, da rode gore i doline, gore i doline, naše ora nice. Naša je oranica skroz poorana, srebrom i zlatom skroz zasijana, nojevim percem pobranana.<< (80]
jošjedno zklinjanje poija
C6opoM HAeMe, noAOH HeceMe: BHXOA)!(ail., co6ope, e ceAa Ha noAe, a C IIOAJIHOqKJ1 Ha u;ap11HOHK11, a BH, AiBOHK11, BI1HTe BiHOHKH! EH., BHAH, BHAH, Eora npocHAH, a qeil. 611 HaM KBiTAH Bei Eo)!(H BiHH, Bei Eo)!(H BiHH, HarnH u;apHHH; a qeil. 611 KBiTAH rop11, AOAHHI1, rop11, AOAI1H11 Ta H IIOAOHHH11; Harna u;apHHOHKa npeqh noopaHa, cpi6AOM, 301\.0TOM npeqb 3aCiJIHa, CTpiu;OB11M nipKOM 3aBOAoqeHa.
f 2, 24l, N9 l
- >>Idemo skupa, nosimo plijen: izlazi, skupe, iz sela na polje, a s poljane na oranice, a vi, djevojke, vij te vijence! Ej, vile su, vile, Boga su molile, a da bi im cvjetali svi Božji vijenci, svi Božji vijenci, naše oranice, a da cvjetale gore, doline, gore, doline pa i planinski zaravanci; naša je oranica skroz poorana, srebrom i zlatom skroz zasijana, nojevim percem pobranana.<<
Razni motivi tajanstvenoga jurjevskoga zvuka
Obredni pjev o svetoj rodoskvrnoj svadbi brata i sestre, gromov nikave djece, poznavao je izvorno raznolike motive tajanstvenoga jurjevskog zvuka, zvonjenja i zveckanja zlatnih resa, zlatnih ključe va, motive medene rose što pada s drveta, »jurjevskoga« sna i bu đenja, oranica zasijanih srebrom i zlatom. Sve to najavljuje žetvu, izražava raspoloženje kakvo je oko Jurjeva, začinje i pokreće bujnu rodnost, ali kao obredno kazivanje u raštrkanim ulomcima što su došli do nas ostaje slabo suvislo. Sve su to sigurno utvrdive mitske teme koje se daju sigurno odrediti, nedvojbeno praslavenske jer se
Zlatnajabuka sukladno javljaju u istočnoj, zapadnoj i južnoj slavenskoj usmenoj predaji, ali se prema ulomcima koji su došli do nas ne daju složiti u neko susljedno pripovijedanje. Kako god to slabo zadovoljava, po onom Što je do sada nađeno i prepoznato ne može se reći više. Ipak u tekstovnoj predaji kakva se tu upoznala nedvojbeno odj e kuje izvorni praslavenski jezični izraz. Vrijedno je predočiti te odje ke jer nas i to osjetljivo približava svetoj predaji obreda godišnj e rodnosti. U tekstovima što izriču mitske motive kojih je sklop bio predmetom ovoga razmatranja kao ključna riječ, i to nosiva, ističe se glagol koji potječe od praslavenskoga zvbneti, od čega ruski 3BeHeTh, bugarski 3BbWI, slovenski zveneti, češki zniti i slovački zniet' (oboje < zvbneti) , sve 'zvoniti', 'zvučati', 'razlijegati se', i pored toga hrvatski i drugi središnji južnoslavenski zvoniti, što predstavlja indoeuropski prijevojni o-stupanj naprama redukcijskom stupnju. Riječ je nedvojbeno indoeuropska, ali nam se u ovoj tekstovnoj predaji obrednoga mitskog kazivanja pokazuje samo kao praslavenska. Tu se kao obredni izričaj na temelju ruskoga: 3a3BeHeAa IOpMI BOAa [63] može rekonstruirati praslavenski zazvbnela voda, a pod pretpostavkom da je i tu kao inače kršćansko ime jurbjb zamijenilo praslavensko pogansko ]ary/o, može se rekonstruirati zazvbnela jarylova voda. Tu treba jasno reći da se onim znanjem kojim o tome raspolaže ovaj pisac ne može ništa reći o tome Što ta voda j est i kako to ona zvoni. Na temelju pak teksta: qTo TO B caAe 3a3BeHeAo, 3a3BeHeAa IOypMI BOAa [63] može se s obzirom na to da je caA 'vrt' riječ mlađega civilizacijskog rječnika, a praslavensko lpf:b poprište svete rodoskvrne svadbe, 89 rekonstruirati slijed od dvije rečenice ob rednoga teksta: nečbto lpze zazvbnelo. zazvbnela ]arylova voda. Doista je to dojmljiv mitski tekst i obredni iskaz, no ne valja se zanijeti i zaboraviti da mu rekonstrukcija stoji na dosta klimavim temeljima. Prema ukrajinskim tekstovima: 30AOTa p.Hca Ay)l(e 3BeHIIAa [69] »zlatna je resa jako zvonila« i 6y:Hm1 BiTpoBe . . . 3a3BeHiAII B 30AOTi:H p.Hci [65] »bujni su vjetrovi zazvonili u zlatnoj resi«, može se -
89 Usp. gore str. 1 14-169.
Zvoniti
]arilo va voda
U luguje zazvonila jari/ova vodd
ZIZz·oniLz _1e zlatna re_,,z
Zeleni lug -- Tragovima svetihpjesama našepretkršćanske starine rekonstruirati praslavenska obredna rečenica: zazvbnela jestb zolta ja rfsa. S velikom se vjerojatnošću može pretpostaviti da je to nosiva re čenica toga obrednog teksta i u njemu sadržanoga mitskog kazivanja. Posebniji mitski sadržaj razabire se iz ukrajinskih tekstova: naMaAH A3BOHHT, 30AOTII KAIOqH [7 1 ] »pomalo zveckajte, zlatni ključevi« i MiAHHII KAlfqli, . . . TIIXO A3BIIHiTe [72] - »mjedeni ključevi . . . tiho zvonite«, te poljskoga kluczkami brzqka [73, 74, 75] može rekonstruirati praslavenska obredna rečenica: zolty Jr kfuči tiho zvbnite. Zlato, a s njim i srebro, bitan je mitski rekvizit u ukrajinskom za klinjanju polja. U njima se pjeva da je naša oranica (u;apiiHa) skroz zasijana srebrom i zlatom: cpi6AoM, 30AOTOM npe% 3aci.HHa [79, 80] . Tu se jasno razabire kako su to bitni rekviziti mita o godišnjoj rod nosti polja. Mitski san mladoga junaka što je došao iz daleka i mlade nevjeste izriče se glagolima što potječu još iz indoeuropskoga. Korijen im je sup-, a izvedeni su iz te njegove prijevojne praznine različitim sufik sima. To su praslavenski s'bpati i zaS'bn{Jti (
Zlato i srebro
San, zaspati, usnuti
-
junak . . . kako je legao, tako je odmah zaspao« i KrpeqHa AiBa 3aCHyAa [69] » umiljata je djevojka . . . usnula« i još KrpeqHa naHHOHhKa . . . TBepAo 3aCHyAa [76] »umiljata je gospođica . . . tvrdo usnula.« Dopire se tako i tu do praslavenskoga sloja u predaji obred noga teksta, ali po samo jednoj ključnoj riječi. Po korijenu sup- i indoeuropsko je ishodište te predaje vrlo vjerojatno, osobito kad se zna koliku ulogu igraju san i snovi u vjerskim predodžbama raznih indoeuropskih tradicija. Buđenje iz toga mitskoga sna izriče se praslavenskim glagolom buditi. N a to se nadovezuje poziv spavaču da ustane: Budila majka -
-
Indoeuropsko ishodište Buditi
Zlatnajabuka Vidoja: » Ustani, sinko Vidoje!« [76] ili Ivana majka budila: Ustani, Ive, sine moj [77] . To je isti obrazac obrednoga teksta koji je već dobro poznat iz suvislo očuvanih odlomaka u kojima se opisuje sveta svadba. Tako npr. : Nevestica deverke budi: »Stante se gore, devet deverkov!« (H 20 = Š br. 4987). Nema dvojbe da je to izoliran ogranak istoga pramena usmene predaje. Njoj smo dakle i tu na tragu. A u kazivanju o tome kako se mlada probudila javlja se i zlato. To vrlo dojmljivo pokazuje srpski tekst: KaAa ce }oKa rrpeHyAa, caMa ce ce6II qyAIIAa OTKYA joj 3AaTo y IDeApii (CHTI l , 658). Da je zlato mitski vezano s tim snom, o tome svjedoče i ukrajinske pjesme. Ponosni mladić, koji je usnuo čim je legao u bisernu travu, budi se kada od bujnih vjetrova zazvoni zlatna resa [65] , a umilna djevojka čuvala je zlatnu resu i čuvajući ju usnula je, a onda se od njezine zvanjave probudila [69] . Time je mitski kontekst koji povezuje zvonjavu, zlato, san i buđenje još pouzdanije utvrđen, kako god nije dovoljno očuvan da bi se rekonstrukcijom dao složiti u suvislu pripovijest.
Ustati
Zlato u njedrima
San i zlato
6. Most okićen biserjem
U srpskoj pjesmi (CHTI l , N9 578) koja je gore već navedena u ci jelosti [28a] govori otac mlade nevjeste o njoj ovako: IDY MII rrpoce cBaTOBII, l AeBeTopii 6aHOBII, l a HajrrocAe JepKo 6aH; l MajKa Aaje, Te Aaje, l a ja He AaM, Te He AaM, l AOK He 3IIAa nyrrpiijy l OA CBOr ABOpa AO MOra l OA KaMeHa MepMepa, l ll 6IIcepoM IIOTKIITII: l KaA je cTaHy BOAIITII, l HeKa KaMeH 3BeKene, l HeKa 6IIcep Tperrene! Već je pokazano kako nema nikakve dvojbe da je i to dio tekstovne predaje o svetoj svadbi.90 Prema onomu što je do sada ovdje o tome uspostavljeno novo je tu da tast kao uvjet postavlja gradnju mosta, kamenoga i okićenog biserjem. I to mosta »od dvora do dvora«, preko njega mladoženju vodi put do mlade nevjeste i preko njega će ju voditi svojemu dvoru. -
90 Vidi gore str. 235-239.
Most od dz•ora do dl'Om
Zeleni lug ._, Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine U varijanti te iste pjesme zapisanoj u istočnoj Hercegovini pjeva se o istome ovako: [81]
.. AOK He 3rpaAHM cpe6pH MOCT 11 He nocneM 611cepoM 11 AparHjeM KaMeHOM. KaA csaTOBI1 npoxoAe, HeKa 611cep Tpenene, Aparl1 KaMeH 3BeKene, HeK je cpene To sene. .
CHTIX 263, NQ 255
Tu se javlja izvorna i prvobitna ključna riječ potekla od prasla venskoga mosta , koju je u pjesmi što se ovdje prva navodi zamijenio orijentalizam ćuprija. U tim pjesmama kako su zapisane to se shvaća tek kao osobit svadbeni nakit. Prvo će se stoga pomisliti da je pra slavenska tekstovna predaja o svetoj svadbi tu u novije doba efektno nadograđena osobito dekorativnom predodžbom. No sve se to po kazuje u drukčijem svjetlu kad se sa srpskima usporede ukrajinske pjesme. Osobito je tu ilustrativna jedna koja glasi:
Tast mosti most
[82]
Ero TeCTeHhKO AI06HT, eMy MOCTOHbKH MOCTHT 3 KaMHJ.! Aopororo, 3 nepcTHJ.! 30AOToro.
Tio 133
- >>Njega voli tast, njemu mosti mostove iz dragoga kamena i prstena zlatnoga.<<
I tu tast svojemu zetu mosti mostove iz dragulja i zlata da preko njih dođe do nevjeste. A još bogatije je u drugoj ukrajinskoj pjesmi opisan most sagrađen da se preko njega preveze mlada nevjesta na mladoženjin dvor: [83]
Zvone mostovi
Aa 3ace10 Ji noA€ Aa Jl:CeHhKiM 30AaTaM, Aa 3acu;eAIO Ji Ayri qepBOHbiM KapMa3hiHaM, a 3aMallly Ji MO CTbl 30A0Tb!M MaCTOBh.i KaM. - Aa 3acm;\:, noA€, 3acJ.�li Jl:CHeHhKiM 30AaTaM, Aa 3aiiiyMiD;€, Ayri, qepBOHbiM KapMa3biHaM, Aa 3a3BeHiD;€, MOCTbl, 3aAaThiM MOCTOBbJKaM: EyA3€ €xau;h BaAhiHaqKa, Haiiiero naHa AOqKa.
/------
286
-� '
Tio 140
Zlatnajabuka - >>Zasijat ću polje sjajnim zlatom, zastrt ću šume u nizini gri miznom čohom i pomostit ću mostove zlatnim popločenjem. Daj , zasjaj, polje, zasjaj sjajnim zlatom, dajte zašumite, šume u nizini, grimiznom čohom, dajte, zazvonite, mostovi, zlatnim popločenjem: Vozit će se Valinočka, kći našega gospodina.«
Takvih je ukrajinskih primjera više,91 njima je tu dobro pred stavljena istočnoslavenska tradicija. Istina, Ukrajina i srpski prostori nisu isto kao Litva i Krk92, a most okićen biserjem, dragim kame njem i zlatom lakše je spontano zamisliti kao put svadbene povorke nego dragocjeni predmeti djevojačke opreme što su izrasli na drveću i grmlju na nevjestinu putu. Stoga se međusobni utjecaj i širenje motiva tu ne može isključiti s jednakom sigurnošću. No zapadno slavensku podudarnost tu predočuje jedna gornjolužička pjesma, zapisana daleko i od Ukrajine i od Srbije: [84]
ja 'cu ći dać most twarići wot lutoh zlota sijebora; ja 'cu će daćipšez njOn wesć ze tsisyćimi wozami, ze štyrcyćimi konjami.
Most od zlata
i srebra
Haupt a Smolerj, Piesn. 1,63
- >>]a ti hoću dati izraditi most od čistoga zlata i srebra; ja te hoću dati preko njega voziti s tisuću kola, s četiri tisuća konja.«
I tu je most od zlata i srebra. A svadbena povorka doista kolosalna. S takvim zapadnoslavenskim svjedočanstvom bit će teško osporiti da je ta usmena predaja praslavenska. Kako je bitna predodžba mosta u svadbenom obredu pokazuje ukrajinska pjesma Što se pjeva u kolu koje se zove MOCTII, a pleše se o proljetnoj svečanosti. U tom kolu pjevaju dva poluzbora, jedan mladoženje, drugi nevjeste. Pjesma je stoga dijaloška, upravo kao zametak svete drame: [85]
UapiBHO, MoCTiTe MOCTH, AaAO MO€, MOCTiTe MOCTH!
9 1 Vidi Katičić, 1989, 73-76. 92 Usp. gore str. 258.
Praslavenska predaja
Dijalog
Zeleni lug - Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine Jfoste se
LJ;apeHKy, B)l(e M noMOCTHAH, AaAO MOt:, B)l(e M noMocrHAH.
mostovi
Tio 1 27
- >>Carevno, mostite mostove, lado moje, mostite mostove! Careviću, već smo ih pomostili, lado moje, već smo ih pomo stili.<<
Tu se dojmljivo pokazuje kako je mostiti mosty praslavenskafigu ra etymologica koja je ključni formalni element te tekstovne predaje, sasvim u tradiciji slavenske pretkršćanske hijeratske poetike. Na to se nadovezuje tekstovna predaja slovačke dječje igre u ko joj igraju dva poluzbora i izvode mali dijalog:
Grade se zlatni mostovi
[8 6 ]
Hoja dunda, hoja! Poslala nds krdlovnd. - Na čo že vasposlala? - Po tri vozy kamenia. - Na čo vdm to kamenia? - Zlate mosty stavdti.
Sb. Mat. Slov. l, 144
- >>Hoja dunda, hoja! Poslala nas je kraljevna. - Po što vas je poslala? - Po tri kola kamenja. - Čemu vam to kamenje. Zlatne mostove graditi.<<
Na skrajnjem sjeveru Gradišća u Austriji blizu Dunavu preko puta ušću Morave u selu Kijece (Kittsee) zapisana je u tamošnjih Hrvata varijanta te iste igre. Tamo pjevaju:
Grade se mostovi od dragoga kamenja
[8 7]
Hoja dunda hoja, a ča vi to delate? - Hoja dunda, hoja, mi si moste gradimo. - Iz česa sije gradite? - Iz dragoga kamika.
J ačke 293, br. 647
Vrlo je bliska toj usmenoj predaji i slovenska igra u kojoj se pje va, također dijaloški u poluzborovima:
Most izraden od zlata i srebra
[88]
je-li trden td vaš most? - Onje trji kakor kost. - Iz česa ste ga delali? - Iz zlata, srebra delali.
š 5200
Zlatnajabuka Most okićen biserjem i dragim kamenjem, srebrom i zlatom zvo ni kad se preko njega jaše ili vozi. Tako u srpskim pjesmama: KaA je cTaHy BOAHTH, HeKa KaMeH 3BeKene, HeKa 6Hcep Tpenene! [28a] i j oš: KaA cBaToBH npoxoAe, HeKa 6Hcep Tpenene, AparH KaMeH 3BeKene [8 1 ] . Taj se motiv vrlo izrazito javlja i u ukrajinskim pjesmama. Tako se pjeva: a .H K Mi:H MHAHH MOCTOM no'iAe, l 3BeHiT MY MOCTH :>KyKoBHHaMH! (Tio 1 37) »a kad moj mili mostom pođe, zvonite mu mostovi biserjem!« Vrlo je izričita i druga ukrajinska potvrda toga motiva o zvon kom mostu:
Most zvoni
-
[88]
Zvonki most
EyoeMo lxam 6opoM 3eAeHifM, 6opoM 3eAeHHM, MOCTOM KaM'bJ!HHM: Eop 6yAe rnyMiTH, a KaMeHh 3BeHiTH, Aa 3aqyJOT A!OAH, HaM CAaBa 6yAe.
ITo 129
- >>}ašit ćemo zelenom šumom na visu, zelenom šumom na visu, po kamenom mostu: šuma na visu će šumiti, a kamen će zvoniti da začuju ljudi, nama da bude slava.«
Zvonki most njiše se i klima. Zato ga u pjesmama pozivaju da ostane čvrst. Tako u ovoj srpskoj koja se pjeva o Đurđevu danu: [89]
KaMeH MOCTe, AP)i(' ce, He HHrnaj ce! CaM Aa npol:>eM H KO!:ba npoBeAeM .
Č 47
Neka se moste ne njiše
U drugoj srpskoj iz istočne Hercegovine pjeva se sasvim slično: [90]
KaMeH MOCTe, He '-\H6aj ce, e npo Te6e BojcKa HAe: CHITX 263, N2 257
Gotovo se isto susreće i u ukrajinskoj svadbenoj pjesmi: [91]
fHiCJJ:-IIOrHicJ!, CBHAOBhl MOCTe, rHicJJ:-norHicJJ:, Aa HenoAaMAicJJ: 6o CJOAeJO €XaTi CAaBHOMY naHJJ: T i, cAaBHOMY naHJJ:Ti, MOAOAOMY 5IHychKy.
Neka se most svija ali ne lomi ITo 1 29
- >>Savijaj se, iskrivi se, svibov moste, savijaj se, iskrivi se, ali se nemoj polomiti jer je tuda jašiti slavnomu gospodičiću, slavno mu gospodičiću, mladomu Janusku.<<
Zeleni lug - Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine Most koji se njiše kada se prolazi njime mogao bi se i polomiti. O mostu preko kojega je odvedena nevjesta pjeva se i u češkoj pjesmi iz Moravske: [9 2J
Trava djetelina
Protifore mostek koleba se, pod nimjatelinka zelend se. ]atelinka drobna, nekosend; užje md panenka odvedena. Pred našeje mostek, prohjbd se teče tam vodinka, nestavi se. Ani md panenka nevrdti se.
Sušil br. 781
- »Nasuprot župnomu dvoru mostić se njiše, pod njim se dje telina zeleni. Djetelina sitna, nekošena, već je moja gospođica odvedena. ... Pred našim je mostić, svija se, teče tamo vodica, ne će se zaustaviti. ... Niti će se moja gospođica vratiti.«
I tu se most njiše i svija, i tu se radi o svadbi, a zelena djetelina je ona trava ditelina iz hrvatske pjesme, također o mladome i mladoj [ 66]. Tako se i tu svadbeno zbivanje odvija zelenejemb lpze. Time se vrlo jasno pokazuje da se radi o tragu obrednoga pjevanja o svetoj rodoskvrnoj svadbi. To potvrđuje makedonska pjesma s istim motivom, oblikova nim na zanimljivo različit način:
Neka se kameni most ne njiše
[93]
nocaAHAa 3eAeH nHrrep nOT ropa, ITOT BOA a, noT TPH MO CTH KaMeHH. KacMeH MOCT, He HHIII aj ce, AyAo MAaAO He HaAej ce: MeHe MajKa He Me AaBaT 3a Te6e.
MHA NQ 268
Jasno se tako pokazalo da se u obrednom pjevu o svetoj svadbi, u okviru obreda koji je ponavljao i podupirao plodorodnu svetu svadbu pjevalo o osobitom mostu koji se njiše i zvoni.93
93 Vidi pobliže Katičić, 1989, 73-77.
Zlatnajabuka Most koji se njiše i svija može se i slomiti. To se dogodilo na putu mladoženje božanske svadbe do mlade nevjeste i do njihova ljubavnog susreta u zelenom lugu. To je čvrsto ugrađena sastavnica praslavenskoga mitskog kazivanja.94 Mitski smisao Jarilova hoda po mostu razotkriva ruska poslovi ca: KorAa cBeT 3apoAHAC5l, TOrAa Ay6 rroBaAHAC5l H Tenep h Ae>KHT (MH }iQ 2700) »Kada se svijet zametnuo, tada se dub povalio, i sada leži«. Odgonetka je Aopora 'cesta'. To je deblo duba, drveta svijeta, po kojem J arilo hodi, od korijenja i duplje, gdje svoj log ima Veles, do krošnje, gdje je Perunov dvor. Tako on dolazi kao po brvnu. Sam je put dakle most.95 -
94 Vidi o tome gore str. 46-47. 95 Usp. l,1BaHoB - Tonopos, 1965, 165-168.
Hrt i sokol
O
godišnjem dolasku mladoga j unaka, upravo boga vegeta cije i godišnje rodnosti, daju se, barem u tragovima, utvr diti i druge usmene predaje. Manje su kompaktne nego one koje su se do sada razmatrale pa im treba pokloniti posebnu pozornost da bi se oblikovala njihova cjelovita slika. No zbog toga ne valja izgubiti iz vida da su to integralni dijelovi iste mitske cjeline koja je do sada bila predmetom ovih studija.'
Druge usmene predaje
l. Vodi hrta i sokola U jednoj pjesmi s otoka Šipana prepoznaje se vrlo cjelovito kazi vanje mitske zbilje. U njoj se dosta podrobno opisuje drvo svijeta, njegov suhi vrh, pčele što zuje oko granja i voda Što izvire pri njegovu korijenu. Opisuje se i borba sokola što ima gnijezdo na suhome vrhu i brani svoje mlade od nasrtaja zmaj a koji mu je pri dnu stabla, na korijenu. To je vrelo od temeljne važnosti za upoznavanje slavenske pretkršćanske slike svijeta.2 No ta pjesma obuhvaća i još širi mitski kontekst. U njoj se pjeva kako mlad j unak dolazi iz daleka pod čudesno drvo, ondje zatječe djevojku, i kako se počinje odvij ati sveta svadba. Po toj svojoj cjelovitoj mitskoj obuhvatnosti ta je šipanska tekstovna predaja sasvim iznimna u usmenoj književnosti slavenskih naroda. l
2
Usp. gore str. 1 13-208. Vidi o tome Katičić, 2006b, 50-5 1 i 76-77; 2008a, 76-78 .
. �,
293
�'
qelovita mitska obuhvatnost pjesme sa Šipana
Zeleni lug - Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
O čudesnom drvetu i o dolasku mladoga junaka poda nj u toj se šipanskoj pjesmi pjeva ovako: [l]
Drvo svijeta K una i lisica Djevojka
K ralj ević Marko Hrt i sokol
Mladje junak lovac
Bježe kuna, lisica i djevojka
Svadba i lov
Ojavore, zelen bore, lijepo ti t 'j e ukraj vode! Iz stabra ti voda teče, iz grana ti čele lete, a vrhom ti biser rada. Lopće vodu kuničica, čele kupi lisičica, biser bere djevojčica. U to doba kraljeviću vodi hrta i sokola; pušti hrta za kunicom, a sokola za lisicom, a on Marko za djevojkom. Stoji huka nizplaninu; bježi hrtu kuničica, a sokolu lisičica, njemu, Marku, djevojčica.
HNP S, 18, br. 14
Mladi bog J arilo koji na svoj dan, jednom u godini, dolazi trud nim hodom po dalekom putu na svoju svadbu, u usmenoj se predaji predstavlja kao junak (ruski MOAOAeQ3) . Ovdje je taj junak izjedna čen ne sa svetim Jurjem, kao najčešće u pokrštenih Slawena, nego sa samim južnoslavenskim prototipom junaka, s kraljevićem Markom. Uz nevjestu su na vodi kuna i lisica, divlje životinje sa skupocjenim krznom, a mladi junak dolazi kao lovac. On vodi sa sobom lovne životinje, hrta i sokola. Kako stiže, tako se i daje na lov. Hrt lovi kunu, sokol lisicu, a j unak sam djevojku. A sve troje im bježi. Taj lovački nastup mladoga junaka, za kojega znamo da je bog godišnje rodnosti Jarila, sin gromovnika Peruna, iznenađuje samo onoga tko ne zna za pradavnu stvarnu, a odade i mitsku vezu iz među svadbe i lova. Dragocjenim krznom divljih životinja, osobito
3
Usp. gore str. 170-172.
Hrt i sokol
kune, u gluhoj se davnini kupovala nevjesta. U bjeloruskoj predaji pozivaju se snuboci kad prose djevojke da pođu u lov na kune.4 Isti pramen usmene tekstovne predaje susreće se u još jednoj varijanti, koja je zapisana također na dubrovačkom otoku Šipanu. Razlike su neznatne. U toj pjesmi govori drvo: [2]
... neg iz stabra voda teče, na vrhu mi biser rada, kunica mi vodu pije, djevojčica biser bere. Tudarprode mlad delija, vodi hrta i sokola; hrta pusti za kunicom, junak trči za djevojkom. Najunaku teška muka; stala hije gorom buka; hrtu bježi kuničica, ajunaku djevojčica.
Mlad delija
HNP 6, 206-207, br. 94
Tu se jasno razabire da je ta tekstovna predaja čvrsto integrirana. Ono vodi h rta i sokola nije tek slučajno nabačeno kao ukras kazivanju nego vrijedi istražiti jesu li hrt i sokol doista mitski atributi Jarilovi, koji, jer nastupa kao snubok, u mitskom poretku svijeta nastupa i kao lovac. Da mlad junak koji nevjesti dolazi s daleka puta ima uza se lo vačke pse javlja se kao motiv u crnogorskoj pjesmi o magli koja je pala na Bojanu i rosi koja je pala na livadu.5 U toj se pjesmi pjeva: [3]
4 5
Mape MapKa rroTBOpHAa: »TH MH, MapKo, rrpcTeH Hal)e.« MapKo joj ce KYHHjawe; »HHjecaM TH rrpcTeH Harna. Ho caM cHHoh e BojcKe Aorna; OyrnTax xpTe H orape, rryrnTax xpTe Hll3 AHBaAe, a orape y3 Ay6paBe.
Hrt i sokol, jari/ovi atributi
junak ima uza se lovačke pse
CHO l, 6p. 229
Vidi o tome Katičić, 2006b, 269-272; 2008a, 277- 282 . Usp. gore str. 196-198.
Zeleni lug -- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine I tu junak iz daleka, s vojske, dolazi s lovačkim psima. Lovački
Hrti i ogari
K ruška
su psi u jeziku usmenoga pjesništva hrti i og ari. To je stajaći izraz kojim se obuhvaćaju psi što prate lovca u lovu. Tako je potvrđeno u epskim pjesmama: Aa HapaHHM pTe H orape ili pak yAapmue P™ H orapH.6 Oboje su vrlo stare riječi. Praslavensko horto 'brzi pas', 'lovački pas' pripada arhajskoj sferi lovačkoga iskustva/ a ogar je ne samo riječ koja je u značenju 'brzi pas' potvrđena u svim slaven skim jezicima, nego i šire od toga, pa se čak pomišlja da pripada predindoeuropskomu supstratu. 8 Same te riječi dobro se, dakle, uklapaju u pretpostavku o praslavenskom podrijetlu te tekstovne predaje. Više nam o tome govori jedna ukrajinska pjesma: [4]
B qHcTiM noAe
rpyiiieHbKa CTOHT, He IIIYMH paHo, cMepeqHHO! fliA TOBh rpyiiieHhKOB 6eAe AO)I(eHhKO. Ha TiM AO)I(eHhKY naH XoMyHeHhKO. TpHMa€ KOHeii:Ka Ha BY3AyAeii:n;i,
Konj, hrt
TPHMa€ xopTHKa Ha peMiHeii:Ky,
i ptica
TPHMa€ nTaiiieii:Ka B npaBiii: pyqeii:n;i. flycTHA KOHeHKa B qHCTO€ llOAe, nycTHA xopTeii:Ka B TeMHH AicOHKH, nycTHA nTaiiiOHKa Ha o3epiii:Ka. KoHHqoK HAe, CTaAOHKO BeAe.
6 7 8
Kao primjeri u Kapai,mn, 1818, s.v. orap. 3CC)I 8 (1981) s.v. x7>rt7>; Katičić, 2006b, 271-273: 2008a, 281-284. Usp. Skok (1972) s.v. ogar.
�296�
Hrt i sokol
Xopn1qoK 6i)!(HT, KYHOHKY Hece. I1Tarnei1Ko Aenn, p116oi1Ky Hece. CTaAOliKo s rroAe Ha pacrrAOAOHKO. KyHoliKa 6yAe MHAoi1 rny6oi1Ka. P116oi1Ka 6yAe paHe CHiAaHE:.
Kuna
r
2, 154-156, N9 1 2
- >>U ravnom polju kruška stoji, n e šumi rano, smrečino! Pod tom je kruškom bijeli ležaj. Na tom ležaju gospodin Tomica. Drži konja na uzdi, drži hrta na remenu, drži pticu u desnoj ruci. Pustio je konja u ravno polje, pustio je hrta u tamne šume, pustio je pticu na jezero. Konj ide, stado vodi. Hrt bježi, kunu nosi. Ptica leti, ribu nosi. Stado u polje na rasplod. Kuna će biti miloj bunda. Riba će biti rani doručak.«
U kruški na polju lako je prepoznati drvo svijeta pod kojim je ugodan ležaj . Na njem leži zna se tko: mladoženja.9 Odatle se ra zabire da je gospodin Tomica (naH XoMyHeHbKo) mlad junak koji je došao na svadbu, tek je tu već legao na ležaj . Došao je s konjem. To nas ne iznenađuje jer već dobro znamo da on dolazi na konju. Ali s njim je i hrt. A na ruci drži pticu. I hrt i ptica odlaze u lov i vraćaju se s lovinom. Pas je dakle lovački, a to je i ptica. Njezin gospodar ju drži na ruci. Nema nikakve sumnje da je to sokol. I tu je dakle mladi neoženjeni došao na svoju svadbu kao lovac: s hrtom i sokolom. Time se pokazalo da je motiv od praslavenskoga vremena pripadao tomu mitskom kazivanju. Čak se na temelju upravo navedenih ukrajinskog i hrvatskih tekstova mogu rekonstruirati dvočlani praslavenski izrazi pustiti h'brtb i pustiti soko!'b. Subjekt obojih je mlad J arilo kad je došao na svoju svadbu. Da je to upravo tako potvrđuje druga ukrajinska pjesma:
9
Vidi Katičić, 1989, 88-89 i 93-94; 1990a, 80-82; 2005b, 55-60 i 7 1 -72; 2008a, 46-53 i 69-70.
Lov
Pustiti hrta Pustiti sokola
Zeleni lug -- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
[5] Na bijeloj posteiji sveti juraj
Ha ropi, ropi, 3eAeHiu1 Hsip, �H qynn, reif, �H qynn, �H ropa3AeHKO, MO€ cepAeHKO, Hiqynn? DiA THM HBopoM 6iAa noCTiBKa, Ha Tili nociTB�H Ae)!(HT CBHT IOpHif.
r
2, 56, N2 6
- »Na gori, na gori, zeleni javore, zar čuješ, hej, zar čuješ, zar spretno, moje srce, ne čuješ? Pod tim je javorom bijela postelja, na toj postelji leži sveti Juraj.«
K una je jamstvo za
djevojku
Odade se vidi da je »gospodin Tomica« pod javorom na bijeloj postelji doista onaj kojega pokršteni Slaveni identificiraju sa svetim Jurjem, bog godišnje rodnosti Jarila. Njemu u [4] hrt iz lova do nosi kunu. Njezino krzno bit će za bundu njegovoj dragoj. Time je naznačeno da se radi o svadbi, što se iz širega konteksta usmene predaje i onako zna. A bijeli ležaj pod drvetom bit će ljubavna po stelja. Time je uspostavljena čvrsta veza s predajom o svetoj Jarilovoj svadbi pod drvetom svijeta. Ali ta je svadba neodvojiva od lova i zato mladoženja uz konja ima uza se hrta i sokola. Tek se u toj pje smi lovačka ptica samo opisuje, a ne naziva sokolom, kako se inače i na ukrajinskom jeziku zove. Ulovljena kuna je jamstvo da će se na postelji naći i djevojka. U drugoj jednoj ukrajinskoj pjesmi izričito se spominje sokol koji junaku dovodi djevojku: [6]
Četiri sokola
Deprrmif coKiA noAHHYB B BHHorpaA, a Apymif coKiA noAHHYB Ha AyHaif, a TpeTm'i: COKiA llOAHHYB Ha qHCTe llOAe, a qeTsepTHH COKiA llOAHHYB niA He6eca. 3 BHHOrpaAy AeTHTb, KyponaTy Hece, 3 AyHaiO AH He, cpi6HHif nepCTeHb Hece, 3 qHCTa llOAH AHHe, CTaAHOfO KOHH )!(eHe, 3 niA He6ec AH He, KpacHyiO naHHY BeAe.
fHaT 2, 1 24
- >>Prvi je sokol poletio u vinograd, a drugi je sokol poletio na Dunav, a treći je sokol poletio na ravno polje, a četvrti je sokol poletio pod nebesa. Iz vinograda lijeće, jarebicu nosi, s Dunava leti, srebrni prsten nosi, iz ravnoga polja leti, konja od stada goni, iz podnebesja leti, prelijepu gospođicu vodi.<<
Hrt i sokol
I tu je junak, mlad i neoženjen, neimenovani Jarilo, došao na svoju svadbu kao lovac. Hrtovi se tu doduše ne spominju, ali zato su s mladim čak četiri lovna sokola. Iz kazivanja se razabire da ih on pušta, a sokolovi lete svaki na svoju stranu. I dolijeću vraćajući se, svaki doprema svoju lovinu. Tu se uz sasvim realističnu poljsku jarebicu našao srebrn prsten kao mitski rekvizit svete svadbe i konj , na kojem je zapravo Jarilo dojašio i od njega je neodvojiv. To je očito recentna promjena izvorne predaje. Ali punu pozornost zaslužuje arhajski izraz KOHH )KeHe. To su izvorne riječi kojima se kazuje sveta konjska žrtva. Kako god ona pripada drugom mitskom kontekstu, može se zbog svojega starinskog glagola uzeti kao nastavak indoeuropskog obrednoga mitskog kazivanja: ek'wom !(heneti, što je nešto mlađi, proširen tematskim vokalom, prvotni i najstariji atematski lik ek'wom !(henti 'konja bije', kada se radi o žrtvi, dakako, 'ubija' . Staroindijski vedski bi to bilo afvarrt hanti. Konjska žrtva starih Indoeuropljana ostavila je najobilnije tragove u vedskoj tradiciji indijskih brahmana i u keltskoj starih Iraca, ali se takvi tragovi razabiru i u starih Slavena. 10 No najvažniji je tu svakako četvrti sokol koji dovodi nevjestu. To i jest smisao mladoženjina lova, pa tako i mitskog Jarilova. Isti se motiv dade potvrditi i iz poljske usmene predaje: :-J
Czwarty nam sif sokol bardzo rozbujal . Polecial na pole, ai e na Podole, C oi on tam przynesie naszemu panu? Przynesie on panu paniq ku kochaniu.
vraćaju se s lovinom
Konjska irtm
Nevjesta
Sokol donosi
ZbW9. 8-9
- >> Četvrti nam se sokol j ako razmahao. Poletio je na polje, čak na Podolje. Što će on tamo donijeti našemu gospodinu? Donijet će gospodinu gospođu za ljubljenje.«
lO Vidi Katičić, 1987b, 39-41 i dolje 387-41 1 .
Sokolovi lete i
nevjestu
Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
Ostala tri sokola donose u toj poljskoj pjesmi gospodinu golu bice za doručak, kokote za objed i zečeve za večeru. To je, dakako, mlađe razrađivanje motiva. No to da lovna ptica donosi mladoženji nevjestu stara je mitska jezgra te predaje. Time je bitno dopunje na i učvršćena naša slika praslavenske tekstovne predaje o Jarilovu svadbenom lovu, iako ne donosi ništa što se već ne bi razabiralo i bez toga. Sliku dalje dopunjaju i učvršćuju našu predodžbu o toj mitskoj predaji i druge ukrajinske pjesme. U jednoj takvoj se pjeva: [8]
Lisice i pčele sokolovi
CToHT coCHOHKa cep eA ABopm1:Ka, aAHJ\YH, reli, aAHAyif! focrrOAH EmKe, IIOMHAyil! Eli, B Tili cocHoilu;i Tpo.HKHH xoceH. Eli, oT KopeH.H )J(OBTH AHIIIO HKH, a B cepeAHHi .HpH rrqiAOHKH, a IIiA BeprneHKOM CHBH COKOAH. flOHOCYIOTC.H )J(OBTH AHliieHKH, )!(e HX AOXOA.HT rraHCKH xopTOHKH. floHocyJOTC.H .HpH rrqiAOHKH, )!(e HX AOXOA.HT 6yuHH pyqeifKH. floHOCYIOTC.H CHBH COKOAH, )!(e HX AOXOA.HT AYHHH BiTpoBe, AYHHH BiTpoBe, Apo6HH AO)J(A)J(OBe. - >>Stoji bor usred dvora, aliluja, hej, aliluja! Gospodine Bože, smiluj se! Ej, na tom boru je trojaka korist. Ej, od korijena su mu žute lisice, a u sredini razjarene pčele, a pod vrhom sivi so kolovi. Tuže se žute lisice što do njih dohode gospodski lovački psi. Tuže se razjarene pčele što do njih dopiru nabujali potoci. Tuže se sivi sokolovi, što do njih dopiru vjetrovi što silovito pušu, vjetrovi što silovito pušu, drobni daždevi.«
Drvo svijeta
Lako je tu prepoznati trodijelna drvo svijeta. 11 O svadbi u toj pjesmi nema nikako govora, ali se u njoj spominju i lovački psi, hr tovi, i sokolovi. Kad se tu pjeva o gospodskim lovačkim psima, onda je to iskustvo iz feudalnih odnosa i po tome razmjerno recentno. Ali ll Vidi Katičić, 2005b, 55-72; 2008a, 46-70.
Hrt i sokol
to da lovački psi (horti) dolaze do žutih lisica na korijenju drveta kojemu su na vrhu sokolovi, a na sredini pčele, to je očito prežitak iz praslavenske hijeratske poezije kojoj je sadržaj kazivao mit. A prisutnost hrtova i sokolova u tom tekstu potvrđuje da pripadaju kontekstu te predaje.12 Još je jedna ukrajinska pjesma zanimljiva u tom motivskom sklopu: [9]
Eif, B IIOAi, B IIOAi, B 'lllCTellKllM IIOAi B HeAiA!O, HeAiA!O, paHeHKO B HeAiA!O! TaM )Ke MH CTOHT 3eAeHnH: RBip. Ha RBopoH:IJ,i enB coKOAOHKO, CllB COKOAOHKO Bll€ rHi3AOHKO. EH:, BH€, Bll€ rrepeBnBa€, 6apBi'leHKOM ro IIOAKAaAa€, a B cepeAllHY KAaAe TllCifHy, a 3aBepiiiy€ CYXllM 30AOTOM. TaMTYAH Ae)l(llT AaBHa cTa)l(eHKa, CTa)l(eHKOB HAe MOAOAllH IIaHll'l, MOAOAllll IIaHll'l Ha CllBllM KORi. EH:, Mip'RT, CTpiART AO CllB coKoAa. - He CTpiARH MeRe, MOAOAHH rraHe! OH:, RK TH rriAeiii 3a TllxnH: AyHail, 3a TllXllH AyHaH: rro KpacHy rraHHy, TO R eH: To6i rreperrpoBaA)I(y, rreperrpoBaA)I(Y ll rrepeHecy, CBOllMa XOpTll R rrepeCBlllll,y, eH: 'lll3eMKll R He 3aMo'ly.
Prežitak iz hijeratske poezije
javor
Sokol
Gospodičić
r 2, 60, N!! 11
- >>Ej, u polju, u polju, u ravnom polju, u nedjelju, nedjelju, rano u nedjelju! Baš tamo mi stoji zeleni javor. Na javom je siv sokol. Siv sokol vije gnijezdo. Ej, vije, vije, previja. Bojom (?) 1 2 Ima jedna pjesma iz bjeloruske predaje (E 21, N213), dosta opširna i razvedena u kazivanju, koja također potvrđuje motiv o nastupu mladoga junaka s hrtom i soko lom. Posebno je zanimljiva po tome što se u njoj prikazuje nastup mladoga junaka u posebnoj opremi: kapa, halja, pas, sablja, hlače, čizme, sve nekako osobito. Tako turopoljski jurjaši predstavljaju nastup Zelenoga Jurja. Taj bjeloruski tekst dodatno uvjerava da su oba ta motiva sastavnice istoga konteksta obrednoga mitskog kaziva nja. Usp. Katičić, 1991, 39, gdje je naveden i sav taj tekst iz bjeloruske predaje.
Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
ga podlaže, a u sredinu stavlja tisovinu, a završava suhim zla tom. Tamo leži stara staza, stazom ide mladi gospodičić, mladi gospodičić na sivom konju. Ej, mjeri, strijelja sivoga sokola. - Ne strijeljaj me, mladi gospodine! Oj, kad ti pođeš za tihi Dunav po prekrasnu gospođicu, ja ću je tebi prepratiti, prepra titi i prenijeti, svojim ću hrtovima zazviždati, ej, čizmice joj ne ću smočiti.<<
Kontaminacija motiva Drvo svijeta
]arilo
Suho zlato
To da mlad junak koji dolazi iz daleka hoće ubiti životinju, a ona ga moli da ju poštedi i obećaje svoju pomoć pri predstojećoj svadbi dobro je poznato kao motiv u slavenskoj usmenoj književ nosti. 13 Kao uzorak istočnoslavenske usmene lirike, u smislu njezine motivike i poetike, taj je tekst vrlo suvisao. U njem se, međutim, prepoznaju tragovi praslavenskih obrednih tekstova. Tu je pak dašlo do kontaminacije mitskih zbivanja koja se u njima kazuju, pa na toj najstarijoj razini svoje predaje taj tekst i nije tako suvisao. U zelenom javoru što stoji na polju, a na vrhu mu je zlato i na njem sjedi sokol, lako se prepoznaje svjetsko drvo kako se o njem pjeva u slavenskoj predaji. Sokol što mu je na vrhu savio gnijezdo tu je bog gromovnik koji stoluje na vrhu nebeske gore. To je sve u sebi potpuno skladno. U mladome pak gospodičiću koji na sivom konju dolazi po putu jednako se lako prepoznaje bog rodnosti ]arilo koji po dalekom putu stiže na svoju svadbu. A sokol tu nije bog gromov nik, nego je njegova lovna ptica koja mu hvata i donosi nevjestu. Tu je on u istoj ulozi kao lovački psi, hrtovi, koji se tu također spomi nju, ali, sasvim neočekivano, kao da su sokolovi, što također teško može biti onako kako se u sakralnim pjesmama prvobitno pjevalo. Sve je to porvrda da je tekst o Jarilovu hrtu i sokolu doista postojao, ali je i vrlo ilustrativan primjer kako su se pramenovi takve usmene predaje u tijeku stoljeća i preoblikovali pa i kontaminirali, a da se njezin bitni kontinuitet time nije prekidao. U toj je pjesmi ukrajinsko cyxo€ 30AOTO dobrodošla porvrda da je izraz suho je zolto, koji se vrlo čestu susreće u tekstovima južno slavenske usmene književnosti, doista praslavenski, što bi se i bez 13 Vidi primjer gore str. 82-86.
Hrt i sokol
toga s velikim pouzdanjem reklo. T o je nedvojbeno pjesnički jezik pretkršćanske slavenske obrednosti. A nema više razloga sumnjati u to da je lovačka scena pod drvetom života u sklopu predaje o svetoj Jarilovoj svadbi bila sastavni dio praslavenskoga mita koji se izvodio u obrednim radnjama i kazivao u obrednim pjesmama. Pri tome su h'brto i sokol'b bile ključne riječi, svojevrsne nosive grede toga obrednoga kazivanja. Za njegovo uspostavljanje, koliko j e to uopće moguće, najvažnija j e ukrajinska i hrvatska usmena predaja.
2.
teks tovne predaje
Kuna kapa
Iz slavenske usmene predaje poznata je još jedna scena lova na kunu. Ona se od svih što su ovdje razmotrene razlikuje ne samo po tome šte se u njoj ne spominju ni hrt ni sokol, nego je i osoba koja lovi žensko. U tome smislu to je zrcalna slika onih što su se ovdje navodile, kako god tu inače nema nikakvih paralelizama. 14 Radi se o jednoj ruskoj pjesmi koja se pjevala u okviru duhovskih običaja (necmr Tpmr�KHe) . Zapisana je u rjazanskom kraju od vrlo stare žene i glasi ovako: [lO]
Nosive grede
Oil AH, oil AH, He KAeH, He 6epe3a BO p)!(aX CTO.HAa, BO p)!(aX CTO.HAa. Oil AH, OH AH, Aa Ha TOH 6epe3e CHAeAa KYKYIII Ka, CHAeAa KYKYIII K a, Oil AH, oil AH, xopoiii o KYKOBaAa, BCeM rrpaBAY CKa3aAa, BCeM rrpaBAY CKa3aAa. Oil AH, OH AH,
14 Kako takva zrcalna slika može izgledati pokazuje litavska pjesma o dvoje siročića. Usp. gore str. 160-162.
Lov na kunu
K ukavica kuka na brezi
Zeleni lug ....., Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
Djevojke su ubile kunu
KaK JayAhHeCKlf AeBKlf no MopeHy XOAlfAlf, no MopeHy XOAlfAlf, OH: Alf, OH Alf, KYHH'-\Y y6lfAlf. 3y6aMlf qnHAlf, Aa Jy6aMlf AynHAlf, OH: Alf, OH Alf, ce6e rny6hr noiiilfAlf, K o6eAHe XOAlfAlf, Aa K o6eAHe XOAlfAlf.
Il
372, N2 513
- >>Oj li, oj li, to je baš klen, baš breza u raži stajala, u raži stajala. Oj li, oj li, da na toj je brezi sjedjela kukavica, sjedjela kukavica. Oj li, oj li, dobro je kukala, svima je istinu kazala, svima je istinu kazala. Oj li, oj li, kako su djevojke iz sela Zaulki po brusnicu hodile, po brusnicu hodile, oj li, oj li, ubile kunu. Zubima su je oderale, da zubima oderale, oj li, oj li, sebi su bunde posašivale, na nedjeljnu liturgiju su išle, da na nedjeljnu liturgiju su išle.<<
Podudarne tekstovne predaje
K ukavica kuka na drvetu
Ta se pjesma doima vrlo arhaično. Krvožedna je i naslućuje joj se neki pradavni kontekst, obredni dakako. Da ta pjesma nastavlja staru obrednu tekstovnu predaju u načelu je vjerojatno već po tome što pripada godišnjim običajima duhovskoga ciklusa. U krugu godine pripada zrelom proljeću. Zbivanje koje se u toj pjesmi kazuje na prvi pogled nema nikakve veze s prikazom svete svadbe kako je poznata iz ophodnih pjesama tu ropoljskih j urjaša. Reklo bi se da je to sasvim druga priča. A ipak, niz sukladnih motiva pokazuje da su te tekstovne predaje dubinski podudarne. Tu je na prvom mjestu kukavica koja kuka na drvetu. To je ovdje breza, a u turopoljskim ophodnim pjesmama suha motka. Rusko Ha TOH 6epe3e CHAeAa KYKYIIIKa, . . . xopoiiio KYKOBaAa - »na toj je brezi sjedila kukavica, . . . dobro je kukala« [l O] tekstualno je podu darno s kukuvačica zakukuvala, ... na suhom drugu (H 20) . Tim se
Hrt i sokol
stihovima otvara opis svete svadbe. 15 Oni nas dakle i u ruskoj preda ji upućuju na nju. Breza je kao i suha motka (suhi drug) drvo svijeta na kojemu je Perunov dvor, gdje kuka kukavica - nevjesta. I sjever noruski svadbeni obred počinje stihovima: YCAhiiiiaAII KYKYIIIKY no KYKOBaHIIIO (I1 226) - »Začuli su kukavicu po kukanjw<. A breza na kojoj kukavica kuka stoji u raži, što upućuje na rodnost. Raž u kojoj stoji breza zelena je kao što je zelen lug u kojem stoji suha motka, kako pjevaju hrvatski j urjaši. Životinja pak koja se lovi nije druga nego kuna, od čijega krzna mladoženja koji dolazi na svadbu ima kapu: njegva je lepa kuna kapa (H 3 1 ) i na više mjesta pri opisu svete svadbe u ophodnim pjesmama hrvatskih j urjaša. 16 A koliko god iznenađuje, uočljiva je podudarnost između riječi MopeHa u ruskoj pjesmi i imena nevjeste, Mara, u hrvatskoj j ur jaškoj predaji. T o ime, koje se danas odmah razumije kao oblik od mila kršćanskoga ženskog imena Marija, pokazuje se od toga u novom svjetlu. Rusko MopeHa znači 'brusnica'. Tako se spontano razumije ta ruska duhovska pjesma: djevojke iz sela Zaulki išle su brati brusnice. A kako su ih s velikim tekom zobale, oblilo im je njihovo crvenilo usta i brade. Kao da su ubile kunu i zubima j u oderale. N o t u u pjesmi prestaje usporedba. Dalje s e pjeva kao da je to doista bilo tako. Od kunina krzna sašile su bundu i u njoj išle u crkvu na nedjeljnu liturgiju. Ta dvoznačnost kazivanja djeluje vrlo arhaično. Između uspo redbe, u njoj sadržanoga simbolizma, i zbilje nema oštre razlike. Jedno se prelijeva u drugo. Simbol tako izravno djeluje na stvarni svijet. On j e u nekom smislu zbiljskiji od zbilje. Ali dvoznačnost tu ide i dalje. Ruski Ha MopeHy XOAIIAII može značiti i 'išle su u lov'. Tada je ubijanje i deranje kune posve u skladu s takvim kontek stom. Doista nam ta ruska pjesma svjedoči o pradavnom obrednom pjevu u kojem se kazuje o svetoj svadbi, i o krvi koja se pri tome prolijeva. 15 Usp. gore str. 1 1 6 i dalje. 16 Usp. gore str. 1 1 6 i dalje.
�'
305
· .�,
Drvo svijeta
Zelena raž
Zubima su odera/e kunu
Išle su u lov
Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine
Da je ta duhovska pjesma čvrsto integriran sastojak usmene pre daje pokazuje druga ruska pjesma zapisana 1 973. u Novosibirsku od starice rodom iz Smolenske gubernije. Ona je pjevala ovako: [l l]
Varijanta istoga
A Be MoAoAyxu K MapuHy XOAHAH, OH AIOAlf, AIOAlf, K MapuHy XOAlfAlf. K MapuHy XOAHAH, co6aKy 3a6uAu, OH AIOAlf, AIOAlf, co6aKy 3a6uAH, OH AIOAH AIOAH, 3y6aMu AYIIHAH. Co6aKy AYIIHAH, ce6e rny6y IllHAH, OH AIOAlf, AIOAlf, ce6e rny6y IllHAlf, ce6e rny6y IlllfAlf , 6o6poM o6AO)f(lfAH, OH AIOAlf, AlOAH, 6o6poM o6AO)f(lfAlf.
Cu6upb 84, N9 163
- >>Dvije mladice išle su k mesaru, oj ljulji, ljulji, išle su k mesa ru. Išle su k mesaru, psa su ubile, zubima su ga oderale, oj ljulji, ljulji, zubima su ga oderale. Psa su oderale, sebi su bundu šile, oj ljulji, ljulji, sebi su bundu šile, sebi su bundu šile, dabrovim krznom obložile, oj ljulji, ljulji, dabrovim krznom obložile.«
Ubile su psa
Morana
Nije jasno kako i zašto je kuna tu postala pas, ali da je kuna u toj tekstovnoj predaji prvotna i izvorna, o tome ne može biti dvoj be jer je kuna i njezino krzno mnogo bolje integrirana u kontekst više slavenskih usmenih predaja, pa i same istočnoslavenske (vidi dalje str. 3 1 2-3 1 4) . Nema dvojbe da je MapnH 'mesar' tu varijacija onoga MopeHa 'brusnica' iz prethodno navedene duhovske pjesme. Njihovo značenje povezuje crvena boja, krvava. To pak što se može uspostaviti asocijativna podudarnost između imena Mara i ruskoga MopeHa u usmenoj predaji vezanoj za mit o svetoj svadbi dobiva posebno značenje i težinu od toga što se u tradi cijskoj kulturi zapadnih Slavena i njima bliskih istočnih, Ukrajinaca i Bjelorusa, javlja ženski lik, očito mitološkoga podrijetla, kojemu je ime u Čeha Morana, Mafena, u Slovaka Morena, Marena, Muriena,
Murmuriena, u PoljakaMarzan(n)a, Marzena, Marza, u Ukrajinaca MapeHa, Mapi, u Bjelorusa MapeHa, M6pa, MopiBa, Mapa itd. 17 17 Usp. 3CC>I 17 (1990), s.v. marena I l morena; Gluhak, 1993, s.v. mora; AyKoBa (1980), 108-113. O tome liku usp. najobuhvatnije i najsažetije I1saHOB - Torropos,
,--.._. _
306
.��
Hrt i sokol
Taj se lik zamišlja kao starica, a obredno prikazuje kao slamnata lutka i na kraju se zime ili o Ivanju iznosi iz sela i spaljuje, potapa ili razdire. Time se otvara put novomu »hodu kroz godinu«, kako bi rekao Vitomir Belaj , novomu godišnjem i vegetacijskom ciklusu. Između te starice s kojom se uklanja zima i mlade nevjeste svete svadbe razlika je tako drastična da se od toga čini kako je time is ključeno svako povezivanje tih likova. No tu se treba prisjetiti da se i ta mlada nevjesta pokazuje kao opasna i pogubna sila, a njezine zlatne j abuke očituju se kao ubojite munje. Ona je, napokon, kći boga gromovnika.18 O njoj se pjeva: [12]
f1a ce
MAaAa OA 3eMA>e ITOAIIfAa II 6aqiiAa y I,IerroBe pyKe, Te II3BaAII TPII j a6yKe 3AaTHe Il 6aqii IIX He6y Y BIICIIHe. HaTaqe ce CBaTax wecT CTOTIIHax KO he rrpiije yrpa6IIT ja6yKe; HO TPII Mylhe OA He6a rryKorne: jeAHa ral)a ABa l)eBepa MAaAa, Apyra ral)a rrawy Ha AOPIIHa, Tpeha ral)a cBaTax wecT CTOTIIHax. He yTeqe oKa 3a cjeAOKa, Hil Aa Ka)!(e KaKo rrorii6owe!
Strahotna mlada
CHn l,NQ232
A poslije, ogorčena nevjerom mladoga j unaka, svojega muža, po
kazala se kao nemilosrdna i smrtonosna osvetnica.19 Čarobna nevje sta, oko koje se skuplja puno gospode prosaca postaje tako u daljnjem tijeku godine ubojita i strašna zatornica. Postaje lik kakva je ona vila o kojoj se pjeva da je sagradila strašan grad: [13]
fpaA rpaAIIAa 6IIjeAa BIIAa Kao IJ,apiirpaA: A>errwe ra je carpaAIIAa Hero IJ,apiirpaA, rro lbeM rriipre IICrriipraAa Kao OIIpiiH rpaA, HaqiiqKaAa KaMIIqKIIMa 6oje XIIA>aAaM;
1982ab. Opširnije i ra zvedenije isti, 1965, 74-78, 1 24-126 i 1974, 178-179, 197200, 220-222. 18 Vidi gore str. 209. 19 Usp. Ka tičić, 1987b, 39-41 i dolje str. 387-4 1 1 .
Piri n grad
Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine Grozna vila
lznosi se sasuše na i samrtna
Morena l Marena
]arilo i Morana
rra 6eAeMe rpaAY rpaAII, qyAoM qyBeHe, CBe OA ClfAHe KOlbCKe KOCTII ll OA jyHaqKe, Ha llOIII KOBe A>YACKe rAaBe 3AaTOM )l(lfKaHe.
CHTIX 266, N2 260
Nije teško takvu zamisliti da je napokon ostala sasušena i samrt na kao zima koja predstavlja konačni kraj kruga godišnje rodnosti. Takva se onda iznosi iz sela i pali, potapa ili trga i time obredno otvara prostor novomu ciklusu vegetacije, novoj rodnosti, od koje zavisi preživljavanje ljudi. Bez toga ne bi bilo hrane niti bi se imalo od čega živjeti. Na temelju raznolikosti imena ženskoga lika koji predstavlja odjenuta slamnata lutka, kako god je potvrđeno i u zapadnih i u istočnih i u j užnih Slavena, nije moguće pouzdano uspostaviti pra slavenski glasovni lik. No ako se sve uzme u obzir, dobiva se, sa svim nužnim oprezom, praslavensko ime sa slabo znatnom varijacijom Morana l Morena l Marena. Uz to su, kako se čini, bili u predaji prisutni i kraći likovi Mora l Mara.20 Nije dakle bilo nimalo teško da u pjesmama pokrštenih Hrvata ta božica postane Mara djevojka. Tu onda baš ništa više nije zvučalo poganski.21 Kao što je Juraj prvobitno bio Jarila, tako je Mara prvobitno bila Morana. Može se s velikim pouzdanjem tvrditi da su to bila poganska imena toga para Perunove djece, božanske braće vezane uz krug godine i hod kroz nju. Javljaju se tako među osobama slavenskih pretkršćanskih vjer skih predočaba J arilo i Morana, dvije osobe koje su brat i sestra, a ujedno i mladoženja i nevjesta svete svadbe, kojom u godini počinje novi krug rodnosti. Među njima se, kako je i očekivati, uočuje da lekosežna podudarnost. Oboje se javljaju na početku vegetacijskog ciklusa u punom sjaju mladosti i snage, spajaju se u ljubavi i taj njihov ljubavni susret, svadba koju slavi priroda veliko je slavlje koje proslavljuju ljudi, životinje i raslinje. Kako dalje kreće godina, oboje 20 Usp. 3CC51 19 (1992), s.v. mora; 17 (1990), s.v. mara. 2 1 Isto tako ne zvuče poganski ni razna druga imena koja se u folklornoj tradiciji jav ljaju za taj isti lik: Markita, Makrina, MaQLva, MapHHa, MapHR, MaprapHTa i dr. Usp. l1saHOB - Tonopos, 1983b, 156.
