Ruzicasta ruza

GIGA

UVOD Jednom davno, živjela je posebna obitelj. Bili su to Clayborneovi, a povezivalo ih je mnogo više od krvne veze. Upoznali su se dok su još bili dječaci i živjeli na ulicama New Yorka. Odbjegli rob Adam, džepar Douglas, revolveraš Cole i prevarant Travis su preživjeli štiteći jedan drugoga od starijih bandi koje su harale gradom. Kad su pronašli napuštenu djevojčicu u njihovoj ulici, zakleli su se da će joj pružiti bolji život i krenuli na zapad. Nastanili su se na komadu zemljišta u srcu Montane, koje su nazvali Rosehill. Dok su odrastali, jedini odgoj su im pružala pisma Adamove majke Rose. Rose je upoznala sinove prijatelje preko njihovih dirljivih pisama. Povjeravali su joj svoje strahove, nade i snove, a zauzvrat im je ona pružila ono što nikada nisu imali - bezuvjetnu majčinsku ljubav i prihvaćanje. S vremenom, svaki od njih ju je počeo smatrati svojom mamom Rose. Nakon dvadeset dugih godina, Rose im se pridružila. Njeni sinovi i kćer su napokon bili zadovoljni. Njen je dolazak zaista bio razlog za slavlje i uzbuđenje. Njena se kćer udala za uglednog čovjeka i očekivala je svoje prvo dijete, a njeni su sinovi izrasli u časne, snažne ljude. No, mama Rose još uvijek nije bila zadovoljna. Previše su uživali u svom samačkom životu, a njoj to nije bilo po volji. Pošto je vjerovala da Bog pomaže onima koji si sami pomognu, mogla je učiniti samo jednu stvar. Umiješat će se.

2

GIGA

PRVO POGLAVLJE Ranč Rosehill, Montana Valley, 1880. Travis Clayborne je razmišljao o tome da ubije čovjeka. Najmlađi se brat tek vratio kući s južnog dijela teritorija i namjeravao je provesti kod kuće jednu noć pa nastaviti s lovom. Njegova mu je žrtva neprestano izmicala. Pomislio je da će ga zaskočiti u kanjonu, ali je neuhvatljivi vrag nestao bez traga. Travis je zlovoljno priznao da će morati skinuti kapu tom strancu koji ga je nadmudrio i čestitati mu na vještini preživljavanja. A onda će ga upucati. Razmišljao je o tome da odmah krene za zlikovcem. Neprijatelj se zvao Daniel Ryan, a grijeh koji je počinio je bio neoprostiv. Ryan se usudio iskoristiti slatku, nevinu, ljubaznu staricu zlatna srca - točnije, Travisovu mamu Rose - a po Travisovu mišljenju, ubojstvo je bilo predobro za njega. Sada je Travis pokušavao samog sebe uvjeriti da će pravda biti na njegovoj strani. Te večeri je pričekao da majka ode spavati da raspravi tu drskost sa svojom braćom. Sjedili su na trijemu zabačene glave, zatvorenih očiju i nogu podignutih na ogradu. Harrison, njihov šurjak, im se pridružio trenutak nakon što je Rose otišla na gornji kat. Pomislio je da braća izgledaju zadovoljno i htio im je to i reći kad je Travis otkrio svoje namjere. Harrison je sjeo pokraj Douglasa, ispružio svoje duge noge i proturječio Travisu. Rekao je da bi se za lopova trebao pobrinuti zakon i da i on, kao i svi ostali ljudi u zemlji, ima pravo na suđenje. Ako se dokaže da je kriv, poslat će ga u zatvor. Ne bi smio biti hladnokrvno ubijen. Nijedan od braće nije obratio pažnju na Harrisonovu prodiku. On je bio odvjetnik, a svađanje oko svake sitnice mu je bilo prirođeno. Svi su smatrali da Harrison pomalo naivno vjeruje u pravdu za sve. Muž njihove sestrice je bio častan čovjek, ali bio je Skot, i po njihovom mišljenju, nije mogao razumjeti zakone divljine. Možda bi u savršenom svijetu nevini uvijek bili zaštićeni, a krivci kažnjeni, ali oni nisu živjeli u savršenom svijetu, zar ne? Živjeli su u Montani. Osim toga, koji bi šerif gubio vrijeme u lovu na bezopasnu zmiju kad je uokolo bilo toliko smrtonosnih čegrtuša koje su samo čekale da napadnu? Harrison nije htio prihvatiti njihov pogled na svijet. Bio je zaprepašten Travisovom odlukom da goni lopova koji je opljačkao njihovu majku; podsjetio ga je da mu je, kao budućem odvjetniku, dužnost da se ponaša časno. Predložio mu je i da pročita Platonovu "Republiku". Travisa se nije moglo odvratiti od njegove svete misije. Nagnuo se prema Harrisonu i odgovorio: "Sinova prva dužnost je prema majci", izjavio je. "Amen", promrmljao je Douglas. "Svima nam je jasno da je mama Rose prevarena", nastavio je Travis. "Htio je vidjeti kompas, zar ne?" 3

GIGA

"Volio bih da mu nije pričala o tome", upao je Adam. "Ali ispričala mu je", rekao je Douglas. "Pretpostavljam da ga je htio vidjeti čim je spomenula da je zlatan." "Več je onda znao da će joj ga ukrasti", rekao je Cole. "Bio je lukav što je nestao u gužvi", rekao je Adam. "Mama Rose nam je rekla da je taj Ryan visok preko metar i osamdeset i krupan", podsjetio ih je Douglas. "Krupan vjerojatno znači da je mišićav. Teško je povjerovati da bi ga gomila mogla odgurati. Planirao je krađu." "Zaboga, Douglas, ne možeš pretpostaviti...", započeo je Harrison. Travis ga je prekinuo. "Nitko neće iskoristiti našu mamu i izvući se nekažnjeno. Jedan od njenih sinova mora ispraviti nepravdu. Trebao bi razumjeti kako se osjećamo, Harrisone. I ti si jednom imao majku." "Ne bih se kladio", upao je Cole, samo da iznervira Harrisona. Njegov šurjak nije bio raspoložen za prepirku. "Nemate pravo", rekao je i čekao dok negodovanje nije prestalo pa izjavio da je Travisov plan zapravo ubojstvo s predumišljajem. Cole mu se nasmijao i potapšao ga po leđima kao da je rekao nešto zabavno. Predložio je Harrisonu da počne razmišljati o tome kako će izvući Travisa iz zatvora kad bude uhićen zbog izvršavanja sinovljeve dužnosti. Predložio je i da Travis jednostavno dovuče Ryana natrag u Montanu da ga sva braća upucaju. Harrison je gotovo bio spreman priznati da je poražen. S braćom je bilo nemoguće razgovarati razumno. Jedino što ga je tješilo je bilo to što je u dubini srca znao da nitko od njih nikada ne bi hladnokrvno ubio čovjeka. Ali morao je priznati da zaista uživaju razgovarati o tome. "Kako znate da se čovjek kojeg gonite zaista zove Daniel Ryan? Mogao je izmisliti ime", primijetio je. "Možda je lagao i o tome da je iz Texasa." "Ne", rekao je Cole. "Rekao je mami Rose kako se zove i odakle je prije nego što mu je počela pričati o poklonima koje nam je nosila." "Hvala Bogu da mu nije rekla za druge poklone. Vjerojatno bi ukrao i moj džepni sat", rekao je Douglas. "Kladim se da bi ukrao i moju kartu", upao je Adam. "I moje knjige s kožnim uvezom", dodao je Travis. "Lopov je sigurno iz Texasa", rekao je Adam. "Govorio je njihovim tipičnim naglaskom." "Tako je", sjetio se Douglas. "Mama Rose je pomislila da je to...kako je to nazvala, Travise?" "Šarmantno", odgovorio je on namrštivši se. "Nikad mi se nije sviđalo ime Daniel, ni Ryan", izjavio je Cole. "Kad bolje razmislim, ne volim ni Teksašane. Ne može im se vjerovati." Harrison je okrenuo očima. "Ti nikad nikoga i ništa nisi volio", podsjetio ga je. "Učini mi uslugu i zašuti dok ne odem gore. Uz tebe zaboravim da sam razuman čovjek." Cole se nasmijao. "Ti si inzistirao da se sa ženom preseliš na Rosehill. Ja sam dio Rosehilla, Harrisone, sviđalo se to tebi ili ne." 4

GIGA

"Mary Rose treba biti s majkom dok je trudna. Neću putovati sa sucem Burnsom od grada do grada i ostaviti je samu u Blue Bellu. Usput, drugi put kad joj kažeš da se gega kao patka, udarit ću te. Jesi li razumio? Sad je malo osjetljiva i ne mora slušati da je debela kao..." Cole mu nije dopustio da završi. "Dobro, prestat ćemo je zadirkivati. Postaje sve ljepša, zar ne?" "Oduvijek je bila lijepa", rekao je Adam. "Da, ali sada kad nosi mog nećaka je još ljepša. Da se niste usudili ponoviti joj ovo što sam rekao jer će me onda uvijek na to podsjećati. Moja sestra me voli mučiti svakom prilikom koju dobije, a nemam pojma zašto." Primijetio je kako su Harrisonove oči bljesnule i znao je da namjerava reći nešto provokativno. Pošto Cole večeras nije bio raspoložen za svađu, odlučio se vratiti na važniju temu, na hvatanje podle, lopovske zmije koja je iz Texasa dogmizala u Montanu. "Travise, ti sutra odlaziš?" "Da." "Kako ste odlučili da ćeš baš ti goniti Daniela Ryana?" upitao je Harrison. "Ako je Teksašanin zaista ukrao kompas tvog brata, a priznat ću samo da ta mogućnost postoji, ne bi li onda Cole trebao poći za njim? Kompas je bio namijenjen njemu." "Cole sada ne može ići nikamo", objasnio je Adam. "Mora se pritajiti dok se stari Shamus Harrington ne smiri", dodao je Douglas. "Sto si učinio, Cole?" upitao je Harrison, pribojavajući se odgovora. "Branio se je", rekao je Adam. "Jedan od Harringtonovih sinova je pomislio da je na pištolju brži od Colea i prisilio ga na obračun." "Što se dogodilo?" pitao je Harrison. "Pobijedio sam", rekao je Cole nacerivši se. "Očito", planuo je Harrison. "Jesi li ga ubio?" "Nisam, ali zamalo", priznao je. "Izazvao me je na pomalo čudan način", rekao je. "Lester se spetljao s bandom koja je prolazila kroz Blue Belle, a na ulici se pričalo da namjeravaju opljačkati banku u Hammondu sljedeće subote", dodao je. "Zaista je čudno što te je izazvao", složio se Douglas. "Lester se pred novim prijateljima pravio važan. Možda ih je htio zadiviti." "Čuo sam da su ga nahuškali na obračun s tobom", rekao je Adam. "Dooley mi je rekao da su se ponašali kao da znaju tko si, Cole." "Dooley se previše druži s prijateljem Duhom", rekao je Cole. "Ne možeš uzeti zdravo za gotovo išta što ti on kaže." "Vjerojatno su čuli za tvoju reputaciju", rekao je Douglas. Tražili su nevolju", rekao je Cole. "Osim toga, svi znaju da su Harringtonovi sinovi glupi k'o stup." Istina, ali stari Shamus ti to neće zaboraviti", rekao je Douglas. "Takvi koji žive u planinama to nc zaboravljaju, a pošto ima još pet sinova, još ćeš dugo morati biti oprezan." "Uvijek sam oprezan", pohvalio se Cole. "Sada kad bolje razmislim, ja bih mogao krenuti za Ryanom, Travise. Ti imaš dovoljno posla i bez..." 5

GIGA

Brat mu nije dopustio da završi. "Ne, ti ostaješ ovdje", rekao je. "Osim toga, sve sam isplanirao." " Tako je", rekao je Douglas. "Ubit će tri muhe jednim udarcem." Travis je kimnuo glavom. "Odnijet ću svoje dokumente Wellingtonu i Smithu, tako da sve bude u redu kad počnem raditi u njihovom odvjetničkom uredu u rujnu, a pošto je Hammond blizu Pritcharda, obavit ću i ono što mi je mama Rose uvalila, a onda ć u otići do River's Benda, upucati Ryana, vratiti se u Hammond da kupim rođendanski poklon i vratiti se ovamo na vrijeme za slavlje." Duguješ nam deset dolara za rođendanski poklon mami Rose", podsjetio je Cole Harrisona. "Sto ćemo joj kupiti?" upitao je. "Najnoviju šivaću mašinu", rekao je Douglas. Kad ju je vidjela u katalogu koji joj je Adam dao, oči su joj zasjale. Naravno, kupit ćemo joj najskuplji model. Zaslužuje najbolje." Harrison je kimnuo glavom. "Zar Golden Crest i River's Bend nisu smješteni u suprotnom smjeru?" "Jesu", rekao je Cole. "Zato mislim da bih ja trebao krenuti za Ryanom, Travise. To bi ti uštedilo..." Opet mu brat nije dopustio da završi. "Ti se moraš pritajiti", rekao je. Harrison se složio i predložio alternativu koja će uštedjeti Travisu vrijeme i trud. "Šivaću mašinu zacijelo možeš kupiti i u Pritchardu i uštedjeti nekoliko dana jahanja." "Pretpostavljam da bi to mogao", rekao je Cole. "Ali Ryana nisu primijetili u Pritchardu. Jučer je krenuo prema River's Bendu." "A kako to znaš?" upitao je Harrison. "Razglasili smo da nam svatko tko ga vidi javi gdje ga je primijetio", rekao je Adam. "Šteta što ćeš prvo morati obaviti tu uslugu, Travise. Dok stigneš do rijeke, Ryan će vjerojatno već odavno otići." "Sve sam smislio", rekao je Travis. "Izgubit ću samo dan jahanja dok odvedem tu Emily Finnegan njenom mladoženji u Golden Crest, a ako jarak bude dovoljno suh, mogu krenuti poprijeko i stići u River's Bend sljedećeg poslijepodneva." "Ti sanjaš", rekao mu je Adam. "Kiša je padala gotovo cijeli mjesec. Taj će jarak biti pun vode. Trebat će ti gotovo tri dana da ga zaobiđeš." "Tko je Emily Finnegan?" upitao je Harrison. "Ona je ta usluga koju moram učiniti mami Rose", rekao je Travis. Harrison je zaškripao zubima. Izvući bilo kakvu informaciju iz braće je bio naporan posao, ali bio je dovoljno uporan. Clayborneovi su ga voljeli zbunjivati nejasnim podacima koji uopće nisu bili bitni. Naravno, to su činili namjerno. Bili su ujedinjeni u nastojanju da ih prestane "napadati", kao što bi Cole rekao, a to je značilo da nisu htjeli da preispituje njihove motive ili etiku. Trojica braće su još uvijek vjerovala da ga mogu nadmašiti u tvrdoglavosti. Adam je bio jedini koji je bio svjestan da nije tako. Nitko nije mogao biti tvrdoglaviji od Škota, a pošto je Harrison bio rođeni Škot, odgovarao je opisu. 6

GIGA

" Kakva usluga?" upitao je ponovno Travisa. "Mama Rose je prošlog tjedna večerala s Cohenima i pričali su joj o nekoj ženi koja je zaglavila u Pritchardu. Njeni pratioci umiru, a ona pokušava naći nekoga da je odvede u Golden Crest, ali bezuspješno." "Zašto njen mladoženja ne dođe po nju u Pritchard?" " I ja sam to pitao mamu Rose, a ona mi je rekla da to ne bi bilo dolično. Propovjednik čeka u Golden Crestu. a gospođica Emily Finnegan mora tamo doći sama. Mama Rose je ponudila pomoć." " Zacijelo je mislila da je Hammond u blizini Golden Cresta", rekao je Douglas. " Zašto je nitko iz Pritcharda ne može otpratiti?" upitao je Harrison. "To je prilično velik grad, zacijelo tamo može nekoga naći." " Ljudi u Pritchardu su vrlo praznovjerni", rekao je Cole. "Što znači?" upitao je Harrison. "To znači da ih gospođica Emily plaši", objasnio je. "Mnogi su ju već pratili", dodao je Douglas. "Koliko njih?" želio je znati Harrison. "Previše da bi brojili", odgovorio je Cole, namjerno preuveličavajući. "Priča se da je nekoliko ljudi umrlo. Travise, radije uzmi neku sretnu amajliju sa sobom", dodao je pogledavši brata. "Dao bih ti moj sretni kompas, ali nemam ga zbog tog podlog, beskorisnog kujinog..." Harrison ga je prekinuo prije no što se ovaj previše uzrujao. "Ne možeš znati donosi li ti kompas sreću ili ne, Cole. Nikad ga nisi ni vidio." "Mama Rose ga je izabrala za mene, nije li? Zato mi donosi sreću." "Praznovjeran si kao i ljudi u Pritchardu", promrmljao je Harrison. "Travise, misliš li da ćeš imati problema s gospođicom Emily?" "Ne", odgovorio je. "Ja nisam praznovjeran i ne vjerujem ni polovicu onoga što o njoj pričaju. Koliko loša može biti?"

7

GIGA

DRUGO POGLAVLJE Ta žena je bila hodajuća kuga. Nisu još ni izašli iz grada, a Travis je već bio udaren, tučen, i na njega se pucalo, ali ništa od toga nije nije učinio nitko iz Pritcharda. Ne. Sve je to učinila Emily Finnegan, a iako se zaklela na sveti grob svoje majke da je sve bio samo veliki nesporazum, Travis joj nije vjerovao. Zašto bi? Pouzdano je znao, jer su mu to rekli Coheni, da je majka gospođice Emily živa i zdrava. Pomislio je da sada vjerojatno pleše ples radosti tamo u Bostonu s gospodinom Finneganom jer su uspješno uvalili svoju nezahvalnu kćer nekom jadnom, bezazlenom strancu u Golden Crestu. 8

GIGA

Doduše, morao je priznati da je gospođica Emily slatko biće. Imala je zlatnu kosu koja se blago kovrčala oko ušiju i velike oči boje lješnjaka. Imala je i zaista lijepa usta dok ih nije otvarala, a Travis je brzo sa žalošću primijetio da ih je rijetko zatvarala. Ta je žena imala mišljenje o svemu i imala je veliku potrebu podijeliti to mišljenje s njim, tako da ubuduće ne bude nesporazuma. Nije bila mudrica, ali nije bila ni daleko od toga. Stvorio je to mišljenje o njoj samo pet bolnih minuta nakon što ju je upoznao. Olsen, vlasnik hotela, mu je predložio da se nadu ispred mjesta gdje su obično stajale kočije. Travis ju je već izdaleka primijetio. Stajala je odmah pokraj drvenog stupa, držeći crni kišobran u jednoj ruci i par bijelih rukavica u drugoj. Ispred nje je ležalo poredano bar šest kovčega, zaista previše da ih se vuče uzbrdo u planinu. Gospođica Finnegan je bila od glave do pete bila odjevena u bijeli lan. Pretpostavio je da nije imala vremena da se presvuče iz najbolje nedjeljne odjeće koju je obukla za odlazak u crkvu. Onda se sjetio da je četvrtak. Početak njihovog susreta nije baš najbolje prošao. Stajala je uspravno, uzdignute glave, promatrajući gužvu na ulici. Iako je još uvijek bilo rano jutro, bučna se gomila već sjatila u Louovu gostionicu preko puta. Možda ga zato nije čula kad joj je prišao s leđa. Učinio je prvu grešku kad ju je lagano potapšao po ramenu da joj privuče pažnju. Htio je skinuti šešir i predstaviti joj se. Tada je pucala na njega. To se dogodilo tako brzo da je jedva imao vremena da se izmakne. Mali pištolj koji je bio skriven ispod rukavica je opalio dok se okretala. Metak bi ga pogodio ravno u prsa da nije primijetio cijev koja je na trenutak zasjala na suncu i u zadnji čas se izmaknuo. Bio je prilično siguran da je u pištolju samo jedan metak, ali nije htio riskirati. U istom je trenutku zgrabio njen zglob i iskrenuo joj ruku tako da je oružje bilo upereno uvis. Tada joj se približio, spreman da joj očita bukvicu. 9

GIGA

A tada ga je tresnula kišobranom i snažno ga udarila u lijevo koljeno. Bilo je očito daje ciljala u međunožje, a kad je vidjela da je promašila metu, nije se ustručavala pokušati ponovno. Tada je po prvi puta pomislio da je gospođica Emily Finnegan luda. "Pusti me, ti kreaturo." "Kreaturo? Što je to, dovraga, kreatura?" Nije imala pojma. Pitanje ju je tako iznenadilo da je skoro slegnula ramenima. Zaista nije znala što je to "kreatura", ali je znala daje njena sestra Barbara tu riječ upotrebljavala svaki put kad je htjela obeshrabriti nekog prerevnog obožavatelja, a ta taktika se uvijek pokazala uspješnom. Sto god je uspijevalo njenoj lukavoj sestri, uspjet će i njoj. Emily se u to zaklela dok je putovala vlakom iz Bostona. "Sve što trebate znati je da je to uvreda", rekla je. "Sada me pustite." "Pustit ću Vas tek kada mi obećate da ćete me prestati pokušavati ubiti. Ja sam Vaša pratnja do Golden Cresta", dodao je namrštivši se. "Bolje rečeno, bar sam to bio dok niste zapucali na mene. Sad ćete morati krenuti sami, a ako me udarite još jedanput, kunem se da ću..." Prekinula ga je prije no što joj je uspio reći da će je baciti u korito za vodu. "Vi ste gospodin Clayborne? Ali to ne može biti", promucala je s užasnutim izrazom na licu. "Vi niste... starac." "Nisam ni mlad", prasnuo je. "Ja sam Travis Clayborne", dodao je. Pošto ga je koljeno još uvijek paklenski boljelo, nije se potrudio skinuti šešir. "Dajte mi pištolj." Nije se prepirala. Samo je spustila oružje na njegov dlan i namrštila se. Nije se ni ispričala. Odmah je to primijetio. "Kunem se da ću šepati tjedan dana. Sto to imate u cipelama? Željezo?" Njen osmijeh je bio zasljepljujući, a, Bože pomozi, primijetio je i da ima slatku malu jamicu na desnom obrazu. Da nije već odlučio da 10

GIGA

mu se ne sviđa, pomislio bi da je i više nego zgodna. Bila je zaista ljupka. Morao se podsjetiti da je luđakinja koja ga je htjela ubiti. "Kakva glupa pomisao", rekla je. "Naravno da nemam željezo u cipelama. Žao mi je što sam Vas udarila, ali prišuljali ste mi se." "Nisam to uopće učinio." "Ako Vi tako kažete", rekla je, nastojeći ga smiriti. "Zadirkivali ste me kad ste rekli da ste se predomislili, zar ne? Ne biste zaista napustili bespomoćnu damu u nevolji?" Malecka je imala smisla za humor. Travis je to zaključio čim je rekla da je bespomoćna. Rekla je to s ozbiljnim izrazom na licu, a iako ga je noga još uvijek boljela, poželio se nasmijati. Naravno, nije mogao dočekati da je se riješi, ali oraspoložila ga je. Gospodin Clayborne je predugo razmišljao o odgovoru na njeno pitanje. Naježila se od pomisli da će ponovno biti ostavljena u bespuću. Uzdahnula je i zaključila da može učiniti samo jednu stvar. Bože, pomozi joj, morat će flertovati s napasnikom. Malo uzdahnuvši, izvukla je beskorisno malo ogledalo koje je previše platila u St. Louisu, otvorila ga koketnim pokretom koji je satima uvježbavala u vlaku i pridržala ga pred licem. Namjerno je skrivala obraze da on ne primijeti kako se zacrvenjela jer je činila nešto što je smatrala potpuno smiješnim. Nije samo pokušavala zavoditi; bit će i sramežljiva. Jedva se suzdržala da ne ispusti frustriran uzdah, a onda je zatreptala trepavicama pokušavajući imitirati sestrinu taktiku. Barbara je uvijek izgledala vrlo sramežljivo; Emily je bila pri lično sigurna da ona izgleda kao idiot. Jedno je bilo sigurno; osjećala se tako. Shvatila je da se njena praktična, realna priroda pokušava probuditi i odmah ju je nastojala suzbiti. Zaklela se da će se potpuno promijeniti i nije htjela od toga sada odustati, bez obzira na to kako se glupo osjećala.

