Rijeci indoeuropskih institucija

Emile Benveniste

Riječi indoeuropskih institucija Biblioteka THESAURUS /1. knjiga/

Nakladnik

Disput, Zagreb

S francuskog izvornika preveo

i bilješkama popratio Vojmir Vinja

Za nakladnika

Josip Pandurić

Urednica biblioteke Hrvoja Heffer

Recenzenti

August Kovačec Marin Andrijašević

Lektor

željko Jozić

Likovno oblikovanje naslovnice Goran Grčić

Grafička priprema Disput

Tisak

Varteks, Varaždin

Disput

Zagreb, 2005.

Naslov izvornika

Emile Benveniste

Le vocabu/aire des institutions indo-europeennes (l et ll) Les editions de Minuit, Paris 1969 ©

1969 by Les Editions de Minuit

Riječ unaprijed

lr>-STITliT

--��

RAN<;:\IS DE ZAGREB

F���-·

La publication de cet ouvrage dans le cadre du programme de

participation a la publication du Ministere franc;ais des Affaires

Etrangeres, beneficle du soutien de l' Institut Franc;ais de Zagreb.

Objavljivanje ove knjige, u okviru pograma pomoći nakladi Ministarstva vanjskih poslova Republike Francuske, podupro je Francuski institut u Zagrebu. Objavljivanje knjige financijski su pomogli: Ministilrstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske l Mlnio.I,H\IVo kulture Republike Hrvatske.

Djelo koje je pred vama nosi eksplicitan naslov. Nastalo je iz istraživanja koja su za cilj imala važan dio indoeuropskoga rječ­ nika. No, priroda termina izučavanih u tom rječniku, primijenje­ na metoda i analiza što je predlažemo iziskuju nekoliko objašnje­ nja. Među jezicima svijeta, oni koji pripadaju indoeuropskoj obi­ telji podaju se najdalekosežnijim istraživanjima u prostoru i vre­ menu, istraživanjima koja su istodobno i najraznovrsnija i naj­ dublje proučavana zbog činjenice što su se ti jezici raširili od sre­ dišnje Azije do Atlantika, što su se potvrđivali u trajanju od go­ tovo četiri tisućljeća, što su povezani s kulturama vrlo različitih razina, ali vrlo starih i sigurno potvrđenih među najbogatijim od svih postojećih kultura i - napokon - zato što je veći broj tih je­ zika dao svijetu bogatu književnost vrlo visoke vrijednosti. I, up­ ravo zbog toga, ti su jezici tijekom mnogo vremena bili isklju­ čivim predmetom lingvističke analize. Indoeuropski je određen kao obitelj jezika koji su proistekli iz jednog zajedničkog jezika i koji su postali različitima nakon po­ stupnoga dijeljenja. Prema tome, hvatamo se u koštac s jednim globalnim i golemim događanjem, jer se ono razlaže tijekom sto­ ljeća u čitav niz međusobno različitih povijesti, od kojih svaka predstavlja povijest jednog zasebnog jezika. Kad su nam faze tih seoba i zaustavljanja na jednome mjestu nepoznate, pravo je čudo što možemo sigurno odrediti narode koji su bili dijelom te početne zajednice i prepoznati u njima - uz isključenje svih drugih - pripadnike indoeuropske obitelji. Jedini

6

•

Riječi indoeuropskih institucija- I. svezak

razlog tome je jezik, i samo jezik. Pojam "indoeuropski" vrijedi u prvome redu kao jezični pojam, a, ako ga i budemo mogli pro­ širiti na druge vidove kulture, opet ćemo polaziti od jezika. Po­ jam genetičkog srodstva nema ni u jednom drugom jezičnom području tako precizno značenje ni tako jasno opravdanje. U in­ doeuropskome nalazimo onaj pravi model odnosa i veza koji od­ ređuju jednu jezičnu porodicu i dopuštaju nam rekonstrukciju njezina prethodna stanja sve do dubine prvotnog jedinstva. Već više od stoljeća usporedno se izučavanje indoeuropskih jezika provodi u dva pravca, koji jesu međusobno oprečni, ali se i dopunjavaju. S jedne strane, izvode se rekonstrukcije temeljene na elementima, jednostavnim ili složenim, koji mogu biti uspo­ ređivani među različitim jezicima i mogu pridonijeti uspostav­ ljanju zajedničkoga prototipa, bilo da su u pitanju fonemi, čitave riječi ili fleksijski nastavci. Na taj se način postavljaju modeli koji će sami poslužiti za nove rekonstrukcije. S druge pak strane, postupajući u protivnom smjeru, polazi se od jednog čvrsto utvrđenog indoeuropskog oblika da bismo slijedili oblike koji su iz njega proizašli, putove dijalekatske diferencijacije i nove sku­ pove koji iz toga proistječu. Elementi naslijeđeni iz zajedničkog jezika tako su obuhvaćeni u neovisnim strukturama, tj . struktu­ rama posebnih jezika; tada se preoblikuju i uzimlju nove vri­ jednosti unutar opreka koje se uspostavljaju, a koje oni određuju. Valja, dakle, istraživati s jedne strane mogućnosti rekonstrukcije, koje ujedinjuju duge nizove poklapanja i otkrivaju ustroj zajed­ ničkih podataka, a s druge strane valja istraživati razvoj pojedi­ načnih jezika, jer tu je proizvodni okvir, tu izbijaju inovacije koje mijenjaju stari sustav. Komparatist se kreće upravo između ta dva pola, a njegov napor teži upravo razlikovanju čuvanja i inovacija, utvrđivanju jednakosti, ali i neslaganja. Na opće uvjete, što nam ih nameće načelo usporedbe između jezika, nadovezuju se posebitosti svojstvene području rječnika, a to je područje našeg izučavanja u ovome djelu. Vrlo se rano specijalistima indoeuropskoga pokazalo da po­ dudaranja između rječnika starih jezika ilustriraju osnovne, po­ glavito materijalne aspekte jedne zajedničke kulture. Tako su se prikupili dokazi rječničkoga baštinjenja u terminima za srodstvo,

Riječ unaprijed

•

7

za brojeve, imena životinja, ruda, poljodjelskih sprava itd. Mnogi autori, od XIX. stoljeća pa sve do naših dana, trudili su se oko uspostavljanja tih - uostalom, veoma korisnih - popisa zajednič­ kih pojmova. Naš je poduhvat posve različit. Ni na koji način nismo nasto­ jali uspostaviti inventar indoeuropskih stvarnosti kako su one od­ ređene velikim rječničkim podudaranjima. Naprotiv, većina po­ dataka o kojima govorimo ne pripada zajedničkom rječniku. Oni su specifični kao termini institucija, ali u pojedinačnim jezicima, a mi analiziramo upravo njihov nastanak i njihovu indoeuropsku povezanost. Dakle, postavljamo sebi za cilj istraživanje nastanka i organizacije rječnika institucija. Termin i n s t i t u e i j a ovdje moramo shvatiti u veoma širo­ kom značenju: ne samo klasične institucije prava, vlasti, religije, nego i one manje vidljive institucije koje se ocrtavaju u tehni­ kama, načinu života, društvenim odnosima, u procesima govora i misli. Ta je građa zapravo neograničena, a cilj je našeg istraži­ vanja upravo u tome da rasvijetli genezu rječnika koji se na sve to odnosi. Polazna je točka uglavnom izabrana u jednom ili dru­ gom indoeuropskom jeziku, i to između termina ispunjenih preg­ nantnom vrijednošću i, u vezi s tim podatkom, u izravnom ispi­ tivanju njegovih posebitosti oblika i smisla, njegovih sadašnjih veza i opreka, a zatim kroz usporedbu srodnih oblika. Na taj način uspostavljamo kontekst u kojemu se je podatak pokazao, često i po cijenu dubokoga mijenjanja. Nastojimo tako ponovno uspostaviti skupove koje je razvoj razgradio, iznijeti na svjetlo dana zakrivene strukture, dovesti na njihov zajednički početak raznosmjeme putove tehničkih uporaba i istodobno pokazati kako jezici reorganiziraju sustav razlika i obnavljaju svoj seman­ tički aparat. Povijesni i društveni aspekt tih procesa ostavljen je drugim is­ traživačima. Ako se zadržavamo na grčkom glagolu hegeomai i na njegovoj izvedenici hegem on, činimo to da bismo pokazali kako je nastao pojam "hegemonije", ali ne obazirući se na činje­ nicu da grč. hegemonia znači redom prevlast pojedinca, pa naro­ da ili istoznačnicu za rimsko imperium itd. Nas zaokuplja samo onaj teško utvrdiv odnos između jednog termina autoriteta,

8

•

Riječi indoeuropskih institucija- I. svezak

kakav je hegemo n, i glagola hegeomai koji znači "misliti, su­ diti". Time mi objašnjavamo značenje, a drugi će se baviti ozna­ čavanjem, tj . designacijom. Kad govorimo o germanskoj riječi feudum, u vezi s terminima uzgoja, spominjemo feudalni pore­ dak samo kao riječ o kojoj nećemo raspravljati. Historičari i so­ ciolozi tada će bolje vidjeti što mogu zadržati od tih analiza u ko­ jima nema niti jedne izvanjezične pretpostavke. Na taj je način zadaća onoga koji je lingvist točno ograničena. On svoju građu crpi iz golemog trezora usvojenih odnosa koji se bez velikih promjena prenose iz jednog etimologijskog rječnika u drugi. Ti su podaci po svojoj prirodi malo ili neznatno homo­ geni. Svaki od njih potječe iz jednog različitog jezika i tvori jedinicu različitog sustava, koja je pošla putem nepredvidiva razvoja. Prije svega valja dokazati da se ti oblici podudaraju i da nastavljaju istu prvotnost; isto tako valja protumačiti katkad bit­ ne razlike koje se mogu iskazivati u njihovu fonetskom ili mor­ fološkom stanju ili u njihovu smislu. Tako primjerice možemo približiti armensko kcun "san" s latinskim somnus "san", jer su nam poznata pravila suodnosa koja omogućavaju postavljanje zajedničkog oblika *swopno-. Može se približiti latinski glagol carpo "brati" i njemačka imenica Herbst "jesen", jer Herbst predstavlja st. vis. njem. herbist, a herbist se vraća na predger­ manski oblik *karpisto-, koji zapravo znači "(vrijeme) najpo­ godnije za berbu" (usp. engl. harvest), a to nam potvrđuje i treći podatak, grč. imenica karp6s "plod zemlje, proizvod berbe". No, jedno približavanje, koje je tako jednostavno i na prvi pogled zadovoljavajuće kao što je korijen teks- u latinskome (u glagolu texa) i korijen tak$- u sanskrtu, a to su oblici koji se odlično po­ dudaraju, ipak nailazi na veliku poteškoću: lat. texa znači "tkati", dok sskr. tak$ znači "tesati, sjeći sjekirom", pa ne razabiremo kako bi jedno od tih dvaju značenja moglo biti izvedeno iz dru­ goga ni iz kojeg bi prethodnog značenja jedno i drugo moglo po­ tjecati, kad su "tkanje" i "tesanje" nesvedivi na jedinstvenu teh­ niku. Čak se i unutar jednog jezika oblici iste riječi mogu cijepati na različite i međusobno teško spojive skupine. Tako je iz kori­ jena *bher-, predstavljenog s Jera, latinski izveo tri različite

Riječ unaprijed • 9

skupine izvedenica koje tvore isto toliko leksičkih obitelji: l 0) Je­ ra "nositi" u smislu bremenitosti, odakle je forda "breda ženka", ide u skupinu s gesto; 2°) jera "nositi" u značenju "sadržavati, imati" označava manifestacije sudbine, odatle jars, fortuna i nji­ hove brojne izvedenice, koje za sobom povlače i pojam "bogat­ stva, imanja"; 3°) fero "nositi" u smislu "odnijeti", tvori skupinu s ago i određuje se pojmom otmice i plijena. Ako sve to uspore­ dimo s oblicima i izvedbama iz bhar- u sanskrtu, dobit ćemo još raznolikiju sliku: navedenim vrijednostima pribrojit ćemo "nosi­ ti" kao "podnositi, uzeti na sebe", a odatle je bharf[- "muž"; vrijed­ nost "nositi", govoreći o "životinji za jahanje", a odatle "jahati" itd. Prema tome, ako imalo detaljnije zađemo u svaku od tih sku­ pina, vidjet ćemo da se u svakom pojedinom slučaju stvara jedan koherentan leksički skup, građen oko središnjeg pojma i koji je uvijek spreman da nam pruži institucijske termine. Nastojali smo pokazati kako riječi, koje su u početku nosile malo razlikovnosti, malo po malo preuzimaju specijalizirana značenja tvoreći skupine koje nam govore o korjenitim promje­ nama institucija, o iskrsavanju novih aktivnosti ili o posve novim pojmovima. Taj proces svojstven jednom jeziku može isto tako djelovati na drugi jezik kroz kulturne dodire; leksički odnosi uspostavljeni kroz vlastiti razvoj u grčkome poslužili su putem prevođenja ili izravnog prenošenja kao uzor sličnim odnosima u latinskome. Pokušali smo istaknuti dvojak karakter svojstven fenomenima koje opisujemo: s jedne strane složeno preplitanje tih evolucija koje se odvijaju tijekom stoljeća ili čak tijekom tisućljeća, a koje jezikoslovac mora svesti na njihove prvotne činitelje; s druge pak strane, postoji ipak mogućnost izdvajanja nekih vrlo općenitih tendencija koje upravljaju tim daljnjim pojedinačnim promjena­ ma. Možemo ih razumjeti, priznati im određen ustroj i postaviti ih u prihvatljivu shemu budemo li ih znali izravno slijediti izbjegavajući odveć jednostavne prijevode i budemo li znali us­ postaviti neka bitna razlikovanja, a poglavito ono između desig­ nacije i značenja, jer se bez toga tolike rasprave o "smislu" pre­ tvaraju u pravu zbrku. Mora se, dakle, s uspoređivanjem i pomoću dijakronijske raščlambe učiniti da se pojavi jedno zna-

lO

•

Riječi indoeuropskih institucija- I. svezak

čenje ondje gdje na početku imamo samo designaciju. Vremen­ ska dimenzija pretvara se tako u objasnidbenu dimenziju. Priroda ovog istraživanja dokazivanju nameće poseban postu­ pak. Nećete ovdje naći ni raspravljanja o detaljima ni biblio­ grafska upućivanja. Građa naših analiza nalazi se po svim etimo­ logijskim rječnicima i gotovo da i ne vidimo prethodnih radova s kojima bismo mogli sučeliti svoja zaključivanja. Sve što izno­ simo proizlazi iz originalnih istraživanja o ispitivanim činjenica­ ma. Koliko god smo mogli, nastojali smo ostati jasni i čitateljima koji nisu specijalisti, a da pri tome nismo iznevjerili zahtjeve dokazivanja, no, mora se biti načistu s time da brojna grananja i raznolika povezivanja, koja se neprestano pojavljuju tijekom ovih istraživanja, uvelike otežavaju neprekinutost izlaganja. Nije nimalo lako uspostavljati oštre granice između raspravljanih pita­ nja. Nužno će se nailaziti na međusobna preplitanja između dije­ lova ove knjige, jer su takva preplitanja česta i među elementi­ ma ovoga rječnika. Ipak, uza sve to, nadamo se da će oni koji budu htjeli do kraja slijediti izlaganja o našim istraživanjima naći poticaj općem razmišljanju, a navlastito o mogućnosti primjene nekih od ovdje predloženih modela na izučavanje jezika ili kultu­ ra u kojima nam zbog nepostojanja pisanih potvrda nedostaje po­ vijesna perspektiva. Ovaj je rad potekao iz nekoliko nizova predavanja održanih na College de France, a koje je g. Lucien Gerschel vjerno zapi­ sivao. Sami smo bitno izmijenili, a često i iznova redigirali tu prvu redakciju i dodali joj daljnja objašnjenja. Neki su dijelovi sadržani u člancima koje smo prije toga objavili, a to je i poseb­ no naznačeno. Da bi izlaganje bilo što jasnije, a prema sugestiji g. Pierrea Bourdieua, koji je pregledao čitav tekst i dao nam znatan broj korisnih primjedaba, svakom poglavlju prethodi sa­ žetak izložene materije. G. Jean Lallot sastavio je te kratke pret­ hodne tekstove. Osim toga, on je preuzeo na sebe konačnu revi­ ziju rukopisa i uspostavio popis jezika i sva kazala. Ovdje mu srdačno zahvaljujemo na pomoći i savjesnosti koju je u taj rad uložio. Emile BENVENISTE

SKRAĆENICE

<

s desne je strane stariji lik s desne je strane mlađi lik

Il. Od. R.V.

Ilijada Odiseja Rig Veda

>

ags. arm. av. engl. franc. got. grč. het. ham. grč. hot. i. e. i. ir. ir. irs. isl. lat. let. lit. m ik. njem. osk. peh!. sr. v. njem. sskr. slav.

anglosaksonski armenski avestički engleski francuski gotski grčki hetitski homerski grčki hotanski indoeuropski indoiranski iranski irski islandski latinski letonski litavski mikenski njemački oskički pehlevi sredjnjevisokonjemački sanskrt slavenski

sogd. st. engl. st. nord. st. pr. st. slav. st. v. njem. tal. toh. um br. ved.

sogdijski staroengleski staronordij ski staropruski staroslavenski starovisokonjemački talijanski "tobarski" umbrijski vedski

l. svezak

Gospodarstvo, srodnost, društvo

1.

knjiga

Gos podarstvo

1.

odjeljak

Stoka i bogatstvo

1.

poglavlje

Mužjak i rasplodnik

Sažetak - Protivno tradicionalnim etimologijama, na i. e. ra­ zini valja razlikovati dva pojma: jedan fizički, pojam "muž­ jaka", i. e. *ers-, drugi funkcionalni, i. e. *wers. Semantička veza između tih dvaju pojmova vidljiva je samo u sanskrtu i moramo je držati za sekundarnu.

Razmotrit ćemo najprije termine tipične za uzgoj stoke, a zatim ćemo slijediti karakteristična razlikovanja pojedinih tehnika. U leksičkom redu, kao i drugdje u lingvistici, te su razlike poučne, bilo da se odmah iskazuju bilo da ih uočavamo kroz analizu je­ dinstvenog skupa. Za uzgajivače je neposredno i nužno razliko­ vanje mužjaka od ženki. Ono se u rječniku označava pomoću riječi koje se mogu smatrati zajedničkima zbog toga što se po­ javljuju u više jezika, ali ne uvijek s istim određenjem. Za prvu riječ koju ćemo razmotriti imamo niz relativno stal­ nih podudaranja, ali ona pokazuju i variranja; riječ je o imenu mužjaka: sskr.

{

f$abha

av. Vf$Gbha

�

ar;1šan

grč. arsen, arren *var<Jšan

Postavljamo u avestički riječ koja slučajno nije potvrđena, ali koju zahtijevaju izvedenice av. var;1šna- "muški", var;1šni- "ovan; mužjak". I u grčkome nailazimo na nešto manje bliske oblike u skupini e(w)erse (�(w)epcr11), hersai (fipcrat) (usp. oblik sa v u indoiran­ skome), čije je značenje l ) u jednini "kiša, rosa", dok se 2) mno­ žina uzima za životinje; iz te obitelji je lat. uerres, mužjak poseb-

20 • Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak

Mužjak i rasplodnik • 21

ne vrste, s odgovarajućim likovima u baltičkome, lit. veršis, let. versis. Sve je to povezano s glagolskom osnovom *wers- iz sskr. var�ati, koje znači bezlično "kišiti, daždjeti" (usp. eerse) ; tome se može približiti ir. frass "kiša" < *wrstii. Između potonjih formi i prethodnih imenskih oblika postoji morfološka razlika koja nije spriječila niti jednog etimologa da ih predstavi zajedno, ali koja nas mora zaustaviti: na jednoj strani lik s početnim w, a na drugoj lik s vokalskim početkom u inda­ iranskome; isto tako u grčkome arren (appTJv) nikad ne pokazu­ je w, dok je u homerskoj metrici eerse ewerse i odatle hersai. Komparatisti su od tog neslaganja učinili naizmjeničnost, al­ ternaciju. No, sve dok nismo prinuđeni prihvatiti taj njihov stav, treba koliko god je to moguće izbjegavati slične "naizmjenično­ sti". U indoeuropskoj morfologiji niti j edno načelo ne dopušta povezivanje oblika bez w- i oblika sa w-. Hipoteza jedne jedin­ stvene skupine ovdje je bez vrijednosti; niti jedan nam drugi pri­ mjer ne nameće to izmjenjivanje w- l 0 (nula). A što se tiče sa­ mog smisla tako povezanih riječi, ondje gdje to analiza dopušta, do povezivanja, kao što ćemo vidjeti, ne dolazi bez teškoća. U sanskrtu nam vr�abha- i r�abha- svjedoče o istom postupku formacije i o istom pojmu: to je "mitološki bik" i "mužjak opće­ nito", kao epitet bogova i heroja. Naprotiv, u avestičkom se dvije riječi (sa w ili bez) ne odnose na iste pojmove, a to neslaganje je poučno pa čak i više nego u indoiranskome: ar<Jšan i *var<Jšan s iranskog su gledišta potpuno različite riječi: ar<Jšan se u aves­ tičkim tekstovima uvijek suprotstavlja riječi koja označava žen­ ku, katkad xša(}rf (što je čisto iranski termin), općenito daenu. Potonji termin - koji je indoiranski, usp. sskr. dhenu ide zajed­ no sa skupinom grč. th ilus, usp. sskr. korijen dhay- "dojiti, hraniti " se ; na taj način ovdje imamo posebnu, funkcionalnu designa­ ciju za �enku u životinja. Opreka ar<J.fan daenu je stalna; u popisima životinja nala­ zimo nabrajanje dvaju nizova termina u jednakom redu: =

-

�

"konj" "deva" "vol"

aspa-ar<Jšanuštra-ar<Jšangau-ar<Jšan-

aspa-daenuuštra-daenugau-daenu-

Avestičko ar<Jšan nikako ne označava neku vrstu posebne ži­ votinj e kao sskr. r�abha, koje je, a da nij e isključivo ime za bika, vrlo često u tom značenju. Nema ničeg sličnoga kod ar<Jšan: ta riječ označava mužjaka u opreci prema ženki. To, i ništa više. Ta opozicija mužjak l ženka može u avestičkome uzeti nešto drugačiji leksički oblik: kad se radi o ljudima, uzima se nar l xša(}rf, gdje drugi termin, prema svemu sudeći, ima izgled žen­ skoga roda pridjeva koji znači "kraljevski", tj. "kraljica". To se, doduše, čini donekle čudnim, ali nije nepojmljivo ako se misli na vezu između grč. gun � "žena" i engl. queen "kraljica". Ima i nekoliko neznatnih varijanata: nar l strf, gdje je drugi termin in­ doiransko ime žene, usp. u složenici strfniiman (usp. lat. nomen) "ženskog spola", a katkad preneseno sa xša(}rf na životinjsko carstvo. Sve je to jasno i opreka je jednoznačna. Izvan iranskoga, ar<Jšan ima točno odgovarajuće likove kakvi se samo mogu po­ željeti u grč. arsen, arren, upravo u značenju navedenom za ave­ stički: mužjak u opreci prema ženki arren nasuprot thtlus: eti­ mološka identičnost svjedoči o indoeuropskom prežitku. Sad pogledajmo avestičku riječ *var<Jšan. Ona izražava razli­ čit pojam: pojam rasplodnika. Više to nije značajka jedne klase bića, nego epitet funkcionalne vrijednosti. Uzima se *var<Jšan (zapravo var<Jšni-) s imenom ovce za "ovna" : ma<Jša-var<Jšni, a ta veza ne ostavlja nikakve sumnje o značenju. Uostalom, imamo i povijesne dokaze: *var<Jšan je fonetski dalo perzijsko gušan, ko­ je ne znači "mužjak" (ovaj je u perzijskome iskazan likom izve­ denim iz nar), nego upravo "rasplodnik". Izvan iranskoga, lat. uerres je upravo simetrični lik i po obli­ ku i po smislu. On zapravo ne označuje mužjaka, jer je ovaj za svinje sfis (na tu ćemo se riječ vratiti), nego rasplodnika; uerres ''nerast" služi točno za istu svrhu kao i odgovarajući avestički lik *var<Jšan. Što se može zaključiti iz ovog pregleda? Imeničke osnove *ers- i *wers-, koje se smatralo jednakima, zapravo su različiti oblici, potpuno odijeljeni značenjem, a za koje i morfologija po­ kazuje da su različiti. Evo, tu imamo dvije riječi u rimi, sroku, koje se mogu uzajamno prekrivati, a zapravo pripadaju dvjema neovisnim obiteljima: jedna označuje "mužjaka" u opreci prema

22

•

Rijl!či indoeuropskih institucija- I. svezak

--�enki"; druga označuje funkciju, rasplodnika u stadu, a ne vrstu kao što to čini prva. U sanskrtu, i to samo u sanskrtu, došlo je do vrlo uske veze između f:§abha- i vr§abha-. Zahvaljujući mito­ l ogiji, gdje bik ima povlaštena mjesto, i učinkom određena stila koji obiluje uveličavajućim epitetima, dva su termina postala to­ liko jednoznačna da je prvi primio jedan sufiksalni element koji pripada samo drugome. To je naš prvi zaključak. Pojačat ćemo mu dokaznu moć kad iznesemo još jedan različit leksički razvoj. Između grč. eerse i hersai jamačno postoji neki suodnos: no, kako ga odrediti? Jed­ nina eerse znači laganu jutarnju kišicu, rosu. Imamo osim toga i homersku množinu hersai, koja se javlja samo jednom (Od. 9, 222); u Polifemovoj špilji skupljeno je stado u kojem su životinje poredane po starosti, od odraslih do onih nejake dobi : hersai. A to hersai je množina od eerse. Da bismo razumjeli tu čudnu aso­ cijaciju, navest ćemo grčke paralele: dr6sos znači "kap rose", ali dr6sos u množini kod Eshila znači mladunčad. Evo i trećeg do­ kaza istoga reda: psakas, koje znači "sitnu kišicu", ima izvede­ nicu psakalon "malo mlado neke životinje". Taj se leksički od­ nos ovako objašnjava: posve mlada mladunčad isto su što i rosa, kao još svježe napadale kapi rose. To su mlade životinjice što su se tek izlegle. Do takva razvoja značenja, svojstvenoga grčkome, ne bi jamačno bilo došlo da je *wers- najprije bilo oznaka za ži­ votinju kao "mužjaka". Iskazuje se, dakle, sigurnim da moramo u indoeuropskome uspostaviti dva reda predstavljanja i dva niza termina koji su dovedeni do veze i međusobne sličnosti samo u indij skome. Drugdje posvuda imamo dva odvojena leksička znaka: jedan, *ers-, koji znači "mužjaka" (grč. arren) i drugi, *wers-, koji prenosi početni pojam kiše ili rose kao oplođujuću vlažnost u pojam "rasplodnika".

2.

poglavlje

Leksička opreka koju moramo preispitati sus iporcus

Sa žetak- Redovito se uzima: 1 °) da i. e. *parka- (lat. parcus) označava domaću svinju u opreci prema divljoj životinji, *su- (lat. sus);

2°) da dijalekatska raspodjela lika *parka- vodi zaključku da su se samo europska plemena bavila uzgojem svinja. Međutim, podrobnije ispitivanje pokazuje: . 1 °) da se u svim jezicima, a posebno u latinskome, gdje je zadržana opreka *su- : *parka-, ti termini rabe za označava­ nje domaće vrste -jer *parka- znači "odojak" nasuprot od­ rasloj svinj i *su-; 2°) da je *parka- doista potvrđeno na istočnim p odru�j ima . indoeuropskoga. Postojao je, dakle, indoeuropski uzgoj SVI­ nja - ali je vrlo rano u Indiji i Iranu nestao. .

Lat. termin uerres dio je skupine riječi koje označavaju posebnu životinjsku vrstu - svinje. Nužno je zato pobliže odrediti odnose među terminima te životinjske skupine u latinskome, tj. tri ter­ mina uerres, sfts, porcus. Sus i porcus jednakopravno su indoeuropske riječi; imaju odgovarajuće likove u većini indoeuropskih jezika. Kakav j e nji­ hov značenjski odnos? Posvuda se uzima da je to odnos divlje ži­ votinje i domaće životinje: sfts bi tako označavalo svinjsku vrs� općenito, i to u njezinu divljem obliku, dakle, "vepra", dok bi porcus bila domaća, uzgajana svinja. Tu dolazimo do jednog indoeuropskog razlikovanja koje je vrlo važno s gledišta materijalne civilizacije Indoeuropljana, zato što je sfts zajednička riječ čitavoj skupini dijalekata, od indoiran­ s koga do irskoga, dok je porcus ograničeno na europsko pod-

24 • Riječi indoeuropskih institucija� I. svezak

ručje indoeuropskoga i ne nalazi se u indoiranskome. To bi ne­ sl aganje značilo da Indoeuropljani nisu poznavali domaću svi­ nju i da je do uzgoj a te vrste došlo tek nakon prekida indoeurop­ skog jedinstva, kad se jedan dio naroda nastanio u Europi. Danas se možemo pitati kako se takva interpretacija mogla smatrati očevidnom i vjerovati da razlika između sus i porcus odražava razlikovanj e između divlje i domaće svinje. Valja se okrenuti piscima koji su na latinskome govorili o poljodjelstvu: Katonu, Varonu, Kolumeli, koji su se služili jezikom težaka. Na­ ravno, nalazimo sus za divlju svinju, ali isto to sus kod Varona označava uvijek domaću vrstu: kad on spominje minores pecu­ des, to su ouis, capra, sus, dakle, sve domaće životinje. Drugi nam dokaz pruža termin suouetaurilia, kojim se ozna­ čavala velika trostruka žrtva očišćenja u kojoj se prinose tri sim­ boličke životinje, tri vrste od kojih su dvije poslj ednje (ouis, tau­ rus) izrazito domaće, pa moramo pretpostaviti da je i sus, koje im j e pridruženo, označavalo isto tako domaću životinju. Tu nam pretpostavku potvrđuje i činjenica da u Rimu nisu nikada na žrtvu prinosili divlje životinje. Jednako tako i grčko hus (0c;) (= lat. sus) označava u množini primjera domaću životinju. Očito je da se pravila razlika, ali samo uz pomoć kvalifikativa, između divlje vrste i domaće vrste: divlja je svinja hus agrios kao opreka domaćoj svinji. Dakle, činjenica je do koje je došlo u prethisto­ riji, prije latinskog jezika, da se i. e. *su- = grč. hus uzima za korisnu vrstu, a to je domaća vrsta. Uvj eti uporabe riječi nisu jednaki u drugim indoeuropskim dijalektima. U indoiranskome su- označava divlju svinju. Povije­ sni oblici kao ssk. sukara, av. hu- grade se na istoj osnovi. Prema Bloomfieldu, polazi se od suka-, stare osnove kojoj bi zatim bio dodan sufiks -ra, j ednako kao i u drugim imenima životinja kao što su vyiighra "tigar", pa je suka-ra postalo su + kara i paroni­ mijskom interpretacijom "životinja koja čini sil" . Osim av. ha- u iranskome se sreće i oblik xuk, koji pretpostavlja *hukka; inda­ iranski je, da k l e oblik sa sufiksom -k, koji se, na indijskom i aVL'sličkom području, odnosi samo na divlje životinje. Ni Indija ni Iran nisu u s t a rije doba nikad uzgajali svinj e. Ni u kojem sta1"0111 IL'kslu ne nalazimo spomena o uzgajanju svinja. No, pro,

Leksička opreka koju moramo preispitati:

sus i porcus

• 25

tivna tome, izučavajući latinske tekstove vidj eli smo da je na europskome području pripitomljavanje svinja bilo gotova stvar znatno prije nastanka latinskog jezika. Latinski upravo u smislu "domaća svinja" rabi gotovo isključivo taj termin; sus je "divlja svinja, vepar" samo u onom kontekstu gdje je naziv vrste bio dostatan. Kad ispitujemo značenje riječi svojstvenih latinskome za oz­ načavanje iste životinje, tj . svinje, iskrsava problem koji se čini neznatnim, a čije su posljedice značajne. Čim sus općenito ozna­ čava vrstu, a najčešće domaću životinju, razlikovanje koje pro­ vodimo obično nestaje: zato što i jedan i drugi naziv označavaju domaću svinju, sus i porcus postaju sinonimima. Takav nas pleo­ nazam začuđuje i navodi da izbližega razmotrimo svjedočanstva koja utvrđuju značenje za porcus (a ne prijevode, koji su ionako u tome jednodušni). Možemo početi s jednim od termina gdje se ime životinje jav­ lja u raširenoj i utvrđenoj vezi, a to j e već spomenuto suouetau­ rilia, čime se označava stalna skupina od tri životinje koje se pri­ nose na žrtvu u ceremoniji očišćenja. Oblik suouetaurilia smatra se nepravilnim. U njemu doista vidimo: l) složeni cu s tri člana, no, slične su složeni ce potvr�ene u starim i. e. jezicima, a dovoljno je usporediti grč. nykhth-emeron "noć i dan", pa, prema tome, prigovor ne stoji; 2) iskrsava i jedna fonetska poteškoća, oblik ima oue, a ne oui. Riješit ćemo je ako utvrdimo termin u njegovu točnom zna­ čenju i ako ga vjerno uspostavimo u uvjetima u kojima je nastao. To nije obična složenica nego jukstapozicija koja ne sadrži ime­ ničke teme nego padežne oblike. Nastala je od tri uzastopna ab­ lativa: su stari ablativ od sus (usp. subus, nekadašnj i oblik mno­ žine); oue pravilni ablativ i, naposljetku, tauro. To su doista tri jukstaponirana ablativa, a skup se shvaća kao jedna riječ s pri­ djevskim sufiksom -ilis, -ilia dodanim uz eliziju posljednjem ter­ minu. Čemu takva jukstapozicija? Zbog toga što se izvodi iz ob­ rednog izraza u kojem je ime žrtvovane životinje u ablativu: su facere "žrtvovati pomoću životinje", a ne samu životinju; Jacere + ablativ nedvojbeno je stara konstrukcija. Dakle, učiniti sveti obred pomoću tih triju životinja. To je stara i ustaljena skupina trij u životinja u kojoj je sus ime svinjske vrste. Vrijedno je pri-

Leksička opreka koju moramo preispitati:

26 • Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak

sjetiti se jednog poglavlja iz Katonove De Agricultura ( 141). Taj slavni tekst opisuje način kako se pristupa očišćenju polja, što je bio privatni obred. U tom često čitanom, navođenom i iskorišta­ vanom tekstu govori se izrijekom o suouetaurilia. Prinoseći žrt­ vu vlasnik polja mora izgovoriti ove riječi: macte suouetaurili­ hus lactentibus esto; to je molitva upravljena Marsu da primi ta suouetaurilia lactentia, tri posve mlade životinje koje još sišu majku. Molba se ponavlja u ovom obliku: Mars pater, eiusdem rei ergo, macte hisce suouetaurilibus lactentibus esto, a zatim Katan nastavlja: "kad žrtvuješ porcus, agnus, uitulus, tada va­ lja . . " ubi porcum immolabis, agnum uitulumque, oportet . . . Dak­ le, žrtva se sastoji zapravo od tri životinje, koje se sada nazivaju porcus, agnus, uitulus. Usporedimo termine žrtve kako se oni obredno nazivaju: sfis, ouis, taurus s terminima stvarnoga prino­ šenja: porcus, agnus, uitulus. Da bi se označile žrtvovane životi­ nje, termini dolaze jedan nakon drugoga u istome redoslijedu. Iz toga proizlazi da je uitulus mlado od bika, agnus je mlado od ovce, a to znači da je porcus mlado od sfis: sve se to izvodi, rekli bismo, na matematički način kad nad obredne nazive postavimo stvarne vrste koje se žrtvuju. I tada se nameće zaključak: porcus može biti samo "odojak, malo prase". Razlika između sfis i por­ cus nikako nije razlika koja dijeli divlju životinju od domaće, nego razlika u uzrastu: sfis je odrasla životinja, a porcus je mla­ do. Postoji još jedan tekst koji će nam otvoriti oči. U Varonovoj De re rustica (knj . II, pogl. 1 ), na mjestu gdje se govori o uzgoju blaga, pisac nudi upute stočarima. Mlado se živinče ne smije odbiti od sise ako ne prođe nekoliko mjeseci: agni nakon četiri mjeseca, haedi nakon tri, a parci nakon dva mjeseca. Tu je, dak­ le, porcus postavljen usporedo sa agnus i sa haedus. Primjeri su toliko brojni da bismo morali prepisati najveći dio poglavlja kad bismo ih htjeli sve nabrojiti. Varon nas uči da sues dobre pasmi­ ne možemo prepoznati a progenie: si multos porcos pariunt, "ako daju brojne parci". Kad se uzimaju za hranu, obično ih se pušta dva mjeseca cum matribus, a nešto dalje čitamo: parci qui nati hieme .fiunt exiles propter frigora "oni parci koji dođu na svijet zimi . . . ". Tu se na značajan način pojavljuje veza porcus sa

.

///(/ ( ('/',

sus i porcus

• 27

U jednom arhaizmu iz vjerskog vokabulara parci �d eset da­ na habentur puri "smatraju se čistima" i zato se naziVlJ U sacres (stari oblik umjesto sacri, a koji polazi od pridjeva *sacris ; sacres parci je veoma star izraz ''parci stari deset dana". Isto Je tako često factens porcus, ali nikada ne srećemo *lactens sus. Nalazimo i deminutiv parcu/us ili porcellus, kao što imamo i �g­ nus 1 agnellus, uitus l uitellus , ali nigdje nemamo *sucu/us, Jer ime odrasle životinj e nema deminutiva. Vrijednost za porcus koja se u tom tekstu sreće čet :desetak �uta �. s al�a e. Ne . mije� nja se ni u kasnijoj uporabi . C1ceron uz1ma nJeC s 1stlm sm1slom . u vezi s nekom villa ("imanj e") on piše: "abundat, pareo, haedo, agna" i u tom izričaju parci su nabrojeni s drugom ml dunčad i, haedi i agni, tj . s kozlićima i jaganjc ima. Poznamo dva 1mena za svinjara: subulcus "koji s.e brine o sues'' (što j � paraleln� sa _ bubulcus) i porculator. Cemu bi valjalo tvontl v� raz 1c1ta termina ako dvije riječi sus i porcus imaju posve 1stl sm1sa�? Zapravo, parcu/ator se trudi oko mladih praščića ko i izisku� � posebnu brigu, a subulcus se bavi odraslom p��sad1. Utvrd1.h smo dakle ' da u svoj staroj latinštini i sve do klas1cnog razdoblja por us ne znači ništa drugo do li "odojak". Suprotnost je oči­ gledna, pa je zaista čudno što još nije bila uočena . i što se upo:no krivo prevodi o jedan tako općenit termin kao što Je porcus� SlSU­ acija sa sfis naspram porcus točno se poklapa .s ono� u gre. hu: , sus (0c;, aGe;) naspram khofros (xoipoc;). Ta Je r:.zh a .vrlo �az� na, jer, bilo u domaćem ili javnom kultu, nema z1votmJ e koja . bl se češće prinosila na žrtvu nego što je to bio porcus, sasv1m

�

!

�

-

!

�

�

�

•

.

�

;

�

mlado svinjče. . .. To što mi sada otkrivamo Latini su davno pnJe znah. Uz proizvoljnu etimologiju Varon (R. R. II, l ) nam točno bilježi jed­ nakost tog odnosa: "porcus graecum est nomen . . . quod nun�. �um voeant khoiron" . Dakle, znači da je znao kako porcus znac1 1sto što i khofron . No, riječ porcus postoji i drugdje , a ne samo u la­ tinskome, jer je nalazimo i u italskome. Suprotnost je je aka između si i purka u umbrijskome, i to u obrednom tekstu . �dje se obje riječi pojavljuju. Zato valja ispitati što ta opreka znac1 u um-

�

brijskome.

Leksička opreka koju moramo preispitati: sus i porcus • 29

28 • Riječi indoeuropskih institucija -l. svezak

Prijevod što se daje za Iguvinske (Eugubinske) ploče (Ta­ /mlae Iguvinae) redovito je na latinskome, pa, prema tome, ne­ dovoljno jasan. Zato moramo razmotriti pridjeve koji se navode uz si i parka. Nalazimo si uz kumia što se prevodi s "grauida", si uz filiu prevedeno s "lactens", a na drugoj strani purka. No, veza lactens sa sus nije moguća u latinskome. Razlika u umbrijskome postaje nerazumljiva. Ako umbrijska riječ si može označavati ži­ votinju kao grauida, a lactens je "od mlijeka", što tada može označavati porcus? Budući da se ista riječ primjenjuje na odraslu i na tek rođenu životinju, razlika u denominaciji više se ne op­ ravdava pa druga riječ, purka, postaje izlišnom. Čemu razlika u jednom tako točnom obrednom tekstu zašto ovdje si, a zašto purka? Bit problema je tada u značenj riječi filiu. Postoji i druga mogućnost osim one što je nalazimo u re­ dovito prihvaćanom prijevodu. Za filiu možemo pretpostaviti dvije interpretacije; jedna je lactens "od mlijeka, na sisi", ali, može se pomišljati i na lactans "koji doji". I, doista, umbrijska j e filiu srodno s grčkim thilus i ,[emina, što je u latinskome "ona koja doji", a th8!us u grčkome znači isto. U irskome i u lit. jedan oblik iz istog korijena s infiksom -l- odnosi se na majku: lit. pirm-delu "životinja koja prvi put doji". Prema tome, možemo umbrijskofi/iu shvatiti ne kao "lactens", nego kao "lactans". Svi­ nja je, dakle, nazvana čas kao "grauida", čas kao "lactans", već prema tome je li već ili još nije imala mlado. I tada purka postaje oznaka za mlado, tj. za "odojka" kao lat. porcus, a situacija, koja je bila nerazumljiva, postaje jasnom. Tako smo se uvjerili da je ta razlika, oprimjerena latinskim i grčkim, samo naslijeđena lek­ sička razlika, a ona je stvarno starija od italskog jezika. U keltskome je ime koje odgovara imenu porcus, tj . fonetski irski ore uvijek navođena sa skupinom porcus i uz prijevod "svi­ nja". No, potvrdu, koju smo očekivali, donosi nam iscrpan rječ­ nik Irske akademije, gdje se ore prevodi s "mlado prase". Tako je, eto, ital ski i keltski niz uključen u to značenje. U germanskome su dvije odgovarajuće riječi predstavljene kroz izvedenice: s jedne strane polazi swein (nj em. Schwein), a s druge farh, Jarhili "Ferkel". Ovdje nam suvremeni oblici već po­ kazuju da je Ferkel "odojak", određen kao deminutiv, dok swein

�

"svinja", izvedenica iz su-, nema deminutiva. Germanska riječ koja odgovara parcus neposredno potvrđuje značenje "mlada svinja" i to je značenje sačuvano. Najzad, u slav. i u baltičkome, lit. paršas, slav. pras� (odakle je rus. porosenak, također demi­ nutiv) suprotstavljaju se liku svin. To slav. i balt. *parša-, koje odgovara riječi porcus, znači "odojak". Dakle, u slavenskome imamo istu opreku kao i u germanskome. Do tog bi se zaključka moglo doći s dviju različitih strana. Polazeći od germanskoga i slavenskoga dolazimo do iste konstatacije kao da smo bez oko­ lišanja krenuli od latinskoga. Bilo kako bilo, svjedočanstva se slažu i leksička se situacija pokazuje jednakom u svim zapadnim dijalektima. No, sada će na indoeuropskome planu opreka dvaju termina izazvati nov problem. Raspodjela dvaju termina je nejednaka. Oblik *su- pripada zajedničkom indoeuropskome; potvrđen je i u indoiranskome i u svim izrazito europskim dijalektima, dok se *parka ne pojavljuje u indoiranskome, nego samo u europskim dijalektima. Iz te dijalekatske raspodjele i iz značenja koje se pridaje likovima *su- i *porko- zaključilo se da indoeuropska zajednica od svinja pozna samo divlju vrstu. Samo značenje lika porcus svjedoči kako se je mislilo da se s uzgojem svinja u Europi po­ čelo tek nakon što su se u njoj naselile neke etničke frakcije. Međutim, revizija značenja tih termina mijenja bit problema. On poprima drugi smisao, jer se radi o opreci odrasli - tek ro­ đeni, a nikako divlji - domaći. No, zašto onda ime tek rođene životinj e (*porko) ne supostoji s imenom odrasle životinje (*su)? Postoji li doista takva nejednakost u arealima između sus i por­ cus? Sve dokazivanje počiva na tvrdnji da liku porcus na inda­ iranskom području nema ni traga. Međutim, rasprava je znatno uznapredovala i tradicionalnu tvrdnju moramo danas preispitati. Ista ta riječ *parcos potvrđena je na jednom susjednom are­ alu, ali u posve drugom jeziku, u finskougrijskome: finski par­ sas, mordvinski purts, zirjanski pors. Svi se slažu da je to posuđenica koja je zajednička finsko­ ugrijskim jezicima s oblikom na s iz jednog stadija indoeurop­ skoga, ali kad je ta riječ prodrla u finskougrij ski?

30 • Riječi indoeuropskih institucija- I. svezak

Najprije potvrdimo da je značenje točno: "odojak, malo svinj­ če" u tinskome; za druge jezike rječnici su nešto manje odre­ đeni, ali taj je smisao vjerojatan. Odnos prema indoeuropskim oblicima j e zapažen, raspravljalo se o mogućoj kronologiji posu­ đivanja. Cini se nedvojbenim da parsas u finskome pretpostavlja jednu osnovu na -o; dočetak -as je finska prilagodba osnove na -o izmijenjene u a, jer je već u finskougrijskome o u drugom slo­ gu bilo nepodnošljivo, pa *porso postaje porsa. Korijen *porso pokazuje karakterističnu palatalizaciju k ---f s. Izvorni oblik, što ga je finskougrijski posudio, pokazivao je tu palatalizaciju, koja je ostvarena prije prijelaza o u a, koji karakterizira indoiransko stanje, jer bi inače teorijski oblik indoiranskoga bio u indijskome *parsa, u iranskome *parsa, u indoiranskome *parsa. Foneti­ zam finskougrijske posuđenice odvodi nas u stadij prije indoiran­ skoga, ali nakon zajedničkog indoeuropskoga, koji je imao stalno k. Bilo je to, dakle, jedno staro dijalektalno stanje koje bi bilo prethodilo razlikovanju indoiranskoga. To je zaključak do kojega dolaze specijalisti za finskougrijski. No, zaustavila ih je jedna poteškoća, a ona leži u činjenici da predindoiranski oblik, što ga posuđivanje pretpostavlja, nije potvrđen u samom indoiransko­ me. Zato su oklijevali u donošenju zaključka. Mi, međutim, sada raspolažemo s tim oblikom na istočnom području. Jedan srednjoiranski dijalekt na istočnom dijelu zem­ lje, koji je poznat tek desetak godina, hotanski, omogućuje nam da utvrdimo postojanje i smisao riječi pasa, genitiv pasa, koja označava svinju. Značenje je sigurno, jer se radi o tekstovima prevedenim sa sanskrta ili tibetskoga, u kojima se sreću datacije preuzete iz životinjskog ciklusa; postoji godina ili mjesec svinje. Tako nam hotanski donosi očekivani indoiranski oblik parsa i pruža dokaz da je *parka- bio poznat i na indoiranskom pod­ ručju. Negativan argument, dakle, ne vrijedi. Doduše, nema nikakva traga *porko- u indijskome, ali jedna riječ takve vrste podložna je slučajnostima. Ima naroda koji su iz vjerskih razloga isključili tu životinju iz žrtvenih obreda i iz svoje prehrane, dok su je europski narodi itekako cijenili. Da je riječ postojala u iransko­ mc, to sada znamo. Nema, dakle, nikakve zapreke da dopustimo

Leksička opreka koju moramo preispitati:

sus i porcus

• 31

kako j e u načelu indoeuropska primarna riječ *parka- zajednička skupnosti dijalekata. Ustanovili smo njezinu prisutnost u istoč­ nom iranskome, a potvrdu za to donose nam posuđenice u fin­ skougrij skome. Doduše, još ne možemo točno odrediti značenj e termina u ho­ tanskome, kasnom jeziku VII. ili VIII. stoljeća naše ere. No, bu­ dući da je *su riječ zajednička indoiranskome i jezicima Europe i ako se *parka- isto tako rabio u iranskome, znači da se razli­ kovao od termina *su. Pretpostavljene ili neizravno utvrđene značajke slažu se sa sigurnim činjenicama crpljenima iz tekstova. Sve to, i postojanje dviju riječi rabljenih već u indoeurop­ skom razdoblj u i razlika u značenju koju smo podcrtal i, dopušta nam da ustvrdimo kako je u zajedničkom indoeuropskome *par­ ko označavao "malu svinju". Negativan zaključak tradicionalnog učenja više nije opravdan: postojao je doista indoeuropski uzgoj svinja. To nam rječnik otkriva kroz razlikovanje koje se javlja između sus i porcus, a koje je simetrično sa značenj em što ga srećemo kod imena za druge domaće životinj e. U toj opreci između sus i porcus valja još primijetiti da se leksička razlika koja odvaja ta dva termina može ostvariti kasnije kroz različite oblike. Opreka sfis : porcus živa je u čitavom lati­ nitetu sve do postklasičnog razdoblj a, ali, nakon toga, vrijednost termina sfis prelazi na porcus, koji preuzima službu sfis i u tom času sfis nestaje . U Glosama iz Reichenaua, a one su nam dragocjene za pri­ jelaz iz latinskoga u francuski, termin sfis se tumači kao "porcus salvaticus" (= divlje prase). Tako je sfis ograničeno na značenj e ''divlja svinja", a porcus je preuzeo njegovo mjesto kao ime za "svinju". Tada je trebalo načiniti nov termin koji će zamijeniti porcus u njegovu nekadašnjem značenju : odatle nastaje porcel­ /us, francuski pourceau. Zatim, pod utjecaje m jezika Evanđelja, gdje porcellus znači "svinja", za mladunče se pribjegava tehničkom terminu: "goret" l - hrv. odojak]. Izražavanje razlike se obnavlja, a isti je razmak ;.adržan, jer je posebno važno zadržati razliku koju nameće iz­ vanjczična stvarnost- uvjeti uzgoja.

3. poglavlje

probaton i homerska ekonomija

Sa žetak

Dugo se tvrdilo da izvorno grčki termin pr 6baton označava stoku sitnog zuba, a zatim i "ovna", jer u razno­ vrsnom stadu ovnovi idu najčešće na čelu stada (pro-ha i­ -

nein ). Ovdje se pokazuje da je ta teza neodrživa, jer: l 0) pr 6baton ispočetka označava krupnu, ali i sitnu stoku; 2°) Grci nisu imali miješana stada; 3°) proba inein ne znači "hodati na čelu". Zapravo, pr 6baton, oblik jednine od pr 6bata , mora se pri­ bližiti liku pr6basis "blago, bogatstvo (pokretno)"; upravo kao "hodajuće blago" par excellence, suprotstavljeno dobri­ ma pohranjenima u škrinjama (keim �lia ), ovan se naziva

"pr 6baton ".

Razmotrili smo pitanje što nam ga postavlja supostojanje različi­ tih termina koji nose isto značenje unutar istog jezika ili više in­ doeuropskih jezika. Istovrsnu situaciju nalazimo u grčkome, gdje za naziv druge ovčje vrste imamo isto tako dva termina: 6wis (owtc; [o.hc;]) i pn)baton (np6pa·rov). Već od najstarijih tekstova oba ta termina označavaju ovna. Prvi je stara riječ iz zajedničkog vokabulara, vjerno sačuvana u grčkome, u latinskome i u sanskrtu, a sada je nalazimo u lu­ vijskom jeziku u obliku hawi-. Drugi je ograničen na grčki, a prema samom obliku može se pretpostaviti da je riječ novijeg na­ .... tanka. Kod Homera nalazimo 6wis i pr6baton, a zatim 6wis nestaje i samo prr)baton preživljava do modernih vremena. Evo u čemu kJ.i problem: čemu dva različita termina? Š to znači novi termin?

34

•

Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak

J er, za prvi je dovoljno konstatirati da predstavlja riječ iz zajed­ ničkog indoeuropskoga koja se ne može dalje analizirati. Za drugu, tj . pr6baton, kad je uzmemo samu ne obazirući se na značenje, možemo je na vrlo jasan način povezati s probaino (npo�a{ veo) "hodati, ići, napredovati". Ali što zapravo znači taj odnos "ovna" sa "hodati, ići", kako ga interpretirati? Postoji tu­ mačenje što ga je iznio njemački komparatist Lommel 1 , koje je postalo klasičnim i na fakultetima se predavalo kao nešto očevid­ no. Prema njemu, probaino znači "naprijed koračati, ići ispred", a pr6baton bi bila sitna stoka zato što "ide ispred", ali ispred koga? U nekim afričkim zemljama stada se stvaraju od više vrsta, a ovnovi idu na čelu. Ako je tome tako, pr6baton bi oz­ načavao životinju koja ide na čelu stada sastavljenog od različitih životinja. To tumačenje, koje je prihvatio Wackernagel, ušlo je u znanost i u takovu ga obliku nalazimo u Liddell-Scottovu rječ­ niku. Upravo povijest tog termina moramo preispitati kako bismo iz njegovih uporaba vidjeli potvrđuje li predloženo tumačenje razvoj značenja kroz evoluciju, koju možemo u cijelosti slijediti. Najprije valja opaziti da oblik pr6baton nije najčešći; prvi se primjeri javljaju u množini, ta pr6bata, a u najstarijem razdoblju jednina je nepoznata. Kod Homera i Herodota nalazimo samo množinu. Poglavito kod Herodota srećemo trideset i jedan pri­ mjer u množini, a niti jedan u jednini. Kod Homera, za oznaku jedne životinje rabi se 6is, nikada pr6baton; zapravo, jedini je homerski oblik pr6bata a to nije samo morfološki detalj . Mora­ mo govoriti ne o množini, nego o zbirnoj imenici: ta pr6bata. Iz toga proizlazi da je oblik pr6baton ono što nazivamo singulati­ vom: usp. odnos trilanta prema ta/anton i dakrua prema dakruon. Generička imena životinja najčešće su zbirne imenice: ta zoa je starije od to zoon. Jedan novi termin grčke tvorbe, koji je živ i u današnjem jezi­ ku, jest to alogon (određen u značenju "konj" već u papirusima ndto prije naše ere). U to alogon valja vidjeti singulativ od ta ti/oga "životinje", "one koje nemaju razuma", za najčešće živo­ tinje, pa prema tome i za konje. Isto je tako i u latinskome ani-

1

Zt•itsciJrifi.fi.ir ver�!cichende Sprachforschung, 1 9 1 4,46-54.

probaton i homerska ekonomija

•

35

velik mafia starije nego animal. To je vrlo čest oblik designacije:

broj imena za životinje su zbirne imenice. Morfološki odnosi između ta pr6bata i probaino iziskuj u točnije određenje. Na prvi pogled pr6baton ili pr6bata izgledaju kao složenice na -batos, glagolski pridjev od baino. No, tada riječ ne bi imala svoje normalno značenje: primjeric� , abatos: b1 dusbatos, diabatos svi su određeni pasivnim značenJem da u nom sadrža iskazali "ono što je prijeđena", s determinacijom prvom dijelu složenice ili pak "ono što može biti prijeđen?" · Imamo pasivnu vrijednost i u prostom pridjevu bat6s (�aTo<;) "pristupačan, prolazan". Drugačija se vrijednost javlja u �-l � žen� ­ cama kao hupsibatos aktivnog smisla "koji se popeo, koJI Je otišao u visinu". Međutim, ni aktivno ni pasivno značenje ne odgovara liku ta pr6baton, gdje drugi element funkcionira kao particip pr�ze� IZ­ razhku prave ičari "koji hoda, hodajući". I doista, stari gramat među pr6baton i pridjeva na -batos: prema njima, dativ množine od pr6baton je pr6basi (np6�acn). Tu, dakle, imamo os�ovu_ n� suglasnik; pro-bat- (11po-�a1:-) jedini je oblik koji tumači dativ 1 takav se mora postulirati. Taj se oblik može opravdati s morfo­ loškog stajališta, jer postoje korijenski likovi sa sufiksom -t­ (usp. sskr. -jit-, -k!fit-), koje je grčki prilagodio sufiksalnom tipu i kategoriji koji su bili poznatiji: naspram sskr. pari-k!iit imamo grč. peri-ktit-ai (Od. l l , 288), a usp. i lat. sacer-dot-. Ondje gdje je grčki imao -thet- normal iziran je u -thet-es, a to je jedan od postupaka svođenja na normu arhaičkih i donekle odstupajućih oblika. Podudaran fenomen, ali različit postupak imamo u slu­ čaju pr6baton: ovdje se pribjeglo svođenju na osnovu (što je bilo olakšana s pr6bata) da bi se normalizirao izvorni lik na -bat-, a to nam istodobno potvrđuju dativ množine pr6basi i značenje participa prezenta što ga riječ ima. .. Sad kad smo na nešto precizniji način razmotrili morfologiJU, pogledajmo problem značenja. Prema Lommelu, kao što smo maločas vidjeli , pr6bata označava sitnu stoku, ovnove , kao one koji "idu na čelu" stada. Dakle, za Lommelovu tezu, to je bitan uvjet da bi pr6bata doista značilo "sitnu stoku". No, je li to prava

36 • Riječi indoeuropskih institucija � I. svezak

uporaba riječi? � Nikako. Raspolažemo brojnim primjerima u književnim tekstovima i u staroj dijalektalnoj epigrafiji. Najprije kod Homera, Il. 23, 550: "Imaš u svojoj kući mnogo zlata, mjedi i pr6bata i robinja"; što tu znači pr6bata'? Očito "stoku", jer se poimence na navodi nijedna vrsta. Herodot piše: -r:a Af:rna n'Dv npopa-r:coov kad hoće reći "sitna stoka", što bi bilo apsurdno kad bi pr6bata već označavalo stoku sitnoga zuba. Dakle, radi se o stoci, o životinjama bez ikakva pobližeg označa­ vanja vrste i uzrasta. Nakon ispitivanja svih primjera možemo tvrditi da kod Herodota termin znači bilo koju stoku, bila ona sitna ili krupna. Kod Hipokrata, koji piše na starom jonskome, a njegov rječnik ima kapitalno značenje, nalazimo na jasnu opreku pr6bata anthropoi, životinje - ljudi. Zatim, evo jedne odlučujuće činjenice iz arkadij skog natpisa koji se odnosi na Atenu Aleu u Tegeji: 10 �€v �ii;;o v np6pa­ -r:ov . . . 10 8€ �f:tov "krupni i sitni pr6baton", postoji, osim to­ ga, i drugi sličan primjer sa �f:toc; i �di;; co v. Sve nam to jasno određuje riječ kao oznaku za skupnost stada koje još nije pobliže određeno. Može se fiksirati i vrijeme u kojem se značenje suzilo na "sitnu stoku". To se dogodilo u atičkome. Nije potrebno zalaziti dalje: ako je pr6bata u početku i posvu­ da značilo "stoku" općenito, postaje nemoguće potvrđivati pret­ historiju termina sa značenjem "sitna stoka", koje je relativno mlado. I još jedna bitna činjenica: jesu li prethistorijski u Grčkoj postojala velika miješana stada, na čelu kojih su išli ovnovi? Takvi se običaji, kako nam kažu, sreću u Africi. Ali, ovdje u Grčkoj, jesu li stočarski uzusi dopuštali velike skupine različitih životinja? Nemamo eksplicitnih opisa, ali raspolažemo neizravnim svje­ dočanstvima o sastavu stada i za to moramo ukazati na neke po­ znate rječničke činjenice. Nema jednoobraznog imena ili jedno­ obrazne složenice za označavanje stada, ali postoje termini različiti prema životinjama s posebnim imenom za odgovarajućeg pastira: �

poii agćle

je stado isključivo ovaca . . . . . . . . . stado goveda suhr5sion . . . . . . . . . . . stado svinja aipr)/ion . . . . . . . . . . . . stado koza .

.

. .

(pastir je oiop6los) (pastir je bouk6los) (pastir je subo tes) (pastir je aip6los)

probaton i homerska ekonomija

•

37

Valja opaziti da se ime pastira ovaca, ovčara (franc. berger < berbicarius) izvodi iz 6wis, a ne iz pr6baton. To se razlikovanje nalazi i u drugim jezicima: u latinskome, pecudes označava ovce (usp. p'8ii) naspram armenta "krupna sto­ ka". Usporedimo i engleske termine flock i herd; engleski ima termine koji se razlikuju prema vrstama životinja. Nalazimo samo imena za posebna stada, a to je zbog toga što miješanih stada nije bilo; svaka je vrsta imala svog posebnog čuvara i pasla je odvojeno od drugih. To je, dakle, odlučujući argument koji pobija Lommelovo tu­ mačenje. Praksa uzgajanja blaga u Grčkoj dovoljno je stara da bismo mogli naći, mnogo prije homerskog doba, raspodjelu rada između specijaliziranih čuvara. U mikenskome nalazimo čak jed­ no suqota-, koje odgovara horn. subo tes, a i qoukoro, koje od­ govara grč. bouk6los; isto tako je poznat mikenski oblik za "ko­ zara": aikipata. Dakle, nema ničega ni u tradiciji ni u rječniku što bi nam dopuštalo da pretpostavimo postojanje miješanih stada. Tako je drugi Lommelov argument otpao. Ipak, preostaje pitanje etimološke veze pr6bata l probaino, koja kao da za pr6bata nameće značenje "koji ide na čelu". No, čak ni kad je u pitanju glagol tako jasna oblika kao probaino, ne smijemo se bojati provjeravanja. Kad ponovno iščitavamo pri­ mjere, vidimo da probaino nikada ne znači "ići na čelu", premda nas u to uvjeravaju svi rječnici. Valja vidjeti na kakvom tipu primjera oni zasnivaju to tobožnje značenje. Najčešće je zna­ čenje "napredovati, odmicati, ići naprijed": to značenje nije po­ trebno opravdavati, primjeri su namah jasni; kod Homera (Il. 1 3 , 1 8) Kpamva nocrt npoPtPac; "napredujući brzim velikim ko­ racima"; Lisija ( 1 69, 38) npoPcPllKCo<; -r:fl l,AtKt� "uznapre­ dovale, poodmakle dobi". Dakle, uvijek "napredovati". No, uvodi se novo, drugo značenje � a to je posve različita stvar. To se značenje podupire s trima primjerima iz Homera, koj i su svi istoga tipa: o cf: Kpa-r:f:'i npoPcP�Kn (Il. 1 6, 54) " koj i nadmašuje druge snagom, koji nadvisuje druge svojom moći", što valja shvatiti "jači snagom, veće snage"; usp. Il. 6, 1 25; 23, 890. No, u svim tim odlomcima nalazimo perfekt i tako j e došlo do teškog hrkanja između vrijednosti perfekta i značenja

3X • Riječi indoeuropskih institucij a - l. svezak gl agola: probaino "napredujem, idem naprijed" i probebeka n a l az im se naprijed"; tako u Il. l O, 252 čitamo &cr-rp a 8� 8�

"

npof)if311KE "većina je minula noći". Dakle, ako se kaže npo­ [3if311KE amXVHOV ili Kp
čelu", nego "ići, napredovati", svi se hvataju tih primjera u per­ fektu da bi im pripisali značenje "biti ispred koga". Značenje ilustrira normalnu vrijednost perfekta, a, što se tiče ideje supe­ riornosti, ona proistječe iz genitiva-ablativa pokazujući točku po­ lazeći od koje se netko nalazi u položaju naprijed. Nema, dakle, razlike što se tiče značenja glagola između &cr-rpa npof)if311KE i triju navedenih primjera. To je samo jedno te isto značenje; ne valja ga dijeliti na kategorije da bi učinili različitim jednoznačne primjere. U latinskome postoji razlika između progredior, koje je upravo probaino, i praegredior "hodam na čelu drugih". No, probaino odgovara samo liku progredior. Prema tome, probata ne znači "koji ide na čelu stada" i svi razlozi koji su podupirali to tumačenje otpadaju jedan za drugim: l ) probata nije sitna stoka; 2) grčko stado nije miješano stado; 3) značenj e za probaino nije "ići na čelu", nego "napredovati, kretati se". Što još preostaje? Odnos između probata i probaino. Da bi­ smo shvatili taj odnos, poći nam je od značenja "ići, hodati, na­ predovati"; - ali ipak? Označavanje se čini jedinstvenim, čak i enigmatičnim. Je li to prednost ili povlastica stoke i zar sve živo­ tinje normalno ne "hodaju", ne "kreću se"? Rješenje nam pruža jedan termin morfološki sličan liku pro­ bata, o kojem se još nije povelo računa. Ta je riječ Homerovo pr6basis (npof}acrt�), apstraktna izvedenica na -ti- iz istog gla­ gola probaino, što je nalazimo samo jednom kod Homera, ali u uvjetima koji su idealni za naše obrazlaganje: Od. 2, 75 keim elia ll' pn)hasin te. Homerov izraz označava bogatstvo: probasis j e rij �.:č na -sis i z klase apstrakta koji izražavaju zbimost. To se svojstvo i l ustrira riječima kao arosis "teženje, obrađivanje" i "oranica", tj. poorana zemlja (usp. franc. izraz "marcher dans les

probaton i homerska ekonomija • 39

labours"); kt tsis "posjed" i isto tako "skup ktemata", što je - kao i arosis - skup, kompleks obrađene zemlje. Isto tako, probasis označava skup probata, a opreka se kei­ m elia l probasis primjenjuje na vrste posjeda koj i se, prema po­ djeli koja je bitna za homerski svijet, dijele na dvije kategorije: nepokretna dobra, nekretnine l pokretna dobra. Ukratko: proba­ sis je ocra rtpof}atVEl "sve ŠtO se kreće (a ŠtO imamo kao bogat­ StVO)". Taj način poimanja bogatstva kroz dva njegova lika može nas podsjetiti više-manje na naše razlikovanje između "pokretnina" i "nekretnina". Za nas su nekretnine zgrade, zdanja, a pokretnine ono što brojimo, gotovina, namještaj i dr. Ta je podjela u ho­ merskoj Grčkoj veoma konkretna; sve ono što "leži, miruje" (keftai), keim elia, drage kovine u šipkama, zlato, bakar, pa čak i željezo suprotstavlja se onome što je ta probata, hodajuća bogat­ stva, a zapravo stada i stoka ili blago općenito. Eto, to je vrijed­ nost riječi pro bata kako smo ga ustanovili kod pisaca. Izneseno tumačenje postavlja u novo svjetlo ekonomiju ho­ merske civilizacije. Lommel je pomišljao na jedan izvanredno primitivan tip stada sastavljen od velike množine životinja. Me­ đutim, probata u vezi s probasis označava znatno razvijeniju društvenu organizaciju. U homerskom društvu bogatstvo je raz­ novrsna realnost, uzeta u njezinim različitim vrijednostima, koja se dijeli na keim e!ia i probata. U znatno novijem razdoblju ta se ista razlika sačuvala i u ger­ manskome. U skandinavskom svijetu nalazimo oznaku koja nas podsjeća na probata. Tako u islandskome gangandi je znači "ge­ hendes Vieh", ali tu je predstavlja pecus u germanskom znače­ nju, tj. "bogatstvo"; gotsko faihu prevodi argz1rion "novac". Smisao tog izraza j e "blago, bogatstvo koje hoda", čime se ozna­ čavaju životinje; usp. niže 4. poglavlje. Mogućnost približavanja (i ništa više) nudi nam se s hetitskim iyant- "ovca", koje ima for­ mu participa na i- (usp. grč. efmi) "ići, hodati". Nismo ipak sigurni da je to isključivo ime ovce, a ne neke posebne vrste. Kad bi nam to značenje bilo potvrđeno, sličnost bi bila frapantna.

40

•

Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak

To je ono što je najbitnije. Za ostalo u tom semantičkom predstavljanju nije nužno inzistirati na semantičkom razvoju s mnogo primjera iz brojnih jezika u svim razdobljima. Značenje do kojeg se opći termin suzuje nametnuto je poj­ mom vrste koja prevladava. Činjenica je općenita i veoma je do­ bro potvrđena: tako: lat. bestia > franc. biche ["košuta"] lat. bestia > engadinski becha "ovca" lat. animal > sj . tal. dijal. : nima! "prase" lat. animal > u drugim područjima: nema! "vol". Dakle, uvijek životinja par excellence, vrsta koja je najbolje predstavljena, koja je na tom mjestu najkorisnija, uzima opće ime: tal. pecore "ovce". Tako se pr6bata može integrirati u skupine koje se svakog časa obnavljaju. Posebno značenje za pr6baton proizlazi iz lo­ kalnih uvjeta uzgoja, pa se prvotno značenje za probaino može zaključiti samo u okviru jedne određene ekonomske strukture?

Za ukupnost sadržaja poglavlja 1 . , 2., 3 . može se pogledati naš članak "Noms d' animaux en inda-europeen", koj i je objavljen u Bulletin de la Societe de Linguistique de Paris, 1 949, stranice 74- 1 03 . 2

4.

poglavlje

Stoka i novac: pecu i pecunia

Sažetak Za sve komparatiste i. e. *peku označava "blago, stoku" ili, u nešto užem značenju, "ovcu/ovna". Značenje "bogatstvo", kad se javlja za ovaj termin ili za koju od nje­ govih izvedenica (npr. lat. pecunia), drži se za drugotno i tumači se da je učinak semantičkog širenja termina, koji je prvotno označavao bogatstvo, blago par excellence - stoku. -

Ispitivanje oblika *peku i njegovih izvedenica u tri velika dijalekta gdje se javlja - u indoiranskome, italskome i ger­ manskome - vodi nas preokretanju tradicionalne interpreta­ cije: *peku izvorno znači "vlastitu pokretnu imovinu", a tek je susljednim spec(fikacijama u nekim jezicima mogao oz­ načavati "stoku", "sitnu stoku", "ovce". Razvoj je paralelan s razvojem oblika pr6bata (v. 3. pogl.).

U rječniku indoeuropske ekonomije, koja je ekonomija stočar­ skog tipa, postoj i jedan termin kapitalne važnosti: *peku, koji je potvrđen na trima velikim dijalektalnim područjima: indoiran­ skome, italskome i germanskome (litavsko je pekus najvjerojat­ nije posuđena iz germanskoga ili iz kojeg drugog zapadnog je­ zika). Svi se komparatisti slažu da se u *peku vidi indoeuropsko ime za "stoku" i da ga valja tumačiti jednim korijenom *pek- "strići". Taj bi termin, prema tome, označavao zapravo ovčju vrstu, zbog toga što nosi runo, pa bi se bio generalizirao kao skupno ime za "stoku". Takav je nauk što nam ga od samih svojih početaka daje porcdbena gramatika. Pokušat ćemo pokazati da je takvo shvaćanje *peku neodrži­ i da valja ponovno pokušati raščlambu podataka. Naše će nas vo

42 • Rij�:či indoeuropskih institucija� I. svezak

voditi redom na indoiranski, latinski i germanski i do­ ves t i do zaključaka koji prelaze ispitivani problem . ispi ti vanj e

I.

lNDOIRANSKI

Oblici koje moramo ispitati vedsko su pasu i avestičko pasu. �kupno znač �nje u vedskom je "stoka", a potvrđeno je raz­ h cltl � okolnostima uporaba: veza sa vraja "staja", sa gopii "pastir", sa yutha "stado" itd. Međutim, mora se istaknuti: l ) da je pasu kolektivni termin koji pokriva sve vrste doma­ ćih životinja (volovi, konji), i to samo domaće živo: asviivantam goman tam pasum (Rig Veda I, 83, 4) : pasum asvyam gavyam (V, _ ; 6 1 , 5) ltd . 2°) da pasu obuhvaća čak i čovjeka označenog kao dvonožni pa5u, a to je na istoj crti kao i pasu četveronožac: dvipćtde cćttus padeca pasćtve (III, 62, 14). To možemo zaključiti ne samo po tom odlomku: to je i eksplicitno tumačenje Satapatha-Brahmana (VI,_ 2, l , 2) o pet pasu : puru$am asvam giim avim ajam "čovjek, konJ, vol, ovca, jarac", a to se nalazi i u drugim tekstovima koji prenose upravo takvu definiciju u teoriju žrtve. Ukl�učivanje čovjeka u pasu pokazatelj je pastirskoga druš­ t:�' g?Je �e � okretna imovina sastojala istodobno od ljudi i živo­ tmp l gdJe Je termin pasu, koji je najprije značio to pokretno bogatstvo, mogao odgovarati "dvonošcima" kao i "četveronoš­ cima" . Ir�nsk! �otvrđuje ispravnost takova gledanja . Udruživanje lju­ ?1. l_ ŽlVotmJa, koje je implicitno u vedskoj definiciji, eksplicitno Je u avestičkoj formuli pasu vfra "stado-ljudi", čija je starost odavna prepoznata . Što zapravo znači vfra "čovjek" u avestičkoj formuli pasu vi­ _ koJa se kao jeka ponavlja na drugom kraju indoeuropskog area l a u uiro pequo iz Iguvinskih ploča? Što se tiče sanskrta Lu ders je pokazao da vira, u kontekstu u kojem je povezano � _ po_pnom stoke, označava "roba". To značenje, bilo da ga uzme­ m �� st�i ·to sensu, bilo da ga shvatimo kao "kućno čelj ade, sluga", � VriJI:lh I s t o tako za avestičko vlra u pasu vira. . • .

o

ra,

Stoka i novac: pecu i pecunia • 43

Iznijet ćemo još jednu potvrdu, što je uzimamo iz jedne Zaratustrine giithii. U jednoj patetički intoniranoj strofi (Y. 46. 2) Zaratustra se žali na svoju nemoć da pobijedi neprijateljstva što ga okružuju sa svih strana: "Znam zašto sam bez moći, o, Maz­ da; tako je to jer sam kamna-jšu (= imam malo pasu) i jer sam kamna-nar- (= imam malo ljudi)". Dvije oznake kamna-jšu "koji ima malo pasu" i kamna-nar- "koji ima malo ljudi" očigledno proishode iz formule pasu-vira s prijelazom od vira na nar-, što je poznato i u Avesti. Upravo to što je siromašan u pasu i siro­ mašan u nar- čini Zaratustru "nemoćnim": ta imanja, koja tvore dvije vrste pokretnog bogatstva, zajedno daju čovjeku moć. Pri­ brojit ćemo, dakle, izraz iz gatha, tj. kamna-jšu- i kamna-nar­ avestičkom popisu složenica građenih na izrazu pasu vira, koji se javljaju u parovima. U raznolikosti tih jezičnih svjedočanstava odražava se vrijed­ nost termina pasu za stočarsko društvo sjeveroistočnog Irana, či­ ja ideologija nadahnjuje najstarije dijelove Aveste. Ograničavamo se na najstarijoj fazi pasu, ne ulazeći u pitanje što je bilo poslije, jer je to ionako poznato. Ta stara riječ postala je danas u jednom dijelu Irana nazivom za "ovna". Tako jedno novo sužavanje značenja dolazi nakon onoga koje je u znatno starijem razdoblju bilo dovelo pasu na značenje "stoka". Isto tako, valja uzeti upravo kao element pokretnog bogatstva avestičko vira u pasu vira. Tim se izrazom označava skupnost po­ kretne privatne imovine, sastojala se ona od ljudi ili životinja, budu­ ć i da je čovjek čas obuhvaćen u paSu, a čas spominjan odvojeno . Možemo proširiti istu interpretaciju na umbrijska uiro, i to ne samo zato što formula uiro pequo potječe iz zajedničke indo­ �:uropske baštine, nego zbog jednog posebnog pokazatelja svoj­ stvenog dvama italskim narodima, Umbrima i Italima. Još nije zapažena frapantna sličnost između umbrijskih obrazaca i jednog odlomka iz stare molitve što je navodi Katon. U umbrijskome se obredni izraz javlja jedanaest puta: uiro pequo . . . salua seritu "salua seruato". Usporedimo to s Katonovim: pastores pecuaque salua seruassis. Dovoljno je staviti jedan tekst iznad drugoga: brij ski latinski

um

uiro pequo . . . salua seritu pastores pecuaque salua seruassis

44 • Riječi indoeuropskih institucija - I . svezak

pa da se iskaže vrlo uska veza između jednih i drugih obrazaca. Jedan za drugim, svi se termini podudaraju u svojoj etimološkoj identičnosti, izim prvoga, gdje se isto značenje iskazuje s dva različita termina: to j e upravo umbrijska uiro, čiji latinski ekvi­ valent nije uiros, nego pastores. Odatle proizlazi da j e umbrijski sa uiro, povezanim uz pequo, označavao ljude kojima j e bila dužnost brinuti se o stoci. Imamo dakle u umbrijskome točnu pa­ ralelu pojma vira povezanog sa pasu u indoiranskome. Potvrdu da pasu u prvom redu upućuj e na ekonomsku vrijednost nalazimo u terminu kf?u, koji se, premda je srodan sa pasu- kao i av. jšu- sa pasu-, od njega rano odvojio i bolje saču­ vao prvotno značenje. Pridjev purukf?u znači "koji obiluje bogat­ stvom, imanjem", ali bez posebno naznačene "stoke". To je oz­ naka bogova Agni, Indra, Soma i često je nalazimo povezanu s terminima koji označavaju "bogatstvo". Reklo bi se da svi ti pokazatelji dopuštaju da u značenju "sto­ ka" vidimo sužavanje značenja, koje je starije i značajnij e za "pokretno imanje", primijenjena na glavni oblik imanja u stočar­ skom društvu . Il. LATINSKI

Tvorba riječi pecunia jedinstvena je u latinskom jeziku. U tome leži i njezina vrijednost, ali i njezina teškoća. Treba se na tome zadržati, tim više što taj morfološki problem još nije bio ras­ pravljen. Formalni odnos pecunia prema pecu odnos je sekun ­ darne izvedbe, koja izaziva produljenje dočetnog samoglasn ika osnove. Bitan problem leži u sufiksu. Na paralelu tvorbe lat. pccunia već je ukazao Antoine Meill et: st. slav. -ynji (< *-uni a). Taj sufiks -ynji tvori u st. slav. apstrakta izvedena iz pridjeva, pa tako imamo dobrynji "dobrota" : dobro "dobar"; ili pak žensk a osobna imena izvedena iz odgovarajućih muških imena: bogyn ji '"boginja" : bogu "bog". Možemo čak i navesti jedan slav. lik na -ynji izveden iz osnove na * -u-: lžgynji "olakšanje" : llgitku : " l ak" (usp. sskr. laghu -, raghu "lak").

Stoka i novac : pecu i pecunia • 45

Ova bi se usporedba mogla prihvatiti . No, iz nje valja izvući i ono što iz nje slijedi. Budući da je lat. peciinia apstraktna ime­ nica, ona mora, kao i slav. apstrakta na -ynji, pretpostaviti jedan p r i d j e v kao oblik osnove. Tada bismo u peku- mogli vidjeti srednji rod jednog vrlo arhaičnog pridjeva, koji, koliko mi zna­ mo, niti jedan jezik ne bi bio sačuvao. Ako se ta neizbježiva poslj edica čini odveć smionom i ako se cijeni da ona zahtijeva takvu tvorbu čije postojanje ne bi moglo biti na drugi način do­ kazano, preostaje nam alternativa da pecunia protumačimo onim što proistječe iz latinske morfologije. Tada ćemo približiti pecunia drugim izvedenicama ženskoga roda koje su tvorene s imenima na -u- : tako, npr. , fortuna koje se izvodi iz imenice *fortu- (usp. fortu-itus) ili Portunus, oppor­ tunus iz partu-. Tada valja dopustiti: l 0) da je podudaranje izme­ đu lat. pecunia i slav. tvorbe na -ynji samo privid i da potječe iz nekog sekundarnog procesa, i 2°) da je pecunia apstraktna ime­ nica na -ia tvorena u samom latinskome na izvedenicu -nus l -nii, koje odgovara likovima portunus, fortuna (usp. portus i fortu­ -itus) ili čak možda na ženski rod na *-nf. U takvu nas dilemu uvodi raščlamba ove apstraktne imenice, koja nema paralele u latinskome: ili pecunia potj eče iz iste tvor­ be kao i slav. *-unyii i mora se povezati s jednim starim p r i ­ d j e v o m, a ne s povijesnim srednjim rodom pecu; ili pak pe­ cunia dolazi izravno iz neutruma pecu, ali uz sufiksaciju koja se ne može izravno usporediti sa sufiksacijom slavenskih apstrakta na -ynji. Druga imenica izvedena od pecu je peculium. I ovdje se radi o obliku koji je ostao usamljen i nema analogije među likovima srednjeg roda na -ium. Ipak, njegovu tvorbu možemo nekako razmrsiti. Između pecu i peculium mora se postaviti prijelazni oblik *peculis, koje se prema pecu odnosi kao Idu/is prema zdus ili tribUlis prema tribus. Odnos između peculis i peculium može sc usporediti sa edulis i edulia (odakle je edulium). Iz peculium i zvodimo denominativni glagol peculo(r) , odakle je imenica fiCculiitus, -us. Tako niz peculium : peculo(r) : peculiitus postaje paralelan nizu dominium : dominor : dominiitus. Na taj se način

46

•

Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak

razložno organizira čitav niz izvedenica koje se okupljaju oko peciilium.

Sada je najbitniji problem pitanje značenja oblika peciinia, značenje peciilium i njihov odnos prema pecii. Prema stavu svih etimologičara, pecii je "stoka", peciinia je "bogatstvo u stoci", a peciilium "dio stada prepušten robu". To naučavaju svi etimolo­ �ijski rječnici i djela o latinskoj morfologiji. Svi oni ponavljaju J edn� inte��r ��aciju : za koju možemo reći da traje stoljećima, pa " 1 tlsuclJeCima, . cak Jer nam dolazi od rimskih etimologičara kad govore o trima likovima pecii, peciinia, peciilium. Formalni odnos između tih triju termina je neupitan. Samo, treba znati kako ga shvatiti. Za to moramo početi s utvrđivanjem što znače peciinia i peciilium. I. - Pecunia

Nije dovoljno što smo objasnili formalnu vezu koja vezuje pe­ ciinia s pecii. Paralelno s tim treba rasvijetliti značenjski odnos koji potječe iz odnosa derivacije. Međutim, možemo tražiti kod s :i � pisac� stare i klasične latinštine, pročitati sve citate po rječ­ mei��' �h n�gd� e nećemo ustanoviti vezu između značenja pecuma 1 znaeenJa pecii "stado, stoka". U svim primjerima pe­ ciinia znači isključivo "imetak, novac" i određuje se kao "copia nummorum". Zato se moramo odlučiti na postupak zaključivanja u kojem nećemo voditi računa o tradicionalnim gledanjima. Ako izvedenica pecunia ima već od prvih pojava značenje "imetak novac", XP�f.!aca, znači da se osnovni termin pecu odnosi is� �ljuč �vo na neku gospodarsku vrijednost i da znači "pokretnu I �o:mu" . Samo ć � tako biti opravdano stalno značenje u pe­ . cun �a, koJe kao zbirna apstraktna imenica čini općim značenje . svojstveno hku pecii. ��hv �ljujući drugom različitom postupku, koji je posve prag­ n�atJcan 1 sekundaran, *peku, čije je značenje bilo "pokretna irno­ vma", sužavanjem se primjenjuje na stvarnost koja se zove "sto­ ka". U ovoj analizi valja razlikovati dva teorijska plana: plan z n a č enj a i plan designacije, označavanja. Prema tome, valja raz­ . l i kovati pravo značenje kod *peku, koje nam otkrivaju njegove stare izvedenicL:, i povijesnu uporabu riječi za označavanje poj-

Stoka i novac : pecu i pecunia • 47

ma "stoka". Kad se jednom ostvari ta semantička veza između o v o g termina *peku i o v e stvarnosti, tj . stoke, označavanje se za neko vrijeme ustaljuje. No, povijest se ne zaustavlja i lako može doći do novih sužavanja: to je upravo ono što se dogodilo u latinskome, gdje je došlo do razlike između pecii, pecus, -oris, pecus, -udis . Ta razlikovanja ovise o povijesti latinskog rječnika i više ne ulaze u osnovne odnose koje ovdje rasvjetljavamo. Upravo ti odnosi nisu bili prepoznati. Ishod je bio da su i pecii i peciinia netočno interpretirani. Te netočne pojmove prenijeli su najprije Latini, a zatim moderni istraživači, naivno prevodeći pe­ ciinia sa "bogatstvo u stoci", a sve govori protiv toga. Obratno, mora se poći od postavke da se prava priroda prvotnoga pecii može objasniti samo kad se pođe od stvarnoga značenja povi­ jesnog pecfinia. Pojam "pokretna imovina" izražen pomoću peciinia mogao je obuhvatiti i druge vrijednosti osim "stoke". Ideja o prvotnoj eks­ tenziji izraza moći će se dokučiti ovim kratkim izvatkom P. Festa koji se morao odnositi na neki arhaički izražaj : pecunia sacri­ .ficium fieri dicebatur cum fruges fructusque offerebantur, quia ex his rebus constant quam nunc pecuniam dicimus. Za tog su glosatora fruges fructusque činile ono što se zvalo pecunia. Do tog se proširenog značenja može doći, ali ne odba­

cujući ih, nego uz novu interpretaciju, kroz Varonove definicije:

pecuniosus a pecunia magna, pecunia a pecu : a pastoribus enim horum uocabulorum origo.

I doista, dovoljno je čitati V arona (L. L. ) da doznamo što se u njegovo vrijeme shvaćalo pod pecunia. On pod riječ peciinia svrstava termine kao dos "miraz", arrabo "kapara, zalog", mer­ ces "plaća", corollarium "napojnica" (V, 1 75); zatim multa "gl o ­ ba" ( 1 77); sacramentum "sveti polog" ( 1 80); tributum "prinos" ( 1 8 1 ) ; sors "pecunia in faenore" (VI, 65); sponsio "j amčevina za obećano vjenčanje" (VI, 70). Dalje nalazimo pecunia signata "kovani novac" (V, 1 69), pa nuncupatae pecuniae iz zakonskih tekstova (VI, 60). Ukratko, pecfinia pokriva sve moguće uporabe novca kao ekonomske vrijednosti ili kao novčanog znaka, ali, naglasimo još jednom, nikad se ne odnosi na posjedovanje "sto­ kL:". To znači da su u latinskoj uporabi pecii i peciinia već bili

48

•

postali međusobno različiti termini, i to stoga što, kad je pecu postalo oznakom za "stoku", za sobom nije povuklo termin pe­ cfinia, koje je sačuvalo svoju prvotnu vrijednost "pokretni ime­ tak". II.

-

Stoka i novac: pecu i pecunia • 49

Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak

Peculium

Sve što smo maločas rekli za pecunia vrijedi dobrim dijelom i za peculium. Sad smo suočeni s jednom riječi koja je, recimo to od­ mah na početku, još dalje od pecu nego što je bila pecunia. Poznato je da pecUlium označava vlastiti posjed koji je prepušten onome koji zakonski ne može posjedovati: osobnu ušteđevinu koju gospodar daje robu, otac sinu. Pojam "vlastiti posjed" u prvom je planu i taj se posjed uvijek sastoji od pokretnih dobara: novac ili ovce. Ne moramo postavljati pitanje zašto se peculium odnosi na dobra koja ima rob, a pecunia na dobro što ga ima go­ spodar. To je problem povijesti institucija, a ne problem jezične forme. Kad smo utvrdili tu podjelu, značenje riječi peculium na­ lazimo u izvedenici peculiaris "ono što je kao peculium" ili "dano u peculium". Zapravo, pecU!iaris je samo pridjev od pe­ culium i bilo koja pokretna imovina može postati peculium. Vidi se to i kod Plauta: mladi dječak može biti dan kao peculium go­ spodarovu sinu i to će biti peculiaris puer; to je jedan od eleme­ nata Plautove komedije Captiui (stihovi 20, 982, 988, 1 0 1 3). U uvjetima svakodnevnog života rob može imati peculium samo s onim što mu je na doseg ruke, malo novca, pokoja ovca. No, tak­ vo ograničenje nije značilo da bi peculium označavalo neku gla­ vu stoke radije nego nešto novca. U peculium možemo, dakle, vidjeti drugi dokaz da se pojam iz osnove pecu nije posebno odnosio na životinje, stoku. U pe­ culium više nego u pecunia naglašen je odnos osobnog pripa­ danja, iako je bio ograničen na jedan društveni sloj . No, to posje­ dovanje uvijek je posjed nekog pokretnog dobra, i to, bilo da je fJCcfiliwn uzeto u njegovu uskom značenju, bilo u prenesenoj uporabi . Te dvije značenjske crte, osobno posjedovanje i pokret­ na dobra, određuju isto tako i glagolsku izvedenicu peculo(r), koja jt.: dala pec·ulatus "protupravno prisvajanje javnog novca". Izmedu log pravnog termina i onoga koji je sadržan u osnovi

pecu opet se uspostavlja funkcionalna neprekidnost, a ona je pa­

ralelna s nizom morfološkog izvođenja. Ovdje se može zaključi­ vati po analogiji. Jednako kao što od edulium "obrok ugodan za jelo", dolazimo do edU!is "koji se može jesti, jestiv", a od edU!is do *edu nešto kao "jelo, hrana", isto tako od peculium "osobni pokretni imetak" doći ćemo do *pecU!is "*prisvojiv", a od pe­ cu/is do pecu, koje tada valja odrediti kao "(pokretna) svojina". Bilo koji put da odaberemo, uvijek dolazimo do istog zaključka: pecu znači "(osobno) pokretno dobro". III. GERMANSKI

Riječ je *pecu potvrđena u cijelosti starogennanskoga, ali zna­ čenje joj varira prema dijalektima. Upravo nam ta kolebanja mo­ gu pokazati koja je prava vrijednost termina, a moramo ga sa­ gledati u posebnom kontekstu svakog od tih starih dijalekata. Zapravo, unutar germanskoga, samo st. v. njem. oblik fihu (varij ante su Jeho, Jehu) znači "stoka". U tekstovima prevedenim iz latinskoga njime se prenosi pecus, pecudes i općenitije iumen ­ ta; usp. osim toga fihelih "tierisch", fihu-sterbo "pošast", fihu­ -wart "Viehhirt", fihu-wiari "Viehweiher". No, to su latinizmi, a latinski su modeli bili presudni i ovdje kao i u mnogo drugih slu­ čajeva. Doista ćemo vidjeti da se je st. v. njem. fihu znatno uda­ ljilo od značenja što ga je riječ bila sačuvala u svem ostalom ger­ manskome i da inovaciju ili pak sužavanje značenja moramo pri­ pisati staro-visoko-njemačkome, tj. obrnuto od onoga što je op­ ćenito prihvaćeno. Drugačije ne bismo mogli razumjeti položaj l i ka *peku u drugim dijalektima (koji moramo opisati), a niti ll logu koju je sam staro-visoko-njemački termin odigrao u genezi sr. lat. feudum "leno". 1 J prvom redu moramo ispitati svjedočanstvo gatskoga. Gotski ncutrumfaihu označava samo "novac", "bogatstvo" i nikada nije ll vezi sa životinjskim svijetom. Evo jednog primjera: CJahaihaitun imma faihu giban "obećaše mu dati novca, epeg­ _1 :1'1/anto aut"8i argiArion dounai, promiserunt ei pecuniam se daluros" (Marko XIV, l l).

50

•

Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak

Taj bi primjer bio dovoljan da se pokaže kako se faihu, riječ odabrana za prijevod grč. khremata, arg(trion, lat . pecunia, pos­ sessiones, odnosi isključivo na novac, na bogatstvo. To isto po­ kazuju gotske složeni ce safaihu kao što su: faihufriks "pohlepan za novcem, pleonektes, philarguros", faihufrikei "pohlepa, pleo­ nexia",faihugairns "lakom za novcem, phi!Qrguros" itd. Iz toga se vidi da je jaihu potpuno strano stočarskom rječniku, jer ovaj raspolaže posve različitim riječima, kao što su hairda "stado, poimne, agele" ; hairdeis "pastir, poimen"; awepi "stado, poimne" ; wripus "stado, agele" ; lamb "ovan, ovca, pr6baton". Semantičko okružj e zafaihu tvore riječi koje označavaju novac i bogatstvo: gabei "bogatstvo, ploutos", gabeigs (gabigs) "bogat, plousios", denominalni glagoli gabigjan "obogatiti, ploutizein" i gabignan "obogatiti se, ploutefn", pa silubr "srebro, novac", skatts "dinar, denarion, mm1", u množini "komadi novca, argu­ ria". Dodatni dokaz da got. faihu nema nikakve veze sa svijetom stočarstva daje nam jedan leksički odnos, koji još nije bio pre­ poznat i kojemu moramo povratiti njegova prava. Postoji u gotskome glagol gafaihon, bifaihon koji prevodi grč. pleonektefn, a deverbal bifaih je u grč. "pleonexia". U II. poslanici Korinćanima, koja sadrži sve primjere, Pavao uzima pleonektefn za "veći dio, prednost imati, sebi najveći dio pri­ svojiti, iskoristiti nekoga". To je uprav ono što je gotski izrazio sa bifaihon, gafaihon. Objašnjenje zafaihon nalazimo u samom gotskome: jaihon je denominativ odfaihu. Tvorba mu je kao i u glagolima izvedenim iz imenica na -u-, kao sidon : sidus ili luston : lustus. Značenjski odnos između faihon i faihu ovisi o uporabi složenica sa faihu. Budući dafaihu označava novac i bogatstvo i dafaihu-friks pre­ vodi pleonektes kao što faihu-frikei i faihu-geiro prevode pleo­ nexia, nastao je glagol faihon (bi-, ga-) kao ekvivalent za pleo­ nek/ein u posebnom značenju "obogatiti se (na čiji račun)". Prijeđimo sada na nordijski. Uobičajeni prijevod st. nord. je ' sa "Vieh, Besitz, Geld ' mora se ispraviti: u prvi plan mora se postaviti pojam "(pokretnog) dobra, imetka". To proizlazi iz triju okolnosti:

Stoka i novac : pecu i pecunia

•

51

l ) Izraz gangandi Je z a "stoka" očigledno pretpostavlja da je samo za sebe nije značilo "stoka" nego "bogatstvo, imanje"; sa gangandi Je "hodajuće bogatstvo", "stoku"; usp. grč. pr6basis, pr6baton; 2) Složenica felag "zajednički posjed", odakle je jelagi "drug, sudrug" (koje je prešlo u st. engl. Jeolaga, engl . fellow), isto tako traži zaje značenje "imetak, dobro", a ne "stado". 3) Denominativni glagolfena znači "obogatiti se", dakle, "steći imetak" (je); odatle je sekundama izvedenica jenadr "bogat­ stvo", koja može značiti i "stoku", ali samo novim sužavanjem značenja. Što se tiče staroengleskoga, dovoljno je pregledati J. R. Clark Hall & Meritt Concise Anglo-Saxon Dictionary da ustanovimo kako feoh u značenju "cattle, herd", koje se tradicionalno po­ stavlja kao natuknica, ima vrlo mali broj potvrda, koje bi danas valjalo pomnjivo preispitati, dok velika većina primjera ide pod gesla: "movable goods, property" i nadasve "money, riches, treasure". Može se tvrditi da se jeoh u staroengleskome rabi za bogatstvo općenito ili za pokretna dobra, a tek u drugom redu, i to vrlo rijetko za onaj oblik pokretnoga dobra što ga tvori stoka. U Beowulfu znači samo "bogatstvo", a kod Aelfrica izraz wi /iegendum foo "for ready money" potvrđuje starinu značenja. Osim toga, nalazimo samo tri složenice sajeoh "stoka", a čak ih je tridesetak safeoh "novac, bogatstvo". Za srednjoengleski možemo tu tvrdnju ponoviti preispitujući članke ff! iz Middle English Dictionary Kurath-Kuhna (III, 430). Ima veoma malo primjera za značenje koje je postavljeno uz geslo: "live stock", ali mnogo više zaje kao "movable property; possessions in live stock, goods or money, riches, treasure, wealth" ili za "money as a medium of exchange or as used for taxes, tributes, ransom, bribes, etc.". Valjalo bi prići novom preispitivanju primjera i svrstati upo­ rabe prema njihovoj točnoj kontekstualnoj vrijednosti, oslobađa­ J UĆi sc tradicionalne sheme koja je pošto-poto nametala "stoka" kao početno značenje. Ta bi revizija vjerojatno imala posljedica povijest engleskoga fee i francuskoga fief, nekadašnje feu. Prema tradicionalnom tumačenju, franačko Jehu "stoka" tobože ;a

52 • Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak

je postalo lat. feus "pokretno dobro". Radije bismo rekli da je Jihu kao i gotsko faihu značilo svaki oblik pokretne imovine i da je sačuvalo to značenje kod prijelaza u latinski. I ovdj e bi bilo nužno novo preispitivanje. IV. ZAKLJUČCI

Ovaj nam je pregled pokazao da se staro gledanje na inda­ europsko *peku mora iz korijena promijeniti. Naš je prvi za­ ključak da *peku znači "osobno pokretno imanje". To što je takvo imanje zapravo stoka, poseban je podatak koji j e u vezi s društvenim ustrojem i s oblicima proizvodnje. Samo kao poslje­ dica tog čestog povezivanja termina *peku s materijalnom stvarnošću i kad je postao općim nazivom, taj je termin došao do toga da označava "stoku" - bila je to prva specijalizacija zna­ čenja - zatim uže značenje "sitna stoka" - to je bila druga speci­ jalizacija - i najzad - posebno "ovce", a to je bila treća i posljed­ nja specijalizacija. No, termin peku sam po sebi ne znači ni stoku ni bilo koju vrstu životinja. Tako smo došli do mogućnosti da utvrdimo korelaciju između pravog značenja termina *peku, koje je tako uspostavljeno, i njegove dijalektalne distribucije. Zanimlj ivo je primijetiti - a komparatisti tome nisu poklonili dovoljno pozornosti - da *peku nedostaje u grčkome. To nije puka slučajnost. Tako važan pojam nije mogao jednostavno nestati. Indoeuropski j e termin bio u grč­ kome zamijenjen novom oznakom koja nosi isto značenje; to je horn. pr6basis, s mnogo općenitijim ekvivalentom pr6bata. Naše izučavanje tog termina (v. gore 3 . pogl . ) na eksplicitan je način potvrdilo model razvoja koji postavljamo za *peku: bio je to termin koji je u svojoj polaznoj točki označavao "pokretno ima­ nje". Zbog izvanjezičnih razloga, ovaj je često bio primjenjivan na posjed u životinjama; postao j e zatim terminom za "stoku", a nakon toga za najbrojnije blago - "ovce". No, kako smo već vidjeli, ta specifikacija, do koje je vrlo rano došlo na indoiranskom području, nije se ostvarila posvuda. Ima­ mo u latinskome i u dobrom dij elu germanskoga vrlo stara svje-

Stoka i novac: pecu i pecunia • 53

dočanstva koja dokazuju da je prvotno značenje bilo "pokretno imanje", a to tumači sve što je iz termina bilo izvedeno. Taj raz­ voj nije reverzibilan. Zaista nije vjerojatno da bi *peku, ako je doista značilo "stoku", bilo moglo doći do toga da označava "novac" i općenito "bogatstvo", a upravo je to isključivo znače­ nje lat. peciJ.nia i got.faihu. To će biti naš drugi zaključak: u leksičkom procesu takve pri­ rode termin općeg značenja biva primijenjen na jednu posebnu stvarnost i postaje oznakom za nju, ali ne i obrnuto. Mi ovdje iz­ među peciJ. i peciJ.nia vidimo takav odnos koji je upravo obrnut od onoga kako se naučavao od latinskih etimologičara do naših suvremenih rječnika. Može se postaviti da su termini koji se odnose na različite ob­ like posjedovanja zapravo opći termini, koji iskazuju njihov od­ nos prema onome koji posjeduje, ali ništa ne govore o samoj pri­ rodi posjedovane stvari. Općenito značenje tako dopušta posebna označavanja, koja se tijekom povijesti na kraju toliko sljube svom posebnom objektu da to dovodi do nestajanja prvotnog smisla. Jasan primjer za to imamo u grč. pr6basis, pr6bata. Isto nas tako engleski specifični termin cattle i francuski cheptel vode na lat. capita/e "glavno dobro"; već u jednom tekstu iz 1 1 14. navodi se captale "chattel, cattle, movable goods" 1 • No, još u Srednjem vijeku capita/e ima značenje "imanje, dobra, prihodi", a španjolsko caudal znači "dobra, bogatstva". Prijelaz "pokretno i manje > stoka" karakterističan je, ali kad jednom do nj ega dođe, obrnuti je smjer nemoguć. Tako je "stoka" vrlo često označena terminima koji se odnose općenito na imanje, posjedovanje, tj . jednostavno je označavamo kao "imanje, blago"; ali - nikada obrnuto. Naša je interpretacija termina *peku i njegova razvoja sugla­ sna s onim što bismo mogli nazvati normom termina za posjedo­ vanje: jedan opći naziv ili naziv za rod ili vrstu rabi se unutar određene klase proizvođača kao oznaka tipične stvari ili elemen­ ta; u tom se svojstvu ona širi i prelazi granice svoje prvotne sre­ dine i postaje svakodnevnom oznakom za stvar ili element o koj emu je riječ. To je upravo ovdje slučaj. Usporednim ispitiva1

B axter-Johnson,

Mediaeval Latin Word-list, 1 934, 64.

54 • Riječi indoeuropskih institucija � l. svezak

njem podataka u tri skupine dijalekata slijedili smo za *peku etape tog procesa i u određenoj mjeri potvrdili tu unutarnju re­ konstrukciju. Posljednji se zaključak tiče etimologije oblika *peku. Ako se izneseno dokazivanje ocijeni prihvatljivim, ono poništava tradi­ cionalno povezivanje sa *pek(t)- "strići". Očigledno je da *peku, kao termin gospodarske vrijednosti, koji ne označava niti jednu životinju, ne može imati ništa zajedničkoga s likovima izvede­ nima iz *pek(t)- koji pripadaju tehnici striženja, šišanja i češlja­ nja: grč. peko "češljati, grebenati"; pokas "runo", pekteo "šišati, strići", pekos n "runo", pokiza "strići vunu", kteis "češalj"; lat. peeto "češljati, grebenati", pecten "češalj", pexus "rutav, ma­ ljav", arm. asr "vuna". Između svih tih oblika i *peku postoj i samo homofonijska sličnost. Svako s e povezivanje mora napusti­ ti, a *peku, ostatak najstarijeg indoeuropskog rječnika, čini se da nije svediv ni na jedan poznati korijen ?

Znatno podrobnija verzija ove studije bit će objavljena u SAD-u u ko­ lektivnoj publikaciji pod naslovom Inda-European and Jndo-Europeans (Chicago University Press). 2

2.

odjelja k

Dati i uzeti

5.

poglavlje

Dar i razmjena

Sažetak - Grčki ima pet riječi koje se redovito prevede je­ dinstveno s riječi "dar". Pomnjivo ispitivanje njihovih upo­ raba pokazuje da one zapravo odgovaraju isto tolikom broju različitih načina poimanja dara: od čiste vrijednosti same riječi "dati" do "ugovornog davanja, nametnutog obvezom neke nagodbe, saveza, veze, prijateljstva, propisa primanja pod krov". Gotski termin gild i njegove izvedenice upućuju nas na vrlo staru germansku tradiciju, gdje su vjerski aspekti - "žrtva" gospodarski - trgovačka bratstva - i juridički - otkupljenje (od zločina) usko isprepleteni. Peripetije riječi povezanih s grč. daptiJ, lat. daps, s jedne strane otkrivaju u indoeuropskoj prošlosti "potlatch", a s druge strane pokazuju kako se stari pojam "trošenje kao znak prestiža" srozava na vrijednost "trošenje ututanj, u čisti gubitak, štetu". Hanza, koja je kao i gilda postala ekonomskom skupinom, nastavlj a one comitatus mladih ratnika okupljenih oko po­ glavice, kako nam ih opisuje Tacit u svojoj Germaniji.

Uvod Započinjemo sada s ispitivanjem jednog skupa ekonomskih poj­ mova koje je teško drugačije odrediti nego zbirom njihovih pose­ bitosti: "dati", "razmjeniti", "trgovati". Terminologij a koja se odnosi na razmjenu i na dar predstavlja veoma bogato poglavlje i ndoeuropskoga rječnika. Počet ćemo s pojmom davanja. Moglo bi se cijeniti da je to vrlo jednostavan pojam; međutim, on ipak u indoeuropskim je­ zicima pokazuj e čudnovata mij enj anj a, a od j ezika do j ezika i

SR

•

Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak

takve opreke koje zavrjeđuju posebno ispitivanje. Osim toga, ri­ ječ sc nastavlja u pojmovima koj e bismo joj vrlo teško mogli pri­ družiti . Aktivnost razmjene, trgovine ima za bitnu oznaku pojam koji nam se čini različitim, a to je pojam nesebičnog dara; tome je tako, jer je razmjena prije kruženje darova nego prava trgo­ vačka operacija. Od razmjene do kupnje i prodaje ocrtat će se odnos kroz ispitivanje termina rabljenih za te različite procese. Grčke rUeči za "dar" Poći ćemo od korjena *dr} -, za koji nam skupnost jezika po­ tvrđuje stalni oblik i određeno značenje. Imenski oblici pokazuju vrlo star ustroj, to su izvedenice na -no- i na -ro-: sskr. danam, lat. donum, grč. doron (8&pov), arm. tur, slav. daru. Kroz samu stalnost te sličnosti ili te različnosti ti oblici čini se da ukazuju na staro izmjenjivanje, tzv . alternaciju r l n, što je obilježje arhaične fleksije, koju zovemo heteroklitičkom, a koja se često otkriva u supostojanju izvedaba na -r- i na -n-. Štoviše, u grčkome imamo niz imenskih oblika, različitih samo po klasi derivacije, a svi se odnose na "dar". To su: grč. dos (8m<;), doron (8&pov), doreĆI (8copc:a ), dosis (8Ćcnc;), dmine (8cociv11), dakle, pet različitih ter­ mina koje prevodimo jedinstvenom vrijednošću "dar". Prvi je neobično rijedak: raspolažemo jednim jedinim primje­ rom. Ostala su četiri mnogo češći i mogu supostojati kod istog pisca. Radi li se o slučajnom leksičkom bujanju ili ipak postoje razlozi za tu višestrukost riječi? To je pitanje koje moramo istražiti. Prvi oblik dos pokazuje osnovu na -t: odgovara mu u latin­ skome dos (osnova dot-). U latinskome se značenje suzilo; ovdje je to "miraz", dar što ga mlada donosi udadbom, a gdjekad i dar koji mladoženja daje za kupnju djevojke. Da bismo utvrdili značenje grč. dos, koje se još nije suzilo, navest ćemo jedan stih iz Hesioda: 8wc; ayaS�, apna/; 8f: KaK� , Savaww 86n;tpa (Poslovi 356), "dos je dobra, ali otmica (hĆirpax) je loša, jer zadaje smrt". Taj se stih nalazi up­ ravo u odlomku gdje se hvali "dar" koji dopušta da se uspostave unosni odnosi. Dos i hcirpax su imenice korijeni i nije slučajno da nemamo drugog primjera; oni predstavljaju pojam u njego­ vom najapstraktnijem obliku: "darovati" je dobro, "oteti" je loše.