Hrt i sokol
gube svoj sjaj , on nevjerom proigrava svoj izabrani položaj,22 a ona se ogorčena preobraća u isušenu osvetnicu i nemilosrdnu zatornicu. Na kraju ih oboje kao nakazne lutke iznose iz sela, Jarila pokapaju ili potapaj u, a Moranu spaljuju, potapaju ili trgaju. Kako god nam se ni u kojoj slavenskoj usmenoj predaji nije očuvao tekst koji bi makar i samo u naznakama izričito kazivao to temeljno mitsko zbivanje, ipak ga na temelju uočenih i skupljenih podataka, kad se smisleno rasporede, nije teško prepoznati i pouzdano uspostaviti. Nedostaje tek nešto potvrđenih ključnih riječi da se ispripovijeda izvornim pjesničkim izrazom. Usprkos tomu znamo pouzdano kako je to pripovijedanje teklo. Slavenski mit o Jarilu i Morani tipološki je podudaran s vege tacijskim mitovima u mnogim predajama u kojima bogovi umiru kao izraz završetka ciklusa rodnosti. U našoj su kulturi takvi grčki bog feničkoga podrijetla Adonis, miljenik Afrodite, Atis, miljenik Kibele, u sklopu Demetrina kulta mit o Kori l Perzefoni, sumerski, i poslije svemezopotamski Tammuz, egipatski Oziris, da se ovdje spomenu samo ti. Tu su podudarnost prepoznavali učeni kasno srednjovjekovni slavenski preteče humanizma, pa je opisujući pogansku vjeru svojih starih u 1 5 . stoljeću Poljak Jan Dlugosz božicu zvanu Marzan(n)a izjednačio s Cererom, rimskim uobličenjem grčke Demetre, a u staročeškim glosama poznatim kao Mater verborum 'Majka riječi' izjednačuje se božica Morana s grčkom Hekatom, božicom čarobnicom, koja se povezivala s Demetrom.23 Putopisac Pauzanija u svojem je Obilasku Grčke u 2. stoljeću poslije Krista zabilježio mjesnu predaju koja se podudara sa slavenskim mitskim kazivanjem kako se ovdje rekonstruira. U Argosu, gdje je u Prosimni bilo svegrčko Herino svetište pripovijedalo se o božici ovo: [14)
TrH1EVOD bi: antxa NavnA La m:vn')KOV'I:lX, EflOL bi: boKc:iv, cnablouc;. Ta tcp' �flWV EQT)flOc;. Oi.KtCJ'I:T)c; bi:
22 Usp. Katičić, 1989b, 39-4 1 . 2 3 Usp. 11Ba HOB - TonopoB, 1982b.
Na kraju ih uklanjaju
Nedostaju ključne rijeći
Vegetacijski mitovi
Božica Hera
Zeleni lug -- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
Svake godine opet djevica
tytvero atnfJc; NavnALoc; IToanbwvoc; Acy6f1Evoc; Kai. 'A.flUflWVr]c; dvm. Adnerm bt Kai. 'rELXWV En EQELma, Kai. IToanbwvoc; LEQOV Kai. ALflEVEc; daiv tv NavnMq, Kai. mwiJ Kava8oc; KaAovVEVTJ• EV'rav8a 'rTJV "HQav <:paai.v AQyEim Ka'rix Eme; AouOflEVTJV naQ8tvov yi.vEa8m. O{noc; flEV bij a<:ptmv f:K 'rEAafJc; �v ayoum 'rlJ "HQq A6yoc; '[WV anOQQTJ'rWV f(J'[LV. Pausanias 2, 38, 2 A od Temena je Nauplija udaljena, koliko ja znam, pedeset stadija. U naše je vrijeme pusta. Naselio ju je Nauplije za kojega se govori da je bio sin Posejdona i Amimone. A ostalo je još i ruševina zidina, i Posejdonovo svetište i luke su u Naupliji, i vrelo zvano Kanat; tamo kažu Argejci da se Hera svake godine kupa i postaje djevica. To je jedno od svega tajnoga što se pri povijeda u vezi sa svetkovinom koju svetkuju za Heru.«
->>
Mrijeti, moriti, umarati
Mora i Mara
Slavenske mitske predodžbe o božici Marani podudarne su s ovim grčkima. A i Hera je nevjesta svete svadbe (vidi gore str. 1 93-1 94). Praslavensko ime božice Morana l Morena l Marena s velikom se vjerojatnošću veže uz praslavensku leksičku porodicu određenu korijenom mer- 'umirati'. Još prvotnije mu je značenje, čini se, 'drabiti', 'mrviti', 'ništiti' (usp. mrva od praslavenski mbrva) . Temeljan je tu praslavenski glagol merti, mbrp i od njega kauzativ moriti 'či niti da umre', 'moriti', 'ubijati'. Odatle deverbalna imenica moro 'ubijanje', 'umiranje'. Prijevojnim duljenjem (o : a< o) dobiva se intenziv-iterativ marati, kakav je u umarati. Ovamo idu i kraće tvorbe Mora i Mara. U slavenskim predajama tako se imenuje zloduh, utjelovljenje smrti, čovjeku štetan. Obje se javljaju kao opće imenice. Ruski i ukrajinski Mapa znači 'utvara', 'priviđenje', bjeloruski Mapa znači 'nečist', poljski mara 'snoviđenje', 'utvara' . 24 Praslavensko pak mora kao više manje sveslavenska riječ 24 O tome se javilo i drukčije mišljenje i ono u zadnje vrijeme dobiva sve više pristaša. Po tom mišljenju praslavensko mara 'snoviđenje', 'priviđenje', 'zloduh' treba tvor beno članiti kao ma-ra i po korijenskoj etimologiji staviti k mamiti i mahati. Usp. 3CC5I 17 (1990), s.v. mara. U to se pitanje ovdje nije moguće upuštati. No bit će dosta utvrditi da koliko je Mara djevojka gromovita i ubojita Morana, toliko je i zamamna. Obje su etimologije stoga mogle biti prisutne u slavenskoj jezičnoj osjetlji-
Hrt i sokol
znači 'težak mučan san' i 'teška briga' . Ovamo ide i ruski KHKHMopa 'noćno priviđenje', 'domaći (duh)' . I to je baština indoeuropskoga leksika. Ovamo ide keltski staroirski Morrigain 'kraljica duhova', 'kraljica rata i smrti', a od iste indoeuropske riječi su i staronordijski i švedski mara 'mora', engleski nightmare 'noćna mora', njemački Mahr 'sablast', 'mora'. Sva ta imena, koja se svojim značenjem odnose na smrt, javljaju se u slavenskim jezicima i kao opće imenice, i to kao uži ili labaviji sinonimi za riječi izvedene od praslavenskoga s'bmbrtb 'smrt'. Tako se u tekstovima češke usmene književnosti javljaju pored mafena, mofena sasvim sinonimna i smrt: smrtnica, smrtelnička, smrtolka, smrtka. Uz poljsko marzana javlja se isto tako mdr. Praslavenski pak glagol merti izveden je od indoeuropskoga korijena mer-. Odatle staroindijski marati, hetitski mirzi, oboje 'umire', pa armenski mefanem 'umirem'. Od prijevojnoga o-stupnja mor- izvedeno je latinsko moritur 'umire', a iz prijevojne praznine mr-litavsko mirti i latvijsko mirt, oboje 'umirati'. Odatle je i staro indijsko m[tib i praslavensko S'b-mbrtb, oboje 'smrt'. U svjetlu svega toga rusko MopeHa dobiva temeljno značenje 'ubijanje', pa odatle Ha MopeHy XOAHTb znači 'ići na ubijanje', tj. 'ići u lov'. To izražava jedno od temeljnih iskustava ljudskoga roda. Značenj e 'brusnica' metaforično je i odnosi se na njezin sok boje krvi. I tu je zamagljena granica između simbolične i stvarne zbilje. Slično je i kad se u češkom mafena i marina, u slovačkom marena, u starome poljskom marzanna, a u novom marzawa, u ruskom MapeHa, MapeHa javlja kao naziv biljke od koje kožari dobivaju crvenu boju ( rubia tinctorium) .25 I tu crvenilo simbolizira krv i znači ubijanje. Morana, ne može se izbjeći zaključak, znači 'moriteljica'. Smrt koju ona predstavlja nije samo sušenje i smrzavanje, ona je i vosti prvotnih pjevača svetoga pjeva, kao Što se poslije pridružila i posve nadvladala ona koja Mara shvaća kao oblik od mila kršćanskoga imena Marija, što tu osobu onda predstavlja kao sasvim običnu djevojku sa sela. 25 Usp. 3CC5I 17 (1990) s.v. mafena II; Katičić, 1994, 24-25. U češkom je mora tako đer postala naziv biljke. Usp. 3CC5I 19 (1992) s.v. mora.
I ndoeuropske podudarnosti
Smrt
I ći na ubijanje
Kožarsko c rvenilo Moriteq"ica
Zeleni lug -- Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine
prolijevanje vruće crvene krvi. Krvavo je krzno svježe oderane kune koju mladoženja nosi tastu na dar, a s kunom se u mitskoj slici svijeta simbolički identificira mlada nevjesta. A ona, Mara djevojka, tu nam pokazuje doista sasvim drugo, strašno lice. O tome kako mladoženja donosi krzno svježe ulovljene kune svojemu tastu na dar govori svadbena pjesma iz sjeverozapadne Rusije:26 Mladoženja
[15]
donosi krzno tastu
PaJyMHaH A3lfl.IH yqepa 3 seqepa pycbiH KYAJHP KH qacas, C IIOBHOqlf BapaHora KOHH CHAAaB, ceroAHH paH a Ha rraAHBaHhe rraexas, Ja6HB eH KYHOqKy-6o6pHKa, rrpHBe3 eH l.laCl.leqKy (s) IIaAapKy Ja CBOIO MOAOAOIO KaXaHKy.
fil
280, 280
- »Razumno dijete (tj. mladoženja) jučer je navečer ruse kovrče češljao, od polnoći je vranoga konja sedlao, danas rano izjašio je u lov, - ubio je on kunicu-dabrića, dopremio je na dar tastu za svoju mladu dragu.<< A da snubok valja prvo da pođe u lov na kunu to vrlo izričito
kazuje bjeloruska božićna pjesma: [ 16]
U lov na kune, dj evojke snubiti
BcTasail:rH, 6paTl.lhi, KOHHH CHAAaii:TH, KOHHH cHAAaii:TH Ha '6Aasy eAhTH KyHay caqlfTlf, KyHay caqlfTlf, AeBaK CBaTaTlf. BaM. 6paTl.lhi, KyHa, KyHa J AepaBlf, MHe, 6paTl.lbi, AeyKa, AeyKa y TepaMH. A Tbl MOH KOHIO, H TH6e rrpaAaM, JarrpaAaM TH6e
26 Usp. I1saHos - Torropos, 1970a, 384-389, osobito 384.
Hrt i sokol 3a AyK, 3a CTp3AKy, 3a KpaCHy AeyKy. CBj{TbiH seqap! Csj{TbiH seqap, Ao6pbiseqap!
Konja za djevojku p
8, 1 19
- »Ustajte braćo, konje sedlajte, konje sedlajte, u lov jašite kune sočiti,27 kune sočiti, djevojke snubiti. Vama, braćo, kuna, kuna u drvu, meni, braćo, djevojka, djevojka u odaji. A ti, moj ko nju, ja ću te prodati, prodat ću te unaprijed za luk, za strjelicu, za prekrasnu djevojku. Sveta večer! Sveta večer, dobra večer!<<28
U tim mitskim predodžbama kao da se čuva uspomena na pra davnu kupnju nevjeste i na cijenu koja se plaćala kuninim krzni ma.29 U tekstovima ruskoga svadbenog obreda kuna igra važnu ulo gu. Svatovi kad dolaze po nevjestu pjevaju kako su došli po kuninu uagu: ) -]
f1oAAe CTor Ha yrope CTOliT 6oAbiiiOH orpOMHblll Ay6. J13 110A TOro Ay6a Bbl l1aA KYHllll CAeA. Mbi yAapliAliCb 110 KYHbeMy CAeAy: KyHa IIIAa TeMHliMll AecaMll, 3eAeHb!Mll AyraMll, ApeMyqliMll BOAOKaMll. Mb! exaAll Ha CBOliX AOIIIaAj!X AliXaqax 110 11eHbKaM, 110 KOAOAHliKaM. Bee 11eHbe 11pliAOMaAll, KOAOAHliK 110pll11liHaAll, 3a HaM CAeAaACji KaK MOCKOBCKllll TpaKT. f1o11aAll HaM ABa CTapliKa ycaTbl, ABa 6eAo- 6opoAaTbi; Mb! C11pOIIIaAll liX: Ta All Aopora, Ta All IIIllp6Ka K Haiiiell KHjifliHe MOAOAOH?
K unin trag
lll4 38, N9 1491
To će reći loviti. Tako po Belostencu s.v. venor, lovim: venari apros, sočiti divjake 'loviti veprove'. 28 O prodaji konja za djevojku usp. Katičić, 1987b, 39 i dolje 371-3 8 1 . 2 9 Usp l1saHOB - Torropos, 1970a, 383-389; Katičić, 2008a, 281-282. r
l i
Zeleni lug._, Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
- »Pokraj stogova na proplanku30 stoji velik, ogroman dub. Ispod toga duba ispao je kunin trag. Udarili smo kuninim tra gom. Kuna je išla tamnim šumama, zelenim livadama, gusto zaraslim prevlakama. Jašili smo na svojim neustrašivim konji ma po panjevima, po kladama. - Sve smo panjeve zalamali, sve smo klade pripinjali, za nama je ostala kao široka moskovska cesta. Našla su nam se na putu dva brkata starca, dva bjelobra da; pitali smo ih: Je li to cesta, je li to široka, k našoj mladoj kneginji?<<
To kako svatovi j ašu nevjesti za kuninim tragom pjeva se s mno go šarolikih pojedinosti i u drugom ruskom svadbenom obredu (Ill 457, N9 1 562). A kad stignu do dvora nevjestina oca, traže od ukućana: [18] Dajte kunu, dajte djevojku!
OrAaiiTe HaM KYHHI-IY! He OTAaAIITe KYHlil\hi, OTAaHTe AliClil\y, OTAailre 3aMopcKyiO co6oAlil\y! He OTAaAliTe 3aMopcKoil co6oAlil\hi, OTAaHTe KpacHyiO AeBlil\y!
Ill
438, N2 1491
- »Dajte nam kunicu! Ne dadete li nam kunicu, dajte lisicu, dajte nam prekomorsku samuricu! Ne dadete li nam preko morsku samuricu, dajte nam ljepotu djevojku!<< Nevjestica
K una kapa
Tu se jasno pokazuje kako se kuna izjednačuje s djevojkom, kako je ona sama ujedno nevjesta. To se mitsko izjednačivanje vrlo jasno pokazuje kao praslavensko time što čakavci u kraju oko Rijeke lasicu zovu nevestica. Isto tako i Srbi na Kosovu. 31 Kad turopoljski jurjaši pjevaju o tome kako zeleni juraj dolazi na svadbu u zelenom lug u, opisuj u njegovu opremu. Ta je, kako se pokazuje, obvezatna. Tu se redovito spominje kapa od kunovine: k una kapa. Ruska nam dječja igra (Ill 3 14, N9 l 063) pokazuje da se on njome iskazuje na vratima tastova dvora. Tamo od njega traže: 30 Moglo se zapravo prevesti i na ugoru jer je Ugor ime šume i oranice u Bosni. Usp. ARj 19 (19967-71 ) s.v. 2 ugor. 31 Usp. Skok, 1972, s.v. nevjesta. I novogrčki se za kunu k aže vu<jJOuAa, što će reći nevjestica.
Hrt i sokol
noKa)KH rnanKy - »pokaži kapu«, a on odgovara: BOT MHe rnanKH »evo mi kape«Y Sama riječ kuna potječe iz duboke slavenske davnine. Prasla vensko kuna nalazi potpunu glasovnu podudarnost u staroindij skom pridjevu fol}ab 'crven', 'grimizan' koji opisuje i karakteri stičnu boju kunina krzna. K tomu ide njemački Honig i engleski
-
honey, oboje 'med', < pragermanski hunaga-< indoeuropski kun ak-o- 'koji je boje zlata'. Tu je jamačno i grčki KV11Koc; 'zlatkast'. U praslavenskom je kuna također bila pridjevska riječ, a prvotno bi poimeničenje bilo kunica. Poslije bi se i samo kuna počelo shvaćati kao imenica i tako je ta riječ ušla u pojedinačne slavenske jezikeY U izrazu turopoljskih j urjaša kuna kapa kao da se očuvala pridjevska poraba riječi kuna. Kunovina bi tako bila nazvana po svojem karak terističnom žućkastom, zlatkastom sjaju. Ishodište je te usmene mitske predaje o kuni i njezinu krznu kao rekvizitima svete božanske svadbe baltoslavensko. To pokazuje etimologija praslavenskoga kuna< prabaltoslavenski kaund. Odatle je sufiksom -jd- u baltičkom izvedena imenica kaunjd, pa odatle anticipacijom palatalizacije (kjaunjd) i karakterističnom baltičkom ekvivalencijom sufiksa -e- sufiksu -}d- litavski kiaune i latvijski cau ne, eauna, oboje 'kuna'. 34 Mladi bog što na svoj dan u godini dolazi iz daleka kao mladože nja svete svadbe i u baltičkoj isto kao u slavenskoj predaji nosi kapu od kunovine. Odatle je ona i pri ljudskoj svadbi obilježje mladože nje. Dolazeći, mladi bog doprema takve kape za sve ljudske mla doženje koji će se vjenčati do njegova ponovnog dolaska za godinu dana. O tome pjevaju Latvijke u svojim dainama. Mnoge su takve zapisane. J edna karakteristična glasi ovako: [ 19]
Visu gadu janis bra uca, nu atbra uca šovakar. - Ai, ]aniti, Dieva dels,
32 Usp. gore str. 151-152. 33 3COI 1 3 (1987) s.v. kuna. 34 3CC>I 13 (1987) s.v. kuna.
Kuna kao praslavenska i indoeuropska rijeć
K una kao baltoslavenska riječ
K una kapa u baltičko} predaji
Zeleni lug .- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine I vanje dovezao biserne krune i kape od kunovine
I van i juraj
Konzumiranje veze Sudbonosni susret
ko tu vedi vezumd ? - Meitdm vedu zi/u kro1,1us, puišiem caunu cepurites.
B 32902,9
- »Svu godinu se Ivan vozio, sada se dovezao večeras. -Aj, Ivo, Božji sine, što ti to voziš u kolima? - Djevojkama vozim krune od bisera, momcima kape od kunovine.«
To je parovima bitna oprema za svadbu, kapa od kunovine (la tvijski caunu cepure) mladoženji i sjajna kruna od dragocjenoga ma terijala djevojci. O istome se tek s manje važnim varijacijama pjeva u drugim dainama: B 32902,8, 32902,7, 32902, 32902,2, 32902, 3, 32903, 1 , 32902,4, 32902 , 5 . Daine su tu poredane onim redom kojim se, ako se tako čitaju, najcjelovitije pokazuje slika te tekstovne predaje.35 Mladi bog koji dolazi na svoju svetu svadbu tu je nazvan kršćanskim imenom Ivan (Janis). To mu je uz svetoga Jurja druga češće potvrđena interpretatio christiana, kako u baltičkoj, tako i u slavenskoj predaji. Tim ga imenima pjesme o svetoj svadbi najčešće zovu. Vitomir Belaj misli da odatle može izvući dalekosežan zaklju čak. Vjeruje da to tumači primjereno oslanjajući se na odnos »prije nego« i njemu zrcalni »poslije nego«. Čini mu se da oslonjen na takav pristup može utvrditi da je »prije« bio Juraj, a »poslije« Ivan. Tako bi Juraj tijekom vegetacijskoga godišnjeg ciklusa postao Ivan. O tome Belaj piše: »U tekstovima koji govore o konzumiranju veze između brata i sestre . . . junak ne nastupa kao Juraj nego kao Ivan.« I onda malo dalje: »Dok j urjevske pjesme, kako smo vidjeli, govore o Jurjevu hodu, pjesme u kojima se pojavljuje Ivan opisuju sudbonosni susret.«36 Tu je tvrdnju lako pobiti. Već prvi primjer koji Belaj na istoj stranici navodi da ju potkrijepi govori suprotno. Tamo sto ji: Mare I vu govorila: l Ne mogu te čekat, Ivo, l u dvoru mi devet braće, l sve su devet pošli u lov, l a deseti u devojke (Č 1 49) . Mladoženja svete svadbe tu se doista zove Ivo, ali se u pjesmi ne opisuje nikakav 35 Usp. Katičić, 1994, 7. 36 Vidi Belaj, 1998, 2 1 8 -219; 1907, 266-267.
Hrt i sokol »sudbonosni susret«, nikakvo »konzumiranje veze između brata i sestre«. Izričito je tamo naznačeno vrijeme kad mladi j unak dolazi do svoje sestre i nevjeste i traži ju, pa bi se po mišljenju koje zastupa Belaj tu morao zvati Juraj . Ta sestra i nevjesta je upravo Mara koja tu govori Ivi i očito je da oni u toj sceni ne »konzumiraju vezu«. Isto je tako s drugim tekstom na koji se Belaj tu poziva: Ide Mare
Primjeri ne potvrduju pretpostavku
na vodicu, l za njom Ivo na konjiću. l Ivo Maru dozivajo: l »Dočekaj me, dušo Mare!« l Mare Ivu govorila: l »Ne mogu te čeka: Ivo! l U dvo re mi devet braće, l devet braće sve zlatara, l pa mi treba voda hladna (NL 1 88, br. 2 1 1 ) . Tu se, doduše, jesu susreli, ali taj susret nije is pao »sudbonosan« niti je tu bilo ikakva »konzumiranja«. Tako Belaj u ovom slučaju potvrdama koje navodi sam pobija svoje tvrdnje. Između porabe kršćanskoga imena Juraj i kršćanskoga imena Ivan za mladoženju svete svadbe, postoji međutim doista odnos »prije« i »poslije«. Tek nije potrebno izvoditi ga iz toga kako je mitsko zbi vanje položeno u vegetacijskom krugu godine. On dolazi iz kršćan skoga kalendara u kojem je Jurjev dan položen prije Ivanova. Kako su se u kršćansko doba godišnji običaji s pjesmama koje se odnose na svetu svadbu najviše nataložili oko ta dva blagdana, vjerojatno jer su se donekle vremenski poklapali sa slavenskim poganskim svet kovinama, postali su sveti Juraj i sveti Ivan najčešće interpretationes christianae za mitski lik njezina mladoženje, mladoga boga Jarila. Više novih pretpostavki tu nije potrebno. Valja dakle, za sada, ostati pri tome. Isti kao i u slavenskoj predaji ti su odnosi i u baltičkoj , tek se tu, reklo bi se, ime Ivan (janis) , javlja još nešto češće. Tako je i u latvijskim dainama koje se ovdje razmatraju. Pretpostavka da u mitskom vremenu Juraj poslije postaje Ivan duboko je ukorijenjena u rekonstrukciji mitskog kazivanja kako ju je predložio Belaj. On naime u samom mitskom zbivanju razlikuje susret, upoznavanje i najavu svadbe, što je u kalendaru narodnih običaja Jurjevo, od samoga ostvarenja svadbe, što je u kalendaru narodnih godišnjih običaja Ivanje. To bi tako bila od praslavensko ga ishodišta dva različita mitska događaja. S tim bi bila povezana i
jurajje prije I vana po crkvenom kalendaru
Zaruke i svadba
Zeleni lug -- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
U tekstovima nema toga razlikovanja
I van dolazi s kapom od kunovine
dva kršćanska imena za mitskog mladoženju: Juraj i Ivan i njihova pretpostavljena vremenska susljednost.37 O razlikovanju tih dvaju mitskih događaja, Jarilovih »zaruka« (Jurjevo) i njegove »svadbe« (Ivanje) , tu se ne će dalje raspravljati. Dosta će biti istaknuti, tako da nitko ne može prečuti, kako do sada nije nađen i podastrt pre dajni tekst u kojem se to dvoje spominje jedno pored drugoga i suprotstavlja jedno drugomu. A bez takva teksta u metodološkom okviru istraživanja kakvo je ovo, sve okrenuto upravo tekstovima, nema smisla o tome niti raspravljati. Š to ne razlikuju sami tekstovi, ne može se kao različito projicirati u rekonstrukciju! Iz latvijskih se daina razabire da i sam Ivan dolazeći na svoj dan nosi kapu od kunovine. I po tome se pozna da je to zapravo isti lik kao i Juraj turopoljskih ophodnih pjesama. Značajka latvij skog Ivana je i njegov visoki, upravo divovski stas. O tome pjevaju Latvijke: [20]
I vanov
Vaj,faniti, Dieva de/s, tavu garu augumi1Ju! Gana gari meža gali, pari stav cepurite.
B 32904 var.
- >>Hej, Ivice, Božji sine, kako ti je samo visok stas! Dosta su visoki šumski vrhovi, nad njima viri kapa«.
visok stas
Isto to pjeva se i nešto izričitije naglašeno: [21]
Vaj,]aniti, Dieva dels, tavu augstu kumeli1Ju! Gana augsti mežu gali, vel cepure pari stav.
B 323904
- >>Hej, Ivice, Božji sine, kako ti je samo visok konj! Dosta su visoki vrhovi drveća, ipak nad njima viri kapa.<<
Visok je Ivan, jahač, visok je i njegov konj . Na glavi mu je kapa. Da je od kunovine tu se samo podrazumijeva. Izriče se to, iako samo neizravno, u drugoj daini: 37 Usp. Belaj, 1998, 217-218; 2007, 265-266.
Hrt i sokol
[22]
Aj, ]d niti, aj, Jd niti, tavu augstu kumeli?;tu! Caur mežiem pieši spid, mežu galos cepurite.
B 32905 var.
- >>Aj, Ivice, aj, Ivice, kako ti je samo visok konj! Kroz drveće sjaju ostruge, nad vrhovima drveća kapa.«
Sjaju ostruge, sjaji kapa
Kapa sja jer je od sjajnoga kunina krzna. Ista je slika i u ovoj daini: [23]
Vaj, jd nitz� Dieva dels, tavu lielu kumeli7Ju! Caur krumiem pieši sp id, meža galu cepurite.
B 32905 var.
- >>Hej, Ivice, Božji sine, kako ti je samo velik konj! Kroz grmlje sjaju ostruge, pri vrhu drveća kapa.«
Vrlo je to jasno i dojmljivo rečeno i ovim stihovima: Caur meži em pieši spid, l pdr mežiem cepurite (32905, 1 ) - »Kroz drveće sjaju ostruge, nad drvećem kapa«. Isto se, tek s nebitnim varijacijama, pjeva i u drugim dainama: B 32905, 1 , 32905 , 1 var. Na sliku koja se crta u tom pramenu latvijske usmene predaje jako podsjeća hrvatska pjesma: [24]
Ivejaše kroz orašje, Ive lije, sunce lije? Konjik lije, vila lije? Uzda lije, zvijezda lije? Sedlo lije, srebro lije?
I ve jaše kroz orašje č 132
Mitska predodžba tu je izražena na sasvim sličan način i prepo znaje se odbljesak baltoslavenskoga pjesničkog jezika. Sličan opis mladoga junaka i mladoženje koji dojahuje sjajeći se kao da na sebi nosi sunce, mjesec i zvijezde susreće se još u j ednoj pjesmi sa sjeve rozapada Hrvatske: [25]
Tenek visokjunak na konjiču sedel, njega so pitalejelinske divojke, jelinske divojke, žene i snešice:
Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine Visok junak
»]otkoda si,junak, s černima očima? Lipo černo glediš kakti zerninica: na persi ti sonce, na čeli ti mesec, po životu imaš lipe drobne zvizde?« Njemu se čudileje/inske divojke: »]ežuš i A1arija, kakovje tojunak! Kakovje tojunak, kakovje to sinek?«
jaše sa suncem na prsima
IKS 232
Mitsko je ozračje tu izrazito baltoslavensko. Ivanova k una kapa pokazuje svojstva i djelovanje o kakvima iz slavenske predaje ne saznajemo ništa. Tako Ivanova kapa, velika kakav je i on sam, položena visoko zasjenjuje drveće: I vanova kapa
[26]
zasjenjuje drveće
Vaj, ]dniti, Dieva dels, tavu kuplu cepuriti! Visi meži enejdsi apukš tavu cepuriti.
B 32908
- »Hej, Ivice, Božji sine, kako ti je samo gusta kapa! Sve se drveće zasjenila pod rvojom kapom.<<
Ali Ivanova kapa od guste kunovine ne zasjenjuje samo drveće, nego djeluje na nj još i mnogo moćnije: Pod I vanovom
[27]
kapom drveće se njiše u zanosu
Vaj, ]d niti, Dieva deli, tavu kuplu cepuriti! Visi meži ligojdsi apakš tavu cepuriti.
B 32908 var.
- »Hej, Ivice, Božji sine, kako ti je samo gusta kapa! Sve se dr veće njiše u radosnom zanosu pod rvojom kapom.<< A snaga te kape što pubuđuje takvu zanosnu radost nije druga
nego sila rodnosti: Pod I vanovom kapom rastu ječam i raž
[28]
Vaj, ]dniti, Dieva de/s, tavu kuplu cepuriti! Apakš tavas cepurites auga mani mieži, rudzi.
B 32907
- >>Hej, Ivice, Božji sine, kako ti je samo gusta kapa! Pod tvo jom kapom izrastao mi je ječam, raž!<<
Hrt i sokol
Rodnost je doista silna, a Rodo je velik bog.38 Kolika je pak znat nost Ivanove kape kazuju stihovi druge jedne daine: [29]
Vaj,]d niti, Dieva dils, tavu platu cepuriti! l/isa plata pasaulite apakš ta vas cepurites.
Sav svijetje pod I vanovom
B 32909
kapom
- >>Hej , Ivice, Božji sine, kako ti je samo široka kapa. Sav široki svijet pod suncem ispod tvoje je kape.«
Tu je jasno rečeno kakvo je kozmičko značenje Ivanova dolaska i sile rodnosti koju predstavlja njegova kapa od kunina krzna, kapa svakog mladoženje, sila što ju dobiva od njegove. Baltički pridjev latvijski plats, plata, litavski platus, plata 'širok', koji u slavenskom nema pouzdane podudarnosti, indoeuropskoga je podrijetla, kako pokazuje nedvojbena podudarnost sa staroindijskim prthub i grč kim nAcnvc;, oboje 'širok'. U staroindijskom poimeničeni ženski rod toga pridjeva prthivi znači 'ona široka', pa onda 'zemlja' u svoj širini svoje površine. Kao takva suprotstavlja se nebu (dyaub) , a sku pa u vrlo arhaičnoj složenici u udvojenoj dvojini kao dydvdprthivi znači 'nebo i zemlja' i označuje sav svijet. U toj se daini tako čuva trag indoeuropske kozmologije. 39 Velika je i moćna sila koja se pri bližava svake godine Ivanovim dolaskom. Tekstovna predaja o tom dolasku i o kapi od kunovine potvrđu je se i u litavskoj predaji. Tako u jednoj pjesmi: [30]
Brotelis žirge sedijo, kiauntt kepurf devejo.
JD 876
- »Bratac je sjedio na konju, kapu od kunovine je nosio.«
Tu se potvrđuje ono latvijsko caUIJU cepure 'kapa od kunovine' u potpunoj i strogoj litavskoj glasovnoj podudarnosti kiaunlf: kepure. Time se vrlo j asno pokazuje da je ta usmena predaja svojstvena svoj 38 Usp. Katičić, 1989, 68; gore str. 190. 39 Na to me je prilikom jednoga mojeg predavanja na Filozofskom fakultetu u Zagre bu upozorio kolega profesor Ranko Matasović i ja mu ovdje za to srdačno zahvalju jem.
·��
32 1
· ��
Široka zam/j,l
Litavska predaja
Zeleni lug -- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
K rvavo kunino krzno
baltičkoj tradiciji. A kraj izraza kuna kapa u hrvatskim jurjevskim ophodničkim pjesmama pokazuje se ta tekstovna predaja nedvojbe no kao baština baltoslavenskoga sakralnog pjesništva. Zanimljiv je u tom sklopu usmene tekstovne predaje još i ovaj li tavski ulomak: Nešiok povo plunksnel� už kiaunilf: kepurele (Vol 44 1 ) - »Nosi (imperativ) paunovo pero s kape o d kunovine!« I tu se opet potvrđuje litavski lik latvijskoga caUJ;zu cepure, a uz to se spominje paunovo pero koje se nosi na toj kapi. A paunovo perje u slavenskoj je predaji vezano uz kazivanje o svetoj svadbi.40 Tako slika toga bal toslavenskoga obrednog kazivanja postaje kompaktnija. Svakako, krvavo kunino krzno tu je bitan mitski rekvizit. U tome dolaze do izražaja prastara lovačka iskustva iz ranih razdoblja ljudskoga roda. Bez prolijevanja krvi nema svete svadbe Perunove djece J arila i Morane. Bez prolivene krvi nema novoga života. Poznata je životvorna moć krvi u predodžbama prvobitnih ljudi. Homer je opisao kako je Odisej u svijetu pokojnika njihovim jadnim sjenama na kratko vrijeme povratio pun život tako što ih je napojio krvlju zaklanih žrtvenih životinja (Odiseja l l , 23 i dalje) .
3 . Jurjevi hrti
jurjevi lovački psi
Iz bjeloruske se usmene predaje saznaje da sveti Juraj ima lovačke pse, hrtove. To se slaže s tim da mlad Jarilo kad dolazi na svoju svadbu nastupa kao lovac s hrtom i sokolom.41 Saznaje se iz bjeloruske predaje i to da su ti Jurjevi hrtovi vuci. Vukovi su, dakle, lovački psi svetoga Jurja, a to znači mladoga boga Jarila, jer kapadocijski mučenik Juraj nije bio lovac i nije se bavio lovačkim psima. A sigur no nije bio gospodar vukova. Tu su vrela prvoga reda bjeloruski za govori protiv ujeda zmije, čarolije u kojima su djelomično očuvani pretkršćanski obredni tekstovi u svojoj prvobitnoj funkciji.42 40 Usp. Katičić, 1989, 89-93; gore str. 253-256. 4 1 Vidi gore str. 293-303. 42 Usp. Katičić, 2008a, 198-199.
Hrt i sokol
U jednom se takvom zagovoru govorilo: Cs.HThiH 5lropiili xpa6pbiH, BhirOH.HH csoiix co6aK (P 5, 1 53, N9 54) - »Sveti Jegorije hrabri, izgoni svoje pse.« A da su ti psi h rtovi, brzi lovački psi, i da Pustiti hrtove ih on pušta, to kazuje drugi zagovor: Cs.HThiH IOpiili - 5Iropiili, H.H pacnyCKaH CBOIIX rrcos-xopTOB (P 5, 47, N9 1 73) - »Sveti Jurj u Jegorije, ne puštaj svoje pse-hnove.« Tu se javljaju ključne riječi već rekonstruiranoga obrednog hbrt3 i pustiti.43 Drugi zagovori kažu izričito da su ti psi svetoga Jurja vuci. ako ovaj : Cs.HThiH 5lropiili . . . co6IIpas CBOIIX AIOThiX rrcos, AIIKIIX jurjevi T A.HCHhiX BOBKOB (P 5 , 47, N9 1 74) - »Sveti je Jegorije . . . sabirao svoje psi su vuci ljute pse, divlje šumske vukove.« I još: Cs.HThiH xpa6pbiH 5lropiili, ... 3�1aHII CBOIIX Tpox XOpTOB OXaTHIIKOB, BOBKOB II BOBqii� II BOBqaH.HT ( P 5 , 46, N9 1 69) - »Sveti hrabri Jegorije, . . . skupi svoja tri hrta lovca, vukove i vučice i vučiće.« T o je jako arhaično, jako izvorno i sasvim jasno. Jarilov se lik tu pokazuje u novom svjetlu. Bjelorusi smatraju svetoga Jurja gospodarem vukova. Jedan je od njih rekao: fos6pa� uiTo I0p3li sayKaMi KaMeHAye, ruTo eH HaCbiAae juraj je sayKoy, KaAi xoqe rraKapa�b AIOA3eH Aa rrarrcasa�b ix roB.HAO (Cep gospodar 1 00, N9 1 06 1 ) - »Govore da Juraj vukovima zapovijeda, da on ša- vukova lje vukove kad hoće kazniti ljude i naškoditi njihovom govedu.« Upravo zato mu se obraćaju kad traže zaštitu od vukova: YHIIMali, cB.HTbiH IOpiili - 5Iropiili, ry6bi II 3y6hi csaiiM rrcoM, yciiM 3B.HpoM (P 8, 299) - »Smiruj, sveti Jurj u - Jegorije, gubice i zube svojim psima, svima zvijerima.« A zabilježeno je i bjelorusko vjerovanje: nocAe IOpb.H Heqero 6o.H��a, 6o IOpbi eA3e�b Ha CIIBhiM KoHe, 3y6II soyKoM 3aMhiKae�b44 - »poslije Jurja nema se čega bojati jer Juraj jaši na sivom konju, zube vukovima zatvara.« A da Juraj štiti od vuka pokazuju i pjesme hrvatskih opohodnika o Jurjevu danu, doduše još samo u krhotinama prvotnog teksta. Tako je zapisano: Dajte juri slanine da vam tjera vuka s planine (H 7) , a jurjaši pjevaju, identificirajući se s Jurjem, i ovo: Dajte nam kuk da nas ne bu vuk 43 Vidi gore str. 297. 44 To bjelorusko vjerovanje donose tako l1saHoB - Torropos, 1974, 1 86, ne navodeći vrelo odakle su to uzeli.
.�· �
3 23
. ..-- �
Z eleni lug -- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
(H 1 7) . Isto tako: dajte jurju k uka da ne pozna vuka (H NPk 5 1 , br. 45) .45 U svjetlu te tekstovne predaje postaje razumljiva pjesma iz Za gorja što se pjeva na j urjevska navečerje ili na samo Jurjevo, a bez toga bi konteksta ostala zagonetna. Tamo se, naime, pjeva: [31]
jura da ide u planine
Kudajura hodi, tuda pole rodi, gledajte ga gledajte juru zelenoga. Nijejura svaki dan, već na letojedan dan. Dajtejuri vina da mu ne bu zima. Dajtejuri rakije, da se malo napije. Dajtejuri slanine da ide u planine. Darujte ga, darujte, juru zelenoga.
HLP 1 1 1, br. 102
To je dodatna potvrda temeljnog obrednoga unutrašnjeg sraka hoditi - roditi. Početak i dva završna stiha već su nam dobro po znati.46 Ono što se proseći darove pjeva o vinu i rakiji savršeno je razumljivo. Ali zašto bi Juraj išao u planine? To postaje razumljivo tek kada se zna da je on gospodar vukova, da su oni njegovi lovački psi, da se on zaziva da tjera vuka s planine. Na kojoj je predodžbi zasnovan taj zaziv, to u hrvatskoj predaji vrlo izričito pokazuje pripovijetka zapisana u Slavoniji. U njoj se kazuje ovako: Skup vukova u jurjevskoj noći
[32]
U oči Đurdeva, kažu, išao je neki šepavi čovjek svome prijatelju na čast, kad ga mrak uhvati u velikoj šumi. Da se ukloni zvjeradi dotle dok svane dan, pope se najedan hrast. Oko ponoći eto sa svih strana stoji urlikanje kurjaka, a pred kurjacima na konju jaše junak. Pod onim hrastom iskupila se nebrojena množina zvjerova,
45 O tome da Juraj dolazeći tjera vuka usp. i Katičić, 1978b, 28; gore str. 66-7 1 . 46 Usp. Katičić, 2008b, 41-42 i 77.
Hrt i sokol kojima svimajunak doznači hranu godišnju, te šepavomejednom vuku namijeni šepava čovjeka. Po tom kurjaci razidoše se, urličući i vijajući;junak ode gorom pjevajući. Bi to sveti Du rad. Ilić 1 28-129
Isto kao u bjeloruskom zagovoru i tu sveti Juraj pušta vukove da štete ljudima i njihovoj stoci. Čini to tako što im dodjeljuje što će u godini što dolazi požderati. I tu se pokazuje njegova povezanost s krugom godine. Doista je to samo kršćanski preimenovan J arilo, gospodar vukova. Da je to doista tako pokazuje varijanta te pripovijesti oblikovana srpskoj tradiciji. Zapisana je u Aleksincu i glasi ovako: u [33]
HeKaKas qoseK 3aKaCHH y IIAaHHHH, rra KaA ce spaharne Kyrm, crra3H cseTora Casy rAe AeAH syKOSHMa rrAeH. l.foseK ce OA cKyrrA>eHHX syKosa rrorrAarnH H rrorrHe ce Ha HeKaKso Apso. EocaHcKa SHAa 12, 1897, 231
Šepavomu vuku šepav čovjek
]arilo gospodar vukova
Sveti Sava
Jarila, gospodar vukova, tu je dobio drugu interpretatio christi ana kao sveti Sava, učitelj i prvi crkveni poglavar Srba. To se javlja i u jednom srpskom narodnom vjerovanju koje je zapisano ovako: [34]
CasHlla ce 3ose rrocT KOjH ce rrocTH CseToM CasH. Taj rrocT Tpaje ceAaM AaHa. Y CTapoM BAaxy qo6aHH rroCTe osaj rrocT Aa HM syl\H He 6H KAaAH os11e! 0HaMo qaK HMa H rrplfqa KaKo je jep cy syl\H xpToslf CseTora Case CseTH Casa jeAHOM y rrAaHHHH Ill HA>ao syKose y pa3He Topose Aa seqepajy. CE3 l , 1 80
Tu se jasno vidi da Srbi u svojoj predaji izjednačuju sa svetim Savom onoga istog kojega inače pokršteni Slaveni izjednačuju sa svetim Jurjem: mladoga boga Jarila, gospodara vukova. Tako je ključna riječ hz,rtb potvrđena za vuka (vblk'b) i u južnoslavenskoj predaji, kao što je onim rpox xoproB oxaTHHKOB, BOBKOB - »triju hrtova lovaca, vukova« potvrđena u istočnoslavenskoj . U Srba je zapisano još i ovakvo vjerovanje: [35]
Ha csoj AaH rreiDe ce CseTH Casa Ha KpyrnKy HAH Apyro Koje Apso, rra ce oKo ApseTa HCKyrre syl\H, H OH csaKOMe OApeAH
Savica Vuci su hrtovi svetog Save
Zeleni lug -.. Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine TaliH 3a quTaBy rOAliHY rAe ne Koju IIIT a AOBliTli li nojecTli n peKO rOAliHe. CE3 7, 255-256
Godišnji obrok za
vukove
I tu se radi o svetcu, zapravo bogu, koji održava skup vukova na kojem im određuje godišnji obrok lova i na čiju će štetu pasti. No tu sam gospodar vukova sjedi na drvetu. Jedna srpska pripovijetka kazuje zašto vuk uvijek izabere najbo lju ovcu, kako se vjerovalo. Ona glasi ovako: Vuk izabire najbolju ovcu
Sveti Sava i vukovi
[36]
KaAa je CBeTli CaBa nyToBao no JeMA>u, no� e jeAHOM Kpo3 HeKy IIIY MY u Ha jeAaH np uCKoqu npeA !hera ByK, Koju MY OAMa Ja� e Ja Ae� a. CBeTu CaBa oK peH e ce Aa Bli AH KyAa BYK OAe. A KaA ra BliAli nopeA ce6e �e 6aiii y Ibera rAeAa, OH ce MaAo nonAaiii u , na noqHe uhu HanpujeA, a BYK no�e Ja lbUM. TaKo Tu oBa ABa Apyra II03aAyro IIYTOBaiiie AOK He CTlirHy AO jeAHUjex TOpoBa. Ty y 6Au3uHu JaycTaBu ce cBeTu CaBa, noqHe AO)I(liTli BaTpy, a BYK je HenpeCTaHo Bliiii e Ibera cTajao. - KaA cBeTu CaBa HaAO)I(li BaTpy, OHAa noBuqe: »BaAaj APY)I(e, 6aiii HaM je OB�e Ao6po, joiii caMo KaA 6u uMaAu Meca, He 6u HaM Tpe6ao AliBHlijli Hli A>eiiiii li KORaK!« lfuM TO Byjo qyje, OH Ce Jaurpa, na npaBo OAAeTu TopoBuMa. Ty TU Byjo npo6epe Haj6oA>y OBL\y, ynpTu Ha Ae�a, na Hoc, Hoc, npaBo cBeToM CaBu, u KaAa CTUrHe AO !hera, OAMax je JaKoA>e. A CBeTli CaBa OAepe, na ocujeqe ce6u noHaj6oA>u KOMaA Te ucneqe Ha BaTpu, a ocTaAO AaAe CBOMe Apyry; na ra joiii 6AarocAOBli u L\HjeAy lberoBy nacMuHy Aa Ba3Aa y nAujeHy u36upajy Haj6oA>e OBL\e. Te OA TOra je OCTaAO Aa BYKOBli npo6upajy li XBaTajy Haj6oA>e OBL\e. EocaHcKa BliAa 1 3, 1 898, 1 3947
Ta je pri povij etka po svojem motivu svetačka legenda, posve pučka dakako, i taj motiv ne objašnjava samo odakle to da vuk uvijek zakolje najbolju ovcu u toru, nego i to kako je nastala poseb na veza svetoga Save s vukovima. Takav je motiv moguć tek onda kada se potpuno zaboravilo da je sveti Sava natprirodni lik koji 47 Ta je pripovijetka prema navodu zapisivača zapisana u Prizrenu. Ali jezik na kojem ju je izdao nema baš nikakvih obilježja prizrenskog dijalekta. On potpuno odgovara onomu Što očekuju bosanski čitatelji i dijalekatskoj stilizaciji kakva prevladava u zapisima Vuka Stefanovića Karadžića.
Hrt i sokol
predstavlja gospodara vukova, kojemu su oni hrtovi, lovački psi, pa ne treba objašnjavati kako je došlo do toga da je povezan s njima, da im dodijeljuje plijen, ali i da štiti ljude od njih. Nema, dakle, dvojbe da je sveti Sava Srbima bio interpretatio ch ristiana boga Jarila, gospodara vukova.48 To pak znači da su Srbi to vjerovanje održali živim najmanje do 1 3. stoljeća kada je jarilova Rastko, sin njihova velikog župana Stevana Nemanje, kao monah interpretatio Sava postao njihov prvi crkveni poglavar i onda se počeo štovati serbica kao svetitelj , njihov prvi zaštitnik. Njegov lik je tek tada mogao biti stavljen na mjesto toga boga i tako u kršćanstvu nastaviti predaju o gospodaru vukova koji im dijeli godišnji obrok, pušta ih na ljude i njihovu stoku, ali ih i štiti od njih, kako već hoće, i putujući dolazi s vukom kao sa svojim psom. Može se tada o njem reći vodi h rta kako je u [l] i [2] . Sveti Sava se pak, onakav kako ga prikazuje srpska hagiografij a, Sveti Sava nudio da bude zamjenska osoba za Jarila. On je i sam mlad junak, i ]arilo sin veličanstvenoga oca, sin koji je otišao u daljinu, u posve drugi s'>ijet, na svetu goru Atos, i tamo se dugo zadržavao. A onda se odatle vratio, po daleku putu. K tomu još dolazi njegova zaokup Sveti Sava ljenost konjima. To nije hagiografski podatak, nego o tome piše u i konji jednome pismu Dimitrije Homatijan, arhiepiskop ohridski, koji se ruži što je na području njegove autokefalne arhiepiskopije njemu na štetu osnovana autokefalna srpska crkva. Tamo on kao prigovor njezinu prvom poglavaru iznosi kako je strastveni jahač plemenitih konja: \'nnmc; E:noxouflc:voc;, c:uyc:vccnchcuc; 'rllV cpuv\flv, 'rO c: iboc; KaAaic; - »jašeći na kobilama najplemenitije krvi, lijepima po izgledu«. To on smatra nespojivim sa Savinim duhovnim zvanjem i crkvenim položajem. Očito vladarev sin niti kao monah nije posve napustio svoj velikaški stil života. Tu se pokazuje kao jar i osobito prikladan da u okvirima koje je zacrtala srpska crkva zamijeni lik Sveti Sava jar jaroga poganskog boga.
-'±8 O srpskim vjerovanjima o svetom Savi i vukovima vidi '-lajKa HOBHn, 194 1 , 17-2 1 .
· ��
327
·��
Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
Đuro štiti janje od vuka
I na kraju, pokazuje se da sad nije teško objasniti zaziv, zapravo prosjačenje hrvatskih jurjevskih ophodnika koji pjevaju domaćini ma: Dajte Đuri jaje da ne kolje janje (H 1 7) . Kad se to čuje, postavlja se, dakako, pitanje zašto bi Juraj klao janje, pa ga treba darivati da to ne čini. Jasno je da se tu ophodnici poistovjećuju s Jurjem. Ali nije, dakako, on koji bi klao janje nego vuk koji dolazi s njim, a Jurja tre ba darivati j aj etom da mu to ne dopusti. To je sasvim ista predodžba kao i u bjeloruskim zagovorima. Nema ni naj manje dvojbe da je to predaja kojoj je ishodište na praslavenskoj vremenskoj razini. A hrvatski j urjaši samo prose da im se dade jaje. I ne slute što sve stoji iza riječi koje su naučili govoriti u toj prilici.
4.
Nacrt rekonstrukata
Usporedbe koje su se ovdje provodile omogućile su ne samo da se dobije slika o praslavenskoj predaji o dolasku Jarila kao lovca te o njegovu hrtu i sokolu, nego i da se, makar i samo u ulomku, zacrta skica rekonstrukta samoga obrednog teksta koji je prenosio tu pre daju. Kako god nema čvrstoga okvira u koji bi se postavila cjeloviti ja rekonstrukcija toga ulomka praslavenskog obrednoga teksta, ipak mu se može makar i samo približiti. Na temelju: Hrt i sokol
a. U to doba kraljeviću vodi hrta i sokola [ l ] b . tudarprode mlad delija, vodi hrta i sokola [2] e. Ha TiM Ao:>KeHhKY n aH XoMyHeHbKO ... TP HMaE: xopTTHKa Ha peMiHeliKy, TPHMaE: marneliKa B npaBili pyqeli'-li [4} - >>Na tom ležaju gospodin Tomica ... drži hrta na remenu, drži pticu u desnoj ruci«
može se rekonstruirati obredno kazivanje: l . Tpda doidetb mo/do]arylo, vodito horto i sokolo.
Na temelju: a. pušti hrta za kunicom [l]
Hrt i sokol
b. hrta pusti za kunicom [2] e. rrycTIIA xopTei1Ka B TeMHII Aicoi1KII. ... XopTIIqoK 6i)I(IIT, KYHOHKY H ece [4] - » pustio je hrta u tamne šume . ... Hrt bježi, kunu nosi.<<.
Pusti hrta
može se rekonstruirati obredno kazivanje: 2. ]arylo pusti hr,rtr, za kunojr;
Na temelju: a. sokola (pusti) za lisicom [ l ] b . I1oHocyJOTC.H )I(OBTII AIIIIIeHKll, )Ke llX AOXOA.HT IIaHCKII xopTOHKll - » Tuže se žute lisice što do njih dohode gospodski lovački psi.<< C. rrycTIIA IITaiiiOHKa Ha 03epii1Ka. . . . I1TaiiiOHKO AeTIIT, pii60i1Ky Hece [4] - >>pustio je pticu na jezero. ... Ptica leti, ribu nosi.«
Pusti soko/d
može se rekonstruirati obredno kazivanje: 3 . ]arylo pusti soko!'h za žr,ltojr; lisicr;
Tu je u usmenoj predaji pobrkan lov hrta i lov sokola. Mitskoj predaji je lisica kao još jedna životinja sa skupocjenim krznom i onako tek dodatak kuni, nešto kao njezino udvajanje. Kuna je tu temeljni mitski rekvizit. Uz kunu je tu i riba sokolu lovina. U usme noj predaji pri tome se odustalo od životinje skupocjena krzna. Na temelju: a. a qeTBepTIIH COKiA IIOAI1HYB IIiA He6eca. ... 3 IIiA He6ec AIIHe, KpacHyJO rraHHY BeAe. [6] - >>a četvrti je sokol poletio pod nebesa. ... iz podnebe sja leti, prelijepu gospođicu vodi.« b. Czwarty nam sif sokol bardzo rozbujal. . . . Przynesie on panu paniq ku kochaniu [7] >> Četvrti nam se sokol jako razmahao . . . . Donijet će gospodinu gospođu za ljubljenje.« e. Ei1, Mip RT, CTpiA RT AO CIIB coKOAa.- He CTpiA.Hi1 MeHe, MOAOAIIH rraHef Oi1, .HK Til rriAeiii 3a TIIXIIH AyHai1, 3a TIIXIIH AyHai1 no KpaCHy rraHHy, TO .H ei1 To6i rreperrpoBaA)I(Y .. [9] >> Ej, mjeri, strijelja sivoga sokola. - Ne strijeljaj me, mladi gospodine! Oj, kad ti pođeš za tihi Dunav po prekrasnu gospođicu, ja ću je tebi prepratiti.« d. a on Marko za djevojkom. e. junak trči za djevojkom. -
.
-
može se rekonstruirati obredno kazivanje:
Sokol vodi djevojku
Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine
4. ]arylu sokolz, vedetb devojbkp.
Na temelju: Vuci su jari/ovi hrtovi
a. CBHThiH xpa6pbiH .5IropHi1, ... 3MaHH CBOHX Tpox xopToB oxaTHHKOB, BOBKOB H BOBqlfl-1 H BOBqaH.iiT (P 5, 46, NQ 1 69) - >>Sveti hrabri Jegorije, ... skupi svoja tri hrta lovca, vukove i vučice i vučiće.« b. jep cy BYI-IH xpTOBH CBeTora CaBe [ 1 2] . C. CB.i!Tblll .5JropHH . . . co6HpaB CBOHX AIOThiX IICOB, AHKHX A.iiCHbiX BOBKOB (P 5 , 47, NQ 1 74) - »Sveti je Jegorije ... sabirao svoje ljute pse, divlje šumske vukove.<<
može se rekonstruirati obredno kazivanje: 5. Vblci sptb ]arylovi hz,rti.
Preglednosti radi ovdje će se poredati skicirani rekonstrukti: Pregled rekonstrukta
l . Tpda doidetb moldz, ]arylo, voditz, hz,rtz, i sokolz,.
2. 3. 4. 5.
]arylo pusti hz,rtz, za kunojp. ]arylo pusti soko/z, za žz,ltojp lysicp. ]arylu soko/z, vedetb devojbkp. Vblci sptb ]arylovi hz,rti.
U naravi je ove usmene predaje kakva je došla do nas da re konstrukcija tu ne može biti sasvim onako oštra i do u pojedinosti utvrđena kakva je mogla biti u drugim slučajevima. Ipak se i u njoj ocrtavaju obrisi praslavenskoga svetog pjeva.
S.
Sutra ćete dalek put putovat
U kontekst obrednoga mitskog kazivanja, kako je uz pomoć ulo maka pretkršćanskoga hijeratskog pjesništva očuvanih u slavenskoj i baltičkoj usmenoj književnosti uspostavljen, izvrsno se uklapa i j oš jedan pramen hrvatske predaje. S hrvatskim preseljenicima i izbje glicama stigli su vrlo karakteristični uzorci te predaje u 1 6. stoljeću i do prostora sjeverozapadne Ugarske, gdje su i zabilježeni, a održali su se do danas u Gradišćanskih Hrvata. Takva je jedna pjesma i u naše vrijeme upravo simbolički popularna kao izraz hrvatstva. Nju
Hrt i sokol
je u karakterističnoj verziji zabilježio u Hrvata sasvim na sjeveru Gradišća (Burgenland) , u Bijelom selu (Parna) , i objavio još Fran Kurelac u svojoj zbirci, a glasi ovako: [37]
Ojjelena, jabuka zelena! Pod njom rasla trava ditelina kitje žela gizdava divojka s zlatim srpom belimi rukami. Ča 'e nažela, pred konje odnesla. »]ite, pijte, moga brata konji, sutra ćete dalek putputovat, prik Dunaja po mladu nevistu. «
Zlatan srp i bijele ruke
Jačke 12, br. 63
Najavljuje se tu dalek put preko vode po nevjestu. Pomišlja se odmah na dolazak J arilov k mladoj nevjesti na svadbu u zelenom lugu. I tu raste trava djetelina pod drvetom, i tu je djevojka, izričito se naziva sestrom, tek ona ne dočekuje mladoga junaka, nego ga sprema na dalek put. Druga je varijanta te pjesme zapisana od Hrvata u Petrovu selu (Szent-Peterfalva), u Mađarskoj, odmah do austrijske granice: [38]
jelena, jelena, kitica zelena! Pod tobom narasla trava ditelina. Kositeju, bratci, s srebrni srpaci, ter miju nosite moga bratca konjem. Vrani moji konji, bratca moga konji! Sutra vamje rano dalek put putovat, dalek put putovatpo moju nevistu, po moju nevistu, bratcu po ljubovcu, bratcu po ljubovcu, ćaćku po dobrotu, ćaćku po dobrotu, majki po lagkotu. Dobroje nakrmte travom ditelinom, lipoje napojte zdenčanom vodicom.
Dalek put
Bratovi konji
J ačke 31, br. 150
Tu se uz junakovu sestru, koja pjeva tu pjesmu, javljaju i braća. A nevjesta se, kako je običaj , ima dovesti u mladoženjinu kuću i tamo postati novi član obitelji, uljepšati život svojemu mužu i njegovim roditeljima. To je po tome sasvim obična svadba. Tek mladoženja
Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske stari
ne
mora po nevj estu ići vrlo daleko, pa mu zato i konje valja dobro nakrmiti i napojiti. ]oš jednu varij antu te pjes me zapisao je Kur elac kod Hrvata sred njega Gradišća u selu Filežu (Nikitsch) . Ona glasi ovako: [39]
Dalek put po nevjestu
Ojjelena, jabuka zelena! Proraslaje trava ditelina. Nju mi žanje gizdava divojka zlatim srpom, belimi rukami. Ča odriže, svepred konje vrže: »]ite, pijte, moga bratca konji, sutra ćete daleko putovat: novu cestu po moju nevestu. «
}ačke 53, br. 232
Tu ne saznajem o ništ a nov o, tek se pok azuje kako je u Gra dišćanskih Hrvata ta usmena predaja zagonetn a sadržaja vrlo kompaktna. No ne čuvaju samo Gradišćanski Hrv ati taj pramen usmene predaje . Zabilježeni su mu uzorci i u Hrv atskoj. Tako je Vinko Žganec zapisao opširnu varij antu u Međ imurju, u Kotoribi. Ona glasi ovako: [40]
Daleko po djevojku
Vupolju nam trava detelina; njo mi žanje gizdava divojka svetlem srpom z belami rukami. Kaj nažela to pred konje dela: »Pijte,ječte, moga bratca konji, je!pojdete dalko po divojku, po divojku, po moju nevestu; je!pojdete čezgore visoke, je!pojdete čez vodegloboke, je!pojdete čez moste kovane, bote vidli divojkine dvore de divojka sperom dvora zmeće. De razme/a, tam ružice dela: 'Sahni, vehni, ma ruža rumena, kak si sehla vJankovu serdašcu, tak buš sehla v divojkinem dvoru: «
H N Pk 94-95, br. 1 0 0
Hrt i sokol
Nema dvojbe da je ta međimurska pjesma varijanta iste one pre daje koju su do današnjega dana očuvali Gradišćanski Hrvati. Ona donosi više pojedinosti o putu koji predstoji bratovim konjima, uz vode koje će prelaziti tu su i gore i kovani mostovi, osobiti u svijetu koji u svakodnevici poznaj e samo drvene, što taj put do nevjeste čine još prepoznatljivijim kao onaj mitski.49 A spominje se i nevjestin dvor do kojega će bratovi konji stići. Nema također dvojbe ni o tome da je u toj kajkavskoj pjesmi vrlo osjetljiv čakavski utjecaj . Moglo bi se reći da je to kajkavska verzija čakavskog izvornika kakav nam je očuvan u Gradišćanskih Hrvata. A Janko što se spominje na kraju, nevjestin dragi, kao da je Ivan, onaj koji dalekim putem dolazi nevjesti. Još jedna kajkavska varijanta zapisana je u podravskom Novigradu: :-±l]
Poleglajeju livadi trava ku mi gaze tri divojke mlade, svaka nosi srpa za pojasom s kem so žele detelinu travu. Kaj nažele sve pred konje dele: »Pijte,jed'te , moga bratca konji, jalpojdete na daleke pute. Dok prejdete tri brege visoke, dok prejdete tri grabe (široke), dok prejdete tri moste kovane, dok dojdete na Kosovo polje. Bote vidli devojkine dvore, gdi divojka s perom dvore meće. Za njom majka redom stole meće, a na stole pisane stolnjake. Na stolnjake bele tanjere gde se dragi na večerku spravlja. Na devojke venec poprhava ajunaku prsten počvenkava.
mostovi
Srp za pojasom
Majka postavlja stolove
HNPk 372-373, br. 100
Tu su tri djevojke, tri sestre, koje žanju djetelinu travu. Pjesma
kazuje da će se prelaziti visoki brjegovi, široke grabe i kovani 49 Usp. gore str. 285-290.
Kovani
Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
M itski put
mostovi. I tu je lako prepoznatljiv mitski put. Na njem se iz usmenoga pjesništva našlo i Kosovo polje. Tako je kazivanje još više iskićeno konkretnim podatcima. Dakako, ta epska topografija pri pada junačkoj legendi i u ovom je mitskom kontekstu potpuno bespredmetna. Još jedna varijanta je zapisana u Daljnjem Zagorju: [42]
Mostovi su preslab i
Kolo, kolo, lepo ogradeno, vu tom koli deteljina rasla, njuje žela divojčica lepa zlatem srpom belimi rukami. Kaj nažela sepred konjić' dela. ]ečte, ječte, moga bratca konjić� sutra boute dalko maširali, čez tri vode, vode su gliboke. Čez tri moste, mosti su preslabi da ne mogu slamkepredržati, kam bi mogel konjićpreigrati, a kaj više na njih prejahati. Čez tripolja, polja su široka da se ne m'ru plugom preplužiti, ne da bije konjićprejahati. Čez tri gore, gore su visoke da ih ne m'ru tićipreleteti, ne da bije konjićprejahati. Tam najdete mladogajunaka i najdete gizdavu divojku. Na rukeje prsten pozlaćeni, ajunaka srce zadrktuje, podjunakom konjić zabrzuje kad divojka očmi namiguje.
HNPk 373, br. 100
Ni tu nema dvojbe da je to ista predaja, ali se ta pjesma odlikuje vrlo slobodnim variranjem motivskih elemenata. Tijek događanja pri tome je dekonstruiran. Konji su bratovi, on će i putovati, ali tek iza voda, mostova, polja i gora naći će mladoga j unaka s djevojkom. Tu kao da je pripovijedanje iskočilo iz tračnica.
/ -.__.