11

GIGA

Travis je cijelu jednu dugu minutu šuteći promatrao kako ona trepće. Nije bilo sumnje, bila je luda, i počeo ju je pomalo žaliti. Bila je potpuno izvan svog elementa, odjevena kao da ide na nedjeljni piknik usred prašnjavog Pritcharda, svim silama se trudeći da se drži manira. Znao je da upravo pokušava manipulirati njime i odlučio je da će se malo našaliti s njom. "Možda biste trebali otići do doktora Morgansterna prije odlaska, gospođice. Možda bi Vam mogao nešto dati da više ne žmirkate. Ne želim biti nepristojan, ali to Vam zacijelo smeta." Naglo je sklopila ogledalo i glasno uzdahnula. "Gospodine Clayborne, ili ste vi potpuni bukvan ili se ja još nisam do kraja usavršila." "Usavršili u čemu?" upitao je. "U flertu, gospodine Clayborne. Pokušala sam flertovati s Vama." Njena ga je iskrenost impresionirala. "Zašto?" "Zašto? Da učinite to što hoću od Vas, naravno. Ali ne ide mi baš najbolje, zar ne?" Nije odgovorio na to apsurdno pitanje. "Zmirkanje je prestalo", rekao je, samo da je iznervira. "Nisam žmirkala", promrmljala je. "S mojim očima je sve u redu, hvala lijepo. Na Vama sam samo uvježbavala svoju tehniku, to je sve. Hoćemo li poći po gospođu Clayborne pa krenuti? Molim Vas, prestanite buljiti u mene. Želim stići do svog odredišta prije mraka." "Nema gospođe Clayborne." "O, to neće moći tako." Nagnuo se prema njoj. "Hoćete li, molim Vas, reći nešto što ima smisla?" Odmaknula se od njega. Ovaj čovjek je, po njenom mišljenju, previše dobro izgledao. Imao je predivne zelene oči. Primijetila je njihovu boju dok je zlovoljno režao na nju i postavljao joj tako bezobrazna pitanja. Primijetila je i da je mišićav i u dobroj formi. 12

GIGA

Travis Clayborne je bio visok, vitak, ali mišićavih ramena i ruku. Nije se usudila pogledati niže jer bi on mogao pomisliti da ga ponovno namjerava udariti, ali bila je sigurna da ima snažne noge. Nije bilo sumnje daje on bio izrazito zgodan muškarac, Žene su vjerojatno neprestano trčale za njim. Glupe žene su vjerojatno bile bespomoćne pred tim lijepim zrlenim očima. A i osmijeh ih je zacijelo oduševljavao. Doduše, bio joj se nasmiješio samo jednom, i to samo na djelić sekunde, ali i to je bilo dovoljno da joj srce počne ubrzano lupati. Zacijelo je do sada slomio tisuće ženskih srca, a ona nije namjeravala biti dodana toj listi. Već je jednom naučila tu bolnu lekciju. (iospođica Finnegan gaje netremice promatrala, a on se nije mogao domisliti što je moglo uzrokovati tu iznenadnu promjenu. "Pitao sam Vas zašto moram biti oženjen da Vas pratim do Golden Cresta." "Zato što ne bi bilo dolično da odjašem u divljinu s tako zgodnim muškarcem. Sto bi ljudi pomislili?" "Koga briga što bi pomislili? Nikoga ovdje ne poznajete, zar ne?" "Ne, ali upoznat ću ih kad se udam za gospodina OToolea. Ako je Golden Crest udaljen samo dan jahanja, vjerojatno ću ponekad kupovati ovdje. Zacijelo razumijete moje razloge, gospodine. Moram sačuvati ugled." Slegnuo je ramenima. "Ako ne možete ići sa mnom, ispunio sam obećanje da ću Vam pomoći, Zbogom, gospođice." Pokušao je otići. Ona je očito bila zaprepaštena njegovim ponašanjem. "Čekajte", viknula je, trčeći za njim. "Ne biste me ostavili samu, zar ne? Gospodin nikad ne bi napustio damu u nevolji..." "Pretpostavljam da ja nisam gospodin", rekao joj je, još uvijek se udaljavajući dugim koracima. "A siguran sam da Vi niste dama u nevolji."

13

GIGA

Zgrabila je njegovu ruku i ukopala se na mjestu da ga spriječi da krene dalje, ali ju je samo povukao za sobom. "Ali ja jesam u nevolji, a Vi ste zli ako tvrdite drukčije." "Prije jedne minute sam bio zgodan, a sad sam zao?" "Možete biti oboje u isto vrijeme", rekla mu je. Odjednom se okrenuo i pogledao je. Znao je daju ne može ostaviti nasred Pritcharda, ne ako ikada više želi pogledati mamu Rose u oči. Odlučio je da je nagodba jedini način da ne poludi dok tu ženu bude vodio u Golden Crest. "Ja bih to smatrala komplimentom", izjavila je pocrvenjevši, a on je morao priznati da je to ispalo vrlo privlačno. "Sto bih trebao smatrati komplimentom?" "To što ste zgodni. Mislila sam da je i Randolph Smythe zgodan, a na kraju je ispao odvratno stvorenje." Ne pitaj, rekao je sam sebi. "Zar ne želite znati tko je Randolph Smythe?" "Ne, ne želim znati." Svejedno mu je rekla. "On je čovjek za kojega sam se trebala udati." Tom izjavom je pobudila njegovo zanimanje. "Ali niste se udali za njega", rekao je. "Ne. Ali bila sam spremna na to." "Koliko spremni?" Još se jače zacrvenjela. "Hoćete li me otpratiti do Golden Cresta ili ne?" Nije joj dopustio da promijeni temu sada kad je postalo zanimljivo. "Koliko spremni?" ponovio je. "Čekala sam ga pred oltarom. Nije se pojavio", brzo je dodala. "Ostavio Vas je pred oltarom? To je bilo zaista pokvareno od njega", rekao je, pokušavajući biti ljubazan. "Ne mogu zamisliti zašto bi se predomislio u posljednji trenutak." 14

GIGA

Nije baš bio iskren prema njoj. Savršeno je dobro znao zašto se dobri stari Randolph predomislio. Čovjek je došao pameti. Travis se pitao je li njega Emily ikad pokušala upucati. To bi bilo dovoljno da Čovjek s imalo mozga pobjegne glavom bez obzira. "Znači, nije bilo vjenčanja", ponovio je, jer nije znao što drugo da kaže. Gledala gaje tako ozbiljnim izrazom lica daje shvatio daje očekivala da će reći nešto suosjećajnije. Dao je sve od sebe. "Neki muškarci se jednostavno ne mogu vezati za jednu ženu. Randolph je vjerojatno bio jedan od takvih." "Ne, nije." "Gledajte, gospođice, samo pokušavam biti ljubazan." "Zar ne želite saznati zašto se nije pojavio u crkvi?" "Pucali ste u njega, zar ne?" "Nisam učinila ništa takvoga." "Zaista ne želim znati njegove razloge. U redu? Dovoljno je reći da nije bilo vjenčanja." "O, vjenčanja je bilo. Jesam li spomenula da se ni moja sestra nije pojavila u crkvi?" "Šalite se." "Vrlo sam ozbiljna." "Vaša sestra i Randolph..." "Su sada zakonito vjenčani." Bio je zaprepašten. "Iz kakve to obitelji dolazite? Vlastita sestra Vas je izdala?" "Nikada nismo bile bliske", razuvjerila ga je. Zaškiljio je prema njoj. "Ne mogu, a da ne primijetim da niste previše uzrujani zbog svega toga." Travis je zatresao glavom. Nije mogao shvatiti zašto ga je priča toliko zaintrigirala. Nije čak ni poznavao Randolpha Smythea, a poželio ga je tresnuti u nos zato što je bio tako okrutan prema Emily.

15

GIGA

Zapravo, nije poznavao ni Emily Finnegan. Zašto mu je, dovraga, uopće bilo stalo? Ona je primijetila izraz sažaljenja u njegovim očima i oštro se zagledala u njega. "Nemojte se ni usuditi da me žalite, gospodine Clayborne." Gledala ga je kao da ga je htjela ponovno udariti. Sva simpatija koju je osjetio prema njoj je nestala u trenu. "Vjerojatno ste sami bili za to krivi." Da pogledi mogu ubijati, vjerojatno bi mu u tom trenutku dobro došao lijes. Nije se pokunjio, već joj je lagano kimnuo glavom, kao da želi potvrditi da stoji iza svojih riječi. "A zašto to mislite?" upitala je, a tada ga slučajno tresnula kišobranom kad je prekrižila ruke. Pošto je smatrala ono što joj je rekao bezobraznim, nije mu se potrudila ispričati. On je pomislio daje to učinila namjerno. Zgrabio je kišobran, bacio ga na jedan od n jenih kovčega, a tada joj odgovorio: "Odabrali ste neprikladnog, beskrupuloznog muškarca; zato ste si sami krivi, a do sada ste trebali shvatiti da Vam je bolje bez njega." Time se iskupio u njenim očima. Kad ju je okrivio, nije bio okrutan; bio je samo iskren. Bio je i u pravu. Odabrala je beskrupuloznog čovjeka. "Hoćete li me odvesti u Golden Crest ili ne?" "Što se dogodilo bračnom paru koji Vas je pratio?" "Budite precizniji." "Precizniji?" "Na koji par mislite?" upitala je. Time je zadobila njegovu nepodijeljenu pažnju. "Koliko ih je bilo?" "Tri." "Troje ljudi ili tri para?" "Tri para", odgovorila je.

16

GIGA

Primijetio je da je spustila pogled i izgledala kao da joj je neugodno. Tema je očito bila bolna. Tada se sjetio kako je Cole rekao da se praznovjerni ljudi u Pritchardu boje Emily Finnegan. Trebao je obratiti više pažnje na razgovor, shvativši daje prekasno da se sad o tome počne brinuti. No, htio je saznati sve detalje prije no što tu ženu ikamo odvede, tek toliko da bude siguran. "Već Vas je pratilo šestoro ljudi?" "Bilo je to vrlo dugo putovanje, gospodine Clayborne." "Sto se dogodilo prvom paru?" "Johnsonovima?" "Dobro, Johnsonovima", rekao je, nastojeći je potaknuti da nastavi. "Što im se dogodilo?" "Bilo je to zaista tragično." Imao je osjećaj da će to reći. "Kladim se da jest. Što ste im učinili?" Ukočila se. "Nisam im ništa učinila. Razboljeli su se u vlaku, mislim da je to bilo zbog nečega što su pojeli. Neki drugi putnici su se također razboljeli", dodala je. "Johnsonovi su ostali u Chicagu. Mislim da su se do sada potpuno oporavili." "Što se dogodilo drugom paru?" "Mislite li na Portere? I to je bilo tragično", priznala je. "I oni su se razboljeli. Od ribe." "Od ribe?" "Da, jeli su ribu, mislim da je bila pokvarena. Upozorila sam gospodina Portera, ali me nije htio slušati - svejedno ju je pojeo." "I?" "Njega i suprugu su prebacili u St. Louis." "Pokvarena riba može ubiti čovjeka", primijetio je. Žustro je kimnula glavom. "Ubila je jadnog gospodina Portera." "Što je bilo s gospođom Porter?" "Krivila je sve ostale za njegovu smrt, čak i mene. Možete li to zamisliti? Upozorila sam ga da ne jede ribu, ali nije slušao." 17

GIGA

"Zašto je onda okrivila Vas?" "Zato što su se Johnsonovi razboljeli. Nije vjerovala daje kriva hrana. Mislila je da zbog mene svi obolijevaju. Ne morate se brinuti zbog toga, gospodine. Ako ne budete jeli ribu, sigurna sam da ćete biti dobro." "Me li i treći par jeo ribu?" Odmahnula je glavom. "Ne, ali je ipak bilo..." " Tragično?" dopunio je. "Da, tragično", složila se. "Kako ste znali? Jeste li čuli što se dogodilo gospodinu Hanesu?" "Ne, samo sam nagađao. Što se dogodilo gospodinu Hanesu?" "Upucan je." "Znao sam da ste upucali nekoga." "Nisam", uzviknula je. "Zašto mislite da bih učinila nešto tako užasno?" "Pokušali ste mene upucati", podsjetio ju je. "To je bilo slučajno." Odlučio joj je udovoljiti. "Onda dobro. Jeste li slučajno upucali gospodina Hanesa?" "Nisam. Igrao je karte s nekim čovjekom i onda je jedan od njih ne sjećam se koji - optužio drugoga da vara. Svađa se zaoštrila i muškarac je pucao na gospodina Hanesa. Nije bio smrtno ranjen, a i muškarac je mogao dobiti metak jer su obojica zapucala. Bilo je to vrlo necivilizirano od njih. Uništila sam svoj najbolji šešir kad sam se sklonila ispod stolice s gospođom Hanes da izbjegnem zalutali metak." "Što se onda dogodilo?" "Kondukter je zavio ruku gospodina Hanesa, zaustavio vlak kod Emmerson Pointa i ostavio ih tamo da se doktor može pobrinuti za njega." "Ostatak ste puta putovali sami?" 18

GIGA

"Da", rekla je. "Otišla bih sama i do Golden Cresta da znam put. Vlasnik hotela mi je rekao da mi treba vodič, tako da sam nekoga tražila. Tada ste Vi ponudili svoju pomoć. Otpratit ćete me, zar ne?" "Dobro, hoću." • "O, hvala Vam, gospodine Clayborne", šapnula je. Stisnula mu je ruku i nasmiješila se. "Nećete požaliti." "Možeš me zvati Travis." "Dobro. Travise, zahvalna sam ti što si tako ljubazan da me otpratiš." "Nisam ljubazan. Ako se mene pita, zaglavio sam s tobom, a što prije krenemo, prije ću te se riješiti." Pustila mu je ruku i okrenula se svojoj prtljazi. "Da nisam odlučila da neću više biti tako iskrena i izravna, rekla bih da si iznimno bezobrazan i neprijateljski raspoložen čovjek." "Iskrena si i izravna otkad si počela govoriti, zar ne?" "Da, ali upravo sam se sjetila da takva ne smijem biti." "Ovoga te puta neću pitati za objašnjenje", promrmljao je. "Pričekaj ovdje dok dovedem konje. Usput, Emily, uzet ćeš samo dva kovčega na planinu. O'Toole će morati doći ovamo naknadno da pokupi ostale. Možeš ih ostaviti u hotelu, pobrinut ću se da ih nitko ne ukrade." "Neću to učiniti", povikala je za njim. Već je bio prešao pola ulice. "Uzet ću sa sobom sve svoje torbe, hvala lijepo." "Ne, nećeš, ali nema na čemu." Frustrirano je stisnula zube. Gledala ga je kako hoda niz ulicu, primijetila pokrete njegovih ramena i bokova i pomislila da je njegov arogantan način hoda nekako privlačan. Bio je markantan muškarac. Šteta što je istovremeno bio nepodnošljiv. Uzdahnuvši, prisilila se je da skrene pogled. Podsjetila je samu sebe da će se udati za gospodina O'Toolea i da ne bi trebala primijećivati kako dobro izgleda neki drugi muškarac. Ona nije bila koketa u

19

GIGA

obitelji; to je bila Barbara. Emily je bila pouzdana i praktična, poput udobnog para cipela, mislila je. Bila je pouzdana i praktična. Više neće biti. Travis je upravo htio prijeći cestu kad mu je doviknula: "Travise, moram te upozoriti. Ja uopće nisam pouzdana." "Nisam ni mislio da jesi", viknuo je. "A nisi ni razborita." Zadovoljno se nasmiješila. Ta ga je reakcija zaustavila na mjestu. "Smatraš da nisam razborita?" Činilo se da je oduševljena tom njegovom procjenom. Nije li shvatila da je to zapravo bila uvreda? Ne, ne uvreda, zaključio je. Samo gola istina. "Emily?" "Da?" "Zna li O'Toole da će se oženiti luđakinjom?"

20

GIGA

TREĆE POGLAVLJE Emily se durila. Njeni pogledi i kamena šutnja su bili vrlo zabavni, ali Travis se nije usudio nasmijati, čak ni nasmiješiti se. Tako bi znala da on smatra njeno ponašanje smiješnim i nikako joj ne bi mogao začepiti usta. Nije s njim progovorila ni riječi dok nisu zastali da se konji odmore. Barem joj je to ponudio kao izgovor. Činilo se daje povjerovala u tu laž. Zapravo se zaustavio da se ona odmori. Nije bila najbolja jahačica, a bolni izraz koji bi se pojavio na njenom licu nakon svake izbočine mu je odao da joj nije lako. Kad je napokon uspjela sići s konja, jadnica se jedva uspjela držati uspravno. Nije mu dopustila da joj pomogne, a njegov povrijeđeni izraz lica ju uopće nije zabavljao. Pošto su dugo jahali strmim planinskim putićem, zrak je bio mnogo hladniji. Potrudio se zapaliti vatru da bi se ona mogla malo ugrijati. U tišini su pojeli skromni ručak, a upravo kad je počeo misliti da putovanje ipak neće biti tako lose, upropastila je taj dojam. "Učinio si to namjerno, zar ne? Priznaj, ispričaj mi se i možda ću ti oprostiti."

21

GIGA

"Nisam to učinio namjerno. Trebala si desnu nogu prebaciti preko sedla, sjećaš se? Ti si inzistirala na jahanju postrance. Kako sam ja mogao znati da nikada nisi tako jahala?" "Dame na Jugu jašu postrance", izjavila je. Osjećao je kako nadolazi glavobolja. "Ali ti nisi s Juga, zar ne? Iz Bostona si." "Kakve to veze ima? Južnjakinje su otmjenije. Svi to znaju, i upravo sam zato odlučila biti Južnjakinja." Osjetio je kako mu glavobolja bubnja u sljepoočnicama. "Ne možeš to odlučiti." "Naravno da mogu. Mogu biti sve što želim biti." "Zašto Južnjakinja?" upitao je, iako je znao da to nije pametno. "Malo otezanje u govoru se smatra ženstvenim i muzikalnim. Potpuno sam to proučila i uvjeravam te da znam o čemu pričam. Mislim da sam usavršila i otezanje. Bi li htio čuti kako kažem..." "Ne, ne bih. Emily, ne jašu sve Južnjakinje postrance." Pogled koji mu je uputila je bio dovoljan da požali što je to uopće spomenuo. "Većina Južnjakinja tako jaše", rekla je. "A to što nikada nisam tako jahala ne znači da ne bih uspjela bez tvojeg uplitanja. Namjerno si me prebacio preko tog konja, zar ne? Mogla sam slomiti vrat." Nije htio prihvatiti krivicu za njenu nesposobnost. "Samo sam ti pokušao pomoći malim guranjem. Kako sam mogao znati da se nećeš zaustaviti? Boli li te još rame?" "Ne, i cijenim to što si mi ga izmasirao. Ali moja haljina je još uvijek prljava, hvala lijepo. Sto će Clifford O'Toole misliti o meni?" "Nosiš rukavice s velikom rupom od metka u sredini. Mislim da će to prvo primijetiti. Osim toga, ako te voli, neće mu biti bitno kako izgledaš." Zagrizla je jabuku prije no što je odlučila da će mu pojasniti situaciju. 22

GIGA

"On me ne voli. Kako bi i mogao? Nikad se nismo sreli." Zatvorio je oči. Razgovor s Emily je bio težak poput svađanja s Coleom. Bio je beznadan. "Udat ćeš se za čovjeka kojega nikad nisi srela? Nije li to pomalo čudno?" "Zapravo nije. Zacijelo si čuo za mladenke preko oglasa?" "Ti si jedna od tih?" "Ne baš", rekla je. Bila je, naravno, ali ponos ju je spriječio da mu to prizna. "Gospodin O'Toole i ja smo se dopisivali i vjerujem da sam ga prilično dobro upoznala. Lijepo piše. I pjesnik je." "Pisao ti je pjesme?" upitao je Travis nacerivši se. Podigla je bradu. "Zašto te to tako zabavlja?" "Zvuči poput...mlakonje." "Uvjeravam te da nije mlakonja. Njegove pjesme su lijepe. Hoćeš li se prestati ceriti? Lijepe su, a čini mi se i da je vrlo inteligentan. Možeš pročitati njegova pisma ako mi ne vjeruješ. Spakovala sam sva tri. Da ih donesem?" "Ne želim čitati njegova pisma. Još uvijek mi nisi objasnila zašto si tako čvrsto odlučila udati se za stranca." "Pokušala sam se udati za nekoga poznatog, pa vidi kako je to završilo." "To si odlučila nakon što te je Randolph ostavio pred oltarom, zar ne?" "Recimo samo da je to bilo moje posljednje razočaranje." "Zaista?" primijetio je, pitajući se kako će izbjeći nova razočaranja. Kao da mu je pročitala misli. "Probdjela sam cijelu tu noć...noć vjenčanja", rekla je. "Plačući?" upitao je. "Ne, nisam plakala. Provela sam cijelu noć razmišljajući o svojoj situaciji i napokon smislila plan koji će, vjerujem, sve promijeniti. Uvijek sam bila izravna i iskrena. Pa, neću više, hvala lijepo." 23

GIGA

"Kako to da si sa mnom iskrena?" Slegnula je ramenima. "Pretpostavljam da ne bih trebala biti. Ali, nakon današnjeg dana te više nikada neću vidjeti - tako da nije bitno što ćeš ti znati da sam varalica. Nitko drugi neće." "Situacija će biti još gora ako budeš pokušavala biti ono što nisi." Nije se složila. "To što sam bila ja mi nije donijelo ništa dobro, a kad sam to shvatila, odlučila sam se promijeniti. Bilo mi je dosta teškog rada i dosadne praktičnosti." "Pretjeruješ." I luda si, dodao je u sebi. "Povrijeđen ti je ponos, ali preboljet ćeš to." Njegov kavalirski stav ju je iritirao. "Znam točno što radim i ponos nema nikakve veze s mojom odlukom. Teški rad me nije nigdje doveo. Hoćeš li primjer?" Nije pričekala odgovor, već žustro nastavila: "Randolph se školovao za bankara. Upravo je krenuo na zadnju godinu fakulteta kad smo se zaručili. Fakultet mu je bio težak, a bojao se da će ga zbog loših ocjena zamoliti da ode. Rekla sam mu da bi imao vremena za učenje da ne prihvaća svaku pozivnicu za zabavu, ali nije me slušao. Zamolio me je da mu pomognem, a pošto sam bila takva dobrica i željela mu ugoditi, napisala sam za njega nekoliko podužih referata. Trebao je te papire upotrijebiti samo kao pomoć pri učenju, ali kasnije sam saznala daje potpisao svoje ime na prvu stranicu i predao ih profesorima. Naravno, to je bilo nepošteno, ali znaš li kakva mu je bila kazna? Dobio je najviše ocjene i zaposlila ga je jedna od najprestižnijih banki u Bostonu. Počeo je impresivno zarađivati, a onda se za njega zainteresirala moja sestra. Ironično, zar ne? Da mu nisam pomogla, ne bi dobio tako dobar posao i moja sestra bi ga ostavila na miru. Naučila sam iz svojih grešaka i zato ćemo se gospodin O'Toole i ja dobro slagati. Randolph je prekršio sva

24

GIGA

obećanja koja mi je dao, ali neću dopustiti da gospodin O'Toole ikad prekrši svoju riječ." "Kako ćeš ga spriječiti?" Ignorirala je pitanje. "Možda on nije tako bogat kao Randolph, ali je imućan, a živi ovdje, u ovoj lijepoj, divljoj, nepripitomljenoj zemlji, a zato me još vise privlači. Zaista sam mrzila život u gradu. Nikada se nisam mogla uklopiti. Znam da me ne razumiješ jer si ti ovdje živio cijeloga života, ali osjećala sam kao da se gušim. Zrak je prljav, ulice su zakrčene, a zgrade su tako visoke da se ne vidi ni nebo." "Zar nisi željela živjeti u Bostonu s Randolphom?" "Obećao mi je da ćemo se preseliti na Zapad godinu dana nakon vjenčanja. Otac je bio užasnut. Smatrao je da je Randolphova dobra plaća mnogo važnija od mog gušenja." "Novac nije važniji. Još uvijek se sjećam kako je bilo živjeti u New Yorku." Njene su se oči raširile od iznenađenja. "Živio si na Istoku?" "Do desete ili jedanaeste godine." "Zašto si se preselio?" Htio joj je samo odgovoriti na pitanje i otkriti joj vrlo malo svoje prošlosti, ali s njom je bilo tako lako razgovarati da se zanio i ispričao joj mnogo više nego što je namjeravao. Izgubio je dobrih pola sata pričajući joj o braći i mami Rose. Činilo se da je fascinirana njegovom obitelji i nasmiješila se kad joj je spomenuo da će postati odvjetnik. Mogao se zakleti da je vidio suze u njenim očima kad joj je rekao da je mama Rose napokon kod kuće. "Vrlo si sretan što imaš obitelj koja te toliko voli." Kimnuo je glavom u znak slaganja. "A što je s tobom?"