Dar i razmjena

•

59

, kad He�od?t �abi Čini se da doran i doreĆI znače isto . No on dobro razh�Je, I to naizmjenično dvij e riječ i, vidi se da ih k III, 9�: K� A.�ot. prema nač elu koje nije teš�o raza�rati . T � � . . a�VC:O V �ols ��l, ko­ m/; UflE VOl f:c; T� V 8copEll V . . . 8cop a . a) za �area, · Dak­ dor � ve daro i sam u ošah don ni, eđe odr hu ji bija an; to Je _ apstrakt�a le doreĆI je upravo darivanj e jednog dor je i samo tzvedeno IZ i �enic a izvedena iz doreo (8cop8co ), koje jiva u doreĆI 1_ ona nam dt ron. Glagolska je vrij ednost jasno vidl "darom, za �ar, bez tumači (atički) prilog doreĆin (8copc:av) kao sam d:r; dorea Je sam� plaće". Pre ma tome, doron je stvarni dar, _ �e Iz dor�n su tzve ?� darivanj e, ono što je određeno za dar . . a stvan th tme ktom obJe s ti" ova "dar ) � Sm pc:'i:cr dorefsthai (8co _ "stvar koJa se danva, osobe kojoj se dariva i dtrema (8WPllfla) . . od . dar za nagradu". .. ikuJ razl U n t vod pnJe ga i Naš o. drug im � sasv Dosis je nešto _ 2 1 3) 0, 1 era (IliJada doron no vrij ednost se jasno vidi kod Hom se dobrov�ljac z � opas�n Kat ;t 8 6 cn<; t:crcrc:mt f:crS A.ft . Traži dosis, �h . ne d� ron, Jer pothvat; obećava se da će dobiti vrijednu v o pre­ stavlJa tme mck se sama stvar dara ne spominje . Dosis pred , ov�j � u f�turu "a �ošenje jednog glagolskog oblika u prezentu u koJOJ se tsto tako dar od nas vrij edan dobit će jošt e". Formula, nice javlja se �o� vidi glagolska vrijednost te apstraktne ime ; qnA-11 '� - _:1JeCI Homera u Odiseji 6, 208: 86cnc; 8'6A-{Yll '"CC: _ se što ne daJ U VIse : "a su to koje govore darovatelji, ispričavajuć i _ š nj e glagol ���g obl� ­ dar je taj malen, ali je od srca"; to je �ren� � _ v �an­ zs Je dak!e . cm . ka "daj emo malo, ali dajemo od srca . Dos e rno IzvrsenJ poJ ��, vanj a, davanja". Tvorba na -ti određuje stva kom �redm:t� . IJ_oszs koje se može, ali ne i nužno, ostvariti u n� do�Jela_ bastme Izraoznačava i pravni čin; u atičkom pravu to Je _ JeđivanJ a. . /.c nom volj om, i zvan pravila normalnog nasl čava dava�} e, oz� is dos gdje raba � upo a ničk liječ i još Postoji ne� g h eka, "do � a prip isiv anje , odakle je: pripisana k?�i �ina _ � v � semanh�ck:m Ih zrtv 1. RIJeC Je � da tu nema nikakve mis li o daru m­ olat grčk u kao je, gdje posuđivanjem prešla u njemački: Gift, jena za uenenum "otrov" p�r:d s kom dos is, posl užil o kao zam ta riječ nikako ne miJe sa ( lllit)gift f "miraz". U starija se vremena ni s doran ni s doreĆI. · ·

60

•

I, najzad, dotine. Bitnost uporabe ove riječi mora se još odrediti . Taj termin ima najpojedinačniju uporabu od svih . Pri­ mjeri su malobrojni, ali su svi karakteristični. To je jonska pje­ snička riječ što je srećemo kod Homera, ali i kod Herodota. Vrlo je rano izišla iz uporabe. Pomoću dotine izražava se jedan vid dara, ali ne znamo koji. Kako bi privoljeli Ahileja da se vrati u borbu obećaju mu među ostalim, komad zemlje s njezinim bogatim lj;dima, koji ć � biti njegovi podložnici . . . "oni će častiti (timesousi) njega kao boga sa dotinai i pod njegovim žezlom davat će mu liparas themistas" (Ilijada 9, 1 55-1 56). Dvije riječi timesousi i themistas ključne su za određivanje dotinesi. Pod themistas, što je veoma složen pojam, razumije­ vaju se prerogativi gospodara, a posebno ono što božji zakon traži: da se �skazuje počast i plaća mu se daća kao kralju . Još je važnije time. Taj je termin izvedenica od tio i pripada skupini sskr. cayati "poštovati", iz korijena koji moramo oštro lučiti od korijena koji znači "osvetiti, kazniti", grč. po ine, s kojim se često dovodi u vezu. Radi se o različitim pojmovima. Pojam poine, ko­ ji točno odgovara avestičkom kaenii "osveta, mržnja" , znači pla­ ću određenu za ispaštanje nekog ubojstva, okajanje u krvi. Odat­ le je došlo do sentimentalnog prenošenja na mržnju, osvetu shva­ ćenu kao naknada (usp. značenje u iranskome). Druga skupina, koja nas ovdje zaokuplja, jest skupina time, a ona označava čast ukazivanu bogu ili kralju i podavanja koja mu zajednica duguje; to je istodobno znak časti i duga dakle ' druš­ tveni, sentimentalni i ekonomski pojam 1 • Vrijednos� što je netko uživa mjeri se žrtvama kojih je on dostojan: to su termini koji rasvjetljavaju dotine. Homer, Odiseja 9, 266-268: "a sad dolazeći k tvojim koljeni­ ma vidjeti hoćeš li nam dati xeineion (dar gostoprimstva) ili udijeliti doline, kao što prema gostu zakon traži (themis xeinon)". I sad se, u ovom tekstu koji se čini da je upravo takav da nas može poučiti, uspostavlja veza između doline i darova koji se redovito izmjenjuju među gostima, prema tradicijama gostoprim­ s tva, između onoga koji prima i onoga koji je primljen. Isto tako 1

Dar i razmjena • 61

Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak

O tim2 i toj skupini, vidi ovdje u II. svesku, I. knjiga, 5. poglavlje.

neka se u Odiseji l l , 350: "A naš gost, ako i želi povratiti se, " strpi do sutra, dok ne sakupim svu do tine . ju Bježeći iz Atene, Pisistratovci žele ponovno osvojiti tirani a obvez imati i mogl su iz koje su potjerani; obilaze gradove koji (Hero prema njima kako bi sakupili dotin ai: �yc:tpov OCO't't vas dot I, 6 1 ). Jedan put nalazimo kod Herodota (II, 1 80) i glagol dotinazo: ničkih za vrijeme gradnje nekog hrama, što je bila dužnost savez e: gradova, svećenici su išli od grada do grada skupljajući darov ne: pl. "Cas noA.ts f:oco1'ivašov. Svi ti navodi bacaj u svjetlo na jedan pojam koji se dosta raz­ dar likuje od drugih. Nije to samo poklon, nesebičan dar; to je sa­ ra, ugovo kao ugovorno davanje, nametnuto obvezama nekog ), po­ veza, prija teljstva, gostoprimstva: obaveza xefnosa (gosta lazi proiz koja plaća je, danika prema kralju ili bogu ili pak davan iz nekog saveza. Kad jednom utvrdimo to značenje, ono će nam poslužiti u rje­ vnoj šavanju filoloških pitanj a, koje varijante postavljaju u teksto ta tek predaji ovih riječi . Tako je rukopisna tradicija Herodotova � n. VI, 89 bila podij eljena između čitanja dotinen i čitanj a doree ­ brodo set dvade im Korinćani nastoj e pomoći Atenjane i prodaju jer , va, ali po vrlo niskoj cijeni, za samih pet drahmi po brodu će name , dakle se, anima zakon zabranjuje besplatan dar. Atenj i davat o simbolična cijena, jer po zakonu grad gradu nije moga uci. brodove. Je li tu dotin e ili doree'? Radi se o besplatnoj ispor je poton Ovo en. dotin ne Prema tome, valjano je čitanj e doreen, a atan bespl je isključeno, budući da je ono što zakon zabranjuje dar, a ne ono što proizilazi iz nekog saveza. Eto na koji način grčka uporaba za isti pojam razlikuje tri jed­ imenice izvedene od istog korijena, a koje se uza sve to ni u već nom času ne mogu pobrkati. Taj pojam postaje različitim kstom konte o prema institucijama i prema onome što bih ja nazva jer se namj ere: dosis, dfJron, dotin e tri su riječi za oznaku dara, dar može pojmiti na tri različita načina2. '

članak Don et echange dans podrobniju analizu riječi za "dar", v. naš u L 'Annee sociologiq ue, 3 . ljen objav je koji een, europ /,· vocabulaire indaZa

62 • Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak

Germanska institucija: gi!da Netom ispitanim grčkim terminima dodat ćemo sada germansku riječ koja je postala imenom za "novac" u njemačkom j eziku Geld. U gotskom gi!d prevodi grč. pharos "porez", dok je složenica kaisara-gild ono što je u grč. k#nsos "porez". Osim toga raspo­ lažemo i s glagolom fra-gildan, us-gildan "(po)vratiti", apodid6nai, antapodid6nai te s imeničkom izvedenicom gilstr koja jed­ nako prevodi pharos "porez" . U drugim germanskim jezicima značenje s e dosta razlikuje: st. isl. gjald "nagrada, kazna, plaća"; st. engl. gield "zamjena, odšteta, žrtva"; st. v. njem. gett "plaća, žrtva"; u složenom liku gote-ke/t "Gottesdienst, služba božja, kult". U frizijskome jelde, }old pojavljuj e se posebno značenje koje će u germanskome po­ stati općenito: "trgovačka gilda, ceh", uključujući i "domjenak neke korporacije". Ta je skupina riječi unutar germanskog druš­ tva veoma složena: termin je istodobno vjerski, ekonomski i pravni. Suočeni smo s pitanjem koje je od velike važnosti za či­ tavu gospodarsku povijest kasnoga Srednjeg vijeka: nastajanje gildći, a to je problem toliko širok da o njemu ovdje ne možemo raspravljati, a, uostalom, on se tiče više povjesničara nego j ezi­ koslovaca . Dakle, nećemo raspravljati o samome pojmu, nego o terminu iz kojega proizlazi povijest tih velikih srednjovjekovnih gospo­ darskih asocijacija koje se razvijaju od V.-Vl. do XIV . stoljeća, poglavito u priobalnom svijetu Sjevernog mora, u Friziji, pa na jugu Engleske i u skandinavskim zemljama. Institucija ima istodobno ekonomski i vjerski aspekt: ta su bratstva povezana ekonomskim interesima, a, čini se, i zajednič­ kim kultom. Izučavao ih je 1 92 1 . Maurice Cahen u svom vrlo važnom djelu La libation en vieux scandinave. Prema tom znan­ stveniku, čašćenja, gozbe, zakuske i zajednički obroci bili su kao neki obredi koje su održavali članovi bratovštine, a ova je malo serija, knj . II, 1 95 1 , 7-20, a pretisnut u knjizi Problemes de linguistique genćrale, Paris, Gallimard, 1 966, 3 1 5-326.

Dar i razmjena • 63

po malo poprimala posebne oblike i na taj način u germanskim zemljama postala ekonomskim udruženjem. Pisac je, međutim, naišao na veliku � otešk? ć� : p:ema moder­ . nim povjesničarima Srednjeg vijeka, g1lde b1 �Ile 1zraz1to e�o­ nomski fenomen novijeg datuma, a nikako ne b1 sezale do poc�­ taka germanskog svijeta. U tim ekonom� kim ud�ženjima, g�!� su ljudi bili povezani zajedničkim interesima, ne b1 trebalo traz1h prežitak starijih religioznih družbi. . � No, najnovija su istraživanja osporila takve zakljuck� . N,! · c�­ . omaert je 1 948. u osnovnim crtama opisao povijest :e ! �shtuciJe . sa svojim prilozima u Revue Historique. �e zad?volJl �Sl se s �mo potvrđivanjem starog i religioznog podnjetla gilde, pisac png?­ vara Mauriceu Cahenu da je ustuknuo pred sudom rret?�dmh _ povjesničara koji su zapriječili to područje komparativnoJ mterpretaciji. �· . . . Danas vidimo da se sve te ispitivane cmJemce poveZUJU u neprekinuti povijesni lanac koji seže duboko u pro�lost. �eka?a se držalo da ghilda, latinizacija germanskog termina, mJe b1la starija od VIII. stoljeća, ali danas nam je po�vrđena za galsko­ -rimsko razdoblje u jednom tekstu iz 450. godme. što je zapravo gilda? U prvom redu svečani sasta? ak, žrtvem. .. obrok nekog dobrovoljno okupljenog "bratstva", a svi kOJI �� mu . pristupili nose isto ime. Pojam svečane gozbe u samoJ. Je biti tog izraza. Nalazimo ga već 450., to jest malo nakon vremena kada je gotski tekst zabilježen pismom (oko 350 ._) . . . . Možemo, dakle, gotskim pitanjima pnstup1h IZ neposredne blizine. Osnovni termini gild i fra-gildan postoje samo u ger­ manskome. To je nov termin koji se ne podaje nikakvim usporedbama. . Gotsko gild nalazimo u poznatom pitanju iz Eva�đelJ � ;?, . . . Luki (XX, 22): "Je li nam dopušteno dati ea� pore� Ih mJe . . skuldu ist uns is ka isara gild giban . . . ? U ovom Istom pitanJU, kod . Marka XII, 1 4 zamjenjuje gild sa kaisara-gild. Oblik srednJega � roda gilstr, to jest *geld-strum ili *geld-trum ima je?nako �nace­ nje u Poslanici Rimljanima 1 3 , 6: "zato i porez placate, <popouc; ·

n:A.Ein:".

64

•

Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak

Glagol jra-gildan znači "dati, vratiti": Luka XIX, 8: "dajem, gadailja (didomi) siromasima (doslovno: dijelim svoje dobro si­ romasima); a ako sam koga u čemu prevario, vraćam mu, fra­ gilda (apodidomi 'uzvratiti' , u ovom tekstu) četverostruko." Usp. nadalje Luka XIV, 1 2 i 14: "kada daješ objed ili večeru, ne po­ zivaj ni svojih prijatelja, ni svoje braće, ni svoje rodbine, ni svo­ j ih bogatih susjeda, da ne bi i oni tebe za uzvrat pozvali te tako primio antapadoma obvezu da još uzvratiš", na gotskom usgul­ dan . U svim drugim primjerima značenje je "uzvratiti, dati u za­ mjenu za ono što si primio", dakle, ne vratiti isti predmet, nego "učiniti trošak koji će nadomjestiti ono što si ti uživao". Ovdje, da bismo sagledali vrijednost gotskih termina - a to j e najveća teškoća za prevoditelja - valja se iznova uhvatiti u koš­ tac s pitanjem kako prenijeti u gotski grčko-rimske pojmove kao što su grč. pharos, lat. census, porez, odmj era, obveza pokora­ vanja višoj vlasti, kad germanska tradicija pozna samo male me­ đusobno neovisne skupine, koje se pokoravaju svaka drugom po­ glavaru i kad ne postoji niti zametak zajedničke organizacije . Gild s e može najbolje definirati kao "uzaj amno davanje"; to je obveza koju se osobno izvršava da bi se koristili zajedničkim radom unutar bratimske skupine: plaća za ulazak (koju plaćamo na ovaj ili onaj način) u bratstvo povezano zajedničkim kultom. Wulfila je tako u tradicionalnom gotskom rječniku odredio kao termin istovrijedan za grč. pharos jedan posve različit gotski termin gild "obvezatno davanje (koje se daje skupini kojoj j e netko članom i korisnikom)". Ta riječ upućuje na jedno "vjersko udruživanje", pravo bratstvo koje se ostvaruje, stavlja na kušnju i ojačava se zajedničkim gozbama i svečanostima gdje se odlučuj e o velikim poslovima. I Tacit (Germania 22) govori o germanskim conuiuia, o goz­ bama koje predstavljaju najvažniji dio njihova društvenog i pri­ vatnog života. Oni im pristupaju pod oružjem, što ukazuje isto­ dobno na ratnički i društveni značaj poslova o kojima se odlu­ čuje; tu se raspravlja o "pomirbi zavađenih neprijatelja, o rodbin­ skim vezama, o izboru poglavica, najzad o miru i o ratu, kao da ni u koje doba nije duša više spremna za iskreno razmišljanje i -

Dar i razmjena

•

65

ne ugrijava se za velike pothvate da se duh otvori iskrenosti i upravi prema slavi" [prijevod Milivoja Šrepela]. . . Ovdje dolazimo do važnog pojma zajedništva u jelu, koJe Je u neku ruku znak i produbljavanje bratstva. Ishodišna točka tih ekonomskih udruženja nazivanih gildama leži u tim bratstvima koje povezuje zajednički probitak i zajedničko djelovanje, a unu­ tar skupine gozbe, conuiuia, ghilda su jedna od najkarakteristič­ nijih institucija germanskog svijeta. "Namirujući" (gildan) jednu od obveza bratstva namiruje se dug, iznos koji se mora platiti, a plaćanje je novac - geld. Na taj smo način saželi dugu i složenu povijest koja je rezultirala institucijama i kolektivnim vrijednostima. No, taj je termin upočetku bio vezan uz jedan pojam osobnog reda: dokaz tome je wergeld "cijena čovjeka" (sa wer "čovjek"); cijena koju se plaća da bi se otkupili od nekog zločina, otkupnina. Okrenimo se još jednom k Tacitu (Germania, pogl. 21): "Dužnost je podržavati tako neprijatelj stva bilo očina bilo rodjakova, kako i prij ateljstva; ali ne traju nepomirljivo: može se naime i ubistvo iskupiti stal­ nim brojem goveda i ovaca, i sva kuća prima zadovoljštinu, - to je sreća po javno dobro, jer su pogibeljnija neprijateljstva pored slobode" [prijevod Milivoja Šrepela]. Ovaj wergeld "otkupnina ;,a ubojstvo koja se čini nekim plaćanjem", odgovara grč. tisis: to je jedna od starih vrijednosti termina geld. Nalazimo se, dakle, na trima crtama razvoja: prva je religioz­ žrtva, plaćanje božanstvu; druga je ekonomska, bratstvo trgo­ vaca; treća je juridička, otkupnina, plaćanje nametnuto ubojici kako bi se otkupio od zločina; istodobno, to je sredstvo izmire­ n ja: kad je zločin počinjen i plaćen, uspostavlj a se savez i tako se opet vraćamo pojmu gilde. Valjalo je na početku definirati te pojmove sa svim njihovim vezama i unutarnjim posebnostima u germanskome da bismo mogli sagledati razmak između tih termina, uzetih u njihovu aute�1 iL:· nom značenju, i grčkih riječi koje te riječi moraju prevest1. Tome se dosad nije poklanjalo dovoljno pozornosti. Uvijek po­ stoji i odviše sklonosti da se postupa kroz neposrednu interpre­ l a �ij u gatskoga, a da se pri tome ne vodi računa o prijenosima lllačcnja i o teškoćama koje iz njih proizilaze. Kad te gotske na,

Dar i razmjena • 67

66 • Riječi indoeuropskih institucija - l. svezak

ter nin� us?oredimo s grčkima, vidi se da su oni posve drugačije arti ku hram. ruga �azlika leži u načinu na koji su se ti ekonomski poj­ . movi ustahh u g rmanskim i romanskim jezicima. Vrlo često su . . � ezI. s rehg ozn m shvaćanjima koja jedne od drugih u prošlosti v · udalJaVaJu, a ostvaruju se u međusobno različitim insti­ JOS :Ise . tuciJama.

�

�

� � �

�

Troškovi iz prestiža

�

�

�oramo z pamt ti da ta dva bratstva tvore istodobno skupinu so­ . lidarnost I skupI nu zajedništva u pitanjima prehrane. Oba se as. · · mogu održati i pod drugim oblicima . 0no svto pekta te InStitUCIJe . · b'l Je I a skupma potrošnje postat će, uz evoluciju društva, zajednica ekonomskog, korisničkog, trgovačkog značaja. Jedan od tih spe ata, prehrambena zajednica, podsjeća nas . . v J· e na paralelnu mstitUCIJU u jednom drugom drusvtvu . M ozemo . . .. · r "gozba" Ta riJeCv d'10 Je Je · dp obl'Iže odrediti s pomoću lat · dans . nog o hkom o ro utv nog etimološkog skupa, kojemu se, međutim, acenJa razVIJaJU u nekoliko pravaca. Osim u latin­ (8ancco ) s ne skome, koriJen nalazimo i u grčkome u liku danto r · vkom SvtO . opcemtiJim značenjem "žderati · , trgati' " , al'1 1' u tmemc .. o h u koJI se usko vezuje uz daps unatoč primjetnoj razlici: da­ ' f!a� e �8arcavT]) ."trošak". U drugim jezicima nalazimo odgovara­ JUee l:kov : st. tsl. tajn "žrtvena životinja, žrtvena hrana"' arm· lawn , svecanost". Lako ćemo opaziti da svi ti oblici imaju jednak sufiks na -n. S tom f alnom vezm_n s njima ide lat. damnum < *dap-nom. . �pommJe o ga posebtce Jer se na prvi pogled čini da nije s osta­ . lima u vezi. To Je, dakle, skupina riječi čije se značenje uvijek ne podudara. Daf!s je e min iz vjerskog vokabulara, jednako kao što su . VJerski termtm tawn u armenskome i tajn u skandinavskome. . Vrlo rano, u htst rijskom vremenu, daps ima značenje "gozba , · opisano · posvecena bogovima svečanost hrane" Daps Je kod K to a Agricu!tura) izrazom karakterističnim za stari latin­ ski VJerski vokabular: dapem pollucere "prinijeti svetu gozbu";

�

� �

�

��

'

��

o

��

���

·

-

• • •

�

�� �

��

�

� � (IJ_e

'

·

uz upotrebljava za gozbe koj e se taj se arhajski termin po!lucere ma: polluc tum . velike troškove prinose bogovi tva uče da je daps povezano Osi m tog a, i dru ga nas svjedočans u a, velikodušnih prinosa. Tu su s pojmom obilja, velikih troškov ci obli li prilog dapatice, zastarje prvom redu pridjev dapaticus, dapatice se acceptos dicebant što ih je sakupio i naveo Festus:

aticum negotium amplum antiqui, significantes magnifice, et dap bili dapatice primljen i, što ac magnificum "stari su govorili da su postojao je i

in". S druge strane, je značilo na veli čanstven nač možda iz grčkog dap anći n, koji glagol dapino izveden iz daps ili dapino imamo samo jednu, ali mu je po smislu vrlo blizak. Za Plauta (Capt. 897 ): aeternum vrlo karakteristi čnu potvrdu kod u) priredit ću ti zauvijek tibi dapinabo uictum "(ako kažeš istin ek častiti". sjaj nu hranu, kraljevski ću te uvij izno nam određuje vrij ed­ Jedno izravno svjedočanstvo prec atice i dapaticus. Kod Herodota nost za daps, a to potvrđuj u dap troškov e. Pridjevi grč. dapsil�s, se ta riječ rabi za velike i sjaj ne ma grčkome) primjenj uju se za lat. dapsilis (koj i je kalkiran pre a ošno; isl. tajn je trošenje hrane, ono što je u izobilju , što je rask na svečanost. Na taj način mo­ u armenskom tawn je veličanstve "trošku prilikom neke žrtve ko­ žemo izvesti općenit zaključak o hran e"; to su troškovi priređeni ja podrazumij eva veliko trošenje , da bi se pokazalo sve svoj e za neku svečanost, radi prestiža bogatstvo. šiti", dapane je "trošak za U grčkom dapanan znači "(po)tro rab i za velike, sjaj ne troškove. raskoš" ; kod Herodota se rije č (a to je kalk prema grčkome) Pridjevi grč. dapsil�s, lat. dapsilis raskošno; isl. tajn je trošenje uzimaju se za nešto što je sjaj no, ba". Na taj način možemo za­ hrane, a arm. tawn "svečana goz am, i to "trošak prilikom žrtve ključiti da postoji jedan opći poj troškovi koj e iziskuj e svečanost, na kojoj se obilato jed e"; to su e bogatstvo. radi prestiža, da bi se pokazalo svoj me društvenu manifes taciju sko Tako nalazimo u indoeurop a­ iva potlatc h: iznošenje i uništav koja se u jeziku etnografa naz ne­ o blag je čanosti . Valja svo nje bogatstva prilikom neke sve kako do njega ne drži, da bi se mili ce trošiti da bi se pokazalo panjem nagomilana bogatstva. suparnici ponizili trenutnim rasi

68 • Riječi indoeuropskih institucija - l. svezak

Čovjek stječe i zadržava svoj položaj ako svoje suparnike nad­ maši u tak: om bjesomučnom trošenju. Potlatch je izazov drugi­ _ �a da 1 om trose; odatle krug nagomilanih i prosutih bogatstava IZ prestiža jednih i za uživanje drugih, kako je to Mauss lijepo pokazao. y �ndoeuropskome nemamo jasan pojam suparništva: natjeca­ teljski karakter, koji je posvudan u arhajskim društvima, ovdje je u drugom planu. Pa ipak, natjecanje tko će više nije izostalo u tom troše?ju, ono je zapravo u uskoj vezi (usp. daps i dapaticus) s g ? stopr�m�tvom: u tome vidimo društvene korijene jedne insti­ _ koJa Je u nekim zajednicama tuciJe nužnost, gdje se bit obveze sastoji u darivanju hrane s time da to bude recipročno. No to su zastarj �li pojmovi i arhaični termini koji se već gube . U ;ovije­ _ suo VriJeme preživljava samo damnum sa značenjem izvedenim iz "pretrpljena šteta, ono što je od nekog posjeda silom odvoje­ no" . To je trošak na koji je netko prinuđen zbog okolnosti ili ne­ kih s�ds� ih uvjeta . Seljački duh i pravnička točnost Rimljana prOI�IJemh_ su stari pojam; trošak za gozbu sad je samo čisti gubitak, ono što tvori štetu. Damnare znači nanijeti kome dam­ nu� , oduzeti mu od onoga što ima; odatle proistječe juridički poJam damnare "osuditi" (franc. condamner' tal. condannare' španj. condenar). �ored _termina u kojima je stari pojam preživio, postoje i ino­ vaciJe koJe stvaraju novi koncept, tako da istodobno imamo dva vrlo sukobljena aspekta jedne stare predodžbe . v

Hanza i njezini ratnički počeci Među tim brat�tvima gdje uzvanici zajedničke gozbe uživaju P? sebne p �vl �shce - upravo one koje karakteriziraju gildu u nje­ zmu srednJOVJekovnom razvoju - susrećemo, u istom ekonom­ skom � religioznom germanskom vokabularu, termin koji je veo­ ma ?l� zak gildi, a to je riječ hanza. Taj stari termin, koji je preŽIVIO sve do naših vremena, označava još i danas kod naroda s obala Sjevernog mora jednu instituciju velike povijesne i go­ spodarske važnosti . Hanze su ekonomska udruživanj a skupina trgov�ca; preds �avljaj� društvo kojem pripadate zahvaljujući pra­ vu koJe ste kupih,. koJe možete naslijediti, koje možete prodati, a

Dar i razmj ena

•

69

te institucije -� otak­ koje je dio trgovačkih podavanj a. Ekonomija se � ave po�IJetlom nula je velik broj studija, a rezultat onih koje . giJe. Ka�o ol etim đene utvr a nem anza � h je: tivan termina nega što bi btlo � - vezi _ s izvan germanskoga ne raspolažemo ni s čim ansku poVIJest ntom riječi, moramo pokušati rasvijetliti germ . ječi. pruža solidno Ta povijest počinje s gotskim hansa, što nam . _ jera go pnm ; Je­ ishodište analize premda ne raspolažemo s mno grčko p/ethos odi danput hansa na prividno nesi guran način prev jerima hansa odgo­ "mnoštvo, gomila", ali u trima drugim prim ju po Marku _(XV, vara grč. spefra (crm:l:pa.) "četa". U Evanđel u takozvam pre­ 1 6): "Vojnici odvedoše Isusa u nutrinu palače, hansa "totam coho�­ torij te sazvaše cijelu četu", a to je got. alla 12. U odlomku gdje tem" . Jednako je tako i kod Ivana XVI II, 3 ; 7), ako �a čitamo u je plhhos prevedeno sa hansa (Luka VI, 1 _ o za prevesti Jedn cijelosti, vidimo da je prevoditelj morao . ba" za okhlos, a -�a drugim 6khlos i pUthos. Izabrao je hiuma "tur T aj je od�ed broj iO plhhos "multitudo" uzeo je hans� "četa": , cu, pa je mogao nekoliko stotina ljudi, pa čak 1 do tisu da dočeka Isusa. . . predstavljati "mnoštvo" koje se bilo okupilo njem. kod T atija­ Nikako nije slučaj'da se hansa nalazi u st. v. je "pratnja velmo­ na kad treba prevesti cohors. U st. engl. has značenje "trgovačkog že". Tek kasnije st. v. njem. hans(e) uzima enjeno. U kasnola­ udruženja" i to je značenje od tada nepromij a označava porez tinskome i u latiniziranom germanskome hans na dozvolu trgovanj a i trgovačko udruženj e. se hansa mora Značenj e "četa (vojske)" pokazuj e nam da o u gotskom hansa shvatiti kao društvo ratnika. Ne bi se bilo uzel primjerice, vjers� za prevođenje spefra da je riječ označavala, nia 1 3 - 14) opi­ i li interesnu skupinu. I doista, kad Tacit (Germa se okuplj �j� oko svo � suje skupine mladih ljudi (com itatus), ko! i morala biti hansa. Tl vođe, daje nam dobru sliku o tome što je _ ove da­ žive od njeg mladi muževi, što se vezuju uza svoga vođu, esto plaće (14, 4). režljivosti i obilato se hrane, a to im je umj _ _ i pod njegovim zapoUvijek su spremni poć i za njim, braniti ga vjedništvom steći slavu.

70

•

" RiJeci mdoeuropskih institucija •

·

·

-

I.

svezak

Mog�će je da su te čete mla dih ratnika, koj i se nadmeću u hrabrosti �red ��đo�, dok se vođ e natječ u koji će od njih okupiti oko sebe sto VIse tih vatren ih ratn ika , moguće je da su upravo one stvorile prvi m d l hanze . Kako se drustvo razvijalo ta tnicka ��ba, u ko��oJ_esu se dije lile kor isti i rizik, malo po �alo prom�- eml a u druzbu dru ge vrs te, koja se posvetila ekonom­ _ _ skim aktivnostim a. Terrnin J· e sač uva n ' ali sada p ovezan uz novu stvarnost.

::

• •

v

6.

poglavlje

Dati, uzeti i primiti

v

Sažetak l ") Hetitski, koji povezuje uz korijen *do- zna­ čenje "uzeti", nuka nas na zaključak da su se u indoeurop­ skome "dati" i "uzeti" dodirivali, tako reći u gesti (usp. engl. to take to). -

2") Protivno tradicionalnim etimologijama koje često pribli­ žavaju lat. erno s gotskim niman (njem. nehmen), ali od­ lučno odvajaju niman od grčkoga nemo, pozivajući se u sva­ kom od tih slučajeva na argumente značenj a, mi pokazuje­ mo: a) da se got. niman i grč. nemo bez poteškoća preklapaju sa­ mo ako ih uzmemo na razini njihova prvog značenja, koje je tehničko, a vjerno je sačuvano u got. arbi-numja i grč. klero­ -nomos "baštinik"; b) da se lat. erno "uzeti", prvotno u gestualnom smislu, ne može etimološki vezivati uz got. niman, koje je u svojoj prvotnoj vrijednosti juridički termin.

Riječi za kupnju i prodaju ne odvajaju se od onih za "dati" i "pri­ miti". Korijen *do- znači u skupnosti indoeuropskih jezika "da­ ti". Ipak, tu nastupa jedan jezik koji bitno zamagljuje značenjsko određenje: u hetitskome da- znači "uzeti", a pai- "dati". Ne možemo kategorički tvrditi, s obzirom na nestalno bilježenje hetitskoga konsonantizma, da je *da- doista indoeuropski oblik do-; teoretski bi on mogao odgovarati obliku *dhe- "staviti, položiti", ali to je manje vjerojatno. Uglavnom svi se slažu da u njemu vide - pa ma kakav bio semantički proces - korijen *do-; uostalom, kad bismo pošli od *dhe- da dođemo do značenja "uzeti", razvoj bi bio još nejasniji.

72

•

U hetitskome da- "uzeti" vidimo inverziju značenja "dati" . Da bi se to objasnilo, doziva se u pomoć paralelni oblik *a-da "uzeti" iz sanskrta. No, taj je preverb a- vrlo važan, jer pokazuje kretanje prema subjektu. S tim preverbom i medijalnim dočeci­ ma prijelaz na značenje "primiti, uzeti" tumači se u samom sans­ krtu . Dakle, sanskrt nam izravno ne pomaže kod interpretacije značenja da- u hetitskome. Da bismo ga objasnili, pretpostavit ćemo da je u starim jezi­ cima, ali u protivnom smjeru, došlo do klizanja značenja koje se može usporediti s onim koje se dogodilo u engleskome sa "uzeti" u izrazu to take to "uzeti" (da bi se nekome dalo). Ta nam uspo­ redba može pomoći da nađemo vezu između dvaju suprotnih značenja. Hetitski i drugi indoeuropski jezici različito su suzili značenje glagola *do-, koji se i sam zbog sintaktičke konstruk­ cije podavao jednom i drugom značenju. Dok se hetitsko da­ ustalilo za "uzeti", drugi su jezici konstruirali do s pojmom odre­ dišta, a to je isto što i "dati" 1 • To nije nikakva mudrolija. "Uzeti" pokriva u indoeuropsko­ me nekoliko izraza, od kojih svaki određuje pojam na različit na­ čin. Uzmemo li da je prvotno značenje ono što ga čuva hetitski, razvoj koji je ustalio na ostalom dijelu indoeuropskoga značenje "dati", postaje nam razumljiv. Isto je tako arhaično i hetitsko pai- "dati". Taj se lik tumači kao složenica od preverba pe- sa *ai- "dodijeliti, pripisati", a taj je korijen potvrđen u toharskom sa ai- "dati" i s nekoliko ime­ ničkih izvedenica kao što su av. aeta- "dio" i oskički aeteis, ge­ nitiv jednine koji prevodi lat. partis. Prema tome, pojmovi "dati" i "uzeti" povezani su u indo­ europskoj prethistoriji. Bit će u vezi s tim korisno ako sagledamo pitanje etimologije jednog već specijaliziranog termina, latinskog emo, za koji nešto niže pokazujemo da je značio "uzeti" . U drugom jednom jeziku srećemo korijen istoga značenja, koji se od latinskog oblika razlikuje po germanskom početku n- *nem-, a to je gotsko niman, njem. nehmen "uzeti". 1

Dati, uzeti i primati

Riječi indoeuropskih institucij a - I. svezak

Usp. naš već navedeni članak Don et echange dans le vocabulaire inda­

-europeen.

•

73

a, lat. em-, germ. Imamo, dakle, dva glagola istoga značenj o se je često drž�lo : nem-. No stoje li oni u etimološkoj vezi? Tak Možemo se doVIJati Ali kako tu vezu morfološki uspostaviti? ili od jedne kontrahi­ ovako: nem bi bilo složeno od *(e) n + em mo takv a domišljanja, rane forme od ni + em. No, da si prištedi se do sad a poklanj alo valja vidj eti ono što je najv ažnije, a čemu . najm anje pozornosti, a to je smisao. Ih Ima . e kom gots u ju vlju poja ci obli i ansk Naj stariji se germ postavy a *nem_-. Po­ mnogo i vrlo su poučni. Oblik niman pret o (vq.tco), ah ta se znamo jedan takav korijen, a to je grč. nem nije "uzeti". Neka za veza odbacuj e zbo g značenja u nemo koje pitanje i pogledajmo sada bude dovoljno što smo ukazali na to i nekoliko složenih, s oblik niman. Imamo jedan prosti glagol raba . Grčki glagoli brojnim preverbima u nekoliko različitih upo in, dexasthai "pri­ kojima niman odgovara su: lambimein, aire složenice sa and- pre­ miti" (vrlo često u izrazu "primiti milost"; ehm) "primiti, do­ vode dekh esthai (apo-, para-); sa ga- (an-ge-n Ima dakle mathefn ". . . čekati pojmiti" i također "mente accipere, . "pno neg " i uzet " ci zna ne an nzm gdje raba znatno veći broj upo složenica arbi-numja miti". Pos ebnu pozornost izaziva imenička a "nasljednik, ba­ zbog svoj eg posebnog i tehničkog značenj značenjem "nasljed­ štinik". Prvi član arbi neovisan je termin sa sebi značajan u vok�� stvo, baština", njem. Erbe, a on je sam po trum *orbhyon, ko�I bularu institucij a. Forma je jasna: to je neu inima iste vrij �dnostl, se s jedne strane povezuj e s keltskim term baštini" . Tu Je veza ir. orbe "nasljedstvo", com-arhe "onaj koji drugih slučajeva, može čak toliko sužena da se, kao i u mnogo iz keltskoga. S druge zaključiti da je to germanska posuđenica e rasvijetliti pojam, strane, ta se riječ naslanja na pridjev koji mož "siroče", grč. orpho-, orphan6s. Izvan a to je lat. orbus , arm . orb označavaju osobu bez keltskoga oblici koji odgovaraju liku orbi, i "si­ telja i siroče. Odnos između "nasljedstvo" .jednog od rodi ku enjs znač u mo točn roče" možda će se činiti čudnim. No, ima nski pridjev hered­ paralelu u jednoj drugoj obitelji riječ i. Lati s grčkim imeno� za "nasljednik, baštinik" sigurno je povezan i s pridjevom khiros vršitelja radnje kherost�s "pobočni baštinik" ovica". "koj i je bez jednog roditelja", ž. rod kh�ra "ud '

.

.

.....

74

•

Dati, uzeti i primati

Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak

Kako protumačiti taj etimološki odnos? U horn. grč. kherost�s je onaj član obitelji koji nasljeđuje kad nema izravnih potomaka; to je pobočni srodnik koji dobiva dobro koje je postalo "prazno" (khiros), a, u gotskome arbi "nasljedstvo, baština", izvedenica srednjeg roda iz oblika *orbhyom, znači doslovce "ono što pri­ pada orbusu", tj . dobro koje se po zakonu dodjeljuje osobi nakon smrti njezina roditelja . Dakle, isti pojam imamo u heres khe­ rost�s. Prema indoeuropskim običajima, imovina se pren�si iz­ ravno na potomka, ali on samim tim ne mora biti imenovan nasljednikom. U to doba nije bilo tako precizne pravne strogosti koja u naše vrijeme naziva "nasljednikom" onoga koji ulazi u posjed materijalnih dobara bez obzira na njegov stupanj srod­ nosti prema pokojniku. U indoeuropskome sin se nije imenovao baštinikom - baštinici su bili samo oni koji su baštinili kad nema sina. To je slučaj s kherostai, pobočnim srodnicima koji dijele dobro kad nema izravnog nasljednika . Takav je odnos između pojma "siroče, koji nema roditelja" (sin ili otac) i pojma "nasljedstvo, baština". To nam ilustrira de­ finicija što je nalazimo u jednoj Tacitovoj rečenici (Germania, pogl. 20): Heredes . . . successoresque sui cuique liberi, et nullum testamentum "ipak su svakome nasljednici njegova djeca, i nema oporuke"; si liberi non sunt, proximus gradus in possessione fratres, patrui, auunculi "ako nema djece, dobro pripada braći, stričevima i ujacima" . Takvi su arbi-numja. Doslovno je značenje "onaj koji prima (numja) nasljedstvo (arbi)". Koji grčki termin arbi-numja prevo­ di? Prevodi kleron6mos (KAY]pOVO).toc;), a isto tako imamo raš­ članjen izraz arbi niman, koji prevodi grč. kleronomein (KAY]C:­ povo).tc:iv). Tvorba grčke složenice mnogo nam govori . Drugi se član povezuje s nemo, n6mos, nom6s, a to je vrlo bogata obitelj riječi, kojoj je posebnu studiju posvetio E. Laroche: Histoire de la ra­ cine nem- en gree ancien (1 949), gdje su podrobno istražene sve pojedinosti različitih uporaba. Taj neobično važan korijen ima vrlo razgranate složenice. Pojam koji ovdje nastojimo raščistiti jest pojam o zakonskom dijeljenju kojim isključivo upravljaju zakon i običajno pravo, a nikada proizvoljna odluka . Drugi gla-

•

75

i dateomai (8m :io�-tat), goli u grčkome znače "dij eliti", pa tako po redu i zakonu". Up�av� ali postoji razlika: nemo znači "dij eliti običajnom pra:U �aziVati zato će se pašnjak podijelj en prema "zakonska dodjela . Tak� nom6s. Značenje se te riječi svodi na onu podijeliti" i "dobiti se u grčkome nemo određuje kao "po zak i akti v). u dio po zakonu" (to značenje čak ima a jednake t:orbe ka� i-)n Je li to slučajno što je gotsko (arb umj � izgl �dalo �� t��ŽI d�' �e taJ i (klero) -n6mos kad upravo ništa n je : e znacw . uzeti . ?v­ glagol niman prevede s k!eronomez� , ako a:� �o ve�; Izm�đu ��m.� dje se vidi kako u tehn� čkoj upo�abi dol znaci uzeti u smislu pn i niman: tome je tako Jer got. nzman �govara grč�o� dek.hest­ miti po zakonu" (usp. uporabu gdj e o ti". Izraz arbz n�m �n l slo­ hai), odakle "primiti, dobiti u dio, uze jedan od �mh 1z�a�a u ženicu arbi-numja možemo vidj eti kao ola niman, ls.ta koJ� Je � koj em se sačuvala stara vrij ednost glag t�orbe ter;rn �a klerono­ grčkome imao nemo i koj a je dovela do ace bez teskoca . mos "nasljednik". Ostale se uporabe tum a nikakve veze sa erno. Sad se vidi da germansko niman nem ijen nem- koji se, . uz �dgo­ Mora se postaviti jedan germanski kor ovezuje na skupmu mdo­ varajuću interpretaciju značenja, nad u grčkom. curopskih oblika nem- obilato potvrđenih y dob'1:amo?. erno, sto Ako povedemo paralelnu provjeru za ze se u st. slav. zmQ, � Odgovarajući oblici s početnim e- nala inski pomaže u određi­ baltičkome, u lit. imu, iiii ti "uzeti" . Lat "pov�ći, oduzeti"; exim� vanju točnog značenj a za erno koj e je čenJ em odgova�� gre. znači "povući na stranu" ; eximius zna čudnim putem poviJesnog exokhos·' osim toga, exemplum, koj e g jako izraženog zna� razvoja znači "stvar izdvojena zbog svo "izvaditi iz", gl �golskl čaja", a odatle "uzor, primjer"; promo e� reverba št� ga 1mamo pridjev promptus; per-ima (sa znače�jy ' � ; sumo (< subs-emo) u per-do "učiniti da što nestane, umstiti ''uzeti podižuć i". < povući, o�u�e�1, 1 � Sve to jasno pokazuje da poj am "uzeti e sa "u���i .< p:1m1ti.' pn.� čupati" u latinskome nema nikakve vez etku razhc1ti poJmOvi koJ I hvatiti" u germanskome. To su u poč 2

.

.

· v

izu za nem esis u Noms d 'agent et za vrijednost grč. nemo usp. našu anal Paris, 1 948, 79. noms d 'action en inda-europeen, 1

76 • Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak

će nam otkriti svoju posebnost ako ih uspijemo "uhvatiti" u nji­ hovoj prvoj akcepciji. Svaki od njih ima svoje područje i svoju povijest; tek na krajnjoj točki razvoja i u značenju, koje je posta­ lo najobičnije, germ. niman i lat. erno nalikuju jedan drugome. No, vratimo se lat. erno "(ot)kupiti". Način na koji se glagol erno u latinskome značenjem suzio pretpostavlja posve drugačiju predodžbu nego termini iz grčke obitelji pernemi i dr. Očito je da erno najprije znači "uzeti k sebi, privući k sebi"; to posjedovanje, koje oblik potvrđuje, iskazuje se pokretom čovjeka koji uzima neku stvar i privlači je k sebi. Značenje "kupiti" moralo se naj­ prije primjenjivati na ljudska bića koja se uzima nakon što se utvrdila cijena. Pojam kupnje ima svoj početak u pokretu koji za­ ključuje kupnju (erno) , a ne u plaćanju cijene, u namirenju neke vrijednosti. 3

7.

poglavlje

Go stoprim stvo

ospe.5 < *hostiome hostz·s l1l h. ca? - "Gost" je u la. ctinsk ma složem Što znače sasta:m _e,_ a �"t: sa pot- lat. po tis (grč. blic J e o imapte koj e se poJavlJU l") i-pse?) prvotno ssk. r. p at1 h) 1 -pljste-koj(latskup dem- je glava, ini 1 U 0b"t tltet. �e m � osob nači � Izrazi_ tO on s :m, on glavom (ipsissimus kod z Je gospodar, a točava da je morfološki dar�) �. tako rem ozna ��spoozn Plauta . de�potes inus, onoga koji dom � � o a, k razl!Clt, grč skupnost obl. eacav � r� l; a h Hti5 jest izjednačenost utjelovljuj e oJe lZ:�a�. �ir�je moj dar uzdar­ 2") prvotno značenje � � za primljeni dar. hostls Je o�a� . OJI kroz naknadu:om, zvraća : se OJlffi om dar J· em protu-· darOJI· mu odgovara u gotskome ga �ts tako je i acenje Kao l oblik k vremenu zna "gost" Klasičnotoznodn . .c10. kad osa host1.s u nekom .. tel""J moralo se poJaVItl su·1·se onadnomjes . , . ·a CenJ JU kl 1s "nepnJa si I1 plemenu poJaV"gos ); " nac "stra razmje. ne od P1em·taena(usp t" > \" gre · e'n!J ciuitas prema ClUl s · . gostu.. * ho.>·(-l pet, koje . . novo Ime aJ d l k" � . od apstraktnog hos ti "go­ 3") već tada latms . rpretirati pol azeCIto, me, možd.a valja inteuzeti znači "onaj koji najda' prema stopnmstvo" i gostopn . mst:o" bolje utjelovljuje . no se na razmjenu, a termi _ Z k r�Je� :J;: �:i-od_ kao lat. mun us "po � Ispitivanje nekoliko la� ltO I _ ? � �bveze za uzvrat", indoiranskl izvedenih pogkop uklJUCUJe razmje. nom (kako je to ilusžba slu a časn ora ac "fi k Mitra, pers.�m sskr. "!l. th � �·1·e0-ugov * mei- t u lat. m utuus, 236 ) l dt Il!J "par(nJ�k) trirano u � filje ", av. miBwara ' nJe_ n". > ,;lažan "(nepraVO) lZf -�tak . nu za "gosta": meh man U o Jed_nom Ime - vodi nas isto eno srednje� i suvre� � ��an���::om iranskome erma� ' ta . Drugo 1me za, . gos "gostopnmna Jedn" o .vrlo spen ciodfi!eno primanja aryaman upucuje nas ka e A:ya: gd. J e Je jeda obli stvo" unutar grup gosta primanje kroz VJencanJe.

Saz•etak -pet. -pet- , p6sis, despo �e� , ·

·

.

-

. •.

'

·

·

'

·

·

·

•

·

·

v•

·

·

•

x

'

•

.

·

·

l

·

3

O

grč. p ernem i i lat. erno, v. 1 0. pogl.

·

<

78

•

Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak

Vokabular indoeuropskih institucija krije značajne probleme koji još nisu ni postavljeni. Mogli bismo ih sagledati, a katkad i od njih učiniti predmet izučavanja, i to kroz važne termine jedne institucije čiji se tragovi često naziru, ali na nestalan i teško uočljiv način u nekoliko jezika. Čitava skupina riječi odnosi se na dobro ustaljenu društvenu pojavu: to je gostoprimstvo i pojam "gosta". Osnovni termin, lat. hospes stara je složenica. Raščlamba na članove koji je tvore omogućuje nam da rasvijetlimo dva različita pojma koji se na­ kraju spajaju: hospes predstavlja *hosti-pet-s. Drugi član pet- iz­ mjenjuje se sa pot- koje znači "gospodar", tako da bi hospes zna­ čilo zapravo "gospodar gosta". Ta je oznaka donekle čudnovata. Da bismo je bolje razumjeli, moramo odvojeno analizirati dvije sastavnice potis i hostis i ispitati njihove etimološke veze. Vrijedi ukratko ispitati termin *potis. U nesloženom obliku pojavljuje se u sskr. pćttih "gospodar" i "muž, suprug", a u grč­ kome p6sis (n6cw;) "suprug" ili u složenici kao desp6tes (8w7tO TY]<;). U sanskrtu dva određena i različita značenja "gospodar" i "su­ prug" razlikuju se unutar iste osnove s dvjema različitim fleksija­ ma, no, to je razlika koju se mora pripisati razvoju svojstvenom tom jeziku. Što se tiče grčkog posis, pjesničke riječi za "suprug", on je udaljen od despates, gdje se značenje "gospodar kuće" više ne pojavljuje; desp6tes je samo obilježje moći sa ž. rodom des­ poina "gospodarica", koje je oznaka veličanstva. Grčki termin desp6tes i odgovarajući sskr. dam pćttil;l dio su niza starih složenica koje su za prvi član imale ime društvene jedinice različita raspona: dam pćtti}J. (gospodar kuće) vis pati}J. (gospodar plemena) jiis pati}J. (gospodar potomstva). Osim desp6tes i dam patil;l, jedino je u više jezika potvrđena složenica koja u sanskrtu glasi vis-patil;l, a u lit. veš-pats "po­ glavar plemena". U latinskome se oko riječi *potis, bilo u prostom obliku ili u složenici, razvija velika etimološka obitelj. Osim hospes, ta riječ ima i pridjeve impos, compos "koji nije . . . " ili "koji je gospodar

Gostoprimstvo • 79

sebe samoga, svoga duha", te glagol potere od kojega je ostao perfekt potui unesen u glagol koji znači "moći": possu m, tvoren iz pridje va potis u predikativnoj uporabi: potis sum, pate est, a to je izraz koji je sveden na proste oblike: possu m, potest. Sve je to jasno i, kako je značenje stalno a oblici se prekla­ paju, ne bi bilo problema da *potis nije na dva područja indo­ europskog areala dopro do vrlo različitog značenja. U litavskome će on dati pridjev pats "on sam, on glavom" (u složenici veš­ -pats) . Paralelno se u indoiranskom uspostavio složeni pridjev xvae-paiBya "njegov vlastiti", "sebe sama" , koji se rabi bezlično, ''(od) mene, tebe, njega; vlastit"; xvae je iranski oblik stare po­ vratne zamjenice *swe, *se, doslovno "sebe samoga", a -paiBya je izvedeno iz staroga *poti. Sve su te činjenice dobro poznate, ali zavrjeđuju pomnj ivo ispitivanje zbog važnosti i jedinstvenosti problema što ga postavljaju. U kojim uvjetima riječ koja znači "gospodar" može doći do toga da označuje identitet? Prvotno je značenje za *po tis točno određeno i ima jaku vrijednost: "gospo­ dar", odatle "suprug" u supružničkoj vezi, ili "glavar" u nekoj društvenoj jedinici, kući, klanu, plemenu Ali, i značenje "sebe samoga" isto je tako sigurno potvrđeno. Upravo ovdje će nam hetitski pružiti važan podatak. U tom jeziku ne nalazimo oblika koji bi odgovarao liku *potis, bilo kao pridjevu ili kao imenici: kako god da se rano pojavljuje, hetitski ima vokabular koji je već izmijenjen na značaj an način; mnogi pojmovi nose nove na­ stavke. Zanimljivo je da hetitski ima enklitičku česticu -pet (-pit) sa značenjem "upravo on, baš on", a to je čestica za identitet koja upućuje na ono ili onoga o čemu, o kome je bila riječ. Evo jednog primjera: "Ako rob pobjegne i ako u neprijateljsku zemlju ode, onaj koji ga uhiti da bi ga doveo natrag, u p r a v o o n može ga uzeti." takku IR-iš huwai naš kururi KURe paizzi kuišan EGIR-pa uwatezzi nanzan a p a š p i t dai

80

o

U

Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak

tom pokaznom obliku apaš-pit "upravo onaj, baš on" če­ stica -pit uspostavlja odnos identiteta. Čak ima i istu službu kad je s pokaznom zamjenicom, s imenicom, pa čak i s glagolom. Sada je očigledno da uporaba te čestice odgovara značenju što ga ima *potis identiteta u litavskome i u iranskome. Kad smo jednom utvrdili značenje, oblik i uporabu u tim jezi­ cima, otkrivamo i druge oblike koji mu se najvjerojatnije pridru­ žuju. Lit. čestica pat znači "upravo, točno, baš", jednako kao i hetitska -pet. Usporedit ćemo s tim lat. utp ote, kojemu analizu valja ispraviti. Taj lat. lik etimološki ne znači "kako je moguće" (sa pate od pate est), nego "utoliko koliko upravo" sa pate koje označava identičnost; utpote podcrtano identificira radnju s nje­ zinim činiteljem, a predikat s onim koji je preuzima na sebe. Ub­ rojit ćemo tu i lat. postpoziciju -pte u suopte (Festus: suopte pro suo ipsius) "upravo njegov, njegov upravo onoga"; a možda, ali s manje sigurnosti, misteriozno -pse u ipse? Bilo kako bilo, i kad se ograničimo na dvije činjenice iz latinskoga i na lit. pat, utvrđu­ jemo da je preživjela jedna uporaba *pot- za označavanje upravo određene osobe, kad hoćemo na nju prenijeti posjedovanje pre­ dikata izraženog u rečenici. Samim tim, ono što je bilo držano za izoliranu uporabu postaje važnim pokazateljem i otkriva nam pravo značenje za po tis. Toliko koliko nam je teško pojmiti kako to da riječ koja je označavala "gospodara" može toliko oslabjeti da znači samo "upravo on", isto toliko razumijemo kako je pri­ djev, koji je označavao identičnost osobe, mogao preuzeti znače­ nje "gospodar". Taj proces, koji rasvjetljava nastanak jednog pojma institucije, prisutan je i u drugim jezicima; nekoliko jezika označava "gospodara" pomoću riječi koja znači "on glavom, on sam". U govornom latinskome, kod Plauta, ipsissimus ukazuje na "gospodara (gospodaricu), gazdu", onoga glavom, jedinoga koji je važan. U ustima ruskog seljaka sam "on glavom" odnosi se na "gospodara, vlastelina". U jednoj užoj, ali značajnoj zajednici, kod Pitagorejaca, autos epha (au't'o<; i:<pa) "on sam je rekao", sa aut()s se označava "gospodar" par excellence, tj. Pitagoru, a formula je bila upotrijebljena u autentičnom izričaju. I u dan­ skome han sjolv "er selbst" ima jednako značenje.

Gostoprimstvo

o

81

D a bi s e pridjev koji znači "on sam" proširio sve do značenja "gospodar", nužno je ispunjenje jednog uvjeta: zatvoreni krug osoba, podređen središnjoj ličnosti, koja skupinom potpuno vla­ da, i to do te mjere da je u sebi utjelovljuje, a utjelovljuje je on sam. To je upravo ono što se događa u složenici *dempot(i)- "go­ spodar kuće, doma". Uloga tako nazvane osobe nije da bude onaj koji zapovijeda, nego da na sebe preuzima predstavljanje koje mu daje ugled i vlast nad obiteljskom zajednicom, s kojom se on identificira. Glagol izveden od *poti- kao sskr. patyate, lat. potior "imati vlast nad nečim, raspolagati nečim" već najavljuje pojavu znače­ nja "moći". Usporedit ćemo lat. glagol possidere "posjedovati", koji je proizišao iz *pot-sedere, a ovaj opisuje "posjedovatelja" kao onoga koji je učvršćen na čemu; slika je prešla i u njemački hesitzen; nadalje, opet u latinskome, imamo pridjev compos "koji je gospodar, koji raspolaže samim sobom". Pojam "moći" (u teorijskom smislu) tako je uspostavljen i zadobiva svoj glagolski oblik predikativnog izraza pate est kontrahiranog u potest, koji proizvodi konjugaciju possum, po test "mogu, kadar sam" 1 • Vrijedi se nakratko zaustaviti na jednoj izuzetnoj činjenici: nasuprot sskr. dam pati i grč. desp6tes, latinski je na istom kori­ jenu stvorio jedan istovrijedan termin, ali postupajući na drugi način: riječ je o dominus, sekundarnoj izvedenici koja ulazi u niz oznaka za "glavare, poglavice". Tako su nastali: tribunus "po­ glavica jedne tribus", u gotskome kindins < *gen ti-nos "poglavi­ ca jedne gens", *druhtins (st. v. njem. truhtin) "zapovjednik prat­ nje"; Piudans < *teuta-nos "kralj, poglavar naroda" . Taj morfo­ loški postupak, koji se sastoji od sufiksacije sa *-nos imena neke društvene jedinice, dao je u latinskome i germanskome oznake t.a poglavare političkih ili vojničkih grupacija.

1 /.a semantičko ispitivanje osnove *pot(i)- može se konzultirati naš članak / 'mhlemes semantiques de la reconstruction, objavljen u časopisu Word 1 o, 2-3, 1 954 (i u knjizi Problemes de linguistique generale, Paris, Ga1l i lllard, 1 966, 3 0 1 i d.)

82 • Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak

Tako se, međusobno neovisnim putovima, dva niza spajaju: ovdje s jednim sufiksom, a ondje pomoću složenice označilo se gospodara polazeći od društvene skupine koju on predstavlja. Moramo se sada vratiti na složenicu koja je ovu raščlambu i iza­ zvala, hospes, kako bismo sada ispitali početni termin - hostis. Među zajedničkim terminima pretpovijesnog vokabulara europ­ skih jezika on ima posebnu važnost: latinsko hostis odgovara gotskom gasts i staroslavenskom gostl, a potonji ima još i gos­ podi "gospodar", koje je tvoreno kao i hospes. No, značenje got. gasts i st. slav. gostl je "gost", dok lat. has­ tis znači "neprijatelj". Da bi se protumačio odnos između "gosta" i "neprijatelja" obično se uzima da jedan i drugi potječu iz znače­ nja "stranac", koje je potvrđeno u latinskome; odatle "nakloni stranac" � "gost", a "neprijateljski stranac" � "neprijatelj". Zapravo, "stranac, neprijatelj, gost" su globalni i grubi poj­ movi koji se moraju točno odrediti i interpretirati u svom povije­ snom i društvenom kontekstu. U prvom redu moramo precizirati značenje riječi hostis. U tome nam pomažu sami latinski pisci koji nam donose čitav niz riječi iste obitelji i vrlo poučne pri­ mjene termina hostis. On čuva svoju staru vrijednost "stranac" u zakonu Dvanaest ploča (Lex duodecim tabularum). Svjedok to­ me je ovaj tekst: aduersus hostem aeterna auctoritas est(o), gdje niti jedna riječ, osim glagola biti, nije uzeta u značenju koje ima u klasičnom latinitetu. Shvatiti valja ovako: "naspram stranca, potraživanje vlasništva vječno mora biti poštovana", ne poništa­ va se nikad kad je izneseno protiv stranca. O samoj riječi hostis Festus kaže: eius enim generis ab antiquis hostes appellabantur quod erant pari iure cum populo Romano, atque hostire pone­ batur pro aequare. "Nazivalo ih se hostes jer su uživali isto pra­ vo kao i narod rimski i govorilo se hastire za aequare." Iz te bilješke proizlazi da hostis nije ni stranac ni neprijatelj . Valja polaziti od jednake vrijednosti hostire = aequare, a odatle je red­ has tire, koje se kod Festusa glosira kao "refere gratiam". To je značenje za hostire potvrđeno i kod Plauta: Promitto hostire con­ tra ut merueris. "Obećavam ti uzajamnu uslugu, kao što ti to za­ služuješ." (Asin. 377). Nalazi se i u imenici hostimentum glosi-

Gostoprimstvo • 83

ranoj kao "beneficii pensatio, naknada za neku korist" i isto tako i "aequamentum, izravnanje". Više specijaliziranoj tehnici pripa­ da hostus, arhaički termin iz jezika poljodjelaca, koji se navodi i tumači kod Varona (R. R. l , 24, 3): hostum vocant quod ex uno (acta olei reficitur "naziva se hostus ulje što se dobiva samo jednom meljavom". U neku ruku, proizvod kao uzdarje. Drugi je tehnički termin hostorium, šipka za izravnavanje mjere kako bi sc postigla stalna razina. Stari je rimski panteon, prema svetom Augustinu, poznavao jednu Dea Hosti/ina koja je imala zadaću poravnavati klasje ili postići da uloženi trud bude točno namiren proizvodom žetve. Najzad, veoma poznata hostia vezuje se uz istu obitelj riječi, jer označava zapravo "žrtvu koja služi za umirenje srdžbe bogova", dakle, prinos otkupljenja, ono što razlikuje hostia od uictima u rimskom ritualu. Upada u oči činjenica da se niti u jednoj od tih riječi, osim kod hostis, ne javlja pojam neprijateljstva. Prvobitne ili izvedene riječi, glagoli ili prijevodi, stari termini vjerskog jezika ili jezika težaka, svi oni posvjedočuju ili potvrđuju da je prvotno značenje aequare "nadoknaditi, poravnati, nadoknaditi". Postavlja se pitanje: kako se samo hostis može sa svim tim povezati? Odgovor nam daje već navedeno mjesto iz Festusa: ''quod erant pari iure cum populo Romano". Time se određuje odnos između hostis i hostire: "hostes su uživali jednaka prava kao i Rimljani". Hostis nije općenito stranac. Za razliku od pere­ grinus koji živi izvan granica određenog područja, hostis je "stranac kojemu se priznaju ista prava kao i rimskim građani­ ma". To priznavanje prava uključuje određeni odnos recipročno­ sti, pretpostavlja neku vrstu dogovora: ne kaže se hostis za bilo koga koji nije rimski građanin, a to nas može voditi točnom pojmu gosta. Kad pođemo od takvog predstavljanja, hostis će značiti "onoga koji je u odnosu recipročnosti", a to je doista temelj institucije gostoprimstva. Taj tip odnosa između pojedi­ naca ili skupina mora nas dovesti do spominjanja pojma f!Ollatch, koji je Marcel Mauss tako dobro opisao i protumačio u svojoj raspravi Le don, forme primitive de l 'echange u Annee sociologique 1 924. Taj sustav, poznat kod indijanskih stanovnika sjeverozapadne Amerike, sastoji se od niza darova i protu-da-

84 • Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak

rova, budući da dar uvjetuje kod onoga drugoga obvezu davanja vrjednijeg dara, do čega dolazi zbog snage obvezujuće prisile. To je istodobno svečanost, vezana uz određene datume i kultne navike; ekonomski fenomen koji se odražava u kolanju bogat­ stava; neka veza između obitelji, plemena, pa čak i njihova po­ tomstva. Gostoprimstvo se tumači u odnosu na potlatch, kojega je to ublaženi oblik. Temelji se na ideji da je čovjek povezan s drugim čovjekom (hostis uvijek uključuje recipročnost) snagom obveze da nadoknadi ono davanje u kojem je sam uživao. Jednaka institucija postoji, ali pod drugim imenom, i u grč­ kom svijetu: xenos (šEvoc;) označava odnose istog tipa između ljudi vezanih ugovorom, a to se proteže i na njihovu djecu. Xenia (šEv{a), pod zaštitom Zeusa Milogosta (šEvwc;), podrazumijeva razmjenu darova između ugovaratelja koji objavljuju namjeru da i svoje potomstvo vežu tim ugovorom. Tako postupaju i kraljevi i obični ljudi: "(Polikrat) je sklopio (s Amasis) xenia i oni su razmijenili darove" ŠEVtT]V cruvEB�Ka'W (glagol ugovora) 1tE)l­ mov 8&pa Kat OEKO)lEVO<; a"A"Aa nap' EKElVOU (Herodot 3, 39). Marcel Mauss (Revue des Etudes grecques, 1 92 1 ) nalazi jedan primj er iste te institucije kod Tračana. Ksenofont traži na­ čina kako da opskrbi vojsku. Jedan mu kraljev savjetnik kaže da, ako hoće ostati u Traciji i nakupiti veliko blago, neka odnese darove kralju Seutesu (IEDBT]c;), koji će mu još obilatije uzvratiti (Anabaza VII, 3 i X, 1 0). Tukidid (II, 97) donosi isto svjedočan­ stvo u vezi s jednim drugim tračkim kraljem, Sitaklesom (It 'ta ­ KATJ<;): za njega je sramotnije ne dati kad se očekuje da to učiniš, nego ne dobiti kad si molio. U tračkoj civilizaciji, koja je, čini se, bila vrlo arhaična, taj je sustav obveza sačuvao veliku snagu. Jedan od indoeuropskih izraza te institucije upravo je latinski termin hostis, kojemu odgovaraju gotsko gasts i st. slav. gospodl. U povijesno doba institucija je izgubila snagu u rimskom svijetu: ona pretpostavlja vrstu odnosa koji više nije bio u skladu s uspo­ stavljenim ustrojstvom. Kada je staro društvo postalo nacijom, dokidaju se takvi odnosi čovjeka s čovjekom, plemena s pleme­ nom; ostaje samo razlikovanje onoga što je unutar i onoga što je

Gostoprimstvo • 85

izvan ciuitas. Promjenom kojoj ne znamo točan uzrok, riječ hostis uzima negativno značenje i primjenjuje se samo na "neprijatelja". Slijedom toga, pojam gostoprimstva izražava se pomoću raz­ ličitog termina u kojem se ipak staro hostis čuva, ali u složenici sa *pot(i)s: to je hospes < *hostipe/ot-s. u grčkome "gost" je xe­ nos, a onaj koji gosta prima je xenod6khos (šEvo86xoc;). U sans­ krtu, terminu atithi "gost" suodnosno je atithi-pati "onaj koji prima": nastanak je paralelan s latinskim hospes. Onaj koji prima nije "gospodar" svojega gosta, jer, kao što smo vidjeli, -pot- ne­ ma u početku značenje "gospodar". Drugi dokaz tome je gotsko hrilP-faPs "mladoženja, vo)l
86 • Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak

munus ima vrijednost "zadaća, službena dužnost" . Odatle slože­ nice: munis, immunis, communis. Ova posljednja ima paralelu u gotskome: ga-mains "gemein". No, kako povezati pojam "zadaća, dužnost" što ga izražava munus s pojmom "razmjena" na koju ukazuje korijen? Odgovoru nas upravlja Festus kad određuje munus kao "donum quod officii causa datur". Sa munus se doista, među zadaćama magistrata, određuju igre i predstave . U tome je uključen pojam "razmjene". Imenujući nekoga magistratom, dodjeljuju mu se prednosti i počasti. To ga obvezuje da za uzvrat daje protu-davanja, u obliku troškova, navlastito za kazališne predstave, pa to opravdava tu "službenu dužnost" kao neku vrstu "razmjene". Tek se tada bolje razumije veza između gratus i munis (Plaut, Mere. 1 05) i ar­ haično značenje immunis kao "ingratus", to jest: koji ne uzvraća za primljenu dobrobit . Ako je munus dar koji obvezuje na uz­ darje, immunis je onaj koji ne ispunjuje tu obvezu uzvraćanja. To se potvrđuje u keltskome s irskim main (main) "dragocjenosti", dag-moini "darovi, dobitak" . Sukladno tome, communis ne znači "koji dijeli časti", nego zapravo "koji ima zajednička munia". Kad takav sustav nadoknade vrijedi unutar jednog istog kruga, on određuje communitas, skup ljudi povezanih takvom vezom re­ cipročnosti . Na taj način, ovaj složeni mehanizam darivanja, koja traže uzvraćanja nekom vrstom obvezujuće snage, ima još jedan izraz u terminima izvedenim od korijena *mei-, kao munus. Kad ne bismo raspolagali modelom institucije, bilo bi teško shvatiti smisao termina koji se na to odnose, jer ti termini tek uz precizno shvaćanje pojma i tehnike dolaze do svojeg jedinstva i pravih međusobnih odnosa. Tada se postavlja pitanje: postoji li neki jednostavan izraz za "dati", za dar koji ne zove dar, koji ne traži uzvrat? Na to već imamo odgovor, a on proizlazi iz prethodnog ispitivanja: postoji jedan indoeuropski korijen koji je u latinskome do, donum i u grčkome doran. Već smo na početku 6. poglavlja vidjeli da eti­ mološka pretpovijest do- nije jednostavna i da se u njoj una­ krštavaju naoko proturječni podaci. Ipak, u povijesno doba po­ jam "dati" posvuda je svojstven oblicima od *do i u svim je-

Gostoprimstvo • 87

zicima (izuzev hetitskoga) tvori se na paralelan način. Ako u grč­ kome termin doran i ne izražava sam po sebi i na jednoznačan način "dar" bez očekivanja uzvrata, tu je značenje priloga doreim "ni za što, zabadava", koje nam jamči da je taj "dar" doista ne­ sebično, nezainteresirano davanje. Osim svega toga, valja ukazati na oblike potekle iz jednog drugog korijena, slabo poznatog i rijetko susretanog, koji mora­ mo opisati zbog starosti i još više zbog njegove važnosti. Misli­ mo pritom na korijen *ai-. Iz njega je izveden glagol ai-tsi "dati" u toharskome, ali i hetitski pai- (od preverba pe- + ai-) "dati". Grčki je sačuvao imenički oblik aisa (aicra) "dio koji komu pripada". Apstraktno *ai-ti- "dio" potvrđen je u oskijskome i to gcnitivom jednine aeteis, koji značenjem odgovara latinskom gcnitivu partis. Konačno, i ilirska nam onomastika posvjedočuje vlastito ime Aetor, koji je nomen agentis iz istog korijena ai-. To je polazna točka novom izrazu "dati", koje se shvaća kao "do­ dijeliti jedan dio" . Vraćajući se terminima etimološke obitelji koja je u latin­ skome predstavljena sa munus i immunis, communis, otkrit ćemo u indoiranskome jednu neobično važnu izvedenicu jedinstvene tvorbe. To je božanska personifikacija, indoiranski bog Mitra. Ime je tvoreno od svedenog oblika *mei- sa sufiksom -tra- koji načešće služi kao neutrum za imena oruđa. U vedskom j e mitra­ muškog i srednjeg roda: muškoga kao bog, a srednjega kad znači "prijateljstvo, savez". U jednom slavnom članku (Journal Asia­ tique, 1 907), Meillet je definirao Mitra kao diviniziranu socijal­ nu snagu, kao utjelovljeni dogovor, savez . Ali, "prijateljstvo" i "savez" mogu dobiti preciznije značenje ako ih postavimo u kontekst: nije riječ o sentimentalnom prijateljstvu, već o ugovoru koji počiva na razmjeni. Da bismo imali predodžbu o tim poj­ movima kako ih je primjenjivalo i doživljavalo jedno staro druš­ tvo, okrenimo se homerskom prizoru koji nam o njima daje rekli bismo - sociološku ilustraciju. Mislimo na slavnu epizodu iz Vl. pjevanja Ilijade, stihovi 1 20-2362 : . , l Ovdje prema hrv. prijevodu Homerova Ilijada, preveo i protumačio To­ lill 1 Maretić, pregledao i priredio S!jepan Ivšić, Peto izdanje, Zagreb, 1 948]. NA POMENA: Sve bilješke i umetci navedeni u uglatim zagradama [ . . . ] su pre­ voditeljevi.

88

o

Riječi indoeuropskih institucija - l. svezak

Glauk i Diomed "med vojske zađu . . . želeći se borit" i nasto­ . Jeci, . �e prepoz�ati, otkriju da su njihovi očevi bili u vezama go­ stopnmstva (stih 1 74). I Diomed se tada očitova: "Ta ti si prijatelj glavni i davnašnji po djedu meni! . . . Tako sam tebi ja u Argosu prijatelj glavni, A ti u Likiji meni, kad u zemlju onamo dođem. Jedan dru� ome �ato i u vrevi bjež ' mo od koplja (224-226) . . . . .. . Nego oruzJe daJ IZmiJen ' mo, da znadu i ovi Da nam je dika bit prijateljima po djedu glavnim" (230-23 1 ). ��a situacija daje svakom od njih prava koja su jača od za­ . J �dmc�og, n�cio�alnog interesa; prava koja leže u načelu njihove �Jedovme, ah koJa valja povremeno obnavljati darovima i uzdar­ Jima ka�o b i postala vezana za njih osobno: zato sudionici i pred­ .. oružje: lažu da IZmiJene 'Tako rekavši s kola obojica skoče, i primi Za ruke jedan drugog te ondje uhvate vjeru". No u tom času . . . "Glauku pamet uze Kronion, gdje Diomedu Oružje dade zlatno za mjedeno, - njegovo bješe Goveda sto vrijedno, a ovoga goveda devet" (232-236). Ta�o aed u tome vidi prijevaru: zapravo, nejednakost u daro­ . VI �� Je plod htijenja: jedan daje oružje od mjedi, drugi uzvraća or��Je od zla:a; jedan daje koliko vrijedi devet goveda, a drugi se drzt obvezamm da vrati vrijednost od stotinu volova. �a .nam epizoda vjerno prikazuje situaciju koja u tom društvu prah tip ob��ze koju mi nazivamo "ugovor" i postavlja u njego­ v� pra:u VnJednost te�in kao što je mitra-. Eto, takav je ovaj . 1 Glauka; to je razmjena koja obvezuje i ���ra- Između ?wmeda sth na uzvrat; Isto to nam pokazuje i formalna analiza termina. ���ks -tra- ��že tvoriti nomen agentis i ime sredstva, a grama­ ����� �� r�d �lJenJa. već prema tome je li radnja čin nekog oruđa Il� Je cm COVJekov: odatle, pored neutruma mitram, dolazi i muš­ ki rod mitras. Mogli bismo se uteći mitologiji i potražiti u ulozi Mit_:� �rag �jego�a eti�ološkog podrijetla, no, najprije valja . prosmti popis obhka ko!I su nastali iz istog korijena, a koji su . . . . s koJima se ovdje bavimo. povezam s obhctma

Gostoprimstvo

o

89

Vrlo blizu obliku *mei- je oblik *mei-t-, sa sufiksom -t-, koji se pojavljuje u latinskom glagolu mfito "promijeniti, razmijeni­ ti". Značenje će biti jasnije ako ga usporedimo s pridjevom mfituus "uzajamni, recipročni". Osim toga, valja sagledati i po­ sebnu uporabu istog pridjeva: mutua pecfinia "uzajmljeni (od ko­ ga) ili posuđeni novac (kome)", kao i glagol izveden iz pridj eva, a u istoj uporabi mfituiire "uzajmiti", to jest uzeti novac od ne­ koga uz obvezu vraćanja. "Posuđivanje" i "zajam" tako ulaze u krug razmjene. No to nije sve. "Razmjena" je ovdje vrlo blizu "daru". Latinskom obliku mfito, mfituus odgovara u gotskome maidjan "razmijeniti", a izvedena imenica maipms (iz *mail-mo) prevodi grčko d8ron "dar", ali na jednom mjestu gdje uključuje uzimanje natrag i u neku ruku "razmjenu". Druge se izvedenice dijele na dvije različite kategorije: l) jedne specijaliziraju značenje, kao sskr. mithu- "kriv, la­ žan". Kao i u lat. mfito, pojam "promijeniti" uglavnom vodi poj­ mu "postati drugačiji"; kad se nekome kaže da se promijenio, vrlo rijetko se misli na promjenu na bolje. 2) No, jedan drugi niz izvedenica čuva pravo značenje, i to navlastito u iranskome; tako av. miBvara "u paru, sparen"; ma­ eBman- < *mei-t-men "parenje". Poseban razvoj socijalnog zna­ čaja daje liku maeBman- vrijednost "uzajamnosti", koja vodi do označavanja "gosta" u srednjem i modernom iranskome pomoću mehmiin < *maeBmiinam (akuzativ), a sve nas to dugom zaobi­ laznicom dovodi na točku od koje smo krenuli. Još jednom ćemo doći na to da "gosta" označimo pojmom uzajamnosti i vezama reciprocnosti. U modernom iranskome postoji još jedna imenica za "gosta": ermiin, čiji je stari oblik potvrđen u aryaman "bliski prijatelj", a to je termin vrlo dobro poznat u indoiranskome. To je i mito­ loška figuracija, ime jednog boga. Aryaman je bog gostoprim­ stva. U Rig Vedi kao i u Atharvi posebno ga se povezuje sa že­ nidbom i udajom. Kako god da interpretiramo element tvorbe -man (to je jamač­ no imenički oblik), ime boga Aryaman povezuje se s terminom orva. U daljnjem izlaganju vidjet ćemo da je arya zajednička i .

1

Za

'

. 3

korijen *mei- usp. naš već spomenuti članak "Don et echange . . . . "

90 •

Rij eči indoeuropskih institucija - l. svezak

recipročna oznaka kojom sami sebe nazivaju; to je ime čovjeka istog jezika i iste rase. I tada nam je jasno zašto Aryaman ima funkciju primanja pojedinaca preko ženidbe u krilo egzogamičke zajednice koja se naziva arijanskom: to je neka vrsta unutrašnje­ ga gostoprimstva, plemenske veze. Aryaman nastupa kad je žena, uzeta izvan plemena, prvi put uvedena kao supruga u krug nove obitelji koja će biti njezina. Termin aryaman poprimio je kasnije druga značenja. Već smo maločas naveli perzijsku riječ erman. U jeziku Oseta, iran­ skog naroda izoliranog u Kavkazu, a čije su institucije i vokabu­ lar veoma arhaični, riječ liman znači "prijatelj", a liman fonetski predstavlja aryaman. Te veze bliskosti, obiteljskog prijateljstva iznova se određuju u svakom jeziku s obzirom na terminologiju koja se razvija ili fiksira. I tako nas međusobno veoma različiti termini opet dovode na isti problem: problem institucija prihvaćanja i uzajamnosti, za­ hvaljujući kojemu pripadnici jednog naroda nalaze gostoprim­ stvo kod drugoga, a među društvima se sklapaju savezi i obav­ ljaju razmjene. Utvrdili smo duboku vezu između tih institucio­ nalnih oblika i ponavljanje istih pojmova pod često obnavljanim i promijenjenim imenima.

s.

poglavlje

Os ob na vjernost

Treue (1901� , skup rije či Za Osthoffa, Eiche und ZIVU za hrast, ops eur indo J treu srodan . je isto je štok?l..�blh.n�cvrs oko. n'em. t kao hrast. eran gre drus (8pu- e;)·· biti VJsrodno Je· . upravo d Je l" s l, oJ s st -� ,?� � _ ! toJa Pokazujemo da ako "-a ci bih cvrst, pos npos zajednički korijen znalovn . ut obm · "koji je otporan, doto­ ' dosograničo eno pn' d'JeV oznac·uJ· e "stablo" · na Je· dno raz brst" (značenje "hrast" ositi na vrijJeeme indoeuropskog {j;���koga i. ne može se pren zajedništva) .." uhts "voJmk ) l· *drauh dra gat. (go tiauh *dr dil germ I ne sl�venske glavar, gospodar") srod ���� (st isl. drottin "po _ !u usp�dop · . d�( usta . "prijatelj,lmJ i baltičke riječi, koje znače dom u . , lne enc . . pr 1 drugd'Je, . nJeg veznus stavljanje veze (poznate IZV l ? mna :d�e ter . nog inal � mca koj a oznacu bunus i dr.) između nom � a Jme . na -no . *drauhti- jecenzbirn mce . Tac uje opis ga a . . kak JU, � � utjelovlJUJe vl st. 1t "zdrug" (u vojničkomno-zna je princeps koJI . �aVaJU. Germ 13) , a drauhti jetlj rasv no dob . isto nam koie r) Hee G Ot harjZS (nJ· em· �3, JaVl'Ja �� k ao Odinu i Tacit u Gerpmlhk : er�an�ke legende oika e do pnhke . s od enih uplj sak � �ozr �ku ina zakrabukogljenpohoda �e da �rc. , anos . U:ouje cil' �m haralač liku her.jan(P,rem lju zak se e koJ je � čen zna o. �likom odgovarati· kod Homera' navodi� nas da odbacimo .. C!- . 1z uporabe te nje vezu što nam je sugenra forma). st - os�abl . enu . . st.a� �rijedno. . ��n *!b��i;�� Lat. fides čuva veoma onJ se e gdj a Cim JeZI gim dru u · enu J nostavn na. om. latmskoome promiJ. . enJe· n J· e u sam javlja a, uostalom, oblj liku "od n_eg " e ] e vjer - i to ne "po � n] l .Jska: . kon određenog razd koj aa mu obi�a povjere � uz a��. svojstvenu čovjeku ritetaprid m tko s: u nJeg� zuJ. nad auto i se u obliku zaštite veoma blizakomono � sto ga. eIska � Kako je taj pojam riječi u 1 5 . pogla�mlJu) lako � razu� � *kred- (o čemu će biti koj a se ve e jeti da je u latinskome fides uvijek bilo Jmemca sa credo.

Sažetak •

.

,

•

_

-.

•

'

'

0

J

•

92

•

Riječi indoeuropskih instituc ija - I. svezak

Termini, koj e sm? do sada ispitiv ali, odnose se svi na odnose čo­ VJ_ �ka prem� �_ O�Jeku, a pog lavito pojam "gostoprimstva". U :oJ perspek�IV�, Istodobno osobnoj nai ins titucionalnoj , podvrgnut . cen: o sada ISpi tiva � u �utar posebne skupine jezika : _ , ali s pozi­ v�nJem na �aJe dmcki Indoeuropski vokabular, pojam osobne :] ernosti:. to Jest, vezu koja se uspost avlja između čovjeka koj i _ _ Im a vlast I �gled I onoga koj i mu je podložan na temelju osobne obveze. Ta Je "vj. era" u temelju jed ne institucije koja je stara u _ oeurop zapadnom md skom svijetu, a posebno je ista knuta kod Germana. I. Njezina se oznaka javlj a u germa nskom termi·nu pod danasnJi . " . .m . _ .� o�l Iko nJe macki m Treue, a koj i je sigurno pot vrđen u svim germa�skim diJ. �lektima: u gotsko m s glagolom (ga-)trauan koj i �rev?di n�no tScvat "imati vjeru", imenicom trauains ncno{SYJcnc; pOVJ �renJe, pouzdanje", u islands kome trua, u anglosaksonsko­ . me truon (nJ em . fra uen), a sve su to oblici izvedeni iz imeničke os,?ove *tru o; islandski pokazu je tru "poštovanje, zadana vje w_ . ra ' a odatle Je Islandska izvedenic a trur ''vJ" eran" . Radna Ime . m-. ca �.z to� kon.J.ena doživje la je zna čaj an razvoj i dugo se zadržala u nJ �mack�m v�kabularu: got. tra usti "dogovor, savez" koje pre­ vodi 8taSYJKYJ ; :sl. traustr "pouzd an, siguran, lojalan". _ u suv Odatle potjec remeni oblici od koj ih jedni ozn ačavaj u ugovor o savezu, sporazum, zad anu VJ. eru, dok drugi,. b"l1 o kao .I � . . . emce I h �ao glagoli, imaju zna čenje "dati pouzdanje , ohrab_ . ., ntJ, ��mt � . s �_ edn� Je_ strane skupina predstavl jena engleskim ���st I���I �OVJ erenJa , vjerovati" , a s druge njem. trosten "umi­ _ nh (u)tjes it� · �I se moralni poj movi jasno odnose na neku insti­ :_ . tUCIJU . U latmlZlr ano m ger ma nsk om feudalnom vokabul aru trustzs. o�nac"ava v�� VJ. ernosti i one koj i su stupil i u službu i tvore pratnJu neke benosti._ Iz st. v. njem. imenice Traue poteklo je francusko treve [ "primirje "]. Razli�ito �t gen�an�kih oblika pokazuje svu složenost tog pred�tavljanJa koJ_ e Je Imalo za učinak međusobno tako različite termi�e kao što su njem. Treue, frauen "imati povjerenj a vje­ rovati", Trost "utjeha", engl. tru st "povjerenje", true "prav: isti -

Osobna vjernost

•

93

nit", truce "primirje". Svi su oni istoga postanja i potječu iz ger­ manskog korijena *dreu- odakle je germansko apstraktno *drou­ -sto (st. isl. traust "povjerenje", njem. Trost ''utjeha"), izvedenica *draust-yo- (got. trausti "pakt") i jedan pridjev *dre-uwo- (got. triggws "vjeran", njem. treu). Tu je skupinu riječi proučavao etimolog H. Osthoff u svojim Etymologica Parerga (190 1 ), u nekoliko etimologijskih studija u kojima jedno poglavlje nosi naslov "Eiche und Treue". Taj čud­ novati naslov sažimlje vrlo opsežno dokazivanje (stotinjak stra­ nica) koje polazi od ove obitelji riječi da bi je povezao s jednim indoeuropskim prototipom - imenom stabla. Formalni temelj tog zaključivanja jest povezivanje indoeuropskog *dreu-wo s grčkim drus (8puc;) "hrast". Osthoff smatra da je "hrast", čvrsto i par excellence otporno drvo, bilo simbolom onih odlika čija bi se najapstraktnija vrijednost označavala ovom skupinom riječi, pod pojmom "vjernost". Imali bismo, dakle, u "hrastu" prvu sliku "vjernosti" kao institucije. To je dokazivanje prihvaćeno u eti­ mološkim rječnicima. Međutim, danas se nameće provjeravanje opravdanosti takva zaključivanja. Svaka etimološka rekonstruk­ cija mora iznad svega voditi računa o dijalektalnoj raspodjeli oblika i odnosa koji iz nje proistječu kako bi se moglo pristupiti razvrstavanju različitih značenja. No, može se dokazati da Ost­ hoffova studija potpuno iskrivljuje čitavu povijest tih termina; pravi odnos činjenica u njoj je okrenut naopačke. I doista, kad bi Osthoff bio u pravu, naziv za hrast bi morao pripadati zajedničkom indoeuropskome; on je morao - i to s ovim značenjem - postojati u svim jezicima. Očekivali bismo da ćemo u indoeuropskome naći jedan prvotni termin, sa stalnim oblikom i trajnim značenjem, koji označava "hrast". Međutim, tome nikako nije tako, jer se to ime za "hrast" pojavljuje samo u jednom jeziku, pa čak i samo u određenom razdoblju toga jezika. Prije upuštanja u bilo kakvu raspravu nameće se konstatacija: hrast je stablo jed­ nog posebnog areala. Indoeuropljani ga nisu mogli poznavati ni označiti ga zajedničkim imenom, jednostavno zato što on ne po­ stoji na svim širinama: nema u indoiranskome imena za hrast, i to iz očiglednog razloga. To je stablo središnje Europe i samo jezici središnje i istočne Europe imaju termin kojim ga označavaju.

94

•

Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak

Ta leksička raspodjela odgovara - barem se tako čini - kreta­ nju indoeuropskih naroda prema njihovim povijesnim prebivališ­ tima . Sve nam ukazuje na to - povijesne, jezične, arheološke potvrde - da j e došlo do migracija u pravcu istok � zapad, a ger­ manski su se narodi među posljednjima nastanili u područjima gdje se sada nalaze. Seobe su se odvijale u nekoliko etapa, prema putovima koje možemo trasirati, a završile su upravo u području gdj e ima hrasta; j asno je da su tamo došli, a ne da su odatle krenuli . Sve nam se to potvrđuje kad ispitujemo imena za hrast. Indo­ europski oblik ima dva stanja *delorw- i *drew-, s punim i re­ duciranim stupnjem korijena i sufiksalnog elementa, u skladu s uspostavljenom shemom i. e. korijena: odatle u grčkome imamo istim redom doru (oopu) i drus. Prema tome, u ispitivanju zna­ čenja uzet ćemo zajedno oblike koji ovise o jednom i o drugom korijenu. Opažamo da osnova *dreu- sa svojim alternativnim oblicima *dru-, *doru- označava samo "stablo"; tako gotsko triu prevodi grč. xulon "stablo, drvo", a to je značenje općenito u drugim jezicima. Lako je uvjeriti se da st. slav. druva znači "drvo", da indoiranski oblici dru, daru označavaju isključivo "stablo", "drvo", "biljku". Avestički pridjev drvaena kao i odgovarajući gotski pridjev triweins uzima se za predmet "iz drva, drven". U nekim je j ezicima došlo do sekundarnog razliko­ vanja između izvedenica, kao u st. slav. između drevo "stablo" (od *derwo-) i druva "drvo" (od druwo-). Ovdje su posebno važni grčki oblici. Iz iste osnove grčki j e izveo dva povijesno različita, ali očigledno srodna termina: doru "drvo koplja" i drus "hrast", što moramo podrobnije ispitati. Pr­ votno značenje za doru je "stablo, deblo"; tako u Odiseji 6, 1 67 Uliks kaže Nausikaji: "Divih se dugo, jer takvo iz zemlje ne niče stablo (doru)". To je također i drvo za gradnju brodova: 86pu v11lov "brod­ ska kobilica", zatim "drvo" koplja, kopljište, držak iz jasena: oopu lldlvtvov (Ilijada 5 , 666) i, najzad, čak i samo "koplje", koje je načinj eno iz drva. Dakle, ima toliko tih posebnih zna­ čenja za "drvo", jednako kao u francuskome bois koje se može reći za krevet, za glazbala, za jelena.

Osobna vjernost

•

95

Međutim, drus nije uvijek u grčkome označavalo hrast. Stari nam to izričito kažu: prema svjedočanstvu jednog sholijasta Ili­ jade (uz Ilijadu l l ' 86): 8puv SKUAO UY oi rcaA.awl. rećiv 88v8p ov "stari su nazivali drus bilo koje drvo". To nam p�­ tvrđuj e i uporaba kod pisaca. Tako Sofoklo Trach. 766 ka�e &pue; rctEtpa "smolasto drvo" : "bor". Riječ je vrlo rano suzila značenje: već kod Homera drus j e hrast, drvo par excellen�e, povezan s nekim obredima, kao što su bili proročki ��ast?VI "u Dodoni. No, do te je specijalizacij e došlo tijekom poVIJesti gre­ koga i u novije vrijeme, jer time nije zastrta uspomena na doba kad je dru s označavalo "stablo" u najširem smislu, št? �� pod�­ dara s potvrdama iz drugih jezika u kojima odgovaraJUCI termm znači "stablo, drvo", a ne "hrast". Uostalom, i u samom grčkome nalazimo prvotno značenje riječi drus u izvedenici drua.s , �ojom se nazivaju drijade, šumske nimfe, koje su živjele u stablima, a ne posebno u hrastovima. . Imamo još jedan grčki oblik koji se povezuJe sa drus: .de�dron (88v8pov), horn. dendreon (8iv8pE�v) "stablo", �OJ � Je nastalo disimilacijom od *der-drewon, obllka s udvostrucenJem prema tipu nazvanom krnja reduplikacija (usp. u latinskome cancer od *karkros, usp. grč. karkinos). I ovdje je značenje osnove "stablo, drvo". Vidi �e : dak�e, da sva svjedočanstva smjeraju prema istome i postavlJaJ � u Jednu relativno noviju fazu grčkog jezika prijelaz termina drns od sta­ rog značenja "stablo, drvo" u novo značenje "hrast". Iz toga pro.­ ishodi da se Osthoffova perspektiva mora upravo preokrenuti. Značenje "hrast" krajnji je termin razvoj a ograničen na g.rčki,. a .u tom je razvoju srednja etapa "stablo", što mora potJecati IZ prvotnog pojma "biti čvrst, izdržlj iv, postoj an". To�nu p�ralelu tog razvoj a nalazimo u modernom iranskome. PerziJS k� n�e . za "stablo" diraxt, srednje iranski draxt, stari je glagolsk1 pndJeV draxta- (particip od drang-) koji točno znači "ono što je čvr�to : ono što je postoj ano": dakle, isti odnos kao između grčkog drus I *dreu-. Vidi se tako da je specijalizacij a značenja koja je odvela od "stabla" do "hrasta" bila uvjetovana lokalnim uvjetima. Do nje nije došlo u germanskome, gdje *dreu- ostaje općenito ime za .:o

,

96 • Rij eči indoeurop skih institucija

- I. svezak

" stabl o" (go t . tn·u, usp. engl. tree)' do .. k za "hrast" pos tOJI pos eban termin *a ik- (nj em . Eiche). Sada mo žem o u novoj . �erspeklivi. rekonstr uirati razvoj in do. europskih obli.ka. I z kOfiJena *dreuP�OIZ · 1�ze pridje vi: sskr. dhruva- (dh je sekundarno I. anal osvko, stOJ I umj esto staroga d) ' Ir. druva- cvrst, postojan, dobra . zdravija v mm · "'· s po cet . su- je slav. sudravu "saluus ' zdrav "'· u ba . v lhckome ' lit . drutas . ""a J k' soh dan" (usp. u pruskome dru wz·s "v·Jera ' Jam . . stvo "' druwa · ' 'vJ erovati ' imati v k I· vjeru") '· ea u grckome dro(w . )on, . što se prema Hes . . . ihiJ eVOJ glo s1 prevodi iskhu r6n "J.ak" . Sve su to etape . · razvo�a u kOJe . se pnrodno umeće čitava . obit e lJ" Tireue (go t. tng . gw s "vjeran") . M eđuhm, s druge . . strane ' *dreu- da · Je I. partieIp *dru . ''jak ' otporan ' tvrd" kOJI . . Je postao oznaka za "stahl0 " Od atle pro izlazi · da se te lek sičke pro mj.en e nalaze na raz v rICI• 1Irn . razinama: zna. . čenje "vjerno st"' kOJe Je SVOJst . veno germansk ome , IZrav . no se pov ezuje sa značenjem in1doeurop skoga ko . nje . na , do k se zna­ . čenje "stablo" rano · v IZdVOJI . o I. cest o, kao u grčkome, pos toji samo. " v

v

?

vdj e u potpunosti vid imo razliku izm eđu znacen;a 1• oznaca. VId · im . o razmak kOJI v tol . . l"h moze iko dij eli ti da označavanj e čes t ne dopusvta da n _ v · aslubmo z na cell] e ako ne . raspolažemo leksi čki"m or·ljen t"mrn . a. '

vany a' desz·gnacye ··

v

�

•

v

Za odnose "vj era", . . . ''vjernost" p ostOJe . I dru I IZrazi. koJ. e ćemo is? pitati posebno s ob zirom na germansk e jezike . Jedan od nJi poj. aVlju · ·h . je s e istodobno . kao plemi·c'ki 1. VOJll vk . . . m . M oze v . lc · 1 ter m mo ga o b�as . mh polazeći od . gotske r" " v • -d auhts, �OJa u Evan­ đelju prevodi grč. cr -rpa nro -rlls , i . v?rena J e od pref iksa ga-, koji označava zajedništvo . . d iZ -ti iz glagola riugan, koji prevodi cr-rpan:u � � m � �� at r va I I�I u rat" . Iz tog Ist og apstraktnog : . drauhti- izveden Je . Irn . em cki prezen t dra. uhtinon "cr-rpa-rEU' Ecroa n . . t " I složenica drauh tl-WltoP " cr-rp a-rEta , ratovanje" gdje drugi član z v I· "p av ilo , z�kon" Izvan gotskoga, ta menica dobiva u . o je značenj e : st. isl. drot i odgov araj ći o ci d Ja e Irna oz1 :0 odno su * doru - l * dreu- vi

�

��� ;, ; �; :�: �

�

i

IIques de la reco nstru

�;� ; � ��: :��:: �f���

ction .

di naš već navedem elanak .

•

'

Problemes seman-

Osobna vj ernost • 97 načavaju "ratničku čeljad", "vojnike"; tako imamo staroengleski

dryht,

druht, st v. njem. truht. Posebno j e važna . *druhti-; sada nam ona daje j edan oblik na -no-, koji označava "vođu", "gospodara": st. isl. drottinn, st. engl. dryhten, st. v. njem. truhtin; islandski oblik ženskoga roda drottning "kraljica" j oš uvij ek je sačuvan u skandinavskim j ezi­ anglosaksonski

imenska izvedenica od

cima. Eto, takva je ta germanska skupina rij eči čij i su morfološki

drauhtidrauhti-",

odnosi veoma j asni: dakle, apstraktna imenica got.

i

imenska izvedenica, doslovno "onaj koji ima istu

a

služi za označavanje "vojnika". S druge pak strane, na istoj osno­ vi apstraktnoga

druhti-

nastaj e druga izvedenica na

-no-,

koj a

služi za vrij ednost "vođa" . To su elementi koje moramo postaviti u semantički kontekst koji će nam omogućiti da ih razj asnimo. Do pravog značenj a tih termina možemo doći usporedbom sa susjednim slavenskim jezicima, a djelomično i s baltičkime. Ta­ da opažamo da značenj a "trupa" i "vođa vojske" proizlaze iz

U sta­ drugi/ ''
j ednog izrazito poopćenog značenja, a to je "prij atelj ". roslavenskome

i

u

modernim j ezicima

"i:-rat'po s " znači "prijatelj , drug". Pojam veze, prij ateljstva toliko je j ak da ponovlj eni pridjev može izraziti uzaj amnost "jedan drugoga" kao u ruskom skome, gdje

draugas,

drug druga.

Isto je značenj e i u l itav­

s drugim vokalskim stupnj em, znači "pri­

j atelj, j edan u paru"; odatle i apstraktno

drauge

"prijateljstvo,

družina, nekoliko prij atelj a". Baltički se služi tom nominalnom

drauge "cum, sa", a isto ta­ ko i staropruska složenica draugi-valdiinen "onaj koji s kime di­ jeli naslj edstvo, subaštinik, Mit-erbe". osnovom za gramatičku funkciju: lit.

Korist od ovog sučeljavanja germanskoga, slavenskoga i bal­ tičkoga j est u tome što nam pomaže u razjašnjavanju pravog značenj a germanskih riječi. Mislimo na poj am "družina", kako j e određen u posebnim uvj etima n a koje germanski ukazuje: "rat­ nička družina". Staroslavenski čuva za isto paralelni izraz, i to kolektivni termin

družina

"drugovi u vojsci,

Gotski termin za "vojnika" istu

*drauhti"

ga-drauhts,

cru-cr-rpanćO-rat" .

doslovce "onaj koji ima

znači, dakle, "onoga koji dijeli društvo, prij a­

teljstvo". To su kolektivni termini, skupina ljudi povezanih za-

98

• Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak

jedničkom službom u ratu. Apstraktna riječ drauhts znači "ratno druženje", a drauhti-wito/J "cr't'pan:ia" je "borba, bitka" kao "pravilo *drauhti-". Pogledajmo sada st. isl. riječ drottinn i njezinu skupinu. Germanski oblik *druxti-naz, to jest *drukti-nos, odgovara jed­ nom tipu specifične tvorbe: radi se o sekundarnim izvedenicama tvorenih kao lat. dominus, a one označavaju onoga koji je na čelu određene društvene skupine. U germanskim jezicima taj je tip predstavljen s više važnih izvedenica: gotski piudans (od *teuta­ -nos) "kralj, poglavar zajednice", kindins (od *genti-nos) "po­ glavica jedne gens", a ti su oblici simetrični latinskome tribunus naspram tribus. U staroengleskome dryhten "gospodar" (u krš­ ćanskim tekstovima "Gospod") predstavlja *drukti-nos "gospo­ dar, vođa jedne drukti". Taj je tip odnosa karakterističan za staro germansko društvo. Nalazimo za to ilustraciju, i to neovisno o terminima koje na­ stojimo rasvijetliti - pa je stoga još dragocijenija - u poglavljima 1 3 . i 1 4. Tacitova djela Germania. Povjesničar nam opisuje na­ čin kako se Germani bore, kako se udružuju, kako se organizira­ ju u čete i kakvi su odnosi između vojnika i njihova vođe: "Osobito plemstvo ili velike privrede otaca podaju i mladićima poglavičku čast; oni se pridružuju k ostalima još jačima i već otprije poznatima, a nikoga nije stid pokazati se u pratnji . Da­ pače sama pratnja imade stupnjeve prema odluci onoga koga slijede; pa je velika takma i u pratilaca, ko će uhvatiti prvo mjesto kod poglavice, i u poglavica, ko će imati najveću i naj­ srčaniju pratnju" [prijevod Milivoja Šrepela]. Naravno, misli se na odnose između onoga koji je princeps i njegovih comites: princeps se ovdje zove "drottinn", a comites su "gadrauhts". I tako se na kraju uspostavlja neki suodnos između povjesničarova opisa i analize vokabulara. Tvorba iz gadrauhts ponavlja se u gotskome, i to u sinonimu gahlaiba "cru-mpandnY]c;, ratni drug, drug po oružju, pratitelj", a doslovce "suhljebnik, onaj koji s nekim dijeli kruh" . Čini se očiglednim da između gotskog ga-hlaiba i latinskog campania postoji uska veza; jedna od tih dviju riječi kalkirana je prema

Osobna vjernost • 9 9

ornik, a gahlaz'ba predstavlja izv da e j ije ojatn vjer Naj drugoj . . uzorom. . tlm companzo povođenJ· e za . vki germanskim di. d mc . općenit termin, zaJe . ku" Je voJs Naziv za " Sreće se ta . . J sl. herr' st . v . nJ· em . hari. . toga, st ar'}'is h t go a: ' tlm · ek jal . · m natpisima. Os1m · v put a u obliku han - . u runsk'l riječ VIse što nam l' h . . Chano- u osobni·m imenima nalaz1mo Je kao Ran·a- ' točno prenose klasični pisci. . Cl, . l'k l u keltskome '· harha se JU vara odgo 1ma · m · term Taj nam po. . uire < *koryo. . "VOJ· Ska" . To podudara sa srednJmrsk'lm c ru-Corii Pet Gala· o-coru , Tri-co.rii ' od a k en em l p ena im ju : u . tvrđ . .e' tn. 1l 1 cetz'rz' cvete ' to J e ' dakle, zdrug . JmaJ dvzJ U · · Jer U ZOV tako se . ne i slavenski, ima . dJe b alfl �vki , ako .. skupina razli čita b roJa. I ov kar]lS " vOJ. ska" ki prus . st ' ias kar , · 1·lk : 1·lt . · Cl odgovaraJU v protegnuti i izvan zapadnog . da se usporedba moze , Je Moguce . · ko kara koje na neZlJS v srodno st. .per . ma znači "narod" ' a na svijeta ako valJa drzat'l za atplSl · a u ahemenidskim n kim mjestim . k�" pa' prema tome, oznacava "narod pod oruž. "VOJS . drugim . pod daranJ· e manj e jasno; vokalsk1 stuOsim j em". U ovo� Je. �l��v aJU nije na *-yo. . razl'čl .j Je ugl� VOka.l ' a forma -rcar, d . . Jma njeC t 1 . " pan . sre dnJoperziJ skoj složemCI ka · toga, k-ara, k0J·e se nalazi u . stveno perzijskom d"IJa"bitka" , usaml'Jeno Je i svoj . perz karzar . . · ma ničeg sličnoga. uspo\ektu, a u mdmran;k?me ne. . fl značenje termina pomoću mo .JZ stare mitologije : misli M ože se pokusatl preclz�ra Imenom boga rcdbe s germa�skim' i to. s me ili pridjevak velikog l · o l b'l J e t � a n, Her.Ja . . tvorbi ·' pripada istom tipu na st. isl. . . V no po SVOJOJ . .. Odma. To Je Ime neo.bJc . mo maločas spominj ali u vezi s nJe Cl za . s koJI me saizvedemc a na -nooryo-nos ". vo,i skovođa". I i *k a n a ciV v· po erjan H . . az "po" vođu": lo Je na taJ nacv·m. * Woda-n . , tJ. . w;0 ta n ' nasta a". mo ga Odma har amne voj ske , vojske koja � po sne, bije e, odaW ica avar glav l l b og označen kao gl vel'k' ena Im dva ·a svoJ z kro e Tako j . kao gospodar tih rušilačkih četa koje . . m ' . Her'}·an ' kao vođa jedne 11�:kc skupme: ak0 J e Od . enom ' a ako Je 1m ·m l ov njeg · d po . e l' sto tako poznato, a to su haraju . losvkO Im . se pod voj ske CIJ e nam Je mJto . . . . ob'tl aVaJ·u u Valhali i b ore Finh crjar, mrtvi ratmcl koJI u r

v

·

·

·

v

v-

v •

J

v

"

Osobna vjernost • 1 0 1

1 00 • Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak

njegovim zapovjedništvom. U tom predstavljanju Odin je bog mrtvih. To su čete koje on vodi i koje tvore njegov vlastiti Heer. Kako se bore? Ima neke podudarnosti između onoga što radi zemaljski Heer i onoga kako se bori taj isti Heer na onom svi­ jetu. Ista je to vojska, zemaljska ili paklena, isti su odnosi izme­ đu članova te vojske i njihova vođe. I opet će nam Tacit unijeti mnogo svjetla u značenje tih riječi, a 1. sam će tekst biti mnogo jasniji uz njihovu pomoć. U XLIII. poglavlju svojeg djela Germania opisuje nam izgled što ga sebi daju ti ratnički narodi: "Ti surovi ljudi, da bi još više istaknuli svoju divlju narav, pomažu se umijećem i vremenom: zacrnjuju štitove, boje vlastitu kožu i za vrijeme svojih pohoda odabiru najzloslutnije doba noći. Užas i tama koja obavija tu kobnu voj­ sku (feralis exercitus) šire strah i trepet. Nema neprijatelja koji će izdržati taj za njega novi pakleni prizor; jer, u svakoj su borbi oči prve pobijeđene". Kakav je to narod? To su Harii. Tacit nam ovdje predočuje ono što će se kasnije nazvati * Wuotanes heri (njem. wiitendes Heer) "bijesna vojska" ili "Wotanova vojska", prerušavanje u vojsku mrtvaca: oni uzimaju privid paklenih bića i odabiru noć za svoje pohode kako bi prestravili i užasnuli svoje neprijatelje. To je provala mrtvih u svijet živih. To zakrabuljeno ponašanje moralo bi predstavljati Odinovu vojsku kao Herjan, oponašajući na zemlji podvige Odinovih horda, onih koje ep naziva Berserkr, tj. "oni koji su se prerušili u medvjede". Germansko se ime za "vojsku", gotski harjis, određuje pomo­ ću tih pojmova, a isto tako i u njegovu leksičkom okružju, kao pustošiteljska gomila: djelatnost svojstvena takvoj vojsci (Heer) karakterizirana je s izvedenim glagolom is!. herja, st. v. njem. herian "dati se u pljačku", "učiniti raciju", a to je njem. heeren, verheeren "opustošiti". U tom miješanju lingvističkoga, etno­ grafskoga i mitološkoga otkrivaju se ustroj i funkcija german­ skoga Heer, koji je nešto posve drugo od onoga što je exercitus kod Latina ili laos kod Grka. To je skupina istovrsna onoj što ju je Tacit opisao u XIII. i XIV. poglavlju Germanije u navedenom odlomku kojim smo ilustrirali pojam drauhti-: manji odredi, povezani u zajednički život i ratnička drugovanje, vjerni vođi kojega u svemu slijede, koji se upuštaju u pljačku i pustošenja ili

u plemenske ratove. To j e nešto posve drugo ne�o. hele�s�a philia, koja je normalan odnos između članov� �ehk1h obl.telJ­ skih ili plemenskih skupina, koji žive pod 1stlm zakomma, govore istim jezikom, a povezani su zakonom gost��rim�tva. Ovdje, u germanskom svijetu, riječ je isključivo o priJateljstvu čovjeka s čovjekom u muškom društvu zajedničkih borbi: harjis, drauhti kao i trauen odnose se uvijek na taj skup ideja i institucija. Međutim, moramo se upitati je li taj termin ograničen na za� padni europski svijet. Često se povezivalo gotsko harjis itd. l grčki termin koiranos (Kotpavoc;) "vojvoda, zapovjednik". I doista upadljivo je da se tvorba koiranos točno podudara s island�kim herjan "gospodar vojske", što navodi pretpostavljanju istog imena vojske u obliku *koryo-. Valja ipak utvrditi to�nu vrijednost riječi koiranos, koja se prevodi približnim "zapovjednik". Kod Homera koiranos obnaša službu zapovj ednika, a termin, kad se odnosi na tu službu, ima i izvedenicu u glagolu koiranćo "biti koiranos". Na primjer u Ilijadi 2, 207: "Tako, koiran eon, obiđe redom vojsku . . . "; koiraneon (particip prezenta) sastoji se u tome da jedne ukori, druge osokoli, da umiruj e naj silovitije i da vraća samopouzdanje onima koji su manje hrabri. A one koji bi htjeli dijeliti savjete zapovjedni� pod� eća, ,ibid. sti�ovi 20�205: OVK ayaSov 1tOAUKOtpavt ll etc; Kotpavoc; EO"t'CO, etc; �a
l 02

Riječi indoeuropskih institucija - I. sveza k

•

čit�vu vojs�u. �ko se u Odiseji u nekoliko navr ata da prosci _ usz, to Je zbog kozraneo toga što oni izdaju naloge služinčadi i gr�de se gosp �darima ' Ne čini se da bismo mogli shvatiti kako je . . kozranos v .m apovjed mk na čelu prave vojs ke. Naslov odgo­ �� � var� funkciJ I koJa je nešto drugo nego ona što je ima nordijski

her]an.

Nešto dru�o je pitanje odnosa koji može post ojati između

_ anos 1. hetttskog kozr kuirwanaš (varijante: kuriwanaš i kore wa­ naš) "neovisan, samosvojan, koji nije vaza

l". U granicama naše �ogućnosti definicije možemo reći da je hetitski termin samo tgr�� slučaja na�ik na koiranos. Čak je i moguće, ako sudimo po var�J antama, da Je potekao iz nekog lokalnog jezik a. Ne znamo kohku važnost pokloniti činjenici da vlastito ime Koiranos kod Ho,mera nose � ��an Likij ac i jedan Krećanin. Isto tako nije mo­ gu�e protum�cth u ovom ili onom smislu nepo stojanje termina kozranos u mtkenskome. II Izraz par excellence za poja m "vjernost", izraz koii J· e naJ· opce_ • . ..t, a Istod mtiJ obno i najbolje određen u zapadnom indoeuro � skome jest latinsko fides sa svoj om etimolog iJ'skom obitelJI. v o rect. M ozem da se nastavlja na nekoliko leksičkih područja , u VJ. er�ko� , m�ra�nom, filozofskom, pa čak i jurid ičkom smislu . O�'dJ e cem� �s�tta:i tu skupinu riječi kako bismo mogli u nekoj mJen. �dr�dttt. nJezme modalitete kroz odnose međ u oblicima. ?bttelJ t. latinskog fides odgovara u grčkome peithom ai (m:t So�-t at). Glagolski se obli k javl ja ispočetk a u mediju · aktivni prezent peitho "nagovarati, uvjeravati" sekundar an je; t� je do­ sta kasna tvorba prema peithomai "slušati, pokoravati se". u skladu s arhai �nom alternacijo m, peithomai ima perfekt pepoitha , ka? �z_f.nomaz : g_egon �. Taj korijen daje apst raktnu imenicu pezt� o agovaranJ e, UVJ eravanje " i radn ? u imenicu pistis "pouz­ dan� e, VJera" te prid�ev f!is��s ''vjeran". Prem a pist6s tvoren je n?vt ?om ' prezent pzstoun obvezati na vjern ost, vezati obeća­ . nJem, , a Isto tako pisteuo "pouzdavati se, VJ. erovati",· potonii . se ' o ostale oblike. sacuvao 1 nad�ača •

J

,

_

,

•

;�

Osobna vjernost

•

l 03

Izvan latinskoga i grčkoga nalazimo samo albanski nominalni oblik be "zakletva, prisega" koji je nastao iz *bhoida. Doduše, nalazimo i drugdje fonetski usporedivih likova, ali im je zna­ čenje toliko različito da nismo mogli uspostaviti vezu koju je forma tobože pretpostavljala. Elementi su u prvom redu german­ ski: gotski oblik beidan počiva na *bheidh-, tj. na istom proto­ tipu kao lat. fides, foedus, ali gotski lik znači npocr8oKav "(o)ček(iv)ati, strpiti se", jednako kao i isl. biđa. Nadalje, s drugačijim korijenskim stupnjem, imamo u gotskom baidjan s isto tako različitim značenjem, jer prevodi grč. anankcizein "pri­ siliti, primorati", upravo kao i anglosaksonski bedian "prisiliti". To značenje "primorati" tada dopušta približavanje slavenskom bediti koje prevodi isti glagol anankcizein i imenici beda "a va ­ YKY], sila, potreba, nužda". Te se veze navode u svim etimologijskim rječnicima uz iz­ vjesnu dozu nesigurnosti i sumnjičavosti koju nameće različitost značenja. Ne usuđujemo se otvoreno ni odbaciti ni prihvatiti ta povezivanja zato što ih ne možemo ni opravdati ni pobiti . Važno je ipak znati do koje mjere možemo ići s usporedbom. Moramo li se u rekonstrukciji ograničiti na grčke i latinske ob­ like? No, ako možemo uključiti germanske i slavenske oblike, to nam mijenja skup semantičkih podataka. Prije nego se odlučimo moramo pomnjivo ispitati značenje riječi u jezicima u kojima se to značenje može strogo definirati . Razmotrimo najprije latinske riječi. Odmah valja reći da se vrijednost za fides u našim rječnicima netočno navodi, i to toliko netočno da čak ne možemo razumjeti konstrukciju prvih upora­ ba. Ako riječ hoćemo ispitati valja imati pred sobom natuknicu 2 fides u Thesaurusu , gdje su različita značenja vrlo točno raz­ vrstana. Doista, ako se ostane pri prevođenju fides s "povjerenje", neki bitni izričaji kao fidem habere, fides est mihi, koji su česti u je­ ;.iku komika, mogu biti naopako shvaćeni. Tako kod Plauta (Pse­ ud. 467) nalazimo paruam esse apud te mihi fidem ipse intel!ego. Ako mihi est fides prevedemo sa "imam vjeru (u tebe), dajem (ti) svoje povjerenje", dolazimo točno do obrnutog značenja, a ono ' l Thesaurus Linguae Latinae (ThLL), Lipsiae 1 900 i d.].

l 04 • Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak

je zapravo: "(Odavno znam da me prezireš jer) razumijem da imaš slabo povjerenje u mene". I drugi Plautov primjer (Amph. 555) facis ut tuis nulla apud te fides sit valja isto tako shvatiti . "Nemaš povjerenja u svoju čeljad " .�ontekst. i autentična sintaksa tog izričaja nameću prijevod koJI kao da IZokreće predvidive odnose: fides est mihi apud ali­ quem znači "net�o ima povjerenja u mene". Da bismo fides bolje dosl��no preveh: z��ijenimo "povjerenje" sa "vjera, veresija, kredit , . Doslovm priJevod za fides est mihi apud aliquem tada postaje: "imam vjere kod nekoga"; tada to znači što i "ulijevam mu povjerenje" ili "on ima povjerenja u mene". Tako latinski pojamfides uspostavlja među partnerima odnos koji je obrnut od o�oga . koji imamo u pojmu "povjerenje". U izričaju "imam po­ VJerenJa u nekoga", povjerenje je nešto moje što postavljam u njegove ruke i čime on raspolaže; u lat. izričaju mihi est fides apud aliquem, drugi stavlja svoje povjerenje u mene i ja time raspolažem. Tako vidimo da je termin fides solidaran s konstrukcijom est m �� i, što je izraz posjedovanja, a to "posjedovanje" određeno je pri�,: dlogom a!!u� "kod" koji ukazuje na partnera. "Posjedova­ telJ takve fides Ima, dakle, neku vrijednost, naslov koji je polo­ žen "kod" nekoga: to nam pokazuje da je fides zapravo "kredit" koji imam kod partnera. Svi nam stari primjeri to potvrđuju. . !sti se termin nalazi u drugom dobro poznatom izričaju gdje bi Isto tako valjalo ispraviti značenje. To je zaziv: pro diuom fidem , kad se želi dozvati pomoć bogova ili: di, obsecro uestram fidem "bogovi, vapijući zazivljem vašu fides". Iz toga što fides ozna�av� po:jerenje što ga onaj koji govori ulijeva svom sugo­ vomi�u 1 koJe kod njega uživa, proizlazi da je to za. njega neka vrsta �a.�stv�, "garancije" kojoj se on može uteći Fides koju smrtmci ImaJU kod bogova osigurava im za uzvrat garanciju: tu garanciju bogova zazivljemo kad smo u nevolji. Za onoga koji se prožeo tim sintaktičkim i semantičkim 3 odno­ si �a francuski izričaj "avoir confiance en quelqu'un" postaje nesto posebno. Kaže se "dajem svoju vjeru, dajem povjerenje". Nešto od mene je tako doista dano nekome koji to odsada posje3

[ imati povjerenja u koga, vjerovati kome].