334
.� �
Hrt i sokol
Isti taj pramen usmene tekstovne predaje potvrđen j e i u Istri. Sasvim je jasno prepoznatljiva pjesma zapisana na kvarnerskoj obali u Brseču. Njezin drugi dio glasi ovako: [43]
Ondeje zrasla svake versti trava, svake versti, najveć detelina. Želajuje prelepa devojka zlatem serpom, belemi rukami, hitalaju pred brajnovi konji i hitajuć konjem govorila: ]ite i pijte, konji brajna moga, zač vamje poć dugput putovati, putovati tri lugi zeleni. Pervem lugejednajabučica, drugem lugejedna mendulica, trećem luge ljuba Ivanova. Zaspalaje ljuba Ivanova pokraj puta luga zelenoga, našle su ju sluge Ivanove, šle su sluge Ivanu povedat da su našle ljubu gdej' zaspala. Oćeš, Ive, daju probudimo? Ne budite, verne ljube (bit će: sluge) moje, zač sam dobar za buditi ljube, još sam bolji za ljubiti ljube.
Dug put putovati
Ljuba Ivanova u zelenom lugu
IK
2, 102
Na kraju je tu ugrađen novi motiv: buđenje zaspale ljube. U mitskom kazivanju o svetoj svadbi taj je motiv u drugim kontekstima dobro potvrđen.50 Isto preoblikovanje i isti motivi javljaju se još u pjesmama IK 2, 83 iz Lovrana, u 2, 82 iz Zarečja, u 5 8 iz Lovrana, a okrenuto na grotesku u 3,4 iz Veprinca. Nema dakle dvojbe da je taj pramen predaje čvrsto ukorijenjen i dobro očuvan u hrvatskoj usmenoj predaji. Po nizu se obilježja dalo jasno razabrati da je zbivanje koje se pripovijeda u ovom pramenu hrvatske usmene predaje upravo onaj mitski dalek put po kojem J arilo dolazi na svadbu sa svojom sestrom 50 Usp. gore str. 280-281 .
·��
335
..---·- �
Budenje zaspale
Zeleni lug ....., Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine ]arilo v dalek put
Moranom. No sasvim izričito se to kazuje u pjesmi zapisanoj kod Betine blizu Trogira: [44]
Dugo putovanje od iza mora
]urjevice
Cvalo cviće modro i zeleno, sve od mora doJurjeva dvora, brale su ga ]urjevice mlade, nabrale ga nidra i rukave, pa ga nosu pri' brajnove konje i daju in vode iz gustirne: »]ite, pijte, konji našeg brajna, sutra vanje dugo putovanje, obać van je tri gore zelene, tri zelene, a trijasenove i tri danapriko polja ravna, a četiripriko mora slana, za ulisti u dvore od cvića, u ti dvora kula pozlaćena!«
NL 52, br. 30
Tu se saznaju bitne pojedinosti: i to da se brat kojega su konji zove Juraj , i to da će putovati preko mora. Time se potvrđuje, što je i bez toga bilo jasno, da se tu opisuje dalek put Jurjev, Jarilov, do svoje nevjeste kako ga opisuj u pjesme hrvatskih i slovenskih ophodnika o Jurjevu danu. Saznaje se i to da Juraj tamo odakle kreće na dalek put ima svoj dvor. Oko njega su tamo sestre, one su se već spominjale u pjesmama te predaje, a sada se zna i to da se one zovu ]u rjevi ce.51 N erna dvojbe da je sve to tako i upravo zato stojimo pred za gonetkom. Nije tu bitno što Juraj dolazeći po dalekom putu u op hodničkim pjesmama ima konja, a ovaj koji se sprema na put ima konje. U usmenoj predaji, kad se izgubio dodir među pramenovi ma, takva je nesklapnost lako mogla nastati. Nije ozbiljna smetnja ni to što on tamo s puta dolazi na zelen lug pod suhim drugom, a tu se zelen lug tek usput spominje, a tamo kamo on dolazi je nevjestin dvor, pa i zlatna k ula.52 Daleko više zbunjuje to što se nisu dali naći
51 Usp. Belaj, 1998, 200-202; 2007, 246-248. 52 Da u Perunovu dvoru stoje visoke palače zlatna vrha, o tome pjevaju ruski koledari (fl 55-57, N2 6). Usp. Katičić, 2008a, 101 .
Hrt i sokol
tragovi te tekstovne predaje u drugim slavenskim tradicijama, niti južnim, a kamo li zapadnim ili istočnim. Ipak je ta hrvatska usmena predaja tako dobro uklopljena u slavenski pretkršćanski mitski sklop da nije mogući odustati od pretpostavke da je i to izvorna praslavenska baština koja se očuvala jedino u hrvatskoj usmenoj književnosti, a u njoj je vrlo suvisla i čvrsto oblikovana. Tako je i opis Perunova dvora na gori došao do nas samo u istočnoslavenskoj usmenoj predaji, a ipak se pouzdano može tvrditi da je i to praslavenska tekstovna baština. Tako nam valja polaziti od toga da je i kazivanje o travi djetelini koju djevojke kose i njome hrane konje svojega brata pred veliko putovanje po nevjestu, preko gora, šuma i mora, preko kovanoga mosta do njezinih dvora, - da je to kazivanje baština slavenskoga pretkršćanskog obrednog teksta. Ako je to tako, postavlja se niz pitanja o tim slavenskim mitskim predodžbama. Najprvo se pita gdje to J arilo ima svoj dvor iz kojega polazi na dalek put do svoje nevjeste. Drugo je pitanje koje su te djevojke, ]ury'evice, jako zauzete za njega, njemu uslužne, koje ga nazivaju svojim bratom. On je naime brat Moranin, Marin, inače joj ne bi po svadbi s njim njezina braća postajali djeveri. O tome pak i o incestuoznoj naravi te svadbe nema dvojbeY Tako Jelena, što se spominje u pjesmama, i druge djevojke koje s njom žanju djetelinu i bacaju je kao krmu pred konje svojega brata, ne mogu Jarilu biti nego posestrime. Jarilo je daleko od dvora svojega oca Peruna našao dom, ima tamo svoj dvor i okružen je djevojkama koje ga smatraju bratom i jako su mu odane i uslužne. U tekstovima slavenske usmene književnosti nema, koliko ovaj pisac zna, izravnoga odgovora na pitanje gdje se to Jarilo l Juraj nala zi kada se sprema na dalek put do svoje sestre i nevjeste. No tekstovi daju niz podataka koji vrlo pouzdano upućuju na taj odgovor. Tako je vrlo uočljivo da se u ophodničkim pjesmama u kojima se opisuje Jurjev, dakle Jarilov, dolazak javljaju obilježja obiju božanskih sfera, 53 Usp. gore str. 169-190.
Nema traga u drugim slavenskim predajama
Ipak se ta predaja izvrsno uklapa u mitski kontekst
Pitanja
Zeleni lug -- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine Neutralizirana oprjeka medu božanskim sferama
Gore i doije
Suho i zeleno
Perunove i Velesove, i da se oprjeka među njima neutralizira. Tako su u karakterističnom stihu: Sva se gora zeleni, brdo i dolina (H 5), koji se javlja još i u varijantama: Sve se polje zeleni, brdo i doline (H 1 5) , pa onda: Sva se zemlja zeleni, brda i doline ( 1 6) i još: Sva se zemlja zeleni, brdo i ravnica (H 33) obuhvaćena i temeljna mitska prostorna određenja gore i dole, te topografske konfiguracije gora i dola, koje na zemljištu obilježuju sfere dvaju velikih božanstava. Kao Perun ovu sinu J arilu nedvojbeno pripadaj u obilježja gore i gora, ali se ovom tekstovnom predajom uz njega vezuju i obilježja sfere boga Velesa dole i dola. Ta se obilježja suprotstavljenih božanskih sfera tu neutraliziraju u svojoj oprjeci.54 Isto tako formula koja se javlja u ophodničkim pjesmama: Kukuvačica zakuk uvala zelenom lugu na suhom drugu (H 20, pa isto opet 3 1 ) , i onda: I kukuvačica zakukuvala u jutro rano zele nom lugu, zelenom lugu na suvom drugu (H 4) , i nadalje: Kukuvačica
zakukuvala u jutro rano v zelenom lugu, v zelenom lugu na suhom drugu (H 1 4) , i još: Kukuvačica zakukovala u rano jutro v zelenom lugu, na suhom drugu (Nodilo 688) te, napokon: I kukuvača zaku kuvala, i v rano jutro i pred zorju, i v zelenom lugu na suvom drugu (Miklaušić 1 03) povezuje dva mitska obilježja zeleno i suho. U tim je tekstovima postavljeno to dvoje jedno uz drugo i time spojeno za razliku od toga kako je zeleno suprotstavljeno suhom, kako se god to drugo tu samo podrazumijeva, u ophodničkim stihovima: Sve su
kite oklenile, samo jedna ne. Ona nije oklenila kaj zelena nij. Na toj kiti sva gospoda i gospon Bog (H 1 7) . Bog na suhoj grani u krošnji drveta života je Perun. Suho je njegovo obilježje. Tako je Karadžić u svojem Rječniku (s.v. cysa Mylha) zabilježio zaklinjanje: TaKo Me cysa Mylba ocMyAIIAa! Jarilu kao Perunovu sinu nedvojbeno pripada također suho. Ali on je povezan i sa zelenim, pa je napokon i sam zelen, upravo Zeleni juraj. Tako je u obrednim tekstovima u kojima je do nas došlo pretkršćansko obredno kazivanje o njegovu dolasku ne samo povezano suho sa zelenim, nego je i dokinuta oprjeka među 54 Usp. Katičić, 1989, 2 8 .
Hrt i sokol
obojim. I po tome je J arilo vezan ne samo uz Perunovu sferu, u koju je kao sin toga boga rođen, nego i sa sferom njegova suprotnika Velesa. Suprotstavljenost dviju božanskih sfera tu je premoštena.55 Isto se može reći i za formulu: Na suhom drugu, na rakitovom, na rakitovom i na borovom (H 1 4) , pa isto tako: .. . na suhom drugu, na rakitovom i na borovom (Nodilo 688) i napokon: I v suvom drugu i na rakite, i na rakite i na (b)orovom strugu (Miklaušić 1 03). Tu su još očitije povezani, postavljeni jedno pored drugoga, bor i rakita, od njihova je drveta suha motka na kojoj je zakukala kukavica-nevjesta. U praslavenskom rječniku bo10 znači povišena i suho zemljište, to je upravo naziv za Perunovu sferu na zemljištu, a orkyta nije samo vrbino grmlje što raste uz vodu, nego je i mokro nisko zemljište na kojem takvo grmlje osobito dobro uspijeva. Po tome je to naziv za Velesovu sferu na zemljištu. Oboje je u toj formuli obrednoga pjesništva ne samo vrlo izrazito povezano, nego je i oprjeka među obojim dokinuta.56 Dvostruka i u sebi proturječna, premostilačka i posrednička narav Jarilova osobito slikovito dolazi do izražaja u predaji o njegovu hodu kojim dolazi do nevjeste, po putu blatnom i zalivenom vodom, a istovremeno i suhom i prašnom. Tako jurjevski ophodnici pjevaju:
ovo je došel zeleni juraj ... po dalekom p utu, po debelom gruču: do kolena blatci, do ramena vodica, po ravnom polju, na vranom konju (H 1 7 = Š br. 499 1 ) , ali pjevaju i to: vid zelenog Đurda kako ti se šeće ... po prašini putu (H 2 1 ) . Osobito dojmljivo to izriče arhaičan obredni tekst očuvan u sklopu sjevernoruskog svadbenog običaja u kojem se opisuje mladoženja kako na sliku i priliku Jarila hoda prema nevjesti, a pod jednom mu se nogom ižima voda i blato, pod drugom plamti oganj i vrcaju iskre. O tome se pjeva: I1AeT-TO BeAh qy)Kqy)KeHHH . . . J13-llOA npaBOH-OT HO)KeHbKH BOAa-rpe3b Bbl)KHMaHTI�e, H3-llOA AeBOH-OT HO)KeHbKH OfOHb C HCKpaM BbiAeTbiBaeT (PC 342b, NQ 5). Tako je Jarila dolazeći kao mladoženja na svadbu svakim 55 Usp. Katičić, 1989, 36. 56 Usp. gore str. 1 31�14 1 .
Rakita i bor
Posrednička narav ]arilova
Zeleni lug -..- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
]arilo je i Perunov i Velesov
Velesovo carstvo
Elizijske poijane
Medijator
korakom naizmjence Perunov i Velesov i njihova obilježja, Perunov suhi oganj i Velesovo mokro blato, u tom su hodu ne samo spojeni, nego je čak i među njima dokinuta oprjeka jer je sve to isti hod jedne osobe.57 Sve nam to ne ostavlja nikakve dvojbe. J arilo je i Perunov i Velesov. Perunu je, to znamo, sin i po tome je i sam perunovit. Velesu je onda, reklo bi se, posinak. Velesove djevojke drže ga kao brata, a Velesova daljina, iza mora, ona je zemlja iz koje dalekim putem dolazi na svadbu svojoj nevjesti i perunovitoj sestri Mari l Morani. Ta zemlja u kojoj Jarilove posestrime žanju travu djetelinu i njome krme njegove konje Velesovo je carstvo. Ono je u duplji pri korijenu drveta svijeta, u vodi, pod panjem i kladom, obraslo maho vinom i zaraslo vrbicima: ivom i rakitom. Tamo je i livada na kojoj Veles kao pastir pase duše pokojnika, poljane koje su u helenskoj tradiciji postale Elizijske, a to je ime čini se u indoeuropskoj etimološkoj vezi s Velesovim.58 J arilo je rano, j oš kao dijete, došao Velesu i on ga je, čini se, odgojio kao sina. No vrativši se dvoru svojega oca i spojivši se u ljubavi sa svojom sestrom, on je Perunovu podnebesju učinio pristupačnim obilje i puninu Velesova blaga, zatvorenoga bez toga i ljudima uskraćenog. Otvara zlatnim ključem vrata zemlje iz koje u proljeće provire topla rosa. Pokreće rodnost godine i u bor bi sa svojim poočimom, koji posjeduje i uskraćuje blagodati, staje na stranu svojega oca, siječe glavu zmaju. Po toj svojoj višeslojnoj naravi on je posrednik - medijator, kako kažu Ivanov i Toporov.59 Velesovo carstvo, gdje zimi u zatvorenoj toplini borave ptice se lice, zove se praslavenski jbrbjb ili VJrb}b. To je izričito potvrđeno u istočnoslavenskoj predaji, a jasni se tragovi razabiru i u južnoslaven skoj .60 J arilo na svoj dan zlatnim ključem otvara vrata virja, zajedno s toplom rosom izlazi pod nebo, u svijet Perunov. 57 58 59 60
Usp. gore str. 46-47. Usp. Katičić, 2003b, 89-91. Usp. 11saHoB - Torropos, 1974, 134. Usp 11saHOB - Torropos, 1974, 183-184; Katičić, 2003b, 91-95.
Hrt i sokol
Kazivanje po kojem bog gromovnik udružen sa svojim sinom ubija zmaja ne susreće se ni u jednoj indoeuropskoj predaji osim u hetitskoj . Tu se javlja u mlađoj verziji mita kako je zapisan u tekstu za novogodišnji obred purulli u svetištu Boga oluje u Neriku.61 Taj se mit tamo pripovijeda u dvije verzije, a ovdje je važna samo druga. Ona glasi ovako:62 [45]
Zmaj Illuyankaš svladaoje boga oluje i izvadio mu srce i oči. Bog oluje se nastojao osvetiti. Oženio se kćeri siromašnoga čovjeka i rodio je sina. Sin Boga oluje odrastao je i uzeo zmajevu kćer za ženu. Otišao je živjeti u njezinu kuću. Bog oluje naputio je svojega sina kadje odlazio u kuću svoje žene. Kadje došao tamo zatražioje njegovo srce i dali su mu ga. Poslijeje zatražio oči i dali su mu i njih. Odnio je to svojemu ocu. Kadje tako vraćen u svoje prijašnje stanje, Bog olujeje otišao u boj na more. Kadaje Bog oluje prevladavao zmaja, njegov je sin bio sa svojim tastom. I viknuo je do neba svojemu ocu: »Uključi me! Nemaj milosti za mene!« Tadaje Bog oluje ubio zmaja i svojega vlastitog sina.
Bog gromovnik ima dakle sina, a on živi kod zmaja jer mu je zet. Tek uz pomoć toga sina Bog oluje uspijeva ubiti zmaja, ali s njim ubija i svojega sina. Tu se otvara pogled na predaju davnih mitskih predočaba koje objašnjavaju kako to u najstarijoj slavenskoj predaji i bog Perun i njegov sin J arilo obojica ubijaju zmaja.63 Postavlja se, naravno, pitanje ima li kakva traga tomu da i u najstarijoj slavenskoj predaji Perun na kraju ubija i J arila. Po slavenskoj predaji ubijaju ga drugi Perunovi sinovi (vidi dolje str. 388 i dalje.) . Kako god hetitski mit bitno osvjetljuje slavensku predaju, podu darnost je tu daleko od toga da bude potpuna. Tako u slavenskoj predaji Perunov sin J arilo sigurno nije Velesov zet jer je »mlad neo ženjen«. On dolazi na svadbu s Moranom, Perunovom kćeri i svo jom sestrom. Taj dolazak je i povod njegovoj borbi sa zmajem. Tek
61 Usp. Matasović, 2000, 93-106, 141-144. 62 Laroche, 1965, 69-70. Ovdje se navodi prema engleskom prijevodu koji donosi Wat kins, 1995, 445-446. 63 Vidi Katičić, 2008a, 1 8 1-198 i gore str. 74-88.
Hetitski mit
Sin boga oluje - zmajev zet
Bog oluje ubija zmaja i svojega sina
Perun i]arilo ubijaju zmaja
Zeleni lug -- Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine ]arilo sigurno nije Velesov zet Zmajeva prevlast izražava kaos na kraju godine
Kako je ]arilo došao Velesu?
Sin na konju
kad mu odsiječe glavu počinje svadbeno slavlje.64 Tomu motivu pak nema traga u hetitskom mitu. Smisao kazivanja toga mita u okviru novogodišnjeg obreda nije teško dokučiti. Tada se u noći »na dnu godine« sav red u svijetu urušio u kaos. Prevlast zmaja Illuyankaš izražava taj kaos. Kazivanje mita o pobjedi Boga oluje nad zmajem pomaže da se opet uspostavi red, da počne novi krug godine. 65 Pitanje koje se tu najneposrednije postavlja jest kako je J arilo, sin Perunov, došao Velesu i kod njega rastao sve dok nije odrastao do ženidbe i pošao po nevjestu. Da se odgovori, ima nekih elemenata i podataka, ali to ipak nije doista jasno. Tražeći odgovor, Vitomir Belaj je pošao od običaja novogodišnjega koledanja i od koledar skih pjesama.66 U tim se pjesmama javlja motiv mladoga sina koji je na dvoru posađen na konja privezana za bor. U Beloj Krajini, u Sloveniji odmah preko granice na Kupi, koledari tako pjevaju domaćinima: [46]
Na dvori vam zelen bor; za njprivezan konjic vran. Na konjički sćdlice, na sedlici sinak vaš.
š 3, 7
Također u Beloj Krajini pjevaju koledari domaćinima i ovako: [47]
Sin na konju u kolijevci
Dobar večer, gospodar, Bog nam dobre gosti dal! Pred kuču zelen zbor (treba: bor}. konj uranec pervezan, na urancu sedalce, po sedalci zibelka, po zibelki sinek mlad, na sincuje kapica, na kapici rožica, na rožici ptičica. Ta tičica popevala,
64 Usp. Katičić, 1989, 33-34 i gore str. 77. 65 Usp. Watkins, 1995, 446; Belaj, 1998, 325-348, 2007, 390-415. 66 Usp. Belaj, 1998, 1 36-167; 2007, 1 8 1-212 .
Hrt i sokol da v žiti !etala i pšenica klatala.
š 3, 8
Tu se razabire da je sin na konju ne samo mlad, nego je i novorođenče u kolijevci. Domaćinu se dakle upravo rodio sin. Kako je koledanje novogodišnji običaj, čini se da se taj sin rodio baš na Novu godinu. Tu su još kapica, cvijet i ptica. Ptica leti u žito i bujna se pšenica njiše. Čini se kao da rođenje toga sina ima neke veze s godišnjom rodnosti. Još jedna varijanta zapisana je u belokranjskim Adlešičima: [48]
Pred kučom ti zelen dvor (treba: bor), na dvoru ti šest volov, nad volovi vranec konj, na konjuje sedalce, na sedalcu sinak tvoj, na sinaku kapica, na kapici kitica, na kitici tičica. Ona lipo poje, dobro leto zove, Bog nam ga daj!
Dobar večergospodar! Vrzte na se modar plašć, prošećte se na dvor vaš. Na dvoruje zelen bor, pod boromje vrani konj.
upravo rodio szn
š 3, 8
Ptičica, kako se tu pjeva, zaziva rodnu godinu, pa je rođenje sina domaćinu na samu Novu godinu i tu dovedeno u vezu s rodnošću godine. Taj tekstovni pramen, čvrsto usađen i u hrvatsku usmenu preda ju, ponijeli su sa sobom oni Hrvati koji su u 1 6. stoljeću pod priti skom osmanlijskoga osvajanja napustili svoj stari kraj i naselili se u zapadnoj Ugarskoj, te još i danas žive u austrijskoj saveznoj zemlji Gradišću (Burgenland) . Tako je na jugu te zemlje u selu Hrvatska Čenča (Kroatisch Tschantschendorf) zabilježena ovakva kolednica: [49]
Domaćinu se
Zaziv rodne godine
Gradišće
Zeleni lug -... Tragovima svetih pjesama našep retkršćanske starine Na njem sidi sinak vaš ter sulicum sfrkuje. Na boru golubica koja guče ipoje, dobro leto vam zove da bi žito rodilo, žito i bela pšenica.
Rodenje povezano s rodnošću
Jačke 293, br. 648.
Ovamo ide još i varijanta zapisana u selu Hrvatske Šice (Horvat Schutz), na zapadu Mađarske (J ačke 293, br. 648, bilj. 1 ) . Tamo su stihovi: Posrid dvora zelen bor, lpod borom č rven konjic, l na konjicu
sinak moj l na sinku je klobučac, popi vat . . 67
l na
klobučcu p tičica l ka će lipo
.
jari/ovo rodenje
I u tim varijantama iz stare hrvatske dijaspore rođenje domaći nova sina na samu svetkovinu Nove godine, kad u selo dolaze ko ledari, izričito je povezano s rodnošću godine koja upravo počinje. To je dakle čvrsto ukorijenjeno u toj usmenoj tekstovnoj predaji. Tako postaje moguć priključak na ovdje već rekonstruirano obred no kazivanje slavenskoga pretkršćanskog mita. Zna se čiji je dvor na gori. Domaćin mu je ON, gromovnik Perun. 68 Ako se njemu na Novu godinu rodi sin uz kojega je vezana rodnost godine, onda je taj sin Jarilo.69 Koledari dakle pjevaju o Jarilovu rođenju. Da je to doista tako, pokazuje koleda zapisana na otoku Krku: [SO]
Vrata
Ovo su van kolejani,fiole, ki su bili lani,fiole. Našli smo mu vrata, dobru sudcu u dvore. Da bi, Bože, zlata čin pozlatit vrata! Pred dvorom mu zelen bor:
67 Iz hrvatske usmene predaje taj su pramen preuzeli i Srbi graničari na Kordunu. U Primiš!ju pjevali su njihovi ophod nici čarojičari: Dobro jutro, gospodar, l Bog ti dobre goste da l i od Boga i od nas. l Pred kućo m ti zelen bor, l za nj privezan vranac konj. l Na vrancu ti sedalce, l na sedalcu sinak tvoj, l na sinku ti svilen pas. l Bio ti ga pošten glas l i od boga i od nas (Milčetić, 55). 68 Vidi Katičić, 2008a, 85-122. 69 Usp. gore str. 9-44 i 88-103.
Hrt i sokol pod njin igra vranjin konj, zlatnin sedlon osedlan, zlatnu uzdu obuzdan. Na njenjaše mladjunak. Kije ta mladjunak? Ni to mladjunak, već svetijuraj oružnik, ki nan budi pomoćnik u sve našepotribe. Orebice bilice, to su naše diklice. jone lipo poju, dobro leto zovu, jod šenice klasi, dugi kako pasi. Čuda nanje hoditi 'ko ćemo ča dobiti. Bura snigon vije, postoli sujutli, nutri blato švrćka, šilo manka, dretve ni!
Sveti juraj oružnik
Cipele su Milčetić l l
T u je izrijekom rečeno da je n a konju vrancu privezanu za bor na dvoru dobroga gospodina, to ovdje znači sudac, dakle na mjestu gdje je u kontekstu te usmene predaje domaćinov novorođeni sin, da je tamo sveti juraj. A to je svetačko ime zamijenilo pretkršćansko ime ja rylo .l0 Ali to nije sve. U toj se krčkoj kolednici prepoznaju tekstovni elementi pramena usmene predaje poznatoga iz j urjevskih ophod ničkih pjesama. Tako jurjaši pjevaju: Sveti jura oružnik je, l svim devojkam pomoćnik je (H 1 5) ili: Sveti juraj orožnik l svemu svijetu pomoćnik (H 1 6) . Jurjaši pjevaju još i ovo: Opanci so vutli, blato ide n utri (Š br. 4993) , a pjevaju i to: Daleki su puti, l cipeli su vutli. l Šilo namje u Metliki, dreta nam je u Ljubljani (H 33) . Nema dvojbe da se ista ta tekstovna predaja susreće u koledi zapisanoj na Krku. 70 Usp. gore str. 88-103.
prošupijene
Tekstovne podudarnosti s pjesmama jurjevskog ophoda
Zeleni lug - Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
Vitomir Belaj o rodenju Perunova sina
Slavenska Nova godina
Među koledarima i j urjevskim ophodnicima nema dakle baš oštro ga razgraničenja. Vitomir Belaj vrlo se je potanko pozabavio tragovima predaje o rođenju Perunova sina na svetkovinu Nove godine. Ovdje nije moguće ulaziti u to sa svim onim razlaganjem koje je potrebno za to i iznositi svu dokumentaciju koja potkrjepljuje zaključke j er bi to bilo preopširno. A nije ni potrebno jer je sve to lijepo izloženo i lako pristupačno u njegovoj knjizi.71 Ovdje je važno samo istaknuti da mu je pošlo za rukom uvjerljivo pokazati i potkrijepiti da se tragovi te tekstovne predaje mogu naći u najrazličitijim granama folklorne tradicije slavenskih naroda, pa se ona bez sustezanja može smatrati sveslavenskom. A našao j e uvjerljivu potkrjepu i za to da je ta pre daja i pretkršćanska te po tome i praslavenska. Razmatranje o tome usko je povezano s teškim pitanjem o po ganskoj slavenskoj Novoj godini. Ne zna se, naime, kada je ona padala, kada je nekrštenim Slavenima počinjala godina. Belaj je naveo ozbiljne razloge za pretpostavku da je, kao i prvotno u starih Rimljana, padala negdje na sam početak proljeća, mi bismo rekli na prvi dan ožujka.72 Poslije pokrštenja nešto od starih novogodišnjih obreda i njihovih tekstova očuvala se tako Što je preuzeto u božić no-novogodišnje i u uskršnje običaje. Uskrs je po položaj u u godiš njem dobu najbolje odgovarao prvobitnoj slavenskoj Novoj godini, ako je ona doista padala na prvi dan ožujka, a Božić je u kršćanskom kalendaru do danas ostao vezan uz Novu godinu, a u starije doba j e godina počinjala upravo n a sam BožiU3 Praslavensko kolfda, od čega naše koleda, a u drugim slavenskim jezicima već prema njihovim glasovnim zakonima/4 stara je posu đenica od latinskoga calendae, kako se u rimskom kalendaru zvao 71 72 73 74
Usp. Belaj, 1998, 1 36-167; 2007, 181-21 2 . Usp. Belaj, 1998, 1 19-134 ; 2007, 163-180 Usp. Stipišić, 1982, 194-195. Za starocrkvenoslavenski potvrđeno je u Sinajskom euhologiju kolrda , u ruskom je KOA.HAa, a jednako i u drugim istočnoslavenskim jezicima, u poljskom je kolrda, a u češkom, slovačkom te u ostalim južnoslavenskim jezicima jednako je kao i u hrvat skom.
Hrt i sokol
prvi dan u mjesecu i onda osobito prvi dan prvoga mjeseca u godini. U južnoslavenskom koleda može značiti i upravo 'Božić', Što se tu mora smatrati starim značenjem. Tako u bugarskom, a tragovi se toga nalaze u srpskim i hrvatskim narječjima. I u ruskom je KOiVIAa vezana za božićne običaje. Po tome je i tekstovna predaja o sinu koji se rodio domaćinu vezana za Božić i N ovu godinu. Ali Belaj je otkrio trag predaji o novorođenom sinu i u makedonskim uskršnjim običajima?5 Upozorava na pjesmu zapisanu u kraju oko grada Vdesa. T a je pjesma BeAHKAeHcKa, uskršnja, i glasi ovako: AHMjaHa MajKa He cAyrna, TOKO Cif CTaHa, OTlfAe, so THXa ropa 3eAeHa. TaMo cH ceAH CTojaHe, OHO Cif 6HAO TyrHHqe, 0Ha Cif CeAlf fOAlfHa, MarnKo cH AeTe poAHAa. AoMa cH AOjAe AHMjaHa, CO MaJII KO AeTe Ha pal\lf, co xapeH yHaK rrpeA Hea.
Koleda
Uskršnja pjesma o rodenju sina
Verković 1 5
- >>Dimjana majku ne sluša, samo se digne, otiđe, u tihu goru zelenu. Tamo sjedi Stojan, on je bio tuđin. Ona ostane godinu, muško je dijete rodila. Doma dođe Dimjana, s muškim djete tom na ruci, s brižnim junakom pred sobom.«
Ovamo ide još i pjesma iz sela Prosenika kod Sera (Seres) u sjevernoj Grčkoj u kojoj se pjesmi pjeva kako je snaha AeTe A06HAa (Verković 1 5) . Obje su pjesme uskršnje, obje pjevaju o djetetu koje se rodilo na Uskrs. Kad se nailazi na folklornu predaj u da se na Novu godinu ili na sam Božić domaćinu, zapravo bogu, rodio sin, onda uvijek postoji i mogućnost da to nije staro i pretkršćansko, nego kršćansko vjerovanje, potonula u folklor. No rođenje djeteta za Uskrs ne može potjecati od kršćanskog vjerovanja jer nema nikakve veze s njim. Ako je pak u Slavena kršćanski Uskrs zamijenio pogansku Novu godinu, 75 Usp. Belaj, 1998, 160-161; 2007, 204-206.
Dije te koje se rodilo na Uskrs
Dije te rodena na Uskrs ne može biti kršćanski motiv
Zeleni lug -.. Trago vima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
kako ne bez razloga misli Vitomir Belaj , koliko god baš i nije sasvim sigurno, onda je vrlo vjerojatno da ta predaja potječe iz poganskoga praslavenskog novogodišnjeg obreda, pa je poslije uvrštena u uskr šnje narodne običaje i tako bar u tragovima došla do nas. To je vrlo snažan argument, iako između makedonskih »Velikdenskih« pjesa ma na koje je upozorio Belaj i hrvatskih kolednica kako su se ovdje navodile nema specifičnih tekstovnih podudarnosti, pa nije moguća nikakva praslavenska tekstovna rekonstrukcija. Teško je čak staviti kazivanje tih makedonskih pjesama u sklop praslavenskoga mitskog konteksta, koliko nam je do sada poznat. Da se to u doba kad koledari obilaze dvorove rodio sin upravo bogu gromovniku, to se vrlo dojmljivo razabire iz jedne slavonske kolednice, već davno zapisane, kojoj se do sada poklanjalo vrlo malo pozornosti. U njoj dolaze stihovi: [52] Munje p ucaju pri rodenju božjeg sina
Danak svanu - koledo! ... Munja šica - koledo! . . . Da možemo - koledo! otkupati - koledo! mladog boga - koledo! i božića - koledo!
Stojanović 365
Tu je još živo prisutna izvornost praslavenskoga obrednoga tek sta, ali nedostatak poredbenoga materijala za sada onemogućuje pravu rekonstrukciju. No mit se ovdje može doživjeti vrlo izvor no. Ne može biti dvojbe da se je tu ušlo u trag predaji o rođenju Perunova sina J arila. Ali među makedonskim uskršnjim pjesmama našao je Belaj i takve koje ne govore o rođenju dječaka, nego o rođenju djevojčice. Da je rođena baš na Uskrs, kazuje se u njima čak vrlo izričito. Tako u jednoj: [53J Djevojka rodena na Uskrs
PoAeHa je Mapa Ha A eH BeAHKAeH. I13AerAa je Mapa Ha AeH BeAHKAeH, 6pe, KaK ra BHAe jacHoTo cAyHL\e,
Hrt i sokol 6pe, rpMHa, rpMHa 11 ce TpecHa OT jaCHHHa 6e3 06Aau;H.
Verković 26
- >>Rođena je Mara na dan Uskrsa. Izašla je Mara na dan Uskrsa, hej, kako ju vidje jasno sunce, hej, zagrmilo je, zagrmilo i zatri ještilo iz jasnoga neba bez oblaka.«
Tu je već na prvi pogled sve razgovjetno: na Uskrs se bogu gromovniku rodila kći. Nastupa s munjama i gromovima. Čak se i zove Mara, kao u j urjaškoj predaji o svetoj svadbi. A munja iz vedrine, takozvana cyBa Mylha, osobit j e znak Perunove moći i prisutnosti.76 Druga makedonska uskršnja pjesma nije manje izričita. U njoj ta djevojka govori sama: [54]
He cyM OA 6ora rraAHaTa, TYK cyM OA MajKa poAeHa. Ha BeAHKAeH cyM poAeHa, Ha fypfeBAeH cyM KpCTeHa.
Gromovnikova kći
Rot!nw na Uskrs, krštena CHMHnHeB 100
na jurjevo
- >>Nisam od Boga pala, nego sam od majke rođena, na Uskrs sam rođena, na Đurđevdan sam krštena.<<
Tu je rođenje djevojke na Uskrs povezano i s Đurdevdanom. Malo je razloga sumnjati u to da je to predaja o tome kako se Perunu na Novu godinu rodila gromovita Mara, ubojita Morana. Zahvaljujući znatnom Belajevu otkriću i njegovu oštroumnom zaključivanju čini se da smo doista na tragu pradavnoj predaji o tome kako su se na Novu godinu Perunu rodila djeca, ]arylo i Morana ili Mara. To drugo ime može takoder biti praslavensko.77 Ono je tada kao i prvo u vezi s moriti i omara, a nije s kršćanskim imenom Marija, niti je priprosto ime seljančice. Perunova kći je opasna i strašna, čak i onda kad je prekrasna djevojka koja zrači blistavim sjajem i mami svojom dražesti. I to joj etimologija imena možda izriče. Ako su se doista J arilo i Morana oboje rodili na isti dan, na prvi dan u godini, nameće se zaključak da su blizanci. Belaj misli tako.78 76 Vidi Kapa1,mh, 1818, s.v. cysa Mylha . 77 Usp. 3CCJI 17 (1990) s.v. mara. 78 Usp. Belaj, 1998, 186-1 87; 2007, 232-233.
Perunova djeca
Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine ]arilo i Morana blizanci?
Morana Perunova, ]arilo Perunov i Velesov
Slavenska p redaja ne kazuje kako je ]arilo došao Velesu
I doista, rodoskvrni par blizanaca, kojih ljubav počinje još dok su bili zagrljeni u majčinoj utrobi, indoeuropski je mitski motiv, koji se osobito izričito javlja u vedskim tekstovima. Tamo su to Yamal; i Yami, Blizanac i Blizanka. O njihovoj rodoskvrnoj žudnji vrlo izri čito pjeva rgvedski himan 1 0, 1 0, 7.79 Mit o blizancima inače je vrlo izričito prisutan u helenskoj predaji, u onom što se pripovijedalo o Kastoru, Polideuku i Heleni, a mnogo je tragova ostavio i u baltič koj i u germanskoj .80 Zbog svega toga Belajeva je pretpostavka dale ko od toga da bude neuvjerljiva. To važnije je stoga ovdje istaknuti da u slavenskoj predaji nije do sada nađen pouzdan trag takvih mit skih predočaba. Slavenska nam tekstovna predaja ne daje razloga za pretpostavku da su J arilo i Morana blizanac i blizanka osim vrlo posrednoga i stoga neizvjesnog zaključka da su oboje rođeni istoga dana, na samu Novu godinu. Mara l Morana ostala je Perunova i gromovita sve do kraja go dišnjega kruga, s kojim se uklanja i onda obnavlja. Jarila, naprotiv, rano je napustio očev dvor i od Peruna prešao Velesu, poprimio neka njegova obilježja, pa onda dolazi na svoju svadbu posredujući između dvije božanske sfere; gore i dola, suhog i mokrog, ognja i vode. Ako mu bog Perun nedvojbeno jest otac, bog Veles kao da mu je poočim. Razabiru se tu odnosi slični kao oni u hetitskom mitu.81 Tu se sad postavlja pitanje kako je Jarila dospio Velesu. Slavenska predaja, koliko je do sada bilo moguće upoznati ju, govori o tome tako oskudno da zapravo uskraćuje odgovor. U ruskoj baladi govo ri nevjesta, dakle Mara, u kovilj-travi predstavljajući dragomu svoj rod: OAHH y MeWI 6paTeQb 6e3 BeCTYliiKH rrporraA (ill 1 247) - »je dan moj bratac nestao je bez vijesti« . Na to mlad junak prepoznaje u njoj svoju sestru jer je on taj brat koji je bio potpuno napustio očev dvor. I ništa više. Još oskudnije o tome govori hrvatska predaja 79 Usp. Ježić, 1987, 181-182. Tamo je Mislav Ježić preveo tu rgvedsku strofu ovako: Za Blizancem ja Blizanka zažudjeh l da legnemo na isti ležaj skupa. l Ko žena mužu predala bih tijelo. l Razišli bismo se ko točci kola. Ovo posljednje je vrlo suptilna astro nomska poredba. Blizanac i Blizanka tu se shvaćaju kao sunce i luna. 80 Usp. Ward, 1968. 8 1 Vidi gore str. 341-342.
Hrt i sokol
s otoka Šipana: U dvoru mi devet b raće, a deseti u djevojke (HNP 6, 2 1 1 , Nr. 98) . Tu je opisano tek stanje kada se J arilo iz daleka vratio očevu dvoru na svadbu i bavi se oko svoje sestre koja mu je sada nevjesta. Djevojka Mara, koja izgovara te riječi, ne zna dakako, da je Ivo, kojemu ih upućuje, upravo taj deseti brat. O bitnom mitskom zbivanju po kojem je J arilo postao i Velesov tu se ne saznaje ništa. Vrela slavenske usmene predaje nisu nam od pomoći. Tko želi odgovoriti na pitanje kako se J arilo našao kod Velesa i postao i nje gov, mora pribjeći domišljanju. To je učinio Belaj . On misli da su Perunova novorođenog sina oteli koledari. Oni su Velesovi ljudi i došavši do Perunova dvora za Novu godinu odnijeli su njegovo novorođenče u daljinu svojemu gospodaru. Takav zaključak temelji Belaj na tome što su koledari ophodnici koji su u novogodišnjoj obrednoj povorci obilazili selom od dvora do dvora, često i maskirani. U etnologiji se je pak utvrdilo mišljenje da su zimski ophodi s maskama obredni prikaz dolaska duša pokoj nih predaka na novogodišnje slavlje. Da su oni upravo to, razabire se, kako misle, po njihovu izgledu, odjeći i ponašanju. Za novogo dišnju svetkovinu privremeno su se utjelovili u pripadnicima mo mačke družine koji kao ophodnici sudjeluju u obredu. Kako je pak bog Veles u slavenskoj mitskoj slici svijeta gospodar, upravo pastir, pokojnika koji pasu na njegovim zelenim poljanama,82 koledari koji predstavljaju pokojne pretke nedvojbeno pripadaju Velesovu svije tu. Kako pak oni pjevaju o Perunovu sinu, ima razloga za pretpo stavku da su ga upravo oni oteli i odnijeli Velesu. 83 Da bi potkrijepio tu svoju pretpostavku, Belaj se poziva na dosta obilno potvrđene ophodničke pjesme koje sasvim izričito govore o otimanju sina, upravo prijete njime za slučaj da im domaćin dvora do kojega su pjevajući došli uskrati darove.84 Vrlo je karakteristična takva pjesma ova: 82 Usp. Katičić, 2003a, 89-9 1 . 83 Usp. Belaj, 1998, 138-139; 2007, 183-184. 84 Usp. Belaj, 1989, 156-157; 2007, 200-201 . O tim prijetnjama usp. Katičić, 1989, 34. Vidi gore str. 336.
Domišljanje
Duše pokojnih predaka
Otimanje sina
Zeleni lug -.. Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine
[55]
Rajske djevojčice
Ak nas nete darovali, mi Vam bumo sinka krali, sinka krali otpelali, otpelali med rožice, med rožice,fijolice, medu rajske djevojčice.
H 19
Te bi rajske dje vojčice također bile Velesove, vjerojatno njego ve kćeri. Belaj u njima prepoznaje one djevojke, ]urje vice, koje hrane i poje J urjeve konje dok se on sprema na dalek put do ne vjeste. 85 Slična je prijetnja: Ak nas ne 'te darovati, /mi vam b umo
sinka zeli, l sinka zeli odn ijeli šarenoga (H 1 8) .
l
srede l uga zelenoga
l
srede c veća
Isto tako u kraljičkoj pjesmi iz Lukovdola u Gorskom Kotaru: [56]
[/zet ćemo ml.1dog sina
Stan'te, stan'te, hranitelju, stan'te, stan'te, darujte nas, darujte nas, ne drž'te nas, ne drž'te nas, otprav'te nas. Mi smo noćas malo spale, malo spale, rano stale. Ako ne bu sega tega, zet ćemo vam mlada sina, mlada sina gospodina.
č 53
Orgijastičku narav poprimaju takve ophodničke prijetnje u dru goj pjesmi: [57]
Rastrgat ćemo sina
Ako ne ć'te darovati, oćemo vam sinka zeti, najmlajšega, najdražega, oćemo ga otpelati s crne gore v ravno pole, med deklice, med snašice, tam čemo ga rezigrati, rezigrati, restancati.
85 Vidi gore str. 336.
H 14
Hrt i sokol
Tu se deklice i snašice ponašaju kao krvožedne menade, žene koje je zgrabilo sveto Dionizovo ludilo. T o što se opisuje pravi je <J7WQCXYf16c;, bakhantsko rastrzavanje žrtve golim zubima i krva vim usnama. T o je vrlo j asan trag orgijastičkoga kulta u slavenskoj obrednoj predaji. I u skladu s tim pradavnim predodžbama žrtva, u ovom slučaju ljudska, sin domaćinov, postiže status blaženstva: [58]
Ak nam ne 'te daruvali, mi vam bumo sinka zeli, sinka zeli otpelali, v ono dole ravno pole de nam rastu modre rože, modre rožefijolice ke nam beru devojčice, devojčice plenčice (!). Tam ga bumo rezigrali, rezigrali, restancali, s belim kruhom nahranili, s rujnim vinom napojili.
B!diemtz'o
H 19
Belaj se za svoju pretpostavku o tome da su koledari odnijeli no vorođenoga Perunova sina poziva na neke od tih pjesama. One su doista ne samo vrlo zanimljive, nego i vrlo sugestivne baš u njegovu smislu. Nevolja je s njima za njega samo to što ih ne pjevaju op hodnici koledari o Novoj godini, nego ophodnici jurjaši o Jurjevu danu. Jesu li i jurjevski ophodnici Velesovi ljudi? Oni se, kako poka zuju pjesme koje pjevaju, potpuno identificiraju s Jurjem, J arilom, s njegovim hodom i dolaskom pred vrata Perunova dvora. Oni, dakako, jesu Velesovi, ali upravo onoliko i onako koliko i kako je i sam J arilo Velesov. Oni ga sigurno nisu oteli i odnijeli Veles u jer s njim dolaze od Velesa od iza mora. Njihova prijetnja da će doma ćinu ako ih ne obdari odnijeti sina ne odnosi se na Jarila. Ti stihovi nisu argument za Belajevu pretpostavku. Da se tekstovna predaja s njom ne slaže, pokazuje i to što se jurjaši ne prijete samo da će uzeti sina, nego i kćer:
Te pjesme ne pjevaju koledari
]urjaši se identificiraju s Jurjem, oni ga nisu oteli
Zeleni lug -- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
[59] Uzeti će kćer
Pjesme ne govore daje ]arilo otet
Zasluga i dug
Darujte nam svetogjurja: Ak ga ne ć'te darovati, kuću ć'mo vam potkopati, vašu ćerku otpeljati, otpeljati i odvesti, ali kući ne dovesti.
H 21
A Perunova kći Morana nije ostavila očev dvor i nije otišla Veles u, nije postala Velesova, osim time što je postala Jarilova, koli ko je Jarilo Velesov. A on je sigurno i to. Ono što nam govore autentični tekstovi nije onako j edno stavno i j ednoslojno kao priča koj u je, vrlo domišljato, ali očito malo prenagljeno, tu smislio Vitomir Belaj . Uostalom, i on sam vrlo izričito kaže da se u pjesmama nigdje ne spominje kako se Perunov sin odvodi Vel esu. To je tu temeljna činjenica. Zbog toga se i ne može, bar za sada, rekonstruirati takvo obredno ka zivanje mita. Kako god tu treba staviti točku, valja ipak pripomenuti da j e svime time pokazano tek to d a Belajeva pretpostavka o tome da su koledari, Velesovi ljudi, oteli Jarila, Perunova najmlađega sina, i odnijeli ga Velesu kod kojega je odrastao s njegovim djevojkama kao svojim sestrama, - da ta pretpostavka nema potpore u tek stovima. Nije pokazano i to da ta pretpostavka ne stoji. Ona je vrlo suvisla i uvjerljiva, dobro se uklapa u mitski kontekst, koliko nam je poznat. A to da j u je zamislio i obrazloženo iznio ostat će Vitomiru Belaj u trajna zasluga. I ovaj pisac ostao mu je od toga u dugu.
Hrt i sokol
6.
Tuđe i svoje
U sjevernoruskom svadbenom običaju nevjesta gledajući u rodi teljskoj kući prema mladoženji koji joj se približava pjeva ovakvu obrednu pjesmu:86 [60]
I1AeT-TO BeAb qp<-qp<emm ITO MOCTOQbKY KaAHHOBy. KaAHH MOCT BhrrH6aHTQe, KaAHHbi-Te AOMaiOTQe. J13-ITOA rrpaBOH-OT HO)I(eHbKH BOAa-rpe3h Bbl)l(lfMaHTQe, H3-ITOA AeBOH-OT HO)I(eHbKH OfOHb C HCKpaM BbiAeThiBaeT
Tud tudin
PC 342b, NQ S
- >>
Ide pak to tuđ tuđin po mostiću kalinovu. - Kalinov se most sagiba, kaline se lome . ... Ispod desne noge voda se i mulj ižima, ispod lijeve noge oganj s iskrama izlijeće.<<
Tu naravno najveću pozornost pobuđuje neobičan hod mlado
ženjin, jednom nogom u vodi i blatu, drugom nogom u ognju i iskrama. Ali uočiti valja i to da nevjesta mladoženju naziva tuđim tuđinom. U pretkršćanskoj slavenskoj vjerskoj slici svijeta svaka ljudska svadba ponavlja onu božansku od koje je godini rodnost. Ljudska svadba obredno predstavlja božansku i od nje dobiva svoju plodonosnu snagu na kojoj se zasniva nastavak života u rodu. U svadbenom se obredu stoga mladoženja prikazuje kao Jarila koji dolazi iz daleka, od iza mora, iz tuđe zemlje. Zato je on nevjesti tuđ tuđin. Nije to nikakva kreativna improvizacija, nego je taj naziv za mladoženju čvrsto ukorijenjen u obrednoj tekstovnoj predaji. To osobito zorno pokazuje sveta zagonetka, također u sjevernoruskom svadbenom običaju, sadržana u tužaljci nevjeste koja plače jer mora ostaviti roditeljski dom: 86 Usp. gore str. 46-47.
]ar ilo dolazi iz daleka
Čvrsta obr edna tekstovna pr edaja
Zeleni lug -- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
(61) Tamna šuma
Medvjed
Zmaj
Zeleni lug
Svekar i svekrva
Djeveri i za ove
Tud tudin
BOIII Aa MOJI BOAJI BeAlfKaJI BO Aeca BO TeMHbie, B Aeca TeMHbie, ApeMy'IHe. KaK HaiiiAa Aa TPH Aopo)!(eHhKlf. flo ITepBoil ITOIII Aa ITO Aopo)!(eHbKe MeABeAb-TO Ae)!(lfT CO MeABeAHQeH. Y)!( TYT MOJI BOAJI lfCITyraAaCJI, CO AOpo)!(eHbKlf BOpO'IaAaCJI. KaK ell\e-To HaiiiAa Aopo)!(eHbKy, Ha 3TOH TO ITyTe-Aopo)!(eHbKe Ae)!(lfT 3MeH CO 3MeJITaMlf. Y)!( TYT MOJI BOAJI HciTyraAaCJI, CO AOpO)!(eHbKlf Bopo'IaAaCJI. flo TpeTbeil TO ITOIII Aa ITO Aopo)!(eHbKe 3eAeHOH-OT Ayr pa3pb!B'IaTblll. Y)!( KaK TYT MOJI BOAJI lfCITyraAacJI, CO AOpo)!(eHbKlf BOpO'IaAaCJI. Y)!( KaK MO)!(HO 3HaTb, MO)!(HO BeAaTlf, CaMOH Aa AOfaAaTlfCJI: flo ITepBoil ITO Aopo)!(eHbKe He MeABeAb Ae)!(lfT C MeABeAlfQeH CBeKop CO CBeKpOBYIII KOH. Ha BTopoil-To Ha AOpo)!(eHbKe He 3MeH CO 3MeJITaMlf AeBepbJI CO 30AOBYIII K aM. KaK Ha TpeTheil To Aopo)!(eHhKe He 3eAeHblll Ayr Ae)!(lfT pa3pb!B'IaTOH Ae)!(lfT 'IY)!( qy)!(eHlfH e '�Y)!(lfe CTopoHyiiiKlf.
11 234-235
- >>Ušla je moja velika djevojačka sloboda u tamne šume, u tamne šume neprohodno guste. I našla je tri staze. Pošla je po prvoj stazi - a to leži medvjed s medvjedicom. I već tu se moja sloboda preplašila i vratila se s te staze. I našla je još jednu sta zu, a na tom putu i stazi - leži zmaj sa zmajadi. Već tu se moja sloboda preplašila i vratila se s te staze. I pošla je po trećoj stazi - a tamo leži zelena livada razrovana. Već tu se je moja sloboda preplašila i vratila se s te staze. Već se nekako može znati, može saznati, sama mogu pogoditi: Na prvoj ono stazi ne leži med vjed s medvjedicom - svekar sa svekrvom. Na drugoj ono stazi
Hrt i sokol nije zmaj sa zmaj adi - djeveri sa zaovama. A na trećoj ono stazi ne leži zelena livada razrovana - leži tuđ tuđin iz tuđe zemlje.«
Čudna je ta zagonetka, a još čudnija odgonetka, ali je slika vrlo jasna. To je živo slavensko poganstvo. Tamne šume, neprohodne i guste, to je Velesov svijet, njegovo carstvo. U šumi se on i pokazuje: kao zvijer medvjed, kao zmaj i kao zeleni lug. To je svijet gospodara šuma. Svijet nama stran. A odgonetka veli da su medvjed i med vjedica zapravo svekar i svekrva, zmaj sa zmajadi zapravo djeveri i zaove, dakle sve bliski pripadnici mladoženjina roda. A kada se čuje da je zeleni lug tuđ tuđin, jasno je da je to mladoženja sam. On je tuđ i njegovi su tuđi jer nisu pripadnici nevjestina roda. To je uostalom i pretpostavka sklapanju valjanoga braka. Put nevjeste mladoženji i njegovima odlazak je u strašan i nepoznat svijet, kao u tamnu, neprohodnu šumu. Zato nevjesta obredno plače i oplakuje svoj usud. Ista zagonetka s istom odgonetkom javlja se i u drugoj svadbenoj tužaljci. U tome plaču nevjesta pripovijeda svojim roditeljima o snu koji je usnila. Među ostalim je vidjela i ovo: [62]
BhiXOAHAa KpacHa AeBHI�a BO III HpoKo BO q11cTo noAe. CepeAH Aa IIOA5! q11cToro CTOHT ropyiiieHbKa BbiCOKa5!. Ha rope Ae)!(HT 3Bepb co 3BepHHOJO, 3Me5! Ae)!(HT Aa co 3Me5!TaMH. CepeAH rOpbi BbiCOKHe CTOHT CTOA6 Aa HOBOToqeHhiH. OH rop11T, pa3rop5IeTC5!, KpyroM HCKpaMH 06CbiiiaeTC5!. B hr cKa)!(HTe, Bhi, noApy)!(eHbKH, K qeMy Aa COR np11BHAeAC5I? Aa 11 caMa 3HaJO, caMa BeAaJO, qTO He ropa CTOHT BhiCOKa5!, TYT qy)!(a5! AaAbHa cTopoHa, 3AOAeHKa He3HaKOMa5!. Ae)!(HT He 3Bepb co 3BepHHOJO, -
Velesov svijet
Mladoin�ia je tud, ne pripadd nevjestinu rodu
Gora Zvijer Zmija
Tuda zemlja
Zeleni lug .- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine AHXOH CBeKop CO CBeKpOBKOIO; Ae:>KaT He 3MeH CO 3Me.HTaMH, TYT AeBepb.H co 30AOBKaMH; CTOlfT He CTOA6 Aa HOBOTO'IeHblll, TYT rpo3a CTOHT MOAOAeQKa.H, He ropHT, He pa3rop.HeTc.H, AO rropbl Aa IIOXBaA.HeTC.H.
Svekar i svekrva Djeveri i zaove Užas momački
ill
523-524, NQ 1697
- »Izlazila je prekrasna djevojka u široko ravno polje. Usred ravnoga polja stoji gora visoka. Na gori leži zvijer sa zvijericom, zmija leži sa zmijadi, nasred gore visoke stoji stup novoistoka ren. On gori i razgara se, oko sebe sipa iskre. Kažite, vi, moje drugarice, čemu mi se taj san prividio. A ja i sama znam, sama saznajem da to ne stoji gora visoka - to je tuđa daleka zemlja, zločinka nepoznata. Ne leži to zvijer sa zvijericom, - zao svekar sa svekrvom; ne leže to zmaj sa zmajadi, - tu su djeveri sa zao vama; ne stoji to stup novoistokareni, - tu stoji užas momački, ne gori ne razgara se, za sada se samo šepuri.« Mladoženja užasan jerje tud
Mladoženja se nevjesti čini užasnim na prvom mjestu zato što je tuđ, u tuđoj zemlji, koja je kao tuđa tu i zločinka. Obilježja tuđine posve su mitska, a ista su kao i u prethodno navedenom svadbenom plaču. U oba se ta plača tude, kojemu pripada i mladoženja kao tud tudin povezuje s obje teriomorfne, životinjske pojave gromovnikova protivnika. On je tamo prisutan i kao zvijer (zvbv), i to na prvom mjestu medvjed (medvedb) , i kao zmaj ili zmija (zmbjb, zmbja) . Vrlo
Zvijer i zmaj
Tud tudin
Skočio je skotski, pogodio zvjerski
izričito to kazuje treća ruska svadbena pjesma, i ona sa sjevera. Tu pjeva nevjesta o mladoženji koji na svadbeni dan upravo stupa u njezinu roditeljsku kuću: [63]
KaK HAeT :>Ke '�Y:>K-'Iy:>KeHHH K HaM BO CBeTAYIO CBlfTAlfQIO, Aa BO CTOAOBYJO ropHHQJO. OH 3acKOQHA rro-cKOTHHHOMy, Aa 3afA.HAeA II0-3BepHHOMy. Y:>K KaK .H HcrryraAace, y MeH .H, MOAOAeiiieHbKlf,
Hrt i sokol HO)I(eHbKII 110AAOMIIAIICe, pyu;eHbKll 011YCTllAIICe, 3aXBaTIIAO cepAeli;IIKO. KaK Aa TYT II AO TOBO, AO TOBO ll 110 Te fOAbi, R XOAIIAa )Ke, MOAOAa, BO Aeca Te 110 BOAAIIHKII, Aa BO 110AR Te 110 RfOAKII. PaH bille R He 6oRAace B AliCe 3BepR-TO AIOTOBa, Aa MeABIIAR cepAiiTOBa, KaK R CeHIJ;RC liCI1yraAaCR.
Nisam se tako bojala zvijer i PC 102, N9 l l S
medzjedu
- >>Kako to samo ide tuđ tuđin, k nama u svijetlu gostinsku sobu, u sobu s prostrtim stolovima. Skočio je po skotski, i po gledao po zvjerski. A kako sam se samo ja već prestrašila, u mene, mlade, presjekle su se noge, ruke su klonule, zapelo je srce. A ja sam tu i do tada, do tada i tih godina, hodila, mlada, u šume po bobice, i u polja po jagode. Ranije se nisam bojala, u šumi ljute zvijeri i srditoga medvjeda, kako sam se sada pre plašila.<<
Pjesma je tu široko razvedena da bude što dojmljivija. Tu su i sva mitska obilježja. Mladoženja koji prvi put ulazi u kuću naziva se sasvim izravno tuđim tuđinom (qy)K-qy)Kemm) . To tu stoji na početku, i to je temeljno, u tome je sve. Mladoženja dolazi u nevje stinu kuću kao stranac, dolazi iz tuđine. Mitski: dolazi po dalekom putu od iza mora, preko brda i dolina. Tu je sad oboje: i medvedb, kao u nevjestinu plaču koji je tu nave den kao prvi, i zverb, kako je u plaču koji je tu naveden drugi. Tu se jasno pokazuje da oboje pripada još prvobitnoj slavenskoj obrednoj tekstovnoj predaji. To potvrđuje i ruski zagovor, iz kojega se vidi i to kako se oboje javlja sasvim neposredno povezano u izvornom obrednom tekstu, a pripada i sferi crnoga (čbrno) i tamnog (tbmno). U tom se zagovoru kazuje: II noHecii, qepHbiH 3Bepb MeABeAh, B TeMHbie Aeca, 3aTonqii, qepHbiH 3Bepb MeABeAh, B Ahi6yqiie 6oAoTa (MaH: 86, N9 2 1 5) »i ponesi to, crna zvijeri medvjede, u tamne -
Mladoženja dolazi iz tudine
Z vijer medvjed
Crno i tamno
Zeleni lug ....., Trago vima svetih pjesama našepretkršćanske starine
Stočji bog
Orao na dubu
Visoko sjediš, daleko glediš
U šumi se zacrnilo Svekrva i zaove
šume, zatopći, crna zvijeri medvjede, u bibava blata«. Osobito je znatno što su u ovom trećem plaču sasvim usporedo uvršteni ITO CKOTHHHoMy i ITO 3BepHHoMy. Time se medvjed, teriomorfni pro tivnik gromovnikov, dovodi sasvim jednoznačno u vezu sa stočjim bogom (skofbjb bogo) , velikim bogom Velesom. Dalje se razvijaju obilježja tog mitskoga ustrojstva u ruskoj po kladnoj pjesmi: [64]
Ha Ay6y CHAHT opeA, a IIOA Ay6oM rraBa. BorrpoiiiaeT opAa rraBa KpacHaJ�: »A 'lero Thr, opeA, BhiCOKO CH AH III ? BhiCOKO CHAHIII , AaAeKo rAJ�AHIII ? « - »>l BhiCOKO CH)Ky, JI AaAeKo rAJ�)Ky. >I AeAeKo rAJ�)Ky, Aa AHBO BH)Ky: Y)K H 'ITO 3TO B Aecy MHe IIOBHAeAOCJI? Y)K H 'ITO B Aecy 3a'IepHeAOCJI? TH He MeABeAHQa C MeABeAJITKaMH.« - »HeT, TO CBeKpoBa MOJI CO 30AOBKaMH.«
A onda paunica kao nevjesta u nastavku pjeva opet od početka, sve riječ po riječ isto, tek je sada orlov odgovor i pauničin njemu ovakav:
U šumi se zabijelilo
Y)K H 'ITO 3TO B Aecy MHe IIOBHAeAOCJI? Y)K 'ITO 3TO B Aecy 3a6eAeAOCJ1 ? TH He Ae6eAyiiiKa C Ae6eAJITKaMH?«
Hrt i sokol - »HeT, TO MOj! MaTylliKa co cecTpH'-\aMH.«
Majka i sestre Ill
339, NQ 1 185
- »Na dubu sjedi orao, a pod dubom paunica. Pita orla prekra sna paunica: 'A što ti, orle, visoko sjediš? Visoko sjediš, daleko gledaš?' - 'Visoko sjedim, daleko gledam. Daleko gledam, i vi dim čudo: I što se to meni već u šumi pokazalo? I što se je to u šumi zacrnilo? Nije li to medvjedica s medvjedićima?' - 'Ne, to je moja svekrva sa zaovama.' «
A onda paunica kao nevjesta u nastavku pjeva opet od početka, sve riječ po riječ isto, tek je sada orlov odgovor i pauničin njemu ovakav: - >>Visoko sjedim, daleko gledam. Daleko gledam, i vidim ču do: I što se to meni već u šumi pokazalo? I što se je to u šumi zabijelilo? Nije li to labudica s labudićima?<< - >>Ne, to je moja majčica sa sestricama.<<
Tu je crno vrlo uočljivo suprotstavljeno bijelomu, praslavenski Čbrno : belo. Ta oprjeka nosi cijelu strukturu pjesme. S njom je povezana suprotnost svojte i rodbine. Svekrva i zaove pripadaju mladoženjinu rodu, a njezina majka i sestre nevjestinu. S njezinoga gledišta svekrva su i zaove crne, a majka i sestre bijele. T o je jedan od konkretnih sadržaja suprotstavljenosti tih boja. Noći i dana. U taj sklop tekstovne predaje ulazi i zmija (zmbja) . O mladoženjinu snuboku koga naziva tuđim lukavim87 proscem (qy)l( AeCAIIBOHoT cBaTyiiiKO) pjeva nevjesta ovako: 3acKo�IIA no 3BepiiHoMy, l Aa 3aiiiiineA no 3MeiiHoMy - »skočio je po zvjerski, zasiktao je po zmijski«. To sasvim uvjerljivo potvrđuje da se tuđi rod kojemu pripada mladoženja s nevjestina gledišta pribraja sferi boga Velesa i pokazuje da se u tekstovima Što se ovdje navode doista čuva živa predaja slavenskoga poganstva. Ne valja previdjeti da se u njima svagdje prisutni šuma (leso) i polje (pofe), čime se sve to područje suprotstavlja kući (domo) i dvoru (dvoro) oko nje. Šuma i polje tako 87 Važno je tu uočiti da AeCAHBbiH ne znači samo 'lukav', nego i 'šumski', pa se onda etimološki vezuje za Aec 'šuma'. To je značenje ovdje u mitskom kontekstu osobito važno.