25

GIGA

"Imam sedam sestara. Nadam se da će jednog dana neke od njih posjetiti gospodina O'Toolea i mene. Ima veliku kuću sa zakrivljenim stubištem. Rekao mi je to u jednom od njegovih pisama." Travisa nije zanimala kuća u kojoj će živjeti. "Bit će ti žao ako se udaš za čovjeka kojeg ne voliš." Nije pokazala nikakvu reakciju na njegovu primjedbu. Gledao je kako se igra s kosom. Bez obzira koliko ju je zaglađivala, kovrče su neprestano letjele oko njenog lica. Jedno je bilo sigurno; imala je šarma. Bila je i vrlo ženstvena, a kad bi naučila biti malo manje luda, bila bi gotovo savršena. Odlučio joj je to i reći. "Znaš u čemu je problem?" "Da, znam", odgovorila je. "Trebala sam učiti od sestre. Barbara nema praktične kosti u tijelu. Nema ni razbora. Pretvara se da je bespomoćna i prvoklasna je zavodnica." "Nijedan muškarac ne želi bespomoćnu ženu, ali praktična žena bi mogla biti od koristi u ovim krajevima." Ustao je prije no što mu se stigla usprotiviti i protegnuo se, a onda počeo kamenjem gasiti vatru. Iznenadilo ga je što mu je krenula pomoći. Za nekoliko minuta je vatra bila ugašena i htio je što prije krenuti. Proveo je previše vremena pričajući joj o sebi i svojoj obitelji. Nije mogao shvatiti zašto joj je toliko toga rekao jer nije običavao strancima pričati o osobnim stvarima. No, Emily nije smatrao strancem. Ona je bila...drukčija. Nije mogao točno odrediti što gaje privuklo njoj, ali bilo je to tako čudno da su ga svi njegovi instinkti upozoravali da održi distancu. Njegovo je tijelo imalo druge ideje. Već je u nekoliko maštarija vodio ljubav s njom. Pokušao ju je zamisliti razodjevenu, a za to je trebalo mnogo mašte jer je bila pokrivena od glave do pete. Imao je osjećaj da bi izgledala spektakularno. Ispunjen gornji dio njene haljine, sićušan struk i uski bokovi nagovijestili su mu da ne bi bio razočaran. Zena je imala obline na svim pravim mjestima. 26

GIGA

No, razmišljanje o tome i prelazak u akciju su bile dvije različite stvari. Nije namjeravao popustiti svojim nagonima, ali nije se osjećao krivim što je to zamišljao. Bila je senzualna, a on je cijenio zgodnu ženu, kao i svaki drugi muškarac koji je živio u divljini. Ne, nije ga zabrinjavala njena fizička privlačnost. Lako se mogao nositi s tim. Ono što ga je smetalo bila je činjenica da je počeo uživati u njenom društvu, iako nije imao pojma zašto mu se sviđa žena s tako čudnim idejama. Uživao ju je gledati. Nema u tome ničega lošeg, rekao je sam sebi. Bilo bi čudno kad je ne bi gledao. Bio je zdrav muškarac normalnih sklonosti, a ona je iz minute u minutu bila sve ljepša. To nije značilo da ga je očarala. Kad je proanalizirao situaciju, osjećao se bolje. Gledao je kako hrani konja ostatkom svoje jabuke i pomislio da je to slatko i praktično. Pitao se ima li ona pojma kako će joj biti teško pretvarati se da je bespomoćna pred Cliffordom O'Tooleom. Čekao je kod konja kad je otišla do izvora da se umije. Kad je dotrčala do njega, osjetio je čudnu knedlu u grlu. Obrazi su joj bili ružičasti od pranja u hladnoj izvorskoj vodi, a radosno se smiješila govoreći kako je divan dan. Poželio ju je poljubiti na licu mjesta i trebalo mu je mnogo samodiscipline da se suzdrži. "Spremna sam za polazak, Travise." Odjednom je postao vrlo poslovan. "I vrijeme je. Ovdje smo već izgubili gotovo dva sata." "Nije to bilo gubljenje vremena. Bilo je...ugodno." Slegnuo je ramenima. "Hoćeš li da ti pomognem popeti se na konja?" "Pa da opet padnem? Mislim da neću." Skakutala je minutu-dvije dok nije uspjela namjestiti nogu, a baš kad je htio inzistirati na tome da joj pomogne, uspjela se popeti u sedlo. Pobjednički mu se nasmiješila. Nije joj dugo trebalo. 27

GIGA

"Bespomoćna bi žena zatražila pomoć", rekao je. Smiješio se dok je uzjahivao. Zaključio je da je zacijelo i on lud jer mu se Emily Finnegan zaista počela sviđati.

28

GIGA

ČETVRTO POGLAVLJE Nisu ponovno progovorili sve dok nisu stigli do jarka. Nadali su se da će prolazom poprijeko skratiti putovanje, ali jarak je bio poplavljen, baš kao što je Adam i predvidio. "Sigurno ne želiš ovdje prelaziti rijeku? Mora postojati neki most." "Nema ovdje mostova", odgovorio je. "A ovo nije rijeka, Emily. Samo jarak." Njegovom konju očito nije odgovaralo što je tako blizu ruba i počeo se propinjati. Travis je zgrabio uzde i približio se konju da ga smiri. "Sigurno misli da će morati u vodu. Ali neće, zar ne?" Primijetio je zabrinutost u njenom glasu. "Ne, neće. Ne možemo ovdje prijeći", razuvjerio ju je. Njegova se noga trljala o njenu. Naravno, primijetila je to, ali iako se mogla odmaknuti, nije to učinila. Sviđalo joj se biti blizu njega. Uz njega je osjećala sigurnost, ali i nelagodu. Sto joj se, zaboga, događalo? Kao da više nije prepoznavala vlastite misli. "Ne možemo ovdje priječi", ponovila je tapšući konja, a Travis je pretpostavio da ga želi razuvjeriti. "Sto ćemo sad?" upitala je. "Tvoje se putovanje do Golden Crossa upravo produžilo za bar dva dana, možda i tri." Jedva se suzdržala da ne ispusti uzvik olakšanja. Bože, pomozi joj, ali taj osjećaj ju je preplavio. To je zacijelo bila čudna reakcija na vijest da neće morati sresti i udati se za gospodina O'Toolea još bar dva dana. Trebala bi biti razočarana, zar ne? Ali, zašto se onda osjećala kao da je dobila odgodu smaknuća? "Trema", šapnula je. "Sto si rekla?" upitao je Travis. Odmahnula je glavom. "Ništa važno", rekla je.

29

GIGA

Nije mu namjeravala reći istinu. Nije ga htjela ni pogledati jer je znala da bi on primijetio izraz olakšanja u njenim očima. Travis je već mislio daje luda što se želi udati za potpunog stranca, a ona je počela misliti da bi mogao biti u pravu. Možda ju je samo zaokupila nervoza prije vjenčanja. To se nevjestama događa, zar ne? Da, naravno da se događa, a sve što joj je bilo potrebno je da ponovno pročita O'Tooleova pisma. Sigurno će se onda osjećati bolje. Čovjek za koga će se udati joj je otvorio svoje srce i čvrsto dokazao daje osjećajan, drag muškarac koji će je voljeti i poštivati dok ih smrt ne rastavi. Što bi više mogla željeti od muža? Ljubav, priznala je potišteno. Željela ga je voljeti onoliko koliko je on tvrdio da voli nju. "Slabo ti je od mene, zar ne, Emily?" "Ne, nikad mi nije slabo. Zašto pitaš?" "Užasno si blijeda." "Samo sam razočarana", lagala je. "Sigurno si i ti razočaran. Izgleda da si zaglavio sa mnom još nekoliko dana. Smeta li ti to?" "Ne. Zašto tako nestrpljivo želiš stići u Golden Crest?" "Trebala bih biti nestrpljiva, zar ne?" "Jesi li voljela Randolpha?" Pitanje ju je iznenadilo. "Zašto si se sjetio Randolpha?" Slegnuo je ramenima. "Jesi li?" "Možda." "Kakav je to odgovor? Je li ti se svidjelo kad te je poljubio?" "Zaboga, nije dolično da mi postavljaš tako osobna pitanja. Uskoro će pasti kiša, zar ne?" "Hoće", složio se. "Odgovori mi na pitanje." Glasno je uzdahnula da on shvati da je nervira pa je udovoljila njegovom zahtjevu. "Njegovi poljupci mi se nisu ni sviđali niti su mi bili mrski. Pretpostavljam da su bili u redu." 30

GIGA

Nasmijao se. "Što je tako zabavno?" Nije joj objasnio. Ali bio je zadovoljan njenim odgovorom. Nisu joj se sviđali dodiri dobrog starog Randolpha ako su joj njegovi poljupci bili samo "u redu". "Gdje ćemo večeras prenoćiti?" upitala je, pokušavajući mu odvratiti pažnju od osobnih pitanja. "Odsjest ćemo u prenoćištu kod Henryja Billingsa. Hrana je loša, ali kreveti su čisti i suhi, a ako požurimo, stići ćemo tamo prije kiše. U što si se zagledala, Emily?" "U tvoje oči", izbrbljala je i pocrvenjela jer ju je uhvatio na djelu. "Vrlo su zelene. Jesu li te braća zadirkivala kad si bio mali?" "Zadirkivala zbog boje mojih očiju?" "Ne, zbog..." Shvatila je što mu je namjeravala reći i osjetila kako joj lice gori. O, Bože, skoro gaje upitala jesu li ga zadirkivali zato što je bio tako savršen. Da je to rekla, s njim se ne bi moglo živjeti, a ostatak putovanja bi bio ispunjen podrugljivim primjedbama. Već je primijetila da naginje aroganciji. "Zbog čega bi me zadirkivali?" ponovno je upitao. Zagledala se u njega dok se pokušavala sjetiti prikladnog i neutralnog odgovora. "Zbog toga što si visok", rekla je. Izgledao je iznervirano. "Nisam bio visok kad sam bio mali. Bio sam nizak. Kao i većina djece." "Ako budeš govorio tim tonom u sudnici, propast ćeš. To je bila samo primjedba", dodala je kad se namrštio. "Emily, ako me nastaviš tako gledati, dobit ću dojam da želiš da te poljubim." "Ne želim." 31

GIGA

"Onda prestani buljiti u moja usta." "U što bi želio da buljim, Travise?" "U vodu", planuo je. "Bulji u vodu. Jesi li sigurna da ne želiš da te poljubim?" Razgovor je na nju čudno djelovao. Nije mogla disati. Znala je da izaziva vraga, ali nije mogla skinuti pogled s njega. Nije uopće htjela buljiti u vodu; htjela je nastaviti buljiti u njega. Sto joj se događalo? "Vjerojatno ne bi bilo dolično da me poljubiš. Uskoro ću se udati." "Ne bi se trebala udati za stranca, Emily." "Što tebe briga što ću ja učiniti?" Nije imao spreman odgovor. "Živcira me kad netko čini nešto što smatram glupim." "Jesi li me upravo nazvao glupačom?" "Ako ti se tako čini..."

32

GIGA

PETO POGLAVLJE Nisu progovorili ni riječi dok nisu stigli do Billingsovog prenoćišta. Henry je izašao ispred čvrste brvnare da ih pozdravi. Bio je to sredovječan čovjek, čvrst poput stijene, a otprilike isto tako pričljiv. Pozdravio je Emily - barem je ona tako mislila - ali tako je mrmljao da ga uopće nije razumjela. Nije ju ni pogledao. Dao joj je znak da ga slijedi u brvnari i pokazao joj sobu gdje će spavati. U glavnoj su sobi kreveti bili poredani tik do zida. U središtu sobe blizu kamina nalazio se dugi drveni stol i klupe sa svake strane. Travis se ponašao kao da su on i Henry dobri prijatelji. Tijekom večere mu je ispričao sve najnovije vijesti. Emily nije rekla ni riječi. Sjedila je blizu Travisa i pokušala jesti smrdljivu juhu koja joj je bila ponuđena. No, nije ju nikako mogla probaviti, a pošto vlasnik na nju uopće nije obraćao pažnju, jela je smeđi kruh i kozje mlijeko, a juhu je ostavila. Ispričala se čim je završila s jelom, a kad je stigla do vrata svoje sobe, okrenula se prema Travisu. "Hoćemo li stići sutra do Golden Cresta?" Odmahnuo je glavom. "Ne, prekosutra", rekao je. "Odsjest ćemo kod Johna i Millie Perkins sutra navečer. Oni iznajmljuju sobe." Poželjela je obojici laku noć i otišla u krevet. Travis ju nije vidio do idućeg jutra. Izašla je s kovčegom u rukama. Nosila je ružičastu haljinu s puloverom u istoj boji. Boja joj je dobro pristajala, i do vraga, postajala je sve ljepša i ljepša. Htio ju je 33

GIGA

poljubiti. Umjesto toga se namrštio. U sebi se zakleo da joj se danas neće približavati. Održat će razgovor neutralnim, bez obzira koliko ga bude provocirala. Putovanje se pokazalo vrlo ugodnim. Emily se očito nije htjela svađati pa su pričali o filozofskim temama. Priznala je da je strastvena čitačica. Predložio joj je da pročita "Republiku". "Radi se o pravdi", objasnio je. "Mislim da će ti se svidjeti. Meni se svidjela. Mama Rose mi je dala kožom uvezani primjerak i dnevnik i to je moja najvrjednija imovina." "Zašto ti je dala dnevnik?" "Rekla mi je da u njega moram upisivati svaki slučaj u kojem budem branitelj. Kad budem spreman za mirovinu, želi da budem u stanju držati 'Republiku" u jednoj ruci, a dnevnik u drugoj. Nada se da će to dvoje biti uravnoteženo." "Poput vage pravde", šapnula je Emily, impresionirana mudrošću Travisove majke. Počela ga je ispitivati o Platonovu djelu i cijelog su popodneva raspravljali o pravu i pravdi. Toliko je uživao nadmetati se s njom da mu je bilo žao kad je razgovor završio. Sam je bio kriv za to. Ponovno je postao osoban. "Emily, ti si proturječna. Očito si visokoškolovana, a znam da si pametna..." "Ali?" upitala je. "Činiš nešto što uopće nije pametno. Zapravo, glupo je." Njegova ju je izravnost naljutila. "Nisam te pitala za mišljenje." "Dobit ćeš ga svejedno", odgovorio je. "Upravo si mi održala strastveni govor o iskrenosti i pravdi, tako da sigurno uviđaš da je tvoja prijevara potpuno nepoštena." Tako je započela svađa koja je potrajala sve dok nisu stigli do dvorišta iza kuće Perkinsovih. Većinom je pričao Travis. Dao joj je

34

GIGA

barem dvadeset razloga zašto se ne bi trebala udati za O'Toolea, ali vjerovao je da je posljednji razlog ujedno i najuvjerljiviji. "Nikada nećeš moći glumiti nježni cvijetak kojemu treba tetošenje, Emily." "Nježna sam, dovraga." Frknuo je nosom. "Krhka si poput grizlija." "Ako su uvrede tvoj jedini način uvjeravanja, Bog neka pomogne tvojim klijentima." Travis je sjahao, a tada prišao Emilynom konju i spustio ju dolje. Njegove su ruke ostale na njenom struku mnogo duže nego što je bilo potrebno. "Dobar brak zahtjeva trud, a iskrenost je temelj braka." "Kako bi ti to mogao znati? Nikada nisi bio oženjen, zar ne?" "To nije bitno." "Je li flert iskren?" Zaskočila ga je tim pitanjem i morao je o njemu razmisliti prije no stoje odgovorio: "Ponekad je iskren. Flert je dio rituala udvaranja, ali osobno mislim daje iskren samo onda kad žena flertuje s muškarcem za kojeg se odlučila." "Za kojeg se odlučila'? Kažeš mi da je tvoje mišljenje da bi žena trebala flertovati samo s muškarcem za kojega se želi udati?" "Upravo to." "To je smiješno. Flert je samo prvi korak u procesu nalaženja pravog muškarca ili žene. I muškarci flertuju, samo to ne čine na isti način kao žene." "Mi ne flertujemo." Svađanje s njim ju je nerviralo. "To je samo bezopasna igra koja se odigrava između muškarca i žene. Osim toga, muškarci vole kad žene flertuju s njima", dodala je, sjetivši se kako je Barbara osvajala sve slobodne muškarce na zabavama poput pčele matice. 35

GIGA

"Ne, ne volimo kad žene flertuju s nama", ustrajao je. "Mnogo smo inteligentniji nego što vi mislite, a budi sigurna da ne volimo kad nama manipuliraju." "Ne moraš mi se obraćati tim superiornim tonom. Strpljivo sam slušala tvoje argumente cijelih sat vremena i nijednom ti nisam proturječila. Sad sam ja na redu. Šteta da ti ne mogu dokazati svoju tezu." "Kakvu tezu?" Znala je da ju namjerno želi uzrujati i nije mu htjela u tome pomagati. Zagledala se u dugmad na košulji da ju njegov osmijeh ne omete. Rekla je: "Da su okolnosti povoljne, dokazala bih ti ove minute da nježni cvijetak dobiva mnogo više pažnje od praktičnoga." "Zaista vjeruješ da bi bespomoćna ženica koja trepće trepavicama i guta svaku riječ koju joj kažeš dobila više pažnje?" "Vjerujem." "Potpuno si luda." Zanemarila je njegovu kritiku. "Potpuno sam proučila tu temu, Travise." "Sto bi smatrala povoljnim okolnostima?" upitao je. "Boston", odgovorila je. Mahnula je rukom u smjeru kuće Perkinsovih pa nastavila: "Ne namjeravam privlačiti pažnju na sebe pred strancima ovdje jer bi to bilo glupo, a možda i opasno. Muškarci u Bostonu su mnogo otmjeniji i znaju se ponašati poput džentlmena. Postoje pravila, a oni ih slijede. Ne mogu to isto reći za ovdašnje muškarce jer ih ne poznajem." "Većina ovdašnjih muškaraca su džentlmeni, ali ima i onih koji bi te bili u stanju bez oklijevanja odvući s njima. Kao tvoj pratitelj, odgovoran sam za tvoju dobrobit i ne bih htio upasti u tuču samo zato

36

GIGA

što si se ponijela glupavo. Osim toga, uskoro ćemo jesti, a ne želim nikoga ubijati poslije večere. Loše je za probavu." To je bila tako neobična izjava da se ona morala prisiliti da se ne nasmije. "Jedino što bi te moglo spriječiti da nekoga ubiješ je loša probava?" "Skoro", rekao je. "Ne vjerujem ti. Zadirkuješ me, a to džentlmen nikada ne bi učinio." "Emily, već smo to raspravili. Rekao sam ti da nisam džentlmen. Zapravo, trebala bi biti zahvalna što te ja pratim." Njegova ju je primjedba toliko iznenadila da ga čak nije ni odgurnula kad joj je stavio ruke na struk. "Zaista? A zašto bih točno trebala biti zahvalna?" "Zbog toga što bih, da te ne pratim, vjerojatno bio icdan od onih koji bi te odvukli sa sobom." Pomislila je da je to lijepo rekao. Nije mislio ozbiljno. Mahnula je glavom prema njemu kao da mu time želi pokazati da nije tako naivna, a onda se počela smijati. Zastala je kad je shvatila da se on nije ni nasmiješio. "Oboje znamo da ne misliš ozbiljno. Prestani me mučiti. Ne bi zaista..." "A ti ne bi morala flertovati sa mnom." "Ne bih to ni željela", priznala je. "Zašto me još držiš?" "Tako je lakše." "Što je lakše?" Polako je približio lice njenom. "Poljubiti te." Začuo je slabašni šapat "O" kad su njegove usne pokrile njene. Jezikom je nježno otkrivao njen okus. Obgrlila je njegov vrat i privila se uz njega. Posljednja misao koja joj je bljesnula u glavi je bila da će inzistirati da je pusti čim mu do kraja uzvrati poljubac. 37

GIGA

Sve što je u tom trenutku bilo bitno je bio Travis. Osjećala je njegove čvrste mišiće pod prstima i bila je pomalo omamljena njihovom snagom, a opet, on je bio tako nevjerojatno nježan. Sviđao joj se i njegov muški miris. Činio je lude stvari njenom srcu koje je mahnito lupalo. Bože, kako se samo znao ljubiti. On nije shvaćao zašto je odjednom osjetio potrebu da je poljubi, ali kad mu je ta misao došla u glavu, nije je se više mogao riješiti. Nije htio dopustiti da njegova strast prevlada, a čim je osjetio potrebu za nečim agresivnijim, odmaknuo se od nje. Dovraga, bila je tako zamamna. Emily je imala zanesen izraz na licu, ali brzo se sabrala. "Ne možeš me ljubiti kad god se sjetiš." Da joj dokaže da je u krivu, ponovno ju je poljubio. Zadovoljno je uzdahnula kad se odmaknuo. "Ovo je posljednji poljubac koji ćeš od mene dobiti", izjavila je s izdajničkim drhtajem u glasu. "Stvarno to mislim. Ne smiješ me nikada više poljubiti." Namrštila se na njega, da ga uvjeri da misli ozbiljno. "Sudjelovala si u tome drage volje", rekao je. "Ili to nije bio tvoj jezik u mojim ustima?" U trenutku joj je lice postalo žarkocrveno. "Samo sam bila pristojna." Gromoglasno se nasmijao. "Stvarno si mustra, gospođice Emily Finnegan. Da sam tip za ženidbu, konkurirao bih dobrom starom Randolphu." Znala je da je nešto pogrešno u njegovom komentaru, ali joj je trebala cijela minuta dok nije shvatila što. "Clifford O'Toole", rekla je napokon. "Randolph je oženio moju sestru." "A, da, tako je. Onaj koji te je ostavio." 38

GIGA

"Moraš li to tako reći?" "Ne moraš se zbog toga uzrujavati", rekao je. lako su još bili daleko od staje, Travis je čuo škripu vrata i instinktivno se približio Emily da je može gurnuti iza leđa ako se za to ukaže potreba. Nije smatrao daje previše oprezan jer je iz iskustva znao da u blizini Perkinsovih živi grupa ljudi koja se nije pokoravala nikakvim zakonima. Bili su nasilni, necivilizirani i živjeli su poput životinja u planinama. Travis se opustio čim je ugledao čovjeka koji im je prilazio. Bio je to mrzovoljni Jack Hanrahan, kojeg su svi zvali Jednooki Jack iz očitih razloga. Bilo gaje strašno i pogledati; imao je dugu čupavu smeđu kosu koju nije prao godinama i zlovoljan izraz na licu koji je svakoga mogao uvjeriti da ga je Jack spreman rastrgati na komade. Jack je bio tašt zbog svojeg izgleda i nije čak nosio ni povez na oku. Smatrao je da bi s povezom izgledao poput mlakonje. Svaki put kad bi Travis ugledao Jacka, trznuo bi se. Drugi muškarci su napetije reagirali. Jack bi uvijek primijetio njihovu reakciju, a to je samo pojačavalo njegovu taštinu. Zabavljao se terorizirajući ljude. Travisu je odjednom sinuo briljantan plan kako da nauči Emily pameti i dokaže joj koliko su lude njene ideje o muškarcima. "Možda ipak postoji način na koji bi mi mogla dokazati svoju tezu", rekao je. "Postoji?" Pokušala se okrenuti da vidi koga Travis promatra, ali joj je stavio ruke na ramena tako da se nije mogla pomaknuti. "Želiš li mi zaista pokazati kako bespomoćnost prolazi kod muškaraca?" "Pokazala bih ti kad bih mogla. Potpuno sam proučila tu temu i uvjeravam te da znam o čemu pričam." "Da, da. Proučila si je. Hoćeš li je sada i dokazati s prvim muškarcem kojeg ugledaš?" 39

GIGA

"Misliš da ja to ne mogu izvesti, zar ne? E, pa mogu!" "Toliko si sigurna u sebe?" "Da, ali samo zato što sam to vidjela sto puta. Moja sestra Barbara je u trenu mogla pretvoriti sve muškarce na zabavi u istrenirane buhe koje su bile spremne skakutati oko nje", rekla je Emily. Usporedba Barbare sa psom ga je nagnala na smijeh. "Bog neka pomogne tvom mužu ako ikada nešto zgriješi. Ništa ne zaboravljaš." "A što bi to trebalo značiti?" "Nema veze." Zadovoljno je likovao nad budućom pobjedom cjelokupnog muškog roda. "Želiš li da učinimo to još zanimljivijim i sklopimo okladu?" Iako nije bilo prikladno da dobro odgojena dama kocka, bila je tako sigurna da će pobijediti da nije mogla odoljeti napasti. Istina, nije imala mnogo iskustva u pridobivanju muškaraca bespomoćnošću ili sramežljivošću, ali je promatrala dame u vlaku kako flertuju s muškarcima. A mnogo je puta imala priliku promatrati i majstoricu, Barbaru. Uzevši sve lo u obzir, bila je potpuno uvjerena da to može izvesti. "Koliko bi uložio u okladu?" "Dolar." "Hoćemo li povećati ulog na pet dolara?" "Dobro, pet dolara", složio se. "Želim da znaš da ne bih pristala na ovo da mislim da ću time povrijediti osjećaje gospodina kojemu poklonim pažnju, ali ovo što ću učiniti je bezopasno. Slažeš li se?" Pomisao na povrijeđene osjećaje Jacka Hanrahana je nagnala Travisa da se zagrcne od smijeha. "Da, bezopasno je. Onda, je li oklada sklopljena?" "Ako ne bude opasno", rekla je brzo. "Neću dopustiti da bude opasno." 40

GIGA

"Kakva su pravila?" "Nema pravila", odgovorio je. "Samo vremensko ograničenje. Je li deset minuta dovoljno da pretvoriš muškarca u ludu ili trebaš više vremena?" "Deset minuta će biti sasvim dovoljno. Jesi li siguran da ne želiš postaviti još neke uvjete? Ne želim da me optužiš da nisam igrala pošteno." "Nema drugih uvjeta", ustrajao je. "Samo započni flert s prvim muškarcem kojeg ugledaš", rekao joj je, pa ju polako okrenuo. Čuo je kako je duboko udahnula i začudio se što nije vrisnula. Zakoračila je unatrag i približila mu se. "Želiš da flertujem...s njim?" "Zove se Jack Hanrahan, a on je prvi muškarac kojeg si ugledala, zar ne?" "Da, ali..." Ramena su joj se naslanjala na njegova prsa. Nagnuo se kraj njenog uha i šapnuo joj: "Jesam li spomenuo da je Jack zakleti ženomrzac?" Zatvorila je oči. "Ne, nisi. Je li opasan?" "Neće te ozlijediti; ne bi ozlijedio nijednu ženu, ali neće biti ni ljubazan prema tebi. Ljudi kažu da ima karakter čegrtuše, ali mislim da nisu pošteni prema zmijama. One su mnogo šarmantnije. Hoćeš li odmah priznati poraz, dati mi pet dolara i da završimo s tim?" Kombinacija arogancije i smijeha u njegovu glasu ju je potaknula. Ispravila je ramena i zauzela odlučan stav. Tako joj svega, taj će barbar skakati na svaku njenu riječ. "On će biti moj najveći izazov", izjavila je. "Travise, stoj tu i promatraj." "Čekaj malo. Kako ću znati da si ti pobijedila?" upitao je sa smiješkom koji nije uspio suzdržati. Sama ideja da će Jacka zaluditi neka žena je bila urnebesna. 41

GIGA

"Vjeruj mi. Znat ćeš kad budem pobijedila." Izravnala je suknju, ispravila ovratnik košulje i duboko udahnula. Travis se nastavio ceriti dok ju je gledao kako hoda prema svom plijenu. Znao je daje zabrinuta. Jack je izgledao poput gladnog medvjeda koji je upravo izašao iz pećine. Obično je kao medvjed i smrdio. Travis nije mogao, a da ne pomisli da je Emily hrabra što ga uopće pokušava pridobiti. Naravno, bila je i nerazumna i tvrdoglava jer nije htjela priznati da su muškarci previše inteligentni da ih zaludi bespomoćna žena. "Svakako izvedi ono s očima, Emily!" viknuo je, praveći se da joj želi pomoći. Okrenula se. "Što?" "Ono žmirkanje koje si izvela kad smo bili u Pritchardu. Jacku će se to svidjeti!" Nije to smatrala duhovitim. Okrenula se na peti i požurila prema čovjeku kojeg je nakanila pripitomiti. Kad je stigla do njega, osjetila je kao da joj se srce zaglavilo u grlu. Sto god da mu je govorila, nije djelovalo. Jack se nastavio mrštiti. Travis se mogao zakleti da može čuti kako reži svaki put kad zatrese glavom prema njoj. Iako nije prošlo punih deset minuta, Travis je odlučio predložiti Emily da odustane. Zaista je bilo beznadno. Upravo ju je htio dozvati kad je Jednooki Jack učinio nešto podlo, užasno. Nasmiješio se.