Osobna vjernost

•

l 05

a­ renje" ). No, kako onda protu��to duj e, ima ("on im a moje povjepo e . renja" ? Kako se može � čiti da se isto tako kaže "imatiimavje ti? Odgovor ne treba. tra�1t1 u dati i u isto vrijeme to isto j "avoir confiance�' [Imati po­ samom francuskom jeziku; izričapri od lati.nskog. Izraza fide� jev kao o sam je ljiv um raz ja] ren vje CIJl ti fides u ovoJ .novoJ kons��kpo­ habere. Valja, dakle, protumači 1�1 toc e. Sada va�Ja �s�edo koj a je posve različita od one prv u nekohko .1d�om�ts�1h ��­ azi dol i koj , ere hab gol gla na t nos zor mor� se ra:umjeti na Is:! nac�� kucij a. Izričaj fidem habere alicui I, "ukazati (po)cast nekome , koJ kao i honorem habere alicui fid ­ es koj a mu pripada". Tako Te me ko i elit dij "do či zna le, dak m hi p�ruam vhab:at fl_dem_ rencij e (Eunuchus 1 97) : forsitaman lohicpovJe� renJa, mozda ce m1 dati možda će taj' čovjek imati pre . slabu fides' . mihifidem habet l s�arohic eđu izm os odn mo ava led Tako sag način ?�elazimo u jezik ret�ri,�,etos ga fidem habere alicui. Na lak "st voriti ne�om govo� (idesv izrazom fidem Jacere orationi a rije ima Jed�u fides l �oze se jest ovdje vjerodostojnost. Sad itoremč "govor 1ma tu fides prema reći est orationi fides apud aud snagu da ga uvj eri . Odatle �a�e­ onome koj i sluša" i tako stječe slovno "stvoriti za sluvsatelJa VJenjem, fidem auditori Jacere, do . . . ". ost ojn ost rod fides kao subJektivan poJ. am, Tek polazeći od toga razvij a seuđu je kod nekoga, .neg? VJ�ra, ne više kao povjerenj e koj e se pob j� pr�okretanJ e b1.0 b.1ta� To . oga nek u že ula se e koj e enj jer pov razvoJ poJma u poznatim IZri� moment razvoj a. Može se slijeditipopu l� R�mani tradere "�.reda�l čajima: se in fidem ac dicionemnoJ. m�c1. nn :s� �a. nar�da , fides se (onome što je) fides i suvere aganJa nekim ?; Ih, se �� (i�em :t je povezana sa dicio "moć raspolnako kao potestas 1. dzc. w, l fides potestatem alicuius tradere. Jed . je odlika priznata pobjedniku. ebno svj. etlo na Jedan drugi. aspekt Te istoznačnosti bacaju pos po jedna različite ve.ze �a.�des termina fides. Ako se ispita jednau, vidjet ćemo da sud10m�1 po­ i okolnosti u kojima se poj avljujaju . Onaj koj i ima fi�e� , ko� � Je. u vjerenja" nisu u jednaku polož i tog čo:jek� u svoJOJ ���1.. Up­ njega "stavio" neki čovjek , držgotovo smommom za dzcw 1 poravo zbog toga fides postaj e

Osobna vjernost • l 07 l 06 • Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak

testas. U svoj em prvotnom obliku ti su odnosi povlačili za so­ bom određenu uzajamnost: postavljanje svoje fides u nekoga do­ nosilo je za uzvrat njegovu zaštitu i potporu. No, upravo to podcrtava nejednakost uvjeta. Sad se radi o nekoj drugoj moći koja se vrši istodobno uz potporu i pokroviteljstvo nad onim koji joj se podlaže. Taj odnos pretpostavlja moć prisile s jedne i po­ kornost s druge strane. To se vidi u točnom, vrlo j akom značenju latinske rij eči foedus (od * bhoides) "ugovor, pakt" koji se u početku sklapao između strana ugovornica nejednake moći. Up­ ravo to nam pokazuju neke pjesničke uporabe: omnes foedere naturae certo discrimina seruant "svi, sukladno zakonima koje je odredila priroda, zadržavaju svojstva koja ih dijele" (Lukrecije V, 923); has leges aeternaque foedera certis imposuit natura locis "priroda j e nametnula te zakone i vječne dogovore nekim mjestima" (Vergilije Georg. I, 60). Ta se moć prisile u riječifoe­ dus kasnije proširila na obje strane. Latinski oblici rasvjetljavaju različite aspekte značenja zahva­ ljujući vjerskom i pravnom jeziku. Izvan latinskoga ti su se poj­ movi laicizirali i specijalizirali. Ipak, u grčkome glagol peit­ homai "daj em se uvjeriti, slušam, pokoravam se" još uvijek dopušta da nazrijemo kako "uvjeravanje" vrijedi isto ili dolazi do značenja "posluh", pa pretpostavlja kakvu prisilu, premda insti­ tucijski oblik te pokornosti više nije vidljiv. Sad se možemo vratiti i precizirati etimologijske veze s ger­ manskim i slavenskim oblicima. Sve do naših dana etimologičari ostavljaju otvorenim pitanje može li značenje gotskog beidan "čekati" biti dovedeno u vezu sa značenjem lat. fides itd. Isto se pitanje postavlja za slav. beda "prisila, ava:yKY]". Slični problemi često iskrsavaju zbog odveć sumamih pogleda na odnose između značenja. Prvi uvjet koji moramo poštivati jest da točno defini­ ramo u samom njihovu jeziku termine kojima se bavimo. Ako is­ pitamo kako gotski rabi beidan "čekati, prosdekhesthai, pros­ dokdn", opazit ćemo posebno kod Luke II, 25 "bio je pravedan i pobožan" beidands laponais lsraelis, rrpocri5EXO)lE VO<; rrapa­ KAT]crtv TOU 'Icrpa�A. "i očekivao je utjehu Izraelovu". Ovdje je "očekivanje" svojevrsno "povjerenje, vjera" u ispunjenje pro­ ročanstva Izaijina (33, 20). Marko XV, 43 was silba beidands

vijećnik), k�:, . . si iz Arimateje, istaknuti. piudangard]OS gudzs "(Jo P . . " I ovdJ e "očekivati vstvo B o žJe je kral va ki oce er ođ am tak ?. . ji je Luka II ' 3 8 paim usbeidand " v u ru vJe viti ta • s " l sto vrijedi• Is�o . a ko ' i su o čekivali otkupljenje J�ru�Vl " mos lw usa � Jaz n daje VJera. lapo � � kiv n s. povj erenj em koje oce aJ đ a do� Je to l ­ a"; zalem u kontekstu J. pos lanice Ko J đ t U p o eizra n se �m � . .mo)lEVE t podnosi" slij edi To j e ono što ga gdJe 7 , XIII a . weneip "nada se" . Prema im ćan rin . ��VJeruJ e" ' �P v va" ' galaubeiP ' · nca pulaip "Isp ida starog značenj a *bhe. -. prek va nema m'k ak tome, u got skome . . sa o razvo1· od "ul ožiti povjerenje u koga ll l OJl pos� nego � idh-, . bičnijem značenju , taj u najo zet � Je d a k cak pa ati"' . što" do "ček .. čekanJe u .nad1. u ni . kad se glagol uviJek odnosi na dstavl'Ja.tl ni·kakvu poteškoć pre m na e nec o k ta se to Is . an lill . kauzatlv u ,..lormi· baz'drian• I ovdj e . �VOJ bezd � kažemo da rekom u znapred ne�remostivom prep mislilo da sm.o se �ash . greko anankazein "pri siliti"; kako . vodl čenjU za baz.dyan ko,e pre . je bilo tako , " cv ekati" ? Ali ' tome d o v uzatl ka biti "pri siliti". može . tOJ:i e u gotskome dva raz v· O ovome. pos . na ču ra d'lo l vo e . rsimj . "izv se jer , m. Jedan J e naupjan · prevode an.ankaze ličita glagola kOJa ava samo moralnu . Y n , izraž · ·1u" ' dok drug. i ' baz·d·a . e" (usp JI Korinćanima XII, ti fizi čku pns1 v · · "uvJ eravanJ s prisilu, a to Je nesto kao v se, dakle zamisliti da je odno . moze 1 4)· ' · 3· II ' ' ma anz . među gre. 1 1 ; Ga lac . . kao 1z v P eithomai "uzdati se · beidan prema .baz d·� an lstl isto vrijedi i za slav . beda luhu" · .To pos a kog ti ves n "p . thi5 se pei · u" i i tada . e . . " . Tako se m ože uspostaviti staro Je d'mstvo "pn sila . . dno stl. grev kl' h i latinskih oblika s Jedn · leđu vnje v · lZil · da Je nazire . 1. slavensko g obli'ka s druge s trane doslo u ost!.· strane l· germanskih . 'anja institucijske vrije dn . nesta . do , enj blj la do � � prvom redu g izražavanj a uz k po�pvljivanj e novo vm gla Je da ora m e Tom ; e, a to su upravo Treue i njoj om s an germ u ti rnos vje vjere i srodne rije či . . v • nJ' ezinu etimološku svoj tu. Već . ci v · fides p�ema�uJe P ovij est nje kome apstraktna imenica v s u l at'. ms fide Je da zeno zapa Je . ispitivao odavno _d_ . TaJ Je dopunski odnos cre ola: glag � itog jedno g različ . . edo i fides . I Je pokazao da Je stara. veza između cr koJ t eille M A. profani ter. la s po,iavom krsc tva. tada J e fides , dotada v ans �IVJ e o ž. ·

·

•

; �� \

·

,

'J

J

•

,

_

•

4

·l

J

,

•

2 1 5 i d. de Pan·s, XXII ' 1 922 , . . 'te' de Linguis tiqu e Mćm Olres de la Socze

l 08 • Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak

min, pošao prema značenju "vjera u religijskom smislu", a ere­ dere prema značenju "ispovijedati svojufides". Ovdje valja najaviti zaključke jedne analize koja će doći nešto niže (v. 1 5 . poglavlje), kako bismo istaknuli ono što je na neki način predodredilo da se fides i credo nadopunjuju. Vidjet ćemo da credo doslovno znači "staviti *kređ ', to jest "magičnu moć" u biće od kojega se očekuje zaštita, a to je zatim postalo "vj ero­ vati" u to isto biće. A tada smo zaključili da fides, u svom prvom značenju "vjera, vjerodostojnost, kredibilitet", koje je uključivalo ovisnost o onome koji fidem habet alicui, označava pojam veoma blizak pojmu *kred. Tada se lako razumije: kad se stari korijen imenica fides izgubio u latinskome, fides je mogla pre­ uzeti njegovo mjesto kao imenica koja odgovara glagolu credo. Kroz ta dva termina dolazimo do pojmova gdje se juridičko ne razlikuje od vjerskoga: sve staro pravo nije ništa do li posebno područje kojim upravljaju praksa i pravila koja su dobrim dije­ lom ogrezla u mističnome.

3.

odj elja k

Kup ova nje

9.

poglavlje

Dva načina kupovanja

Sažetak - Jesu li korijeni *wes- i kwrf- koji su u jezicima dali glagole za "kupiti" bili istoznačni u indoeuropskome? Grčki jezik, u kojemu ta dva korijena supostoje i dopunjujući se funkcioniraju, omogućuje nam da utvrdimo kako je prvi označavao transakciju, a drugi plaćanje.

Za oznaku "kupovanja" slaganje više jezika pruža sigurno utvrđe­ nu etimologijsku skupinu: sskr. vasna-, grč. fmos (
1 1 2 • Riječi indoeuropskih institucija - l. svezak hetitski podaci jasno potvrđuj u da u korijenu

Dva načina kupovanja • 1 1 3

*wes-

imamo jedan

od naj starijih oblika indoeuropskog vokabulara.

tako

Postoji j oš j edna potvrda, ali ona j e neizravna. Postići ćemo j e kad povratimo njezinim počecima poznatu perzijsku riječ

bazar

koj a znači "trg, tržnica". Treba zaći duboko u prošlost želimo li rekonstruirati njezin prvotni oblik: armenski j e posuđivanjem sa­

vačar, potvrđuje r +

čuvao oblik koji

čarn

"ulica s

s r (s tzv. "račlavim"

r [r route ili grasseye] suglasnik) . U srednjoiranskome imamo wa­ trgovinama" (pehlevi i sogdij ski), gdj e skupina rn

opravdava armensko r To nam omogućuje da naposlj etku uspo­ stavimo složenicu

*waha-čarana,

gdj e drugi član iskazuje hoda­

nje i kretanj e, dok prvi potj eče iz

*wah-

(korij en

že se čak dogoditi da se značenj e određuje samo kroz kontekst:

*wes-).

To j e ,

misthon phero, gdj e misthon

ću", govoreći o onome koj i prima; prema svemu tome, to j e već prema slučaju "platiti" ili "primiti". M eđutim, ovdje je obrnuto: za samo j ednu radnju, za "kupiti", imamo dva različita glagola. Potvrđeno značenj e je isto za

*kwrl-, koj a su oba stara, a uz raspodj elu koja se podudara na *wes- j e hetitski, indoiranski, grčki, latinski, armenski, a kwrl- je indoiranski, grčki, keltski, slavenski i bal­

i za

tički. Većina se indoeuropskih j ezika odlučila za j edan ili drugi ko­

U j ednom od njih, u grčkome, dva korijena funkcioniraju oneomai i priasthai združeni su u konjugacij i komple­

rij en.

ro vidimo postoj anost oblika.

zaj edno;

No, indoeuropsko se stanj e komplicira, jer nalazimo isto toli­

mentarnih oblika, a drugi dopunjuje prvu svojim aoristom No, . oba su bila odvoj eno u uporabi i imaju cjelovitu konj ugaciju. U

krll]iimi xarzdan. U leksičkoj uporabi oblici na krl- čak su stvarniji nego vasna- koje j e puki preži tak u

ključujući drugi korijen, koj i je predstavlj en samo sa

vedskome.

nayati,

rij ena, koji isto tako znači "kupiti". To je sskr. korijen (koji počiva na

*kwrl)

i mod. perz.

Nalazimo taj korijen u j eziku (bez razloga) nazvanom tahar­ skim, gdj e se za "trgovinu" kaže

kuryar

ili

karyar,

već prema

dij alektima; odnos sa sskr. osnovom odmah je prepoznat.

U

grčkome ga poznamo prema aoristu priasthai koji ima supletivnu

oneomai; u irskome crenim "kupiti"; ruskome kržnuti; korijen postoj i i u

*wes­

dijelu područja;

dakle, "mj esto kojim s e krećemo radi kupovanj a", "bazar". Dob­

ko stara svjedočanstva koja dokazuju uporabu j ednog drugog ko­

znači "plaća", može imati dva

značenja: "isplatiti plaću, donijeti plaću nekome" i "odnijeti pla­

indoiranskome krl-, krlfJZi u vrlo j e čestoj uporabi, gotovo is­ nekoliko drugih nominalnih oblika kao i s

vasna- i s denominativom vas­

koji gotovo da se i ne upotrebljava; redovito nalazimo

krf. Ono što nalazimo u grčkome može nas mnogo više poučiti. Homer, a zatim i pisci j onske proze, olakšavaju nam da shvatimo pravo značenj e svakoga od dvaju korij ena. Razabiremo da

one­

ulogu u konjugaciji glagola

omai

u slav. j ezicima, u st.

stoj ati kupiti"; ali priasthai je utoliko poseban što iskazuj e i ins­

znači "kupiti", uz prepiranje s prodavačem, a često i "na­

kteatessi

baltičkome; nema ga u latinskome ni u germanskome, a potonj i

trumentalno određenje, kao na primj er

s e ovdj e potpuno odvaj a.

posj ed". Očigledno, uporaba tog glagola iskazuj e način plaćanj a,

Tako iskrsava problem, barem za indoiranski i za grčki. Kako

"dobra, roba,

anos, one, oneomai oz­ namjere kupovanj a", pri­

a možda gdj ekad i isplaćeni iznos. Dok

protumačiti supostoj anj e dviju različnih etimologijskih obitelj i za

načavaju "kupovanje općenito, čin

označavanj e istog pojma koji kao da se ne može razlikovati?

asthai znači "materij alno ostvariti kupnju plaćajući".

Dok je ovdj e ista radnja označena s dva različita glagola, događa

Ovakva se interpretacija potvrđuj e i kod složenica koj e nisu

se da su dva poj ma, "kupiti" i "prodati", izražena istim glagolom,

jednako građene kad potj eču iz j ednog ili iz drugog korij ena.

koj i može utoliko varirati ukoliko mu se doda prefiks (nj emački

I mamo pridj ev

onet6s,

čiji je ženski rod

anete

kaufen l verkaufen) ili kad dođe do varijacije u tonu (kineski mai-mai "kupiti - prodati" s dva različita tona), a isti se pojam na

opreci s

neki način razlikuje između dviju polovica samoga procesa. M o-

s l učaju pojam kupovanja posebno označava sa

gamete i

kod Homera u

znači "kupljenu" ženu, za razliku od one koja

je vj enčana prema dobrim običaj ima. No, nema

*priate: u tom se oneomai. I obr-

1 1 4 • Riječi indoeuropskih institucij a - I. svezak nuto, imamo negativni pridj ev: njega slijedi

anapoinon

apriate "koja nij e kupljena", a iza

u jednom odlomku (Ilijada l ,

99)

gdj e

otac mlade zaroblj enice, što j e drži Agamemnon, traži da mu j e vrate "bez

priasthai i

1 O. poglavlje

Kupiti i otkupiti

bez point'. On s e ne želi upuštati u tran­

sakcij e; ona j e njegova kći: neka mu j e naprosto vrate, bez ot­ kupa

(anapoinon) i bez apriate:

ona nij e za kupovanje. Otac neće

morati platiti da dobij e svoj u kćer:

apriate je

na istoj razini kao

anapoinon "bez point', a to je materijalni poj am, način plaćanj a. Tu se vidi kako se dva glagola razlikuju: uže i materijalno značenj e je kod

priasthai,

a općenitije kod

oneomai.

Isto to

Sažetak - Indoeuropski je imao riječi za "vrijediti" i "vrijed­ nost". No, ispitivanje homerskih upora�a riječi alphani5 "donositi, vrijediti" pokazuje da je alphe u početku ozna­ čavalo vrij ednost koju se moglo dobiti za čovjeka danog na prodaju. Sskr. arhat "posebno vrijedan čovjek" potvrđuje nam to staro značenje. Kod Germana, običaj prodavanja čovjeka, koji je založio i izgubio vlastitu slobodu, dopušta da razumijemo da se zna­ čenje "prodati" u gotskom glagolu sa?jan uspostavilo pola­ zeći od starijeg značenja, tj . od "prinijeti na žrtvu". Brojni suglasni j ezični podaci navode nas na zaključak da se u staro doba nije kupovala roba nego ljudi. Tako je kupiti prvotno značilo otkupiti, a zatim se, kroz kupnju, čovjeka oslobađalo j adnog i nestalnog stanja, na primjer iz ratnog zarobljeništva.

proizlazi i iz semantičke opreke koja se uspostavlja između dva lica operacije : kad se želi reći "kupiti" u opreci s "prodati", upo­ trebljava se

oneomai, a ne priasthai.

Kupnj a i plaćanje dvije su različite operacije ili, barem, dva različita momenta iste operacije u starim civilizacijama, pa i u nekim današnj im tradicionalnim civilizacijama:

plaćanje

dolazi

nakon zaključenja kupnje i dogovora o cijeni.

Za poj am "cijena" za "vrij ednost" imamo j edan indoeuropski ter­ min, što je rij etkost na području ekonomije. Taj je termin pred­

alph� (aA.
di ". Od drugih j ezika, samo u baltičkome nalazimo odgovarajuće

alga, st. pruski a/gas "plaća". U grčkom je alph� rijedak termin s

oblike: lit.

malo izvedenica; osim

j edne složenice o kojoj će biti riječi kasnij e, korijen je proizveo u . klasičnom j eziku samo pridj ev timalph�s koji se redovito prevodi sa "skupocj en", a koj i doslovno znači "koji j e vrijedan svoje ci-

1 1 6 • Riječi indoeuropskih institucija - l. svezak

�ene". Čini se da nam samo preostaje konstatirati značenje, koje

Je, uostalom, potvrđeno navedenim vezama, i iz toga zaključiti . . u mdoeuropskom da Je postojao izraz za "vrijednost" . No, ono što je važnije upravo je da definiramo "vrijednost", . da doznamo, ako Je to moguće, s kojim se redom predodžbi taj . poJam povezuje. Vrijednost, ali vrijednost čega? Kako se ona od­ ređuje? Bit će zato korisno odrediti značenje za lik alphano, koji s � kod Homera javlja samo u malo slučajeva, ali koji su svi važ­ m. Uzmimo Ilijadu 21, 79. Riječ je o borbi Prijamova sina Lika­ on � s Ahi!�jem, koji ga drži u vlasti i sprema se ubiti ga; Likaon, k?JI se v1se ne može �raniti, preklinje Ahileja da mu poštedi ' kod tebe hljeb okusih prvi, onoga dana kad si me Život: "Jer zarobio u domu oca moga i tada si me odveo (eperassas do­ slovno 'učinio da prijeđem ' , v. niže u ovom poglavlju) u Lem­ nos (kako bi me prodao)", EKU'rO).lPowv oi 'rOt �A<pov "pri­ . sam ti cijenu od stotinu goveda". baviO �r��a tome, . �lphano "imati vrijednost" prije će značiti "po­ � hc. , � CIJen�, domJeti dobit"; to je cijena, koju time što se prodaje, COVJ ek ?nbavlja onome koji ga po pravu drži u svojoj vlasti kao . ratm phjen. Ili O�i �eja l � ' �53 : Ov?g čovjeka �ih mogao oteti, dovesti ga _ , �a brod 1 ? o U)..! tV ).lupwv wvov aA<pot . Riječ je o robu ko­ Jega se otima da bi ga se prodalo i tada bi on postigao, zavrijedio .. neku CIJenu (v. Što je gore rečeno za anos) "deset tisuća puta od onoga što može stajati". Ovdj e vidimo vezu između alphano i anos "kupovna cijena"; .. PriJe se vezao uz perao "prodati", a niže ćemo vidjeti da se anos odnosi i na trgovanje ljudima. Odiseja 1 7, 250, . . . čovjek što ću ga ja na svojoj lađi odvesti da�eko od Itake i'va ).lOt Pio-rov noA.uv aAcpot "da mi pribavi . obilat dobitak od kojeg ću lagodno živjeti". Odiseja 20, 3 83 . Uvjereni u svoju pobjedu, prosci se razmeću prezrivim riječima prema gostima, među kojima je i prerušeni Uliks. "Izbacimo te goste" (360) . . . "uhitimo te tuđince bacimo ih u brod i pošaljimo na Siciliju . . . " 08Ev KE 'rOt asta� UA<pot " . . . s time će ti donijeti veliku dobit."

Kupiti i otkupiti • 1 1 7

To su svi primjeri tog glagola kod Homera. Nema ni najma­ njeg variranja u značenju. Doista je važno da ta stalna vrijednost nije zapažena: alphani5, kad se govori o čovjeku, kojega njegov vlasnik daje na prodaju, znači "donijeti korist" i to je pravo zna­ čenje glagola "vrijediti". Isto možemo potvrditi još jednim dokazom. Riječ je o slo­ ženici alphesiboios u izričaju parthenoi alphesiboiai (Ilijada 1 8, 593) "djevojke što (svojoj) kući goveda stječu", jer im tu na­ gradu nude da bi se njima oženili . Vidi se, dakle, da pojam "vrijednosti" vuče svoje postanje iz osobne, fizičke vrijednosti ljudi koji bi se mogli prodati; osim toga, u homerskom se svijetu alphani5 kaže isključivo o dobiti što je donosi prodaja ratnog zarobljenika. U indoiranskome, odgovarajući termin sskr. arh-, av. arej, ima mnogo šire značenje i označava bilo koju vrstu vrijednosti. No, u indijskome imamo pokazatelj da značenje otkriveno u grč . alph- nije razvoj specifičan za grčki, nego je to naslijeđen pojam . To je vidljivo iz jednog termina koji je poznat u indijskom vjerskom vokabularu; mislimo, posebno u budizmu, na particip arhat "čovjek posebne cijene koji je stekao zasluge". Veoma je važno napomenuti da se arh- kaže samo za čovj eka, a nikako za stvar. Već u vedskome to suženje značenja ima ljud­ sku vrijednost, premda je preneseno i na moralno polje i poka­ zuje da je "zasluga" zapravo osobna "vrijednost" ljudskog bića. Zahvaljujući grčkome možemo povezati pojam osobne "zasluge" s pojmom trgovačke "vrijednosti", budući da se ova vezuje s glagolima koji znače "kupiti" i "prodati". Sve nam to ukazuje na isti tip društva i iste običaje. Pravo onoga koji zarobljuje nad onim koji je zarobljen, pre­ važenje zarobljenika, prodaja ljudi na dražbi, to su okolnosti iz kojih su se postupno razvili pojmovi "kupovanja", "prodaje" i "vrijednosti". I u germanskome možemo slijediti sličan proces što nam ga otkriva suodnos između jednog povijesnog svjedočanstva i jed­ nog leksičkog podatka. Svjedočanstvo nam dolazi od Tacita koji, govoreći o sklonosti Germana prema nekim igrama, pokazuje dokle ih može dovesti strast za kockanjem: "A kockaju se, za

1 1 8 • Riječi indoeuropskih institucija � I . svezak

čudo, trijezni kao da je to ozbiljan posao, s tolikom smionošću kod dobitka i kod gubitka da će za krajnje i posljednje kockanje zaigrati slobodu i tijelo, kad više ništa nemaju. Pobijedjenik se daje na svojevoljno ropstvo: ma koliko bio mladji, ma koliko jači, dozvoljava da ga svežu i prodadu. Takva je u toj ludosti njihova tvrdokornost: oni sami to nazivaju vjerom. Robove ove ruke prodaju u trgovini, da ujedno sebe oslobode od sramotne pobjede" [prijevod Milivoja Šrepela] (Germania 24). Valja istaknuti način na koji Tacit govori o položaju onih koji su u toj igri izgubili raspolaganje vlastitim životom: seruos con­ dicionis huius. Nisu to robovi u rimskom smislu, jer pravih robo­ va nema u germanskom svijetu. Uostalom, to Tacit na drugom mjestu jasno kaže. Oni ih kao robu predaju trgovini (per com­ mercia tradunt), ali ne da bi iz toga izvukli profit, nego da se oslobode sramote što su tako robom učinili vlastitog druga. To će nam možda pomoći da bolje razumijemo stari termin koji u sjevernom i zapadnom germanskome znači "prodati", a koji još nismo obradili. Kao što smo već vidjeli, nerijetko se događa da je "prodati" samo varijanta od "kupiti": takav je slučaj s današnjim njemačkim kaufen i verkaufen; to je slučaj i u drugim jezicima, gdje isti glagol, već prema tome je li u aktivu ili u mediju, označava recipročne pojmove "kupiti" i "prodati". Međutim, u znatnom dijelu germanskoga imamo dva različita glagola. Za "kupiti": got. bugjan, engl. buy, što ćemo kasnije razjasniti. No, za "prodati" nalazimo u staronordijskome selja, st. engl. se/lan, engl. sell, a tome odgovara got. saljan, ali taj glagol ne znači "prodati", nego "prinijeti za žrtvu, žrtvovati" (= grč. thUein); tako u izrazu hunsla saljan = A-a-rpctav rcpocn:pipctv -rći) ec&, gdje hunsl označava ono što se žrtvuje. Gotsko saljan "prinijeti za žrtvu božanstvu" rasvjetljava nam postanje st. isl. selja "dati, prodati"; to je zapravo "prodaja" zamišljena kao žrtva koju se prinosi. Vjerojatno je to tip prodaje o kojoj nam govori Tacit, prodavanje čovjeka na koje smo se odlučili bez očekivanja neke koristi kako bismo se oslobodili sramote što smo ga podložili, prodaja kojoj pristupamo kao ne­ koj žrtvi jednog čovjeka.

Kupiti i otkupiti • 1 1 9

Germanska povijest riječi saljan pokazuje da je taj pojam sta­ riji od vokabulara kasnijih trgovačkih odnosa. Možen:o već sada ukazati na činjenicu da se taj razvoj podudara s razvoJem glagola bugjan "kupiti", što je, etimologijski gledano, "osloboditi, otku­ . piti koga" kako bismo ga spasili od stanja ropstva. I tu Je sve povezano: to su doista dva pojma koji se u prvom� redu odnose na ljude i koje je još prožeta religioznim vrijednostima. Ako sada naše istraživanje o terminima za "prodati" nastavimo u drugim jezicima, vidjet ćemo da se unutar svakoga od njih ti termini organiziraju u odnosu opozicije. Tako grčki ima s jedne strane polein (moA.cl'v) "prodati", a s druge jedan glagol iz korijena *pe�- predstavl� en prez�ntom . pernemi (rcipvruu) , piprasko (mrcpaaKro ), (aons: Je eperasa, . f:rcipaaa). Moguće je razlikovati ta dva glagola �OJI su s� , kako se čini u istoj epohi rabili jedan uz drugi bez razhke u smislu. O značedju druge skupine može se s točnošću zaključiti iz nj � zine tvorbe iz korijena *per- , koji je isto tako potvrde� u pn�? g� peran "s onu stranu" , pa taj korijen znači "preve�ti, �re�IJetl, . premjestiti". Prvotno, dakle, skupina pernemi pnz1va IdeJU �e . neke trgovačke operacije, nego premještanja, prenošenJa. To Je kod tih naroda morao biti stari običaj da premještaju, prenose s jednog mjesta na drugo ili pak na tržnicu on� što se htje!? pro­ dati: tako eperasa, s osobnim imenom kao objektom, znaci " pre­ nijeti, prevesti" ili, kako bismo mi danas rekli, "izv� sti, eksp�r­ tirati" (usp. u Ilijadi 24, 752, gdje se lako vidi veza Izme�u f!er­ nemi i peran). često značenje "prodati" valja, dakle, drzatl za sekundarno: ono dobivamo semantičkim sužavanjem kad pođe­ mo od općeg značenja korijena *per-. Što se tiče morfološkog razlikovanja koje opažamo u pernemi - prezent na -�a- - on� zavrjeđuje posebnu pozornost zbog formalnog paralehz�a koJI . se pojavljuje sa sskr. kriJJ?.i "kupiti", gdje prezent na -na- Izra-

žava obrnut pojam. Etimologija glagola polein nije tako jasna. Naizgled, postoJI. . u samom grčkome bliski oblik: poleomai (rcroA-ioflat) kod Home�a kao da je paralelan liku po lein, No, značenje u poleomai p� sve Je različito: "često kamo dolaziti, ići kamo" s oznakom mJesta u

1 20

o

Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak

ak�zativu i s prijedlozima; taj oblik valja povezati s pelomai (rtc:�Oil� t). Mora se, dakle, odvojiti od po/ein, koji osim "pro­ , dati mkad nema drugog značenja . Ovaj potonji dovođen je u vezu sa st. v . njem. foli (sa starim e), njemačkim feil "koji se može kupiti" i lit. pe/nas "dobit, korist". Tada bi iterativno polefn značilo "steći dobit", a sekundarno "prodati". _Kad �e hoće reći "kupiti i prodati", tada se po/ein združuje s oneomaz. No, kad se uzmu odvojeno, svaki od ta dva pojma do­ �ušta dvojak izraz. Za pojam "kupiti" nalazimo oba glagola za­ Jed�o' P_':ian;�nos oneisthai (rtpHX!lcvoc; wvc:i'crSat) "kupiti i platiti. CIJenu . Isto tako postoje i dva termina za "prodati": po­ _

lein "na prodaju nuditi; iskati dobit" i piprasko ili pernemi "pro­ dati donoseći robu (na tržnicu)", uglavnom preko mora. Da vidimo sada što se zbiva u latinskome. Imenica uenum sve se više združuje sa do, eo; odatle uendo, ueneo; do srastanja je došlo već u klasičnoj latinštini, ali još nalazimo uenum do. Tako �e ���am iz .ue� um pos.lužio z� dva oprečna aspekta "dati kupiti" I , ICI da bi bw kuplJen". B tlo da je u en um supin ili, što je . . .. . VJeroJatniJe, Imenica, pojam "prodati" proizlazi iz kupnje . Nuz­ g�ed s�omenimo da je termin za kupovanje bio zamijenjen u sta­ . riJe VriJeme uglavnom s emo. �eobično je da je za pojam "prodati" starija riječ bila zami­ . JenJena novom, i to pridavanjem lat. izvedenice uenum (iz kori­ � ena "k�piti" u indoeuropskome) glagolu dare, pa je tako nastao IZraz koJemu značenje postaje "prodati". Isto je tako neobično da se za "kupiti" uzelo emo. Tu imamo sekundarnu specijalizaciju tog glagola; stari su još znali da emo znači "uzeti", pa tako F�stus kaže: antiqui emere dicebant pro sumere . U drugim jezi­ cima nalazimo veze koje nam to potvrđuju: lit. prezent imu "uze­ ti", u keltskome, irski ar-fo-emat ("oni uzimlju"), gdje su ar- i -Jo- preverbi . I u samom latinskome imamo to značenje u či­ tavom nizu složeniea: demo "oteti", sumo "skinuti, dignuti", pro­ mo "proizvesti" itd. Zapamtimo, dakle, tu osobitost da emo najprije znači "uzeti", a tek kasnije "kupiti". Da bismo je protumačili, moramo pozvati u pomoć svjedo­ čanstva iz drugih jezika. Stanje je veoma složeno u german­ skome, gdje nalazimo poglavito za "kupiti" nove riječi koje su se

Kupiti i otkupi ti

o

121

< se zaustavlj ati na . nje� . kaufen o ćem Ne . ale enj mij ta pu e viš p to kasna posuđemea IZ la� . cau � got. kaupon "trgovati" , jer je ki rus ztz, pon dolazi st. slav . kup "krčmar kramar". Iz got. kau og germanskome uzeo· mj esto. jed? kup it ' "kupiti". Taj je glagol u · ed J tee l · l · " l pit : om bug;an "ku . ovdje termina koj i je sačuvan u gotsk po­ ras n� , bought. N1 . k za­ . cm nine preterita bauhta, engl . buy a Fe istov se rJe , om gij olo . lažemo uvj erljivom etim , koj e ne za�m�. u .pr�­ ma ija est sug im asn nej m no lav dovolj ava ug lto značenje moramo naJ priJe ISp vo značenje glagola, a upravo . rc. �g ra ezn "kutati. g di vo pre � : . ja bug l go gla ski � got . Spomenuti le� n, pzpra� po ;an bug odati" : fra"pr za i ži slu a u", trg na i pit gi njem. ver-kaufen. Kad trna dru skein" s isti m preverbom kao m isto exagonizein "ot�piti". Na preverb, us-bugjan prevodi hts eničke izvedemce: and�.-ba�, korijenu počivaju složene im , a di an tilu tron "kupovna CIJena (apstraktno na -ti) koj e prevo se a vn is "otkuplj enj e". Ve� . oda . jaur-bauhts prevodi apolutros i na određen na�I� u :�z� s bit rao mo n ije kor taj bi da mi sli ze­ eug(h) . Međutim, �bllct . zabtlJe indoeuropskim korijenom *bh ­ đu nej asni, a z?ačenJa . t?llko . me ni pod tim korijenom tako su n bez slio da je bolje ostavih b�g;� sobno udalj ena da je Fe ist mi �ta�,­ J � Ite � će uspostaviti ��dn� � etimologije . Doista, je li mogu I službu", fugiO P�?Je��; bj���; ' ti š "vr � or ung f o edn zaj ući ljaj . i sa" "bijeg", sskr. bhu;- Jesti , ah grč. ph eugo "bježati , phuge beugen "saviti")? . . viti" (usp. got. biuga n, nje m. b1t ce to znaJe, čen zna no jed na sti sve ra Ako se sve to mo �bno pravo, to j � . mj ešavina �eđ�s čenje izvanredno složeno. Za anJ va pomnJIV r d razluCI: � · nepomirljivih oblika, a to zahtije sskr. bhu�nkte, edt�. alm p��­ i . zna�cenjem "uzi­ I) lat. se fungor može približit m otm prv s -) huj zent , oblik s nazalom (usp . b i�ati � .jelu, �o­ "už na sužavanje vati'', koj e je rano doživjelo . bucanem , hramh , uzgaJaarm do i mo azi dol tem pu Tim jesti". ti" ; i sa · eugh, moglo. bi se usporedit · · II) got . bz u a n "saviti" od *bh slJednJI· po su da e tim s o, eug ph . grč sskr. bhuj "saviti", lat. fugio, oblici od *bheug-; .

v

•

,

,

,

a o

,

1 22

•

Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak

III) Najzad, mislimo da se got. bugjan "kupiti" može uspo­ rediti s korijenom koji je potvrđen samo u starom iranskome, ali na najjasniji način: av. baog- koje ima bogat niz izvedenica u iranskome, a znači "razvezati, otpasati" pojas ili odijelo, a zatim "osloboditi" i na kraju "spasiti". A v. glagol baog- postoj i s više preverba; on daje ime za vršitelja radnje baoxtar "osloboditelj " . Ima materijalno, ali i vjersko značenje . Kao i mnoge druge iranske riječi i ta je posuđena u armenskome: arm. imenica boyž, prezent bužem "spasiti" (samo od bolesti) "izliječiti". Vrlo brzo vjersko se značenje ističe: oslobođenje zagovorom nekog boga, "spasitelja" koji će doći osloboditi zarobljena čovje­ ka; upravo za izražavanje ideje spasenja, otkupa, oslobođenja ta se riječ upotrebljava poglavito u vokabularu maniheizma: partski hožayar, perzijski hozeyar "osloboditelj" i posve prirodno je iz­ razio pojam "otkupitelja" u kršćanskim tekstovima. Usporedba s got. bugjan može se zasnivati na uporabi got­ skog glagola i navedenih grčkih istoznačnosti. Vidjeli smo da -bauhts odgovara grč. -lusis, -lutron "oslobođenje, otkupljenje". U kojim se uvjetima mogao ostvariti taj semantički proces? Samo može biti riječ o kupovanju ljudi, o oslobađanju nekoga tko je sužanj i ponuđen na prodaju: jedini način da ga se oslobodi jest da ga se kupi. "Kupiti" znači "osloboditi", a samim tim se jasno očituje veza sa anda-bauhts "otkup, otkupljenje". Vratimo se sada na situaciju u latinskome: uendo l emo. Važ­ no je da se uenum zamjenjuje s emo u smislu "kupiti", jer emo znači "uzeti", ali u pravom značenju je "privući sebi". Ta speci­ jalizacija značenja po svoj prilici odražava uvjete u kojima se emo rabilo. Govorilo se tako o nekome koga se uzima, a ne o nečemu, o nekoj stvari; kupovati znači uzeti nekoga koji je dan na prodaju i koga se, kad je posao zaključen, uzima. Pogledamo li uporabe oneomai (korijen *wes-) "kupiti" kod Homera, vidjet ćemo da se taj glagol u svim primjerima odnosi na ljude: kupuju se robovi, zarobljenici koji će postati robovima i koji su tako i ponuđeni. Ima i prizora u kojima sužanj preklinje da ga se kupi . Moramo dakle zaključiti da se stanje roba u neku ruku normalizira tek kad ga netko kupi. U rukama onoga koji ga je zarobio ili u rukama trgovca sužanj još nema status sluge,

Kupiti i otkupiti

•

1 23

stva; on ga postiže tek roba, a taj je status ipak imao i neka jam . kad je kupljen. žava ra�he1h m �To je samo jedan i isti proces, koji se izra oneomai, b1�o u. ?ovi­ ječima. Bilo to u starim izrazima uenum.' �? poka�atelJ .koJI nam jima kao bugjan za "kupiti", uvijek nalazi 1l� prodaJ a : ah ne. ro�e : govori 0 prirodi tog procesa: to je kupnj.a . i. Prvi se pnmJen ljud aJa prod ili nja kup o neg e hran ili dobara će to post�ti. Sim e� odnose na kup;vanj e robova ili onih koji avo "pre:estl", odnosi trično se percio, pipraski5 "prodati", a zapr roba - Izuzev dr�g?� na zarobljenike, na sužnje. Sama trgovačka sl� čnog trgovanJ a Ih cjene kovine - sigurno nije bila pred��tom aJe . nije potpadala pod isti postupak kupnJe 1 prod . . mo da se po­ v1d1 ga o kak Takav je bio civilizacijski karakter za drugi aspekt trgokazuje iz ovih izraza uzimanih za jedan ili vanja, za kupnju ili za prodaju. v•

•

•

1 1 . poglavlje

Zanat bez imena: trgovina

Sažetak - Usporedba indoeuropskih jezika ne pruža nam niti jednu zajedničku oznaku za trgovinu kao posebnu djelat­ nost, različitu od kupnje i prodaje. Pojedinačni termini, što se tu i tamo pojavljuju, najčešće su posuđenice (lat. caupo, grč. kape/os) ili novije tvorbe (grč. emporos). Isto tako novija riječ latinsko negotium ima veoma zanimlji­ vu povijest: l 0) negotium je kalk prema grč. a-skolia i preuzima ista, pozitivna značenja kao i grčki uzor: "zauzetost, spriječenost, poteškoća"; 2°) U drugom stadiju negotium se sreće s grč. priigma "stvar", ali navlastito u izvedenicama i uže "trgovački po­ sao". Dolazi i do semantičkog kalkiranja prema priigma i tada negotium postaje oznakom za "trgovinu, poduzeće, po­ sao".

Specifikacija na značenje "trgovački poslovi" jednog termi­ na koji je prvotno značio "zauzetost", a koja je daleko od toga da bi bila usamljena, nalazi se čak i u modernim jezi­ cima (franc. a.ffaires, engl. business, itd.); samim time go­ vori o teškoći da se jednim jednoznačnim terminom definira takva djelatnost koja je bez tradicije u indoeuropskom svi­ jetu.

Mogli bismo pomisliti da "kupiti" i "prodati" vode k ispitivanju termina koji se odnose na trgovačke odnose i poslove. No, ovdje dolazimo do zaključka da tu postoji načelna razlika: kupnja i prodaja su jedno, a prava trgovina nešto posve drugo. Već na početku valja unijeti više svjetla i točnosti u tu raz­ liku. Trgovanje nije jednoobrazni pojam, jer sadrži različitosti već prema tipovima kultura. Svi koji su se bavili trgovačkim odnosima upozoravaju nas da u civilizacijama primitivnog i ar-

1 26 • Riječi indoeuropskih institucija - I . svezak

haičkog karaktera ti odnosi imaju izrazit i poseban značaj : ti od­ nosi obuhvaćaju sveukupnost stanovništva; njima se bavi zajed­ nica; nema pojedinačne inicijative. To su razmjene koje uz po­ sebne postupke uključuju pristup obraćanju drugim populacija­ ma. Tada se roba nudi. Sudionici u tom poslu nude u zamjenu druge robe. Ako se dogovor postigne, može doći do vjerskih ma­ nifestacija i obreda. U indoeuropskome nema ničega tomu sličnoga. Na razini, na kojoj nam jezični podaci dopuštaju izučavanje društvenih odno­ sa, vrlo �mo daleko od civilizacijskog stadija koji smo upravo opisali. Cini se da niti jedan termin ne ukazuje na kolektivne razmjene primitivnog življa ni na plemenske manifestacije do kojih bi tom prilikom dolazilo. Pojam trgovine mora se lučiti od pojma kupovanja i proda­ vanja. Onaj koji teži zemlju misli na samoga sebe. Ako u njega ima viška, on ga nosi na mjesto gdje se u istu svrhu okupljaju drugi zemljodjelci i oni koji moraju kupovati za svoje vlastito preživljavanje: to nije trgovina. U indoeuropskom svijetu trgovina j e stvar jednog čovjeka, . J ��og faktora . To je, dakle, individualan posao. Prodavati svoj VIsak, kupovah. za vlastito preživljavanje j e jedno, a kupovati, prodavati za druge je nešto drugo. Trgovac j e posrednik u optje­ caju, kolanju proizvoda, bogatstva. I doista, u indoeuropskome nema općih riječi kojima bi se označilo trgovinu i trgovca; po­ stoje samo izolirane riječi, svojstvene pojedinim jezicima, neja­ sne tvorbe, koje prelaze od jednog naroda u drugi. U latinskome, primjerice, termin pretium teško je etimološki odrediti; unutar samog latinskoga nema sigurnih usporedbi osim sa inter-pret-; značenje bi mu bilo "pogađanje, cjenkanje, dogo­ vorno prihvaćena cijena" (usp. inter-). Za pojam "trgovina" la­ tinski - i samo latinski - ima određen i stalan izraz koji se razli­ kuje od pojma kupnje i prodaje: to je commercium, riječ izve­ dena od merx, zajedno s mercor, mercator. Ne znamo elimo­ logije za merx, koje znači "roba", zapravo "predmet trgovanja"; odatle mercor "dati se na trgovanje i baviti se tim poslom naj­ češće u dalekim zemljama" i mercator "trgovac, prodavač".

Zanat bez imena: trgovina

•

1 27

Kao što se vidi, ti termini nisu isto što i oni koji označavaju samo kupovanje ili prodaju: pojmovi su različ iti. . . Uostalom, ta trgovina, to prebacivanje roba, msu stvar. koJ.�� se bave građani, nego najčeš će stranci, oslobođeni . robo�1, v1cm tom poslu. Sve je to dobro poznato na Sre�o�emlJU ,. �dJe su . se Feničani bavili trgovinom u širokim razmJenma; VISe termma vezanih za trgovinu, a među njima poglavito onaj za "kamate", ušli su preko feničkoga u klasične jezike. Drugi se došl� šir�n�em i posuđivanjem. Lat. caupi5 možda ima neke veze s .g�c. k�pelos "trgovac na malo, kramar, sitničar" premda S e o?l.lCl tacno . �e v t: ; po svoJ J � prekrivaju; ni jedan ni drugi ne mogu se rašclam prilici posrijedi neka posuđenica s istoka. Kao sto �mo vec vidjeli , lat. je kaupi5 posuđivanjem dalo germ. �au(en 1 verkau­ fen, a iz germanskoga je riječ prešla u slave� ske Je �.Ike. . Velika trgovina zahtijevala je nove termme, koJI su se stvarah čak unutar svakoga jezika. Tako grč. emporos (i�!lno po<;) ozna­ čava veletrgovca čiji se poslovi odvijaju morskim putem: empo­ reuomai "putovati morem" uzima se za krupne p.oslove, ugl�v­ nom preko mora. Tvorba riječi emporos pok��uJe da. s: nesto preko mora dovezlo u neku luku. T� nika�o mJ � spec1fican . ter� min za neku specifičnu djelatnost. Cesto cak m ne znamo Je h postoj ao termin za trgovinu. Tako, dok. �a ' �kupit� ': i "pr�dat�'� � iranskome imamo termine koji su stan 1 djelomicno zaJednicki indijskome, u Avesti nema niti jednog spomena rij �či koje bi se odnosile na trgovinu. Vjeroj atno to nije slučajnost, Jer, premd� � toj velikoj knjizi prevladavaju vjerski pojmovi, ipak se u nJOJ može naći i riječi iz svakodnevnog života. Možemo, dakl� , pret� postaviti da se trgovina nije ubrajala među. normalne aktivnosti društvenih slojeva kojima se obraćao mazda1zam. . .. Dobro znamo da je posve drugačije u rimskom sviJetu. Osim već navedenog commercium , latinski pozna i n�go.tiu';: �oj � će izazvati važan razvoj ekonomskih termina. Ovdje Je cmjemcno stanje toliko jasno da će biti dovoljna samo jedna napo�en�. . �a­ pravo povijest riječi čudnovata je najprij e zbog toga sto JOJ IShodište leži u negativnom izrazu. Nema nikakve poteškoće u samoj tvorbi termina negotium, koji nastaj e iz nec-otium, doslovce "izostanak dokolice, slobodv

Zanat bez imena : trgovina • 1 29

1 2 8 • Riječi indoeuropskih institucija - l. svezak

nog vremena", a ta je tvorba to sigurnija zbog toga što kod Plauta nalazimo analitičku varijantu od negotium; fecero quanquam ha­ ud otium est (Poenu/us 858), "učinit ću premda nemam slobodna vremena (haud otium est)". Komentatori su usporedili drugo mjesto kod Plauta: dicam si videam tibi esse operam aut otium (Mercator 286) "reći ću ti ako vidim da imaš vremena ili da si mi voljan pomoći", kaže jedno lice, dok drugo odgovara: "voljan sam iako nemam vremena" quanquam negotium est, to jest "iako imam posla". Navodilo se i quid negoti est, jednostavno pitanje (ili sa quin): "koja je zapreka (da se nešto učini)?" Iz toga, dakle, proizlazi da se pojam uspostavio u latinskome u povijesno doba. No, analiza što se daje za neg-otium ispušta ono što je glavno. Kako je i zašto taj negativan izraz postao po­ zitivan? Kako je misao da se "nema vremena" postala ekviva­ lentom za "posao, zauzetost, rad, služba"? U prvom redu, j e li u latinskome postojala potreba da se takav izraz uvede? Iz činjeni­ ce da negotium pretpostavlja glagolski izraz, negotium est, koji zaista postoji, moglo bi se zaključiti da je arhaički oblik negacije neg- isključivo glagolski. To ne bi bilo točno. Imamo nec s gla­ golskim likom u starim tekstovima: tako u zakonu XII ploča či­ tamo: si adgnatus nec escit, "ako nema adgnatus-a ( ' da bi došao nakon nekoga, da bi baštinio njegova dobra ')"; ovdje nec vrijedi isto što i non. No, nec se rabi i kao negacij a riječi: tako u Plauta nec ul/us nullus, ili u Ciris isto tako nec ul/o ua/nere caedi, "ne moći dopasti nijedne rane" . Nadalje, suprotstavljaju se "res nec mancipi" prema "res mancipi", pravnička formula koja se zadržala u uporabi. Dakle, ništa se ne protivi zaključku da su u latinskome stvorili negativnu složenicu neg-otium nezavisno od rečenice negotium est. No, ni to nije rješenje: zašto ovdj e imamo negativan izraz i čemu takav razvoj? U samom latinskome na to nema odgovora. Najbitnije je, a to želimo dokazati, da negotium nije ništa drugo do li prijevod grč­ koga askholia (acrxoA.{a) . U potpunosti se podudara s askholia koja doslovno znači "nedostatak dokolice" i "posao". Riječ j e vrlo stara, a značenje kojim smo ovdj e zaokupljeni pojavljuje se već u početku uporabe u grčkome (početak V. stolj eća). Kod =

ik se obraća s Pindara nalazimo karakterističan primj er: pjesn hvalom gradu Tebi: Isthm. I, 2 . . . ·w

n:ov v S�O'O f..lal tEpo npayf..la Kat acrxoA.{ac; umfp '

l

Nije to nikakva "postavit ću tvoju korist iznad svakog posla ". "zauzetost , po­ pjesnička riječ; rabi je i Tukid id sa značenjem Plato�a . Opra­ od ru � gov sao". Nalazimo je i u familijarnom . . , E 'tt, pa � rr: zhz �e­ štajući se, Sokrat kaže: Ef..lOl ne; �xoA.t a � . nJem sto gotium est mogao biti latinski pnJev od s 1stim znace smo ga sretali kod Plauta. , 1 1 "t�� o ce Osim toga, askholia "posao, zauzetost" �nac. . : ati bn�a, pncm� ati brige" u izričaju askholian parekhein "dav , to mo�a �� t�c; o: poteškoće", pa tako, opet kod Platona, čitam . , , StO ilf..ltV napixEt UO'XOAlUS "tijelo nam stvara tiSUCU t��koca. bere 1h exhz ere, bi se mogl o doslovno prevesti negotium prae ". as hol� a � e komu koje ima isti smisao kao i "stvarati tešk�će . askhohan agem isto tako uzima u značenju "posao" opcemto:

�

�

�

v .

v

•

�

�

�

�

e. "voditi neki posa o", upravo kao negotium gerer los "koJI ne�a Najzad, iz askholia dolazimo do pridj eva askho I obrnuto, u latin­ dokolice", zapravo "koji je zauzet oko čega ". : otio:us tvoren skome imamo pridj ev iz nego tium. Prema otium , vara grckom askje negotiOsus, koji u svim značenjima odgo o o

latmsk� nJec: : Dakl e, grčki je upravljao tvor,bom i značenjem , . slobodno vnJe me , zbog vrij ednosti grčkoga skhole "dokolica, :o �bog askholia je već u počecima pozitivan pojam . Eto, upra ativno pred1 jeva zahti toga raščlamba riječi negotium nužn� ne . k d t Im, � z �efas. postanje nec-otium (est). To je složemc� tipa . , vela Je c1tav n z se ustalilo značenje "trgovački poslovi , prmz tiator, negonego glagolskih i imeničkih izvedenica: negotiiir!,

ho/os.

A_

tians.

o o

o

�

v •

� �

�� � � � � � � � � � � � � ! �� � �

grč o a, sada u Upravo ovdj e došlo je do druge in erve cije auzetos a nac1 drugom obliku. Grčki termin askholza dmst 1te usmJ er nostl javnim ili privatnim poslovima", li ez one o _ m_·. I s �� . n m z nego prema trgovačkim poslovima . što J 1 a asaJU Cl g cki ez1k. Latini kažu da su oni skovah te nJeC l opon prevođenJe grckoga Aulo Gelije tvrdi da se nego tiositas uzima za

1 3 0 • Riječi indoeuropskih institucija -l. svezak

polupragmosune, a Ciceron stvara negotialis da prevede prag­ matik6s. Već tada se prema uzoru grčkog pragma organizira no­ va tvorba od negotium. Suočeni smo sa zanimljivim semantičkim procesom: od tog trenutka negotium uzima sva značenja grčkoga prćigma, pa, kao i pragma, može značiti "stvar" i čak "osobu" . Često se tvrdilo da je bila kalkirana grčka riječ khrgma, ali to nikako ne stoji; upravo je prćigma sa svom svojom obitelji po­ služila kao model za negotium i za svu obitelj te riječi. Odatle dolazi glagol negotiiirl, koji se poveo za pragmateuesthai "posla imati, baviti se čim" i ime za nomen agentis negotiator, koje slijedi grčki uzor pragmateut�s. To su uvjeti u kojima se, kroz dug i složen proces, odvijao taj veliki latinski leksički razvoj, a koji je i sam proizveo riječi sačuvane u mnogim jezicima Europe. Došlo je do dva seman­ tička posuđivanja iz grčkoga: prvo s izravnim i neposrednim kalkom riječi negotium prema askholia, a drugi prema modelu složenica od pragma. Prvi je put irnitiran sam oblik, a u drugom je obnovljen smisao. Takva je ta povijest, ona je mnogo manje li­ nearna nego što se redovito predstavlja, a nedostajala joj je suš­ tinska sastavnica sve dok se nisu prepoznali grčki oblici za koji­ ma su se latinski oblici poveli. 1 Bit će korisno baciti pogled na suvremene ekvivalente za ne­ galium. Francuska riječ ajfaires ["poslovi"] samo je poimeni­ čenje izraza "afaire": "nešto imam učiniti", odatle: "imam jedan posao". No, semantički sadržaj što ga ima affaire, affaire com­ merciale ne podudara se s doslovnim značenjem. Već u grčkome je manje određena riječ pragma uzela taj pravi smisao. U latin­ skome je preko negotium, dakle, preko negativnog pojma nastalo značenje ajfaires commerciales: "nedostatak dokolice" je neki "posao", ali nam termin ništa ne govori o prirodi djelatnosti. Međusobno neovisnim putovima moderni su jezici ostvarili isti izraz. U engleskome pridjev busy "zauzet, bez dokolice" pro­ izvodi apstraktnu imenicu business "posao". U njemačkome je apstraktna riječ Geschaft isto tako neodređena: schajfen iskazuje Z a negotium v. naš članak Sur ! 'histoire du mot latin negotium, objavljen u Anna/i della Scuola Normale Superiore di Pisa, XX, sveščić I-II, 1 95 1 , 3-7 . 1

Zanat be z imena: trgovina

•

131

· . u ruskome delo isto . . to stvaranJe . oblikavanJ· e i opcem . Je, Jen cm . "djelo", � z�tim " ao" tako znači i je zaj ednički . s ve l m ienomenom koj . o suocem OvdJ e sm . ma l. koJ. I. se otkriva kroz prve termme: trgovacvki polJ zem svim e ne � o ga pozitivno odrediti. Nigdj sao nema Ime�a: ne možem . . bl. ga mo ao odrediti na specifičan nalazim. o praVI IZraz koJI i posao v tku - eko bavljenj e, nek ce pa . na . rem ba to J 'e Jer , nacm . dnoJ. 0d uvedenih i tradicionalmh djel at. Je koj i ne odgovara m nos o iz:an sv� zanat z �govački poslovi imajue;svoupjeravmjoest stoga l se mJe g z svake prakse i svake tehnik et"' da "Imasv pos a . ' da s i "zauz čiti drugaciJe ne�o � t.1m . o nam nosti i tak tip a djelat tog v J aca zn v no . Je tlJU vJe ras . . m . To na l ek" u njezinoJ Jedmstvenostl tu . na Je dano da možemo "uh.vatiti a . on J'eti kako je l da možem 0 vid U anJ rađ u ju ori teg ka ku sič stala i uspostavila se: . Grcvkoi ali se proširilo posredJ' k T k o imenovanJe zacv eto Je u na e luj dje k ije uv još i tinskoga jezika stvo p do suvremenog u indoeuropskom svijetu sve skog Zapada.

r�

v .

�

v •

�

�

�

v . .

�!:�:�:�: �!� �

J>

��

;� � ':: ��

*

*

*

dje ispitivali u . onomskog. . reda koj e . .smo ov · Među poJmOVI· ma ek · . . . . . l Izrazima opazvamo J edinstvemJlil . kOJI.. su uzeli određen nJ'i hovim naJ znacaJmJim l naJ o om t o uprav .JU ekonomije i koj i imenuju da su najjasmJ � e um .ces razVO smisao zahvalJUJUCl opce� . nove djelatnosti i. n�ve tehn�ke ih t pogledu različite su od on u a s kr Pot e ško e k?J e lS pskog vokačji ma indoeuro . . l mo u d g p · na koJ e nm az1 . ficirati prežitke . n�g� mt erV' v i e toliko važno identi kazuju neki novi tip Imenoti i v ije. Često ti izra�i po . . . ' l om·icv no još UVIJek aktualan . . vanJa, koJ I Je dJe . e l. svrstavanJ. e moralo uzeti za polazišnu . Naše je razmatranj . e, ko ' i su već bil i tehmckl termi. m. lTl blizu mm ter e seb po točku � va raznolikost, tle je potekla njiho . . . JU toga da takvima postanu. da Jan Jednog vo­ sta na o jem tvu sus Pri . nja sta šarenilo njihovih po .

v

.

. . •

�

��

•

•

v

� t: ::ru

����� �: :�

b

.

v

1 32 • Riječi indoeuropskih institucija - l. svezak

kabulara koji se specijalizirao u staro vrijeme, najčešće tijekom povijesti svakog jezika. Termini za bogatstvo i za operacije kao što su razmjena, kup­ nja, prodaja, zajam itd. uvijek su u određenom odnosu s institu­ cijama koje su se često razvijale na paralelnim pravcima. Odatle potječu sve analogije između neovisnih procesa. Moglo se isto tako opaziti da su običaji i tehnike indoeurop­ skih naroda drugačije napredovali nego oni u naroda arhaične civilizacije. Za velik broj procesa koje smo ovdje analizirali zna­ čajna je razlika u razinama. Tako u indoeuropskom svijetu otkrivamo materijalnu civiliza­ ciju koja je bila razrađena već u vrijeme u koje nas mogu voditi najstarija jezična podudaranja. Termini koje ispitujemo smještaju se u dobro artikulirane društvene okvire, koji se ocrtavaju često u istosmjemim pravcima, premda u različitim epohama i na razli­ čitim razinama u Grčkoj i u Rimu, na indoiranskom području ili u germanskom svijetu . Kroz neke od ovih termina često možemo nazrijeti podrijetlo našeg suvremenog vokabulara. Sve to nije prevladana prošlost, sve se to ne ograničava na same prežitke, to je početak pojmova koji još uvijek žive u ovom ili onom obliku u našim jezicima, bilo da su nastali nastavljanjem izravne tradicije bilo da su ob­ navljani putem prevođenja.

4.

odjeljak

Ekonomske obveze

1 2. poglavlje

Račun i procjena

Sažetak - Lat. duca i grč. hegeamai imaju isto značenje: pravo ''voditi, zapovijedati" i preneseno "vjerovati, suditi, cijeniti". No, moramo biti oprezni i nikako ne zaključivati da je put od pravoga k prenesenom bio paralelan. Dok se u hegeamai izravno prelazi od "zapovijedati" na "suditi", vidi se da u latinskome postoji konkretan - operacija zbrajanja ­ međusredišnji lik između dva značenja glagola duca. Taj prijelazni lik na gotovo identičan način postoji između pu­ tare (uineam) "obrezivati (lozu)" i putare (deas esse) "mi­ sliti (da bogovi postoje)".

Od značenja "voditi" glagol ducere se razvijao prema apstraktni­ jem i općenitijem pojmu "suditi". Konstrukcija je tada bilo pre­ dikativna bilo s infinitivnom rečenicom: aliquem (s pridjevom predikatom u akuzativu) ducere "držati nekoga za" ili kad ducere s infinitivnom rečenicom ima značenje "vjerovati, suditi, cijeni­ ti". Ta specifična uporaba ima paralelu u grčkom glagolu hegea­ mai (llYEOJ..lat), koji smislom odgovara latinskom duca . On ima isto tako i tranzitivnu konstrukciju "voditi", a rabi se i u značenju "suditi, držati nekoga za takvog i takvog". Za objašnjenje te grč­ ke činjenice doziva se u pomoć razvoj glagola ducere u latinsko­ me. No, ta uporaba duca nije dokraja razjašnjena. Općenito je pra­ vilo: kad se tijekom semantičkog razvoja pojave pojedinačna zna­ čenja, valja vidjeti nisu li ih mogle izazvati neke posebne veze. Nije se činilo da bi duca bio predodređen da označi neku mi­ saonu operaciju. U početku on znači isključivo "vući, dovesti, voditi". Međutim, jedan jedini primjer, i to kod arhaj skog pje-

1 3 6 • Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak

snika Lucilija: sumptus due (imperativ) "učini zbroj troškova" donosi nam tumačenje koje tražimo; valja ga interpretirati � pravom značenju duca, koje je ovdje uvjetovano dopunom. Dak­ le, tu glagol označava svojevrsnu operaciju: zbrajanje. U klasič­ nim civilizacijama ta se operacija izvodi na način koji nije jed­ nak našemu. Zbrajalo se s brojkama jednima iznad drugih ne kao što činimo mi danas odozgo prema dolje, nego odozdo prema go:e, s�e dok se ne bi dosegnulo ono što se nazivalo summa, tj. . naJ gOmJa broJka. Zato i mi danas kažemo suma (franc. somme) za ukupan zbroj. U sumptus ducere imamo, dakle, tu sliku, a ducere ima svoje izvorno značenje "vući". "Vuče se" niz brojki odozdo prema gore dok se ne dođe do ukupnosti - sume. To nam potvrđuje ijedan izrazito klasičan izraz: rationem du­ cere "učiniti račun". Ratio je tehnički termin za "račun zbraja­ nje". Imamo dakle polazišnu točku: to je čin računanja kako ga se materijalno provodilo u pisanu obliku. Nije nužno da neka ci­ vilizacija dosegne vrlo uznapredovalo stanje pa da ti termini do­ bij � ."a�nost: računi vlasnika su čak i u zemljoradničkoj civili­ . zaciJI bitan element administracije (usp. kod Katona i Varona). Posredstvom takvog izraza, gdje ducere znači "voditi račun do ukupnosti" (rationem ducere), dakle, "računati", jasan nam postaje izraz aliquid honori ducere "ubrojiti nešto u čast" ili aliquem honestum ducere "smatrati nekoga časnim". Uvijek ima­ mo pojam zbroja. Uvjeti te specijalizacije značenja potekli su iz tehnike računanja. Samo računanje, sam computus, dakle, račun, operacija je koja općenito uvjetuje operacije misli. No, što je s onim čudnovatim paralelizmom grčkoga hegeo­ mai? Crta semantičkog razvoja čini se toliko sličnom da bismo s� gotovo usudili doslovce je prenijeti za grčki. Ipak, valja biti SI�uran ?a su uvjeti isti ili slični i da se mogu s izvjesnom vje­ v odmah na početku pretpostaviti jednaki podaci kao u roJatnoscu latinskome. I doista, ne samo da posredni elementi ovdje nedostaju nego . 1. polazno značenje posve drugačije. Doduše, kaže se exercitum Je ducere i stratou hegefsthai. Značenje hegeomai isto je tako "vo­ diti, biti poglavica, biti ispred drugih u bilo kakvom činu". Odatle strateg6s "vojsko-vođa" , naslov što ga najvjerojatnije na-

Račun i procjena • 1 37

ženici st. v. nje m. heri-zogo lazimo kao kalk u germanskoj slo mićkim � H�rzog� , a ova� je (vojnički naslov koj i je postao ple da "zapovjedmk voj ske , VOJVOpotonj i kalkiran u st. slav. vojevo . da". tati "držah ko.ga pos glo mo a" vođ biti va, gla ti No , kako bi "bi mo dva značenja prema latm­ za"? Ne vidimo načina da poveže ma o računanju nema. Po s:�­ skom modelu; u grč. hegeomai poj hegeomai "biti glava, vodit�" mu nam se čini da se iz značenja ativne konstrukcije. Nju valJa izravno prelazi na značenje predik a općem mi šlje nju), to jes t "mi­ shvatiti kao "biti vođa da" (prem st za svoj sud". �v�je ��stoj i sliti preuzimajući punu odgovorno sta se hege�mai _P�m� enJ UJe na poj am autoritativnog suda, a doi , kao što Je pnmJence po�t?� stvari koj e ovise o vjeri i o odluci ividualnog s�da, a ne. vlast� Ih janje bogova. To je autoritet ind se hegeomaz u takvoJ predika­ moći. Zanimljivo je primijetiti da rodota u perfektu: "imati . ugled tivnoj konstrukciji javlja kod He ljenju izrečenom s autontetom (u javnosti) da . . . ". Rij eč je o miš be. . od bilo koga koj i ima moć prosud a, nalaz1�0 u etim uvj tim liči raz ešto pon u o iak Pravu paralelu, znači "suditi kao vrhovm su­ latinskom iudicare, koj e najprije Kad se to usporedi s razvoj em dac" ' a zatim "izreći sud (misli)". s grčkim hegeist� ai, v�di s � koj i približava latinsko iudicare la između ducere � h��ez�thaz: koliko je varljiva prividna parale jedan o drugome 1 shce Jedan dva su razvoj a potpuno neovisna drugome samo po svom ishodu. i za "suditi, misliti, drž�ti, cij �­ Drugi je latinski glagol u uporab ica odnosi na računanJe ; to Je niti" a jedna se od njegovih složen nu posebitost. Još . se ne zna glag�l puto. On pokazuje jedinstve glagola puto. Jedan 1ma mate­ treba li dopustiti jedan ili dva dok je drugi glagol su�a, raču­ rijalno značenje "sj eći , rezati" , o predmetaka, poglavito comnanja, vjerovanj a i dopušta nekolik . u computo. potvrđen 1 to Je selJaCkl terje ro dob i" zat "re islu sm u e tar Pu ljoradnji i to u vezi sa . "st�bli­ min . Rabe ga pisci koj i pišu o zem , uineam putare "obreztvatl lo­ ma", "gnnlj em", "lozom"; uitem arona, Kolumele. Ne samo pu to zu" sreće se često kod Katona, V .

.

v

•

138

•

Rij eči indoeuropskih institu cija - I.

svezak

neg o s istim obj ektom i de-puto, re-puto (tj po . noviti radnju ), inter-puto (kaže se i o maslinam a: oleam interp utare) , a bo lje je poznat j er se do danas sač uvao: amputare "sj eći oko lo" [> am ­ pu tirali]. Prema tome, taj gla go l puto ima tehničko značenje "sj eći uz odstranji vanj e", posebno kad je riječ o nep otr ebnim granama. Govori li nam to i nešto o drugom glagolu? Mora se poći od metaforičke uporabe: rat ionem pu tare i tada glagol do slovno interpretirati prema tehnič kom značenju pu to: "sl ijedeći račun (odozdo prema gore), ods traniti sve što j e već pre brojeno", a odatle "provj eriti račun". Kad smo j ednom provj eri li svaku stav­ ku i zatim j e odstranil i, do šli smo do kraja operac ije . Odatle dolazi rationem pu tare za "izravnati račun", gdj e pu tare proiz­ lazi iz svog materijalnog značenja: "provj eriti rač un stavku po stavku da bi se mogao ka o valjan prihvatiti ". Kad j e metaforički prenes eno, to je značenje upravo ono što prevodimo sa "suditi, cij eniti" ili "misliti, držati, vjerovati", to jest doći do zaključka nak on što smo provj erili sve elemente prob­ lema, kao što provjerav amo račun nakon isklju čivanj a svake pojedine stavke. Kad Cic eron kaže: deos esse pu to, nije to nikakvo ispovijedanje vje re, kao da kaže: kad sve sku pa izraču ­ namo, cijenim da bogovi posto je. Dakle, radi se o isto m glagolu, ali sada svedenom na ope raciju računanj a, udaljenom od njego­ vih selj ačkih po čet aka tak o da j e po stao samostalan gla go l. Ta su tri gla go la slična; mogli bismo ih uzeti za sintaktičke sinonime: lat. puto, duca i grč. hegeom ai na sličan se nač in slažu. No, isto se tako vidi ko liko su im početci udalje ni i kol iko se razlikuj u putovi koji su ih doveli do te zaj edničke upo rabe.

1 3. poglavlje

Najam

Sazetak z �.ond. ueere . ."

latinski suprotst�vlja a r�rkI u od . francuskoga, unaJ· miti" i locare "dati u naJam, "uzeti u naJam, IZ� aJ I?ItJ . užavan · e značenja glagola conducere, .koJI. · J·� naJpnJe zna�I·o "voJ.iti" ' ima svoj začetak u vojničkoJ pra�si novačenja i potvrđuJe se ka� ođ (dux) uzima za novac Iju­ de u službu: conducere �e. �aralelno , "postaviti . mo . merce . se do, locare · a "unaJ· · t " UZUJe znacenJ neku stvar na nJez Jes s � . . . na ljude Ih. . nJihov ·· rad' a. J·oš više 'f" i čim se primJenJUJe �o se uglavi cijena najma: locare operam suam trzbus nummis' čitamo kod Plauta. . .. . ' ta ICI U germanskom SVIJetu Izraz za "n aJ· am" posve Je razl" , . . . . . .. postanJa J r ec običaju opisanom od Tacita, kOJI Je. vl�dao .�o� s� rJ�h G�rmana da zakapaju ono što su htjeli sacuvat a taJ� nam običaJ· objašnjava čudnu višeznačnost gotskogfilh an "zakopati" i "dati. u zakup, zakupi· r"I . v

-

0

1,

OvdJ. e će nam pozornost zaokupiti jedna složeni� a od ucere. Za . . . . . "unaJmiti, uzefI U n�J·am" imamo conducere, a simetncan poJam . . . . · . "dati u naj am, IznaJmiti " Je locare, koJ e J· e u francuskome dalo . . . louer. Latinski uzima dva različita termma za ta dva �oJma kOJe . francuski izražava s j ednim louer. Co�ducere "uzeti u naJ am' . . . . unaJmi't'" l govorilo se o bilo kojoj stvan: o slugama, VOJlllCima, · dnJI. . nekog zdazemlji, kući, namještaju, opremi, pa čak l· o tzgra e nja: conduc 0 vo po s j e bilo bi poteklo iz opć eg . . . . · te "uzeti. u znaeenJ - a "voditi"·· "voditi radmke, VOJmke", a zafIm ts . · ' kl. tzraz · ko�ll. . kao da naJ am " . Tu, dakle ' u latinskome imamo tehmc . . . , · pred našim očtma. No, Je nastao unutar jezika l suzto znacenJe . . . .. . Ono s'to bieži našoiJ anahzt upravo Je pnJe1az na "uzeti. u naJam, J . . . . . . . . • " l· "unaJmItl" ostaJU 1 daunaJm z'tz'", I' li , drugač i] e rečeno: "voditi

�

�:=�:��: : :��:=��:�

1 40 • Riječi indoeuropskih institucija - l. svezak

Ije različiti pojmovi. Upravo tu točku prijelaza moramo rasvi­ jetliti. Moramo najprije razmotriti jednostavan glagol: duco znači "voditi", ali on etimologijom odgovara gotskom tiuhan (njem. ziehen) "vući". Gotski je glagol vrlo često rabljen s brojnim pre­ verbima, kojima se razlikovao način radnje: "vući" "povući po­ vlačiti", "dovesti". Osim toga približava mu se grč. 8mcS ucr­ m:crSat EA.KccrSm; tu bismo imali prezent tipa *duk-yo (ali s udvostručenjem: dai-dussesthai) koji znači "vući". Već t�da se može na temelju usporedbe gotskoga i latinskoga opravdah prvo značenje za duco, a to je "vući". I doista, sa ensem on znači "povući, istrgnuti mač". Duco se rabi i sa mu­ rum, val/um "zid, opkop". Međutim, u latinskome postoji još je­ dan glagol za "vući": traho, koji je u francuskome postao traire ["musti"]. U čemu je razlika između duco i traho? Dok traho znači "vući k sebi, upotrijebiti snagu povlačenja na nekoj stvari koja pruža otpor", duco znači "voditi po ustaljenom putu, crti". Sve nam uporabe glagola duco potvrđuju taj smisao . Ducere aquam (usp. aquae ductus) "vući" vodu, ali vući je već prip�emljenim putem; ductus se može reći za littera, tj . za slova, za pismo: slovo se samim svojim oblikom pokorava otprije odre­ đenom uzoru; dux kao nomen agentis kaže se za onoga koji vodi koji "vuče" putem one koji ga slijede. U vojničkom značenj� due� znači: povući za sobom prema određenom cilju; korelativan mu Je glagol sequor "slijediti", ići istim kretom, slijedeći dobi­ veni poticaj. Osim toga, poznat je izričaj ducere uxorem, ducere in matrimonium "odvesti ženu da bismo se njome oženili". Sa svojim predmetkom com-, conducere ne znači samo "vodi­ ti", nego "voditi radi okupljanja". Odatle je tehničko značenje "stezati"; u medicini se conducitur aut laxatur kaže za mišić koji se steže ili opušta. Da bismo objasnili conducere "unajmiti", mo­ ramo vidjeti njegovu uporabu kad je riječ o ljudima. Jedan nam je veo�a poučan odlomak iz Cezara (De bello Gallico I, 4, 2) P?k�ZUJe . Jedan galski poglavica, pod teretom teške optužbe, tra­ . ŽI bilo koJe sredstvo kako bi se branio. Na dan određen za raspra­ vu "omnem suam fami/iam coegit . . . et omnes clientes obaera­ tosque suos conduxit". Skupio je svu svoju čeljad da mu pred ·

Najam • 1 4 1

sudom pruži potporu: za suos Cezar uzima glagol e o e g i t "vo­ ­ diti pred sebe da ih sakupi", ali za štićenike i duž?ike �aže e o n ­ pr o d u x i t . Taj se glagol primj enjuje na one nad koJim a . Imam � vo gospodara nad štićenikom, vjerovnika nad dužmk,�m. T� .�� odnos koji nam ovdje iskazuje conducere: ne samo saku�It� nego i "okupiti na temelju određene vlasti". Zapravo, u vo� mc­ kom jeziku conducere copias znači "mobilizirati" vlast��e. ljude; conducere uvijek pretpostavlja prirodnu vlast onoga koJI Je dux, a za ljude obvezu da se okupe njemu na služb u. . Uvjeti uporabe već su dani i može doći do prijelaza na "unaJmiti". Dodaj mo da uz conducere, kad znači "un�j.m� ti, ��eti u �a­ ­ jam", dolazi mercede; taj obje� do:ršava spe�.IJahzact�u �nac� nja. Već samo conducere dovolJnO Je da oznaci sakuplJanJe VOJ � l ske što ga punopravno čini čovje k koji sprema svoje čete. No, a izvan te situacije ljude se može novačiti uz plaću, mercede, s milite cede me e, Odatl � tada plaćanje daje mogućnost conducere. cond�ce­ narws merce a, auxili nata: varija iko nekol conducere, s . re. U početku to je bila dužno st poglavice, du�nost omh koJl- �U raspolagali podložnicima. Kao i u grč. laos, ta Je du.ž?ost �nactla autoritet poglavice nad svim ljudima koji su stupth u nJego:U službu i koji su uvijek spremni da uzmu oružje i bore se za nJegovu stvar. . . .. Tako se ustalilo značenje "uzeti u najam", naJpnJe za unaJmljivanje vojnika, a zatim svih onih od kojih se očekuje. obavlj a�je nekog posla koji može biti težak i pogibeljan, b�z obztra na_tovJ,e­ su li to plaćeni pljačkaši i ubojice ili, što je btlo. mnogo cesce, radnic i. U pučkom jeziku, kod Plauta, često nalaztmo conduc�re za unajmljivanje kuhara, glazbenika, narikača na pogrebu ttd. Izrazito ekonomsko značenje proizišlo je tako iz odnosa gospo­ i dara prema ljudima nad kojima ima vlast, no, vrlo će s� rano r:� vrst­ za conducere za unajmljivanje za bilo kakav posao. I naztv telja radnje dijeli sva ta značenja. Conductor je onaj koji uz�m� l na sebe novačenje mladića u svrhu nekog poduhvata. T� Je rad. nek1 poduzetnik koji sakuplja radnike, "unaj mljuj e" i� za. Kad se to značenje "najma" ustalilo, počelo se uztmatl conduce­ za re za "najam" kuće ili zemlj išta ifundum, agrum ), a ne samo radnu snagu. v,

1 42 • Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak

Zaustavimo se sada na terminu locare. Do leksičke opreke prema conducere moglo je doći tek kad je conducere preuzelo značenje "novačiti, uzeti u naj am". Ovdje nam j e ukratko ukazati na to što j e pripremilo glagol locare da postane korelativan gla­ golu conduco. Izrazu ducere in matrimonium "uzeti za ženu, su­ prugu" odgovara izraz locare in matrimonium, a to se kaže za mladenkina oca. Najčešći i stalni juridički termin u takvom j e slučaju dare "dati". No, locare s e sreće često kod Plauta, ali ga rabi i pisac uglađena stila, kao što je bio Cezar. Kaže se i col­

locare in matrimonium. Čemu ovdje taj glagol? Jer je to funkcij a značenja glagola locare koji i sam ovisi o značenju imenice locus. Kod riječi tako neodređena značenj a kao što su riječi koje označavaju mjesto, valja uložiti malo truda da bismo došli do preciznog značenja. Locus se mora definirati kao "prirodno mjesto neke stvari". Lako ćemo ustanoviti da je to isto tako značenje grčkog termina s ko­ jim se locus prevodi, a to je topos (1:6rro<;); ograničit ćemo se samo na njegovo navođenje, a provjeru nije teško učiniti. Iz svega toga proizlazi da locare ne znači "staviti neku stvar nekamo", nego "učiniti da neka stvar nađe svoje prirodno mjesto, da dobij e mjesto koje j oj pripada", a odatle i "namjestiti, smje­ stiti, zbrinuti". I mi kažemo zbrinuti kćer, a to je isto što i "udati je, udomiti je". Tako vidimo da je locare nešto posve drugo nego ponere "staviti, ostaviti neku stvar na bilo kakvom mjestu". Prijelaz na značenje "dati u najam" odvijao se kao i u con­ ducere kad se locare počeo rabiti za ljude ili za njihov rad: !oca­ re operam suam tribus nummis (Plaut, Trinummus 844), doslov­ no "staviti svoj rad za tri škude", a to je isto što i "iznajmiti svoj rad". Isto tako, raspolažemo li nekim fundus-om za koji znamo da ga ne možemo sami obraditi, "stavljamo ga u najam": locare fundum. S napredovanjem gradova i j avnih radova "stavljaju se na natječaj , dražbu, licitaciju" kolektivni radovi: locare viam ex­ truendam "dodijeliti izgradnju nekog puta". Tako se ustalilo zna­ čenje "dati u najam, u zakup", koje jest simetrično, ali nije isto­ dobno s nastankom tehničkog značenj a glagola conducere. Oba su se glagola rabila u paru samo kad je trebalo odrediti "uzeti" i "dati" u najam. To što se latinski služi s dva različita

Naj am • 1 43

glagola nije samo radi pravne točnosti, s koje su Rimljani bili poznati, nego zato što latinski nije imao mogućnost kao grčki da se posluži istim glagolom kojemu će samo promijeniti stanje. Grčki je jezik dugo sačuvao mogućnost uporabe istog glagola u aktivu i u mediju da označi dva suodnosna pojma, pa tako ima­ mo daneizo "posuditi kome", daneizomai "posuditi od koga"; mistho "dati u najam", misthoumai "uzeti u naj am". Latinski, kad su deponentni glagoli izišli iz uporabe, nije više raspolagao tom mogućnošću. Nadomjestio ju je leksičkim sredstvima, suzujući značenje svojim glagolima locare i conducere. Odatle proizlazi metodološko načelo na kojem valja inzistirati čak i po cijenu ponavljanja: kad se značenje neke riječi tako suzi, specijalizira, moraju se pokušati naći specifične uporabe koje su odredile novo značenje. Evo sada jednog posve različitog termina koji se vezuj e uz poj­ move što ih ispitujemo. Nalazimo ga u germanskome, posebno u gotskome: to je glagol filhan "sakriti", a s različitim prefiksima, af-, ga-, us-filhan "pokopati, sahraniti". Ali, čudnovato, ana� fi/han znači "dati, prepustiti, dati u najam" i upravo po tome taJ glagol zadire u pitanj e kojim smo zaokupljeni. Gotski glagol filhan prevodi grč. krupto "sakriti" i thapto "pokopati" : let fil­ han, a
1 44 • Riječi indoeuropskih institucija - l. svezak

Ne bi se moglo reći da je taj semantički razvoj dobro protu­ mačen. Takav prijelaz ostaje na prvi pogled nerazumljiv: kako je glagol sa značenjem "sakriti" s prefiksom koji izražava kretanje prema nekome mogao dobiti značenje "predati, povjeriti, dati u zakup"? Međutim, prvotna se predodžba koja je prisutna u tim razno­ smjernim značenjima otkriva u opisu nekih germanskih običaja kod Tacita (Germania, 1 6) : "Dovoljno se znade da narodi ger­ manski ne nastavaju gradova i da ne trpe međusobno spojenih boravišta; prebivaju razdijeljeno i razasuto, kako im se gdje svi­ djelo vrelo, polje, gaj . . . ". Nakon što je istaknuo da Germani nemaju isti način gradnje kao Rimljani, Tacit nastavlja ( 1 6, 4): "Običavaju probijati i podzemne špilje i unose unutra još pored toga mnogo gnoja i to im je utočište od zime i spravište za plo­ dine, jer takva mjesta ciču zimu ublažuju; pa i kad neprijatelj dođe, opustoši što je otkrito, a za ono što je sakrito i zakopano ili ne znade ili ga upravo tim prevari što treba to tražiti." ' (Solent et

subterraneos specus aperire eosque muito insuper jimo onerant, suffugium hiemi et receptaculum frugibus, quia rigorem frigo­ rum eius modi molliunt, et si quando hostis aduenit, aperta po­ pulatur, abdita autem et defossa aut ignorantur aut eo ipso fal­ lunt, quod quaerenda sunt.) Eto, to je običaj koji nam može osvijetliti uporabe glagola

ji/han. Prvo je njegovo značenje "sakriti, zakopati"; ne bismo se začudili kad bi radnja što je Tacit opisuje bila upravo ona koju su Germani označavali tim glagolom. Zagonetno značenje anajil­ han (koje prevodi paradid6nai, paradosis) "predati koga ili što" razjasnit će se kao "dati ono što je bilo sakrito i stavljeno na si­ gurno" ili "dati što da bude na sigurnom". A tako je trebalo ču­ vati vrijedne stvari ili hranu. Na taj način, pojam "staviti na sigurno, pohraniti" ima svoje podrijetlo u običaju da se nužne stvari čuvaju sakrivene. Nakon toga se razvija u "dati u zakup", koje je ovdje specijalizacija značenja "povjeriti"; anafilhan može onda prevoditi ekdidosthai,

1

[Kornelija Tacita manja djela, preveo Milivoj Šrepel, Matica hrvatska,

Zagreb, 1 889].

Najam • 1 45

što je paradid6nai: "predati komu povjerljivom, povjeriti mu ono pohranj eno". nog seTo bi mogla biti mogućnost objašnjenj a ovog poseb u etimologij­ mantičkog razvoja, koji ne može naći opravdanje njemačkome u skim razlozima. Nešto niže ćemo ispitati kakav je kome, poodnos između bergen "skloniti" i borgen "pozajmiti suditi od koga". za "najm iti", Dakle, u germanskome nema posebnih izraza na sigurno, po­ nego postoj i samo specijalizacija glago la "staviti Novčarske va)". vjeriti (nešto vrijedno, nešto što se drži kao priču posebnu termi­ operacij e, koje su kasno uvedene, ne mogu imati tih običaja nologiju u gotskome. I ovdje uviđamo svu složenost polazeći to i doba, iz ekonomskog života koji nastaj u u različito iz prethodnih iz različitih pojmova, preuzimaju ći svoj vokabular institucija.

1 4.

poglavlje

Cijena i plaća

Sažetak - Kad ih izučavamo u njihovim najstarijim uporaba­ ma i vodimo prema indoeuropskom postanju, riječi za "pla­ ću" - posebno grč. misth6s i got. laun (njem. Lohn) - otkri­ vaju nam da su, prije nego što su značile "cijenu nekog (bilo kojeg) rada", označavale "nagradu za slavno djelo", "nagra­ du u nadmetanju". Što se pak tiče lat. merces, koje isto tako ne znači "plaću" u suvremenom smislu, odnos te riječi prema merx "roba" po­ kazuje uvođenje novca u odnose između ljudi kojim se ku­ puju rad i usluge jednako kao što se kupuje roba.

Kad govorimo o terminima koji iskazuju odnose razmjene, mo­ ramo dati posebno mjesto terminu za "plaću" to tim više što, ba­ rem za tu riječ, imamo vrlo dobro potvrđene odgovarajuće inda­ europske likove s jasnim značenjem. Mislimo pri tome na skupinu riječi koje su predstavljene: s grč. misth6s (J.ttcrSoc;), sskr. mfc;fha-, av. mižda, got. mizdo, st. slav. m'izda. Dakle, termin je zajednički indoiranskom, grčkom, germanskom i slavenskom. Značajna je stalnost oblika, ali i smi­ sla. Među navedenim riječima postoji samo neznatna razlika koja - na prvi pogled - nije takva da bi mogla rasvijetliti nastajanje smisla "plaća". Pa ipak, bit će korisno iz bližega pogledati te podudarnosti kako bismo mogli pokušati što točnije odrediti pojam. Oblik se, uzet sam za sebe, ne podaje raščlanjivanju: nalazimo se pred jed­ nom izvedenicom kojoj osnovu ne razabiremo; ako je to jedan glagolski korijen, ne znamo kako ga izdvojiti, a nemamo nikakva načina da ga identificiramo. To je, dakle, izolirana imenica (sa-

Cijena i plaća • 1 49

148 • Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak

mo se može približiti ved. mlc;/ha od mlc;/hvas- "velikodušan"), ali ona pripada najstarijem vokabularu. Vedski termin mzc;lha ne znači zapravo "plaća" nego "natje­ canje" ili "nagrada u natjecanju". Ovdj e valja razmotriti aves­ tičke činjenice; mižda- je više puta potvrđeno, navlastito u Gatha­ ma, i dolazi (i to uvijek) uz glagol han- kojemu u sanskrtu odgovara san-, zapravo "zaslužiti, dobiti". Ako proučimo upora­ be han- sa mižda, vidj et ćemo da se ovdj e ne radi o plaći za neki rad, nego o nagradi - bila ona materijalna ili ne - u zamjenu za neku aktivnost, poglavito za nastojanja uložena u službi vjere. Ne smije nas čuditi što je termin ograničen na to značenje: Gatha iz Aveste pjesnički su i teološki tekst, niz vatrenih propovijedi u svrhu širenja zoroastričke religije. Svi su važniji termini ispunje­ ni religioznom vrijednošću. Mižda se dobiva uvijek radom ili zaslugom u službi vjere. No, barem na jednom mjestu (Yasna 44, 1 8) ta nagrada uzima kon­ kretan oblik: "udijeli nam mižda kako si nam obećao, i to deset kobila s mužjacima i jednu devu". Samo se na tom mjestu govori o materijalnoj nagradi; u drugim primjerima nagrada je iz reda duhovnosti: blaženstvo, nagrada koja se dobiva u zagrobnom ži­ votu. Lako je opaziti taj čudni susret s paralelnom uporabom grčkoga misthos u Evanđeljima. Do njega dolazi zbog jednakosti početnih uvjeta: buduće Kraljevstvo, "poželjno kraljevstvo", da upotrijebimo avestičku terminologiju, u prvom je planu zoro­ astričkog propovijedanja; u tom kraljevstvu, u tom obećanom blaženstvu nalazi se mižda. Uspoređujući vedske i avestičke termine vidimo da se ocrtava preciznije značenje koje je okrenuto posve drugačije nego što nam se to prije činilo. Ovdje nije riječ o nekom probitku eko­ nomskog reda, ni o redovitoj naknadi, ni o plaći za neki obični rad, nego prije o nagradi - materijalnoj ili nematerijalnoj - koja se dodjeljuje onome koji je pobij edio u nekoj borbi ili natjecanju. Time je j oš vjerojatnije da je unutar vedskoga mlc;/ha- srodno sa m lc;!h vas- "velikodušan". Grčki je termin najobilatije predstavljen; grč. misth6s ima već u homerskim tekstovima vrijednost "plaća", i to u značenju kako ga mi danas shvaćamo. Primjeri su jasni: Ilijada 2 1 , 445, Posej-

don podsjeć a da je on radio za Prijama misth'8i epi rhet'8i, 1.ncrS0 bd prrr0 "za određenu plaću"; dakle, ovdj e je doista riječ o naknadi. Kakva je bila ta naknada? U Odiseji ( 1 8, 358 i d.) neki čo­ vjek koji radi za misth6s kaže nam što zarađuj e: svakidašnju hranu u žitu, odjeću i obuću; takav je misth6s jednog nadničara. Isto smo tako doznali da je često bilo svađe kad nadničar ne bi

primio plaću ili kad bi je samo dijelom dobio. Međutim, ima primjera gdje značenj e "plaća" ne pristaje i gdje uporaba riječi misth6s kao da govori o drugom , vjerojatno starijem smislu. U Ilijadi l O, 304 traži se u trojanskom taboru dobrovoljac za vrlo pogibeljno izviđanj e kod Ahejaca ; obećava

se velik dar: 8c&pcp im1 ,.u:yaA.cp ; ,.aaSo<; 8C: oi apKto<; E()'t'at "imat će siguran misth6s": kola s dva lijepa konja. Položaj onoga koji će dobiti takav misth6s nešto je posve drugo nego stanje nadničara. On će ispuniti težak zadatak, a misth6s je nagrada obećana za izvršenj e tog pothvata. Ovdje dospijevamo do značenj a na koje upućuju već indoiranski ter­ mini; misth6s nije redovita plaća nego nagrada koju zavrjeđuje dobitnik u nekom natjecanju, junak nekog teškog poduhvata. Imamo još jedan dokaz koji potvrđuj e takvu interpretaciju i na njemu se moramo zaustavi ti, jer dosad nije bio opažen. Jedan posebni glagol se slaže s misth6s kad se hoće reći "zaraditi pla­ ću": mistharnein (�-ttcrSapvEiv) "raditi za plaću, nadničit i". U toj složenici prepoznajemo glagol arnumai (apvD�-t at), koji u Ho­ mera ima nekoliko jasnih uporaba, koje nisu toliko brojne da ih sve ne bismo mogli jednu po jednu pregledati. Najprije, a to je vrlo važno, stari gramatici prevode taj glagol s antikatallassesthai "dobiti nešto nakon suparničkog natj eca­ nja". Ta definicija, o kojoj moderni leksikografi nisu poveli računa, jamačno je točna, kao što, uostalom, pokazuju homerski primjeri: na samom početku Odiseje ( 1 , 5) govori se o Odise­ jevim jadima, i junak za kojeg pjesnik moli Muzu da o njemu pjeva, apYUilEYO<; �V 't'E \j/DX�V Kat VO<J't'OV hatpmv "Za dušu svoju se boreć i povratak svojih drugova" ' .

1

[ Prijevod Maretić-Ivšić] .

150

•

Cijena i plaća

Riječi indoeuropskih institucija � I. svezak

Zadobio j e u junačkoj borbi, kroz kušnje koje je prevladao, nagradu, a ona se sastoji u tome što j e spasio svoju dušu i osi­ gurao povratak svojih drugova. Na drugom mjestu, Ilijada l , 1 59, tim tn arnusthai "dobiti tim�", dobiti časni dio koji pripada vođi, Agamemnonu, u boju ili u natjecanju (usp. 5, 553); ili opet arnusthai mega kleos (6, 446) "steći veliku slavu u boju". Naj­ zad, kad Ahilej goni Hektora u njihovu odlučnom boju, dolazimo do najvažnijeg teksta (22, 1 60): oux iEp�iov ou8f: PoElllV apvu cr&11v a 'tE nocrcrtv aESA.ta ytvEmt av8p&v "nisu tražili da dobiju nagradu za koju se ljudi u utrci nadmeću", "već su se radi života . . . Hektora gnali". Tako arnumai znači "odnijeti nagradu u silovitosti boja". Je li bilo slučajno da je mistharnefn složen s jednim tako specifičnim glagolom koji baš uključuje nagradu vezanu uz junački podu­ hvat? Uostalom, zar i mi ne kažemo "zaslužiti, dobiti" plaću, jed­ nako kao što kažemo "zaslužiti, zadobiti" nagradu ili pobjedu? I tako, izravno ili neizravno, misth6s predstavlja isti pojam koji smo utvrdili u indoiranskome: unaprijed određena nagrada u na­ tjecanju. To je značenje bolje sačuvano u herojskoj tradiciji ved­ skih himana. No, još je prepoznatljivo kod Homera. Takva je prva uporaba termina mis thos. Čak i u značenju "plaća", sačuvao se pojam "naknada određena unaprijed i isplaćena na kraju ra­ da". "Nagrada" u natjecanju postala je "plaća" za rad. Gotski i slavenski nam ne donose mnogo značajnijega; got. mizdo služi za prevođenje grč. misth6s i ne pokazuje pertinentnih varijanti. Ipak, u gotskome, pored mizdo, postoji i drugi termin koji isto tako prevodi grč. misth6s; to je faun (st. v. njem. Ion, njem. Lohn) koji počiva na starom srednjem rodu *faunom. To supostojanje uza stari indoeuropski termin zavrjeđuje našu po­ zornost. Gotsko faun nije usamljeno u indoeuropskom vokabularu, pa ipak, prije nego ga razmotrimo u njegovim srodnim oblicima is­ pitat ćemo značenja što se nameću iz njegove uporabe. Istodobno prevodi misth6s, opsonia i khćtris; to je vjerojatno zbog toga što točno ne odgovara niti jednom od ta tri grčka termina. Jedno nam mjesto osobito pokazuje kako se faun i mizdo po­ našaju u gotskoj semantici, i to na onim mjestima gdje grčki ima

•

151

ni haba ip fram attin j edan termin mis thos. Matej VI, l : faun ifxE-r E) kod svog ouK izwaramma "nećete imati faun (JncrS ov jeri su primili svoju oca", a malo dalje : "zaista, kažem vam , licem ..

plaću" (arrExooc n

-rov J.ncrS ov au-r&v) andnemun mizdon sei-

na.

samo dva retka Da bi preveo isti termin, gotski se služi na put ima mizdo j er se razmaka dvjem a različitim riječima. Drugi koje se naziva lice­ radi o stvarnoj ljudskoj plaći, nadnici onih druge prednosti . mjerima, čija je nagrada uvažavanje ili neke sima , upotrijebit će se Kad se plaća prima od oca koji je na nebe faun'· misl ili su da se tu ne mož e reći mizdo. surov izraz, L aun se isto tako rabi kad se hoće prevesti vrlo

opsonia; Poslanica Rimljanima Vl, 23 : fauna fra­ awc; ) "jer waurhtais daupus (-ra O\lfWVta -rlic; ĆlJ..mp-r iac; Sav misli se zapravo na je plaća grijeha smrt". Kad se kaže opso nia,

pučku riječ

i poglavito na ribu "plaću", na svu hranu osim kruha, na meso vojnička plaća ispla­ što se davala vojnicima. Odatle safarium, 2 enju , nadnica, plaća ćena u živežu . Ovdj e je to u prenesenu znač u grčkome . Drugi za grijeh, a faun je u množini zbog množine ako ljubite one koji primjer: ako uzvraćate ono što vam se daje, is? (Luka VI, 32-3 3vas ljube , ako itd. , kakva će vam biti khćtr 34), khćtris "nagrada, milost" prevedeno j e sa faun. oći da još točnije Evo sada dviju složenica koje će nam pom ", "faun pobj ede" odredimo značenje: sigis-faun "Sieg es Lohn je brabeus, tj . su­ koje prevodi brabeion "nagrada" što je uruču se rabi za nagradu dac, pobjedniku natjecanja . To je termin koji Korinćanima 9, (/. tu zasluženu na trkama na stadionu; tekst j e ali) samo 24) izrič it: "(Ne znate li da u trkalištu svi trkači trče, jedan dobiva sigis-faun". Timoteju III, 2) Druga je složenica čudnija: fauna-wargs (/1. tus (u Vulgati)" . U što prevodi akhćtristos "nezahvalan, ingra g preverba, dok j e ovom slučaju -wargs vrši službu negativno Značenj e -wargs je gotski lako tvorio negativne pridj eve s a un-. , wargipa "osuda", st. točno i jako : (ga-) wargjan znači "osuditi" anski poja m: warg v. njem . warg "zločinac" . To je izrazito germ 2

sal "sol", dos!. "solari­ [ francuski danas salaire "plaća, nadnica" (< lat.

n a '')].

1 52

Cijena i plaća

Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak

•

je stavljen izvan zakona i protjeran iz zajednice. Složenica la­ u�a :wargs znač upravo "koji j e lišen faun-a", onaj kojemu se niJece aun. To Je vrlo strog termin, mnogo stroži od onoga koji prevodi. Vidimo tako da je faun nešto posve drugo nego nadnica pla­ ća . To j e dar milosti ili prednost zaslužena djelatnošću koj nije .V obi can posao (kojemu bi tada odgovarao mizdo ), zapravo postig­ nuta "milost" ili izvojštena "nagrada". Usporedbom postižemo mogućnost da j oš bolje odredimo značenje: !au- je sigurno potvrđeno, poglavito s lat. lu-crum (<

�

�

�

*!au-tlom), lucror.

Z ?ače e riječi lucrum j e "dobitak, korist" s time da pred­ sta:'lJ � ?esto nenadano, neočekivan dobitak izvišega. U drugim se J eZICI�a to značenje suzuje; sskr. lota, !otra "plijen", a tome su srodm slavenski likovi: lovu , loviti; grč. teis (A.r]'t<;) "p-lijen"' leizomai "plij eniti, robiti", leistor "razbojnik, gusar". Ratni plijen, ulov, upravo je dobitak na koji se ne može una­ prijed računati, prije je to "dar" sudbine. Isti se taj korijen nalazi u grčkome u j ednoj drugoj obitelji riječi: apolazio "uživati imati dio". Premda je "uživati" klasično značenje tog glagola, s aro se značenj e još nazire. Ako pođemo od pojma "plijen", taj se razvoj la�o sli edi; "ost�ariti plijen i uživati ga", "izvući dobit iz ratnog . . pliJena Ih IZ lova '. Polazište germanskoga *faunom, got. faun bit će dakle "dobitak ostvaren grabežom, plijen", a ovdje sukladno tome probitak, korist posve drugačija od plaće što je primamo za redovi t rad. Prema tome, vidimo da su u gotskom vokabularu usmjereni k jednoj točki i da u mizdo i faun supostoje dva korjenito različita pojma; prvi evocira natj ecanje i nagradu koja je s njim povezana a drugi ratni plijen ili ulov, a potom milost, dar i nagradu opće� . m to. Preostao nam je treći termin, a on je ograničen na latinski: merces, genitiv mercedis "plaća, nagrada", odakle potječe mer­ cenarius kao i sve s tim povezane riječi. Posebnost riječi merces u tome je što j e jasno povezana s merx, ali značenje dviju riječi međusobno se znatno udaljilo. Morfološki gledano, merces je tvorba na -ed- . Imamo malo primjera takve tvorbe, a nema nikak-

�

;

�

1 53

•

� to prili no ne­ va jedinstva u primj erima; općenito u�ev, . sve .s ev, dok Je mer­ jasne riječi. Doduše, postoji hered-, ali to Je pndJ ced- imenica tvorena iz druge imenice. razumjeti Kad smo zabilj ežili tu posebnost, moramo pokušati biti izme u kako se merces povezuje s merx i kakav odnos može · d�ah valJa pojma "roba" (merx) i pojma "nagrada" (merce; . �rces placa naglasiti da je merces nešto posve drugo nego službu �OJmk� u ne nagrađuje radnikov rad, nego desnicu muža,. to Je ono sto ratu, znanj e zakonoznanca, istup političkog ČOvJeka; se danas naziva trgovina utjecajem. i u vezu s Ova posebna "naknada, nagrada" na taj način dolaz vokabularu. istim terminima koj e smo izučavali u trgovačkom smisl� . No, ona nije vezana za "trgovinu" u svaki dašnj em e Je to �� Pojam koji mora povezati merx i merces � to� . Je roba : � st o utoh , nagrada ili naknada sastoji u novcu: merx stvan edne J jest roba dobivena novcem. Nije to trampa, razmJ ena no:cem. za drugu, nego prava trgovačka kupnj a, ostvarena b1smo taJ Da s. tome je osnova odnosa između merx i merce e ["r��a", odnos bolje razumjeli, uzmimo francusku riječ denn? m ��e do�1tl za "živež"] ; to je u st. franc. deneree, tj . "ono što se �tl, pr01zvo � plat denier [ = ' dinar' ]"; to je proizvod koji se može 1 commercz­ koji je dio "trgovine", a to je i odnos između merx

�

/�

�

ft!

} v

�

�

um. Merces je, dakle, plaćanje kojim se n�građuje �premn�st �e­

: e �a nesto st� kog čovjeka za neki poseban posao. Termm ukazu ljudi da se kupi je posve novo : uvođenje novca u odnose i �među neki rad ili usluga jednako kao što se kupuJ e roba. a znače­ Svi ti različiti termini, koje smo približili zbog njihov ran� � rlo � titi za�va mo nja, imaju između sebe veze koje mora . a IStOJ tock1, vremenu ako hoćemo razumjeti da su se kretah prem �lož�n.ost ve­ polazeći od različita podrijetla. Otkrivaju nam svu e v1d11�1o na OvdJ likih civilizacijskih činjenica koje izražavaju. uropskih na­ koji se način, u rječniku i ekonomiji različ itih indoe "nag:ade" u ratu roda, pojam "plaća" ostvario polazeći od pojm a . s� rad:, l �a­ ili natjecanju , dok su se uspostavlja li � stalj �ni odno . novi hp placa­ ko je pojam "trgovine" i "robe" određ1vao Jedan nj a".

1 54

•

Riječi indo europskih insti tuci·J·a

�

I . svezak

Is ti . . s.e procesi p onavljaju s novijim oznakama u nasvi·m mo mm der. · Jezicima. Na Pri·mJer , POJa m solde ["P1ac'�"� u francusk om (odakle i soldat < tal. soldata "ko��.. pri. ma placu, ) nastao je kao "plaća vojnicima u ratu", nek · ada se tu mog1a VI·d · eti· vez a sa soliy dum "zlatnik" (odakle J·e . d anasvnJe francusko sol sou ["n ovčić "]). BudUCI, . da su se h. leks ički znakOVI. tol�.k? međ�sob ljili, suvremenom bi čovj eku no u bilo teško zamtsh ti. da Je fra da­ /aire ["plaća, nadnica"] nc. sa­ . u sVOJ. e značilo "novac što se dav'ao . . m latmskom obliku. sa!arium, VOJ ni ovanJ· e so1I " (1 at . sal); da franc. payer ["pl atiti"] po . ku. za kup . tJe ce IZ Iatmsko .. . g pacare "zad lJitl, umiriti (davani em no vca) " [usp hrv n�mz·nt. z.1 ; d . ovoa Je franc . gages ["pl aća služinčadi"] . . dotsta sam o mnozma . o d ga g pol og , Jamstvo; otkupnina". . � ".zalog , . . Slike hodile SU i izazvale slikovite . . v rata l pl acemckth VOJ Ski pret­ riJeCI· za rad i za zakonsko nagradiVanj e koje je s time povezano .

1 S. poglavlje

Davanje na vj eru i vjerovanje

'

v

'./

·

·

,

v

Sažetak Točno formalno podudaranje lat. cre-do i sskr. srad-dha jamči nam vrlo staro naslj eđivanje. Pomnjivo is­ pitivanje uporaba srad-dha u Rig Vedi čini da za tu riječ moramo pretpostaviti značenje "čina uzdanja (u jednog bo­ ga) koje uključuje uzvrat (u obliku božje milosti udij eljene vjerniku)". Nositelj tog istog složenog pojma, indoeuropski *kred- laiciziran je u latinskom credo "povjeriti neku stvar budući uvjeren da ćemo je dobiti natrag". �

Jednako kao i oznake za "plaću", tako i one koje se odnose na pojam "posuditi kome" i "posuditi od koga" nemaju u početku izrazito ekonomsko značenje. "Zajam" je novac ili neka imovina koja se povjerava drugome s time da će biti vraćena. Možemo se zadovoljiti tom definicijom koja odgovara terminima, od kojih su jedni zajednički većem broju indoeuropskih jezika, dok su drugi rezultat novijeg razvoja. Najprije ćemo ispitati jedan latinski termin čije je značenje šire i rasvjetljava se veoma raširenim i starim podudaranjem. Riječ je o lat . credo i njegovim izvedenicama. Pojam "povjere­ nja" već se u početku tradicije širi i postaje "vjerovanje". Sama širina tog značenja postavlja problem: moramo doznati kako se ti pojmovi vezuju u latinskome, jer odgovarajući termini u drugim jezicima ukazuju na starost pojma i na usku vezu dvaju značenja. Dijalektalna distribucija termina je svojevrsna: na jednoj stra­ ni u latinskom credo, u irskom cretim, a na drugom kraju indoeu­ ropskog svijeta sanskrtsko sraddha, glagol i imenica ženskoga roda, i paralelno avestičko zrazda, glagolska osnova i imenica. U indoiranskome je značenje također "vjerovati", s istom kon-

1 56 • Rij eči indoeuropskih institucija - l. svezak

strukcijom kao u latinskome, tj. s obj ektom u dativu. Hans Koh­ ler j � to podrobno izučavao u svo joj dis ertaciji (Gottingen, 1 948) o pojmu sraddha u vedskoj i bud ističkoj literaturi . U tome imamo jedno od naj stariji h po dudaranja u indoeurop­ skom rječniku; važno je po tom e (kao što je već rečeno) što je potvrđeno na dvj ema krajnjim toč kam u brojni m drugim slučaj evima važ a zaj edničkog areala; i kao nih termina koj i se odnose na vjerovanj a i institucije , ovaj se pre žitak iskazuje kao arhaizam . Ta je konstatacija potvrđena sta rošću tvorbe . Suočeni smo s jednom starom glagolskom složen icom tvorenom pomoću *dhe-. Prototip se lako utvrđuje u *kreddhe- "staviti *kred- "; fonetski credo počiva na *crezdo, koj e odgovara sskr. sraddha. U aves­ tičkome, gdj e bi se očekivalo *sr azda, imamo zrazda, s početnim z- k �je je nast lo asimilacijom. Dakle, svi se oblici točno podu­ � daraJu . Takva Jednakost oblika u ovim uvjetima jamstvo je lek ­ sičkog nas lijeđa koje je vjerno sač uvano . Ka d je J. Darmesteter prvi pu t utvrdio to podudaranje, vidio J. � u prvom elementu ime srca (la t. cor, cordis ). Ta je interpreta­ . CIJa ubrzo napuštena iz nekoliko raz loga, na koj e se moramo vratiti, jer se o etimologijskom problemu danas opet raspravlj a. �pćen�to se drži da je *kred zasebna riječ koj a znači "magičnu silu, taJn u snagu"; složenica *kr ed-dhe bi, dakle, značilo "staviti u koga *kred (iz čega potječe pov jerenj e)" . Ovo nije baš odveć jednostavno, ali ne može se a pri ori očekivati da taj poj am odgo­ vara našim modernim predodžba ma. Problemu se ponovno vratio Ha ns Kohler koj i je ispitivao z�ačenje glago!a u vedskome i pokazao što bi iz tih istraživanja �Ilo. važno za mdoeuropsku etimologiju. Pre ma njegovom miš­ ljenJu, Darmesteterova je etimologija sa *kr ed, imenom za srce, neopravdano odbačena. Ako se vratimo tumačenju za *kred-dhe kao "staviti svoje srce u što", vidimo kako se bez teškoća raz ­ v�jaju različita potvrđena značen ja, koj a su stalna u indijskome, bil o u vedskome ili u jez i, uključujući i kasno značenje :'želja'.' . Ako se vedski terikuminpaldoi sta odnosi na "vjerovanje" , Jasno Je da se ne odnosi na nek i teološki credo , neg o na "povje ­ renj �" koj e vjernik ukazuj e bogovi ma, nji hovoj moći, a poglavito Indn, bogu pomoći, koji je isp red svih drugih bogova. Taj rel i-

Davanje na vjeru i vjerovanje

•

1 57

giozni pojam, koji je u središtu vedske vjere, prema Ko�leru bi se iskazivao slijedom triju termina: "Treue" (vjera), "Hmgabe" (davanje) i "Spendefreudigkeit" (radost darivanja, širokogru �­ . nost u daru). Od "vjere" do "širokogrudne žrtve" do razvoJ a Je došlo, kako se čini, najprije u imenici, a zatim u glago�u. . Divinizirani pojam srećemo u vedskim tekst�v�ma: t? J � Sraddha, boginja žrtve; zatim, u crkvenoj perspektivi, ter�m b1 označavao "povjerenje" što ga laik ima u brah�an� 1. �Jegovu v moć, a to povjerenje odgovara velikodušnos�i u pnnosenJu zrtve ; Rekli bismo da se tako prelazi iz povjerenJa u bogove na moc žrtve. Za ostalo, Kohler nastavlja s poviješću termina u upani$ad. ,, . . ,, -ama i budističkim tekstovima gdje se javlja poJam VJerovanJa , koji se čuva, i pojam "velikodušja u žrtvi". P �čet�o bi z���enj � , dakle, bilo "postaviti svoje srce", prema staroJ etimologiJI sto J e Kohler želi obnoviti i za koju misli da je može dokazati. poJ-.

movima što ih izvodi iz vedskoga. . što možemo uzeti za izvjesno u tom zaključku? Ostavtmo začas etimologiju, na nju ćemo se vratiti na kraju. Ako sraddha u vedskome znači "vjerovati, imati povjerenja u", ne kaže nam se kako se definira "vjerovanje". Čini se da bi taj pojam u ved­ skom bio sličan pojmu "vjerovanja" u latinskome ili irskome, gdje je on ustaljen od samih početaka; preostajala bi nam tada samo etimologija da nas uputi u njezinu osnovanost . Zapravo, pomoću tekstova, što ih K?�ler isc:pno navo�1,. . . . Lik moguće je na precizniji način okaraktenz1rat1 t�J poJam . srad- ulazi u složenice samo sa -dha, a ne s drugim glagolima, osim jedan put sa kar- (kr-) "činiti". No, srad-ka� djeluje vje �­ tački i nije odveć jasan: u tome se svi sla�u. Os1m to�a, valJa . primijetiti da je glagol sraddha- često u�ll��n za slozemcu s . . , n Jednu, preverbom ili da mu se sastavnice mogu diJe hb, srad a � . dha na drugu stranu. To vjerovanje nije nikada vJerovanJe u n:ku . stvar; to je osobna vjera, stav čovjeka prema Jednom bogu; cak niti odnos čovjeka prema čovjeku, nego čovjeka prema bo�u; sraddha se obraća ponajprije Indri, nacionalnom bogu, he:oJU, čiji pothvati ispunjuju Rig Vedu. Uz yoznati transf:r, svakt pu� . kad neko božanstvo ima određenu sluzbu, tom se bozanstvu ljudi

Davanj e na vjeru i vjerovanj

1 5 8 • Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak

utječu da bi istu tu službu obavili na zemlji; zato je Indra potre­ ban čovjeku kako bi i on sam bio pobjednik u borbi.