Crno i bijelo
Snubok
Šuma, polje dom, dzoor
Zeleni lug ....., Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine Tude
Snubok dolazi kao i mladoženja
suprotstavljeni kući i dvoru predstavljaju pak ono što je tuđe (t'ude). O tome se tu i radi. Suvislost nama potpuno nepoznatoga misaonog sustava koji je zakodiran u toj uvelike razdrobljenoj i slabo pregled noj tekstovnoj predaji izvanredna je. Snubok se kao izaslani predstavnik mladoženjina roda u takvim pjesmama javlja i na njegovu mjestu. Tako u ovom plaču: [65] Aa no MOeTy TO KaAHHoBy. f1epeBOAHHKlf AOMIOTL\e, Aa MOeTOBlfL\11HKlf 3h!6AIOTL\e. Aa III To KAaAeT PYKH Hi eKo6y OT PYKH eKo6a BhirHyAaeh. 0TBOp11A ABepH Hi rr.siTy, 3aeKOL\lfA no-eKOTI1HHOMy, Aa 3arARAeA no 3Bep11HOMY Ha MeHR , MOAOAeiii e HbKy. Y:>K KaK R HenyraAaee. 51 XOAHAa :>Ko MOAOAa,
Nisam se bojala ni trijeska, ni tutnjave
Aa no Aeey ApeMyL\eMy, Aa no 6oAoTy ebiTIYL\eMy, He 6oRAaeh R, MOAOAa, H li TpeeKy, Hl1 BepeeKy. Y:>K K aK R HenyraAaee B H36e e BaTa AeeAHBOBO. Ho:>KeHhKH noAAOMHAHee, pyL\eHKlf onyeTHAHee, MOR 6yi1Ha.H rOAOBa e nAeL\11KOB noBaAHAaee, Aa 3aXBaTHAO eephAeL\HKO. Y:>K KaK 3TOT AeeAHBhili e BaT Bee XOAHA Aa noxa:>KHBaA, poBHO L\epT-OT IIOHaiii H BaA He nyTeM, He AoporOio eo6aL\hHM npo6e:>KHIIIqoM, Aa BopoHhHM rrpoAeTHIIIqoM.
PC
319a,
NQ 288
88 Druge su varijante te tekstovne predaje PC 1 0 1 , NQ 1 12; 128, NQ 165; 1 29, NQ 166; 1 29, NQ 167; 327a, NQ 3 ; 334a-b, NQ 4; 342b-343a, NQ 5; 347, NQ 5.
Hrt i sokol - >>A što to ide lukavi snubok, po mostu kalinovu. Daske se lome, mosne grede se njišu. Š to stavlja ruke na sponu, - od ruke se spona svinula. Orvorio je vrata udarcem pete, skočio je po skotski, i pogledao po zvjerski na mene mladu. Kako sam se već prestrašila! Ja sam pak mlada hodila po gustoj neprohodnoj šumi, po pištavom blatu. Nisam se bojala, ja mlada, ni trije ska, ni tutnjave. Kako sam se samo u izbi preplašila lukavoga snuboka. Noge su mi se presjekle, ruke su mi klonule, a moja plahovita glava oborila se s pleća, i zapelo je srce. Kako je to već samo lukavi snubok sve hodio i obilazio, kao đavol gonio, ne putem, ne cestom, - nego gdje pas protrči, gdje vrana proleti.«
Tu se jasno prepoznaju obilježja prisutnosti boga gromovnika. Trijesak i tutnjava izraz su njegove sile. Ruski BepecK može značiti i 'udar groma'. Javljaju se tu uz skotski skok i zvjerski pogled, pa su u nevjestinoj pjesmi prisutna oba velika boga. Zabilježena je iz ruskoga pučkog govora ovakva izreka: Eepe3y BepecKoM pacKoAHAO, a pe651T oKoAo Hee orAyUIHAo. TaKoM rpo3bi H He 6brAo - BepecK 3a BepecKOM, TOro H )l(AH - y6heT (CPHf S .V. BepecK)- »Brezu je raskolio udar munje, a djecu uokolo je zaglušio. Takve oluje još nije bilo - udarac munje za udarcem munje, čekaj samo - ubit će.« Druga jedna varijanta pokazuje da gromovnikova obilježja tvore čvrst sastojak te obredne tekstovne predaje: [66]
XOAHAa, 3AOI_\eCHaR, BO Aeca TO ApeMy'-\He, He 6oRAace MOAOAa, HH TpecKy, HH sepecKy, HI:! 3BepR AJQTOBO, HI:! TyqH-TO CTparnHb!e
51
Bog gromomik
Trijesak i tutnjava, ijuta zvijer
PC 327a, NQ 3
i strašan oblak
- >>Hodila sam, ja zlosretna, u šume guste neprohodne i nisam se mlada bojala, ni trijeska, ni tutnjave, ni ljute zvijeri, ni straš noga olujnog oblaka.<<
Tu su i trijesak i tutnjava, tu je i ljuta zvijer, ali i prijeteći gromovit oblak. Oba se velika boga tako suprotstavljaju jedan drugomu, oba u odnosu prema nevjesti. Bila je s njima u ravnoteži, a sada je,
Oba velika boga
Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
kad je naišla svadba, tuđe silovito i prijeteći prevladalo. U svadbi se oboje spaja, u njoj se suprotnost zaoštruje, ali i dokida. Mladoženja i snubok su s gledišta nevjeste bića iz tuđega svijeta i stoga posve neprikladna za ljudski saobraćaj . Ona o jednome i o drugom pjeva: [67] Ne umije saobraćati s ijudima
OH 3aCKoqlfA no-cKOTHHHoMy, 3afA.l!AeA no 3aBepHHOMy. He yMeT qy)i(-qy)l(eHHH BAOAh no TepeMy npoHTHCh, C AIOAhMH CAOBa-TO MOABHTH, Aa HHCKO CTaTh-nOKAOHHTHCe.
P C 327a" N9 3
- >>Skočio je po skotski, pogledao je po zvjerski. Ne umije tuđ tuđin dolje po trijemu prošetati se, s ljudima riječ progovoriti, nisko stati i pokloniti se.«
I medvjed, i zmija - tudi rod
U ruskim svadbenim običajima rabe se medvjed (MeABeAh) i med vjedica (MeABeAHu;a) kao nazivi za mladoženju i za nevjestu, uvijek s gledišta roda kojemu ne pripadaju. I svekrva se obredno izjednačuje s medvjedicom. A uz to se svekrva i nevjesta, jedna s gledišta druge, izjednačuju i sa zmijom (3MeJI) .89 Tako oba životinjska pojavna lika boga Velesa u svadbenom obredu stoje uvijek za onaj tuđi rod. Divlja zvijer susreće se u još jednom motivu tih ruskih pjesama. Nevjesta moli svojeg oca ili brata da ode u šumu i odande dovede ljutu zvijer te se time prestraši mladoženja i potjera da se vrati ne obavljena posla: [68]
Lav - ijuta zvijer
Aa Thi CXOAH-KO cy-6aTJOIII KO, Aa BO Aeca-Te BO TeMHhie, Aa BO rapH-Te ApeMyu;He, Aa Th! HaHAH-KO, cy-6aTIOIIIKO, Aa A�Ba-3BHp.H-TO AIOTOBa, Aa MeA BH Aa cepAHTOBa, Aa npHB.H)J(H-Ko, cy-6aTJOIII KO, Aa cepeAh III H poKHe YAOL\hKl:l.
89 Usp. YcrreHcKHH, 1982, 101-103, 163-166; Katičić, 2008a, 161-162 .
Hrt i sokol Aa AeB-oT 3BHpb rroBopoTHTu;e, Aa A06pb!H KOHb 3aBopoTHTu;e.
PC 1 37, N9 1 3'P0
- »Daj silazi, gospodaru tatice, u šume, u one tamne, u gore gusto zaraštene, neprohodne, i nađi, gospodaru tatice, lava, ljutu zvijer, medvjeda srditoga, i priveži ga, gospodaru tatice, usred široke ulice. Lav će se, zvijer, okrenuti, a dobar će se konj uzvrpoljiti.«
Konj će se uzvrpoljiti
Nema dvojbe da to treba razumjeti onako kako u drugim va rijantama izričito i stoji: AeB-OT 3BHpb rroBopoTHTIJ,e, l y qpwro qpzeHHHa l A06pbiH KOHh 3aBopoTHTIJ,e (PC 1 1 3, NQ 1 39) - »Lav će se, zvijer, okrenuti, a u tuđega tuđina dobar će se konj uzvrpoljiti«. Ali ipak valja upamtiti da se tu, kada je riječ o zaustavljanju mladože nje što dolazi nevjesti, govori samo o konju. (usp. dolje str. 382-387) Oprjeku pak o kojoj se tu radi potpunije izriču druge sjeverno ruske svadbene pjesme, također u plaču nevjeste: [69]
T>DKeAeHhKO pacCTaBaTHOI
Svoj rod
CO CBOHM pOAOM-ITAeMeHbiO, CO CBOHM OTIJ;OM-MaTepb!O.
tudi rod
T.H)!(eAeHbKO rrpllBbiKaTh 6yAeT KO qy)!(OMy OTIJ;y-MaTepH, KO qy)!(oMy poAy-rrAeMeHH.
P6 3, 79, N9 2, 12, 10-17
- »Teško je rastajati se sa svojim rodom i plemenom, sa svojim ocem i materom. ... Teško će biti privikavati se tuđemu ocu i materi, tuđemu rodu i plemenu.<<
Tu je sasvim jasno rečeno da se tuđemu (t'ude), o kojem je ovdje bilo toliko riječi, suprotstavlja svoje (svoje). To su ključne riječi koje uz ostale takve nose ustrojstvo poganske slavenske vjerske slike svijeta. Ista oprjeka javlja se u tim sjevernoruskim svadbenim pjesmama i u sasvim drugom kontekstu. Tuđenje nevjeste od mladoženjina roda zna biti i još žešće izraženo. T ako u ovoj svadbenoj pjesmi: 90 Druge su varijante te tekstovne predaje: PC 1 1 3, N9 1 39; 1 14, N9 142; 1 14, N9 143; 1 15, N9 145; 177, N9 16; 177, N9 16' 212. N9 228; 3086=309a, N9 l ; 3336-334a, N9 4.
Tude - svoje
Zeleni lug -- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
[70]
Tudi tudini
Svoj rod i pleme
y Ay6oBOrO CTOAa Aa IIOCTORAa BO pyKaX 6b!Alf IIOAHOCbl 30AoqeHbie, Ha IIOAHOCaX 6b!Alf qapoqKif xpycTaAbHb!e, BO qapoqKaX XMeAbHOe 3eAeHO BlfHO 3AOAeRM qpKI1M qy)!(aHHHaM, 3Tb!M rOCTRM He3HaKOMbllfM. J1 IIOKOpHAa CBOIO MAaAyiO roAOBYIII Ky: rrepBbiH pa3 R IIOKAOHHAaCR MOR BOAIOIII Ka C rOAOBYIII Klf yKaTHAaCR, ApyroJ'l: pa3 R IIOKAOHHAaCR rro6AeKAO MOe 6eAOe AlfqlfKO, TpeTHH pa3 R IIOKAOHHAaCR IIOAPO)!(aArr MOH pe3Bhie HO)!(eHhKH CBOe poA-IIAeMR KpacHa AeByiiiKa rrocpaMHAa. P6 3, 28, NQ l, 14, 35-50
5I
- >>]a sam stajala kraj dubova stola - u rukama su mi bili plad njevi pozlaćeni, na pladnjevima su bile kristalne čašice, u čaši cama opojna rakija za zlotvore tuđe tuđine, te nepoznate goste. I pokorila sam svoju mladu glavu: prvi sam se put poklonila - moja djevojačka sloboda otkotrljala se je s glave, drugi sam se put poklonila - povenulo je moje bijelo lice, treći sam se put poklonila - zatresle su se moje čile noge, svoj sam rod i pleme ja prekrasna djevojka posramila.«
Odbojnost prema mladoženjinu rodu kao prema tuđem tu do ista ide prema skrajnoj skrajnosti. Teško je reći je li tako bilo već u praslavenskim svadbenim pjesmama ili je to možda osebujan razvoj sjeverno ruske predaj ne kulture. Tekstovi koji se ovdje navode pri padaju samo sjevernoruskom folkloru, po mnogo čemu osebujnom, ali to da se pri svadbi tuđe suprostavlja svojemu tako je izvorno i arhaično, izravna pak oprjeka ključnih riječi t'udb i svojb tako je temeljna da je teško pomišljati da ona tu nije nasljeđe još praslaven skoga obrednog pjeva vezanog za svadbu, najprije svetu božansku, a onda i svaku ljudsku, jer svaka ljudska ponavlja onu božansku. Iste predodžbe dolaze do izražaja i u drugoj sjevernoruskoj svad benoj pjesmi:
Hrt i sokol
[71]
He 6oJOCh Aa He IIOAOxaJOCh, 11 He CThDKych Aa 11 He copoMAIOCh, IlOKa CBOH AOM Aa-if CBOJI BOAJI, IlOKa y CBOHX )l(aAaHHhii1X pOAHTeAeif. Bh! rrocAylllaifTe, )l(aAaHHhie poAHTeAH! MHe-Ka CMHTh AH IIOAOHTH K CTOAY Ay6oBoMy, IIOKAOHI1Th CBOJI fOAOBYillKa, rroKopHTh cBoe cepA3IllYqKo 3TI1M fOCTJIM He3HaKOMhii1M, 3THM qy)i(HM qy)l(eHHHaM, BCeMy Kpyry MOAOAel.IKOMy, MOAOAY KHJI3JO B oco611Hy? P6 3, 35, NQ l. 18, 33-34
5J:
Svoj dom, svoji roditelji
Tudi tudini
- »Ne bojim se i ne plašim se, i ne stidim se i ne sramim se, do kle god sam u svojem domu i u svojoj slobodi, dokle god sam u svojih dragih roditelja. Poslušajte, vi, dragi roditelji! Smijem li ja pristupiti stolu dubovomu, pokloniti svoj u glavu, pokoriti svoje srce tim nepoznatim gostima, tim tuđim tuđinima, sve mu krugu mladih junaka i osobito mladu knezu?<<
Kako god je to isti motiv, tu se ipak nazire da će se suprotnost tuđega i svojega, koja se i tu vrlo jasno izriče upravo tim riječima, u svadbi prevladati, da će tuđe postati svoje i tuđi rod svojta. U tom smislu upućuju i riječi što ih na sjevernoruskoj svadbi pjeva nevjesta: Tbi nocAyiiiaH qy)K qy)K6IfHHH! e MOHM poAOM cono3HaTHOI (P6 3, 39, N9 l , 24, 1 3- 1 4) - »Ti, poslušaj , tuđi tuđinče! S mojim se rodom valja upoznavati«. A kako se rodovi, isprva tuđi jedan drugom, svadbom zbližavaju razabire se iz jedne druge sjevernoruske svadbene pjesme: [72]
Tude postaje svoje
I1 ysHAaAa, npHMeTHAa, qTo poAHTeAh-TO Moif 6aTJOillKO BO l.IBeTHhl IIAaThJI OAeBaeTCJI, C pOAOM-IIAeMeHeM CKOIIAJieTCJI, B rryTh-AOpO)I(eHhKY CHapJI)I(aeTCJI 3a qy)I(HM 3a pOAOM-IIAeMeHh!O CO CBOHMa OH CO 3BaThiMa P6 3 , 18-19, NQ l, 6, 6-12
Oba se roda upoznavaju
Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
- »Ugledala sam, primijetila, da se to roditelj, moj tatica, odijeva u obojena odijela, s rodom se i plemenom skuplja, oprema se za put i cestu za tuđim rodom i plemenom, on sa svojim uzvanicima.«
Tu je izrečeno kako oba roda dolaze u dodir i upoznavaju se. To j e drugo lice svadbe: posvojenje tuđega. Da je suprotstavljanje tuđega i svojega u predajnom tekstu sla venskoga svadbenog obreda doista praslavensko, pokazuju hrvatske tradicijske svadbene pjesme. Jedna je takva upravo ova: [73]
Svoja majka tuda majka
Vinacplete lipa Mara sve od pave lipe trave i traktura zelenoga. Kod svoje ga majke plela, a kod tude rasplićala. K sebi druge dozivala: »Pomoz'te mi vinac plesti jerja moram odlaziti, roditelje ostaviti, tudeg rodu rodom zvati svoga moram zaboravit.«
Sm 1 2 , br. 19
I tu se sasvim jednako suprotstavljaju t'udb rodb i svojb rodb kao ključne riječi i nosive grede ustrojstva toga obrednoga pjeva. Potvrđuje to i druga hrvatska svadbena pjesma:
Daleko tudem
Otpremam se na daleko, na daleko tudoj majki, tudoj majki, tudem tati. Tuda majko, dobra budi dokja svoju zaboravim. Tudi tata, dobar budi dokja svoga zaboravim.
Sm 9, br. 8
Takva suočenost tuđega sa svojim bitan je element mitskoga shvaćanja svadbe, a ta predaja nedvojbeno potječe još s praslavenske vremenske razine. Dublje korijenje bit će indoeuropsko. Da se o tome nešto kaže, potrebna su, međutim, posebna istraživanja.
Hrt i sokol
Tuđina se veže s daljinom i u ruskoj predaji. Tako u sjevernom skoj svadbenoj pjesmi: [74]
YBe3p MeH>I, AYIIIY KpaCHy AeBHu,y, Ha 03H06HYJO qy:>I
Tuda daleka zemija
- >>Odvest će mene, dušu prekrasnu djevojku, u studenu tuđu daleku zemlju.<<
Ti se stihovi kao stajaći javljaju i u drugim sjevernoruskim svad benim pjesmama (P6 22, N2 1 0, 68; 24, N2 l l , 5; 24, N2 1 2, 6; 24, N2 1 2, 1 3 ; 2 5 , N2 1 2, 26) . Kad se u proljeće pokrene rodnost godine, dolazi J arilo iz daleka, od Velesa iza mora, pred sjajna vrata Perunova dvora. On zapravo dolazi kući, na svoje, jer j e Perunov sin, ali dolazi iz tuđine i nosi na sebi biljeg tuđega. No on zlatnim ključem otvara zemlju, vrata koja su cijelu dugu zimu bila čvrsto zatvorena, i kroz njih iz toplog virja pušta rosu koja oživljuje lug i polje. Potjeraju trava i mladice, sva se gora zazeleni, brdo i dolina. Tako pjevaju njegovi ophodnici. Po zimi su se ljudi zatvorili u dom i dvor. Samo taj zaštićeni svijet bio im je svoj . A kada Perunov sin Jarilo, i sam već pomalo tud, dođe iz tude daljine kući, na svadbu sa sestrom Marom, Moranom, polje i lug ljudima postaju svoji i po tome plodni i korisni. Polje tada rodi žitom i pšenicom, pa tako ljudima ne prijeti glad, bar za neko vrijeme, a u lugu je trava sočna i granje drveća buj no pro listalo, tamo se ždrijepci obijesno riću i slavi se razuzdano slavlje pošto je zmaj u odsječena glava i djevojke se u svetom zanosu pre tvaraju u menade što prijete da će rastrzati domaćinova sina. Svime time i lug i polje prestaj u biti tudi i postaju ljudima svoji. Sve to učini Jarilov dolazak iz tude daljine po teškome putu, i blatnom i prašnom istovremeno. Tako od njegova dolaska ono što je ljudima bilo otuđeno, polje i lug, od kojih im je korist uskraćivao gospodar svega blaga i blagodati, veliki bog Veles, postaje opet svoje, kako
.� ,
369
.� ,
]arilo iz tude daijine dolazi na svoje
Poije i lug postaju svoji
Zeleni lug - Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
je bivalo i u proteklim krugovima godišta.91 J arilo vraća uskraćenu
Ljudska svadba ponavlja ]arilov dolazak
blagodat polja i luga isto onako kako i njegov otac Perun svojim trijeskom otvara vrela koja je Zaprjek zapriječio i ljudima pribavlja blagodat bistre vode što prokulja iz stijene.92 A pri ljudskoj svadbi, koja svaka ponavlja Jarilov dolazak, po javljuje se mladoženja i s njim njegovi, od tuđega roda, i plemena da kažemo kako su pjevali stari Slaveni. Ali upravo svadbom on postaje svoj, i njegovi postaju svoji, postaju svojta. To posvojenje tuđega čudo je, - čudo koje se događa svakoga proljeća, a događa i pri svakoj ljudskoj svadbi. Suočuju se tu temeljne danosti ljudske opstojnosti. Usmena predaja, a ovdje nam je na raspolaganju samo ruska i hrvatska, ne daje nam podloge za obuhvatniju rekonstrukciju obrednih teksto va. Ipak potpuna podudarnost ulomaka ruskih svadbenih pjesama, sjevernih i vrlo starinskih, s nekim hrvatskima daje nam čvrsto
Svojta
jamstvo da tu stojimo na du praslavenske vremenske razine, a kao nosive grede ustrojstva toga obrednog pjeva daju se pouzdano uspo staviti izreka: t'ud'b rodo i plemf, te tomu suprotstavljeno i oprječno svojb rodo i plemf. A kada tuđi rod svadbom postane svoj, onda je to praslavenski izraženo apstraktnom imenicom uporabljenom zbirno svojbtb, a kako je ona i-osnova ženskoga roda, prelazi i među a-osnove: svojbta.93 Prodire se tako do vrlo dubokih slojeva pretkr šćanske slavenske doživljajnosti.
91 Tako i Belaj, 1998, 207-208; 2007, 254-256. 92 Usp. Katičić, 2008a, 31 3-326. 93 Usp. M iklosich, 1862-65, s.v. csoHTh; Skok, 1973, s.v. svoj .
Jurjev konj
pjesmama o Jurju, što je kršćans ko ime za mladoga boga Jarila, u kojima se opisuje ka ko po dalekom putu i u trud nom hodu dolazi na zeleni lug, gdje ga doče kuje raspje }arilo vana djevoj ka Mara, njegova nevjesta, u ta kvim pjesmama svih neodl'Ojiz slavens kih jezičnih tradicija uz samoga Jurja opet se i opet spominje od konja njegov konj . 1 A kazivanje o tom njegovu hodu pri tome ostaje za mućeno i nejasno: o Jurju se govori kao o mladom konjani ku, a istovremeno se kazuje da gaca po vodi i topće po blatu, pa mu se od toga i prošupljila o buća.2 Koli ko god su ti te kstovi brojni i tvore doista ugledan korpus, to se proturječje u njima ne razrješuje. Te k mladi bog J arilo po kazuje nam se kao neodvojiv od svojega konja.3
U
-
l.
Konja za djevojku
Iz očuvanih se predajnih vrela razaznaje da je Jarilov konj i sam za se be bio motiv o brednoga kazivanja vegetacijs koga mita. Ta ko na Jurjevo Bjelorusi pjevaju o Jurjevu konju: [l]
Pa3birpayor IOpbHY KOHb, pa36Hy KaMHHb KaiTb!TOM, aY TOM KaMHIO arH !O HeT, y �y)KOH MaMKH rrpayAbi HeT! Pa3birpayor IOpbHY KOHb,
l Vidi gore, str. 10, 18, 2, 52-54, 92-93 i dr. 2 Vidi isto. 3 Usp. Katičić, 2008b, 106-1 10.
Razigrao se Jurjev konj
Zeleni lug ....., Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine pa36Hy apex KaiihiTOM, y TOM apexy RAP O eCh, y poHHOH MaMKH rrpayAa ecb!
Kamen i prava istina
p 8, 182
- >>Razigrao se Jurjev konj, razbio je kamen kopitom, a u tom kamenu ognja nema, u tuđe mamice prave istine nema! Razigrao se Jurjev konj, razbio je orah kopitom, u tom orahu je jezgra, u rođene mamice ima prave istine!«
Te nam riječi svojim intele ktualnim sadržajem ostaju pomalo nera zumljive, razumljivije su emocionalnim, a o ko jednoga ne može biti dvoj be: one su o bredne. Izriče se tu du bo k mits ki sadržaj o Jurjevu dolas ku na njegov dan, sadržaj koj i daje smisao tim za nas nao ko ne razumljivim riječima. I po kazuje koli ko je važan njegov konj, ka ko mu on nije te k usputno pridružen. Varira se to i ova ko: P b13bii1rpaycR B6paH KOHh, B6paH KOHh,
[2]
pa36Hy KaMHHb KhiiibiTOM, Khiiib!TOM, a y TOM KaMHH arHR HeT, ar HR HeT, y Mai:fro My)J(a npayAhi HeT, rrpayAhi HeT: EH IIIhiY AYHH 6biiiiMa�KH, 6biiiiMa�KH, a )KaHe CIIAey Kh1Bap3HH, KbiBap3HH!
Papuče i opanci
p
8, 182
- >>Razigrao se vranac konj, vranac konj, razbio je kamen ko pitom, kopitom, a u tom kamenu ognja nema, ognja nema, u mojega muža prave istine nema: On je sašio Dunji papuče, papuče, a ženi je spleo opanke, opanke.«
Poznato je da je Jurjev konj zelen, konj zelen ko, ali može biti i vra nac. I tu se prepoznaju vrlo arhaične mits ke predodž be.4 Rus ka varijanta te pjesme zapisana je u kraju o ko Ps kova. Ona glasi ova ko: [2a]
P a3ryARACR IOpheB KOHh, IOpbeB KOHh, IOpheB KOHh. P a36HA KaMeHh KOIIhiTOM, KOIIb!TOM, KOIIbiTOM. A B TOM KaMHe 6rHR HeT,
Ruska varijanta 4
O boji Jurjeva konja usp. podrobnije gore, str. 92-93.
Jurjev konj OrHJ! HeT, OrHJ! HeT. B Moilro My)!(a npaBAhi HeT, npaBAhl HeT, npaBAhl HeT: lfy)!(OH )!(eHe 6aiiiMaqKI1, 6aiiiMaqKH, 6aiiiMaqKH. CBoeil )!(eHe KaBep3HH, KaBep3Hl1, KaBep3Hl1.
fl318-319, N2 462
- >>Zabavljao se Jurjev konj, Jurjev konj, Jurjev konj. Razbio je kamen kopitom, kopitom, kopitom. A u tom kamenu ognja nema, ognja nema, ognja nema. U mojega muža prave istine nema, prave istine nema, prave istine nema: Tuđoj ženi papu če, papuče, papuče. Svojoj ženi opanke, opanke, opanke.«
Ta je predaja, ka ko se po kazuje, čvrsto u korijenjena u te kstovima istočnoslavens ke usmene književnosti. U mits kom kazivanju o Jarilovoj borbi sa zmajem i pobjedi nad njim riječ je i o ne ka kvoj trgovini Jurjevim konjem. Koli ko god se to doimalo čudnim, svjedočanstvo je predajnih te kstova nedvojbe no. Osobito je u tom smislu izričita legenda zapisana po pričanju selja ka u selu Joševici na Baniji, te k koji kilometar južno od Gline, na istoimenoj vodi. Ona glasi ova ko: [3]
U davna vremena živioje bog-zmaj. Njemuje svaka žena morala žrtvovati svojeprvo dijete. Đuroje čuo da postoji taj bog-zmaj, paje došao do njega. Naputujesreo čobanicu, kojajeplakalajerje morala otići zmaju, kojijuje kao žrtvu trebao pojesti. Nosila je sa sobom janje. Đuro ju je poveo sa sobom i rekao da će mjesto nje dati svog konja. Kadje došao tamo, rekaojepopovima koji su bili kod zmaja da želi vidjeti zmaja i da muje doveo čobanicu,janje i konja. Kad su ga ovi pustili k zmaju, on gaje sasjekao i tako oslobodio čobanicu.
Trgovina Jurjevim konjem
Bog-zmaj
H42, b. 7
Ta legendarna pripovijet ka nije samo osobito zanimljiva, nego se doista približava onomu na čem je Grimm zasnovao svoje shva ćanje: to je kazivanje pogans koga mita, da ka ko u ponečem preobli kovano, očuvano u usmenoj narodnoj predaji. A Juraj tu govori da je pripravan dati svojega konja za djevoj ku koja pripada zmaju da ju pojede. Da se ta kva predodžba doista obrednim te kstom predavala
Poganski mit
Zeleni lug -- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine od naraštaja naraštaju, po kazuje te kst hrvats ke j urjaš ke pjesme Daljnje Lomnice :
jurajje otkupio djevojke
[4]
Kadpozoja umorio, sve djevojke otkupio. Sve muzike zasvirale, sve djevojke zaplesale.
IZ
H 18
U slavens kim pret kršćans kim o brednim pjesmama tu je da kle
z bilja bila riječ o ot kuplj ivanju djevoj a ka na koje je zmaj polagao pravo. Djevoj ka se ot kupljivala konjem. Da to nije te k slučajno is kićeno i ne predstavlja recentan dodata k po kazuje istočnoslavens ka te kstovna predaja. Motiv konja javlja se u mnogim j urjevs kim pjesmama te predaje.5 A konji se u ključuju i u proslavu Jurjeva dana.6 Ta ko je zapisano: [5]
Konjski svetak
Jiropm'f rrpa3HyeTC>I KaK AOIIIaAIIHblll rrpa3HIIK: joH BeAh BepbXOM Ha AOIIIaAII 3Me>I rrory6IIA. J1 AO CIIX rrop, B 3TOT AeHh BCHX AOIIIaAeif CfOH>IIOT K [\epKBe, Bb!HOC>IT o6pa3 feoprii>I Do6eAOHOC[\a, o6XOA>!Tb C jiiM BOKpyr AOIII aAell ll Kparr>ITb CB>ITOll BOAOll. IllE l, l, 15, N9 17 - >>]egorije se slavi kao konjski svetak: on je naime na konju po gubio zmaja. I sve do našega doba, na taj dan sve konje zgone k crkvi, iznose sliku Georgija Pobjedonosca, obilaze s njom oko konja i krope svetom vodom.<< A trgovanje konjem spominje se i u pjesmi koju Bjelorusi pjeva
ju na Jurjevo:
Žito toptati
[6]
5 6
A >I rrailAy ryA>�TII, ryA>�TII, 3.HAeHhi>I )!(biTa TbiiiTaTII, TbiiiTaTH. A >�, MhiAaAeHbKa, poIIIb rarr 11y, poIII h rarr11y, rpayKy, MypayKy Bb!Tbiiii\y, Bb!Tbiiii\y, - A >I KaH>I ycrryiiii\y, ycrryiiii\y! - A >� KaH>I caii:MaiO, cailMaiO! - A >I KaH>I BhiKYIIAIO, BhiKYIIAIO, BhiKyrrAIO, Na to su upozorili I1saHOB- Torrop os, 1974, 186-187. Usp. I1saHoB- Torropos, 1974, 204.
Jurjev konj )l3a KaH.H CTO py6AeH, CTO py6Aeif! - MHe cro py6Aeil Hil HaAa, Hil HaAa! - A 3a KaHR ThiCRu;y, ThiCRu;y! - MHe ThiCJiua Hil HaAa, Hil HaAa! - )l 3a KaHR AeyrnKy, AeyrnKy! - )l AeyrnKOH AaBOAilH, AaBOAilH.
p
8, 183
Za konja djevojku
- >>Ja ću se poći šetati, šetati, zeleno žito toptati, toptati. A ja mlada topćem raž, topćem raž, sočnu ću travu istoptati, istop tati, zeleno žito uzgojiti, uzgojiti. -A ja ću konja pustiti, pusti ti. - A ja ću konja uhvatiti, uhvatiti! - A ja ću konja otkupiti, otkupiti, za konja dajem sto rubalja, sto rubalja. - Meni sto rubalja ne treba, ne treba. - A za konja dajem tisuću, tisuću! - Meni tisuća ne treba, ne treba! - Za konja dajem djevojku, djevojku! - Ja sam s djevojkom zadovoljan, zadovoljan.<<
Ta s kupna igra sa svojim dijaloš kim nadmetanjem ostata k je, ka ko bilježi zapisivač Romanov, vrlo raširene igre do bro poznate po početnim stihovima svojega te ksta: A Mbi npoco ce .HA H, ce .HA H, l o i\: Mi smo AHA-AaAO, ce .HAH, ce .HAH - »A mi smo proso sijali, silali, oj did-lado, proso sijali sijali, sijali« . Istraživači sociološ koga usmjerenja i mar ksistič ko -lenjinistič ke orijentacije isticali su tu igru jer su u njoj vidjeli ostata k najprvotnijega stanja kad je lirs ka poezija izrastala iz zajednič koga proizvodnog rada. Smatrali su da su tu našli uzora k radnoga pjesništva, popijev ku koja izvire iz znojnoga kole ktivnog napora, naj izvorniju trud benič ku pjesmu. Bez o bzira na to što valja misliti o ta kvu tumačenju, očito je da je ta te kstovna predaja vrlo arhaična. To se po kazuje još jasnije kad se zna da je prema vijestima os kudnih izvora uzgoj prosa bio temelj poljodjelstvu starih Slavena, a prosena kaša njihova glavna hrana. Tada se doista osjeti dah najdu blje davnine. Datumom izvođenja vezan je taj o bičaj uz svetoga Jurja, pa je po tome jasno da se tu radi upravo o njegovu konju. Tragovi isto ta kve igre čuvaju se i u rus koj predaji. Mnogo pot punija i stoga razumljivija verzija za bilježena je među igrama u kolu koje se igraju u Ps kovs koj gu berniji. Vrlo je opsežna, ali se ipa k ovdje donosi cijela jer daje vrlo do bar uvid u ustrojstvo igre i njezina
Zeleni lug - Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine te ksta. Igrači u njoj nastupaju u dva polu kola koja se naizmjenično kreću i pjevaju. Pjesma je dijaloš ka. Ide pa k ova ko: [ 7]
Konji topću proso Pohvatani konji
Djevojku za konja
Mb! n poco ce5!AH, ce5!AH. - A Mh! npoco BhiTorrqHM, BhiTorrqHM. - A Mh! TOIITaTh He AaAHM, He AaAHM. A qeM Bh! BhrTorrqeTe, BhiTOrrqeTe? - Mhr KoHeii: HarrycTHM, HarrycTHM. - A Mh! KOHeii: rroii:MaeM, rroii:MaeM. - A qeM Bh! rroii:MaeTe, rroii:MaeTe? - illeAKOBhiM HeBOAOM, HeBOAOM. - A Mh! HeBOA pa3opBeM, pa3opBeM. -A Mhr KOHeii: B cToii:Ao 3arrpeM, 3arrpeM. - A Mh! KOHeii: BhiKYIIHM, BhiKYIIHM. - A qeM :>Ke Bhr BhiKYIIHTe, BhiKYIIHTe? - M hr eTo py6Aeii: AaAHM, AaAHM. - HaM era py6Aeii: He HaAO, He HaAo! - M hr ThiC5!qy py6Aeii: AaAHM, ThiC5!qy, - HaM H ThiC5!qH He HaAO, He HaAo! - M hr AaAHM AP OB KOcTep. - HaM AP OBa He HaAo, He HaAO: B HaC H36hi CTOIIAeHhl, CTOIIAeHhl. - Mhr AaAHM AhiK rryqoK, Ahi K rryqoK. - HaM AhiK He HaAo, He HaAo, B HaC AaiiTH CIIAeTeHhl, CIIAeTeHh!. - Mhr AaAHM AeAyiiiKy, AeAyiiiKy. - HaM AeAyiiiKH He HaAO, He HaAO. - M hr AaAHM MOAOAu;a, MOAOAu;a. - HaM MOAOAeu; He HaAo, He HaAO. - Mhr AaAHM AeHe:>KKy, AeHe:>KKy. - HaM AeHe:>KKa He HaAO, He H aAO. - Mhr AaAHM AeByiiiKy, AeByiiiKy. - HaM AeByiiiKa H aA a, H aA a. B Hac B rroAKY y6hrAo, y6hrAo. -A B Hac B rrOAKY rrpH6hiAO, rrpH6hrAo.
III
79-80, N9 384
- >>Mi smo proso sijali, sijali. - A mi ćemo proso istoptati, istoptati. - A mi ne ćemo dati toptati, ne ćemo dati toptati. A čime ćete istoptati, istoptati? - Pustit ćemo konje, pustit ćemo
Jurjev konj ih. - A mi ćemo konje uhvatiti, uhvatit ćemo ih. - A čim ćete ih uhvatiti, uhvatiti ih? - Svilenom mrežom, mrežom. - A mi ćemo mrežu razdrijeti, razdrijeti. - A mi ćemo konje u tor za tvoriti, zatvoriti. - A mi ćemo konje iskupiti, iskupiti. - A čime ćete ih iskupiti, iskupiti? - Sto ćemo rubalja dati, dati. - Nama sto rubalja ne treba, ne treba! - Tisuću rubalja ćemo dati, dati. - Nama i tisuća ne treba, ne treba! - Dat ćemo vam drva za vatru, drva za vatru. - Nama drva ne treba, ne treba. U nas su izbe ugrijane, ugrijane. - Dat ćemo vam svežanj lika. - Nama liko ne treba, ne treba. U nas su opanci spleteni, spleteni. - Dat ćemo vam djedicu, djedicu. - Nama djedica ne treba, ne treba. - Dat ćemo vam junaka, junaka. - Nama junak ne treba, ne treba. - Dat ćemo vam novac, novac. - N ama novac ne treba, ne treba. - Dat ćemo vam djevojku, djevojku - Nama djevojka treba, treba. U nas ih je u narodu uzmanjkalo, uzmanjkalo. - A u nas ih s e u narodu uzmnožilo, uzmnožilo.<<
Tu sada djevoj ka igračica iz jednoga polu kola prelazi u drugo. Ovu je rus ku varijan tu la ko slijedi ti i razumje ti do u tančine. Na temelju nje razumije se i bjelorus ka koja se navodila prije [5], a osje tljivo je manje e ksplici tna. Ta se usmena predaja još razgo vije tnije ocr tava a ko se k tomu uzmu i druge varijan te. Ta ko je jed na zabilježena u Orenburš koj guberniji posve jedna ko s tru kturirana i glasi ova ko : [8]
A Mb! qHII\Y qHcTHAH, qHCTHAH,
Čistinu
Oil AHA AaAy, qHCTHAH, qHcTHAH. - A M bl narnHio nixaAH, nixaAH, Oil AHA AaAy, nix aAH, nixaAH. - A Mb! n poco ce.srAH, ce.srAH, Oil AHA AaAy, ce.sraAH, ce.sraAH. (Pripjev se ponavlja poslije svakog stiha.) - A M bi npoco BbiTorrqeM, BhiTonqeM. -A qeM )!(e Bb! Bb!TonqeTe, BbiTorrqeTe? - A M bi KOHeil BbmycTHM, BhmycTHM. - A Mbi KOHeil BbiAOBHM, BbiAOBHM. - Ha qTo )!(e Bbi BbiAOBHTe, BbiAOBHTe? - Ha rneAKOBbie IIOBOAa, nOBOAa.
smo čistili
Pustit ćemo konje Konje ćemo poloviti
Zeleni lug -.- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine - A Mhr KOHeii BhrnycnrM, BhiiTYCTHM.
Djevojku za konja
- Ha qTo )!(e BhlrrycTHTe, BhrnycTHTe? (Tu očito treba: BhiKYIIHM i BhiKYIIHTe) - A M hr AaAHM eTo py6Aeii, CTO py6Aeii. A M hr AaAHM ThiOiqy, Throiqy. - He HaAO HaM ThiCJiqy, ThiCJiqy. - A qTo )!(e saM HaAo6Ho, HaA06Ho? - HaM HaAo6Ho AeBHlly, AeBHliY· -A Mhr AaAHM AeBHlly, AeABHl iY·
ll178-79, N9 382
- >> A mi smo čistinu čistili, čistili, oj did ladu, čistili, čistili. - A mi oranicu orali, orali, oj did ladu, orali. - A mi proso
sijali, sijali, oj did ladu, sijali, sijali. (Pripjev se ponavlja poslije svakoga stiha.)- A mi ćemo proso istoptati, istoptati. - A čime ćete istoptati, istoptati. - A konje ćemo ispustiti, ispustiti. - A mi ćemo konje poloviti, poloviti. - A čime ćete ih poloviti, poloviti. - Na svilene uzde, uzde. - A mi ćemo konje iskupiti, iskupiti. - Čime ćete ih iskupiti, iskupiti? - A dat ćemo sto ru balja, sto rubalja. A mi ćemo dati i tisuću, tisuću. - Ne trebamo tisuću, tisuću. - A što Vam onda treba, treba. - Nama treba djevojka, djevojka. - A dat ćemo vam djevojku, djevojku.«
Arhaična ratarska tehnika
Tu se vidi ka ko se te kstovna predaja ta kve z borne pjesme čvrsto drži, ka ko čuva svoje ustrojstvo i kada se kvari. Ka ko god te kst igre o sijanju prosa tu nisu uspjeli očuvati neta knutim, ostaje ipa k prepo znatljiv do u pojedinosti. Ta ko se, u o kviru cijele predaje, i oštećeni te kst u ovoj potvrdi [8] može besprije korno vratiti u prvo bitno sta nje. A poljoprivredna tehni ka koja se tu opisuje sasvim je arhaična. Sijanje prosa počinje krčenjem ! I iz ostalih varijanata te ksta te arhaične z borne pjesme što se izvodi uz igru u kolu ne saznaje se o njezinu te kstu i njegovoj usme noj predaji ništa novo. Ipa k se valja osvrnuti na njih jer one do kumentiraju koli ko je ta arhajs ka zemljoradnič ka poezija du bo ko u korijenjena u istočnoslavens koj predaji usmene tradicije. Ipa k se ne će ovdje navoditi u cijelosti, nego samo ključni odlomci koji nose mits ko kazivanje, koli ko je do sada uočeno.
jurjev konj Jedna je varijanta zapisana dale ko u Si biru, u Ir kuts koj gu berni ji. Ona počinje stihovima: AeBKH rrpoco ce .HAH. l - Tiyi Qa i1 rrpoco BbipoCTeT. l - Mbi eH: pocTH He AaAHM. l KoHe i1 3arrycTHM, l y Bac rrpocy BbiTo rrqp (Ill7 9, NQ 383) - »Djevoj ke su proso sijale. - Pusti da proso izraste. - Mi mu ne ćemo dati rasti. Konje ćemo pustiti, oni će u vas istoptati proso«. Iza sva koga stiha se ponavlja pripjev: OH: AH Aa AaAy ! , i za tim se ponavlja posljednja riječ prethodnoga. Slijedi već poznato nadmetanje: konje će poloviti, njih će ot kupiti, od bijaju se ponuđeni novci i druge protuvrijednosti. I na kraju do lazi do pogod be, konja će dati za djevoj ku: HaM AeBH IJ,Y HaAo6Ho. l 0TBopHTe BopoTbi, l rrporrycKa i1Te AeBH IJ,Y (Ill 7 9, NQ 383) - »Nama djevoj ka tre ba. Otvorite vrata, propuštajte djevoj ku«. Tu u polu kolu otvaraju ru ke i jedna djevoj ka prolazi te im se pridružuje. Daljnjoj jednoj rus koj varijanti, zapisanoj na sjeveru Rusije, u Vologds koj gu berniji, fali početa k. Počinje time da djevoj ke govore: KoHe i1 Bh mycTHM - »Konje ćemo ispustiti«, a mladići odgovaraju KoHe i1 B3hiMaeM (Ill 80, NQ 385) - »Konje hvatamo«. Slijedi već poznato nadmetanje, a na kraju pogod ba u sljedećem dijalogu: HaM HaAo6e AeBH IJ,a. l - BaM KOTopaR AeBH IJ,a ? l - HaM HaAo KpaHHRR. l - Y Hac Kpa i1HR B 3 0AOTe. l - HaM HaAO B )l(eM qyre. l - Y Hac HeT TaKOH. l - AaBaHTe HaM BopoTa, HaHAeM ! (Ill 80, NQ 385) - »Nama tre ba djevoj ka. - Koja djevoj ka vam tre ba. - Nama tre ba ona s kra ja. - U nas je ona s kraja u zlatu. - Nama tre ba u biseru. - U nas nema ta kve. - Otvorite nam vrata, naći ćemo«. Tu se opet jasno po kazuje da se zatvoreno (polu) kolo uzima kao da je ograda svojega, gordo u koji se ulazi kroz vorta.l Tu se lijepo po kazuje cjelovitost slavens ke pret kršćans ke o bredne baštine. Još jedna varijanta te dijaloš ke pjesme za bilježena je kao te kst proljetnog o bičaja » krštenja ku kavice«, koji se izvodio u prvu nedjelju poslije Duhova. Seos ke djevoj ke tada odlaze Ha Ayr i u lugu »razvijaju vijence« koje su vile na duhove i njima o kitile breze. U Perms koj gu berniji pri tome u kolu pjevaju, podijeljene u dvije 7
Vidi gore, str. 242-262.
·��
379
.��
Otz·orite rr,u,z
Grad i vrata
Lug
Zeleni lug._, Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine skupine: Y)K Mh l IIOAe 'IIICTIIAII, 'IIICTIIAII. l - Y)K Mb l rrpocy ceRA II, ceRA II (lll353-354, NQ 1221). Tu je najstarija poljodjelačka tehnika dosta podrobno opisana. Izosta vljeno je samo oranje ili kopanje, ali
Konje smo sputali
Treba nam djevojka
Dijaloška narav toga obrednog pjevanja
kako se vidi iz druge varijante [8], i to je bilo sadržano u iz vornom obrednom tekstu. To također s vjedoči o starini te pjesničke predaje. U igru onda ulaze, dakako, i konji: Y)K Mhi KOHe il rryTaAII, rryTaAII. l - Y)K Mhi KOHe il OTrrycTIIM, oTrrycTIIM./ - Y)K Mhi rrpocy BhiTO II'IeM, BhiTOrr'IeM. - l Y)K Mhi KOHe il Ha y3Ahi, Ha Y3Ahi (Ill 353-354, NQ 1221) - »Već smo konje sputali, sputali. - Već ćemo konje pustiti, pustiti. - Već ćemo proso istoptati, istoptati. - Već ćemo konje na uzde, na uzde. « Tu se čini da je u usmenoj predaji raspored replika između d va polukola nešto malo pobrkan. Kao da nije pos ve jasno tko tu konje sputa va, a tko ih pušta. Dolazi onda do već dobro poznatog nadmetanja oko otkupa zat vorenih konja i napokon do očeki vane nagodbe : A HaM HaAO AeB IIlW, AeBII u;y . l Y Hac B rroAKY y6biAh ecTh, y6hiAh ecTh. l Y Hac B rroAKY rrp ii6hiAh ecTh, rrp ii6hiAh ecTh (Ill 353-354, NQ 1221) - »A nama treba dje vojka, dje vojka. U nas je u narodu pomanjkanje, pomanjkanje. - U nas je u narodu umnoženje, umnoženje.« Za razliku od predaje kak va je zabilježena u Hr vatskoj , tu se ne daje konj za dje vojku, nego dje vojka za konja. Na temelju onoga što je do sada poznato tomu se ne nalazi nikak vo tumačenje. Očito se tu gleda na isto zbi vanje sad očima jednog, sad očima drugog kon trahenta te trgo vine. Tu kao da osta vlja traga dijaloška nara v toga s vetoga pje va. No ostaje č vrsto pot vrđena činjenica da je u najsta rijem kontekstu mitskih predočaba trgo vanje konjem i dje vojkom nezaobilazan moti v. Kaka v to upra vo položaj ima u cjelini mitskoga zbi vanja i što se tu nudi za što i kojim redoslijedom, o tome za sada nije moguće ništa određena reći. Ipak valja primijetiti da se i u istoč nosla venskoj predaji za prepuštenoga konja dobi va dje vojka. To je osobito jasno istaknuto u varijanti zapisanoj u Vologdskoj guberniji (Ill 80, NQ 385) . Tamo se, naime, u nasta vku pje va kako se majka tuži da dje vojka dobi vena za konja nije dobra ne vjesta jer ne zna -
Jurjev konj kućanske poslo ve, a mladići koji su iz vršili zamjenu u vjera vaju je da će ne vjesta s ve to iz vrsno naučiti. Tako je i tu odjednom pos ve uključeno gledište: konja za dje vojku. A u jednoj bjeloruskoj božićnoj pjesmi sas vim je izričito riječ o trgo vini pri kojoj se konj prodaje za dje vojku : [8a]
Konja za djevojku
A Thi, Moli KORIO, JI
TJ!6e rrpaAaM, 3arrpaAaM TJ!6e 3a AyK, 3a CTp3AKy, 3a KpaCHy AeyKy.
p 8, 1 1 3
->>A ti, moj konju, ja ć u te prodati, prodat ću te za luk za strje
licu, za prekrasnu djevojku.<<
Tako je i taka v pogled na razmjenu konja i dje vojke pot vrđen u istočnosla venskoj predaji. Kako god tu ostaje nemoguće rekonstruirati cjelo vit kontekst mitskih predočaba izraženih obredom i obrednim tekstom kojemu se ušlo u trag i određeno reći daje li se konj za dje vojku ili dje vojka za konja, što je, napokon, u odnosu same razmjene isto, pa se tu i ne može ispuniti očeki vanje da se ispriča priča, a nije moguća niti izdašnija rekonstrukcija obrednoga teksta, opet se može smatrati sigurnim da se tu do našega vremena nasta vila usmena predaja pra sla venskoga s vetog pje va, da je on u istočnih Sla vena uza s va pre obliko vanja izuzetno č vrsto zadržao s voju iz vornu arhaičnost i da je vezan s mitom o Jarilu i konju, te uključen u kontekst obrednosti vezane za godišnje obna vljanje s vete s vadbe. Tek u s vjetlu te predaje razabire se važnost ključnih obrednih prasla venskih riječi konb, kupiti, i toptati. Kako god im je teško re konstruirati č vršći obredni kontekst, jasno je da nose čita v mitski s vijet vezan uz godišnju rodnost na način koji o vaj autor nije u sta nju pobliže odrediti.
Nesumnjiva predaja praslavenskih obrednih pjesama
Konj, kupiti, toptati
Zeleni lug-.. Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine 2.
]arilo hoda i jaše
Obredne zagonetke
Djever se iskazuje odgovorom
Konj mladoženja
J arilo, kojega je pokršten puk počeo z vati Juraj, dolazi na s voj dan od iza mora, po dalekom putu. O njem se pje va da dolazi kao konjanik na konju zelenku, bijelcu, ili čak zlatnom, a i na konju vrancu. Ali se o njem pje va i to da na tom dalekom putu u trudnome hodu gaca po vodi, topće blato i tra vu u zelenom lugu. Hoda i po prašini i suhome putu, spaljenom i ognje vitom. Koraca naizmjence, jednom nogom po jednom, drugom po drugom, po vodenom i po ognjenom. T o je zato što on pripada d vama suprotsta vljenim s vjeto vima, obilježen je i jednim i drugim, te posreduje među njima. 8 No nije moguće pri miriti se kraj pitanja koje se stalno nameće: kako je moguće da Juraj nastupa kao konjanik, a ipak hoda po zemlji, pa mu se od toga čak i obuća razdire. Odgo vor na to pitanje može se naći u sje vernoruskoj folklornoj predaji, koja nam je i inače oču vala u prežitcima osobito mnogo prasla venske obrednosti iz najda vnije da vnine. U sje vernoruskim s vadbenim običajima primjenjuju se, u naj boljoj indoeuropskoj tradiciji dakako, i s vete obredne zagonetke s mitskim odgonetkama. U indijskoj vedskoj obrednoj teoriji tak va se zagonetka zo ve brahmodyam. 9 U s vadbenom obredu tak ve zagonetke dobi vaju vrlo određenu funkciju. Kada mladoženjin dje ver, istočni Sla veni ga zo vu A PY )l(Ka, dođe na vrata d vora ne vjestina oca da ju do bro zaštićenu po vede mladoženji, zadaju mu se obredne zagonetke. Tek ispra vnim odgo vorom na njih on se iskazuje kao o vlašten za vršenje te odgo vorne službe. Time dokazuje s voju upućenost u mitsku zbilju. Posljednja je zagonetka naj važnija. Ne vjesta mu go vori: [9] - »Podaj sivoga konja da bi me mogao izvesti<<,
a dje ver mora znati da odgonetka glasi: )l(eHHXa- »mladoženju«. 8 9
Usp. Katičić, 2008b, 70-73 i gore, str. 46-48, 340. Usp. Katičić, 2008a, 85 i gore str. 355-358.
l1 239
Jurjev konj U dubljem je dakle i skro vitom, u mitskom ustrojst vu s vijeta
sam mladoženja božanski konj . S vaka je ljudska s vadba samo pona vljanje na ljudskoj razini one božanske s vete koja utemeljuje rodnost godine. U dubljem ustroj st vu s vijeta ljudska je s vadba tako kao zrcalna slika božanske s vadbe kao mitske zbilje. Mladoženja je s vete s vadbe bog J arilo, pa je u s va kom ljudskom mladoženji kao njego v odbljesak. A taj bog je, kako pokazuje obredna zagonetka oču vana u sje vernoruskom s vadbenom običaju, i sam konj. Tu se prodire do najstarijeg i pr votnoga sloja sla venskih mitskih predočaba i njiho ve predaje. Običaj da pred vodnik mladoženjinih s vato va na vratima d vora mladoženjina oca mora odgo varati na obredna pitanja, upra vo od gonetati zagonetke kojima su predmet mitski odnosi u s vijetu, i tek ispra vnim odgo vorima stječe pra vo da uđe u d vor i preuzme ne vje stu, susreće se u predaj noj kulturi s vih naroda sla venskoga jezika, pa i šire. U Ludbregu je to kazi vač naz vao spitancija pred fesom. 1° Kako sam se o tome htio oba vijestiti brzo, a ipak pouzdano, obratio sam se za pomoć iz vrsnom znalcu, kolegi profesoru Vitomiru Belaju. On mi je najspremnije odgo vorio i doista pomogao. Taj njego v od go vor toliko je zanimlji v i sadržajan da ga umjesto ikak va drugoga s vojeg tumačenja o vdje u vršćujem od riječi do riječi u cijelosti, izra ža vajući time ujedno s voju zah valnost. Profesor Belaj pisao mi je 26. tra vnja 2009. o vo: »0 spitanciji pred fesom pokušat ću Ti za nekoliko dana reći ne što više. Za sada mogu samo toliko: kod svih slavenskih naroda, a slično je i drugdje u Europi gdje se stari svadbeni ceremonijal dulje zadržao, u određenim se trenutcima svadbe postavljaju pitanja na koja svi znaju odgovore. Ti su trenutci lokalno točno propisani, ali razlikuju se od pokrajine do pokrajine. Isto tako se i pitanja razli kuju. Danas to služi kao dramski umetak u svadbu (nije više obred u pravome smislu), pa ga svi napeto očekuju jer ga izvođači variraju prema svojoj umješnosti. Osim toga, ti se odgovori (oni pravi) ipak ne smiju preskočiti, pa se zavlačenjem postižu zanimljivi učinci. Evo Ti jednog primjera: 10 Usp. Galenić, 1993.
Mladoženja je konj
]arilo je km�j
Ispitivanje pred vratima
Objašnjenje profesora Belaja
Zeleni lug._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine Turopoljska svadba
Ispitivanje
Kravica
Košuta
Ipak je to obred
Moj Janko se ženio 1999. u Velikoj Mlaki za jednu moju studenti cu, kćerku turopoljskoga plemenitaškog para (otac joj je bio 'turo poljski general', točnije, brigadir HV i rukovodio je zauzimanjem i obranom aerodroma Pleso te zauzimanjem ogromnog skladišta streljiva u Buni; još danas ga svi znaju kao 'generala' i tako ga vole ti tulirati). Svadba se održavala u Velikoj Mlaki po - koliko je to bilo moguće - starim navadama. U to je bilo i uključeno ispitivanje. Jankov vjenčani kum (nije Turopoljac), koji je morao biti čelnik njegovih svatova, došao me prije pitati kako da se ponaša. Rekao sam mu neka zamoli domaćine da mu daju točne upute, jer sam mu mogao dati samo okvirne obavijesti. Između ostaloga rekao sam mu kako je važno predstavljanje, jer će od njega vjerojatno očekiva ti da kaže kako je trgovac (obično) koji traži neko živinče (kravicu, obično). Skupilo se pola Velike Mlake (a Mlaka je zbilja velika), Jankovi su svatovi sretno stigli pred 'lesu' (automatizirana vrata koja se otva raju daljinskim prekidačem), tu su morali spiti par kupic, nešto su se šalili, bilo je i jednostavnih pitanja, onda su ih uveli kroz prednje dvorište u vrt iza kuće gdje su na terasi bili najugledniji mladenkini svatovi (a ona jadna iza vrata na terasi), i tu se zalomila. Pitali su našega Krešu tko je, on je točno rekao da je trgovac, no kada su ga pitali da kaj išče, kaj bi štel kupiti, onda je zapelo jer se nije točno raspitao (ili je zaboravio što su mu rekli), pa je prvo rekao da kupuje kravicu, svi su se smijali, pa je rekao da bi štel teficu, pa ni to nije išlo, pa je nagađao, a kako je Krešo spretan na jeziku, nije mu bilo teško razvlačiti to verbalno natezanje preko 20 minuta. Svi su na koncu već bili obliveni znojem od neugodnosti, zapanjeni, neki već i polako uvrijeđeni, a onda se ipak netko dosjetio i šapnuo (mislim): košutu. Krešo je to na glas ponovio i uzdah olakšanja prolomio se iz nekoliko stotina usta. Sada su, mimo protokola, prvo svi popili odmah po nekoliko kupica, pa su tek onda izveli jadnu Melaniju i doveli ju pred momkove svatove. Taj šaljivi igrokaz, s mnogo im provizacije, ipak je imao svoju čvrstu propisanu logiku i da Krešo na kraju nije dao pravi odgovor, od svadbe toga dana ne bi bilo ni šta. Ipak je to još obred, premda ga izvođači nisu svjesni. Ovo je, čini mi se, najčešći 'igrokaz', a nerijetko mu slijedi dovo đenje lažne mlade (toga u Mlaki, hvala Bogu, nije bilo): doveli bi prvo kakvog starog smiješnog djeda, šlampavo odjevena u žensko,
jurjev konj da je to mlada za svadbu. Nakon velike graje i negodovanja doveli bi neku ženu, a tek bi treća bila dotjerana mladenka. Svi, naravno, glume zgražanje, negodovanje, pa na kraju olakšanje. Evo, toliko za sada, u ponoć bez priručne literature.«
Mislim da je o vo pismo profesora Belaj a reklo više nego bi ikoje moje riječi mogle. A postalo je i očito da se tu radi o baštini prasla venske obrednosti. 11 Obredna zagonetka oču vana u sje vernoruskom s vadbenom obi- Perun orao, čaju pokazuje da je mladoženja konj. A mladoženja je s vete s va dbe ]arilo konj bog Jarila. Kako Perun bude orao ili sokol, tako je Jarila konj . Taj konj gazi po vodi i topće po blatu i zelenoj tra vi, pod njego vim kopitima frcaju ognjene iskre, on je i voden i ognjen. On sam je mladi junak, kojega su sla venski pogani u mlađe doba lakše zamišljali kao konjanika nego kao božanskoga konja mladoženju. Ako je to pak tako, onda se nameće pretposta vka da je Morana, Mara - kuka vica. Turopoljski j urjaši naime pje vaju: Kukuvačica Morana je zakukuvala - kirales! l Zelenom lugu na suhom drugu - kirales! !Aj, kukavica to ni bila kukuvačica - kirales! l To je bila mlada nevestica - kirales! (H 20). A zna se tko je tu ne vjesta. Treba ih samo uzeti za riječ. To je lakše kada se zna da sje vernoruska ne vjesta pje va : Bh l 3AopoBTe, cyAapb-KopMHAe Q-6aTIO IIIKO H poAHMa.H MaTyi iiKa: l YcAhiiiiaAH KYKY IIIKY ITO KYKOBaHHIO, 6eAy or Ae6eAyiiiKY ITO KAHKaHh iO, l a MeHR-TO MOAOAei iie HhKY ITO 3hi qHy roAocy. l KyKoBaAa-ropeBaAa ropbKa cHpoTa OT Be qepHe i1 3opiO IIIKH AO yTpeHHe i1 - l qTo )l(aAeAa ce6 .H MOAOAe iieHhKY (11226) - »Budite zdra vi, gospodaru, hranitelju, tatice i rođena mamice : začuli ste kuka vicu po kukanju, bijelu labudicu po kliktanju, a mene mladicu po z vučnom glasu. Kukala je, tugo vala gorka sirotica od večernje zore do jutarnje - jer je žalila sebe mladu. « I tu se mlada ne vjesta izjednačuje s kuka vicom koja kuka ujutro na s vadbeni dan. Okupljaju se tako ži votinje : orao ili sokol kao Perun, med vjed i zmija kao Veles, konj kao Jarila, kuka vica kao Morana. Doista ll
Za nevjestu kao košuticu vidi gore str. 256-262.