42

GIGA

ŠESTO POGLAVLJE Travis se trgnuo, trepnuo, a onda pogledao ponovno. Ružni je smiješak još uvijek bio tamo. U nevjerici je gledao kako Jack nudi Emily svoju ruku. Ona je odmah provukla svoju ruku pod njegovu i krenula prema kući, smiješeći se svom pratitelju. Travis je pomislio da mu želudac to neće izdržati. Osjetio je grčeve kad mu je neskladni par prišao i kad je čuo Emily kako brblja najgorom imitacijom južnjačkog otezanja koje je ikad čuo. "Jack, moram priznati da si pravi džentlmen." "Trudim se,'gospođice Emily. Sviđa mi se kako pjevuckate riječi." 43

GIGA

"Kako dražesno od tebe", odgovorila je trepćući, a Travis je odmah izgubio apetit. "Smijem li te upoznati s mojim pratiteljem, gospodinom Travisom Clayborneom iz Blue Bellea?" Jack se prestao ceriti poput luđaka dovoljno dugo da stigne krvoločno pogledati Travisa. "Poznajem te", rekao je optuživački. "Nisam li te par puta upucao, Clayborne?" "Ne, Jack, nisi." "Sjećam se da jesam." Položaj njegove vilice je nagovijestio da se počeo živcirati. Emily je brzo preusmjerila Jackovu pažnju. "O, kako sam umorna. Gospodin Clayborne i ja smo jahali satima, a ja nisam jaka kao ti, Jack. Previše sam krhka za tako naporne aktivnosti." Jack je ponovno postao pokoran. "Naravno da ste krhki. Svatko može vidjeti da na kostima nemate mnogo mesa. Clayborne nije smio jahati takvim tempom. Hoćete li da ga upucam za Vas, gospođice Emily?" Pitanje ju je toliko zaprepastilo da je gotovo viknula: "Ne." "Jeste li sigurni? Meni ne smeta." "Sigurna sam, Jack, ali hvala ti što si ponudio. Bit će mi dobro čim sjednem. Samo se moram malo odmoriti." "Za trenutak ću Vas smjestiti u udobnu stolicu, gospođice Emily. Stvarno dobro mirišete", dodao je brzo. "Jack, stvarno ćeš me razmaziti komplimentima." Nije morala reći ništa više, a ni treptati. Travis je slušao dok je Jack obećavao da će zapaliti vatru da ona može ugrijati noge, donijeti joj piće da osvježi suho grlo i večeru da povrati snagu. Travis ga je poželio upucati. Osjećao je da bi to bilo opravdano jer je Jack upravo osramotio sve muškarce u državi. Kad bolje razmisli, 44

GIGA

metak je predobar za njega. Travis je ljutito slijedio par do prednjeg dvorišta. Trebalo se pobrinuti za konje, ali Travis se prvo htio uvjeriti da će Emily biti sigurna i pogledati tko su bili ostali gosti. Jack je otvorio Emily vrata, a onda ih pokušao zalupiti prije no što je Travis ušao. To je već bilo u skladu s njegovim karakterom. Bila je to djetinjasta šala, a Jack je u njoj vrlo uživao. John Perkins je stajao u hodniku i čekao ih. Bio je to krupan čovjek s trostrukim podbratkom, velikim trbuhom i spremnim osmijehom. Izgledao je miroljubivo, ali je zapravo bio isto tako čvrst kao i ostali ljudi koji su živjeli u planinama. Nije dopuštao nevolje u svojoj kući. Svi su se nesporazumi morali riješiti vani, a prema broju neobilježenih grobova na brežuljku iza kuće, tih je nesporazuma bilo mnogo. John je obično pozdravljao svoje goste. No, sada se činilo kao daje zanijemio dok je u nevjerici zurio u Jednookog Jacka. Ni John ga očito nikada nije vidio da se smiješi. "Hladno je, zar ne, Johne?" primijetio je Travis dok je prolazio kraj njega u blagovaonicu. Johnova žena Millie je tiho kriknula kad je ugledala kako se Jack ceri. Travis je pomislio da je to odgovarajuća reakcija. Blagovaonica je još uvijek bila prazna. Ipak, Travis je inzistirao da Emily sjedne u kut do njega, leđima okrenuta zidu. Jednooki Jack je privukao stolicu njima nasuprot, ali je nervozno gledao preko ramena da se uvjeri da mu se iza leđa nitko ne šulja. John se sabrao prije svoje žene. Požurio je do stola sa sačmaricom u rukama i zastao kad je stigao do Travisa. "Lijepo te je opet vidjeti", rekao mu je i brzo pogledao u Hanrahanovom smjeru. "Millie, prestani gužvati pregaču i dođi upoznati Travisovu ženu. Jeste li se vjenčali?" "Ne, Jack. Nisam se oženio."

45

GIGA

Predstavio je Emily starom paru i pozvao ih da im se pridruže za stolom. Čim je Millie prebrodila svoju reakciju na Jackov smiješak, njena se pažnja preusmjerila na Emily. Činilo se da je očarana njome i da je nervozna, l i avis je primijetio kako se igra kosom i ispravlja pregaču. Kad je Millie bila mlađa, bila je prilično zgodna, a ljepota je ublažavala oštrinu njenog ponašanja prema ljudima. Godine su je nagrdile, ali u njenim je očima još uvijek bila iskra. "Mogli bismo danas jesti s gostima, Millie; Travis nam je prijatelj", rekao je John. "Ako prestaneš zuriti u tu ženu dovoljno dugo da nam doneseš večeru." Millie se nije ni pomakla. Pogled koji je uputila mužu je jasno odavao da će poslije dobiti svoje zato što ju je zadirkivao. "I moja se kosa nekoć kovrčala kao njena", rekla je Millie svom mužu. "Možda bi se još uvijek kovrčala da nije tako duga." "Pretpostavljam da ćeš je onda ošišati?" upitao je John. Millie mu nije odgovorila; nastavila je pažljivo proučavati Emily. "Gospodine Perkins, očekujete li nevolje?" upitala je Emily, pretvarajući se da ne primjećuje da njegova žena prati svaki njen pokret. "Uvijek ih očekujem", odgovorio je. "Zato me nikada ne mogu iznenaditi." "John je počeo nositi sačmaricu kad je oženio Millie jer je znao da će mu je drugi muškarci pokušati preoteti", rekao je Travis. "To je bilo prije mnogo godina", upala je Millie. "Onda sam bila ljepša." "Ljepša si sada", rekao joj je Travis. "John još uvijek nosi svoju sačmaricu, zar ne?" Millie je pocrvenjela od zadovoljstva i užurbano napustila prostoriju.

46

GIGA

"Sto vas dvoje radite u planinama?" upitao je John, još jednom zabrinuto pogledavši Jednookog Jacka. "Pratim Emily u Golden Crest. Mora se s nekim tamo naći." Emily je osjetila olakšanje što nije ulazio u detalje. Travis nikako nije mogao probaviti paklensku grimasu na licu Jednookog Jacka koja je trebala predstavljati osmijeh. "Emily, reci Jacku da se prestane smiješiti. Koža mi se ježi." "Mislim da je njegov smiješak šarmantan", odgovorila je. Posegnula je preko stola i potapšala Jacka po ruci. "Ne obaziri se na njega, Jack. Samo je loše volje." "Želite li da ga upucam za Vas, gospođice Emily?" Pitanje ju ovoga puta nije šokiralo. "Ne, Jack, ali hvala ti što si ponudio." Travis je odlučio da ih oboje ignorira. Ponovno se okrenuo prema Johnu i primijetio: "Večeras nemaš mnogo gostiju." "Ne zadugo", odgovorio je John. "Ben Corrigan je navratio na putu kući iz River's Benda i rekao mi da su petorica Murphyja krenuli ovamo. Htjet će ovdje provesti noć, ali ako primijetim išta sumnjivo, letjet će van. Svi su oni podli, kradljivi izazivači nevolja." Okrenuo se i podignuo glas da ga žena može čuti u kuhinji. "Millie, bolje sakrij novac koji smo stavili u kutiju za kekse." Ponovno se okrenuvši gostima, rekao je: " Travis, da sam na tvom mjestu, pazio bih na svoju ženu." Travis je kimnuo glavom u znak slaganja. Nije se potrudio ispraviti Johnovo pogrešno mišljenje daje Emily njegova žena. Zapravo, morao je priznati da mu se sviđalo kako to zvuči. Na tu se pomisao namrštio. Uskoro će postati gospođa O'Toole, podsjetio je sam sebe, i vjerojatno ju nikada više neće vidjeti. "Izgleda da se večeras neću naspavati", rekao je, prihvaćajući dužnost Emilynog zaštitnika. "Zašto?" upitala je Emily. 47

GIGA

Sumnjao je da ni ona neće spavati ako joj kaže za što su sve Murphyjevi sposobni, tako da je promijenio temu ne odgovorivši joj na pitanje. "Koje ti je još vijesti Corrigan donio?" "Primijetio je da se ovuda mota državni šerif." Glava Jacka Hanrahana se naglo podigla i odjednom je izgledao jako zainteresiran za razgovor. "Zašto?" promumljao je. "Zakon je beskoristan u ovim krajevima." Jack nije imao pravo, ali ni John ni Travis nisu imali nikakvu namjeru ukazati mu na to. "Šerif traži neke ljude, a prema glasinama koje je Corrigan čuo, ništa im nije sveto. Priča se da su ubili ženu i dijete. Djevojčica je imala samo tri godine i kopilad bi trebala visiti zbog toga. Serif ih želi odvesti natrag u Texas na suđenje." "Šerif je iz Texasa?" "Tako mi je Corrigan rekao." "Je li spomenuo mene?" "Ne sjećam se da jest. Zašto te toliko zanima šerif? Da sam na tvom mjestu, klonio bih ga se. Corrigan je rekao daje osjetio zahvalnost što se cijelog života pridržavao zakona kad ga je upoznao. Šerif mu je samo jednim pogledom tih hladnih plavih očiju izazvao žmarce. Corrigan mi je rekao da se nada da ga nikada više neće sresti." "Tražim čovjeka koji se zove Daniel Ryan. Ukrao je nešto mojoj majci, a ja ću to dobiti natrag na ovaj ili onaj način. Sve što mi je mama Rose mogla reći o njemu je da je krupan, da ima plave oči i da je iz Texasa." "Ne misliš valjda da je šerif čovjek kojeg tražiš?" John nije dao Travisu vremena da mu odgovori, već je nastavio: "Mogla bi to biti samo slučajnost. Mnogo muškaraca ima plave oči. Možda je banda koju goni također iz Texasa, a jedan od njih bi mogao imati plave oči." 48

GIGA

'Mama Rose mi je rekla da je Ryan vrlo otmjen. Bili su blizu našeg teritorija kad su se rastali na željezničkoj stanici, ali spomenuo joj je da ide na sjever." "Sumnjam da su banditi otmjeni. Ipak, možda goniš pogrešnog čovjeka. U ovim planinama bi moglo biti još Teksašana. Znaš da vole voditi stoku ovamo na pašu." Travis je odmahnuo glavom. "Nijedan od njih ne bi doveo stado ovako visoko u planinu. Osim toga, čovjek kojeg tražim je primijećen u River's Bendu prije je nekoliko dana, a nisi li rekao da je Corrigan upravo otamo došao?" "Jesam", odgovorio je John. "Izgleda da se Corrigan zaista susreo s tim čovjekom kojega tražiš. Ako se Teksašanin nastavi kretati na sjeverozapad, morat će proći ovuda, a i ti bi mogao naići na njega. Ako smijem pitati, što je ukrao tvojoj majci?" "Kompas koji je htjela pokloniti jednom od moje braće." "Kompas nije nešto vrijedno", rekao je Jack. "Ili jest?" "Vrijedan je mom bratu", rekao mu je Travis. "Možda ću gaja ukrasti Teksašaninu i zadržati ga za sebe", hvalio se Jack. "Koji brat ga je trebao dobiti?" "Cole." "Onda nema veze", dodao je Jack brzo. "Ne želim njega imati za vratom." "Ne želiš imati za vratom ikoga od Clayborneovih", rekao je John, očito uzrujan. "Ne ako želiš doživjeti starost." Okrenuo se ponovno prema Travisu i odmahnuo glavom. "Nije neobično da se čovjek zakona pokvari, ali mi je mučno kad na to pomislim. To jednostavno nije u redu." "Johne, upitno je je li šerif zaista čovjek kojeg tražim. Ne mogu zamisliti da bi stavio na kocku svoju reputaciju za tako sitan zločin. Kompas jest vrijedan, ali je beznačajan u usporedbi sa zlatom i novčanicama koje su šerifu na raspolaganju da ih zaplijeni." 49

GIGA

Emily je slušala razgovor i nije mogla odoljeti da ne ponudi svoje mišljenje. "Ako šerif ima kompas tvoje majke, sigurna sam da če joj ga vratiti." Travis nije mogao odoljeti, a da je ne zadirkuje. "To vjeruje i mama Rose, a kad shvati da je prevarena, to če joj slomiti srce. Teksašanin je imao dovoljno vremena da joj ga donese natrag. Zadržao gaje, možeš biti sigurna u to. Ipak, nisam siguran u to da je šerif zaista Daniel Ryan." "Volio bih da sam Corrigana pitao kako se zove", upao je John. Emily se zagrijala za temu. Odmahnula je glavom i rekla: "Ako je šerif slučajno uzeo kompas, vraćanje je vjerojatno posljednje na što misli. Sjetite se, goni kriminalce." "Ako ga je slučajno uzeo? Kakav je to argument, Emily? Nitko ništa ne ukrade slučajno." "Moglo se tako dogoditi", usprotivila se. "Donosiš pretpostavke koje su utemeljene samo na nekoliko beznačajnih slučajnosti. Zacijelo vidiš da sam u pravu." Sakrio je osmijeh. Emily je bila ispunjena pravednim bijesom braneći čovjeka kojega nikada nije ni srela. Naravno, imala je pravo kad mu je rekla da brza sa zaključcima, ali nije imao nikakvu namjeru priznati joj to. Onda bi debata završila, a pošto se tako zabavljao svađajući se s njom, htio je da nastavi. Sviđalo mu se kako bi joj oči zablistale svaki put kad bi mu se uspješno usprotivila. Dok je govorila, neprestano je gestikulirala, još jedna njena osobina koja mu se sviđala, iako je nekoliko puta morao izbjeći udarce. Također mu se sviđao njen ozbiljni, zapovjednički ton dok je zahtijevala da počne razmišljati razumno. Kad bolje razmisli, sviđalo mu se sve na njoj. Bit će teško ostaviti je u Golden Crestu, a predati je drugom muškarcu će biti gotovo nemoguće. Kad ju je zamislio u naručju Clifforda O'Toolea, smiješak mu je nestao iz očiju. 50

GIGA

S velikim je naporom uspio odagnati tu misao i opet se okrenuti prema Johnu. "Jesi li me nešto pitao?" John je kimnuo glavom. "Pitao sam se je li Teksašanin rekao tvojoj majci daje šerif?" "Ne, nije joj rekao čime se bavi." "To je čudno, zar ne?" Vidio je kako je Emily okrenula očima i odlučio je iznervirati time što će se složiti s Johnom. "Da, to je čudno. Ne znam zašto joj je to zatajio." "Ne možete znati je li namjerno zatajio čime se bavi ili ne", uzviknula je Emily frustrirano. "Nijedan od vas dvojice ne razmišlja razumno. Predlažem da prestanete pretpostavljati najgore i poklonite čovjeku malo povjerenja." "Zašto?" upitao je Travis. "Opljačkao je moju majku." "Zaista zvuči tako", složio se John. "Mi se ovdje brinemo o majkama", rekao je Travis. "Točno", rekao je John, a čak i Jack je zagunđao u znak slaganja. "Nitko ne vara naše majke, a da za to ne plati", rekao je John. Emily je odustala. Jednostavno nije bilo načina da shvate da razmišljaju nelogično. Muškarci su nastavili raspravljati o situaciji još nekoliko minuta, a onda je Travis zamolio Johna da pravi društvo Emily dok se on pobrine za konje. "Ne moraš se brinuti za konje. Unajmio sam novog pomoćnika, sina Clemmonta Adama, a vidio sam kroz prozor daje uveo tvoje konje u staju. Pobrinut će se za njih i unijeti prtljagu unutra." Emily se htjela umiti prije večere. Pošto je Travis odlučio daje neće ispuštati iz vida, otišao je s njom i natjerao ju da pričeka dok se on umije. Dok su se oni vratili, Millie je već poslužila hranu i sjedila na kraju stola. Bilo je variva, biskvita i džema, kave za one koji su je pili i kravljeg mlijeka za one koji nisu. 51

GIGA

"Volim sjediti 'sam kada jedem", rekao je Jack Emily. Spustio je glavu i oštro se zagledao u nju pa dodao: "Moram se vratiti do Cooperovih prije mraka." Široko mu se nasmiješila. "Bio si vrlo strpljiv, Jack." Okrenula se prema Travisu i ispružila ruku prema njemu. "Mislim da mi duguješ pet dolara." Iznenadilo ga je što je htjela da joj plati pred Hanrahanom i Perkinsima. Dok je kopao po džepu tražeći novac, pogledao je mrko u Jacka jer ga je osramotio. John je imao znatiželjan izraz na licu, a Travis je znao da će htjeti saznati zašto joj duguje novac. Ako mu Emily bude rekla, Jack će znati da ga je prevarila žena. Onda će stvarno biti problema. Spustio joj je novac u šaku i upravo je htio reći da će mu kasnije odgovoriti na sva pitanja kad mu je Emily privukla pozornost. Predala je novac Jacku. "Evo, i mnogo ti hvala na pomoći." "Nije bilo tako loše", promumljao je Jack. "Smijem li se sada prestati smiješiti?" "Da, smiješ." Na sekundu-dvije je na njegovom licu lebdio izraz olakšanja, a onda je ustupio mjesto uobičajenoj namrštenosti. Tada je odgurnuo stolicu, uzeo tanjur i šalicu i otišao sjesti za stol na suprotnom kraju prostorije. Poput Travisa, i on je volio sjediti leđima okrenut zidu, tako da može promatrati tko ulazi i izlazi bez straha da će biti uhvaćen nespreman. Jack se nagnuo nad tanjur i počeo jestr varivo prstima, ali Travis je primijetio da je njegova pažnja bila usmjerena na Emily. Činilo se da ga je toliko zaokupila da je dvaput promašio usta. Taj čovjek je imao svinjske manire i Travis je znao da neće moći jesti ako ga duže bude promatrao. Okrenuo se prema Emily. "Da razjasnimo. Ispričala si Jacku o našoj okladi?" upitao je, pokušavajući zvučati uvrijeđeno. 52

GIGA

"Da, rekla sam mu." "U tom slučaju mogu samo zaključiti da si mislila da to nećeš moći izvesti bez njegove pomoći." "Sigurno bih uspjela, ali nisam htjela", odgovorila je. "Ne bi bilo u redu da iskoristim Jacka da dobijem okladu. Muškarci u Bostonu očekuju da će žene flertovati s njima, ali Jack to ne bi razumio. Ne, ne bi bilo u redu." "Ne misliš li da sada pjevaš drugu pjesmu?" "Ne." "Je li? Po čemu je Jack drukčiji od Clifforda O'Toolea?" "Nemojmo njega miješati u ovo, u redu?" "Tko je Clifford O'Toole?" zanimalo je Johna. "Čovjek za kojega bi se Emily trebala udati. Prestani me lupati", rekao joj je. "Još ga nije srela." "To mi se ne čini ispravnim", upala je Millie. "Zašto bi se udala za čovjeka kojeg ne poznaješ ako želiš drugoga?" "Ne želim nikoga drugoga", rekla je Emily. Millie je puhnula. "Jasno je kao dan da te je očarao Travis. Jesi li slijepa, djevojko?" Emily je osjetila kako crveni od neugode. "Pogriješili ste, Millie. Jedva ga poznajem. Samo me prati u Golden Crest." Millie je ponovno otpuhnula. Emily je brzo pokušala vratiti razgovor na okladu. Izbjegavala je Travisov pogled dok nije bila sigurna da ne razmišlja o onomu što je Millie rekla. "Pošteno sam pobijedila", izjavila je. "Prekršila si pravila." Prisilila se da se nasmije. "Nije bilo pravila, sjećaš se? Ti si tako odlučio, ne ja." "O čemu se radilo u okladi?" upitao je John.

53

GIGA

Travis je zastao i pogledao Emily jer ga je ponovno udarila ispod stola, pa mu odgovorio. Objasnio je oko čega su se svađali i kako joj je želio dokazati da nije u pravu. "Bila je to glupa oklada", rekla je Emily. "Ali ipak sam pobijedila, a za to si sam kriv, Travise. Trebao si biti precizniji, kao zelenaš u priči koju sam čitala, "Mletački trgovac". Jesi li je čitao?" "Zapravo, jesam." "Ne sjećam se da sam to pročitao", rekao je John. "Naravno, još ne znam čitati, pa se zato ni ne sjećam da sam je pročitao." "Ni ja se ne sjećam, Johne", rekla je Millie. "Ali želim čuti o čemu se radilo." "To je prekrasna priča", započela je Emily. "Gospodin je posudio novac i dogovorio se da će vratiti dug u određenom vremenu. Također se složio da će dati zelenašu funtu vlastitog mesa ako ne bude mogao platiti." Johnove su se oči raširile. "To bi ubilo mršavog čovjeka, zar ne?" "To bi ubilo bilo kakvog čovjeka", rekao mu je Travis. Krajičkom oka je vidio kako Jack ustaje i seli se za stol u sredini prostorije. Bilo je očito da se htio približiti da čuje svaku riječ koju Emily izgovori, ali nije htio privlačiti pažnju na sebe. Travis je morao dati sve od sebe da se ne nasmije, ali, tako mu svega, prizor divljaka koji se prikrada na vršcima prstiju je zaista bio komičan. Njegova braća mu neće vjerovati kad im bude pričao o tome. "Nemoj dopustiti da moj John čeka ostatak priče", rekla je Millie njenim uobičajenim naglim tonom. "Taj čovjek je morao biti vrlo glup kad je dao takvo brzopleto obećanje, zar ne, Johne?" "Da, Millie, zaista se čini glupo. Ako mu je zelenaš dao vremena da se malo udeblja, možda to i nije bilo brzopleto obećanje. Je li mu dao vremena?" upitao je.

54

GIGA

Emily je odmahnula glavom i pokušala suzbiti smiješak. "Ne, Johne, nije mu dao vremena." "Onda mu nije trebao to obećati", ustrajala je Millie tresući glavom. "Očito nije bio iz ovih krajeva. Ovdašnji muškarci nikada ne bi učinili nešto tako glupo." "Bio je očajan", objasnila je Emily. "A i bio je siguran da će moći vratiti dug na vrijeme. No, nije uspio." "Imao sam osjećaj da će mu se to dogoditi. Jesu li ga izrezali?" upitao je John. "Umro je, zar ne?" upitala je istovremeno Millie. "Ne, nisu ga izrezali i nije umro", odgovorila je Emily. "Pobjegao je, zar ne? Nije to u redu", rekao je John. "Obećanje je obećanje i mora se ispuniti. Muškarčeva je časna riječ sveta. Nije li tako, Millie?" "Da, Johne, časna riječ je sve što čovjek ima u ovim krajevima. Kako se izvukao?" upitala je Millie. "Je li se skrivao?" "Ne", rekla je Emily, smiješeći se na entuzijastične reakcije Perkinsovih. Travis se također smiješio. Iako je na Adamov nagovor pročitao Shakespearovu dramu, više mu se sviđala Emilyna interpretacija. Izrazi na njenom licu kao da su oživili likove. Kratko je bacio pogled na Jednookog Jacka i ugledao iskreni osmijeh na njegovu licu. Znao je da je Emily zaista pošteno osvojila okladu. Gutao je svaku njenu riječ. Hanrahan je definitivno bio očaran. "Ako nije pobjegao, što mu se dogodilo?" upitala je Millie. "Odbio je dati funtu mesa, a zelenaš je odbio odriješiti ga obećanja ili mu dati više vremena, tako da je održano suđenje da odredi ishod." John je tresnuo šakom u stol. "Zakon se uvijek mora umiješati." "Naravno, čovjeka je spasio odvjetnik", rekao je Travis.