(l) Najprije j edan tekst koji pokazuje u koj im se uvjetima vjera polaže u Indru: . . . sn\.ddhitarp te mahata indriy'!iya ddha manye sn'tt teasma adhayi

vffia codasva mahate dhdnaya

R. V . I, 1 04, 6

. . . "uzdali smo se u tvoju veliku lndrinu snagu i upravo zato sam mislio (manye): uzdali smo se u tebe, jurni poput bika da bi os­ vojio veliku nagradu u ovoj borbi". Riječ je o tome da treba odnijeti nagradu u borbi; ne radi se o ratu, nego o pojedinačnom nadmetanju, suparništvu, dvoboju. Bogovi ili zastupnici bogova, svaki ima svoje sljedbenike i stvar samoga boga istodobno je stvar svih onih koji ga podržavaju, jer oni u boga polažu svoju vjeru, u nj se uzdaju. (2) Evo sada jednog odlomka gdje se po prvi, a možda i jedini put javlja pitanje o postanku bogova i sumnja da li ih uopće ima (R. V. II, 1 2, 5) "onaj za kojega se pita 'gdje je? ' strašni (bog) o kojem se kaže ' nema ga ' , on uništava (minati) bogatstva supar­ nika (ari) kao kockar; uzdajte se u njega", s6 arydl;. pufif]r vija

ivfi minati srad asmai dhatta. Riječ je o igri, viteškom turniru, gdje bog, o kojem neki idu toliko daleko da čak i sumnjaju da ga uopće ima, odnosi sve i umanjuje ulog suparnika. Dakle, srad asmai dhatta "vjerujte u njega!". Taj je bog zatočnik koji nosi ljudima nadu i predstavlja nji­ hovu stvar; ljudi mu moraju ojačati moć čineći tu sraddha; po­ laže se, dakle, srad u njega kako bi izvojevao pobjedu u borbi: bog mora opravdati to povjerenje svojim ranijim pothvatima.

e • 1 59

(3)

srat te dadhami "polažem . S tu (X ' 14 7 ' l) ' mJe Na drugom · lo" . Tu J· e . ževno dje . . zmaja i učinio mu .. VJeru u tebe J er si zgazio . . navodi i koj vat th · po iJI ran an a �o J � Jed riječ Indre protiv Vrtre, JU VJeru. svo i vjernika da mu poklon (4)

vini, koj i odgoNasatyas (to su As . . . r " l. mudEvo zaziVa paru bogova ovi lSCJ e ItelJl . cima koj i su bog . varaJ U D'lOSkurima)' blizan se o bis mo pos t'Igli da nam . . . ' 5)·. "zazivamo vas kak racl (X plememk) Im a . o Nas atya, da ovaj ari (su , e enJ· J·er pov se va si b no o v s' vje postići oka� da su. ka ri d tih bo žanskih liječnika . ei s ne VJeruJ e, . . . . J· "drugi" (ari) ' koJ I u nJi h , . lJu ona l Im a d a, dim cl mo po . l osl on cem . od sel e da vjeru i bude lil .

39

'

v

�

�

Ž� : �

(5)

�

� 32_'

1 4) daj e drug� m e�to (VI, , Al i zaš to? - odgovor nam as ; tva ( o napasti on oga ČIJ e Sl . tl lag "koJii će se čovjek usuditi , . u tebe, sradsvoJe blago") . "UzdaJUCl se. za ro, dob za a im te ji "ko oga radu (u nadmetanJU) odlucn dha te, junak se bori da osvoji nag dana."

�

�

v

(6) o u . ,. . vas, o Indra i Agni , moram. . "Zato što rekoh: Izabirucl JI A sura (ko su ojn i žrtveni napita ) . okrša' u osv ojiti somu (op u somu poduprite srad l piJ te Izažet i ite dođ ), ova bog lji ate nepri

� ��

J

(suta)" (I, l 08 , 6).

(7)

· l·tom somom ' ti si za , ddha- l· ISp Indra razveseljen sa sra mona) cumuog čovjeka) uspavao (de dobro Dabh ti-ja (ime nek ri" (VI, 26, 6). "

0

�

•

1 60 • Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak

* *

*

Odgovor na naše "zašto?" - vidi gore (5) - dakle je: zato što bog, koji je primio srad, uzvraća ga vjernicima u obliku potpore u borbi za pobjedu. Tu se uspostavlja, sukladno općim tendencijama vjerskog vokabulara, istovrijednost između apstraktnog čina srad i čina žrtve: postaviti srrad u boga isto je što i prinijeti mu žrtvu, a odatle istovrijednost između srad s jedne strane i s druge yaj- i svih glagola žrtvovanja. Vidi se dakle da nije potrebna ona "velikodušnost" za koju je Kohler mislio da predstavlja ključni semantički moment u razvoju riječi. Kad bismo se usudili predložiti prijevod za srad, bila bi to riječ devotio u etimološkom smislu; dakle, odanost ljudi bogu, prilikom borbe, sraza, suparništva; ta devotio omogućuje pobjedu boga koji je slavodobitnik, a za uzvrat dodjeljuje vjernicima ve­ like prednosti: pobjedu u ljudskim nadmetanjima, ozdravljenje od bolesti itd. "Imati uzdanje, imati povjerenja" znači uložiti svoju vjeru, ali s time da će se dobiti uzvrat. Na isti se način taj pojam definira i u avestičkome: to je čin vjere iskazan prema bogu, ali posebno da bi se postigla njegova pomoć u borbi. Djelo vjerovanja uključuje uvijek sigurnost u uz­ vraćanje; taj se čin uvijek vrši da bi se dobila naknada za ono što je uloženo. Taj ustroj, koji je sličan u dva vjerska konteksta, jamči nam starost pojma. U pitanju je sukob bogova, u koji se ljudi upliću podupirući jednoga ili drugoga. U tom zalaganju ljudi ulažu dio sebe samih, a to ojačava onog od bogova kojega su izabrali; ali, uvijek je uključeno uzdarje; od boga se očekuje da uzvrati. Po svemu sudeći, u tome je temelj laiciziranog pojma povjerenja, vjere, pouzdanja, pa ma kakva se stvar povjeravala. Isti se okvir javlja u svim manifestacijama povjerenja: povje­ riti nešto znači predati drugome iz najrazličitijih pobuda, bez obzira na rizik, nešto što je tvoje, nešto što se ne daje, ali uz si­ gurnost da će ono što si povjerio opet biti tvoje. Isti "meha­ nizam" vrijedi za religijsku vjeru i za vjeru u čovjeka, pa bilo da je u pitanju riječ, obećanje ili novac.

1 Davanje na vjeru i vjerovanj e • 1 6

�oj oj se �crta�a� � Na taj način uranjamo u daleku pretpovijes t enu a, �ozan�ki Il barem osnovne crte: suparništvo među plem � �odu nost� nag l veh � � ljudski zatočnic i, gdje valj a ulagati mn?g? � � . zito VJer ski Izr Je (Igr Ign u eh uspj � . � da bi se osigurala pobj eda ili VJeruje, d� mu se nJ u se da a treb iku jedn Pob ju). igra čin: bogovi v s� u �agradi �re�� povjerava *kred, a na njemu je da ne bude da IZmeđu ljudi l onima koji su mu dali potporu: može se reci bogova postoji jedan "do ut des". . o Je upravo uclšto je to *kred? Daj e li nam analiza, sto sn: .. tvrdi� Ko�ler, �a se nili, za pravo. . da zaključimo, kao što je. mterovon protiv te . nom moramo vrat1t1 na *kred "srce"?· Stari png 1 s udara se �� pretacij e stoje i danas. Oblik *kred ne pod e ne mozv e biti rastom o srca u indoiranskome: jest čudno, ali prave. got h mr· o, s1av. Nasuprot latinskom cor(d), grč. ker, kard: a: : . ! konsoetku zv�cm aspmram srud'ic e, u iranskome imamo na poč v �ome. . . nant: hrd- , hardi u sanskrtu, a z"red u avestlc da m naJmanJe g Kakvo god tumačenje donosili, nema mka iranskome, pren:­ traga bezvučnom grlenom početku riječi u indo . Premva to� e, hk da je takav početak posvuda drug�je potvrđen om za srce. Cak � u za­ *kred ne može se identificirati s Imen �t im k-, nalazimo za padnoj skupini, gdje se taj lik javlja s . poč � mk �a * e.d. "srce" *kerd, *kord, *krd (nulti stupanJ) , all � kr_1 Jedn m� � �oOsim toga postoji - a to mi se čini još važmJI. na pitanJa O kojOJ Se tevskoća U vezi sa značenjem, a to je ona stra :dstavl'Ja " srce"?. u. najmanje govori. Što u indoeuropskome pr . covjeka �aca �e P�l­ prvom redu komad iznutrice kao takav: srce . · CaJ om redu, srce je sjedište određenog v�roja OSje � ma . U drug . . . . v ' tao Homera dobro zna da u srcu leZI hrabrost, ml­ Onaj kOJI Je Cl . st. s �av. glago� srud'zsao; tu se iskazuju neke emocije , pa odatle l " srudžce, ruskl serdce . ' srce ). ti ruski serdit ' "srditi" (st. slav. iste predodžb e: u latl���om.e It�eničke se izvedenice vezuju zacon cordi� , ve-cors "k�Jl Je Sl­ se-cars, con-cars i apstraktni kao ca recordor �pet na sao s uma" ' a isto tako i glagolska izvedem . , . v osjecaja, strastl ' a neiste sjed n, orga o sam je Srce ti". uze et pam kad i sjećanja, ali ništa više. v •

v

.

A

•

-

.

v

v

i i indoeuropskih institucija - I. svezak

1 62 • R ječ

Ono čega nema niti u jednom starom indoeuropskom jeziku jest analitički izričaj "*staviti srce u nekoga". Za onoga tko je vičan frazeologiji, stilu i načinu mišljenja kod starih pisaca, to bi bio izraz jednako čudan kao da se kazalo "staviti jetra u nekoga"; u tom pogledu između srca i imena bilo kojeg drugog organa nema nikakve razlike. Samo iluzija rođena iz modernih metafora mogla j e učiniti da se pomisli na indoeuropski izričaj kao "po­ staviti srce u koga". Uzalud bismo tražili i najmanji trag takve lokucije u starim tekstovima. Prema tome, takvu interpretaciju moramo definitivno odbaciti. Nažalost, ne vidimo ništa preciz­ nijega čime bismo je mogli zamijeniti; *kred je i dalje nejasno; pojavljuje se samo u toj vezi, i to nikada kao neovisna riječ. I s etimologijskog motrišta *kred je potpuno usamljeno. Zato možemo predložiti samo jedno nagađanje: *kred bi bio neka vrsta "zaloga", "ono o što se igra"; nešto materijalno, ali što uključuje i vlastiti osjećaj , pojam što ga ima svaki čovj ek, pojam ispunjen magičnom moći što ga polažemo u više biće. Nema nade da će se taj termin točnije definirati, ali možemo barem odrediti kontekst u kojem je rođen taj odnos koji se uspostavlja najprije između ljudi i bogova, da bi se zatim ostvario između ljudi .

1 6.

poglavlje

Po su diti kome, po suditi od

koga i dug

osi � art�ol���: od mišljenja što gje� izn - Protivno kor e se a p�r-, ovd -po �� kad razlikuje dva ke) ijen koj ima e od ce dem iranske (i armens kle iJe.zvearmensko p::.�; _ :o do­ vrlo gu . . , ' "nairansko *prtu-, oda

Sažetak

. no� Je. d'mom osnovnom vnJednoseu a bro po�e�a"tl. ,� Jedsvo stite osobe ili vlastit Jim,,�zetl. � od vla doknadltl n�cim se par an­ ir žiti pribli može an" Jedna ' rav dobra". Latmsko -. par skom. jučuJe. da smo nes'toa debere "dug ovati" ne ukl U latmskome nički izraz pecunii i ne mora�� dati� Tehem primili od ono.ga ko : o kretanje, dat smj acuje dv mutua, naprotiV, tocno ozn ata. kam . . bez . ca, Pr lmltI' određenog iznosa nov leihv- <1. e. *l ez.kw (usp gre, e · sužavanje U ·g�r a dob· no � � ::�t�� j: značenja "posudi�i" �ezano isto lezf g gl� toj anJ em Jed�og d�Je�?dug poJmo! "is pražnjenosstitt"i"i sNpos a, van aea ozn za otiv apr " g mo , ito) ćen (op i" n gl�gol za '.'d;go�ma� keltskoga. g���.Jci'.���7, �r::j �� rao Je Jamacno posuditi neki drugi"term očiđivanja" koj i jejeda I sto tako u gotsko:fr�đ��k;��;�� a �osu n �ojma: ličita gledno veoma neosuđ.lvanJ. e' k o osobva. srazorazum a drugi kao tradicionalni, po te, ,st �Je profe�:o:alna djelatnost. Slič­ posuđivanje uz kam�l u grc�kome. , ) n�J. na se. pojava zap. aža praestare (> franc. preter lat e · d d a N ��� ������1�i:i\:S�lat�� na raspolaganje, što nije uklJUr z �ivalo ni povrat, a, još manje, kamate. ·

·

IZ

� ::� ����� � � �

li - � o azati kako su se uspostavi . Cilj je ovog poglavlj a pok r me latins me ; g�ts ' u nekoliko jezi a: i� nsko , , z am". ' P . . odnose na dug tehmc'kl t e im koJ l se m opće� itijih te�ma nje . ova lik raz i m nje ava šlo suž J o a predodžbi . Srest cem o su potekle iz drugog red oje i r

�

: � � � �r:

�

�?

'

Pos udi ti kome, pos udi ti od

1 64 • Riječi indoeuropskih institucija - l. svezak

i�ak, o �im posebni oznaka proisteklih iz razvoja pojedinih je­ Zika, s J � dne strane Je ��� termin vrlo velike općenitosti, i s druge tvorbem p�stupak, koJI Je zajednički skupini riječi koje se odno­ se na te poJmove.

�

"DUG" U IRANSKOME

Na istočnom dijelu indoeuropskoga srećemo čitav niz iranskih . ?bhka do danas n�dovolj�o razjašnjenih, koji se unutar samog Irans�oga nedo:olJnO razlikuju. Riječ je o izvedenicama koje se vezUJU uz avestički korijen par-. �azlikov�n e riječi ��j � o tom korijenu ovise nije jasno protu. m a�e?o u rJeC�Iku koJI Je danas najmjerodavniji. Mislimo na . . rJecmk Altlramsches Worterbuch što ga je napisao Chr. Barhto­ l�mae. Stoga mora�� pristupiti raščlambi koja bi nam omogu­ . , cila da svrstamo nJeCI koje se nalaze u većem broju članaka : Bartholomae doista razlikuje dva korijena: l . par- "iz·Je dnaci v·f" 1 1 . · . . . 2 . par- " osudI fI " . pr�ma moJem mtslJenJU v valja udružiti oblike .. . . �OJI o�Is� o Jednom I drugom, kako bismo uspjeli rekonstruirati . . . v U dvama Jednu Jedmstvenu obitelj : ti su oblici dij elom I· den tlClll . evl ancim� Bar� olomaeova rječnika. Uzeti su najčešće u pasivu: tako �a �?ete Ima prezent koji je zajednički jednom i drugom par-: bt ti nadoknađen" ili "biti osuđen". �aves � �erno primjer koji će nam pokazati kontekst u kojem . . . · se h oblici poiavlJ UJ·u Izvedemca a-paratl, s preverbom J su�ksom na -ti, ?oja:ljuje se u ovom odlomku u neposredn sus� ed��v� s mediJ almm participom istog korijena piiramna-: "tak­ . va Je Cl �a, takva Je aparati za vjernika koji se kaje (piiramniii)" . _ (Vtdevdat 8, l 07). pstrak�no �parati dol��i uz čiBii "ispaštanje, pokora"; obje .. . n� eci ozna:avaJ � zado:olJstmu kojom se oprašta grijeh protiv VJ ��e . Isto aparatl nalazimo s istim značenjem uz yaoždiiBra- čin kOJim se obr��o pročišćava netko ili nešto što je okaljan�, pa prema tome niJe podobno vjerskoj uporabi. Druge dvi� e zv�denice rabljene su poglavito u kodeksu čisto­ ,ce zvanom Vtdevdat: paraBii "tjelesna kazna, globa", nešto što je . dano kao naknada, Izravnanje zlodjela"; negativan pridjev

!

.

.;

!

��

kog a i dug

•

1 65

piv", koj i se može nadoknaditi, neisku aniipar;;JBa "koji se ne dje lo" . odnosi na šyaoBna- "čin, gi korijen ika koj i su svrstani uz dru obl o Ev o sad a nekolik dnih. To tho pre smiju biti odijeljeni od par-, ali koj i zapravo ne neutruma ti u Videvdat: polazeći od su juridički termini vrlo čes vidjel i u pri­ ora" (koje smo maločas pok je, ljen kup "is a r;;JB pa p;;Jrato-tanu, je složenica tanu-par;;J Ba, djevu anap;;JraBa ), tvorena fičkim va­ a oblika razlikuju samo gra pašo-tanu (ta se dva potonj ži za iskup­ je tijelo (tanu) osuđeno, slu riranjem) , doslovno "čije vi za neka kri i označava sve one koj i su ljenje" , a to je pridje v koj ice darazano­ stično povezivanje složen zlodjela. Vrlo je karakteri ra- "dug" u je teško" s imenicom pa -paraBa- "čije je iskupljen odgonet­ rječnik dopušta da ovdje istom izričaju. Avestički nam vjere gdj e se i su podijeljeni između nemo skup poj mova koj gospodar­ oru" ili na "nadoknadu" u odnose na "iskupljenje, pok čenjem ar­ vrđuje neizravnim svj edo skim odnosima. To nam pot a uzimao m razobljima svog razvoj menski jezik, koj i je u svi obzir velike skoga. Ako uzmemo u znatan broj riječi iz iran im razdob­ a iranskoga u nekim njegov praznine našeg poznavanj ovoljno po­ aže da rekonstruiramo ned ljima, armenski nam pom e. obitelj i riječi u iranskom znate ili slabo zastupljene partlf Raspolažemo armenskim To je upravo slučaj ovdje. riječima), i je normalan u apstraktnim "dug" (s pluralnim If, koj a u iran­ nat -u, koj a inače nij e poz genitiv partucc, osnova na rije či: a­ dviju tvorbi apstraktnih skome. Tu imamo opreku armenskom oblika na -ti i na -tu. U -parati i prtu, to jest dva ra, upravo u" općenito, ono što se mo partlC "dug" znači i "obvez rt e in} , shall. Odatle izrazi kao pa kao njem. Schuld i engl. duguje m, meni", to jes t "moram, doslovce "ima dug, obveza pa bil o da je e-ce part in} "ne moram"), im am obvezu" (negativno om -akan, dugu. S veo ma čes tim sufiks riječ o moralnoj obvezi ili i se može koj , rtakan "koji je dužan" iz part se izvodi pridjev pa č još više partakan e. Zatim je rije upotrijebiti i kao predikat, člana iranske icama u kojima su dva žen slo u je čen zna ila suz an sudu"; i a dug ili obvezu; podlož tvorbe : partavor "koji im a dug". Po žnik", doslovce "koji čuv navlastito part-a-pan "du je je ter opozitni termin partater (gd uzoru na partapan nastaje

1 66

•

Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak

:r�ensk� ;,iječ

�

�

za "gosp dar"), oslovno "gospodar duga", tj . VJerovmk . Odatle nastaJU nove Izvedenice; u prvom redu gla­ gol partim "dužan sam, obvezan sam da"; zatim jedan tehnički te in koji j e jamačno preuzet iz iranskoga, složenica partbašxi, . a nJezma uporaba pojašnjava tvorbu. Na armenskome se kaže "dati svoj e imanje u partbašxi drugome": to jest "namiriti du­ ove nekoga drugoga". Ta složenica *prtu-baxšya (što j e iranski Izvorno za armensku posuđenicu) značit će, dakle, "namirenje duga", a to je tehnički izraz iz juridičkog vokabulara. Sve u svemu, raspolažemo važnom skupinom oblika. Osim toga, valja obratiti pozornost na karakteristične sufikse tih ter­ mi a. Riječ za "dug" *prtu doslovno se određuje kao "stvar koju val nado aditi", a odatle "dug" općenito. Na tu nas interpre­ t CIJU navodi sufiks -tu, koji iskazuje stav ili mogućnost. Napro­ tiv, sa sufiksom -ti avestička izvedenica iip;;Jr;;Jti nosi očekivano značenj e "stvarna nadoknada", a zatim (to je utvrđeni smisao) "kazna, iskupljenj e", dakle "stvarno namireni dug", a to je nešto drugo nego *prtu- "dug", kao nešto što se mora namiriti. Poj m iskazan sa par- u iranskome mnogo j e širi od našeg . po n a ,d ga": to je sve ono što radi iskupljenja mora učiniti onaj . koJI Je knv za n o zlodjelo. Kad smo sve to razmotrili, postoj i . samo Jedan konjen par- "nadoknaditi nečim svoj im, svoj om oso m ili s ojim i manj em" i to nam j e dovoljno za tumačenje . leksicke skupme koju smo podrobno pretražili. �al zimo nešt što tome odgovara i izvan iranskoga (korij en, . koliko Ja znam, mJe poznat u indijskome): to je latinski pridjev par, paris koji iskazuje izjednačenost ili jednakost. U latinskome nema primarnog glagolskog korijena: paro, comparo izvedenice su pridjeva par. U umbrijskome pars (lat. par također je samo imenički oblik. Zna enje opravdava takvo povezivanje: u tome imamo jedan od preži taka koji latinski jezik približavaju istočnoj skupini indo­ eu opskih je ika, a veza je to poučljivija zato što nam ukazuje na zacetak tehničkog razvoja koji je ostvario samo u iranskome i koji je tu proizveo pojam "duga". Ti su se juridički termini uspostavili polazeći u najvećoj mjeri od vjerskih pojmova.

�

�

� ��

�

��

�

�

��

�

��

�

�

�

)

�

�

�

Posuditi kome, posuditi od koga i dug

•

1 67

Valj a s posebnom pomnjom razlikovati homofonije. Ta sku­ pina latinskih i iranskih oblika neovisna j e oblicima što smo ih već ispitali u vezi s pojmom "prodati", a koji potječu iz korijena istog oblika: perao, eperasa, piprasko. Kao što smo vidj eli, izraz za "prodati" rekonstruira se u samom grčkome kao "premj estiti, odnijeti u tuđinu". To, dakle, nije nikako "izjednačiti, nadokna­ diti", pa ta dva korijena *per- nemaju ništa zajedničkoga ni u značenju ni u svojoj dijalektalnoj raspodjeli. "DUG" I "ZAJAM" U LATINSKOME

Značenj e latinskoga debeo "dužan biti" čini se da je rezultat slaganja de + habeo. To nikako ne podliježe sumnji, j er j e per­ fekt u arhaj skom latinskome dehibul (primj erice kod Plauta). Što znači debeo? Najčešća interpretacij a je "imati nešto (što smo do­ bili) od nekoga": to je vrlo jednostavno, možda i odveć jedno­ stavno, j er odmah iskrsava poteškoća: ne možemo protumačiti konstrukciju s dativom, debere aliquis alicui. U latinskome, protivno od onoga što nam se može činiti, de­ bere nije pravi izraz za "dugovati" u smislu "imati dug". Teh­ nička i juridička oznaka za "dug" je aes alienum, kad se hoće reći "imati dugova, isplatiti dug, dospj eti u zatvor zbog dugova". Debere u smislu "imati dugova" vrlo je rijetko: to je samo izve­ dena uporaba. Značenje debere je drugačije, iako se prevodi i s "dugovati" . Može se "dugovati" nešto, a da to nismo od nekoga posudili: ta­ ko, na primj er, najamnina za kuću koju "dugujemo", iako ne predstavlja vraćanje posuđenog iznosa. Zbog svoje izvedbe i konstrukcije debeo se mora interpretirati prema vrijednosti što je ima od prefiksa de, i to "uzet od": dakle, "imati (habere nešto što je uzeto od (de) nekoga". Ta doslovna interpretacija odgovara j ednoj stvarnoj uporabi: debeo se upotrebljava u okolnostima u kojima se mora dati nešto što pripada nekome, a što sami držimo, a da to nismo doslovce posudili; debere znači imati nešto što je uzeto od imanj a ili prava nekog drugoga. Uzima se debere, primjerice, za "dugovati plaću voj nicima", kad se govori o vođi, ili kad se radi o opskrbi nekog grada žitom . Obveza davanja proistječe samo iz činj enice što

)

1 68 • Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak

imamo nešto što pripada nekom drugom. Eto zašto debeo nije u starije vrijeme prava oznaka za "dug". Naprotiv, postoji uska veza između "duga", "posudbe" i "zaj­ ma" što se naziva mutua pecunia; zato se za "platiti dug" kaže mutuam pecuniam soluere. Pridjev mutuus određuje odnos koji karakterizira "zajam". I tvorba i etimologija su mu jasne. Premda glagol muta nije preuzeo tu tehničku vrijednost, njegov odnos sa mutuus i više je nego siguran. Osim toga, spomenut ćemo i munus i tako se opet sresti s velikom obitelji indoeuropskih rije­ či, koj a, uz različite sufikse, označava pojam "uzajamnosti, reci­ pročnosti" (v. 7. poglavlj e) . Pridjev mutuus istodobno znači "po­ zajmiti kome" i "pozajmiti od koga", već prema načinu na koji je izraz određen. Uvijek se radi o novcu (pecunia) koji se vraća u onom iznosu kako je primljen. Pozajmiti kome ili od koga dva su aspekta iste radnje kao i predujam ili vraćanje nekog iznosa, i to bez kamata. Za zajam s kamatama postoji druga riječ,fenus. Značenjski odnos između muta, koje se prevodi s "promije­ niti", i mutuus uspostavlja se kroz "zamjenu". Muta znači nešto promijeniti (npr. odijelo) za nešto što jednako vrijedi. To je, dak­ le, zamjenjivanje: umjesto dane ili prepuštene stvari nalazimo nešto što je jednako. Predmet koji služi za određenje ostaje isti: mutare uestem , patriam, regionem, znači nadomjestiti odijelo, domovinu, kraj drugim odijelom, domovinom, krajem. Isto tako, mu tuus kvalificira ono što će se zamijeniti nečim jednakim. Vid­ ljiva je veza s munus, koji se, premda se povezao s drugim pojmovima, povezuje s istom predodžbom. Korijen je indoeu­ ropsko *mei, koje znači "razmjena", a dao je u indoiranskome mitra, ime jednog boga i "ugovor". Već smo gore vidjeli pri­ djeve av. miBwara, sskr. mithuna, gdje nalazimo t, korijenski su­ fiks u miituus. Značenje je "uzajaman, recipročan, koji čini par, koji tvori razmjenu" . No, značenj e za munus, koje je neobično složeno, razvija se u dvije skupine pojmova, koje smo već vidjeli, a označavaju s jedne strane "dar, nagradu", a s druge "dužnost, položaj u služ­ bi". Svi su ti pojmovi uzajamne vrijednosti i podrazumijevaju primanje čega i obvezu uzvrata. Time se objašnj ava istovremeno i značenje "službeni položaj , službena funkcija" i "nagrada, čast

Posuditi kome, posuditi od koga i dug • 1 69

iskazana kome", jer se radi upravo o "javnoj službi", tj. o službi povjerenoj nekome, ali uvijek uz obvezu. "Dar, nagrada" i "ob­ veza" tako postaju jedno. "ZAJAM" I "DUG" U GERMANSKOME

Sada ćemo razmotriti isti pojam u germanskim jezicima. Izrazi su potpuno različiti : got. leihvan "pozaj miti", st. v. njem. llhan, st. islandski lan; danas je to u engl. loan, njem. leihen itd. Značenje je stalno i dobro potvrđeno već u starom germanskome. Neizravan dokaz je i to što su ti termini prešli u slavenske jezike: st. sl. lixva prevodi t6kos ('toKoc;) "dobit, novčani interes, cijena", a riječ je sveslavenska. , Te riječi pripadaju obitelji grč . leipo (AEtrtffi ), lat. linquo "pu­ stiti, ostaviti". Vrlo rana specij alizacija značenja tog glagola, čije je značenje ("ostaviti, pustiti") općenito u indoeuropskome, pred­ stavlja nam problem. Moramo pronaći uvjete u kojima je do tog sužavanja značenja došlo, a ono nije općenito. Tako u indoiran­ skome rik- i u armenskome llfanem (prezent s nazalom) znače samo "pustiti" ili "ostati". S ovim neobičnim razvojem značenja bavio se A. Meillee i istaknuo da nije dovoljno tumačiti "posu­ diti" s "prepustiti nešto nekome". Problem je upravo u tome da doznamo kako se termin suzio, specijalizirao. Meillet je primijetio da od istog korijena *rik- u indoiran­ skome imamo izvedenice sskr. reknas i av. raexnah-, i to obje za "nasljedstvo, baština" i uz točno podudaranje. Ti indoiranski imenički likovi okarakterizirani sufiksom -nes podsjećaju na germanske imeničke likove kao što je lehan. Dakle, polazeći od značenja koje je zadobio lehan, tj . "zajam", i germanski bi se glagol bio suzio na značenje "pozajmiti". Taj korijen *leikw, koji se prevodi s "pustiti" ili "ostati", već prema tome da li glagol ima ili nema objekta, zapravo znači: "ostati bez, manjkati, ne biti na mjestu gdje bi morao biti". Ho­ merski perfekt teloipa ne znači "ostavio sam" kao lat. reliqui, prijelazni perfekt, nego "ja sam u manjku", neprijelazni perfe�, unatoč njegovoj konstrukciji koja može biti i aktivna: leloipos 1

Memoires de la Societć de linguistique de Paris, XV.

1 70

•

Riječi indoeuropskih institucija - l. svezak

znači "koji nedostaje, manjka". Definicija, koja je redovito da­ vana, odveć se poistovj ećivala sa značenj em grčke i latinske riječi; sskr. rik- znači "biti bez, biti lišen, prazan"; s glagolskim pridjevom imamo složenice rikta-paf}i, rikta-hasta "(stati pred koga) praznih ruku". Valja navesti i izričaj riktf kr (usp. lat. mul­ ti, tueri facio) "isprazniti", "napustiti" kao i pridjev reku- "pra­ zan, pust". Te su nam činjenice potvrđene i u avestičkome, koji ima izraze istog značenja: kauzativni prezent na -aya- raečaya "uči­ niti da se što isprazni", doslovno "učiniti da se (voda) povuče". Značenje za rik- bit će, dakle, "isprazniti, ostaviti nešto praznim od svoje prisutnosti", ali ne "ostati". Imenička izvedenica reknas označava "nasljedstvo, baštinu", ali ne kao stvar koja se "pušta", nego kao ispražnjeno imanje, koje je ostalo prazno (to jest bez svojega vlasnika). Meillet je s pravom podcrtao tvorbe na -nas, čak i u manus, te nekoliko riječi koje se odnose na oblike vlasništva, kao sskr. apnas "dobro, imetak", gdje se ap- možda može usporediti s ops u latinskome. Sskr. dravif}as, koje je izvedeno iz druge osnove, ima isto značenje "pokretno dobro, imetak". Upravo ovdje valja navesti lat. fenus "zajam na kamate", gdje fi- očigledno pripada skupini ficundus, filix, fimina, što su riječi veoma različita zna­ čenja, ali imaju zajedničku osnovu fi-, koja odgovara grčkom SY]-, čije je prvo značenje "plodnost, blagostanje". Tako fenus doziva istu sliku kao i grč. t6kos: korist, interes je kao začet novcem. Može se čak utvrditi dodatan uvjet koji je omogućio takvu specijalizaciju: za "pustiti, ostaviti" gotski je imao !etan (engl. to let, njem. fassen) s vrlo velikim brojem uporaba: osta­ viti siroče, pustiti nekoga da otiđe, ostaviti novac; i već je tada leihv- bilo raspoloživa za posebno značenje. I u vedskome nalazimo začetak specijalizirane uporabe: rik­ "povući se, ostaviti, napustiti što" katkad se konstruira s imenom objekta u akuzativu i instrumentalu, da bi se reklo "napustiti po­ sjed nečega za određenu cijenu", zatim "prepustiti za novac", "prodati". Naravno, to nije "posuditi", ali se vidi da je rik- mo­ gao označavati neke transakcije.

Posuditi kome, posuditi od koga i dug

•

171

Izraz za "pozajmiti od koga" i za "pozajmiti kome" pred­ stavljen je s engl. borrow, njem. borgen "uzaj miti" i s odgova­ rajućim likovima u drugim germanskim jezicima. To je denomi­ nativni prezent izveden iz borg, zapravo "sigurnost, j amstvo" - u apofonijskom odnosu s gotskim glagolom bairgan "čuvati, saču­ vati". Prijelaz se vidi u st. saksonskom: borgjan znači "čuvati, štititi", zatim "jamčiti", a odatle "pozajmiti" i simetrično "dati j amstvo" i odatle "pozajmiti od koga". Može se zamisliti paralelizam "pozaj miti kome l pozajmiti od koga", jer u germanskome glagol borgen iskazuje oba pojma. Čak i u gotskome, u kojem postoje različiti termini, odnos je oči­ gledan: "pozajmiti kome" se izražava s "ostaviti, pustiti", a "po­ suditi od koga" s "čuvati". Č ak nije nužno raspolagati tom lek­ sičkom razlikovnošću: emprunter se u st. franc. govorilo za "po­ suditi kome" i za "posuditi od koga". Taj se odnos potvrđuje s grčkim tehničkim terminom danas (8avoc;) "uz kamate posuđen novac" Uoš jedna izvedenica sa sufiksom -nes!), odakle je prezent daneizo "posuditi". Igrom ak­ tiva i medija taj glagol sam izražava par "pozajmiti kome l po­ zajmiti od koga". Međutim, do danas nema zadovoljavajuće eti­ mologij e za danas. Ako se pouzdamo u glasu: 8avac; f.lC:p{8ac;, staro bi značenje bilo "dio": tada bi valjalo uzeti da je danas izvedenica na -nes (neutrum) iz korijena dateomai (8aTEOf.lat) "dijeliti", koje se može usporediti s glagolskim pridjevom u sanskrtu dina "podijeljen". Poteškoća je u tome kako objasniti da bi "podijeljen" moglo voditi prema "pozajmiti kome l pozajmiti od". Tumačenje bismo mogli naći u jednom odnosu o kojem će niže, u istom ovom poglavlju, biti riječi. ·

Za "dugovati" gotski ima glagol skulan, općeg i specijaliziranog značenja, materijalna i moralna obveza. Taj glagol istodobno prevodi opheilo u značenju "biti dužnik" i isti glagol opheilo, koji u grčkom jeziku Evanđelja služi za "imati obvezu, postaviti sebi moralno pravilo"; skulan se rabi i da se prevede mello, što je jedan od načina prevođenja futura: "moram" s infinitivom. Parti­ cip prošli skulds sa "biti" tvori perifrastički izraz s infinitivom aktivnim da bi se izrazio pojam obveze, dužnosti u pasivu, jer u

1 72

•

Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak

gotskome nema pasivnog infinitiva. Valja, dakle, konstruirati in­ finitiv s pasivnim oblikom pomoćnog glagola: "on mora biti zvan" izražava se doslovce: "on je moran zvati"; isti glagol ima i bezličnu uporabu u srednjem rodu slat!d ist, koje prevodi exesti, def "moguće je, potrebno je". Imenica skuta "dužnik" konstruira se bilo s imeničkim obli­ kom bilo s infinitivom. Označava onoga koji "duguje" novac, koji je podložan nekoj obvezi, eventualno i kazni, a odatle pod­ ložan suđenju, tuženik u kaznenim stvarima (usp. njem. schul­ dig). U slučaju novčanog duga imamo poseban izraz: dulgis skulans što prevodi plural khreopheiletai (xpw
Posuditi kome, posuditi od koga i dug • 1 73

No, problem je j oš zamršeniji. Izravnom analizom jednog važ­ nog teksta pokušat ćemo vidjeti kako se gotski prevoditelj po­ naša u jednom posebnom slučaju. Riječ je o paraboli o minama, Luka XIX, 1 2-26. Suočivši se ustaljenim grčkim terminom mna "mina", čini se da gotski izabire više jednoznačnica i da se njima služi bez nekog reda. Neki čovjek ide u daleku zemlju i povje­ rava deset mina desetorici svojih slugu i reče im "Trgujte time dok se ja vratim". Luka XIX, 1 3 : Pozva deset svojih slugu, dade im deset mina (mna) - taihun dai/os i reče im: učinite da se oplodi (grč. pragmateuein "učiniti neki posao s novcem") ovaj novac. Gotski uzima imperativ kaupop (njem. kaufen) "kupiti", ali istodobno i "poslovati s novcem". Za trgovinu i špekulaciju s novcem nema u gotskome drugog izraza nego samo kaupon, koje je zapravo posuđenica iz latinskog caupo. Luka XIX, 1 5 . Vrativši se, zapovijedi da mu dozovu sluge "kojima bijaše dao novac" dok se on ne povrati : oic; if8roKE "CO apy{Jptov: "novac", arglirion, prevedeno je sa silubr. Luka XIX, 1 6, "prvi pristupi: Gospodaru, tvoj a mina donese deset mina" skatts peins gawaurhta taihun skattans. Ovaj put nalazimo skatts na mjestu dai/os za "mina". Jednako u Luka XIX, 1 8, "dođe drugi te reče: Gospodaru, tvoja mina donese pet mina". Opet nalazimo skatts i akuzativ množine skattans. Luka XIX, 20, treći mu reče: "Gospodaru, evo tvoje mine, zavezao sam je i čuvao u rupcu"; ovdje opet skatts. Luka XIX, 23 , Gospodar odvrati: "Zašto nisi moj novac dao u mjenjačnicu?", a gotski prevodi novac sa silubr (kao i gore), a mjenjačnica l banka (grč. trapeza) s "mjenjač": skattja, što je vršitelj radnje izvedeno od skatts. Luka XIX, 24, Gospodar nastavlja, obraćajući se prisutnima: "oduzmite mu minu i dajte je onomu koji ih ima deset!". Sada se mina prevodi sa skatt, ali deset mina sa taihun dai/os. Termin se dakle mijenj a kad se od j ednine prijeđe na množinu. Luka XIX, 25, ostali prosvjeduju: "Gospodaru, on već ima deset mina" habaip taihun dailos. -

1 74

•

Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak

Posuditi kome, posuditi od koga i dug

Tako vidimo da, već prema odlomcima, gotski ima jednu riječ za "novac": silubr, ali rabi dvije riječi "mina": skatts i dai/a. Osim toga, gotski raspolaže za "novac", kovinu (argzirion) ili monetu (khr�mata) još jednim terminom: faihu (v. gore I. 4 . poglavlje). Ustanovili smo dakle četiri mogućnosti: novac

{

si!ubr mina faihu

{

skatts dai/a

Čemu duguj emo to jedinstveno variranje u jednom području gdje bi se reklo da gotski nema osobito razvijen vokabular? Pogledajmo najprije riječi za novac: silubr je strana riječ ko­ joj je nemoguće utvrditi postanje. Ograničena je na indoeuropski sjeveru i sjeveroistoku: germanski, baltički i slavenski. Baltičke fonne nisu homogene: st. pruski siraplis, lit. sidfibras, let. sid­ rabs, nasuprot st. slav. srebro. Od jednog do drugog od tih jezika oblici ne odgovaraju jedan drugome. Variranja su takva i tako malo pravilna da nas navode da pretpostavimo zajedničko po­ suđivanje čiji nam je izvor nepoznat. Riječ vjerojatno označava srebro, kovinu, a ne kovani novac. U drugim indoeuropskim jezicima "srebro" se označava prasta­ rom riječju koja znači "bijel, sjajan". To nam potvrđuje grčko argurion i drugi odgovarajući termini . Grčko argzirion "srebro" označava i kovinu i novac. Gotskome svojstveno fa ihu odgovara lat. pecus; ne označava "stoku, blago", nego "imanje", a posebno "novac". Ulazi u čitav niz složenica sa značenjem "novac": phi­ Iarguros "pohlepan za novcem, škrt" prevedeno je faihu-friks "želj an faihu-a", usp. i faihu-gairns "koji voli novac", faihu-ga ­ waurki "dobit od novca", gdje drugi član pripada glagolu ga­ waurkjan "proizvesti radom", čiji smo preterit već gore vidjeli (Luka XIX, 1 6) . Imamo dva termina uzeta z a mna. Jedan je skatts (njem. Schatz "blago"), a riječ nema odgovarajuće forme izvan german­ skoga; prevodi mna i isto tako denarion (811wxpwv) "denar", unatoč bitnoj razlici u vrijednosti između dviju kovanica, te općenitije argziria, argzirion. No, iz te raznolikosti proishodi da skatts ne pretpostavlja točnu definiciju novca, nego prevodi raz­ ličite vrijednosti. Iz skatts je izvedena imenica muškog roda

•

1 75

skattja "mjenjač novca". To je riječ koju je gotski prevoditelj izabrao za grč. trapeza "banka". Posve je drugačije s drugom riječi dai/a: navedeno je mjesto j edino gdj e se javlja s tim značenjem, a ono je moralo biti naj­ češće. Pripada zajedničkom germanskome. Osim daila ili dai/s (njem. Teil), gotski pozna i dai/jan "teilen" - s preverbima af-, dis-, ga- , koji određuju značenje: podijeliti, raspodijeliti, razdi­ jeliti. U drugom jednom odlomku dai/a prevodi grč. metokh� (JlETOX�) "učešće", ali u ovom nizu primjera prevodi mna. Gospodar podijeli slugama deset mina (dai/os). Zatim jedna mina donese deset mina (uvijek skatts). Najzad, uzima minu (skatts) da bi je dao onome koji ima deset mina (sada opet dai­ los). Čini se da se dva termina naizmjenično upotrebljavaju. Tu se javlja hotimična protivnost: dai/a, koje drugdje znači metokh� "udio", ovdje je "dio" ukupnog iznosa, koji je bio isto tako podijeljen na početku pripovijedanja; ali to je i "dio" istog iznosa do kojega je vješti špekulant došao . No, skatts označava novčanu jedinicu s njezinom pravom vrijednošću. To nam nalaže izbor: s jedne je strane novčani znak, brojen u različnim jedini­ cama; s druge je strane "dio", bilo da je učinak nekog dijeljenja, bilo kao umnožak nakon "interesa" . Takvo gledanje kao da nam objašnjava prevoditeljev izbor između naziva. Ovdje nam se valja vratiti analizi koju smo ostavili nedovrše­ nom. Gotski - ali i germanski - glagol za "pozajmiti" je leihvan, njem. leihen, engl. loan, iz korijena koji je u grčkome leipo, lat. linquo. Na jedinstven način glagol u germanskome preuzima značenje "pozajmiti", dok posvuda drugdje znači "ostaviti" ili "ostati" . Kako je taj opći pojam "ostaviti" mogao biti uzet za ideju "pozaj miti"? Ovdje moramo istaknuti dvije činjenice koje se ud­ ružuju i međusobno rasvjetljavaju. Prema Tacitovu svjedočenju: (apud Germanos) fenus agitare et in usuras extendere ignotum (Germania 26) "(Germani) ne znaju za lihvarenje i za pozajmljivanje novca". Doduše, Tacit da­ je o Germanima prilično idealiziranu sliku, no, on nije tu crtu iz­ mislio: Germani ne poznaju fenus, pozajmljivanje uz kamate.

1 76 • Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak

Općenito uzevši, "pozajmiti" se u gotskome određuje na dva na­ čina: l ) "ostavlja se" nekome korištenje nečega što vam pripada, to je leihvan, koje se primjenjuje na bilo koju stvar (Matej V, 42; Luka VI, 34-35) osim na novac: i u tome je razlika; 2) pozajmlj ivanje novca sastoji se u tome da novac povjerava­ te kako bi vam to donijelo dobitak; taj pojam zacijelo nije star; kako gotski ne raspolaže uvedenim terminom, on stvara kaupjan "spekulirati, računati". Prema svemu sudeći, u tom se društvu novac nije pozajmlji­ vao: samo se profesionalci bave pozajmljivanjem. Ako pogledamo u prošlost, druga nam jedna činjenica može biti od koristi: grč. dcinos tehnički je termin za zajam uz kamate; odatle daneizo "novac davati na kamate", daneizomai "uzimati na kamate", daneisds "dužnik". Već smo ukazali na etimologij­ sku vezu dcinos sa daio, dateomai "dijeliti". Grčki se termin tumači sa meros "dio"; dcinos je neutrum na -nes istog tipa kao Jenus, pignus, koji pripadaju vokabularu društvenih transakcija. Ali kako povezati "zajam uz kamate" s pojmom "dijeliti"? U grčkome bi to mogao biti isti odnos kao u gotskome sa dai/a, dai/s koji prevode meros, meris, metokhe itd. Jamačno su sa da­ nos označavali "udio, participaciju" ili "dio" što ga profesional­ nom novčaru donosi operacija zamjene ili zajma. I tako su pojam zajma na kamate, tražbina, dug dobili u got­ skome dvije različite kategorije termina već prema tome radi li se o profesionalnoj aktivnosti ili osobnoj transakciji. Odatle tako različiti izrazi kao du/gis skulan naspram dai/a. I u grčkome imamo općenit glagol kao opheilo, koji vrijedi bilo za dug u novcu ili za moralnu obvezu. No, kad je u pitanj� dug u novcu, nastupa specifikacija pomoću izvedenica od khre: khremata, usp. khreopheiletes ili pomoću neke druge riječi kao t6kos, kamate u pravom smislu. Naprotiv, danas, daneizo ozna­ čava samo zajam uz kamate i to prema utvrđenim modalitetima. "POZAJMITI" U LATINSKOME

Na kraju ćemo razmotriti posljednji glagol koji je tvoren u latin­ skome i koji j e prešao u francuski. To je lat. praestare, a zbog

Posuditi kome, posuditi od koga i dug • 1 77

širine njegove uporabe ostaj e nam da mu odredimo točno znače­ nje. Pored praestare, prilog praesto (esse alicui) vodi nas da naslutimo takav odnos koji će naposljetku postati franc. preter [ "pozajmiti"] . Međutim, valja ukazati na vezu između različitih uporaba lat. praestare. U latinskome postoj e dva prezenta prae­ sto: jedan prae-sto "biti prvi, biti na čelu, isticati se, itd." jedna je od složenica od sto. Drugi j e ovaj o kojemu govorimo. Kakva bila da bila etimologija priloga praesto, mora se uzeti da je praestare iz njega izvedeno. Dakle, prezent izveden iz priloga, a to je čudnovata tvorba. U toj morfološkoj osobitosti imamo ishodišnu točku značenja i istodobno razlog koji je pro­ uzrokovao različite promjene u konstrukcijama glagola. Prilog praesto ima tu osobitost da ulazi samo u predikativnu i n�prijelaznu konstrukciju: praesto esse "biti na službu, biti na raspolaganju, nuditi se, podati se". Problem je bio u tome kako ga pretvoriti u predikat prijelazne konstrukcije i od praesto esse učiniti *praesto Jacere. Umjesto toga *praesto Jacere latinski je uveo izvedeni prezent praestare, koji ima njegovu službu i, dakle, znači "učiniti što spremnim za, staviti na čije raspola­ ganje" . No, već prema prirodi objekta može poprimiti različita značenja: aliquid alicui praestare može značiti "učiniti da netko može na što računati", a odatle "jamčiti, odgovarati za": emptori damnum praestare "odgovarati prema kupcu za nastalu štetu". Kad je objekt neko osobno svojstvo, glagol doslovce znači: "uči­ niti da neka osobina bude ponuđena (pogledu, službi nekoga)", a odatle "djelom pokazati" ili "pribaviti": uirtutem praestare "do­ kazati se na djelu"; pietatem praestare "dokazati svoju naklo­ nost"; se praestare "pokazati se (takvim)". Tc uporabe očigledno pripremaju put za praestare pecuniam alicui "staviti novac na raspolaganje komu, pozajmiti mu ga". No, razumljivo je da se u takvom specijaliziranom značenju praestare govorilo, i to vrlo dugo, o zajmu bez kamata: bilo je to besplatno davanje, svjedo­ čanstvo naklonosti, a ne financijska operacija. Ovaj "zajam" koji se sastojao u stavljanju novca na raspolaganj e posve je različit od zajma zvanog mutuatio, gdje se već javlja recipročnost, točno vraćanje onoga što je primljeno, a j oš se više razlikuje od Jenus "zajam uz kamate" .

1 78 • Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak

Povijest ovog pojma, kad je sagledamo u njegovim različitim terminima i u njihovu odvojenom razvoju, pokazuj e se kao skup složenih problema od kojih se svaki posebno ocrtao u povijesti svakog društva. Posvuda je pred nama problem: odrediti koja je bila prvotna vrijednost tih termina i kako su se njihove uporabe specijalizirale. Pa, iako ostaje pokoja nerasvijetljena točka u pojedinostima, mislimo da smo ipak pokazali kakva je bila situ­ acij a oblika koji su ulazili u igru i kako se može odrediti širenje ili sužavanje značenja nekih od ključnih riječi.

1 7. poglavlje

Besplatnost i zahvalnost

Sažetak S latinskom riječi gratia vidimo kako se jedan prvotno vjerski termin počeo primjenjivati na ponašanje u ekonomiji: ono što je označavalo "milost" i "djelo milosrđa" počinje izražavati pojam "besplatnosti", što se najbolje vidi u francuskom gratuite (gratis). -

Termini koji se odnose na način plaćanja vode nas ispitivanju obratnog pojma, tj . "besplatnosti". To je istodobno i ekonomski i moralni pojam koji se s jedne strane povezuje uz novčanu vrijed­ nost, ali i s druge strane uz veoma sleženu ideju o "milosti" [ franc. grace] . Zato ćemo najprije ispitati latinski termin gratia. Svj edočan­ stva su o toj riječi bogata i lako se objašnjavaju. Gratia je izve­ denica iz pridjeva gratus. Međutim, ovaj je dvoznačan i kaže sc o dvjema prisutnim stranama: "onaj koji usrdno prima, koji iska­ zuje zahvalnost" ili "onaj koji je usrdno primljen, koji je do­ brodošao"; dakle, to je uzajamna vrijednost koja se javlja u kon­ strukcijama čas s jednom čas s drugom vrijednošću. I simetrično, ingratus je onaj "koji ne iskazuje zahvalnost" ili "koji ne pobuđuje zahvalnost". Postoji i imenica arhaičke forme grates (agere, soluere, habere), i to samo u množini: "znaci za­ hvalnosti"; najzad, i glagol grator, kasnije gratulor iz jednog nepotvrđenog imeničkog lika; pa apstraktno gratia i pridjev gra­ tuitus. I nije samo povijest svakog od tih termina unutar latin­ skog vokabulara pripremila vjersko značenje "milost". U igru je ušao i jedan drugi faktor - grčki termin khdris (xapt<;), koji je odredio razvoj latinske riječi.

1 80 • Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak

Gratus je pridjev koji ima odgovarajućih oblika čak u ital­ skome: oskičko brateis "gratiae", genitiv jednine imenice na -i. S time dolazimo do leksičke obitelji koja je jasno potvrđena samo u indoiranskome i koja se odnosi na jedno posve različito seman­ tičko polje: sskr. gir "himan u slavu, hvalu" s prezentom gmati "hvaliti, slaviti", kad je objekt neko božansko biće. Pridjev gfirta "hvaljen, slavljen, dobrodošao" sreće se često s prefiksom poja­ čavanja: arigfirta, koji odgovara starim homerskim složenicama na ari- (apt-) i na eri- (f:pt- ). To je isti oblik koji imamo u aves­ tičkome: gar-, imenički ili glagolski, "hvala; hvaliti". U tom etimologijskom približavanju razabiremo polaznu toč­ ku jednog vjerskog razvoja svojstvenog indoiranskome, a koji je doveo do značenj a "himan, hvala"; čini se da je to pjesma "milo­ sti" kojom se iskazuje zahvalnost (nekom božanstvu). Odnos prema latinskim riječima pokazuje da se proces u svo­ jim počecima sastojao u tome da se nekome učini usluga bez pla­ će, bez uzvrata i ta usluga, doslovno gratis, izaziva kao uzvrat ono što mi nazivamo "zahvalnost". Taj pojam usluge koja ne tra­ ži protuuslugu leži u počecima za nas dvojakog pojma "usluge" i "zahvalnosti", a to je osjećaj koji ima onaj koji daje i onaj koji prima; to su, dakle, recipročni pojmovi: djelo uvjetuje osjećaj ; osjećaj nadahnjuje ponašanje. To je ono što je u indoiranskome dovelo do značenj a "(riječi) harnosti, zahvale, hvale". Jednu čudnu paralelu nalazimo u germanskom. Gotski izraz za zahvalnost je awiliup i glagol awiliudon "biti zahvalan, biti haran, zahvaliti", a to su očigledno stare i autentične složenice koje ništa ne duguju ni smislom ni oblikom grčkim riječima koje prevode: kharizomai, eukharistefn, khcirin ekhein itd. Gotsko awi znači nešto kao "milost" i čini se da doista odgo­ vara liku auja "milost, prilika" iz starih runskih natpisa. Taj je korijen dobro poznat u indoiranskome sa sskr. avis "povoljan, probitačan" i s glagolom u, avati "on je povoljan, spreman na pomoć". U iranskome, taj isti glagol usko povezan s preverbom adi (odakle ady-av- "priteći u pomoć") ima vrlo dugu povij est: vršitelj radnje ady-avar "onaj koji pomaže" nastavlja se sve do naših dana u obliku perzijskoga yar "prijatelj".

Besplatnost i zahvalnost

•

181

Što se tiče got. liup, to j e riječ za "pjev", za "himan", koja je dala njemačko Lied. U germanskom kršćanskom vokabularu leuđ prevodi psalmus. Gotska složenica znači, dakle, "pj esma hvale, himna milosti". Sa awi-liup gotski prenosi grč. kharis i eukharistein "posvjedočiti zahvalnost". Nalazimo isti odnos kao u gratus i sskr. gir: "zahvalnost" se iskazuje "pjevom" koji j e is­ tiče. Pogledajmo sada same grčke izraze koji izravno ili neizravno upravljaju svim tim latinskim i germanskim razvojem. Velika obitelj kharis i srodnih riječi dijeli se na određen broj termina različita značenja: kharizomai, eukharistefn itd., ali i khara "ra­ dost, veselje", khairo "radovati se, veseo biti". Veze su pouzdane: već se odavna usporedila grčka osnova khar- sa sskr. har(ya) "uživati", s italskim her- (hor-) : oskičko­ -umbrijski her- "htjeti", lat. kauzativ horior, hortor "navoditi, poticati na", kao i germanski *ger- : got. -gairns "koji želi, hoće" (njem. gern), gairnei "želja" i prezent gairnjan "želj eti, žudjeti". Grč. khciris ističe pojam užitka, zadovoljstva (i fizičkoga) i "milosti, naklonosti"; usp. grčki priložni izraz kharin s genitivom "kome za ljubav" i lat. gratia (ablativ) s paralelnim razvojem, a možda pod utjecajem grčkoga. Lat. gratiosus može značiti "koji osjeća zahvalnost" i "koji je učinjen iz naklonosti, dragovoljno". S istom specijalizacijom gratiis, koje je kontrahirano u gratis, što smo preuzeli iz latin­ skoga, znači "bez plaćanja": gratis habitare je "stanovati bes­ platno, bez plaćanja najma". Tako se u uporabi lika gratia pojav­ ljuj e nova sastavnica, vrijednost nečega što smo učinili ili po­ stigli "gratis, samo iz dobrohotnosti". Gratia se sastoji u tome da smo s njom izbjegli trošak, plaćanje. Za taj semantički razvoj imamo potvrdu u pridjevu gratuitus "besplatan, nesebičan, po­ klonjen, dobrovoljan", gdje je tvorba paralelna s onom u fortu­ itus i pretpostavlja imenički lik *gratu- istog tipa kao fortu- (usp. fortuna). U jednoj civilizaciji koja se već temelji na novcu, "gra­ tia" koja se nekome ukazuje jest u tome da mu se učini milost, da ga se "pomiluje", da ga se u njegovu korist oslobodi obveze plaćanja za uslugu koja mu je ukazana. Tu je točka na kojoj se jedan termin osjećanja uklapa u ekonomske vrijednosti, ali da pri

1 82 • Riječi indoeuropskih institucija - l. svezak

tome nema prekida s religioznim predodžbama u kojima je na­ stao. Kad mislimo da su ekonomski pojmovi nastali iz potreba ma­ terijalnog reda kojima je valjalo udovoljiti i kad držimo da ter­ mini koji iskazuju te pojmove mogu imati samo materijalno zna­ čenje - u teškoj smo zabludi. Sve ono što se odnosi na ekonom­ ske pojmove vezano je s mnogo širim predodžbama koje uvode u igru skupnost odnosa među ljudima ili odnosa prema božan­ stvima, a ti su odnosi složeni, teški i u njima su dvije strane ne­ prestano upletene. No, neprestano izmjenjivanje pružanja i plaćanja može biti hotimično prekinuto: kad usluga bez uzvrata, prinošenje milosti, prava i čista "gratia" otvaraju novu uzajamnost. Iznad normal­ nog kolanja razmjena, onoga što se daje da bi se dobilo - postoj i jedno drugo kolanje, kolanje dobročinstva i zahvalnosti, onoga što je dano bez primisli na uzvrat, onoga što je pruženo samo da se "zahvali".

2.

knjiga

Vokabular srodstva

Uvod

Sažetak Ako od Delbriickovih izučavanja indoeuropskih rodbinskih odnosa (1 890.) naše poznavanj e indoeuropskog vokabulara za veze srodnosti nije bitnije napredovalo, etno­ loška su ispitivanja i zaključci učinili velik korak naprijed i upravo etnološko razmišljanje danas izaziva lingvista da preispita tradicionalnu interpretaciju nekih leksičkih "ano­ malija". -

Indoeuropski termini koji se odnose na srodstvo ubrajaju se me­ đu najčvršće ustaljena i najsigurnija u indoeuropskome, jer su zastupljeni u gotovo svim jezicima i proistj eču iz j asnih veza i podudaranj a. Ispunjeni su svi zahtjevi koji pogoduju iscrpnom ispitivanju. Pa ipak, problem nije napredovao od 1 890. , to jest od vremena kad je objavljeno Delbriickovo djelo Indogermanische Verwandtschaflsverhiiltnisse, u kojemu su predstavljena dva glavna zaključka do kojih se može doći iz podudaranj a među ob­ licima: s j edne strane, sustav obitelji, kako se ocrtava kroz voka­ bular, sustav j e patrijarhalnog društva koje počiva na muškoj liniji i predstavlj a tip "velike obitelji [zadruge]" (koja se j oš mo­ že sresti u Srbiji u XIX. stoljeću) sa starješinom oko kojega se skupljaju svi muški potomci i njihove uže obitelji; s druge strane, termini srodstva odnose se na mušku čeljad, a oni koji se tiču žena ne samo da su malobrojni nego su i nesigurni i oblik im često varira. Pa ipak, napredak koji je ostvaren tijekom posljednjih sedam ili osam desetljeća nije se sastojao samo u prikupljanju velikog

1 86 • Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak

broja podataka uzetih iz množine društava, nego - i nadasve - u boljoj interpretaciji, koja je bivala sve jasnijom što se bolje ocrta­ vala opća teorija rodbinskih odnosa. Sustavi koje smo upoznali izvan indoeuropskoga svijeta često rabe jednake termine za srodstvo, dok su oni u našim zapadnim i modernim društvima različiti : primjerice za "brata" i za "brati­ ća", za "oca" i za "strica" itd. I obrnuto, oni odvajaju srodstva koja mi posebno ne označavamo: "majčin brat" i "očev brat" (za Francuze jedinstveno oncle), "sestrin sin" i "bratov sin" (za nas nećak) itd. No, ti odnosi, koji su nam danas strani, katkad imaju svoj ekvivalent u starom indoeuropskom svijetu, gdje je važno prepoznati, kao i u svim sustavima rodbinskih odnosa, neke prin­ cipe klasifikacije. U indoeuropskom vokabularu srodstva doista nalazimo odre­ đeni broj anomalija koje možemo točnije odrediti u svj etlu dru­ gih sustava. Na primjer, licijski narod, kako kaže Herodot (I, 1 73), ima matronimičke nazive srodstva: "Oni jedan drugoga na­ zivaju prema majci, a ne prema ocu" - i dodaje: "Ako građanka pođe s robom, djeca se smatraju da su dobroga roda. No, ako građanin, pa bio on i prvi među građanima, ima ženu strankinju ili priležnicu, djeca ne uživaju nikakav ugled". Prema tome, u Liciji bismo imali matrilinearno srodstvo. No, Herodotovu tvrd­ nju čini se da ne potvrđuje onomastika licijskih natpisa. Ipak, Herodot nije tu posebitost jednostavno izmislio. On nam donosi i druge obavijesti koje su kasnije potvrđene, kao, primjerice, prvo­ bitno ime Licijaca koji su se nazivali Termi/ai. Važnost srodstva po ženskoj liniji u Liciji mogla se naslućivati iz legende o Bele­ rofontu, kako nam je prenosi Homer (Ilij ada 6, 1 92- 1 95): licijski kralj daje Argejcu Belerofontu svoju kćer i polovinu svojih kra­ ljevskih ovlasti i tako ga učini istodobno i zetom i nasljednikom. Na taj način Belerofont ženidbom postaje kraljem. Prema nat­ pisima možemo pretpostaviti kakav je bio sustav srodstva kod Licijaca. U jednoj dvojezičnoj posveti iz IV. st. pr. Krista, na podnožju jednog kipa čitamo: IT6prra� 0po\j/ta<; ITupt�a­

wu<; aocA.qnoou<; TA.WcD<; f:au't'OV Kat 't'�V yuvat:Ka Tt­ O'WO'Eil�PUV . . . 'OpcaKta 8uya1ipa ITptavo�a aocA.qnorjv . "Porpaks sin Thrypsisa, nećak Piribatesa građanina Tlosa, on i

Uvod • 1 87

njegova žena Tiseusembra, kći Ortakiasa, nećakinja Priano­ basa . . . ". Isti je tekst dan i na licijskome. Tu čitamo ime osobe po njezinu očinstvu (ako pretpostavimo da je Thrypsis muško ime, što nije izvjesno); ali tu je rečeno i "nećak Pyribatesa", dok mu se za ženu kaže "kći toga i toga" i "nećakinja . . . ". Jednako nala­ zimo na brojnim drugim licijskim natpisima gdje j e - i to vrlo često - naznačeno samo "nećak toga i toga". Koje je značenje oznake "nećak" u tom slučaju? U sustavu koji određuje ženidbu između unakrštenih rođaka, čovjek može oženiti kćer sestre svojega oca ili brata svoje majke, ali nikada kćer brata svojega oca ili sestre svoje majke - i to zbog razloga klasifikcije: očev se brat naziva "otac"; majčina sestra naziva se "majka". Sukladno tome, sin očeva brata ili maj­ čine sestre se naziva "brat", a kći "sestra". Razumijemo nemo­ gućnost ženidbe između "sestara" i "braće". I obrnuto, isto su tako jasni i uvjeti srodstva gdje je ženidba moguća: očeva sestra i majčin brat pripadaju drugim rodovima, a isto tako i njihova djeca. Odnos ujaka prema nećaku se tada određuj e ovako: "uj ak" je za nećaka brat njegove majke, "nećak" je za ujaka sin njegove sestre. Riječ "nećak" u mnogim jezicima znači samo "sestrin sin". U navedenom licijskom natpisu Pyribates je ujak 1 Porpaxu, a Prianobas Tiseusembri . Prema tome, tu imamo miješani sustav u kojem je naznačena srodnost po ocu kao i majčinski klan. Ima i jedna duga činjenica koju moramo razj asniti: zašto je indoeuropski vokabular tako oskudan za srodstvo po ženskoj liniji? Obično se to opravdava znatnijim utjecajem muških funk­ cija u obitelji. To je točno, ali se prevlast muškarca održala i u drugim područjima, a da nije uzrokovala jednake leksikološke posljedice: pravni položaj žene u Europi se nije promijenio do XVIII. stoljeća, a to nije spriječilo naš vokabular da ostane stro­ go recipročan (usp. u franc. beau-pere i belle-mere itd.). Tuma­ čenje će prije ležati u tome da žena napušta svoj rod kako bi ušla u rod svojega muža i da se samim tim između nje i obitelji nje­ zina muža uspostavljaju odnosi koji iziskuju nov izraz; kako je ta obitelj "velika obitelj" koju poznamo u homerskom društvu, ti su odnosi mnogostruki: novopridošla žena uspostavlja različit od1

[ na francuskome: oncle maternel].

1 88 • Riječi indoeuropskih institucij a - I. svezak

nos s ocem, majkom, braćom i ženama ostale braće. Naprotiv, muškarcu nije uopće potrebno da s posebnim terminima ozna­ čava srodnike svoje žene s kojima ne živi u zaj ednici: da bi ih označio, dovoljan mu je opći termin "srodan, povezan", koji svi­ ma odgovara bez razlike. Postoji i treća činjenica koju valj a istaknuti : to su česte varija­ cije u označavanju nekih rodbinskih odnosa. Termini za "oca", "majku", "brata" i "sestru" jasni su i čvrsto određeni, ali "sin" se već vrlo različito označava, a nazivi koji mu se daju često se ob­ navljaju. Jednako tako, termin za "strica i strinu" su višeznačni i pokazuju vrlo veliku raznolikost već prema jezicima (lat. nepos je istodobno i "nećak" i "unuk"). Najzad, čini se da je nemoguće uspostaviti pa makar i djelomičnu indoeuropsku oznaku za "bra­ tića, bratučeda". Upravo ta variranja postavljaju velike probleme na više planova. Ako se uzmu u obzir sustavi svojstveni svakom jeziku, pred nama se pojavljuju čudnovati suodnosi: tako je u latinskome au­ unculus "ujak" deminutiv od auus "djed". To su samo neki pri­ mjeri problema koji iskrsavaju na svim razinama i od kojih se jedni tiču značenja termina, drugi njihove raspodjele, a treći i nji­ hova razvoja.

1. poglavlje

Koncept očinstva i njegova važnost

Sažetak Otac i majka, brat i sestra u indoeuropskome ne tvore simetrične parove. Nasuprot *miller "majka", *pater ne označava fizičkog oca, a to nam svjedoči, uostalom, stara jukstapozicija sačuvana u lat. Jupiter. * Bhrilter isto tako nije krvni brat: grčki sa *phrtiter bolje nego ijedan drugi jezik čuva značenje "bratim, član nekog bratstva", a to je termin klasifikatorskog srodstva. Što se pak tiče oblika swesor, on doslovce znači žensko čeljade (*sar) iz skupine (*swe), a to je drugi termin klasifikatorskog srodstva, ali on nije sime­ tričan sa *bhrilter. -

Od svih termina za srodstvo najbolje sačuvan i potvrđen oblik je ime za oca: *pater, sskr. pitar-, arm. hayr, grč. padr, st. irski athir, got. Jadar, toharski A pacar, B pacar. Među tim oblicima samo se dva donekle udaljavaju od jedinstvenog modela: u irs­ kome i armenskome došlo je do promjene početnoga p. U tohar­ skome a iz pacar ne predstavlja staru duljinu, a e (= ts) nastavlja palatalizirano indoeuropsko t. Svjedočanstva iz nekih drugih jezika otkrivaju nam drugačije označavanje. U hetitskome nalazimo atta, oblik koji odgovara latinskom atta, grčkom atta (o:t't'a), gotskom atta, staroslaven­ skom otžc'f (oblik izveden iz atta, koji je potekao iz *at(t)ikos). Prava je sreća što poznamo atta u hetitskome, jer ideogram­ sko pismo zakriva fonetski oblik većine termina za rodbinske od­ nose: samo su "otac", "mati" i "djed" jasno ispisani; ne poznamo ni "sin", ni "kći", ni "žena", ni "brat", koji su zablježeni isključivo u ideogramima. Gotski ima dva imena, atta i fadar. Obično se navode kao da su na istoj razini. Zafadar imamo samo jednu potvrdu, Galaća-

190

•

Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak

nima IV, 6 , gdje je vokativ a��a 6 rca1�p "Abba! Oče ! " (a��a j e aramejski oblik tradicionalnog zazivanja, koji je pre­ uzet u grčkom nominativu-vokativu) preveden sa abba fadar. Prevoditelj je - čini se - htio izbjeći *abba atta pa je preuzeo staru rij eč, uobičajenu u drugim germanskim dijalektima koja je i u samom gotskome ostavila izvedenicu fadrein "rod, loza; srod­ nici". Posvuda drugdje grčko se palir prevodi sa atta, uključu­ jući i formulu atta unsar "Oče naš". Zbog kojih se razloga *p�ter ne poj avljuje ni u hetitskome ni u staroslavenskome? Na to se pi­ tanje ne može odgovoriti ako se zadovoljimo s tvrdnjom da je *atta familijama inačica od *p�ter. Pravi je problem mnogo važ­ niji: označava li *p�ter doista i isključivo krvno očinstvo? Termin *p�ter je prepun značenja u mitološkoj uporabi. To je stalna oznaka vrhovnog boga u indoeuropskome . Nalazimo ga u vokativu u božanskom imenu Jupiter: latinski oblik Jupiter pote­ kao j e iz zazivne formule *dyeu p�ter "Nebeski otac", koja točno pokriva grčki vokativ Zeu pater (Zf:G mi n:p ) . Pored Jupiter sa­ čuvan j e i nominativ Diespiter koji odgovara vedskom dyau]J pita. Latinskim, grčkim i vedskim potvrdama valj a pribrojiti um­ brijska Iupater i, najzad, jedan manje poznat, ali veoma zanim­ ljiv oblik Deipaturos (L1c:mawpot;), koji se kod Hesihija glosira sa ec:ot; napa LW!l<paiott; "bog Stimfej aca", po stanovnicima Stimfeje, grada u Epiru. U toj pokrajini, koju su nekada nastavali Iliri, j edan se dio ilirskih elemenata sačuvao kroz dorski: oblik Deipaturos mora biti vokativ ilirskog podrijetla. Areal tog naziva božanstva je i odveć prostran da bismo imali osnove dovesti mi­ tološku uporabu tog imena za "oca" u razdoblje zajedničkog in­ doeurop skoga. Načistu smo da je u tom prvotnom simboličkom predstavlja­ nju svaka pomisao na fizičko očinstvo isključena. Nalazimo se izvan strogog srodstva i p�ter ne može označavati "oca" u stro­ gom značenju. Ne prelazi se tako lako s jednog značenj a na dru­ go. To su dvije različite predodžbe koje se, već prema jezicima, mogu pokazati nesvedevima jedna na drugu. Da bismo podcrtali tu razliku, pozvat ćemo se na zapažanja misionara W. G . Ivensa, koji govori o svoj im iskustvima na zapadnom Pacifiku. Kad j e pokušavao prevesti Evanđelja na melanezijski, najteže mu je bilo

Koncept očinstva i njegova važnost

•

191

prevesti Pater noster, jer niti jedan melanezijski termin nije od­ govarao kolektivnoj konotaciji Oca. "Očinstvo je u tim jezicima osoban i pojedinačan odnos"1 ; jedan opći "otac" ondje je neza­ misliv. Indoeuropska raspodjela grubo uzevši odgovara istom princi­ pu. Taj osobni "otac" je atta, jedini oblik predstavljen u hetit­ skome, gotskome i slavenskome. Ako je u tim jezicima stari ter­ min *p�ter bio nadomješten s atta, bilo je to stoga što je *p�ter bio najprije klasifikatorski termin, a to će nam biti potvrđeno kad budemo ispitivali ime za "brat". Što se tiče same riječi atta, nekoliko će nam crta pomoći da je odredimo. Njezin je fonetski oblik svrstava među tzv. "famili­ jarne" termine i nije nimalo slučajno što slična ili potpuno jed­ naka imena za "otac" nalazimo u vrlo različitim i međusobno ne­ srodnim jezicima, u sumerskome, baskijskome, turskome. Što­ više, atta se ne može odijeliti od tata, koje u vedskome, grčko­ me, latinskome, rumunjskome predstavlj a tradicionalni, djetinji način nazivanja oca od dragosti. Naposljetku, kao što ćemo vi­ djeti u vezi s germanskim pridjevom za "plemenit(aški)": *ata/os > ede/, adeP, taj je apelativ proizveo nekoliko izvedenica koje imaju svoje mjesto u vokabularu institucij a. Proizlazi da bi atta morao biti "otac hranitelj", onaj koji odga­ j a dijete. Odatle potječe razlika između atta i pater. Dva su obli­ ka mogla supostojati i doista supostoje. Ako je atta prevladalo na jednom dijelu, bilo je to najvjerojatnije nakon korjenitih promje­ na u religijskim shvaćanjima i u društvenom ustroju. I doista, ondje gdje je atta samo u uporabi nema ni traga iz stare mito­ logije gdje je kraljevao bog "otac". Kad se okrenemo imenu "majke", opažamo gotovo istu raspo­ djelu oblika: indoeuropski termin *mater predstavljen j e sa sskr. matar-, av. matar, arm. mayr, grč. m�ter (!l�111P ), st. ir. mathir, st. slav. mati, st. v. njem. muotar. No, hetitski kaže anna-, koje ide u paru s atta "otac", usp. lat. anna, grč. annis (avvit;) "majčina 1 W. G. lvens, Dictionary and Grammar of the Language of Saea and Ulawa, Solomon Islands, Washington, 1 9 1 8, 1 66. 2 U drugom svesku, l . knjiga, 8 . poglavlje.

1 92

•

mati ili očeva mati". Imena za oca i majku simetrične su tvorbe; sadrže isti dočetak -ter, koji je postao karakterističnim sufiksom u imenima za rodbinske odnose i koji je kasnije u više jezika proširio skupnost imena u obitelji. 3 Ne možemo dalje raščlanjivati *p;1ter ni *mater, pa je zato nemoguće reći je li već od samih početaka dočetak bio sufiks. U svakom slučaju, ovo -ter nije morfem ni za vršitelja radnje ni za komparative . Možemo samo ustanoviti da je, potekavši iz *p;1ter i mater, postao pokazateljem jedne leksičke klase, tj. imena za srodstvo. Zato je postao općim u drugim terminima te klase. Vrlo je vjerojatno da dva imena za "majku" *mater i *anna odgovaraju istoj razlici kao i *p;1ter i *atta za "oca", jer "otac" i "mati", pod njihovim "uzvišenim" imenima, podržavaju simet­ rične slike u staroj mitologiji: "nebo-otac" i "zemlja-mati" tvore par u Rig Vedi. Štoviše, samo je hetitska skupina od anna- (luwi anni-) uči­ nila termin za "majku", kao i od atta- (luwi tati-) za "oca". Drug­ dje je smisao riječi *anna vrlo neodređen: lat. anna, koje je slabo potvrđeno, čini se da označuje "majku hraniteljicu" i ne slaže se s grč. annis, koje se u jednoj Hesihijevoj glosi daje za "majčina majka ili očeva majka". Termini takve prirode ne sadrže točnije podatke o srodstvenim odnosima. Oznaka za "brata" je i. e . *bhrater prema slaganju sa sskr. bhra­ tar-, av. bratar, arm. elbayr, grč. phrater ( (a) rb-, koje je izazvalo disimilaciju r-r > l-r. U tom se op� su ne pojavljuje jedna važna činjenica: grčki doista ima u phrater lik koji odgovara i . e. bhrater, ali u rječniku rodbinskih odnosa bhrater je zamijenjeno s adelph6s (a8EA<poc;) (a odatle a8EA
Koncept očinstva i njegova važnost

Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak

Usp. niže 6. poglavlje.

•

1 93

Prema P. Kretschmeru4 , zamjenu phrater sa adelph6s bio bi izazvao novi način gledanja na brata koji bi od phrater bio učinio ime za člana nekog bratstva. I doista, phrater ne znači rođenog brata, nego se odnosi na one koji su vezani mističkim srodstvom i smatraju se potomcima istog oca. No, je li samo zbog toga došlo do inovacije u grčkome? U stvarnosti, grčki je ovdje saču­ vao "široko" značenje i . e. *bhrater, koje se odražava i u nekim religioznim institucijama italskoga svijeta: fratres aruales su u Rimu, a fratres Atiedii kod Umbrijaca pripadnici bratstava, bra­ tovština. Ondje gdje su ta udruživanja zaživjela i gdje su njihovi članovi imali poseban status valjalo je odrediti s izričitim termi­ nom "brata po krvi": u latinskome se za "krvnog brata" kaže fra­ ter germanus ili jednostavno germanus (španjolski hermana, portugalski irmcio ), što je u neku ruku kao brat po koljenu, po lozi. Jednako u st. perzijskome, kad Darije u kraljevskim progla­ sima hoće govoriti o svom rođenom bratu, tada dodaje hamapita, hamata "od istog oca, od iste matere" (kao u grčkome homo-pa­ trios, homo-m�trios). I doista, "brat" se određuje u odnosu na "oca", koji ne mora nužno označavati "roditelja". Sukladno s tim vezama *bhrater je označavao brata koji nije nužno morao biti brat po ocu. Dva se značenja razlikuju u grč­ kome. Sačuvali su phrater za člana bratstva i uveli nov termin adelph6s (doslovno "rođen iz iste maternice") za "brata po krvi". Razlika se očituje i po jednoj slabo isticanoj pojedinosti: phrater tako reći ne postoji u jednini; obična je samo množina. Naprotiv, adelph6s, koji se odnosi na pojedinačno srodstvo, čest je u jedni­ m.

Tako se dva odnosa ne samo razlikuju nego se i polariziraju po svojoj implicitnoj referenciji: phrater se određuje u odnosu na istog oca, a adelph6s u odnosu na istu majku. Odsada će se samo potjecanje od iste matere uzimati za kriterij odnosa između bra­ će. Isto tako, ta nova oznaka vrijedi i za pojedince različita spola: adelph6s "brat" povukao je za sobom i ženski rod adelph� "se­ stra", a to je ispremiješalo staru terminologiju.

1

Giotta 2, 1 9 1 0, 20 1 i d.

1 94 • Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak

"Sestra" ima poseban naziv: indoeuropski *swesar, predstavljen sa sskr. svasar, av. xvanhar, arm. kcayr (fonetski razvoj od *swe­ sar), lat. sarar, got. swistar, st. slav . sestra, tok. šar. Vidljivo je da u tom popisu nedostaje grčki, premda je odgovarajući oblik od *swesar sačuvan u obliku ear (€op ) . No, to je samo prežitak koji su zabilježili glosatori. Kao što phr'!iter pokazuje posebno značenje, isto je tako i ear, koje fonetski od­ govara *swesar, dano sa značenjima koja se međusobno ne sla­ žu. U glosama se tumači sa SuyanlP "kći", avE\jftoc; "rođak" i €opEc;·rcpocrf)KoV't'Et; "rođaci". Nedovoljno određeni termin pri­ mjenjivao se na stupanj srodstva za koji ni sami ne znamo koji. To gubljenje značenja poteklo je nakon stvaranja lika adelphe "sestra", koji je i sam nastao modifikacijom termina za "brat". Koje je zapravo značenje *swesar? Taj je oblik izvanredno važan zbog toga što se čini da ga možemo raščlaniti kao slože­ nicu *swe-sar, tvorenu od *swe, koje je dobro poznato kao ter­ min društvenih odnosa,5 i jednog elementa *-sar, što ga nalazimo u arhajskim složenicama u kojima označava ženski rod: stari redni brojevi za "treći" i "četvrti" imaju pored oblika za muški i oblike za ženski rod, koji su karakterizirani s elementom *sar: keltski cetheoir, ved. catasra, av. čatmiro, a svi su ti likovi po­ tekli iz *k"'ete-sar. Moguće je da je to *-sar arhajsko ime za "ženu" . Prepozna­ jemo ga u iranskome u obliku har- u korijenu av. hairišz "žena, ženka", gdje dolazi sa sufiksom na -iš-z, s morfemom koji nala­ zimo u ženskom rodu sskr. mahi�l "kraljica". Isto je tako vjero­ jatno da je sskr. stri (< *srl) "žena" sekundarni prijelaz u ženski rod staroga *sar. Tako možemo identificirati dva člana složenice *swe-sar, koja, etimologijski gledano, znači "žensko čeljade iz društvene skupine swe". Takvo označavanje postavlja "sestru" na posve različit plan od "brata": između dvaju termina nema si­ metrije. Dakle, položaj žene određivao bi se u odnosu na dio društva, na swe, unutar "velike obitelji" u kojoj se održavaju muški članovi. Kad tome dođe vrijeme, izbližega ćemo razmo­ triti značenje oblika swe. 5

V. niže 3 . knjiga, 3 . poglavlje.

Koncept očinstva i njegova važnost •

1 95

Različito od riječi za "sestru", nemamo mogućnosti analize imena za "brata", osim što možemo izolirati isti dočetak -ter kao i u slučaju "oca" i "majke". No, nikakvo nam tumačenje ne može razjasniti korijen *bhra-. Uzaludno je povezivati korijen *bher- i lat. Jera, jer niti jedna poznata uporaba oblika tog korijena ne vodi prema značenju "brat". Ne možemo ništa bolje interpretirati *bhriiter nego *p:Jter i *mater. Sva su tri oblika naslijeđena iz najstarijeg indoeuropskoga.

2.

poglavlje

Status majke i veza po majčinoj strani

Sažetak - Između drugih pokazatelja povučenosti pravne uloge majke u indoeuropskom društvu moramo zabilježiti nepostojanje lika *miltrius nasuprot postojećem patrius . Ipak, u vokabularu, poglavito grčkom, sačuvana je uspome­ na posve različitih socijalnih struktura: postojanje j ednog Zeusa rečenog Heraios i jednog starog bračnog para Hera­ -Herak/es, pa grčka imena za "brat" - adelph6s doslovno "rođen iz iste utrobe" i kasignetos "id." - ne mogu se ob­ jasniti pozivajući se na red filijacije po ocu. No, u povijesno su doba to same uspomene: Zeus Heraios je hapax, a unatoč njihovoj etimologij i, kasignetos (koji je kao klasifikatorski termin neko vrijeme mogao zamijeniti phra­ ter) i adelph6s označavaju "brata" kao termini srodstva po očinstvu.

Svi dosad iznijeti podaci vode nas k tome da priznamo primat konceptu očinstva u indoeuropskome. Isto tako nam pomažu da iz opreka procijenimo odstupanja od tog načela. Taj je primat osnažen sa sitnim pokazateljima lingvističkog reda, koji nisu uvijek vidljivi, ali koji dobivaju na vrijednosti čim ih sveđerno na njihov izvor. Jedan od tih podataka je tvorba latinskog termina patria "domo­ vina" prema pater. No, do tog izvođenja nije moglo doći izrav­ nim putem. To će se bolje vidjeti kad budemo razmotrili pridjeve koji su izvedeni iz pater i iz mater. Pridjev izveden iz pater je patrius. To je pridjev koji se isk­ ljučivo tiče svijeta "oca"; nema korelativnog lika za "mati": ne postoji pridjev *matrius. Razlog tome leži očigledno u zakon-

1 9 8 • Riječi indoeuropskih ins ti tucija

-

I.

Status majke i veza po majčinoj strani •

svezak

skom položaju majke; rimsko pravo ne pozna takvu instituciju kojoj bi odgovarao pridjev *matrius, što bi "oca" i "majku" dovelo u ravnopravan položaj; potestas je isključivo patria. Pre­ ma tom pravu, nema ni vlasti ni posjeda koji bi pripadali samo majci. Na strani lika mater izvedeni je pridjev posve drugačiji: to je maternus, a na njegovu ćemo se tvorbu imati prilike vratiti. Moglo bi se pomisliti da postoji barem jedna složenica zajed­ nička riječima pater i mater, i to na -monium, jer matrimonium je paralelno s patrimonium. Međutim, to je zapravo isključivo iz­ vanj ska simetrija. Kao što ćemo u daljnjem izlaganju pokazati, dvije tvorbe nisu korelativne i ne upućuju na istu funkciju. 1 I tu se kroz morfološke pokazatelje manifestira prirodna nejednakost koja razdvaja dva koncepta. Poznato je da je jedno od indoeuropskih društava koje je naj­ dulje sačuvalo stari ustroj ono kod južnih Slavena, gdje se još i dandanas sreće obiteljski oblik zvan zadruga. Vinski2 je iz bli­ žega ispitivao funkcioniranje i sastav te "velike obitelji". Okup­ ljajući najčešće dvadesetak članova, gdjekad trideset pa i do šez­ deset, vrlo rijetko više, zadruga je veoma značajan skup, znatniji od onih malobrojnih obitelji koje obično susrećemo: ona okuplja onoliko takvih užih obitelji koliko ima sinova koji žive oko za­ jedničkog ognjišta. To je obitelj strogo patrijarhalnog tipa. Ipak, stranac može ući u obitelj ako se oženi kćerju, a kroz nasljednicu se loza nastavlja. Zet je potpuno uključen u svoju novu obitelj, da čak gubi vlastiti status; to ide toliko daleko da uzima ženino ime, a drugi ga članovi zovu posvojnim pridjevom izvedenim iz tog imena. On se zatim preziva obiteljskim imenom svoje žene, a isto tako i njegova djeca, tako da njegovo vlastito ime više nema društvenu funkciju. Međutim, ima i podataka koji svjedoče o obmutoj situaciji, poglavito u starom grčkom društvu. Već smo se gore zadržali na jednoj pojedinosti svojstvenoj grčkome, koja ga dijeli od drugih indoeuropskih jezika: to je označavanje "brata" s adelph6s, što uspostavlja bratski ko-uterini odnos. To nije jedini termin koji 1

2

Za matrimonium vidi niže 4. poglavlje. Vinski, La grande familie des Slaves du sud.

1 93 8 .

Etude

ethnologique, Zagreb,

199

imenuje "brata" po odnosu prema majci. Simetričan termin isto­ ga značenja je pridjev homogastrios (o)..t oyacnpw<;) s dubletom ogastor (6yamrop ), doslovno "co-uterinus". Čini se da bi to mo­ gao biti stari ostatak određene prevlasti žene. Grčka nam mitologija pruža više potvrda za takvo pretpostav­ ljanje. Pogledajmo, na primjer, veliki božanski par, koji je izrazit prototip bračnog para: Zeus i Hera, sjedinjeni u hieros gamos, koji ilustrira muževu moć supruga, vrhovnog gospodara bogova. A.-B. Cook, pisac monumentalnog djela o Zeusu3, bavio se tim hieros gamos. Prema njemu, veza Zeusa i Here nije originalan podatak, a pojavljuje se oko V. stoljeća prije naše ere kako bi se normaliziralo jedno složenije stanje legende. Prije su bila dva različita para: s jedne strane Zeus i neka njegova družica, a s druge neki bog i Hera. Dokaz za to nalazimo u obrednom ateo­ skom kalendaru gdje se spominje žrtva prinesena bogu zvanom Zeus Herafos (Z�:: u s 'Hpaio<;), a to je vjerojatno jedini slučaj gdje je jedan bog nazvan po imenu svoje žene: na tom stadiju legende, Zeus je podređen Heri. Cook4 je sakupio svjedočanstva koja pokazuju da u Dodoni, najčuvenijem svetištu Zeusovu, bož­ ja supruga nije bila Hera, nego Dione (�tcOVll): kod Dodonaca Hera se zove Dione, tvrdi Apolodor. Dione je pridjev izveden iz Zeus. Dionin božanski lik izveden je iz Zeusova imena i pred­ stavlja njegovu emanaciju.5 Hera je, pak, suverena, a poglavito u Argosu. Lice koje joj je pridruženo je Heraklo, Herin pastorak u najprihvaćenijoj tradici­ ji. No, neki čimbenici, Herina ljubomora, primjerice, kao da go­ vore o bračnom, a ne materinskom odnosu. S velikom se vjero­ jatnošću Herakla može gledati kao da je Herin "prince consort" u pradavnim vremenima. A.-B. Cook, Zeus, III ( 1 94 1 ), 1 025- 1 065. Id. The Classical Review, (First Series) XIX, 365 i 4 1 6. 5 [Ovo je mjesto u Benvenisteovu izvorniku nejasno. Naime, ondje stoji La figue divine de Dione est tiree du nom de Zeus . . . što bi značilo "Dionina božanska smokva izvedena je iz Zeusova imena". No, kako u nama d�stupn�j litera�ri, pa ni u Cookovu djelu, nema nikakva spomena o nekoj Dwm�OJ smokv1, moramo pretpostaviti da je posrijedi tiskarska pogreška, tJ. da Je u figue ispušteno r, te da valja čitati La fi g u r e divine de Dione "Dionin božanski l i k . . . ". - opaska prevoditelja] 3

4

200 • Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak

Ne postoji, dakle, jedan par, nego postoje dva: Zeus i Dione s jedne, a Hera i Heraklo s druge strane. Stopili su se u samo je­ dan, gdje je velika boginja supruga velikog boga: Zeus i Hera su odsada zajedno . Vjerojatno je, dakle, da prvotni oblici legende čuvaju uspomenu na važniju ulogu koju je imala žena. Ista će se crta ukazati kad postavimo jedno naspram drugoga dva grčka imena za "brat": adelph6s (aoEA-<pos) i kasfgnetos (Kucr­ iyvrrro s). Pojam phriiter zajedno s phriitria istaknut je u predaji (čini se jonskog postanka) o svečanosti Apaturije ('Anu1oupta) tijekom koje je, i to drugoga dana, bila prinošena žrtva Zeits(u) Phratrios(u) (Apatourios) i Athenaia phratria (Apatouria). Eti­ mologija lika Apatouria je očigledna. Već su Stari interpretirali tu riječ sa homopatria (Of.l01t<X'tptu): to je bila svečanost onih koji imaju istog "oca": apatores (ami'topcs), što je jednako phr'iiteres, jer su phriiter oni koji su potomci istog padr. Ovdje je vidljiv pojam muškoga, patrijarhalnog stabla . Vratimo se sada riječi kasignetos. Ona pripada starom pje­ sničkom jeziku, ali ne i istoj dijalektalnoj tradiciji kao i apatou­ rios, koja je čini se jonska: kasignetos je eolska, "ahejska" riječ (ciparskoga tipa). Prvotno joj je značenje isto kao i adelph6s, što se zaključuje iz uporaba kao što je ova: KUCJtyYYJWV KUt onu1pov (Ilijada l l , 257; v. i 1 2, 3 7 1), što znači "od iste majke i od istog oca", a to potvrđuje Ilijada 3, 228: UU'tOKUCJtyY�'t(l) 't"W flOt fltU yEivuw fl�'t"YJP "dva brata što mi ih dade moja mati", u vezi s Kastorom i Poluksom. Tvorba je kao u složenici gdje je prvi član kdsis "brat; sestra" (kod Eshila) pojačan glagolskim pri­ djevom -gnetos "rođen, rođenjem". No, jedna uporaba riječi kasignetos pričinja poteškoću: "Hek­ tor poziva sve svoje kasignetoi. Najprije se okomi na snažnog Melanipa, sina Hiketaonova" (Ilijada 1 5 , 545-7). Tako se Mela­ nip, sin Hiketaonov, ubraja među Hektorovu braću. Ali to lice nije njegov brat: Melanip je sin Hiketaona, a ne Prijama. To su zapazili već i Stari: skolijasti prevode ovdje kasignetoi s dosta neodređenom riječi sungenefs (cruyyEvEiS) "srodnici": još u to vrijeme kod Jonjana sungenefs su nazivani kasignetoi. Danas smo u mogućnosti biti točniji. Prema rodoslovlju lica, koje je

Status majke i veza p o majčinoj strani • 201

naznačeno i u Ilijadi, Melanip je sin Hiketaona, brata Prijamova. Prema tome, on je upravo sin brata Hektorova oca, pa tako kasig­ netos ovdje ne označava brata rođena od istog oca, nego "brata" rođenog od očeva brata, to jest ono što bismo mi rekli "rođaka, bratučeda, stričevića". Iz toga izvodimo dva zaključka: l ) to je srodstvo nužno klasi­ fikatorskog tipa, pa na taj način kasignetos ide prema phrtiter i apator; 2) kasignetos je, najvjerojatnije zbog sinonimije, skrenut sa svog etimološkog značenja, koje se moralo odnositi na majku, da bi ušao u isključivo "očinsko" srodstvo: vidi se, dakle, da je, unatoč trajnosti lokalnih tradicija, možda i stranih, snaga indo­ europskih predodžaba dovela te zastranjene pojmove na prvotnu normu. Potvrdu za to nalazimo u lacedemonskoj glosi : Kacrtot· oi SK efis UU'tfiS ayEAYJS aOEA
202

•

Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak

istog oca - ali ne postoje ženska "bratstva". Međutim, kad je u novoj koncepciji srodstva istaknut odnos srodstva po krvi, a to j e situacija u povijesnom grčkome, nameće s e nužnost opisnog ter­ mina, a on mora biti isti za brata i za sestru. Novo se ime razliku­ je � amo po morfološkim pokazateljima roda (adelph6s i adel­ phe). Na prvi pogled to su neznatne stvari, ali one nam dokazuju koliko je duboka bila promjena koja se dogodila u grčkom voka­ bularu rodbinskih odnosa.

3. poglavlje

Princip egzogamije i njegove primjene

Sažetak Samo pravilo braka između unakrštenih rođaka čija primjena čini da je ista osoba otac mojega oca i brat majke moje majke omogućuje nam da razumijemo da lat. auun culus, izvedeno iz auus "djed po ocu" - znači "ujak". Korelativno tome nepos, "nećak" (kojega će njegov ujak nježno paziti, ali je podvrgnut strogoj patria potestas), uzi­ ma pored svog starog značenja - koje mu osigurava, među ostalima, grč. anepsi6s "rođak" doslovno "su-nećak" - i značenje "unuk", i to posvuda gdje se s rastućom strogošću nameće indoeuropski patrilineami sustav. Obratno nego nepos, označavanje "sina" - općenito s vrijed­ nošću "potomak, izdanak" - pokazuje priličnu različitost u indoeuropskim jezicima: tu se može vidjeti trag takve struk­ ture srodstva gdj e je odnos ujak-nećak malo po malo zasje­ nio odnos otac-sin. -

Termin, koji je zajednički većini indoeuropskih jezika, označava "djeda", a predstavljen je s lat. auus i odgovarajućim oblicima. No, u nekim j ezicima značenje pokazuje bitnu varijantu: to više nije "djed", nego "stric" i posebno "ujak" [dakle, "*stric po maj­ ci"]. Ispitat ćemo te oznake i ići od manje složenoga prema slože­ nijemu. Latinskome auus odgovara istoznačni hetitski termin huhhaš. To približavanje može se činiti iznenađujućim, jer su oblici do­ ista različni. No, ono je opravdano u arhaičkom stanju indo­ europskog fonetizma. Hetitski ovdje čuva jedan stari laringalni fonem (bilježen sa h), koji je u drugim jezicima nestao, ali se u hetitskome neizravno manifestira promjenom timbra ili vokalske

204

•

Princip egzogamije i njegove primj ene

Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak

kvantitete. Mi ga bilježimo *H. Možemo postaviti da je zajed­ nički prototip *HeuHos. Kao latinski auus i hetitski huhhaš, armenski sa svojim haw pokazuje riječ bez sufiksacije. Početno h u armenskome nema ni­ kakve veze s početkom riječi u hetitskome; to je sekundama as­ piracija koja se duguje novijem fenomenu: etimologijski gleda­ no, armenski oblik pretpostavlja jedan stari vokalski početak. Ista se histerogena aspirata razvila u paralelnom armenskom ime­ nu za "baku", han, koje se uspoređuje s hetitskim hannaš "baka" lat. anus "stara žena, baba", grč. annis u glosama "majka majk� ili oca", st. v. njem. ana "baka" itd. Nasuprot het. huhhaš, lat. auus, arm . haw "djed", oblici dru­ gih jezika dijele se na posebne skupine. Najprije slavenska i bal­ tička skupina: st. slav. ufi, nekadašnje *auios; u baltičkome: st. prus. awis, lit. avynas. Što se tiče značenja, valja opaziti da balto-slav. *auios znači "stric". Lit. avynas, izvedenica drugog stupnja, označava posebno "majčina brata, ujaka". Keltski oblici pokazuju dva različita razvoja. S jedne strane st. irski aue, sr. irski aa počivaju također na *auios, ali označa­ vaju "unuka", dakle, obrnuto od onoga što očekujemo i to je anomalija koju ćemo morati ispitati s imenom "unuka". S druge pak strane, velš(ans)ko ewythr, bretonsko eontr pretpostavljaju izvedenicu *awen-tro i znače "stric". U germanskome imamo niz izvedenica sa sufiksom na -n koji tvori novu osnovu *awen-: u gotskome je taj *awen- slučaj � no predstavljen samo u ž. rodu awo "baka" (dativ jednine awon); muški je rod potvrđen s islandskim aje "djed". Osnovu *awen- pret­ postavljamo u st. v. njem. u liku oheim, njem. Oheim "stric", koje hipotetski raščlanjujemo kao složenicu *awun-haimaz. Ne znamo kako interpretirati drugi član; to bi morao biti ili izvede­ nica iz imena za prebivalište (Heim, usp. engl. home) "onaj koji ima prebivalište kao i djed" (?) - ili imenički oblik korijena *k"'ei- (grč. time, nj.!�) "onaj koji ima ugled (?) kao i djed"; no, taj se korijen drugdje u germanskome ne javlja. Sve u ovom us­ postavljanju ostaje nesigurno i to je velika šteta za analizu zna­ čenja. Bilo kako bilo, st. v. njem. oheim i odgovarajući oblici st. engl. eam, st. frizijski em znače isto tako "stric", a ne "djed".

•

205

To su podaci kojima raspolažemo i koje smo podijelili prema njihovoj tvorbi. Međutim, lako j e opaziti da tu nisu predstavljeni svi jezici: manjkaju grčki i indoiranski. Te dvije skupine dija­ lekata raspolažu novim terminima. U grčkom se za "djeda" kaže pappas (mirmoc;), što je istodobno i riječ za dozivanje i djetinja riječ od mila; nema je kod Homera, ali to j e jedina riječ poznata u prozi, kod pisaca i na natpisima. U sanskrtu se za "djeda" kaže pitamaha-, što je opisna složenica čija su dva člana u neuobiča­ jenom redu. Objašnjava se kao oponašanje složenice s intenziv­ nim udvojenjem mahiimaha "preveliki, svemoćni"; to ukazuj e na novije vrijeme takvog označavanja. Osim toga, indij ski se ovdje ne podudara s iranskim, koji ima različitu riječ, avestičko i st. perzijsko nyaka "djed", perzijski niya, a tom terminu ne znamo za etimologijsko srodstvo. Sad se razabire velik problem što ga pred nas postavlja razvoj značenja između i. e. *awos i njegovih izvedenica i složenica. To što su te izvedenice tvorene pomoću sufikasa -yo i -en ne može nam ništa objasniti. Trebalo bi znati kako se imenom "djeda" moglo nazvati "ujaka". Pitanje se ne postavlja samo u različitim skupinama dijalekata, nego i unutar samog latinskoga, jer uz auus, umanjenica auunculus "mali auus" služi kao ime za "uja­ ka". Pitanje je postavljeno još u Antici i bilo je često raspravlja­ no: već kod Festusa čitamo: "auunculus, matris meae frater (dak­ le, brat moje majke, ujak, a ne stric) traxit appellationem ab eo quod . . . tertius a me, ut auus . . . est" (jer je u trećem stupnju u od­ nosu na mene, kao i djed). Ili, drugo tumačenje: "quod aui locum obtineat et proximitate tueatur sororis filiam" ( . . . jer uzima mje­ sto djeda i brine se o sestrinoj kćeri) . Dakle, uvijek označava uja­ ka, materina brata. Odmah nam se nameće misao: ako se auunculus povezuje s auus, nije li to zato što bi auus označavalo djeda po majci? Tada bi se auunculus moralo protumačiti kao da je sin pravoga auusa. Delbriick je to pretpostavio, a Eduard Hermann je na tom tuma­ čenju inzistirao. ' Međutim, ta se ideja ne može prihvatiti ni či­ njenično ni teoretski. Mogu se pročešljati svi primjeri za auus sakupljeni za Thesaurus i vidjet će se da niti jedan ne nameće 1

G6ttinger Nachrichten, 1 9 1 8, 2 1 4 i d.

206 • Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak

Princip egzogamije i njegove primjene • 207

značenje "dj ed po majci". Sve definicije za auus kod starih pisaca dovode riječ na mušku stranu, na očinsku lozu: u Ety­ mologiarum sive Originum libri . . . Izidora Seviljskoga čitamo: "au us pater patri s est; patri s mei pater auus meus est." Kad se nabraj aju preci, uvijek se ide od pater, navodi se pater, auus, proauus itd. Za djeda po maj ci posebno se ističe auus maternus. Jednako j e i u hetitskome, huhhaš je isključivo djed po ocu. Imamo za to i dodatan dokaz u pluralu huhhanteš, koji označava očeve, pretke, praoce; preci se spominju samo po očevoj lozi. Toliko o činj enicama: pogledajmo sada utemeljenost teorije. U sustavu klasifikatornog srodstva nikakvo se posebnije znače­ nje ne pridaje materinom ocu. U slijedu potomstva po muškoj liniji (agnatička filijacija) vodi se računa o ocu, o očevu ocu; po ženskoj liniji (uterina filijacija) vodi se računa o materinu bratu. No, maj čin otac nema posebnog mjesta. Iz toga proizlazi da se nikako ne bi bilo moglo osobu tako važnu kao što j e ujak auunculus označiti kao auus koji bi bio otac matere, a njegova j e uloga tako malo ili nikako određena. Poteškoća, koju filologija sama ne može rij ešiti, nalazi Ij e­ šenje u ustroju egzogamijskog srodstva. Moramo zamisliti situ­ aciju u kojoj se nalazi EGO u odnosu na njegova auus-a i njegova auunculus-a. Možemo je predstaviti shemom koj a pokazuje rod­ binske odnose na kraju dviju generacija. Morat ćemo se pod­ sjetiti da prema principu egzogamije različiti spolovi uvijek pri­ padaju različitim polovicama; mogućeg braka ima samo između članova suprotstavljenih polovica. Ivanović I je auus, otac EGO-va oca. Istodobno Ivanović I je brat EGO-ve materine majke: dakle, auus označava u istoj osobi očeva oca i brata materine majke, tj . starog ujaka, bakina brata: dvostruki odnos te jedne osobe prema EGU automatski proistječe iz braka unakrštenih rođaka. S Petrovićem II opet počinje ista shema: sin Petrovića I ženi se kćerju sestre svojega oca, svoju unakrštenu rođakinju; i tako je to uvij ek: auus je djed po ocu i stari ujak po materi. Dakle, na kraju, Ivanović I je otac oca (ili auus) Ivanoviću III koji je EGO. Ali Ivanović I je u isto vrijeme brat majke Petrovića II, a on je opet brat matere Ivanovića III -

-

(koji je EGO). Za EGA Ivanović I će biti auus, a Petrović II au­ unculus. Polazeći od EGA, brat njegove majke, njegov auunculus, sin je sestre oca njegova oca, onoga koji mu je auus. I tako je to uvijek. U tom se sustavu uspostavlja rodbinski odnos između brata i sina sestre, između ujaka i nećaka, dok u agnatičkoj fili­ j aciji rodbinski se odnos uspostavlja od oca na sina. Kad je tome tako, ako se auus odnosi zapravo na starog ujaka, za ujaka će se moći reći da je "mali auus" ili auunculus. To je rješenje jednostavna posljedica koja proizlazi iz potreba sustava. Došlo se do toga da se za auus postavi značenje "stari ujak (po maj ci, naravno)" prije nego značenje "djed": ista osoba, brat materine majke, u isto je vrijeme očev otac. U svom kapitalnom djelu o starom kineskom društvu Granet2 nalazi to isto podu­ daranje: agnatski je djed uvijek stari ujak. To se pravilo sreće i u drugim društvima i ono ima tipičan značaj nužnog pravila. Kad se tako interpretira, i latinski nam donosi kapitalno svje­ dočanstvo, no, u povijesno vrijeme pokazuje nam samo agnatsko značenje oblika auus, i to "djed, očev otac". Etimološka pove­ zanost s auunculus uključuje i otkriva drugi tip filijacije - već samom činjenicom da je auunculus materin brat. Takva opća struktura uvjetuje različite elemente koje obuhva­ ća. To nas dovodi do strukturalne koncepcije indoeuropskog srodstva i vokabulara tog srodstva, jer smo suočeni s razredima i s odnosima među razredima. To čini da razumijemo raznolikost termina i nesimetričnost u označavanju stričeva i tetki u latin­ skome: patruus "očev brat", ali auunculus za "ujaka" tj . "strica po maj ci"; za žene, matertera "maj čina sestra", "gotovo mati", ali amita "očeva sestra". Odnos bratstva između osoba istog spo­ la stavlja ih u isti razred. Budući da su očev brat ili maj čina ses­ tra istoga spola kao i osoba prema kojoj se određuju, termini koji ih označavaju izvedenice su iz istog prvotnog termina. No, budu­ ći da su majčin brat ili očeva sestra suprotnog spola, imamo raz­ ličite termine: upravo je to ilustracija načela egzogamije.

2

Granet, Civilisation chinoise, 1 929, 247.

208 •

Riječi indoeuropskih institucija - l. svezak

Princip egzogamij e i njegove primjene

SRODSTVO KOJE PROIZLAZI

IZ BRAKA UKRŠTENIH ROĐAKA ,, '' ,, ,,

/

l

D

l,e__,l

Petrović I

o

D l

l

.A.

Ivanović I Av us

o,

'

'

'

'

'

'

'

/

/

/

/

'

.A.

EGO

Petrović

Ivanović

o

Žena Veza

...... < po ::l o < čS� .... .. .... ........

o (.;1 '"'

Ivanović III D

p

o

Ivanović II

Petrović II

Muž

/

o� � � � � /

'

/

/

/

.A.

•

AVUNCULUS

' ,,' / , ,' ,, /

/

o

o

.A.

drugo

Muž

•

le l '- -'

Žena

Filij acij a

Sheme kojeje uspostavio Jacques Bertin. On ih definira na sljedeći način:

Dvije gornje sheme predstavljaju na različit način odnose genealoškog re­ da. U oba slučaja informacija je ista: pojedinci i između njih odnosi . U gornjoj shemi (tradicionalno rodoslovno stablo) pojedinci su predstav­ ljeni točkama (različita oblika prema spolu, a crnim ili bij elim prema obi­ teljima), dok su odnosi predstavljeni crtama (različitim prema prirodi tih odnosa: filijacija ili bračna veza).

• 209

Petrović - - - - ·

o

Ivanović

drugo

- - -

- - - - - - - - ·

Veza i filijacij a

Gornja, manje klasična shema iziskuje bez sumnje napor prilagođivanja: pojedinci su ovdje predstavlj eni crtama (različitill? p.rema" spolu i �bite.l) i­ ma), njihovi odnosi točkom (koja sama predstavlja bracnu vezu fil!Ja­ ciju). No, tako postignut crtež bolje ističe poseban odnos unakrštenih rođa­ ka kojim se ovdje bavimo . Ovaj drugi sistem predstavljanja ima osim toga i prednost što nam dopušta ispitivanje genealoške informacij e koja je nesrazmjerno složenija i razgra­ natija, a nama postaje čitljivom (što nam nije omogućavao prvi grafički pri­ kaz). (V . primjere mrežii u Jacques Bertin, Semiologie graphique, izd. Mouton­ -Gauthier-Villars, Paris, 1 967, 269 i d. ). 1

1

2 1 0 • Riječi indoeuropskih institucija - l. svezak

Općenito uzevši, u našim je modernim jezicima ta razlika ne­ stala. Međutim, nije nužno zaći u duboku prošlost da bismo na­ išli na nekoliko pokazatelja za povlašten položaj što ge je imao ujak (= stric po majci). Za stari germanski svijet poslužit ćemo se navođenjem Tacita, Germania XX, 5 : Sororum filiis idem apud auunculum qui ad patrem honor; quidam sanctiorem artioremque hune nexum san­ guinis arbitrantur et in accipiendis obsidibus magis exigunt tan­ quam et animum firmius et domum latius tenant. "Nećacima je

ista čast u ujaka kao i u oca. Neki misle da je ta krvna sveza sve­ tija i tješnja, i njih više traže kad primaju taoce, kao da su pripeti čvršćom vezom o dušu i širom vezom o kuću". I kod Kelta nalazimo takva svjedočanstva. Veliki epski heroji nose ime po majci. Odnosi između Cuchulainna i brata njegove majke Conchobar odlično ilustriraju taj tip srodstva. Ta se struktura može prepoznati i kod Homera iako je oznaka za ujaka bila obnovljena u merros (f.l�tpox;), što je drugotna izvedenica tvorena prema patros (natpcos), a to je ekvivalent za lat. pa truus. Staro je ime nestalo, ali je staro poimanje preživjelo. Jedina dva primjera termina metros iz Ilijade imaju za nas po­ sebnu vrijednost: l ) Prerušcni Apolon javlja se Rektoru da bi ga osokolio u času kad mu snage popuštaju; uzima obličje njegova ujaka (metros) kako bi imao više autoriteta (Il. 1 6, 7 1 7); 2) Tlepolem, nezakoniti sin Heraklov, ubio je Heraklova uja­ ka; mora bježati pred sinovima i unucima Heraklovim: tim je ubojstvom protiv sebe navukao srdžbu svih svojih srodnika (Ili­ jada 2, 661 i d.). Zacij elo bismo našli i drugih primjera te veze, ali ih često ne primjećujemo i preko njih prelazimo. Navedimo samo ovaj pri­ mjer iz Herodota (IV, 80). U trenutku kad Oktamasadas, kralj skitski, polazi u boj protiv Sitalkesa, kralja tračkoga, potonji mu poručuje: "Zašto da se borimo kad si ti sin moje sestre?" Isto nam svj edoči i jedna činjenica iz armenskog vokabulara: kceii "ujak" je izvedenica iz ltoyr "sestra". Taj morfološki odnos javlja se u punom svjetlu ako postavimo odgovarajuće prototipo­ vc: ltoyr počiva na *swesor, a kcefi na *swesriyos. Ujak je, dakle,

Princip egzogamije i nj egove primjene • 2 1 1

označen doslovno kao "onaj od sestre", prema svojoj sestri koja je mati za EGO. To je eksplicitan termin, najvjerojatnije zamjena za neki još stariji i on podcrtava specifičnost ujaka u sustavu armenskog srodstva. Sve nam to ukazuje, i to na način koji ima tim veću dokaznu moć jer podaci potječu iz jezikll koji su davno postali različitima u indoeuropskom svijetu, na poseban položaj "ujaka", tj. "strica po maj ci", i čini još vjerojatnijim formalni odnos između auus i auunculus.

Suodnosno tome, oznaka za "nećak", a to je termin što ga nalazi­ mo u gotovo svim jezicima, pokazuje simetrično variranje smi­ sla, čas je to "unuk", a čas "nećak" . Nabrojit ćemo najprije oblike u njihovoj etimologijskoj vezi : sskr. napiit, naptr, ž. rod naptl-; av. napiit, ž. rod napti; st. perz. napa (nominativ); lat. nepos, ž. rod neptis; st. lit. nepuotis, ž. rod nepte; st. engl. neja; st . v. njem. neja; st. slav. netfj'{ < *neptios; u keltskome: st. irski nia, velški nei. Tome valja dodati grč. anepsi6s (avE\j/lOS), ali odvojeno, jer ne znači "nećak" nego "rođak", "bratić". Već prema jezicima, *nepot- je čas "unuk", čas "nećak", a katkad i jedno i drugo. U vedskome je napiit "unuk" ili neodređenije "potomak"; "unuk" je i u iranskome, poglavito u st. perz., gdj e se strogo određuje u genealogiji ahemenidskih kraljeva. Oblici modernog iranskoga, kao perz. nave, odnose se uvijek na "unuka", dok za "nećaka" u perzijskome služe opisne složenice kao "sin brata" i "sin sestre". Za razliku od indoiranskoga, zapadni j ezici - izuzev latin­ skoga - imaju *nepot u značenju "nećak". Ako u latinskome ne­ pos, kako se čini, označava bez razlike "nećaka" i "unuka" ili "potomka", u germanskome, slavenskome i keltskome taj se ter­ min zapravo uvijek odnosi na sestrina sina. To posebno označa­ vanje potomka u odnosu na majčina brata proizilazi u samom la­ tinskome iz nekih uporaba riječi nepos.