Zeleni lug.- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine Životinje veliki bogovi
su stari Sla veni s voje velike bogo ve susretali i osobno u običnom ži votu. To što se o vdje tako jasno pokazalo baca posebno s vjedo na hr vatsku pjesmu koju su da vni preseljenici s klanjajući se od osman lijskih naleta donijeli sa sobom u zapadnu Ugarsku. Tamo ju je zapisao Fran Kurelac u Petro vu selu (Szent-P eterfal va) uz zapadnu granicu današnje Mađarske. U njoj se pje va o vako : [9a]
Zeleni zdenac
Konj Brat
Zeleni lug Mokoš
Dva mladajunaka z boja sujahala, oni mi sejesu skupa zgovarali: »Teško ćemo mi dva Solun grad objahat, 12 ajoš ćemo težje selo Solunačko.« Na selu mi ga ni nikdi ter nikogar negojedna sama mlada divojčica. Ona sama sidi na zelenom zdencu. Zaprosiljejunak te hladne vodice. Ona sjednom rukom vodicu davala. s otom drugom sije suzice brisala. »Što mi sega plačeš, mlada divojčica? Poznavaš li mene mladogajunaka? Ali mi poznavaš vranoga konjica?« - »Ne poznavam tebe mladogajunaka, poznavam konjica Ive brata moga.« - »Povij nam divojko, po čemu) ga poznaš?« - »Dobro gaja poznam po zlatnom strumenku. Mnogi kratgajesam 'z krilca nakrmila, Jačke 170, br. 470 z krilca nakrmila, 'z vedra napojila.
Iz te pjesme zrači zgusnuta mitska atmosfera, kako god ju prema onome što se je do sada saznalo nije moguće u vjerlji vo u vrstiti u kontekst usposta vljenoga obrednog kazi vanja. U njoj se u blagom tragu osjeća predodžba da je mladi koji dolazi iz daleka zapra vo konj, a i da je brat. Od zelenoga luga ostao je tu možda zelen zde nac. A zdenac upućuje na majku i gazdaricu, mokru božicu Mokoš. Njezino je vrelo, kladenac močilo. Tamo ona, neumorna prelja,
12 Tu je Kurelac stavio bilješku: Nevidjeni (ohne bemerkt zu werden).
Jurjev konj moči lan ili konoplju da dobije vlakna za s voj u pređu.13 U toj pje smi mlad junak dolazi iz daleka u zelenilo. Misliti tu treba vjerojat no na zelenu tra vu oko zdenca. To je kontekst s vete s vadbe. Moti v pak da dje vojka krmi i poji konja s vojega brata, ulazi u prikaz toga kako se on iza mora sprema na dalek put s vojoj ne vjesti. 14 Kako god to o vdje mora s ve ostati ot voreno i nedorečeno, vrijedilo je pozaba viti se tom pjesmom jer je kraj s vih nejasnoća iz vanredno autentična.
Sveta svadba
3. Ljubil ju je i ostavil ju je kakonoti livadu zelenu Odgo vor na pitanje o Jarilu kako on to dolazi trudnim hodom gaze ći i toptajući tlo, a također kao jahač, - odgo vor da je on sam konj dobi ven je iz predajnoga teksta i tako je siguran i ned vojben da se to pitanje više i ne posta vlja. No ima i etnografskih podataka koji to pot vrđuju. U istočnih Sla vena nailazi se na vjero vanja u kojima se s veti Juraj izričito identi ficira s konjem. 1 5 Zabilježeno je tako da Bjelorusi poštuju Jurja u liku konja, 1 6 a u kraju uz rijeku Angaru u središnjem Sibiru, jedinu koja istječe iz Bajkalskoga jezera, seljaci se obraćaju konju riječima: Ax Tbr, Erop m�i xpa6pbrH: .17 T u je i s vje dočanst vo đakona Fjodora I vano va iz druge polo vice 17. stoljeća da mnogi seljani, pa i s većenici i đakoni, )KHBY qH no ceAaM CBOHM, . . . AO IIIaAJIM noKAaHJIIOTCJI - »Ži vući p o s vojim selima, . . . klanjaj u se konjima «Y Nema dakle d vojbe da je identi fikacija Jarila, mlado ženje s vete s vadbe, s konjem ispra vno iščitana iz predajnog teksta. Ta je pak identi fikacija ključ za razumije vanje teksto va koji, kad se razumije što nam kazuju, ot varaju neslućene u vide u tekst i kontekst sla venskoga pretkršćanskog obreda godišnje rodnosti i 13 14 15 16 17 18
Vidi o tome I1saHoB - Torropos, 1983; Katičić, 2003b, 21-25 i 30-40. Vidi gore, str. 330-337. (Mladoženja je konj.) Usp. YcrreHCKllli, 1982, 1 38-139. KapeseAoB, 1861, 215. Ca6yposa, 1967, 41. Cy660TI1H 1875-1890, 6, 29.
. ...-,387·....-,
jurajje konj
Konj je juraj
Kult konja
Zeleni lug._ Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine mitskoga zbi vanja koje se u njem mjeroda vno kazuje. Taka vje tekst jedna ruska balada zapisana u Kurskoj guberniji . Ona je za o vu tek sto vnu rekonstrukciju vrelo odlučno važno i zato se, koliko je god opsežna, ipak o vdje na vodi u cijelosti:
Zelena trava
[10]
B Hac Ha YAHQhi Ha rrmpoKoil, an Ae, Ae, Ae, aH Ae, Ae, Ae, Ae, Ae, Ae! (Pripjev se ponavlja poslije svakoga stiha.)
Zlatan prsten
Nije ta za mene
Dva rodena brata
Siv konj Ubiti do polusmrti
B Hac Aa Ha MypaBe, B Hac Ha 3HAeH<'>il MOAOAeQ AeBKY rrpH6e3qeCTBOBaA, QaAOBaA, MHAOBaA, Aa Ha pyKH xBaTaA, rrepcTeHQqKJ1 CHHMaA II030AOqeHHhiH, OTIIIeAIIIH OT Hell, HaCMexaThC.ll CTaA, HaCMeXaThC.ll CTaA, HaCMeHBaThC.ll: »Ka6hi 3Ta AeByiiiKa 3a MHOIO 6hJAa, 3a MHO !O 6hiAa 11 MHO !O CAhiAa, MHO !O CAhiAa A06ph!M MOAOAQeM, rrpHB.ll 3aA 6hi .ll ee K KOpoBaTylliKH, K KOpoBaTyiiiKH, K Ay6oBOH AOCKH, CTO.l!Aa-6 OHa YBCHIO HOqJ1HhKIO, YBCHIO HoqHHhKIO, BCHIO TeMHOIO, rA.HAeAa-6 OHa BAOAh liO He6yiiiKH, CIIIHTaAa-6 OHa qaCThl 3Be3AYIII K H.« - »3i1 A06po, A06po, A06phlll MOAOAeQ! 0TCMeiO TH6e BCe HaCMellleqKJ1, 11 3AHBAIO TH6e BCe 113AI1BOqKJ1. Ec Th y MeH .H A Ba 6paTa poAHhiX, ABa 6paTa poAHhiX, A Ba Ha3BaHHhiH. Oil, 6paTQH MOH, Bhi poAHMhm! Oil, rroilAHTe Bh! Ha KOHIOIIIeHhKIO, OH, B03hMHT.ll Bh! KOH.ll CHBOBa, KOH.ll CHBOBa, CHBOrpHBOBa, CHBOrpHBOBa, 6eAOKOIIh!TOBa, a y6ei1T.H .Hro Ha rroAyBepcThi, Ha rroAyBepcThi AO rroAycMepTH, rrpHB.li3HT.ll MHe TeAO 6eAO.ll, TeAO 6eAO.ll , MOAOAeQKO.ll, MOAOAeQKO.ll, 3aBAaAeQKO.ll ;
Jurjev konj 51 113 pyK, 113 HOr KOpOBaTKy CMOil\y, 113 pe6ep RBO MOCThl nOMOil\y, 113 BHCKOB RBO HTHAeii Hacyqy, 113 M03ry RBO 51 CBeqeJ'1 H aA biO, 113 )IU!py RBO caAa HaronAIO, nocTaBAIO CBeqy nHpeA KopoBaTKOIO: »fopH MOR cBeqa He BracaeMqll, nAaqh RBO MaTyiiiKa He BMOAKaeMqlf. - Cecrpml,H MOli Bhi noApy:>KeHhKH! liho-:>K 3TO TaKOM: no Ml!AOM XO:>Ky, no Ml!AOM XO:>Ky, Ha MliAOBa rAR:>Ky, npeAO MHOIO MHAOH CBeqeJ'1 ropHT?« Cecrpm.1,a RBO YB03BaAacR: »3x M hi eMy roBapHBaAH, qTQ He XOAll AOArO B'BlfqepR, AOArO B'Bl!qepR BO 3apeql1Th51.«
Od bijeloga tijela izraduju se predmeti
Po milom hodim
Sestra pogada Ill 196, N9 750
->>U nas na ulici, u nas na širokoj, aj ljo, ljo, ljo, aj ljo, ljo, ljo, ljo, ljo, ljo! (Pripjev se ponavija poslije svakoga stiha.) U nas na sočnoj travi, u nas na zelenoj, mlad junak je djevojčicu obešča stio, ljubio, milovao i za ruke hvatao, prstene skidao pozlaćene. Otišavši od nje, stao se je podsmjehivati, stao se je podsmjehi vati, ismijavati: 'Kad bi ta djevojka za mene bila, za mene bila i smatralo se da je za mene, smatralo se da je za mene dobroga junaka, privezao bih ja nju za krevetac, za krevetac za dubovu dasku, ostala bi ona svu noć, svu noć, svu tamnu, gledala bi ona niz nebo, brojala bi ona guste zvijezde.' - 'Ej, dobro, dobro, dobri junače! Odsmijat ću ja tebi sve ismijavanje, iščuđavat ću se nad svim čudesima. U mene su dva rođena brata, dva rođena brata i dva nerođena. Oj braćo moja, vi rođena! Oj, pođite u konjušnicu, oj uzmite konja sivoga, konja sivoga, sive grive, sive grive, bijelih kopita i ubijte ga na pol vrste, na pol vrste do polusmrti. Dovezite mi njegovo bijelo tijelo, bijelo tijelo, junačko, junačko, ludo odvažno. Iz ruku, iz nogu smostit ću krevetac, iz njegovih rebara moste ću pomostiti, iz kose nje govih sljepoočica nasukat ću fitilje, iz njegova mozga salit ću svijeće, iz njegove masti natopit ću salo, postavit ću svijeću pred krevetac: 'Gori, moja svijeća, i ne gasi se, plači njegova majčice i ne umukni.' - Sestrice moje, vi drugarice! Što je to takvo: po
-�'
389
-�'
Zeleni lug._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine milom hodim, na miloga gledam, preda mnom mili gori kao svijeća?' Njegova sestrica se odazvala: 'Eh mi smo njemu govo rili, ne hodi dugo navečer, dugo navečer u zabran.'<<
Okrutna arhaika
Zeleni lug Nevjerni dragi je konj
Ta je pjesma čudna. Osta vlja dubok dojam, tmuran i mučan. Počinje jednosta vnim pripo vijedanjem, čini se da je to opis ži vota u seoskoj sredini, opis manje prijazne strane ljuba vnih igara. Ali os veta je u vrijeđene »dje vojčice « grozna, do u potankosti opisuju se strahote od kojih se krv ledi. I dok se na početku čini da je to doista pjesma »razgo vorna «, kako ju je s vrstao Š ejn u vršćujući ju u s voju zbirku, pjesma u kojoj se prikazuju zgode iz s vakodne vnoga ži vota, na kraju iz nje go vori di vljački okrutna arhaika poganskoga mita. A d vije pojedinosti tu odmah pobuđuj u pozornost. To je spomen sočne zelene tra ve na početku, i očita, iako ne sas vim su vislo izre čena, identifikacija obijesnog i ne vjernog dragog s konjem. Oboje po vezuje tu pjesmu s obrednim teksto vima vezanim za s vetu s vadbu u zelenom lugu kojima se o vdje ušlo u trag. No da se to počne podrobnije razmatrati, potrebno je bolje upoznati rusku usmenu predaju kojoj je ta balada dojmlji v uzorak. Druga pjesma zapisana na sje veru, u Vologdskoj gubernij i, nije nego varijanta te balade. Zabilježena je nepotpuna. Započinje raz metlji vijm riječima mladoga junaka kojima se ruga dje vojci koja mu se u zanosu predala: [ll]
Nije djevojka bez roda
»He ClfAJf, AeByiiiKa TI03AHO Be'IepoM, Th! He )!UIf, He )!UIf BOCKO BOH CBe'IIf, Thi He IIIeii:, He IIIeii: 6paHa noAora, Th! He TpaTh, He TpaTh nycTO 30AOTa! He cnaTh AeByiiiKe B 3TOM noAore, Te6e CTiaTh, AeByiiiKa, BO CifHeM MOpe, BO CifH eM Mope Ha )!(eATOM necKe, o6HuMaTh AeByiiiKe KpyThr 6eped., u;eAOBaTh AeByiiiKe cep roproq KaMeHh.« - »He CeApAH MeH.si, A06phrH MOAOAeu;! BeAh .H AeByiiiKa He 6e3pOAHa.H: Y MeH.H, AeByiiiKif, eCTh OTeu; If MaTh, OTe u; If MaTh, ABa 6paTu;a MifAhie.
Jurjev konj BeAIO 6pan�aM IIOACTpeAUTb Te6R, IIOACTpeAUTb Te6R, IIOTpe6UTb Aymy. 7J. ll3 KOCTO'leK TepeM BbiCTpOIO, R ll3 pe6pbiiiieK IIOAbl BbiCTeAIO, R ll3 pyK, ll3 H Of CKaMbiO CAeAaiO, ll3 fOAOBYIIIKll RHAOBY COAbiO, ll3 cycTaB'lllKOB HaAb!O CTaKaH'lllKOB, ll3 RCHbiX O'lell qapbl BllHHbiR, ll3 TBOell KpOBll HaBapiO IlllBa. Co3oBy R Bcex noApy)l(eHeK, noca)l(y R Bcex no AaBO'IKaM, caMa CRAY Ha cKaMee'IKy. 'Bbr IIOApy)l(eHbKll MOli, roAy6yiiiKll! 3araHy R BaM 3araAO'IKy, BaM XHTpy, MyApy, HeAOfAAifBy: Bo MHAOM )KuBy, no MHAOM xo)l(y, Ha MllAOM Cll)l(y, ll3 MllAC>Ba libiO, ll3 MllAC>Ba libiO, KpOBb MllAC>Ba libiO.'« TyT Bce AeByiiiKH npu3aAyMaAucb, OAHa AeBu�a rropacrrAaKaAacb; 3Ta AeBu�a 6brAa - ceCTpu�a: » [OBopuAa R 6paT�y MllAOMy: He XOAH, MHAbiH, K AeByiiiKe Ha cAo6oAy 'ITO Te6R AeByiiiKa COBCeM cry6uT.
Braća će ustrijeliti
7J.
Skupijene drugarice
Neodgonetijiva zagonetka
Sestra odgovara ill
196, NQ 751
- >>Ne sjedi, djevojko, kasno večerom, ne pali, ne pali voštanu svijeću, ne šivaj, ne šivaj zastor s vezenim uzorkom za postelju, ne trati, ne trati pusto svojega zlata! Nije djevojci spavati za tim zastorom, tebi je, djevojko, spavati u sinjem moru, u sinjem moru na žutom pijesku, obujmiti je djevojci strmenite obale, cjelivati je djevojci siv vrući kamen.<< - >>Ne srdi mene, dobri ju nače! Jer ja nisam djevojka bez roda. U mene su, djevojke, otac i mati, otac i mati, dva bratca mila. Ja ću narediti bratcima da te ustrijele, da te ustrijele, da ti potrijebe dušu. Iz kostiju ću sagra diti trijem, iz rebara popločit ću podove, iz ruku i nogu izradit ću klupicu, iz glave izlit ću vrč, iz zglavaka izlit ću čašice, iz jasnih očiju kupe za vino, iz tvoje krvi svarit ću piva. Sazvat ću sve drugarice, posadit ću ih sve po klupama, sama ću sjesti na klupicu. 'Drugarice moje, golubice! Zadat ću vam zagonetku,
Zeleni lug._ Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine vama lukavu, mudru, neodgonetljivu: U milom živim, po mi lom hodim, na milom sjedim, iz miloga pijem, iz miloga pijem, krv miloga pijem.' Tu su se sve djevojke zamislile, - jedna se djevojka rasplakala; ta je djevojka bila - sestrica: 'Govorila sam ja bratcu milomu: ne hodi, mili, k djevojci u selo, - jer će te djevojka sasvim uništiti.'«
To je sigurno grana iste predaje
Kazne primjerene zloći Perunove strijele
Mladjunak i lijepa djevojka Nije stao ljubiti
U o vom zap isu nema ob ilježja što su o vdje naj važn ij a. Početak balade je izgubljen, oč ito ga kaz ivač viš e n ij e znao, pa se ne može ut vrd it i je l i se na početku i tu spom injala sočna zelena l ivada. Ne kazuje se n i to da je pr i kažnja vanju ne valjaloga dragog onaj koj i se komada konj . No podudarnost u op isu toga komadanja u ob im teksto vim a tol ika je i ide do tak vih podrobnost i da je pos ve s igurno kako se tu rad i o d vij e grane is te usmene teksto vne predaje i da je u sje vernoj star i spomen konja ispušten jer je zbunj ivao slušatelje i n ij e se uklapao u sumornu pr iču iz seoskog ž ivota, inače sas vim zb iljsku, kak vom se ta balada, kak va je došla do nas, predsta vlja. A ruganje ne valjalca kad je od dje vojke dob io što je ht io popr im a tu straho vite razmjere. On joj i tu kazuje da j u ne će ožen it i, a kazuje to tako što joj go vor i neka ne sprema opremu za udaju, nego neka se utop i u moru. Taj strašan i okrutan c in izam, ta grubost preko s vake ljudske mjere, st vara nek i sumjerlj iv odnos između njego ve zloće i užasne kazne kojom se kažnja va za nju. Važan je podatak da dje vojč in a braća ub ij aju ne valjalca strijelama. Ako je ona Mara djevojka, kako se uč in il o prema zelenom lugu i dragom u l iku konja, onda su on i s ino vi gromo vn ika Peruna. T im e su pono vr ij edn i d io n ic i Peruno ve mnošt venost i, pa su čak i sam i Perun i. 1 9 Još jedna var ij anta te balade, znatno kompr im iran ij a u jez ič nom izrazu, potječe s ruskoga sje vera. Zap isao j u je još Jakušk in u Maloarhangelskom kotaru. Glas i o vako: [12]
CoBhiKaAoi eoKOA e rreperreAyiiiKOIO, eOAI06HAO! MOAOAeLI e KpaeHOH AeByiiiKOH. I1poTopHA MHA AOP O)!(KY - He cTaA iloH XOAHTh, orryeTHA xyAy eAaBy -He CTaA iloH AI06HTb!
19 Usp, Katičić, 2008a, 1 18-122.
jurjev konj - »HacMe.HAC.H Tbi MHOH - HacMeiOcb R To6oil. MeHR , MOAOAOH, ecTb ABa 6paTa poAHhiX, y MOlfX-TO y 6paTIJ;eB TIO 6yAaTHOMY HO)I(y. >I lf3 pyK Aa lf3 Hor KopoBaTKY CMOiu;y, R lf3 MRca ero nlfporos HaneKy, R lf3 KpOBlf ero R BilHa HaKypiO, lf3 6ynHOH rOAOBbl eHAOBy COA biO, 3a30BY R rocTeil, BCIO poAeHbKY ero, a nocAen R Toro .H cecTpliu;y ero, 3araAaiO 3araAKY HeOTraAAliBYIO: 'Aa li 'ITO )!( TaKOBO: R Ha MlfAOM Clf)l(y, R Ha MlfAOM Clf)l(y, n po Mil Aa rOBOpiO, npo MlfAa rosopiO, MlfAbiM TIOA'IlfBaiO. A ll MilA npeAo MHOIO cBe'IOIO ropliTb?« BoT cecTpliu;a ero cTaAa oTraAhiBaTlf: - »>l AaBHO Te6e, 6paTeu;, rosapliBaAa: He XOAlf Tbi TyAa, KyAa TI03AHO 30BYTb, KyAa n03AHO 30BYTh li rAe TihRHbi )l(lfBYTb.« K lip 80, N9 143 K aK B
Nož u svakog od dva brata
Izrada iz dijelova tijela Zagonetka
Sestra odgoneta
- »Sviknuo se sokol s prepelicom, sljubio se mlad junak s pre krasnom djevojkom. Protro je mili stazicu - nije on stao ho diti, pustio je loš glas - nije stao on ljubiti! - 'Narugao si se ti meni - narugat ću se ja tebi. Kako su u mene, mlade, dva rođena brata, u ta moja dva brata je po čelični nož. Iz ruku i iz nogu položit ću krevet, a iz njegova mesa ispeći ću piroge, iz njegove ću krvi ispeći rakiju, iz silovite glave izlit ću vrč, pozvat ću goste, svu njegovu rodbinu, a poslije toga njegovu sestricu. Zadajem zagonetku neodgonetljivu: - "Da i što je to takvo: na milome sjedim, na milome sjedim, o milome govorim, o milome govorim, milim častim. A i mili preda mnom gori kao svijeća?" Eto, njegova sestrica stala je odgonetati: - »Davno sam ja tebi, bratac, govorila: Ne hodi tuda kuda kasno zovu, kuda kasno zovu i gdje pijanci žive.'<<
Ni tu nema spomena s vježe zelene tra ve na početku niti se kaž njeni ne valjalac izjednačuje s konjem, a ipak je to sas vim ned vojbe no ista teksto vna predaja koja se već pozna iz [ 1 0] i [ l l] . To se čak može precizno dokazati na izgled beznačajnim pojedinostima. Tako dje vojka zadajući s voju zagonetku spominje da joj dragi gori pred
I opet ista tekstovna predaja
Zeleni lug._, Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine njom kao s vijeća. Ali u toj pjesmi se nigdje ne kaže da je od dijelo va njego va tijela izmijesila s vijeće. To se spominje samo u [10], a tu se razabire da je bilo nekada prisutno i u [12], ali je tu usmenom predajom odbrušeno prije nego je ta varijanta zapisana. ]oš jedna, jako preobliko vana, varijanta te balade zapisana je u harko vskoj guberniji. U njoj su razmjeri unutrašnjeg ustrojst va ka zi vanja sas vim pomaknuti: [13]
Komadanje mi/oga
Zagonetka
Odgonetka
Oii, BeAJO, BeAJO MHAoro noiiMaTb BeAJO ero npHKOBaTb, pyqKH-HO)I(KH o6AOMaTb. Oii, H3 ero TeAa nHporoa HaneKy, o ii, H3 ero caAa R caeqeJ'i HaAhJO, a H3 ero KpoaH aap:moH Haaapb!O. Oii, 3a30BY roCTeii - KpacHhiX AeayrneK, oii, KpacHhiX AeByrneK H cecTpHLIY ero. 3aAaJO HM 3araAKY - He OTraAAHByJO: »Oii, R Ha MHAOMY CH)I(y, R MHAOrO rAR)I(y, MHAhiM llOAqHBaiO.« - A cecTpHLia ero AOraAaAaCR, Aa Apo6HhiMH cAe3aMH YMhiBaAacR. »Oii Thi, 6paTeLI Moii poAHOii, OTL\a MaTyiiiKH OAHOJ'i! lfH R Te6e, MOJ'i 6paTeL\, He npHKa3hiBaAa, III TO He XOAH Thl, MOll 6paTeL\, ll03AHO BeqepoM OAHH. Oii, He noKynaii Thi, Moii 6paTeLI, CAaAKHX BOAOqeK! Oii, He HanaHBaii Thi, Moii 6paTeLI, KpacHhiX AeayrneK III TO HM CAaBa xoporna. Te6e, 6paTeLI, TR)I(eAo, III TO y CBeTe He )I(HTh, no YAHLiaM He XOAHTh, KpaCHhiX AeBOK He AJ06HTh.
Ill 197, NQ 753
- »Oj, naređujem, naređujem da se mili uhvati, naređujem da se prikuje, ruke-noge da mu se polome. Oj, iz njegova tijela
Jurjev konj ispeći ću piroge, iz njegova sala izlit ću svijeće, a iz njegove krvi navarit ću rakije varenike. Oj, pozvat ću goste, prekrasne djevojke, oj, prekrasne djevojke i njegovu sestricu. Zadajem im zagonetku - neodgonetljivu: 'Oj, na milome sjedim, miloga gledam, milim častim.' - A njegova se sestrica domislila, i u sitnim suzama umivala. 'Oj ti, bratac, moj rođeni, od oca i iste majčice! Zar ti ja, moj bratac, nisam određivala da ne hodiš ti, moj bratac, kasno na večer sam, oj, da ne kupuješ slatke vodice! Oj, ne napajaj, moj bratac, prekrasne djevojke kojima je glas dobar. Te bi je bratac, teško ne živjeti u svijetu, ne hoditi po ulicama, prekrasne djevojke ne ljubiti.'«
Bez drugih verzija te usmene predaje koje su o vdje prije na vo đene ne može se pra vo ni razumjeti o čem se tu radi. U sklopu te cjeline s ve je jasno. Pojedine riječi i izrazi pokazuju ned vojbeno da je to, znatnim preinakama unatoč, isti pramen usmene predaje. Iz o ve se varijante ne saznaje o njoj ništa bitno no va. Nešto su drukčije preoblike kojima je ta teksto vna predaja preobliko vana u varijanti zapisanoj u srednjoj Rusiji, u Kaluškoj guberniji. [14]
floAJ06HA rropTHoif BaH.H AeBo'wy, OH XOTeA ee )'3RTb, OH )'3aTh ee )'3RA, HacMe.HThC.H HaA HeH CTaA. »Tbr He CMeHCR, Ayiiia MOAOA'IHK! AyIIIe )!(ll3HH TBoeif cKopo KOHeu; He co sce10, napeH b, KpacoToJO, He R AeBKa cHpoToJO. EcTh y MeHR TOAhKO oTeu;-MaTH, eCTh y MeHe ABa 6paTHKa poAHhiX, ABa COKOAHKa y B'MeHe RCHbiX, BeA!O R Te6.H, pacKaHaAh!O, cpeAH ITOA.H Te6e AOfHaTb, AYIIIY e TeAoM TBOHM pacTep3aTh, a ll3 KOCTO'leK TBOHX-CYCTaB'lllKOB R BbiCOK TepeM cpy6AJO, a ll3 )!(Hpy a TBOBO, ll3 CaAa
Isti pnzmen pre ddje
Krojač Vanja i djevojke
Smijao joj seje
Goniti nasred polja Komadanje
Zeleni lug -- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine CaAbHhiX CBeqeif Aa H aA biO, a H3 )lUlA TBOHX, lf3 MJICa rrHporos Harreqy.
Ill
197, N2 752
- >>Zavolio je krojač Vanja djevojčicu, on ju je htio uzeti i on ju je doista uzeo, stao joj se izrugivati. 'Ti se ne smij, dušo mladiću! Duši tvojoj i životu skoro je kraj i to, momče, ne baš krasno, jer ja djevojka nisam sirotica. U mene je, međutim, otac-mati, u mene su dva bratca rođena, dva sokolića sjajna. Naređujem im tebe, obješenjače prefrigani, dognati do nasred polja, dušu rastrgnuti od tijela, a iz tvojih kostiju-zglobova sagradit ću visok trijem, a iz tvoje masti, iz sala izlit ću lojne svijeće, a iz žila tvojih, iz mesa piroge ću ispeći.'«
Malogradski ambijent Prepoznaje se trag slavenskoga poganstva
Nema d vojbe da je i to ista teksto vna predaja, tek je zbi vanje iz seoske sredine prebačeno u malogradsku. Samo je pripo vijedanje tu vrlo su vislo i profinjenije, izgubio se grubi dah arhaike. Ne osjeća se dodir sa sla venskim pogansr vom. A ipak su tu prisutni s vi elementi koji s vjedoče upra vo o tome. Pa i to što se obijesni ne vjernik goni na sredinu polja ukazuje na to da je on tu zapra vo konj. Ni tomu nije pos ve izbrisan trag. Ta je usmena teksto vna predaja č vrsto ukorijenjena kod Rusa. Vrlo je kompaktna i č vrsta, pa je očito da je i stara i u starini bila vrlo ugledna. Pozna vati ju bilo je važno. No o čem se tu doista radi pokazuje češka pripo vijetka u kojoj se posta vlja zagonetka:
Češka pripovijetka
[14a] Na ldsce sedim,
na ldsku hledim, ldskou se ovijim, z ldsky ti pfipijim.
Erben, 1 25-126
- >>Na ljubavi sjedim, na ljubav gledam, ljubavlju se ovijam, s ljubavi (tj. sjedeći na ljubavi) ti napijam<<.
To go vori, dakako, dje vojka koja je od dijelo va raskomadanoga ti jela s vojega dragoga izradila uporabne predmete i njima opremi la s voj prostor.20 Odmah se prepoznaje i situacija i zagonetka, ista pozadina strašnog i siro voga mitskog poimanja ubojne dje vojke 20 Usp. Belaj, 1998, 245; 2007, 293-294 i 370.
Jurjev konj osvetnice, samo to sada nije ruski ili kakav drugi istočnoslavenski predajni tekst, nego je - češki. Nema dvojbe da je to praslavenska baština, ulomak hijeratskoga pjesništva koji potječe iz pretkršćanskoga obreda. A ugrađen je taj ulomak u češku bajku, koja pripovijeda sasvim drukčiju pripovijest. Tu se lijepo vidi kako su ulomci pretkršćanskih obrednih tekstova ulazili u nove i razne vrste usmene književnosti naroda slavenskoga jezika. Isti mitski motiv ostavio je traga i u vjerovanjima Slovenaca što žive uz gornj u Soču, kojih tradicijska kultura i inače čuva mno go starine. T amo je zabilježeno vjerovanje kako je desetnjdk, ker ve vse - »desetnjak koj i zna sve«, posebno b iće obdareno proročkim darom, odgonetnuo zagonetku koju je na Robidišču ljudima zadala žena koja je ubila svojeg muža ili dragoga i od njegovih kostiju dala izraditi stol, iz rebara zrcalo i iz lubanje kupu. Zagonetka je glasila:
Isto arhaično mitsko poimanje
[14b] Ko sedim zaljubljeno sedim;
ko gledam, se zaljubljeno gledam; ko pijem, zaljubljeno pijem.
Matičetov 186
Iako tekstovna podudarnost sad nije tako tijesna, odmah se pre poznaje ista sveta zagonetka, tek sada u slovenskoj i time u južnoslavenskoj predaji.21 Nema dakle baš nikakve dvojbe o tome da se tu dosegla praslavenska razina i utvrdio ulomak pretkršćanskog obrednog teksta. A tragovi drevnoga mitskog kazivanja koje daje okvir toj zago netci razaznaju se i u drugim južnoslavenskim predajnim tekstovima. Tu je osobito rječito svjedočanstvo jedne hrvatske romance koju je zapisao i 1 87 1 . objavio Fran Kurelac u bilješci uz predgovor svojoj neprocjenjivo vrijednoj zbirci pjesama Hrvata u županijama zapadne Ugarske. Ona je, kako kaže, »nažalost nepotpuna«, a nije više ni znao »gdje ju je ubrao«, no misli da najvjerojatnije nije u zapadnoj Ugarskoj, nego »Za boravka u primorju«. 22 Ta je romanca 21 Usp. Matičetov, 1975, 186; Krop ej, 1995, 1 26-127; Kravanja 2007, 1 17-1 18. Profe soru Vitomiru Belaju od srca zahvaljujem za te podatke. 22 Vidi Jačke, XXXV.
Praslavenska razina
Hrvatska romanca
Zeleni lug-.. Tragovima svetih pjesama nase pretkrfćanske starine Delorko
Ivan Karlović
Neodoijivi Ivan ne može dobiti Maricu
biser hrvatskoga pjesništva, a Olinko Delorko joj je obradio i izdao izvadak s važnijim i bolje očuvanim dijelom teksta, te skupio po datke o njegovoj povijesti i varijantama.23 Time je sebi svojstvenom osjetljivošću pojačao estetski doživljaj . Sama je romanca tako op sežna da se njezin tekst ni ovdje ne može navesti cijel, iako bi to u načelu bilo, dakako, najpoželjnije. Motiv je te romance utoliko historijski što j oj je j unak knez Ivan Karlović (1485.-1531.), odvjetak roda krbavskih kneževa Km jakovića, koji se jako istaknuo uspješnom organizacijom obrane ostataka Hrvatske od osmanlijskih nasrtaja kad je ta obrana već postajala očajnička. U narodu se održala uspomena na njega, uz ostalo i na to da je ženama bio neodoljiv ljubavnik. Tako i počinje ta romanca:
[IS]
Ni u Liki snahe ni divojke ku ne ljubi Karloviću Ive, neg ća mije Marica divojka. Ne moreju profnjom isprositi niti kakvim darom prevariti.
NL 40, br. l l
Dalje se pripovijeda kako se Ive, suočen s takvim Maričinim drža njem, obratio staroj majki svojoj da mu poda sveta i nauka da prevari Maricu divojku. Majka mu savjetuje da tri godine ne izlazi iz kuće, da pusti dugu kosu, da ju počešlja kao što djevojka češlja kosu, da
Dolazi kao drugarica
se obuče kao djevojka, da stavi košaricu na ruku i kao tobožnja drugarica pozove Maricu da idu brati ruže. Ive Karlović učini kako mu je majka savjetovala i Marica se, koliko god nepovjerljiva, na kraju ipak odazvala pozivu svoje »drugarice«. A dok su one, nabravši ruže, šetale po tom polju ravnom, iznenada je tobožnja verna druga rekla Mari:
[16]
» Ča bis sada učinila, Mare, da bi priJa! Karloviću Ive?« - »Skočila bih vajezero mutno al bin zvala devet bratac mojih!«
23 NL 40-42, br. l l .
Jurjev konj Pakjoj veli Karloviću Ive: »Delaj, Mare, čagoder ti drago, ovo tije Karloviću Ive. Sada skoči vajezero mutno, sada zovi devet bratac svojih!« Pakju lj"u bi tri dni i tri noći. Ljubiljuje i ostaviljuje kakonoti livadu zelenu, pokošenu pak i ostavljenu pak odšeta belu dvoru svomu.
Ljubio i ostavio
Zelena livadd NL 42, br. ll
Prepoznatljivo je već na prvi pogled da se tu pripovijeda ista pri povijest kao u ruskoj baladi. Dobar junak i neodoljiv ljubavnik, a knezu Ivanu se to oboje ne može osporiti, iskoristio je djevojku i bezobzirno ostavio. Nastup mu je pak takav da se doista može reći kako joj se narugao. U tekstu je prisutna i livada zelena, ona tu zamjenjuje zeleni lug, i ona tu, jednako kao u ruskoj baladi riječi Ha MypaBAe, Ha 3IIAeHoli: (III 196, N9 750) - »na sočnoj travi, na zelenoj«, upućuje na tekstovnu predaju svetoga pretkršćanskog obrednog pjeva o svetoj svadbi. Zelena livada tu je rekvizit pjesničke poredbe. Pokošena je livada samo poharana ako se ostavi i ne skupi sijeno da bude krma stoci i tako ne bude nikakve blagodati od nje. Valja međutim pretpostaviti da je prvotna slika bila ljubljenje na zelenoj travi kao ljubavnom ležaju, isto kako je u ruskim baladama. To pak da se djevojka prijeti kako će zvati svoje devet braće tako đer upućuje vrlo jasno na tekstovnu predaju poganskoga sakralnog pjesništva i na mit koji se u njem u vezi sa svetom svadbom obredno kazuje. Tako jasnoga biljega, spomena nevjestine devet braće, u ruskoj baladi nema. Ali i tamo se pripovijeda kako ona zove svoju braću da kazne obijesnoga nevaljalca koji ju je strahovito uvrijedio. I tu se razabire ovisnost od istoga praslavenskog obrednog teksta. U romanci se ne pjeva o tome da je djevojka za kaznu rasko madala tijelo ubijenog nevaljalca i od njegovih dijelova izradila uporabne predmete kojima je onda opremila svoj prostor. Ta se tekstovna predaja tu izgubila. Ipak je u nekoj vezi s time ono što
Zeleni lug
Ležaj od zelene trave
Devet braće
Zeleni lug - Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine Marica govori dok s tobožnjom vernom drugom bere ruže. O tome romanca pripovijeda ovako: [ 17]
Da bi sahnula Ivanova glava!
Da bi sahnulo Ivanovo tijelo
Agresivnost prema Ivanovu tijelu
Knez Ivan ipak p laća svoju obijest
Tu više nema poganske surovosti
Pak su prošli v rumene rožice. Prvu rožu kuje utrgnula klalajuje na suhijavorak: »Sahni, vehni, rožo najavorku; kako sahne rožajavorova, da bi tako glava Ivanova!« Drugu rožu kuje utrgala klala ju je na mrzlu stenčicu: »Sahni, vehni, roža na stenčici, da bi tako telo Ivanovo!« Tretu rožu kuje utrgnula tu 'e polegla na črnu zemljicu: »Sahni, vehni, roža na zemljici, da bi tako sritja Ivanova!«
NL41, br. l l
Predviđajući što će se dogoditi ako Ivan ostvari svoju očitu na mjeru, Marica tu pokazuje vrlo izrazitu agresivnost ne samo prema njegovoj dobrobiti, nego i upravo prema njegovu tijelu. Tu se u blagom tragu još osjeća motiv komadanja tijela iz osvete. Delorkov odlomak završava stihom: pak odšeta belu dvoru svomu. U njega slijedi još samo šutnja. Romanca pak, kako ju je Kurelac zapisao, pripovijeda dalje kako je nakon nekoliko mjeseci majka upitala Maricu što joj je, zašto je tako blijeda. Ona odgovara da ju je prevario Ive Karlović i da je ostala trudna. Na to mu pišu njezina braća pismo i pozivaju da skupi svatove i dođe po Maricu. Ivan odgovara da ga je ona uvrijedila i da mu je rekla da ga niti za slugu ne bi uzela, a kamo li za vernoga druga. Na to mu piše sama djevojka, piše mu s krvcom od srdašca, i preklinje ga da dođe po nju i povede ju svojoj majci. On je tada ipak došao, ter ju vodi k belu dvoru svomu. Tako je Ive Karlović ipak podlegao i plaća svoju obijest, ali u razumno prihvatljivim razmjerima. Tu više nema traga nasljeđu poganskoga obrednog kazivanja mita. Sve se dobro svršava, kako
Jurjev konj i priliči romanci za razliku od balade. Tamo pak gdje tekstovi koji su se ovdje razmatrali doista jesu preoblikovani ulomci svetog ob rednoga pjeva nekrštenih Slavena, vode nas u grubu i namrštenu starinu, neskriveno pokazuju krvavu stranu mita o svetoj svadbi obijesnog Jarila i ubojite Morane, brata i sestre, djece gromovnika Peruna. I o kazni konjolikog nevjernika očuvala se južnoslavenska tek stovna predaja. Vrlo izravno to pripovijeda pjesma s otoka Š ipana u dubrovačkom arhipelagu: [18]
Upoiju seprah podiže ni od vjetra ni od vihra, neg' odjada lijepe Mare, gdjejoj hrabro v konj pobježe. Za njim Marepijehom pješi: - Ustan, doro, ranjen stao! Strjelice te ustrijelile kroz sve tvoje četir' noge, kroz sedalce, pa u srce! Sveje hrabro z brijega sluša, lijepoj Mari govorio: - Ne kuni konja, dušo Mare! Nije doro moj naučan piti vodu iz Dunaja, iz zobnice zob zobati. Negje doro moj naučan kroz prstenak vodu piti iz skutašca zob zobati. ja ću tebe kleti boije: Ti se, seko, ne udala! Ako li se i udala, muško čedo ne imala! Ako li ga i imala, na vojsku ga otpravila, a s vojskega ne čekala!
Kazna konjolikog nevjernika
č 165
Tu je vrlo dinamično opisano kažnjavanje konja nasred polja. Njega strijeljaju strijele, on od toga pogiba. Iz ruske balade znamo da ga svojim gromskim strijelama strijeljaju braća nevjeste Morane, koja je uvrijeđena postala osvetnički ubojita. Konj joj je pobjegao i ostavio ju, pa ga ona kune i zaziva na nj strijele svoje braće, Perunovih sinova i po tome i samih Peruna. Ona ojađena kune, a njezin dragi joj uzvraća također ledenom kletvom. On je u toj pjesmi kao osoba razdvojen od svojega konja, i prostorno jer dok je taj pod ubojitim strijelama u polju on je po strani na brijegu. Ali se u pjesmi naziva hrabro 'junak', 'momak', a u ruskim jurjevskim
Strijele
Zeleni lug ....., Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine Razdvojen jari/ov lik
Srpska varijanta
Strijele strijeijaju Djevojčina kletva
junakova kletva
pjesmama j unak se naziva feopml'I xpa6pbiJ'I.24 Iz starine koja se održala u toj hrvatskoj tekstovnoj predaji vrlo jasno dakle proizlazi tko je to. U mlađoj preo blici sakralnog teksta junak se raspolutio na konja koji strada u polju i na dragoga koji s brijega kune osvetolju bivu djevojku. Izvorno je, kako sada već znamo, to bio isti. Ta je pjesma u razvedenijoj varijanti zapisana iz srpske usmene predaje. Ona se prema Karadžićevoj bilješci pjevala u kolu na ra znim stranama Srbije. Glasi ovako: 0 ja6yKo 3eAeHI1KO, IliTO e' TOAHKH poA pOAHAa? Ha TPH rpaHe TPH ja6yKe, Ha 'IeTBpToj COKO CeAH, Te OH rAeAa HHKOM IIOA:oy, rAe jyHaL\H KOine Kyjy: PaAojnLia H fpyjnl_\a. PaAojH'IHH KOlh e' H3Ma'Ie Aerroj Mapn y 6ocnA:oaK. lDYTO KyHe Aerra Mapa: »0Te, KOIDy, rrycT OCTao! CTpeAHL\a Te yCTpeAHAa Kpo3 ceAAarnLie y cpAarnl_\e, Kpo3 Y3AHLIY y ry6nL\y, Kpo3 cBe Hore Kpo3 'IeTnpn!« AA. roBopn PaAojnl_\a: »He KyH', Mapo, KOlha Mora! Ja ny Te6e rope KAeTH: TH ce, Mapo, He yAaAa! AKo AH ce H yAaAa, MyrnKa 'leA a He poAHAa! AKo AH ra n poAHAa, 3a pyKy ra He rroBeAa! AKo AH ra H rroBeAa, Ha BojcKy ra orrpeMHAa! Ca BojcKe TH He AOrnao! Apy)I(HHa MY KoID' AOBeAa, 24 Usp. gore str. 67-70.
Jurjev konj (KoH,' AOBeAa, fAaC AOHeAa), H Ha KOiny 6ojHO CeAAO, H O CeAAY 6pHTKY ca6A>y, H O ca6A>H pyKaBHI��e �pHoM KPBA>Y HarryiDeHe, CBaKOM CBHAOM HaBe3eHe, a HajBH Ille �pHOM CBHAOM, HeK cy Maj�H �PHH AaH�H, a cecTpH�H fOAHHH�e, BepHoj A>y6H TaBHe Horm!«
CH Il l, N9 262
U tim kletvama zrcali se duboka povrijeđenost i izriče strahovita
osveta. Povod je za to u toj pjesmi, kakva je došla do nas, gotovo neznatan i ne stoji ni u kakvu razmjeru s okrutnom žestinom kojom je uzvraćen. U pjesmi je izvorno kazivanje mita jako preoblikovano, ali je nesmiljena osvetljivost i s njom ozračje grube arhaike ostalo nepromijenjeno. A mlad je junak i tu razdvojen od konja kojega ubija strijela, premda je to izvorno bio samo jedan: nevjerni konj mladoženja. U taj mitski kontekst dojmljivo se uklapa i ruska svadbena pje sma zapisana u Pskovskoj guberniji: ChipoM 6opy rrpoAeraAa AOpo)KeHhKa, AOpo)KeHhKa IIIH poKa51, pacKaTHCTa51. Ilo Toil Aopo)KeHhKe CHBorpHBhiH KOHh 6e)KHT, BY3AYIIIKY cphiBaiOyqH, ceAeAh�e c6HBaiOqH. BrrepeAH KOH51 HAeT MOAOAa51 KH51rHHHIOIII K a, BO cyroHh roHHTC51 Aa l1BaH BacHAheBHq. EH KpHqaA, BOcKpHKHBaA, CBOHM rpoMKHM roAocoM, CBOHM rpOMKHM fOAOCOM, MOAOAe�KHM IIOCBHCTOM: »Aaph51 AHTOHOBHa , rrepeilMH Ao6poBa KOH51! He AaBail Y3Ahi cHHMaTh, He AaBail ceAAa c6HBaTh, BY3AYIIIK a TeCM51HHa51, Aa CHAeAh�e qepKacKoe!« - »l1BaH BacHAheBHq, 51 6hi paAa rrepeH51Th, 51 6oiOch poAHOBa 6aTIOIII K H, TYAIOCh poAHOH MaTyiiiKH.« - »Th! He 6oilc51, AaphiOIII K a, He 6oilc51 cBoBo 6aTIOIII K H, Thi He 6oilc51 6aTIOIII K H, He TYAHC51 poAHOH MaTyiiiKH, Th! rro6oilc51 MOAOA�a, l1BaHa BacHAheBHqa.
Po�·rUedenost i osveta
K aK BO
Konj sive grive
Zeleni lug -... Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine Svilen korbač
K aK H ecTb y MeH.H, MOAOAL\a, rneAKOBa51 IIAeToqKa, lileAKOBa51 IIAeTOqKa IIorp03HeH TBOBO 6aT!OillKlf, norp03HeH TBOBO 6aT!OillKlf, IIOTYAbHeH TBOeH MaTyrnKH. Ill 551, N2 1824
- >>Po vlažnoj borovoj šumi legla je staza, staza široka, bučna. po toj stazi trči konj sive grive, uzdu trgajući, sedlo zbacuju ći. Ispred konja ide mlada kneginjica, za njim se goni Ivan Vasiljevič. On je vikao, podvikivao, svojim gromkim gla som, svojim gromkim glasom, junačkim zviždukom: 'Darja Antonovna, uhvati dobroga konja! Ne daj da skida uzde, ne daj da zbacuje sedlo, uzda je od vunene vrpce, a sedlo čerkesko!' 'Ivane Vasiljeviču, ja bih rado uhvatila, no ja se bojim rođenoga tatice, krijem se od rođene majčice.' - 'Ti se ne boj , Darjuška, svojega tatice, ne krij se od rođene majčice, nego se poboj j una ka, Ivana Vasiljeviča. Jer u mene, u junaka, jest svilen korbač, svilen korbač grozniji od tvojega tatice, od kojega se treba kriti više nego od mamice'«.
Goniti konja
Tu je konj sive grive, crmorpHBhiH KOHh, kao i u [10]. To je svad ba: mladoženja i nevjesta. I ovdje se konju spominje sedlo, i tu je nered u njegovoj opremi. I tu se goni (cyroHb, roHHTCJI) kao i u [14] BeAIO JI Te6JI, pacKaHaAhiO, l cpeAH rroAJI Te6e AOrHaTh, AYIIIY e TeAoM TBOHM paCTep3aTb - >>Naređujem tebe, obješenjače prefrigani, do gnati do nasred polja, dušu rastrgnuti od tijela«. Po tome se ta pje sma uklapa u mitski kontekst kakav je ovdje uspostavljen. Ali nema
Patrijarhalni odnosi
Konjska žrtva
govora o strijelama i o ubijanju. Tu je riječ o tome kako mlada nevjesta svadbom dolazi ispod vlasti svojih roditelja pod vlast svojega muža. T u su simbolički, ali vrlo rječito izraženi patrijarhalni odnosi. Koliko su oni takvi i praslavenski veliko je pitanje. Prije će biti da su tu kako bi se oni izrazili poslužili naslijeđeni elementi obrednoga pjeva o konju mladoženji i velikoj konjskoj žrtvi. Svakako, i tu su konj i mladoženja također razdvojeni. A izvorno su bili jedan te isti. Nevjerni mladoženja, Jarilo preimenovan poslije u Juraj , taj je ko jega u izvornom slavenskom mitu Perunovi sinovi gone na sredinu polja i tamo ubijaju gromovim strijelama.
jurjev konj To vrlo izričito kazuje ruska pjesma koja prati jurjevska slavlje o njegovu danu. Ali ona zbunjuje svojim sadržajem dok se ne pozna kontekst izvornoga mita. Obilazeći polja mladež pjeva: [ 1 9]
ITorOHHM IOpbJI, rroroHHM IOpbJI B qllCTO IIOAe, OH:, paHo,oll:, Ha MOe qlfCTO IIOAe! B qHcTOM rroAe, B qHCTOM rroAe Ha KypraHe, OH:, paRo, oll:, Ha MOeM Ha KypraHe! 3aceJO JI, 3aCeAJO JI BaCHKAbKaMH, o ll:, paH o, o ll:, Ha MOeM BaCHAbKaMH! XAorrqHKH HAyT, xAorrqHKH HAyT, BaCHAbKll pByT, oll:, paRo, oll:, Ha MOeM BaCHAbKH! AeBoqKH HAyT, AeBoqKH HAyT, rreCHH IIOIOT, o ll:, paH o, o ll:, Ha MOeM rreCHH IIOIOT.
Goniti jurja
Bosiijak Momčići
Djevojčice
IT 317-318, N2 460
- >>Gonimo Jurja, gonimo Jurja na ravno polje, oj, rano, oj, na moje ravno polje! U ravnom polju, u ravnom polju na bre žuljku, oj rano, oj, na mojem na brežuljku. Zasijat ću, zasijat ću bosiljkom, oj, rano, oj, na mojem bosiljkom. Momčići idu, momčići idu, bosiljak trgaju, oj, rano, oj, na mojem bosiljak! Djevojčice idu, djevojčice idu, pjesme pjevaju, oj, rano, oj, na mojem pjesme pjevaju!«
Tu jurjevski ophodnici obilazeći polja pjevaju kako gone Jurja na ravno polje. To je ostatak obreda kojim se pomaže kažnjavanje obijesnog nervjernika, odakle će za sve biti dobrobit. J arilo se kao konj goni na sredinu polja (cpeAII noA5I Te6e AOrHaTb - »nasred polja tebe dognati« [ 1 3]) gdje će biti ubijen gromskim strijelama Perunovih sinova, ubijen samo do polusmrti (y6e:Hnr Rro AO noAycMepm [ l O]).
jarila kao konja gone do nasred poija
Zeleni lug ....., Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine Gromske strijele ubijaju jarila do polusmrti
Momci i djevojke, dijalog
Dah jezovite starine
Konjska žrtva
Do potpune smrti J arilo se kao besmrtni bog ne može ubiti. Može se samo udariti tako da izgubi svu snagu, da se potpuno ukloni s poprišta, i da bude kao krpa, pa ga onda, kad dođe vrijeme i poka paju kao lutku od krpa. Istaknut falus na njoj podsjeća na to kakav je moćan ljubavnik bio, pa ga do groba prate pijane babe naričući opscenim pjesmama nad tim gubitkom.25 Tako ophodnici goneći Jurja na polje pomažu osveti uvrijeđene i razgoropađene Morane. Dalje se u toj ophodničkoj pjesmi opisuje jurjevska slavlje u po lju. Osobito je zanimljivo kako mladi ophodnici tu nastupaju u dva poluzbora, momci u jednom, djevojke u drugom. To otvara mogućnost dijaloškog pjevanja. Momci će onda pjevati što govori ]arilo, a djevojke što govori Mara l Morana. U Helena je iz takvih običaja proizašla drama. Oko nastupa slično ustrojenih zborova stvorilo se kazalište. 26 Pokazalo se da je ruska balada o osveti grubo iskorištene i na puštene djevojke nedvojbeno baština praslavenske sakralne poezije i da se u njoj susreće preoblikovano kazivanje mitskoga zbivanja, prilagođeno, dakako, bitno promijenjenom društvenom ambijentu i emocionalnoj atmosferi. Tek se sirovo poganstvo tu ipak osjeća kao dah jezovite starine. Tako u ruskoj baladi. U hrvatskoj romanci, koja prenosi istu tu baštinu, jezoviti dah starine potpuno je uklo njen. Izbija tek blago u smrknutoj odlučnosti i smrtnoj ozbiljno sti s kojima je Marica odlučna suprotstavljati se navaljivanju Ive Karlovića. Imamo tako predaju o ubijanju i komadanju konja. U kontekstu pretkršćanske obrednosti iz kojega ta predaja potječe tu se odmah pomišlja na konjsku žrtvu.27 O pradavnim indoeuropskim vjerova njima i običajima vezanim za taj obredni čin najviše se može saznati iz žrtvenoga nauka indijskih brahmana koji su ta vjerovanja i te običaje do u tančine razradili, pomno stilizirali i do danas očuvali unijevši taj nauk u svoje predajne tekstove koji tvore svetu vedsku 25 Usp. gore str. 95. 26 Usp. gore str. 186-189. 27 Usp. Katičić, 2007b, 39-41 .
Jurjev konj književnost. Konjska žrtva, na vedskom sanskrtu afvamedha, među brahmanskim žrtvenim obredima osobito je ugledna. Brahmanska tradicija postavlja jasnu hijerarhiju žrtvenih životinja. Po žrtvenom prinosu određuje se i to koliko je koji žrtveni obred ugledan te komu i kako priliči. Po tim mjerilima konjska žrtva stoji odmah ispod ljudske, koja je od svih najuglednija, pa je po tome iznad svih ostalih životinjskih žrtava. Ona je po tome najuzvišenija od svih. Brahmani su ljudske žrtve predviđali samo u teoriji, nisu ih zbiljski prinosili. 28 O hijerarhiji životinjskih žrtava, a to će reći žrtvenih životinja, vedska književnost uči vrlo izričito. Četirima zbirkama starih obrednih tekstova koje utemeljuju četiri Vede dodane su brahmane (brdhma7Ja) prozni zbornici u kojima se izlaže brahmanska žrtvena nauka.29 U jednoj od najpoznatijih brahmana hijerarhija žrtvenih životinja izložena je nedvosmisleno jasno: �20]
PuruŠalJl prathamam dlabhate, purušo hi prathamab pafitndm, athdfvam, puruŠalJl hy anv afvo, 'tha gdm, afvalJl hy anu gaur, athdviY(l, gdm hy anv avir, athdjam aviY(l hy anv ajas, tad endn yathdpitrvalJZ yathdsrešpham dlabhate.
Hijerarhija žrtvenih životinja
Brdhma�ze
Životinja za životinjom
S atapathabrahmaQ.a 6, 2, l, 1 8
- >> Čovjeka prvoga žrtvuje. Jer čovjek je prvi među žrtvenim životinjama. Zatim konja. Jer za čovjekom je konj . Zatim go vedo. Jer za konjem je govedo. Zatim ovcu. Jer za govedom je ovca. Zatim j arca. Jer za ovcom je jarac. Tako ih u propisanom slijedu kako je koja odlična žrtvuje.« U slavenskoj predaji nađeni su tragovi koji pokazuju da je i njoj
bila poznata ista hijerarhija žrtvenih životinja.30 Radi se dakle o in doeuropskoj obrednoj baštini. T u se izvrsno razabire koliko je konjska žrtva bila ugledna. U skladu je s time i to što je njezino prinošenje bilo pridržano kra ljevima. I to ne svima i kakvima god, nego samo onima koji su se 28 Usp. Ježić, 1987, 196-198. 29 Usp. Katičić, 1973, 88-98. 30 Usp. l1saHOHB - Tonopos, 1974, 39-40.
Slavenska predaja
Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine Kraijevska žrtva
Božanski položaj žrtvenoga konja
Snošaj kraijice sa irtvenim konjem
nametnuli na širokom prostoru i sebi podvrgnuli i druge kralje ve oko sebe, pa su bili kao kraljevi kraljeva. Za takve vladare stari indijski jezik ima naziv sarrzrdj. Kad bi koji vladar smatrao da je to postigao, pristupao bi, da to potvrdi, prinošenju konjske žrtve (afvamedha) . Taj obred nam je u mlađim vedskim knjigama dosta podrobno opisan.31 Bio je vrlo arhaičan i iz njega se razabiru prasta re vjerske predodžbe Arijaca, naroda koji je u Indij u unio i tamo do danas održao indoeuropski jezik. Žrtvovatelj, kralj koji se htio potvrditi kao sarrzrdj, prvo je oku pio i sjajno ugostio brahmane koji su znali valjano izvesti konjsku žrtvu i obećao im bogatu nagradu. Dalje je djelovao po njihovim uputama. Prvo je valjalo izabrati žrtvenoga konja. Njega se okitilo, izvrsno njegovala i vrlo se brižno prema njemu odnosilo. Imao je gotovo položaj božanstva. Pušten je onda da cijelu godinu dana obi lazi zemljom kako bi sam htio. A kralj mu je dodijelio četu vojnika koja ga je svakamo slijedila, čuvala i svagdje mu osiguravala nesme tan prolaz. Time je kralj dokazivao kako vlada širokim prostorom i nitko mu se na njem ne može suprotstaviti. Očito je da je žrtveni konj na neki način utjelovljivao samoga kralja. Kad je onda došao dan određen da se žrtva prinese, usmrtili bi konja davljenjem. Kraj njega tad legne kraljica i ima s njim obredno izveden simbolički spolni snošaj . Ta erotska dimenzija pokazuje da pri tumačenju mitske predaje koja je došla do nas u ruskoj baladi nije bez razložite podloge pomišljati na indoeuropsku, pa onda i pretpostavljenu praslavensku konjsku žrtvu. Doista, žrtveni konj je i dobar junak i velik ljubavnik. Po obojemu je kao MOAOAe� 'mlad junak' u ruskoj baladi, a na njega i na kraljicu se može primijeniti ono: ljubilju je i ostaviljuje, kako se pjeva u hrvatskoj romanci. No o tome govore i druge pojedinosti. Žrtvovani konj se po brahmanskim obrednim propisima koma da, a dijelovi njegova tijela skuhaju se u kotlu ili ispeku na ražnju.
31 O konjskoj Žrtvi u vedskoj obrednoj predaji usp. Ježić, 1987, 175-178 i 196-198.
Jurjev konj Slijedi žrtvena gozba kao čvrst dio toga obreda. T o izriče rgvedski himan koji opisuje konjsku žrtvu: [21]
ye vdjinam paripdfyanti pakvdrrz yd im dhub surabhir nir hariti l ye carvato mdrrzsabikšdm upasata uto tešdm abhigiirtir na invatu ll J3-gvedasarphita l, 162, 1 2
Žrtvovani konj se komada za gozbu
- >>Koji pastuha kušaju pečena, koji vele: 'Miriše dobro, uzmi!' i koji cijene trkačeva mesa tek, i njihova nek pohvala nam pomogne!<<
Preveo Mislav ]ežićl2 Raskomadano tijelo žrtvenoga konja postaje potrošno dobro, njime se gosti i časti. Sve je to kao u ruskoj baladi. No komadanje žrtvenoga konja više je od toga. Ono je stvaranje novoga svijeta. Dijelovi tijela žrtvenoga konja novo su nebo i nova zemlja, novo sunce i sve drugo što je među njima. Tu je brahman ska žrtvena nauka, razrađena i promišljena, vrlo izričita. Glasovita brahmana >>od sto staza« ( SatapathabrdhmaJJa) počinje upravo time što govori o tome vrlo izričito: [22]
Ušd vd afvasya medhyasya firab, siiryaf eakšur, vdtab prdlJO, vydttam agnir vaifvdnarab, sarrzvatsara dtmdfvasya medhyasya, dyaub p[#ham, antarikšam udaram, p[thivi pdjasyarrz, difab pdrfve, avantaradifab parfava, rtavo 'ngdni, mdsdf edrdhamdsdf ea parvd'f}y, ahordtrdl}i prati#hd, nakšatrdlJY asthini, nabho mdrrzsdni, iivadhyarrz sikatdb, sindhavo gudd, yakre ea klomdnaf ea parvatd, ošadhayaf ea vanapatayaf ea lomdni, udyan piirvdrdho, nimloean jagandrdhab. S atapathabrahmaifa l
- >>Glava žrtvenoga konja doista je zora, oko je sunce, dah je vjetar, grlo je vatra svega svijeta, tijelo je žrtvenoga konja go dina, leđa su nebo, trbušna je šupljina zračni prostor, oblina je njegova trbuha zemlja, bokovi su mu strane svijeta, rebra su 32 Vidi Ježić, 1987, 177.