55

GIGA

"Koji je slučajno bio žena", podsjetila gaje Emily. "Zvala se Portia." Izmijenila je s Millie osmijeh zbog te značajne činjenice. "I, što se dogodilo čovjeku koji je posudio novac?" upitala je Millie. "Sto je sudac rekao?" "Presudio je da je ugovor bio zakonit i valjan i da zelenaš ima pravo na svoju funtu mesa." "Znao sam, Millie. Nisam li ti rekao da se obećanje mora održati?" "Jesi, Johne." "Ali", dodala je Emily užurbano prije no što je opet prekinu, "također je bilo presuđeno da zelenaš ne smije proliti ni kapi krvi dok uzima svoju funtu mesa." John je protrljao vilicu dok je razmišljao o tome. "Pa sad, ne vjerujem da se meso može odrezati bez prolijevanja krvi." "Zaista se ne može", objasnila je Emily. "Da je zelenaš bio precizniji", rekla je i značajno pogledala Travisa, "ishod je mogao biti drukčiji. Nisi bio precizan, Travise. Pošteno sam pobijedila." Priznao je poraz, rekao joj da nema zamjerki i čak joj rekao neka slobodno likuje ako želi. "Želiš li da te poljubim da ti dokažem da nisam ljut?" Shvatio je da ju je posramio čim je spustila pogled i zatresla glavom prema njemu. Nagnuo se i pokrio joj ruku svojom. "Imaš mnogo toga zajedničkog s Portiom", šapnuo je. "Ali sumnjam da se ona zacrvenjela kad je dobila slučaj. No, ti imaš njenu strast." Emily je bila zadovoljna komplimentom. No, nije mu imala vremena zahvaliti jer ih je prekinulo glasno lupanje. Netko je pokušavao silom ući kroz prednja vrata. John je skočio na noge i potrčao prema ulazu. Travis je bio odmah iza njega. "Jesu li oni s Murphyjevog ranca ovdje, Millie?" upitala je Emily. "Sudeći po lupanju, rekla bih da su to baš oni." 56

GIGA

Požurila je do Emily i rekla joj: "Možeš završiti s večerom u kuhinji. Bit ćeš mnogo sigurnija, a Travis će se pobrinuti da oni ostanu u blagovaonici. Još ne znam kako ćeš se iskrasti do stepenica, ali ostavit ću Johnu da se brine za to. Dođi, djevojko. Nema vremena za gubljenje. Bože, nadam se da nisu pijani. Nema ničeg goreg od pijanca", dodala je stresavši se. "A ako mi netko od njih nešto ukrade, kunem se da ću ih sama ubiti. O, nadam se da nisu pijani." Millie je zaista bila uplašena. Emily nije htjela ništa riskirati. Uzela je svoj tanjur, slijedila Millie u kuhinju i ponudila joj da će joj pomoći da pripremi tanjure za Murphyjeve. "Sjedni i jedi. Obavit ću to kad stavim još biskvita u pećnicu. Kad završiš s jelom, možeš izribati tavu ako želiš. Dovoljno se dugo namakala." Emily je bila sretna što može nešto raditi. Brzo je pojela, a onda je zasukala rukave i žestoko napala tavu, smijući se u sebi kad je zamislila kako bi njena majka reagirala da je sad vidi. Vjerojatno bi doživjela srčani udar, pretpostavila je Emily, jer nijednoj od njenih kćeri nije bilo dopušteno da se bavi kućanskim poslovima - za to su postojale služavke. No, Emily je ipak mislila da ne bi bila razočarana njome kad bi se oporavila od prvotnog šoka. "Millie, pomaže li ti netko obavljati kućanske poslove?" upitala je. "Ne, ali razmišljam o tome da nekoga zaposlim. John me gnjavi da usporim, a u zadnje vrijeme nam je kuća neprestano zatrpana gostima. Poslije pranja, kuhanja i čišćenja, navečer sam tako umorna da se jedva uspijem spremiti za krevet." "Jesi li ikad pomislila da se preseliš u grad?" "Ne, nikad to ne bih poželjela. Ljudi moraju proći ovuda da stignu do sjevera ili zapada, a ako je sezona suha, mogu presjeći put kroz jarke. Iako imamo dosta društva, još uvijek smo dovoljno izolirani da se osjećamo slobodno. Mislim da ne bih mogla živjeti sa susjedima 57

GIGA

odmah iznad mene, koji zabadaju nos u moje stvari. Ni John to ne bi volio." Emily je izvukla tešku tavu iz sapunice i počela je sušiti krpom koju joj je Millie dodala kad je odjednom primijetila daje lupanje prestalo. Također je primijetila da se Millie tresu ruke. "Misliš li da su Murphyjevi otišli?" "Nećemo imati tu sreću. Ljudi poput njih nikada ne odustaju." "Kakvi su to 'ljudi poput njih'?" "Neuki pijanci koji kradu sve što će im omogućiti da dođu do novca za alkohol, a usput i sve porazbijaju. Ne možeš urazumiti pijanca, Emily, ali ne boj se. Tvoj muškarac neće dopustiti da ti netko naudi." "Neće dopustiti ni da tebi netko naudi. Ali on nije moj muškarac", dodala je. "Ali želiš da bude, zar ne?" Njena je izravnost Emily izmamila osmijeh na usne. "Zašto to misliš? Na putu sam da se udam za drugog muškarca', podsjetila ju je. "To mi se ne čini ispravnim", promrmljala je Millie. Zatvorila je vrata pećnice i okrenula se da Emily vidi kako se namrštila. "Činiš se dovoljno pametnom, djevojko. Riješi se log ponosa i reci mu što ti je u srcu dok ne bude prekasno." "Ali, Millie..." "Nećeš imati koristi od svađanja sa mnom. Iskre su frcale između vas dvoje, a svakomu tko ima imalo mozga bi odmah bilo jasno što se događa. Zamoli ga da ti udvara." Emily je odmahnula glavom. "Čak i kad bih htjela da mi Travis udvara, to ne bi bilo važno. Rekao mi je da on nije tip za ženidbu." Millie je prezirno frknula nosom. "Nijedan muškarac nije tip za ženidbu dok obred ne završi. Nemoj vjerovati u te gluposti, djevojko. Vidjela sam kako ti je blizu sjedio za stolom. Lijepo te je natjerao da

58

GIGA

se stisneš uz njega. Vidjela sam i da ti je uzeo ruku, ali nisam vidjela da sije povukla. Nije ti uopće smetalo, zar ne?" Emilyna su se ramena spustila kad je rekla: "Ne, nije mi smetalo. Ne znam što mi je došlo. Pisma gospodina O'Toolea su vrlo lijepa i kad je predložio..." "Besmislice", promrmljala je Millie. "Namjeravaš si uništiti život zbog nekoliko pisama?" "Nije trebalo postati ovako komplicirano", rekla je Emily. "Odlučila sam početi sama upravljati svojom sudbinom, a sada mislim da je možda Travis imao pravo. Rekao mi je da sam se zbog povrijeđenog ponosa ponijela tako naglo. Millie, ne znam što da učinim. Travis mi se sviđa, ali nisam zaljubljena u njega. Pa, znam ga samo nekoliko dana, a većinu smo vremena proveli svađajući se." "Ljubav se može brzo dogoditi", rekla joj je Millie. "Meni je bio dovoljan samo jedan pogled na mog muškarca da znam da ću ga zgrabiti." Emily nije željela "zgrabiti" nikoga. Razgovor ju je činio nervoznom jer ju je Millie natjerala da razmišlja o stvarima koje bi radije ignorirala. Emily je htjela samu sebe uvjeriti da opet ima tremu, ali je brzo shvatila da je to obična laž. Bože, što joj se događalo? Nije više mogla upravljati ni vlastitim mislima. "Vrlo si sretna što si srela Johna", rekla je. "Kako ste se upoznali?" dodala je, nadajući se da će navesti Millie na drugu temu. Millie joj je upravo htjela odgovoriti kad su se vrata bučno otvorila, a žene su poskočile. Dva najodrpanija stvora koja je Emily ikad vidjela su teturajući upali u kuhinju. Millie je tako prostački opsovala da se Emily iznenađeno okrenula prema njoj. No, stvorovi su joj brzo ponovno privukli pažnju. "Nitko nas neće zadržati vani", rekao je jedan od njih. Divlje je urliknuo pa dodao: "Je 1' tako, Cartere?" Drugi je stvor bio toliko zaokupljen buljenjem u 59

GIGA

Emily da mu nije ni odgovorio. "Pogledaj što imamo ovdje, Smiley. Stoji točno ispred ormarića u kojem John skriva cugu." Emily se intenzivno pokušavala stopiti sa zidom. Stvorovi su smrdili po jeftinom viskiju i ljuljali se dok su buljili u nju. Znala je da je samo pitanje minute kad će se obojica onesvijestiti. Odlučila je da će im ugađati dok Travis ili John ne stignu u kuhinju i izbace ih. Sakrila je tavu iza leđa i pozorno ih motrila. Nije se mogla odlučiti koji joj je bio ružniji. Smileyevi su zubi bili tako truli da su bili gotovo crni, a to nije pridonijelo ljepoti njegova osmijeha. I slinio je. Ni Carter nije bio premija. Njegova se glava činila prevelikom za kržljavo tijelo na koje je bila nataknuta, a smrdio je tako jako daje Emily začepila nos. U usporedbi s ovom dvojicom, Jednooki Jack je bio ženskar. Milliena psovka nije na njih ostavila bogznakakav dojam. Nijedan ju nije čak ni pogledao. "Hoću taj viski", promrmljao je Smiley. "I ja", složio se Carter. Željno je liznuo svoje debele usne, a onda glasno cmoknuo, što je Smiley očito smatrao vrlo smiješnim i zakikotao se. Kao da ti zvukovi koje su proizvodili nisu bili dovoljno gadni, Smileyu je još i slina curila niz bradu, a Emily se okrenuo želudac. Bože, zaista su bili odvratni. U Emily je kiptio bijes. No nije htjela da njome zavlada temperament. Odlučila je da je u ovom trenutku najpametnije ostati oprezan. Bilo bi glupo da ih provocira. Iako nikada dotad nije izbliza vidjela 76 Julie Garwood pijana čovjeka, čula je da su pijanci nepredvidljivi, a i Millie joj je upravo rekla da je nemoguće opametiti pijanca. Poželjela je da pri ruci ima neko oružje. Tava bi mogla proizvesti dovoljno štete da ih natjera 60

GIGA

u bijeg, a Emily se nije dvoumila da će je upotrijebiti ako pokušaju ukrasti samo mrvicu prašine. "Molim vas, otiđite. Plašite Millie." "Ne idemo mi nikamo dok ne budemo spremni", promumljao je Carter. Smiley je zagunđao u znak slaganja. "Želim tu cugu", šapnuo je Carteru dovoljno glasno da su ga žene mogle čuti. "Ako moram skloniti ženu s puta, učinit ću to. Ništa ne smije stajati između mene i viskija." Carter je žustro kimnuo glavom. Taj pokret mu je zacijelo izazvao vrtoglavicu jer se počeo ljuljati. "Želim i novac koji je bio u kutiji za kekse", dodao je. Bacio je pogled po sobi pa rekao: "Millie ga je sakrila." "Onda ćemo morati prevrnuti ovu kuću da ga nađemo." Carter se zakikotao. Millie je ispravila ramena, ali je nastavila gužvati pregaču. "Izlazite odavde, obojica, ili ću zvati Johna." Carter je izvukao nož iz pojasa i zamahao joj njime pred licem. Glupan je bio toliko pijan da se Emily iznenadila što je uopće bio sposoban držati oružje. "Začepi gubicu, ili će ti ovaj nož završiti u trbuhu", siknuo je. Millie je problijedila poput krpe. Njen strah je samo pojačao Emilyn bijes. Kako se usuđuju upasti u dom te drage žene i prijetiti joj? Emily je duboko udahnula. O, što bi sve dala, samo da joj je Johnova sačmarica. Upucala bi obojicu samo zato što su uzrujali jadnu Millie. Hod bi im dugo bio vrlo bolan. "Maknimo zgodnu kravicu s puta", predložio je Smiley. Emily je trepnula. Ljutnja je u njoj upravo prešla u bijes. "Kako si me to nazvao?" upitala je napetim šapatom. Kapak joj je počeo titrati dok je čekala da ponovi uvredu. "Zgodna kravica", rekao je Smiley. 61

GIGA

Uspravila se i gledala obojicu muškaraca. Do vraga i oprez. "Millie? Ne mogu se odlučiti. Koji je tebi ružniji? Ovaj s crnim zubima ili onaj s ogromnom glavom?" Millie je glasno udahnula. Oči su joj izgledale kao da će svakog časa otpasti s lica. "Pokušavaš li ih razbjesniti, djevojko?" Smiley je zakoračio prema Emily. "Ona je žena Travisa Claybornea", viknula je Millie. "Ako je taknete, ubit će vas." "Nismo posvađani s Clayborneom", promumljao je Smiley. "Neće znati što se dogodilo dok ne bude prekasno. Ima pune ruke posla s ostalima ispred kuće, a mi ćemo već daleko odmaknuti s viskijem i novcem kad stigne ovamo. Je 1' tako, Cartere?" "Kad moramo, sposobni smo brzo jahati", hvalio se on. "Gurni kravicu u blagovaonicu. Čuvat ću ti leđa." Millie se polako saginjala kod stola, nadajući se da će se moći sakriti ispod njega da izbjegne Carterov nož kad je glasno zazvala muža. Krajičkom oka je primijetila da se Emily ni ne pokušava izmaknuti čovjeku koji joj je prilazio. "Trči", povikala je Millie. Emily je odmahnula glavom. "Ne dok ti ne pomognem iznijeti smeće." Ta je primjedba natjerala Smileya da zastane. Zaljuljao se, zateturao unatrag, a onda se okrenuo prema Carteru. "Ona to o nama priča?" "Sto te je spopalo?" šapnula je Millie. "Ljutnja. Ne volim kad me nazovu kravom; ne volim ni kad mi prijete, a mrzim to što su te uplašili", odgovorila je Emily. Zadržala je pogled na pijancima. "Millie vas je zamolila da odete. Molim vas, učinite kako je rekla."

62

GIGA

Smiley je otpuhnuo. Pokušao je potrčati prema njoj. Bio je tako pijan da je dvaput zapeo za stol i izgubio veću udaljenost nego što je prešao. "Sakrij se iza mojih leda", viknula je Millie. Emily je trenutačno bila prezauzeta da joj objasni da neće učiniti nešto tako kukavički. Vrijeme je bilo od presudne važnosti. Nervozno je čekala dok joj se Smiley nije približio na dvije stope, a onda mu je širokim, snažnim zamahom spustila tavu na glavu. Slina je poletjela na sve strane kad je Smiley zateturao unatrag, a onda se stropoštao na pod. Carter je bio toliko iznenađen napadom daje ispustio nož. "Tresnula si ga kao glupana", uzviknuo je. "Ne", ispravila ga je Emily mirno. "Već je bio glupan. Samo sam ga onesvijestila." Srce joj je ubrzano lupalo, a ruka joj se tresla kad je zadigla rub suknje, prekoračila ispruženog čovjeka i krenula prema drugomu. Morala je stići do njega prije no što se sjeti daje ispustio nož, ili će se ona i Millie zaista naći u nevolji. Carter nije bio toliko pijan kao što je mislila. Sagnuo se brzo poput hica iz pištolja, pokupio nož i zarežao na nju poput bijesnog psa. Emily je užurbano zakoračila natrag. Millie joj je pokušala pomoći bacajući na Cartera sve što joj je bilo nadohvat ruke. Izbjegao je šalicu i tanjurić, ali gaje zdjela pogodila u rame. Bolno je uzviknuo, a pogled mu je klizio s jedne na drugu protivnicu. Millie mu je privukla pažnju kad je vrišteći počela dozivati Johna. Emily je iskoristila priliku i pogodila ga lavom u lakat. Panično je kriknula jer mu je pokušala izbiti nož iz ruke, a promašila je za dlaku. Carter je bijesno zavikao, a kad mu je ugledala izraz u očima, Emily je znala da su mu namjere upravo postale ubojite. SEDMO POGLAVLJE

63

GIGA

Nije ju stigao ni taknuti. Jednog je trenutka zurila u njegovo ružno lice, a sljedećeg su joj pogled zaklonila široka Travisova leđa. Činilo se kao da je iskrsnuo niotkuda, a iako nije imala pojma kako se tako nečujno uspio došuljati ispred nje, bila je tako sretna što ga vidi da ga je potapšala po leđima. Naposljetku, izgledi su se bitno poboljšali. Emily se pomakla upravo na vrijeme da vidi kako njegova šaka udara Cartera ispod brade. Snaga tog udarca je bila tolika da je odletio kroz vrata. Sletio je na leđa u travu. Travis gaje htio opet udariti. Bio je toliko bijesan da se tresao. Kad mu je Jack rekao da dvojica muškaraca u kuhinji prijete Emily, Travis je pobjesnio. Također se uplašio, a to ga je samo još više razbjesnilo. Dok je trčao prema kući, imao je osjećaj da će mu srce iskočiti iz grudi. Kad je vidio kako kujin sin maše nožem pred Emily nim licem, nešto je u njemu puklo i poželio je napadača rastrgati na komade. Ta ideja mu se još uvijek sviđala. Jednu cijelu minutu je pozorno promatrao onesviještenog čovjeka, želeći da ustane da ga može ponovno udariti, ali pijanac nije surađivao. Bio je nokautiran, a Travis je konačno prihvatio činjenicu da ga neće moći namrtvo pretući. Okrenuo se, stavio ruke na Emilyna ramena i zamolio ju da ga pogleda. "Jesi li dobro?" Govorio je oštrim šapatom. "Nije te ozlijedio, zar ne?" "Ne, nije me ozlijedio", odgovorila je, iznenađena slabašnim tonom svog glasa. Primijetio je da u ruci još drži željeznu tavu; polako ju joj je uzeo i odložio na stol. Emily je odjednom osjetila potrebu da sjedne. Sada kad je opasnost prošla, obuzela ju je snažna reakcija na to što se dogodilo. Koljena su joj klecala i odjednom se tresla od hladnoće. Okrenula se, privukla jednu od kuhinjskih stolica i sjela. John je utrčao u kuhinju. Prvo je pogledao ženu, uvjerio se daje dobro i okrenuo se da procijeni štetu. Pogled mu je prelazio s 64

GIGA

razbijenih vrata na ispruženog čovjeka na podu. Emily je vidjela kako odmahuje glavom dok je grlio ženu. Emily je poželjela da Travis zagrli nju, čvrsto, i da je utješi na isti način kako je John tješio svoju ženu. Jesu li Perkinsi bili svjesni koliko su sretni što imaju jedno drugo? John je poljubio Millie u čelo i ponovno pogledao onesviještenog čovjeka koji mu je prljao pod. "Sto se njemu dogodilo?" Millie se pridružila Emily za stolom pa uzdahnula: "Ona mu se dogodila, eto što." Pokazala je na Emily da naglasi tu činjenicu. "Johne, ne znam što ju je spopalo. Jednog se trenutka pokušavala stisnuti uza zid, a drugog je lupala mojom najboljom tavom po njegovoj glavi. Nešto što joj je rekao ju je pokrenulo." Travis se naslonio na stol, prekrižio ruke na grudima i zagledao se u Emily. Vidio je kako spušta pogled i kako joj se u obraze penje crvenilo. Nije mogao shvatiti zašto je odjednom tako plaha. "Emily, je li ti zbog nečega neugodno?" Odgovorila je neodređenim pokretom ramena. Nije imao blagog pojma što je ta gesta trebala značiti. Trenutak prije se ponijela poput divlje planinske mačke, spremna udarati tavom. Iako je Travisova pozornost bila na muškarcu koji joj je prijetio, uočio je odlučan izraz u njenim očima kad je stao ispred nje. Sada se ponašala poput žene koja bi na najmanji šum pala u nesvijest. John je stavio ruku na Millieno rame i toplo ga stisnuo. "Stavit ću veliki zasun na vrata prije nego što odem u krevet. Ne znam što bih učinio da ti se nešto dogodilo." "Nije mi neugodno. Sram me je. Namjerno sam ih provocirala." Travis je bio jedini koji je čuo Emilyn šapat. "Kako si ih provocirala?" "Izgubila sam strpljenje. Nisam trebala, jer sam time dovela Millie u opasnost." 65

GIGA

"Kako si to učinila?" upitao je John. "Nije to učinila, Johne", rekla je Millie. "Jesam. Izazvala sam ih", rekla je Emily. "Namjerno sam ih razljutila rekavši im kako mislim da su ružni." Travis je čučnuo kraj nje i uzeo joj ruke. "Pogledaj me", naredio je. Podigla je pogled. "Trebala sam ih pokušati smiriti, ali tako su me razljutili. Jedan od njih me nazvao kravicom." Na licu mu je zatitrao osmijeh. "Kravicom?" "To ju je pokrenulo", upala je Millie. "U očima joj se pojavio taj zao izraz čim ju je Carter nazvao 'zgodnom kravicom'." Emily je ispravila ramena. "Nijedna žena ne voli kad je nazovu kravom", izjavila je dostojanstveno. I Travis i John su se trudili da sakriju osmijeh. Millie je odmahnula glavom. "Mislim da ti je, na svoj način, dao kompliment. Nije te nazvao kravom, Emily. Rekao je da si zgodna kravica", podsjetila ju je. "Ispravi me ako griješim, ali nije li to ista stvar? Travise, meni u tome nije bilo ničega zabavnog. Čemu se smiješ?" "Tvom bijesu", odgovorio je. John je inzistirao da mora čuti svaki detalj, a Millie mu je rado udovoljila. Travis je slušao dok je vukao Smileya iz kuhinje i gurnuo ga u travu do Čartera. Pozornost mu se vraćala na Emily, a kad je završio sa svojim poslićem, naslonio se na dovratak i neprikriveno zagledao u nju. Nekoliko minuta prije se tresla, ali kad je primijetila kako je on pomno promatra, odjednom joj je postalo vruće. A i teško je disala. John joj je privukao pažnju kad je izvukao stolicu i sjeo kraj svoje žene. Emily ga je gledala kako svojom rukom pokriva Millienu. Ta topla gesta je u njoj odjednom izazvala tako divlju, bolnu žudnju za Travisom da je poželjela zaplakati. Nije mogla shvatiti što joj se 66

GIGA

događa. Nikada nije imala tako požudne, tjelesne osjećaje, a sada ih je proživljavala, ali kako je to bilo moguće? Zašto je žudjela za nečim što nikada nije iskusila? Emily je učinila grešku i pogledala uzrok svojih dvojbi. Pogled na njega je samo pojačao njene erotske misli i brzo je skrenula pogled. No, nije bila dovoljno brza. Bilo je dovoljno loše već to što gaje željela. Ono što je bilo još gore je da je bila sigurna da on to zna. Taman izraz u njegovim očima ju je uvjerio u to. Skočila je na noge, gotovo prevrnuvši stolicu. Rekla je samoj sebi da se mora nečim zaokupiti da prestane misliti na to čudnovato sanjarenje. Odlučila je da će počistiti nered, ali Millie je zastala u svom pričanju da joj kaže da sjedne. Bila je previše uznemirena za to, tako da je umjesto toga stala kraj vrata blagovaonice. Namjerno je pokušavala postaviti što veći razmak između sebe i Travisa. Nije ga se usudila ponovno pogledati, pa je glumila da ju svaka Milliena riječ nevjerojatno zanima. Bože, u toj kuhinji je bilo tako vruće. "Johne, što je tebe i Travisa toliko zadržalo?" upitala je Millie. ' "Imali smo pune ruke posla; to nas je zadržalo", odgovorio je John. "Corrigan mi je rekao da su se petorica muškaraca uputila ovamo, ali nije ih bilo pet. Bilo ih je osam i pokušavali su ući unutra, a svi osim dvojice su bili potpuno pijani. Nismo znali da su se dvojica prišuljala do stražnjeg ulaza. Svrbio me je prst da ih upucam, Millie." "Sto te je spriječilo?" upitala je. "Četvorica su bila na Travisu, svi u isto vrijeme. Napali su ga iz svih smjerova, a on je bio u sredini." Emilyne su se oči raširile i nije se mogla suzdržati da ne pogleda u Travisa. "Bio si u sredini? Nemaš ni ogrebotine." "Zato ga šake sigurno bole", upao je John. "Morao sam držati sačmaricu uperenu na druge huligane da ne pokušaju neku glupost. Bio je to pravi kaos, a jedino je Jednooki Jack u njemu uživao. 67