2 1 2 • Riječi indoeuropskih institucija � I. svezak

Ispitivanje što ga je Joseph Loth3 učinio o značenju termina nepos u latinskim natpisima iz Bretanje pokazalo je da ta riječ uvijek označava sestrina sina; nepos ima, dakle, isto značenje kao i njegov odgovarajući keltski lik nia u irskome i nei u velš­ kome koji označavaju sestrina sina, dok se za "bratova sina" u irskome rabi opisni lik mac brathar. Osim toga, u keltskoj povi­ jesti i legendama nalazimo tragove srodstva po majci; u ogam­ skim natpisima podrijetlo se uspostavlja po majci. Tako iz Tita Livija (V, 34) saznajemo da je galski kralj Ambigatus, kad je htio olakšati svoje kraljevstvo od prekobrojnog pučanstva, odre­ dio da dva sina njegove sestre (sororis filios) povedu na nove teritorije jedan dio plemena. No, to nije nešto što bi bilo svoj­ stveno samo keltskim društvima. Prema jednoj lacedemonskoj tradiciji što je donosi Herodot (IV, 1 47), kraljevsku je vlast u Sparti preuzeo Teras, ujak nasljednika koji su još bili premladi da vladaju, a on je bio njihov skrbnik. što je dakle bila klasična uporaba lika nepos? Našavši se pred dvama značenjima riječi nepos, "nećak" i "unuk", koja drugi je­ zici razlikuju, neki su etimologičari mislili da se radi o nedo­ voljno određenom terminu bez točno određena značenja. Međutim, tome nikako nije tako. Zalazeći u pretpovijest ter­ mina u svim jezicima nalazimo upravo precizna značenja, koja je kasnija upotreba mogla proširiti. Tako se događa posebno s ter­ minima srodstva, gdje je nužno da termini imaju točno značenje kako bi se mogli uzajamno određivati. Ako označava "nećaka", nepos ima često afektivnu vrijednost: "nećak" je razmaženo, ras­ pušteno, rastrošno dijete. Ta konotacija uključuje određen tip od­ nosa između nećaka i brata njegove matere. I doista, etnografi su primijetili da u društvima gdje prevladava odnos ujaka prema ne­ ćaku, taj odnos ima sentimentalnu vrijednost upravo protivnu onom odnosu koji vezuje oca uz sina: dok je odnos oca i sina strog, točno određen, onaj drugi je familijaran i popustljiv, pun nježnosti. I obrnuto, ondje gdje je odnos oca i sina popustljiv, mnogo je čvršći i stroži odnos između nećaka i ujaka; potonji odgaja dijete, nastoji mu usaditi pravila ponašanja i upućuje ga u običaje i obrede. Ta su dva rodbinska odnosa korelativna: nikad 3

Comptes-rendus de l 'Academie des Inscriptions, 1 922, 269 i d.

Princip egzogamije i njegove primjene • 2 1 3

s e ne uspostavljaju u istom sentimentalnom registru. Vrlo dobro znamo da je u latinskome odnos oca prema sinu karakteriziran posebnom strogoćom: otac ima pravo života i smrti nad svojim sinom i on to pravo katkad i koristi. U starom rimskom društvu patria potestas nije trpjela priziva. Mogla je biti ublažena kroz jedan drugi odnos, upravo onaj ujaka prema nećaku, i to u tipu filijacije koji taj odnos pretpostavlja. što se tiče dvojnosti značenja "nećak" i "unuk", ona se tu­ mači istosmislenim odnosom između imena "strica" i imena "djeda". Jednako kao i auus, po očevoj liniji "brat majčine maj­ ke" proizvodi deminutiv auunculus za "majčina brata", pa isto tako i korelativno oznaka za unuka može istodobno vrijediti za onoga koji je nećak majčina brata. Međutim, sve stroža tenden­ cija srodstva muškoj strani u indoeuropskom sustavu srodstva često čini da prevladava agnatsko značenje: "sin od sina", "sinov sin". Srodni grčki termin anepsi6s (< *a-nept-iyo-) znači rođak u smislu kako ga mi danas shvaćamo. Sam oblik daje nam važno svjedočanstvo: doslovno je značenje "oni koji su su-unuci", a to za elemenat nept- na polaznoj točki ne pretpostavlja značenje "unuka", nego značenje "nećaka". Ipak, značenje "unuk" nije u protohistorijskim vremenima u potpunosti nestalo, barem ako je suditi po Hesihijevoj glosi, koja je - čini se - literarnog izvora: w:6mpat ui&v Suya-rEpE<;, "ne6ptrai: kćeri sinova". Taj bi se ženski rod mogao uzeti kao *vcrr6-rpat (*nep6trai), ženski rod od vcrro-r�p (*nepodr) koje bi označavalo "sina od sina", "si­ nova sina". U historijskoj nomenklaturi grčki ima jedan novi termin za "unuka", a to je huion6s (uimv6<;), izvedenica od hui6s "sin", a suodnosno s tim, ima za "nećaka" opisni termin adeplhidous (a8EA
214

•

Princip egzogamije i njegove primjene • 2 1 5

Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak

"dj ed". Jednako je tako st. v. njem. enencheli (njem. Enke!) "unuk", etimološki gledano, deminutiv od ana "djed". Tome se približavala st. slav. vunuku, ruski vnuk "unuk" koje je blizu lit. anukas, ako litavska riječ ipak i sama nije posuđena iz slaven­ skoga. Bliže nama, u starofrancuskome, unuk se nazivao avelet, a to je deminutiv od ave, eve "djed". Upravo taj je termin bio zamijenjen našim analitičkim izrazom petit-fils. I tako se, barem u tri jezika, "unuk" iskazuje kao "mali djed". Mora postojati neki razlog što je do takvog označavanja ne­ ovisno došlo u nekoliko različitih društava. Zapravo, radi se o jednom tipu transfera kojemu nalazimo i paralele. Mnogi rod­ binski sustavi imaju recipročne termine, koji se upotrebljavaju između dva člana, rekli bismo, jednoga para: majčin otac i kćerin sin oslovljavaju se međusobno istim nazivom. U toj osobitosti vokabulara ima i jedan klasifikatorski razlog. U mnogim društvi­ ma živo je uvjerenje da čeljade koje se rađa predstavlja pretka koji se ponovno utjelovljuje kroz nekoliko generacija; pa čak za­ pravo i nema rađanja, jer predak nije nestao nego nam je samo sakrit. Općenito, do ponovnog utjelovljenja dolazi od djeda na unuka: kad se nekome rodi sin, opet se pojavljuje unukov djed i zbog toga oni nose isto ime. Novorođeno je dijete nešto kao umanjeni predstavnik pretka kojeg ono ponovno utjelovljuje: to je "mali djed" koji se ponovno rodio preskočivši jednu genera­ CIJU.

Kad ispituj emo imenicu "sin" sukobljavamo se s nepredvidivim problemom. Za jedan tako blizak rodbinski odnos indoeuropski jezici pokazuju veliku različitost u označavanju. Najopćenitija je oznaka *silnu, potvrđena u sskr. silnu-, av. hunu; got. sunus, lit. sunus; slav. synu; i, s različitim sufiksom: grč. huius (uiuc;); toharski A soya, toharski B sa. Hetitski je usamljen s likom uwa (nominativ uwas). Usamljen je i luvijski jezik, gdj e se kaže tita­ irni, licijski tideimi "sin" (zapravo "dojenče") . Lat. filius nema neposrednog nastavljača u tom smislu, a keltsko mace (< *mak­ kos) još je različitiji . Armensko ime za "sina" ustr suobraženo je s imenom "kćeri", dustr, koje odgovara grčkom thugater (Suy-

U1:T]p). Lik silnu- čini s e da je izvedenica od *su- "(po)roditi"; bio bi to, dakle, sin shvaćen kao "potomak". Nepodudaranje između termina za "sin" istaknuo je u j ednom članku Antoine Meillet4 , koji, iako ga nije riješio, barem je na problem ukazao. Ako pođemo od latinskog termina filius, možemo pokušati shvatiti što se dogodilo. Filius se u latinskome povezuje s etimo­ loškom obitelji koja je predstavljena sa Jelo, fecundus itd., koja uključuje pojam "hraniti" (umbrijski feliuf, akuzativ množine, "lactentes, dojenčad"). Samo značenje riječi je jasno; da bismo objasnili njezino ulaženje u nomenklaturu srodstva, uzimamo da je filius pridjev koji je preuzeo službu imenice. Mora da je u pitanju isti fenomen koji je poznat iz termina consobrinus, patruelis, gdje je pridjev najprije stajao uz imenicu, a nakraju je tu imenicu nadomjestio: patruelis, consobrinus stoje umjesto frater patruelis, frater consobrinus. Mi pretpostavljamo da je filius proistekao iz jedne veze koju bismo mogli hipotetički po­ staviti kao *sunus filius; pravi je termin iz ovog analitičkog iz­ raza nestao, a preživio je termin koji je bio ekspresivniji. Kako to objasniti? Opazimo najprije da je ta nestalnost imena za "sin" u očitoj opreci sa stalnošću imena za "nećak". Bit će da je sudbina riječi filius u korelaciji s riječi nepos: u izvjesnom tipu srodstva važniji je potomak nećak nego sin, jer se uvijek na­ sljedstvo ili vlast prenosi od strica na nećaka. Potomak je za nje­ gova oca jednostavno njegov izdana/2, ono što izražava termin *sunus. Znamo osim toga da se očeva braća drže za očeve; sino­ vi očeve braće između sebe su braća, a ne rođaci : dovoljno je usporediti termine frater consobrinus i frater germanus. Prema tome, sinovi dvojice braće za njih su jednako tako "sinovi", pa će čovjek nazivati "sinom" potomka svojega brata. No, kako tada razlikovati vlastitog sina od bratova sina? Ovdje sad ulazi u igru dodatak filius "dojenče". A zatim, kad nestane odnos između uja­ ka ("strica po majci") i kad se "velika obitelj" počne dijeliti, tada samofilius točno označava EGO-va potomka. ·t '

Memoires de la Societe de Linguistique de Paris, 2 1 , 1 920, 45.

r franc. rejeton "izdanak, mladica"].

2 1 6 • Riječi indoeuropskih institucij a - I. svezak

Kroz te peripetije likova *nepot- i *sunu- možemo razabrati sve teškoće kroz koje su društva morala proći da bi prešla iz jednog sustava u drugi, da bi normalizirala sustav agnatskog srodstva koji se ustalio i jedini je priznat u pravu, te da bi pri­ lagodila ili nadomjestila termine naslijeđene od prijašnjih struk­ tura. Njihovo značenje izbija između arhajskih srodstava i novih odnosa, ali nije uvijek lako razabrati način na koji su se te no­ menklature organizirale ili preuredile u svakom od pojedinih je­ zika. 6

4.

poglavlje

Indoeuropski izraz za "brak"1

Sažetak - "Brak" nema indoeuropskog imena. Samo se kaže - i to pomoću izraza koji se u pojedinim jezicima neprestano obnavljaju - za čovjeka, da on "vodi" (u svoj dom) ženu ko­ ju mu drugi čovj ek "daje" (lat. uxorem ducere i nuptum da­ re); za ženu da ulazi u "uvjete supruge", preuzimajući tako više određenu funkciju nego što bi sama vršila neki čin (lat. ire in matrimonium).

Ovdje nismo dodimuli dva izvanredno važna problema: stupanj djed-pra­ djed-prapradjed i odnosi među rođacima (lat. sobrinus, consobrinus). O tome smo podrobno raspravljali u jednom članku objavljenom u L 'Homme 5 , 1 965, 5- 1 0.

6

Indoeuropski rječnik srodstva - otkad se proučava - uvijek nam je pokazivao da u bračnoj vezi položaj muža i položaj žene ne­ maju ništa zajedničko, a jednako su tako i termini koji su izraža­ vali njihov međusoban odnos bili potpuno različiti. Upravo zato - strogo uzevši - ne postoji indoeuropska riječ za "brak". Kao što je Aristotel vidio za svoj jezik: "veza muža i žene nema imena: UVWVUJ..lOc; r, )'lNatKoc; Kat av8poc; crušw�tc;" (Palit. l, 3, 2). I doista, svi su izrazi koje danas srećemo se­ kundarne kreacije, bilo da je riječ o franc. mariage, o njem . Ehe (zapravo "zakon"), o ruskom brak (što je izvedeno iz brat 'sja "odvesti") itd. U starim jezicima u pitanju su još specifičnije pojedinosti i vrijedno je uzeti ih u svoj njihovoj raznolikosti. Ta raznolikost nije samo leksička raznolikost koja svjedoči o neovisnim oznakama u svakom jeziku. Ona je i morfološka, pa zbog toga što je manje vidljiva, nije bila ni zapažena. Sve to va­ lja rasvijetliti kako bi se podaci organizirali: već prema tome radi 1 Ovo je poglavlje već bilo objavljeno u zborniku radova posvećenom A Pedro Bosch-Gimpera, Mexico, 1 963, 49 i d.

218

•

Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak

li se o mužu ili ženi, termini se razlikuju, ali se razlikuju na po­ seban način: za muža su termini glago/ski, a za ženu su imenski. Kako bi se kazalo da čovjek "uzima ženu", indoeuropski rabi oblike glagolskog korijena *wedh- "odvesti" ili, točnije, "odvesti ženu svojoj kući". Taj poseban smisao vidimo iz uskih veza iz­ među većine jezika: u keltskom velški dy-weddio, slav. vedQ, lit. vedit, av. vadayeiti, sa indoiranskim izvedenicama vadhu "nevje­ sta, mladenka" i grčkim heedna (iic8va) "svadbeni dar(ovi)". Tako sc izražavalo u najstarijim stadij ima, a kad su neki jezici uzeli novi izraz za pojam "odvesti", novi je glagol preuzeo i vri­ jednost "oženiti (ženu)". Upravo to se dogodilo u indoiransko­ me. 2 Korijen *wedh- je preživio u velikom dijelu iranskoga u ob­ liku glagola vad-. No, indijski ga nije sačuvao i od njega je za­ držao samo imeničku izvedenicu vadhu "mladenka". Umjesto iščezloga *wadh- upotrebljava nay- "odvesti" i "oženiti". Isto nadomještanje vad- sa nay- javlja se u jednom dijalektalnom di­ jelu iranskoga, i to već od staroperzijskoga, tako da su nay- i vad- u uporabi jedan pored drugoga na iranskom području tije­ kom veoma dugog razdoblja. U latinskome nalazimo jedan novi glagol s vrijednošću "odvesti", a to je ducere, koji isto tako pre­ uzima vrijednost "oženiti" u izrazu uxorem ducere. Drugi jedan glagol svojstven je grčkome: gamein (ya).lctv) bez sigurne veze u drugim jezicima. Uz te glagole koji izražavaju ulogu muža valja navesti i one koji ukazuju na funkciju mladenkina oca. Otac, ili kad ga nema brat, ima ovlast da "dade" mladu njezinom mužu: rracpoc; 86vcoc; E a8c/cmo, kao što kaže Gortinski zakon u VIII. po­ glavlju. "Dati" je stalni glagol za taj svečani čin; nalazimo ga od jezika do jezika, ponegdje uz variranje preverba: grč. dounai (8o6vat), ekdounai (sK8o6vat), lat . dare, got. fragiban, slav. otiMati, lit. išduoti, sskr. pradii-. U avestičkome se sa paradiitii i aparadiita razlikuje mladenka koju je njezin otac u redu "dao" od one kod koje to nije bio slučaj . Ta stalnost izraza mnogo go­ vori o upornom čuvanju običaja naslijeđenih iz zajedničke proš2 Taj je leksički proces podrobno analiziran -europeen, Paris, 1 962, 33 i d.

u

našoj studiji Hitite et inda­

Indoeuropski izraz za "brak" • 2 1 9

losti i o istom obiteljskom ustroju, gdje j e muž "odvodio" u svoj dom mladu ženu koju mu je otac "dao". Ako se sada okrenemo terminima rabljenim za "brak" sa sta­ jališta žene, vidjet ćemo da ne postoji glagol koji će za nju ozna­ čiti sam čin udaje, a koji bi odgovarao nabrojenim izrazima . Mo­ žemo navesti samo lat. glagol nubere. No, osim što je ograničen na latinski, nubere se zapravo primjenjuje samo na uzimanje ko­ prene, što je dio svadbene ceremonije, ali ne same udaje. I doista, taj se glagol upotrebljava samo u posebnim okolnostima. Služi, primjerice, da se posebno istakne razlika u društvenom položaju između muža i žene, kao što čitamo o Plautovu odlomku (Aulu­ laria 479 i d.), gdje jedno lice predlaže "da bogati žene bez mi­ raza kćeri siromašnih građana": opulentiores pauperiorum filias ut indotatas ducant uxores domum, ali predviđa i prigovor: "za koga će se udavati kćeri bogatih s dobrim mirazom": Quo illae nubent diuites dotatae? Opreka je upravo između uxores ducere i nubere. Inače, glagol je u prvom redu pjesnički. Česti su u upo­ rabi samo particip nupta i izraz nuptum dare "(u)dati svoju kćer", tj . oblici glagola koji ističu ženu kao objekt, a ne kao su­ bjekt. Sa ženskom se ulogom ne može povezati ni glagol marita­ re, čak ni u kasnije doba kad se on počinje javljati: maritare kao aktivni glagol znači "spariti, spojiti", a kao neprijelazni glagol rabi se češće za muža nego za ženu. Ta negativna leksička situacija, nepostojanje odgovarajućeg glagola, pokazuje da žena ne uzima - ona je samo dana3. Ona ništa ne čini, nego samo mijenja svoj položaj . To je upravo ono što, sada na pozitivan način, pokazuju termini koji označavaju stanje udate žene. Ovdje imamo isključivo nominalne termine, koji se pojavljuju na krajnjim točkama indoeuropskog područja ­ u indoiranskom i latinskom. Njihova je uporaba u lokuciji koja svečano iskazuje da žena ulazi u "stanje udate žene". U vedskome imamo dvije apstraktne riječi vrlo slična oblika janitva- i janitvana- "stanje udane žene Oani-)", a oba imaju oblik formula: hastagriibhtisya didhi$6s ta­ vedam patyus janitvam abhi sam babhutha "ušla si u ovaj brak (janitvam) s čovjekom koji te uzima za ruku i želi te" (kaže se l

["Lafemme n 'epouse pas, elle est epousee"].

220 • Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak

udovici, R. V. X, 1 8, 8); janitvantiya miimahe "on je ponudio (dvije mlade žene) za brak" (VIII, 2, 42). U prvom odlomku vidimo vezu između ustaljenih termina: s jedne strane janitvam, a s druge hastagriibhćtsya patyus, muž koji ritualnim pokretom uzima mladu ženu za ruku; u drugom vidimo da janitvanćt ozna­ čava kamo će žena, koja je, prema ustaljenu običaju, dana mužu "da postane supruga". Ekvivalenat zajanitvćt je simetrični termin patitvćt-, patitvanćt- "stanje supruga" (R. V. X, 40, 9) kad ozna­ čava vlast kojoj je žena podložna, pa tako imamo patitvćtm . . . jagmil$1 "(djevojka) koja j e došla u vlast muža" (I, 1 1 9, 5). Zanimljivo je što možemo ustanoviti paralelno stanje u sta­ rom iranskome, gdje se isti pojam izražava u apstraktnoj izvede­ nici s istim sufiksom, av. niiiriBwana. Ovdje je osnova niiiri = vedski nari- "žena, supruga", a to je indoiranski ženski rod koji ide u paru sa nar- u tradicionalnim izrazima: ved. nfbhyo nfi­ ribhyas (1, 43, 6; VIII, 77, 8) = av. n;}r;}byasča nairibyasča (Y. 54, 1 ). U av. niiiriBwana, tvorenom kao ved. janitvanćt, ima i posve isto značenje "stanje žene, supruge", a nalazimo ga isto tako u redakciji tipa formule: xval)ha va duroa va . . . n;}r;}byo ašavabyo niiiriBwaniii upaviidayaeta "sestra ili djevojka može biti odvedena za udaju pobožnim ljudima" (Vd. XIV, 1 5), a to ukazuje na pravni izraz niiiriBwaniii viidaya- "odvesti za udaju (djevojku)", s glagolom vad(aya), kojemu smo maločas vidjeli tehničku vrijednost. Sve u svemu, termin koji bismo preveli s "brak", ved. janitvana, av. nairiBwana- vrijedi samo kao "uda­ ja", tj . odnosi se samo na ženu, a znači prijelaz iz stanja djevojke u stanje zakonite supruge. U tome možemo vidjeti crtu duboke starine, crtu koja je vezana za ustroj velike indoeuropske obitelji, jer je nalazimo i u rimskom društvu. U tom je pogledu vrlo važan latinski termin matrimonium. Ako se doslovno uzme, matrimonium znači "za­ konsko stanje one koja je mater", sukladno s vrijednošću izvede­ nica na -monium, a sve su one pravni termini (testimonium, vadimonium, mercimonium i, naravno, patrimonium ). Razlog zbog kojega je tvoren matrimonium nije analogija prema patri­ monium, jer ovaj izražava posve drugačiji pojam. Taj razlog proizlazi iz ustaljenih izraza odakle matrimonium vuče svoje

Indoeuropski izraz z a "brak" • 2 2 1

puno značenje, i to: za oca dare filiam in matrimonium; za muža alicuius filiam ducere in matrimonium, i, najzad, za samu mladu ženu ire in matrimonium. Tako matrimonium označava položaj u koji djevojka stupa, a to je položaj mater (familias). To je ono što "udaja" za nju znači, dakle, ne čin nego namjenu, ono za što je predodređena; ona je dana ili odvedena "u cilju onoga što se naziva matrimonium", to jest in matrimonium, upravo onako kao što se slični termini u indoiranskome janitvanćt, nairiBwana na­ laze u formulama u obliku dativa namjere, označavajući stanje kojemu je djevojka određena. Odatle dolazi do kasnijih vrijedno­ sti kao matrimonia znači "udane žene", jednako kao i seruitia "robovi". Moderni oblici lika matrimonium u romanskim jezicima, špa­ njolski i talijanski matrimonio, uzeli su značenje "udaja, ženidba, vjenčanje". Još bolje, kao pridjev, izvedenica matrimonial odgo­ vara danas u francuskome riječi mariage, primjerice u izrazu re­ gime matrimonial, pa bi se lako moglo zaključiti da je matri­ monial učena izvedenica prema pučkom mariage, upravo onako kao što je ocu/aire učenim putem izvedeno od rei/ ili pa ternel od pere. Nije potrebno ni isticati da bi to bila očita tlapnja: franc. je mariage pravilno izvedeno od marier (< lat. maritare) i nema ni­ čeg zajedničkoga s matrimonium. No, da su se ta dva lika toliko povezala da se čine srodnima, pokazuje nam koliko smo udaljeni od starih vrijednosti. Ovdje smo suočeni s jednim tipom indoeuropskih veza koji nije ono čime se bavi tradicionalna usporedna gramatika. Prove­ dena analiza ističe jedinstvo termina koji su etimološki različiti, ali koje zbližava njihov sadržaj i koji se organiziraju u paralelne nizove. Nominalni oblici, koji su doveli do pojma "brak, vjen­ čanje", svi su najprije označavali stanje žene koja postaje su­ prugom. Ta je specifičnost morala nestati da bi apstraktni pojam ''braka" dobio čvrstinu i da bi mogao nakraju označiti zakonsku vezu između muža i žene.

S. poglavlje

Srodstvo proizišlo iz braka

Sažetak - Osim za muža i ženu za koje - čini se - nije bilo u indoeuropskome specifičnih termina, ovdje termini imaju stalan oblik i točno značenje, ali su neraščlanjivi. Uvijek označavaju rodbinsku vezu prema mužu - muževa mati i otac, mužev brat, muževa sestra i bratova žena, žena muževa brata. Niti jedan lingvistički element ne dopušta nam tvrdnju da je *swekuros, mužev otac, ikada paralelno označavao že­ nina oca, to jest, prema pravilima egzogamije, ujaka.

Terminima krvnog srodstva suprotstavljaju se u indoeuropskome termini srodstva proizišlog iz braka. Tu imamo razlikovanje koje se potvrđuje i u modernim i u starim jezicima. To srodstvo pro­ izišlo iz braka određeno je položajem žene u krilu obitelji u koju je ona ušla. Ipak, termini što označavaju te nove odnose podložni su mijenjanju. Barem neki od suvremenih jezika upotrebljavaju iste osnovne termine kao i za krvno srodstvo, ali razliku postižu pomoću raznih leksičkih postupaka. Tako se u francuskome služimo pridjevom beau kao klasifikatorom za srodstvo proizišla iz bračne veze: s jedne strane "otac, majka, brat, sestra, kći, sin", tj . pere, mere, jrere, Sa!Ur, jifle, ji/s, a S druge "beau-pere, belle­ -mere, beau-frere, belle-sceur, belle-fille, beau-fils". Likovi se podudaraju od jednog niza do drugog. I u engleskome isti termini služe u oba slučaja, a razlikuju se dodavanjem in law, pa tako imamo father-in-law. Oba postupka imaju svoje povijesno op­ ravdanje. U starofrancuskome je beau- često riječ iz dragosti ko­ ja odgovara riječi "gentil"; "beau-pere" je, dakle, oznaka iz uljudnosti kojom se izjednačava mužev otac s vlastitim ocem. Englezi su sa svojimfather-in-law više "legalisti": "otac" se od-

224 • Riječi indoeuropskih institucija -

I. svezak

ređuje prema "zakonu", to jest kanonskom zakonu. To što se uzi­ maju isti termini ne proistječe iz sentimentalnih razloga da bi se izjednačila dva srodstva, nego iz potreba leksičke ekonomičnosti i simetrije: bračno srodstvo ima istu nomenklaturu kao i prirod­ no, krvno srodstvo za odnose filijacije (otac, majka l sin, kći) i bratstva (brat l sestra). To je specifično klasifikatorsko srodstvo koje mora odrediti odnose između onih koji su povezani s bra­ kom jednoga od svojih rođaka. No, to su sve modema razglabanja. U starom indoeuropsko­ me, naprotiv, dva su srodstva odijeljena. Jednako kao krvno srodstvo, tako i srodstvo po bračnoj vezi ima svoju vlastitu ter­ minologiju. Najprije, nalazimo nazive za "muža" i "ženu", koje ćemo raz­ motriti u njihovu latinskom izrazu, maritus i uxor. Maritus je riječ svojstvena latinskom jeziku. Uostalom, nema indoeuropske riječi koja znači "muž, suprug" . Kaže se čas "gos­ podar", sskr. pati, grčki p6sis (n6cnc;), ali bez ičega što bi po­ sebno iskazivala bračnu vezu, a čas "čovjek", lat. uir, grč . an�r (avftp ), dok marltus određuje supruga u pravnom smislu. Etimološka raščlamba riječi maritus postavlja dva različita problema: jedan je tvorba izvedenice, a drugi značenje osnove. Ako riječ gledamo kao latinsku izvedenicu, marltus se tumači bez teškoća. Lik ulazi u dobro ustaljen razred izvedenica na -itus, paralelnih s onima na -iitus, -utus, tj. sa sekundarnim tvorbama gdje je sufiks -to- dodan osnovi na -f-, -ii-, u- itd. : armiitus, cor­ nutus, aurftus itd. Prema toj tvorbi, marltus će značiti "onaj koji ima, koji posjeduje mari-". Preostaje da se odredi značenje osnove. Ovdje se davno uspo­ ređivala skupina termina koji se od daleke starine primjenjuju s nekim formalnim varijacijama sad na djevojku, sad na mladića: u prvom redu grč. meirax (flEtpaš) "djevojka", sekundarno "mla­ dić", meirakion (flEtpaKtov) "mladić, momče". Vrlo rano, već prema jezicima, prevladava jedan ili drugi tip. U latinskome je *mari- po svoj prilici označavalo djevojku zrelu za udaju, a m a­ rf/us bi prema tome značilo onoga "koji posjeduje mladu ženu" .

Srodstvo proizišla iz braka • 225

Odgovarajući indoiranski lik marya označava mladog čovje­ ka, ali u posebnom statusu: nadasve u njegovim ljubavnim odno­ sima, kao prosca, kao udvarača (Indra), jednom riječi, kao mlada čovjeka koji se može ženiti. To je najčešća vrijednost u indij­ skome. U iranskome je marya poprimilo nepovoljno značenje: to je odveć smion mladić, mladi preuzetni ratnik, pa čak i hajduk. Zapravo, to je značenje ograničeno na avestičke tekstove. Druga svjedočanstva pokazuju da se u iranskome očuvalo čak staro zna­ čenje, poglavito u pehlevi stadiju merak znači "mladog muža"; merak i odgovarajući ženski lik za mladu udavaču ziyiinak fa­ milijami su i afektivni termini. U dubokoj prošlosti naziremo institucionalnu vrijednost koja se uz taj termin povezuje, a to je klasa mladih ratnika. Posrijedi je vrlo stara riječ, budući da se maryanni, s vrijednošću ratničkog sloja, javljaju među indoiranskim terminima u XIV . stoljeću prije naše ere u mitanskim tekstovima gdje nalazimo i imena važnih božanstava kao što su Indra, Mitra i Nasatya. Naprotiv, latinski i grčki jezik taj su termin specijalizirali za "djevojku (doraslu za udaju)". To je omogućilo stvaranje termina marftus u latinskome, doslovce "koji ima *mari-", a ta riječ nema poznatih paralela. Liku maritus odgovara uxor "žena, supruga", stara riječ stalna značenja i ograničena na latinski. Etimologija za uxor nije odveć jasna: predlagalo se dijeljenje na *uk-sar, s time da bi se u drugoj sastavnici vidjelo ime "ženskog čeljadeta" koje se javlja u swe­ -sor "sestra". Bilo bi zanimljivo kad bi se tom terminu *sar pri­ dala klasifikatorska vrijednosti kad bi se on identificirao u imenu "supruge" kao i u imenu "sestre". Kod prve sastavnice *uk- tak­ va raščlamba ukazuje na korijen *euk- "naučiti, naviknuti se", koja je predstavljena sa sskr. ue-, slav. uku "pouka" i navlastito armenskim glagolom usanim "učim, navikavam se". Taj su gla­ gol usanim približavali armenskom terminu amusin "suprug, su­ pruga, muž, žena", a on bi s prefiksom am- "zajedno" značio do­ slovce "suprug s kojim dijelimo zajednički život". Tvorba arnu­ sin tako bi rasvijetlila smisao *uk- u uxor. Iz toga proishodi da bi uxor, analizirano na *uk- i -sar, značilo "uobičajena žena, žensko

226 • Riječi indoeuropskih institucija

-

I. svezak

čeljade na koje smo navikli". Mora se ipak priznati da takvo oz­ načavanje "supruge" nije baš prirodno. Osim toga, niti jedna iz­ vedenica iz *euk- ne označava neki među-ljudski ili društveni odnos. Ono što *euk- znači spada u intelektualni red: "steći, do­ biti uobičajenom uporabom", a to vodi prema "naučiti", prema "pouka, nauk". Tako u gotskome imamo bi-uhts "koji je na­ vikao", u slav. vyknQti "naviknuti", a jednako tako i arm . usanim "naviknuti, naučiti". Nije, dakle, sigurno da možemo približiti amusin "suprug" (muž ili žena) i usanim "naviknuti"; ono -us­ "bračna veza", koje je - čini se - sadržano u amusin, može biti drugačijega postanja. Ako i u samom armenskome moramo ra­ staviti ta dva oblika, svaki paralelizam sa uxor nestaje. Jedna druga etimološka interpretacija lika uxor zadržala bi ga unutar vokabulara srodstva uspoređujući ga s terminom koji se u baltičkome odnosi posebno na ženu: lit. uošvis "ženin otac" (usp. lit. uošve "punica, svekrva", gdje je ženski rod sekundaran), let. u6svis. Taj baltički oblik izvedenica je na -ryas iz sskr. tipa bhratr-wya "sin očeva brata" ili lat. patruus, grč. patro6s (rrmpwoc;); taj je sufiks, dakle, tvorio imena srodstva. Prototip lit. uošvis je *ouk(s)-vya. Taj termin, rabljen za "ženina oca", la­ ko sc razumije ako se zna da je osnova *ouk(s)- već u preddi­ jalektalnom stanju bila jedno od imena "supruge". Tada bi la­ tinski oblik uxor imao samo jedan sufiks -or, budući da je značenje "supruga" već sadržano u osnovi *uks-. I ovo tumače­ nje ostaje samo hipoteza sve dok ne dobije potvrdu iz trećeg je­ zika, a to je upravo ono što ovdje nemamo. Ne valja, kao što se činilo, dozivati u pomoć osetsko us- "žena, supruga", jer dijale­ katski oblik vosae, sa svojim početnim *w- ukazuje na drugo podrijetlo. Potvrdimo, dakle, da je karakter latinske imenice uxor doista specifičan i da je njezina interpretacija nesigurna. Već vidimo da imena za srodstvo koje potječe iz ženidbe pokazuju dvostruku posebitost: s jedne su strane oblikom stalna i znače­ njem precizna, ali su, s druge strane, upravo zbog svoje starosti, vrlo teška za svaku analizu. Mužev otac i muževa mati označeni su sa *swekuros i sa *swe­ (ž. rod). Muški je rod *swekuros predstavljen sa sskr.

krus

Srodstvo proizišla iz braka • 227

swisura, iranskim xvasura, arm. skesr-ayr, lat. socer, grč. heku­ r6s (f:Kupoc;), got. swaihra, st. slav. svekru i, donekle izmije­ njeno, s lit. sesuras, velški chwegrwn; ženski je rod predstavljen sa sskr. svasru, arm. skesur, lat. socrus, grč. hekurćt (f:Kupa), got. svaihro, st. slav. swekry. Ta povezivanja mute samo neznat­ na odstupanja. U sanskrtu imamo nepravilno svas- umjesto *svas-, što je posljedica sekundarne asimilacije, ali piskutavi po­ četni konsonant zajamčen nam je s iranskim xva- (< *swe). Jednako tako je u lit. šeš- umjesto *seš-. Armensko skesrayr "mužev otac" složenica je (skesr-ayr) koja označava čovjeka (-ayr grč. aner), tj . svekrvina muža; skesur "svekrva" je, dakle, =

primarni termin. U grčkome, naprotiv, svi su termini simetrični. I u gotskome postoji preinaka; dva termina swaihra (m . rod) i swaihro (ž. rod) prilagođeni su jedan drugome. Međutim, latinski čuva stari odnos između muškoga i ženskoga roda: socer l socrus < *swekuros l *swekrus, jednako kao u sanskrtu svasura- l sva­

sru.

Prema iznesenu pregledu, u kojemu su predstavljeni svi glav­ ni jezici, valja pretpostaviti da lik u muškom rodu *swekuros ide u paru sa ženskim rodom *swekrus. Za tu jedinstvenost nema drugog primjera. Nije poznata niti jedna opreka muški rod - žen­ ski rod koja bi uzela oblik alternacije *-kura- -kru-, s njezi­ nom dvostrukom anomalijom. Nema oblika ž. roda na -u- koji bi se mogao uspostaviti na m. rodu sa -o-; normalno bi bilo oče­ kivati ž. rod na -a- ili na +. Štoviše, razlika u rodu ne povlači za sobom i ne može protumačiti slogovnu varijaciju između *-kuro­ �

j *-kru-.

No, pogledajmo sam taj oblik ženskoga roda: *swekrus bi predstavljao anomaliju kad bi bio tvoren prema muškom rodu, ali možemo ga pretpostaviti kao autonomnu formu, jer postoji je­ dan tip na u ženskoga roda, a vidimo ga, primjerice, u vedskom vadhU "mladenka". To nas sili da se upitamo ne bi li primarni termin mogao biti ženski rod *swekru, dok bi muški rod *swe­ kuros bio sekundarni termin. Ta bi hipoteza objasnila mijenjanja do kojih je došlo u više jezika. Postavljamo, dakle, da je *swe­ kru- naslijeđeni oblik, u prvom redu zato što nam to potvrđuje slaganje indoiranskoga, latinskoga, slavenskoga, armenskoga, ali

228 • Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak

i zato što taj oblik nije mogao biti građen na muškom rodu, jer sličan model drugdje ne postoji. Naprotiv, nekoliko pokazatelja govori nam da je naziv za "svekra" pretrpio više promjena. Kao što smo vidjeli, to je slučaj u armenskome, gdje se za "svekra" kaže skesr-ayr "svekrvin muž". U slavenskome muški rod svekru "svekar" sekundarna je forma zasnovana na ženskom rodu. Got­ sko swaihra "tast" moralo je također nastati na jednom starom *swekr-, dakle, na osnovi ženskog roda, a ne na *swekur-. No, ako se mislimo približiti povijesnoj istini postavljajući kao primarni oblik ženski rod *swekrii "muževa mati", time se ipak nećemo približiti objašnjenju termina. Bili bismo čak još dalje nego da smo morali poći od muškog roda *swekuro-. I do­ ista, uzet sam za sebe, *swekuros bi nas mogao voditi mišljenju da se radi o složenici: prva bi sastavnica bila *swe-, jednako kao i u imenu sestre. U drugoj bismo sastavnici prepoznali oblik bli­ zak grčkom kUrios (Kupw<;), sskr. sura "gospodar, onaj koji ima vlast". Svekra bi se tada nazivalo i bio bi držan gospodarom obi­ telji. Samo, u toj se hipotezi femininum *kril- ne može objasniti; jedini ženski rod koji bi bio opravdan je -kura u grčkome, ali on je sekundaran. Već taj razlog činio bi analizu nevjerojatnom, i to tim više ako se *swekril- mora smatrati prvotnim. Takav primat termina za "svekrvu" je uostalom i razumljiv: muževa mati je za mladu ženu važnija od muževa oca: svekrva je središnja osoba u kući. No, to ne objašnjava međusobni odnos samih termina. Pre­ ma tome, i dalje ostaje jedno tamno mjesto u formalnom odnosu između *swekuro- i *swekrii. Indoeuropsko ime za "djevera, šogora" (muževa brata) mora se postaviti kao *daiwer, a nameću ga sljedeći likovi: sskr. *devar, arm. taygr, grč. da�r (8a�p ), lat. leuir (s možda dijalektalnim /­ umjesto d-), st. slav. deveru, lit. dieveris, st. v. njem. zeihhur. Starost termina je očigledna, ali nam pravo značenje nije dokraja jasno. Nikakva analiza oblika * daiwer- nije moguća. Ne vidimo indoeuropskog korijena iz kojeg bismo ga mogli izvesti, premda pokazuje tvorbu na -r- koja ga približava mnogim drugim ozna­ kama za srodstvo.

Srodstvo proizišlo iz braka • 229

Korelativni termin za "zaovu" (muževu sestru) manje je čest: grč. ga/6os (yaA.Ćro<;), lat. glas, st. slav. zuluva, frigijski ge/aros (yiA.apo<;) - što moramo čitati gelawos (yiA.a.Fo<;) - u glosama: a8EA.<pou yuv� "bratova žena". Prema tom svjedočanstvu, bio bi to recipročan termin za muževu sestru i za bratovu ženu. Zacijelo tome valja dodati armensku riječ tal "muževa sestra" gdje t- stoji umjesto staroga e- (ts-) pod utjecajem lika taygr "mužev brat". Ovdje indoiranski nije zastupljen, ali je upadljivo podudaranje između grčkoga, latinskoga, slavenskoga, frigijsko­ ga, a možda i armenskoga. Posljednji termin određuje rodbinski odnos između "žena bra­ će": to je ime što ga daje žena ženama braće svojega muža koje žive u zajednici prema patrijarhalnom redu. Takvo ime posvuda predstavlja prežitak: sskr. yatr; jedno se odgovarajuće *yaBr­ mora postaviti u iranskome prema paštu jeziku yor; frigijski ianater (tava-rEp-), grč. einateres (dva-rEpE<;), lat. ianitrlces, st. slav . }{'try [hrv. jetrva], lit. inte. Može se, dakle, uspostaviti *yen°ter-, *yl}ter gdje je tvorba na -ter prepoznatljiva. No, uza sve to, nemamo nikakva načina na koji bismo interpretirali osnovu. *

*

*

Posvuda nalazimo stalne oznake, s pravilnim odgovarajućim li­ kovima, ali nam njihovo značenje izmiče. Mnogi od tih termina veoma su rano nadomješteni drugima, koji su jasniji, jer su ana­ litički: "brat muža", "sestra žene" i dr. Situacija, koja se tako ot­ kriva, zanimljiva je ako te termine i pojmove koje oni izražavaju usporedimo s onima koje smo do sada ispitivali. Ako ustanovimo stanje klasifikatorskog srodstva, moralo bi uslijediti, barem u teoriji, da isti odnos iziskuje dvostruk naziv. Ako se jedan čovjek oženi kćerju brata svoje majke, njegov ujak (stric po majci) postaje njegov svekar. Je li ta situacija potvrđena u terminologiji? Čini se da nije tako; nemamo nikakva dokaza da je *swekuros ikada bio nešto drugo do li "svekar", to jest mužev otac, a vjerojatno u nekim jezicima, kao u sanskrtu i latinskome, i ženin otac. No, grčki kaže penther6s, koje s drugim sufiksom odgovara sanskrtskom bandhu- "roditelj"; armenski se kaže aner

230 • Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak

"ženin otac" i zolfanc-<-· "ženina majka", a oba su ta termina bez etimologije. Ukratko, nema indoeuropskog imena za ženine rodi­ telje. Nasuprot tome, valja napomenuti da nemamo zajedničkog indoeuropskog termina koji bi nedvojbeno označavao ujaka (majčina brata). Kao što smo vidjeli, njega se u latinskome nazi­ va izvedenicom od imena djeda, a posvuda drugdje oblici su raz­ ličiti. Možemo dopustiti mogućnost dviju interpretacija. Ili ćemo zaključivati sa svom teorijskom strogošću i pretpostaviti da je *swekuros označavao u pretpovijesti ujaka, majčina brata, a *swekru- očevu sestru, pa da je historijsko značenje poteklo iz transfera. Takvo je zaključivanje čista pretpostavka i nema ling­ vističke potvrde. Ili ćemo se pak odlučiti da ti termini nisu nika­ da značili ništa drugo nego ono što znače i da bi se oni uvijek bili strogo primjenjivali na roditelje koje žena dobiva ulaskom u no­ vu obitelj. Valja, dakle, pretpostaviti da je patrijarhalni sustav, koji je prevladao u srodstvu po bračnoj vezi, vrlo rano odnio pre­ vagu i sam se nametnuo, istisnuo u ovom nizu termina svaki trag dvostrukog položaja, koji su imali, unutar klasifikatorskog srod­ stva, svi ostali sudionici. Između dviju hipoteza čini se da se ova druga nameće. U sva­ kom slučaju, ima dovoljno dokaza o toj filijaciji po majčinoj liniji u nomenklaturi krvnog srodstva da preostala svjedočanstva ne dovode u pitanje sam princip interpretacije.

6.

poglavlje

Tvorba i sufiksacija termina za srodstvo

Sažetak - S morfološkog stajališta, jako jedinstvo indoeu­ ropskog vokabulara za srodstvo proizlazi iz P? stojanja su� . fiksa *-ter (ili *-er), koji ne samo da karakterlZlra vehk broJ najstarijih termina nego se i dalje javlja u tvorbama i no­ vijim prilagodbama. Čak i kada se razlikuju od jezika do jezika, termini koji oz­ načavaju društvene jedinice - klan, bratstvo, pleme - često su građeni na osnovama koje izražavaju jedinstvo po rođe­ . nju : grčki genos, phratra, phule; latinski gens, tribus. Premda je manje specifičan, ali i manje izučavan, sufiks *-w(o)- l -wyo- čini se da je u počecima imao vrijednost ho­ mostatmičke bliskosti: *p;Jter "otac" - grč. patro(u)s, sskr. pitrvya "očev brat". Anomalije što ih vidimo npr. u grč. pa­ trui6s "očuh", u sskr. bhrlitrvya- "bratov sin", a zatim "ro­ đak" > "neprijatelj", moraju nas voditi ne samo k pobijanju stare vrijednosti sufiksa, nego i interpretacij i devijacije koju je ta vrijednost pretrpjela odnoseći s� u svako� p oje i�om . . slučaju prema posebnom sustavu u koJI su tl obhc1 ulaz1h.

�

Nakon pregleda termina koji dopuštaju zaključivanje o općoj or­ ganizaciji srodstva, bit će korisno ispitati određen broj pitanja koja se tiču oblika tih termina u vezi s njihovom vrijednošću. Doista' srećemo dosta morfoloških pojedinosti svojstvenih tom skupu, koje ga čine vrlo jedinstvenom skupinom. Poglavito nala­ zimo sufikse koji su karakteristični za imena srodstva, bilo da se javljaju samo tu, bilo da tu uzimaju specijalizirane vrijednosti. Među sufiksima navest ćemo u prvom redu -ter ili -er, a to je par excellence sufiks za tvorbu rodbinskih naziva. Ne samo da on služi u tvorbi nekih od najstarijih termina u ovom nizu nego čuva

232

•

Riječi indoeuropskih institucija - l. svezak

čak i samu svoju vrijednost nakon dijalekatske podjele i dalje os­ taje proizvodan. Prvotno stanje tog sufiksa dano nam je dočet­ kom zajedničkim za četiri temeljna označenja koja se više ne može raščlaniti: *p:Jter, *mater, *dhugh(:J)ter, *bhrater i, osim toga, i za srodstvo po bračnoj vezi: *yen(:J) ter "žena muževa bra­ ta". To su primarne neraščlanjive riječi gdje je taj dočetak kons­ tantan i gdje je vidljiv u svom pravom značenju. Kasnije je pro­ širen na nove oznake barem u jednom dijelu jezika: *nepot- "ne­ ćak" ili "unuk" ima sekundaran oblik *nepter koji se uveo u samu fleksiju lika napat- u indoeuropskome; to nam potvrđuju sskr. naptaram i osnova kosih padeža u avestičkome naf:J8r- koja počiva na *naptr-. "Zet" je u sanskrtu jamatar-, a u avestičkome zamatar-. Od­ govarajući oblik u drugim jezicima također sadrži dočetak na -r, premda je osnova pretrpjela različita mijenjanja: lat. gener, grč. gambr6s. Kakva god bila pojedinačna povijest tih formi, sve one potječu iz iste osnove proširene sufiksom -er ili -ter, a može se vidjeti da je -r- sekundarno po tome što avestička nomenklatura, pored zamatar "zet", ima i zamaoya (= *zamavya), jamačno "ze­ tov brat", koji se nastavlja u paštu jeziku kao zum "zet". Termini srodni lat. auus, auunculus, koji u keltskome označa­ vaju "ujaka" kao velški ewythr, bretonski eontr, počivaju na *awontro-; u njima prepoznajemo, pod tematskom formom, isti sufiks -ter. Spomenimo na kraju i *daiwer "djever, mužev brat", lat. leuir itd., i to uvijek sa -er. Vidimo da je tvorba na -ter ili na -er u samim počecima ve­ zana za mnoge rodbinske nazive . Ostala je živa i tijekom povije­ sti se proširila u toj leksičkoj klasi. Jedan od najjasnijih primjera te proširen osti dan nam je u iranskome sa srednjoperzijskim i su­ vremenim perzijskim, gdje je taj sufiks, koji je nestao ispada­ njem dočetaka, bio sekundarno obnovljen. Dok je stari niz pitar­ "otac", m atar- "majka", bratar- "brat", duxtar- "kći" bio fo­ netski sveden na pit, mat, brat, duxt, uspostavljen je karakte­ rističan dočetak -ar, što je dalo današnje perzijske oblike pidar, madar, bradar, duxtar, a odatle analogijom pusar "sin" (umjesto

Tvorba i sufiksacij a tennina'za srodstvo • 233

pus). Takvo je morfološko obnavljanje započelo već u srednjo­ perzijskome. Rijetki su sufiksi koji su sačuvali takvu vitalnost. Ima još jedan dokaz o starosti takve tvorbe i dan nam je u jednom od najstarijih termina u kojima tu tvorbu vidimo, a koji je imao značenje "kći", i to u jednom jeziku čiji je indoeuropski karakter sada zajamčen unutar luvijsko-hetitske obitelji. Riječ je o licijskome, u kojem je ime za kćer cbatru (akuzativ jednine). Fonetski detalj u rekonstrukciji nije potpuno siguran. Ipak, može se pretpostaviti da licijska početna skupina cb- počiva na starom *dw- i to prema paraleli riječi ili elementa složenice koja znači "dva": licijski cbi < *dwi. Tako bismo došli do proto-licijskoga *dwatr koje odgovara grčkom thugater s redukcijom guturalnog suglasnika između dva vokala: *duga- > *duwa-. Bilo kako bilo, ovdje vidimo jednak dočetak na -er ili -ter kao i u drugim jezi­ cima. Osim toga, oni rodbinski nazivi koji imaju sufiks -ter karakte­ ristični su po prirodi i važnosti njihovih izvedenica. Već smo raspravljali o bratstvu i o odnosu koji taj termin isti­ če između "brata po krvi" i "brata po sloju, klasi". Bratstvo je skupina koja zauzima svoje mjesto u nizu grčkih termina koji oz­ načavaju društvene podjele. Imamo tri skupine, redom rastuće važnosti: genos (yivoc;), phratra (
234 • Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak

određenje društvenog sloja. Istoj leksičkoj obitelji odgovara avestički termin zantu- koji se razlikuje samo po sufiksu -tu, a koji, jednako kao i "rod", u iranskom društvu označava veliku društvenu podjelu. Osim tog variranja u sufiksima, glavni se stari jezici slažu u tome da postavljaju za osnovu društvene skupine pripadnost istom "rodu" 1 • Što se tiče druge podjele, latinski je termin curia, koji odgo­ vara grčkom phratria, potpuno različit: curia nema odgovaraju­ ćeg lika ni u grčkome ni u drugim jezicima. Ipak, u samom se italskome lik curia može protumačiti kao *co-uiria "skupina uiri" kad se oslonimo na volščansko vehriu istoga značenja. To je istodobno mjesto sakupljanja i velika skupina rimskoga druš­ tva. Obrnuto nego phratria u grčkome, naziv curia ne ističe rodbinsku vezu između članova te jedinice. Samim tim pokazuje se da je mlađa, a to nam potvrđuje njezina ograničenost na ital­ ski. Još je teže odrediti odnos između grč. phute i lat . tribus. Prob­ lem je u etimološkoj tvorbi lika tribus. S obzirom na njihov razvoj, možemo pomišljati i na analogiju između dvaju termina. Već su stari vidjeli u tribus skupnost triju skupina. To bi, dakle, bila složenica s tri- kao prvom sastavnicom. Doista, u povijesnoj indoeuropskoj tradiciji, a poglavito kod Grka, poznamo takve trojake skupine. Imamo svjedočanstvo o trima starim dorskim plemenima u homerskom epitetu: �o:>ptEES 't"ptxai(w)tKES "Do­ rani (podijeljeni) na tri wik-" (usp. grč. (w)oi'kos (.f)oiKo<;). Na ozemlju koje su nekad obitavali Dorani jedna se elejska pokra­ jina zove Triphulia (Tpt
Tvorba i sufiksacij a termina za srodstvo • 235

nica kao što su tribunus, zatim tribunal i glagol tribuo, ali nikad se ne javlja neki odnos prema "tri" . Među tipovima tvorbe koji su svojstveni nazivima za rodbinske odnose, osim -ter i -er, valja spomenuti nekoliko sekundarnih iz­ vedenica na *-w- i na *-wyo-. Zavređuju našu pozornost zato što imaju posebnu funkciju i zato što su vrlo temeljito izučavane. Taj je tip u latinskome predstavljen sa patruus "očev brat", "stric (po ocu)", usp. grč. patros (mhpo:><;) "očev brat", od *patrow i simetrični ženski rod metros (f.t �'t"po:><;) "materin brat". s patruus valja usporediti istoznačna imena sskr. pitrvya- i av. tiiirya < *(p)trwya; usp. perzijski afdar i u paštu jeziku tra "očev brat", jednako i st. v. njem. fatureo (njem. Vetter) < *fađurwyo i vje­ rojatno st. slav. stryj "stric". Taj tip izvedbe postoji u grčkome s dosta različitim znače­ njem: patrui6s (na't"pm6s) znači "očuh", metruia (f.t ll•puux) "maćeha", a isto je u armenskome: yawray "očuh" i mawru < *matruvya "maćeha" . Polazeći od imena za brata i pomoću istog postupka nastali su sskr. bhratrvya- i av. bratiiirya. No, značenje tih termina izaz­ valo je brojne rasprave. Ono malo primjera što ih imamo nisu odlučujući. Je li riječ o "bratovu sinu" ili o "sinu očeva brata"? Je li to "nećak" ili "rođak"? O značenju sskr. bhratrvya- imamo izričit pokazatelj kod Pal).inija koji navodi ovu kratku definiciju: bhratur vyac ea, to jest: od bhratr "brata", jer se izvedenica koja izražava potomka tvori isto tako sa -vya-. I tako, osim normalnog izvođenja sa -iya- za "potomak", postoji i tvorba sa -vya- s istim značenjem, a odatle proizlazi da bhratrvya znači "sin od brata", a ne "sin od očeva brata", kao što svi autori kasnije tvrde. Nema sumnje da se avestičko bratiiirya (varijanta bratruya- tj . brat­ rvya, ž. rod briitruyii-) mora isto tako interpretirati kao "bratov sin"; jer se za "sina očevog brata" raspolaže jasnom analitičkom oznakom tiiirya-puBra "sin od tiiirya" sin od strica. Još j ednu potvrdu nalazimo u modernom iranskom, i to u paštunskom je­ ziku Afganistana, gdje wrara (od *braBr(v)ya) znači "nećak": to je, dakle, doista "sin od brata" .

236 • Riječi indoeuropskih institucija - l. svezak

Sve dovde čini se da nema razloga prijeporu. No, poznato je da sskr. bhriiBrvya-, osim "nećak", može značiti i "suparnik, protivnik, neprijatelj", što je vrlo dobro potvrđeno. To je upravo ono što je pokolebalo neke etimologičare, pa su, slijedeći Wack­ ernagela, ustvrdili da je "brat od sina" prvotno značenje za bhriitrvya-, unatoč slaganju s odgovarajućim iranskim oblicima. Prema njihovu mišljenju, bhrii([vya bi prije značilo "rođak" (= sin očeva brata), jer je teško zamisliti da bi "nećak" postao "su­ parnikom", dok je među bratićima lakše zamisliti neko rivalstvo. U arapskom društvu rođak se izjednačava sa suparnikom, nepri­ jateljem. Pravo uzevši, čini se da je taj pojam stran indoeurop­ skom svijetu: između anepsioi u homerskom društvu, odnosi između bratića daleko od toga da izazivaju suparništva, predstav­ ljaju naprotiv prijateljske veze. Wackernagel, dakle, drži da je za bhriitrvya- došlo do pretpovijesnog skretanja značenja od "ro­ đak" prema "nećak". Taj bi prijelaz imao paralelu u španjol­ skome, gdje je sabrina - što je etimološki "rođak" - danas po­ stalo naziv za "nećaka". Sve nam se to čini spornim i za rekonstrukciju starog stanja i za kronologiju značenja. Ako se hoćemo držati sigurnih poda­ taka, moramo uzeti da indoiranski bhriitrvya znači samo i jedino "sin od brata". Što se tiče značenja "suparnik, neprijatelj", kaži­ mo da je ono ograničeno na sanskrt. Iranski jezik na svoj način razjašnjava odnos između dvaju pojmova. U paštunskom jeziku (Afganistan) nalazimo rodbinski termin f;Jrbur, koji se analizira kao �r "stric" i *pur "sin", a koji nas vodi k *pt;Jrvya-putra "sin očeva brata". Ta riječ, međutim, ne označava samo "rođaka", nego i "suparnika", "neprijatelja". Dakle, značenje "neprijatelj" vezano je uz analitički izraz "sin očeva brata", dok se za "nećak" kaže wriir;J (< *briiB(v)ya), a to je termin koji kao ni staro av. briiturya ne uključuje suparništvo. To nam nedvojbeno i jasno potvrđuje Pal).ini sa svojim svjedočanstvom gdje kaže kako sskr. bhriitrvya- znači "bratov sin, nećak", a ne "rođak". Početni od­ nos između pif[vya- i bhratrvya- u sanskrtu je, dakle: pitrvia­ znači "očev brat", a bhriitrvya- "bratov sin". Jednaka je situacija između odgovarajućih termina i u iranskome. Likovi i njihovo značenje moraju se vratiti na indoiranski. Moramo poći upravo

Tvorba i sufiksacij a termina za srodstvo • 237

od te konstatacije ako želimo - koliko je moguće - rekonstruirati odnos tih termina u indoiranskom stanju. Ta je tvorba bez ikakve sumnje indoeuropskog datuma i doista ima izvan indoiranskoga stare predstavnike, kao što smo već vidjeli, u grčkome, latinsko­ me i germanskome. Nalazimo se suočeni s jednom leksičkom ka­ tegorijom koja se može predstavljati kao jedinstvena, ali u kojoj se javljaju lokalna razilaženja. Da bismo je objasnili i prikazali, moramo ovdje uvesti dvije teoretske opaske: jedna se odnosi na nomenklaturu rodbinskih odnosa, a druga na morfologiju samih termina. Držimo da je nužno, navlastito za određivanje promjena na­ stalih tijekom povijesti u primjeni imena na stupnjeve srodstva, razlikovati odnos između članova iste generacije, a mi za te od­ nose kažemo da su homostatmički (= iste razine) i odnos između članova različitih generacija, koji nazivamo heterostatmičkima (= različite razinef Odnos između brata i brata je homostat­ mički; odnos strica i nećaka je heterostatmički. U samoj tvorbi rodbinskih odnosa mora se brižljivo paziti na prirodu sufiksa kad on ima, kao što je ovdje slučaj, razlikovnu funkciju. Indoeuropski morfem *-wo-, *-wyo-, koji tvori sekun­ darne izvedenice raspravljanog tipa, mora označavati određen odnos s terminom osnove. Priroda se tog odnosa može točno od­ rediti ispitujući funkciju tog sufiksa u jednoj klasi primarnih no­ minalnih izvedenica; to su pridjevi koji iskazuju položaj u pro­ storu, kao ved. ptirva-, iranski parva- "raniji, prvi", grčki deksi­ -w6s, gotski taihswa "desni"; grčki lai(w)6s, lat. laeuus, st. slav. levu "lijevi"; vedski visva- "sve, sav"; sarva- "čitav, netaknut", lat. saluus; ved. r�wi "izdignut, visok", av. ;Jr;Jšva- "isto" itd. Prema analogiji, pretpostavljamo da će izvedenica na -w- u ne­ kom rodbinskom terminu iskazivati situaciju bliskosti, posebno blizak i u neku ruku homogen odnos s imenom iz osnove. Ovaj razred izvedenica na *-w- za rodbinske odnose pred­ stavljen je u hindskome sa pitrvya- i bhriitrvya-. No, ako oni i zauzimaju gotovo jednak leksički položaj u indijskome, ta se dva termina uvelike razlikuju po svojoj indoeuropskoj distribuciji: 2

Ti s u termini predloženi i upotrijebljeni u jednom članku revije L 'Homme

V, 1 965, 1 5 .

238

•

Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak

prvi je veoma često potvrđen na prostranom arealu, dok je drugi ograničen na indoiranski. To nam dopušta da zaključimo kako je prvi izvorni, prvotni termin, a da se drugi sekundarnom asimila­ cijom suobrazio, i to samo na jednom dijelu područja. I drugi pokazatelji potvrđuju tu relativnu kronologiju. Oblici koji u zapadnom indoeuropskome odgovaraju sskr. pitrvya- po­ kazuju takoreći uspostavljenje funkcije, pa čak i sufiksalnog ob­ lika. To vidimo nadasve u starom grčkome, gdje je više izvede­ nica tako tvoreno na -w-. Nalazimo najprije, već od Herodota i Pindara, patros "očev brat" i metros (kod Homera, Herodota i Pindara) "materin brat", a to su izvedenice na *ou od pater i meter. Dakle, ta tvorba općenito označava najbližeg srodnika iste generacije (dakle, izvan filijacije). Ovdje imamo homostatmički odnos prema osnovnom terminu. Posljedično tome, "očev (ili materin) brat" rodbinski je stupanj kojemu dobro pristaje takva sufiksalna denotacija, koja se, poglavito u množini, proširuje na skup najbližih srodnika oca ili majke. To je onaj sufiks, koji te­ matiziran na *-wo-, nalazimo u istoj funkciji u lat. patruus "očev brat". No, latinski, kao uostalom niti jedan drugi jezik, nema od­ govarajućeg lika za grč. metros "materin brat". Za takvo srodstvo latinski kaže auunculus, a sanskrt matula-. Različitost tih oznaka pokazuje da one potječu iz različita vremena. Dok se lat. au­ unculus veže uz auus, i to s jednim odnosom koji ponavljaju dru­ gi jezici (v. gore u 3. poglavlju ove knjige), grčki i indijski termin su sekundarni : grč. metros je očigledno kalkirano prema patros, a sskr. matula- (za *matura-) isključivo je indijska tvor­ ba. To su mlađe zamjene jedne indoeuropske oznake koja je ne­ stala kad je materin brat izgubio povlaštenu poziciju u odnosu na oca. Njegovom nestajanju pridonio je i jedan drugi razlog. Nazire­ mo ga u vrlo složenom kompleksu konkurencije između dviju sufiksalnih tvorbi u starom grčkome, a to bitno mijenja inda­ europsku perspektivu. Osim patros "očev brat" koji točno odgo­ vara značenjem, ali ne baš točno i oblikom, sanskrtskom pitrvya, grčki ima termin patrui6s koji odgovara formi lika pitrvya, ali nema jednako značenje: patrui6s označava "očuha". Dok pitrvya "očev brat" nema u sanskrtu odgovarajućeg oblika za ženski rod

Tvorba i sufiksacij a termina za srodstvo • 239

(jedno *ma(fvya ne postoji i vjerojatno nije moglo postojati), uz grč. patrui6s "očuh" postoji ženski rod metruia "maćeha, druga očeva žena". Doista, u povijesti grčkog leksika primarni je ter­ min metruia, potvrđen kod Homera i u svim dijalektima, izrazito označen afektivnom konotacijom i metaforičkim uporabama (maćeha, zla mati), nasuprot kasnijem i rijetkom patrui6s, koje je samo opisni i očigledno analoški lik prema metruia. Iz toga se mora zaključiti da je formalna podudarnost između sskr. pitrvya­ i grč. patrui6s varljiva: to je samo običan susret između među­ sobno neovisnih i raznovremenskih kreacija. Jedini termini koje valja uzimati u obzir jesu u indijskome pitrvya "očev brat", a u grčkome ženski rod metruia "maćeha". Tvorba na *-w(i)yo- is­ korištena je na prispodobiv, ali ne i identičan način, u indijsko­ me i u grčkome: u indijskome pitrvya- označava najbližeg očeva srodnika, zapravo njegova brata, a grčki, gdje je patros nosio to značenje, poslužio se tim sufiksom za tvorbu, prema meter, izve­ denice metruia koja označava "nadomještenu majku", "maćehu". Zato što nam nedostaju stariji podaci, slabije poznamo sud­ binu tih izvedbi na -w(o)- ili *-wyo- u drugim jezicima. Vrlo je vjerojatno da st. slav. stryfi "stric, očev brat" (sveslavenska riječ, izuzev ruskoga) nastavlja, uz fonetski tretman koji u pojedino­ stima nije jasan, isti izvor kao sskr. pitrvya. Taj je tip predstav­ ljen u st. v. njem. fetiro "stric, očev brat", koje se razlikuje od oheim "ujak, materin brat" kao u lat. patruus od auunculus. U povijesti st. vis. njem., fetiro je prešao od značenja "očev brat" na značenje "sin očeva brata", odakle je suvremeno njem. Vetter "rođak, brat od strica". No, to je izniman razvoj . Posvuda dru­ gdje taj termin ili njemu odgovarajući ženski rod zadržava svoju homostatmičku vrijednost. Pogledajmo sada drugi rodbinski termin koji nosi isti sufiks, tj . sskr. bhratrvya-, av. bratuirya- (v. gore). On je, kao što smo vidjeli, ograničen na indoiranski. Već bi to bio dovoljan razlog da pomislimo kako je manje star nego pitrvya-. Osim toga, sada možemo opaziti da se ne radi o homolognim terminima: hhratrvya- "bratov sin" izražava heterostatmički odnos, što nije slučaj u pitrvya "očev brat", gdje je odnos homostatmički. Mor­ fološka sukladnost i značenjska nejednakost dvije su crte koje

240 • Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak

moramo uzimati zajedno, pa ih zato moramo zajedno i pro­ tumačiti. Razlog tome je u općem ustroju ove nomenklature. Ako se indoiransko bhriitrrya- ne primjenjuje na istu razinu srodstva kao pitrvya, znači da je to iziskivao položaj osnovnog termina. Poznata nam je vrijednost sufiksa, pa, ako se izvedenica pitrrya od pitr- "otac" odnosila na "očeva brata", onda je bhra(fvya-, jednake izvedbe, moralo strogo označavati samo "bratova brata, brata od brata", a to je besmisleno, barem u inda­ europskome, gdje sva braća imaju međusobno isti odnos. Znači da je riječ bila određena za neki drugi stupanj srodničke blis­ kosti: "sin brata", a to je, s pomakom jedne generacije, bilo dvo­ struko korisno: u prvom redu služilo je da se razlikuje "sina od brata" od "sina od sestre", a potonji se posve drugačije ozna­ čavao (*nepot-, indoiranski napat); u drugom redu, jasnije je od­ ređivao pojam nego što je to činila druga izvedba, bhratr�va-, isto tako "sin od brata" prema Piil,liniju, a koja je potisnuta zbog dvostruke uporabe. No, kada se napiit- počelo govoriti bez raz­ like za bratova ili za sestrina sina, sskr. je bhra(fvya- postalo raspoloživo i iznova je interpretirano bilo kao "sin od očeva bra­ ta", bilo kao "gotovo brat", što je bilo gotovo isto i označavalo je "bratića, rođaka". Veza prema EGU postala je homostatmička, a zatim je, u društvenim uvjetima koji su, kako se čini, bili svoj­ stveni samo Indiji, srodstvo između bratića preneseno na supar­ ničko ponašanje. Odatle je došlo do dvostruke vrijednosti lika bhratrvya- u klasičnom sanskrtu: "rođak, bratić" i "suparnik". Sav se taj razvoj odvijao samo na području indijskoga. Nema mu ni traga u iranskome, gdje se čini da bratrrya- (av. bratuirya itd.) nikad nije skrenulo od prvotnog značenja "sin od brata". Međutim, taj sukob između termina za "nećaka" i "bratića" po­ novno iskrsava u modernoj fazi romanskih jezika, u ibero-ro­ manskome, gdje se nastavljači lat. nepos, sobrinus, consobrinus najzad opet slažu u nov sustav. 3 I tako, svaki put, ne smijemo ispitivati samo jedan oblik, nego skup odnosa: samo tako možemo doznati čime je uvjetovana po­ vijest svakog termina. Osim općeg ustroja indoeuropskog srod3

Vidi već navedeni članak u reviji L 'Homme.

Tvorba i sufiksacija termina za srodstvo • 241

stva, moramo za svaki jezik u danom razdoblju prepoznati pose­ ban ustroj, a njega moramo interpretirati u njegovim vlastitim terminima. Polazeći od bhratrvya- sa značenjem "sin od brata", koji nam daje indijska tradicija, možemo prepoznati uvjete pod kojima je došlo do prijelaza na značenje "rođak", a kasnije na "suparnik" do kojega je došlo u klasičnom sanskrtu. Još više ne­ go ikoji drugi leksički skup, terminologija srodstva prisiljava nas da zadržimo i kombiniramo dva postupka s istom zahtjevnošću metode, strukturalno sagledavanje skupa nomenklature i uzima­ nje u obzir razina svakog jezika i svakog društva.

7. poglavlje

Riječi izvedene iz termina za srodstvo

Sažetak Grčki nam ovdje pruža skupinu novih naziva huiiJn6s "unuk": pappas "djed"; adelphidous "nećak", koji s adelph6s, a on je istisnuo phrater, svjedoče o prijelazu s jed­ nog klasifikatorskog sustava srodstva na opisni sustav. -

-

Latinski ima tri pridjeva izvedena iz pater. Samo jedan je in­ doeuropski: patrius, a on upućuje na *p:1ter u njegovu naj­ starijem "klasifikatorskom" značenju (patria potestas); zna­ mo da nema, jer ga ne može biti, odgovarajućeg pridjeva *matrius. Naprotiv, paternus odgovara maternus i nalazi se na istom osobnom planu: amicus paternus je "prijatelj mog oca". Š to se tiče lika patricius, on pokazuje sufiks koji je u latinskome karakterističan za izvedenice koje označavaju javne službe (usp. tribunicius i dr.) i vezuje se prema tome ne na pater, nego na patres "Senat". U grčkome opozicija patrios s jedne strane prema patrfi ros (Homer, Herodot) l patrik6s s druge u potpunosti odgovara latinskoj opoziciji patrius : paternus i ukazuje na jednak razvoj pojma "otac" (oblik metrfi i'os, tvoren od m�tros "ujak, stric po majci", a ne izravno prema m �ter, čuva uspomenu na staru ulogu koju je imao majčin brat). -

Potpuna povijest indoeuropskog srodstva morala bi izvoditi za­ ključke ne samo iz potvrđenih termina nego i iz manje izravnih pokazatelja, koji su katkad isto tako poučni, kao što su, na pri­ mjer, oni koje nam pružaju izvedenice iz nekih znakova za rod­ binske odnose. U nabrajanju što smo ga već iznijeli o imenima za "unuka" (v. gore pri kraju 3 . poglavlja) ukazali smo, a da se na tome ni­ smo zaustavljali, na to da je grčki imao nasuprot liku *nepot i jednu novu izvedenicu, huion6s (uirov6c;), koja ne odgovara niti jednom od drugdje rabljenih termina. Izveden od hui6s "sin",

244 • Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak

termin huii5n6s se rabi već od Homera i ne pokazuje promjene u značenju. Izvedba kao što je ova a priori nas dovodi pred pitanje. Ova sekundama tvorba na -ono- (-ffivo-) slabo je predstavljena i to u nejasnim riječima; zato ne vidimo zašto se upravo s tim su­ fiksom, koji ovdje ničim nije izazvan, tvori izvedenica od huii5s. Postoje, međutim, dva ili tri termina čija nas tvorba može na neki način poučiti: to su u prvom redu dva naziva za ptice oii5n6s (oiffivo�) i kartine (Kopwvll). Oii5n6s koje je vjerojatno u vezi s lat. auis, ime je velike grabljivice, čiji se lijet držao za dobar ili loš predznak. Kortine "vrana", koje se uspoređuje s lat. cor�us "gavran", pokazuje istu tvorbu. Tome se može pridodati khelone (XEAWVll) "kornjača, želva", dubleta za khelus (XEAD�). Iz ta dva - a možda i tri - primjera može se zaključiti da je sufiks -anos tvorio osnovnoj imenici dubletu s augmentativnom vrijednošću. Naprotiv, na prvi pogled bismo imenici huii5n6s radije pripisali umanjeničku vrijednost. No, ta suprotnost u vezi je s time što mi bez opravdanja generaliziramo nama familijami pojam "unuka" ' . Bilo bi isto toliko opravdano reći i "grand fils"2 . Označavanje s grand i petit uvriježeno je u tradiciji, ali je i arbitrarno; u francuskome se kaže ''petit-fils", ali to je u engles­ kome "grand-son", jednako kao što se za djeda kaže "grand-fat­ her", zato što su i jedan i drugi od onoga koji govori udaljeniji nego njegov vlastiti otac ili vlastiti sin. Vjerojatno treba tako shvatiti i grč. lik huii5n6s, koji će biti "grand-fils" u odnosu pre­ ma EGU. Tako će se moći pomiriti značenje lika huii5n6s sa zna­ čenjem drugih riječi jednake tvorbe. Uostalom, postoji za "unuk" i jedan drugačiji termin, rabljen u atičkome, dok će huii5n6s prije biti jonski. To je huidous (ui8ou�) (kod Platona i Ksenofonta) "sin od sina", koji je tvoren prema modelu adelphidous (a8E­ A
2

["unuk" je na franc . jeziku p e t i t :fils, doslovno "m a I i sin"). [tj . doslovno "v e I i k i sin").

Riječi izvedene iz termina za srodstvo • 245

budući da je phrater imao klasifikatorsku vrijednost, bio je za­ mijenjen s adelph6s (v. gore u 3 . poglavlju). Istodobno je indo­ europsko ime *awos za "djeda" bilo istisnuto iz uporabe, jer je taj arhaični termin bio osim toga, pomoću izvedenog oblika, ve­ zan za ime "ujaka, strica po materi". Ni jedan ni drugi nisu osta­ vili traga u grčkom jeziku. Sukladno tome nestalo je i ime za "unuka". Kao što je *awos imao dvostruku vrijednost i označa­ vao dva različita odnosa, prema patrilineamom i matrilineamom stanovištu, isto je tako isti termin koji je stajao uz njega, to jest termin nepot- počeo oscilirati između značenja "nećak" (sestrin sin) i značenja "unuk" (sinov sin, sin od sina). Grčki sustav označava prijelaz s jednog tipa označavanja na dru­ gi: svi se rodbinski termini nastoje ustaliti s jedinstvenim i is­ ključivo opisnim značenjem. Upravo je zbog toga naziv za "bra­ ta" bio zamijenjen s "onaj koji je od iste majke", tj . "ko-uterini". Tako se objašnjava i mijenjanje termina za "djed" ili analitički izričaj kao "otac mojega oca" (Ilijada 1 4, 1 1 8: oca mojega otac) "otac matere" (Odiseja 24, 334: k milome majčinu ocu), ili opi­ sne složenice metropator ()lll'tpomx'tffip ) , patropator (7ta'tpo7ta'tffip) (Homer, Pindar) ili jednostavno pappas (1ta1t1to�), što je bio termin familijamog oslovljavanja, bez razlike je li riječ o majčinu ili očevu ocu. Jednako je i oznaka za "nećaka" ade/phi­ daus, "nećakinje" adelphid� izvedena iz imena za brata. No, u toj novoj nomenklaturi "nećak" i "unuk" predstavljaju dva raz­ ličita rodbinska odnosa, i jednako kao što je naziv za "nećaka" prepravljen u "sin od brata", adelphidous, tako je i naziv za "unuka" postao "sin od sina", huidous. Dakle, brisanje starih na­ ziva za "djed" i za "unuk" s jedne, a za "brat" i "sestra" s druge strane prouzročilo je preinaku grčke nomenklature. Tako vidimo da nam grčki vokabular, unatoč arhaičnosti u nazivima za rodbinu žene, pruža izrazito noviji sustav. Već onog časa su napušteni klasifikatorski nazivi za rodbinske veze, mo­ ralo se pribjeći opisnim označavanjima. Suprotno tome, latinski vokabular rodbinskih odnosa pokazu­ je vrlo važnu starost; u rimskom društvu rodbinski su odnosi u znaku pretežite važnosti oca i to im daje "patrijarhalni" ton. Vo-

246 • Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak

kabular je i dalje stabilan pa nas zato i sam oblik latinskih ter­ mina dobro obavještava o pretpovijesti starijoj od one grčke. Taj konzervativni karakter latinskoga vidi se i u morfologiji i u vo­ kabularu. Naravno, i ovdje je kao i u drugim područjima, latinski sa svojim arhaičnim oblicima stvorio jednu novu skupinu, ali kad taj latinski sustav raščlanimo, bez teškoća nalazimo dijelove mnogo starijeg sustava koji nam pomažu u rekonstrukciji. Ako sada ispitamo izvedenice iz imena "otac", javlja nam se jed­ na koja postoji u više jezika u istom obliku i kojoj podrijetlo vodi sve do zajedničkog perioda: to je pridjev patrius, sskr. pitrya-, grč. patrios (mx'L'pto<;). Već smo rekli da nema odgovarajućeg pridjeva koji bi bio izveden iz imena za "majku" . Ta se razlika objašnjava položajem oca i majke. Pridjev koji će označavati ono što pripada ocu, ono što se njega tiče, opravdan je samim tim što je u društvu "otac" jedini koji može posjedovati. Stari indijski zakoni to izrijekom navode: majka, supruga, rob ne posjeduju ništa. Sve što oni drže pripada gospodaru kojemu i oni sami pripadaju. Takva je stalna situacija čovjeka i žene, pa je tada lako razumjeti zašto nigdje nema pridjeva *matrius. Međutim, u latinskome postoji jedan poseban pridjev izveden iz imena majke: maternus. Već je sam taj oblik maternus sam po sebi poučan. Potvrđen je u najstarijim tekstovima, a fonetski je proizišao iz *materinus. Karakterizira ga sufiks na -ino-, koji ima točno određenu uporabu u indoeuropskome i u latinskome: on označava od čega je što: grč. ph�ginos "iz bukve, od bukovine", što je izvedenica od pheg6s, laiiws "od kamena", od !aas, ant­ hin6s "od cvijeta", od anthos; lit. auksinos "od zlata", od auksas "zlato". U latinskome eburnus "od bjelokosti", od ebur itd. Od samih početaka maternus je u paru sa patrius, a to dovodi do uporaba kao što je ova: non patrio sed materno namine. Ne­ podudarnost izvedbe pozivala je na analošku kreaciju i - vrlo rano - prema maternus stvoren je nov pridjev paternus. Tijekom povijesti, paternus najprije supostoji s patrius, a zatim osvaja teren i napokon prevladava. U romanskim je jezicima jedino on

Riječi izvedene iz termina za srodstvo • 247

preživio. 3 Možemo se upitati je li paternus pobijedio samo zbog razloga analogije prema maternus, jer, kako Wackernagel pri­ mjećuje, paternus se od samih početaka upotrebljava isključivo u nekim svezama; poglavito kao epitet određenih riječi kao ami­ cus, hospes, seruus; u tim slučajevima nikad ne nalazimo patri­ us. "Razlog te uporabe nije vidljiv", dodaje Wackernagel, ali ne ide dalje od te tvrdnje. Primijetimo već sada da i grčki, kroz paralelan proces, na koji ćemo se vratiti, upotrebljava jednu novu izvedenicu - patrik6s (na't'ptKo<;) i to isključivo uz riječi kao "prijatelj", "drug" i sl. Te su veze morale odigrati odlučujuću ulogu . Važno je samo vidjeti kako i zašto. Od onog trenutka kada su naslijeđeno patrius i analoško pa­ ternus bili istodobno u optjecaju, i jedan i drugi lik je težio da se u bilo kojoj mjeri razlikuje od drugoga. Patrius se rabi isključivo u ustaljenim izrazima kao patria potestas i nikada u tim sluča­ jevima ne nalazimo paternus. No, imamo, i to isključivo, pater­ nus amicus. Patria potestas označava moć koja se vezuje opće­ nito uz oca, moć koju ima zbog toga što je otac . No, odnos je posve druge prirode u izrazu amicus paternus: "prijatelj mog oca". Doista, paternus uz hospes, amicus, seruus označava oso­ ban odnos čovjeka prema čovjeku i odnosi se na oca nekog odre­ đenog čovjeka. Ta razlika između patrius i paternus definira se, dakle, kao razlika između generičkog i specifičkog pridjeva. Na primjer, kod Tita Livija: odisse plebem plus quam paterno odio (II, 58, 5) "mrzio je pučane više nego ih je mrzio njegov vlastiti otac". Tu vidimo razlog koji je prouzročio stvaranje pridjeva pa­ ternus. Ako je paternus tvoreno prema maternus, bilo je to stoga što se indoeuropski *patrios ne odnosi na fizičkog oca nego na oca u klasifikatorskom srodstvu, na *p;1ter, tj . na oca koji se za­ ziva kao dyaufipitii i Jupiter. Naprotiv, maternus označava fizič­ ko pripadanje: ako uzmemo doslovno prema sufiksu, maternus znači "od iste tvari kao i majka". Ako se liku patrius dodala dub­ leta paternus, bilo je to s razloga što se željelo specificirati odnos -

1 Ova je povijest, s pronicljivim opaskama o izvedenicama kod termina za srodstvo, bila predmetom j ednog Wackemagelova članka u Festgabe Kaegi, 1 9 1 6, 40 i d.; taj je članak ponovno objavljen među Wackernage­ lovim Kleine Schriften I, 468 i d.

248 • Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak

prema fizičkom ocu, prema vlastitom pretku onoga koji govori ili o kojem se govori. U latinskome čak imamo, pored patrius i paternus, još jedan treći pridjev izveden iz oznake za oca: patricius "patricij", to jest onaj koji je potekao od plemenitih, slobodnih očeva. Tvorba na -icius, koja je svojstvena latinskom jeziku, tvori pridjeve izvede­ ne iz imena službenih funkcija: aedilicius, tribunicius, praetori­ cius. Tako se svaki pridjev odnosi na poseban pojam: patrius je klasifikatorski i konceptualan, paternus je deskriptivan i osoban, a patricius upućuje na društvenu hijerarhiju. grčkom, pri djevi "majčinski" i "očinski" pokazuju jedinstvenu izvedbu: metrofos ().t Y]cp{i':>o�) i patroios (nacp{i':>o�). Osim samo­ stalne uporabe, patrofos nalazimo u složenici patroukhos (na1'­ pouxo�) koje stoji za patroio-okhos (nacpu:no-oxo�): taj lik ozna­ čava "kćer baštiniteljicu", koja se u pravnoj terminologiji naziva epikleros (i:niKA.Y]po�). Kad se dogodi da je kći jedini potomak, a ona prema grčkom zakonu ne može baštiniti, njezin je slučaj predmetom brojnih juridičkih odredaba, sadržanih u gortinskom zakonu, kako bi baština ipak ostala u obitelji: patroukhos doslov­ no znači "koji posjeduje očinska dobra". U već navedenom članku Wackernagel ukazuje na to da met­ rofos "materinski" nije izvedeno iz m�ter nego iz m�tros "majčin brat". Prema modelu m�tros, koji je proizveo pridjev metrofos, prema patros stvoren je pridjev patrafos. Wackernagel nije dulje inzistirao na toj primjedbi. Ipak, čudno je da pridjev "materinski" u grčkome doslovno znači ne "od matere", nego "materin rod"; to nikako nije bio najprirodniji izraz za taj pojam, a to nas sili da provjerimo njegovu uporabu. Homer donosi jedan jedini put metroi'os (u homerskim spjevovima češće se govori o ocu nego o materi), ali i taj je jedini primjer poučan. Autolik se obraća svo­ joj kćeri i svom zetu i za njihovo tek rođeno dijete, koje je on upravo nazvao Odisejem, kaže: 6nn6c' &v ���cm� llY]1'pwi'o v i:� llEYa 8&�-ta l f:A.Bn (Odiseja 1 9, 4 1 0) "kada u napon i on već jednom dođe i na brdu parneskom dvore velike. materinske kad pohodi". U Autolikovim ustima, "materinski dvori" su kuća U

Riječi izvedene iz termina za srodstvo • 249

brata i oca majke, njezine stare obitelji. Takva uporaba lika me­ troi'os čini vidljivijom vezu sa m�tros kao "rod po majčinoj strani", kad se pridjev odnosi na ono što pripada materi, a to je ono što zaista pripada njezinu vlastitom rodu. Moramo sada vidjeti kako je patroi'os, obilato potvrđen kod Homera, rabljen pored patrios, kojeg nema u Homera, ali je sve­ jedno star. Homerova uporaba lika patri5i'os qobro ilustrira nje­ govu posebnu uporabu. Nalazimo ga u izrazima kao: skeptron patri5ion (Il. 2, 46 itd.), temenos patri5i'on (ll. 20, 3 9 1 ), gdje određuje skeptar, zemljište; sa m ela, stada ovaca (Od. 1 2, 1 36), i najzad, i to vrlo često, "goste", xefnoi patrfiioi (ll. 6, 23 1 i dr. ), "pratioce, drugove", hetafroi patroi'oi (Od. 2, 254 i drugdje). Dakle, s jedne strane, imena posjedovanih predmeta (skeptron, temenos, mela), a s druge imenice koje određuju društvene od­ nose. Izvanredno je poučan izraz patri5i'on menos (ll. 5, 1 25) koji u kontekstu znači "ratničko srce, ratnički žar tvojega oca". Kod Herodota supostoje patrios i patri5i'os: patrioi theoi (I, 1 72), nomoi (II, 79, usp. kod Tukidida IV, 1 1 8), thesmoi (III, 3 1 ) , ali patroi'a khr�mata (I, 92), patroi'oi dou/oi (II, l ) itd. Iz toga je vidljivo da je razlika upravo paralelna s onom koja postoji u latinskome između patrius i paternus. Kvalifikativ patrios znači "od očeva, djedovski" i primj enjuje se na rodovske bogove, na zakone koje su preci prihvatili od naj starijih vremena. No, pat­ roi'os je ono što pripada pravom ocu: imutak, robovi . Sa šire­ njem, koje je neizbježivo premda i prigodno, patri5i'os se može pokatkada primijeniti i na neku osobu stariju od oca, no uvijek se radi o vlastitom pretku, kao na primjer kod Herodota patroi'os taphos (II, 1 36; IV, 1 27) "obiteljska grobnica". Treći pridjev, patrik6s (na1'ptKo�) atička je kreacija koja je kroz povijest zamijenila jonski i poetski lik patri5i'os. I zaista, phi/os patrik6s (jednako kao amicus paternus), xenos patrik6s, hetafros patrik6s znače: "prijatelj (drug, gost) mojega oca". Kad se sve zbroji, vidimo da pridjevski par lat. paternus l ma­ ternus, grč. patri5i'os l metri5i'os ima vrlo složenu povijest. Dva termina nisu bila simetrična i nisu ni mogla biti . U latinskome, stariji maternus uključuje fizičko, materijalno pripadanje majci; muški je rod paternus stvoren kako bi se razlikovao zakonski

250 • Riječi indoeuropskih institucija - l. svezak

pater i osobni pater. U grčkome je, metr'6ios "majčinski" tvoren prema metros "materin brat", jer ono što je svojstveno majci nije posjedovanje nego odnos; s majčine strane, njezin brat "ujak" bio je najvažniji rod. Zanimljivo je konstatirati tako usku vezu između odnosa izvedbe i karakterističnog srodstva. Pokazuje se, dakle, da se patrius odnosi samo na srodstvo klasifikatorskog tipa. Kad je prevladao pojam osobnog srodstva, valjalo ga je karakterizirati novim pridjevima, ali oni nisu nastali u svakom jeziku neovisno niti su se od jezika do jezika podu­ darali. Paralelno s time, tvorba pridjeva metr'6ios neizravno ot­ kriva važnost ujaka, majčina brata. Kroz sve te posebitosti, povi­ jest novih izvedenica poklapa se s nekim zaključcima što nam ih diktiraju ti termini sami. *

* *

S njihovim odnosima, a isto tako i s njihovim etimologijskim značenjem ti su termini veoma poučni: vokabular indoeuropskog srodstva svjedoči o više susljednih stanja i u velikoj mjeri odra­ žava promjene koje je pretrpjelo indoeuropsko društvo. To je društvo doista partrijarhalno kao što se uvijek tvrdilo. Ali ovdje, kao i na drugim točkama svijeta, nekoliko pokazatelja svjedoči o naslojavanju sustava i poglavito o preživljavanju srod­ stva u kojem prevladava ujak - materin brat. Historijski podaci svjedoče o kompromisu dvaju tipova srod­ stva: patrilineami sustav očigledno i rano prevladava. No, posto­ je i jasni tragovi uloge koja se pridavala ujaku, materinu bratu. Odnos sestrina sina prema materinu bratu u mnogim društvima supostoji s odnosom proisteklim po ocu. Na samom planu nomenklature valja razlikovati dva niza oz­ naka: jedan je niz klasifikatorski, a drugi je opisni. Ondje gdje je stanje zajedničkog indoeuropskog sačuvano, ono je okarakterizirano terminima klasifikatorskog srodstva koji pokazuju tendenciju nestajanja u korist opisnih tennina. Već prema društvima, ta je transformacija bila više ili manje brza i potpuna. Vokabular nam za to pruža dokaze, poglavito u grč­ kome. Situacija je u grčkome vrlo složena, jer je taj jezik s jedne

Riječi izvedene iz termina za srodstvo • 25 1

strane sačuvao arhaične termine kao daer (oa�p) "mužev brat, djever" ili galos (yaA-roc;) "muževa sestra, zaova", a s druge po­ kazuje prijelaz s jednog tipa označavanja na drugi, i to supo­ stoj anjem dviju različitih riječi za "brata": phrater i adelph6s. U jednoj te istoj nomenklaturi naslojavaju se indoeuropsko nasljeđe i grčke inovacije, a to svjedoči o transformaciji koja je dovela do termina opisnog tipa. Ipak, valja se čuvati uspostavljanja odveć strogih korelacija između promjena koje su se dogodile u društvu i onih koje se pojavljuju u nomenklaturi, ili, obrnuto, između stabilnosti voka­ bulara i stabilnosti društva. Ne bi se moglo posvuda ni nepo­ sredno zaključivati prema novom terminu da je došlo do obnav­ ljanja institucije, ni zbog preživljavanja iste oznake da su rodbin­ ski odnosi bili konstantni. Moramo uvijek imati na umu tri stvari. l ) Rodbinski se termin može održati čak i kad se etimološki smisao, koji je uvjetovao njegovo nekadašnje mjesto, izbriše: ta­ ko se lat. auunculus, sada već odvojen od auus, nastavlja u franc . oncle; - 2°) staro ime može biti nadomješteno jasnijim termi­ nom, a da se položaj označenoga ne promijeni: starofranc. avelet je istisnuto od petit-fils ili, u naše vrijeme, bru prepušta mjesto opisnom izrazu belle-fille; - 3°) do promjene može doći zahva­ ljujući kakvoj lokalnoj situaciji kojoj često ne znamo uzroka: takav je slučaj s brojnim armenskim nazivima za srodstvo koji nemaju poznatih odgovarajućih termina u drugim jezicima . Pri­ pisuju se najčešće nekom "jeziku supstrata", kojim su govorila stara pučanstva koja su zatim prihvatila indoeuropski jezik. Ta je hipoteza sama po sebi prihvatljiva iako i dalje ostaje nedoka­ zivom. U prošlosti jezika taj je čimbenik vjerojatno bio uzrokom mnogih promjena i inovacija. I to nas ne smije čuditi . Recimo radije da je čudno što su indoeuropski jezici, nakon toliko mijena i kroz tolika stoljeća neovisnog života, sačuvali takav vokabular srodstva koji bi i sam bio dovoljan da se dokaže njegovo ge­ netsko jedinstvo i koji sve do naših dana nosi pečat svojega pod­ rijetla. 0

3.

knjiga

Socij alni status

1 . poglavlje

Trodioba funkcija

Sažetak S paralelnim nizovima termina lako razaznatljive etimologije, ali koji se od jezika do jezika razlikuju, iranski, indijski, grčki i italski svjedoče o zajedničkoj indoeuropskoj baštini: o društvu ustrojenom i hijerarhiziranom prema trima temeljnim funkcijama, a to su svećenik, ratnik i težak. -

Prema indoiranskoj tradiciji društvo je organizirano prema trima klasama aktivnosti: svećenici, ratnici i zemljodjelci. U vedskoj Indiji te se klase nazivaju "boje", var7Ja. U Iranu one nose ime pištra, gdje je etimološko značenje isto tako "boja". Riječ valja uzeti u njezinu doslovnom smislu: doista se radi o bojama. U Iranu su se tri klase doista razlikovale po boji: bijelo za svećeni­ ke, crveno za ratnike, modro za one koji teže zemlju, i to prema dubokom simbolizmu koji potječe iz starih klasifikacija poznatih u mnogim kozmologijama i koji povezuje temeljnu aktivnost s određenom bojom koja je i sama povezana s jednom stranom svijeta. Same klase i njihovi pripadnici u Indiji i Iranu nisu jednako nazivani. Evo njihovih imena: INDIJA

l brahman (brahma7Ja-) 2 kf?atlriya (rajanya) 3 vaisya (4 sudra)

IRAN

l ' aBravan 2 ' raBaeštii 3 ' vastryo jšuyant , (4 huiti)

Imena se ne podudaraju; ipak, organizacija je jednaka, a po­ stupak klasifikacije počiva na istom razlikovanju. Zato ćemo te

256 • Riječi indoeuropskih institucija � I. svezak

termine ispitati s obzirom na samo njihovo značenje kao i na me­ đusobne odnose unutar društvenog sustava. Evo ukratko izneseno što u leksičkom pogledu znače ime­ na iz ta dva niza: �

�

brahmim: svećenik, čovjek koji se u religiji bavi onim što je sveto; k�attriya: koji ima ratničku moć (koji ima vlast raj-a); vaisya: čovjek vis-a, klana, što odgovara "čovjeku iz puka". IRAN: aBravan: svećenik (etimologija nije jasna); raBaešta: ratnik, zapravo "onaj koji je na kolima, borac s kolima"; vastryo jšuyant: privremeni prijevod, "onaj s pašnjaka" - i "onaj koji se brine za stoku".

INDIJA:

Vidimo, dakle, da se između Irana i Indije nazivi razlikuju, ali uza sve to organizirani su na jednak način i odnose se na iste djelatnosti. Takav društveni ustroj ostao je živ u Iranu dulje nego u Indiji. Ta je terminologija bit jednog problema koji određuje svu organizaciju indoeuropskog društva. Dvije se skupine termina razlikuju po svojoj leksičkoj prirodi, ali se slažu u svojoj druš­ tvenoj referenciji. Trajna dioba društva koju oni iskazuju najsta­ rija je do koje možemo doseći. Ona se produžuje u historijskom trajanju, što nije uvijek prepoznato, poglavito u indijskom druš­ tvu. Zasluga je Emilea Senarta što je pokazao da se kaste u Indiji ne smije tumačiti internom pravilnošću i rasporedom, nego da one u stvarnosti nastavljaju podjele koje su mnogo starije i koje je Indija naslijedila, da one nisu nastale na indijskom tlu: indijske kaste predstavljaju veoma ukrućena usustavljenje podjele koja u svakom slučaju duboko seže u indoiransku prošlost, a možda čak i u indoeuropsko društvo. Za nas je problem, najprije, ispitati imena koja u Indiji i u Iranu određuju tu podjelu na kaste; zatim nam je vidjeti možemo li u drugim jezicima indoeuropske sku­ pine prepoznati sličan sustav. Kad pregledarno različite nazive, vidjet ćemo da se oni mogu izravno interpretirati i da imaju značenje koje nam je još uvijek

Trodioba funkcija • 257

pristupačno. Možemo to pokazati kad ih predstavimo jedan po jedan. Iranskom terminu za "svećenika", av. aBravan, u vedskome formom odgovara atharvan, što nije baš ono što bismo očekivali; no dvije se riječi pokrivaju bez nekih teškoća, jer razlika od iran­ skog -Br- do indijskog -thar- ne predstavlja ozbiljnu prepreku usporedbi. I na jednoj i na drugoj strani izvedenice su simetrične: av. aBauruna-, koje označava službu svećenika, i ved. atharvm;ui "koji se odnosi na atharvan"; detalj u strukturama potvrđuje nam slaganje početnih značenja. Samo, etimološka raščlamba tog imena i dalje je nesigurna. Dugo se držalo da se aBravan- i atharvan- može protumačiti pomoću imena "ognja, vatre" koji u iranskome glasi atar. Ako se sa stajališta forme takvo povezivanje i može uzeti u obzir, za sam pojam nailazimo na veliku poteškoću, jer nije nimalo izvje­ sno da bi aBravan bio svećenik vatre. U mazdejskom Iranu, on je zadužen za vjerske obrede; u Indiji atharvan raspolaže magičnim moćima. Takvo se stanje opisuje u zbirci magičnih himana koja se zove upravo Atharva- Veda. Funkcija tog svećenika dijeli se ovako: u Iranu se javlja isključivo vjerska vrijednost, a u Indiji magični aspekt. No, u njegovoj ulozi ne vidimo ništa što bi po­ sebno podsjećalo na oganj . Nikada u iranskome nije postojala bi­ lo kakva etimologijska veza između atar i aBravan, a druga je poteškoća u tome što je to ime ognja, av. atar-, potpuno nepo­ znato u Indiji, gdje se oganj i kao materijalni pojam i kao mito­ loška figuracija iskazuje sa agni-, a to je termin koji odgovara la­ tinskom ignis i st. slavenskom ognjž. Prema tome, ne bi se mo­ glo uzeti kao siguran odnos između atar- i naziva za "svećenika" a Bravan-. Kako god se činio usamljenim, taj termin ipak seže u daleku starinu. To što je ograničen na indoiranski ne dokazuje da bi bio recentna tvorba. Uostalom, uzimati ga za indoiranski znači mož­ da pojednostaviti problem, jer se, čak u samom indoiranskome, oblici točno ne poklapaju. Možda njihov odnos nije odnos sva­ kodnevnih oblika koji su naslijeđeni na jednoj i na drugoj strani. Jedan morfološki detalj nuka nas da pomislimo na različit i toč­ niji odnos. Naspram ved. atharvan-, avestički pokazuje osnovu s

Trodioba funkcija • 259

258 • Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak

fleksijskim promjenama, aBravan- u jakim padežima (nomina­ tiv, akuzativ), aBaurun- (to jest aBarun) u slabim (genitiv itd.). Ako za iranski uzmemo primitivnu fleksiju aBarvan (izmije­ njeno u aBravan- pod utjecajem lika atar-), genitiv a Baruna itd., postižemo pravilnu strukturu, dok vedska fleksija to nije i čini se da je preinačena. Tada bi moglo biti da je vedski oblik atharvan­ prije posuđenica iz iranskog aBarvan nego oblik koji bi mu od­ govarao u indijskome. Tako bismo bolje objasnili relativnu rijet­ kost lika atharvan- u Rig Vedi naspram brahman-, njegov'u spe­ cijalizaciju u svijetu čini i obreda preklinjanja, dok termin u iran­ skome čuva svoju staru vrijednost kao oznaka za društvenu kla­ su. Da bi se označila funkcija i klasa svećenika u Indiji, ustaljeni je termin brahman. On postavlja još mnogo teži problem. Točno značenje i podrijetlo te riječi izazvali su duge rasprave, koje j(:)š nisu zaključene. Zapravo su u pitanju dva oblika koji se razlikuju po mjestu akcenta, po rodu, po značenju: brahman (srednji rod), brahman (muški); prvi označava stvar, a drugi biće. To kolebanje akcenta s osnove na sufiks predstavlja princip podjele koji, zbog činjeni­ ce što indoeuropski ton čuva razlikovnu i fonološku ulogu, su­ protstavlja imenicu radnje imenici za nomen agentis. Što, dakle, zapravo znači ta toliko poznata riječ brahman? Gotovo da je nemoguće definirati je na precizan i trajan način; u Himnima riječ dopušta zbunjujuću različitost prijevoda. To je misteriozan fluid, moć duše, magična i mistična snaga; ali to je i himan, vjerska veza, opčaranost i još mnogo toga. Kako, dakle, odrediti s nekom točnošću riječ brahman muškoga roda, to jest "čovjeka koji ima, kojemu je udijeljen brahman", koji je također i označen s izvedenicom brahmm:za? U indijskoj tradiciji nema ničega što bi nas vodilo rekon­ strukciji tog oblika ili tog pojma. Ono što nam nedostaje jest konkretno značenje uz koje povezati različitost njegovih upora­ ba. Ni sama nam Indija ne pruža takvu solidnu indiciju: brahman je utopljena u značenje mističnog karaktera; to je jedan od poj­ mova na kojem se indijska spekulacija vrlo rano iskazivala, a to je izbrisalo polaznu točku. Ni analiza oblika nije bolje prošla;

podrijetlo riječi brahman jedan je od najprjepomijih problema indoeuropske etimologije. Već gotovo čitavo stoljeće najrazliči­ tiji prijedlozi rješenja naviru jedan za drugim i međusobno se su­ protstavljaju. Kako nestalno značenje riječi ne odbija ni ovakvo ni onakvo tumačenje, sama tekstualna egzegeza vedskih uporaba odražava jedan po jedan sve te etimološke pokušaje. Navedimo u nekoliko riječi glavne od njih . Pokušalo se približiti brahman skupini obrednih indoiranskih termina, među kojima su glavni ved. barhi$- "obredno cvijeće, grančice, trava", av. bar:Jziš- "jastuk", i poglavito av. bar:Jsman­ "svežanj grančica što ih za trajanja obreda svećenik drži u ruci". Čak se išlo do postavljanja znaka etimologijske jednakosti: ved. brahman- av. bar:Jsman- . Međutim, čak i bez inzistiranja na razlici strukture u osnovnom slogu, a to nije nevažno, otklon značenja u vedskome toliko je izrazit čak između pojma "žrt­ veničko granje" (barhi$-) i pojma brahman- da je uzaludno i po­ kušavati te dvije riječi pomiriti. Tehnika prinošenja žrtve kojoj pripadaju barhi$- u vedskome i bar;;r;man- u avestičkome nikad se nije nastavila u apstraktnom, religijskom ili filozofskom smi­ slu, a to je isključiv smisao riječi brahman. Zapravo bar:Jsman­ je u avestičkome samo obredni termin bez ikakve religiozne po­ vezanosti i označava predmet čija se upotreba opisuje uz druge kultne predmete. Karakteristična veza bar:Jsman- s glagolom star- "prosuti", kojoj točno odgovara vedski izričaj barhi$al;. star- "prostrti, razasuti grančice", pokazuje da su ti termini imali od samog početka samo materijalno i usko tehničko značenje na kojemu su i ostali ograničeni. Nemaju, dakle, ništa zajedničkog sa brahman. Posve je druge prirode staro približavanje vedskoga brahman­ i latinskogaflamen. To je približavanje nekoć bilo vrlo često pri­ hvaćano. U tom slaganju imali bismo svjedočanstvo o zajednič­ kim čuvanjima u indijskome i latinskome. Jedan stari srednji rod tvoren pomoću istog sufiksa -man, lat. -men bio bi postao simetrično u dva jezika - oznaka za jednog od sudionika u obre­ du. Tome bi se pridodali jedinstveni suodnosi u funkcijama iz­ među brahmm:za i flamen. No, to povezivanje nailazi na brojne prepreke. Usporedba bitnog elementa riječi, osnove brah- u =

260 • Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak

\

indijskome i fla- u latinskome, veoma je teško izvediva; valjalo bi postaviti u latinskome jedno *flags-men-, a taj je oblik teško opravdati i, osim toga, iz njega ne proizlazi niti jedno točno značenje, ni u italskome ni u indoeuropskome. Upravo zbog toga ta je veza napuštena. Nećemo gubiti vrijeme iznoseći druge pokušaje, jer oni nisu donijeli ništa važnije. Držimo da samo neki novi podatak može označiti kraj tim raspravama. Danas raspolažemo jednom čvrs­ tom točkom za određenje prvotnog značenja riječi brahman. Pru­ ža nam ga odgovarajući iranski lik, time što nam je jedan natpis na staroperzijskome posvjedočio riječ brazman-, koja točno od­ govara vedskom brahman-. Značenje staroperzijskoga brazman­ utvrdio je W. B. Henning ' , pokazavši da brazman daje brahm u srednjopartskome i u srednjoperzijskome, a da brahm u srednjo­ partskome znači "lik, doličan izgled" te da se primjenjuje bilo na ruho bilo na držanje ili ponašanje. I doista, brazman se u st. perzijskome odnosi na kult i mora označavati "podesan, prikladan oblik", "obred" što ga taj kult zah­ tijeva. Takav će biti i smisao lika brahman u vedskome: svim uporabama tog termina zajednički je pojam "ceremonijalna for­ ma" u ponašanju onoga koji žrtvu prinosi kao i u radnjama pri samom obredu žrtve. Tako ćemo odrediti u njegovu pravom zna­ čenju termin brahman, a on je kasnije preuzeo mistične i speku­ lativne vrijednosti. Prema tome, indijski brahman (ili briihmal}a-) onaj je koji osigurava da se obred odvija prema postavljenim normama. To je definicija koja, na kraju ove analize, dovodi u sklad funkciju osobe sa značenjem, koje je sada stalno za osnovni termin, to jest za ved. brahman i st. perz. brazman. Osnova pojma postavljena je u indoiranskome, iako se čini da se korijen termina drugdje ne nalazi. Još odveć slabo poznajemo ahemenidsku perzijsku religiju da bismo mogli odrediti ulogu što je brazman ima u obredu. Nema dokaza da bi ta apstraktna imenica bila proizvela u starom iran­ skome bilo koji nomen agentis koji bi bio paralelan s ved. brah­ man kao oznaku za onoga koji pozna i obavlja obredne radnje. 1

Transactions of the Philological Society, 1 944, l 08 i d.

Trodioba funkcija • 261

Zbog toga se može vjerovati da je brahman izrazito indijski na­ ziv, koji u Iranu ima svoj ekvivalent u jednom drugom terminu, tj. u iiBravan iz Aveste. Imena drugih dviju klasa izvedenice su ili složenice koje se lako mogu interpretirati; ne pričinjaju nikakav problem koji bi bio tako složen kao ime za svećenika. No, svaki od tih naziva vezuje se uz jedan važan pojam. Zbog toga zavrjeđuju da ih ukratko prikažemo. Klasa ratnika u Indiji se označava sa sskr. k$attriya, riijanya. Prva je imenica izvedena iz k$attra "moć", a taj ćemo pojam podrobno ispitati u iranskom svijetu;2 drugi, riijan(i)ya-, znači "od kraljevske loze" i izveden je iz imena "kralja" riij(an). Ta se dva naziva ne odnose na dostojanstvenike nego na pripadnike klase i označavaju ih prema povlasti koja je vezana uz njihovo stanje. Ne odnose se na ratnički poziv, a jedan i drugi podcrta­ vaju moć, kraljevsku vlast. U tim tako jasnim terminima iščita­ vamo način kako se indijsko društvo orijentirala u označavanju "ratnika": ako postoji veza između "ratnika" i "moći", to znači da svjetovna moć ne mora biti nužni atribut onoga koji je riij. Kad budemo ispitivali pojam rex, kako se on definira između staroga Rima i Indije, doista ćemo vidjeti da "kralju" nije bila udijeljena stvarna moć. 3 Ono čemu nas uče imena k$attriya i riijanya jest da je moć, kako je definirana u k$attra i riij(an)-, ve­ zana uz vojnički, ratnički poziv. Termin koji je u iranskom društvu ekvivalent za k$attriya u avestičkom je obliku raBaeštii-. Mnogo češće se sreće raBaeštar-, što je sekundarni analoški oblik imena vršitelja radnje na -tar, a to je tip koji odgovara grčkom --rcop, -'t'�p i latinskom -tor, jer *star- kao nomen agentis od stii- je nemoguće: korijeni neprije­ laznog smisla, kao stii- "stajati" ne daju nikada nomen agentis. Tvorba složenice opravdava oblik raBae-štii- koji znači "onaj koji stoji na kolima", kao i odgovarajuće vedsko rathe$!hii- što je epitet velikog ratničkog boga Indre. Takvo nas predstavljanje vo­ di u herojsko doba kad se veličalo bojovnički ideal, kad se slavi2

.l

V. ovdje u drugom svesku, knjiga I, 2. poglavlje. V. ovdje u drugom svesku, knjiga I, l . poglavlje.

262

• Riječi indoeuropskih institucija � I. svezak

lo mladog ratnika koji, uspravljen na svojim kolima, juri u boj . Takva je indoeuropska figuracija plemenitog bojovnika . Indo­ europski ratnik ne hita u boj ni pješice ni na konju. Konj je još uvijek samo tegleća životinja, koja se upreže u ratna kola. Proći će još duga povijest i pronaći će se mnogo novoga dok konj ne postane životinjom za jahanje, a time će se stubokom promijeniti i način vođenja rata. No, dugo nakon te promjene u tehnikama i u kulturi, koju predstavlja ratnik na konju, vokabular će svje­ dočiti o prednosti kola pred konjaništvom. Tako u latinskom iz­ razu equo uehi, za "kretati se na konju, jahati" i dalje se rabi gla­ gol vehere "prevoziti kolima": stari glagol koji je odgovarao teh­ nici kola prilagođen je novoj službi konja kao životinje na kojoj se jaše . Kod Homera eph ' hippon baino (€q) tmtcov �a iveo) ne znači "(uz)jahati (na konja)", nego uvijek "popeti se na kola" . Konj služi samo za uprezanje u kola; jahati na konju bilo bi za ratnika indoeuropskog doba isto toliko nezamislivo kao jahanje na volu za narode klasičnog razdoblja. Nazvavši "ratnika" termi­ nom "borac u kolima", iranski je ostao vjerniji indoeuropskoj ideologiji ratničke klase nego indijski. Za treću je klasu indijski termin vaisya, a on doslovno znači "čovjek iz vis-a" ili približno "čovjek iz puka". Tako se uspo­ stavlja odnos između zadnje klase i pripadnosti društvenom sloju koji se naziva vis. Posve je drugačije u Iranu, gdje se složeni i ne baš uvijek shvaćeni naziv sastoji od dviju pridruženih riječi kojima se oz­ načava ista osoba: viistryi5 jšuyant. Prva je izvedenica od viistra "ispaša", usp. viistar "pastir". Ta su dva termina vrlo česta u Avesti i imaju veoma veliku važnost. Na drugom smo mjestu4 imali prilike analizirati im etimologiju i raspravljati o značenju što su ga istodobno poprimili u pastir­ skom životu i u religijskoj ideologiji Irana. Upravo su te dvije riječi među najvažnijima u zoroastrovskim propovijedima . Druga riječ, jšuyant, jest particip prezenta korijena jšu- "uzgajati sto­ ku" . Klasa je, dakle, nazvana analitički pomoću spajanja dviju 4

Hittite et inda-europeen, Paris, 1 962, 98 i d.

Trodioba funkcija • 263

riječi, od kojih se prva odnosi na "ispašu, pašnjak", a druga na "uzgoj" stoke. Dvostruki izraz kao što je jšuyant pripada klasi složenica po­ znatoj pod imenom dvandva. To su dvostruke riječi čije su dvije sastavnice u asindetonu, jednostavno jedna pored druge, jedna i druga bilo u množini, bilo, što je češće, u dvojini. Dva usko po­ vezana termina tvore pojmovno jedinstvo. Taj je tip u vedskome predstavljen sa Mitra Varuniiž gdje su ujedinjena dva jukstaponi­ rana boga; dyiivii prthivl (dyaus l prthivl) "nebo-zemlja" ili miitii­ -pitarii(u) "njih dvoje, otac i mati" . Dvandva obuhvaća jedinstvo pojma u njegovim dvjema posebnim vrstama. Može imati i opu­ šteniji oblik i povezivati dvije kvalifikacije . Na primjer, u latin­ skome patres conscripti ima smisla samo ako prepoznajemo dvi­ je jukstaponirane imenice, patres s jedne, a conscripti s druge strane; dakle, dvije skupine osoba, prvotno neovisne jedna dru­ goj, koje su tvorile skupnost Senata. Izraz istoga tipa imamo ov­ dje u iranskome: viistryi5 i jšuyant dvije su različite vrste: jedna se bavi ispašom, a druga se brine o blagu. A zatim, kako obje pripadaju jedinstvenoj klasi, jedinstveni će termin poslužiti za njihovo označavanje: viistryi5 jšuyant. Ta iranska klasa ima funk­ cionalan i eksplicitan naziv, suprotno od indijskog termina vai8ya koji samo iskazuje pripadanje plemenu. Radi potpunosti moramo spomenuti i jednu četvrtu klasu koja se pojavljuje u novijim nabrajanjima. U Indiji se četvrti stalež naziva sudni, a to je riječ kojoj ne znamo etimološko značenje; odnosi se na ljude najnižeg društvenog sloja, na etničke mješan­ ce, bez određenog zanimanja i bez određenog posla. I u Iranu, nakon triju tradicionalnih klasa, jedan tekst spomi­ nje haiti, a taj termin kao da znači "posao, zanat" i odnosi se na zanatlije . Ne može se znati od kada datira ta nova društvena raz­ lika koja uspostavlja posebnu klasu unutar skupnosti zanatlija. Da bismo ocijenili važnost te trojne klasifikacije, valja opaziti da se ona ne primjenjuje samo na ljudske skupine, nego se širi na skupine pojmova koji su tako dovedeni u vezu s klasama. Može se dogoditi da je na prvi pogled ne prepoznamo: otkriva se ne­ izravno u izrazima koji prividno mnogo ne znače, ali zadobivaju

264 • Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak

Trodioba funkcija • 265

smisao kad ih povežemo sa zaista društvenim gledanjima. Slje­ deći će nam primjer to pokazati. Na jednom perzijskom ahe­ menidskom natpisu nalazimo riječi molitve da se od zemlje od­ vrate tri zla: dušiyara "slaba žetva", haina "neprijateljska voj­ ska", drauga "laž", to jest izopačenost u moralnom i vjerskom redu. Takva formulacija nije ni malo slučajna. Tri zla odgo­ varaju nužnom redu: prvo zlo, "slab urod" uništava težaka, drugo zlo, upad neprijatelja, pogađa ratnika, dok se treće zlo, "laž", tiče svećenika. Nalazimo ovdje, prenesenu na tri vrste nesreće, istu onu hijerarhiju triju klasa za koju smo vidjeli da je predstavljena imenima svojih predstavnika. Društvo se može pojmiti, a svijet se može odrediti samo u tom trojnom redu. Je li ta podjela, koja obuhvaća sveukupnost ljudi, ograničena na indoiransko društvo? Može se misliti da je vrlo stara i da seže u indoeuropsku prošlost. Zapravo, tragova je ostavila i na drugim stranama. Posebno ćemo ukazati u Grčkoj na legendarne tradicije o prvoj organizaciji jonskog društva. Ostao je njezin odraz u mi­ tu o sinovima Ionovim, koji je bio eponim svojega plemena. Le­ genda, što je donosi Strabon (383 ) , pripisuje Ianu podjelu druš­ tva na četiri klase: ( l ) geargoi

(yccopyoi) ratari

(2) demiourgoi (oll�L wupyoi) zanatlije

(3) hieropoioi (icporrowi) svećenici

(4) phylakes (
Na to se podsjeća i u Platonovu dijalogu Kritija, gdje se na­ brajaju: hierefs (icpct<;) svećenici

demiourgoi (811� wupyoi) zanatlije

georga i (yccopyoi) ratari

makhimoi (�axt�ot) ratnici

S druge strane, poznajemo imena četiriju velikih jonskih ple­ mena pod egidom četiriju Ionovih sinova. Ta četiri osobna imena moraju se dovesti u vezu s četiri društvena sloja. Nažalost, nave­ dena su prema piscima u različitom redu, što nam otežava uspo­ redbu i sprječava nas da svako od imena neposredno vežemo uz svaku od četiriju funkcija.