Od komada žrtvovanoga konja stvara se novi svijet
Zeleni lug ....., Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine međustrane svijeta, udovi su mu godišnja doba, zglobovi su mu mjeseci i polovine mjeseci, noge su dani i noći, kosti su zvije zde, meso su oblaci, sadržaj želudca je pijesak, crijeva su rijeke, jetra i pluća su gore, dlake su trave i drveće, prednji je dio sunce na izlazu, stražnji je dio sunce na zalazu.<<
Indoeuropska predaja
Veda Slavena
Kljućne rijeći
To je locus classicus za kozmogonijsko značenje komadanja žrtvo vanoga konja. A on ne umire, nego doživljuje božansko preobraženje i postaje sunčev konj . Brahmani mu se obraćaj u molitvom. Krilat je i krilati konj pegaz, koji je u helenskoj predaji odjek takva indoeu ropskog vjerovanja.33 Pokrštenim je Keltima crkva strogo branila jesti konjsko meso. Misli se da su se time htjeli izbrisati tragovi kultnog blagovanja raskomadanoga žrtvenog konja.34 U pripovijedanju o tome kako je osvetnička djevojka od dijelova tijela ubijenoga dragog izradila uporabne predmete i njima opremi la svoj prostor, što se susreće u ruskoj, u češkoj i u slovenskoj pre daji, prepoznaje se folklorni odbljesak takva vjerovanja poganskih Slavena. I opet nam je na dohvat ruke ono što je jadnom Stjepanu Verkoviću bila fantazmagorija: Veda Slavena. To je i ono što je na javljivao i očekivao Antun Mihanović. Kako god se tu jasno ocrtala praslavenska i indoeuropska vre menska razina, pretpostavke za rekonstrukciju suvisloga pra slavenskog obrednog teksta ipak su slabe. Ulazi mu se u trag tek po ključnim riječima koje je sadržavao. Te su ključne riječi ubiti (y6e:Hn1 [lOJ), gz,nati l goniti (AorHaTh [14], rroroHIIM [ 1 9]) stre/a
(strjelica [18], ustrijeliti [1 8], rroAcTpeAIITh [ l l ] ) . One sve pripadaju praslavenskom rječniku kojim se obredno govori o gromovniku, ukazuju na Peruna i uvode ga u obredno kazivanje mita. Drugamo pripada izraz pacTep3aTh 'ras trzati'. To je kao rezigrati, restancati (H 1 4 i 1 9) , a opisuje sveto obredno rastrzavanje, što se u Helena zove amxQayf16c;; , od glagola a7TaQlinw 'trgati' i karakteristično 33 Usp. Ježić, 1987, 177-178. :Žrtvenomu konju pjeva vedski vidjelac (RV l, 162, 21): nd vd u etdn mriyase nd rišyasi devdl'(l id eši pathibhib sugebhib »Ti to ne umireš i nisi zlijeden, bozima ideš lakohodnim putima.<< (Prijevod Mislava ježića). Vidi Ježić, 1987, 177. 34 Usp. Birkhan, 1997, 714. -
jurjev konj je za kult boga Dioniza koji ženama menadama udahnjuje zanosno krvožedna ludilo.35 To je jasan trag orgijastičkoga kulta vezanog s mitom o dolasku mladoga Jarila, konja mladoženje, na svadbu k svojoj nevjesti. Tu je, napokon, i praslavenski srok sed'(J - gl�d(J 'sjedim - gledam' (Ha MHAOMY CH)I(y, >I MHAOrO fA>I)I(Y [ 1 3] - »na milome sjedim, miloga gledam«; na ldsce sedim, na ldsku hledim [ 1 4] Oskudna - »Na ljubavi sjedim, na ljubav gledam«) u zagonetci koju djevojka mogućnost osvetnica zadaje svojim drugaricama. Isti taj srok javlja se i kad je potanje riječ o orlu ili sokolu, zapravo gromovniku Perunu samome, koji rekonstrukcije odozgor gleda na svadbu u gradu.36 No i taj gramatički srok javlja se u tom pramenu tekstovne predaje u tako slobodnim preoblikama (no MHAOM XO)I(y, Ha MHAOBa fA>I)I(Y [ l 0] - »po milome hodam, na miloga gledam«; BO MHAOM )I(HBy, no MHAOM XO)I(Y [ l l ] - »U milome živim, po milom hodam«; >I Ha MHAOM CH)I(y, npo MHAa roBopiO [ 1 2] - »na milome sjedim, o milom govorim«) da nije prikladan da se na njem utemelji određena rekonstrukcija samo jednoga obred lndoeuropsko noga teksta, iako nedvojbeno potječe upravo iz takvih. Sama rekon ishodište strukcija tako tu ostaje oskudna, iako se sadržaj mitskoga kazivanja pouzdano i njegova veza s indoeuropskom obrednom predajom konjske žrtve utvrđeno može dosta pouzdano utvrditi. Inače je predodžba o tome da je svijet stvoren od dijelova rasko madanoga tijela prisutna u indoeuropskim predajama i bez ikakve Svijet stvoren veze s konjskom žrtvom. Tako jedan vedski himan (�sarp.hita 1 0 , od dijelova 90) vrlo bujno pjeva o tome kako je svijet nastao iz dijelova tijela raskomadanoga pračovjeka (puruša) , a islandska Edda kazuje o divu imenom Ymir od tijela dijelova tijela kojega nastaje svijet (osobito izričito VafPruđnismal 2 1 i Gn'mnismal 40; taj je mit sustavno ispripovijedan u Snorra Edda 4-7) . Predaja o božanskoj nevjeri vrlo je izričito prisutna u baltičkoj Baltička predaja predaji. To lijepo ilustrira litavska daina:
35 Usp. gore str. 352-353. 36 Usp. Katičić, 2005b, 67; 2008a, 64. O tome i Belaj, 1998, 244-245; 2007, 29-294 i 370.
Zeleni lug ""'"' Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine [23]
Mjesec se iznevjerio suncu
Menuo saulužr vede pirmq pavasarelj. Sauluže anksti keles menužis atsiskyre. Menuo viens vaikštinejo, Aušrinr pamyltijo. Perkims, didžai supykrs, jj kardu perdalijo. Ko atsiskyrei Aušrinr pamyltijai Viens naktj vaikštintijai
Reza 92-93, br. 27
- >>Mjesec je odveo sunčevu djevojku sebi za ženu u prvo pro ljeće. Sunčeva djevojka se rano digla, mjesec se odvojio. Mjesec se sam šetao, Zoru je zavolio. Perkiinas, jako se ljuteći, mačem ga je sasjekao. - Zašto si se odvojio? Zoru zavolio? Sam noću šetao?<<
Rtlzrezani mjesec
Nevjerni mladoženja tu je mjesec, nevjesta je sunčeva djevojka. Nju poznaje u toj ulozi i južnoslavenska predaja, osobito hrvatska i srpska s crnogorskom. 37 A poznaje i mjesec kao nevjernoga mla doženju. Kada u hrvatskim pjesmama braća raspravljaju komu će dati sestru, hoće li suncu ili mjesecu, onda kažu da ju ne treba dati mjesecu: misec često u prominu ide.38 Upada u oči da tu Perkfmas, dakle baltička inačica gromovnika Peruna, nastupa s mačem kao oružjem. To je u slavenskoj predaj i pridržano njegovu sinu Jarilu.39 Ipak, Ukrajinci znaju nazvati mjesec nepeKpiH:, što znači 'razreziva nje', a u narodnim mu se pjesmama obraćaju s MicJIQa - nepeKpmo 'mjeseče - razrezu'.40 Valja dakle pretpostaviti da je sasječeni i razre zani mjesec ipak baltoslavenska mitska predodžba. Za motiv o Jurjevoj, dakle Jarilovoj, nevjeri ima u hrvatskom us menom pjesništvu još potvrda. Takva je pjesma zapisana u Kotoribi, gdje se pjeva u kolu na Uskrsni ponedjeljak kao druga: 37 38 39 40
Usp. gore, str. 260-262. Vidi Belaj, 2007, 368. Usp. Katičić, 2008b, 94-107 i gore, str. 83. Usp. I1saHOB - Tonopos, 1974, 19. 4
Jurjev konj [24]
Sunce shaja med dvemi gorami, sunce shaja. Đuro leži med dvema ljubami, Đuro leži. Med snešicom i med divojčicom, med snešicom. Snešica mu na roka) zaspala, snešica mu. Divojka mu tiho govorila, divojka mu. »Zemi mene Đuro gospodine! Zemi mene!« »Bome nečem gizdavu divojku, bome nečem. Da si imaš bratca srditoga, da si imaš.« »Memu bratcu lehku vugoditi, memu bracu.« Friško tekla vu loge zelene, friško tekla. Pribralaje listek i travicu, pribralaje. Nutri našla kačujadovaču, nutri našla. Vudrilaju s trema šibicami, vudrilaju. Pribolaju s trema iglicami, pribolaju. »Puščaj, kača,jada i čemera, puščaj, kača, kaj napojim bratca srditoga, kaj napojim.« Rano bratec truden z vojne došel, rano bratec. On zaprosil malo hladne vode, on zaprosil. »Na ti bratec to črleno vince! Na ti bratec!«
Medu dvijema iju bama
Srditi bratac
Zeleni lug
Zmijin jad i čemer
Zeleni lug -- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine »Pi ti sestra malo postareša, pi ti sestra.« »Pila bratec, tebi ostavila, pila bratec.« Kak se napi!, mrtav doli opal, kak se napil. »Toje treba bratcu srditomu, toje treba. Što si svemu bratcu načinila, što si svemu, ti bi meni brzo vugodila, ti bi meni.«
To i treba bratcu srditom u
Ivančan 1 35
U drugoj je varijanti svršetak te pjesme bolje očuvan i pripovijedanje je suvislije:
Kak se napil, mrtev dolji opal ... Toje treba bratcu srditomu. »Zemi mene, Đuro gospodine, vesi nemam bratca srditoga.« »Borme nečem, gizdava divojka. Kak si svemu bratcu vučinila, tak bi meni brzo nagodila.«
Uzmi mene
Bogme neću
Ivančan 1 35
Dakako, to je pjesma o bezobzirnoj i zloj djevojci koja ne preza pred tim da otruje svojega brata kako bi postigla svoj cilj i predobila Đuru od snašice. A Đuro je živo zainteresiran i odustaje tek kad vidi kakva je djevojka. Ne može se reći da je vjeran. Tu se otvara pogled na širi motivski splet koji se naslanja na praslavenski mit o konju nevjernom mladoženji. Takva je i pjesma koja se pjeva u kolu kao prva na Uskrsni ponedjeljak. Duga je i završava ovako: [25]
Nevjerni dragi
Vodi, Maro, dogo kolo vodi. Najje vodi štoje oč� najje. Jaje nemrem od žalosti, jaje.
Jurjev konj Da moj dragi drugod hodi, da moj. Drugod hodi, druge ljubi, drugod. Med drugemi mene kudi, med dru. K meni dojde o pol noči, k meni. Na me meče ljevo roko, na me. On se kuni daje desna, on se. Aja poznam daje ljeva, aja. Meni daje slamen prsten, mem. On se kuni daje zlaten, on se. Aja poznam daje slamen, aja.
Novak 256-257
Tu se pažljiviji čitatelj odmah mora sjetiti bjeloruske pjesme [2] i ruske [2a] : B MoH.ro My)l(a npaBAhi HeT: l lfy)l(oH. )l(eHe 6arnMa'IKH, CsoeH. )l(eHe Kasep3HH - »U mojega muža prave istine nema: Tuđoj ženi papuče, svojoj ženi opanke.« Opet kao da se pokazuje: stojimo na praslavenskom tlu. Istom pramenu usmene tekstovne predaje pripada i pjesma zabi lježena u podravskoj Pitomači, a glasi ovako: [26]
Trun se truni z novoggrada, trun se truni. Z novoggrada u dvorpada, z novoggrada. Meni vele da ga berem, meni vele. Aja ne mrem od žalosti, aja ne mrem. Jer moj dragi drugu ljubi, jer moj dragi, drugu ljubi do pol noči, drugu ljubi. K meni dojde u pol noči, k meni dojde. Na me meče levu ruku, na me meče. On se kune daje desna, on se kune.
Praslavensko tlo
I opet nevjerni dragi
Zeleni lug ....., Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine Meni daje slamnatprsten, meni daje. On se kune daje zlaten, on se kune. Meni daje platnen rubec, meni daje. On se kune daje svilen, on se kune. Haja-huja dva goluba! Haja-huja! Kad se ruža razleluja. Nit'od vetra nit' od sunca, nit' od vetra. Več odjada goropada, več odjada.
Osvetnička goropadnost
Janaček 108
I tu se govori ono isto kao u istočnoslavenskim pjesmama: y Moero My:>Ka rrpaBAhi HeT [2 i 2a] »U mojega muža nema prave istine«. A na samome kraju se vrlo izrazito osjeća kako prevarena djevojka postaje agresivna. Pripravna je ubiti i raskomadati, kako se razumije kad se zna mitska pozadina motiva nevjere dragoga. Te tri pjesme, na koje je upozorila Marija Novak, a jednu je i sama zapisala,41 nije moguće precizno uvrstiti u kontekst mitskoga kazivanja o Jarilu kao nevjernom mladoženji koliko je do sada po znat. Ipak su one važna svjedočanstva o prisutnosti toga motiva u hrvatskoj usmenoj književnosti i poticaj za daljnja istraživanja koja će utvrditi nove tekstovne podudarnosti. Morana je tako od čarobne mlade nevjeste oko koje se skupljaju gospoda prosci postala grozna i nesmiljeno okrutna osvetnica. To njezino novo lice pokazuje pjesma o strašnome gradu: -
Potvrda motiva
[27]
Grozna osvetnica
fpaA rpaAHAa 6JijeAa BJIAa Kao UapHrpaA: A>errwe ra je carpaAHAa Hero UapHrpaA, rro IDeM rrHpre HcrrHpraAa Kao TlHpHH rpaA, HaqJiqKaAa KaMJiqKifMa 6oje XlfA>aAaM; rra 6eAeMe rpaAy rpaAH, qyAOM qyBeHe, CBe OA ClfAHe KOlbCKe KOCTH If OA jyHaqKe, Ha hOIII KOBe A>YACKe rAaBe 3AaTOM )!(lfKaHe. CHITX 266, NQ 260
Vitomir je Belaj našao hrvatsku pjesmu koja svjedoči o predo džbi natprirodnog ženskog lika koji se odlikuje osvetoljubivošću, a primiješan je tradicionalnim kršćanskim predodžbama vezanim uz 41 Usp. Novak, 2007, 254-260.
Jurjev konj pučki kult blažene Djevice Marije, Isusove majke. Pjesma je zapisa na u okolici Krapine. Krapinski ljekarnik Edo pl. Tomaj uvrstio ju je prije gotovo 150 godina u svoju rukopisnu zbirku narodnih pje sama pod br. 65. Ta se zbirka nalazi u knjižnici profesora Belaja.42 Pjesma glasi ovako: [28]
Išla Marija do morja, ne mogla Marija čez morje. »Prosim te lepo, moj brodar, daj me prepelaj čez morje«. - »Nečemja tebe pelati, buš mi platila talira.« Vtrgla Marija šibicu, vudrila ona na morje. Takije steza postala kudje Marija prešla prek. Brodarova hiža gorela. »Pomozi meni, Marija.« - »Nečemja tebi pomoči. Nisi me štelpelati čez ovu vodu široku.«
Osvetoijubiva Gospa!
Belaj 273
Ne ću ti pomoći
Ta je pjesma varijanta usmene predaje koja je dobro istražena u velikoj raznolikosti svojih zapisa.43 Urvrđeno je da ona pripada kontekstu kršćanske apokrifne legende i da je to epizoda pripovi jesti o bijegu u Egipat. Nema dvojbe da je to kršćanski motiv. No Marija koja je na putu da maloga Isusa skloni pred Herodom tu se ne ponaša kao »majka milosrđa«, kako ju kršćani zazivaju. Pjesma nam ju predstavlja kao škrtu i osvetoljubivu. Belaj je to uvjerljivo protumačio time da se u tematskom okviru kršćanske legende tu pod imenom Isusove majke javlja drugi lik koji potječe iz slavenskoga pogansrva. 44 To je čarobna Mara, strahovita, osvetoljubiva i ubojita Morana. Okrutne crte njezina lica bile su tako čvrsto usađene u duše već pokrštena naroda da su u pjesmi mogle izbiti čak i 42 Vidi Belaj 1998, 9-1 1; 2007, 12. 43 Usp . Grafenauer, 1966. 44 Usp. Belaj 1998, 9-1 1 i 224-228; 2007, 12-13 i 273-276.
Gospa tu nije majka milosrda
Mara 1 Morana
Zeleni lug -- Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine
Oblici dvojevjerja
Demetra od bujnog zelenila Demetra osvetnica
Živo helenska vjerovanje
Učeni mitografi
na licu Majke Božje. Sličnost imena igrala je tu sigurno neku ulogu. Belaj evo nam važno otkriće baca dodatno svjetlo na Perunovu kćer, nevjestu svete svadbe, u vjerskim predodžbama starih Slavena i na pojavne oblike višestoljetnog dvojevjerja kakvo je trajalo pošto je kršćanstvo postalo mjerodavno i obvezatno. Nije bilo lako iščupati slavenskomu narodu iz duše vjeru djedova i pradjedova. Postići to sasvim i do kraja bilo je čak nemoguće. Tu je zanimljiva podudarnost što u helenskoj predaji božica Demetra, majka žita i darovateljica žetve sa svom njezinom blago dati, u kultu ima također dva lica. Poštuje se kao �Y] f.H)TTJQ XA6Y], što će reći Demetra od Bujnoga zelenila, i kao �T] flrl'TTJQ 'EQLVuc;, Demetra Osvetnica, suha i strašna. Iz stare grčke književnosti sazna jemo da se u Ateni pod Akropolom blizu Propileja nalazilo svetište Demetre od Bujnog zelenila, njoj je bio posvećen i stjenovit vis na dogled Konjskomu Kolonu, Sofoklovu zavičaju u blizini Atene, a Demetra Osvetnica imala je svetište u Arkadiji u gradu Telpusi.45 Mit o Demetri koja od božice bujnog zelenila postaje sasušena osvetnica (Erinija) uspostavlja se samo na temelju vijesti o njezinu kultu i svetištima. Književna mitologija, ona koja je potrebna za razumijevanje pjesnika i kao takva se smatrala dijelom gramatike, a nama je bitna sastavnica klasične naobrazbe, ne pripovijeda to tako. Odatle se jasno pokazuje kako treba razlikovati živo vjerovanje Helena od te grane književne kulture. A samo je to živo vjerovanje pravi predmet usporedbe s pretkršćanskom vjerom starih Slavena jer oboje izvire iz istih indoeuropskih izvorišta i u svojim arhaičnim crtama pokazuje brojne podudarnosti koje se gube kad se ta po redba osloni isključivo na ono što pripovijedaju učeni helenistički mitografi, koji su tek sustavno sintetizirali mitološke komentare uz djela helenskih pjesnika. Ta uglađena mitologija u mnogo se čemu udaljila od izvorne vjerske predaje helenskih Indoeuropljana. A Moranine okrutne crte lica počinju se kočiti i lediti, ona se u godini sve dalje suši i skamenjuje. Kako je ona dok se sunčeva 45 Vidi Pauzanija
l,
22, 3, Sofoklo, Edip na Kolonu, 1600 i Pauzanija 8 , 25, 4.
/-----
41 8
-� '
Jurjev konj dnevna putanja sve duljila bila bujno proljetno zelenilo i raskošan cvat, tako dok se sunčeva putanja krati ona sve više postaje zima. Na kraju se mora iznijeti iz sela i baciti u vodu ili vatru da bi se, kad sunce opet krene uzlaznom stazom i dan postane dulji od noći, obnovila kao kukavica Što kuka skrivena u zelenilu šume, kao mlada nevjesta nove svete svadbe. To je novi krug godišta koji započinje njezinim glasom što odjekuje iz šume. I tako opet i opet, zauvijek. A Jarila, konj mladoženja svete svadbe, njezin brat i nevjerni dragi, protiv kojega se gnjevno okrenula i dala ga dognati do nasred polja i tamo ubiti kamenim trijeskovima na vršcima Perunovih stri jela odapetih s tetiva njegovih sinova, također sve Peruna, ubijen je do polusmrti, ubijen je, ali nije mrtav, nego traje nemoćan i lišen sve svoje bujne snage. Na kraju ga pokapaju dok se svi u naselju šeću i vesele, a njega do groba sprovode pijane babe besramno tužeći masnim i paprenim pjesmama za njegovom izgubljenom muškosti. Tako se i njemu oslobađa mjesto da se obnovi, da se mlad, pun snage i svježe muškosti, nađe iza velike vode, daleko od dvora na gori svojega oca boga gromovnika, kod s njime sučeljenog stočnoga boga Veles a, čuvara svega blaga i svake blagodati, koji ih zna bogato darivati i kruto uskraćivati sve dok ga Perun ne razbije i otvori put zapriječenoj blagodati. Odande će J arilo na svoj dan, kad dani opet postanu dulji od noći, doći trudnim hodom po dalekom putu kao konj mladoženja svojoj sestri i nevjesti na svetu svadbu. Nastat će novo ljeto, započeti nov krug godišta. A od ljubavnoga zagrljaja njih dvoje, tih božanskih mladenaca, jer su najbliži rod kakav uopće postoji, dobiva i novo ljeto novu rodnost. Sad treba odmah reći da je tu priča o Jarilu i Marani upravo zaokružena i dovršena tako što su malo olabavljene uzde kreativnoj fantaziji. Treba upozoriti na to da za mitsko zbivanje poslije nevjere konja mladoženje i veličanstvene kozmogoničke konjske žrtve nema teksta na koji bi se oslanjalo ovo naše kazivanje slavenskoga mita. Tu dakle nije dana temeljna metodska pretpostavka ovoga istraživanja koje je sve zasnovano na tekstovima. T o valja jasno reći i držati
Kraj godLinjeg.1 kruga
Nema tekstoua
Zeleni lug -- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
Rekonstrukcija na temeiju godišnjih običaja
Godišnji su običaji prilagodeni crkvenom kalendaru
na umu. Ako je ovdje priča i kraj toga zacrtana tako da je ispripovi jedana do kraja i njome posve zaokružen ciklus godine, nije to ipak učinjeno na način da bi uzde mašti bile puštene nekontrolirano. Konstrukcija završetka oslanja se s jedne strane na kontekst mita kako ga kazuju očuvani ulomci obrednih tekstova, pa je tako i taj završetak neizravno utemeljen na tekstovima, na svetim pjesmama pretkršćanske starine, a s druge se strane ta konstrukcija oslanja na svjedočanstva o godišnjim običaj ima naroda slavenskoga jezika što zaključivanju o mitskom događanju ne daje istu čvrstinu kakvu mu daje izričitost očuvanih tekstovnih ulomaka, tamo gdje se mogu utvrditi, ali ipak jako ograničuje samovolju slobodne konstrukci je. Stoga je priča ovdje ipak ispripovijedana sve do kraja godine i do njezina obnavljanja, ali ne valja zanemariti da je tu metodska situacija druga nego je za one dijelove mitskog kazivanja o kojem su se mogli pronaći očuvani ulomci obrednih tekstova i da se tu pri dokazivanju ne može, kako sada stvari stoje, postići isti stupanj sigurnosti. Tekstovi su naime daleko pouzdanija vrela. Oslanjajući se pri rekonstrukciji sadržaja obrednoga mitskog ka zivanja na tradicijske godišnje običaje, valja odoljeti napasti da se njihov kalendar naprosto projicira u pretkršćansko doba i nekritički prihvati kao sveti kalendar poganske slavenske obrednosti. To je napast kojoj je lako podleći. A kalendar narodnih običaja zasno van je na kršćanskom kalendaru crkvene godine. Ono pak što je u tim običajima prežitak pretkršćanske obrednosti prilagođeno je tomu kalendaru kao zadanoj i mjerodavnoj danosti. Kad se malo temeljitije razmisli, lako je uvidjeti da to i ne može biti drukčije. A zorno to ilustrira činjenica da je u Rusa Jarilov dan, upravo pogreb Jarilove plješine, istovremen ivanjskim običajima (Ivan Kupalo) , i da im je prostorni raspored komplementaran.46 Gdje se izvode ku palski običaji nije očuvan trag pogrebu Jarilove plješine i obratno. S gledišta opisa ruske predajne kulture slavljenje Jarilova dana dio 46 Usp. MsaHOB - Torrop os 1965, 1 22-124; CoKOAoBa 1979, 250-252; Vidi o tome i gore str. 94-95.
/ ----
420 .
...- '
Jurjev konj je širega sklopa kupalskih, dakle ivanjskih, običaja. Postoji mišljenje da je Ivanje u naroda slavenskoga jezika prvobitno bilo dan Jarilove svadbe. A pogreb Jarilove plješine izričito je opisan što je. Sasvim je nemoguće da je u kalendaru slavenske poganske obrednosti isti dan bio obilježen kao dan Jarilove svadbe i kao dan njegova pogreba. Očito je da se tu datumi potvrđeni u ruskom folkloru ne mogu pro jicirati u praslavensko doba prvobitnoga poganstva. Tu se, kako za sada stvari stoje, moramo primiriti s nesigurnim znanjem i pitanje točnijega određivanja svetoga kalendara poganskih Slavena ostaviti otvorenim. To je velik istraživački izazov znanosti. Velik je, nadalje, nedostatak što do sada nije pošlo za rukom naći u usmenoj predaji ikoji tekst koji govori o obnovi i pomlađi vanju Jarila i Morane pri njihovu prijelazu s kraja stare na početak nove godine. No kontekst mitskoga zbivanja kako je ono pouzdano utvrđeno naprosto zahtijeva takvo vjerovanje, pa njegova rekon strukcija, dok ostaje samo apstraktna, nije nepouzdana. Paralele u helenskoj mitskoj tradiciji potvrđuju da je ono vjerojatno postojalo u Indoeuropljana, a uvjerljivosti takve pretpostavke svakako daju tipološku potvrdu. Zaokružen je tako čitav krug godine s onoliko sigurnosti i onako potanko i konkretno koliko je na svakom njegovu odsječku bilo moguće. To pak što čvrstina argumenata za sve odsječke godišnje ga kruga nije jednaka pokazuje da rekonstrukcija mita o rodnosti godine nije proizvoljna. Da se naime proizvoljno izmišljala, sva bi se prikazivala kao čvrsto i pouzdano utvrđena. N o da se prikazuje takvom, sigurno ne bi bila valjano utemeljena. A ovako je rekon strukcija svakoga odsječka mitskoga ciklusa utvrđena onoliko koli ko se pokazalo da je na temelju pronađenih i prepoznatih ulomaka obrednoga teksta bilo moguće. U tom sklopu postavlja se pitanje može li se mit o dvoboju gro movnika i njegova protivnika zmaja smjestiti u taj godišnji ciklus i odrediti mu mjesto u njem. Materijal kako je ovdje skupljen i prikazan ne daje na to pitanje odgovora koji bi se prema onome što
Datumi se iz folklora ne mogu projicirati na prasuwensku razinu
Nema teksta o obnovi
Neujednačena sigurnost
Mjesto božanskog boja u krugu godine?
Zeleni lug ....., Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
Perun bije vragove ijeti
Vedska predaja Hrbat neba
vrela govore sam nametao. Ipak ima elemenata koje u vezi s time valja uočiti, pregledati i ocijeniti koliko su relevantni za priprema nje takvog odgovora. Iz bjeloruske se usmene predaje saznaje da Perun bije vragove ('Iepm) ljeti. Kazivač je na pitanje zašto je vragova toliko odgovorio: Oro! IIX 6a H.H CTOAhKII 6yAo, KOAII6 H.H 6IIB flepyH. A TO .HHhi , 3a 3IIMY HaiiAOAIOT�.H, a AeTOM flepyH rroy6IIsaa (P 4,9, N9 l ) - »Oho! Njih ne bi bilo toliko da ih ne bije Perun. A to oni, preko zime se naplode, a po ljetu ih Perun poubija«.47 Taj podatak u prvi mah i ne pobuđuje osobitu pozornost jer je svima poznato da oluje nailaze i gromovi pucaju u ljetnoj polovici godine. Ipak valja uočiti da se moglo pokazati da svetkovanje Ilinjdana 20. srpnja nastavlja svet kovanje Perunova dana u godini, u Rusa se na taj dan kao običaj očuvala žrtvovanje bika, kakvu su žrtvu stari Slaveni prinosili bogu gromovniku, pa valja pretpostaviti da je njegov dan padao negdje na vrhuncu ljeta.48 Nedvojbeno je pak sveti Ilija i njegov dan pove zan sa Žetvom. Bjelorusi pjevaju: CB.HThi I1AAR - cAayHa.H )J
apad ahast6 ap[tanyad indram asya vdjram ddhi sanau jaghana l vfhzo vddhrib pratimanam bubhušan purutra vrtr6 asayad vyastab ll
47 Usp. Katičić, 2008a, 195-196. 48 Usp. Katičić, 2008a, 262-264. 49 Usp. Katičić, 2008a, 315-325.
Rksarphita l, 32, 7
jurjev konj »Beznog, bezruk obori se na Indru, taj baciv topuz udre preko hrpta, s bikom se škopac omjeriti htio, mnogdje Zaprjek razbacan se prostro.«
Preveo Mislav ježić Udarac »preko hrpta« djeluje tu nekako praznorječivo. Kao da se vedski pjesnik vidjelac tu poigrao izražajnošću kakva se susreće u kajkavskim izrekama kao dobil bušpo hrptu. Nije se baš lako pomi riti s takvom banalnosti u svetom pjevu. No tu valja uzeti u obzir stajaći vedski pjesnički izraz div6 brhatdb sanu (npr. .B.-gveda l ' 54, 4; 58, 2; 62, 5 i dr.) - »visokoga neba hrbat«. Može se dakle uzeti da je Indra ubio Vrtru, Zaprječnika, na hrptu neba. Hrbat neba je kao i hrbat planine onaj njegov dio gdje je najviše. A Indrin topuz je sunčan jer je munja po svojoj božanskoj naravi bliska suncu, može se identificirati s njim. Tako u istom rgvedskom blagorjeku, na po četku u drugoj kitici, nadahnuti vidjelac pjeva o Indri: [30]
dhann dhim pdrvate fifriyd;:zdY(l tvdftdsmai vdjraY(l svaryaY(l tatakša l vdfraiva dhendvab sydndamdnd dfzjab samudrdm dva jagmur apab ll
Udara se preko hrpta
Indra ubio zmaja na hrptu neba
]3..ksaq1hita l, 32, 2
Sunčan topuz
>>Ubio zmaja po planini legla, Rezbar mu istesao topuz sunčan. Kao ričuće krave što poteku, klizno put mora odljezoše Vode.
Preveo Mislav ježić Mislav je Ježić, istražujući rgvedske himne uočio sve to i upozo rio da >>hrbat« tu može biti »najviši položaj na Sunčevoj putanji«, kao i hrbat Neba (Divdb sanu) .50 U 4. strofi istoga himna riječ je o Indrinu »umanjivanju mjera mjeritelja« (mdyindm dmindb pr6td mdyab) . Ježić pomišlja da se to odnosi na »snižavanje hrpta sun čeve putanje«. I onda dodaje: »Misli li se da Indra gromom (ili čak Suncem) , kao vatrom, udara zmaja (putanju Sunca?), koji u 50 Usp. Ježić, 1987, 212 i 150.
�'
423
.�,
NajviSi položaj na sunčevoj putanji
Zeleni lug ....., Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
Zmaj dubine
najvišemu ljetnome položaju Sunca zadržava Vode, te ga ruši prema zemlji (st. 5) ili prelama kao trsku (st. 8), tako da mu dva šiljka (uzlazni put pred suncovrat i silazni poslije njega?) budu okrenuta nadolje (prema Indrinu ozračju; st. 12) , oslobađajući time Vode ili sedam rijeka (st. 12) iz nebeske »Vlage« (st. 9) . To se događa u vri jeme godine kada će Grom, kao vid Ognja, zasjeniti Sunce! Kišno doba otpočinje u Paiijabu oko ljetnoga suncovrata! Pretpostavku podupiru i st. 14 i l 0: mjesto na putanji u koje pada ljetni suncovrat dug će se dio godine koji slijedi vidjeti noću. Osim toga �sarphita poznaje i »zmaja dubine ili dna« (dhi budhnya) koji možda pred stavlja najniži dio sunčeve putanje odakle se oslobađa svjetlo zimi (možda se on stoga i veže sa »Sinom Voda«, RV X, 186 , 5) .« Ta se argumentacija dopunjuje strofom 14 istoga himna. Ona glasi ovako: [31]
Indra se uplašio
dher yataraf!l kdm apafya indra hrdi ydt tejaghnušo bhfr dgaehat l ndva eaydn navatif!l ea srdvanti/; fyend nd bhitd dtaro rd)af!lsi ll
J3..ksaq1hita l, 32, 14
>>Kog osvetnika zmaja, Indro, spazi, da ti ubivšem u srce strah zađe? I da devedeset i devet rijeka prijeđe, kao prostranstva plašen sokol?«
Preveo Mislav ježić
Devedeset kišnih dana
Radi lakšega snalaženja s tim izvrsnim prijevodom možda će ipak biti korisno napomenuti da se u prvom stihu radi o osvetniku zmaja, a ne o zmaju osvetniku, a u četvrtom da je aoristu prijede subjekt Indra. Ubivši zmaja on je dakle uplašen bježao. Uz tu strofu daje Ježić ovakav komentar: »lhieme vidi u tekstu ironičko-retoričko pitanje: što bi značio »prestrašeni sokol« ? No, ako zamislimo da Sunce nakon početka kišnoga doba »bježi« od najviše točke na Nebu (kroz devede setak kišnih dana?), strofa bi mogla imati vrlo određen smisao. Indra, naravno, ne bi bio Sunce, nego Gospod koji se očituje u njemu.«51 51 Usp. Ježić, 1987, 2 1 1 .
Jurjev konj Ovdje su se mnogo navodila Ježićeva tumačenja od riječi do ri ječi. To je stoga Što je vrlo teško skraćena ih prepričati tako da se precizno i primjereno razumiju. Ovako svatko sebi može stvoriti sud o njima. Pitanje je pak previše važno da se zanemari i ostavi po strani. Ništa tu nije sigurno, i sam Ježić izričito kaže da je tako. Ipak, taj grozd pokazatelja ima svoju težinu kao argument. A čitatelji po tom razlaganju mogu razabrati kakav je posao egzegeza vedskih hi mana, a time stječu dublji i obuhvatniji uvid u narav slavenskoga pretkršćanskog svetoga obrednog pjesništva. Ono je poteklo iz iste indoeuropske tradicije kao indijsko vedsko i tipološki mu je vrlo srodno. Može se čak reći da čuva još više starine. Baltička nam pak predaja kazuje drugo. Gromovnik tamo ubija zmaja, zapravo razbija dub, pri svetoj svadbi. I u slavenskoj se preda ji, istočnoj, kazuje da Grom ili car Oganj kad ubija zmaja razbija dub u kojega se duplju skrio. 52 To je vjerojatno element praslavenskoga mita koji nam se očuvao samo u istočnih Slavena. A Latvijke pjevaju: [32]
Saule meitu audzinaja, solij'Dieva deli17am; kad uzauga, tad nedeva, tad iedeva Minešam. Menešam iedodama, ludz Perkoni pandkstos. Spere Pirkons izjddamis, nospq za/u ozoli17u. Apbierst Maras villainite, ar ozola zilitim.
Sunce je dalo djevojku mjesecu
B 34043, 17
- »Sunce (ženski lik) je odgajala djevojku, obećalo ju je Božjem sinu; kad je odrasla, tada nije dala, tada ju je dala Mjesecu. Pošto ju je dala Mjesecu, pozvala je Perkuona u svatove. Udario je Perkuon izjahujući, udara u zelen dub. Pokriven je Marjin vuneni rubac dubovim žirevima.<<
Tu se radi o svetoj svadbi. Mjesec je u baltičkoj predaji njezin mladoženja, a Sunčeva djevojka nevjesta. I u slavenskoj se Mjesec 52 Usp. Katičić, 2008a, 225-230.
Ba!tićka predaja
Perkuon razbija zelen dub
Zeleni lug -.- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine Sunce je pozvalo mene u svatove
javlja u vezi s tim zbivanjem, ali je mladi J arilo pravi mladoženja. Već je navođena kako Latvijke pjevaju u jednoj daini: Meness 1Jema Saules meitu, l ludza mani vedibds (B 33865) »Mjesec je uzeo za ženu Sunčevu djevojku, pozvao me je u svatove«.53 U toj prilici gro movnik bije dub. A dub je zelen. Marja je latvijska božica. -
Druga jedna latvijska daina varijanta je upravo navedene: [33]
Perkuon razbija zeleni dub
Saule, meitu izdevusi, ludz Perkoni pandkstos. Perkoni1,1is izjddamis nosper za/u ozoli1,1u. Apš*ist manas villainites ar ozola asinim.
B 34043, 1 8
- >>Sunce (ženski lik), pošto je dalo kćer, pozvalo je Perkuona u svatove. Perkuon izjahujući udara zelen dub. Uprljani su moji vuneni rupci krvlju toga duba.<<
S tom dainom treba odmah uzeti i njezinu tijesno podudarnu varijantu: [34]
Meness 1,1ema Saules meitu, ludz Perko ni pandkstos. Perkoni1,1is izjddamis nosper za/u ozoli1,1u. Ap#ist manas villainites ar ozola asinim.
B 34043, 18 var.
- >>Mjesec je uzeo za ženu Sunčevu djevojku, pozvao je Perkuona u svatove. Perkuon izjahujući udara zelen dub. Uprljani su moji vuneni rupci krvlju toga duba.<<
Radi potpunoga razumijevanja tih prijevoda potrebno je reći da
Djevojka i kći
latvijski meita znači i 'djevojka' i 'kći'. Zapravo uvijek znači oboje, a tek po kontekstu se može osjetiti koji je prijevod primjereniji. Usmena pak tekstovna predaja u svim svojim ovdje zabilježenim varijantama daje potpuniju sliku obrednoga kazivanja, od kojega su te daine potekle. One gotovo da su svete zagonetke i predaju 53 Usp. Katičić, 2008c, 108-109 i gore str. 199.
jurjev konj od naraštaja naraštaju temeljne danosti mitskoga ustrojstva svijeta, skrovitoga za onoga tko ne posjeduje sveto znanje. Tako i tu treba znati što znači uprljani rubac i kako se pere. O tome takve pjesme govore nešto, ali to ovdje nije predmet razmatranja. Daljnja jedna varijanta te latvijske pjesme pokazuje zanimljivu razliku: [35]
Miness lJima Saules meitu, Pirkonsjaja panaksnos. {var. precibas} Pa vartiem iejadams, nosper zelta ozoli!JU. Ap#ist mani bruni svarki ar ozola asinim.
Perkuon udara zaltni dub B 34043, 13
- >>Mjesec je uzeo za ženu Sunčevu djevojku, Perkuon je jašio u svatovima [var. u prosidbu] . Dok kroz vrata ujahuje, udara dub od zlata. Uprljan je moj smeđi kaput krvlju toga duba.«
Dub dakle nije uvijek zelen, može biti i zlatan. Tu se valja sjetiti da i Jurjev odnosno Jarilov konj može biti i zelen, konj zelenko, ali i zlatan.54 Tako i baltička i slavenska predaja na isti način osvjetljuju prvobitne i pradavne odnose među bojama. Oni su predcima današnjih Slavena i predcima današnjih Balta bili, čini se, uvelike podudarni. Bijelo, zeleno i zlatno bili su međusobno zamjenjivi, upravo samo jedna temeljna boja.55 Još jedna varijanta znatno obogaćuje taj pramen usmene predaje. Ona glasi: [36]
Dievi!JŠ lJima Saules meitu, Pirkonsjaja panakš!Jos. Pa vartiem iejadams, nosper zelta ozoli!Ju. Tris gadi'! i Saule raud zelta zarus lasidama. Aptek mani zižu svarki ar ozola asinim.
54 Usp. gore str. 92-94. 55 Usp. I1saHOB - Torropos, 1965, 138-140.
Bijelo, zeleno i zlatno
Tri godine je sunce plakalo
B 34043, 23
Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine - >>Bog je uzeo za ženu Sunčevu djevojku, Perkuon je jašio u svatovima. Kroz vrata izjahujući, udara dub od zlata. Tri godi ne Sunce (ženski lik) plače grane od zlata skupljajući. Poliven je moj kaput od svile krvlju toga duba.«
Litavska varijanta
Osobito je tu zanimljiv odnos Sunca, nevjestine majke, prema dubu koji Perkuons bije. Ona mu je osjećajno vrlo odana. Mitski odnosi koji su tu zadani i iskazani samo se, dakako, naslućuju. Da se pjesme doista razumiju, treba te odnose znati. Ali tekstovna predaja što tako živo zaokupi svakoga tko ju upo zna nije samo latvijska. Litavska varijanta pokazuje da su je od nara štaja naraštaju predavali svi Balti. Ta litavska varijanta glasi ovako: [37]
Perkun je udario zeleni dub Sunčeva je kći tri godine plačući skupijala lišće
Aušrine svotbq kele; Perkims pro vartus jjojo, aužolq žalir parmuše. Aužuolo kraujs varvedams apšlakste mano drabužius, apšlakste vainikelj. Saules dukryte verkient surinko tris metelius pavytusius lapelius.
Reza 62
- »Zora je pripremala svadbu, Perkun je ujašio kroz vrata, ze len dub je udario. Krv duba je kapajući uprskala moje haljine, uprskala vijenac. Sunčeva je kći plačući skupljala tri godine po venulo lišće.«
Dan kad sja devet sunaca
I u toj litavskoj pjesmi govori se dalje o tome kako će se oprati haljine uprskane krvlju. O tome Sunčeva kći razgovara sa svojom majkom. Na kraju je pita: O kur, mamyte mano, drabužeis apsivilk siu, l baltuosius ižnešiosiu? ll - Dukryte, to dienele l kad spins devynios sauleles (Reza 62) - »0, gdje ću, moja mamice, obući haljine, gdje ću ih bijele iznositi? - Kćerkice, onoga dana kad bude sjalo devet sunaca«. A taj dan je upravo dan svete svadbe. To kazuju dvije lat vijske daine. U jednoj od njih se pjeva kako mladić kojemu je krv ubijene đavolje majke uprskala lijep smeđi kaput pita Maru, božan ski ženski lik, gdje će ga oprati, gdje će ga osušiti, gdje će ga izglačati
jurjev konj
!!lill l
1:'
i napokon gdje će ga istrošiti. Ona mu odgovara na sva ta pitanja, a posljednje pitanje i odgovor na nj glase: Mifai Mdrai pavaicaju, l kur es vir,zus nova/kašu. l - Valkd, puisit, tdi diend, l kad devir,zas saules spid (B 34043,9) - »Pitam milu Maru gdje ću ga istrošti. l - Istroši ga, momčiću, onoga dana kada sja devet sunaca. « A u drugoj daini u istoj situaciji pitanje i odgovor glase: Kur es vir,zus nova/kašu? l Devir,zosi panastos (B 34043) - »Gdje ću ga istrošiti? - U devet sva Devet sunaca tova«. Iz toga dvojega jasno proizlazi da je dan kad sja devet sunaca devet st•atoz·a svadbeni dan, dan svete svadbe. Prema baltičkoj predaji gromovnik toga dana razbija zelen dub, bije i, kako se razabire iz slavenskog konteksta ubija zmaja skrivenog u njegovoj duplji. Na pitanje da li i kako se božanski boj smješta u krug godine i U slavenskoj njezin vegetacijski ciklus nema dakle pouzdana odgovora. Ipak, po predaji Perzmov svemu se čini da je u slavenskoj obrednoj predaji Perunov kult imao je kult osobito osobite veze sa žetvom. A ta predaja, opet, seže do u indoeuropsku vezan za žetvu starinu. Zanimljivo svjetlo bacaju na nju indijski vedski tekstovi. I opet nam je kao na dohvat ruke Verkovićeva Veda Slavena. Koliko god nepotpuno i razlomljeno, raspršeno u raznim tra govima po usmenoj književnosti i stoga nedostatno, mit godišnje rodnosti u pretkršćanskoj predaji Slavena dobro je posvjedočen. Slavenski Ostavio je pouzdanih tragova. Ulomci svetoga pjeva u službi te mit godišnje obrednosti daju se pouzdano rekonstruirati. Tek to što je očuvano rodnosti dobro nije, po samoj naravi stvari, jednoliko raspoređeno po cijelome kru je posvjedočen gu godine. Djelomice se to mitsko shvaćanje tek nazire i naslućuje, uspostavlja neizravnim zaključivanjem. Ipak rezultati ovoga istraži vanja daju dojmljivo cjelovitu sliku mitskih predočaba Što su ih stari Slaveni, pa tako i nekršteni Hrvati, predavali od naraštaja naraštaju o skrovitom ustrojstvu svijeta i na tome zasnivali svoju obrednost koja je do u potankosti pratila sav njihov život.
Zaglavak
tako smo se našli na kraju. Dovle su doveli tragovi na koje smo naišli, koje smo prepoznali i koje smo slijedili. Osvrćemo se stoga na knjigu, zapravo na dvije jer »Božanski boj« i »Zeleni lug« tvore nadređenu cjelinu. U naravi je stvari da tim knjigama ništa nije dovršeno. Mnoga su pitanja dobila odgovore, ali nije malo ni onih koja su se upravo pri tome postavila i morala ostati otvo rena. To je pak polazište novim istraživanjima. Ta nova istraživa nja, međutim, traže nov zalet i novu snagu. Mi smo došli dokle su nas tragovi koje smo utvrdili doveli. Novim istraživanjima možemo samo poželjeti dobar uspjeh. Tako je u nekom smislu sve ostalo nepotpuno. Pa ipak se ocrtala slika. Dojmljiva je. Saznalo se dosta toga o obrednim tekstovima slavenskih pogana. A iz njih i o obredima i o mitovima koji su se u tim obredima uprizorivali. Nakon svega znamo ipak više o tome što su vjerovali nekršteni Slaveni, kako su gledali na svijet i kako su se osjećali u njem te kojim su riječima mjerodavno govorili o tome - znamo više nego bi se o svem tome znalo da ovoga istraži vanja nije bilo. Ipak, kad jednim pogledom obuhvatimo sve što je pretrajalo bujicu vjekova, pokazuje se slika opustošenja. Treba biti svjestan toga da poslije potpunoga sloma stare vjere, da govorimo s Nodilom, - sloma kakav je predstavljalo pokrštavanje, drukčije i ne može biti. Preostali su još samo ostatci, izdašniji ili oskudniji, ali uvijek samo ostatci. I sve stranice tih dviju knjiga, dosta brojne, vode samo do ulomaka i krhotina.
I
Zeleni lug ....., Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine Kad je moja suradnica Zdravka Matišić prvo upoznala ova istra živanja, rekla je sasvim spontano: »To je filološka arheologija«. Pogodila je u sridu. Doista se kao i pri arheološkim istraživanjima i tu nalaze samo ulomci i krhotine pretkršćanskih slavenskih sve tih tekstova. Ti se ulomci i krhotine moraju obraditi i prirediti, a onda se na njima zasniva oprezno i promišljeno uspostavljanje cjeline kakva je prvotno bila, pa prema njoj i rekonstrukcija, koliko je moguća. Samo rijetko se pretkršćanski ob redni tekstovi pronalaze u svojoj prvobitnoj funkciji, ne kao bogoslužbeni tekstovi, dakako, nego kao tekstovi koji prate običaje, godišnje i životne. Osobito su tu izdašni proljetni ophodi, žetvene pjesme i svadbeni obredi. No mnogo če šće se ulomci pretkršćanskih obrednih pjesama nalaze ugrađeni kao ukrasni elementi u pjesme: ljubavne, balade i romance, razne tuž balice, pa u bajke, ili se javljaju kao kaže, uzrečice i zagonetke. Tijek vremena sve je preoblikovao, prvobitni kontekst tih ulomaka mora se tek uspostavljati, kadikad i neizravnim zaključivanjem, moraju se uočavati i skroviti pokazatelji. Ova knjiga o svem tome polaže jasno računa, a na čitatelju je da pri svakom pojedinom predmetu istraživanja prosuđuje valjanost postupka i odvaguje vjerojatnosti. Jer sve je u tome. U vjerojatnosti da utvrđene podudarnosti nisu slučajne ili uvjetovane drugim nego što se pretpostavilo. To je obo je, uostalom, zapravo isto. Bez rezultata etnološkoga i antropološkog istraživanja, bez povi jesti religija i poredbene mitologije ne bi bila moguća rekonstrukcija koja se ovdje podastire pozornosti čitatelja. Ali je ta rekonstrukcija, onoliko koliko je valjana, nov materijal i izazovno polazište za upra vo takva istraživanja i studije. No to je ostalo izvan obzorja ove knji ge. Ona je jezikoslovna i ako se to izgubi iz vida ne može se doista razumjeti. To je studija o praslavenskom pjesničkom jeziku kakav se susretao u sakralnim tekstovima smještenom u indoeuropski okvir. A njezini rezultati pokazuju po čem i kako je taj poklad praslavenske
Zaglavak izražajnosti živo prisutan u današnjim slavenskim jezicima, koliko je udario svoj pečat i našoj hrvatskoj jezičnoj izražajnosti. No govoreći o prvotnome, ta knjiga po unutrašnjoj logici stvari govori o promjenama. Utvrđujući ishodište, ona samim time po kazuje i preoblikovanja. Jer samo kad se ona uoče i shvate, može se doprijeti do prvotnoga. A ako se ne odredi što je prvotno, ne mogu se valjano opisati mijene. Nije ovo samo knjiga o davnini jer se do davnine i ne može prodrijeti nego preko svih onih promjena kojima je iz nje izrastala sadašnjost. Kad se ovdje na temelju fol klornih tekstova, zapisanih u novo vrijeme, traže i nalaze ulomci praslavenskoga sakralnog pjesništva, onda je to uvijek proučavanje promjena što nastaju u dugotrajnoj usmenoj predaji mjerodavno oblikovanih tekstova. Doista, može se ovoj knjizi upisati u manjak što toj strani svojega predmeta nije posvetila izravnu pozornost. Ali su nam vrijeme i snage ograničeni. Š to se opuštenije razmišlja, obuhvaćajući jednim pogledom ono što je sada pred nama, to se jasnije pokazuje da stojeći tu, na kraju dovršenih knjiga, zapravo stojimo na početku. Donekle zaokružen istraživački zahvat s metodski čvrsto određenim i jasno ograničenim zadatkom, postavio je nova pitanja, osvijetlio nova područja istraži vanja i zadao nove istraživačke zadatke. Možda nije preoptimistična vidjeti u tome potvrdu da razlaganja koja tvore ovu knjigu nisu isprazna. Poslije nje i one koja joj je prethodila ipak znamo više nego smo znali prije njih. A to što smo saznali baština je naše kultu re i čini nas bogatijima time što to znamo. Daje našoj doživljajnosti nove sadržaje. S tim novim sadržajima počinjemo, sasvim neprimjetno, gledati i naš svijet drukčije. Gledati ga očima naših davnih. Od toga oživ ljuje u nama ono što smo s jezikom naslijedili od njih, a da toga ni mi, ni naši stari koji su nam to predavali od naraštaja naraštaju, nismo bili svjesni. A kad vidimo kako je žilava ta usmena predaja, koja nam na prvi pogled djeluje kao posve krhka i neotporna, ne stalna kao dim ili oblak, a zapravo je prozirno tanka i nepopustljivo
Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine čvrsta poput paučine, osjetimo poštovanje. To je poštovanje prema svetosti cjelovito i slikovito oblikovanog čovjekova odnosa prema svijetu i zbivanju u njem, zbivanju koje, veliko i moćno, određu je i naš mali život. Poštovanje pred sklopovima riječi koje čvrsto i nepokolebiva uporno predaju to od davnine do našega vremena, sklopovima koji su tako opstali u bezizglednom otporu rastakanju. Kada upoznamo što je ostalo od tih sklopova, drukčije doživlju jemo i nebeski bljesak i tutnjavu, i pljusak i sušu, drukčije i mijenu godišnjih doba, drukčije preobrazbu tuđega u svoje što se zbiva u svakoj svadbi, drukčije doživljujemo blagoslov rodnosti i uroda. Naučili smo malo jezik kojim se o svem tome može govoriti, go voriti pravim riječima, našim riječima, i staviti svako od toga na mjesto koje mu pripada u svijetu. Nama je biblijska predaja, hebrejska i helenistička, pokazala i usadila drugu svetost i sve je od toga postalo neobrativo drukčije. Ta je svetost drukčija, izražena je ne kruženjem godišnjih doba nego je pravocrtno usmjerena: od stvaranja svijeta preko sagrješenja i ot pada, preko saveza do otkupljenja i posljednjega suda s otvorenom mogućnošću spasenja. Ali kako god to jest naša nova svetost i ona drevnih pradjedova ispunja nas još uvijek srhom, osobito kad na učimo govoriti o njoj onim pravim među našim riječima. Ako koga zbunjuju te dvije svetosti, pa možda i smetaju tako različite, a u ponečem čak i razroke, treba se samo sjetiti Gospodina našeg, Isusa Krista, kako je na Posljednjoj večeri ustanovio euhari stiju, i time nedvojbeno zasnovao novu svetost, koja je danas i naša, ustanovio time što je prinio kruh i vino kao svoje tijelo i svoju krv, oslanjajući se pri tome na pradavnu i drukčiju svetost kruha i vina kao temelja ljudske prehrane u svijetu ratara i vinogradara u zemlja ma oko Sredozemnoga mora. U samoj novoustanovljenoj svetosti prisutan je tako i srh one davne i drukčije. Doista, ne treba nas zbu njivati ili čak smetati naslojena naša dvojaka svetost, ako je i u tim slojevima različita. I kada uzmognemo naučiti kako se o toj davnoj svetosti govori autentičnim riječima njezine predaje, riječima koje
Zaglavak su i naše, to je kao kad zametnuti i zanemareni stari obiteljski nakit pronađemo i očistimo da makar samo i skromno prosjaji novim sja jem. Za to obogaćenje, kad nam je dano, ne možemo nego osjećati zahvalnost.
� 435 �
Sažetei poglavlja Trudan hod U ovom se poglavlju uz pomoć tragova koji se raspoznaju u usme
noj književnosti svih naroda slavenskoga jezika rekonstruiraju frag menti praslavenskoga svetoga pjesništva u kojem se pripovijeda mit o dolasku i trudnome hodu mladoga boga koji svake godine u pro ljeće dolazi po dalekom putu i donosi rodnost poljima i stoci. Najprvo se uspostavljaju temeljni mitski iskazi o hodu koji do nosi rodnost. Onda se pokazuje kako izvorni tekstovi prikazuju taj hod kao smjenu crvenoga i zelenog, vatre i vode, blata i iskara, čime se u taj hod uključuju sfere dvaju velikih bogova, pa se time povezu je suprotno, po čemu taj trudan hod postaje posredništvom. Zatim se iz tekstova usmene književnosti iščitava opis dalekoga puta po kojem dolazi mladi bog. On vodi od iza mora, preko brda i dolina preko zelenoga luga sve do pred svjetla vrata gazdinskoga dvora. Da bi došao tamo mora mladi bog gaziti kroz vodu i blato. Pri tome mu se ošteti obuća, pa u nju prodire mokrina. Pored toga o mlado me se bogu od jednako davne praslavenske starine pjeva i da dolazi kao jahač na konju. To proturječje ostaje nerazriješeno. Iz tekstova usmene književnosti iščitava se i kazivanje o mitskom zbivanju u kojem mladi bog svojemu protivniku zmaju mačem odsijeca glavu. Pokazuje se da je mladomu bogu, koji j e poslije pokrštenja Slavena identificiran sa svetim Jurjem, izvorno ime najvjerojatnije bilo ]arovit i u hipokorističkim likovima ]ary/o ili jarila. Na temelju svega toga materijala zacrtavaju se skice tekstov nih rekonstrukata koje nam omogućuj u da dobij emo konkretniju
Zeleni lug ....., Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine predodžbu o praslavenskim svetim tekstovima kojima se obredno kazivalo to mitsko zbivanje i o njihovim izražajnim kvalitetama.
Zeleni lug U ovom se poglavlju na temelju tragova raspoznatljivih u usmenoj književnosti i folklornoj predaji svih naroda slavenskoga jezika re konstruiraju, koliko je to moguće, ulomci praslavenskoga pogan skog sakralnoga pjesništva u kojima se kazuje mit što pripovijeda o ljubavnom susretu mladoga boga i mlade božice, djece boga gro movnika, susretu u zelenom lugu, o njihovoj svetoj svadbi na zele noj travi, svadbi brata i sestre, koja, jer su oni sebi najbliži mogući krvni rod, svake godine pokreće ciklus rodnosti. Najprvo se uspostavljaju temeljni mitski iskazi o njihovu susre tu u zelenom lugu pod suhim drugom, na kojem je nebeski dvor. On, mlad neženjen, dolazi iz daleka, gdje je boravio od djetinstva, do luga pod vratima toga dvora. Ona je u gradu, u dvoru svojega moćnog oca, sa svoje devet (osam) braće, a on je deseti (deveti) . U različitim slavenskim predajama ti se brojevi navode različito. Još kao dijete, otišao je daleko, na drugi kraj svijeta, u zemlju iza mit skoga mora. U lugu se na zelenoj travi prostire magla. Oni u ljubavi liježu u tu travu. Od toga je godini rodnost. Posebno se uspostavljaju ulomci obrednih tekstova koji govore o bliskom odnosu u značenju između lug i luka, o svadbi brata i sestre, prokletoj i strogo zabranjenoj kada se radi o ljudima, a svetoj i blagotvornoj kada se radi o tom božanskom paru. Prodor čak do u indoeuropsku starinu omogućuje opis tijeka svete svadbe i rječnik kojim se govori o njoj kakav je kao ukras epskoga izraza preuzet u Homerov pjesnički jezik. Utvrđuje se zatim kako se opisuje susret mladoga para na vodi.
Sažetci
Zlatna jabuka Ovdje se nastavlja rekonstrukcija, koliko je moguća, obrednoga kazivanja mita godišnje rodnosti. Razmatraju se pojedinosti opisa rodoskvrne svete svadbe brata i sestre, djece boga gromovnika. Tu je na prvom mjestu zlatna jabuka koju ima i kojom se igra mlada ne vjesta. Ona nije samo plodonosna, pa ju taču u polje da mu potaknu rodnost, nego je i opasna, razorna i gromovita. Zapravo je to okru gla munja, ona najubojitija. Djevojka koja se igra njome gromovita je, sestra je gromu, s njim se igra i nadigrava, a i sunčeva je djevojka, opasna onom tko se u nju zagleda. Svadba se odvija u gradu na gra ni od oblaka. Latvijske pjesme pokazuju da je ta mitska predaja ne samo praslavenska, nego je i baltoslavenska. Nevjestu prose mnogi, sve velika gospoda. Tko dobije Jabuku, taj dobije djevojku. To se kazuje s gledišta raznih generacija u božanskom rodu. Sa suhog vrha drveta svijeta ili iz paunova repa trusi se zlato. Djevojka ga nosi zla taru i od njega se kuje ključ. Njime se otvaraju gradu vrata. U njem se i opet nalazi nevjesta skupocjeno opremljena za svadbu, okružena sa svoje devet braće. Na dan svete svadbe potjera drveće i grmlje i na njem izrastu dragocjeni predmeti djevojačke svadbene opreme. I taj je mit baltoslavenski. Te predmete kuje zlatar koji je nevjestin brat. Sve njezino devet braće su zlatari. To je također b altoslavenski mit. Na dan svete svadbe zvoni zlato, budi mladoženju i nevjestu koji su bili zaspali.
Hrt i sokol Tu se polazi tragom daljnjih slavenskih usmenih tekstovnih predaja koje se odnose na dolazak mladoga boga jarila iz daleka na svoju svadbu u očevu dvoru, a potječu od ulomaka slavenskog pretkršćan skog sakralnog pjesništva. Najprvo je to mitsko kazivanje o tome kako mladi bog dolazi kao lovac s hrtom i sokolom i lovi kunu ili lisicu. Uloviti kunu znači zadobiti nevjestu. To je prežitak pradav nog običaja kupovanja nevjeste. Tastu se kći koju bi dao mladoženji
Zeleni lug .._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine plaćala skupocjenom kunovinom. Prositi djevojku značilo je stoga ići u lov. Po tome je i krvavo kunino krzno i s time povezano pro lijevanje krvi, bez kojega nema svadbe, pa niti one svete božanskih brata i sestre, i kapa od kunovine koja obilježuje božanskoga mla doženju i iskazuje ga na vratima dvora njegova oca predmet ovoga razlaganja. Likovi slavenskog božanskoga para, brata i sestre, ali i mladenaca svete svadbe, Jarila i Morane, Mare, počinju se tako ocr tavati. Predstavljaju se zatim vukovi kao Jarilovi hrtovi, a sam mladi bog kao gospodar vukova. A sve to na temelju ulomaka slavenske sakralne poezije očuvanih u usmenoj predaji. Tu je i interpretatio christiana toga lika: sveti Juraj, i njezina interpretatio Serbica: sveti Sava. Zatim se prikazuje predaja o dolasku mladoga boga gledanom iz daljine, iz zemlje iza mora, odakle će preko brda i dolina, preko mora i mosta putovati svojoj nevjesti, ako takva usmena predaja doista potječe s praslavenske vremenske razine. I na kraju prikazuje se suprotstavljenost tuđega svojemu, osobito tuđega roda svojem rodu, koja se naročito zaoštrava pri svakoj svadbi, pa i pri svadbi božanskih brata i sestre, ali se onda upravo svadbom ta suprotstav ljenost i prevladava jer se svadbom tuđe posvojuje, tuđ rod postaje svojta. Tu se otvara dubok uvid u vjersku sliku svijeta još nepokr štenih Slavena.