GIGA

Izgledao je kao da se ludo zabavlja. Mirno je sjedio na stepenici dok se nije sjetio da je vidio dvojicu kako idu iza kuće. Stigli bismo ranije da Jack nije bio toliko zauzet." Emily se sviđao način na koji je John ispričao priču. Mogla je zamisliti Jacka kako se veselo tapše po koljenu dok je gledao tuču i skoro je prasnula u smijeh. Taj čovjek je bio drukčiji od svih koje je ikad upoznala. "Drago mi je da se na kraju ipak sjetio", rekla je. "Nisi li me čuo kad sam te zvala, Johne?" upitala je Millie. "Dok se sva ta halabuka događala vani, kako sam te mogao čuti?" "Da niste ušli baš u onom trenutku, ne znam što bi se dogodilo", priznala je Emily. "Dobro si se branila", rekao joj je. "Millie, tako mi je žao što sam te uplašila." "Nisi me uplašila, ali si me iznenadila. Zaboravila sam na tavu dok mu je nisi tresnula u glavu." "Travise, bolje da je smjestimo u sobu u kutu", rekao je John. "Nitko ne može do nje doći kroz prozor, a pretpostavljam da ćeš čuti ako se netko bude kretao po hodniku. Ne vjerujem da će se ona dvojica spavalica toliko otrijezniti da krenu potražiti Emily, ali mislim da ne bismo trebali riskirati." "Hoćeš li dopustiti Murphyjima da prespavaju ovdje večeras?" upitala je Emily. "Samo onoj dvojici koji nisu pijani", rekao je John. "Smjestit ću ih u suprotni dio kuće, tako da se ne moraš brinuti. Travis će biti u susjednoj sobi." Johnova posljednja izjava ju nije ni najmanje utješila. Pomisao da će joj Travis biti tako blizu je za nju bila gotovo isto tako opasna kao daje Smiley u susjednoj sobi. Naravno, Travis ju neće povrijediti, a neće ju ni napasti, ali zapravo ne bi ni morao, zar ne? Sama pomisao da bude sama s njim joj je budila lude misli i čula je kako zvona na uzbunu u njenoj glavi glasno zvone. 68

GIGA

Travis se odmaknuo od vrata. "Pokazat ću joj gdje joj je soba", rekao je, potpuno zanemarivši Emilyno odmahivanje. Uhvatio ju je za ruku i poveo je u blagovaonicu. Pokušala se izvući iz njegovog stiska, ali ga je on samo pojačao da joj bude jasno da ju neće pustiti. Jack je stajao pokraj ulaza čekajući Emily. "Sada idem", najavio je. Emily mu se nasmiješila. "Još jednom ti hvala što si pristao sudjelovati u mojoj igri." "Želim Vam stisnuti ruku prije nego što odem", promrmljao je. "Pusti je na trenutak, Clayborne. Neću je ukrasti." Travis mu je udovoljio. Gledao je kako se rukuju i primijetio izraz iznenađenja na Emilynom licu. Jack se nagnuo prema njoj, nešto joj šapnuo pa se odmaknuo. "Mogli bismo se uskoro vidjeti", predvidio je. Nabio je šešir na glavu i protutnjao kroz vrata. Emily je požurila zaobići Travisa prije no što je opet zgrabi. Sagnula se da pridigne rub suknje i krenula na gornji kat. Travis ju je pratio u stopu. "Što ti je rekao?" Stigla je do vrha, okrenula se i ispružila ruku. Travis je ugledao pet dolara i počeo se smijati. "Znao sam da si očarala Jacka, ali uopće nisam pomislio da bi ti mogao vratiti novac." "On je drag čovjek." Izgledao je nervozno. "Ne, nije. On je čangrizavi stari jarac. I smrdi poput jarca. Ali ti mu se sviđaš." "I on se meni sviđa", uvjerila ga je. Pošto je on stajao stepenicu niže, gledali su se gotovo oči u oči. Sve o čemu je mogla razmišljati je bilo da mu padne u zagrljaj i poljubi ga. Emily je u tom trenutku shvatila da zuri u njegova usta. Dragi Bože, sigurno je znao što ona misli. Svemu je on bio kriv, zaključila je. Da nije tako zgodan, sigurno ne bi imala takve pomisli o njemu. 69

GIGA

"Umorna sam", izbrbljala je. "Nije ni čudo. Imala si pune ruke posla s onim pijancima u kuhinji." "Bojala sam se." "Nema ničeg lošeg u strahu. Upotrijebila si mozak." Pitala se gdje joj je, dovraga, sada mozak. Travis ju je pretvarao u nervoznu glupaču, a ako se ne makne od njega ubrzo, Bog zna što bi mogla učiniti. Brzo se okrenula. "Ne moraš me pratiti do sobe. Sama ću je naći." Ako je i primijetio da joj se glas trese, nije ništa rekao. Uzeo ju je za ruku i poveo mračnim hodnikom do posljednjih vrata u redu. Njegova se ruka očešala o njenu kad se nagnuo da joj ovtvori vrata. "Tvoji kovčezi su vjerojatno unutra." "Da, vjerojatno", odgovorila je, ne znajući što drugo da kaže. Travis je pogledao unutra i kimnuo glavom. "U kutu su kod prozora." "Tvoji kovčezi", objasnio je kad je ugledao njen zbunjeni izraz lica. Pokušala se sabrati i požurila je unutra. Travis je ostao na pragu sobe. Znao je da bi sada trebao zatvoriti vrata i otići. No, nije se mogao natjerati da se pomakne, a, Bože pomozi, ni on nije mogao s nje skinuti pogled. Stajala je previše blizu krevetu, a na um su mu padale svakakve mogućnosti. Njegov se glas pretvorio u šapat. "Ako nešto zatrebaš, zovi me." "Hvala ti." "Laku noć, Emily." "Laku noć, Travise", šapnula je. Još uvijek se nije pomaknuo. Malo mu se približila. "Vruće je ovdje, zar ne?" "Je li ti vruće?" "Da." 70

GIGA

"I meni." "Gdje ti spavaš?" "Blizu", odgovorio je. "Čut ću te ako me budeš zvala." "Neću te zvati." "Ali ako budeš..." "Čut ćeš me." "Da." "Pokušat ću da te ne uznemirujem." Njegov je osmijeh bio prokleto privlačan. "Emily, već si me uznemirila, a sudeći po tome kako me gledaš, i ti si uznemirena." Nije se pokušala praviti da ne zna o čemu priča. Zakoračila je prema njemu u istom trenutku kad je on zakoračio prema njoj. Odjednom se našla u njegovu zagrljaju i ljubila ga svom strašću koju je imala u sebi. Jedan poljubac joj nije bio dovoljan. U očajničkoj želji da mu se što više približi, obgrlila mu je vrat. Njeni su prsti prolazili kroz njegovu kosu dok su njegove usne razdirale njene. Nije je se mogao zasititi. Podignuo ju je tako daje bila potpuno priljubljena uz njega, ali osjećaj koji je želio je bio prigušen njihovom odjećom. Frustrirano je uzdahnuo i počeo je svlačiti, ali mu usne ni na trenutak nisu napuštale njene. Bila je tako vruća i željna, i Bože, kako mu se sviđao , njen okus! Raskopčao joj je košulju i strgnuo joj grudnjak. Ruke su mu se našle na njenim grudima i počeo ih je milovati. Osjećaj njene meke kože pod njegovim rukama ga je naveo da još više izgubi kontrolu. Tako ga je uzbudila da više nije mogao razmišljati. Želio ju je više nego što je ikada želio ijednu drugu ženu. Zalupio je vrata nogom, prisilio se da se odvoji od nje i tada joj nedvosmisleno rekao što želi. "Da ili ne, Emily?" upitao je zahtjevno. Nije htjela donijeti odluku. Silio ju je da postane odgovorna za svoja djela, a radije bi htjela da je jednostavno obori s nogu. Kad je

71

GIGA

priznala istinu, to joj je pomoglo da se sabere. Odgurnula ga je i odmahnula glavom. "Ne, ne smijemo. Želim to, Travise, ali ne bi bilo u redu." Ubrzano je disala i nije mogla doći do daha. Frustrirano je provukla prste kroz kosu. Njegova vlastita frustracija ga je navela da ljutito upita: "Zbog O'Toolea?" "Koga?" Stisnuo je zube. "Čovjeka za kojeg ćeš se udati." Primijetila je da joj je košulja raskopčana i panično je opet zakopčala. "Bila sam moralna prije no što sam tebe upoznala, Travise. Ne znam što mi se dogodilo." "Dogodila ti se požuda. Samo to, Emily." "Nemoj se ljutiti na mene." "Ne ljutim se. Nisam trebao dopustiti da odemo ovako daleko." Otvorio je vrata i okrenuo se. N/ "Željela si me, zar ne?" "Znaš da jesam." Vidio je suze u njenim očima, ali je bio nemilosrdan. "Znaš što ja mislim? Kad budeš u krevetu s OTooleom, mislit ćeš na mene." Izrekavši to proročanstvo, zalupio je vratima.

72

GIGA

OSMO POGLAVLJE Mrzila ga je zbog toga što je imao pravo. Nikada ga neće moći zaboraviti, a ako se uda za Clifforda OToolea, mislit će na Travisa svaki put kad je on dotakne. Naravno, taj brak će biti farsa. Gospodin O'Toole će biti nesretan kao što će i ona biti nesretna, iako vjerojatno ne više nego što je bila sada. Nemirno se vrpoljila u velikom krevetu dok je razmišljala kako je zakomplicirala stvari. Željela je za to okriviti Travisa, ali je bila dovoljno iskrena da prizna daje za sve kriv njen povrijeđeni ponos. Kad ju je Randolph ostavio pred oltarom, Emily je bila tako zaprepaštena i ponižena da se odmah zaletjela u nove zaruke. Randolphova izdaja ju nije jako pogodila. Nikad ga nije voljela, a njen glupi ponos i tvrdoglavost su joj priječili da to prizna. Kakva je budala bila. Sjetila se kako se hvalila roditeljima da je ona sama odgovorna za svoju budućnost i nitko drugi. Zaista je vjerovala da može upravljati vlastitom sudbinom, a to je i pokušala učiniti, s katastrofalnim posljedicama. Sve se preokrenulo u manje od tjedan 73

GIGA

dana, zahvaljujući Travisu. Njena se sudbina definitivno otela kontroli, a sve zbog toga što se zaljubila u pogrešnog čovjeka. Kako joj se tako nešto moglo dogoditi tako brzo? Ljubav bi se trebala razvijati s vremenom, zar ne? Nitko se zaista nije zaljubio na prvi pogled. Zašto bi ona morala biti drukčija? Travisova privlačnost nije bila važna. Nije htjela dopustiti da to krene dalje i pokušala se uvjeriti daje to samo zaluđenost i ništa više. Sjetila se da je on to nazvao požudom, a pomislila je da bi ga najradije zbog toga tresnula Millienom tavom. Možda bi onda osjetio bol koju joj je nanosio. Bila je zaprepaštena svojim nemoralnim mislima. Nikada prije nije tako razmišljala. Doduše, prije nije poznavala Travisa, a to dvoje se činilo povezanim. On je bio kriv što je ona bila nesretna, jer ne samo da joj je pokušao ukrasti srce, već ju je pretvorio i u goropadnicu s kriminalnim nagonima. Dok je Travis izlazio iz njene sobe, bavila se mišlju da ga upuca u stražnjicu; bila je sigurna da mu je tamo mozak. Emily je odbacila pokrivače, izašla iz kreveta i počela koračati sobom. Sto će, zaboga, učiniti s gospodinom O'Tooleom? Naravno, nije se mogla udati za njega, ali što će mu reći? Razmišljala je o tome da mu napiše pismo i kaže mu da se predomislila, ali je tada zaključila da je hladno, formalno pismo kukavički izlaz iz problema. Njoj se 100 Julie Garwood nije svidjelo pismo koje je dobila od Rudolpha i Barbare, a iskreno je sumnjala da bi se njeno svidjelo gospodinu OTooleu. Sviđalo joj se to ili ne, morat će se suočiti s njim. Molila se da će pronaći prave riječi da se on ne naljuti previše na nju i da se ne osjeti izdanim. Šapat u hodniku joj je privukao pažnju. Na prstima je došla do vrata, naslonila se na njih i začula zvuk poput natezanja pištolja. U hodniku su bila dva muškarca, možda i tri. Jedan od njih je bio Travis jer je prepoznala njegov šapat. Tko god daje razgovarao s njim, otišao je u priličnoj žurbi i nije pokušavao biti tih. Čula je kako njegove 74

GIGA

čizme odzvanjaju na drvenim stepenicama. Tada je začula kako su se zalupila vrata. No, nije čula da je Travis otišao. Cijelu minutu se borila sa znatiželjom, a onda je odlučila saznati što radi. Polako je počela pritiskati kvaku kad joj se obratio: "Vrati se u krevet, Emily." Tiho je kriknula i poskočila na mjestu. Otvorila je vrata, zaboravivši da na sebi ima samo spavaćicu. Kad je ugledala Travisa, zakoračila je unatrag. Bio je točno ispred vrata, ispružen na stolici. Glava mu je bila naslonjena na dovratak, a noge su mu bile ispružene. Nije ga morala pitati što radi. Bilo joj je jasno. Bože, kako da ga ne voli? Bio je budan cijelu noć samo da bude siguran da je ona na sigurnom. "Travise, imam zasun na vratima. Ne moraš se brinuti za mene." "Vrati se u krevet." "Hoćeš li se, molim te, okrenuti i pogledati me? Pokušavam ti objasniti da..." Nije joj dopustio da završi. "Jesi li u spavaćici?" Pitanje ju je zateklo. "Da." "Nećeš biti u njoj dugo ako se okrenem. Želiš li da budem precizniji?" "Ne. Laku noć, Travise." Zatvorila je vrata i naslonila se na njih, a na oči su joj navrle suze. Nije smjela plakati, rekla je sama sebi. Bila bi prebučna, a onda bi on saznao, ili bar naslutio groznu istinu. Bila je zaljubljena u njega. Emily se te noći nije naspavala, ali se ipak osjećala svježe kad je ujutro sišla. Tijekom noći je donijela nekoliko trenutačnih životnih odluka i prvi put u dugo vremena je osjetila da ponovno sama upravlja svojim životom. Sve od fijaska s Randolphom donosila je brzoplete odluke, ali je napokon došla pameti. Osjetila je olakšanje što je 75

GIGA

shvatila kakvu bi užasnu grešku učinila kad bi se udala za Clifforda O'Toolea. Istovremeno ju je boljelo srce jer je znala da će morati ostaviti Travisa. Nikad neće saznati što je osjećala za njega. Nije bio tip za ženidbu, a kad bi mu rekla da ga voli, samo bi mu bilo neugodno. Mogao bi prema njoj osjetiti sažaljenje, a ta ju je pomisao užasavala. Sto god da se dogodi, bit će vesela u njegovoj blizini. Imat će vremena za plakanje kad bude putovala kući. Travis neće vidjeti nijednu suzu. "Nije li lijep dan, Millie?" rekla je kad je ušla u kuhinju. "Dobro jutro, Travise", dodala je kad je vidjela kako stoji kod stražnjeg ulaza. Mrzovoljno joj je kimnuo i promumljao nešto što se moglo shvatiti kao pozdrav. Očito je bio loše volje, a ona se odlučila pretvarati da to ne primjećuje. Millie joj je poslužila veliku porciju zobene kaše. Emily ju ju posula šećerom i pojela do kraja, a popila je i dvije čaše mlijeka. Ni Millie nije bila dobre volje. Njen je pogled prelazio s Emily na Travisa, a s vremena na vrijeme bi promrmljala nešto sebi u bradu i zatresla glavom. Čim je Travis otišao osedlati konje, sjela je kraj Emily. "Još uvijek si naumila otići do Golden Cresta?" "Da", odgovorila je. "Alija..." "Za miloga Boga, ne budi tako tvrdoglava. Čeka te nesretan život ako se udaš za pogrešnog čovjeka." Emily se nagnula i potapšala joj ruku. Millieno negodovanje i briga su joj bili dragi. "Neću se udati za Clifforda O'Toolea." Millie je podigla glavu. "Nećeš?" "Ne, ali dugujem mu to reći licem u lice." "Glupost." "To je jedini pravi način", ustrajala je Emily. "Zna li Travis za ovo?"

76

GIGA

Odmahnula je glavom. "Reći ću mu poslije, kad bude bolje raspoložen. Osim toga, ako mu kažem sad, možda me neće odvesti u Golden Crest, a gospodinu O'Tooleu zaista dugujem objašnjenje zašto sam se predomislila." John je ušao u kuhinju sa kovčezima. "Odnijet ću ih Travisu", rekao je i izišao kroz stražnja vrata. Emily je primijetila da Travis već vodi konje iz staje. Ustala je i okrenula se prema Millie. "Hvala ti što se brineš za mene." "Zato postoji prijateljstvo, zar ne?" Emily su zasuzile oči. "Da", složila se. "Hoćeš li navratiti na povratku?" "Pokušat ću", obećala je. Millie ju je potapšala po ramenu. "Imaš dobro srce, djevojko. Nemoj nikome dopustiti da ti kaže drukčije." Emily se osjećala kao da napušta najbolju prijateljicu. Požurila je van prije no što počne plakati. Zastala je dovoljno dugo da zahvali Johnu, a tada potrčala do Travisa. John i Millie su promatrali kako odlaze. Jahali su već gotovo sat vremena kad je Emily prekinula šutnju i upitala Travisa: "Koliko još ima do Golden Cresta?" "Dosta", rekao je. "Žuriš se?" "Da", započela je. Htjela mu je reći da, što prije stignu do odredišta, prije će i otići, ali omela ju je njegova psovka. "Prokletstvo." "Molim?" "Prokletstvo", opet je promrmljao. Raspoloženje mu se očito nije popravilo. Pričekala je nekoliko minuta pa ponovno progovorila: "Htjela bih te zamoliti da mi učiniš uslugu." 77

GIGA

"Ne." Ignorirala je njegov odgovor. "Kad stignemo u Golden Crest, voljela bih da mi ne proturječiš. Bez obzira što budem govorila gospodinu O'Tooleu, slaži se. U redu?" "Opet ćeš odglumiti bespomoćnost, zar ne? Ukoliko nije totalni idiot, a mislim da jest, prozrijet će tvoje glumatanje." Frustrirano je uzdahnula. "Hoćeš li se pokušati složiti sa mnom? I da se nisi usudio ponovno me nazvati luđakinjom", dodala je kad se on okrenuo i pogledao je onim 'ti si luda' pogledom. "Ali, kad je tako, Emily..." "O, i nemoj me zvati Emily pred njim." "O, da, luda si." Odbila se svađati. Pomislila je da bi mu možda trebala ispričati svoj plan, ali je onda odlučila da neće jer je bio tako užasno raspoložen. Osim toga, bila je gotovo sigurna da bi Travis okrenuo konje i krenuo natrag u Pritchard kad bi saznao da namjerava reći O'Tooleu da se neće udati za njega. Ne bi shvatio koliko joj je važno reći mu to licem u lice, a ne porukom. Nikad ne bi mogla biti tako okrutna. Iz vlastitog je iskustva znala kakav je to osjećaj. Emily je ostatak puta provela u brizi. Nadala se da gospodin O'Toole nije nagao jer je na pomisao o otvorenom sukobu osjetila mučninu. Kako su se bližili kraju puta, bila je tako nervozna da su joj se ruke vidljivo tresle. Kad su prošli zavoj, Travis je ugledao kako kroz grane drveća viri sačmarica uperena u njih. Emily je ugledala trošnu kolibu koja se nakrivila usred prljavog dvorišta i namrštila se. Gdje je bila velika kuća gospodina O'Toolea? U pismu joj je napisao da se njegov dom ugnijezdio među oblacima na vrhu planine. Pošto su stigli do najvišeg dijela planine, mogla je zaključiti samo jedno. Travis je očito negdje

78

GIGA

krivo skrenuo i lijepa je kuća gospodina O'Toolea zacijelo bila s druge strane. "Emily, približi mi se. Učini to odmah." Ton njegovog šapta nije zvučao šaljivo. Približila mu se, ali nije bila uznemirena dok ga nije pogledala i ugledala mračan izraz njegovog lica. "Je li sve u redu?" šapnula je. "Možda." Pozorno je promatrao drveće na zapadnoj strani. Nešto ga je očito zaokupilo. Emily se nagnula u sedlu i pogledala uokolo. Još uvijek nije mogla primijetiti ništa sumnjivo i zaključila je da je on samo previše oprezan. Ponovno je pogledala kolibu kad su se vrata bučno otvorila, a smiješno obučen muškarac je požurio van. Raširila je oči jer do tada zaista nije ugledala nikoga poput njega. Bio je visok, mršav i tako prljav da se lako mogao stopiti s blatom oko sebe. Nosio je smiješni formalni cilindar, crvene naramenice iznad zamrljane potkošulje i smeđe hlače. Gledala je kako nateže naramenice dok joj se približavao. "Dobri Bože", šapnula je. Travis je pričekao da čovjek stigne do sredine dvorišta prije no što ga je zaustavio. "Reci prijatelju da spusti sačmaricu ili ću ga ubiti." Stranac nije volio da mu se naređuje. Stisnuo je oči i cijelu minutu zurio u Travisa prije nego što je napokon popustio. "Silazi s drva, Roscoe", viknuo je pa obratio pažnju na Emily. "Jesi li ti Finneganica?" Travis joj nije dao vremena da odgovori. "Tko si ti?" upitao je čovjeka. Pogled mu je prelazio s Travisa na Emily. Pomislila je da pokušava odlučiti hoće li lagati ili reći istinu. Bio je tako odvratan da ju je

79

GIGA

podsjećao na štakora. Svaki put kad bi ju pogledao, osjetila je kako joj se steže želudac. "O'Toole. Clifford O'Toole. Je li ovo naša mladenka?" Emily je duboko udahnula. Bože, štakor i Clifford O'Toole su bili jedan te isti čovjek. "Ne, ja nisam vaša mladenka", izvalila je. "Naša mladenka?" upitao je istovremeno Travis. "Dijelimo je", objasnio je Clifford nemarno. "Braća to rade", dodao je slegnuvši ramenima, a Emily se mogla zakleti da je ugledala bubu kako gmiže iz njegova šešira. "Koliko braće?" upitao je Travis istim blagim tonom. "Samo Roscoe i ja", odgovorio je pa ponovno zaustavio pogled na Emily. "Ti si ta, zar ne?" Panično je odmahnula glavom. "Ne", rekla je. Shvatila je da to nije bio odgovor kojeg je želio čuti. Njegova je ruka krenula prema pištolju za pojasom. Clifford je brzo pogledao Travisa pa se iznenada predomislio. Ruka mu se vratila na isto mjesto. "Tko si onda?" Ispravila je ramena, ponosno ga pogledala i rekla: "Ja sam žena Travisa Claybornea." Ako je Travis i bio iznenađen njenom laži, nije to pokazao. Njegova je pažnja bila usmjerena na brata, Roscoea, koji je sada trčao prema Cliffordu. Emily je bila previše potresena da bi ga pogledala. Odjednom je shvatila što je Clifford htio reci. Dvojica braće su namjeravali dijeliti istu ženu. Samo razmišljanje o tome ju je tjeralo na povraćanje. Nastavila je zuriti u odvratnog štakora ispred sebe. Kako je htjela prasnuti na njega što joj je lagao u pismima! Odmahnula je glavom. Ne, oni joj to nisu mogli pisati. Pisma je napisao otmjeni gospodin, a bilo je očito da Clifford nema nijedne 80

GIGA

otmjene kosti u tijelu. Naravno, nije mogao pisati ni poeziju, a ona je iskreno sumnjala da on uopće zna čitati ili potpisati vlastito ime. Bože, u što se to uvalila? Tada je učinila grešku i pogledala Roscoea. Nalikovao je bratu, a bio je isto toliko i prljav. Ipak nije nosio cilindar. Oko glave je poput turbana omotao crveni svileni šal, a po ponosnom smiješku je zaključila da on misli daje vrlo elegantan. Emily je htjela što brže otići. Roscoe je izgledao zlobno i odvratno, ali Clifford je bio još gori. Plašio ju je. Naježila se kad je primijetila izraz njegovih očiju. Travis je također htio otići, ali trenutačno je imao pune ruke posla. Znao je da na njih vreba još barem jedan čovjek. Pokušavao ga je uočiti, a istovremeno i paziti na Roscoea i Clifforda. "Ako nisi naša, što radiš ovdje?" upitao je Clifford. "Pogrešno smo skrenuli", lagala je. "Travise, moramo ići." "Nemojte se žuriti", rekao je Clifford. "Ako ona nije naša žena, gdje je onda ona prava?" upitao je Roscoe brata. "Jeste li sreli ženu koja se preziva Finnegan?" upitao ju je Clifford. Htjela je zanijekati, ali onda se predomislila. Ako su mislili da je njihova nevjesta na putu, mogli bi lakše pustiti nju i Travisa da odu mirno. Po izrazima njihovih lica je znala da to baš i nije vjerojatno, ali to joj je bila jedina nada i odlučila ju je iskoristiti. "Zapravo, moj muž i ja smo doista sreli ženu po imenu Finnegan. Kako je ono rekla da se zove? Barbara? Ne, nije. Emily", dodala je kimnuvši glavom. "Je li zgodna?" upitao je Roscoe. "O, da, vrlo je zgodna." "Gdje ste je sreli?" upitao je Clifford. "Upravo smo odlazili od Perkinsovih kad je stigla. Njen pratitelj će vam je vjerojatno dovesti sutra." 81

GIGA

"Samo jedan čovjek sa sačmaricom je s njom?" želio je znati Clifford. Emily je kimnula glavom. "Da, a sjećam se i kako se zove. Daniel Ryan. Možda ste čuli za njega." Braća su odmahnula glavama. "Ne sjećamo ga se", rekao joj je Roscoe. "Zašto misliš da ga znamo?" "Zato što ima popriličnu reputaciju", rekla je Emily. Nastojala je suzbiti drhtanje u glasu i molila se da oni to ne primijete. Kad bi znali kako je uplašena, mogli bi zaključiti da laže i igra bi bila gotova. "On je državni šerif." Clifford se namrštio. Roscoe je pljunuo. "Serif dolazi ovamo?" promrmljao je Roscoe svom bratu. "Ne sviđa mi se to." "Ni meni", rekao je Clifford. Travis nije obraćao mnogo pažnje na razgovor. Pogled mu je još uvijek bio usmjeren prema drveću, tražeći neprijatelja. "Možda nabavimo dvije nevjeste", šapnuo je Roscoe dovoljno glasno da su ga i Travis i Emily mogli čuti. Clifford je kimnuo, a iz pogleda koji je uputio Travisu se moglo zaključiti da se već odlučio. Travis je ugledao srebrni odbljesak s jednog drveta baš u trenutku kad je Clifford viknuo: "Upucaj ga, Giddy." Travis je izvukao pištolj i opalio još i prije no što je Clifford završio rečenicu. S drveta se začuo krik, grana je pukla, a svi osim Travisa su se okrenuli i vidjeli kako pomagač pada na zemlju. Clifford i Roscoe su bili dovoljno pametni da ne posežu za oružjem. Roscoe je ispustio sačmaricu i dignuo ruke u zrak, ali je Clifford tvrdoglavo držao ruke još uvijek blizu pojasa. "Ubio je Giddya", promrmljao je Roscoe. "Za tim nije bilo potrebe", rekao je Clifford.