Herodot V, 66: Geleon Aigikorees (f'EAEcov) (AtytKOpEE<;)

l

Argades (Apya811<;)

Hoples (OrtAll<;)

Euripid, Ion 1 579- 1 580 : Geleon 1 H6pletes

Argadis

Aigikoris

Plutarh, Solon 23 : Hoplftai l Ergadis

Gedeontes

Aigikods Tradicija tih imena prilagođena je interpretaciji. Jasno je, pri­ mjerice, da Plutarh misli na ratnike, zanatlije, ratare, kozare. Ipak, taj onomastički popis mora - barem grubo - pokrivati četiri klase. Mogu se pokušati uspostaviti neki suodnosi, ali se najprije moramo osloboditi Plutarhove interpretacije, koja je i odveć jas­ na da bi bila nešto drugo do li kasna preradba termina koji se više nisu razumjeli. Hop/etes (h6ples) je poznato iz nekoliko natpisa: tako u Mi­ letu (V. st.) čitamo hoptethon (ćmlc�Scov), što je genitiv množine s grafičkom varijantom; u Daciji nalazimo phyli hopleiton (
266

•

Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak

Trodioba funkcija • 267

zemljodjelstvo među brojnim svojim atribucijama. Preostale bi dvije klase bile pripisane Zeusu i Ateni; potonjoj bi se pripisao Aigikoreus. Što se tiče imena Geleon, podsjetimo da je on pod zaštitom Zeusa, kako proizlazi iz jednog natpisa (I. G. If, 1 072) gdje se spominje Zeus Geleon. To svjedočanstvo povezuje s po­ sljednjim terminom jedino raspoloživa ime božanstva, to jest Ze­ usa. Po svoj prilici radi se o prežicima koji više nisu bili shvaćeni u doba kad je predaja zabilježena, ali i sama interpretacija je i dalje pod upitnikom. Ipak, način na koji su podijeljene društvene djelatnosti podudara se s izričitim tradicijama Indije i Irana. Najzad, ova je raspodjela diktirana božanskom naredbom. Može­ mo, dakle, smatrati da je ovdje u legendarnom obliku preživjela stara društvena podjela i da već to može biti razlogom da je uzmemo za indoeuropsku, a ne samo indoiransku. Iznesena analiza može naći svoju potvrdu i u italskom svijetu, poglavito u Iguvinskim (Eugubinskim) pločama, ritualu sastav­ ljenom na umbrijskom jeziku za svećeničku bratovštinu iz Igu­ viuma (Gubbio) u Umbriji. Te Ploče opisuju ceremonijal godišnjeg očišćenja (!ustratio) koje su provodili svećenici, a sastojalo se u ophodnji oko te­ ritorija koji je pripadao gradu. Procesija je prekidana postajom na svim gradskim vratima, a svaka je postaja bila ispunjena prinošenjem žrtve i izgovaranjem formula. U molitvama, koje se ponavljaju u obliku litanija, više se puta javljaju neki izrazi koje vrijedi analizirati. Zazivlju božju zaštitu za ljude ili stvari koje se nabrajaju jedne za drugima u šest imena, podijeljenih na tri skupine po dva: n e rf a r s m o u e i r o p e q u o c a s t r u o fr if Prvi termin ner-J (akuzativ množine od ner) odgovara sskr. nar, grč. an�r (avfjp ) : to su ratnici, vođe; arsmo je termin kojim se označavaju obredi, svete stvari; ueiro = lat. uiros "muževi"; pequo lat. pecus "stoka, blago"; castruo, koje odgovara lat. castra, označava obrađenu zemlju, polja; fri-f lat. fructus. Imamo, dakle: vođe, svećenike; ljude, stada; polja, plodove zem­ lje; tri skupine po dvije riječi ili, možda, triput dvandva zaredom.

Jedna od tih dvandva - ueiro pequo "ljudi stada" - nalazi se i u iranskome u Avesti pod oblikom pasu vfra "stada-ljudi". To odavna opaženo podudaranje potvrđuje starinu obreda i same formulacije u Iguvinskim pločama. Svaka od te tri skupine govori o jednoj zoni društvenog živo­ ta: najprije svećenici i vođe, zatim ljudi i stoka i, konačno, zem­ lja i njezini plodovi. Ova podjela, premda raspoređena na nešto drugačiji način, odgovara staroj shemi, ali uz jedno proširenje. Ne spominje se samo društvo ljudi nego i plodovi zemlje. Ostavimo li po strani taj dodatak, princip klasifikacije ostaje isti: svećenici, ratnici, oni koji uzgajaju (ljudi i stada). Ograničit ćemo se na nabrajanje dokaza za tu društvenu orga­ nizaciju na mjestima gdje se ti dokazi temelje na posebnim ter­ minima ili na onomastičkim podacima. Drugi pokazatelji koje možemo izvući iz izučavanja religija ili mitologija izlaze iz okvi­ ra ovog djela. To više što je to područje kojemu je svoja glavna djela posvetio Georges Dumezil, a ona su i odveć poznata da bi ih ovdje valjalo spominjati.5

=

=

5 V. navlastito L 'ideologie tripartie des Indo-Europeens (Bruxelles, 1 958) i La religion romaine archai"que (Paris, 1 966), gdje se najavljuje temeljita prerada ranijih djela, među ostalim Jupiter, Mars, Quirinus (Paris, 1 941 ).

2.

poglavlje

Ćetiri kruga društvene pripadnosti

Sažetak Trodioba, koju smo ispitivali u prethodnom po­ glavlju, ima funkcionalni značaj i nikako se ne brka s kru­ govima pripadnosti, budući da političke podjele daju pečat društvu uzetom u cijelosti. Ovdje je stari iranski sačuvao četiri termina koji označavaju redom "obitelj", "klan", "ple­ me", "zemlju". No, komparatistu je često veoma teško točno uspostaviti staru - indoeuropsku - vrijednost tih termina. Pomnjivo ispitivanje korijena *dem- - koji daje ime male jedinice (iranski dam-), "kuće", kao društvenog entiteta (lat. domus, grč. dt3) - vodi nas razlikovanju korjenova *dem(:J) "(iz)graditi" i *dom(:J) "(u)krotiti" koje rječnici redovito spajaju. Što se tiče promjene značenja, koje je vidljivo u vi­ še jezika od "kuća-obitelj" na "kuća-zdanje", ona odražava jednu društvenu promjenu: dijeljenje velike obitelji koja ma­ lo po malo nadomješta društvo ustrojeno prema genealogiji društvom podijeljenim prema geografij i . Valja, dakle, dijeliti grč. d6mos "zdanje, kuća" i lat. domus koji označava ne zgradu nego ono "biti doma, biti kod kuće" kao društveni entitet, a ovaj se utjelovljuje u dominus. Nakon toga, domus ulazi u oprečne parove čija druga sastav­ nica označava ono što je izvan domaćeg kruga: domi mili­ tiaeque, domi : peregre, domesticus : rusticus; par domi : faris "doma : vani" doziva pojavu imenice *dhwer- "vrata, dveri" kao nešto što označava granicu, viđenu iznutra, izme­ đu unutra i izvana. -

Nasuprot iranskim terminima, homerske riječi za "obitelj", "bratstvo", "pleme" genos, phr�tre, phulon - istodobno svjedoče o leksičkom obnavljanju i političkom čuvanju sta­ roga. Konačno, ako iranskom imenu "zemlje, kraja" - dahyu - u sanskrtu odgovara ime "stranog roba", dasyu, to je zbog to­ ga što Iranci prirodno označavaju svoj narod, viđen iznutra, pomoću izvedenice od daha "čovjek", dočim se za indijski taj isti dahyu, viđen izvana, nužno javlja kao "strani rob": na taj je način iznova rasvijetljena važnost opreke iznutra � izvana, unutra � vani. -

270 • Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak

Trodiobena organizacija, što smo je upravo opisali, uspostavlja u krilu društva klase službi; ne uzima politički karakter osim po to­ me što svećenička klasa, zato što je prva, određuje hijerarhiju moći. Usko shvaćena društvena organizacija počiva na posve različitoj klasifikacij i : društvo se ne sagledava u prirodi i hije­ rarhiji klasa, nego u svom donekle nacionalnom širenju prema krugovima pripadnosti koje to društvo obuhvaća. Takav je ustroj najbolje vidljiv u starom Iranu. Postoje četiri koncentrična kruga, četiri društvene i teritorijalne podjele koje se, pačam od najmanje jedinice, šire sve dok ne obuhvate ukup­ nost zajednice. Označavaju se ovim terminima: l ) dam-, d;Jmiina-, nmiina- (to su istovrijedni termini koji ovi­ se o starosti teksta) "obitelj" i "kuća". Drugi oblik d;Jmiina- izve­ den je sufiksacijom iz prvoga dam-; a d;Jmiina- fonetskim razvo­ jem postaje nmiina; 2) iznad je vls "bratstvo, klan", koje obuhvaća više obitelji; 3) iznad je zantu "pleme", zapravo "skup onih koji su istoga roda"; 4) najzad, dahyu koje se može prevesti sa "zemlja, kraj". Uza svaki od tih iranskih termina može se postaviti odgova­ rajući termin u sanskrtu: dam "kuća" (av. dam-); vis- "zajednica, narod"; }antu- "stvor(enje)" (av. zantu-). Četvrtom terminu, avestičkom dahyu- "zemlja, kraj", odgovara vedsko dasyu, koje je, u okolnostima koje ćemo pokušati točnije odrediti, uzelo značenj e "barbarski i neprijateljski ljudi". No, u Indiji ne nalazi­ mo organsku vezu između ta četiri naziva. Oni više nikako ne idu zajedno. Stara je shema već promijenjena. Iransko j e društvo bilo konzervativnije. Ista primjedba vrijedi i za klasične jezike. Zapravo raspola­ žemo oblicima koji odgovaraju prvim trima terminima: grč . do­ mos (bO)lo<;), lat. domus; grč. wofkos (.foiKo<;), lat. ulcus; i grč. genos (ysvo<;) (srednji rod na -s), lat. gens (ženski rod na -ti, dakle lat. *genti- nasuprot *gentu-, što j e prototip iranskog ter­ mina). Međutim, ni u klasičnom svijetu ni u Indiji oni ne tvore niz. Podudaranje je samo etimološko. U grčkome i latinskome te se riječi ne raspoređuju kao u iranskome. Čak se u grčkome i la-

Četiri kruga društvene pripadnosti • 27 1

tinskome značenjem ne pokrivaju. Daleko od toga da bi ozna­ čavale dvije različite društvene jedinice, grčki likovi d6mos i (w)ofkos znače zapravo isto, "kuću", a hoće li se pojaviti jedan ili drugi, zavisi od razdoblja, dijalekta i stila. Ni u latinskome ne na­ lazimo iransku strukturu: ulcus nije viši stupanj od domus; to je nešto drugo nego iransko vls i opet nešto drugo nego (w)ofkos u grčkome. Osim toga, terminima koji pripadaju ovom starom nizu doda­ ju se nove riječi kao grč. phul� (
272 • Riječi indoeuropskih institucija - l. svezak

poznat i u ved. dama- "kuća". Među osnove na -u-, pored lat. domu- i staroslav. domu, pribrojit ćemo vedsku pridjevsku izve­ denicu damu-nah "domaći, (zaštitnik doma)" kao i armensku slo­ ženicu tanu-(ter) "gospodar kuće". I *domo- i *domu- se izvode iz starog imena-korijena koji može imati oblik *dem-, *dom-, *dm i *dip-. Javlja se u slobod­ nom ili u složenom obliku kao u sskr. izrazu palir dan i dam­ -pati/;, av. d;mg paitiš (gdje d::mg predstavlja *dams) "gospodar kuće", a tome u grčkome odgovaraju desp6tes i despoina (8icr­ notva). Te dvije grčke složenice nisu više u povijesno vrijeme raščlanjive, ali se sastavnice mogu prepoznati odvojeno ili za­ jedno: -pates (-n6tll<;) i -po ina (-not va) predstavljaju stari muš­ ki rod *poti "gospodar" i stari arhaički ženski rod *potnya "gos­ podarica"; složenici des-poina odgovara u vedskome dam-patni "gospodarica kuće". Za to ime-korijen *dem u grčkome ima i drugih svjedočan­ stava. Takav je i homerski izraz hemeteron do (1,�-tin:pov 8&) "naša kuća, naš dom", staro *dom (kao i annensko tun "kuća"), koje je kasnije prošireno u d8ma. Općenito se uzima da damar (8a�-tap) "zakonita supruga" pripada istoj obitelji i raščlanjuje se na dam- "kuća" i -ar iz korijena koji je U apaptO'Kffi "urediti, spremiti, udesiti"; značenje je, dakle, "ona koja uređuje kuću". Nulti stupanj u *dem-, tj. *dm-, najčešće se prepoznaje u homer­ skom mes6-dme (�-tw68�-tll), u ati čkom mes6mne {ll ccr6�-t v11), što označava središnju gredu koja podupire dva zida, dva stupa u kući. Osim toga, *dm-ou- imamo i u dm'tis (8�-tro<;) "sluga", ž. rod dmo� (8�-tro�) "sluškinja" kao onaj ili ona koja pripada kući. Cijeli taj skup imeničkih oblika tradicionalno se vezuje uz glagolski korijen *dem- "graditi". Oblici s *dem- potvrđuju ono što se naziva dvosložnim korijenom: *dem-a- i *dma-, grčki de­ mo (8i�-tro ) , perfekt pasivni dedmetai (8i8�-tlltat), usp . neodma­ tas (vc68�-tato<;) "tek sagrađen", demas (8i�-ta<;) "stas, izvanjski izgled", zapravo "građa, ustroj". Iz različitih osnova tog korijena izvodi se više imeničkih obli­ ka. U prvom redu, sa sufiksom -ana- indoiranske izvedenice, av. damana, st. perz. *mana-, ved. mana (od *dmana); sa sufiksom -ro- germanski *dem-ro-, anglosaski (i engleski) timber "drvo za

Četiri kruga društvene pripadnosti • 273

gradnju", njem. Zimmer "greda", a zatim "soba", jednako kao i stari gotski denominativni glagol timrjan "tesati, graditi". Nadalje, dopušta se da je taj isti korijen *dem- "graditi", osim imenice za "kuću", proizveo i glagol izveden iz te imenice, sa značenjem "krotiti", a on je predstavljen s lat. domare, grč. da­ mao itd. Značenjska bi veza bila "vezati (životinju) uz kuću, pri­ pitomiti". Čitav taj etimologijski skup uvršten je u novijim rječnicima pod jedno jedino geslo *dem- i uređen polazeći od pojma "gra­ diti". Ipak, Antoine Meillet iskazuje izvjesnu rezervu o morfo­ loškom odnosu *dem- "graditi" i dem- "kuća". Na prvi pogled, ova velika etimologijska konstrukcija, u koju ulazi velik broj oblika iz svih jezika obitelji, ne predstavlja nikakvu znatniju teškoću. Pretpostavljene veze između pojmova u najmanju su ruku plauzibilne. Može se čak smatrati prirodnim da ime koje označava "kuću" i koje je zajedničko gotovo svim jezicima potječe iz isto tako starog korijena koji znači "graditi". Tome slijedi i zaključak da bi prva društvena jedinica, "kuća" ili "obitelj" morala dugovati svoje ime materijalnoj djelatnosti tesa­ nja (greda). No, da bismo prihvatili neko dokazivanje, nije dovoljno samo da to dokazivanje ne dolazi u sukob s vjerojatnošću. Svaka od tako povezanih leksičkih skupina kod ispitivanja iskazuje pose­ bitosti oblika i značenja, koje se čine originalnima i nesvedivima, ali koje valja rasvijetliti prije nego ih međusobno sučelimo. Sa­ mo će takva prethodna analiza potvrditi sud o genetskoj srod­ nosti oblika. Komparativna je metoda ovdje stavljena na kušnju na čitavom prostranstvu naših istraživanja. Ponovno ćemo uzeti iz temelja sve podatke ove usporedbe kako bismo opisali njihove prave karakteristike. Kad ispitujemo ime za "kuću" vrlo ćemo brzo opaziti da do­ mus u latinskome i d6mos u grčkome koji se, kad zanemarimo morfološku razliku u osnovama (lat. -u- : grč. -o-), kako se čini, potpuno podudaraju, brzo ćemo opaziti, dakle, da se latinska i grčka riječ u mnogome razlikuju u svojoj leksičkoj uporabi. Kod Homera, d6mos dolazi praćen opisnim epitetima; kuća je "velika, visoka, dobro sagrađena, prostrana" itd. , ima sve značajke kon-

274 • Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak

strukcije; d6mos ima i predvorje koje se naziva pr6domos "prednji dio kuće". Ništa od toga u latinskome! Tu domus ne do­ pušta nikakvu materijalnu kvalifikaciju i nikad ne označava neku zgradu, zdanje. I obrnuto, domus znači uvijek "dom" u smislu "obitelji", a to je posve strano grčkom d6mos. Štoviše, neki su padežni likovi latinskog domus ustaljeni u priložnoj službi: domi, domum, domo. U grčkome su takve priloške uporabe s d6mos i doma nemoguće; doduše one postoje ali sa oikos; naspram lat. domi, domum, domo, u grčkome imamo oikoi (otKot), oikade ili oik6nde (otKa8E, oiK6v8E), oikothen (otKoBEv). U istom idejnom redu opažamo da domi, domum, domo znače samo "kod kuće, doma", s kretanjem ili bez, kao točku dolaska ili polaska. Ti prilozi suprotstavljaju ono "doma, kod kuće" ono­ me što je izvana (foras,joris) ili u tuđini (peregre) ili čak svako­ dnevne poslove, radove u miru, domi, što je u opreci s ratom, militiae. Takve se slike ne bi nikako mogle pomiriti s imenom "kuće", kad bi se ta imenica uzela kao "zgrada, zdanje". Jasno je da te priložne uporabe pretpostavljaju moralno, a nikako mate­ rijalno značenje riječi domus. Razmotrimo sada dopušteni odnos između domus i korijena *dem- "graditi". Kad bi "kuća" bila jednostavno "građevina", očekivali bismo da se i u latinskome nađe jedan glagol *dem-. Međutim, lik koji bi odgovarao grčkom demo "graditi" ne posto­ ji u latinskome, pa i to udaljava domus od grčkog d6mos. Otklon između dvaju jezika i udaljenost između dvaju pojmova izbijaju sa svom jasnoćom sučelimo li izraze za "graditi (kuću)". Grčki ima glagol oiko-domein, denominativ od složenice oiko-d6mos "graditelj kuće", a tu valja opaziti da vršitelj radnje od *dem­ ima za objekt oikos, a ne d6mos. Što bi bila latinska istoznačnica za oikodomein? To je složeni glagol aedificare. Tako grčkom -domein u latinskome odgovarafacio, a ne glagol istog korijena; grčkom oiko- odgovara aedes, a ne domus. Tvorba aedificare je, dakle, očit dokaz da prava vrijednost riječi domus nema ništa zajedničkoga s tvorbom aedes i da, posljedično tome, domus ne može nikako biti graditeljski termin. Ako valja donijeti još jedan dokaz, naći ćemo ga izvan latinskoga i grčkoga u jednom trećem glagolu istoga značenja: u oskičkome se za "graditi" kaže triba-

Č etiri kruga društvene pripadnosti • 275

rakavum (infinitiv na -um). Taj je glagol tvoren od triib- ( treb-) "kuća" i ark- "zatvoriti, ograditi" (usp. lat. arceo). U oskičkome će to biti kalk prema grčkom oikodomein, nastao kao i mnogo drugih posuđenica iz grčkoga, pod utjecajem grčke civilizacije. No, i u oskičkome, materijalna "kuća" ima posebnu oznaku *treb. Imamo, dakle, u trima jezicima glagol za materijalnu gradnju koji je složen s imenom "kuće", a to ime nije nikad izvedeno iz *dem "graditi". To je još jedan pokazatelj koji podcrtava razliku između značenja rekonstruiranog za domus i stvarno utvrđenog značenja. Samim tim precizira se problem u latinskome. Dvije imenice, aedes i domus, mogu se jednako prevesti s "kuća", ali njihova vrijednost nije jednaka i one se u izvedbi uvelike razlikuju. Aedes "kuća, hram" - kao građevina - omogućilo je izvedenicu aedilis, onaj koji se brine o gradnji kuća, a posebno hramova. Od domus nema slične izvedbe: *domi/is ne postoji! Međutim, dvije su izvedenice svojstvene liku dom us: l ) domicilium, čija je druga sastavnica i sama izvedena s jednim starim -cola, kako ga na­ lazimo u agrico/a; dakle, domicilium "sjedište onoga što je do­ mus" označava kuću kao mjesto gdje se živi, a nikako kao gra­ đevinu; 2) dominus je društveni termin. Za nas su domus i dominus dvije različite riječi, ali su ih Latini osjećali kao vrlo povezane. Na primjer, kao u staroj etimologijskoj igri koje su stari pjesnici toliko voljeli: "O domus antiqua, heu quam dispari dominare domino"; ili kod Cicerona: "domus erat non domino magis ornamenta quam ciuitati", pa sve do svetoga Jeronima: "in naui unus gubernator, in domo unus dominus". Kako vidi­ mo, dominus nije ni u čemu vezan uz gradnju kuće. Najzad, same uporabe lika domus u latinskome isključuju svaku pomisao na neku građevinu. Česte su s posvojnim zamje­ nicama, domus mea, apud me domi i uvijek znače "doma, kod kuće". Odatle dolazi da izričaj aliquid est mihi domi "imam nešto doma" vrijedi isto što i "posjedujem, imam". Tako kod Plauta, cui argentum domi est znači "onaj koji ima novac (kod kuće, kod sebe)". Sve te crte karakteriziraju domus kao obiteljski, društve­ ni, moralni pojam, a nikako kao nešto materijalno. =

276 • Riječi indoeuropskih institucija - l. svezak

Kod Katona čitamo jednu staru molitvu upravljenu Marsu za vrijeme žrtvenog očišćenja polja. Sastoji se od arhaičnih for­ mula, predavanih s koljena na koljeno i doslovce ponavljanih. Nakon što je ispunio obred, onaj koji žrtvuje zaziva zaštitu bo­ žanstva mihi, domo fami/iaeque nostrae. Tako domus ima svoje mjesto između osobe koja prinosi žrtvu i njegove obitelji. Kad, kod Vergilija, Eneja stupa na obalu, uzvikuje: Hic do­ mus, hic patria est, on povezuje domus i patria u njihovoj zajed­ ničkoj pripadnosti sferi društvenih i moralnih pojmova. No, termin koji nam je najvažnije definirati, zato što i sam odre­ đuje domus, jest izvedenica dominus. Njegova posebna tvorba zaslužuje da se na njemu zaustavimo. Osnova je domo-, a ne domu-; tvorba je izuzetna, sa -no- u sekundarnoj sufiksaciji, to jest dodanoj na imenicu koja već u jeziku postoji. Postupak baš nije tako čest. Taj sufiks srećemo u nekoliko riječi čije je znače­ nje vrlo poučno: u prvom redu, tribunus koji je za tribus ono što je dominus (koji potječe iz *domo-no-) za domus. Osim toga, ta tvorba ima i nekoliko vlastitih imenica, i to redom za božanstva. Portunus je bog koji čuva luke i bogatstva koja se tu stječu, u službi mu je j/amen portunalis i pridružena Portunalia, tj. svet­ kovine njemu posvećene. Ime ga čini bogom portus-a, zapravo ušća rijeke i riječnih prijelaza. Neptunus se u samom latinskome više ne može raščlaniti, ali možemo pomoću usporedbe usposta­ viti imenicu *neptu- (osnova na -u) koja bi morala značiti "vlaž­ nost, vodeni element". Tvorba lika Fortuna iziskuje posebno tumačenje. Iz tradicio­ nalnog, ali nedovoljno jasnog izričaja forte fortuna "slučajem" vidi se dafors i fortuna tvore jedinstvenu lokuciju, ali se na prvi pogled ne razabire kako se dvije riječi jedna spram druge odnose. Fors je nekadašnje *forti, koje predstavlja *bhr-ti-, ime radnje iz korijena fero. Valja se podsjetiti da taj korijen *bhr- ne znači samo "nositi" nego radije "donositi" i "odnositi", tako da je fors "čin obuhvaćanja, donošenja" i "ono što slučaj donosi", a što se tiče samog lika Fortuna, on nije jednostavna dubleta za Fors, već je to pridjev koji istodobno kvalificira i određuje Fors. Fors Fortuna je (divinizirana) Fors od *Fortu-. Taj je lik *fortu- po-

Četiri kruga društvene pripadnosti • 277

tvrđen s pridjevom fortuitus. Kao ženska osobnost Fortuna se odnosi prema *fortu kao Portunus prema portus. Tu je, najzad, Tiberinus, figura stare rimske mitologije. Stare molitve zazivaju Pater Tiberinus, božanstvo čije je ime izvedeno iz Tiberis, Tiber. Ta sekundama tvorba na -nus obuhvaća, dakle, nekoliko imena božanstava koja vladaju jednim elementom ili snagom i dva termina koja označavaju društvenu funkciju: domi­ nus i tribunus. Ta će se leksička posebitost iskazati u svoj svojoj važnosti kad utvrdimo da se i izvan latinskoga isti sufiks rabi u istim uvje­ tima. U starom germanskome imamo skupinu riječi s istim sufik­ som koja ima, upravo kao i u latinskome, s jedne strane imena društvenih funkcija, a s druge vlastita imena: piudans, ime za kralja u gotskome, predstavlja jedno staro *teuta-nos, koje znači "poglavar tzv. *teuta", plemena ili zajednice; gotsko kindins "poglavica klana" poteklo je iz *genti-nos, poglavar jedne "gens". Kad kombiniramo potvrde iz drugih germanskih dijale­ kata, dolazimo nadalje do *druxti-nos, st. islandsko drottinn "vođa čete", usp. anglosaski dryhten; osnovni je termin drott, "četa, trupa" u st. islandskome. Taj se tvorbeni tip javlja u st. islandskome kao Herjan, drugo ime boga Odina, koje je nastalo iz herr "vojska". Prototip je *koryo-nos, što podsjeća na grč. koiranos "vojvoda, zapovjednik". Neki su od tih termina postali dijelom osobne onomastike čak i izvan germanskoga, kao galsko Toutonos, ilirsko Teutana ili galsko Coriono-totae. No, u taj niz ulazi i jedno mnogo slavnije ime, a to je ime ve­ likog boga iz germanske mitologije: Wodan (Wottan, Odin). Forma riječi pretpostavlja germansko Woda-naz (izvedenica na *-nos) građeno na terminu *wooa-, što je stari oblik njem. Wut "bijes". Problem leži samo u interpretaciji imena. U sekundarnim sufiksacijama na -nos termin iz osnove općenito označava neku zajednicu, dio društva. Da bi jedan apstraktan pojam kao *wooa mogao zauzeti to mjesto, mora se apstraktno pretvoriti u kolek­ tivno i shvatiti *wooa kao "čeljad obuzeta bijesom". Takva inter­ pretacija nije bez oslonca, ako ne u jeziku, a ono barem u pojmo­ vima stare mitologije. Pojam bi odgovarao takozvanoj Chasse

Četiri kruga društvene pripadnosti • 279

278 • Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak

sauvage 1 , poznatoj u srednjovjekovnim književnostima; četa umrlih koja se svake godine jedanput vraća vođena poglavicom i u velikom krugu obilazi žive ljude i uništava sve na što naiđe, a zatim, nastavljajući svoj pohod, nestaje u zagrobnom svijetu. Wotan-Odin bi bio, dakle, taj poglavica. Hipoteza je plauzibilna. Uostalom, lako je opaziti da se podudara s navedenim drugim imenom Wodana: st. island. Herjan, doslovno "vojskovođa", usp. got. harjis "vojska", njem. Hee?. Za ilustraciju funkcije izvedenica na -no- imamo skup veoma važnih činjenica koje nas vode daleko, ali u njima ne nalazimo uvijek na jednak način pojam poglavice, vođe. Za neke od njih ovakav prijevod dobro odgovara: u latinskome je Portunus gos­ podar luka, a gotski je ]Jiudans gospodar naroda. Znatno je teže na isti način interpretirati ime Neptu-nus. Odnos između Nep­ tunus i elementa vode ne može se jednostavno prenijeti na pod­ ručje društva. Zapravo, ne radi se o vlasti nego o utjelovljenju: Neptunus utjelovljuje i predstavlja element vode. Može se, pre­ ma tome, reći da piudans isto tako utjelovljuje svoj narod. Valja to pravilno shvatiti kao nešto što je usko povezano sa samom prirodom institucije. Ovdje kažemo "utjeloviti", u odnosu na na­ čin na koji je kralj bio označavan kod indoeuropskih naroda sre­ dišnje i zapadne Europe. Jednako tako, i u Indiji, zajednica ili skupština mora izabrati unutar određene klase onoga koji će je predstavljati. Ako ih sagledamo pod tim aspektom predstavlja­ nja, "utjelovljenja" osnovnog pojma, dva niza riječi tvorenih sa sufiksom -nos približavaju se jedan drugome. Popis se može pro­ širiti, jer postoje i sekundarne izvedbe na -no; tako j e grčko ime za "mjesec" Sefene (LEA.�VT]< *crEA.acr-vči), izvedeno od se/as "(mjesečev) sjaj", imenica tvorena na isti način kao lat. tribunus ili gotski jJiudans. U Se/ene ćemo vidjeti samo utjelovljenje po­ sebnog mjesečeva sjaja. Tako bi se moglo ujediniti u svom prin­ cipu to izvođenje, koje se zatim specijalizirala i kojem dugujemo imena poglavara društvenih skupina. To nas opet vodi tvorbi lika dominus. Osoba za koju se kaže da je dominus ima vlast nad onim što je domus: on ga predstavlja 1

2

[dos!. "bezglava jurnjava, divlji lov"] V. ovdje I, l , 8. pogl.

i utjelovljuje. I tako smo j oš jedanput dovedeni na isti zaključak u vezi sa značenjem lika domus. On ne označava kuću kao mate­ rijalno zdanje. Tek u isključivo socijalnom i moralnom shvaća­ nju lika domus kao skupine ljudi, domus i dominus mogu naći svaki svoje značenje, a njihov se odnos tek tada može rasvijetliti. Tome u prilog govori značenje druge jedne izvedenice do­ mesticus čija je izvedba paralelna onoj u *rowesticus (>riis­ ticus), ako se tu ne radi o kalkiranju. Pridjev domesticus označa­ va ono što pripada kući i suprotstavlja se onome što je strano; on ne podrazumijeva ništa što bi bilo u vezi s materijalnim oblikom kuće. Moramo li tada pretpostaviti da bi latinski bio pretvorio u društveni pojam jedno materijalno značenje koje je naslijedio i koje bi bilo u osnovi latinske riječi domus? Takva preobrazba, ako se i dogodila, ne bi nikako mogla biti potpuna: bila bi osta­ vila traga i u samom rimskom svijetu. Međutim, ne vidimo ni­ kakva razloga za tu pretpostavku. Uvjereni smo da postoji konti­ nuitet bez ikakva prekida između indoeuropskog značenja riječi i značenj a latinskog domus. U indoeuropsko vrijeme možemo postaviti vezu između sskr. dam pati}) i grč . desp6tes "gospodar kuće" . Zapravo, značenje "gospodar kuće" je ako ne nestalo, a ono je oslabjelo u grčkome, gdje desp6tes vrlo rano znači općenito "gospodar", a ne samo "gospodar kuće". Vidi se to iz činjenice da se u jeziku Novoga zavjeta moralo stvoriti oiko-desp6tes da bi se označilo "gos­ podara kuće". To znači da se u desp6tes više nije osjećalo zna­ čenje "kuća". Već u atičkoj prozi nalazimo izraze OtKou ili oiK{w; OEcrn6-rT]c;, tj . "desp6tes onoga što je bilo oikos ili oi/da" kad se ta vlast obnašala u kući. Dakle, ta se arhaična složenica *dem(s)-poti "gospodar kuće" odnosi sa svojom prvom sastavni­ com na "kuću-obitelj", a ne na "kuću-građevinu". Potvrdu za to nalazimo u izrazu koji je paralelan s dam-patih (ili patir dan), tj. u vedskom siSur dan "sin kuće", s rodbinskim terminom sisus koji pretpostavlja "kuću" kao obiteljski i društveni entitet. Na kraju ovakvog ispitivanja izvjesno je da *dem- (domo-) ''kuća" i u indoeuropskome kao i u latinskome ima isključivo društvenu vrijednost. Mnogo drugih pokazatelja može dokazati -

-

280 • Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak

da nema nikakve veze između pojma "kuća" i pojma "graditi". Čak i u jeziku koji je izbrisao mnogo tragova svoje indoeuropske prošlosti, a to je armenski, termin se tanu-ter "gospodar kuće" odnosi na glavu obitelji. Isto tako i sskr. pridjev damu-na označava božanstva draga obitelji. Taj odnos lika domus prema obitelji može se potvrditi pomo­ ću usporedbe s terminom koji je neposredno nadređen vrijednosti domus u društvenoj hijerarhiji. Riječ je o avestičkom izrazu vfso puBra koji označava sina baštinika plemenitaške obitelji, do­ slovce "vis-ov sin". Prema tom nazivu on je sin onoga koji je *weik-, a to je društvena jedinica koja odgovara lat. ulcus, grčki (w)ofkos. To se ime može razumjeti samo ako se uzme da je vis društvena ili obiteljska skupina (u širem značenju grč. ofkos), a ne skup kuća. Na taj je način oznaka viso puBra na višoj razini paralelna vedskoj oznaci sisur dan "sin kuće". Jedna potkrjep­ ljuje drugu. Nakon što smo ustanovili slaganje među tim svjedočanstvi­ ma, moramo ispitati podatke koje nam pruža grčki jezik. Neki od njih odmah potvrđuju naše zaključke. Nije tu samo desp6tes, nego i damar, koje se u samom grčkome više ne može analizira­ ti, a koje označava "onu koja upravlja kućom"; dmos sluga, rob, dmoe sluškinja, to jest "oni koji su dio kuće", jednako kao famu/i u latinskome. Najzad, homerski lik do u ��-tC:·n:pov, često 0�-tC:­ Tc:pov 8& "u mojoj kući, kod mene", "kod vas", što je simetrič­ no s lat. domi, domum, tj . pojmu kuće kao nečemu "unutar­ njem". Eto, to je leksički niz koji u starom grčkome jasno nastavlja značenje što ga imaju *dem- *dom- koje smo prepozna­ li kao indoeuropske likove. No, naspram te skupine postavit ćemo skup oblika za koje moramo u samom grčkome razabrati da su odvojeni i da pripa­ daju drugoj obitelji. U prvom redu imenica d6mos koja se odnosi na građevine: kuću, hram, a katkad i gnijezdo. Herodot riječ uzima sa značenjem "reda kamenja ili opeka" koje služe za grad­ nju zida ili kuće. Isključivo na gradnju odnosi se i mes6dme "velika poprečna greda" u građevini. Bitan termin u arhitekturi je oikod6mos i izvedeni glagol oikodomefn "graditi, zidati", koji je bio model za lat. aedificare. Navest ćemo i homerski izraz bus-

Četiri kruga društvene pripadnosti • 2 8 1

so-domeuein (pucrcro-8o�-t c:uc:tv) "duboko graditi, tajno izmisli­ ti, potajice izvesti"; latinski nam pruža paralelan oblik, možda doslovan prijevod, u endo-struos, klasično lat. industrius, do­ slovce "koji gradi iznutra, tajom". Paralelizam tvorbe ističe jed­ naku vrijednost između grč. -domeuein i lat. struere. Naposljet­ ku, tu je i primarni glagol demo "graditi" koji ima za objekt tefkhos "zid" ili ofkos "kuća", a vodi nas složenici oikod6mos; ili još i (h)amaxit6s "cesta, put": 6.�-ta�m)<; . . . 8C:8�-tl1Tat kod He­ rodota (VII, 200) . Tome ćemo pribrojiti i imenicu demas "tjele­ sna građa, stas, izgled", koja je postala prilogom "na način, kao", zapravo "izgledom, oblikom kao . . . ". Oblici koji se svrstavaju oko tog glagola nisu svojstveni samo grčkom jeziku. U germanskome nailazimo na oblike koji im toč­ no odgovaraju: got. ga-timan, njem. geziemen "biti suglasan, složiti se", zapravo "biti građen na isti način"; imenska izvede­ nica *dem-ro- anglosaks. i mod. engl. timber "drvo za gradnju". Iz te imeničke osnove *dem-ro- izveden je u gotskome glagol timrjan "tesati" (njem. zimmern) i apstraktno ga-timrjo "grad­ nja". Kad te termine usporedimo, vidi se da postuliraju jedan korijen *dem- koji, već prema tehnici gradnje, znači "graditi zi­ dajući" za zidarske radove i "sastavljati, slagati, tesati" za te­ sarske radove. Moramo navesti i jednu drugu skupinu koja je potpuno raz­ ličita. To su imenski i glagolski oblici jednog korijena koji znači "krotiti", lat. domare, grč . damao, a-damatos "neukrotiv" itd. To ćemo značenje povezati ne uz ideju "kuće", nego uz jedan posve različit pojam, i to s vezom koja će nas još bolje zadovoljiti. He­ titski nas upoznaje s prezentom damaš- "prisiliti, izvršiti prisilu, podložiti". Upravo iz tog značenja dolazi se specijalizacijom do "krotiti", a znamo da je grčki glagol damao u početku označa­ vao kroćenje konja, što je bila praksa konjaničkih naroda. U to­ me imamo tehnički razvoj značenja, koji je najprije bio ograni­ čen na jedno dijalektalno područje, a ne možemo ga pripisati indoeuropskom stanju. Prema tome, moramo razdvojiti leksičku skupinu, koja se u našim etimološkim rječnicima navodi pod geslom *dem- "gra­ diti; kuća", na tri odvojene i nesvedive jedinice.

282 • Riječi indoeuropskih institucij a - I. svezak

l) *doma "primijeniti silu; (u)krotiti" (lat. domare, grč. da­ mai5, sskr. damayati, got. gatamjan itd.); 2) *dem(a) "graditi, zidati" (grč. demo i izvedenice, got. timrjan); 3) *dem- "kuća, obitelj".

Odvajamo, dakle, u stanju zajedničkog indoeuropskoga ter­ min *dem- od svake glagolske veze. Između *dem- "obitelj" i *dem(a)- "graditi" postoji samo homofonija, istozvučnost. No, isto je tako neprijeporno da je došlo do kontaminacija između likova proisteklih iz tih dvaju korjenova, kao primjerice u ho­ merskom grčkome između d6(m) "kuća-obitelj" i d6mos "kuća­ -zdanje". To je isto tako i povezano s postojanjem tendencije da se u svim terminima toga niza poistovjeti društvena skupina s njezinim materijalnim staništem? * * * Isto se ponavlja na višoj društvenoj razini u oblicima imeničke osnove *weik-, *woiko- koja označava jedinicu sastavljenu od više obitelji. Nalazimo ih na čitavom indoeuropskom području izuzev keltskoga. Društveno je značenje čvrsto određeno slaga­ njem indoiranskog vis- "klan" (usp. ved. vis-pati i ono što je gore rečeno) i litavskog veš-pats "gospodar". Tu je međutim došlo do klizanja na materijalno značenje "skupina kuća, selo, varoš(ica)" kao u lat. uzcus "varoš, (gradska) četvrt", u st. slav. vžsž "vas, ves, selo", u got. weihs "selo; područje". Grč. (w)ofkos zauzima međusredišnji položaj : najprije "(velika) kuća" koja obuhvaća sve gospodarovo potomstvo, a zatim zamjenjuje d6mos (kako smo gore vidjeli) i "kuću, zdanje" u oiko-d6mos "graditelj, arhi­ tekt" s brojnim izvedenicama i složenicama. Tako je ime druš­ tvene jedinice preneseno na materijalno stanište koje ograničava tu jedinicu. Zatim se uspostavlja nov odnos između onih koji ži­ ve u istom staništu: taj nam se odnos iskazuje u latinskom zna-

� :im ho�ofonim korijenima za "krotiti", "graditi", "kuća, obitelj" usp. na� elanak Jf_�m_ophomes radicales en inda-europeen", objavljen u Bul­ letm de la Soctete de Linguistique de Paris, 5 1 , 1 955, 1 4-4 1 . 3

Četiri kruga društvene pripadnosti • 283

čenjskom odnosu između uicus i iz njega izvedenom uicinus "koji pripada u isti uicus" i odatle "susjed". Već prema jezicima, leksički predstavnik staroga *weik- ulazi u ovaj ili onaj specifični niz i svaki put prima značenje koje mu njegovo mjesto u nizu dodjeljuje. U povijesno se vrijeme još uvijek jasno razabire da u indoeuropskom zajedništvu taj termin označava određeni krug društvene pripadnosti. Na taj način možemo vidjeti da su indoeuropske oznake pre­ trpjele značajne promjene u značenju. Kroz te promjene otkriva­ mo jednu veliku civilizacijsku činjenicu, preobrazbu u samim institucijama, koju vokabular neizravno potvrđuje. Ono što su *dem- i *weik- značili u indoeuropskoj organiza­ ciji, tj. dijelove društvene jedinice, na razini povijesno potvrđe­ nih jezika označeno je novim terminima u jednom dijelu zapad­ nog indoeuropskoga, bilo s *genti- bilo sa *teuta U latinskome, zbog toga što je uicus postalo imenom "četvrti", "sela", uvode se nove oznake: tribus i ciuitas. Do isto tako duboke promjene došlo je i u grčkome, ali ona poprima drugi oblik. Velika je jedinica genos mnogo šira nego rimska gens i ne brka se sa phratria, koja je isto tako izrazito grčka, a same se phratriai dijele na phulai. Došlo je do dviju važnih promjena: l ) dijeljenje velike obitelji na manje razdvojene obitelji. Staru epohu karakterizira velika obitelj gdje, nakon ženidbe, svi sinovi i dalje žive zajedno, gdje podižu svoju vlastitu obitelj i gdje počesto čak i kćeri dovode svoje muževe. Na tom stadiju nema vlastitog posjedovanja, a sve što obitelj ima jedan je zajednički posjed; zapravo nema ni nasljeđivanja, jer velika obitelj posje­ duje sve, a da pri tome ni jednog časa ne prestaju njezina prava posjedovanja. Zatim se velika obitelj razbija. Iz ekonomskih raz­ loga sinovi se vrlo rano odvajaju. Termini koji su označavali tu "veliku obitelj" rabe se sve rjeđe i rjeđe, a sam pojam više ne od­ govara stvarnosti institucije. Velika obitelj se raspada na manje dijelove i potomci zasnivaju vlastita nova kućanstva. 2) do druge promjene dovodi naseljavanje ahejskih ratnika i njihovo udruživanje u p6/is (7t6A.t<;), zajednički grad. Taj je raz­ voj malo po malo dokinuo prijašnje društvene okvire i uveo nove -.

Č etiri kruga društvene pripadnosti • 2 8 5

2 84 • Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak

podjele, koje su sada teritorijalne . Stare društvene podjele, koje su se temeljile na krvnom srodstvu, polako bivaju nadomještene skupinama koje određuje zajedničko stanište . Taj habitat više nije povlastica onih kojima je podrijetlo za­ jedničko, a u onome što se naziva po/is ili klime (KcOilll), slučaj , rat ili bilo koji drugi razlog ujedinio je one koji u njemu žive. Na početku svoje Politike, kad karakterizira elemente društva shva­ ćenog kao "zajednica" (koinonia), Aristotel samo kodificira jed­ nu već ustaljenu situaciju. On kao najmanju jedinicu postavlja oikos (Latini bi rekli domus); za njega je to najmanja jedinica i prvi oblik društva koje je ikada postojalo, a on je definira kao zajednicu muža i žene, gospodara i roba: to je bit onoga što se u Rimu naziva familia. Za oikos su osnovni elementi zajednička hrana i svakodnevni obred. Odatle se prema Aristotelu prelazi na , selo, kome, i na grad, p6lis. Danas ne bismo tako gledali; Aristotelova rekonstrukcija, ko­ j a polazi od osnovne društvene ćelije i nastavlja postupnim ras­ tom, zapravo je kriva. Ono što je postojalo u samim počecima je samo društvo kao sveukupnost, kao cjelina, a ne obitelj, pa klan, pa onda grad. Društvo je od najranijih početaka podijeljeno na jedinice koje se udružuju. Obitelji se nužno ujedinjuju unutar većih jedinica i tako dalje. No, Aristotel pretvara u univerzalno stanje i u filozofsku nužnost ono što njegovo vlastito društvo preda nj postavlja: on projicira u apsolutno jedno povijesno stanje. Vokabular odražava upravo taj veliki proces promjena: kao d6mos, termin oikos je odsele ime staništa. Već smo vidjeli da u pretpovijesti grčkog "kuća" nije bila izgrađeno zdanje; jednako tako, homerski izraz koji označava Dorane kao trikhai-wikes to jest kao "one koji su podijeljeni na tri tribus", čuva u sastav ici wik-, koja je srodna sa (w)oikos, prvo značenje društvene sku­ pine . No, oikos je vrlo rano uzelo mjesto staroga *dem- "kuća", a zatim vrijednost "kuća" kao građevina. Promjena do koje je doš­ lo u društvu izazvala je l ) klizanje termina prema materijalnom značenju; 2) "hijerarhijski" transfer od jednog termina na drugi: značenje *dem- je u grčkome prešlo na oikos; odatle lokativ oikoi itd., koji odgovara latinskom domi itd. i znači "kod mene", "kod tebe" oikos je preuzeo svu staru vrijednost koju je imao

�

-

*dem-. Sve u svemu, svjedoci smo dokidanju indoeuropskog društvenog ustroja i uspostavljanju novih termina. Stara genea­ loška imena gube svoj institucionalni i društveni smisao da bi postala nomenklaturom teritorijalnih podjela. Svaki pojedini je­ zik pristupa novom uspostavljanju svoje terminologije . Sam na­ čin na koji se ta promjena odvija pun je pouka, jer svi jezici nisu na isti način indoeuropski. Latinski to jest po svojoj vjernosti starim običajima i vokabularu institucija čak i onda kad taj voka­ bular iskazuje nove vrijednosti, a grčki, pak, na obratan način, upornim čuvanjem prvotnoga modela, organizirajući nove i nove nizove oznaka. Kategorija značenja gdje ime za "kuću" opet dobiva svoju in­ doeuropsku vrijednost određuje taj pojam u drugačijim aspekti­ ma. Između uporaba lika domus ovdje valja razmotriti priložnu formu domi i opreku što ju je latinska praksa već u počecima uspostavila između domi "kod kuće, doma" iforis "vani", ili, kad je riječ o kretanju, između domum iforas. Tu moramo izbližega sagledati jednu opreku koja nije bila predvidiva, a koja postavlja jedan naspram drugoga dva termina koji nisu po svojoj prirodi oprečna, budući da j e jedan ime za "kuću", a drugi ime za "vrata" (fores). Sada u leksičku igru ulazi novi pojam - "vrata". U indoeuropskim jezicima postoji velik broj imena za vrata, a njihova je raspodjela nejednaka. Ime može biti ograničeno na samo jednu jezičnu obitelj . Tako je to u ital skim jezicima: o skič­ ko ueru "portam" i u umbrijskome uerofe "in portas" s -e u do­ četku. Ta riječ počiva na jednom starom srednjem rodu *werom "zavor, zatvor", izvedenom iz korijena *wer- (sskr. vrn6ti "on zatvara", njem . Wehr), što je usamljeni termin koji izvan oskič­ koga i umbrijskoga postoji samo u slavenskome i baltičkome . Naprotiv, u drugim jezicima raznolikost i brojnost termina izis­ kuje pozornost. U latinskome su četiri: fores, porta, ianua, osti­ um. Premda se kod nekih pisaca čini da se mogu rabiti bez ra­ zlike, znamo da oni u starijim razdobljima nisu imali jednako značenje.

286 • Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak

Od svih tih imena ono koje latinski jezik iskazuje sa fores najšire je zastupljeno i potvrđeno je u svim drugim jezicima. Indoeuropski je oblik *dhwer-, u svedenom stupnju *dhur-, grčki thura (Sopa), najčešće u množini, jer, kako se čini, vrata su zamišljena u svojih nekoliko dijelova kao skup jedinstvene na­ prave. No, imamo li u tom *dhwer- - a termin je neraščlanjiv, ne možemo ga vezati uz glagolski korijen i etimološko mu je zna­ čenje nejasno - ime nekog stvarnog predmeta koji bi bio određen svrhom koju ispunja? Valja posebno istaknuti slaganje priložnih uporaba lika *dhwer­ u latinskome i u drugim jezicima. Neki od njih doista pokazuju uporabu koja je u svemu usporediva s lat. fores "vrata, dveri" i foras "vani": grč. thura "vrata" i thura-ze (Sopa-sE) "vani", arm. dur/{ "vrata" i durs (akuzativ množine) "vani". I u gotsko­ me imamo složenicu faura-dauri, dosl. "izvan vrata", koje pre­ vodi 7tAa'tEta "ulica". Tu imamo jedan priložni oblik koji se vrlo rano ustalio i po­ stao neovisan, tako da se sa thuraze, nakon što je taj lik već prije Homera izgubio vezu sa thura "vrata (kuće)", moglo kazati aA-o<; SopasE "izvan mora" (Odiseja 5, 4 1 0, ali usp. i Ilijada 1 6, 408). Veza između dvaju termina sačuvana je u slavenskim jezicima; s jedne strane imamo dvlrf "dveri, vrata", ali i u svim slavenskim jezicima: ruski na dvore, hrv. nadvor "vani". Takvi suodnosi, čija je starina očigledna, rasvjetljavaju prirodu ovakvog pred­ stavljanja. "Vrata" *dhwer- se vide iz unutrašnjosti kuće i samo za onoga koji je u kući nadvor može značiti "vani". Čitava fe­ nomenologija "vrata" proishodi iz tog formalnog odnosa. Za onoga koji živi u kući *dhwer- obilježava granicu kuće shvaćene kao unutrašnjost i štiti one koji su unutra od svake prijetnje iz vana. Taj je pojam tako duboko i trajno uvriježen u indoeuropske jezike da i za nas "pokazati kome vrata" znači isto što i potjerati ga van; "otvoriti ili zatvoriti kome svoja vrata" znači primiti ga ili odbiti od sebe. Razumijemo zašto je u latinskome faris obrnuto od domi: "vani" počinje na vratima, a kaže se faris za onoga koji je kod svoje kuće, domi. Ta vrata, bilo da se otvaraju ili zatvaraju, po-

Ćetiri kruga društvene pripadnosti • 287

staju simbolom razdvajanja ili općenja između jednog i drugog svijeta: kroz njih se prostor posjeda, zatvoreno mjesto sigur­ nosti, koje omeđuje moć onoga koji je dominus, otvara prema svijetu tuđine koja je često neprijateljska (usp. opreku domi � militiae). Obred prelaska preko praga i mitologija vrata daju takvom predstavljanju religiozni simbolizam. Bitno je da pridjev izveden iz te imenice za vrata ne označava nešto što se samih vratiju tiče nego nešto što je vani, to jest strani svijet. Takav je nasuprot grčkom thura "vrata" pridjev thurafos (Supato<;) "stran, tuđ". Jednako je tako i kasni latinski iz faris, foras izveo foranus, foresticus, forestis koji svi služe da se oz­ nači ono što je strano, što je iz vana. Taj je odnos morao biti vrlo izražen, jer vidimo da i dalje djeluje čak i onda kad je staro ime za "vrata" bilo zamijenjeno novim terminima. To se dogodilo u romanskim jezicima, gdje su izvedeni pri djevi kao npr. u talijan­ skome gdje forestiere znači "stranac"; u starom francuskome, navlastito u normanskome, horsain znači "stranac, onaj koji je iz vana, koji ne živi u mjestu"; ili u suvremenom francuskome gdje forain znači "koji dolazi iz vana" (lat. foranus). Čak i francuski prilog hors "izvan" nužno uključuje subjekt koji je unutra; staviti nekoga hors la lož ["izvan zakona"] pretpostavlja da je taj bio ili jest u zakonu. Premda se pojam "vrata" u romanskim jezicima više ne izražava oblicima iz nekadašnjeg fores, taj pojam i dalje razdvaja - kao neka nevidljiva granica - unutarnji prostor od iz­ vanjskoga. S druge strane, materijalno značenje lika *dhwer- odražava se u nekim starim izvedenicama koje se odnose na gradnju, kao pri­ mjerice grč. pr6-thuron (7tp6-Supov) "predvorje" (dosl. ono što je pred vratima) ili st. slav. dvoru. Opozicija domi �faris ima i jednu varijantu gdje je faris na­ domješteno s posve različitim prilogom. Termin koji je oprečan liku domi sada je izveden iz ager "polje" (< *agros) u obliku priloga peregri, peregre odakle je izvedeno peregrinus "stranac", a to su dva pojma koje je teško pomiriti s historijskim značenjem termina. Međutim, ta latinska pojava nije usamljena. Drugi indoeurop­ ski jezici povezuju imenicu "polje" u priložnom obliku s idejom

288 • Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak

"vani, izvana". Ako u grčkom agr'8i u prvom redu znači "u polju, na selu" u opreci sa ''u gradu", drugdje možemo lako ustanoviti da "na polju" ne označava ništa drugo nego "vani". Tako je ar­ mensko artalts "vani" izvedeno iz art "polje". U baltičkim jezi­ cima: lit. laukas "polje" (latinski liicus) ima priložni oblik lauke "vani". Irski se kaže immach "vani", a to je nastalo od *in mag "na poljima". Iz tih različitih ali paralelnih termina izbija ista slika nekadaš­ njeg odnosa: neobrađena zemlja, pust prostor suprotstavljen na­ seljenu mjestu. Izvan te materijalne zajednice, koju tvori obitelj­ sko ili plemensko stanište, prostire se pustoljina; tu počinje ono što je strano, a stranac je nužno neprijatelj. Grčki pridjev izveden iz agros "polje" je agrios, što znači "divlji", a kazuje nam u neku ruku obrnuto od onoga što se latinski kaže domesticus i što nas vodi na domus. Dakle, bilo s opozicijom kao domi � faris ili s još širom oprekom, u kojoj imamo pojam "polje", tj. sa domi � peregre, dolazimo uvijek na to da "kuću" definiramo pomoću njezina društvenog značenja, a nikako pomoću imena građevine. U vezi sa domus i sa srodnim oblicima mogli smo uočiti bogat­ stvo i posebitost jedne denominacije koja se ubraja među najsta­ rije u indoeuropskom svijetu. Drugi termini koji se odnose na po­ litičku strukturu društva manje su potvrđeni kad se odnose na ši­ re skupine. Moglo bi se reći da je dijalekatska proširenost termi­ na u obrnutom razmjeru s općenitošću pojmova. Prisjetimo se, pošli smo od avestičkog niza dam-, vfs-, zantu, (dahyu). Podaci su brojniji za prvu nego za drugu podjelu. Obje dijele tendenciju preuzimanja materijalne vrijednosti staništa. Treća podjela, zantu, pripada istoj etimološkoj obitelji kao lat. gens i grč. genos, ali se od njih razlikuje po tvorbi. Od lat. gens razlikuje se time što ima sufiks -tu naspram latinskom -ti. Ispiti­ vanje tih dvaju sufiksa i njihova odnosa iziskivalo bi dugu ras­ pravu, a to smo već učinili na drugom mjestu4 . Oba mogu tvoriti apstraktne imenice; -ti se nalazi češće u složenicama, a -tu u prostim imenima. Ipak, postoje proste imenice na -ti, a jedna od njih je gens. 4

Noms d 'agent et noms d 'action en inda-europeen, Paris, 1 948, II. dio .

Četiri kruga društvene pripadnosti • 289

S morfološkog stanovišta, latinskom gens odgovara av. izve­ denica fra-zanti- "potomstvo" kao i gotsko kindins (od *genti­ nos) "hegemon, zapovjednik, upravljač", koje smo već analizirali u 2. poglavlju. No, avestička je oznaka zantu- ograničena na in­ doiranski, a, osim toga, vedsko }antu- "živo biće; ljudska zajed­ nica, rasa", koja mu odgovara, nema ono institucionalno znače­ nje koje je svojstveno avestičkom zantu-. Na taj se način vidi da je situacija sa zantu različita od one sa gens i, unatoč sličnosti tih termina, ništa nam ne dokazuje da su iz istog vremena. Važno je uočiti da nasuprot srednjem rodu genos u grčkome, ovdje imamo riječi tzv. živog roda, muškog ili ženskog. Smisao tih termina usko je povezan sa značenjem korijena *gen-, koji ne označava samo fizičko rođenje nego i rođenje kao društvenu činjenicu. To podcrtavaju brojne imenske izvedenice. U društve­ noj organizaciji koja se dijeli na klase, rođenje je stvar osobnog statusa. Ovdje su nužni termini koji će, imenujući ga, to rođenje označiti kao zakonito zbog prava koje ono daje onima kojima je priznato. Osim toga, taj legitimitet vrijedi u prvom redu za muš­ karce; na muževe se odnose zbirne izvedenice iz tog korijena gen- i označavaju one koji imaju zajedničkog pretka po muškoj strani. Ti uvjeti izražavaju ono što je bitno u tom pojmu: biti rođen slobodan, zakonit i biti muško. Oni nam pomažu da bolje definiramo ove paralelne istorodne termine: av. zantu, lat. gens, grč. genos. No, veličina skupine što je svaki od ovih termina označava može varirati već prema društvima; termini ne zauzimaju isto mjesto u nomenklaturi društvenih i teritorijalnih podjela. Ako je u iranskom nizu zantu treća društvena podjela, genos je naprotiv polazna točka u grčkom nizu. Ovdje nalazimo onu veliku pro­ mjenu koja se u grčkome dovela do nove organizacije stare she­ me. U Ateni, u starom društvu, genos vodi na bratstvo, a bratstvo na phuti. Prema atenskom ustavu trideset je gene (množina od genos) bilo potrebno da se osnuje jedna phratria, a tri bratstva za jednu phul�. To su, dakle, posebne riječi koje se primjenjuju na nove skupine. Međutim, te su riječi stare indoeuropske tvorbe, a pojmovi što ih iskazuju pripadaju starom repertoaru indoeurop­ skih društava.

290 • Riječi indoeuropskih institucija - l. svezak

Ta preobrazba starog ustroja, koja je najzad dovela do kome i do p6lis, ne može se objasniti niti jednim izvanjskim događajem, osim možda naseljavanjem Helena na njihovu povijesnom terito­ riju i novim uvjetima staništa. Tu ne otkrivamo nikakav strani utjecaj. Ćini se da sve potječe iz helenskog fundusa, bilo da je riječ o ustroju ili o vokabularu tih institucija. Polazeći od genos da bismo došli do bratstva (phratria) pre­ lazimo od skupine koja je zasnovana na zajedničkom rodu na skupinu tvorenu od skupine "braće". Oni nisu krvna braća, ali su braća po tome što su uvjereni da potječu od zajedničkog pretka, a to je mitsko srodstvo duboko ukorijenjen indoeuropski pojam. Grčki je bolje nego ijedan drugi jezik sačuvao pravo značenje ri­ ječi phrater. To je slučaj isto tako u grčkome (a djelomično i u latinskome) s korelativnim terrninom pat�r5• Ta se konzervativnost ogleda i u mnogim društvenim običaji­ ma koje nam opisuju epovi. Herojsko doba u koje nas vode jest povijesno doba. U homerskoj uporabi nekih riječi, u odnosima različitih ljudskih skupina, imamo u neku ruku sliku onoga što je nekoć moralo biti zajedničko indoeuropsko društvo, i to u gra­ đanskom životu i u ratu. Način na koji se okupljaju obitelj i pleme, čiji poglavari raspravljaju i djeluju, mora dosta vjerno odražavati ponašanje ratničke klase u indoeuropskom društvu. Pročitajmo samo ova dva mjesta iz Ilijade, najprije 9, 63 i d. a
Osuđuje se onaj koji protiv svojih sugrađana pokreće n6AE/lOS f:mo�lltOS, "građanski" rat unutar istog demos-a6 . Takav je čovjek bez bratstva, bez themis, bez doma i ognjišta (hestia). Pojmovi bratstva i hestia su korelativni, a, između tog dvoga, themis je običajno pravo koje vlada u obitelji. 7 Priroda tih poj­ mova, a navlastito njihova veza ponavlja nam ono što smo ovdje u drugom aspektu ranije ispitivali. 5

6

7

V. gore 2 . knjiga, l . poglavlje. O dimos usp. II. svezak, l . knjiga, 9 . poglavlje. O themis usp. II. svezak, 2 . knjiga, l . poglavlje.

Četiri kruga društvene pripadnosti • 2 9 1

Tako vidimo kako se u obrnutom redu pojavljuju: hestia, og­ njište, to jest domus, a zatim themis, običaji koji određuju pravo i, na kraju, bratstvo. Ovdje su spomenuta ili uključena samo prva dva kruga društva, jer je u pitanju individualno zlodjelo. No, u rat su umiješane velike društvene jedinice i one kroz rat doka­ zuju svoju solidarnost. Kad su u borbi, nužno je da se ta solidar­ nost iskaže među članovima istog klana, istog plemena i to je ono što određuje kako će se čete raspodijeliti i po kakvom će se planu bitka odvijati. Nestor govori Agamernnonu (Ilijada 2, 362-363): Kpiv' avopac; Kata
"Rasporedi muževe u phUlon i u phr�tre, kako bi phr�tre priskočila u pomoć phr�tre, a phUla drugim phula"8 • Da bi se po­ bijedilo u tom velikom okršaju, koji je zajednička stvar sviju, or­ ganizacija vojske mora se podesiti okvirima društva: jedino će tako vojska biti učinkovita. Sličnih bi se preporuka našlo i u starim tekstovima Indije i Irana. "Prijatelj" se bori uz "prijatelja": bitno je da svaka druš­ tvena skupina zadrži ili učvrsti jedinstvenost u svakoj prilici kad je čitavo društvo u pitanju. To se načelo ne iskazuje uvijek na ta­ ko izričit način kao kod Homera, ali ono je ipak uvijek presudno za djelovanje institucija u svakoj klasi. Preostaje nam ispitati posljednji termin ovoga niza. Za razliku od prva dva, on je ograničen samo na iranski. Toj avestičkoj riječi za "zemlju", dahyu (starije dasyu) u sanskrtu odgovara dasyu. Unatoč identičnosti oblika neki su posumnjali u to podudaranje zbog razlike u značenju. U avestičkome i u staroperzijskome dahyu znači "zemlja, kraj", a u vedskome dasyu je strani rob. No, otklon se može interpretirati u jednom starijem stadiju tih pojmova. S indijske strane dasyu se mora uzeti za etnik. Dasyu su neki strani narod s kojim su se Arijci borili; to su barbari, robovi. '

[ "Na bratstva ljude daj razdijeli i na plemena, Bratstvo da bratstvu i pleme da plemenu pomaže", prijevod Maretić-Ivšić].

292 • Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak

No, s iranske strane dahyu predstavlja dio ustaljenog i službe­ nog vokabulara. Darije se proglasio "kraljem zemalja (dahyu)". Time se označavalo svaku od "zemalja": Perzija, Medija, Arme­ nija, Egipat itd., a sve zajedno tvorile su ahemenidsko carstvo. Taj je termin u iranskome morao imati dugu povijest. Čak je u iranskom društvu i nastao. Danas možemo analizirati njegovu tvorbu. Jedan istočni iranski dijalekt, hotanski, pozna riječ daha "čovjek". Znamo osim toga da je u iranskom svijetu postojao narod Dahae, kako su ga označavali latinski pisci. Prema tome, taj se narod - poput mnogih drugih - nazivao jednostavno "lju­ dima". Zahvaljujući tom povezivanju značenje lika dahyu po­ staje jasnije: polazeći od nedovoljno identificiranog korijena das­ dolazimo do izvedenice koja označava zajednicu ljudi, koja je najraširenija u plemenskom redu, a prema tome i na tim prosto­ rima. Tada se može razumjeti takvo izuzetno značenje sskr. dasyu. Ako se riječ odnosi prvenstveno na iransko društvo, ime, kojim je taj neprijateljski narod sam sebe nazivao, dobilo je neprijatelj­ sku konotaciju i za indijske Arijce (Aryas) postalo je sinonimom barbarskog i manje vrijednog naroda. Tako nam značenjski od­ nos dahyu l dasyu odražava sukobe između indijskih i iranskih naroda.9

3. poglavlje

Slobodan čovjek

Sažetak Uza sve to što je opreka "slobodan - rob" zajed­ nička svim indoeuropskim narodima, ne poznamo zajed­ ničku oznaku za pojam "sloboda". Paralelizam putova kojim je u svom uspostavljanju išla ova oznaka u dvjema skupina­ ma jezika samo ističe specifičan sadržaj toga pojma. U latinskome i u grčkome, slobodan čovjek, * (e)leudheros, pozitivno se definira kroz pripadnost jednom "rastu", jednoj "lozi ili koljenu"; kao dokaz neka nam posluži latinska oz­ naka za "djecu" liberi (koja su rođena "kako treba"): dakle, roditi se iz dobra roda i biti slobodan posve je isto. -

U germanskome se još osjeća veza između njem. frei "slo­ bodan" i Freund "prijatelj", a to nam dopušta rekonstrukciju primitivnog pojma slobode kao pripadanja zatvorenoj sku­ pini onih koji se međusobno nazivaju "prijateljima". Svome pripadanju skupini - bila ona po rodu ili po prijatelj­ stvu - pojedinac duguje ne samo da je slobodan nego i to da bude s v o j 1 : izvedenice termina *swe, grč. idii5 res "pose­ ban", lat. suus "svoj, njegov", ali i grč. etes, hetafros "su­ drug", lat. soda/is "drug", ukazuju nam na to da u prvotnom *swe imamo ime jedne društvene jedinice čiji svaki član otkriva "sebe" samo u jednom "između-svojih".

Opći okviri indoeuropskoga društva i velike podjele koje to druš­ tvo u sebi nosi već su prave institucije . Slijedeći postavljeni za­ datak, sad ćemo ispitivati temeljne pojmove koji organiziraju us­ troj institucija. Unutar svakog od indoeuropskih društava vlada razlikovanje zasnovano na slobodi ili na ropstvu ljudi. Čovjek se rađa slo­ bodan ili se rađa kao rob. U Rimu je to podjela na liberi i serui. 9

Usp. isto tako niže 5. poglavlje.

1

[na francuskom: d'etre s o i ]

294 • Riječi indoeuropskih institucija - l. svezak

Slobodan čovjek • 295

U Grčkoj se slobodan čovjek, eleutheros (EA.EuBEpo<;), suprot­ stavlja robu, dou/os (8ouA.oc;). U Germaniji, kako govori Tacit, društvo je obuhvaćalo: nabi­ les, ingenui, liberti i serui. Jasno je da nobiles i ingenui, s raz­ likovanjem plemstva i roda, vrijede kao liberi; s druge strane, serui idu zajedno s liberti, koji su i sami bili serui. I tako je podjela društva kroz ta četiri termina - opet ista. U Indiji se isto tako suprotstavljaju iirya (ime kojim se označavaju Indoiranci) i diisa (robovi i stranci). Kroz obnovljenu terminologiju održava se ista institucija. Me­ đutim, imamo barem jedan termin koji je zajednički dvama je­ zicima: lat. liber l grč. eleutheros. Podudarnost je neposredna, jer se dva oblika preklapaju i svode se na stari oblik *(e)leud-heros, koji nam je potvrđen u trećem jeziku - u venetskome. I doista, u venetskome postoji ime božanstva Louzera, koje­ mu bi odgovarala u latinskome Libera, što bi u ženskom rodu odgovaralo bogu Liber-u, a ovaj se identificira sa Bacchus. Osim toga, imamo i padežni oblik louzerocpos, koji se interpretira kao "liberibus" s korijenskim dvoglasom -ou- gdje imamo vokalsku alternaciju e/o kao u faliskičkim oblicima /oferta ( lfberta) i u oskičkom Luvfreis gen. sing. (Llberl) nasuprot *(e)/eudheros, lat. Ilber. U riječi liber etimološka analiza dovodi na svjetlo vrlo slože­ nu skupinu odnosa. Najprije, valja znati postoji li jedan liber ili ih ima više . Nadalje, jesu li liber kao pridjev i Liber kao ime božanstva ista riječ? Postoji i riječ liberi "djeca", a to je po sve­ mu sudeći nešto drugo. Ono što će opet još više zamrsiti pitanje jest to da osnova iz koje su liber i eleutheros, to jest *leudh-, daje u slavenskome, st. slav. ljudu "narod", ljudije "ljudi", a u germanskome, st. v. njem. liut, /eod, u suvremenom njem. Leute "ljudi". Najzad, osim tih pridjeva i imenica, glagolski korijen da­ je u gotskome liudan "rasti", u indoiranskome, sskr. rudh-, av. rud- "rasti, razvijati se". Srodnost formi nije nimalo teško uspostaviti, ali što reći o razlikama u značenju? One su toliko izrazite da bi se na prvi po­ gled moglo reći da su nepomirljive. Kako s jednim jedinim ko­ rijenom *leudh- "rasti, razvijati se" protumačiti zbirni termin =

"narod, ljudi", pa pridjev "slobodan" i, doduše, samo u latin­ skome, ime božanstva Liber i još k tome imenicu liberi "djeca"? Suočeni smo s jednim čestim modelom odnosa koji moramo ispitati: na jednom kraju lanca (ovdje u Rimu) termin se odnosi na institucije, dok na drugim mjestima predstavlja dio drugačijih artikulacija i označava različite stvarnosti. Poći ćemo od jednostavnijih oblika, a to su glagolski oblici. Gotsko liudan znači "rasti, izbijati" i kaže se o biljci koja raste i poprima svoj oblik. Međutim, taj glagol liudan daje nam i /audi "lik, izgled" i -laups u složenicijugga-laups "jednaka rasta, isti". Jednako je i u indoiranskome: sskr. rudh-, av. rud-, raod- "rasti" i avestička imenica raodah- "(uz)rast, veličina, izgled". Tek tada se može vidjeti da je slika gotova rasta, koja se pre­ nosi na stas i ljudski lik, drugdje proizvela zbirni pojam kao "lo­ za, koljeno", "rod" kako bi se izrazio dio etnije, skup onih koji su rođeni i koji su se zajedno rodili i razvili. Društvena vrijednost imenice kao što je *leudho- mogla je pogodovati prijelazu na značenje "narod" (kao u st. slavenskom ljudije i u germanskom leod "narod"), a od te imenice *leudho- (ili *leudhes-) lako se izvodi *(e)leudhero- da se izrazi pripadnost etničkom rodu - sta­ nje "slobodnog čovjeka". Tako vidimo da se pojam "sloboda" uspostavlja polazeći od socijaliziranog pojma "izrastanje", rasta jedne društvene katego­ rije, razvitka jedne zajednice. Svi oni koji su potekli iz tog "ro­ da", iz te "rezerve" imaju kvalitetu *(e)leudheros. Sada se možemo vratiti na liber i otkriti vezu koja udružuje više različitih pojmova. Bog Liber i pridjev liber mogu supa­ stajati a da ime božanstva ne bude ono na što se odnosi. Liber, kao i u venetskom Louzera, bog je rasta i raslinja, a kasnije je posebno bog vinove loze. Eleutheros, liber: taj nam par sada jasno otkriva postanje poj­ ma "libertas". U latinskome kao i u grčkome pojavljuju se već od najranijih tekstova sve vrijednosti u kojima uzimamo riječ "slobodan". Jednako slobodnog čovjeka u gradu kao i čovjeka slobodnog od bolesti (s genitivom). Kod Homera, e/eutheron imar (EAEUBEpov �)lap) "slobodan dan" označava dan slobod-

296 • Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak

nog čovjeka, stanje slobodnog čovjeka i suprotstavlja se izrazu

dou/ion 6mar (8ouA.wv �).tap). Tu shvaćamo društveno podrijetlo pojma "slobodan". Prvotno značenje nije, kako bismo mogli pomisliti, "lišen čega, bez če­ ga"; riječ znači pripadnost etničkom sloju označenom pomoću metafore rasta u prirodi. Ta pripadnost dodjeljuje povlast koju stranac i rob nikada nemaju. Razmotrimo najzad termin liberi "djeca". On nam pokazuje dvojaku posebitost: najprije, rabi se samo u množini; zatim i na­ dasve, označava djecu samo po njihovoj dobi, a nikada po društ­ venom položaju. Uza sve to, liberi "djeca" nije ništa drugo do li množina pridjeva liber. Objašnjava se pomoću jedne vrlo stare formule, koja se rabila kod slavljenja ženidbe, a koju nalazimo u tekstovima zakona i kod Plauta. Formula određuje ženidbi svrhu. Onaj koji udaje kćer upravlja je budućem mužu: liber(or)um quaesundum causa (ili gratia) "kako bi dobio zakonitu djecu". Pojavljuje se i u grčkome, a sigurno je potvrđuju aluzije atičkih govornika, jedan navod iz Menandra i različiti zakonski tekstovi. Iskaz je doslovce jednak: bti nai8cov yvl]crtcov crnopq, "da ro­ de zakonitu djecu". Slijedeći prvotno značenje lika liber, latinsku se formulu može doslovno prevesti "da dobiju slobodna (bića)"; svrha je ženidbe upravo u tome da dade onima koji će se roditi položaj slobodnih ljudi ozakonivši njihovo rođenje. Upravo u tom izrazu, i to implicitno, kao objekt za quaerere "postići, dobiti", liberi je dobilo značenje "dj eca"; uzet sam, plural liberi znači isto što i pafdes gnesioi (nai8E<; yv�mot) u grčkoj for­ muli. Uzrok tom skretanju značenja valja tražiti u pravnom je­ ziku. Veoma su brojni pravni termini koji su prešli u latinski sva­ kodnevni vokabular. Na taj je način liber, koji doista odgovara grčkom gnesios "zakonitog rođenja", dospio do toga da stvori neovisan izraz, to jest liberi "djeca". U tome je osnova pojma "libertas" do koje smo došli kombinirajući na prvi pogled nepo­ mirljive podatke i oživljujući jednu pojmovnu sliku koja je du­ boko skrivena.2

2

U sp. naš članak "Liber i liberi", koji je objavljen u Revue des Etudes

/,a/ines, X IV, 1936, 5 1 -58.

Slobodan čovjek • 297

Povijest tog termina rasvj etljava nastanak pojma "slobodan čo­ vjek" u onim jezicima gdje se on izražava pomoću oblika izve­ denog iz *leudh-, kao grč. eleutheros i pokazuje iz kojega se prvotnog pojma taj koncept izdvojio. No, njegovo je postanje bilo drugačije na drugim dijelovima indoeuropskog područja, gdje su prevladali i zaživj eli drugi ter­ mini. Najviše naše pozornosti zaslužuje germanski frei (njem. frei, engl. free "slobodan"). I tako možemo, zahvaljujući pogod­ nim uvjetima uspoređivanja, opisati postanje jedne denominacije koja je postala sinonimom za grč. eleutheros, ali koja se ostvarila posve drugim putovima, a u igru uvodi pojmove vezane za poje­ dinca, a ne za društvo. Čini se da je dijalektalna raspodjela oblika u ovom slučaju komplementarna s distribucijom *(e)leudheros, i to tako da ni grčki ni latinski nemaju oblik koji bi etimološki odgovarao germ. frei. I obrnuto, jezici koji s germanskim dijele riječ frei nisu uzeli izvedenice od *leudh- za vrijednost "slobodan". Tako između di­ jalekata dolazi do leksičke raspodjele koja nam omogućuje uspo­ ređivanje dvaju različitih procesa, koji su krenuli iz različitih po­ lazišta i nakraju postali konvergentni. Evolucija koja je proizvela frei "slobodan" u germanskome ne polazi iz nekog glagolskog korijena, nego iz jednog indoeurop­ skog pridjeva koji možemo rekonstruirati kao *priyos. Već i sa­ mo to zavrj eđuje opasku: sve je krenulo, već u indoeuropskom stadiju, od jednog imenskog oblika, od jednog kvalifikativa, koji je kao takav potvrđen u indoiranskome, u slavenskome, u ger­ manskome i u keltskome, a koji je bio proizvodan. Drugi poda­ tak vrijedan pažnje jest značenje toga *priyos. Taj kvalifikativ označava pojam afektivnog karaktera, koji se jasno pokazuje u indoiranskome, gdje sskr. priya-, av. frya znače "drag". Pridj ev doista ima sentimentalne vrijednosti koje mi povezujemo s "drag" i označava one koje volimo. No, u nekim izričajnim upo­ rabama odnosi se na posve osobno posjedovanje, pa čak i na di­ jelove fizičke osobe. Može se dokazati da je u tome prvotno zna­ čenje: *priyos je pridjev osobne pripadnosti koji uključuje ne rravni nego afektivni odnos prema trećem "sebi" i uvijek može rrimiti osjećajnu obojenost, tako da se, već prema slučajevima,

298 • Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak

prevodi čas s "(njegov) vlastiti", a čas s "drag, voljen". Upravo je afektivna strana pojma najvidljivija, a postaje i najčešća: tako priya- u vedskome kvalificira osobe usko povezane s nekim i koje su mu po osjećaju "bliske": ženski rod priya znači "supru­ ga". Ta sfera osobnosti katkad obuhvaća i odnose između čovje­ ka i božanstva, ostvarujući neku vrstu uzajamne "pripadnosti". Na taj način vedsko priya- i avestičko frya- ulaze u vjersku ter­ minologiju. Na tom starom pridjevu staroslavenski je izgradio denomina­ tivni prezent prijajQ (ruski pri)aju) "pokazati se sklonim, iskazati naklonost", a odatle je i ime za vršitelja radnje prijatelj, koji je poznat u svim slavenskim jezicima. I u germanskome se vrijednost osjećaja već od gatskoga oz­ načava glagolom frijon "voljeti" (što prevodi grč. agapan, phi­ lein), a tu je i apstraktna imenica friapwa "ljubav". Particip fri­ jonds "prijatelj", st. v. njem. friunt "Freund" nastavlja to znače­ nje sve do naših dana. No, gotski ima i pridjev freis "slobodan, eleutheros" uz aps­ traktno frijei "sloboda, eleutheria", to jest ono što doslovno od­ govara starom *priyos, ali s posve drugim značenjem - "slobo­ dan". On to značenje dijeli s velškim rhydd "slobodan" koji također dolazi iz *priyos. U gotskome, dakle, postoji rascjep na Jrijon "voljeti" i freis "slobodan". Ta posebna leksička situacija vodi nas mišljenju da je do prijelaza lika freis na značenje "slo­ bodan" u gotskome došlo pod keltskim utjecajem, gdje *priyos znači samo "slobodan". Moguće je čak da je to u gotskome iz­ ravna posuđenica iz keltskoga, kao što je to slučaj s mnogim kul­ turnim terminima u germanskome. Ta specijalizacija nije utvrđe­ na ni u kojem drugom jeziku izim keltskoga i germanskoga. Prijelaz od indoeuropskog značenja "osoban; drag" na znače­ nje "slobodan" mora se pripisati isključivosti jedne društvene klase. Ono što je bila osobna kvalifikacija sentimentalnog reda postalo je nekom vrstom znaka uzajamnog prepoznavanja koji su izmjenjivali pripadnici klase "dobro rođenih". Zatvorenim je kla­ sama svojstveno da između svojih članova razvijaju osjećaj stro­ ge pripadnosti istom korpusu, a onda i da razvijaju poseban vo­ kabular. Termin koji je prvotno izražavao afektivan odnos, *pri-

Slobodan čovjek • 299

yos, uzima institucionalno značenje kad postaje ime rezervirano toj klasnoj uzajamnosti i zatim oznaka posebnog socijalnog statusa - statusa "slobodnih" ljudi? Navedimo, napokon, i posljednju oznaku za "slobodan", a to je staroiranski azata- (perz. iiziid). Ona zapravo znači "rođen u rodu, koljenu", jer preverb a- označava podrijetlo prema sadaš­ njoj točki i do nje. Dakle, uvijek rođenje u neprekidnom nizu pokoljenja jamči status "slobodnog" čovj eka. Kroz povijest tih termina ocrtava se zaključak da se oznake društvenog i klasnog statusa često povezuju s individualnim poj­ movima kao što je "rođenje" ili s terminima prijateljstva kao što je ono koje vlada između članova uskih skupina. Ti ih nazivi dijele od stranaca, od robova i općenito od onih koji nisu "ro­ đeni". Dovoljno se ne zapaža koliko su uske veze koje uz određene tipove društva povezuju neke od termina različitih vrsta koje od­ ređuju poj edinca u njegovu osobnom statusu. Čitava jedna skupina riječi, koje su međusobno različito srod­ ne, ilustriraju te odnose, jedne izravno, a druge na zaobilazan na­ čin. Uzimamo u prvom redu grčki pridjev idios (t8wc;) koji se odnosi na pojam "privatan, koji pripada samo nekome" u opreci s onim što je javno i zajedničko svima. O postanju tog termina mnogo se raspravljalo. Ono je moglo biti utvrđeno tek kad se u jednom argijskom natpisu (na dorskom teritoriju) našla riječ whediestas (whEOtEcr't'a<;) i kad se u njoj prepoznao lokalni oblik klasičnog termina idili res (i8tronJ<;). Taj lik whediestas veoma je važan zbog grafije wh- koja upućuje na stari početak *sw- te zbog vokalizma e u prvom slogu. Taj nam oblik pokazuje da je po­ četno i- u idios zapravo jedno staro e koje se je asimilirala prema unutrašnjem -i-. Inače, ne može se reći da se tvorba whediestas točno podudara sa iditites. Argijski termin pripada kategoriji so­ cijalnih termina na -estiis, jon. at. -estes kao grč. pem?stes "pla­ ćenik, sluga" (u Tesaliji). No, u argijskom whediestas i u grč. iditites osnova je ista pa se sada može svesti na *swed-. Pod Noviju bibliografiju u vezi s tim problemom, ali uz dosta različitu inter­ pretaciju, donosi F. Metzger u Zeitschrift for vergleichende Sprachforsch­ ung, 79 ( 1 965), 37 i d. 3

3 00 • Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak

dvjema neznatno različitim formama sada imamo grčku oznaku za "poseban", "privatni građanin" što se suprotstavlja javnoj oso­ bi, onome koji ima vlast ili obavlja neku službu. Kao što se često događa, indoeuropski su jezici podešavali svaki posebno neku naslijeđenu osnovu i svaki od njih ju je uveo u neku specifičnu tvorbu. Takav je slučaj s grčkim terminom o kojem rasprav­ ljamo, a niti jedan drugi jezik nema oblika koji bi mu odgovarao. Ipak postoji jedan bliski oblik u latinskom pridjevu soda/is, izvedenici na -alis iz osnove sad- s kojom se može doći do *swed-. Između soda/is "drug, kolega", posebno "član nekog vjerskog zbora" i grčkog whediestas, unatoč razlici u institucija­ ma, izbija na površinu jedna zajednička crta, a to je da se u oba slučaja radi o krugu koji je zatvoren oko "privatne osobe" ili o uskoj profesionalnoj skupini koja je čini posebnom odvaj ajući je specifičnim statusom od ostatka društva. Ta karakterizacija i dalje ima društveni karakter i ima svoje mjesto u nazivima klasa i funkcija, kao što to pokazuju grčka izvedba na -estas i latinska na -alis. Pogledajmo sada samu osnovu *swed-, prošireni oblik koji nas upućuje na temeljni termin *swe. Ovo *swe-, potvrđeno u dugom nizu različitih riječi, veoma je važan termin indoeurop­ skog vokabulara. Njegova prava vrijednost bila je odvojena u određenoj morfološkoj kategoriji. Njegov dočetak e je stalan, bez vokalske alternacije; prema tome, to nije dočetak kosog oblika: imamo tu trag arhai čkog stanja; *swe ostaje nepromijenjeno i u složenicama i u izvedenicama. Dočetak -e se nalazi u maloj skupini drugih riječi, koje su isto tako svjedoci jednog vrlo starog jezičnog stanja i koje su nepro­ mij enjene preživjele u različitim oblastima vokabulara. Tako *kwe, vezivna čestica (grč. te (n.:), lat. -que, sskr. -ea); osnova s drugim vokalizmom nalazi se u upitnom relativnom obliku *kwo-, grč. po- (rro-: rr6-repoc;, rr6croc;) i u *kwi, grč. ti, tis (n, ne;). No, *kwe sa stalnim e u dočetku, ima oblik i funkciju čestice, kod koje ne može biti ni fleksije ni alternacije. Druga riječ koja pokazuje taj dočetak jest broj *penkwe "pet", grč. pente (rriv-r�>), lat. quinque, sskr. paiiea, gdje dočeci - r&,

Slobodan čovjek • 301

-que, -ea točno ponavljaju oblike vezne čestice: grč. te, lat. -que, sskr. -ea. Riječ *swe je stvorila pridjev koji označuje posvojnost: sskr. sva-, lat. suus, grč. *sw6s (*crw6c;). Valja podcrtati da *swas u indoeuropskome nije zamjenica trećeg lica jednine, što bi nam mogla sugerirati situacija latinskog posvojnog pridj eva suus po­ red meus i tuus. Naime, mi instinktivno suus uzimamo kao treći termin niza: jednako kao što postavljamo je, tu, il i moi, toi, lui u glagolsku fleksiju, isto nam se tako čini normalnim da imamo mon, ton, son. Posve je različit odnos tih oblika u indoeuropsko­ me: uporaba forme *swas ne može se vezati sa značenjem osobe ni dovoditi u vezu s trećim licem; *swas je povratna i posvojna zamjenica koja se može primijeniti na sva lica. To vidimo još i danas u slavenskim jezicima: suvremeni ruski kaže svoj za "(moj, tvoj , njegov, naš, vaš, njihov) vlastiti". Tako i gotsko swes "vlastit, poseban, osoban" može kvalificirati bilo koje lice. Jednako je i sa sanskrtskim sva- koje se bez razlike upotrebljava na mjestima gdje bi [ u francuskome] nužno morali stajati mien ili tien. To prvotno nerazlikovanje lica otkriva nam temeljno značenje riječi. 4 Već smo gore (u l . poglavlju 2. knjige) istaknuli da se *swe javlja u staroj složenici *swe-sor "sestra" kao i u *swekru "sve­ krva" i *swekuro "svekar". Ovdje treba istaknuti važnu posebitost termina za srodstvo tvorenih od *swe u slavenskim, baltičkim i dijelom u german­ skim jezicima: u tim se jezicima termini izvedeni od swe odnose na srodstvo po ženidbi, a ne na krvno srodstvo. To je zajednička crta čitavom skupu oznaka: ruski svat "prosac" i isto tako "pove­ zan ženidbom" (primjerice za odnos između ženikova i mladen­ kina oca); svojak (izvedeno od svoj) "šurjak"; svest ' (ž. rod) "svast, ženina sestra"; litavski swiinis "ženin brat; sestrin muž", u ž. rodu svaine "ženina sestra; bratova žena"; st. v. njem. swfo, geswio "sestrin muž". Ako u tim izvedenicama imamo očuvanje Na ovom mjestu nije potrebno i ć i dublje u ispitivanje formalnog odnosa između naizmjeničnih *swe i *se. Za sve što se odnosi na starije stanje tog oblika dovoljno je uputiti na Bulletin de la Societe de Linguistique de Paris, vol. 50, 1 954, 3 6 . Samo osnova *sw- dolazi u obzir u tvorbi izve­ denica koje su važne za ovo ispitivanje. 4

3 02 • Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak

starog leksičkog stanja, vidimo i vrijednost koju oni predstavljaju za interpretaciju tih osnovnih imena zajedničkih svim indoeurop­ skim jezicima koja su, kako se čini, složena sa swe-, to jest "se­ stra" (*swesor-) i "muževi roditelji" (*swekru-) itd. Prema tome, te bi oznake povezivale one koji ih nose s drugom "polovicom"; tako "sestra" tu pripada potencijalno, a "svekrva" stvarno. Bu­ dući teoretičari, koji budu izučavali termine za srodstvo u indo­ europskim j ezicima polazeći od ove analize, bolje će moći sa­ gledati važnost što je valja pridavati ovim opaskama. Ovo *swe- nalazimo i u grčkim riječima etes (ihrtc;) "srodnik, istoplemenik, sugrađanin" i hetairos (haipoc;) "drug". Te dvije riječi, uzimane zajedno već od Homera i koje konkuriraju jedna drugoj , bliske su po smislu premda se razlikuju po sufiksu. Va­ ljalo bi preispitati sva mjesta gdje se dvije riječi nalaze i pokušati ih razgraničiti. Čini se ipak da hetairos ima određenije značenje "drug", "prijatelj" u obavljanju neke djelatnosti ili u borbi, ali iz­ van pravog srodstva, dok bi etes općenito označava!<;> "savez­ nike". U ćtes "saveznik, pridruženik", a dijalektalno i "sugrađanin, posebna osoba", osnova *swe dopušta povezivanje sa whediestas "privatna osoba". U tim dvjema riječima ističe se isti osnovni po­ jam, koji prepoznajemo u jednoj drugoj grčkoj semantičkoj obi­ telji, u perfektu eiotha (r:i'w Sa) "biti navadan" i u imenici ethos (€Soc;) "navada". Glagolski oblik i imenički oblik podcrtavaju pojam "navade" kao razlučan karakter i individualan način po­ stojanja. *Swe se može, dakle, u grčkome identificirati u nekoliko sku­ pina oblika gdje mu se značenje specijalizira pomoću različitih afiksa: *swe-d­ u idios etes u *swe-t­ *swe-dh- u ethos Tih nekoliko primjera ističu odnos koji vezuje pojam označen s osnovom *swe sa skupinom izvedenica koje sve uključuju jed­ nu vezu društvenog, rodbinskog ili sentimentalnog karaktera kao što su drugarstvo, srodstvo, prijateljstvo.

Slobodan čovjek • 303

Ako sada obuhvatimo skup izvedaba zasnovanih na osnovi *swe, vidjet ćemo da su one zajedničke dvjema pojmovnim crtama. S jedne strane *swe uključuje pripadnost grupi "svojih vlastitih", a s druge specijalizira "sebe, svoje" kao individual­ nost. Važnost takvog pojma je očita, za lingvistiku, ali i za filo­ zofiju. Tu se pojavljuje pojam "sebe" to jest povratni karakter. To je izraz kojim se netko služi da se ograniči kao jedinica i da uputi na "sebe sama", ali istodobno se ta subjektivnost iskazuje kao pripadanje. Pojam iz *swe ne ograničava se na samu osobu, nego postavlja u samom svom početku neku usku skupinu kao zatvorenu oko sebe. Sve što se odnosi na *swe postaje *swos, latinski suus "svoj" (u apsolutnom značenju kako smo gore naznačili), a sama vlasti­ tost određuje se samo unutar skupine uključene u granice takvog *swe. I tako, da se vratimo na grčke riječi, *swe objašnjava isto­ dobno idios "poseban sebi samome" i hetairos koji uključuje ve­ zu sa skupinom iste dobi i zanimanja. Situacija što smo je dobili s tom usporedbom ocrtava pravu vrijednost indoeuropskog *swe koja istodobno pretpostavlja različitost od svega ostaloga, ograni­ čavanje na sebe samoga, napor da se odijeli od svega što nije *swe-. I, osim toga, unutar tako stvorenog diskriminatorskog kruga, pretpostavlja usku vezu sa svima onima koji su njegov dio. Odatle smo naslijedili dvoje: u isti čas idiotes, društveno biće ograničeno na samoga sebe i, isto tako, soda/is, člana nekog uskog bratstva. Ta j e dvojnost zaživjela, a otkriva je etimologija, u dvama ob­ licima latinskog se, koji su postali neovisni jedan o drugome: povratno se, koje označava "sama sebe" i rastavno se-, sed "ali" koje označava različitost i opreku. Dakle, i ovdje opet vidimo (kao i kad smo govorili o "slobo­ di") da društvo, tj . društvene institucije daju pojmove koji su na­ izgled najosobniji. U velikoj leksičkoj jedinici, koja se sastoji od brojnih podjedinica, a potječe iz termina *swe, istodobno se sreću vrijednosti institucije i vrijednosti ličnosti koja upućuj e na sebe, pripremajući tako, na jednoj višoj razini apstrakcije, gra­ matičko lice.

304 • Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak

Taj dvojak odnos iščitava se i iz povijesnih podataka. Sanskrt­ sko sva- znači "njegov, svoj", ali uz tehničku vrijednost koja na­ dilazi osobno posjedovanje. Pomoću riječi sva- naziva se onoga koji je dio iste skupine kao i onaj koji govori. Taj termin igra važnu ulogu u pravnim odredbama o posjedovanju, nasljeđiva­ nju, pravu na naslov, na neki položaj . Odgovarajući termin s is­ tom tehničkom vrijednosti postoji i u latinskome. U Zakonu XII ploča nalazi se odredba o nasljedstvu: "ako čovjek umre ne osta­ vivši oporuku, heres suus nec escit (= non sit), i da nema bašti­ nika koji bi bio jedan suus". I izraz heres suus je arhaizam, jer da je suus imalo samo posvojno značenje, tada suus ne bi bilo po­ trebno. Jedan heres koji je suus, eto to je ono što je bila namjera odredbe : nema prijenosa vlasništva izvan onih koji su sui, to jest izvan uske skupine neposrednih nasljednika. Vidimo da bi se iz ovih povezivanja moglo nastaviti s cijelim nizom različitih razvoja. Pravno srodstvo i svijest o sebi, odnosi bratstva i vlastite individualnosti uspostavljaju se u toliko s�mo­ stalnih pojmova i stvaraju skupine novih termina. No, sučelja­ vanje i analiza tih leksičkih obitelji ukazuju na njihovo prvotno j edinstvo i otkrivaju društvene osnove "sebe" i "između sebe".

4.

poglavlje

philos

Sažetak

Specifične vrijednosti lat. ciuis "sugrađanin", gotskog heiwa- "obiteljska skupina", sskr. seva- "prijatelj­ ski" vode nas zaključku da za indoeuropsko *keiwo-, koje te riječi pretpostavljaju, možemo rekonstruirati takvo značenje u kojemu se susreću socijalni pojmovi i vrijednosti osjećaja. -

Uporabe, poglavito homerske, grčkog phi/os i njegovih iz­ vedenica donose jednako svjedočanstvo, samo ako im sagle­ damo puno značenje. U prvom redu društvenu vrijednost povezanu ponajprije uz gostoprimstvo - gost je philos i uživa posebno postupanje označeno s phi/ein "ugostiti" - ali ne samo povezano s gostoprimstvom nego i s drugim obli­ cima obveza i uzajamnog priznavanja: phi/ein, phil6tes mo­ gu uključivati razmjenu prisege, a phi/erna označava "polju­ bac" kao redovit oblik pozdrava ili dobrodošlice između philoi. Afektivne se vrijednosti j avljaju s uporabama koje označavaju unutrašnje odnose u obiteljskoj skupini : phi/os "drag", phil6tes "ljubav". Takve su stalne vrijednosti lika phi/os, a pomnjiva analiza mjesta, gdje se phi/os odnosi na predmete, dopušta nam da presudimo o iluziji, koja je stara kao i homerska filologija, da bi phi/os mogla biti jednostavna posvojna riječ.

Činj enicu izvanrednog dosega predstavlja veza između termina koji znače "prijatelj" i drugih koji na različite načine označavaju posvojnost. Uporaba tih termina rasvjetljava usku vezu između društvenih pojmova i sentimentalnih vrijednosti koja je postojala u indoeuropskome. No, ta veza može biti takva da je na prvi pogled i ne opažamo. Pogledajmo latinski termin cluis, odakle je izvedeno ciuitZis, koje u prvom redu znači svojstvo građanina, a, zbirno, zajednicu građana i sam grad. Ciuis je svojstveno latinskom vokabularu i

306 • Riječi indoeuropskih institucija - l. svezak

gotovo da nije predstavljeno drugdje u italskome; kad označava "građanina", riječ drugdje nema oblika koji bi joj odgovarao. Ipak, spominje se veza s terminima iz sanskrta i germanskoga, koji se doduše slažu formom, ali su dosta daleki sadržajem: sskr. seva "prijateljski", got. heiwafrauja koje prevodi grč. oikodes­ p6tes "glavar obitelji". Gotski se lik heiwa- točno podudara sa sanskrtskim i latinskim, a sva tri pretpostavljaju jedno staro *ke­ iwo-s koje je u latinskome postalo osnova na -i-. Suočeni smo tako s terminom koji je zajednički skupini jezi­ ka, ali koji je u svakom od njih imao različit semantički razvoj . Našavši se pred tim neslaganjem, neki su etimologičari posum­ njali u opravdanost takva povezivanja. No, prigovori ne vode do­ voljno računa o odnosima što nam ih otkriva pomnjivo ispitiva­ nje tih oblika kad ih postavimo u njihov pravi kontekst. U germanskome se radi o pojmu koji moramo postaviti u rječnik obitelji i braka. Gotska složenica heiwa-frauja (sa frauja "gospodar") prevodi grčko oiko-desp6tes u Evanđelju po M�rku XIV, 1 4, gdje je smisao "glavar obitelji (koji ispunja dužnost go­ stoprimca)". Na drugim mjestima gdje grč. oiko-desp6tes ozna­ čava "gospodara kuće" u odnosu na robove, gotski upotrebljava drugačiji termin: garda-waldans. Taj je izbor veoma poučan. Kad prenosi isti grčki naslov, prevoditelj razlikuje dva pojma: "gospodar kuće" je, već prema slučaju, garda-waldans "onaj koji ima vlast (waldan) u okolu kuće (gards)", dakle, onaj koji zapo­ vijeda slugama, ili heiwa-frauja "onaj koji je gospodar ifrauja) obitelji (heiwa- )", dakle, onaj koji pod svoj krov prima putnike namjernike. Gotski, kako vidimo, razlikuje "kuću" kao mjesto prebivanja i zatvoreno dobro "kuće" kao obiteljske skupine i kru­ ga osobnih odnosa, koji se naziva heiwa-. I u drugim se german­ skim jezicima to značenje jasno potvrđuje: st. v. njem. hlwo (m. rod) "suprug", hiwa (ž. rod) "supruga", hlun (st. island. hjon, hju) "bračni par", hi-rat (njem. Heirat) "ženidba", st. island. hy­ -ske "obitelj" itd. Sve nam to pokazuje da se *keiwo (kiwo-) u starom germanskome odnosilo na supružnike ujedinjene brač­ nom vezom i na krug obitelji. Taj se institucionalni odnos javlja i u sskr. riječima seva-, si­ va- koje se prevodi sa "sklon, prijateljski, drag". One odražavaju

phi/os • 307

sentimentalan aspekt odnosa između skupina. To se poglavito vidi iz vrlo česte veze u frazeologiji vedskih himana između seva-, siva- i sakhii "drug" (usp. lat. socius), što ukazuje na po­ seban tip prijateljskog odnosa prema drugovima, saveznicima. Najzad, i latinsko je cfuis termin drugarstva koji podrazumi­ jeva zajedništvo staništa i političkih prava. Pravo značenje značenje ciuis nije "građanin", kao što hoće rutinska tradicija, nego "sugrađanin". Mnogo starih primjera pokazuje vrijednost uzajamnosti koja je svojstvena liku ciuis i koja jedina može ob­ jasniti ciuitiis kao zbirnu imenicu. U ciuis se mora vidjeti ozna­ čavanje kojim su se u početku služili članovi skupine koja je no­ sila prava domorodnosti u opreci s različitim vrstama "stranaca", hoster, peregrini, aduenae. Upravo je u latinskome indoeuropsko *keiwos (postavši *keiwis) zadobilo svoju izraženiju vrijednost institucije. Od starog odnosa "prijateljstva", kakav vidimo u ved. seva-, pa do bolje potvrđenog "skupina bračne veze", koje se javlja u germanskom heiwa-, i najzad do pojma "onaj koji dijeli politička prava", koje latinsko ciuis iskazuje, postoji neka pro­ gresija u tri etape od uske skupine do grada. Tako se uspostavlja veza između "kuće", obiteljskog kruga, got. heiwa i skupine unutar koje se čovjek kao njezin dio ozna­ čava kao cfuis. Ta uska veza rađa prijateljske odnose: sskr. seva "drag" jedna je od tih oznaka koje pretvaraju osjećaj pripadnosti istoj zajednici u afektivan termin. Ne samo da je to povezivanje neprijeporno nego ono, osim to­ ga, ilustrira pravu prirodu "prijateljstva" na starom stadiju druš­ tava nazvanih indoeuropskima, gdje se osjećaj ne odvaja od žive svijesti skupina i klasa. Iz iste te kategorije proizlazi drugi i to složeniji termin čija je po­ vijest svojstvena samo jednom jeziku - grčkome. Na prvi pogled, on ima isključivo sentimentalno značenje i ne uključuje - ali sa­ mo na prvi pogled - izrazito društvene vrij ednosti. Riječ je o grčkom pridjevu phi!os (
308 • Riječi indoeuropskih institucija - l. svezak

čenja: osim značenja "prijatelj", phi/os ima i p o s v o j n u vri­ jednost:
2

Zeitschrifl for vergleichende Sprachforschung, 5 1 , 1 87 i d. U časopisu lndogermanische Forschungen, 45, 1 927, 267.

phi/os • 309

klasičnim granicama indoeuropskoga. Kretschmer će potražiti jednu riječ u lidijskome, bilis, koja vrlo vjerojatno znači "svoj, njegov" i postavlja je u vezu s philos. Dokazivanje je i više nego problematično: ono što je bitno i smislu i obliku čini se jednako arbitrarnim. Da i ne govorimo o utemeljenosti usporedbe s jezikom koji je tako slabo poznat kao što je slučaj s lidijskim, primijeti! ćemo da čitava konstrukcija počiva isključivo na posvojnoj vrijednosti od koje Kretschmer polazi. No, i sama je ta vrijednost upitna. Zapravo, to nije čista i bistra posvojna vrijednost, kakvu bismo bili s pravom očekivali. Primjeri indoeuropskih posesiva ne manjkaju kod Homera, a poglavito oblici od h6s (oc;) <*swos. Štoviše, a to je ovdje bitno, phi/os označava posvojnost na poseban način i uz ograničenja koja ćemo morati objasniti. Budući da je pojam posvojnosti koju nam iskazuje philos sužen i ograničen, valjana metoda od nas iziskuje da tražimo na polaznoj točki takav odnos koji će zadovoljiti i drugo značenje grčkog phi/os, to jest vrijednost "prijatelj". I već tada se vidi da Kretschmerovo tumačenje ne pogađa bit problema. 3 Konačno, postoji i nešto treće; glagol philein (
H. B .

Isto vrijedi i za najnoviju studiju o tom problemu, koju donosi Rosen, Strukturgrammatische Beitriige zum Verstiindnis Homers, Amster­ dam, 1 967, 12 i d. Rosen svodi sve primjere za phi/os na posvojnu vrijed­ nost bez obzira na kontekstualnu raznolikost i na precizno mačenje za phi­

.l

/ei'n , phil6tes, phi/erna.

3 1 O • Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak

Tako kod Homera postoji stalna veza između phi/os, pojma sadržanog u aidos (ai8ffic;), što je vrlo zanimljiv termin koji će­ mo u pojedinostima objasniti. Izrazi kao phi/os te aidoi6s te

(
phi/os • 3 1 1

prema onome koji je xenos, to jest strani "gost". Takva je de­ finicija kakvu mi predlažemo. To je temeljan, bitan odnos u stvarnosti homerskog društva kao i u terminima koji se na to odnose. Da bismo ga u potpunosti razumjeli, valja uočiti situaciju toga xenos, "gosta", koji dolazi u zemlju u kojoj je, zato što je stranac, lišen svakog prava, svake zaštite, svakog sredstva nužnog za život. Prijam, krov nad glavom i zaštitu nalazi samo kod onoga s kime j e u odnosu sa­ držanom u riječi phil6tes. Odnos je materijaliziran u sumbolon, znaku prepoznavanja, a to je prepolovljeni prsten od kojega sva­ ka od strana ima polovicu koja se slaže s onom drugom. Ugovor sklopljen pod imenom phil6tes čini da ugovorne strane postaju philoi: odsele su jedan i drugi obvezani u uzajamnosti davanja koja tvori "gostoprimstvo". Upravo zbog toga glagol philein izražava obvezatno pona­ šanje onoga koji pod svoj krov prima xenos-a i časti ga prema pradjedovskom običaju. Više puta Homerovi junaci inzistiraju na takvim vezama: "ja sam taj, kaže Antenor, govoreći o posjetu Odiseja i Menelaja, ja sam taj koji ih je primio (exeinissa) i 'pogostio' (philesa) u svom domu"4 (Ilijada 3, 207). I doista, ako smo riskirali i odlučili se za taj neologizam "hospiter"5, bilo je to stoga što smo željeli barem donekle iskazati jedan često previđen smisao. U potpunosti razumijemo primjer poput ovoga: "bio je to bogat čovjek, ali philos prema ljudima; jer je svakoga primao u svoj dom (phileesken), jer mu je kuća bila uza sam put"6 (Ilijada 6, 1 5). Odnos osjećaja prema ponašanju, od philos prema philein, ovdje izbija svom snagom. U Odiseji, Uliks je, kad je bio primljen (xeinos) kod Laodamasa, pozvan da pokaže svoje bo­ rilačke vještine. On to prihvaća: ne odbijam, reče, niti j ednog suparnika osim Laodamasa "jer on je moj xenos; a tko bi se mogao boriti protiv svog gostoprimca (phileonti)?" (Odiseja 8, 4 ["Ja ih dočekah oba u domu svom i počastih", u Maretić-Ivšićevu pri­ jevodu]. 5 [ Benveniste prevodi " . . . et qui les hospitai dans ma maison". Francuski je neologizam hospiter "primiti, ugostiti" izveden iz lat. HOSPES "gosto­ primac", HOSPITALIS "dočekljiv, gostoljub"]. 6 ["Jerbo je častio svakog na putu imajuć dvore", u Maretić-Ivšićevu prije­ vodu].

312

•

Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak

208\ Na drugom mjestu, glasnik dolazi javiti Menelaju da su dva tuđinca (xeino) pred njegovim vratima: "moramo li ispreg­ nuti njihove konje ili ih odvesti kod nekog drugog koji će ih primiti pod krov (h6s ke philesei)?"8 (Odiseja 4, 29). Ili drugdje, Kalipso pripovijeda kako je jedan preživjeli brodolomnik morem nanesen na njezinu obalu: "primila sam ga (phi/eon), hranila i obećala da ću ga učiniti besmrtnim" (Odiseja 5, 1 35). O toj uskoj vezi između xenos i phi/os svjedoči i homerska složenica phi/6xenos "onaj za kojega je xenos phi/os" (kvalifikacija koja je po­ vezana uz theoudes "koji štuje bogove", Odiseja 6, 1 2 1 ), a to je jedina složenica sa phila- čija se druga sastavnica odnosi na oso­ bu. Phi/ein smrtnike, često se kaže za bogove, to jest oni im uka­ zuju sve obzire i milosti koje dugujemo onima koji su phi/oi. Za­ to se isto tako često ističe za čovjeka da je philos theoisin "philos bogovima" ili još izričitije diiphilos, areiphilos ''phi/os Zeusu, phi/os Aresu". U tome je institucionalni temelj pojma phi/os u društvu, sa svim onim čime je ispunjen taj osobni odnos. Posebno se phi­ l6tes može ostvariti u iznimnim okolnostima, čak i u borbi, kao svečani dogovor u kojem osjećaju prijateljstva, u banalnom smi­ slu, uopće nema mjesta. Evo još jednog poučnog primjera iz Ilijade (3, 94). Hektor predlaže da se Menelaj i Paris sami bore za Helenu; suprotstavit će se jedan drugome u dvoboju, a pobjednik će je odvesti sebi sa svim njezinim bogatstvom . . . oi 8' UAAOl
[" a s milim domaćinom tko bi se rvo?"]. ["nego ded reci, konje ispreći da l' ćemo njima l ili ih drugamo poslat, da traže, tko će ih primit"]. 7 H

. • .

phi/os

•

313

Na drugom mjestu u Ilijadi (7, 302), borba između Ajaksa i Hektora se produljila; dugo su se nadmetali, a noć se počela spu­ štati. Govore im da prekinu borbu. Podarimo jedan drugoga, izmijenimo darove da bi se kod Ahejaca i Trojanaca moglo reći: ogledali su se u dvoboju i]8' a\Si f:v
3 1 4 • Riječi indoeuropskih institucija - l. svezak

termine koji nam se čine da označavaju samo naklonost. Čin "poljupca" ima svoje mjesto u obvezatnom ponašanju "prijatelj­ stva" i kao znak prepoznavanja između phi/oi. Taj običaj nije bio ograničen na Grčku. Herodot na nj ukazuje kod Perzijanaca i, opisujući ga, služi se glagolom philefn kao svakodnevnim obič­ nim izrazom. Evo tog veoma poučnog teksta: "Kad se Perzijanci sretnu na putu, po ovom se znaku odmah može raspoznati jesu li istog staleža: umjesto da se pozdrave riječima, oni se poljube (phileousi) u usta. Ako je jedan od njih makar i malo nižeg sloja, poljube se u obraz. Ako je jedan po rođenju mnogo niži, on pada ničice i legne na zemlju pred dru­ gim" (I, 1 34). Isti nam običaj prenosi i Ksenofont: "U času Kirova odlaska, njegovi se rođaci (sungenefs) opra­ štaju od njega cjelivajući ga (philountas) u usta, prema običaju koji je i dandanas živ kod Perzijanaca" (Kirova anabaza � ' 4,

27).