Jurjev konj Tu se najprvo prate i razmatraju tragovi slavenskih pretkršćanskih obrednih tekstova, očuvanih u usmenoj književnosti naroda slaven skoga jezika, u kojima se spominje trgovina konjem mladoga boga godišnje rodnosti, Jarila, kojega su pokršteni Slaveni identificirali kao svetoga Jurja. On svojim konjem otkupljuje djevojku na koju je zmaj polagao pravo da ju poždere i tako ju oslobađa. Zatim se na temelju obredne zagonetke očuvane u tekstu sjevernoruskoga svad benog običaja pokazuje da se bog godišnje rodnosti koji u proljeće dolazi iz daljine kao mladoženja svete svadbe i u pjesmama se opisu je kako gaca i topće po vodi i blatu, a ujedno, sasvim u proturječju
Sažetci s time, kako dolazi kao konjanik, pa se čini kao da je neodvojiv od svojega konja, - da se taj božanski mladoženja prvotno sam zami šljao kao konj . Nevjesta svete svadbe, Mara ili Morana, zamišljala se kao kukavica, a Perun se javlja kao orao ili sokol, Veles kao zmija odnosno zmaj ili medvjed. Nekršteni su Slaveni tako i u običnom životu susretali svoje bogove okom u oko. Zatim se razmatraju tra govi sakralnoga pjesništva koje pripovijeda o nevjeri i uznositosti mladoga boga raslinja, te o kazni kojom ga je kaznila njegova stra hovito uvrijeđena mlada žena. Ona, kći gromovnika Peruna, nare dila je svojoj braći da dognaju nevjernika, konja, do sredine ravnoga polja i da ga ubiju kamenim šiljcima gromskih strijela. Na to mu je dala raskomadati tijelo i od njegovih je dijelova izradila upo rabne predmete kojima je opremila svoj stan. U toj se tekstovnoj predaji prepoznaje indoeuropska ustanova konjske žrtve, najbolje poznate iz brahmanske obrednosti, kako je opisana i protumačena u vedskim tekstovima. Čarobna se nevjesta Mara tako preobrazuje u strašnu božicu osvetnicu, u ubojitu Moranu, i ostaje sasušena i ukočena kao božica zime. Takvu ju na kraju nose iz naselja i bacaju u vodu ili vatru. I Jarilo, ubijen ali ne i mrtav, jer on je besmrtni bog, traje lišen svake snage sve dok ga, o čem već gotovo zaborav ljeni običaji ipak još svjedoče, ne pokapaju u grotesknoj svečanosti. A onda se na prijelazu u novi krug godine njih oboje obnavlja: opet su mladoženja i nevjesta nove svete svadbe. Na kraju se razmatra pitanje je li boj gromovnika sa zmajem smješten na nekoj određenoj točki godišnjega kruga. Ponešto govori za to da bi to mogao biti vrhunac ljeta i vrijeme žetve, ali se na to pitanje ne može pouzdano i određeno odgovoriti.
Zusammenfassun gen Der miihsalige Gang In diesem Kapitel werden anhand von in der mi.indlich iiberlie ferten Folkloreliteratur der slawischsprachigen Volker erhaltenen Spuren Fragmente der mythenerzahlenden saklralen Dichtung, die sich auf das Kommen und den mi.ihseligen Gang des jungen Fruchtbarkeitsgottes beziehen, der alljahrlich im Friihjahr uber ei nen weiten Weg aus der Ferne kommt und durch sein Kommen den Feldern und dem Vieh Fruchtbarkeit bringt, systematisch re konstruiert. Zunachst werden die grundlegenden rituellen Aussagen uber den Gang, der Fruchtbarkeit bringt, wiederhergestellt. Dann wird die Darstellung dieses Ganges als einer Abwechslung von Rot und Grun, von Feuer und Wasser, Funken und Schlamm belegt, was die Spharen der beiden groBen Gotter in diesen Gang einbezieht, womit Gegensatzliches verbunden wird, wodurch dieser m i.ihselige Gang ein vermittelnder ist. Danach wird die Beschreibung des lan gen Weges, uber den der j unge Gott herankommt herausgearbeitet. Dieser Weg fi.ihrt von hinter dem Meer, uber Berge und Taler auf die grune Wiese bis vor ein leuchtendes Tor, das das Zid des Ganges ist. Um dahin zu gelangen, muss der junge Gott durch Schlamm und Wasser waten, wobei sein Schuhwerk schadhaft wird, Wasser und Schlamm dringen ein. Daneben wird ebenfalls seit dem urs lawischen Altertum von diesem jungen Gott gesungen, dass er als Reiter auf einem Ross kommt. Dieser Widerspruch wird nicht auf gelost. Auch der Text vom mythischen Drachenkampf des jungen
Zusammenfossungen Gottes, der dem Drachen mit einem Schwert den Kopf abhaut, wird aus der mi.indlichen Volksliteratur herausgelesen. Es wird gezeigt, dass der urspri.ingliche Name dieses jungen Gottes, der nach der Christianisierung der Slawen mit dem heiligen Georg identifiziert wurde, ursprlinglich wohl ]arovit und als Hypokoristikon davon ]arylo oder jarila gewesen ist. Auf dieses gesamte Material gesti.itzt, wird ein Entwurf von skizzierten T extrekonstrukten aufgestellt, der es ermoglicht, sich eine konkrete Vorstellung von den urslawischen Texten, in denen dieser mythische Vorgang rituell erzahlt wurde, zu machen
Der griine Niederwald ln diesem Kapitel werden mit Hilfe der in der mi.indlichen Literatrur aller Volker und Traditionen slawischer Sprache erkenn baren Spuren, soweit das moglich ist, Fragmente der urslawischen heidnischen sakralen Dichtung rekonstruiert, in denen der Mythos von der Liebesbegegnung des jungen Gottes und der jungen Gattin erzahlt wird, der Kinder des Donnergottes, ihre Begegnung im gri.i nen Niederwald und von ihrer heiligen Hochzeit, der Hochzeit von Bruder und Schwester, welche Hochzeit, weil die beiden einander in Blutsverwandtschaft (rod) so nahe, wie das i.iberhaupt nur mog lich ist, stehen, die Fruchtbarkeit des Jahres, ihren immer sich wie derholenden Zyklus in Gang setzt. Zu allererst werden die grundlegenden mythischen Aussagen uber ihre Begegnung im gri.inen Niederwald unter einer trockenen Stange wiederhergestellt, auf der sich das himmlische Gehoft befin det. Er, jung und ledig, kommt aus der Ferne zum Niederwald un ter den Toren dieses Gehofts. Sie ist im Gehoft, in der Umzeunung ihres machtigen Vaters mit ihrern neun (acht) Bri.idern. Er ist der zehnte (neunte) . Verschiedene Uberlieferungen geben hier ver schiedene Zahlen an. Noch als Kind ist er weit weg gegangen, in das Land am anderen Ende der Welt, jenseits des mythischen Meeres. Jetzt ist er zuri.ickgekehrt. lm Niederwald breitet sich auf
Zeleni lug ....., Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine dem griinen Gras N ebel aus. Sie legen sich in Liebe auf dieses Gras. Daher kommt dem Jahr seine Fruchtbarkeit. Insbesondere werden Bruchstiicke ritueller Texte hergestellt, die von der nahen Beziehung der Bedeutung von luka und der von lug etwas aussagen, vom orgiastischen Hochzeitsfest, das, wenn es sich um Menschenkinder handelt, strengstens untersagt ist, heilig und segenreich jerdoch, wenn es um dieses gottliche Geschwisterpaar geht. Ein Vordringen bis in indogermanisches Altertum wird durch die Beschreibung der heiligen Hochzeit ermoglicht und den Wortschatz mit dessen Hilfe sie erzahlt wird, so wie das ins Homerische Epos als dichterische Ausschmiickung iibernommen worden ist. Danach wird die Begegnung des Paares am Wasser in ihrer Getsaltung fest gehalten, ein Motiv das den Uberlieferungen, in denen Spuren der rituellen Erzahlung dieses urslawischen Mythos ausgemacht wer den konnten, gemeinsam ist.
Der goldene Apfel Hier wird, insofern sie moglich ist, die Rekonstruktion der ritu ellen Erzahlung des jahrlichen Fruchtbarkeitsritus fortgesetzt. Es werden Einzelheiten der Beschreibung der Vorgange bei der inzes tuosen heiligen Hochzeit von Bruder und Schwester, der Kinder des Donnergottes erortert. Hier steht an erster Stelle der goldene Apfel, den die junge Braut in der Hand hat und mit dem sie spielt. Dieser Apfel wirkt nicht nur fruchtbringend und wird daher ins Feld gerollt, um seine Fruchtbarkeit anzuregen, er ist auch gefahr lich, zerstorerisch und von der N atur des Donners, eigentlich ist er der kugelformige Blitz, der todlichste von allen. Das Madchen, das mit ihm spielt und seine Freier neckt ist selbst von Donnernatur. Sie ist die Schwester des Donners, spielt mit ihm und iibersielt ihn. Sie ist auch das Sonnenmadchen, demjenigen gefahrlich, der sich in sie verliebt. Die Hochzeit spielt sich in einer Burg auf einem Wolkenzweig ah. Lettische Lieder zeigen, dass diese mythische
/------ 444 ·� '
Zusammenfossungen Oberlieferung nicht n ur urslawisch, sondern auch balto-slawisch ist. Die Braut wird von vielen Freiern umworben, die alle groge Herren sind. Wer den Apfel bekommt, bekommt auch das Madchen. Das wird vom Blickpunkt verschiedener Generationen der gordi chen Sippe dargestellt. Vom trockenen Wipfel des Weltenbaums oder aus dem Gefieder eines Pfauenschwanzes brockelt Gold ab. Das Madchen tragt es zum Goldschmied und lasst aus ihm einen Schli.issel schmieden. Mit diesem wird das Tor der Burg geoffnet. ln ihr befindet sich wiederum die Braut in kostbarer Aufmachung fur die Hochzeit und um sie herum ihre neun Bri.ider. Am Tag der heiligen Hochzeit treiben die Baume und Streucher und an ih nen wachsen kostbare Gegenstande der Heiratsausstattung. Auch dieser Mythos ist balto-slawisch. Diese Gegensrande werden von einem Schmied geschmiedet, der ein Bruder der Braut ist. Alle ihre neun Bri.ider sind Goldschmiede. Diese mythische Uberlieferung ist ebenfalls balto-slawisch. Am T ag der heiligen Hochzeit klingt das Gold und weckt den Brautigam und die Braut, die eingeschla fen waren, auf.
Windhund und Falke
[lill
Hier werden weitere mun dliche slawische Texti.iberlieferungen auf gespi.irt, die sich auf das Kommen des jungen Gottes ]artylo aus der Ferne zu seiner Hochzeit im Gehoft sines Vaters beziehen und auf Fragmente der slawischen vorchristlichen sakralen Dichtung zuri.ickgehen. Zunachst ist es die Erzahlung dari.iber, wie der jun ge Gott als Jager ankommt, mit Jagdhund und Falken, und einen Marder oder einen Fuchs jagt. Den Marder zu erjagen, bedeutet eine Braut zu erstehen. Das ist ein Oberlebsel der uralten Sitte des Brautkaufs. Dem Schwiegervater wurde die Tochter, die er dem Brautwerber gab, mit kostbaren Marderfellen bezahlt. Um eine Braut zu werben, bedeutet deshalb auf die J agd zu gehen. Danach ist das blutige Marderfell und dami t verbunden das Blutvergiegen, ohne das es keine Hochzeit gibt, auch die heilige des gottlichen
.�·�
445
��
Zeleni lug .- Trago vima svetih pjesama našepretkršćanske starine Geschwisterpaares nicht, und die Mutze aus Marderfell, die den gott lichen Brautwerber kennzeichnet und ihn am Tor des Gehofts ihres gotdichen Vaters ausweist, Gegenstand dieser Ausfuhrungen. Die Gestalten des gotdichen slawischen Geschwister- und Brautpaares ]ary/o und Morana, Mara beginnen sich deran abzuzeichnen. Es werden dann die Wolfe als Hunde des jungen Gottes und der junge Gott selbst als Herr der Wolfe anhand der mundlich uberliefer tern Fragmente slawischer sakraler Dichtung vorgestellt, in seiner interpretatio christiana als heiliger Georg und deren interpretatio Serbica als heiliger Sava. Besprochen wird danach die Oberlieferung vom Kommen des jungen Gottes ]ary/o aus der Ferne, vom Lande hinter dem Meer aus gesehen, von wo er uber Berg und Tal, uber das Meer und uber eine Brucke, zu seiner Braut ziehen wird, in sofern eine solche mundliche Textuberlieferung tatsachlich schon vom urslawischen Zeithorizont stammt. Und abschlid�end wird die Gegenuberstellung von fremd und eigen behandelt, insbesondere die der fremden und der eigenen Sippe, die bei jeder Hochzeit, auch bei der heiligen des gotdichen Geschwisterpaares, besonders scharf hervorgekehrt, dann aber eben durch die Hochzeit auch uberwunden wird, da sich durch die Hochzeit das Fremde zum Eigenen wandelt. Es ist das ein tiefer Einblick ins religiose Weltbild der noch ungetauften Slawen.
Georgs Ross Hier werdern zuerst in der mundlichen Oberlieferung der sla wischsprachigen Volker erhaltene Spuren vorchrisdicher ritueller Texte, die den Tauschhandel des j ungen Gottes der jahrlichen Fruchtbarkeit, J arilo, der nach der Christianisierung mit dem heili gen Georg identifiziert wurde, angesprochen, nach Moglichkeit ein gehend verfolgt und erortert. Er kauft mit seinem Ross ein Madchen los, das vom Drachen als ihm zustehendes Fras beansprucht wird, und befreit es auf diese Weise. Danach wird auf Grund eines im nordrussischen Hochzeitsbrauchtum erhaltenen riruellen Ratsels
Zusammenfossungen nachgewiesen, dass der Gott der jahrlichen Fruchtbarkeit Jarilo, der im Friihling aus der Ferne als Brautigam zur heiligen Hochzeit kommt und dabei als in Wasser watend und in Schlamm stampfend, zugleich aber - in Widerspruch dazu - als Reiter, der hoch zu Ross ankommt, beschrieben wird und von seinem Ross untrennbar zu sein scheint, - dass dieser Gott urspriinglich selbst als Ross gedacht war. Die Braut der heiligen Hochzeit, Mara oder Morana, war als Kuckucksvogel gedacht, so wie Perun als Adler oder Falke, Veles als Schlange bzw. Drache oder als Bar erscheint. Die ungetauften Slawen konnten derart ihren Gottern auch im gewonlichen Leben von Auge zu Auge begegnen. Danach werden die Spuren sakraler Dichtung behandelt, die von der Untreue und Uberheblichkeit des jungen Gottes der Vegetation und von der Bestrafung, die er von seiner furchtbar verletzten jungen Frau erlitten hat, erzahlt. Sie, die To chter des Donnergottes Perun, hat ihren Briidern aufgetragen, den Treulosen, das Ross, in die Mitte des offenen Feldes zu treiben und dort mit den steinernen Spitzen der Donnerpfeile zu erschlagen. Daraufhin lasst sie seinen Korper zerstiickeln und fertigt aus den Teilen Gebrauchsgegenstande an, mit denen sie ihren Wohnraum ausstattet. In dieser T extiiberlieferung ist die indogermanische Institution des Rossopfers zu erkennen, das vornehmlich aus brah manischem Ritual bekannt ist, wie es in vedischen T exten beschrie ben und erklart wird. Die zauberhafte Braut Mara wandelt sich zur Schrecken einfloGenden Rachegottin, zur todlichen Morana, und erstarrt dann als ausgetrocknete Wintergottin. Als solche wird sie schlieGlich aus der Siedlung getragen und ins Wasser oder ins Feuer geworfen. Auch Jarilo, der erschlagen, aber nicht tot ist - ist er doch ein unsterblicher Gott - dammert vollig entkraftet dahin bis er - wovon schon fast ganz erloschenes russisches Brauchtum zeugt - in einer grotesken Feier zu Grabe getragen wird. Am Ubergang zum neuen J ahreskreis erneuern sich die Beiden und werden zu Briiutigam und Braut der neuen heiligen Hochzeit. Am Schluss wird die Frage erortert, ob der Drachenkampf des Donnergottes an
Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine einem bestimmten Punkt des J ahreskreises angesetzt werden kann. Einiges spricht dafiir, dass das der Hochsommer und die Erntezeit sein diirfte, doch kann diese Frage nicht mit Bestimmtheit beant wortet werden.
/ --..__
448
·� .�
Literatura Adamovičs, L., Zur Geschichte der alt!ettischen Religion, Studia theologica, Riga 1940. A<PaHacbeB, AAeKcaHAP HHKOAaesHq, Ilo3mu'teCl(Ue B033peHU.Jl CAaB.JlH Ha npupoiJy 1-3, MocKBa 1865-1869. Aljinović, Ivan, Most u Rakite, Žrvanj, god. 2, br. l, Žrnovnica, veljača 2006, 25-27. Eapcos, E., KpHTHqecKHe 3aMeTKH o6 HCTopHqecKOM H xyAe)!(ecTeHHOM 3HaqeHHH »CAosa o rroAKY l1ropese«, BecmH uK Eep onbt S, 1878, KHHra 10. Belaj, Vitomir, Randbemerkungen zu Katičić' >>Nachlese«, WSljb 34 (1988) 159-161. Belaj, Vitomir, Hoditi-goniti.Drugi aspekt jednoga praslavenskog obreda za plod nost, Studia ethnologica2, Zagreb 1990, 49-75. Belaj, Vitomir, Mladenkin vijenac na suhoj grani. Mitska pozadina jednoga svad benog običaja u sjevernoj Hrvatskoj, Studia ethnologica Croatica4, Zagreb 1993, 81-91. Belaj, Vitomir, Der mythologische Hintergrund eines kroatischen Hochzeits brauchs, WSljb 41 (1995) 43-50. Belaj, Vitomir, Hod kroz godinu. Mitska pozadina hrvatskih narodnih običaja i vjerovanja, Zagreb 1998; 2. izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Zagreb 2007. Belaj, Vitomir, Mit u prostoru, Mošćenički zbornik, god. 3, br. 3, 2006, S-39. Bezlaj, France, Etimološki slovar slovenskegajezika 1-4, Ljubljana 1977-2005 (l. 1977, 2. 1985, 3. 1995, 4. 2005). Biezais, Haralds, Die himmlische Gotterfomilie der altenLetten, Uppsala 1972. Birkhan, Helmut, Kelten. Versuch einer Gesamtdarstellung ihrer Kultur, Wien 1997. nRAhKesHq, K., Kpaeebt cAOjHiK ycxoiJH.Jlit MazuAejut'tbtHbt, MiHcK 1970. EorAaHOBHq, A. E.,Ilepo«umKbt đp eeH ez oMupoco3ep1JaHU.Jl y 6eAopycoe, fpoAHa 1895. Bolte, Johannes - Georg Polivka, Anmerkungen zu denKinder- undHausmdrchen derBruder Grimm l, Leipzig 1913.
Zeleni lug._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
Bošković-Stulli, Maja, Balada o pastiru i tri vještice, Usmena književnost. !zbor studija i ogleda, Zagreb 1971, 89-105. Bruckner, Aleksander, Mitologia slowiafiSka, Krakow 1918. Bruckner, Aleksander, Mitologia polska, Warszawa 1924. Bruckner, Aleksander, Mitologia slowianska i polska. Wstt[p i opracowanie S. Urbanczyk. Warszawa 1980, 19852• U:eAaKOBCKH, HayM, CHM60AHKaTa Kaj 6HAjapcKHTe HapoAHH rrecHH OA Ae6ap11a (OxpHACKo) , MaKeOOHCKU gJOAXAop 4, 7-8, CKonje 1971, 147-148. U:eAaKOBCKH, HayM, npoAeTHH neCHH H o6w.J:aH BO OxpHA, MauOOHCKU gJOAKAop 6, 12, CKorrje 1973, 213-218. 'lajKaHOBHn, BeceAHH, OcpncKOM spxosHOM 6ozy, EeorpaA 1941, 17-21. ApeBMIHCKHH, n., EeAopyccKUe HapoOHbte npeoaHU.>l, Ilpu6a6AeHUe l( JKypHaAy MuHucmepcmsa HapooHozo npocBeUJeHu.>t. KHHra l, CaHKTrrnep6ypr 1846. AyKoBa, Y, Ha3BaHH.H Ha AeMOHHqecKH Cb!lleCTBa oT o6!liOCAaB.HHCKO Mop B 6MrapcKH .H3HK (Mtipa, Mopdsa, Mapa, MdpeH, Maptiu, MaptiK), Ilpo6AeMu Ha 6MzapcKus g3oAKKAop S, E3HK H rroeTHKa Ha 6nArapcKH.H
lO,
Eckert, Rainer, Zu den Namen fur weibliche mythologische Wesen auf -yn'i im Slawischen, Zeitschriftfur Slawistik 22 (1977 ) 44-52. (a) Eckert, Reiner, Etymologie und Mythologie (Zu den Namen fur weibliche mytho logische Wesen auf -yn'i im Slawischen), Slawistik in der DDR 1977. Dem Wirken Hans Holm Bielefeldts gewidmet, Sitzungsberichte der Akademie der Wissenschaften der DDR, Gesellschajtswissenschajten, 8 G, Berlin 1977, 99-109. (b) Eckert, Reiner, Zur historischen Phraseologie, Zeitschrift fur Phonetik, Sprach wissenschajt und Kommunikationsforschung 32 (1979) , 444-452. Eckert, Reiner, Historische Phraseologie der slawischen Sprachen (unter Beruck sichtigung des Baltischen), Prinzipien, Methoden und Resultate, Zeitschrift fur Slawistik 32 (1987 ) 6, 804-806. Farlati, Daniele, Illyricum sacrum 3, Venetiis 1765.
/---
45 0
.�·�
Literatura
llAlliiOBlln, MllAeHKO e., TparOBll nepyHOBa KYATa KOA Jy)I(HlfX CAoBeHa, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Nova serija 1948, sveska 3,Sarajevo 1948, 63-80. llAlliiOBlln, MllAeHKO e., Jorn o TparOBllMa DepyHoBa KYATa KOA Jy)I(HllX CAoBeHa, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Nova serija 1954, sveska 9,Istorija i etnografija,Sarajevo 1954, 181-182. (a) llAlliiOBlln, MllAeHKO e., »0 nepyHOBOM KYATY KOA Jy)I(HlfX CAoBeHa« DoBOAOM ocBpTa DeTpa :>K. DeTpoBllna, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Nova serija 1954, sveska 9,Istorija i etnografija, Sarajevo 1954, 204-211. (b) llAlliiOBlln,MllAeHKO C.,JapllAO KOA Cp6a y EaHaTy,36opHuKMamutte cpn cu, cepuja opyutmBeHUX HayKa 8,HoBll CaA 1954, 42-55. (e) Fontenrose,J.,Python. A Study ojDelphic Myth and its origin, Los Angeles 1959. Fraenkel, Ernst, Litauisches etymologisches Worterbuch l-2, Heidelberg Gottingen 1955-1965. Frisk, Hjalmar, Griechisches etymologisches Worterbuch l-2, Heidelberg 19601970. faMKpeAllA3e,T. B. - B.s�'IecAaB BceBOAOAOBll'I l1BaHoB,J1HooeeponeiicKuii 5l3btK u uHooeeponeiitju. PeKoHcmpyKtjU5l u ucmopuKo-munoAozu'tecKuii aHaAu3 npa5l3btKa u npomoKyAbmypbt, TOM II,T6llAllCll 1984. Galenić,Dražen,Dosad nepribilježena pojedinost u svadbenim običajima sjeverne Podravine,Studia ethnologica Croatica 5,Zagreb 1993, 93-94. Gavazzi,Milovan,Vrela i sudbine narodnih tradicija. Kroz prostore,vremena i lju de. Etnološke studije i prilozi iz inozemnih izdanja, Zagreb 1978. Gimbutas,Marija,Perkunas l Perun the Thunder God of the Balts and the Slavs, journal of Indo-European Studies, l, 4 (Winter 1973) , 166-178. Gluhak,Alemko,Hrvatski etimološki rječnik, Zagreb 1993. Grafenauer,Ivan,Marija in brodnik, Ljubljana 1966. Gržetić-Gašpićev,Nikola, O vjeri starih Slovjena prema pravjeri Arijaca i Prase mita ( Mythologia comparativa Slavorum), na temelju starih hronista, narodnih običaja, starih pjesama, mjesnoga, ličnoga i obiteljskoga nazivlja J, Mostar 1900. Gi.iterbock, Hans,Troy in Hittite Texts? Wilusa,Ahhiyawa,and Hittite History, Machtald J. Mallinek (urednik) Troy and the troyan War. A symposium held at Bryn Mawr College,Bryn Mawr 1986. Hamp,Eric P.,On the nations of 'stone'and 'mountain' in Indo -European,journal of Linguistics, 3, l (April l967) 83-90.
Zeleni lug._., Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
Hildebrand, Karl, Die Lieder der alteren Edda ( Stemundar Edda) herausgegeben von Karl Hildebrand, vijflig umgearbeitet von Hugo Gering, dritte Auflage, Paderborn 1912. Holzer, Georg, Die Slaven im Erlaftal. Eine Namenlandschaft in Niederosterreich, Studien und Forschungen aus dem Niederb'sterreichischen Institut Jiir Landeskunde, Band 29, Wien 2001. Holzer, Georg, Slavisch gumbno in Niederosterreich. Zur Rekonstruktion der Bedeutung eines onomastisch erschlossenen Wortes der Slavia submersa, Festschrift Petar Šimunović, Folia onomastica Croatica, 2007, 191-212. Holzer, Georg, Trebišća kod Mošćenica na istarskom poluotoku i Tre.ffling kod Gaminga u Donjoj Austriji, Mošćenički zbornik, god. 3, br. 3, 2006, 63-82. Huzjak, Višnja, Zeleni Juraj, Publikacije Etnološkog seminara Filozofskogfokulteta Sveučilišta u Zagrebu 2, Zagreb 1957. Ivanišević, Franjo, Poljica, Zagreb 1903. l1BaHOB, IopAaH, KyAhT nepyHa y JO)I(Hb!X CAaBRH, l136ecmu.5l Om oe.!leHU.fl pycowzo .5l3btKa u CAOBecHocmu H.unepamopcKoit aKaoe.uuu Ha JK 8 (1903), KH. 4,140-174. l1saHOB, BRqecAaB BceBOAOAOBHq, K 3THMOAOrHH 6aATHHCKoro H cAaBRHCKoro Ha3BaHHH 6ora rpo3hi, Bonpocbt CAaB.flHCKozo .5l3btK03HaHU.fl, BhmycK 3, MocKsa 1958, 101-111. l1BaHOB, BRqecAaB BceBOAOAOBHq, npoHCXO)I(AeHHe ApeBHerpeqeCKHX 3IIHqe CKHX q,opMyA H MeTpHqecKHX cxeM TeKcToB. CmpyKmypa meKCma, MocKsa 1980, 59-80. l1saHOB, BRqecAaB BceBOAOAOBHq - BAAHMHP HHKOAaesHq Torropos, K peKOH CTPYK'-\HH rrpacAaBRHCKoro TeKCTa, CAaB.flHCKoe .5l3btK03HaHue, MocKBa 1963, 88-158. l1saHoB, BRqecAaB BceBOAOAOBHq - BAaAHMHP HHKOAaesHq Torropos, CAaB.flHCKue .5l3btK06bte .uooeAupywUJue ce.uuomu'tecKue cucmeMbt, MocKBa 1965. l1saHOB, BRqecAaB BceBOAOAOBHq - BAaAHMHP HHKOAaesHq Torropos, K ceMHOTHqecKoMy aHaAH3Y MH<Pa H pHTyaAa (Ha 6eAopyccKoM MaTepHaAe), Sign, Language, Culture. Studia memoriae Nicolai van Wijk dedicata, The Hague - Paris 1970, 321-389. (a) l1saHOB, BRqecAaB BceBOAOAOBHq - BAaAHMHP HHKOAaesHq Torropos, Le myt he inda-europeen du dieu de l' orage poursuivam le serpent: reconstruction du schema, Mćlanges offerts aC. Levi-Strauss a l' occasion de son 60-eme anniversaire, Studies in General Anthropology V l 2, Paris - The Hague 1970, 1180-1206. (b)
Literatura
l1BaHOB, BHqecAaB BceBOAOAOBHq - BAaAHMHP HHKOAaeBHq TorropoB, A Comparative Study of the Group of Baltic Mythological Terms from the root 'vel- , Baltistica 9 (1), 1973, 15-27. l1BaHOB, BHqecAaB BceBOAOAOBHq - BAaAHMHP HHKOAaeBHq TorropoB, Hcute doeaHU.fl B o6.!lacmu c.!laB.flHCKux dpeeHocmeii. AeKcuttecKue u !fpa3eo.!lozutte cKue eonpocbt peKoHcmpJK1JUU meKCmoe, MocKBa 1974. l1BaHoB, BHqecAaB BceBOAOAOBHq - BAaAHMHP HHKOAaeBHq TorropoB, Mapa, Mu!fbt Hapodoe .uupa 2, MocKBa 1982, 110. (a) l1BaHoB, BJiqecAaB BceBOAOAOBHq - BAaAHMHP HHKoAaeBHq TorropoB, MapeHa, Mu!fbt Hapodoe.uupa 2, MocKBa 1982, 111. (b) l1BaHoB, BHqecAaB BceBOAOAOBHq - BAaAHMHP HHKOAaeBHq TorropoB, K peKoHcTpyKL\!111 MoKOIIIH KaK )!(eHcKoro rrepcoHa)!(a B CAaBHHCKOH BepcHH OCHOBHoro M114>a, EaAmo-c.!laB.flHCKUe ucc.!ledoeaHu.fl 1982, MocKBa 1983, 175-197. (a) l1BaHOB, BHqecAaB BceBOAOAOBHq - BAaAHMHP HHKOAaeBHq TorropoB, AHHrBHCTHqecKHe Borrpocbr cAaBHHCKoro 3THoreHe3a (B CBJI3H e peKOHCTPYKL\Heif rrpacAaBJIHaKHx TeKcToB), C.!laB.flHCKoe .5t3btK03HaHue, IX Me)!(AyHapOAHhiH cbe3A cAaBHCTOB, KHeB, ceHTH6pb 1983 r., AOKAaAhi COBeATCKOH AeAeraJJ,HH, MocKBa 1983, 152-169. (b) Jakobson, Roman, T he Slavic God »Veles« and its Indo-European Cognates, Studi linguistici in onore di Vittore Pisani, Brescia 1969,579-599. 5!KyiiiKHH, TI. H., IlymeBbte nucb.Ma U3 HoezopodcKoii u ncKoBcKoii zy6epHu.5tx, 1859. Jeličić, Jasna, Pituntium u svjetlu arheoloških nalaza, Podstrana od davnine do naših dana, Podstrana 1991,19-43. Junk, Tuna, P ython, Der neue Pauly. Enzyklopddie der Antike lO, Stuttgart Weimar 2001, 670-671. KarapoB, E. r., Pe.!lUZU.fl dpeBHbtX C.!laB.flH, MocKBa 1918. Kapar,mh, ByK CTeaHOBHn, CpncKu pjettHUK, y Eeqy 1818. KapaBeAoB, A., Ila.u.flmHUKU HapodHozo 6btma 60.!lzap l, MocKBa 1861. Karlowicz, Jan - Adam Kryriski - Wladyslaw Niedzwiedski. SlownikHzyka polskiego. tom S. Warszawa 1912. Katičić, Radoslav, Zajednička prošlost Indijaca i Slavena u svjetlu jezika, Rad ]AZU350, Zagreb 1968, 537-550 = 1971, 170-184. Katičić, Radoslav, Jezično vrijeme,Kolo 8 (1970), 10, 1109-1118 = 1971,158-169. Katičić, Radoslav, jezikoslovni ogledi, Zagreb 1971. Katičić, Radoslav, Stara indijska književnost, sanskrtska, palijska i prakrtska, Zagreb 1973.
Zeleni lug.._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
Katičić, Radoslav, Od Konstantina Porfirogeneta do Povaljske listine, Obljetnica Povaljske listine i praga 1184-1984, Brački zbornik 15, Supetar 1987, 2944 1993, 51-65. (a) =
Katičić, Radoslav, Hoditi - roditi. Spuren der Texte eines urslawischen Fruchtbarkeitsritus, WSljb 33 (1987) 23-43. (b) Katičić, Radoslav, Nachlese zum urslawischen Mythos vom Zweikampf des Donnergottes mit dem Drachen, WSljb 34 (1988) 57-75. Katičić, Radoslav, Weiteres zur Rekonstruktion der Texte eines urslawischen Fruchtbarkeitsritus, WSljb 35 (1989) 57-98. Katičić, Radoslav, Weiterers zur Rekonstruktion der Texte eines urslawischen Fruchtbarkeitsritus (2), WSljb 36 (1990) 61-93. (a) Katičić, Radoslav, Nachtrage zur Rekonstruktion des Textes eines urslawischen Fruchtbarkeitsrirus, WSljb 36 (1990) 187-190. (b) Katičić, Radoslav, Praslavenski pravni termini i formule u vinodolskom zakonu, Slovo 39-40 (1989-1990), Zagreb 1990, 73-85. (e) = 1993, 161-170. (b) Katičić, Radoslav, Nachtrage zur Rekonstruktion des Textes eines urslawischen Fruchtbarkeitsritus (2), WSljb 37 (1991) 37-39. Katičić, Radoslav, Baltische Ausblicke zur Rekonstruktion der Texte eines ur slawischen Fruchtbarkeitsrirus, WSljb 38 (1992) 53-73. Katičić, Radoslav, Weitere baltische Ausblicke zur Rekonstrukrion der Texte eines urslawischen Fruchtbarkeitsritus, WSljb 39 (1993) 35-56. (a) Katičić, Radoslav, Uz početke hrvatskih početaka. Filološke studije o našem najrani jem srednjovjekovlju, Split 1993. (b) Katičić, Radoslav, Weitere baltische Ausblicke zur Rekonstruktion der Texte eines urslawischen Fruchtbarkeitsrirus (2), WSljb 40 (1994) 7-35. Katičić, Radoslav, Weitere baltische Ausblicke zur Rekonstruktion der Texte eines urslawischen Fruchtbarkeitsrirus (3), WSljb 42 (1996) ll1-122. (a) Katičić, Radoslav, Die Verfassungsterminologie der fri.ihmittelalterlichen Slawen herrsachaften, Slavica Slovaca 31, Bratislava 1996, 3-26. (b) Katičić, Radoslav, Die Spiegelung slawischer heidnischer Mythologie in der kro atischen Ortsnamenlandschaft, Folia onomastica Croatica 6, Zagreb 1997, 123-138. Katičić, Radoslav, Weitere baltische Ausblicke zur Rekonstrukrion der Texte eines urslawischen Fruchtbarkeitsrirus (4), WSljb 44 (1998) 57-76. Katičić, Radoslav, Fragmente urslawischer sakraler Dichtung im bosnischen Epos, WSljb 47 (2001) 73-84. Katičić, Radoslav, Auf den Spuren sakraler Dichtung des slawischen und des baltis chen Heidentums, Nordrhein-Westjdlische Akademie der Wissenschaften, Geisteswissenschajten, Vortrdge 377, Paderborn 2003. (a)
Literatura
Katičić, Radoslav, Die Hauswirtin am Tor. Auf den Spuren der grofen Gattin in Fragmenten slawischer und baltischer sakraler Dichtung, Frankfurt am Main 2003. (b) Katičić, Radoslav, Mitološki kriteriji pri određivanju značenjske mijene u etimo loškim rječnicima, Filologija40,Zagreb 2003,51-64. (e) Katičić, Radoslav, Mitovi naše poganske starine i Natko Nodilo, Filologija 44, Zagreb 2005, 63-84. (a) Katičić, Radoslav, Čudesno drvo, Filologija45, Zagreb 2005,7-86. (b) Katičić, Radoslav, Perunova svetište nad Mošćenicama u svjetlu toponimije i topo grafije, Mošćenički zbornik, god. 3, br. 3,2006, 41-52. Katičić, Radoslav, Uz rub Rječnika hrvatskoga kajkavskog književnog jezika, Zbornik Petra Šimunovića, Folia onomastica Croatica, 2007, 256-274. Katičić, Radoslav, Čiji to dvor stoji na gori? Filologija48. Zagreb 2007, 75-113. (a) Katičić, Radoslav, Ljuta zvijer. Filologija49,Zagreb, 2007,79-135. (b) Katičić, Radoslav, Perunova svetište nad Žrnovnicom kod Splita, u: Etnolog Vitomir Belaj: zbornik radova povodom 70. rodendana Vitomira Belaja /, Filozofski fakultet, Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju, Zagreb 2009. Katičić, Radoslav, Božanski boj, Zagreb 2008. (a) Katičić, Radoslav, Trudan hod, Filologija 50, Zagreb 2008, 39-143. (b) Katičić, Radoslav, Zeleni lug, Filologija 51,Zagreb 2008,41-132. (e) Katić, Lovre, Reambulacija dobara splitskoga nadbiskupa 1397. godine, Staro hrvatska prosvjeta, Ill. serija, svezak 5, Zagreb 1956, 135-177 1993, 315-381. =
Katić, Lovre, Rasprave i članci iz hrvatske povijesti, Split 1993. Kiparsky, Valentin, Die gemeinslavischen Lehnworter aus dem Germanischen, Helsinki 1934. Korfmann, Manfred, Die troianische Hochkultur (Troia VI und VIla), Troia, Traum und Wirklichkeit, Stuttgart 2001. Kpaii:HOB, A. A., BoAocoso-AaHHAOBCKHH MOrHAhHHK <PaThRHOBCKOH KYAhTYPhi, CoeemcKa.5/. apxeoA02U.5l, 1964, fi l. Kravanja, Boštjan, Sveti svet. Topografija religioznega prostora na primeru Bre ginjskega kota, Filozofska fakulteta, Oddelek za edtnologijo in kulturno antropoloigijo = Županičeva knjižnica 23, Ljubljana 2007. Kropej, Monika, Prav?Jica in stvarnost: Odsev stvarnosti v slovenskih ijudskih prav ?Jicah in povedkah ob primerih izŠtrekijeve zapuščine, Ljubljana 1995. Kryriski, M. Z., Staroslowiariskie: pd:gynja, Pracefilologiczne7,l, Warszawa 1909, 217-231.
----�
455
----�
Zeleni lug._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
Krzysztoforska-Doschek, Jolanta, Polnische Nachlese zu den Rekonstruktionen urslawischer sakraler Texte durch Radoslav Katičić, WSljb40 (1994) 145157. Kulišić, Špiro, Stara slovenska religija u svjetlu novijih istraživanja posebno bal kanoloških, Djela Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine 56, Centar za balkanološka ispitivanja 3, Sarajevo 1979.
KyAifllltdl., Ill rmpo - DeTap )K. fleTpoBHn, Eo)!(ja 6paAa, CpncKuMumoAoutKu pe'IHUK, EeorpaA 1970, 38-39. Kuret, Niko, Praznično leto Slovencev. Starosvetne šege in navade od pomladi do zime, 1-2, 2. izd., Ljubljana 1989. Laroche, Emmanuel, Textes mythologiques hittites en transcription, Premiere Partie: Mythologie anatolienne, Revue hittite et asianioque 23, fasc. 77, Paris 1965, 61-178. Ae6eAeB, A., XpaMbtBAacbeBcKazo npuxooa z. .JlpocAaBA.5l, 5!pocAaBAh 1877. Leger, Louis, La mythologie slave, Paris 1901. Leicht, Pier-Silverio, Tracce di paganesimo fra gli Sclavi dell' Isonzo nel secolo XIV, Studi e materiali di storia delle religionil (1925) 247-250. Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. Ur. Anđelko Badurina, Zagreb 1979. Leskien, August, Altkirchhenslavisches pregynja, IndogermanischeForschungen21 (1907) 197-200. Lidell, Henry George - Robert Scott, A Greek-English Lexicon, revised and aug mented throughout by SirHenry Stuartjones with the assistance ofRoderick McKenzie and with the co-operation of many scholars. With a Supplement 1968, new (ninth) edition, reprinted, Oxford 1968. Lincoln, Bruce, Priests, Warriors and Cattle. A Study in the Ecology of Religion, Hermeneutics, Studies in the History of Religion, V, 10, University of California Press, 1980. Ludvik, D., Izvor desetinstva, Slovenski etnografl3, Ljubljana 1960, 79-90. Maher, J. Peter, *HaEK MON: '(Stone) Axe' and 'Sky' in I-E Battle-Axe Culture, Journal oflndo-EuropeanStudies 1,4 (Winter 1973), 441-464. MaKapeHKO, A., CH6HpcKHH HapoAHhiH KaAeHAapb B 3THorpa
Literatura
Mannhardt, W., Die lettischen Sonnenmythen, Zeitschfrift fur Ethnologie 7 (1875), 220-221. Mansikka, V. J., DieReligion der Ostslaven l. Quellen, Helsinki, 1922. Matasović, Ranko, A T heory of Textual Reconstruction in Indo-EuropeanLingui stics, Frankfurt am Main 1996. Matasović, Ranko, Kultura i književnostHetita, Zagreb 2000. Matičetov, Milko, Duhovna kultura v gornjemPosočju (Predavanja na 18 . kongre su folkloristovjugoslavije v Bovcu septembra 1971), druga knjiga, ur. Janez Dolenc, Tolmin 1975, 179-195. Mayrhofer, Manfred, Etymologisches Worterbuch des Altindoarischen 1-3, Heidelberg 1992-2001. Mu!ftbt HapooosMupal-2, MocKsa 1980-1982. Miklaušić, Vojko, Plemeniti puti, Donja Lomnica 1994. Miklosich, Franz von, LexiconPalaeoslovenico-Graeco-Latinum, emendatum, au ctum, Wien 1862-1865. Milčetić, Ivan, Koleda u južnih Slavena, Zbornik za narodni život i običaje 22, l, Zagreb 1937, 1-124. Mošćenički zbornik 3, Mošćenice 2006. Myp3aes, 3. M., fopa - Aec, PyccKa.fl pe'lb, 1967, N9l. Niederle, Lubor, Život starj ch Slovanu 2, l, Oddil 6, Vira a naboženstvi, druhe vydani, v Praze 1924. HHKH
)K.,
CTO)!(ep, CpncKu MumoAoutKU pe•muK, Eeor paA 1970,
Pokorny,Julius, Indogermanisches etymologisches Worterbuchl-2, Bern - Stuttgart 1959, zweite Auf1age 1989. Poljica (karta). mjerilo l : 40000, izdanje Godišnjaka Poljičkog dekanata, Poljica - Gata, Split 1996.
Zeleni lug....., Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
DorrosHn, CTaTYTh rroAhHqKiif, FAacHulcb ApyutmBza cp6cu cAoBecHocmy9, 1857. Puhvel, Jan, 'Meadow of the Otherworld' in Inda-European Tradition, Zeitschrift fiir vergleichendeSprachforschung (KZ, Kuhns Zeitschrift) 83 (1969) 6469. PaAqeHKO, E. e., CeAO EpKaposo, BocKpeceHCKOfO paifoHa, MocKOBCKOfO oKpyra (MoHorpaqmqecKoe orrHcaHHe AepeBHH), T pyobt 06UjecmBa U3J 'feHUJlMoowBcKoii o6Aacmu, BhmycK 3, MocKBa 1929. Roscher, W. H., AusfiihrlichesLexikon der griechischen und romischenMythologie 1-7, Leipzig 1902-1909. Reichelt, Hans, Der steinerne Himmel, Indogermanische Forschungen 32 (1913) 23-57. Pbi6aKOB, EopHc AAeKcaHApOBHq, )J3bt'feCmBO opeBIIUX CAa6Jlll, MoCKBa 1981. Ca6yposa, A. M., KJAbmypa u 6btm pyccx:ozo HaceAeHUJlIlpuaHzapbJl, AeHHHrpaA 1967. Schmitt, Rudiger, Dichtung und Dichtersprache in indogermanischer Zeit, Wiesbaden 1967. Schmitt, Rudiger (ur. zbornika), Indogermanische Dichtersprache, Darmstadt 1968. Schmitt, Rudiger, Indogermanische Dichtersprache und Namengebung, Insbruck 1973. CeAOB, B. B., ApesHepyccKoe CBRTHAHrqe B DepbiHH, Kpamx:ue coo6U-JeHUJl H11cmumyma ucmopuu MamepuaAbHoii KJAbmJpbt 50, 1953, 92-103. CeAOB, B. B., Hosbie AaHHbie o R3hJqecKoM CBRTHAHrqe DepyHa, Kpamx:ue coo6UjeHUJl H11cmumyma ucmopuu MamepuaAbiiOU KJAbmypbt 53, 1954, 195-208. Simek, Rudolf, Lexikon der germanischen Mythologie, Zweite, erganzte Auflage, Stuttgart 1995. Schuchardt, C., Arkona, Vineta, Rethra: Ortsuntersuchungen und Ausgrabungen, 2. Auflage, Berlin 1926. Skok, Petar, Postanak Splita, AnaliHistorijskog instituta uDubrovnikul, Dubro vnik 1952. Skok, Petar, Etimologijskirječnik hrvatskoga ili srpskogajezikal-4, Zagreb 19711974. CoKOAOBa, B. K., BeceHHeAemHbte x:aAeHoapHbte o6pl J Obt pyccx:ux, yx:pauHtteB u 6eAopyccoB19-Ha'faAo20 Bex:a, MocKBa 1979. CrrepaHCKHif, M. H., Pyccx:a.Jl ycmHaJl CAOBeCIIOCmb, MocKBa 1917. Cpe3HeBCKHH, 11. 11, MamepuaAbl OAJl CAOBapJl ope611epyccx:ozo Jl3b/Ka, l-3, DeTep6ypr 1893, 1895, 1906.
Literatura
Stipica,Edo (pravo ime: Stipan Medvidović),Žrnovnica moje selo malo,Žrvanj, god. 2, br. l, Žrnovnica,veljača 2006, 13. Stipišić,Jakov,Pomoćne povijesne znanosti u teoriji i praksi, Zagreb 1982. Cy66onm, H. l1., MamepuaAbt t3A.Jl ucmopuu pacKoAa Ja nepeoe epeM.fl ezo cyUJecmeoeaHU.fl 1-9,MocKBa 1875-1890. Šafaffk,PavelJosef, Kratka zprava o statutu Polickem, Časopis Č eskeho muzea 28, Praha 1854. Škalamera,Vinko, Kratka povijest sela Potoki,Mošćenički zbornik, god. 3, br. 3, 2006,19-43. Škobalj,Ante,Obredne gomile, Sveti Križ na Čiovu 1970. Taszycki,W.,Rozprawy i studia polonistycznel, Onomastyka, Wroclaw - Krakow 1958. Tera, Michal, Etymologicke souvislosti jmen staroruskych pohanskych božstev, Slavia 74, Praha 2005,sešit l, 1-24. TepHOBCKa.H, O. A.,AeKCuKa C6.5l3aHHa.5l e o6p.5lOaMu JKameeHHozo tJUKAa (Mame puaAbt K cAoeap10), CAaB.HHCKoe 11 6aAKaHcKoe .H3biK03HaHI1e. KaprraTo BOCTOqHocAaB.HHCKI1e rrapaAAeAI1. CTpyKTypa 6aAKaHcKoro TeKcTa, MocKBa 1977, 77-130, Tischler,J.,Hethitisches etymologisches Glossar, Innsbruck 1983. Tobolka,Zdenek V., O Velesovi, Českj lid 3,Praha 1894. ToKapeB, e. A., PeAUZU03Hbte eepoeaHU.fl 60CmO'lHOCAa6.5lHCKUX Hapoooe XIX Ha'taAaXX B., MocKBa - AeHI1HrpaA 1957. ToAcToif,H11K11Ta l1Ahl1q, CAaB.flHCKa.fl zeozpa(/ju'tecKa.fl mepMuHOAOZU.fl, MocKBa 1969. ToAcToif, H11KI1Ta l1Ahl1q, l13 Ha6AJOAeHI1H HaA rroAeccKI1Ml1 3aroBopaMI1, CAaB.flHCKuii u 6aAKaHcKuii (/joAbKAop. AyxoeHa.fl KJAbmypa IloAecb.fl Ha o6UJeCAa6.5lHCKOM (/joHe, MocKBa 1986. TorropoB, BAaA11M11p H11KOAaeBI1q, parMeHT cAaB.HHCKOH M11poAorl111, KpamKue coo6UJeHU.5l H�tcmumyma cAaB.flHOBeOeHu.fl AH CCCP 39, MocKBa 1961, 14-32. TorropoB, BAaA11M11p H11KOAaeBI1q, nu8wv, dhi budhnya, 6a01-baK 11 AP·· 3muMoAOZU.5l1974, MocKBa 1976, 3-15. TorropoB, BAaA11M11p H11KoAaeB11q, EIL\e pa3 o6 11.-e. budh- (bhe-udh-), 3muMoAOZU.5l1976, MocKBa 1978,. Toporov, Vladimir Nikolaevič, Die Urspriinge der indoeuropaischen Poetik, Poetica 13, 1981, 189-251. TorropoB, BAaA11M11p H11KOAaeBI1q, 513hiK 11 KYAbTypa: o6 OAHOM CAOBe-cl1M BOAe (K 1000-AeTI1JO xp11CTI1aHCTBa Ha Pyc11 11 600-AeTI110 ero B AI1TBe, EaAmo-cAaB.flHCKUe uccAeOOBaHu.5ll986, MocKBa 1988,3-44.
Zeleni lug....., Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
TorropoB, BAaAHMHP HHKOAaeBuq, O "AhHJIHOM" MulpocAaBo- PocTOBCKoro ucTopuKo apxuTeKTYPHOro H xyAo)J(eCTBeHHoro My3eJI-3arroBeAHHKa, BhmycK 4, >lpocAaBAh 1960. Ward, Donald, T heDivine Twins.AnIndo-EuropeanMyth in Germanic Tradition, Folklore Studies 19, University of California P ress, Berkley and Los Angeles 1968. Wasilewski, Tadeusz, O sladach kultu poganskiego w toponomastyce slowianskiej Istrii, Onomastyka 6, Wroclaw - Krakow 1958, 149-152. Watkins, Calvert, How to kill a dragon? Aspects of!ndo-EuropeanPoetics, Oxford 1995. Witkowski, Tadeusz, DieOrtsnamen desKreisesStralsund, Berlin 1965. Witkowski, Tadeusz, Mythologisch motivierte altpolabische Ortsnamen, ZeitschriftfurSlawistik 15, Berlin 1970, 368-385. 3eqeBuh, CAo6oAaH, MumcKa 6ufia cpncKux npeoal-ba, EeorpaA 1981. 3eAeHHH, AuMHTpuil K., OnucaHue pyKonuceii Y'teHozo apxueaH.unepamopcKozo PyccKozo Teozpagiu'tecKozo o6t14ecm6a, BhmycK 1-3, OeTporpaA 19141916. 3eAeHHH, AuMHTpuil K., BeAuKopyccKHe CKa3KH BJITCKOH ry6epHHH e rrpuAo)J(eHueM rnecTH BOTJJ:l\KHX cKa3oK, 3anucKu u.un. PyccKozo
Literatura
Teozpagiu'lecKozo o6tt5ecmsa no omde.11y 3mHozpa!ftuu, TOM 42, DeTporpaA 1915, 53, fi 10. Zelenin, Dimitrij, Russische Volkskunde, Berlin - Leipzig 1927; Bocmo'IHoc.!laB5lH cKa.fl3mHozpa!ftu51, MocKBa 1991. 3epHosa, A. E., MaTepHaAhi liO ceAhCKO-X03JIHCTBeHHOH MarHH B AMHTposcKoM Kpae, CosemcKa.fl3mHozpa!ftu51 1932, N9 3. 3HMHH, A. A., DaMJITh H IIOXBaAa 11aKoBa MHHxa H )I(HTHe KHJI3JI BAaAHMHpa liO ApesHeifrneMy CIIHcKy. PyccKO-IIOAhCKHe pesoAIOI..\HOHHbie CBJI3H, AKaAeMHJI HayK CCCP, 11HcTHTYT cAaBJIHoBeAeHHJI, KpamKue coo6U5e HUl 5 l1Hcmumyma cAaB.flHosedeHU.fl 37, MocKsa 1963, 66-75 Zogović, S. - M. Bogeski, Sličnosti i razlike u obredima, funkcijama i kultu izme đu Marsa i Jarila, Etnoantropološki problemi, sv. 7, Prilep 1990,91-96. Žic, Nikola, O Perunovu kultu u Istri, Historijski zbornik 7, Zagreb 1954, 233234. :>KHBaHqemtq, BAaAHMHp, BoAoc - BeAec, cAOBeHcKo 6o)l(aHCTBO TepHoMopcjmor 1IopeKAa, TAaCHUKEmHozpa!ftcKozMJ3eja yEeozpaiJy, KlbHra 26, EeorpaA 1963, 39-66.
S igle A
A. H. A1>aHacbeB, HapoOHbte pycocue Cl(a31(U l-3, MocKBa 1957.
ARj
Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, na svijet izdaje jugo slavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1880-1975.
B
Kr. Barons , Latvju dainasl-6, Riga 1922.
Balys
]. Balys, Perki'mas lietuvitt liaudies tikijimuose, Tautosakos dar
bai 3, Kaunas 1937. EapeoB
EapcoB, 1878.
Ea3HAeBHq
r. Ea3HAeBHq, MeCTeqKo AAeKCaHAPOBKa qepHHrOBCKOll ry6epHHH CocHHQKoro ye3Aa, 3mHozpalftu'tec"uu c6opHul(, H3AaBaeMhiH HMII. PyccKHM feorpa1>HqecKHM o6ll.leCTBOM, BhmycKll, CaHKTIIeTep6ypr 1853.
Belaj
Belaj, 2007.
e
Caraman, P., Obrzfd kolfdowania u Slowian Krakow 1933.
u
UeAaKOBCKH, 1971.
CD
Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae Diplomatički zbornik kraljevineHrvatske, Dalmacije iSlavonije l, Zagreb 1967; 2, Zagreb 1904; 9, Zagreb 1911; 18, Zagreb 1990.
č
Lirske narodne pjesme. Antologija. Priredio Dr Tvrtko Čubelić, četvrto, dopunjeno izdanje, Zagreb 1963.
Rumunow,
IIjeeaHuja tJPHozopc"a u xeptjezoea'tl(a ca6paHa lfy6po.u lfoj"oeune.u na uHJUM uJOaHa ucmu.u yAaj ntJuzy 1837. Ao6poBOAhCKHH B. H. Ao6poBOAhCKHH, CBaAe6HhiH o6pHA B KaAy)!(cKoil ry6epHHH, CeAo CHAhKOBHqH MocKaAhCKoro ye3Aa, )/(uea.fl cmapuHa, roA 12, 1902, BhiiiYCK 2, OTAeAeHHe 2. Ao6p. C6op.
B. H. Ao6poBOAhCKHH, C.uouAeHCI(UU 3mHozpaljju'feCI(UU c6opHUI(l-4, CaHKT-TieTep6ypr 1891-1903.
Ao6p. CMoA.
B. H. Ao6poBOAhCKHil, C.uo.!leHCI(UU o6.11acmHoit cAoeapb, CMoAeHCK 1914.
Sigle
A10sepHya
A. A10sepHya, CAoeapo 6oAzapuwzo 5l3btKa no naM5lmHuKax HapodHoii CAOBecHocmu u npou3eedeHU5lM Hoeeii uteii nevamu, MocKBa 1889.
EAeMCKHJ1
M. E. EAeMcKm':J:, CsaAb6a B KoweHbre ToTeMcKoro ye3Aa, )f(uea5l cmapuHa, fOA 19 (1910), BbiiTYCK 1-4 (rrpHAO>KeHHe). Jaromir Erben, Ćeske narodni pohddky, Praha 1955.
Erben 3CC5J.
3mUMOAOZU'lecKUU CAoeapb CAa6l 5 HCKUX l 5 3b/KOB. IJpacAaB5lH CKUU AeKCU'lecKuii (/ioHd, ITOA peAaK'-IHeli O. H. Tpy6aqesa, MocKBa 1974-
B
WoAbKAop eopoHeJICCKoii o6Aacmu. CoCTaBHA B. A. ToHKOB, BopoHe>KcKoe o6AacTHoe KHHfOH3AaTeAbCTBO 1949.
r
5!. <1>.
feoprHeBCKHH
A. n. feopmeBCKHH, qaCTywKa DpHMOpbH, 3anuCKU BAadueocmoKcKozo omdeAa TocyJapcmeeHHozo pyccKozo zeozpa!ftuvecKozo o614ecmea(061'-leCTBa H3yqeHHH AMypcKoro KpaH), TOM 3 (20),BhmycK 2,BAaAHBocToK 1929.
[M
fHAhTe6paHAT, C6opHuK naM5lmHUKOB HapodHozo meopvecmea Ceeepo-3anadHozo Kpa51.
fepOB'b
H. repos, Pe'tHUKo Ha 6AozapcKbiU l 5 3b/K e mAoKOBaHue Ha pevu-mbt Ha 6AozapcKbt u Ha pyccKbt, DAOBAHB 1895-1908.
Gloger
Z. Gloger, Rok polski w iyciu, tradycyi i piefni, Warszawa 1900.
[HaT
B. fHaTJOK, KoAHAKH H l'-leApiBKH 1-2, EmHozpa!ft. J6ipHuK 35-36,ABiB 1914.
fyAHeB
C. l1. fyAHeB, 3mHozpa(ftuvecKue ovepKu !OJICHoii Cu6upu, CaHKTrreTep6ypr 1848.
H
Huzjak 1957. A. Hangi, Život i običaji muslimana u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 1906. Hrvatske narodne pjesme S, Ženske pjesmel, Zagreb 1909; 6, Ženske pjesme 2,Zagreb 1914.
Hangi HNP
foAOBa'-IKHH, HapodHbte neCHU zaAUf1KOU u yzopcKOU Pycu, MocKBa 1878.
HNPk
Vinko Žganec, Hrvatske narodne pjesme, kajkavske, Zagreb 1950.
XpecToMaTiH
XpecmoMami5l f1epKoBHO- cAoeeHcKa5l u JpeeHo-pycKal 5 B rroA3Y yqeHHKOB'b Bbl llllllOH flfMHa3Hlf B '-ltC. KOp. aBCTpiHCKOH Aep>Kast, coCTaBHA'h 5IKOB'h foAoBa'-IKiH, 0TAtAeHiJO I, '-lepKOBHO-CAOBeHCKOJO, B'h BtAHH 1854.
IK
Hrvatske narodne pjesme što se pjevaju poIstri iKvarnerskih oto cih, Trst 1879.
Zeleni lug._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
Ilić
Luka Ilić Oriovčanin, Narodni slavonski običaji, Zagreb 1846.
ISK
Pesme Ivana Kukuijevića Sakcinskoga. S dodatkom narodnih pesama puka harvatskoga, u Zagrebu 1847.
Ivančan
Ivan Ivančan, Narodni plesni običajiMedimurja, Zagreb 1987.
J
A. Juškevič, Lietuviškos svotbines dainos, St. Petersburg 1898.
Jačke
]ačke ili narodne pesme prostoga i i neprostoga puka hrvatskoga po župah Šoprunskoj, Mošonjskoj i Železnoj na Ugrih, skupio Fran Kurelac starinom Ogulinac a rodom iz Bruvna u Krbavi, Zagreb 1871.
51KyiiiKHH
5JKyiiiKHH, 1859.
Janaček
Janaček-Kučinić, Smiljka, Zemije podravske glas, Đurđevac 1985.
KarapoB
KarapoB, 1918.
Kapar,mh
ByK CTe
KHp
Co6pauue uapodHbtX neceH II. B. KupeeBCK020. 3armCH n. l1. 51KyiiiKHHa l, AeHHHrpaA 1983.
Kollar
Kollar, Jan, Ndrodnie spievanky, Bratislava 1953.
KpaqKoBcKm'l:
IO. KpaqKoBCKHil:, EbtmJanaiJuopyccKozo ce.!l5lHUHa,
LjI
Ljuba Ivanova. Hrvatske starinske narodne pjesme sakupijene u naše dane po Dalmaciji. Zapisao, izabrao, uredio i priredio Olinko Delorko, Split 1969.
M
A. MapHHOB, HapoiJua B51pa u peAU2U03HU uapoiJuu o6uttau,
l-fTeHHR B 06Il\eCTBe ApeBHOcTeil: poccHii:CKHx ITPH HMIT. MocKOBCKOM YHHBepcriTeTe 4, MocKBa 1873.
CoqmR 1994. Mail:
M. K. Maii:KoB, BeAuKopyccKU5l JaK.!lUH5lHU5l, 3aiTHCKH l1MITepaTopcKoro pyccKoro reorpa
MaA
A. MaAHHOBCKHil:, 3aroBopbr H cAoBa ITO pyKoiTHCH XVIII BeKa, O.!loHet5KUU c6opuuK, BhmycK l, DeTpo3aBOACK 18751876.
MaTeB
A. MaTeB, C6opHHK Ha HapoAHH yMoTBopeHHR, HayKa H KHlf)J(HHHa 9, HapoiJuu yMomeopeuul 5 , CoqmR 1893.
Matičetov
Matičetov 1975.
Me
A. Melicharčik, Slovenskj folklor, chrestomatia, Bratislava 1959.
MH
MriTpo
Miklaušić
Miklaušić 1994.
Miklošič
Miklosich 1862-1865.