82

GIGA

Braća su izmijenila pogled i polako su se počeli udaljavati jedan od drugoga. Zastali su kad je Travis napeo pištolj. "Kreni dolje", rekao je Travis Emily. Nije morao dvaput ponoviti. Toliko se bojala da je gotovo ispustila uzde dok je okretala konja. Travis ju ni na trenutak nije pogledao otkako je primijetio zlikovca koji se skrivao na drvetu. Sada je pokušavao uočiti još braće koji su možda vrebali na njih čekajući priliku da ga zaskoče. Ali, nije ih mogao naći, a vrijeme je odmicalo. Prisilio je Roscoea i Clifforda da bace oružje u jarak, a tada im naredio da isto učine i s čizmama. Onda im je naredio da legnu potrbuške s rukama iza glave. Još uvijek nije skidao pogleda s njih, puštajući konja da polako krene nizbrdo, dok ih je još uvijek držao na nišanu. Nije se okretao sve dok mu braća nisu nestala iz vida, a onda je natjerao konja u galop. Stigao je Emily i udario njenog konja tako da je i on počeo galopirati. Namjerno je jahao iza nje da joj može štititi leđa, a zato je bio laka meta. Metak gaje iznenadio. Osjetio je hitac u leđa. Prokletstvo, zaista je peklo. Osjetio je kako se naginje u stranu i posljednjim se snagama nagnuo naprijed. Zgrabio je uzde lijevom rukom i pokušao se okrenuti da zapuca. Bio je preslab da podigne oružje. Emily je zastala da mu pomogne. Pokušao joj je reći da se nastavi spuštati, ali jedino je mogao procijediti "Ne." U trenu se našla kraj njega i uzela mu oružje. Pokušao se usredotočiti na nju, ali crnilo pred očima je to učinilo nemogućim. Znao je daje samo pitanje sekunde kad će se onesvijestiti i očajnički je želio da ona prvo odjaše u sigurnost. "Odlazi odavde", šapnuo je. "Čekaj", povikala je Emily. Posegnula je za njegovim uzdama i prisilila njegovog konja da krene prema drveću blizu malog brežuljka. Dok su jahali među visoke borove, oko njih su zujali meci. Konji su još jednom skrenuli dok se nisu zaustavili na rubu strme stijene. Travis se pokušao uspraviti, ali je 83

GIGA

shvatio da je to bila greška kad je pao. Cuo je kako Emily uzvikuje njegovo ime sekundu prije no što je utonuo u tamu. Emily je skočila na zemlju i potrčala prema njemu. "Ustani, Travise", molila je. "Molim te, Bože, ne daj da umre." Ležao je na boku, a glava mu je bila udarila u stijenu. Svuda oko njega je bilo krvi. Kleknula je pored njega i nježno ga okrenula da mu može vidjeti leđa. Vrisnula je. Bio je to glasni, očajnički vrisak i nešto u njoj kao daje eksplodiralo. Bila je ispunjena tolikim bijesom da je jedva mogla misliti. Jedan se metak odbio od stijene. Emily se u istom trenutku sabrala. Vratila je Travisov pištolj za njegov pojas tako daje imala obje ruke slobodne. Provukla je ruke ispod njegovih pazuha i počela ga vući prema sigurnosti. Nastojala je stići što dublje u šumu. Tada je ugledala udubinu između stijena i krenula u tom smjeru. Tamo im nitko nije mogao prići s leđa, a nisu ih mogli napasti ni sa strane. Morat će im prići s prednje strane, a onda će ih upucati poput bijesnih pasa, što su i bili. Nije znala odakle izvire njena snaga, ali je mislila da joj možda Bog pomaže. Dovukla je Travisa u udubinu, okrenula ga na bok i uzela njegov pištolj. Roscoe ih je prvi napao. Upucala ga je u bedro. Bijesno je kriknuo i odšepao natrag. "Kuja me pogodila, Clifforde", zarežao je. Sad je moram ubiti." "Jesi li teško ranjen?" doviknuo je Clifford. "Krvarim k'o svinja, ali rana je samo površinska. Moram je ubiti." "Ne dok se ne izmijenjamo na njoj", viknuo je Clifford. "Dobro ćemo je unakaziti." Braća su se nastavila dovikivati. Pokušavali su je zastrašiti jer je svaki detaljno opisivao što će joj učiniti. No, već je bila uplašena do te mjere da ništa što su oni mogli reći to nije moglo pogoršati. Sve dok su se povici čuli iz daljine, znala je da su ona i Travis sigurni. Spustila je pištolj na zemlju, podigla suknju i rasparala podsuknju da može 84

GIGA

napraviti zavoj. Cijela je Travisova košulja bila krvava. Rasparala mu je košulju, ugledala malu rupicu na lijevoj strani leda i primijetila daje metak izašao na drugu stranu. Leđa su mu bila oblivena krvlju. Pritisnula je zavoj na ranu, a drugim ga je zavojem učvrstila. Vika je odjednom prestala. Emily je zgrabila pištolj i čekala. Sekunda se činila poput sata. Roscoe je promolio glavu iz grana drveta. Sklonio se prije no što ga je uspjela naciljati. "Čuči između stijena", viknuo je bratu. "Jedino joj možemo prići ravno. Ubit će nas." "Ne brini, uhvatit ćemo je", doviknuo mu je Clifford. "Hoćemo li je glađu prisiliti da izađe otamo?" "Ne, napast ćemo je tijekom noći. U mraku nas neće vidjeti." Emily se ponovno počela moliti. Znala je da su im šanse da prežive minimalne, ali ako im Bog bude voljan poslati pomoć, neće se buniti. Ako je njegova volja bila da jedno od njih umre, molila se da to bude ona. Za sve ovo je ona bila kriva, a Travis je bio dobar, častan čovjek. Nije zaslužio da umre na ovakav način. Činilo joj se da joj Bog nije odgovorio na molitvu satima, a Clifford i Roscoe su je neprestano izazivali svojim povicima. A onda je Bog ipak odlučio odgovoriti. Shvatila je daje u svojoj molitvi trebala biti preciznija. Poslao joj je Jednookog Jacka. "Gospođice Emily, jeste li dobro?" Čula je šapat podno stijene. "Tko je to?" šapnula je. Nitko joj nije odgovorio dok nije ponovila pitanje. "Ja sam - Jack." "Jack? Jesi li to zaista ti?" "Upravo sam rekao da jesam." "Nalaziš li se ispod stijena?"

85

GIGA

"Ležim na rubu. Ne brinite; nitko ne može proći ovuda, a da ne padne u kanjon." "Jack, braća O'Toole nas žele ubiti." "Shvatio sam to kad sam čuo pucnjeve. Ne mogu doći do vas, gospođice Emily." "Molim te, možeš li se vratiti i dovesti pomoć? Travis je pogođen u leđa." "Onda će umrijeti", šapnuo je Jack. "Ne", vrisnula je očajno. "Ne morate se derati na mene." Ćula je tvrdoglavost u njegovu glasu i znala je da ustaje. Bože, nije imala vremena za ovo. Nije li Jack shvaćao kako je situacija bila opasna? "Žao mi je", šapnula je. "O, Jack, tako mi je žao. Hvala ti što si nas pratio." "Nisam to učinio za njega. Učinio sam to za Vas. Očarali ste me, gospođice Emily, i došao sam ovamo da Vam iznesem svoje namjere." "Jack, sada nije vrijeme za to", viknula je. "Molim te, dovedi nam pomoć." "To će Vas koštati. Želim natrag svojih pet dolara i još pet da mogu kupiti odjeću u kojoj ću Vam udvarati. Nemojte misliti da Vas želim oženiti; hoću nešto drugo." Zatvorila je oči. Nije htjela gubiti vrijeme pričajući, ali upoznala je Jacka dovoljno dobro da shvati da ga se ni na što ne može siliti. Otići će dovesti pomoć kad bude spreman i ni sekunde prije. "Zar ne želite znati što hoću?" "Da, Jack, reci mi što hoćeš." Zvučala je panično. Nije se mogla svladati. "Želim da večerate sa mnom u hotelu u Pritchardu. Morate se osloniti na moju ruku i dopustiti mi da Vas uvedem u blagovaonicu, a ne smijete ustati i otići prije no što ja odem. Dogovoreno?" 86

GIGA

"Dogovoreno." "Onda idem." "Požuri, Jack, i budi oprezan." Travis je zastenjao, ali nije smjela skrenuti pogled na njega dovoljno dugo da vidi jesu li mu oči otvorene ili zatvorene. "Sve će biti u redu, Travise", šapnula je. Clifford se naglo zaletio prema njoj. Nije imala vremena ni napeti pištolj, a on je već bio na drugoj strani, među stijenama, vrlo blizu. Morala je pištolj uhvatiti objema rukama da ga održi stabilnim. Ispružila je ruke ispred sebe. Suze su joj letjele obrazima, ali nije imala vremena da ih obriše. Morala se usredotočiti, i, što je bilo još važnije, pomoliti se. Travis je otvorio oči i pogledao je. Ugledao je pištolj u njenim rukama, čuo njen jecaj i više od svega ju je želio zagrliti i utješiti. Nije se mogao pomaknuti. Znao je da nešto nije u redu, ali nije mogao shvatiti što. Pomislio je da se zacijelo na nešto ubo, a što god je to bilo, peklo je poput vatre. Pokušao se usredotočiti na mjesto gdje je ležao. Emily je sjedila ispred njega, naslonjena leđima na njegova prsa. U prašini su se nazirala dva traga, a o tome je dugo morao razmišljati dok nije shvatio da je tuda netko zacijelo vukao nešto teško. Odvukla ga je u sigurnost. Bože, sjećanje mu se tako jasno vratilo. Bio je ranjen, a Emily je sjedila ispred njega da ga zaštiti. Braća O'Toole su zacijelo još ovdje, a Emily se mora sama boriti protiv obojice. Trebala je pobjeći. Prošaptao je njeno ime i prisilio se da ostane budan. "Emily, što to radiš? Moraš otići." Odgovorila je ne okrećući se. "U redu je, ljubavi. Možeš zaspati, ja ću te braniti." Tko je branio nju? Ne, ne, to nije bilo u redu. Znao je da je mora zaštititi i, o, Bože, nije htio zaspati. Želio joj je uzeti pištolj iz ruku i 87

GIGA

upucati kujine sinove zato što su je rasplakali. Tada je opet stiglo crnilo i povuklo ga u tamu. Emily nije znala koliko dugo sjedi nadajući se i moleći. Situacija je postajala beznadna. Približavao se sumrak, a ona je sumnjala da će pomoć stići prije mraka. Podsjetila je Boga da njemu beznadne situacije ne predstavljaju problem. Iako nije znala što će se dogoditi, bila je spremna na najgore. Samo ju je jedna misao održavala. Umrijet će štiteći čovjeka kojeg voli.

DEVETO POGLAVLJE Travisa je probudio zvuk pucnjave. Dugo je prikupljao snagu da otvori oči, a kad je napokon uspio, iznad sebe je vidio plavetnilo neba. Odjednom se nebo počelo micati. Nije shvaćao što se događa. Zatvorio je oči i pokušao se usredotočiti na šapat koji je mogao čuti. Kad je uspio izoštriti pogled, ugledao je kako se nad njim nadvija muškarac...krupan muškarac plavih očiju. Je li to bio Cole? Ne, nije to bio njegov brat. Bio je to netko drugi. Stranac gaje micao. Travisova se glava spustila na grudi, ali oči su mu ostale otvorene. Začuđeno se zagledao u blistavi zlatni predmet kojeg je stranac nosio pričvršćenog za svoju košulju. Pomislio je da je to džepni sat. Cuo je kako Emily šapće. Upitala je stranca hoće li stići do Perkinsovih prije mraka. Tek kad je muškarca nazvala "gospodin Ryan", sve mu je postalo jasno. Pogledom je lutao od zlatnog predmeta do plavih očiju i natrag. Ne, to nije bio džepni sat. Bio je to kompas. Kujin sin koji gaje vukao je nosio Coleov kompas. Travis se razbjesnio. Tiho je zarežao i pokušao otrgnuti bratov dar sa strančeve košulje, ali, dovraga, bio je tako slab da nije mogao ni podignuti ruku. Taj je napor iscrpio

88

GIGA

njegovu snagu. Osjećao se kao da mu je netko stavio ruku na glavu i gurnuo ga pod vodu. A onda je zaspao. Travis se naglo probudio i ugledao Millie Perkins kako se naginje prema njemu držeći u rukama britvicu. Instinktivno joj je izbio britvicu iz ruke tako da je poletjela preko sobe. Završila je na ormaru, skliznula i pala na pod. Time je poprilično prestrašio Millie. Odskočila je i vrisnula. "Bože, stvarno si brz. Vidim da si nam se napokon odlučio vratiti." "Koliko dugo sam spavao?" "Skoro četiri dana. Trebao si san da povratiš snagu, bar nam je tako rekao doktor. Izgleda da je bio u pravu jer više nemaš onaj zamućeni izraz u očima. Htjela sam te obrijati, dobro bi ti došlo. Počinješ nalikovati medvjedu." Travis je protrljao bradu. "Sam ću se obrijati", rekao je. Zijevnuo je, protegnuo se i osjetio peckanje. "Ranili su me." "Jesu", rekla je Millie. "Pogodili su te u leđa, ali više u stranu. Metak je izašao na drugu stranu i doktor je rekao da se rana neće inficirati jer nisi imao groznicu. Zaista si imao sreće. Zacijelo je anđeo pazio na tebe." Travis se nasmiješio. "Zacijelo",složio se. Njegov je pogled prelazio po sobi. Bila mu je poznata, a trebala mu je minuta-dvije da se sjeti zašto. Bio je u istom krevetu u kojem je spavala Emily. Jedna je misao dozvala drugu. "Gdje je ona?" Činilo se kao da Millie oklijeva. "Pretpostavljam da me pitaš za Emily. Sjećaš li se ičega od proteklih četiri dana? Ne, mislim da se ne sjećaš", rekla je. "Emily je danonoćno sjedila kraj tvog kreveta brinući se i moleći se za tebe. Jučer si mirno spavao, a kad te je doktor Stanley pregledao, uvjerio ju je da je najgore prošlo i da ćeš se oporaviti."

89

GIGA

"Gdje je ona?" opet je upitao. Mogao je naslutiti da nešto nije u redu jer je vidio kako Millie nervozno gužva pregaču i izbjegava njegov pogled. Imao je osjećaj da mu se odgovor neće svidjeti. Zakoračila je unatrag pa odgovorila: "Otišla je." Odmah je odbacio pokrivače i spustio noge na pod. Milliene su ruke poletjele prema očima i okrenula se od njega tako brzo da je gotovo izgubila ravnotežu. Shvatio je da je gol, tiho je opsovao i ponovno navukao pokrivače. Naslonio je glavu na uzglavlje i promrmljao: "Prokletstvo, slab sam." "Nije ni čudo. Doktor je rekao da si izgubio dosta krvi. Spavalo ti se zbog udarca u glavu koji si zaradio kad si pao s konja." "Pao sam s konja?" Sama pomisao na to ga je užasavala. Cole će zbijati šale na njegov račun do kraja života ako to sazna. "Millie, sad se možeš okrenuti." Okrenula se još uvijek gužvajući pregaču i pocrvenjela poput neke usidjelice. "Emily je rekla da si zaista pao s konja. Ona je bila anđeo koji je pazio na tebe. Dovukla te do sigurnog mjesta, a ako smijem reći, ta žena te voli više no što će te ijedna ikad voljeti. Ako ne kreneš za njom, budala si." Travis je odmahnuo glavom. "Namjeravala se udati za O'Toolea, sjećaš se? A znaš li zašto? Zato što se nakanila udati za bogataša s velikom kućom i prokletim zakrivljenim stubištem." Sto je više mislio o tome, postajao je sve ljući. Kakva bi žena otišla bez pozdrava? Prokleto bezosjećajna, eto kakva. Primijetio je da Millie žustro odmahuje glavom. "Nije se htjela udati za O'Toolea. Rekla mi je to prije no što ste krenuli." "Ne, odlučila je da se neće udati za njega tek kad je vidjela njegovu kolibu."

90

GIGA

Millie je frknula nosom. "Uzrujavaš se bez razloga. Da sam na tvom mjestu, ustala bih iz tog kreveta i krenula za njom prije no što bude prekasno." "Trebao bih, samo da joj očitam bukvicu. Ponijela se nemarno kad se tako odšuljala. Je li otišla usred noći?" "Ne, naravno da nije. Otišla je danju. Upravo je na putu za Boston. Rekla sam Johnu da će ju prije ili kasnije ukrasti neki muškarac. Emily je odlučila da se nikada neće udavati zbog svega što se dogodilo, ali neki slatkorječivi udvarač će je nagovoriti. Ali tebe nije briga što će roditi djecu nekomu drugome, zar ne?" Travis je odbio odgovoriti na pitanje. "Zašto mi nije rekla da se predomislila prije nego što smo krenuli gore?" "Jer je znala da ju nećeš htjeti povesti tamo, eto zašto. Bila je odlučila postupiti pošteno i reći tom štakoru licem u lice da se predomislila." "Štakoru?" "Tako ga je nazvala. Naravno, nije znala da je štakor prije no što ga je srela. Vjerovala je da je pristojan čovjek koji zaslužuje objašnjenje." "Da pojasnimo. Smatrala je da nešto duguje toj propalici, ali nije mogla pričekati dovoljno dugo da se ja probudim?" "Priznala je da ju je vlastiti glupi ponos uvalio u te nevolje i da je naučila dragocjenu lekciju. Nije mi rekla zašto odlazi. Saznala je da kočija prolazi kroz Pritchard samo nedjeljom, ali morala je krenuti ranije. Pretpostavljam da ćeš morati krenuti za njom ako hoćeš odgovore. Ja ih nemam." "Prije no što išta učinim, vratit ću se u Golden Crest i upucati onu prokletu braću." "Već su mrtvi. Jedan ljubazni gospodin ih je upucao umjesto tebe. Pretpostavljam daje borba bila poštena jer su oni htjeli ubiti Emily i tebe. A zakon je ionako na njegovoj strani", dodala je nasmijavši se. "U to nema sumnje." 91

GIGA

Nije razumio zašto je tako vesela. "Pretpostavljam da bih mu trebao zahvaliti. Je li on još ovdje?" Odmahnula je glavom. "Otišao je čim te je smjestio u krevet, ali navratio je jučer na povratku u Pritchard. Emily ga je pitala smije li ići s njim." "Dopustila si joj da ode sa strancem?" "Nije nam se učinio poput stranca, Travise. John je dugo s njim razgovarao. On je htio otpratiti Emily, ali je zaključio da je bolje da ostane ovdje paziti na mene. Negdje u ovim brdima se skriva banda. Sjećaš se da ti je John o njima pričao? Počinili su mnogo ubojstava i pljački. Čak su ubili jednu majku i njenu djevojčicu." Travis je zatvorio oči. "Taj čovjek je Daniel Ryan, zar ne?" "Da." Sjetio se svega...tih hladnih, prodornih plavih očiju...i blistavog zlatnog kompasa. "Nosio je kompas mog brata." "Da", složila se ona. "Emily gaje zamolila da joj ga preda, ali nije htio. Dopustio joj je da dobro pogleda kompas, a onda zatražio da mu ga vrati. Rekao joj je da ga mora vratiti dami kojoj je pripadao, a Emily je razumjela. Travise, nemoj me tako gledati. Taj je šerif spasio tvoj i Emilyn život jer ona ne bi mogla uočiti braću kad bi napali u mraku. Sigurno bi je zaskočili, a znaš što bi se onda dogodilo. Ryan je stigao u posljednjem trenutku." Pomisao da je Emily bila u tolikoj opasnosti ga je užasno uplašila. Također mu je izazvala bijes. Da mu je samo rekla što namjerava, nikada je ne bi odveo tamo i ne bi se našli u onoj prokletoj situaciji. "Ta žena nema razuma." "Pretpostavljam da je ti onda moraš urazumiti." Ignorirao je njenu primjedbu. "Dovraga, ne mogu upucati Ryana."

92

GIGA

Millie je otvorila vrata pa odgovorila: "Naravno da ne možeš. Bi li se osjećao bolje kad bi znao da je Emily pucala na njega? Mislila je daje on jedan od braće. Ryan mije rekao daje zaista bio iznenađen." "Ja nisam iznenađen. Ona puca na svakog muškarca kojeg upozna", rekao je. Millie je glasno uzdahnula. "Ti si vrlo tvrdoglav čovjek, Travise Clayborne. Hoćeš li ići u Pritchard ili ne?" Nije mu se dopalo što navaljuje. "Potpuno sam gol, a upravo namjeravam ustati i zatvoriti vrata, Millie." Tiho je vrisnula i potrčala u hodnik, a on je za njom zalupio vrata. Kad je završio s pranjem i oblačenjem, bio je loše raspoložen. Porezao se pri brijanju jer nije mislio na to što radi, već na Emily. Na putu do kuhinje se odlučio. Tako mu Boga, otići će do Pritcharda da kaže toj nezahvalnoj ženi kako se osjeća. Barem će se oprostiti na pravi način. I to je bilo sve što je bio spreman priznati.