Treba li još spomenuti da je u kršćansko doba "cjelov" (phi­ lema, lat . osculum) znak prepoznavanja, koji razmjenjuju Krist i njegovi učenici, a potom i članovi prvih kršćanskih zajednica? U nešto mlađe doba, poljubac je čin koji ustanovljava viteza u cere­ moniji oviteženja, a i danas je još znak primanja nekog dostojan­ stvenika u viteški red prilikom dodjele odličja. U tim različitim manifestacijama vidimo isti stari odnos mi­ losti, onoga koji ugošćuje i onoga koji to gostoprimstvo uživa, boga prema ljudima, gospodara prema nižima, domaćina prema članovima svoje obitelji. To je uska veza što se uspostavlja iz­ među ljudi i koja od toga "prijateljstva" čini nešto što je doista osobno. Taj uzajaman odnos ima ili za sobom povlači određen oblik osjećajnosti, koji postaje obvezatnim između sudionika u phi­ l6tes. Iskazivanje tog odnosa primanje je phi/os-a u dom njegova philos-a, darivanje, pozivanje na slične veze uspostavljene izme­ đu predaka, i, katkada, bračnih veza uspostavljenih prilikom uči­ njenih ili uzvraćenih posjeta.

phi/os • 3 1 5

Sve nam to oslikava osjećajem odnos između phi/oi, a, kao što se često događa, osjećajno ponašanj e prelazi instituciju; ime phi/os se proteže na živuće srodnike koji žive na istom ognjištu kao i domaćin, u prvom redu na onu koju je u svoj dom uveo kao suprugu. Odatle vrlo često kod Homera dolazi do oznake phile uz alokhos, akoitis "supruga". Neke uporabe dopuštaju da se vidi priroda tog odnosa i kako se on nastavlja na staru normu. Za pri­ mjer neka nam posluži ovaj odlomak iz Ilijade (9, 1 46-7): "Imam, kaže Agamemnon, tri kćeri u svom domu. Neka Ahi­ lej odvede onu koju ushtije u Pelejev dom, čak i ne davši mi da­ rove." Samim tim što je odvedena na prihvaćen način, djevojka koju otac daje, a koju mladi muž uvodi u svoj vlastiti dom, vezana je uz tu obiteljsku zajednicu isto toliko konvencijom koliko i osje­ ćajnim odnosom: uvjeti u kojima je njezin otac daje čine je u neku ruku zalogom jedne phil6tes sklopljene između dva čovje­ ka, a ona istodobno, kad je uvedena u kuću, stječe status phile akoitis, to j est supruge (usp. i Ilijada 9, 397). Afektivna se vrijednost povezuje uz phi/os koji postaje epite­ tom ili načinom oslovljavanja prema onima koji u domu žive, bili oni srodnici: otac, mati, žena, djeca, ili kao članovi obitelji, kao primjerice stara dadilja (mafa) Eurikleja. Phi/os služi kao afektivna riječ, a to svojstvo nalazi, nakon Homera, poseban iz­ raz u apstraktnom terminu philia "prijateljstvo", što je različito od phil6tes, kao i u svakodnevnom značenju - već kod Homera ­ glagola philein "voljeti" (o ćutilnoj ljubavi). Ovdje dolazi do najizrazitijeg razvoja u ovoj semantičkoj po­ vijesti, koji posebno karakterizira Homerov jezik i/ili stil. Upora­ ba termina phi/os, nadilazeći odnose među ljudima, proteže se na predmete najraznovrsnije prirode, na koje se gotovo nikako ne može primijeniti zajednička i stalna oznaka "drag". Očigledno je da phi/os tada ne iskazuje ništa više nego običan odnos posje­ dovanja i postaje sinonimom najobičnijeg posvojnog pridjeva, pa se redovito tako i prevodi. No, ne postoji suglasnost u tumačenju. Valja početi s određivanjem primjene tog posvojnog pridjeva. Možemo ga podij eliti na tri skupine uporaba. Najprije, philos se

3 1 6 • Riječi indoeuropskih institucija - l. svezak

često javlja s pojmovima koji su usko povezani uz osobu: duša, srce, život, dah; zatim uz dijelove tijela: udovi, koljena, grud, vjeđe, i to općenito s povratnom funkcijom. Dolazi zatim uz termine koji označavaju draga mjesta, poglavito "rodnu grudu" (philen es patrida gafan vrlo je česta klauzula) ili "povratak" (n6stos). Najzad, postoji i mali niz termina koji, kako se čini, nemaju afektivne vrijednosti: darovi, kuća, odjeća, postelja, nego govore samo o posjedovanju. Kako svrstati te pojmove u odnosu na osobe koje redovito primaju epitet philos, to jest, kao što smo vidjeli, na one koji su udruženi odnosom xenia, a zatim i na članove obitelji, oca, maj­ ku, suprugu, djecu? I, osim toga, kako uspostaviti prijelaz izme­ đu tih uporaba, od kojih mnoge imaju velik broj primjera, i onih uporaba koje se odnose na neku instituciju? Neki su mislili da bi posvojni smisao u philos, kad se nalazi primjerice uz ttor "srce", dolazio od vrijednosti koju philos ima kad se nalazi uz termine srodstva. Kao što se kaže "moji". ili "njegovi" za članove moje ili njegove obitelji, značenje u philos bi se bilo suzilo na funkciju posvojnog oblika. No, takvo domiš­ ljanje pogrešno je u svojoj osnovi: u izrazu "moji" za "moji ro­ đaci" došlo je do prijelaza u obrnutom smjeru, to jest od po­ svojne riječi na rodbinski odnos. Drugi su pak mislili da valja postupiti tako da se liku philos prida njegovo prvo značenje "njegov", koje oslikavaju posvojne uporabe, i da je tek odatle proizišao pojam "drag". Problem bi tako bio riješen na lakši način. No, to bi rješenje zamijenilo jednu poteškoću s drugom, koja je još teža: kako bi jedan običan posvojni pridjev mogao proizvesti takvu različitost u značenjima i kako bi mogao doći do takvog pojmovnog bogatstva? Primjer za to ne bismo nigdje mogli naći. Najzad, kako smo već pokaza­ li, philos je čvrsto ukorijenjen u naj starije institucij e društva i označava specifičan tip odnosa među ljudima. Već bi to bio do­ statan razlog da odbacimo taj semantički slijed. Pred nama su napokon dva rješenja od kojih je jedno još manje zadovoljavajuće od drugoga. Zavaravali bismo se kad bi­ smo povjerovali da se od "drag" ili "prijatelj" može prijeći od "vlastit, osoban" i doći na "njegov, svoj". Takav semantički raz-

phi/os • 3 1 7

voj, gdj e bi prvotno značenje tako brzo slabilo, nije lako pojmiti. No, preokretati odnose i postaviti na početak posvojnu riječ "svoj" koja bi postupno bila dobila značenje "prijatelj" ili "drag", značilo bi ići protiv onoga što je očigledno. Takvo je sadašnje stanje problema. Nalazimo se pred izborom koji se čini bezizlaznim. Čak i same posebitosti, u svojoj neobič­ nosti, govore nam da je dilema mogla nastati zbog netočne inter­ pretacije. Valja, dakle, problemu pristupiti u samoj osnovi. Kru­ cijalna je točka upravo u tom odnosu između "afektivnog" i "po­ sesivnog" smisla. Već smo vidjeli da se jedan od temeljnih poda­ taka, tj . pojam "prijatelj", mora ponovno interpretirati u okvirima odnosa "primanja u vlastiti dom". A što onda s drugim podat­ kom, tj . onim gdje je philos posvojna riječ? Novo se ispitivanje nameće i ovdje. Opet ćemo pregledati sve homerske primjere, koji su posvuda zabilježeni kao obične oznake posvojnosti i u kojima philos određuje objekte koji ne predstavljaju osobe. Jednu po jednu nabrojit ćemo te veze kratko komentirajući glav­ ne navode. Kontekst je, kako se odavna zna, uvijek važan u tak­ vim pitanjima. Philos sa doran "dar". Kontekst phila dora (Odiseja 8, 545) jasan je koliko se poželjeti može: radi se o onome koji prima, ugošćuje (xeinod6kos) naspram primljenom, ugošćenom (xef­ nos). Alkinoj podsjeća na dužnosti: valja ga ispratiti (pompi), dati mu phila dora, a to su "darovi primanja u dom", kako to nalaže već opisani odnos između philos i xenos. Isti se izraz javlja kad Uliks zahvaljuje Alkinoju koji ga je primio pod svoj krov: pompi kai phila dora ( 1 3 , 4 1 ) Na drugom mjestu (Ilijada 24, 68), Hektorovi su phila dora darovi koje on daruje Zeusu, a ovaj za uzvrat drži Hektora za philtatos, prema njemu, ali i pre­ ma svim drugim bogovima. Termin ovdje objašnjava odnos ljudi i bogova, koji su uzajamno philoi. Na "darove" je, dakle pri­ mijenjena kvalifikacija koja odgovara onima koji ih daju u znak gostoljubivosti, a philos nema nikavu posvojnu vrijednost. Phi/os sa doma "kuća, dom" (Odiseja 8, 42 1 ) vodi nas u istu situaciju: "Prepustimo, kaže Amfinom, tog u kuću primljenog (xefnos) brizi Telemahovoj, jer je došao pod njegov ugošćujući .

phi/os • 3 1 9

3 1 8 • Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak

krov (tou gar philon hiketo doma)"9. Tu opet moramo razabrati vezu philos-xenos: phi/on d'8ma je kuća onoga koji se ponaša kao

ph ilas. Phi/os s demnion "postelja" (Odiseja 8, 277); phila demnia označava "bračnu postelju" u epizodi Hefesta kojeg je prevarila njegova žena. Već smo gore vidjeli da je phi/os vrlo čest epitet uz akoitis, alokhos "žene, ognjišta, doma". Hefestovu nesreću ovdje ističe vrijednost pridjeva: postelja, koja se naziva phi/os zato što j e bračna, bila je mjesto izdaje i zato će biti i mjesto os­ vete. Tako dolazimo do uporaba gdje se phi/os nalazi povezano s terminima stanovanja. Sa oikion "prebivalište, kuća"; phila oikia je mjesto gdje ptica dolazi svojoj mladunčadi (Ilijada 1 2, 22 1 ) . Veoma je čest izraz phile gafa za rodnu grudu kojoj se vraćaju prognanici, lutalice, oni koji su u dalekim zemljama ratovali; zemlja u kojoj je nji­ hovo ognjište. Poglavito kad se ističe njihova želja za povrat­ kom, izričaj phi/en es patrida gaian "u zemlju očinske phile" nabit je afektivnom snagom. Zato se više nećemo čuditi što nala­ zimo phi/os uz n6stos "povratak domu" (Ilijada 1 6, 82). Sve ono što nam phi/os naglašava kad spominje ljude koji žive pod istim krovom ovdje je preneseno na "zemlju" u kojoj je taj dom i na "povratak" za kojim čovjek žudi. Svesti sve to na prostu po­ svojnu oznaku značilo bi lišiti philos njegova pravog značenja. Valja uočiti sve značenjske sastavnice pridjeva da bismo mog­ li interpretirati phi/os sa heimata "odj eća" (Ilijada 2, 26 1 ). "(Čuvaj se, dobacuje Uliks Tersitu, ako i dalje budeš bezo­ čan), skinut ću sa tebe phila heimata, plašt i tuniku koja pokriva znake tvoje muškosti (aid'8) i izmlatit ću te i sramotno potjerati." Ovo nas mjesto podsjeća na odnos koji povezuje phi/os i ai­ dtis (v. gore) u posebnu značenjsku vrijednost: dijelovi odjeće su istodobno u odnosu intimnosti s onim koji ih nosi (a to je odjeća koja zaklanja sram) i u odnosu pristojnosti prema društvu. "Odi­ jela koja su ti phila" predstavlja ovdje transpoziciju istog phi/os koji je primijenjen na osobe. 9

[ "Za nj nek mari Telemah, jer njemu je u kuću došo"].

Prelazimo sada na drugu skupinu pojmova, na udove i dije­ love tijela, koji su okarakterizirani s philos. Neki primjeri ne ostavljaju nikakva mjesta sumnji o punoj vrijednosti riječi philos. Kad Prijam preklinje Hektora da u borbi ne izloži svoj život koji je phile (Ilijada 22, 58), tu je otac koji govori i strepi u svojoj ljubavi. Kad Ahilej najavljuje da će poći na Hektora "ubojicu phile glave" 1 0 (Ilijada 1 8, 1 14), moramo shvatiti da mu je Patroklova glava bila phile, budući da je to glava jednog phi/os-a. Nešto je suptilnija, ali posve razumljiva samo ako je postavimo u kontekst, na prvi pogled čudna uporaba s laim6s "grlo" (Ilijada 1 9, 209) . No, valja pročitati čitav od­ lomak; Ahilej odbija prekinuti borbu prije nego osveti Patrokla: "Nikakva hrana, nikakvo piće ne bi moglo proći kroz moje grlo phi/os, dok sudrug mi (hetafros) leži mrtav, a oko njega negovi drugovi plaču". " Ahilejeva je bol žalost jednog philos-a, a svijest da je izgubio svog hetafros-a tjera od njega svaku brigu za jelom. Nešto dalje, kad ga stariji opet nukaju da založi, Ahilej će ponovno uzviknuti, sa važnim ponavljanjem epiteta, ali sada zamjenjujući "grlo" sa "srcem": "Ne, ne tražite od mene da jelom i pićem zasitim svoj philon &tor, kad me razdire ovako užasna bol" (Ilijada 1 9, 305-307). S itar "srce" ili s laim6s "grlo", u okolnostima gdje Ahileju sve govori o njegovu mrtvom prijatelju, značenje riječi phi/os ostaje upravo onakvo kako ga institucija i osjećaj utvrđuju. Ima tu samo jedno prenošenje, koje je s laim6s smiono (a to je jedini primjer! ), a s etar često, kad se na jedan dio tijela prenosi kva­ lifikacija koja odgovara osobi. Kada je uz kheires "ruke", phi/os zadržava na mnogim mje­ stima svoju pravu službu: upraviti prema bogovima svoje phi/as khefras (Ilijada 7, 1 30): to je onaj pravi pokret koji odgovara onima koje s bogovima veže phil6tes odnos. Kad Inona prima, khersi philesi, Uliksa iznurenog brodolomom (Odiseja 5, 462), [ "A sad Hektora idem ubilca drage mi glave l stići"]. ["Meni u grlo jelo i piće nikako ne bi l moglo slatko unići, dok drugar mrtvi mi jošte l oštrom mj eđu proboden u mojem leži čadoru, . . . a drugari okolo njega l ridaju"]. 10 11

320 • Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak

epitet točno odgovara namjeri prihvaćanja i zaštite. Jednako tako, moreplovci, bačeni na otok Sunca, love da bi se prehranili ptice i ribe, philas h6 ti khefras hikoito "sve što bi im palo u phi­ las ruke" (Odiseja 1 2, 33 1 ): i ovdje, pokret ruku koje se pružaju spremne da prime gesta je philoi kojima se daju darovi; epitet označava ponašanje koje je kao doček, prihvaćanje. U tome je i smisao još jednog odlomka iz Ilijade ( 1 8, 27) kad Ahilej , pogođen zbog Patroklove smrti, razdire lice: philesi kher­ si: bol što je osjeća phi/os prenesena je na ruke kroz koje se is­ kazuje. I s gounata "koljena" philos se mora vratiti svojoj pravoj funkciji. Što znači Euriklijina kretnja kad stavlja na koljena, phila gounata, Autolikova tek rođenog unuka kojeg mu je kći podarila (Odiseja 1 9, 40 1 )? To je obred priznavanja, očeva ili djedova phila gounata primaju novorođenče i ozakonjuju ga kao člana obitelji. Taj isti odnos između rodbinske veze i izraza phila gounata rasvjetljava nam jedan drugi odlomak iz Odiseje, (21 , 55), kad Penelopa uzima na svoja phila gounata luk Uliksa kojega još uvijek nema i brizne u plač. Važan je, ali na drugi način, philos za ratnikova koljena, to jest za vrijeme borbe: Hektor je ranjen u koljena (phila gounata) svojim vlastitim šti­ tom (Ilijada 7, 271); ili boreći se sa sudbinom: "tako dugo, kaže Ahilej (9, 6 1 0), a ponavlja Agamemnon ( 1 0, 90), dok bude daha u mojim grudima i dok se budu mogla kretati moja phila gou­ nata". Upravo u času kad se, izabran voljom sudbe i Zeusa, ju­ nak upušta u odlučan boj i mora se boriti do posljednjeg daha, on govori o svojim phila gounata: koljena će ga podržavati do kraja, neće ga izdati i upravo po tome će se iskazati kao phila. Kontekst nam pokazuje što ta vrsnoća predstavlja u takvoj prilici. Vrlo je značenjem blizu i veza između philos i guza "udovi": ratnikova će se phila gufa u borbi "razgibati" i "umoriti". U phila guza valja vidjeti izraz koji je isto tako pun značenja kao i phaidima gufa "sjajni udovi". I tako konačno dolazimo do primjera - a ima ih veoma mnogo - gdje philos stoji uz imenicu "srce": philon &tor (ili k&r) toliko je čest izričaj da se često uzima kao tip "posvojne" upora­ he riječi philos. Upravo obrnuto, mi držimo da pridjev ovdje ču-

phi/os • 3 2 1

va svoju punu snagu i da je često dovoljno osloniti se na kontekst pa da se to jasno vidi. Zadovoljit ćemo se iznošenjem nekoliko primjera. U prvom pjevanju Odiseje ima ih čak šest. Atena hoće pri­ kloniti svog oca Zeusa da bude sklon Uliksu: "zar se tvoje srce (philon) ne može umekšati?" (stih 60) i podsjeća ga da mu je nekoć Uliks ugađao prinoseći mu žrtve. Ona dakle nastoji da Zeus opet postane philos prema Uliksu i ponavlja: "ako je phi/on bogovima da se Uliks vrati pod svoj krov . . . " (stih 82). U obi­ teljskim odnosima: Telemah je u srcu (philon) bolan kad se sjeti svojega oca (stih 1 1 4), a Penelopina se srce (phi/on k&r) kida kad je pjevač podsjeća na njezinu bol (stih 341 ). Kad je riječ o gosto­ primstvu: Telemah prima xenos-a, hoće ga zadržati i obećava mu da će se vratiti okupan, pun darova i da će biti sretan u svom srcu philon (stih 3 1 0) 1 2 . Ali xenos (zapravo prerušena Atena) ispriča­ va se što ne može ostati: vratit će se, uzeti dar što njegovo philon srce navodi Telemaha da joj ga daruje (stih 3 1 6). To je termi­ nologija onoga što je phil6tes, a epitet je samo prenesen s go­ stoprimca na njegovo srce. Čitaj mo dalje: Menelaj evo philon srce puca od boli kad je čuo da mu je brat ubijen (Odiseja 4, 538); Penelopu philon srce boli strahujući za sina (4, 804), a lakne joj kad je san utješi (4, 840). Često dolazi u istom izrazu do igranja na dvostrukosti značenja. Menelaj doznaje od Proteja da se mora vratiti na obale Egipta prije povratka kući, prije nego što će sresti svoje philoi, svoju obitelj (4, 475) i njemu tada prepukne njegovo philon srce (4, 48 1 ). Ovdje se dvije uporabe preklapaju. No, kada Menelaj go­ vori o Uliksovoj hrabrosti i kada kaže da nikada nije vidio junaka koji bi imao philon srce jednako njegovu, on budi jeku žaljenja kod Telemaha: "što mu je vrijedilo da ima gvozdeno srce (kradie sideree) u svojim grudima?" (4, 293). I ovdje, kao i u phila gounata, osnovno je ne malaksati, ne popuštati, nego ostati po­ stojan i čvrst. Morali bismo raspredati u dugim i dugim poglavljima kad bismo htjeli analizirati s nužnom pomnjom sve primjere ovakvog [ "Da se okupaš u nas, da svoje razveseliš srce, l pa se u lađu vrati u duši veseo s darom"]. 12

322 • Riječi indoeuropskih institucija

-

l.

svezak

phi/os za koji se kaže da je "posvojni" pridjev. Ipak mislimo da smo interpretirali najvažnije. Naše je provjeravanje bilo nužno da bismo ukazali na višestoljetnu zabludu, vjerojatno staru koliko i homerska egzegeza, a koju su generacije prenosile s jedne na drugu. Problem phi/os valja potpuno preispitati. Da bismo u pot­ punosti shvatili metaforička prenošenja kojima se mogao poda­ vati, morat ćemo poći od onih uporaba i konteksta koji nam u toj riječi otkrivaju složenu mrežu asocijacija, jednih s institucijama gostoprimstva, drugih s običajima domaćeg ognjišta, a trećih s afektivnim ponašanjem. Sve je to pojmovno bogatstvo bilo za­ pretano i bježalo od pogleda otkako se philos svelo na nedo­ voljno određen pojam prijateljstva ili na krivo zaključivanje da je ta riječ posvojni pridjev. Već je krajnje vrijeme da se iznova nauči kako valja čitati Homera. Što se tiče etimologije za phi/os, sada je jasno da se sve ono što je o tom pitanju rečeno više ne može prihvatiti. 1 3 Sada znamo da protohistorija te riječi pripada najstarijem grčkome: v�ć mi­ kenski pozna osobna imena složena s philos: pi-ro-pa-ta-ra ( Philopatra), pi-ro-we-ko ( Philowergos) itd. Kako vidimo, nije se prestalo s istraživanjem postanja. Važnije je da počnemo sa­ gledavati što riječ znači. =

=

1 3 Interpretacija što smo je ovdje dali za philos premašuje i znatno do­ punjuje onu koja je bila predložena u prosincu 1 936. na sjednici Societe de Linguistique de Paris, a koja je u sažetu obliku iznesena u Bulletin-u istoga društva 38, 1 937, među zapisnicima sa sjednica (Proces-verbaux, X).

S. poglavlje

Rob, stranac

Sažetak Slobodnom čovjeku rođenom u zajednici suprot­ stavlja se stranac (grč. xenos), to jest neprijatelj (lat. hostis), koji može postati moj gost (grč. xenos, lat. hospes) ili moj rob ako sam ga zarobio u ratu (aikhmalotos, lat. captiuus). Rob nosi u indoeuropskim jezicima, čak i u modemima, bilo neko strano ime (grč. doulos, lat. seruus), bilo ime stranca (esclave "rob" < Slaven). -

Pojam rob nema jedinstvenog imena, ni u skupnosti indoeurop­ skih jezika, ali ni u više dijalekatskih skupina. U starim civilizacijama samim time što je netko rob postav­ ljen je izvan zajednice. Po toj negativnoj definiciji predstavlja nam se oznaka za roba. Nema robova koji bi bili građani. To su uvijek strani ljudi dovedeni u grad najprije kao zarobljenici u ratu. U primitivnom indoeuropskom društvu kao i u starim neindoeuropskim druš­ tvima (sumersko-akadijskom primjerice), rob je čovjek bez pra­ va, podvrgnut tom stanju na temelju ratnih zakona. Nešto kasnije rob može biti kupljen. Na velikim trgovištima Male Azije pritječu robovi sa svih strana, ali oni su po svom stanju uvijek zarobljenici iz ratova ili pak ljudi što su ih pljačkaši negdje oteli. Mala ih je Azija isporučivala u masama, a to se može potvrditi po njihovim nadimcima koji su vrlo često pravi e t n i e i : Frigijac, Licijac, Lidijac . . . Jasno nam je da je u takvim uvjetima rob izjednačavan sa strancem i da nosi lokalno i posebno ime. Osim toga, neke kvalifikacije određuju ga kao zarobljenog ili kupljenog. Postoje dakle dva niza oznaka, koje se kadšto i preklapaju: oznaka ratnog zarobljenika i oznaka pravog roba.

324 • Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak

Rob, stranac • 325

Ispitajmo najprije slučaj kad je rob "ratni zarobljenik". Njegovo se stanje često označava različitim riječima koje znače "uhva­ ćen", "zarobljenik"; takav je slučaj u lat. captus, captiuus, grč. aikhmalotos (aixJ.HXAcoto�), homerski douriktetos (8oup{Ktl]­ to�), gotski frahunpans , st. slav. plenžniku (ruski plennyj). Grčko se aikhmalotos mora pogledati izbližega, ne zbog toga što bi doslovno značenje "ulovljen na vršku koplja" bilo tamno; slože­ nica je za same Grke bila jasna, a to dokazuje dubl eta douriktetos koju su stvorili s imenom koplja (doru) kao prvom sastavnicom. Međutim, aikhmalotos nije tako lako protumačiti, kako bi se mog­ lo zaključiti na prvi pogled. -alatas ne znači jednostavno "ulov­ ljen, uhvaćen"; to bi bio olako prihvaćen prijevod. U osnovi se haliskomai (aAt<JKOJlat) nalazi smisao "iznenada uhvaćen, uh­ vaćen na djelu" bez mogućnosti obrane, bilo da je riječ o nekom gradu ili čovjeku: odatle značenje perfekta ke/oka (�AroKa) "izgubljen sam" između ostalih nepravilnih oblika koji se povezuju s haliskomai. Taj sem iznenađenja koje uništav:a spo­ sobnost otpora stvara izraz posve različit od captus, captiuus, ko­ ji su izvedeni iz capio "zgrabiti, ščepati". Valja promotriti i imenicu aikhme (aixJ.trl). Ona označava "mjedeni vrh koplja", a zatim širenjem značenja čitav komad oružja, koplje, sulicu i tko zna što još. aikhme je, a to valja po­ sebno istaknuti, par excellence oružje homerskih boraca, tako da je aikhmetes poetski termin za "ratnika", a kod Homera on uvijek ima vrijednost plemenitog termina. Da bi zaustavio borbu izme­ đu Ajaksa i Hektora, Taltibije im govori : "Vas obojica ste miljenici Zeusovi . . . obojica ste (hrabri) bojovnici" UJl<patipco yap mp&t
l

Darijevih perzijskih natpisa kad se hoće reći "uhvatiti zaroblje­ nike u ratu". Dasta "ruka" se odnosi na isti pojam: "stavio ga je meni u ruke", kaže Darije o nekom neprijatelju. Na taj način dasta i grab- spajaju svoje prave vrijednosti u izrazu za što se zadobilo u ratu. Isto tako, arm. jerb-a-kal "ratni zarobljenik" kalkira sr. iransko dast-grab. To je novo svjedočanstvo o iran­ skom utjecaju u armenskome. Sve te složenice oslikavaju ratnog zarobljenika prema načinu kako je uhvaćen. No to nisu jedini termini. Još valja spomenuti: st. iransko banda(ka), sskr. bandhin, gdje se zarobljenik definira kao onaj koji je "vezan". U gotskome nalazimo frahunpans, par­ ticip od frahinpan "zarobiti, aikhmalotizein", usp. hunps "ratni plijen, aikhmalosia", st. engl. hunta "lovac", huntian "loviti" (engl. hunt), a to su izvedenice jednog drugdje nepotvrđenog ko­ rijena, koje su se specijalizirale u terminologiji lova i rata. Na isti se pojam odnosi st. slav. p/enu "plijen" (rus. pol6n), a odatle p/eniti i plenžniku "zarobljenik", čemu odgovara lit. pe/nas "do­ bit, korist", sskr. pal}a- "ulog", što bi nas upućivalo prema kori­ jenu *pe!- iz grč. polefn "staviti na prodaju" (usp. gore III, 1 0. pogl.) i povezivalo ideju "plijena" s idejom "ekonomske dobiti". Nakon toga, moramo ispitati ime za "roba". Najpoznatiji grčki termin dou/os (8ouAo�) čest je u homer­ skom dobu premda se kod Homera ne pojavljuje; no, izvedenice su već homerske, kao npr. ž. rod dou/e i pridjev doulios (8ou­ Ato�) u izrazima kao dou/ion �mar (8ouAtov � Jlap) "dan rop­ stva, robovanje"2 (v. navlastito Ilijada 6, 463). Ima kod Homera i drugih riječi kao primjerice dmos (OJ.lcO�) i donekle oiketes (oiKEtl]�) iako je za potonje teško označiti razliku između "sluga" i "rob". Ta ćemo dva termina ostaviti po strani, jer su oni očigledne izvedenice iz imena "kuće" (usp. gore 3. knj., 2. pogl.). Gotovo jednakoznačna je lat. riječ famu/us, premda je slika drugačija. Odfamulus je izvedena zbirna imenica familia, to jest, etimološki uzeto, zajednica famu/i, sluga koji žive pod istim krovom. Pojam se ne podudara s onim što mi

Oba ste kopljani­ 2

[" . . . tuga l za mužem takvim, da diin robovanja odvrati tebi."].

326 • Riječi indoeuropskih institucij a - l. svezak

razumijevamo pod "obitelj", to jest isključivo one koji su vezani srodstvom. Čini se da s tim pojmom možemo povezati termin dou/os, što je specifično ime za roba, ako prihvatimo Hesihijevo svjedočan­ stvo koji navodi dou/os glosirano oikia "kuća" i složenicu dolo­ domefs glosiranu "u kući rođeni". Sukladno tome, dou/os bi značenjem bio blizak oiketes, bez obzira na to kojem je dijalektu riječ najprije pripadala. No, dou/os se javlja u mikenskome pod oblikom do-e-ro (do­ -e-lo), što pretpostavlja jedan prototip *dowelo- ili *dose/o-. To znatno komplicira problem postanja tog termina, koji je u helen­ skom svijetu bio u svakodnevnoj uporabi barem već u XII. sto­ ljeću. Uzet ćemo u obzir samo dvije hipoteze koje odgovaraju ovoj situaciji. Jedan stari lik *dose/o- mogao bi se, što se ko­ rijena tiče, usporediti s indoiranskim terminom dasa- koji je, kao što smo vidjeli, u indijskome uzeo vrijednost "barbar, rob". No, isto smo tako vidjeli da je dasa u indoiranskom stanju nfljvjero­ jatnije bilo ime za "čovjeka" (usp. gore 3. knj . , 2. pogl.). Ne ra­ zabiremo kako bi oblik koji mu odgovara bio došao, pod ob­ likom *dose/o-, do značenja "rob". Ne preostaje nam drugo nego da pretpostavimo, kao što smo učinili i ranije, da je dou/os pre­ uzet iz kojeg ne-indoeuropskog jezika u egejskom bazenu. No, tada bi do posuđivanja bilo došlo mnogo ranije nego što se mi­ slilo i nova bi riječ bila ušla u grčki u obliku koji mikenski iz­ ražava sa doe/o. I što nam grčka riječ više odmiče u vremenu, iz­ gledi da joj utvrdimo podrijetlo sve su manji. Još nas neke indicije navode na to da u dou/os vidimo stranu riječ. U prvom redu geografska raspodjela vlastitih imena na dou/o- koja je navodila na pomisao da se radi o azijanskom podrijetlu, ali ipak bez mogućnosti točnijeg određenja s kojim bi se jezikom iz Male Azije riječ mogla povezati. Lambertz je skupio stare potvrde lika dou/os i mnogobrojna vlastita imena složena sa doulos3 . Većina tih imena potvrđena je u Maloj Aziji, tako da se čini vjerojatnim da dou/os potječe iz Male Azije. Uostalom, ne bi nas čudilo da je grčki posudio strani termin da bi označio roba, budući da je rob nužno bio stranac - a to je 3

Giotta V, 1 9 1 4, 1 46, bilj. l .

Rob, stranac • 327

jedan od čestih uvjeta te oznake u indoeuropskome. Indoeuropski su narodi poznavali samo robove iz stranoga svijeta. Taj se uvjet potvrđuje u latinskoj riječi seruus. 4 Nemoguće je seruus smatrati izvedenicom od seruare i pomišljati da je seruus služio za označavanje smisla "čuvati". Glagol seruare ima ne­ dvojbenu indoeuropsku etimologiju: av. harva "koji nadzire", grč. horćm (opav) "paziti, gledati". No, seruus iskazuje pravni i društveni položaj "roba", a nikako određenu domaću službu. Očigledno je da se uz seruus ne može postaviti služba seruare. Kako u Rimu nijedan građanin ne može biti rob, čini se vrlo vjerojatnim da podrijetlo riječi seruus valja tražiti izvan Rima i rimskog rječnika. Imamo brojna onomastička svjedočanstva koja dokazuju da je osnova iz seruus postojala u etruščanskome u ob­ liku serui-, serue-. I u latinskoj onomastici nalazimo latinska vla­ stita imena etruščanske tvorbe, kao Seruenius, Seruena, Seruo­ leni sa sufiksima koji odaju latinska imena etruščanskog podri­ jetla. Dakle, vjerojatno je da je seruus etruščanski termin, prem­ da ga još nismo našli u etruščanskim natpisima koje smo kadri interpretirati. I tako, u različitim povijesnim uvjetima, našli bi­ smo opet za seruus istu početnu situaciju koja je najvjerojatnija i u slučaju grčkog dou/os. Možemo sada navesti i moderni (francuski) termin esc/ave "rob": to je zapravo samo ime Slavena, u južnoslavenskom obli­ ku, tj . etnik Sloveninu. Iz tog Sloveninu nastao je grčki bizantski lik Sklavenoi (�KAU�TJVOt) (tal. schiavoni), koji je, uziman kao izvedenica, dao etnik Sk/avoi (�KAa�ot). Upravo odatle je u cijelom zapadnom svijetu esc/ave, tal. schiavo i srodni likovi. Drugu paralelu nalazimo u anglosaksonskom svijetu, gdje wealh "rob" zapravo znači "Kelt", pokoreni narod. Imamo još jednu paralelu, sada iz Srednjega vijeka; tu nije riječ o robu nego o vazalu, o onome koji je podjarmljen: vassus (odakle je vassalis) u latinskome toga razdoblja predstavlja posu­ đenicu iz keltskog oblika koji nalazimo u irskom Joss, velškom guas, a obje riječi znače "sluga, rob". 4 Tekst tog dokazivanja objavljen je u Revue des Etudes Latines, X, 1 932, 429 i d.

328 • Riječi indoeuropskih institucija - I . svezak

Tako vidimo da svaki jezik posuđuje od nekog drugoga oz­ naku za roba. Jedan narod čak naziva roba imenom drugog na­ roda, ako mu je ovaj podčinjen. Na taj način izbija dubok se­ mantički suodnos između izraza za "slobodnog čovjeka" i onoga za njegovu suprotnost, to jest za "roba". Slobodan se čovjek označava kao ingenuus, kao "rođen u" tom društvu, dakle kao pojedinac koji ima svoja puna prava; suodnosno tome, onaj koji nije slobodan nužno je čovjek koji ne pripada tom društvu, dakle stranac bez prava. Rob je i nešto više: to je stranac zarobljen i prodan kao dio ratnog plijena. Pojam stranca u starim civilizacijama ne određuje se po stalnim kriterijima kao u suvremenim društvima. Netko tko je rođen drugdje, ako smo s njim povezani određenim konvenci­ jama, uživa posebna prava koja se ne mogu priznati domaćim građanima: to je ono što nam pokazuje grčka riječ xenos "stra­ nac" i "primljen, ugošćen", tj. stranac koji se koristi zakonima gostoprimstva. Raspolažemo i drugim definicijama: stranac je "onaj koji dolazi iz vana", lat. aduena ili jednostavno "onaj koji je izvan granica zajednice", lat. peregrinus. Nema, dakle, "stran­ ca" kao takvog. U raznolikosti tih pojmova stranac je uvijek poseban strani čovjek, onaj čiji je status različit. Sve skupa uzevši, pojmovi neprijatelj, stranac, gost, koji za nas čine tri entiteta - semantička i juridička - pokazuju u starim indoeuropskim jezicima vrlo usku povezanost. Već smo gore (1. sv., 2. knj., 7. pogl.) raspravljali o odnosima između hostis "neprijatelj" i hospes "gost"; latinskom hostis od­ govara s druge strane gotsko gasts "gost". u grčkome xenos oz­ načava "stranca", a glagol xeinizo pojam gostoprimstva. Sve se to može razumjeti samo ako se pođe od ideje da je stranac nužno neprijatelj - i suodnosno s tim, da je neprijatelj nužno stranac. Tome je tako, jer je onaj koji je rođen drugdje uvijek a priori neprijatelj; zato što je nužan uzajaman sporazum da bi se, između njega i EGA, uspostavili odnosi gostoprimstva koji unutar same zajednice ne bi bili zamislivi. Ta dijalektika "prijatelj - neprijatelj", maločas smo to vidjeli, u igri je već u pojmu phi/os: neprijatelj, čak i onaj protiv kojega se tog časa borimo, može privremeno postati phi/os, i to učinkom dogovora

Rob, stranac • 329

sklopljenog prema običajima i s čvrsto određenim obvezama. Isto tako, u Rimu prvih razdoblja, stranac koji je postao hostis, istodobno je pari iure cum populo Romano, izjednačen u pra­ vima s rimskim građaninom. Na taj način obredi, običaji i spo­ razumi prekidaju onu permanentnu situaciju međusobnih neprija­ teljstava koja vlada između naroda ili gradova. Pod zaštitom svečanih sporazuma i zahvaljujući recipročnosti mogu se roditi odnosi između ljudi, a imena sporazuma ili juridičkih statuta go­ vore nam o njihovim međusobnim osjećajima.

6.

poglavlje

Gradovi i zajednice

Sažetak - Zapadni dijalekti (keltski, italski, germanski, bal­ tički) sačuvali su, kao oznaku za "narod", imenicu *teuta, izvedenu iz korijena * tew- "biti nabrekao, moćan": narod je, dakle, ovdje nazvan kao puni razvoj socijalnog korpusa. Po­ sve je prirodno što je ta oznaka, koja je dala nacionalna imena Germanima (Teutoni, deutsch), dobila protivnu vri­ jednost kad su je Slaveni posudili iz germanskoga: st. slav. tuždiznači "tuđ, stran". Grč. p6lis i lat. ciuitas, usko povezani u nastajanju zapadne civilizacije, dobro ilustriraju fenomen konvergencije institu­ cionalnih oznaka. A ništa se toliko na početku ne razlikuje kao staro indoeuropsko ime za "uporište, citadelu" (usp. grč. akr6-polis) i lat. izvedenica ciuilas "zajednica sugrađana". Arya, što u indijskome znači "narod" ( m o j narod) i povi­ jesno je dalo ime za Iran (< aryiiniim), predstavlja zajed­ ničku staru oznaku za "Indoirance". Usamljena je u iran­ skome, a u sanskrtu arya se analizira kao izvedenica od ari. Čini se da znači, u opreci prema strancu, čovjeka iz mog naroda, ili možda još točnije: saveznika, člana druge egzo­ gamske polovice. =

Raščlanili smo na termine koji ga označavaju položaj slobodnog čovjeka, to jest čovjeka rođenog i integriranog u nekom društvu, koji uživa sva prava koja mu pripadaju po rođenju. No, kako će taj čovjek sebi predstaviti društvo kojemu pripa­ da, a mi, kako ćemo to isto društvo sebi predočiti? Poznamo li jednu "naciju" iz razdoblja indoeuropskog zajedništva koja bi bi­ la označena jednim jedinim i stalnim terminom? U kojoj je mjeri jedan skup plemena mogao sama sebe postaviti kao političku cje­ lokupnost i reći da je "nacija"? Konstatirajmo odmah da ne postoji termin koji bi s kraja na kraj indoeuropskog svijeta označavao organizirano društvo. To

3 3 2 • Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak

nipošto ne znači da se indoeuropski narodi nisu izdigli do takva poimanja; valja se čuvati da iz jednog manjka u zajedničkom vokabularu ne bismo zaključivali o izostanku odgovarajućeg poj­ ma u dijalektalnoj pretpovijesti. Zapravo, postoje termini i nizovi termina koji obuhvaćaju prostornost neke teritorijalne i društvene podjele različitih di­ menzija. Već u samim počecima, te se teritorijalne organizacije javljaju kao veoma složene, a svaki narod predstavlja neku po­ sebnu različitost. Pa ipak, postoji jedan termin potvrđen na zapadu indoeurop­ skog svijeta i to na značajnom prostoru. U italskome, ali bez la­ tinskoga, taj je termin predstavljen umbrijskom riječi tota, koja znači "urbs" ili "ciuitas", "grad". U velikom ritualu lustracije nazvanom Iguvinske ploče, koji sadrži podrobno nabrajanje žrt­ venih obreda, ophodnji, molitava, koje su se govorile da bi se privuklo milost na grad i ozemlje Iguviuma, često se javljaju for­ mule totaper iiouina, tutaper ikuvina "za grad Iguvium". Ne razlikuje se grad od stanovništva, od društva, jer je to jedan te isti pojam. Granice habitata uspostavljene zajednice istodobno su granice samog društva. Oskički pozna jednak naziv pod oblikom touto "grad", a Tit Livije (XXIII, 35, l 3) kaže da se vrhovni ma­ gistrat u Kampaniji zvao meddix tiiticus "iudex publicus". U keltskome nalazimo *teuta, i to u st. irskom tuath "narod' zemlja", u velškom tud "zemlja" (bretonski tud "ljudi") i u galskim vlastitim imenima Teutates, Teutomatus itd. Termin koji tome odgovara u germanskome jest gotski piuda "eS voe;, narod, nacija"; taj je termin važan sa svog datuma zbog togll što je ustaljen već u najstarijem germanskom tekstu, a važan je i po proširenosti i uvriježenosti. Već smo gore (u 2. poglavlju) istaknuli važnu izvedenicu piudans "glavar". Iz st. v. njem. obli­ ka deot "Volk", s veoma čestim sufiksom -ise-, izveden je pri­ djev diutisc, transkribiran u srednjolatinskome kao theodiscus, a to je dalo njem. deutsch. Ta izvedenica označava najprije jezik zemlje, pučki jezik u opreci s učenim jezikom, tj. latinskim; po­ staje zatim etnikom jednog dijela Germana, koji sebe nazivaju "oni iz naroda", što moramo shvatiti: oni iz istog naroda kao mi, oni iz naše zajednice. Drugi etnik tvoren na istoj osnovi je Teu-

Gradovi i zajednice • 3 3 3

toni. Važno je zabilježiti da se u razvoju kojim je došlo do etnika deutsch ta oznaka najprije primjenjivala na jezik. Od te posebi­ tosti uporabe ostalo je zanimljivo svjedočanstvo u obliku nje­ mačkog glagola deuten, kojemu se pridaje isto postanje kao u deutsch. I doista, deuten, st. v. njem. diuten, počiva na jednom germanskom *peudjan, glagolu izvedenom iz *peudo- "narod", koji je doslovno značio "ponaroditi", učiniti dostupnim narodu (poruku iz Svetog pisma), a zatim općenito "protumačiti, obja­ sniti". U tom dijalektalnom arealu obuhvaćen je još i baltički: lit. tauta "narod, rasa", st. pruski tauto "zemlja, kraj". Ovdje staro­ slavenski pokazuje zanimljivo neslaganje s obzirom na baltički, i to u obliku i smislu pridjeva tuždž i štuždu, koji znače "tuđin, stranac" (ruski čužoj). Zapravo, slavenski oblici, koji pokazuju *tudjo- i *tjudjo-, ne nastavljaju naslijeđenu osnovu, nego su to izvedenice iz jedne posuđenice iz germanskoga, a to nam ob­ jašnjava značenje "tuđin, stranac". "Lako je razumjeti, kaže Me­ illet, da pridjev izveden iz strane riječi, koja znači 'naciju', označava upravo stranca; germanska nacija bila je za Slavene tuđa nacija par excellence: riječ nemžcž znači nijema čovjeka, dakle pappapoc;, a to je German. Zanimljivo je da i letonsko tauta u staro vrijeme označava navlastito tuđ narod" 1 . Tako nam oblik i smisao staroslavenskoga tuždž potvrđuje da je termin *teuta zapravo označavao germanske narode kako su ih vidjeli njihovi slavenski susjedi. Osim italskoga, keltskoga, germanskoga i baltičkoga, čini se da i trački i ilirski moramo ubrojiti među narode koji su po­ znavali riječ *teuta, barem ako je suditi po osobnim imenima ilirski Teutana, Teuticus, trački Tautomedes, a to bi proširilo ovaj leksički areal prema srednjoj i istočnoj Europi. No, protivno dosta raširenom mišljenju, odatle valja isključiti hetitsko tuzzi­ koje znači "logor" i odnosi se isključivo na vojsku. Slijedeći druge putove, neki su etimologičari nagađali da bi *teuta imalo odgovarajući lik u latinskom pridjevu totus "cio, čitav, sav". To povezivanje može zagolicati maštu, jer bi pojam cjelovitosti 1 Antoine Mei !let, Etudes sur l 'etymologie et le vocabulaire du vieux-slave, Paris, 1 902- 1 905, 1 75.

Gradovi i zajednice • 3 3 5

334 • Riječi indoeuropskih institucij a - I. svezak

doveo u vezu s pojmom društva, jednako kao što je drugi jedan pridjev za "sve", sskr. visva-, av. vispa- bio povezan s vis- "ple­ me". No takvo postanje za lotus bilo bi moguće prihvatiti samo pod cijenu više nedokazivih hipoteza: da bi o iz lotus, umjesto očekivanog tiitus, potjecalo iz nekog dijalektalnog oblika; da bi ženski rod *teuta bio u latinskome izravno dao jedan pridjev *teutus i da bi zatim bio nestao ne ostavivši traga, a znamo da u jezicima, gdje je *teuta ostalo u uporabi, nikad nije tvorila izve­ denicu koja bi označavala cjelokupnost. Takva je filijacija, dakle, malo vjerojatna. Čini se da lotus valja u samom latinskome približiti liku tomentum "punjenje, nabijanje" i da je prvo znače­ nje u totus više po narodsku bilo "nabit, pun", a odatle "potpun, sav, cio". Nastajanje društvenog termina *teuta je jasno. To je primarni apstraktni oblik na *-ta izveden iz korijena *teu- "biti nabit, moćan". Bio je to veoma proizvodan korijen, a normalno je tvo­ rio u indoeuropskome glagol "moći", av. tav- i brojne imeničke oblike istog pojma: sskr. tavas- "snaga", tavi$! "moć", st. perz. tunuvant- "moćan" itd. Približno ćemo, dakle, protumačiti teuta kao "punoća", čime se iskazuje pun razvoj društvenog tijela. Analogni izraz imamo i u st. slav. plemfi "pleme" (ruski plemja "pleme, narod"), što je izvedeno iz korijena *p/e- "biti pun" kao grč. plithos "gomila", a možda i lat. plebs "pučani, puk". Skupina dijalekata koji imaju *teuta (keltski, germanski, baltički, italski) omeđuje neprekidnu europsku zonu iz koje su isključeni latinski i grčki na jugu, a slavenski, armenski i inda­ iranski na istoku. Takva dijalekatska podjela čini da možemo pretpostavljati kako su se neke etničke skupine, i to one koje će tvoriti Indoirance, Latine i Helene, odvojile iz zajednice prije nego je prevladao termin teuta kod određenog broja naroda koji će se naseliti u središtu i na istoku Europe. U latinskome, u grčkome i u indoiranskome doista su u uporabi drugačiji termini koji posebno karakteriziraju njihova društva. Valja uzeti zajedno grčki termin p6/is (7t6A.tc;) i lat. ciuitas. Oni sami po sebi nemaju ništa zajedničkoga. No, povijest ih je udružila najprije u stvaranju rimske kulture gdje je grčki utjecaj bio presudan, a zatim i u nastajanju modeme zapadne civili-

zacije. I jedan i drugi bi spadali u još uvijek nenapisanu kompa­ rativnu studiju terminologije i političke fenomenologije u Grčkoj i Rimu. U grčkome p6/is ima još u povijesno vrijeme značenje "utvrda, citadela", kao što primjećuje Tukidid: "akrapa/is ('tvr­ đava') se do sadašnjeg vremena naziva p6/is kod Atenjana" (II, 1 5). To je pretpovijesno značenje riječi, kako se vidi iz odgova­ rajućih oblika kao što su ved. pur "utvrda" i lit. pi/is "Burg, utvr­ đen dvorac". Riječ je, dakle, o starom indoeuropskom terminu koji je u grčkome - i samo u grčkome! - preuzeo značenje "grad", a zatim "država". Posve je drugačije u latinskome. Ime za "grad" urbs nepoznata je postanja; domišljali su se - uosta­ lom, bez dokaza - da bi riječ potjecala iz etruščanskoga. Bilo kako bilo, kad označava "grad", urbs nije korelativno grčkom p6/is, nego liku astu (acr-cu) prema kojemu je latinski kalkirao značenjske nijanse u svojim izvedenicama: urbanus "iz grada" (obratno od rusticus "iz sela"), odakle je značenje "fin, uglađen", prema grčkom astefos. Da bi izrazio ono što je u grč. p6/is, latinski ima sekundaran termin ciuitas koji doslovno označava skup ciues, tj. "sugrađana". Iz toga slijedi da je odnos koji la­ tinski uspostavlja između ciuis i ciuitas upravo obrnut odnosu koji grčki ima između p6/is "grad" i polites "građanin". 2

* *

*

U glavnoj istočnoj skupini indoeuropskoga, u indoiranskom, jedan termin posve drugačije prirode može iskazivati pojam koji smo ovdje ispitivali, ali više pod etničkim nego političkim aspek­ tom. To je arya- koje najprije znači socijalno određenje, a zatim služi kao oznaka za zajednicu. U uporabi je u Indiji kao i u Iranu već od samih početaka tradicije. Svaki naziv etničkog karaktera u starim je razdobljima dife­ rencijalan i opozitivan. U imenu, koje neki narod sebi daje, po­ stoji - bilo to vidljivo ili ne - namjera da se razlikuje od susjed­ nih naroda, da se potvrdi superiornost koja se sastoji u tome što posjeduje zajednički i svima razumljiv jezik. Odatle proishodi da 2

To ćemo stanovište podrobnije raspraviti u članku namijenjenom za Zbor­ u čast Cl . Levi-Straussa (Melanges ofjerts a Claude Levi-Strauss).

nik

3 3 6 • Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak

etnik često tvori antitetički par sa suprotstavljenim etnikom. Tak­ vo stanje stvari potječe iz razlike, koju nedovoljno zapažamo, između suvremenih i starih društava kad su u pitanju pojmovi o ratu i miru. Odnos između stanja mira i stanja rata od starih vremena do danas potpuno je preokrenut. Mir je za nas normalno stanje, koje tu i tamo prekidaju ratovi : za stare je narode nor­ malno stanje rat, koji se prekida mirom. Nećemo nikako razum­ jeti što je to mir i kakav ga vokabular označava u starim društvi­ ma ako sebi ne predstavimo da mir dolazi kao kadšto slučajno privremeno rješenje u gotovo neprekidnim sukobima između gra­ dova i država. Problem imena arya zanima nas utoliko što je ono, na pod­ ručju koje definiramo kao indoiransko, takva oznaka koju sebi pridaju slobodni ljudi u opreci prema robovima, a isto tako je i jedina oznaka koja sjedinjuje u zajedničku nacionalnost sve one koje moramo nazivati Indoirancima. Za nas postoje dva različita entiteta: Indija i Iran. No, kad se gleda na indoeuropsko postanje, razlikovanje između "Indije" i "Irana" nije adekvatno. Ime "Indija" nikad nije bilo prihvaćeno od stanovnika te zemlje, dok Iranci sami sebe doista nazivaju "Irancima". Ta razlika potječe upravo iz nejednakog načina kako je preživjela, na jednoj i na drugoj strani, stara oznaka arya. Grci su - a od njih smo dobili prve vijesti o Indiji - i sami upoznali Indiju najprije zahvaljujući posredstvu Perzije. Najbolji dokaz tome je oblik osnove India (Iv8{a), općenito Indike ('Iv8tK�), što ustvari odgovara imenu rijeke i pokrajine nazvanih "Indus", sskr. Sindhu. Neslaganje između grčkoga i sanskrta toliko je da je mogućnost posuđivanja iz domorodačkog oblika isključena. Sve se to lako objašnjava posredstvom perzijskog oblika: Hindu, gdje početno h- odgovara sanskrtskom s-, dok jonska psiloza opravdava osnovu ind- (iv8-) bez početnog haka. U perzijskim natpisima iz Darijeva doba, termin Hindu odgovara isključivo pokrajini koja se danas naziva Sindh. Grčki je uzus proširio to ime na čitavu zemlju. U staro vrijeme Indijci su sebe nazivali arya. Taj isti oblik arya služi na iranskom ozemlju kao etnička oznaka. Kad Darije

Gradovi i zajednice • 3 3 7

nabraja svoje rodoslovno stablo, "sin Vištaspa, unuk Aršama", dodaje, kako bi se označio: arya ariyačissa "arijac od arijskog koljena". Na taj način on sebi daje oznaku koju bismo mi izrazili terminom Iranac. Zapravo to je arya-, koje je od genitiva mno­ žine aryanam u novijoj fazi perzijskoga postalo eran, a zatim iran. "Iranac" je dakle nastavljanje starog arya na pravom per­ zijskom području. Vrlo daleko odatle, prema sjeverozapadu, u središtu Kavkaza, postoji iranska enklava, opkoljena kavkaskim življem. To je na­ rod Oseta, koji potječu od starih Alana, a ovi su sarmatskog podrijetla. To su preživjeli ostaci starih skitskih populacija (Skiti i Sarmati) čija je zemlja obuhvaćala čitav jug Rusije sve do balkanske Trakije. Etničko ime A/ani potječe iz *Aryana-, što je još jedan oblik staroga arya. To je dodatan dokaz da je tu riječ o etničkoj oznaci koja je sačuvana u više naroda "iranske" obitelji. U iranskome se arya suprotstavlja liku anarya "ne arya " ; u indijskom arya služi kao protivnost terminu dasa "stranac, rob, neprijatelj". Time taj termin osnažuje mišljenje, koje smo gore iznijeli, da postoji temeljita razlika između domorodca ili "sebe­ -samog" i stranca. Što znači arya? Problem je veoma zamršen, a sva mu slože­ nost izbija ako ga postavimo u vedski vokabular, jer Arya nije izoliran u sanskrtu kao što je izoliran u iranskome (gdje je to ne­ raščlanjiva riječ koja služi samo za imenovanje onih koji imaju istu etničku pripadnost). U vedskome imamo povezan niz, koji potječe ne samo od najjednostavnijeg i najstarijeg oblika ari i koji broji čak četiri termina: ari s tematskim izvedenicama ćtrya i aryćt, te s produženjem osnove arya. Poteškoća nastupa kad se hoće po značenju razlikovati te oblike i prepoznati njihove suod­ nose. Već se sam osnovni termin ari pokazuje na tako nejasan i protuslovan način da dopušta posve suprotne prijevode. Primje­ njuje se na kategoriju ljudi, katkad i na samo jednu osobu, koja se čas označava u pozitivnom svjetlu, a čas kao neprijatelj . Često se u himnima tako loše govori o ari- u da bi se moglo zaključiti kako ga se drži za protivnika. Međutim, ari, jednako kao i autor himana, prinosi žrtve i dijeli bogatstva; njegov je kult upravljen istim bogovima uz jednake obredne postupke. Zato u rječnicima -

3 3 8 • Riječi i ndoeuropskih institucij a - I. svezak

nalazimo ari, koje se čas prevodi s "prijatelj", a čas s "nepri­ jatelj". Tom je problemu 1 938. posvetio podrobnu studiju njemački indolog P. Thieme. Naslovljena je Der Fremdling im �gveda, jer na kraju duge analize autor misli da sa stranac može prevesti osnovu ari-. Dva proturječna značenja "prijatelj" i "neprijatelj" mogla bi biti usporediva s dva značenja riječi *ghosti-: s jedne strane lat. hostis "gost", got. gasts "gost", a s druge lat. hostis "neprijatelj". Isto je tako i ari "stranac, prijatelj ili neprijatelj". Polazeći od ari, izvedenica arya značila bi "koji se odnosi na stranca, gast/ich", a odatle i "gospodar, domaćin". Najzad, se­ kundarna izvedenica iirya- od arya- značila bi doslovno "koji pripada gostima" i odatle "gostoljubiv". Takvi bi iirya bili na­ zivani "gostoljubivi" kako bi se njihova humanost suprotstavila barbarstvu naroda koji ih okružuju. Nastavljajući se na tu studiju, G. Dumezil je počam od 1 94 1 . objavio više radova i predložio drugačije interpretacije, pokuša­ vajući utvrditi društveno, a potom i etničko značenje te obitelji. 3 Sve skupa uzevši, naša su gledanja vrlo blizu onima G. Du­ mezila. No, ovdje ne dolazi nikako u obzir da ih podrobno oprav­ davamo. Primjeri, prije svega, u vezi su s vedičkom egzegezom i raspravljanje bi iziskivalo čitavu jednu knjigu. Ograničit ćemo se na nekoliko primjedaba i na jednu skupnu definiciju. U ovakvim pitanjima filološki kriteriji ne smiju ići na štetu bitnim vjerojatnostima. Definirati Arijance kao "gostoljupce" jed­ no je od onih mišljenja koja su daleko od svake povijesne stvar­ nosti: niti jednog časa, niti jedan narod, pa ma koji to narod bio, nije se nazvao "gostoljubivim". Kad narodi sebi daju imena, ova se dijele, ako ih možemo razumjeti, na dvije kategorije, naravno, apstrahirajući nazive pro­ istekle iz geografskih razloga: ili se etnik sastoji od jednog "dekorativnog" epiteta kao "Hrabri, Jaki, Slavni, Najbolji" ili se, što se češće događa, nazivaju jednostavno "Ljudi". Polazeći od Suprotstavljene teze i interpretacije: s jedne strane P. Thieme, Der Fremd­ ling im IJ.gveda, 1 938; Mitra and Aryaman, 1 958; a s druge G. Dumezil, Le troisieme souverain, 1 949; L 'ideologie tripartie des Jndo-Europeens, 1 958, 1 08 i d.

3

Gradovi i zajednice • 339

Germana koji su se nazivali Ala-manni i slijedeći lanac naroda, pa ma kojeg podrijetla ili jezika bili, sve do Kamčatke ili sve do najjužnijih rtova Amerike, sretat ćemo desetke i desetke naroda koji sebe nazivaju "ljudima"; svaki od njih sebe vidi kao zajed­ nicu istog jezika i istog postanja i tako se implicitno odnosi pre­ ma svojim susjedima. U više smo navrata inzistirali na toj zna­ čajki koja je svojstvena mnogim zajednicama. U takvim okolnostima zamišljati da bi se neki narod, u našem slučaju Arijanci, bio nazvao "gostoljupcima", znači ići protiv povijesne vjerojatnosti. Niti jedan narod ne iskazuje tako svoju individualnost prema svojim susjedima, koje se uvijek smatra ne­ prijateljskima. Uostalom, vidjeli smo (v. gore 2, 7 . pogl.) da se odnos gostoprimstva između pojedinaca ili zajednica uspostavlja tek nakon što se u posebnim uvjetima sklopi sporazum. I svaki put to je specifičan odnos. Zato se ne može zamisliti da bi se neki narod općenito proglasio "gostoljubivim", i to prema svim drugim narodima bez razlike. U svakom pojedinačnom slučaju valja unutar točnog konteksta rasvijetliti prvotnu uporabu ter­ mina takve institucije kao što je "gostoprimstvo", jer oni danas imaju za nas samo moralan i sentimentalan smisao. Ne ulazeći u detalje primjera, koji su veoma brojni, a njihova je egzegeza vrlo komplicirana, možemo podcrtati neke značajke koje nam pomažu u određivanju statusa za ari ili arya. Čas pozitivna, a čas negativna konotacija riječi ari ne zadire u samo značenje riječi. Taj se čovjek nikad ne smatra pripadnikom neprijateljskog naroda, čak ni onda kad se pjesnik himana obara na njega drvljem i kamenjem. Nikad se on ne brka s barbarom. On sudjeluje u svim obredima, prima darove na kojima mu pje­ snik može zavidjeti, ali koji ga ostavljaju na ravnoj nozi s dru­ gima. Može biti darežljiv ili škrt, prijateljski sklon ili nepri­ jateljski raspoložen, no, tada je to neprijateljstvo osobno. Nikada, niti jednog trena ne možemo nazrijeti da bi ari bio neke druge etničke pripadnosti nego autor himana. štoviše, ari su često spominjani zajedno s vaisya, tj. s čla­ novima treće društvene klase, pa i to potvrđuje da ari nije tuđi­ nac. Imamo preciznije svjedočanstvo o društvenom položaju što ga uživa ari u tužbalici Indrine snahe (Rig Veda X, 28, l ): "Svi

340 • Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak

su drugi ari došli (prigodom žrtve); samo moj svekar nije do­ šao". Indra se dakle ubraja među ari svoje snahe. Ako izraz shvatimo doslovno, može se zaključiti da ari čine drugu polovicu egzogamičkog društva. Ništa se ne protivi izvođenju takva za­ ključka, čak se čini da ga neki podaci podržavaju. Tako bi se moglo razumjeti da su ari sad u prijateljskom sad u suparničkom odnosu te da zajedno tvore jednu društvenu cjelinu: izraz "svi ari (ili arya)" dolazi često u Rig Vedi, a poznat je i u Avesti i predstavlja baštinu u indoiranskoj frazeologiji. Osim toga, valja pokloniti pozornost i imenu i ulozi boga Aryaman-a koji pripada indoiranskom panteonu. To je ime stara složenica arya-man- "u kojega je duh arya". Naime, bog Aryaman, prema vedskoj mitologiji, sklapa prijateljstva i, još češće, podržava brak. I za Irance je Aryaman prijateljski bog, čija se uloga razlikuje od boga iscjelitelja. Kao imenica aryaman- u zoroastrijskim Gatha­ ma označava člana vjerskog bratstva. U perzijskom osobnom imenu Aryariimna "koji donosi mir arya-ma" vidimo zajedničar­ ski smisao oznake arya. Sve u svemu, možemo nazrijeti kroz spominjanja i često ma­ glovite aluzije vedskih tekstova nekoliko stalnih crta i odatle se može dobiti vjerojatno točna predodžba o vrijednosti pojma: ari ili arya (ne možemo uvijek razlikovati ta dva oblika) tvore ja­ mačno privilegiranu klasu društva, u vjerojatnom odnosu egzo­ gamske polovice, održavaju odnose razmjene ili suparništva. Iz­ vedeno iirya, koje je najprije označavalo potomke ari (ili iirya) ili im određivalo pripadnost, ubrzo je moralo poslužiti kao zajed­ nički naziv plemenima koja su potekla od istog pretka i pripadaju istoj vjeri. U tome naziremo barem nekoliko sastavnica pojma iirya, koji kod Indijaca kao i kod Iranaca označava buđenje na­ cionalne svijesti. Preostalo bi nam da doznamo što zapravo znači osnova ari, arya i da odlučimo pripada li oblik ari- indoeuropskom vokabu­ laru ili je ograničen na indoiranski. Često se pomišljalo na neku vezu forme ari s prefiksom ari- koji u sanskrtu izražava visok stupanj čega i koji može odgovarati grčkom prefiksu ari- (a.pt-) koji isto tako izražava izvrsnost, a kako se s tim grčkim pre­ fiksom vjerojatno povezuje skupina riječi oko aristos "izvrstan,

Gradovi i zajednice • 341

najviši", dobili bismo i za ari-, arya- neko značenje kao "uz­ višen, odličan". No, ništa nam ne nameće takvo povezivanje i, barem na početku, ideja o međusobnim odnosima i ponašanju (bilo da je vrijednost oblika pozitivna ili negativna) u ari-, arya­ bolje se osjeća nego što bi se osjećalo iskazivanje hvaljenja, uz­ dizanja. Samo bi nam produbljenija analiza, koja bi se temeljila na novim podacima, mogla omogućiti da se izjasnimo o etimolo­ giji.

ll. svezak

Vlast, pravo, religija

1.

knjiga

Kralj evstvo i nj egove povlastice

1 . poglavlje

rex

Sažetak - Rex je potvrđeno samo u italskome, keltskom i indijskom, to jest na zapadnom i istočnom rubu indoeurop­ skoga svijeta. Riječ pripada vrlo staroj skupini termina koji se odnose na religiju i pravo. Povezivanje latinskog rega s grčkim ort!go "ispružiti" (čije se početno o- tumači fonološkim razlozima), kao i ispitiva­ nje starih vrijednosti osnove reg- u latinskome (npr. u rege­ re fines, e regione, rectus, rex sacrorum) navode nas na mi­ sao da je rex - u tome više svećenik nego kralj u suvreme­ nom smislu - bio onaj koji je imao vlast određivanja gdje će se smjestiti neki grad kao i mogućnost donošenja pravnih odredaba.

Ima nekih pojmova do kojih možemo doprijeti u njihovu inda­ europskom stanju samo neizravnim putem, jer, premda se odnose na društvene stvarnosti, razabiremo ih samo pomoću činjenica koje su zajedničke vokabularu skupnosti jezika. Takav je pojam društva. U zapadnom se indoeuropskome oz­ načava jednim zajedničkim imenom. No, tog imena kao da nema u drugim jezičnim skupinama. Zapravo, društvo se označava na drugačiji način. Posebno se prepoznaje pod imenom kraljevstva: granice društva podudaraju se s granicama odredene vlasti, a to je vlast kralja. Tako se postavlja problem imena za kralja, a tim se problemom istodobno bavi izučavanje društva i podjela koje ga karakteriziraju i ispitivanje hijerarhija koje - unutar društva odreduju posebne skupine. Pristupivši pojmu "kralj" u njegovu leksičkom izrazu, začudit ćemo se kad vidimo da se ime predstavljeno s rex javlja samo na dva kraja indoeuropskoga svijeta i da ga nema u središnjem di­ jelu. Tako s jedne strane imamo u latinskome rex, u keltskom irs-

348 • Riječi indoeuropskih institucij a - II. svezak

kome ri, u galskome -rix, a na drugom kraju u sanskrtu raj-(an), a između toga dvoga nema ništa, ni u nekom drugom italskom jeziku, ni u baltičkome, ni u slavenskome ili grčkome, pa ni u hetitskome. Ta je konstatacija izvanredno važna kod upoznava­ nja raspodjele zajedničkog vokabulara u različitim jezicima. U slučaju riječi rex imamo svjedočanstvo - i to možda i najvažnije - jednog velikog fenomena koji je izučavao Joseph Vendryes 1 , a to je pitanje o prežicima termina koji se odnose na vjeru i na pra­ vo na dvama krajevima indoeuropskog areala u indoiranskim i italokeltskim društvima. Ta je konstatacija vezana uz sam ustroj spomenutih društava. To što u "međusredišnjim" jezicima ne nalazimo ni traga imenu "kralja" nije obična povijesna slučajnost. I na indoiranskoj i na italokeltskoj strani imamo društva jednakog arhaičnog ustroja, vrlo konzervativnih tendencija, u kojima su se održale institucije i vokabular koji su drugdje iščezli. Bitna činjenica koja nam može protumačiti prežitke zajedničke indoiranskom i italokelt­ skim društvima jest postojanje moćnih zborova svećenika koji su bili čuvari svetih tradicija, koje su oni čuvali s izrazito formalis­ tičkom strogošću. Kod Rimljana je dovoljno spomenuti zborove arvalske braće (Arvales) - kod Umbrijaca, fralres Aliedii iz Iguviuma (Gubbio) - kod Kelta druide - na istoku svećeničke družbe kao što su in­ dijski brahmani ili atharvani i aĐravan-i ili iranski Magovi. Zahvaljujući očuvanju i trajanju tih institucija jedan je veliki dio religijskih pojmova kod Indeoeuropljana preživio i nama je poznat, upravo u onom obliku kako su bili propisani u velikim ritualima, koji su i dandanas naše najpouzdanije vrelo. No, ipak ne bi valjalo držati da su ti podaci sačuvani samo tu, a drugdje nisu, jedino zbog arhaičnosti društva. Promjene uve­ dene u sam ustroj institucija imale su za posljedicu da je speci­ fičan pojam za rex nepoznat drugim narodima. Ima u grčkome i germanskome riječi koje se mogu prevesti s "kralj". No, basileus nema ničeg zajedničkog s raj, a brojnost grčkih riječi koje znače "kralj" ili "poglavar" pokazuje da je ta institucija bila obnav­ ljana. 1

Memoires da le Societe de Linguistique de Paris, XX, 1 9 1 8, 265 i d.

rex • 349

Imenička osnova *reg- iz lat. rex, regis upravo je ona što je imamo u irskom ri i u galskom -rix, a nalazimo je kao termin u vlastitim imenima kao Dumno-rix, Ver-cingelo-rix. Oblik koji se pretpostavlja iz raj- u sanskrtu upravo je isti, dakle jedno staro *reg. Po svemu sudeći nalazimo ga i u tračkom kraljevskom imenu Rhesos. Što taj termin znači? Što predstavlja semantička osnova tog pojma? U latinskome je iz rex proizvedena čitava obitelj riječi, a među njima izvedeni glagol rega, regere, izvedenica srednjeg roda reg-no-m, ženski rod regina, karakterističnog oblika kao u sskr. rajiii, dvije tvorbe koje imaju sufiks na kojim se označava "mocija", pretvaranje u ženski rod starijeg muškog roda. Poseb­ no valja navesti regio i isto tako reclus, koji su se odvojili od te skupine. Čak ni u samom latinskome više nema veze između rex i reclus, pa ipak jasni morfološki odnosi veoma poznatog tipa povezuju regio i reclus s korijenom iz rex. Poneki od tih izvede­ nih likova ima odgovarajuće oblike u drugim jezicima. Tako la­ tinskom reclus odgovara got. raihls (njem. rechl); ali germanski ne pozna nominalni termin *reg-. U prvom se redu moramo upitati nisu li drugi indoeuropski jezici, pa makar u nekim tragovima, sačuvali poneku srodnu formu. Postoji jedan grčki glagol koji bi nas mogao navesti da ga povežemo sa rega i s obitelji rex, ali on je toliko različit da smo oklijevali to tvrditi na izričit način. Riječ je o on?go (opiyw) ko­ ji se prevodi sa "ispružiti". Ne razabiremo kako bi se mogla ute­ meljiti ta veza, pa se zato ona redovito predlaže uz upitnik, i to samo kao eventualna mogućnost. Kad bismo tu vezu mogli ili odbaciti ili učiniti prihvatljivom, dobili bismo važnu potvrdu za određenje pojma "kraljevstvo". Problem je u prvom redu fonetski: ako je veza između osnova *reg- u latinskome i reg- u grčkom o-reg-a očigledna, može li se početno o- u grčkome opravdati? Taj detalj nije nevažan, jer je vezan za najstariju indoeuropsku morfologiju. Znamo da u grč­ kome u sličnim uvjetima, a poglavito pred r, imamo protezu jed­ nog od tri vokalska timbra a, e, o, i to na mjestu gdje u drugim jezicima nemamo niti jedan početni samoglasnik. Tako erulhr6s (f:puSpoc;) nasuprot lat. ruber pokazuje protetičko e-. U tom pon

3 5 0 • Riječi indoeuropskih institucija - II. svezak

jedinačnom slučaju opažamo isti fenomen kao u orego. Ne upu­ štajući se ovdje u podrobnije razjašnjavanje te pojedinosti, zado­ voljimo se time što ćemo ustvrditi da ona ovisi o jednom opće­ lingvističkom uvjetu. Jezici svijeta nemaju nužno likvide r i l. Ne valja vjerovati u nužnost razlikovanja tih dvaju likvida i bilo bi izlišno tražiti ih u svim jezicima. Zapravo, nalazimo ili r ili l ili oba već prema jezicima. Izrazit kontrast pruža nam kineski, koji ima l, ali nema r, dok japanski pozna r, ali nema l. U drugim jezicima čini se da l i r materijalno u jeziku postoje, ali uza sve to nisu dva različita fonema. U francuskome se roi i !oi ne mogu brkati, jer su r i l dva različita fonema, od kojih svaki predstavlja posebnu stvarnost u fonološkom sustavu. No, isto tako postoje brojni jezici koji se služe sa r i sa l bez razlike (polinezijski pri­ mjerice), to jest sa samo jednim likvidom s različitim načinom artikulacije. Kako to izgleda u indoeuropskome? Zajednički sustav ima zaista dva fonema r i l, ali im funkcionalna vrijednost nije jedna­ ka: općenito uzevši, r je u mnogo češćoj uporabi, a uporaba mu je raznovrsnija nego kod l. No, oba su postojala i u zajedničkoj epohi, premda su u indoiranskome u velikoj mjeri uzimani jedan za drugi. Međutim, nije dovoljno samo konstatirati prisutnost dvaju likvida u indoeuropskome. Poznato je da se svi fonemi nekog jezika ne javljaju u svakom položaju. Za svaki su fonem neki po­ ložaji dopušteni, dok su drugi isključeni. U grčkome riječ može svršavati samo sa suglasnicima -n, -r ili -s uz jedinu iznimku negacije ou(k). U svakom jeziku postoji registar mogućnosti i nemogućnosti, a one karakteriziraju uporabu njegova fonološkog sustava. U mnogim jezicima zapažamo da ne može biti fonema r na početku riječi. U finougrijskome, u baskijskome i još ponegdje riječ ne može počinjati sa r. Ako neka posuđenica ima početno r, pred taj fonem dolazi vokal koji r postavlja u unutrašnji dio ri­ ječi. Takva je situacija i u zajedničkom indoeuropskome: r ne dolazi na početku. U hetitskome, primjerice, nema početnog r, dok početno l srećemo. Isto je tako i u armenskome. Da bi se pri­ lagodile posuđenice s početnim r, armenski jezik postavlja prije

rex • 3 5 1

njega jedno jako, račljavo r, koje je različito od običnog r. Isti je slučaj s grčkim, gdje se "vokalska proteza" javlja pred r, tako da početak postaje er-, ar- ili -or. Na tome valja inzistirati. Ako grčki, armenski, hetitski nema­ ju početnoga r-, znači da ti jezici nastavljaju izostanak početnog r- u indoeuropskome. Ti jezici čuvaju staro stanje, a to što la­ tinski s jedne, a indoiranski s druge strane imaju r na početku riječi, do toga je došlo zahvaljujući foničkoj transformaciji. Na­ protiv, početno l u indoeuropskome postoji i čuva se. Dovoljno je usporediti korijen *leik'\ grč. leipo (A.Einw) i lat. linquo bez proteze. Kad grčki ima početno r-, on ga uvijek ima s tzv. oštrim bakom, to jest p- (= rh-) koji ukazuje na starije *sr- ili isto tako starije *wr-. Osim u tim slučajevima, pred početno *r- neizo­ stavno dolazi proteza. I tako se - barem u teoriji - ništa ne suprotstavlja povezivanju rex sa grčkim orego; početno o- ne predstavlja problem i samo svjedoči o jednom starom vokalskom početku koji latinski nije sačuvao. Valja, međutim, točno odrediti smisao grčkih oblika. Prezent orego ili oregnumi (optyvuJ.n) s izvedenicom 6rguia (opytna) (ženski rod poimeničenog participa prošlog sa znače­ njem "hvat, prostor obuhvaćen krajevima ispruženih ruku") ne znači samo "ispružiti"; to je isto tako i smisao drugog jednog glagola, petannumi (rtE'tUVVUJ.n). No, dok petannumi znači "pro­ stirati u širinu", orego, oregnumi znači "ispružiti u ravnoj crti" ili još točnije "od točke stajanja produžiti prema naprijed u ravnoj crti" ili "poći naprijed u pravcu ravne crte". Kod Homera, orore­ khatai (6pmptxamt) opisuje pokret konja koji se cijelim tijelom propinju u skoku. Taj smisao postoji i u latinskome. Važna riječ regio u početku ne znači "oblast, područje", nego "točka dosegnuta u ravnoj crti". Samo se tako može protumačiti e regione "s one strane", tj . "upravo, ravno, nasuprot". U jeziku augura regio označava "toč­ ku dosegnutu ravnom crtom povučenom na zemlji ili na nebu", a zatim "prostor obuhvaćen tim ravnim crtama povučenim u razli­ čitim smjerovima". Jednako ćemo tako interpretirati pridjev rectus: to je "ravan poput prave crte koju smo povukli". Dakle, to je materijalan, ali i

352 • Riječi indoeuropskih institucija - II. svezak

moralan pojam: "pravac, ravna crta" predstavlja normu; regula je "sprava za povlačenje pravca, ravne crte", ona koja utvrđuje p r a v i l o. Ono što je pravo suprotstavlja se u moralnom smislu onome što je krivo, izvinula; dakle, kao što prav znači isto što i pravičan, pošten, tako će i njegova opreka kriv, izvinut, zavrnu! biti shvaćena kao pokvarenjak, lažac itd. Takvo predstavljanje odnosa postoji već u indoeuropskome. Latinskom reclus odgova­ ra gotski pridjev raihts, koji prevodi grč. euthus "ravan" i isto tako st. perz. rasta, koje određuje "put" u pravilu: "Ne skreći s pravog puta". Valja polaziti od tog pojma, koji je u početku bio izrazito ma­ terijalan, ali se ubrzo razvio u moralnom smislu, kako bismo dobro shvatili nastajanje lika rex i glagola regere. Taj je dvojak pojam prisutan u važnom izričaju regere fines, vjerskom činu koji prethodi gradnji; regere fines doslovno znači "označiti pravcima granice". To je operacija kojoj pristupa veliki svećenik kod grad­ nje hrama ili grada, a koja se sastoji u određivanju posvećenog prostora. Magičan karakter tog čina je očigledan: valja razgra­ ničiti, odijeliti unutarnje od izvanjskoga, kraljevstvo svetoga od kraljevstva profanoga, nacionalni teritorij od tuđe zemlje. Po­ vlačenje tih granica pripada osobi koja obnaša najvišu vlast, a to je rex. U riječi rex manje valja vidjeti suverena nego onog koji po­ vlači crtu, koji određuje put, koji istodobno utjelovljuje ono što je pravo; konkretan pojam izražen korijenom *reg- mnogo je u samim početcima življi nego to mi mislimo. A takvo poimanje prirode i moći onoga koji je rex slaže se sa samim oblikom riječi. Jedan atematski lik bez sufiksa, kao što je rex, ima izgled onih riječi koje se poglavito rabe u drugoj sastavnici složenica, kao što je -dex u iU-dex, nomen agentis izveden iz *deik-. To se može potvrditi i s oblicima izvan latinskog jezika, kao u galskim ime­ nima složenim sa -rix, kao što su Dumno-rix, Ver-cingeto-rix. U sanskrtu je raj- manje često neovisno nego u složenicama: sam­ -raj "kralj zajednički svima", sva-raj "onaj koji je kralj sebi sa­ mome". Zapravo se i u latinskome rex javlja sa specifičnim od­ rednicama, a navlastito u starom izričaju rex sacrorum. Rex je

rex • 3 5 3

bio određen za regere sacra u istom onom smislu kako shvaća­ mo regere fines. Tako se pred nama ocrtava pojam indoeuropskoga kraljev­ stva. Indoeuropski je rex mnogo više vjerski nego politički kralj . Njegova zadaća nije da zapovijeda, da obnaša neku vlast, nego da utvrđuje pravila, da određuje ono što je - u pravom smislu "pravo". Tako definiran rex znatno je bliži svećeniku nego suve­ renu. Upravo su takvo kraljevstvo sačuvali Kelti i Itali s jedne, a Indijci s druge strane. Taj je pojam bio vezan uz postojanje velikih svećeničkih zbo­ rova kojima je osnovna zadaća bila čuvanje starih obreda. Tre­ bao je dug razvoj i korjenita promjena da se dođe do kraljevstva klasičnog tipa, zasnovanog isključivo na moći, te da politička vlast postane malo pomalo neovisnom od vjerske vlasti koja je ostala u rukama svećenika.

2.

poglavlje

xšiiyi iransko kraljevstvo

Sažetak Iran je carstvo i pojam suverena; tu nema ničeg zajedničkoga s pojmom rex. Izražava se perzijskim naslo­ vom xšiiyaOiya xšiiyaOiyiinam (grč. basileus basi/eon, perz. šiihiin šah) Kralj kraljeva; taj je naslov označavao suverena kao nositelja kraljevske moći, nositelja xšiiy. Međutim, jedan epitet ahemenidskog kralja, vazraka, koji se može odnositi i na boga Ahuramazdu i na zemlju, pokazuje nam da je kraljevska moć u svojoj biti mistična. -

Termini koje smo dovde ispitivali tvore tek jedan od izraza za taj pojam kraljevstva, i to onaj koji se sačuvao samo na dva kraja indoeuropskoga svijeta, na italokeltskom i indijskom području. Kad je riječ o tom temeljnom pojmu, iranski se odvaja od in­ dijskoga. Termin raj-, koji je karakterističan za indijski, ne po­ stoji u starom rječniku Irana. Jedan trag odgovarajuće oznake sačuvao se samo u dijalektu oblasti Hotan (na krajnjem jugoistoku Irana koji graniči s Indi­ jom), a potvrđen je od VIII. stoljeća naše ere u literaturi budis­ tičke inspiracije koja se sastoji uglavnom od prijevoda. Taj ho­ tanski dijalekt pozna termin rri "kralj", rris-pur "kraljev sin", a to su naslovi koji odgovaraju sskr. raja i raja-putra, no, nije po­ sve izvjesno da je tu posrijedi posuđivanje iz indijskoga, budući da taj jezik ima brojne posuđenice, a isto tako i zbog njegova kasnog otkrića. Ako u iranskome termin *raz- kao ime za "kralja" nije po­ znato, znači da - pravo uzevši - tu nema kralja ni kraljevstva, nego da postoji samo iransko carstvo. Tu bi bio razlog takva ob­ navljanja vokabulara.

3 5 6 • Riječi indoeuropskih institucija - Il. svezak

U indoeuropskom svijetu, a posebno u očima Grka i Rimlja­ na, upravo je Iran utemeljio pojam carstva. Doduše, prije toga je postojalo hetitsko carstvo, ali ono nikad nije predstavljalo povi­ jesni uzor za okolne narode. Originalnu organizaciju su stvorili Iranci i upravo se na iranskim terminima temelji novi vokabular koji se na to odnosi. U vokabularu koji je zajednički Indiji i Iranu postoji termin koji je u sanskrtu predstavljen sa kfjatra, u iranskome sa xšaBra kojim se u oba jezika označava kraljevska vlast. To je izvedenica iz kfja- (xšay-) "biti gospodar, raspolagati, određivati", to jest iz korijena koji je iranskome dao najbrojnije i najvažnije izvede­ nice. Upravo se jednim tako izvedenim likom u staroperzijskom (ali ne u Avesti) označava kralj : xšayaBiya. Iz te staroperzijske riječi, koja se očuvala kroz najmanje dvadesetipet stoljeća, po­ tječe pravilnim razvojem u suvremenom perzijskome šah. Oblik te riječi omogućuje nam točniju analizu: xšayaBiya- je pridjev na -ya iz apstraktnoga *xšayaBa-, koje je opet izvedenica na -Ba iz glagolske osnove xšaya-. "Kralj" je označen kao "onaj kome je dana kraljevska vlast". Valja zapaziti da je ovdje pri­ maran apstraktan pojam; vrlo slično je i sa sskr. apstraktnim k$Cltra koje je dalo kfjatriya "pripadnik klase ratnika", zapravo "onaj kome je dana kfjatra-". Isto tako valja primijetiti da je oblik xšayaB(i)ya u suprotnosti s perzijskom fonetikom, jer u tom jeziku skupina -B(i)y- daje -šy-, kao što je iransko ha()ya dalo hašiya u staroperzijskome. Nameće se jasan zaključak: xšayaBiya nije oblik koji bi pripadao nekom doista perzijskom dijalektu. On nije nastao u jeziku u kojem se tako čvrsto usadio nego u iranskome, gdje do prijelaza -Biy- > -šy­ ne dolazi. Zbog lingvističkih i povijesnih razloga to bi morao biti jezik Medijaca iz sjeverozapadnog Irana. Perzijsko ime za "kralj" Perzijanci su preuzeli od Medijaca. Taj je zaključak vrlo važan s povijesnog stanovišta. Isti termin ulazi u formulu koja je karakteristična za aheme­ nidsko naslovljavanje, xšayaBiya xšayaBiyanam "Kralj kraljeva". Perzija je prvi put ustalila tu formulu oslovljavanja koja je ubrzo zatim, u obliku basileus basi/eon (13amA.Euc; l3acnA.erov), posta­ la oznakom za perzijskog kralja. Izraz je čudnovat, jer ne znači

xšiiy- i iransko kraljevstvo • 3 5 7

"kralj među kraljevima", nego "onaj koji kraljuje nad drugim kraljevima". To je, dakle, jedno nadkraljevstvo, kraljevstvo dru­ gog stupnja koje kraljuje nad onima koje ostatak svijeta drži za kraljeve. Međutim, u naslovu se iskazuje i jedna anomalija: red riječi nije onakav kakav bismo očekivali. Taj je red u suvremenoj formi šahiin šah preokrenut; tako odgovara sintaksi imeničkih skupina u iranskome, gdje determinant, odredbenica, dolazi na prvo mjesto. U tome valja vidjeti još jedan pokazatelj na strano, ne-perzijsko podrijetlo. Izraz je morao biti primljen u neizmije­ njenu obliku, a ne nastao s kraljevstvom Ahemenida. Po svemu bi se reklo da je nastao već kod Medijaca. Iz tog istog korijena iranski je izveo brojne druge termine. U prvom redu u avestičkom xšaBra, koje odgovara sskr. kfjatra, čiji je perzijski oblik xša!§a; to je istodobno vlast i zemlja nad kojom kralj vlada, kraljevstvo i kraljevina. Kad Darije u svojim eulogi­ jama kaže: "Ahuramazda mi je podario ovaj xša!§a", on misli na jedno i na drugo - na vlast i na zemlju. Ista ta riječ ulazi u vrlo važnu složenicu, u st. perzijski lik xša!§apavan "satrap". U jed­ nom bliskom dijalektalnom obliku koji se vjernije prenosi u jon­ skome sa e�at8pa7tEuro "obnašati vlast satrapa", a to je naslov koji je u grčkome postao satrapes, odakle je "satrap". Naslov znači "koji čuva kraljevstvo". Tako označavani vrlo visoki do­ stojanstvenici imali su dužnost upravljanja velikim pokrajinama ("satrapijama") i tako osiguravati čuvanje Carstva. Taj pojam, koji je Iran ustalio, nije samo politički već i vjer­ ski. Moglo bi se reći da je jedna određena zemaljska i duhovna organizacija uzela za uzor kraljevstvo perzijskih suverena. U du­ hovnom svijetu Iranaca, čak i izvan Perzije, a poglavito u eshatologiji mazdaizma, mjesto koje će zadobiti vjernici označa­ va se sa xšaBra "kraljevstvo" ili sa xšaBra vairya "kraljevstvo koje želimo". U personificiranom liku XšaBravairya (u srednje iranskome šahrevar) označava jedno od božanstava rečenih "Sveto Besmrtno", od kojih svako - simbolizirajući po jedno po­ čelo - ima dvostruku ulogu, istodobno eshatološku i materijalnu. Tu je prototip onoga što je u eshatologiji proročkog judaizma i kršćanstva postalo "kraljevstvo nebesko", slika koja odražava iransku koncepciju.

3 5 8 • Riječi indoeuropskih institucija - II. svezak

Iranski je vokabular kraljevstva iskoristio i druge oblike tog korijena xšii-, a pravi ahemenidski termini nisu i jedini. Uspo­ stavljaju se novi naslovi, a to ukazuje na važnost xšii- i jedinstvo iranskog svijeta. Najznačajniji, xšiivan "suveren" bio je u upora­ bi kod Hotanaca. Nalazimo ga i među naslovima malih indoskit­ skih kraljevstava, čiji kovani novac donosi uz ime kralja i naslov J>AONANO J>AO, koji se mora fonetski transkribirati ičLUnanu iau. To nije lik koji bi odgovarao liku šahiin šah, nego izraz tvoren prema istom tipu sa šau, koje je nastalo iz xšavan. Međutim, bilo je i drugih lokalnih naslova. U sjeveroistoč­ nom dijalektu srednjoiranskoga, u sogdijskom, koji se govorio u oblasti Samarkande, poznato nam je i drugo ime za "kralja" u obliku xwt 'w, to jest xwa-taw koji predstavlja jedno starije xwa­ -taw-(ya) "onaj koji je sam po sebi svemoćan, koji svoju moć od sebe prima". Ta je tvorba neobično važna, a Antoine Meillet je to prvi opazio. Imamo u tome točnu sliku grč. auto-krator (a{no­ Kpa"trop ) . Ne možemo se odlučiti je li iranski preveden s grč­ koga, jer, s jedne strane, sogdijska bi složenica mogla biti znatno starija, kako to pokazuje vedski epitet sva-tava "moćan po sebi samom", a, s druge strane pak, grčki se naslov autokrator ne javlja prije V. stoljeća. Bez obzira na to je li to bila kovanica nastala u samom Iranu ili nije, naslov xwa-taw je važan zbog još jednog razloga. Naime, prešao je u srednjoperzijski, gdje je postao xuda, a to je i danas perzijsko ime za "Bog", koji se shvaća kao onaj koji ima neogra­ ničenu vlast. Sad se tek može vidjeti razmak između tog pojma i pojma kraljevstva, kako se izražava u lat. rex i sskr. raj. Nije više riječ o kraljevstvu "upravnog" karaktera; uloga suverena ne sastoji se više u tome da prema indoeuropskoj ideologiji "zacrta pravi put". Vidimo kako u Iranu nastupa vrijeme apsolutne vlasti, koja je za gledanje klasičnog zapada utjelovljena u perzijskom ahe­ menidskom kralju. Perzijska ahemenidska tradicija ne pokazuje svoju original­ nost samo u imenu kralja nego i u nazivima nekih od njegovih oznaka.

xšay- i iransko kraljevstvo • 3 5 9

Samo perzijski iranski ima neke termine koji se odnose na kraljevstvo. Među njima je st. perz. pridjev vazraka "veliki", koji je u suvremenom perzijskome postao buzurg. Taj je pridjev samo i isključivo perzijski. Ne postoji ni u kojem drugom iranskom dijalektu, a ni indijski ne pozna oblika koji bi mu točno odgova­ rao. U ahemenidskim tekstovima, u kraljevskim proglasima, taj se pridjev javlja kao epitet u specifičnim situacijama. a) baga vazraka "veliki bog" oznaka je koja služi za Abura­ mazdu i samo za njega. Neki tekstovi počinju s ovom eulogijom: baga vazraka ahuramazda "veliki bog je Ahuramazda". b) vazraka se primjenjuje na kralja: xšayaBiya vazraka, prema kraljevskom se protokolu ponavlja bez promjene nakon kraljeva imena, i to u ova tri naslova: "Kralj veliki", xšayaBiya, "Kralj kraljeva", xšayaBiyanam, "Kralj svih zemalja" xšayaBiya dahyu­ nam. To je trostruka definicija njegova statusa. Oznaka "veliki" dodana uz naslov kralja bila je novina za Grke; odatle u grčkome basileus megas (j3acnA.Euc; !lEY<XS) kad se označavalo perzijskog kralja. Drugi naslov "Kralj kraljeva" čini ga vrhovnim vladarom, gospodarom carstva koje obuhvaća druga kraljevstva. Najzad, "Kralj svih zemalja" ističe njegovu vlast nad provincijama ahe­ menidskog carstva: Perzije, Medije, Babilonije, Egipta itd., koji su njegove "zemlje". e) vazraka se primjenjuje i na "zemlju", burni, shvaćenu u ši­ rem smislu kao područje kraljevske vlasti. Analiza pridjeva još uvijek je dijelom pod upitnikom. Najvje­ rojatnije je to izvedenica na -ka iz nepotvrđene osnove na r-, *vazar ili *vazra- iz korijena *vaz- "biti jak, biti nošen silovi­ tošću" (usp. lat. uegea), što odgovara vedskoj imenici vaja "sna­ ga, borba". U "herojskoj" vedskoj terminologiji, vaja sa svojim izvedenim likovima zauzima važno mjesto i ima velik broj zna­ čenja koje mu zastiru prvotni smisao. Čini se da vaja označava snagu svojstvenu bogovima, herojima, konjima, koja im osigu­ rava pobjedu. Istodobno to je i mistična snaga žrtve, sa svim onim što ona donosi: blagostanje, zadovoljstvo, moć. To je i sna­ ga koja se očituje u darivanju, pa odatle znači: velikodušnost, bo­ gatstvo.

360 • Riječi indoeuropskih institucija - II. svezak

Jedan odraz tog pojma naziremo u perzijskim uporabama lika vazraka. Ako je bog Ahuramazda označen kao vazraka, znači da je on ozračen tom mističnom snagom (indijsko vaja-). I kralj ima tu moć, a isto tako i zemlja kao počelo koje sve nosi i sve hrani. Možda je takva vrijednost vazraka podijeljena prema shemi o trima klasama: bog, izvor vjerske moći; kralj, gospodar ratničke snage; zemlja, prototip plodnosti. Jedan jedini obični pridjev mo­ že sadržavati veliko pojmovno bogatstvo.

3. poglavlje

Kraljevstvo kod Helena

Sažetak Ako ga usporedimo s indoiranskim i italskim poimanjem kralja, grčka će nam imena za "kralja", basileus i w(maks, ukazivati na razvijeniji i raznovrsniji pojam, koji je s većeg broja gledišta blizak germanskom gledanju. P ostanje im je nepoznato, ali su oba termina potvrđena već u mikenskim tekstovima i jasno se razlikuju jedan od drugoga po tome što samo drugi (wanaks) označava onoga koji ima vlast. Basileus nije bog kao indijski raj- nego obnaša službe ma­ gično-religijskog tipa, koje su vjerojatno bile u počecima ustrojene prema već spominjanoj trojnoj podjeli. Žezlo, sim­ bol (izrazito helenskog postanja) njegove moći nije ispočet­ ka ništa drugo nego putnički štap glasnika koji donosi pravu riječ. -

Ništa nam neće bolje omogućiti da sagledamo promjene indo­ europskih političkih struktura nego vokabular institucija primi­ tivne Grčke. U samo praskozorje povijesti, kraljevstvo i sve što se na nj odnosi označavani su novim imenima, koja su drugdje nepoznata i baš ništa nam neće pomoći kad ih budemo htjeli tu­ mačiti. Postoje u grčkome dva imena za kralja, basileus CPacrtAEU<;) i wanaks (wava�). Ta dva termina ne stoje na istom planu, ali se ni jedan ni drugi ne podaju bilo kojoj strogoj etimološkoj inter­ pretaciji. Nemaju odgovarajućih oblika u drugim jezicima, a čak im se ne može naći makar i djelomično srodni lik u grčkome. Nadugo se i bezuspješno raspravljalo o postanju riječi basi­ teus. Ako je identifikacija korijena nemoguća, ipak možemo na­ zrijeti vjerojatnu raščlambu tvorbe. Basileus je izvedenica sa su­ fiksom -eus pred kojim je morfem -il-, a to je izvedbeni element

362 • Riječi indoeuropskih institucija - II. svezak

svojstven osobnim imenima iz Male Azije: kao Tri5il-os i Murs­ -il-os, kojemu u hetitskome odgovara Muršiliš. I to je sve što možemo reći. Što se tiče korijena bas-, niti jedna od brojnih hipoteza što su ih nabrojili etimološki rječnici danas nije vrijedna rasprave. Termin basileus prepoznat je u mikenskim pločicama gdje ima oblik qa-si-re-u, a u izvedbi ženskog roda qa-si-re-wi-ya, što vjerojatno znači basi/efa. Ako je sigurna fonetska vrijednost zna­ ka qa-, početno b- u basileus predstavlja stari labio-velar gw-. Ta­ da bismo mikenski oblik morali postaviti kao gwasileus. Odatle bi valjalo poći onog dana kad nam se ukaže sreća nekog pove­ zivanja. Za sada možemo samo reći da smo osvojili jednu etapu na putu rekonstrukcije tog lika. Slučaj s likom wimaks jest usporediv, ali i različit. Kao i basileus, on je homerski i mikenski, no, pokazuje veću raspros­ tranjenost u dijalektima, a jednom ga nalazimo i izvan grčkoga. U brojnim starim natpisima taj se naslov pridaje bilo bogo­ vima kao Posejdonu ili Dioskurima, bilo ljudima kojima je dana vrhovna vlast. Tako u dvojezičnom grčko-feničkom natpisu s Cipra wimaks prevodi feničko ćtdon "gospodar". Zanimljivo je zapaziti da je u jednoj posveti na starofrigijskome, koja potječe po prilici iz 600. godine prije Krista, kralj Mida označen kao wćtnaks, ali ne možemo znati pripada li riječ frigijskome ili je doš­ la iz grčkoga. No, najvažnije podatke pruža nam mikenski, gdje se taj ter­ min pojavljuje u više oblika: wa-na-ka (=wćtnaks), wa-na-ke-te, wa-na-ka-te (= wanćtktei, dativ jednine), wa-na-ka-te-ro (=wa­ nćtkteros, oblik sa sufiksom komparativa), wa-na-sa-wi-ya, wa­ -na-so-i ili wa-no-so-i, gdje je interpretacija manje jasna. Osim toga, konteksti uporaba u mikenskome mogu rasvijetliti odnos naslova između basi/eus (zapravo gwasileus) i wćtnaks. Či­ ni se da je basileus samo lokalni poglavica, odličnik, a nikako kralj. Izgleda da nije imao nikakvu političku moć. Naprotiv, wćtnaks je onaj koji ima kraljevsku vlast, iako se još ne može utvrditi koliki mu je teritorij. Odnosi li se taj naslov na božanstva ili možda na svećenike? To ne možemo utvrditi, ali mogućnost ostaje.

Kraljevstvo kod Helena • 363

Međusoban odnos basileus l wćtnaks u homerskoj epopeji od­ govara odnosu koji karakterizira te dvije ličnosti u mikenskom društvu. Osim toga valja naglasiti da je wćtnaks i božanska oz­ naka ograničena samo na najveće bogove. Apolon je bog par excellence kod Trojanaca; jednako i Zeus, ali manje često. Tako se posebno označavaju i Dioskuri kao wćtnake (dual koji se su­ protstavlja fleksiji građenoj na osnovi wanakt-). Bilo bi zanimljivo točnije odrediti, barem u najvažnijim crta­ ma, značenjski odnos između basileus i wćtnaks. Prema Ari­ stotelu, kraljeva braća i sinovi nosili su naslov wćtnaks. Reklo bi se dakle da je odnos između basileus i wanaks bio isti kao iz­ m �đu "halja" i "princa". To bi opravdavalo naslov wćtnaks dodi­ jeljen Dioskurima, �t6cr-Koupot, kraljevićima. Ipak, ne može se dopustiti da bi naslov wćtnaks bio ograničen samo na kraljeva si­ na ili brata, jer kod samog Homera ista osoba može biti u isto vrijeme basileus i wćtnaks: jedan naslov nije u protivnosti s dru­ gim, kao što se vidi u Odiseji 20, 1 94. Štoviše, samo wćtnaks služi kao pridjevak božanstvu: zazivanje Zeusa Dodonskoga, jedan od najsvečanijih tekstova u Ilijadi, započinje sa ZE u ava . . . [ �roorovatE ITEAUO"ytKE] 1 ( 1 6, 233). Za boga se nikad ne kaže basileus. Naprotiv, basileus je veoma čest među ljudima; ne samo Agamernnon nego i sva sila minornih lica dobiva taj pri­ djevak. Postoji čak i stupnjevanje i kao neka hijerarhija između tih raznih basileis, što se može zaključiti po komparativu basi­ leuteros i superlativu basileutatos, dok wanaks kod Homera ne pokazuje nikakve promjene. Ako se kao iznimka uzme mikenski wanaktero-, čije je značenje još neutvrđeno, naslov wćtnaks nosi apsolutnu kvalitetu. štoviše, zapazit ćemo da gotovo u svim slu­ čajevima basileus nema determinativa: kaže se jednostavno basi­ leus bez ikakvih dodataka. Postoje samo dva ili tri primjera u kojima se basileus javlja s genitivom. Nasuprot tome wćtnaks redovito ima odrednicu koja može biti ili ime zajednice: wćtnaks andr8n "wanaks ljudi" ili ime zemlje: wanaks Lukies "wćtnaks licijski". Isto tako i glagol wanćtsso "biti wćtnaks" dolazi uz ime mjesta. 1 ["Zeuse, o Pelaški kralju i Dodonski, koji daleko studenoj . . . "]

l

u Dodoni vladaš u

364 • Riječi indoeuropskih institucija - II. svezak

Znači da samo wćmaks označava stvarnu kraljevsku moć a basileus je tek tradicionalan naslov što ga nosi onaj koji je � o­ spodar u genos-u, ali koji ne odgovara teritorijalnom vladaru i koji mogu nositi brojni ljudi na istom mjestu. Mnogi basilees žive na Itaci (Odiseja l , 394)2 • U samom jednom feačanskom gr�du nabrojeno je ni više ni manje nego trinaest basilees (Odi­ seja 8, 390). Basileus je bio poštovan muž, koji je imao i odre­ đene prerogative u skupštini, ali izvršna vlast pripada wanaks-u koji j e � e�ini vla��r, a to nam kaže i glagol wanasso. To po� . . tvrđuju 1 tzrazt koji su se sačuvali kao osobna imena: Iphi-anas­ �a "koji moćno vlada", a to je bilo ime Agamemnonove kćeri. Zenski rod (w)Qnassa je pridjevak boginja kao što su Demetra i Atena. Zato je i Uliks Nausikaju, kad ju je vidio prvi put, tako oslovio, misleći da je boginja. * * * U homerskom poimanju kraljevstva nadživjele su predodžbe koj : �a ovaj il � onaj način nalazimo u drugim indoeuropskim drustvu �a. Radt se poglavito o ideji da je kralj tvorac i jamac prospenteta svog naroda, ako slijedi ono što nalažu pravda i božanske zapovijedi. U Odiseji ( 1 9, 1 1 0) čitamo ovakvu pohvalu dobrog kralja: "dobar kralj (basileus) koji bogobojazno vlada koji čuva pravdu, koji kraljuje (anasson) nad brojnim i hrabri� ljudima, zemlj a mu crna donosi pšenicu i ječam, drveće mu je ?un ? ploda, stada mu se sveudilj plode, more mu daje ribe, vlada je njegova dobra, a narod mu u sreći živi". Taj j e o�lo�ak imao znatnog i dugog odjeka u klasičnoj knji­ . ževnosti. Ptsct su rado suprotstavljali sreću onih naroda kojima se pravedno upravlja s nevoljama koje dolaze od laži i zločina. No, to nije puko opće mjesto moraliziranja. Zapravo, pjesnik uz­ �iže mističnu i plodotvornu krepost kraljevu, kojemu je teme­ ljan zadatak da oko sebe potiče plodnost među ljudima' ali i u prirodi.

�

2 ["I drugih a ej skih j šte imade knezova dašto l mnogo na itačkom ovom ? . na otoku, stanh 1 mladih."].

Kraljevstvo kod Helena • 365

Doduše mnogo kasnije, takvo ćemo gledanje sresti i u ger­ manskom društvu i bit će izraženo jednakim riječima. Kod Skan­ dinavaca kralj osigurava blagostanje na kopnu i moru, njegovo je kraljevanje označeno obiljem plodova i plodnošću žena. Prema uvriježenoj formuli ar ok friđr, od njega se moli "obilje i mir", jednako kao što se u Ateni klanjem goveda žrtvovalo "za mir i blagostanje". A to nisu samo puke formule. Amijan Marcelin navodi da su Burgunđani, nakon poraza ili elementarne nepogode, uz poseban obred ubijali svog kralja, jer nije znao voditi svoj narod blago­ stanju. U nešto drugačijem obliku, tu nalazimo ideju koja ispunja molitvu perzijskog ahemenidskog kralja, a Darije je ovako izriče: "neka mi Ahuramazda sa svim drugim bogovima dođe u pomoć i nek čuva ovu zemlju od vojske neprijateljske, od slaba uroda i od laži". Već smo gore (I. svezak, 3. knjiga, l . poglavlje) pokušali obrazložiti tu molitvu. Ona nabraja zla koja snalaze trojnu podjelu društva i svaku od njihovih djelatnosti: vjerski duh (dra­ uga "laž"), teženje zemlje (dušiyiira "slab urod"), ratnička djela (hainii "neprijateljska vojska"). Ta sveukupnost zala, za koju Da­ rije moli bogove da je otklone od njegova kraljevstva, uzdarje je za ona dobra djela koje on sam mora podariti svom narodu; i, upravo uz onoliko sklonosti koje mu bude uzdario Ahuramazda, on će podariti svom narodu blagostanje, uništenje njegovih ne­ prijatelja i pobjedu duha pravičnosti. Takva slika vladara hranitelja dovela je u anglosaksonskome do same oznake "gospodara". Engleski termin lord predstavlja staru složenicu hliiford čiji je prvi element h/af "kruh" (engl. /oaf "glava kruha"). Tumačimo, dakle, hliiford kao *hliif-weard "čuvar kruha"; to je gospodar hranitelj, gospodar komada kruha. Isto tako, lady "gospođa, gospodarica" je u staroengleskome hla­ ef-dlge "ona koja mijesi kruh". Lordovi podanici, oni koji mu se pokoravaju, zapravo su "oni koji jedu kruh". U srednjovjekovnoj ekonomiji, engleski mali "gospodar" igra na svom području istu ulogu koju je homerski "kralj" imao prema indoeuropskom po­ imanju.

366 • Riječi indoeuropskih institucija - Il. svezak

Međutim, svi narodi ne gledaju jednako na kraljevsku službu. Između vedskog i grčkog kraljevstva pokazuje se razlika koja se može iskazati iz dviju definicija koje ćemo pokušati sučeliti. U Zakonima Manu kralj se određuje u samo jednoj rečenici: "Kralj je veliko božanstvo (mahati devatiihi) u ljudskom liku (narariipena)". Ta se definicija potvrđuje i u drugim iskazima: "Postoji osam svetih stvari, koje su predmet poštovanja, naših obreda i naših ophodnji: brahman, (sveta) krava, oganj, zlato, ghrta (topljena maslo), sunce, vode i (kao osmo) kralj." Tome se suprotstavlja Aristotelova definicija, Politika I, 1 259: "Kralj je sa svojim podanicima u istom odnosu kao i domaćin prema svojoj djeci." To je, kad se sve skupa uzme, jedan desp6tes u etimološkom smislu, gospodar kuće, bez sum­ nje apsolutni gospodar, ali nikako bog. Doduše, u homerskoj frazeologiji basileus je diogen�s, dio­ treph�s "rođen od Zeusa" i "odgojen od Zeusa"; ima atribute koji mu dolaze od Zeusa, jednako kao i njegovo žezlo. Sve ono što on jest i sve što ima, sve njegovo znamenje i njegova vlast, sve mu je udijeljena od bogova, ali on to nema zbog toga što bi bio božanskoga postanja. Ta odlučna promjena, svojstvena istodob­ no grčkom i germanskom svijetu, učinila je da prevlada takav tip kraljevstva koji je oprečan indijskom i rimskom poimanju kralja: rimski je rex na istom planu kao i indijski riij; obojici je za­ jednička i uloga i ime. "Modernija", "demokratičnija" koncepcija, koja se javlja u grčkom i germanskom društvu, morala se ostvariti na neovisan način. Ne prate je zajednički nazivi, dok su Indija i Rim u tom pogledu izrazito konzervativni. Podudaranje termina veoma je poučno: termin reg- preživljava u italskim jezicima i u indij­ skome, dakle, na dva kraja indoeuropskog područja; tu su se sa­ čuvale najtradicionalnije institucije, najarhaičniji pojmovi, a sve je to bilo povezano s jednom vjerskom organizacijom koja se održavala u zborovima svećenika (v. gore u l . poglavlju ove knjige). Naprotiv, u središtu Europe, velika su kretanja naroda po­ tresla stare strukture. Kod toga ne treba samo misliti na Grke i Germane, nego i na druge mnogo manje poznate narode, koji su

Kraljevstvo kod Helena • 367

vjerojatno dijelili istu društvenu organizaciju, kao što su Iliri i Veneti, ali mi o njima raspolažemo samo rijetkim i neizravnim svjedočanstvima. * *

*

U niz termina koji se odnose na kralja i kraljevstvo čini nam se da je opravdano uključiti i naziv jednog od znamenja svojstvenih kraljevskoj funkciji. Mislimo pritom na žezlo, a ono se u grč­ kome označava sa sk&ptron (crKfpnpov). To nije indoeuropski termin i zapravo je ograničen na grčki jezik. U tome moramo vidjeti nešto jedinstveno, jer se institucija skeptra vrlo rano proširila kod brojnih europskih naroda. Naime, termin je iz grčkoga prešao u latinski i u slavenske jezike, zatim iz latinskoga u germanski, pokrivajući tako velik dio Europe. To čini još upadljivijim nepostojanje tog pojma u indoiranskome. Nema oznake za žezlo ni u Indiji ni u mazdejskom Iranu; niti jedna riječ tog značenja ne javlja se u leksiku Rig Vede ili Aveste. Ta negativna činjenica ima važnost značajnog dosega. Neki su mislili da su prepoznali skeptar na jednom ahemenid­ skom reljefu, u predmetu što ga nosi kraljev pratilac, a na tom spomeniku taj je nositelj označen kao vassa-bara "onaj koji nosi vassa". Je li to bio nositelj kraljeva žezla? Danas se znanstvenici slažu da je u pitanju bio luk; bit će da je termin označavao onoga koji je nosio kraljev luk. Ispitivanja su dala negativan rezultat za ahemenidsku Perziju, za cijeli Iran jednako kao i za Indiju. Poznata je važnost što je žezlo ima u homerskom kraljevstvu, jer su kraljevi označeni kao "žezlonoše" : crKYJ1t't'ouxot pacrtl..:fic c;. � Samo ime, kod Homera i u svakodnevnom jeziku, skeptron, preuzeto je u latinski kao sceptrum, ali imamo i skdpton (crKiinwv) u dorskome, kod Pindara. Osim toga, postoji, s raz­ ličitim vokalskim stupnjem, lat. scipio i, paralelno s time, skipon (crK{mov) u grčkome. Takav sk&ptron je kod Homera atribut kralja, poklisara, gla­ snika, sudaca, a sve su to osobe koje prema prirodi zadatka i po svojoj službi nose neku vlast. Predaje se sk&ptron govorniku prije nego što će se popeti za govornicu kako bi mu se omogu-

Kraljevstvo kod Helena • 369

368 • Riječi indoeuropskih institucija - II. svezak

ćilo da govori s autoritetom. "Skeptar" je zapravo običan štap, štap putnika i prosjaka. Postaje uzvišenim znamenjem kad je u rukama kralja, kao, primjerice, skeptar Agamernnonov, za koji pjesnik redom nabraja sve one koji su ga nasljeđivati i tako se penje sve do Zeusa. Taj se božanski skeptar čuvao uz sve zna­ kove poštovanja i kao dio obrednih svetinja u Heroneji, gdje je bio čuvan od jednog svećenika na kojega je ta dužnost svake godine bila prenošena tijekom posebne ceremonije. Tako nam kaže Pauzanija, a od njega doznajemo da ga nisu zvali skiptron, nego doru, doslovce "drvo" (Pauzanija IX, 40, l l). Bio je to dakle, dugačak štap, poput koplja. U počecima Rima kraljevsko se žezlo nazivalo hasta, prema Justinu 43, 3 : "hastas quas Grae­ ci sceptra dicere . .. ". Hasta je dakle u latinskome istoznačnica za "skeptar" kao motka koplja. Što se tiče germanskoga žezla, la­ tinski povjesničari ga nazivaju cantus "motka, čaklja". German­ ski je naziv st. v. njem. chunin-gerta, st. engl. cyne-gerd "kra­ ljeva šiba", a st. v. njem gerta "šiba" (gotski gazds "ostan, ba­ dalj") odgovara lat. hasta. Veoma je zanimljivo istraživati što je bilo temeljno značenje riječi skiptron ne bi li se odatle moglo doći do predožbe što su je Grci imali o tom znaku. U pitanju je i sama ideja o kraljevskoj vlasti, jer njezini su atributi i više nego neki ukras; žezlo i kruna predstavljaju samo kraljevstvo. Jer, ne vlada kralj, nego kruna, a ona ga čini kraljem. Kruna je ono što tijekom stoljeća utemeljuje kraljevstvo. Čak se i dandanas govori o "krunskim dobrima"; kraljev sin je "nasljednik Krune" (usp. u njem. Kronprinz). Na taj način kralj ima svoju vlast po kruni, a on je samo njezin čuvar. Taj se mističan pojam vezuje i uz homerski skiptron: vladar kraljuje, presuđuje, govori samo sa žezlom u ruci. Nastajanje i prvotni smisao grčkog termina nema ničeg tajno­ vitoga: skiptron je imenica za sredstvo iz glagola sk�pto "podu­ pirati se"; to je dakle predmet kojim se podupiremo, štap. No, to nam etimološko značenje ne kazuje ništa o podrijetlu moći koja je vezana uz taj znak, pa je takav prijevod odveć sumaran. Smi­ sao "osloniti se, poduprijeti se" može se izraziti i na drugi način, primjerice sa k/ino. Značenje sk�pto je "svom svojom težinom nasloniti se na što, naći oslonca". Kad hoće iskazati držanje ra-

njenog borca, kojemu pomažu da se kreće, pjesnik kaže "da se on svom svojom težinom" oslanja na svoje drugove. Prosjak u Odiseji "naslanja se" na svoj štap. Odatle su izvedena ostala značenja glagola sk�pto: "za izgovor uzimati, dati kao ispriku", to jest opravdavati se "oslanjajući se" na nešto. Katkad se taj glagol prevodi i sa "hitati, obrušiti se" prema nekim primjerima iz tragedija. Taj prijevod valja preinačiti. U jednom odlomku iz Eshilova Agamemnona redaju se četiri pri­ mjera tog istog glagola (u stihovima 302-308-3 1 O) kad opisuju vatru koja služi kao signal i koja se prenosi s položaja na položaj. Uzduž čitavog jednog lanca vatra pali ognjišta. Plamen prelazi udaljenosti, svjetlost "se spušta" (eskepsen) preko jezera Gor­ gopis (T'opyćOm<;) i poziva iduću vatru da ne trati vrijeme i da se odmah upali: "Evo je kako hita (eskepsen) i zahvaća brdo Arach­ ne"3 . Zatim: "evo je kako se obrušava (sk�ptei) na krov Atrida". Plamen polazi s jednog vrha i "oslanja" na druge vrhove koje mora upaliti. I uvijek se ocrtava jednak pokret. Govoreći o bogu koji donosi neku nepogodu, Sofoklo (Edip kralj, 28) kaže da se bog obrušava (sk�psas) na grad. I najzad, na jednom natpisu (I. G. If, 1 629) riječ je o brodovima s tri reda vesala na koje se obrušila oluja. Smisao je posvuda "oboriti se na, pritisnuti svom svojom te­ žinom". Sukladno tome, skiptron je batina na koju se oslanjamo i koja nas zadržava da ne padnemo, a samo je jedan takav pred­ met i to je putnikov štap. Kako sad takva stvar, koja je već definirana svojim imenom, može dati onome koji je nosi tako veliku čast i vlast? Lako je otkloniti različita tumačenja koja su bila predlagana: to nije samo po sebi znak moći, amblem vlasti ni govornikova palica. Isto tako, to nije ni čarobni štapić: za šibu ili štapić se kaže rhabdos (j)ap8o<;), a osim toga, nikada skiptron nije bio atribut magičara. Budući da skiptron znači "štap za oslanjanje, putnička batina", moramo se upitati kako na neki način objediniti različite funkcije koje taj skiptron ima u rukama različitih dosto­ janstvenika koji su pozvani da ga nose. 3

[' Apaxvaiov aino� je gora u Argolidi].