Sigle
EMzapcKu HapooHu nemu co6paHu oo 6pamb5l MwzaouHos14u ;J,u.uumpu51 u KouHcmaHmuHa u UJOaHu oo KoHcmaHmuHa, B 3arpe6 1861 = MHAaAHHOB'-\H, 36opHHK 1861-1961, CKorrje 1962. Milčetić
Milčetić 1917. H. A. MHHeHKO, PyccKa5l Kpecmb5lHCKa5l ce.Mb5l s 3anaoHoii Cu6upu (XVIII - rrepBoif rroAOBHHbi XIX B.), HoBocH6HpcK 1979.
N
Nodilo 1981.
HaHeBCKH
/by6osHu nemu, u36op u peoaK14u)a;J,yuzKo HaHescKu, CKorrje 1971.
Hap
HapooHoe msop'tecmsoBoAozoocKozo Kpa51, 1965.
HU: HTI
Hosuje 14PHozopcu HapooHe njec.ue. l,136op H3 36HpKe EpaHKa Eaiua UlapaHOBHha. TipHpeAHAa PaAMHAa Tieumh, THTorpaA 1964.
NL
Narodne lirske pjesme, Pet stoljeća hrvatske književnosti 23, pri redio Olinko Delorko, Zagreb 1963.
Novak
Novak 2007.
OP>ICAH
0TAeA pycCKOrO R3biKa aKaAeMHH HayK.
n
Ilo33Ul 5 Kpecmb51HCKUX npa30HUK06. 06!'-laR peAaK'-IHR B. r. Ea3aHoBa. EH6AHOTeKa n on a , BTopoe H3AaHHe, AeHHHrpaA 1970.
n rB
TIOAOAbCKHe ry6epHCKHe BRAOMHCTH, 1895.
Pajek
Pajek, 1884.
Pleteršnik
Pleteršnik, M., Slovensko-nemški slovar, Ljubljana 1970-1991.
Tio
A. A. TioTe6HR, 06oRCHeHHR MaAopyccKHX H cpoAHhiX rreceHh, BaprnaBa 1883.
Pokorny
]. Pokorny, Indogermanisches etymologischesWorterbuch, Bern
H
CAOBeCHOCTH J1MrrepaTopcKOH
Stuttgart 1959. pp
Piefni ludu polskiego w Galicyi, zebral Zegota Pauli, Lw6w 1838.
Pruski
Pruski, Obchody weselne, Krakow 1869.
p
E. P. PoMaHOB, EeAopyccKuu c6opHuK 1-2, KHeB 1885; 3, BHTe6cK 1887; 4, BHTe6cK 1891; 5, BHTe6cK 1894; 8, BHAbHa 1912.
Radovanović
Radovanović, Vojislav, Marijovci u pesmi, priči i šali, Skoplje 1932.
Zeleni lug.._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
P6
IleCHu co6paHHbteIl. H Pbt6HUKOBbtu 3, 0eTpo3aBOACK 1991.
Reczek
S, Reczek. Podrtczny slownik dawnej polszczyzny, Wroclaw Warszawa - Krakow 1968. Pe•muK cpncKoxpeamcKoz KlbUJICeBHoz u HapoiJHoz je3UKa, EeorpaA . 1959 -
Reza
L. Reza, Lietuvitt liaudies dainosl, Vilnius 1985.
PC
A. M. oaAaiiioB - IO. I1. MapqeHKO - H. I1. KaAMhiKOBa, PyccKa.il ceadb6a. CeaiJe6Hbtu o6p.iiiJ Ha BepxHeu u CpeiJHeu Koutmbze u Ha Yfjim10ze (TapHozcKuu pau oH BoAozodcKou o6.11acmu), MocKBa 1985.
P CI)E
Pe•muK Ha coepe.ueHu.il 6MzapcKu ebtuK, Co
SE
Studia ethnologica (Croatica), Zagreb.
Cep
A. Cep)KrryToycKi, IlpbtMxi i 3a6a6oHbt 6e.11apycaj na.!l.il!J4JKOj, EeAapycKa.il:JmHozpafjii.il y iJoc.��eiJax i .uamep51Aax, KH. 7, MeHcK 1930.
CE3
CpneKu emHozpaificKu 36opHuK, EeorpaA 1894 -
CH6Hph
XopoeodHbte u uzpoebte necHu Cu6upu, HoBocH6HpcK 1985.
CHMHT'IHeB
KoAe CHMHTqHeB, fypreBAeHCKHTe HapoAHH rrecHH H o6HqaH Kaj MaKeAOHL\HTe, Cp6wTe H EyrapwTe, MaKedOHCKU fjio.!lKAop 6, 12, CKorrje 1973, 97-105. Ae6eAeB, 1877.
Skok
P. Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Zagreb 1971-1974.
Slovar
Slovar slovenskega knjižnegajezika, Ljubljana 1970-1991.
Slovnik
Slovnikjazyka staroslovenskeho, Praha 1966 -
Sm
SmotraSeljačke sloge, program, Zagreb 1939. CMHpHoB, M. I1., Ky1. 1bm u Kpecmb.ilHCKoe X 03.ilu cmeo e Ilepec.!laB.!lb-3aAeccKoMy ye3de. Ilo :JmHozpafjiu'leCKUM Ha6.!l10deHU.ilM, TpyAhl nepecAaBAh-3aAeCCKOro HCTOP HKO XYAO)KeCTBeHHOfO H KpaeBeAHoro My3eJ!, BhmycK l, CTaphiH 6hiT H X03J!HCTBO OepecAaBCKOH AepeBHH, 0epecAaBAh3aAeCCKHH 1927.
CHO
CpncKe HapoiJHe njecu . e, cKyrrHo HX H Ha CBHjeT H3Aao ByK CTe4>. Kapa�Hh, KlhHra rrpBa y Kojoj cy pa3AHqHe )KeHcKe rrjecMe, y IJeqy 1841.
CHOX
ByK CTeaHOBHll Kapai,mh, CpncKe HapoiJHe njec.ue U3 XeptJezoeuHe (JICeHCKe), y IJeqy 1866.
Co6oAeBCKHH
A. H. Co6oAeBcKHH, BeAuKopyccKue HapodHbte neCHu I-VII, CaHKTrreTep6yprl895-1902.
Sigle
CPHf
CAoBapb pyco;;ux HapodHbtX zoBopoB, AemmrpaA 1965 -
SS]
Slovnik slovenskeho jazyka, Bratislava 1959-1965.
Stojanović
Mijat Stojanović. Odgovor na pitanja stavljena po družtvu, Arkiv za povestnicu jugoslavensku2, 344-404.
CY M
C.11oBHUK JKpai'HcKou MOBU 1-11, KHlB 1970-1980.
Ill
Be.!luKopycc B cBoux nem.ilx, o6p.iidax, BepoBaHU.ilX , cKa3Kax, AezeHdax u m. n. MaTepHaAhi co6paHhie H rrpHBeAeHHhie B rropRAOK n. B. llleiiHOMl, l, CaHKTIIeTep6ypr 1898.
IllE
llleiiH, n. B., Mamepua.!lbl d.!l.il U3J'IeHU.il 6btma u Jl3btKa pyccKozo Hace.!leHU.il ceBepo3anadHozo Kpa.il (EeAopyccKHH c6opHHK), TOM l, qacTh l, C6opHHK OP51CAH, TOM 41, N9 3, CaHKTIIeTep6ypr 1887; TOM l, qacTh 2, C6opHHK OP51CAH, TOM Sl, N9 3, CaHKTIIeTep6ypr 1890; TOM 2, C6opHHK OP51CAH, TOM 57, CaHKT-neTep6ypr 1893; TOM 3, C6opHHK OP51CAH, TOM 72, N9 4, CaHKTIIeTep6ypr 1902.
lllepeMeTeBa
M. E. lllepeMeTeBa, CBadb6a B FaMaiOHUJUHe KaAyJKcKozo ye3da, KaAyra 1927.
TeH
TeHHIIIeBCKHH
ToA
ToAcToii, 1986.
Vasmer
Vasmer, 1953-1958.
Verković
CTe<PaH BepKOBHI(, Mau doHcKu HapodHu nemu, CKorrje 1961. Pretisak izvornoga izdanja l1. CTeq,aH BepKOBHh, HapodHe necMe Mau doHcKuEyzapal, )KeHcKe rrecMe, EeorpaA 1860.
Vol
E. Volteris, Lietuviška chrestomatija, C. neTep6ypr 1904.
WSl]b
Wiener Slavistischesjahrbuch.
Zaninović
A. Zaninović, Nekoliko kolenda iz Dalmacije, Sv. Cecilija 28 (1934), l, 21-22; 2, 52-54; s, 139-141 i 29 (1935),l, 22-24; 2, 44-47.
ZbW
Zbi6r Wiadomofci do antropologii krajowej 9, Krakow 1885.
3eAeHHH
3eAeHHH, 1914-1916.
3HMHH
3HMHH 1963.
ZNŽO
Zbornik za narodni život i običaje, Zagreb.
ž
Žganec, Vinko, Hrvatske narodne popijevke iz Koprivnice i okoline, Zagreb 1962.
3APA
3mHozpaifJU'1ecKuu apxuB Poccuu cKoit aKadeMuu. A. C. fB03AHKOBa - f. f. illarraAOBa, »AeBhJI KpacoTa«, 06pRAhl H o6pJIAOBhiH q,oAhKAop, MocKBa 1982.
Kazalo imena i pojmova Adlešiči, selo u Beloj Krajini 343 Adonis grčki bog 309
Afrodita 309 Ahilej 195 Akropola 418 Aleksinac 325 Angara, rijeka 387 Argos Herino svetište 309
arhaičnost hrvatske predaje 153 Arijci 408 Arkadija 418 Arkona, rt 74 armenski 20 asvamedha, konjska žrtva 407, 408 konj utjelovljuje kralja 408
Arena 418 Atis 309 Atos, gora 327 Azop, rijeka 196 Bačka 98 Bajkalsko jezero 387 Balti VI baltička predaja 4 1 baltoslavenska baština 258 baltoslavenska predaja 244, 266 mitska 252 baltoslavensko sakralno pjesništvo 231
Banat 98 Banatski Srbi 97
banovi kao gospoda na svadbi 238
Banja Luka kao banova livada 159
Bela Crkva 97 Belaj, Vitomir VII, 307, 3 16, 342, 346, 348, 349, 351, 354, 383, 416, 417 Bela Krajina u Sloveniji 342 Belostenec 75 Beograd 238 Beotija 196 Betina blizu Trogira 336 Bijela Rusija 34 bijeli grad (Bijeli grad) i voda 233
Bijelo selo (Parna) u Gradišću 331 biser na vrhu drveta svijeta 217 prosipa se pri svadbi 217
bjeloruska predaja bjeloruski zagovori protiv zmijina ujeda 78, 87 hod svetaca kroz godinu 29
blizanci 349 u baltičkoj i germanskoj predaji 350 u helenskoj predaji 350 u indijskoj predaji 350
bog godišnje rodnosti 293 hod po polju 22 vegetacije 293
Bojana, rijeka 295 boje bijela 92 bijelo, zeleno, zlatno 427 crveno 306 crveno kao boja uz Uskrs ll simbolika boja crno-bijelo 361 vezanost uz svetke 25, 46
Zeleni lug-- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
boljari
buđenje
kao gospoda na svadbi 238
kao motiv u pjesmi 280-281 vegetacije 12 zaspale ljube 335
bor 140,247 kao povišeno suho zemljište 48 suha uzvisina i vegetacija na njoj 132
bugarska predaja 79,81
božanska svadba 191,195,258,291, 315,383 i rosa 124 u indoeuropskoj sakralnoj poeziji 199 u ruskim dječjim igrama 145-149
božanske sfere 133 božanske sile 100 božica majka VI, 231 Božić 30 i Nova godina 346
bračni krevet pod drvetom života 244
braća djeveri 169-190, 170 rođena i nerođena 187
brahmaJ.la, vrste vedskih tekstova 407 brahmani 299 brahmodyam, zagonetka u vedskoj predaji 382 obredna zagonetka u vedskoj pre daji 200 vedska zagonetka 119
brak rodoskvrni 181
brat deseti 267 kao prosac 229 kovač 266 mladoženja 170 nerođeni 184
brat i sestra božanski 176 kao božanski par 194 mitski susret 179 prepoznavanje mladenaca 186 susret na livadi 172
breza 254,304 Brinje 178,204 Brseč 335 brusnica 305 metaforično značenje 311
car kao zamjena za zmiju u mitu 225
Cerera 309 ciklus vegetacije 308 proljetni obred 112
Cres 50 Crna Gora 155, 196 Četrdeset mučenika u Sebastiji 30 čini obredni 7
čudesno drvo 293 čudovišni znakovi kod vjenčanja 182
daina, kratka larvijska ženska pjesma 41,58,198,227,228, 229,230,231,244,257,261, 266,269,270,315,316,317, 318,319,411,426
dalek put ]arilo 335
darivanje Jurja 63 kao obredna radnja 65 ophodnica 138 ophodnika 136 u obrednom tekstu 64
Delorko, Olinko 398 Demetra 418 kult 309 od Bujnog zelenila 418 Osvetnica 418
deseti brat 183 devet braće 172,173,175,182,183, 184,187,197,198,204,233, 238,242,243,245,246,249, 252,257,259,260,262,263, 264,266,267,270,274,316,
Kazalo imena i pojmova 317,351,399,439 u ruskoj predaji 184 zlatari 262
devet djevera 119,130,133,169, 263
devet gradova 260 devet ključeva 260 dijalog izvedba u poluzborovima 189 junaka i djevojke 186
Dimitrije Homatijan, arhiepiskop ohridski 327 Dioniz 411 dječje igre i obred u njima 145
djetelina 331,333 kao konjska paša 194
djever, djeveri brat 264 i braća 170 kovači 264 mužev brat 263 njih devet 263 uloga u podravskoj svadbi 143 usporedba s braćom 169 zlatar 264
Djevica Marija 417 djevojaštvo uloga u obrednim tekstovima 137
Dlugosz, Jan 309 Dobrinje na Krku 180 Doljnja Lomnica 75,128,374 Doljnje Zagorje 334 Dragovica, selo 182 drug indoeuropska riječ 118
drvo svijeta 126,127,217,238,240, 247,252,255,277,291,293, 297,305,340,439 konoplja 126 kruška 297 rrodjelno 300
dub stol od 24
Duga Resa 250
Dugi otok 274 Duhovi 22,23 duhovski ophodi 114
Dunaj kao rječica 49
Dupljaja, selo 98 Dvina, rijeka 266 dvojevjerje 17 kod Slavena 17
dvor 115 Perunov 142
Đurađ Juraj 114
Đurđevdan 79,289,349 Đuro v. Juraj Đurović, M. 29 Egipat 192,417 egipatska predaja 4
Eneida 220 epska topografija 334 etimologija kao oruđe istraživanja 2
Etymologicum magnum, leksikografsko djelo 191 figura etymologica 288 Filež (Nikitsch) u Gradišću 332 gavran 71 gazda 210 Georgije, bugarski zeleni Juraj 80
Gerovitus 99, v. i Herovith Glina 173 godišnji ciklus rodnosti 7,8,202 i ophodne pjesme 12
Cortina na Kreti, toponim 192 gospoda gospoda svatovi kao stajaći izraz 214 prosci 307
Gotalovo u prekodravju 22,276
Zeleni lug-.. Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
gotski 20 grad kao ograđeno mjesto 121 kao >>ograđen vrt« 122 kao tvrđava 121 pod vrhom drveta 240
gradina kao >> ograda, plot« 121 kao >> Vrt, povrtnjak« 121
Gradišćanski Hrvati 330,332,333 Gradišće (Burgenland) 255,288, 331,343
Grimm 373 grom i munja
djevojke po vrtu 123 po blatu i mokrini - mitski motiv 65 po suhu putu u jurjaškim pjesmama 65 po vlažnom i po suhom 65 svetaca kroz godinu podudaranost istočnoslavenske i južnoslavenske predaje 31
hoditi glagol u jurjevskim pjesmama l l
Holzer, Georg VII Homer 23,193,196,322 hrt 175,176,293,294,295,296, 297,298,300,302,303,322, 323,325,327,328,329,330,
igranje 218
gromovnik 26,40,69,82,87,113, 134,142,143,168,189,191, 239,247,294,302,307,341, 344,363,392,412,419,421, 426,429,438,439,441 boj sa zmajem 191 obilježja: trijesak i tutnjava 363 u baltičkoj predaji 425
Gudinci kod Vrpolja 205 Habdelić, Juraj 75 hajdučke pjesame 222 Halič (mjesto) 96 Havelberg, grad 99 Hekata 309 Helena 350 Hera 194,196,310 Herod 417 Herovith 99 hetitska predaja 341 gromovnik ubija zmaja 341
hetitski 20 hijeratsko pjesništvo VI, 13,66,79, 82,162,168,191,193,198, 247,251,255,272,301,330, 397 indoeuropsko 191 praslavensko 13
hod dana kroz godinu 41
439,440 i sokol 295 lovački pas 296
Hrvati nepokršteni VI
Hrvatska Čenča (Kroatisch Tschantschendorf), selo u Gradišću 343 Hrvatske Šice (Horvat Schutz), selo u Mađarskoj 344 hrvatski jurjaši 114,118,128,153, 155,193,220,305,328 pjesme u izvornoj funkciji 155
Huzjak, Višnja V Hvar 150 Ilija 34,38 zamjena za Jurja 17 žetva 37, 39
Ilijada 193,195,196 Ilija, prorok 25,27 i Perun 26
Ilinje 23,29 Illuyankaš, zmaj u hetitskoj tradiciji 341,342 incest 181 motiv u baladama 182 spriječen 176, 178 uklanjanje iz teksta 176 u obrednom pjesništvu 170
Kazalo imena i pojmova
indoeuropski korijeni mitskih predodžaba 23 indoeuropski leksik 21 indoeuropski svadbeni obred 235 indoeuropsko obredno kazivanje 20 indoeuropsko sakralno pjesništvo 9, 21
Indra 422,423,424 Isus Krist i sveti Ilija 37
Ivan daleki put 333 i jahanje 42 iJuraj 317, 318 i rast vegetacije 43 izjednačen s Jurjem 44 kao junak u dainama 41 kao mladi bog 316 kao mladi bog u latvijskoj predaji 44 usporedba s Jurjem 42 usporediv s Jurjem 43
Ivan Đakon, mletački ljetopisac 50 Ivan Karlović kao junak u pjesmi 180
Ivan Kupalo, lik u folkloru 96 Ivanov V Ivanov dan 317 Ivanov, Fjodor, đakon 387 Ivanje 307,317 Jarilova >>svadba« 318 Jarilova svadba 421
ivanjski običaji 41 lzida 4 jablan kao jabukovo drvo 210
jabuka drvo 26 i rodnost 212 i svadba 213 kotrljanje po polju 135 kotrljanje razorno za okolinu 213 mitski identificirana s munjom 222 razbija vrata gradova 214 takanje u polje 209
u mitu o svetoj svadbi 216 zelenika 240-241
Jakuškin zapisivač 392
Jambrešić, Andrija 75 Janko Ivan 333
jar analiza značenja l O 1-103 kao mlada životna sila 101
jar- i jurpraslavenske osnove l 02-105
}arilo V, 89,90,91,92,95,96,97, 98,103,104,105,106,107, 108,109,110,113,115,116, 117,130,133,135,136,142, 160,168,169,173,184,200, 210,248,291,294,297,298, 299,302,308,309,317,322, 325,327,328,336,337,339, 340,341,342,349,350,351, 353,354,355,369,370,371, 382,383,385,387,405,406, 411,419,426,437,439,440, 441,443,446,447,461 besmrtni bog 406 bog rodnosti 302 dalek put 337 dolazak k mladoj nevjesti 331 dolazak na svadbu s Moranom 341 dolazak u proljeće 113 donosi rodnost 113 dvije svetkovine izjednačene s Jurjevom i Ivanjem 97 falus 96 gospodar vukova 325 hodi po zelenom lugu 115 hod koji spaja suprotnosti 117 i Juraj 115 i konj 168, 381 i rodnost godine 340 i Veles 353 iznevjerio nevjestu 184 Jarilova plješina 95 Jarilov dan 95 Jarilov hod - rekonstrukcija 105-112
Zeleni lug-.. Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine junak na konju vrancu 173 Juraj 382 Juraj za pokrštene Slavene 9 1 kao gazda 1 34 kao godišnja svetkovina 98 kao Jarovit od mila l OO kao konj u svadbi 383 kao nevjerni mladoženja 404 kao snubok i lovac 295 kao svetkovina u Banatu i Bačkoj 98 ključevima otvara zemlju i ispušta rosu 200 konj 385, 405, 4 1 1 , 419 kult 96 kumir 96 mit o dolasku 1 1 5 mit o godišnjem dolasku 1 1 6 mladoženja 339 na bijelom konju 92 na svadbu kao lovac 299 neodvojiv od konja 1 60, 371 njegova božanska narav 133 njegov dan 420 objestan 40 l odjeća i oprema 1 54 odnos s Perunom i Velesom 340 orgijastični kult 96 Perunov sin 341 pokapanje 95, 309 pomlađivanje 421 posrednička narav 339 potuca se 90 povezanost s vegetacijom 9 1 pred Perunovim dvorom 142 prekršćanska parelela svetom Jurju 92 put kojim dolazi na svadbu 335 rođenje 348 rođenje njegovo 344 sin Perunov 338, 369, 4 1 2 >>svadba« 3 1 8 svadbeni lov 300 trudan hod 1 16 u Bjelorusa 89 usporedba s Jurjem 90 veza s hrtom i sokolom 295 veza s Velesom 340 za Juraj u poganskom obredu 130 >> zaruke« 3 1 8
Jarilo i Morana blizanci 349 slavenski mit tipološka podudarnost 309
Jarovit bog baltičkih Slavena 98 kao Mars 99 štit 98, 99 vladar plodnosti 99
jam kao praslavenski pridjev 100
jasika 69 Jauk Pinhak, Milka VII Jegorije 82 Jegorijev (Jurjev) dan 27
jezik i čuvanje predaje 7
Ježić, Mislav VII, 409,423,424 Jods, šumski vrag 269 joha 158 Joševica, selo na Baniji 173,373 Jura 222. v idiJuraj Jur� 34,38,336,371 boja njegova konja 382 borba sa zmajem 76 praslavensko pjesnišrvo 79 borba sa zmijskim protivnikom 81 brat 336 brine se za stoku 39 dalek put 5 1 , 122, 336 dolazi iz daleka pred vrata 55 dolazi jašeći konja vranca 53 dolazi jednom u godini 193 dolazi na konju bijelcu 53 dolazi od iza crvenog mora 53 dolazi od iza zelenoga luga 53 dolazi po suhom putu 54 Đuro 45 gazda 210 Georgios 20 gone ga na polje 406 gospodar vukova 324 hod zeleno - crveno 46 hod kao sjedinjenje suprotnosti 48 hodom povezuje Peruna i Velesa 48 identifikacija ophodnika 136
Kazalo imena i pojmova i Ivan 316, 317, 318 i Jegorije 82 i Mara 130 ime kršćanskog svetea 89 i mit o oslobađanju voda 81 i pokretanje vegetacije 37 i povezanost s Perunom i Velesom 49 i p rošupljeni opanci 53 i tjeranje vegetacije 53 kao grčko svetačko ime 20 kao konj 405 kao kršćanski svetac 15 kao mladoženja 47 kao Perun 70 kao zamjena za Jarila 113 kao zaštitnik od vuka 71 kao zaštitnik stoke 25 ključ 34 ključem ispušta rosu 200 konja za djevojku 373 konj njegov 371 konj vranac 372 konj zelenko 372, 427 konj zlatan 427 koplje 77 kotrljanje zlatne jabuke 137 lamja kao protivnik 79 mač 78 Marin odabranik 133 na mokrom i na suhom putu 66 na zelenom konju 53 nevjera 412 neženja, dolazi u goste 117 nije Perun 83 obrana od nepoželjnih 71 obredno kazivanje mita 115 odjeća i oprema 129, 132, 140 opanci, cipele, čizme 57 opis opreme kao bitan dio mitskog kazivanja 152 oslobađanje rijeka 80 otkupljuje djevojke 374 pali krijes 141 perunovit 70 podrijetlo imena 14 prvotno Jarila 308 razlika od Peruna 83 sablja 76
siječe glavu zmaju 269 siječe tri glave zmaju 80 svetak l l tjera protivnike do iza mora 72 tjera zvijeri na put 69 trgovina njegovim konjem 373 trudan hod 61 usporedba s Perunom 69, 83 uspostavlja poremećeni red 69 vrbov prut 66 zaštitnik konjogojstva 35 zaštitnik stoke 68 zaziv 68 zeleno-crvene hače 48 zlatna boja 93 zlatni ključ 33
Juraj i Mara incest 170 susret kao mitsko zbivanje 197
Jurij-Jegorij 25,27 jurjaši 9,12,13,28,52,75, 76,114, 120,169,170,190,204,206, 209,220,232,240,301,305, 314,323,328,345,353,385 hrvatski 52 hrvatski i slovenski 169 jurjaške pjesme 15, 25, 47, 56, 63, 65, 66, 71, 86, 122, 157, 174, 182, 193, 197 hrvatske i slovenske 71 značenje boja 25 jurjaški ophodni stihovi 91 jurjaško pripovijedanje kao kazivanje praslavenskog mita 82 slovenski 52 starina njihovih pjesama 190 turopoljski 75 u Svetoj Nedelji 76
jurjašice 9 Jurjeva voda 271 Jurjev dan 27,45,67,69,71,271, 274,317,323,336,353,374 dva u godini 35 i kukanje kukavice 118 jesenski 35 ophod 67
Zeleni lug._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
Jurjevdan
ll
kao dan svadbe 1 1 9 ophodne pjesme 60
Jurjevice, sestre Jurjeve 336,337, 352
Jurjev konj 93 grimizan 80
Jurjevo
l l , 12,13,22,23,46,66,
76,82,119,317,324,349, 371,374 Jarilove »zaruke« 3 1 8 jurjevska rosa 22 natprirodna moć 22 jurjevske pjesme 70, 3 1 6 bugarska 7 9 hrvatske 2 8 ruske 6 7 jurjevski krijes 1 4 1 jurjevski običaji i ivanjski 4 1 jurjevski ophodi 9, 1 80, 209 i godišnji ciklus 35 ostaci poganske obrednosti 1 1 4 jurjevski ophodnici 339 identifikacija i Jurjem, J arilom 3 5 3 u sjeverozapadnoj Hrvatskoj 4 5 jurjevski zvuk 282 stoka se vodi na pašu 66
kalendar
ll
i redoljed svetaca 22
Kalimah, helenistički pjesnik 192 kapa od kunovine 141,154 Karadžić, Vuk Stefanović 97,265, 275,338,402
Karlović, Ivan 398 Kastor 350 keltska tradicija 299 Kibela 309 Kijece {Kittsee), selo u Gradišću 288 kimrički 20 kirales objašnjenje pojma 1 1 7
ključ i sveta svadba 20 l Jarilov 340
zlatni 32, 340 zveckanje 280
ključevi kao vrijedan predmet 200
Kokolenski gospodin u ukrajinskoj pjesmi 1 20
ko leda značenje 346
koledanje 342,343 koledari 336, 342,344,348,351, 353,354 i jurjevski ophodnici 346 i Veles 3 5 1 koledarske pjesme 342 otimaju Perunovog sina 3 5 1
kolo kao grad u dječjoj igri 147, 1 52 kao zamjena za grad 24 1
Kolon 418 Komiža na Visu 281 konoplja 203,272 i grad 1 27 i zlatne rese 272 kao drvo svijeta 247 svekar sije 1 26 značaj pri mitskom zbivanju 247
kontinuitet usmene predaje 203 konj 12 davanje djevojke za njega 380 davanje za djevojku 379 izjednačen s mladoženjom 205 Jurjev 1 2, 168 kao dio predaje o svetoj svadbi 233 kao mladoženja 235 kao otkupnina za djevojku 173, 17 4 mladoženja 234, 385 nevjerni mladoženja 4 1 4 trgovanje konjem z a djevojku 380
konjska žrtva 187,188,189,299, 407 i brahmanski žrtveni nauk 406 praslavenska, pretpostavljena 408 u starih Indoeuropljana 299
konj zelenko 93 Kora {Perzefona) 309 Kosovo 241
Kazalo imena i pojmova
Kosovo polje 334 Kostroma (mjesto) 67,70 košuta 259,260 nevjesta 260
Kotoriba 332,412 kovač nebeski 266, 268
kraljević Marko 294 Krapina 417 kretski dijalekt 192 Krist 24,25 Krk 258 koledari 344
Krnic, Krešimir VI Kron 194 kršćanski svetci 18 kao zamjenske obredne osobe 1 8
kruženje godine 193 kruženje mitskog zbivanja 192 krzno 294 kukavica 118,119,129,132,137, 140,141,143,153,154,169, 207,304,305,385,419,441 identifikacija s nevjestom 1 1 9 i svadba 1 1 8 kukanje 1 32, 1 37, 140 na dan svadbe 1 1 9 nevjesta 169, 305, 339 o Jurjevu 1 1 9 zakukala 1 1 8 , 1 53
Kukuljević Sakcinski, Ivan 240 kuna 129, 136,138,294,295,297, 298,303,304,305,312,313, 314,329,415,416,439 djevojka 3 14 etimologija 3 1 5 kapa od kunovine 3 1 6, 3 1 8, 3 1 9, 320, 321
krzno 3 1 3 krzno z a kupovinu nevjeste 295 nevjesta 3 1 2 pas kao supstitucija 306 trag 3 1 4 ulovljena 298 životinja koja se lovi 305
kuna kapa 132,136,140,141,225, 305,314,315,320,322 u Jurjevoj opremi 1 29
kupnja nevjeste 313 Kuprešani (kod Jajca) 133 Kurelac, Fran 331,332,386,397 Kuzma mladoženja u ruskoj priči 49
Kršna 162 i Juraj 1 62
lab udica na dan svadbe 1 1 9
Laime, Suđenica 230,231 lamja Jurjev protivnik 79
lan zlatna resa 272
lasica >>
nevestica « 3 1 4
latvijska predaja Ivan 44
latvijski 20 Lika 178 Lindar u Istri 258 lisica 69,71,294 u motivu Mačka u čizmama 49
litavski 20 litavski pjesnički jezik 191 Litva 258 Lošinj 50 lov 172,175,267,280,294,295, 297,305,311,312,313,316, 329,440
lovački psi 300,301,302,322,323, 324,327,329
Lovran 335 Ludbreg 142,383 lug 155-169,255 i luka 1 5 8 i voda 1 57, 1 5 8 kao mjesto izvan sela z a slavlja 1 67 leksičke porodice 1 64 - 1 66 poprište susreta mladenaca 1 5 5 promjena značenja u slavenskim
Zeleni lug-- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine jezicima 1 5 5 različita značenja 1 5 5 - 1 57 suprotnost gori 1 56 traženje praslavenskog značenja 1 571 58
zelen 52
lug i luka 144 bliskost značenja 1 60 grčke poveznice 1 9 5 kao Velesova sfera 1 69 povezanost s konjem 1 68 temeljno indoeuropsko značenje 1 661 67
luka 155-169
ima mnogo snuboka 133 Jarilova nevjesta 142, 1 68 Jurjeva nevjesta 371 neudana, ima zlatnu jabuku 140 nevjesta 1 30 ostala bez muža 1 33 po gradu šeće 1 3 3 prvotno Morana 308 varijante imena u raznim slavenskim jezicima 306
Mara l Morana 406,417 Mara, nevjesta 209 Mars kao bog vegetacije 99
i konj 1 60 kao jednakovrijedna lugu 1 58 kao podvodna livada uz rijeku 1 59 kao poprište susreta mladenaca 1 5 5 leksičke porodice kojima pripada 163- 1 64 u baltičkom mitskom kazivanju 1 60 zelena ljubavni susret 1 6 2 značenja u slavenskim jezicima 1 581 60
Maslenica pogreb 1 26
Matišić, Zdravka 432 medena rosa 282 Medna luka, toponim 203 medovina l 04 medvjed 25,68,69,71 kao protivnik gromovnikov 360 kao protivnik Perunov 82 zvjer 359
ljetni Nikola 34,v. i Nikola ljudska žrtva 407 ljuta zvijer 173
međa 16 Menelaj 194 Mihail, arhanđel 87 Mihanović, Antun 41O Mihovil, arkanđeo 87
mač 86
Mikola
Lukovdol 246,262, 352
zamjena za >>bijelog mladca« 87
kao svadbena oprema mladoženje 269
Mačak u čizmama (bajka) 49 magla 198,199 u opisu svete svadbe 1 96
mahovina 48 makedonska predaja 80,197 Mala Gospa 29 Mala maša 29 mara kao opća imenica u raznim jezici ma 3 1 0
Mara
zamjena za Jurja 1 7
Mikuličić, Fran 29 mit godišnje rodnosti 429 i godišnji ciklus 7 i obred 1 2 mitska slika svijeta oluja 7 o godišnjem dolasku boga 1 1 6 plodnosti kršćanska interpretacija 21 O
mitologija godišnje rodnosti 4 slavenska l
daje zlatnu jabuku 1 3 5 etimologija imena 349
mitska svetost
/ --..._. _
478 .---- ,
Kazalo imena i pojmova i ljudska svakodnevica 134
mitska zbilja 119 mitske teme praslavenske 282
mitski odnosi l mitski put 334 mitsko kazivanje 12, 269 mitsko ustrojstvo svijeta 200, 266 mitsko zbivanje l, 202 u ophodničkoj pjesmi 1 1 9 u ruskim dječjim igrama 145- 1 49
mjesec 26, 217 usporedba sa stogom na gumnu 39
Mjesec mladoženja svete svadbe 425
mladenka kći Sunca 266
mladoženja brat 170 gromovnikov sin 268 kao tuđinac 52 kao tuđ tuđin 358 kapa od kunovine 305 konj 383, 403, 4 1 1 lovac 297 mjesec 4 1 2 na ležaju pod stablom 297 nevjera 4 1 2 svete svadbe 276, 3 1 5
mladoženja i nevjesta kao nebeska tijela 1 99
Mokoš 220, 386 Morana 306, 308, 309, 310, 336, 337, 340, 349, 350, 369, 385, 406, 417, 441, 446, 447 kći Perunova 341, 354 kukavica 385 okrutna osvetnica 4 1 6 osveta njena 406 pomlađivanje 42 1 sestra Jarilova 341 spaljivanje 309 ubojita 40 1 značenje imena 3 1 1
more crveno 52
crveno, krvavo 72
M6rrigain, kraljica duhova 311 most brvno 291 Jarilov hod po 29 1 kao mitski motiv 285-289 kovani 333 lomljenje pod mladoženjom 50 motiv u praslavenskom mitu 49 njihanje 290 njiše se i zvoni 290 od dragog kamenja 286 okićen biserjem, zlatom, dragim kamenjem 287 put za mladoženju 285 u svadbenoj pjesmi 47 zvoni 289
motivska inverzija 225 Motovunski lug, toponim 155 naranča kao supstitut za jabuku u pjesmi 2 1 8
narodna frazeologija 209 nebeska svadba 199, 220, 222, 223, 227, 228, 252, 257, 263, 264 mit, parodija 223
nebeska svjetlila i rodnost ljetine 40
nebeska tijela kao mladoženja i nevjesta 199 kao svekar i djever 200
Nerik, hetitski grad 341 nevjesta 117 budi djevere 1 1 9, 140 i devet braće 257, 262 kao kukavica 1 1 9, 140 kao zamjena za Jurja 225 kao zvjezdano biće 222 košuta 260 kupovina krznom 176 litavska 257 mlada, u hrvatskih jurjaša 128 najavljuje svadbu 140 paunica 361 sunčeva djevojka 263, 4 1 2 svete svadbe 1 97, 275
Zeleni lug._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine šeće po gradu 1 1 9 u gradu 1 1 7, 249
Nikola, ljetni 38 napasa konje 39 sjetva 37
Nova godina nekrštenih Slavena 346
Novak, Marija 416 Novgorod 128,149 Novigrad Podravski 333 Novosibirsk 306 Obilazak Grčke, Pauzanijino djelo 309 obiteljske pjesme 125 obred godišnje rodnosti kao sveta drama 1 8 7 predaja 283 i godišnji ciklus 7 obredni tekstovi 7 slavenski pretkršćanski
obredna poezija pretkršćanska 1 9 1
obredna zagonetka 119,200,263, 383
obredne formule 13 obredne pjesme i krug godine 5
obredni čini 7 obredni dijalog 188 obredni pjev V praslavenski sloj 1 30
obredni tekst 8,130, 193, 223,235, 242,284, 328,337,397, 399, 410 poganski 8 pretkršćanski 2
obredno kazivanje mita 14 obredno pjesništvo 170, 198, 425 obredno sricanje 208 obred plodnosti 181 obred rodnosti poganski 3 1 praslavenski 9
slavenski pretkršćanski
Odisej 322 Odiseja 23, 194 Oganj, car 49,425 ogar lovački pas 296
Oka, rijeka 96 Omišalj na Krku 50 ophod duhovski 1 8 kao prošnja darova 1 29 proljetni 1 9 smisao 27 svadbeni 1 8 uskršnji 36, 6 8
ophodne pjesme 21 bjeloruske 1 5 , 32 hod svetaca 30 proljetne 28
ophodnici pretkršćanski 65 u polukorovima 1 8 8
ophodničke pjesme 12, 13, 16, 23, 27, 36, 53, 129,136,138, 142, 143, 144,153,155, 193, 210, 233, 322,336,337, 338, 351
orah 247 orao 142, 385,411 gromovnik 247
orgijastički kult ]arilo 4 1 1 u slavenskoj obrednoj predaji 353
Osmanlije 223 Osor 50 oštećena obuća motiv povezan s baltičkom preda jom 58
Oziris 4, 309 Pafi.jab 424 Parmenid 260 Patroklo 195 paun 249, 253 kao zlatna ptica 254
Kazalo imena i pojmova paunovo perje 255 pero 322
Pauzanija, putopisac 309 pčele nasred drveta 30 l oko drveta svijeta 293
pegaz, krilati konj 41O Perin toponim 226
Perkunas 412, 450, 451, 462 Perun 4 1 2
Perun V, 26, 4 0 , 48, 65, 66, 69, 70, 81, 82, 83, 85, 87, 117, 132, 134, 142, 143, 168, 220, 226, 244, 246, 291, 294, 337, 338, 339, 341, 344, 350, 370, 385, 392, 401, 410, 412, 419, 422, 441, 447, 450, 451 bije munjom i kamenom 226 bradat 85 djeca 322 djeca Jarilo i Morana 349 dvor 1 1 3 dvor njegov 369 dvor Perunov 337 i bor 48 i mlin 134 i prorok Ilija 26 kult vezan sa žetvom 429 na suhom vrhu 142 na vrhu drveta 244 obilježja 340 orao ili sokol 385, 4 1 1 Perunova djeca Jarilo V Jarilo i Morana 308 Morana V Perunova gora 1 52, 1 69, 226 Perunov dvor 29 1 , 305 na gori 1 54 rođenje sina na Novu godinu 346 sinovi njegovi 404, 405 strijele 4 1 9 svijet 340 utjecaj na ljetinu 40 vrata njegova dvora 59
Peruni 419 kao sinovi Perunovi 392
Perunsko 83 Perzefona 309 Petar i Pavao 39 Petrovo selo (Szent-Peterfalva) u Mađarskoj 331, 386 Pirin toponim 226
Pirin grad 225, 226, 307 kao gromovnikov dvor 226
Pirin planina 226 pisan šaren 45
pisanica ll, 28, 45 kao predkršćanski običaj l l
Pitomača 415 pjesnički jezik i srok 9 1
pjesništvo hijeratsko VI
pleme kao nadopuna rodu 1 85
Plešivica, selo 121 početak godine za poganske Slavene 30
poderana obuća kao motiv u ophodnim pjesmama 60
Podravina 91, 134 podudarnost hrvatske i poljske predaje 19 poganski Slaveni hijeratsko pjesništvo 247
poganstvo slavensko l
Polideuk 350 Poljesje 157 Popovo, toponim 203 pozoj 75 praslavenska riječ 75 zmija 76
Praetorius, latinski pisac 257 praslavenska predaja 266 praslavenski leksik indoeuropski sloj 20
Zeleni lug....., Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
praslavenski sveti pjev 120 predaja podudarnost istočnih i južnih Slavena 28
preosmišljavanje sklopa riječi 128 Pripjat, rijeka 157 Prizren 326 proljeće dočekivanje 94
Proljeće kao ženska osoba 95
proljetni obred rodnosti 242 Propilej 418 prosci gospoda 232 u srpskim pjesmama 237 u ukrajinskoj predaji 239 u predaji o svetoj svadbi 232
prosena kaša kao hrana starih Slavena 375
Prosenika, selo u Grčkoj 347 Prosimna Herino svetište 309
proso 375 sijanje 378, 379
prošnja darova u ophodnoj pjesmi 1 3 8
prsten za odabir prosca 268
Pskov 23 pučka meteorologija 22 pučke pjesame 67 purulli, novogodišnji obred u hetitskoj predaji 341 rajske ptičice 253 rakita 132,140,158 Rastko Nemanjić sveti Sava 327
raž 305 Reja 194 rekonstrukcija tekstualna 3
resa veza s vodom, blatom, močvarom 2 5 1
Resava, rijeka u Srbiji 250 �gveda 41,350,423 rgvedski himni 41 rima 12 obredna 23 unutrašnja 1 5 u obrednom pjesništvu 32 u obrednom pjevu 197 u obrednom tekstu 1 8 , 1 9
�saqlhita 411,424 rod i pleme 1 82, 1 86 kao ključna riječ u pjesmama 1 8 5 u nazivlju slavenskog poganstva 1 89
Rod kao veliki nebeski bog u ruskoj pre daji 1 90
rodnost 7 rodnost godine i mitska zbilja 1 1 9
rodnost polja i Jurjev hod 1 2
rodoskvrnuće 170,174,175,205 u ruskim baladama 178, 186 zatrt motiv 173
Romanov, zapisivač 375 rosa 198,199 i ključ 200 i sveta svadba 203 medena 275, 276 u Homera zlatna 1 99 u opisu svete svadbe 1 96 zlatna, u baltičkoj predaji 1 99
rta (red) 41 Rujana, otok 74 ruska poljodjeljska vjerovanja 25 sablja Jurjeva 76
sakralni ustroj zemljišta 168 sakralno pjesništvo l, 9,12,21,63, 113,118,199,203,254,322, 399,406,433,439,440 indoeuropska 1 93 indoeuropsko 260 praslavensko l , 1 94
Kazalo imena i pojmova
san kao mitski motiv 284
Sarajevo 275 Sas Gramatik 74 SatapathabrahmaQ.a 409 Savitar vedski bog 4 1
sestra i nevjesta 337 kao nevjesta nebeske svadbe 220 prepoznavanje 1 80
Severin na Kupi 121 Skamandar, rijeka 195 Slano (kod Dubrovnika) 72,280 Slaveni 2 na Rujani 74 podudarnost predaja 28 poganski VI i početak godine 30 obred 7 poganstvo 1 7 pretkršćanska vjera 1 7 pretkršćanske obredne pjesme VI stara vjera 1 7 vjerovanje nekrštenih 43 1
slavenska i baltička predaja srodnost 4
slavenska pretkršćanska slika svijeta 293 slavenska sakralna poezija 218 Slovenci koruški 46
slovenske bajke 183 snahe 129 bude ih djeveri 138
snubok 130,295,312,361-364 Soča, rijeka 397 Sofoklo Edip kralj 1 92
sokol 142,175-176,214-216, 240-241,293-295,297-303, 328-329,385,393,411,424, 439,441 motiv usmene mitske predaje 2 1 6 u vedskom himnu 424
Sparta 194 srebro kao mitski rekvizit 284 srebrne podvezice 257, 258 srebrne uzde 235
sricanje bitno pri oblikovanju obrednih tek stova 1 8 5
srodnost predaja genetska i tipološka 4
srok u jurjevskim pjesmama 9
staroindijski 20 staroirski 20 starokornički 20 staropruski 20 Stevan Nemanja 327 stol pod drvetom 2 1 2 svadbeni 2 1 4 zlatni pod jabukom 2 1 4
Stupnik 116 stvaranje svijeta iz dijelova tijela 411 suha grana bog na njoj 142
suhi drug 117 suho zlato kao praslavenski izraz 302
sunce 217 Sunce kao gromovnikova žena 261 majka nevjestina 267, 428
sunce i mjesec kao mladoženje 1 97
sunčeva djevojka 261 svadba, ( v. i sveta svadba) 14,86, 215 božanska i ljudska 355 božanskog para 146 i kukanje kukavice 1 1 8 i lov 294, 298 incestuozna 170, 337 i životinje s krznom 176 Jarila i Morane 369 Jurja i Mare 146, 148 kao posvojenje tuđega 368
Zeleni lug ......, Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine ljudska kao izvedba božanskog mitskog zbivanja 47 ljudska kao obnavljanje božanske 142 ljudska kao ponavljenje božanske 383 Mara i Juraj 137 mit o svetoj 1 94 mitsko kazivanje o 1 26 nebeska 220 ponavljaJarilov dolazak 370 povezanost sa suncem i mjesecom 2 1 9 rodoskvrna 220, 274 sina i kćeri boga gromovnika 1 8 9 sveta V, 1 8 9 sveta rodoskvrna 1 8 5 sveta u lugu 1 90 u dječjoj igri 146, 149, 1 52 u zelenom lugu 206
svadbena pjesma litavska 1 90 mitski motiv 1 9 1
svadbena povorka 263, 287 Svantavit 99 kao hipostaza Peruna 99
Svantovitus 99 svekrva 232, 356, 357, 358, 361, 364
Sventovit bog baltičkih Slavena 74 njegov konj 74
Sveta Jana (kod Jastrebarskog) 232 sveta svadba ( v. i svadba) V, 91, 112, 194, 196-197, 199, 201-203, 206, 216-217, 233, 235, 242244, 257-260, 262-263, 266, 270, 272, 275-277, 279-281, 285-286, 290, 293, 298-299, 304-307, 310, 315-317, 322, 335, 349, 381, 383, 385, 387, 390, 399, 418-419, 425, 428-429, 438-441 brata i sestre 308 gromovnikove djece 206 incesruozna 244 indoeuropska predaja 1 94 Jarilova 303 krvava njena strana 40 l
obredni pijev o 305 rodoskvrna 282-283, 290 u dainama 228
sveta Trojica 22, 32 svetci djelatnost i važnost 3 1 hod kroz godinu 23 predkršćanski motiv 29 u jurjevskoj pjesmi 28 hod po polju 26
sveti Georgije 67 sveti Ilija 17, 22, 23, 32, 37, 39, 422 i Perun 40 kao zamjena za Peruna 83 kao ženska žetelica 34 njegova žena žetelica 36 žetva 35, 36
sveti Ivan 317 sveti Jegorije 323 Božji ključar 32
sveti Juraj 17, 22, 27, 28, 37, 39, 45, 52, 68, 75, 76, 78, 81, 83, 85, 87, 92, 93, 107, 108, 109, 110, 115 , 201, 248, 298, 317, 322, 325 , 345, 440 Božji poslanik 34 dan 9, 33 hodi po livadi 35 hod po polju 22 identifikacija s konjem 387 i granične brazde 1 6 i hrtovi 323 i Jarilo 294 i Perun 83 i sveti Sava 325 ]arilo 298 junak na sivom konju 273 kao gospodar vukova 323 kao zamjena za pogansko božanstvo 1 7 konj 9 3 konji 35 odsijeca glave 8 5 otključava zemlju 248 rosa 32 vezanost za animalnu rodnost 27 vezanost za vegetaciju 27
ženska zamjenska osoba 1 8
sveti Makarije 67 sveti Marko 28 sveti Mihovil kao zamjena za Peruna 83
sveti Mikola 17, 22, 25, 32, 34, 37, 39 brazde 35
sveti Nikola 27 ljetni 22, 36
sveti Petar 22, 23, 25, 26, 28, 32 sveti Sava 325, 326, 440 kao interpretatio christiana Jarila 327
sveto Uzašašće 25 svt;tb izvorno značenje 1 00
svilen plašt 254 svjetsko drvo 117, 152, 156, 217, 220, 232 javor 302 suhi vrh 1 52
svojta 197, 367, 370, 440 Szuentevit 99 Šejn 390 šetnja po vrtu 127 Šipan 172, 173, 175, 176, 204, 206, 217, 219, 243, 244, 262, 267, 293, 351, 401
Škender, vojvoda u narodnoj pjesmi 204 šojka 254 Šolta 150 šuma kao sastavnica mitskog konteksta 274 tamna I SO
Tammuz 309 Telemah 194 Telpusa 418 tira les pripjev u jurjevskoj pjesmi 1 39
Tomaj, Edo pl. 417 Toporov V
trava kao godina 1 9 1- 1 92 kao ležaj za božanski par 1 94
Troja 194 Trojaci Duhovi 22
Trojanci 195 Turopolje 75, 116, 128, 136 jurjaške pjesme l turopoljske jurjaške pjesme 145- 1 46, 148, 246
turopoljski jurjaši 204, 206, 209, 225, 232-233, 237, 240, 263, 3 0 1 , 304, 3 1 4-3 1 5
turopoljski ophodnici 203
Turopoljski lug, toponim 155 Ugarska 330 Uskrs l l , 21, 32, 34, 45, 347 bjeloruska op hodna pjesma 33 i Nova godina 347 i rođenje djeteta 347 i slavenska Nova godina 346 jaja 32, 34-3 5, 45 kao Nova godina 30 Kristov dan 27 ophod, zapadnoruski 6 1 pisan 28 pisanice l l rođenje djevojčice 348 Velika noć novogodišnja svetkovina 30 Veliki dan 27, 30 Veliki Kristov dan 25
uskršnji ophodi 114 usmena književnost V,
l , 2, 4,
7-8, 15, 18, 26, 47, 66, 89, 204-205, 240, 254, 256, 263, 273, 293, 302, 330, 337, 416, 429, 437-438, 440 ruska 1 25, 1 34 slovenska 26
usmena predaja 3, 9 čvrstina i promjenljivost 1 28 hrvatska 1 54 ispremetan slijed kazivanja 137
Zeleni lug....., Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine kao slika praslavenskog predloška 1 9 kazivanje mita 170 njena starina 1 62 poremećena 1 29 poremećenost 1 69 povezanost ruske i hrvatske 179 pretkršćansko ishodište 232 zajedničko podrijetlo 1 80
Varaždinske Toplice 240-241,252 Veda Slavena V, 429. v. i Verković, Stjepan Vede 350,407,411 vedski tekstovi 429 vedska književnost 406, 407 vedska predaja 422 vedski 299
vegetacijski ciklus 126,193,307
Velika Gorica 131 Velika Gospa 29 Velika maša 29 Veliki Borištof (Grogwarasdorf) 255 Veprinac 335 Vergilije 220 Verković, Stjepan V, 429 Veda Slavena 41 O
vila gradi grad 225 gromovita 226
Vinšćak, T omo VI vjenčanje čudovišni znakovi 1 8 2
vjera praslavenska l
voda kao mjesto susreta mladenaca 203,
mitske predodžbe 1 92
Velčić, Veseljko VI Veles V, 48,65-66,69,80,88,117, 132,134,143,168,244,246, 255,291,338-339,350-351, 353,361,364,369 carstvo njegovo 340 i Elizijske poljane 340 i gumno 134 i Jarilo 342 i Jods 270 i mahovina 48 iza mora 69 kao medvjed 69, 70 kao vuk 70 kao zmija 1 68 latvijsko ime za 88 log pod korijenom 1 53 medvjed 360 medvjed ili zmija 385 njegova sfera 339 njegov svijet 357 obilježja 340 poočimJarilov 350 stočni bog 419 uz korijen drveta 244
V eles, grad u Makedoniji 347 Velesov lug 169
206
vol Jurjev 1 2
voločobnici 35,62,90 bjeloruski ophodnici 2 1 , 23
Vologda 66 vrana 71 kao Jurjev protivnik u slovenskim pjesmama 72
vrani konj 86 Vrapče kraj Zagreba 254 vrata 115 dvora 1 29 grada 2 1 6, 249 kao motiv ophodne pjesme 57 od grada 242 Perunova dvora 59
vrba 66 Vrbas, rijeka 159 Vrbnik na Krku 176, 256, 258 Vrgorac 264 Vršac 97 Vrtra 423 vrtras, vedski »zaprijek« 80 vuk 25,68-69,71,92 kao lovački psiJarilovi 322
Vuzem 10-11
Kazalo imena i pojmova
Zeus i Hera W olgast, grad 99 Yama� 350 Yami 350 zadirkivanje prosaca 231 Zagajica 97 Zaglav na Dugom otoku 204 zagonetka 199 obredne 382 pri svadbenom obredu 383 u vedskoj predaji: brahmodyam 382
zagovori protiv ujeda zmije 322 zamjenske osobe u obrednim tekstovima 1 8
Zaprjek 370 Zarečje 13,335 >>Zavetina<<, srpski seoski praznik 97 Zbelava kod V araždina 204 zborni pjev kao zametak dramske izvedbe 1 8 9
zec 69, 71 kao Jurjev protivnik 72 vrijedno krzno 175
zelen etimologija pridjeva 1 62
zelena trava okolo grada, pod jabukom 256
zeleni Juraj 9-13,28,45,46,52-53, 55, 80, 86, 93, 106,107, 109, 115,128, 131, 314,339 dalek put 1 9 hod 1 9 identifikacija ophodnika 1 29 kao jahač l O oprema 3 1 4
Zeleni Juraj V, 301 i Jarilo 338
zeleni lug 117 zelen kita 12 zeleno - crveno 46 zeleno - suho 117 zeleno - šareno 45 Zeus 194, 196
ljubavni susret 1 96
zlatan ključ 34,127,148-149,246, 248,279,284 zveckanje 282
zlatan konj svetogJurja 93
zlatan prsten 197 kao alo rekvizit za ključ i jabuku 2 5 1
zlatan stol 26 zlatar kao božanski kovač 262 kovač 266
zlatari devet braće 262
zlatna boja 93 zlatna jabuka 91,130,197 dunja i žut četrun 1 98 Juraj dobio od Mare 1 34 Juraj tače u polje 1 34 kotrljanje 2 1 1 kotrljanje za plodnost 135 munje 307 nevjestine 307 podudarnost slavenske i baltičke predaje 229 toči se u polje 1 3 5 u baltičkoj predaji 227 zadirkivanje prosaca 230
zlatna kora 251,272 zlatna pšenica 134 zlatna resa 203,243,246,247-249, 251,253,256,272, 278 zveckanje 282 zvonjava 273
zlatna rosa 199,251-252,257,262, 272,276
zlatne stolice 26 zlatne šiške 254 zlatne žice 257 zlatni cvjetovi 253 zlatni pojasevi 257-258 zlatni vijenac 145, 149 zlatno kao varijanta bijeloga 93
Zeleni lug-- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
zlatno drvo 21O zlatno granje 253 zlatno lišće 253-254 zlatno perje 254 zlato kao mitski rekvizit 284 na vrhu drveta 1 26 na vrhu drveta svijeta 2 1 7 plodovi, drvo, stol 2 1 3 zlatni predmeti 264
zmaj kao protivnik Perunov 82 kao zla sila koja priječi dotok vode SO kao zmija s medvjedom glavom 82 pri dnu stabla 293 protivnik gromovnikov 421
zmija moli za poštedu 87 na kamenu 86 Perunov protivnik 84
zob 84, 86 zelena 86
zora, novogodišnja
u rgvedskim himnima 4 1
zvijer 71 kao sastavnica mitskog konteksta 274 protivnik Perunov 7 1 vuk, medvjed 70 zmaj 274
Zvijezda, planina kod Vareša 203 zvijezde 26 usporedba sa stogovima na polju 39
zvoniti važnost glagola 283
Zwantewit(h) 99 Žganec, Vinko 332 Žminjača 83 Žrnovnica, kod Splita 83 žrtvene životinje u brahmanskoj tradiciji 407 u slavenskoj predaji 407
žrtveni konj komadanje 409 kozmogoijsko značenje 41 O
žrtvovanje bika 422 Žumberak 75
Bilješka o autoru Radoslav Katičić rođen je 3. srpnja 1 930. u Zagrebu. U rodnome gradu završio je osnovnu školu te 1 9 49 . maturirao na Klasičnoj gimnazij i. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je klasičnu filologij u 1 9 5 4. godine. Iste je godine namješten kao ho norarni knjižničar u Seminaru za klasičku filologij u istoga fakulteta. Prve znanstvene radove objavio je s područja starogrčke filologije i bizantologije. Kao stipendist grčke vlade boravio je 1 956./57. na znanstvenom usavršavanju u Ateni, a 1 958. izabran je za asistenta pri Katedri za poredbenu indoeuropsku gramatiku na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Godine 1 959. stekao je doktorat filoloških znanosti disertaci jom Pitanje jedinstva indoeuropske glagolske fleksije. Potom godine
1 960./6 1 . boravi kao stipendist njemačke zaklade »Alexander von Humboldt« u Ttibingenu. Nakon povratka izabran je za docenta na indoeuropskoj i općoj lingvistici. Preuzeo je upravo tada novo osnovani Odsjek za opću lingvistiku i orijentalne studije, vodio ga i izgrađivao: od 1 96 1 . kao docent, od 1 966. kao izvanredni i od
1 972. kao redoviti sveučilišni profesor. N astavni mu je rad, uz in doeuropsku i opću lingvistiku, obuhvaćao još staru iransku i osobito staru indijsku filologij u. Godine 1 976. pozvan je za redovitoga profesora slavenske filolo gije na Sveučilište u Beču. Posljednjih godina bavi se najviše poviješću hrvatske gramati ke, filologijom ranoga hrvatskog srednjovjekovlja, sintetičkim is traživanjem ključnih razdoblja povijesti hrvatske književnosti i
.� ,
4 89 .
.---- ,
Zeleni lug-.. Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
rekonstrukcijom praslavenskih obrednih tekstova, sakralnoga pje sništva mitološkoga sadržaja te zakonskih i drugih pravnih tekstova. Godine 1 973. izabran je za izvanrednog člana Hrvatske (tada Jugoslavenske) akademije znanosti i umjetnosti, a 1 987. postaje i njezinim redovitim članom. Austrijska akademija znanosti izabrala ga je 1 98 1 . za dopisnog člana, a 1 989. izabrala ga je za svojeg pravoga člana i postavila ga
1 993. na čelo svoje »Balkanske komisij e«, međunarodno ugledne i bogate vrijednim tradicijama. Član je i više njezinih komisij a. Godine 1 984. postao je članom Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Od 1 987. član je i Norveške akademije znanosti u Oslu. Godine 1 989. Sveučilište u Osijeku podijelilo mu je počasni doktorat. Od 1 99 1 . član je i Academia Europaea. Objavio je sljedeće naslove:
Osnovni pojmovi suvremene lingvističke teorije, Manualia Univer sitatis studiorum Zagrabiensis, Zagreb 1 967., A Contribution to the General Theory of Comparative Linguistics, Mouton, The Hague Paris 1 970., jezikoslovni ogledi, Školska knjiga, Zagreb 1 97 1 ., Stara indijska književnost, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb 1 973., Ancient Languages ofthe Balkans I-II, Mouton, Hague-Paris, 1 976. , Bizantska književnost, u Povijest svjetske književnosti, sv. 2, Mladost, Zagreb 1 977., Ogledi i rasprave, PSHK, knj . 1 6 1 , Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb 1 984., Sintaksa hrvatskoga književnog je zika. Nacrt za gramatiku, Djela Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, knjiga 6 1 , JAZU - Globus, Zagreb 1 986., ponovlje no izdanje, Globus, Zagreb 1 99 1 ., Novi jezikoslovni ogledi, Školska knjiga, Zagreb 1 986., Sto remek-djela. Pisana riječ u Hrvatskoj (vo dič kroz izložbu) , (koautor Slobodan Prosperov Novak) , Galerija likovnih umjetnosti - Muzejski prostor - Arheološki muzej Istre, Osijek - Zagreb - Pula 1 986., Dva tisućijeća pismene kulture na tlu
Hrvatske (koautori: S . P. Novak, A. Ribičić-Županić) , SN Liber, Zagreb 1 987. (na engleskom Two Thousand Years of Writing in
Bilješka o autoru
Croatia, Muzejsko-galerijski centar, Zagreb 1 987.; na njemač kom Zweitausend jahre schriftlicher Kultur in Kroatien, Muzejsko galerijski centar, Zagreb 1 990) , Novijezikoslovni ogledi, 2. dopunje no izdanje, Školska knjiga, Zagreb 1 992., Uz početke hrvatskih poče taka. Filološke studije o našem najranijem srednjovjekovlju, Književni krug, Split 1 993., Na ishodištu. Književnost u hrvatskim zemljama od 7. do 12. stoljeća, Matica hrvatska, Zagreb 1 994., Illyricum mytho logicum, Izdanja Antibarbarus, Zagreb 1 995., Ein Ausblick auf die slawischsprachige Volkerwelt im Sudosten. Osterreichische Akademie der Wissenschaften, Wien 1 996., Litterarum studia. Književnost i na obrazba ranoga hrvatskog srednjovjekovlja, Matica hrvatska, Zagreb 1 998., 2. ponovljeno izdanje 2007., Literatur - und Geistesgeschichte des kroatischen Fruhmittelalters, Osterreichische Akademie der Wissenschaften, Wien 1 999., Na kroatističkim raskrižjima, Hrvatski studij i, Zagreb 1 999 ., Učitelji s Visovca. Ravni kotari u povijesti hr vatskoga književnogjezika, S . Nimac, Lepuri 2002., Boristenu u po hode: helenske i indijske šetnje i teme: misli i pogledi, Matica hrvatska, Zagreb 2008.; Božanski boj - tragovima svetih pjesama naše pretkr šćanske starine, Ibis grafika, Zagreb 2008. SRJ:::DlŠNJA