DESETO POGLAVLJE O njima je brujao cijeli grad. Ljudi su se počeli skupljati sredinom popodneva, a u roku od jednog sata je hotel u Pritchardu bio potpuno pun. Prekobrojni su ljudi stajali na ulici. Promet se zaustavio, trgovine su se rano zatvorile, a svakodnevni poslovi su bili zaboravljeni. Ovo je bio jedinstven trenutak i nitko ga nije htio propustiti. 93

GIGA

Sat u predvorju je počeo otkucavati puni sat, a točno u šest sati je Jednooki Jack Hanrahan ušetao u hotel, izgledajući sasvim dotjerano. U istom trenutku je novac počeo mijenjati vlasnike. Neki muškarci u gradu su se kladili da se Jack neće pojaviti; drugi su bili sigurni da hoće. Olsen, vlasnik hotela, nije vjerovao u kockanje, ali je bio dovoljno pametan da naplati ulaz u blagovaonicu. Na taj je način zgrnuo malo bogatstvo. Pružio je i mogućnost rezervacije, tako da su oni koji su htjeli sjediti u blizini Jacka i Emily za vrijeme večere morali skupo platiti za tu privilegiju. U slučaju da gospođica Emily ne održi obećanje - a koja bi ga žena zdrave pameti održala - vlasnik je izvjesio natpis na kojem je jasno bilo napisano da povrata novca neće biti. Olsen se uopće nije osjećao krivim stoje opljačkao prijatelje i susjede zbog jedne jednostavne, ali važne činjenice: današnji dan će ući u povijest zato što se Jack napokon okupao. Ljudi su se i na to kladili, tako da su gubitnici razočarano uzdahnuli kad se gradom pročulo da je točno u pet sati Jack viđen kako ulazi u kupalište. Pogled na savršeno čistog i dotjeranog divljaka je bio dovoljan da gomili zastane dah. Samo taj pogled je bio vrijedan cijene što su za njega platili. Jack je zaista izgledao vrlo otmjeno u uškrobljenoj bijeloj košulji, plavoj kravati bez ijedne mrlje i elegantnim crnim hlačama. Cipele su bile nove i sjajne, kosa mu je bila zalizana, a crni je sako nosio preko ruke, baš kao što bi to učinio pravi gospodin. Publika je počela klicati dok su promatrali kako Jack dostojanstveno oblači sako i namješta novi povez na oko. No, samo jedan njegov pogled je bio dovoljan da ih uvjeri da ušute. Čovjek je definitivno imao karizme. Također je imao i divlji temperament. Olsen je nervozno čekao kod bara dok je Jack s lakoćom krčio put kroz gomilu. Stigao bi do vlasnika ranije, ali je dvaput zastao da krvoločno pogleda jadnike koji su se usudili 94

GIGA

progurati preblizu. Ljudi su bili tako nagurani da su se jedva mogli pomaknuti, ali kako je Jack prolazio, razmicali su se misteriozno poput Crvenog mora. Nitko ga se nije usudio taknuti jer bi ga to moglo razbjesniti, a Bog zna što bi se onda dogodilo. Olsen se tresao od glave do pete. Nije se htio naći u blizini kad Jack otkrije da se gospođica Finnegan predomislila - ako se predomislila. Natjerao je člana posluge da krene s njim gore i da joj najavi da je njen kavalir stigao. Olsen se nije namjeravao vratiti dolje. Poslat će dečka dolje da Jacku priopći lošu vijest, a on će za to vrijeme naći neko mjesto gdje se može sakriti. Dečko mu se pridružio i upravo su namjeravali krenuti gore kad su na vrhu stepenica ugledali gospođicu Emily. Novac bi opet promijenio vlasnike da su muškarci mogli skrenuti pogled s lijepe žene dovoljno dugo da izvuku novac iz džepova. Zbog tolike gomile ljudi, šuškanje bi bilo zaglušujuće. No, nije se čuo ni najmanji zvuk. Svi su su začuđeno, zaprepašteno...i s olakšanjem zurili u lijepu damu. Izgledala je veličanstveno. Bila je odjevena kao da je krenula na svečani bal. Nosila je dugu zlatnu haljinu s umjerenim dekolteom koji je mamio muškarce i zadovoljavao ukus žena, a korzet je savršeno oblikovao njenu figuru. Široki skuti haljine su meko padali na njene zlatne cipelice, a kad je zakoračila na prvu stepenicu, materijal je blistao na svjetlosti. Travis ju je gledao kako silazi. Dok ostali ljudi vjerojatno nikada neće zaboraviti što je nosila, njega je mnogo više očarala toplina koja se pojavila u njenim očima kad je u moru lica ugledala Jacka i nasmiješila mu se. Travis se povukao u sjenu prije no što gaje mogla ugledati. Došao je tamo samo da se uvjeri da neće biti nikakvih nevolja, a osim ako ne bude zaista morao, odlučio je da se neće miješati. Večer je pripadala Jacku Hanrahanu, ali je sutra pripadalo njemu.

95

GIGA

Zaprepašteno je odmahnuo glavom kad je Jack prišao stepeništu i ponudio Emily ruku. Bila je to galantna gesta koja je očito Emily bila draga jer joj se osmijeh proširio, a oči zablistale. Travis je odjednom teško dolazio do daha. Sto mu se više približavala, to je njemu brže kucalo srce dok nije osjetio kako mu bubnja u ušima. Rekao je sam sebi da je za sve kriva vrućina i da se zato osjeća tako čudno. Olabavio je ovratnik košulje. Čudno, ali uopće nije pomoglo. Dok je silazila, Emily je izgledala uzvišeno poput princeze. Glavu je držala visoko i njena pažnja je bila usmjerena samo na njenog kavalira i ni na koga drugog. Stigla je do Jacka, naslonila se na njegovu ruku i krenula s njim prema blagovaonici. Gomila je davala sve od sebe da im omogući dovoljno mjesta. Za dobre ljude iz Pritcharda, večer se pokazivala sve više obećavajućom. To je zaista bila čarobna noć. Ne samo da se Jack služio priborom za jelo, već je i nakon večere strpljivo pričekao da posluga odnese stolove iz središta prostorije da on i Emily mogu zaplesati. Bili su jedini par na podiju. Jack je ponovno šokirao sve kad je obujmio Emily. Par je skladno klizio prostorijom uz pratnju Billie Bob i Joe Boy's benda. Jack je zaista dokazao daje graciozan. Zračio je šarmom, a gomila je zaključila da se Emily Finnegan odlično zabavlja. Večer je završila u jedan ujutro kad Joe Boy više nije bio u stanju svirati violinu. Jack je otpratio Emily do predvorja. Uzeo joj je ruku, nagnuo se i elegantno je prinio usnama. Poljubio joj je ruku, a onda joj šapnuo našto što ju je natjeralo da prasne u smijeh. Jack je uspio na lice navući neki poluosmijeh, a kad ga je poljubila u obraz, čak se i nasmiješio. Čekao je dok Emily nije otišla gore, a onda se okrenuo i samozadovoljno krenuo prema izlazu. Kad je stigao na ulicu, povez za

96

GIGA

oko je već bio na podu, sako je bio obješen na obližnji stup, a kravata je ležala u jarku. Zastrašujući Jack Hanrahan kakvog su svi poznavali se vratio.

97

GIGA

JEDANAESTO POGLAVLJE Zaspala je. Ako ne požuri, propustit će kočiju. Nije imala vremena čak ni za doručak, što je bilo i dobro, jer je bila previše nervozna da bi jela. Obukla se što je brže mogla, bacila stvari u kovčege i potrčala dolje da zamoli nekoga od posluge da joj prtljagu odnese na stanicu. Prtljaga je stigla na stanicu nekoliko minuta prije nje. Na sreću, ulica je bila pusta, tako da se nije morala brinuti da će ju netko uključiti u razgovor. Jednostavno nije bila raspoložena za druženje. Nije bila raspoložena ni da se vrati kući, ali svejedno je išla. Pokušala je biti sretna što će ponovno vidjeti obitelj. No, nije uspjela. Povratak u Boston nije bilo jedino rješenje, ali je definitivno bilo najsigurnije. Znala je da će se odmah baciti na Travisa ako ostane i da će zbog toga nastradati. A njeni bi roditelji to jedva dočekali. Emilyno strpljenje je bilo na izmaku kad je kočija napokon stigla i stala ispred nje. Kočijaš je bio visok, mršav čovjek koji je izgledao strogo i nepokolebljivo. Skočio je sa sjedala, namjestio plavu maramu oko vrata i skinuo šešir u znak pozdrava. "Kasnim, gospođo. Najbolje da sjednete u kočiju dok se opskrbim vodom. Objasnit ću Vam moja pravila kad se vratim." Otvorio joj je vrata i nestao u trgovini. Kad se vratio, stavio je njene kovčege na krov kočije. Govorio je isto tako brzo kao što je i radio. "Ako začujete pucnjavu, bacite se na pod. Pokušajte se sklupčati ispod sjedala. Koliko god to budete željeli, nemojte gledati kroz prozor. Ne mogu Vam ni reći koliko je to pravilo važno, gospođo, pa ga pokušajte upamtiti. Ne očekujem nevolje, ali uvijek sam na njih spreman. Ako budete htjeli na trenutak stati, nagnite se kroz prozor i viknite mi. Osim ako čujete pucnjavu. Onda se nemojte naginjati. Nadam se da nećete htjeti stati jer ću tako još više zakasniti u sljedeći grad." "Neću htjeti stati", obećala je. 98

GIGA

Popeo se na vrh kočije, svezao kovčege, a onda skočio dolje i ponovno otvorio vrata. "Imate li kartu?" "Da." Dala mu je kartu i sjela na kožno sjedalo. Oštro ju je pogledao. "Je li sve u redu, gospođo? Oči su vam pune suza. Naravno, to se mene ne tiče, osim ako se ne osjećate bolesno. U tom slučaju bih to trebao znati." "Ne, gospodine, nisam bolesna. Oči mi suze od prašine, to je sve." "Ne morate me nazivati gospodinom. Zovem se Kelley. Ako se slučajno razbolite, nagnite se kroz prozor i viknite mi. Osim ako čujete pucnjavu. U tom slučaju, ne gledajte van. Ne mogu Vam dovoljno naglasiti koliko je to pravilo važno, gospođo." Zatvorio je vrata i popeo se na svoje sjedalo prije no što mu je ona stigla reći svoje ime, a kamoli uvjeriti ga da neće gledati kroz prozor. Kočija je polako krenula glavnom ulicom. Konji su polako ubrzavali, a kad su stigli do središta grada, već su bili u galopu. Emily je spustila ruke na krilo i zatvorila oči. Odlazila je; više nije bilo povratka. Odlučila se pomiriti s činjenicom da više nikada neće vidjeti Travisa. Ako Bog da, možda bi čak mogla naći mir. Odjednom se začuo pucanj. Kelley je nešto uzviknuo, a Emily je poskočila kad je naglo zaustavio konje. Završila je na podu, a suknja joj se podigla preko glave. Brzo se vratila na sjedalo i popravila suknju. Vidjela je kako ljudi izlaze iz hotela i začuđeno primijetila da nitko ne izgleda pretjerano uzbuđen. Nije mogla zamisliti što se događa. Pogledala je kroz prozor da sazna. Nažalost, Kelley ju je vidio. "Ah! Rekao sam Vam da to ne činite", povikao je. "Gospodine Kelley, što se događa?" "Travis Clayborne se događa, gospođo."

99

GIGA

Nije imala vremena ni reagirati na Kelleyevu primjedbu kad je čula glasnu Travisovu zapovijed: "Emily Finnegan, izlazi iz te kočije. Želim razgovarati s tobom." Bila je tako zaprepaštena tom naredbom da je udarila glavom o sjedalo. Prošlo je samo nekoliko sekundi, a onda je opet promolila glavu kroz prozor. A tada je vidjela kako Travis prelazi cestu i prilazi kočiji. Bila je sigurna da će ju srce izdati na licu mjesta. Izgledao je divno i slatko i zgodno...i bijesno. Hodao je uobičajeno arogantno. Očito je ponovno bio pun sebe, a kad se sjetila koliko je bio blizu smrti - bar je ona tako mislila, bez obzira na to što joj je rekao doktor - njegov oporavak je bio gotovo čudesan. Uzdahnula je. Koliko god da se toga užasavala, morat će mu reći zbogom. Neće plakati, ma kako joj to bilo teško. Sto se prije bude oprostila, prije će otići. Odlučila ga je presresti na pola puta. Da, to će učiniti. Stisnut će mu ruku, zahvalit će mu i reći zbogom, a onda će otići. Predomislila se čim je otvorila vrata kočije. Primijetila je onaj 'sad ćeš me čuti' izraz u njegovim očima i opet zatvorila vrata. Pomislila je da zna zašto je došao. Ustao je iz kreveta i jahao sve do Pritcharda samo da joj opet kaže da je luda. Bio je dovoljno tvrdoglav da napravi takvu glupost. "Gospodine Kelley, otjerajte ga." "Oprostite, gospođo, ali nitko ne govori braći Clayborne što da rade. Radije izađite van i saznajte što hoće." Travis joj je opet doviknuo: "Sada, Emily!" Zakoračila je na ulicu, zatvorila vrata kočije i počela hodati prema njemu. "Nemojte se ni usuditi otići bez mene, gospodine Kelley." To zapravo ovisi o Clayborneu, gospođo." 100

GIGA

" Odmahnula je glavom da mu pokaže da se ne slaže s njim. Nastavila je koračati prema Travisu mrmljajući: "Ako me taj čovjek rasplače, kunem se tla ću uzeti njegov pištolj i upucati ga. Hoću, tako mi svega." Kelley ju je čuo. "Bio bih zaista iznenađen da Vam "Travis dopusti da mu uzmete pištolj, gospođo." Emily je ignorirala vozača. Zastala je na dvadeset stopa udaljenosti od Travisa i podigla ruku pokazujući mu da ostane gdje jest. Zanemario je to. "Zaista si to namjeravala učiniti, Emily, zar ne?" "Učiniti što?" "Otići bez pozdrava." "Travise, molim te, snizi glas. Privlačiš pažnju." Okrenula se i odmahnula rukom prema ljudima koji su se skupili kraj ceste. "Vi tamo, krenite dalje, molim vas!" Kad je primijetila da nitko na nju ne obraća pažnju, namrštila se i opet okrenula prema Travisu. "Namjeravala sam se pozdraviti." "Zaista? Jesi li mi planirala doviknuti pozdrav iz kočije na putu iz grada?" "Ne. Namjeravala sam ti napisati pismo." Njegovo se mrštenje pojačalo.To mu se ni najmanje nije svidjelo. "Namjeravala si mi pisati?" Ukopala se na mjestu. Na trenutak je pomislila da ce se Travis nastaviti približavati i da će je jednostavno pregaziti, ali zaustavio se na nekoliko stopa od nje. Htjela je zakoračiti unatrag, ali se predomislila. Namjerno ju je pokušavao zastrašiti, a ona jednostavno nije bila raspoložena da se nateže s njim. Zaboga, pa ona je bila ta sa slomljenim srcem; njega su samo ranili.

101

GIGA

"Da razjasnimo", prasnuo je. "Htjela si pod svaku cijenu stići u Golden Crest da licem u lice O'Tooleu kažeš da si se predomislila i da se nećeš udati za njega, ali nisi pomislila da mi duguješ isti tretman?" "Millie ti je rekla." "Prokleto je točno da mi je rekla. Da mi je malo ranije spomenula da si se predomislila..." "Ne bi me odveo do Golden Cresta." "Ne, ne bih. Ne bi me ni ranili, a ti se ne bi našla u tako opasnoj situaciji. I, tek toliko da znate, gospođice Finnegan, nikada više nećeš izaći s nekim drugim muškarcem, čak ni s Jackom Hanrahanom. Jesi li razumjela?" "Ubojstvo se ne odobrava u ovim krajevima, gospodine Clayborne." "Znaš li što ti se moglo dogoditi da su te ti kujini sinovi zgrabili?" "Znam", povikala je. "Znam točno što bi se dogodilo. Također znam da si zbog mene gotovo umro. Nikad si neću to oprostiti. Moja jedina isprika je da sam pokušavala ispravno postupiti. Da sam znala da su O'Tooleovi štakori, uvjeravam te da ne bih išla tamo. O, završi već jednom s tim i reci mi da sam luda. Znam da to želiš." "Dobro. Luda si. Kunem se da nemaš ni trunčice razbora." "Ja nisam ustala iz bolesničkog kreveta i jahala sve do Pritcharda samo da nekomu kažem da je lud." "Nisam zato pošao za tobom." " Zašto si onda došao ovamo?" Primijetila je da teško nalazi objašnjenje. Također je primijetila da ih je okružila gomila ljudi. Činilo se Kao da su iskrsnuli niotkud, a dolazilo je još ljudi, Bila je zaprepaštena. "Zar vi nemate nikakvog posla? Ovo je privatni razgovor, otiđite." Nitko se nije ni maknuo. Krajičkom oka je ugledala muškarca koji se naslonio na stup. U rukama je imao snop novčanica, a svi pridošli su zastajali i davali mu još. 102

GIGA

"Onda, Travise? Zašto si pošao za mnom?" "Mislio sam da ću ti očitati bukvicu...", započeo je. Prekinula ga je. "Da sam na tvom mjestu, ne bih to učinila. Ne možeš si to priuštiti. A sada bih se htjela vratiti u kočiju i nastaviti s putovanjem. Vozač se mora pridržavati rasporeda. Gospodine Kelley, kamo idete?" uzviknula je kad je vidjela da trči prema muškarcu kod stupa. "Samo sklapam malu okladu, gospođo." "Dovraga, Emily, obrati pažnju na mene." Odjednom je osjetila takvu tugu da je poželjela vrisnuti. "Zašto bih? Za sve si ti kriv. Ti si me natjerao da se zaljubim u tebe, a sad sam tako uzrujana da ne mogu ni jesti ni spavati." Nije shvatila što je izbrbljala dok neka žena iza nje nije uzdahnula: "Voli ga." Travis je izgledao užasno zadovoljno. Podigla je i uku da ga zaustavi. "Oporavit ću se", rekla je. "Osim toga, ljubav prema tebi ništa ne mijenja, pa nemoj dobiti neke glupe ideje. Vraćam se u Boston." "Ne, ne vraćaš se." "Vraćam se, i ništa što ti kažeš me ne može natjerati da se predomislim." "Tako je, djevojko, reci mu", doviknula je neka žena. "Nemoj nijednom muškarcu dopustiti da te na nešto prisili." "Ako ga voli, trebala bi ostati", doviknula je neka druga. Muškarci u publici su mrmljali u znak odobravanja. Emily je umirala od nelagode. Okrenula se prema ženi koja je rekla da ostane i šapnula: "Ne razumijete. Ako ostanem, osramotit ću roditelje i postati nemoralna." Ženine su se oči raširile. "Misliš li reći da bi..." Emily je kimnula glavom. "Upravo to." 103

GIGA

"Onda moraš otići kući", promucala je. Travis je frustrirano provukao prste kroz kosu. Pomisao da će izgubiti Emily ga je užasavala i nije znao kako da je natjera da ostane. Bože, kako je bila tvrdoglava. "Voliš me, ali odlaziš. Jesam li te dobro razumio?" "Da", odgovorila je. "Volim te i odlazim. Meni to ima savršenog smisla." "Naravno", prasnuo je. Odbila se svađati s njim. Okrenula se, mahnula publici da je propuste i krenula natrag prema kočiji. Gotovo je trčala. Travis ju je pratio u stopu. Gomila je trčala za njima. "Nikada više neću učiniti ništa brzopleto do kraja života, a moj ostanak ovdje ne bi bio samo brzoplet, već i grješan. Vraćam se kući." Travis je svakog trenutka postajao sve ljući. Obuzela ga je panika i taj osjećaj mu se uopće nije sviđao. Nije joj mogao dopustiti da ga ostavi. Nije li shvaćala koliko mu je važna? Bez nje, život ne bi bio vrijedan življenja. Nije htio živjeti bez nje. Istina ga je pljusnula u lice i ukopao se na mjestu. "Dovraga", šapnuo je. "Volim je." Emily je bila slatka i dobra i draga i sve o čemu je sada mogao razmišljati je bilo da je zadrži uz sebe do kraja života. No, prvo će je morati spriječiti da ude u tu kočiju. Dostigao ju je, čuo da je opet spomenula nešto "brzopleto" i strpljivo pričekao da završi s brbljanjem. Napokon je prestala pričati i pogledala ga s iščekivanjem. "Zar se ne slažeš?" upitala je, pitajući se u sebi što inu je izazvalo osmijeh. "Naravno da se slažem." "Ona sada odlazi", viknuo je netko u pozadini gledališta. "Bila bi upropaštena da ostane", doviknula je neka žena. 104

GIGA

"Amen", viknuo je netko drugi. Stigli su do kočije. Travis joj je otvorio vrata. Ispružila je ruku. "Zbogom, Travise." "Očekuješ od mene da ti stisnem ruku?" "To bi bilo pristojno. Zašto se smiješiš?" "Sretan sam." Pogodila ju je njegova iznenadna promjena stava. Spustila je ruku. "Pisat ću ti." "To bi bilo lijepo." "Hoćeš li mi odgovoriti na pismo?" "Naravno da hoću." Sve je bilo rečeno. Okrenula se da uđe u kočiju. "Samo još jedna stvar", rekao je. "Da?" "Poljubi me za rastanak."

DVANAESTO POGLAVLJE Udala se za luđaka. Bila je tako sretna da se nije mogla prestati smiješiti. Dok se kupala, nekoliko se puta naglas nasmijala jer ju je ispunjavala tolika radost i ljubav da to nije mogla zadržati u sebi. Čekala je da joj se muž pridruži. Stajala je kod prozora u sobi iznad salona Perkinsovih i zagledala se u noć dok je češljala kosu. Mjesec je večeras bio lijep, a nebo je oživjelo svjetlošću stotina zvijezda. Cvrčci su skladno cvrčali svoju noćnu pjesmu. U zraku je lebdio miris borova i sve se činilo čarobnim. Ružičasta ruža koju joj je Travis dao prije vjenčanog obreda je bila u vazi na stolu. Uzela ju je i prislonila na srce. Okrenula se kad su se otvorila vrata. Travis je ušao, zaključao vrata i okrenuo se da je pogleda. Ostao je bez daha jer ga je odjednom omamila lijepa žena koju je uspio osvojiti. Bila je u lijepoj bijeloj spavaćici koja ju je pokrivala od glave do pete. 105

GIGA

Julie Garwood "Dobra večer, gospodo Clayborne." Nasmijala se, a on je osjetio kao da ga je zagrlila njena toplina. Naslonio se na vrata i nasmiješio joj se. "Ne budi nervozna." "Zašto misliš da sam nervozna?" "Upravo si bacila četku kroz prozor." Ponovno se nasmijala. "Želim biti savršena za tebe." "Već jesi." To je bilo najljepše što joj je mogao reći. O, kako je voljela tog čovjeka! Skinuo je košulju, bacio je na stolicu, skinuo cipele i čarape, a onda joj prišao. "Nisi zaista nervozna, zar ne, draga?" "Samo malo", priznala je. "Znam što će se dogoditi. Nepoznat mi je samo način." "Znači, nisi pažljivo proučila tu temu?" zadirkivao je. "Ne, ali mislim da ti jesi." Uzeo joj je ružu iz ruke i polako joj prislonio mirisni pupoljak na obraz. I dalje ju je gledao u oči, a sljedećeg je trenutka njena napetost nestala. "Volim te, Emily. Samo tebe", rekao joj je promuklim glasom. Vratio je ružu u vazu, podignuo je na ruke i odnio do kreveta. "Želiš li da ti detaljno objasnim što ću učiniti?" Znala je da je zadirkuje. "Ne, hvala lijepo, ali cijenim ponudu. Mislim da bi mi radije pokazao." Nježno ju je spustio na sredinu kreveta i legao na nju, pažljivo se naslonivši na ruke da joj ne bi bio težak. Zagledao se u njene oči, uživajući u ljubavi koju je u njima vidio. "Pažljivo ću te proučiti, gospođo Clayborne. Bože, volim kako to zvuči, a kad završim, nadam se da ćeš mi lijepo zahvaliti." 106

GIGA

Namjerno je upotrijebio njenu poštapalicu. Način na koji ju je gledao, pun ljubavi i želje, ispunio ju je iščekivanjem. Da je mogla doći do glasa, rekla bi mu da se ne mora brinuti je li opuštena. Bila je potpuno spremna postati njegovom ženom na najintimniji način. Bože pomozi, jedva je čekala. Osjetila je trnce kad joj je počeo ljubiti vrat. Obujmila je njegova ramena i mazila mu leđa. On je htio da ona odredi tempo, a za nekoliko je minuta bio bogato nagrađen. Provlačila mu je ruke kroz kosu i zahtijevala da je prestane dražiti i da je napokon poljubi. Jedan je poljubac bio dovoljan za eksploziju strasti. Kad su njegove hlače i njena spavaćica tu i letjeli, bila je toliko zadihana da je jedva disala. On je bolje znao kako će njeno tijelo reagirati od nje same. Njegove su ruke bile jake, a ipak nevjerojatno n ježne. Kad su se napokon sjedinili, bilo je to tako začuđujuće posebno da se nije mogla suzdržati da ne zaplače. Bila je preplavljena ljubavlju koju je osjećala prema tom čovjeku. Učinio je to iskustvo lako savršenim. Stisnula se jače uz njega i on je stigao do vlastitog vrhunca, dršćući jer nikad prije nije osjetio takav užitak. Trebalo im je dugo da se saberu. Ležali su isprepleteni, a on je bio tako sretan i zadovoljan da je pomislio da je u raju. Ona se poželjela smijati i plakati u isto vrijeme. Zadovoljan izraz njegova lica ju je nasmijavao. Onda je shvatila da vjerojatno i ona tako izgleda. Zadržao ju je u zagrljaju kad se okrenuo na leđa. Protegnula se uz njega i stavila mu ruku na prsa. "Nije li ti sada žao što si me natjerala da tako dugo čekam?" Potapšala ga je po prsima pa ga nježno ispravila: "Samo dva tjedna. Znao si da će ta kočija otići dok si me ljubio, zar ne?" "Naravno. Jesi li doista mislila da bih te pustio da odeš?" "Doista mislim da sam sretna što me nisi pustio."

107

GIGA

Nasmijao se. Bio je tako zadovoljan njenim odgovorom da ju je morao ponovno poljubiti. Tada je dopustio da mu glava padne na jastuk i glasno je, pospano zijevnuo. "Ne znaš kroz kakav sam pakao prošao dok sam čekao da te dotaknem." Naravno, pretjerivao je, bar je ona tako mislila. Ni za što ne bi mijenjala ta dva tjedna. Za to vrijeme joj je dokazao da je možda najromantičniji muškarac na cijelom svijetu. Prema njegovim vlastitim riječima, žestoko joj je udvarao. Upozorio ju je da nema nikakve šanse da mu se odupre, ali ona je odolijevala što je duže mogla. Htjela mu je dati vremena da bude siguran da zaista s njom želi provesti ostatak života. Bojala se da on samo osjeća zaluđenost i da zato vidi samo njene dobre strane. Razuvjerio ju je kad joj je sinoć za večerom veselo nabrojio sve njene mane. Iako je nekih bila svjesna, istaknuo je još neke za koje nije ni znala. Još uvijek je tvrdoglavo inzistirala da uopće nije tvrdoglava. "Znaš li što ja mislim, Travise? Onaj poljubac za rastanak je doveo do ove noći." Ponovno je bio na njoj. "Znao sam da će do nje doći i prije, a znala si i ti Volim te." "I ja tebe volim." "Emily?" "Da?" "Poljubi me ponovno."

108