370 • Riječi indoeuropskih institucija - II. svezak

Po svemu nam se čini da je u skiptron prvotna vrijednost gla­ snikova palica. To je znak putnika koji nastupa s autoritetom, ne da bi djelovao nego da bi govorio. Ta tri uvjeta: čovjek koji ho­ da, čovjek s autoritetom, čovjek koji nosi neki glas, uključuju samo jednu službu, službu glasnika koji objedinjuje sva tri uvjeta i samo se tako ta situacija može protumačiti. Zbog toga što je nu­ žan onome koji nosi neku vijest, skiptron je kao neki simbol njegove službe i mističan znak njegova ovjerovljenja. Samim tim on kvalificira čovjeka koji donosi vijest, a to je gotovo posvećen čovjek koji je zadužen da prenese glas vlasti. Tako skiptron dolazi od Zeusa i lancem povlaštenika koji su se izmjenjivali dopada Agamemnona. Zeus ga daje kao znak ozakonjenja svima onima koje je izabrao da govore u njegovo ime. Nejednaka raspodjela skeptra u indoeuropskom svijetu odra­ žava različitu koncepciju kraljevstva. Za Indoirance kralj je bog: njemu nije potrebno da bude ozakonjen nekim znakom kao što je žezlo. No, homerski je kralj samo čovjek koji svoju moć te naslov i sve atribute koji ga iskazuju dobiva od Zeusa. Kod Ger­ mana kraljeva je vlast posve ljudska, dok je rimski rex iste biti i ima jednake božanske moći kao i indijski raj. Tek u počecima Rima, i to pod helenskim utjecajem, kralj uzima za svoj znak sceptrum. I ime i stvar su Rimljani preuzeli iz grčke civilizacije. Iz te se novije posuđenice ništa ne može za­ ključivati o prvotnom statusu rimskoga rex. Čitav taj veliki pro­ ces pokazuje kako jedan drugorazredan fenomen povijesnog šire­ nja može prekriti i zamaskirati duboke razlike podrijetla.

4.

poglavlje

Kraljevski autoritet

Sažetak - Grč. krainein se kaže za božanstvo koje odobrava neki prijedlog (pokretom glave, kraino je izvedeno i� ime?a hira "glava") i, nasljedovanjem vlasti božanstva 1 kralJa, daje mu izvršnu snagu - ali nikad ga samo ne izvršava. Da­ kle, kraino se javlja kao specifičan izraz autoritativnog čina koji riječi dopušta da se ostvari u djelu. U početku je to moć božanstva, zatim kralja, a čak se mogla i drugačije širiti, što kontekst točno ograničava.

Kad izučavamo vokabular kraljevstva u grčkom jeziku, zapaža­ mo jednostran odnos između glagola i imenica koje se odnose na pojam "vladati, kraljevati". Glavni su glagoli izvedeni iz imeni­ ca, a obrnuto se nikad ne događa. Tako je basi!euein denomina­ tivni glagol od basileus, a anassein od anaks. Iz toga slijedi da ti glagoli sami za sebe ne iskazuju nijedan element koji ne bi već bio poznat iz osnovne imenice. Ipak, poznat je jedan važan glagol koji se ne pojavljuje kao izvedenica iz žive imenice. Barem u sinkroniji homerskog grč­ koga to je prvotni glagol. U epskom jeziku oblik mu je kraiaino, svedeno na kraino (Kpaivro). Glagol je izrazito pjesnički, čest je kod Homera, a znatno ra­ širen kod Tragičara, i to uvijek sa značenjem "vladati". No, u ve­ ćini homerskih uporaba kraino znači "izvršiti, ispuniti". Barem se tako najčešće prevodi. Usporedit ćemo dvije homerske formu­ le kako bismo mogli vidjeti otklon u značenju koji taj glagol mo­ že pokazivati u istom jeziku: kr�enon e/!ldor "ispuni tu želju"; ali i basilies krainoussi "kraljevi vladaju". Kako izmiriti ta dva raz­ ličita značenja? To ne znamo. No ipak, bilo bi vrijedno vidjeti iz kojeg je pojma poteklo izvjesno gledanje na (kraljevsku) moć.

372 • Riječi indoeuropskih institucija - II. svezak

S morfološkog gledišta kraino je denominativ izveden iz imena "glava". Homerski prezent kraiaino počiva na *kras0n-yo, a to je lik tvoren na indoeuropskoj osnovi grčkoga kćira, sskr. sfr§an, itd. "glava". Kakav je odnos u značenju izmedu osnovne imenice i izvedenog glagola? Bio bi isti kao u francuskome iz­ medu chef i achever 1 • Navodi se paralela i u samom grčkome: kephaloi6o. Stari su upravo tako i shvatili kad su govorili da kra­ inein znači isto što i "staviti glavu nečemu". Medutim, takva približavanja ništa ne rješavaju. U francusko­ me je odnos zapravo posve drugačiji : "achever" znači "dovesti do glave". Takvo chef je doista glava, ali shvaćena kao krajnja točka kretanja, pa je odatle i značenje "privesti kraju, svom vrhu"2 . No, u grčkome "glava", bez obzira na to je li izražena s kephal� ili s kćira, izaziva samo suprotne metafore, i to na po­ četnu točku, na izvor, na početke. Prema tome, ne možemo je izjednačiti s caput u kasnoj latinštini ili sa ehej u francuskome koje označava "šiljak, vrh, kraj". Što se tiče glagola kephaloi6o, on ne znači "svršiti", nego "sažeti, svesti, dovesti na svoj poče­ tak" (kephali) ili, čak, kako Francuzi danas kažu donner des t e t e s de chapitre. Tako te paralele nimalo ne objašnjavaju nastanak glagola kraino, pa zato i otpada tumačenje koje su davali Stari. Samo potpuno ispitivanje homerskih uporaba može nas na pravi način poučiti. Ispitivat ćemo jednu po jednu, kako bismo mogli postaviti svaki put glagol u njegov kontekst. Naći će se ovdje gotovo svi homerski primjeri za kraiaino i isto tako za epikraiaino. U Ilijadi ( 1 , 4 1 504, v. i Odiseja 20, 1 1 5) tode moi kr�enon eeldor molitvena je formula koja se upravlja bogu i koja se prevodi "izvrši ovu mi želju". Ako sad pogledamo Ilijadu 2, 4 1 9 mc; ifc:pa-r', ouo' apa mh oi E1tEKpaimvE Kpovimv, vidjet ćemo da bog zapravo nema "izvršiti" želju; on sam ništa ne izvršava. On mora samo primiti želju, a samo to božansko odobrenje dopušta želji da se ostvari. Radnja izražena glagolom djeluje uvijek kao čin autoriteta, odoz=

1

2

[Franc. chef "glava" i achever "dovršiti"]. [mener a son t e r m e , a son e X t r e m i t e ; USp. hrv. dovršiti i V r h ).

Kraljevski autoritet • 373

1

go prema dolje. Samo bog može krainein, a to uključuje ne stvarno izvršenje nego l) bog prihvaća želju što ju je čovjek izra­ zio, 2) božansko odobrenje udijeljeno želji da primi ispunjenje. To su dakle dvije sastavnice značenja. Proces izražen tim glagolom uvijek za izvršitelja ima boga ili kraljevsku osobu ili čak i nadnaravnu silu; a proces se sastoji u "sankciji", u činu odobrenja, a samo taj čin može učiniti neku želju "izvršnom". Bog je, dakle (u navedenom odlomku, Ilijada 2, 4 1 9), odbio to sankcioniranje bez kojega želja ostaje puko govorenje, nešto prazno i bez učina. Možemo li u Ilijadi 5, 508, wG o'i:Kpai­ mvEv Eq>E"t"!lac; oipou 'An6A.A.rovoc;, razumjeti da je Ares "is­ punio" Apolonova poticanja? No, ponovimo to, glagol vrijedi samo za boga. Zapravo, Ares ovdje ne izvršava zapovijed, a kon­ tekst nam to jasno pokazuje. On prostire nad borcima oblak i time čini da se Febova3 želja može ispuniti. Ali o izvedbi se mo­ raju brinuti sami ratnici, oni ne bi mogli ništa učiniti kad im to odobrenje ne bi bilo udijeljeno. Ovdje se tumačenje može točno odrediti jednostavnim pregledom situacije i ličnosti koje su u pitanju. Drugi jedan odlomak (9, 1 00) bio je zaokupio stare komentatore: -r& crE XP� nEpi !lEV c:pacrSm ifnoc;, l)o' i:naKoGcrm, KPrJiivm of: Kat aA.A.q:>, o-r' av nva Su!loc; UVWYll t Eim:tv Eic; ayaS6v· Tako govori Nestor Agamemnonu kako bi ga potaknuo da ne zanemari riječi izgovorene pred njim. Zato što je odgovoran za mnogo ljudi zbog svoje kraljevske vlasti, on mora slušati pamet­ ne savjete koji mu mogu biti dani. "Zato najvećma tebi valjade govorit, slušat l i drugoga riječ izvršit kad srce navede ga kazat l štogod na dobro . . "4 . Ovdje prijevod P. Mazona5 valja ispraviti. Najprije se mora razbistriti konstrukcija kretnai de kai alloi. Ona .

[ oi"Poc; "svijetli" je pridjevak Apolonov]. [ Ovdje se donosi Maretić-Ivšićev prijevod, a s njim se uglavnom podu­ dara i prijevod P. Mazona]. 5 [ Mazonov prijevod glasi: "Il te faut plus que d'autres parler et ecouter et au besoin agir d'apres !'avis d'un autre lorsque son coeur !'aura pousse a parler pour le bien de tous"].

3

4

3 74 • Riječi indoeuropskih institucija - Il. svezak

se razjašnjava elipsom direktnog objekta epos, koji izvodimo iz prethodnog stiha: "izreći i slušati riječ (epos)" kao i iz eipefn iz idućeg stiha. Konstrukciju valja, dakle, shvatiti kao kreinai (epos) al/oi koja je tada točno simetrična sa krinon kai emoi epos (Odiseja 20, 1 1 5) . Moći ćemo, dakle, prevesti: "Treba ti, više nego ikom drugom, govoriti, slušati, odobriti riječ drugoga, ako ga duh njegov navodi na govor za dobro." U Ahilejevu odgovoru (Ilijada, 9, 3 1 O) yptEp 8� KpavEro 'tE Kai 'tE'tEAEO'IJEvov ffcr-rat, dva su glagola koordinirana: krafne­ in i telefn. U prijevodu P. Mazona: "Moram vam bez okolišanja izreći svoje mišljenje, kao što i mislim učiniti i kao što će se dogoditi" ne ističe se logički odnos između krainein "učiniti iz­ vedivim" i telefn "izvršiti, ispuniti". Mi ćemo prevesti: "Moram vam čisto i bistro izreći svoje mišljenje, onako kao što ću ga potvrditi i kako će se izvršiti." Nakon što Ahilej odbije pružiti u pomoć Ahejcima, Ajaks kaže: "Vrijeme nam je poći, ne čini se da će ispunjenje našeg nauma s ovim putovanjem biti prihvaćeno" (kraneesthai) (Ilijada 9, 626). Poklisari upućeni Ahileju neće postići cilja. Put im je pro­ pao. Prijeći ćemo novu etapu u ovoj analizi kad u Odiseji (5, 1 69) razmotrimo opreku između nogsai i krainein. Kalipsa obećava kako će sve učiniti da se Odisej vrati svom domu "ako je po volji bogova, koji su jači od mene bilo mišlju (nogsai) bilo djelom (krgnai)"6 • Značajna je apsolutna uporaba glagola krainein, a isto tako i da se radnja od krainein stavlja na račun bogova. Oni "ispunju­ ju", ali uvijek u svojoj vlastitoj sferi; nikada se krainein ne kaže za pojedinačno djelo ljudsko. Od tog časa prisustvujemo klizanju značenja koje će podijeliti uporabe prema konstrukciji glagola. Imat ćemo prijelaznu konstrukciju, za koju smo primjere vidjeli (navlastito sa e/dor), i neprijelaznu konstrukciju, koju sada mora­ mo ilustrirati s nekoliko primjera. Pojavljuje se već u Odiseji i daje glagolu krainein smisao "odrediti po vrhovnoj vlasti". Odatle dolazi da Alkinoj može re["Ako je po volji to vladarima širokog neba, l koji su hoćenjem jači od mene, jači i djelom"].

6

Kraljevski autoritet • 375

ći: "dvanaest kraljeva krainousi" kod Feačana (8, 390) To znači "kraljevati, vladati", ali pritom glagol nije nužno povezan s ob­ nošenjem kraljevske službe. On uvijek znači mogućnost ispunje­ nja neke odluke vlasti. Nakon Homera neprijelazna konstrukcija ima isti smisao; primjerice, kod Eshila: epraksan has ekranen "s njima se zbilo ono što je Zeus suvereno odlučio" (Ag. 369); ili još, a to je svjedočanstvo posebno važno, jer je jedino u svojoj vrsti, a nalazimo ga u jednom epigrafskom tekstu u formuli za­ kletve Efeba7 : "Pokoravat ću se onima koji budu provodili vlast (ton krain6nton) s mudrošću", gdje se misli na vrhovne gradske magistrate. Prijelazna konstrukcija sa krainein sreće se kod Tragičara na­ dasve u pasivu i tada služi za izricanje svega onoga što postižu velike suverene snage: "Više nego jednom mati mi je prorekla kako će se ispuniti (krainoito) budućnost" (Eshil, Prom. 2 1 1 ); "Nije odlučeno da Moira mora tako ispuniti (kranai) sve stvari na taj način" (ib. , 592); "Prokletstvo oca njegovog Krona dokraja će se ispuniti (kranthesetai)" (ib. , 9 1 1 ); "Jednodušna volja, kako je narod odlučio je ispunjena (kekrantai)" (Supp!. 943). Tako se uvijek na čin neke natpojedinačne snage odnosi i ne­ gativan homerski pridjev akraantos (klas. akrantos) "neispunjen, neizvršen" (Ilijada 2, 1 3 8), zatim i "uzaludan". On svu svoju snagu iskazuje na dva mjesta u Odiseji. Na jednom se odnosi na proroštvo koje se nije ispunilo (2, 202). Drugo je slavno mjesto o snovima ( 1 9, 564l Ovdje valja podsjetiti na homersko razliko­ vanje: 6nar, san koji može biti samo tlapnja, i "dobri hupar, koji će se ispuniti" (547) . Snovi imaju stvarnost u svom vlastitom redu, koji je neovisan o ljudskoj stvarnosti. Upravo unutar tog oniričkog reda valja postaviti odnos između dviju vrsta snova: jedni (ovdje zanemarujemo igre asonancija iz grčkog teksta) ulaze na bjelokosna vrata i "lažne (akraanta) doglašuju riječi"; drugi dolaze kroz "vrata od rogova" i oni daju pristanak da se ispune (krainousi) prave (etuma) stvari. Suverena moć snova je .

7 Tekst je otkrio i objavio Louis Robert, Etudes epigraphiques et philolo­ giques, 1 93 8, 302. x ["Sana zaludnih ima, o tuđinče, ima ih ludih . . . To su prevarljivi sni i lažne doglašuju riječi . . . "].

3 76 • Riječi indoeuropskih institucija -

Il.

svezak

preduvjet njihove istinitosti koju osjeća samo vrač i koju će ljudska doživljenost potvrditi. Tako dva pridjeva odgovaraju je­ dan drugome: akraanta označava ono što se neće ostvariti, na­ suprot etuma, ono što će se pokazati istinitim. Pogledajmo sada - da upotpunimo ovaj pregled - teže upora­ be glagola krainein: tri primjera iz Homerske himne Hermesu, što ćemo ih uzeti redom jedan za drugim. "Hermes zapjeva pre­ birući skladno po citari čiji ga ljupki zvuk prati 'slaveći' (kral­ non) besmrtne bogove i mračnu zemlju" (st. 427). Prijevod sa "slaviti", koji je prihvatio J. Humbert (u izdanjima Bude), pre­ uzet je od starih komentatora. Uporaba glagola toliko je različita od onih koje nam daje Homer, pa čak i onih koje srećemo nakon njega, da se prosudilo kako je nemoguće uobičajeno prevođenje. Nakon svega došlo se na jednu Hesihijevu glosu gdje se krainon prevodi "časteći, slaveći" (timon, gerairon). Vrlo je vjerojatno da se glosa odnosi baš na taj odlomak; ona jednostavno ukazuje na zbunjenost starih komentatora pred naizgled nenormalnom upo­ rabom. Drugi su mislili da krainon mogu prevesti sa apotelon "dopjevati do kraja", a to je bilo i odveć izvještačeno. Naše je mišljenje da se kraino mora shvatiti kao u Odiseji. Bog pjeva početak svega i sa svojim pjevom čini da "bogovi budu". Me­ tafora je i te kako smiona, ali slaže se s ulogom pjesnika koji je i sam bog. Pjesnik čini da stvari postoje, stvari se rađaju iz nje­ gove pjesme. Daleko od toga da bi taj primjer prekinuo povijest termina, naprotiv, on mu ilustrira neprekidnost. Uvjeti teksta čine da je u 559 . stihu problem još malo slože­ niji, ali priroda mu ostaje ista. Pjesnik aludira na Mofrai, božice usuda, u kojih je proročka moć i prave su učiteljice u umijeću proricanja. To su Thriai, žene-pčele. Apolon odbija odati Her­ mesu tajne svoje proročanske vještine, ali mu nudi Thriai, koje su njega dok je još bio djetetom naučile ponešto od tog umijeća: "tri sestre od rođenja djevice . . . naučiše me umijeću proricanja koje sam ja iskušavao kod mojih volova, dok sam bio dijete, a moj se otac tome nije protivio. Odatle one uzlijeću da bi se po­ svuda hranile voskom čineći da se sve stvari ostvare (kraino­ usin). Kad ih onako site žutoga meda obuzme proročki zanos, rado pristaju reći što je istinito, a ako su, naprotiv, lišene slatke

Kraljevski autoritet • 377

božanske hrane, nastoje nas odvesti krivim putem. Odsele ih tebi prepuš tam." Te žene-pčele koje se leteći hrane voskom, zatim krainousin hekasta, ne bi mogle "činiti da se sve ostvari". One nemaju bo­ žansku moć kakvu bi to ostvarenje tražilo, nego imaju samo pro­ ročanski dar koji je njihova jedina snaga. Ako je tako, značenje krainein je ovdje isto kao i u prethodnom odlomku. To je moć da nešto učine stvarnim, ali samo u pitanjima proricanja. Ne "učiniti da se ostvari", nego "proricati, predskazati" stvari ili, kako se ka­ že u nastavku (stih 561), aletheien agoreuein "reći istinu", nado­ punjujući krainein. Proročanska riječ poziva stvari da budu. I, evo, na kraju, najteži primjer iz stiha 529. Apolon odbija udijeliti Hermesu taj dar proroštva, koji je isključiva povlastica Zeusova i udijeljena samo njemu, Apolonu. No, da ne bi rastužio Hermesa, Apolon će mu dodijeliti neke manje moći i jedan njihov znak, koji ovako opisuje: "čudesni štapić obilja i bogatstva, sav od zlata s tri lista: on će te čuvati od svake pogibelji čineći da se ostvare (epikrainousa) povoljne odredbe, riječi i djela, koje sam ja spoznao iz Zeusovih ustiju". Tekst doduše nije posve siguran. Rukopisi daju kao dopunu za epikrainousa akuzativ theous "bogovi", što nema nikakva smisla, pa je to ispravljeno u themous "odredbe, odluke". Uz taj ispravak stih postaje jasniji, a epikrainein dobiva smisao koji ima u epopeji. Štapić "daje suglasnost, odobrenje da se ispune" svi oni savjeti za koje Apolon kaže da ih je dobio iz ustiju Zeusovih, to jest njegova proročanstva. Nema ni ovdje ništa što bi nas sililo da krainein protumačimo drugačije nego što smo učinili na osta­ lim mjestima. Možemo sada obuhvatiti u cijelosti značenje glagola kraino: prva je ideja odobriti s autoritetom ispunjenje nekog ljudskog na­ uma i tako mu dati postojanje. Iz toga proistječu uporabe koje smo redom analizirali: s autoritetom odobriti neku političku od­ luku; imati autoritet da se odobri, učiniti izvršnima donesene od­ luke i, općenito, biti nositelj izvršne vlasti. Ako sada tražimo, na polazištu tog značenja, koje je jedno i postojano, odnos između krainein i kara "glava", možemo to zamisliti drugačije nego se to do sada činilo. To je odobrenje,

378 • Rij eči indoeuropskih institucija - Il. svezak

sankcija, koja se sastoji u pokretu glave. Povlađivanje, pristanak, izgovoreno je božanskim znakom glave (grč. nezio, lat. ad-, in-nuo, nutus). U Homersko} himni Afroditi u stihu 222 čitamo: " . . . Zeus učini znak glavom (epeneuse) i odobri (ekr�enen) tu želju." Bez obzira na to je li to pjesnik želio ili nije, na sebe je tako preuzeo rasvjetljavanje onoga što bi moglo biti pravo tumačenje za kraino. A, ako Sofokla kasnije uzme krainein za označavanje Vlasti nad nekom zemljom (Kpatw:tV ya<;, XcOpa<;), vidimo da se ta ljudska vlast definira pokretom koji znači božanski prista­ nak. Upravo ta božanska privola, bog i njegov znak glavom, pre­ nosi riječ u red stvarnosti. Upravo zato kraljevska moć označena glagolom krainein, potječe iz kretnje kojom bog daje postojanje onome što bi bez toga bila samo - puka riječ.

S . poglavlje

Čast i časti

Sažetak - Povezivanje grč. geras s geron "starac" samo je pučka etimologija. Geras je dio dodatne časti, počasni dar koji katkad podanici daju svojem kralju, a to je znak njegova dostojanstva. Ako timi, kao i geras, ulazi u ono što pripada kralju, ako mu donosi počasna materijalna davanja, ipak se od geras raz­ likuje kao stalna čast božanskoga podrijetla: označavajući počasni kraljevski dar koji bogovi primaju od sudbine, a ljudi od Zeusa, tim� se mora dijeliti od skupine grč. tino "platiti", poin'i "globa, odšteta", čije je značenje uvijek juri­ dičko.

Posebne povlastice homerskog kraljevstva iskazuju se određenim brojem termina koji se odnose na čast i na časti. Dijelovi su to jednog vokabulara čije su specifične vrijednosti vezane za arha­ ičke institucije, a do njih možemo doći samo analizom teksta. Počet ćemo ispitivanje s jednom riječi koja zauzima važno mjesto u epopeji: to je riječ geras (yepa<;) koja se obično prevodi sa "čast", "počasni dar", "svjedočanstvo u slavu", nagrada, a ta­ kav prijevod, čini se, na svim tim mjestima dobro pristaje. Poseban interes te riječi, neovisno o onome što nam kazuje o društvenom stanju, jest u tome što ga rasvjetljava etimologijska veza koja vrijedi kao pravilo. Uče nas da je geras srodno sa ge­ ron "starac". Dakle, definira se taj pojam kao neka povlastica staračke dobi, kao počast ukazivana starim ljudima, kao čast ve­ zana uz određenu dob prije nego uz društveni položaj ili poli­ tičku funkciju. Što se tiče forme, geras je neutrum kod kojega sama struktura govori o njegovoj starosti. Oblik na -as (-a<;) doista se ubraja među najstarije oblike kategorije srednjeg roda, kao što su ai-

3 80 • Riječi indoeuropskih institucija -

Il.

svezak

A.ac;, KpEac;, -rtpac;, a određeni su u svojoj službi s osnovnim vo­ kalizmom e (koji je svojstven starim oblicima neutruma u inda­ europskome) kao i sufiksom -as s varijantama. Neki su predla­ gali da bi u geras valjalo prepoznati mikensko ke-ra. Iz geras je izveden pridjev gerar6s (y�::p apoc;) i odatle deno­ minalni glagol gerairo (y�::p a{pro ), što pretpostavlja jednu stariju formu *gerar naspram geras, a osnova na -s- potvrđena je u negativnom obliku agerastos (aytpacr-roc;) . Tako je srednji rod na -as vrlo blizu osnovi na -ar prema starom tipu indoeuropskih neutra. Značenje geras proizilazi iz nekih uporaba, poglavito u pr­ vom pjevanju Ilijade, i to ponajprije u središnjem dijelu tog pr­ vog pjevanja. Upravo je geras predmetom spora koji suprotstav­ lja Agamemnona i Ahileja. Situacija je poznata. Božansko proročanstvo poziva Agamem­ nona da povrati Hriseidu. Ovaj na to pristaje, ali pod jednim uvjetom. "No onda, bez otezanja pripremite mi drugi dar (geras), da ne budem sam među Argejcima koji će ostati bez toga dara (agerastos), jer se to ne priliči. A - vi svi to vidite - moj dar (o 1101 ytpac;) ide drugamo." ( 1 1 8- 1 20) Radi se, naravno, o zarob-· ljenici. I to je očigledno počasni dar, ali kako je Agamemnon do njega došao? Ahilej živo odvraća: "Kako bi ti predični Ahejci mogli podati takav dar u čast? Mi nemamo, koliko ja znam, zajedničkog blaga u pričuvi. Sve što smo iz razaranja grada izvukli bilo je podijelje­ no: zar se priliči da muževi sve to vrate na gomilu?" (123 - 1 26). Geras je, dakle, prednost u naturi, dodijeljena svim članova neke društvene skupine dijeljenjem za vrijeme otimanja (pljačke nekog grada), tako što se prethodno na hrpu postavio takav plijen iz kojega je upravo i taj geras koji pripada glavnome među nji­ ma. Ahilej nastavlja: "Otpusti dakle tu djevojku bogu i nama, a mi Ahejci trostruko i četverostruko ćemo ti naplatiti, ako nam Zeus da da jednog dana razorima Troju" ( 1 27- 1 29), dakle, ako bude povoljne prilike da se podijeli jedan novi geras.

Č ast i časti • 3 8 1

I raspra s e nastavlja, a Agamenon s e ozlovolji: zar će on dakle kod Ahileja, kod Ajaksa ili kod Odiseja ići po svoj dio na­ grade. Tu su, dakle, Agamemnon, Ajaks, Odisej i Ahilej, sve heroji koji imaju pravo na geras. Svi su oni basi! ees, ljudi kraljevske loze. Isti će se motiv često ponavljati: geras je ključna riječ čitavog prvog pjevanja Ilijade. O tome će ovisiti daljnji razvoj događa­ nja. Od onog časa kad mu je Agamemnon uzeo Briseidu, Ahilej više nema svoj geras i smatra se obeščašćenim, atimos (an11oc;): "Jer, evo Atrejev sin koji mi nanosi uvredu (�'ttllllcr�::v ), sam mi je uzeo i zadržao moj časni dio (geras) - on je mene lišio onoga što mi pripada"1 (355-356) . Eto, tu je početak Ahilejeve srdžbe, a kasnije će Agamemnon reći da je bio obuzet ludilom onog dana kada je Ahileju oduzeo njegov geras. U 9. pjevanju, stih 334, navode se uvjeti te dodjele. Uvijek je Agamemnon bio onaj koji je aptcr't�Ecrcrt i pamA.d)m, odlični­ cima i kraljevima, dijelio njihov geras, njihov časni dar. 2 Ahilej na drugom mjestu proziva i Trojanca Eneju koji je is­ tupio protiv njega: "Što te navodi da me napadaš? Zar se nadaš da ćeš vladati nad Trojancima i dobiti Prijamovo mjesto? Čak i da me ubiješ, neće ti zato Prijam u ruke dati svoj geras. On ima sinova i nije tako bezuman. Osim ako ti Trojanci nisu već do­ dijelili temenos3 ako ubiješ mene" (Ilijada 20, 1 78 i d.). Geras može biti dodijeljen kao nagrada za junačko djelo; sa­ stoji se od stvarnog kraljevstva kao što je ono kojemu se, prema Ahilejevim riječima, Eneja nada da će mu biti podijeljeno od sadašnjeg kralja, Prijama. Ta prerogativa jest ili može biti na­ sljedna, što se vidi iz aluzije na sinove Prijamove. Dodjelu tak­ vog geras može pratiti i davanje imanja (temenos), ali to su od­ vojene stvari. 1 [ "Kralj Agamemnon silni daleko pogrdi mene l Sam mi je oteo dar i uzeo i sad ga ima."]. 2 [ "Primao sve i dijelio malo, a zadržo mnogo, l Druge je darove davo boljarma i ahejskim knezom" (st. 333-3 34)]. 3 ["Jesu l' ti odrezali Trojanci krasno imanje l ugledno . l ako ubiješ mene?"]. . .

3 82 • Riječi indoeuropskih institucija - II. svezak

Za vrijeme zauzimanja Troje, Neoptolem se odlikuje srčanoš­ ću i zato prima svoj dio (mofra) - na koji imaju pravo svi ratnici - a uz to i lijepi geras. Kakav je taj geras nije navedeno: može se misliti da je to žena, kao Hriseida u l . pjevanju Ilijade ili kao Eurimedusa, koja je kao geras dana kralju Alkinoju, a on ju je učinio komomicom u svom feačkom dvorcu (Odiseja 7, 1 0- 1 1). U 4. pjevanju Odiseje vidimo kralja Menelaja kako svojim gostima, osim mesa koje je pred njih već bilo izneseno (st. 5758), daje i svoj vlastiti geras, volujski hrbat (v&-ra), kao izabrani komad mesa (st. 65-66). Kad Odisej u mrtvačkom carstvu želi doznati što je s njego­ vim dobrom, kakva je sudbina njegove obitelji, on pita kako je njegov geras: "Reci mi što je od mog oca i sina, imaju li još moj geras?" (Odiseja l l , 1 74 i d.). I dobiva odgovor: "Nitko ne drži tvoj geras, a Telemah upravlja tvojim temenea"4. Dva pojma ni­ su u vezi: temenos se razlikuje od geras, koji je povlastica kra­ ljevskog dostojanstva. Upravo zato svaki prosac želi, oženivši se Penelopom, zadobiti geras, kraljevski prihod Odisejev. Ti nam primjeri pokazuju što geras zapravo predstavlja. U načelu to su izvanredna davanja koja idu s kraljevskim pravom, poglavito poseban dio plijena i druga dobra koja daje narod: počasno mjesto, najljepši djelovi mesa i pehari vina. Čujmo od Sarpedona, likijskog kralja, kako nabraja kraljevske povlastice (Ilijada, 12, 3 1 0 i d.): "Zašto smo mi počašćeni tolikim povla­ stima, stolicom, najljepšim mesom, peharima vina? Zašto nas svi gledaju kao bogove? Zašto uživamo u tako velikim imanjima (temenos mega)? . Zar već samim tim nije naše da se u prvim redovima hrabro borimo da se o nama može reći 'Kraljevi naši su muževi velike slave . . . hrabri ljudi koji u boj među prvima idu'." Nisu to samo slikovite pjesničke riječi. Tu smo u središtu stvarnosti institucija, a toga se sjećaju povjesničari. Tukidid (I, 1 3 ) govoreći o prvotnoj Grčkoj to sažimlje u lapidamoj formuli: "nasljedna kraljevstva koja nose određene gera". Gera su, dakle, dio definicije kraljevstva, basi/efa. Herodot (VI, 56 i d.) daje podroban opis kraljevskih povlasti­ ca u staroj Sparti. Kraljevi imaju vojničku i duhovnu vlast, pravo [ "Telemah l Mimo upravlja dobrom . . "]. . .

4

.

Č ast i časti • 3 83

da zarate gdje im je drago; u ratu koliko god hoće blaga, kožu i hrbat (v&m, v. gore Odiseja 4, 65) na žrtvu prinesenih životinja. Još je dulji broj njihovih prava u doba mira: prvo mjesto na javnim gozbama, prvi plodovi, dvostruko veći dio nego za druge uzvanike (svaka od tih riječi kao da služi za ilustraciju homer­ skog teksta); imaju pravo na stoku za žrtve. Kod igara imaju po­ časno mjesto (v. gore: Ilijada 12, 3 1 1 ), a kad nisu prisutni na za­ jedničkom obroku, donosi im se njihov dio, ali on je dvostruk kad mu prisustvuju; čuvaju izrečena proročanstva itd. I ta povijesna svjedočanstva mogu donekle rasvijetliti jedan odlomak iz Homerske himne Hermesu (st. 1 28- 1 29). Riječ je o žrtvi što je Hermes prinosio dok je još bio dijete. Uzeo je krave iz stada i dvije je žrtvovao; nabio ih na ražanj, ispekao i prostro. Zatim je raspodijelio meso na dvanaest dijelova koje je žrijebom podijelio i "dodao je svakoj mo fra jedan geras". Prije toga Hermes je pripremio komade mesa: crapKa<; . . . Kat v&-ra YEPU<J).ltU (st. 1 22). Taj izraz nata gerasmia moramo pod­ crtati, jer znači "hrbat je komad za kralja"; uvijek se na gozbama pred kralja postavljao hrbat kao geras. Tako je svakom od dvanaest dijelova Hermes dodao jedan ko­ mad nara, jer hrbat per dejinitionem služi za geras. Kako ne želi pogriješiti, to ponavlja dvanaest puta; dariva svakom od bogova geras koji je morao pripasti samo njemu. Termin je ovdje vrlo konkretan: to je povlastica u mesu. Definicija kojoj se približavamo čini se dovoljno jedinstve­ nom i ima na svim mjestima crte koje smo redom sakupili u teks­ tovima. Sada smo u mogućnosti vratiti se na problem etimologije i na povezivanje geras s geron "starac". Tu je vezu 1 906. predložio Osthoff5 i nakon toga posvuda je prihvaćena. Osthoff je pošao od homerske formule: -ro yap yf.­ pas €cr-rl. yEpovnov koja se javlja dva puta u Ilijadi (4, 323; 9, 422) iz čega kao da proizlazi da geras pripada upravo starcima (gerontes). To bi bio primjer etimologije koju kao da nameće sa­ ma forma tih riječi. No, što zaista znači taj izričaj? Ispitajmo ga u njegovu kontekstu. ' Indogermanische Forschungen, XIX, ! 906, 2 1 7.

3 84 • Riječi indoeuropskih institucij a - II. svezak

U Ilijadi 4, 323 Nestor kaže: "odveć sam star za borbu, ali svejedno ostajem među ratnicima da ih vodim savjetom i gla­ som: to je baš geras staraca, njihova povlastica." U drugom primjeru (9, 422) Ahilej ovim riječima otpušta dič­ ne poklisare Agamemnonove: "Idite kazati od mene boljarima ahejskim, jer to je povlastica (geras) staraca." Taj izričaj, za koji je Osthoff držao da je posebno važan, svodi se na prostu metaforičku uporabu gdje geras prelazi svoju specifičnu vrijednost: dati savjet, nastojati pomiriti moćnike, to je geras starih ljudi, povlastica onih koje je starost udaljila od borbe. Tu nema ničega što bi moglo vrijediti za pitanje etimolo­ gije. Možemo se o tome uvjeriti jednom drugom formulom istog ustroja, koju čitamo ne dva nego šest puta, a preko koje je Ost­ hoff prešao: -ro yap yipw; f:cr-rt 8av6v-rcov "to je povlastica mrtvih": da se mrtvima prinose darovi, to je povlastica (geras) koja im pripada. Nikome ne bi palo na pamet da iz toga zaključi da geras ima ikakve veze sa smrću. Prema tome, nema ničega što bi povezivalo geras "povla­ stica" i geron "starac". Formula u kojoj jedan uz drugi stoje ta dva termina ne postavlja nikakvu etimološku vezu među njima. Uostalom, nigdje ne vidimo da bi geras padao u dio baš star­ cima. Doduše, starce se okružuje poštovanjem; starci tvore zbor staraca - senat; ali nikad im nisu ukazivane kraljevske počasti, nikad starina ne dobiva kraljevsku povlasticu, to jest geras u pravom smislu riječi. Osthoffa je ovdje zavela pučka etimologija, na koju su došli stari komentatori Ilijade u svojoj želji da sve protumače: "gerai6s (yEpmoc;) 'star' dolazi od geras, jer starci gerontes jesu geraioi, vrijedni časti i poštovanja". Te fantazije starih sholijasta pobijaju i sami oblici koji su ov­ dje u pitanju. Jer, naspram liku geras (yipac;) postoji druga riječ na -as: gifras (yii pac;) "starost", u kojoj vidimo vokalizam iz aorista egera (EYYJ p a). Prema tome, od dvoga jedno, i l i je gifras "starost" oblik sa starim dugim stupnjem i tada se ne može tvrditi da bi geras "povlastica" potjecalo iz istog korijena, i l i je dugi stupanj u geras "starost" preuzet iz aoristne osnove glagola "(o)starjeti", a to je dokaz da su time razlikovali gifras "starost" od geras "povlastica". Sve nam to potvrđuje da moramo dijeliti

Čast i časti • 3 8 5

ta dva različita termina između kojih se nije nazirala nikakva veza. Znamo osim toga da su geron "starac" i gifras "starost" eti­ mološki povezani sa sskr. }arati "učiniti oronulim, istrošenim, dotrajalim", jarant- "starac", av. zarvan "starost". Likovi izve­ deni iz tog korijena iskazuju samo fizičku oronulost i nikad se ne povezuju s pojmom časti: to nam dokazuje i homerski izraz sakos geron (Odiseja 22, 1 84) koji označava star, dotrajao, istro­ šen štit6• Takvo povezivanje geras i geron valjat će odbaciti. Kad ga oslobodimo etimološke veze koja ga je iskrivljavala, termin ge­ ras ponovno zadobiva svoju vrijednost i starost. On označava jed­ nu od kraljevskih povlasti, davanje koje pripada basileus-u i sa­ stavni je dio njegova dostojanstva. Odisej ne bi bio ono što je bio, izgubio bi svoj položaj ako bi mu se oduzeo njegov geras. Tako se u homerskom društvu ocrtava taj pojam. Ako mu i ne možemo utvrditi njegovu indoeuropsku pretpovijest, barem smo sada sigurni da ta institucija pripada najstarijem obliku starog kraljevstva u Grčkoj. U vokabularu kojim se bavimo ima mnogo riječi koje kao da se ne odnose na institucije. Izgledaju kao da imaju samo općenito značenje pa nam samo neki modaliteti uporabe mogu otkriti nji­ hov institucijski karakter. Dok se geras sreće nadasve u poeziji i ostaje ograničen na staru fazu jezika, u svim razdobljima i u svim vrstama jezika nalazimo riječ tim� (nf.l�), koju ćemo sad raspraviti. Mjesto koje ima u jeziku može se mjeriti već po broju likova koji pripadaju istoj obitelji. Osim toga, to je toliko jasna riječ, u tako je stalnoj uporabi da se čini da bi bilo dovoljno podsjetiti da je tim� "čast, dostojanstvo" (iz čega je izveden i glagol timao) apstraktum jed­ nog starog glagola tio (-rico) "častiti". Zapravo tim� je jedan od najspecifičnijih termina nekih druš­ tvenih slojeva. Ipak ga moramo raščlaniti i, da bismo naznačili svu važnost problema, najprije ćemo razmotriti etimologijsku skupinu s kojom je tim� povezan. Riječ tvori veliku obitelj, koja ( "A štit u drugoj širok, starodrevan uprljan, plesniv . . . ]. 6

3 86 • Riječi indoeuropskih institucija - Il. svezak

je toliko razgranata i raznolika da odnosi između likova kadšto stvaraju poteškoće. Spomenimo samo one glavne: osim tio, ti­ mao, atimos "koji je lišen tim't' itd., valja spomenuti skupinu tino ('rivro ) "plaćati", tinumai ('riVUf.lat) "naplatiti, kazniti, is­ paštati", tisis (•imc;) "kazna, odšteta, osveta", atitos (
Čast i časti • 387

Agamernnon pokuša uzeti njegov dio plijena, Ahilej mu doba­ cuje prijekor: "Nisam imao nikakva osobnog razloga ovamo do­ ći. Tebe smo slijedili, da te razveselimo, tebi smo tim� (nf.l�V apVUf.lEVOt, stih 1 59) i Menelaju tražili među Trojancima." Prevesti tim� s "nagrada", kako to čini P. Mazon7 , nije odgo­ varajuće rješenje. Ne vidimo čime bi Agamemnon mogao biti nagrađen i kako bi mogao primiti nagradu od svojih protivnika. Radi se o daru časti i o materijalnim probicima što ih ljudi pri­ znaju nekoj ličnosti zbog njezina dostojanstva i položaja. Aga­ mernnon uzvraća: "Bježi, ako ti srce to hoće. Ima i drugih koji će mi dati tim� (tim�sousi), a prije svih premudri Zeus" (st. 1 741 76). To je važan detalj : poštovanje koje će mu ljudi, ali i bo­ govi, udijeliti: tim� dakle ide uz kraljevski položaj : daju je ljudi i bogovi, a sastoji se istodobno od pažnje, iskazivanja poštovanja, ali i od materijalnih prednosti. Takvu definiciju potvrđuju i druga svjedočanstva. Pokušava­ jući primiriti svađu, Nestor kaže Agamemnonu: "Prepusti mu (sc. Ahileju) geras koji su mu Ahejci dodijelili", a Ahileju: "Ne svađaj se s jednim kraljem. Kralj kojemu je Zeus slavu (kUdos) dao8 nema jednaku tim�. Jak si i božanska te rodila mati, ali on je moćniji, jer većim narodom vlada" (st. 276 i d.). Ovdje se iska­ zuje važna razlika između geras i tim�: ljudi udjeljuju geras, ali tim� je dar usuda: ona je dio osobne prednosti. Tekst, kao što je onaj u Ilijadi 1 5 , 1 89, to u svemu potvrđuje. Tri Kronova sina, Zeus, Posejdon i Aid, sve su između sebe podijelili i svaki je dobio u dio svoju tim� dodijeljenu od usuda (�lakhen). I kod lju­ di i kod bogova usud odlučuje kome će se dodijeliti tim�, a ključ­ ne riječi moira i lakhefn dopunjuju taj dokaz. Dakle, nitko ne može dovoditi u pitanje zakonitost tog dara. Kad bi ostao i tračak sumnje između tim� i kraljevske moći, raspršio bi ga odlomak iz Ilijade 6, 193. Likijski kralj u želji da zadrži Belerofonta daje mu svoju kćer i "polovinu sve svoje kra­ ljevske tim� (tim&s basileidos h�misu pases)"9 . U odlomku koji smo već naveli u vezi s geras, Ahilej se podruguje Eneji, koji ide [ Maretić prevodi sa "čast"]. V. niže u 6. poglavlju. 9 [ "Kraljevske čitave časti polovinu dade mu onda"]. 7 8

Čast i časti • 389

3 8 8 • Riječi indoeuropskih institucija - II. svezak

prema njemu: "Zar se nadaš da će ti ova borba dati pravo da vla­ daš nad Trojancima s Prijamovom tim'J?" (Ilijada 20, 1 80) izraz povezuje tim-J s obnašanjem kraljevske vlasti. I doista, kra­ ljevi (basi/ges) među svoje povlasti ubrajaju takve timai: počas­ na mjesta, prednost, obilje mesa i pehare pune vina (Il. 12, 3 10). I ne samo čast nego i izdašne prednosti, što ih basileus odlukom sudbine ima po svom položaju. Kakvo je podrijetlo te tim-J? Pje­ snik to izričito kaže: "(Kraljeva) tim-J dolazi od Zeusa i premudri Zeus ga ljubi" (Ilijada 2, 1 97). Tim-J je božanskoga poslanja. Potvrdu za to našli bismo i na drugim mjestima. Valja isto tako zapaziti da su glagoli koji idu uz tim-J glagoli davanja: 8t86vm "dati", 6nasEtv "(do)dati",
mrtnima, Zeus te voli ŠK micr11� oaiYJ� (470) - a to je pravda ­ i udijelio ti je sjajne darove." Moglo bi nas iznenaditi što se hosies prevodi sa "pravda" (ka­ ko to čini Humbert), jer je to termin lišen svake vjerske konota­ cije. Kasnije ćemo vidjeti (3 . knjiga, l . poglavlje), u ispitivanju posvećenom liku h6sios, da taj pridjev nije istoznačan sa hier6s: on se suprotstavlja pridjevu hier6s kao "profani" "svetome". Dakle, valja ovako shvatiti prvi odlomak iz Himne Hermesu ( 1 73 i d.): "Glede tim-J, i ja želim imati pravo na tu hosie kakvu uživa Apolon." Posrijedi su profane prednosti, a ne neka sveta povlastica. To nam najbolje potvrđuje nastavak: " . . . Ako mi ih moj otac ne udijeli, postat ću Kraljem Hajdučkim. Ako me kaz­ ne, ići ću na Pit [ITuSm] i otet ću tronošce, zlato i kotlove." To su prednosti koje neki bog uživa izvan domene svetoga. Nema nikakva razloga da se ovdje riječi time prida neko posebno zna­ čenje. Riječ je uzeta u svom svakodnevnom smislu i ni po čemu nije vjerski pojam. Prelazimo na ispitivanje druge polovice problema. U pitanju je pojam što ga izražavaju tinumai, tisis i poine s ostalim odgo­ varajućim oblicima u drugim jezicima, a koje možemo opisati kao "dati da se isplati neka nagrada, tražiti naknadu za nedjelo i posebno krvarinu za zločin ubojstva." Ima li to veze sa time? Najprije razmotrimo same oblike i uočimo razliku u vokaliz­ mu korijena. S jedne strane imamo 'tl)l� (s dugim 1), ·riw, a s druge (također s dugim lJ 't'tVU)lt ( 't'Etvu-, usp. na Kreti V. st. ano't'Etv{nw). Razlika u formi ukazuje na razliku koja pojmove razdvaja. Neki su držali da je u jednom Homerovu odlomku time isto­ značnica za poini Na taj su se tekst oslanjali da bi potvrdili srodnost tih dviju leksičkih obitelji. Zato ćemo ga ponovno pro­ čitati. Agamemnon najavljuje svečani ugovor koji će povezati Ahejce i Trojance i zazivlje sve bogove da mu budu svjedocima: "Ako Aleksandar svlada Menelaja, neka mu onda ostane Helena i sve blago, a mi ćemo otići u našim brzim brodovima. No, ako naprotiv plavokosi Menelaj svlada Aleksandra, onda nek Trajan­ ci vrate Helenu sa svim blagom i nek Argejcima plate nagradu (tim gn apotinemen), koja će biti na korist budućim naraštajima. =

3 90 • Riječi indoeuropskih institucija - Il. svezak

A ako nam je Prijam i sinovi Prijamovi ne ushtiju platiti (tim�n tinein), onda ću ja ostati i boriti se da dobijem naknadu (poini) i vojevat ću sve dotle dok ratu ne bude kraj" (Ilijada 3, 275 i d.). Ovdje su neki htjeli vidjeti etimološku vezu između tino, apatina "platiti" i tim� s jedne i istoznačnost između tim� i pain� s druge strane. Međutim, ni jedan ni drugi odnos ne može izdržati ozbiljnu provjeru. Sporazum predviđa da će Trojanci, ako Menelaj po­ bijedi, vratiti Helenu i sve blago i da će, osim toga, platiti tim� Agamemnonu i Argejcima. U tome imamo davanje koje prema­ šuje običan povrat dobara: uključuje priznanje kraljeve vlasti i is­ kazivanje počasti koja se tome priliči. Zbog te činjenice i u si­ tuaciji u kojoj je sporazum sklopljen, tim� se izjednačava s nak­ nadom koju će Trojanci platiti, a osim toga povratit će sve blago. Samo igrom slučaja i samo u tom primjeru tim� je pridruženo glagolu "platiti za uzvrat". Nikako iz toga ne slijedi da bi pjesnik bio shvatio tim� kao suodnosni morfološki pojam, kao morfološ­ ki korelat glagolu apatina. Protivno od toga, taj nam tekst jasno ukazuje na udaljenost između tim� i pain�. Ako Troj anci odbiju tim�, tad će Agamemnon imati razloga da se bori kako bi po­ stigao pain�. A to je posve različita stvar: pain� je kazna i nak­ nada koju se plaća za kršenje zakletve. Likovima koji su usporedivi izvan grčkoga isto je tako strana pomisao ugleda i časti i svi se odnose na kažnjavanje: to je slučaj s lat. poena, terminom kaznenog prava, koji je vrlo rano posuđen iz grčkog oblika poinfi. I više je nego očito da poena, punire ne­ maju ništa zajedničkoga s pojmom honos. U avestičkome, glagol kiiy- i izvedenice kaenii- kaeBa- odnose se na smisao osvete, do­ bivanja naknade za nedjelo ili uvredu. Niti jedan termin iz te avestičke skupine ne odgovara sanskrtskom ciiyati "štovati". Kad sve zbrojimo, osim u grčkome, sa značenjem "častiti" nalazimo za usporedbu samo nekoliko indijskih oblika, glagol ciiya- i pridjev ciiyu- "pun poštovanja". Međutim, postoje u grčkome sekundarni kontakti između dvi­ ju obitelji, odakle potječe u prvom redu timorefn "priskočiti u pomoć, pomoći, kazniti", timor6s "zaštitnik, osvetnik": doslovno "onaj koji bdije nad timi'' (tima-oros) ; tu se dva pojma miješaju.

Č ast i časti • 3 9 1

Isto tako, čini se da su najstariji oblici tino, tinuo preuzeli vo­ kalizam na i iz tim�, kao što pokazuje osciliranje između l i &l . .. potvrđeno u dlJal ektima. 10

10 Podrobnije o pitanjima vokalizma i kvantitete v. u Schwyzer, Griechi­ sche Grammatik, I, 697 i bilješka br. 4.

6. poglavlje

Magijska moć

Sažetak - Kudos, gotovo isključivo epski termin u kojem i stara i nova tradicija vide sinonim za kleos "slava", ima na­ protiv odista specifično značenje: označava neodoljivu ma­ gijsku moć dodijeljenu bogovima, a oni je u posebnim pri­ godama podjeljuju izabranom heroju i time osiguravaju njegovu pobjedu. Kudos aresthai, kad se govori o ratniku, zapravo znači "oduzeti (od bogova) kudos" zatim, oboružan tim talismanom, ovjenčati se slavom. Formalno podudaranje između tako shvaćenog kUdos i st. slav. čudo nimalo nas ne čudi: pojam "nadnaravna moć" di­ jele oba termina i to čini takvo podudaranje posve razum­ ljivim.

Kad se izučava ovaj dio vokabulara, valja posebno paziti na veze između termina. Svaki od njih, uzet sam za sebe, ne čini se uvijek važnim, ali se u posebnom svjetlu pojavljuje u svojim ve­ zama. Tada opažamo neke odrednice koje otkrivaju njihov puni smisao i čine da na površinu izbije nova vrijednost. Ćesto kod Homera moramo pročitati vrlo dug odlomak da bismo došli do vrijednosti koje su u njemu pritajene: neki važan termin može, s vezama u koje je upleten, baciti novo svjetlo na termine koji inače ne bi privukli našu pozornost. Nakon geras i tim�, evo sada drugog jednog pojma koji je isto tako važan: to je kudos (KuSo<;). Za taj neutrum, redovito prevo­ đen sa "slava", i za njegove imeničke i glagolske izvedenice: kudr6s, kudalimos, kudano, kudaino, kudianeira itd., kod Home­ ra nalazimo više stotina primjera. To tradicionalno značenje "slava" koje, kako se čini, iziskuje kontekst u nekim odlomcima, dali su nam već stari komentatori.

394 • Riječi indoeuropskih institucija - Il. svezak

Značenje je utvrđeno već od Antike - ono pripada humanističkoj baštini. No, ipak valja priznati da je naše poznavanje homerskog vo­ kabulara tek u povojima. Od Antike smo primili jedan način in­ terpretacije kojega se i dalje držimo i koji obilježava naše Iječni­ ke i prijevode. Dok su ulagani u restauraciju sigurnog teksta i u definiciju dijalektalnih značajki epskoga jezika, naše su interpre­ tacije ostale uglavnom one iz epohe kad je bilo važnije poštovati estetske kriterije nego voditi brigu o točnosti. I što temeljitije izučavamo homerske tekstove sve više opažamo razmak između stvarne prirode pojmova i slike što nam o njima daje školska tra­ dicija. U tom pogledu neke od recentnijih studija ne označavaju ni­ kakav stvaran napredak. Tako, primjerice, Greindlova disertacija što je sačinjava ispitivanje pet grčkih riječi: kteos, kados, time, phatis, d6xa (Miinchen, 1 938), lako okuplja podatke, ali u biti to je psihološka, književna studija. Autor smatra da kados označava veličanstven izgled i prednost u borbi koja vrijedi koliko i po­ bjeda: smisao bi, dakle, bio "Ruhm, slava, vlast", a to se poduda­ ra s onim što nam daje do sada prihvaćano prevođenje. Ipak, već ima jedan razlog da kados ne znači "slava", a taj je u tome što "slava" ima kod Homera svoj izraz u riječi kleos. Posve smo sigurni da je pojam k/eas jedan od najstarijih i naj stal­ nijih u indoeuropskom svijetu: vedsko sravas, avestičko sravah­ točno mu odgovaraju i imaju potpuno isto značenje. Štoviše, pje­ snički jezik čuva u grčkome isti izraz u formuli: horn. klewos aphthiton, ved. sravas ak:jitam, "neprolazna, vječna slava", koja označuje najvišu ratničku nagradu, onu "neprolaznu slavu" koju indoeuropski heroj iznad svega želi i za koju je spreman dati svoj život. Imamo u tome jedno od dosta rijetkih svjedočanstava iz kojega se može zaključivati ako ne o jednom epskom jeziku, a ono barem o pjesničkim izrazima koji su bili postojani već u za­ jedničkom indoeuropskome. Već to čini da je malo vjerojatno da je kados značilo "slava". Moramo biti uvjereni da su u epskoj terminologiji svi glavni ter­ mini specifični i da nemaju nikakve sinonimije. A priori, kleos "slava" i kados nikada ne znače isto i doista, kao što ćemo vi-

Magijska moć • 395

djeti, kados ne znači "slava". Takvo prevođenje, koje je posvuda prihvaćeno, valja odbaciti. Nema ni nekog posebnog odnosa između dvaju pojmova. Riječi kojima se označavaju razlikuju se i brojem i prirodom. Dok se za kleos kaže da je esthl6n "lijep", mega "velik" (sa stupnjevima mefzon i megiston "veći, najveći"), euru "širok", asbeston "neugasiv", aphthiton "neprolazan, vje­ čan", hupouranion "dižući se pod nebo", da ima množinu klea i odredbene riječi ("slava ljudi" itd.), da najviše voli hiperbolu ("njegova se slava uzdiže u nebo"), za kados nalazimo svega dva epiteta: mega "velik", huperteron "viši, izvrsniji", samo jednom aspeton "neizmjeran, beskrajan"; nema množine, nikad se ne na­ lazi u sintagmi determinacije i nema nikakva opisa. Već nam tak­ ve razlike daju naslutiti da je kudos poseban pojam koji valja po­ sebno definirati. Smisao u kados nije, dakle, "slava", kako nas uče naši rječnici i komentari. Značenje mu moramo naći vodeći se isključivo kon­ tekstom i izvodeći samo iz uporaba elemente njegove definicije. I u ovom slučaju tradicionalna homerska egzegeza mora se iz te­ melja revidirati. Konstrukcije sa kudos nisu znatnije raznovrsne. Osim u for­ muli kudei' gafon, gdje se dativ-lokativ kUdei' vezuje u jedin­ stvenu sintagmu s participskim oblikom (koji je isto tako jedini) gafon, nominativ akuzativ kados je jedini padež koji se rabi. No, uporabe, kojih u svemu ima više od šezdesetak, dijele se na dvije velike skupine. U jednoj kados je objekt glagola "dati", čiji je gramatički subjekt ime nekog božanstva; u drugoj kudos je objekt glagola "(za)dobiti", a gramatički subjekt mu je ime čo­ vjeka. Te dvije skupine valja odvojeno analizirati. U prvoj kategoriji uporabe kados označava nešto što bog "da­ je" (dfdosi, opazei), "pruža" (oregei) ili, naprotiv, "(od)uzima" (apeurči). Kudos kao dar osigurava trijumf onome koji ga prima: onaj koji ima kados siguran je pobjednik. To je temeljni karakter u kudos: djeluje kao talisman nadmoći. Ostajemo pri izrazu talis­ man, jer kad ti bog udijeli kudos, odmah si dobio trenutačnu i neodoljivu prednost, kao magičnu moć. Bog ga udjeljuje sad jednom, a sad drugom, prema svojoj volji, ali uvijek tako da bi u odlučnom momentu dao prednost u borbi ili u suparništvu.

Magij ska moć • 397

3 96 • Riječi indoeuropskih institucij a - II. svezak

Da bi dala prednost Diomedu u utrkivanju, božica Atena raz­ bije jaram konjima njegova suparnika Eumeloha, koji se odjed­ nom nađe na zemlji, a Diomed ga tako prestigne, jer je "Atena ispunila njegove konje žarom i u njega je postavila kUdos (ep ' aut"8i kUdos etheke)"1 • Drugi odmah shvatiše odakle Diomedu tak­ va prednost, koju mu nikako ne mogu oteti. A za njim Antiloh, sveudilj podbadajući svoje konje, povikne im: "Ne tražim od vas da se borite protiv Diomedovih, kojem upravo dade Atena hitrost i u nj postavi kUdos (ista formula)"2 (Ilijada 23, 400-406). Sad su stvari svima jasne: kada je božanstvo dalo nekom čovjeku kUdos, on je siguran u pobjedu, a njegovi protivnici i suparnici dobro znaju da im je uzalud njemu se suprotstaviti (usp. i 5, 225\ Zato i Ahilej, u času kad će Patroklo umjesto njega napasti Hektora, preklinje Zeusa: "Pošalji mu kUdos i osnaži njegovo srce! " 4 (Ili­ jada 1 6, 24 1 ). To je ono što moli i Nestor: Ahil ej se ne treba uporno svađati s Agamemnonom, "jer tim8 nikad nije bila veća za kralja žezlonošu kojemu je Zeus dao kUdos"5 (Ilijada l , 279). Kad je Hektor imao za petama kola Diomeda i Nestora i kad su mu ovi zaprijetili, Zeus je pred njima žestoko zagrmio, a pre­ stravljeni Nestor odmah opominje svog suborca: "Nema nam druge nego konje okrenuti i bježati. Zar ne vidiš da je Zeus danas našem protivniku dao kUdos; a sutra dat će ga nama, ako tako bude htio". No, Diomed se ne da: neće li ga optužiti s kuka­ vištva? I on uporno ostaje pri svome da napadne Hektora. Tada Zeus tri puta zagrmi "Trojancima dajući znak na odlučnu po­ bjedu", a Hektor kliče: ''Vidim da mi Zeus obećava pobjedu i veliki kUdos, a Danajcima propast" (8, 1 40- 1 60). I jurnu naprijed i neodoljivo pritisne Danajce, "budući da nam je Zeus dao kU­ dos" (ib. 2 1 6). Suočen s opasnošću, Agamemnom sokoli svoje ratnike i bodri ih uz porugu, pa se obraća Zeusu: "Jesi li ikada, [ "B oginja ohrabri konje i njemu proslavu dade"] . [ "Ja vam se utrkivat ne velim sa konjima hrabrog l Tidejevoga sina, brzine njima je sada l boginja dala Atena i slavu dala junaku . . . "]. 3 [ "Slavu li dade Zeus Diomedu, Tideja sinu . . . "]. 4 [" i njemu diku, gromoglasni Zeuse, ud'jeli l njegovo srce u grud'ma ohrabri"]. ' [" . . . jer veća je čast žezlonoši kralju l zapala, kojem je diku ud'jelio olimpski Zeus-bog. Jači si ti . . . "]. 1

2

. • •

Zeuse, tako prokleo jednog od svemoćnih kraljeva oduzimajući mu veliki kUdos?" 6 (ib. 237). U toj dugoj epizodi, punoj karakteristčnih uporaba, dolazimo do jedne nove okolnosti koja će biti važna za definiciju riječi kUdos. Već znamo da taj atribut dolazi od božanstva, da se ud­ jeljuje kralju ili heroju i da im donosi pobjedu. No kako će on - u žaru borbe - znati da mu je bog udijelio kUdos i kako će to njegov protivnik opaziti? I jednog i drugog poučit će čudesan znak, koji naviješta božanski izbor. To može biti grom koji jed­ nom ošine i podvostručuje prasak usred borbe; mogu biti supar­ nička kola koja se u punoj trci razbijaju; može biti i žica na luku koja odjednom pukne u Teukrovim rukama dok on gađa Hektora ili strijela koja se gubi daleko od cilja. No, Hektor se ne vara ­ Zeus je stao uz njega: "Da, vidio sam svojim očima kako se po Zeusovoj volji gube strijele jednog junaka. Lako je ljudima pre­ poznati pomoć Zeusovu, bilo da jednima daje veći kUdos, bilo da druge slabi odbijajući im pomoć. Tako on sada nanosi poraz Argejcima, a nama pomaže" ( 1 5, 488 i d.). Tu se vidi smisao iz­ raza kUdos huperteron. Dok Zeus ne nastupi - snage su izjedna­ čene: "Trojanci i Ahejci se bore kome će otac Zeus dati kUdos" (5, 33). Upravo u času najveće pogibelji Zeus naginje vagu u korist Rektoru "dajući mu veći kUdos" ( 1 2, 437\ Ta slika na­ dahnjuje u drugim oblicima odnos sukobljenih snaga: kad je Ze­ us dao kudos onome kojeg više voli, samim tim su sva nastojanja onog drugoga osuđena na neuspjeh - a protivnik to zna: Trojanci jurnuše "izvršavajući volju velikog Zeusa"; gospodar bogova podbada njihova srca i baci čini na srce Argejaca, odbijajući im kudos, dok u isti čas hrabri njihove neprijatelje, jer on baš Hek­ toru hoće podijeliti kUdos" ( 1 5, 593). Kudos ima snagu koja nije stalna. Zeus ili Atena dodjeljuju je kako bi neki heroj pobijedio u odlučnom trenutku ili zadržao svoju prednost do nekog časa: daju mu "kUdos da može ubiti" (5, [ "Jesi l', Zeuse oj oče premogućeg ikada kralja l takvom udrio kletvom i veliku sreću mu uzo?"]. 7 [ "Tako je jednako bitka i borba lebdjela njihna, l dokle ne dade slavu pretežniju Hektoru Zeus-bog"]. 6

Magijska moć • 399

398 • Rij eči indoeuropskih institucij a - Il. svezak

260; 1 7, 453, a izraz je usporediv s "kratos da ubije", 1 1 , 1 928 ; l l , 2079). To se uvijek događa načas i prema stanju u boju, a je­ dan ili drugi suparnik primaju taj atribut, koji mu donosi pred­ nost u trenutku pogibelji. Bogovi na taj način iskazuju svoje vlastite sklonosti i izravnavaju svoje međusobne račune dajući kudos sad Ahejcima sad Trojancima. Vidimo tako kako se Zeus time služi da bi umirio prepirku koja se rasplamsala u božan­ skom taboru nakon Ahilejeve pobjede. Jedni, ljutiti i ozlojeđeni zbog sramote što ju je Ahilej nanio mrtvom Rektoru, hoće posla­ ti skoroteču da mu oduzme truplo. Drugi se tome odupiru: tim e nije ista za Hektora i Ahileja: Hektor je samo smrtnik, a Ahilej je božičin sin. Tad Zeus uzima riječ: ne, tim e neće među njima biti jednaka, ali ne pokušavajmo uzeti tijelo. Doziva tada Tetidu, Ahilejevu majku, i kaže joj : "Neki bogovi hoće poslati lukavog Argeifonta 1 0 da ukrade Hektorovo tijelo. No, ja hoću udijeliti Ahileju ovaj kudos, a istodobno ću zauvijek sačuvati tvoj aidos i phil6tes" 1 1 (usp. I. svezak, 3. knjiga, 4. poglavlje). Evo kakav je bio Zeusov plan: Ahilej će vratiti Hektorovo tijelo, ali samo kad ga Prijam glavom dođe otkupiti i donese mu bogate darove (24, l 09 i d.). Tako Ahilej neće ostati prikraćen za svoj trijumf, sve ako i preda Hektorovo tijelo. U nekim primjerima kados je dodijeljen heroju, ali mu ga nije dodijelio bog, nego sam njegov protivnik. Tada je to jednostavna stilska figura. Ratnik, koji se nesrećom ili nepromišljenošću iz­ loži pogibelji i otkriva se udarcima neprijatelja, sam "pribavlja" kados svom protivniku. Tako je Perifet "pribavio kudos" Rektoru kad se spotaknuo o svoj štit i pao na zemlju pred njim ( 1 5, 644) 1 2 . Hekuba preklinje sina Hektora da ostane u zidinama Tro­ je i da ne "pribavi Ahileju veliki kados" 1 3 napadajući ga (22, 57). Tako i mi kažemo o nerazboritu čovjeku da sam sebi jamu kopa. [" tad snagu ću Hektaru dati, l da ubijati može"]. [" . . . tad snagu tebi ću dati, l da ubijati možeš . . . "]. 10 ' [ ApyaupoY't"T]�. "ubojica Argusa", epitet Hermesov]. 11 [ "Tvoje da prijateljstvo i štovanje sačuvam sebi"]. 12 [ "Tad Hektaru slavu Perifet pribavi velju; on se okrenu i tada ostragu o obod štitni l zape"]. 13 [" da dikom ne prodiči š veljom l Pelejevog sina"]. 8

9

• . •

• • •

Prelazimo sada na drugu skupinu primjera u kojima prevlada­ va izričaj kados an?sthai "odnijeti kados", koji se kaže za ratnika u boju, a nikada za boga. Činjenica da se taj izričaj javlja tako često (dvadesetak puta) navodi nas na pomisao da je imao točno određeno značenje, a već to da u ovakvoj uporabi kudos nije dar bogova, nego ga "odnosi" čovjek, ukazuje nam na to da se radi o nekom novom smislu - a to zavrjeđuje pozornost. Kako bi bilo dano moći jednog čovjeka da "odnese" kados bez božanske pri­ vole, jer, kao što smo već vidjeli, samo ga bogovi udjeljuju ljudima? Taj privilegij jednom predstavljen kao božji dar: "Zeus mi je dao (Make) da postignem kados kod brodova i da pritisnem k moru Ahejce", uzvikuje Hektor okupljenim Trojancima (Ilija­ da, 1 8, 293). Ipak, osim u vrlo rijetkim primjerima, nema spomi­ njanja nekog boga u okolnostima kad ratnik "odnosi kados". Osim toga, izričaj je često praćen dativom, koji označava onoga koji ga uživa: "odnijeti kudos za nekoga". Posrijedi je specifični izričaj koji moramo izučavati istodobno u pogledu okolnosti koje su ga izazvale i sintaktičkih značajki njegove formalne artikulacije. Kad ga tako razmatramo, otkrit ćemo da postoje dva tipa uporaba. Evo p r v o g a : nudi se ratniku da se iskuša sam u nekom izvanrednom poduhvatu. Ako uspije, "odnijet će kados" za svog kralja, svoj narod ili za sebe samoga, a čeka ga velika nagrada. Izričaj je u prospektivnom kontekstu i iskazan je u futuru, a često praćen naznakom onoga kojemu koristi u dativu. Slijedimo tu shemu u nizu epizoda. Prerušena Atena nagovara Pandora da odapne strijelu na Menelaja: "Tako ćeš, kaže mu ona, zadobiti kharis i kados za Trojance i prije svega za Aleksandra kralja. Od njega bi dobio sjajne darove kad bi vidio da je hrabri Menelaj ubijen tvojom strijelom" (4, 95). Upućen u poslanstvo kod Ahileja, Odisej ga nagovara da nastavi borbu: "Ahejci će te častiti kao boga, a ti bi za njih zadobio veliki kudos 14, jer bi tako savladao Hektora" (9, 303). Hektor traži dobrovoljca za noćni izviđački pohod kod Ahejaca. Onaj koji bude tako hrabar dobit će veliku nagradu i "za sebe će odnijeti kados" (1 0, 307). Posej­ don potiče Danajce: "Zar ćemo opet prepustiti pobjedu Rektoru, 14

[ " . . . i ti bi veoma se proslavit mogo"].

400 • Riječi indoeuropskih institucija - Il. svezak

da nam oduzme brodove i odnese kudos?'' 1 5 (14, 365) Šaljući ga u borbu protiv Hektora, Ahilej upućuje Patrokla: "Slijedi dobro zamisao što ti je stavljam u srce, tako da zadobiješ za mene od svih Danajaca veliku tim � i kudos 16 ali kad odagnaš neprijate­ lja od brodova, tad se povrati. Sve da ti i Zeus udijeli da ponovo odneseš kudos, nek te ne obuzme želja da se bez mene boriš pro­ tiv ratobornih Trojanaca" ( 16, 84-88). Trojanske su se čete "oku­ pile oko mrtvog Patrokla u uznositoj želji da ga odvuku u grad i da tako odnesu kUdos" 17 ( 1 7, 286). "Zeus mi je, govori Hektor, dao da postignem kUdos kod brodova i da Ahejce odbacim na more" ( 1 8, 293). Ahilej nasrće i uništava neprijatelje, "goreći od želje da odnese kudos" (20, 502; usp. i 12, 407; 2 1 , 543), ali "Apolon mu ne dopusti da odnese kudos" (2 1 , 596). Prerušen u Agenora, Apolon pusti da ga Ahilej tjera, a zatim, kad ga je udaljio od mjesta borbe, opet uzima svoje božansko obličje. Sav zapjenjen, Ahilej mu kaže: "Zaludio si me, ti koji si najgori od svih bogova, koji si me navukao ovamo daleko od zidova troj­ skih . . . Eto, kako si mi oduzeo veliki kudos, a Trojance si spa­ sio! " (22, 1 8). Progoneći Hektora, Ahilej daje znak svojima da ne odapinju strijele "da ne bi netko drugi, pogodivši Hektora, odnio kUdos, a on da dođe tek nakon toga" 1 8 (22, 207). Tezulje su Zeusove odredile kobni dan Hektaru. Tad pristupi Atena i ka­ že Ahileju: "Uzdam se da ćemo sad nas dvoje, ubivši Hektora, ahejskim brodovima donijeti veliki kUdos" (ib. 2 1 7). Izraz se samo iznimno iskazuje u prošlom svršenom vremenu; samo jedan primjer to pokazuje, pridružujući tome drugu izu­ zetnu crtu - subjekt u množini. To je pobjednička pjesma što su je zapjevali pobjednici Argejci: "Odnijesmo veliki kudos kad ubismo božanskog Hektora" (Ilijada, 22, 393). D r u g i tip uporabe kUdos aresthai dolazi u kondicionalu prošlom: heroj "bi bio odnio kUdos" da se božanstvo nije uplelo da spasi neprijatelja. Primjeri su daleko manje brojni. Boreći se • • •

[" da brodove osvoji slavno?"]. 1 6 ["Veliku da čast i diku kod danajskog pribaviš svega l naroda sebi . . . ]. 1 7 [ "Koje opkoliše mrtva Patrokla najviše misleć, l da će ga u grad svoj odvući i slavu steći"]. 18 ["Nikom ne dajuć oštru na Hektora str'jelu izbacit, l da ga tko ne rani slavno, a onda tek on da dođe"]. 15

• • •

Magijska moć • 401

protiv Aleksandra [Parisa], Menelaj mu stegnu vrat s remenom što mu je držao šljem i "bio bi ga odvukao i tako odnio golemi kudos da ga Afrodita nije spazila"; božica prekine remen i snaž­ na je ruka vukla samo prazan šljem" (3, 373). "Argejci bi sna­ gom i silom svojih ruku bili odnijeli kudos 19 i unatoč Zeusovoj sudbi da sam Apolon nije došao ohrabriti Eneju" ( 1 7, 321). Hek­ tor bi bio oteo Patroklova tijelo i odnio preveliki kUdoi0 da Iri­ da, koju je poslala Hera, nije upozorila Ahileja ( 1 8, 1 65). Ta dva aspekta, prospektivni (futur) i retrospektivni (kondi­ cional), čine da je "odnijeti kudos" nešto što postižu ljudi, pone­ kad ali vrlo rijetko i narod, dok, kao što smo vidjeli, "dati, udije­ liti kudos" može samo bog. Ima još jedna druga razlika u tome što je "dati kUdos" uvjet koji prethodi pobjedi, dok se "odnijeti kudos" javlja kao ono što slijedi junačkom činu: "Samo da nam Zeus dade da oborimo Odiseja i da odnesemo kUdos"21 (Odiseja 22, 253). Mora se dakle iz toga zaključiti da je kUdos, koji je za­ pravo talisman pobjede, uz klizanje značenja, postao "trijumf' u izričaju "odnijeti kudos", i to uz prijelaz koji možemo zamisliti: kad je učinio veličanstven podvig, heroj, zahvaljujući svojoj hrabrosti, odnosi taj kUdos, koji mu samo božanstvo može udije­ liti; u neku ruku on ga uzima bogovima. Tako formula kudos aresthai ulazi u popis herojske hvale, jednako kao i kleos arest­ hai "odnijeti slavu" (Ilijada, 5, 3 22). Osim toga, moglo se opaziti da kudos, što ga je stekao junak, često ide kralju. "Neću zamjeriti Agamemnonu, kaže Diomed, što Ahejce nagoni u boj; jer njemu bi pripao kudoi3 ako Ahejci pobiju Trojance i uzmu sveti grad Ilijski, njemu će biti tuga ako Ahejci budu pobijeni" (4, 4 1 5). Tako donekle dolazi do sličnosti između kudos i tim �, jedno i drugo su kraljevske prerogative, dvije imenice koje dolaze uz isti glagol: "Pošli smo za tobom želeći te obradovati i zadobiti (ar[ "Slavu bi stekli silom i snagom svojom Argejci . . . "]. [ "Oteo on bi mrtvaca i golemu steko bi slavu . . . "]. 2 1 ["Ne bi l' nam dao pogodit Odiseja i slavu steći . . . "]. 22 [" . . . med Argejcima svima da bude l ugledan te slavu i diku sebi da ste­ če"]. 23 [" njemu će biti slava, Ahejcima pođe l' za rukom l pobit Trojance i grad osvojit Ilijski sveti"]. 19

2

0

•

• •

402 • Riječi indoeuropskih institucij a - II. svezak

numenoi) za Menelaja i za tebe tim � od Trojanaca"24 ( l , 1 59). Kudos može ići u korist čitave zajednice nekog naroda ( 1 3 , 67 6) . Novim jednim prijelazom kudos će postati kvalifikacijom ko­ ja se odnosi na ljude. Za neke će se heroje reći da su "veliki ku­ dos" Ahejaca (Agamemnon, Nestor, Odisej) ili Trojanaca (Hek­

tor). Oni su sami po sebi talisman pobjede. Polazeći od ovdje predložene definicije za kUdos, njegove pri­ rode, onoga što on predstavlja u odnosima između bogova i ljudi i u izgledima u borbi, može se jasnije procijeniti smisao izvede­ nica što su iz kudos tvorene: pridjev kudr6s, nadasve u superla­ tivu kudistos, kvalifikativ je najviših bogova, poglavito Zeusa ili, među ljudima, samo Agamemnona; kudalimos se dodjeljuje he­ rojima ili narodima. Od glagola izvedenih iz kUdos posebno ćemo podcrtati kudaino ili kudano koji doslovno znači "ispuniti kUdos-om": bilo u fizičkom značenju "dati kUdos, tj . talisman po­ bjede" ( 1 3 , 348; 1 4, 73), a odatle "uliti u ranjeno tijelo moć da prevlada zlo", kao što Leta i Artemida čine Eneji skrbeći o nje­ mu (5, 44825) ili metaforički za "častiti naslovom premoćne snage" ( 1 0, 1 69; Odiseja 14, 438). Tolika je snaga u riječi kudos da se ona podaje mnogim figurativnim uporabama, iz kojih se uvijek može prepoznati bitna vrijednost. Ta je vrijednost, u po­ čecima, magične prirode, kao što proizilazi iz opozicija koje ona tvori. Kudos djeluje poput čarolije: osigurava pobjedu vojniku ili onoj strani kojoj ga Zeus udjeljuje, dok su ruke i srca kod pro­ tivnika "obamrli" ili "vezani" kao da su pogođeni činima. Taj se motiv sreće u mnogim epizodama i ističe moć tog atributa. "Znam, kaže Agamemnon pred slomom svoje vojske, da Zeus daje kudos nekim muževima (tous men kudanei) kao da su blaženi poput bogova, dok nama vezuje (edesen) srce i ruke" (Ilijada 1 4, 73). "Zeus baca čari na duh Argejaca, a Trojancima i Hektaru udje­ ljuje kUdos" ( 1 2, 225). "Trojanci se kao krvožedni lavovi stustiše prema brodovima izvršavajući Zeusovu zapovijed, koji nepresta­ no potiče njihov moćni žar, dok on baca čari (thelge) na srce Ar­ gejaca i ne da im kUdos, a njihove neprijatelje hrabri. Bilo je to [ "Radost, tebi smo čast i Menelaju tražili, kujo l među Trojancima"]. [" stane Artemida, stane i Leta l vidati, kititi Eneju u svetinji velikoj hrama"]. 24

2'

• • •

Magijska moć • 403

zato što je u svom srcu htio udijeliti kudos Rektoru Prijamovu sinu da na uzvite lađe baci božanski neugasivi oganj" ( 1 5, 5956). Apolon, tresući s egidom pred Danajcima i snažno viknuvši, "baci čari (ethelxe) u njihova srca i oni zaboraviše na borbeni žar. . . Lišeni snage, Ahejci bježe. Jer, Apolon je među njih po­ sijao paniku, a Trojancima i Rektoru udijelio kudos"26 ( 1 5, 327). Bilo je nužno podrobnije navesti uporabe riječi kUdos, oka­ rakterizirati je u njezinim vezama, oprekama, izvedbama, kako bismo došli do autentičnog značenja ovog tako često krivo shva­ ćenog termina. Kraljevski ili herojski kUdos dio je onih čarobnih moći što ih bogovi udjeljuju ili trenutačno oduzimaju, već prema njihovim naklonostima, jednoj ili drugoj strani u ratu, da bi do­ veli do ravnoteže u borbama, da bi spasili ovog ili onog vođu koji ih je udobrovoljio žrtvama, ili pak da bi podržali vlastito suparništvo. Te nestalne naklonosti odražavaju neprestanu igru suprotstavljenih strana u taboru bogova, gdje Zeus besprizivno sudi. Kudos prelazi, dakle, s jedne na drugu stranu, od Ahejaca Trojancima, zatim od Hektora Ahileju. To je nevidljiv i čaroban atribut, okružen čudima i sam čudesan, instrument trijumfa koji sam Zeus stalno ima i koji on privremeno udjeljuje kraljevima ili herojima. Ovaj opis smisla otvara nam pogled na njegovu etimologiju. Već je odavna ukazano na formalno podudaranje grč. kudos sa slav. čudo, ali smisao "slava, dika", koji se tradicionalno pripisi­ vao grčkome kudos, nije nimalo odgovarao takvom povezivanju. Sad se pred nas pitanje postavlja u novim terminima: kUdos nikad ne znači "slava", nego označava atribut magične snage ko­ ji osigurava pobjedu. Izvanredan karakter riječi kUdos, njegovi golemi i trenutačni učinci, metež što ga izaziva kod neprijatelja, sve ga to približava slav. čudo, a etimologijska veza postaje po­ sve prihvatljiva. Uostalom, oba se termina vraćaju na isti glagol­ ski korijen, tj. na čuti u slavenskim jezicima i na koeln "opaziti" u grčkome, čiji je pravi smisao morao biti nešto poput "opaziti nešto neobično, doživjeti kao novo ili čudno". To se izvrsno 26 [ "Tako se Danajci raspu u strahu, jer ih Apolon l prestraši, Rektoru pak i Trojancima proslavu dade"].

404 • Riječi indoeuropskih institucija - II. svezak

slaže sa središnjom vrijednosti koja se vidi iz grč. kudos i slav. čudo.

Iz Ilijade smo uzeli sve ili gotovo sve naše primjere, a oni predstavljaju gotovo sveukupnost svih primjera za tu riječ. Odi­ sej a ih ima malo, a navlastito ako se isključe odlomci za koje se drži da predstavljaju interpolacije; jedni ponavljaju već ispi tivane primjere (Odiseja 4, 275; 22, 253), a drugi se odnose na kraljev­ sku ili domaćinovu vlast (3, 57; 1 9, 1 6 1 ). U svim tim primjerima kudos je uvijek preduvjet uspjehu, pa ma kakav on bio, ili nadmoći, bilo gdje se ona iskazivala. Imamo utemeljenja da ga odredimo kao korist nadmoći koja se iskazuje trijumfom, koji je u biti magičan, kao prednost koja je čas trajna, kad je u Zeusovim rukama, a čas prolazna, kad je bogovi pre­ puštaju ljudima. To je onaj talisman koji božanska naklonost da­ je kralju, vojskovođi, hrabrom borcu, koja im u svim okolnosti­ ma osigurava premoć ili jamči pobjedu. No, ako i nema pobjede gdje nije kudos, ipak kudos nije nužno povezan s ratničkim uspjehom. Premda nije nikada opisan, možemo ga sebi predočiti u materijalnom izgledu; on kao da daje neki sjaj onima kojima je udijeljen. Epitet kudr6s, koji se pridaje božanstvima, nosi primi­ sao na neko veličanstvo, na neko zračenje, što izvana iskazuje da netko ima kUdos. Vraćajući se pojmovima od kojih smo pošli, vidimo kako se oni razlikuju. Geras označava isključivo materijalna dobra; kad dolazi od ljudi znači davanje suverenu, priznanje kroz darivanje njegova položaja i premoći. Tim-J je čast priznata bogovima, ali i udijeljena od bogova ljudima kao nagrada za njihove zasluge u obliku štovanja ili pak darova. I najzad, kUdos ne ovisi više o ljudima, nego je isključivo u rukama bogova i čini se kao da čovjeka koji ga prima podiže na rang bogova, budući da i jest povlast božanstva. To je magična moć, čije posjedovanje donosi prednost u danim okolnostima, najčešće u ratu, gdje predstavlja jamstvo pobjede. Raščlanjivanje termina kudos otvara nam područje u koje nas grčki termini rijetko uvode - u područje magične moći kraljev­ stva. U starom stanju indoeuropskih poimanja, kralj ima istodob­ no i političku i vjersku ulogu; on uživa sveukupnost vlasti, up-

Magijska moć • 405

ravljajući međuljudskim odnosima i odnosima ljudi s bogovima. Zbog toga u svojim rukama drži strahovitu vlast sastavljenu od prava i magije. Upada u oči da je jedan pojam kao kUdos preživio u svijetu tako slobodnom od magičnih vrijednosti kao što je svijet ho­ merskih spjevova. Možda dobrim dijelom i zato što su njegove uporabe bile samo sastavni dio formula. Već ni stari pisci nisu dobro razumjeli taj termin, koji su izjednačavali sa kleos "slava" i sa nike "pobjeda". Moramo prevladati te interpretacije, koje bi htjele sve racionalizirati, da bismo ga otkrili u njegovoj snazi i istini.

7. poglavlje

kratos

Sažetak - Kratos ne znači ni "fizičku snagu" (iskhUs, sthe­ nos) ni "snagu duše" (alkt), nego "superiornost, premoć", bilo u ratu bilo u obraćanju zboru. To značenje, koje je stal­ no za kratos, potvrđuje dijelom uporaba izvedenice krater6s koja tada znači "bez premca, bez njemu jednakoga", pogla­ vito u borbi. No, u drugim se uporabama krater6s približava smislom pri­ djevima kratai6s "tvrda srca, okrutan" i kratus "tvrd". Etimologija govori o toj jedinstvenoj situaciji: kratos se po­ vezuje s indoiranskim kratu- koje znači "(magičnu) moć rat­ nika"; kratus se vezuje s posve drugačijom skupinom, tj. s got. hardus koje znači isključivo i uvijek "tvrd". U grčkome je došlo do značenjskih prijelaza, koji se nadasve vide u dvojakoj uporabi lika krater6s.

Termini koje smo pregledali dopuštaju nam da ograničimo neke idealne koncepte homerskog društva. Oni pridonose određenju kraljevog statusa, određivanju predikata koji idu uz basileia "kraljevstvo". Već smo analizirali tri od njih: kiidos, tim�, geras. Međutim, moramo ispitati još jedan atribut, koji tekstovi usko povezuju s prethodnima i koji, zbog samog svojeg značenja, ima prvorazrednu važnost za pravilno shvaćanje tog kraljevstva. To je riječ lmitos (Kp a:ro<;), poznat i veoma općenit termin koji bi se, u samoj jednostavnosti svog značenja, mogao činiti lakim za analizu. Već od najstarijih vremena značio bi samo "snaga, moć" - to i ništa više. Oblik je kratos ili kartos bez razlike. Taj stari neutrum ima dug niz izvedenica iz osnove krat- ili kart. Imamo: krater6s ili karter6s s komparativom kreisson, super­ lativ kratistos ili kćzrtistos, a glagol je kratefn. Na -u- osnovi

408 • Riječi indoeuropskih institucij a - Il. svezak

imamo pridjev kratus i glagol kratunein i, najzad, izvedenice na -ai-: kratai6s i složenice krataipous, krataig;Ualos. Posvuda prihvaćani prijevod "snaga, moć" ne može nas zado­ voljiti. Pokušat ćemo ga precizirati ispitujući uporabe, koje su često već postale formulama, i omeđiti polazni pojam. Da kratos ne može značiti jednostavno "snaga" proistječe već iz činjenice što barem šest homerskih likova ima to značenje: bia, is, iskhus, sthimos, alke, dunamis. To obilje istoznačnica stvara mnogo poteškoća prevoditeljima. No, izbor sinonima smije se voditi samo točnim definicijama, to jest točnim pozna­ vanjem r a z l i k a izmedu tih sedam načina izražavanja pojma "snaga". A tu još uvijek vladaju arbitrarnost i nesigurnost. Pre­ vodi se onako od oka, i to svaki primjer različito. Kao izazov iskrsava pred nama jedan slučaj kad kratos dolazi uz alke u oštrom prijekoru što ga Diomed upućuje Agamem­ nonu: "Zeus ti je udijelio napola svoje darove: dao ti je da budeš više od bilo koga časniji zbog žezla, ali nije ti dao alke, što je najveći kratos" 1 (Ilijada 9, 39). Što Diomed hoće reći? I što može značiti ovakav prijevod "La valeur il te l'a refusee. C'est elle pourtant la force supreme" (P. Mazan). U tim je problemima sve povezano i čim pokušamo točno odrediti smisao jedne riječi, sa svih strana nahrupe sinonimi koji se međusobno zapliću. Poku­ šajmo, dakle, razgraničiti kratos i alke i najprije recimo što je alke.

To jest, doduše, neka "snaga", ali nije fizička snaga koja se naziva sthenos. Da bismo joj prepoznali prirodu, valja se uteći samom iskazu gdje se govori o izostanku te snage. Zašto Diomed predbacuje Agamemnonu da nema alke? Zato što je Agamem­ non, nakon svih pretrpljenih nedaća, prosudio da je sve izgublje­ no čim ga je Zeus izdao, pa je stoga skupštini savjetovao da prekine opsadu i da ode: "Bježimo s brodovljem u našu domovi­ nu, nećemo više osvojiti Troju širokih ulica" (9, 27). Diomed mu tada dobacuje: "Zeus ti nije dao alke, pa onda bježi! . . . Ostat će drugi Ahejci da unište Troju. Ako i oni pobjegnu na brodovima u svoju domovinu, ostat ćemo nas dvojica, ja i Stenel, i borit ćemo 1 [ "Sin je lukavca Krona od dvaju tebi darova l jedan dao: od sviju zbog žezla časniji ti se, l ali ti ne da junaštva, u čemu je najveća snaga"].

kratos • 409

se sami sve do časa kad je suđeno da Troje ne bude, jer mi smo s bogom ovamo došli" (Ilijada 9, 39 i d.). Odustati od boja znači više ne imati alke, baš kao što košute od trka premorene kao ukopane stanu "nemajući nikakvu alke u srcu" (4, 245). U času odlučne borbe, Odisej je sam sa svoja tri druga nasuprot proscima "brojnim i jakim". Atena mu pristupi u obličju Mentora i Odisej je preklinje: "Mentore, spasi me od nevolje!" Atena ga najprije izaziva: "Odiseju, zar u tebe više nema srca ni alke? . . . Kako, sad kad si došao u svoju kuću, na svoje dobro, pred proscima žališ što moraš biti alkimos?" (Odiseja 22, 208; 226; 23 1 i d.). Odatle se izvodi a contraria definicija za alke:' gledati u oči opasnost, nikad ne uzmaknuti, ne popustiti pred napadačem, hrabro se boriti prsa o prsa, eto, to je alke. Upravo te značajke obilježavaju pojam u svim primjerima. Posejdon, u liku Kalhasa, obraća se Ajaksu kad Ahejci poči­ nju popuštati pod naletom Trojanaca: "Vas dvojica spasit ćete ahejsku vojsku u srcu imajući alke, a ne strah koji ledi krv u žila­ ma" (Ilijada 1 3 , 48). Alternativa je uvijek ista: ili alke ili uzmak. Braneći Patroklova tijelo protiv Euforba, Menelaj zaprijeti: "Slo­ mit ću tvoju silinu ako mi se suprotstaviš. Da si se smjesta povu­ kao i pridružio gomili !" A Euforbo mu odgovara: "Boj će odlu­ čiti: ili alke ili bijeg"2 ( 1 7, 42). Ahilej i Eneja izmjenjuju izazove, koje ovaj potonji zaključuje: "Riječima me nećeš odvratiti od boja, mene koji gori od alke, prije nego oružjem na me ne uda­ riš" (20, 256). U više navrata, kad vojska posustane, odjekuje so­ ko ljenje vode da se "dozove alk't ', da se bori bez straha, da se ne uzmiče. Oba Ajaksa tijelom svojim čine štit pred Patroklovim truplom: "imajući u sebi alke", tri puta odbijaju Hektorove nale­ te, ali i ovaj, "siguran u svoju alk't ', čas se zalijeće, a čas stane "ne uzmaknuvši ni jedan korak". Kao što ni pastiri ne mogu otje­ rati od strvine krvožednog lava kad velika glad goni zvijer, "tako ni dva Ajaksa ne mogu preplašiti Hektora i odagnati ga od mrtva tijela" ( 1 8, 1 57). Usporedba nije bez pouke: i velike zvijeri u času opasnosti dokazuju da imaju alke. "Kao što pantera, izlazeći -

-

2 [ "Ali sad ćemo odmah u borbi se ogledat nas dva, l pa će se prekinuti, tko bježat će, tko li nadvladat"].

41O

•

Riječi indoeuropskih institucija - Il. svezak

iz guštika, ne misli na strah ili bijeg kad čuje lavež pasa, nego hrabro ide prema lovcu, pa ako je čovjek preteče i prvi rani, ako je i već kopljem probodena, ona ne napušta svoju alk�, već napa­ da ili pogiba" (2 1 , 573). Suprotstavljeni termini alk� i ph6bos javljaju se u izvedenim likovima alkimos "koji ima alk�" i pho­ befn "preplašiti, natjerati u bijeg", upravo onako kao što ih Hek­ tor izgovara: "Zeus je uvijek jači, on u bijeg tjera (phobef) čak i alkimos ratnika"3 ( 1 7, 1 77). No, kad kroz čudesa iskazana alk� dolazi od Zeusa - ona je nesalomiva. Iznenadan udar groma pred kolima hrabroga Diomeda koji se suprotstavlja Hektaru preplaši druga mu Nestora: "Okreni konje! Zar ne vidiš da alk� koja od Zeusa dolazi, tebe ne prati?"4 (8, 140). A kad Zeus odvrati strije­ lu što ju je Teukar odapeo na Hektora i kad mu prekine tetivu na luku, Hektor se ne vara: "Lako je ljudima prepoznati alk� kad od Zeusa dolazi"5 ( 1 5, 490). To je ista ona snaga o kojoj govori Hesiod kad opisuje bijes vjetrova što haraju morem, tope brodove i u smrt odvlače mor­ nare: "Protiv ove nevolje nema alk�" (Postanak bogova, 876). Ista se formula javlja kao zaključak vizije budućeg svijeta u ko­ jem će se sve izokrenuti : "Protiv zla neće biti alk�" (Poslovi 20 1 ). Mogli bismo nastaviti s primjerima iz Pindara, iz Herodota, jer kod svih alk� pokazuje isto značenje: to je snaga duha, fortitudo, koja ne popušta pred pogibelji i ostaje odlučna pa ma kakav usud bio. * *

*

Nakon što smo odredili prirodu za alk� , možemo sada pnct definiciji za kratos. Vidjeli smo da jedan odlomak Ilijade, koji smo gore naveli, izjednačava ta dva svojstva. Međutim, ipak ne bismo između dva termina mogli postaviti znak jednakosti . Od toga bi nas odmah odvratio novi primjer: "Ovamo, prijatelji, sam [ "Nego je voljom Zeus egidonoša uvijek jači, l koji preplašit zna i junaka i uzet mu lako l pobjedu . . . ") 4 [" daj brzokopitne konje okreni ! l Ili ne s poznaješ zar da od Zeusa ti junaštva nema?"] . ' [ "Lako je ljudima pomoć prepoznati Kronova sina"]. 3

• • •

kratos

•

41 1

sam, pomozite ! ", izvikuje Idomenej krilate riječi, "strašno se bojim brzonogog Eneje, koji dolazi na mene, a on je u borbi vrlo karter6s ubijati ljude, u cvijetu je muževne dobi, a to je kratos" (Il. 1 3 , 48 1 i d.). Sada je to fizička prednost, jer je cvijet mladosti kratos. Gore je to bila alk�. Zaključimo da u toj logičkoj formuli "x koji je kratos", gdje x dopušta različite argumente, predikat "koji je . . . " ne implicira identitet, nego nužni uvjet. Postoje, dakle, već prema okolno­ stima, različiti uvjeti za kratos, jedni su u vezi sa starošću i fi­ zičkim stanjem, a drugi s mogućnostima kao alk�. Dodajmo to­ me odmah još jedan uvjet, a on je od prvorazredne važnosti: to je dobra volja bogova, što nam u riječi kratos ukazuje na odnos snaga koji se može mijenjati: "Ostavimo sada taj luk i uzdajmo se u bogove. I sutra će bog udijeliti kratos kome bude htio", kaže Odisej svojim mladim suparnicima (Odiseja 2 1 , 280). Ovdje je kratos mogućnost pobjede u borbi. Naime, ako sagledamo okol­ nosti u kojima se kratos pojavljuje, vidjet ćemo da se one uvijek svode na takav sukob i da kratos označava nadmoćnost jednog čovjeka, bilo da on iskazuje veću snagu nad svojima, bilo da je jači od svojih protivnika. Ta "nadmoćnost" je "velika" (mega) ili "najveća" (megiston). Nikad nema drugih oznaka. Kako je vremenska, ona uvijek ulazi u igru. Može to biti veća tjelesna snaga. Videći da Eneja ide na njega, Idomenej sakuplja prijatelje: "Ja se Eneje bojim: on je u cvijetu svoje dobi, a to je najveća nadmoćnost (kratos megiston). Jer, da smo nas dvojica vršnjaci, s ovim borbenim žarom, ubrzo bi ili on odnio veliku prednost (mega kratos) ili bih je odnio ja"6 (Ilijada 1 3 , 486) . Ate­ ni, koja u obličju Feniksa navaljuje na Menelaja da pošto poto obrani Patroklova tijelo od Hektora, Menelaj odgovara: "Oh, kad bi mi Atena dala kratos i odvratila od mene silovite strijele! . . . Tada Atena, sva sretna što je nju prvu zazvao između svih bo­ gova, ulije snagu u njegova pleća i njegova koljena, a u prsi mu metne smionost kakvu ima muha" ( 1 7, 561 i d.). Ranjeni Glauk [ "Ovamo druzi, i sama ded branite mene: veoma l Ja se Eneje bojim brzića, što dolazi na me, l koji je vrlo jak u borbi junake ubijat. l On je svoje dobi u cv'jetu, u najjačoj snazi. l Kakvog smo srca, ej da smo vršnjaci nas dva, tad brzo l slavno bi mene on nadvladao ili ja njega!"). 6

4 1 2 • Riječi indoeuropskih institucija - Il. svezak

preklinje Apolona: "A ti, Gospode, izliječi mi hudu ranu; uspavaj mi bolove; daj mi lmitos da mogu dozvati i na borbu potaknuti moje likijske drugove i da se i ja mogu boriti oko ovog mrtvog tijela" ( 1 6, 524). Apolon je upravo naveo Eneju u boj protiv Ahileja. Heri to nije po volji i saziva bogove: "Neka ipak netko od nas priskoči u pomoć Ahileju i dade mu veliki kratos da mu srca ne uzmanjka" (20, 1 2 1). "Ja ću dati Rektoru kratos da može ubijati, kaže Zeus" ( l l , 1 92, ali v. i 1 7, 205). A Pelej, šaljući Ahileja Agamemnonu, savjetuje sinu: "Kratos će ti, sine, Atena i Hera dati, budu li htjele. A ti u grudima svoje ponosito srce obuzdaj" (9, 254). Zeus može udijeliti kratos jednoj od dviju sukobljenih vojski; nositelj te nadmoćnosti nije više pojedinac, nego narod. Tetida moli od Zeusa naklonost prema njezinu uvrijeđenom sinu: "Po­ stavi kratos u Troj ance sve dok Ahejci ne počaste mog sina i uz­ vise ga u časti"7 ( l , 509). Ta "nadmoćnost" prelazi s jedne strane na drugu prema trenutnom raspoloženju bogova. Diomed govori Odiseju dok Trojanci napadaju: "Naravno, ja ću se držati, ali će nam od toga biti malo koristi, jer je Zeusu draže dati kratos Trojancima nego nama"8 ( l l , 3 1 9). "Ona (Andromaha) je čula da se govori da su Trojanci u nevolji i da je veliki kratos u Ahejaca"9 (6, 3 87). "Ošini konje dok ne dođeš do brzih brodova: i sam vidiš da kratos više nije kod Ahejaca" ( 1 7, 623). "Moramo li pohitati do brodova s brojnim veslačima za slučaj ako bi nam bog dao kratos?" 10 ( 1 3 , 743). "Tog je dana Zeus udijelio veliki kratos Piljanima" (l l , 753). "Ako bog misli poštedjeti visoki Ilij, ako ge ne htjedne razoriti i ne htjedne dati veliki kratos Argej­ cima, neka zna da će biti među nama neugasive mržnje" ( 1 5, 2 1 6).

No, ta nadmoćnost se ne iskazuje samo u borbi, kao što bismo mogli zaključiti iz dosad navedenih primjera, a koji su svi iz Ilijade. Iskazuje se i u drugim djelovanjima heroja, u vijeću (usp.

[ "Dotle Trojancima snagu udjeljuj, dokle Ahejci l moga ne počaste sina i dikom ne uzvise njega"]. 8 [" . . . jer Zeus, nebesa oblačitelj, hoće l veću snagu da dade Trojancima negoli nama"). 9 [" . . . da su u nevolji Trojci, prevladali da su Ahejci"]. 10 ["Ako nas ushtije bog objačiti"]. 7

kratos • 4 1 3

1 2 2 1 4) a dolazi sve do "vlasti" što je obnaša kralj ili vođa.

Ahilej j � ozlojeđen što netko, kao Agamemnon, hoće od sebi jednakoga oteti njegov dio koji mu pripada po zakonu, "zato što je premoćan u kratos-u". Djevojka, koju su mu Ahejci dali u dio i koju je on osvojio oružjem u ruci, "sad mu je Agamemnon, moćni sin Atrejev, otima iz ruku" ( 1 6, 54 i d.). Vidimo da je kratos ovdje kraljeva "moć", osobna i stalna premoć, kao što je kratos megiston u Polifema, koji je nad svim ostalim Kiklopima (Odiseja l , 70 1 1 ), kao u Alkinoja u njegovu narodu (Odiseja l l , 3 53) ili u Telemaha u njegovoj kući (Odiseja 2 1 , 353). Kratos sa svojim dvjema vrijednostima, "nadmoćnošću" u nadmetanju snagom ili vještinom te još više "snagom, moći" na­ lazimo u homerskim uporabama glagola kratefn. S jedne strane "imati premoć, nadvladati" (Ilijada 5, 1 75; 2 1 , 3 1 5), a s druge "imati moć, vladati", često s odrednicom u genitivu (ime neke zemlje ili naroda), "nad Argejcima" (Ilijada l , 79), "nad svima" (Ilijada 1 , 288) ili u dativu u Odiseji "nad mrtvima" ( l l , 485), "nad ljudima i bogovima" ( 1 6, 265). Preostaje nam da razmotrimo značenje izvedenog pridjeva karter6s. Ovdje iskrsava neočekivana komplikacija. Karter6s, tvoren istim sufiksom na -r- kao i drugi pridjevi iste skupine značenja kao iskhur6, sthenar6s "jak", u načelu znači "koji ima kratos". U brojnim svojim uporabama jasno potvrđuje opisanu definiciju termina kratos i određuje, bilo kao stalni epitet neke heroje, poglavito Diomeda, bilo kao nuzgredni predikat različite ličnosti. "Ti si vrlo karter6s, božica te je rodila", kaže Nestor Ahileju (Ilijada l , 280 12), što znači "ti si premoćniji od drugih ljudi (snagom i hrabrošću)"; aikhmetts krater6s "ratnik koji po­ bjeđuje (svog protivnika)", amumon kai krater6s, što bi se moglo prevesti "besprijekoran i bez para". Superlativ kratistos podiže to svojstvo na najvišu točku: "Ja sam kdrtistos od svih bogova", objavljuje Zeus (8, 1 7), onaj koji ima vrhovnu vlast. Sve to, kad se jednom potvrdi odnos između značenja krater6s i značenja kratos, ne iziskuje ni komentar ni dugotrajna ovjeravanja. Pri­ mjere za krater6s s ovim značenjem nije teško naći. 11

12

[" . . . a on je od svih l Kiklopa prvi jačinom"]. [ "Jači si ti, al' tebe božanska je rodila mati").

kratos • 4 1 5

4 1 4 • Riječi indoeuropskih institucija - II. svezak

Međutim, postoji jedan drugi, jamačno i češći, koji rječnici, naravno, naznačavaju, ali ne bilježe koliko je različit, a on jest različit s mnogo gledišta. Kada se sa kratos prijeđe na krater6s, očekivali bismo da se u pridjevu nađe pojam istog znaka kao i u imenici: budući da kratos uvijek. izražava svojstvo heroja, hrabrih ratnika ili vođa, samo se po sebi razumije, a to se i utvrdilo, krater6s uvijek ima vrijednost hvale. Tim se više moramo čuditi kad naiđemo na krater6s u drugim uporabama, a one su sve samo ne pohvalne i izražavaju prijekor i pokudu. Kad se Hekuba, žena Prijamova, okomi na Ahileja, koji joj je upravo ubio sina, naziva ga an�r krater6s (24, 2 1 2) 1 3 , što zacijelo nije pohvala njegovoj ratničkoj vrijednosti; P. Mazan prevodi "heros bruta/" 1 4 • Da bismo isprav­ no shvatili krater6s kad se odnosi na Aresa (Ilijada 2, 5 1 5), valja ga usporediti s drugim epitetima tog boga: ubojica, krvnik (mia­ iph6nos), koji ubija ljude (androph6nos), poguban po smrtnike, ljudomora (brotoloigos), rušitelj, uništavatelj (aide/os) itd. Niti jedan od njih ne prikazuje ga u pohvalnom svjetlu. Razilaženje u značenju ide još dalje i pokazuje se u drugom odnosu. Dok se kratos odnosi isključivo na bogove i na ljude, krater6s se može reći i o ljudima i stvarima, a značenje je uvijek "čvrst, okrutan, silan, žestok". Pjesnik kaže za lava da je krater6s ne zbog njegove hrabrosti, nego zato što košuti i njezinoj lanadi priprema "grdnu sudbinu" (Odiseja 4, 335). Ušavši joj u log, lav sa "svojim kratera{ zubima" smrvi njezinu lanad (Ilijada l l , 1 14, a usp. i 1 75). Boj, okršaj (husmine), nesloga (eris) imaju isti epitet i to u kontekstu koji mnogo govori: eris krater� vezano uz homoiios pt6lemos "okrutan boj (?)"15 ( 1 3 , 358), a krater� hu­ srnine uz pridjeve arga/ee poludakrus "(boj) ljuti koji toliko iza­ zva suza" 1 6 ( 1 7, 543). Veoma je važna i veza krater6s s ozna­ kama patnji ili bolesti. Ne može biti dvojbe o značenju pridjeva krater6s kada dolazi uz he/kos "rana" (he/kos krater6n, Ilijada [" . . . kod tvrdog čovjeka onog"]. [Robert Flaceliere (llliade, edition de la Pleiade, Paris, 1 9 6 1 , 5 1 8) prevo­ dt un homme brutal]. 15 [ "Jednako krvavog rata. . . "]. 16 [ "Opet se kreševo ljuto nad mrtvijem rodi Patroklom"].

1 6, 5 1 7; 523 ) ako se uzme u obzir d a su drugi epiteti "mučan" (argaleos), "koban" (lugr6s), "zao" (kak6s). Jednako je i kada stoj i uz a/gea ("muke"), u klišeiziranom izrazu krater ' algea paskhon "podnoseći teške muke" (2, 72 1 ) ; sa penthos "bol", u krateron penthos "žestoka bol" ( l l , 249); S anagke (avayKl']) "nužda, sila", u krater� anagke "zao udes" (6, 458); sa desm6s: d�•.-an krateroi eni desmoi "baciše ga u surove okove" (5, 3 86, "ils le lierentd' un lien brutal", prijevod je od P. Mazona1\ Zabilježiti valja i izričaj kartera erga "strašne, bolne stvari" kad se ranjeni Ares tuži Zeusu: Zeu pater, ou nemesizei horon tade kartera erga, što P. Mazon prevodi "Zeus pere, n ' es tu donc pas indigne, quand tu vois toutes ces horreurs?" 1 8 (5, 872; usp. i 5 . 757). Zaista smo vrlo daleko od laudativnog krater6s. Isto tako sa značenjem "tvrd" krater6s tvori složenicu krateronux (Kpa­ 't'Eprovu�) "(vuk, lav, konj) tvrdih nokata, kopita" i, figurativno, krateros muthos "riječ koja ranjava", gdje su stari komentatori već isticali da krater6s znači isto što i sk/eros "tvrd". Našle bi se i kod Hesioda, dijelom u istim izričajima, dvije vrijednosti koje mi razlikujemo za homerski krater6s: laudativ­ nu, kad dolazi uz amumon "bez mane" (Postanak bogova, 1 0 1 3 ) , a pogrdnu, kad istom riječi govori o ljudomori Aresu (Štit, 98; 1 0 1 ) , o jednom zmaju (Postanak, 322), o Erinijama (Postanak 1 85 ), o Ehidni "surova srca" (karter6phri5n, Kap't'Epo
13

1 4•

[ Dok T. Maretić prevodi "u okove svezaše jake"]. [ U Maretić-Ivšićevu prijevodu: "Zar se ne ljutiš, oče o Zeuse, videć stra­ hote?"]. 17 18

kratos • 4 1 7

4 1 6 • Riječi indoeuropskih institucija - II. svezak

njem se približava liku khalk6pous (XUAKonouc;) "(konj) mjede­ nih nogu" 1 9 (Ilijada 8, 41). Najzad, i pridjev kratus, ustaljen u formuli kratus Argei'­ ph6ntes, mora se shvatiti kao "tvrd". To je značenje sigurno po­ tvrđeno denominativnim glagolom kratunein "učvrstiti", koji, kod Homera, opisuje razmještanje redova (učvrstiti <paA.ayyac;). Borbeni se red formira ''u guste zbijene tamne redove načičkane štitovima i stršećim kopljima"20 (Ilijada 4, 282). To je nepre­ kidna, kompaktna fronta. Odatle i izbor riječi koje su sve mate­ rijalne oznake, a falanga, borbeni red prikazuje se kao čvrsto željezno tijelo: njih se "razbija", njih se "načinje" (Ilijada 1 6, 3942 1 ), njih se "pojačava, čini ih se čvršćima" (ekartunanto pha­ laggas, l l , 2 1 5 22), a čete se u borbi "namjere" na zbijene redove ( 1 3 , 145). To je i u klasičnom jeziku pravo značenje glagola kar­ tunein, na primjer kod Hipokrata za "stvrdnjavanje" kostiju ili, kod Ksenofonta: dok drugi Grci ''umekšavaju, čine gipkijim" (hapalunousi) noge svoje djece obuvajući ih, Spartanci ih "čine tvrđima" (kratunousi) puštajući ih da idu bosonoga (Respublica Lacedaemoniorum II, 3). Moramo istaknuti otklon između ovog kratunein "učvrstiti", koje je izvedeno iz kratus i kratunein "vla­ dati", što je kod Tragičara sekundaran razvoj iz kratefn "vladati, obnašati vlast". Valja, dakle, biti svjestan veoma posebne semantičke situacije koju ovo ispitivanje iznosi na površinu, a čija posebitost do sada nije bila zabilježena: sav leksički skup nastao oko kratos ne predstavlja homogenu obitelj. On se zapravo dijeli na dvije raz­ ličite skupine koje se mogu odjelito karakterizirati. l ) P r v a je artikulirana fizičkim ili moralnim pojmom "pre­ moćnost", "prednost" u borbi ili za govornicom: kratos. Ona se razvija u nizu termina moralne i političke reference, izražavajući "moć" kao individualnu osobinu (egkrates, akrates "koji vlada" ili "koji ne vlada sobom") ili "moć" kao teritorijalnu i političku v • Zeus mJedonoge upregne konje"]. ["Tako rekavs1 . . Č [ " ete guste 1 tamne u borbu kretahu ljutu, l sve su stršila koplja i štitovi na njima silni"]. 21 [ "Od drugih kad već prve Patroklo o d v o j i čete"). 22 [ "A s druge strane Ahejci pojačiše redove bojne"). 19 20

'

"vlast": kratefn "biti gospodar, imati vlast", s brojnim izvedenim i složenim likovima na -krates, -krator, -krateia itd. kao i s komparativima i superlativima kreisson, kratistos. Dakle, upravo politička ili individualna "vlast" čini jedinstvo tog razvijanja. 2 ) D r u g a proistječe iz fizičkog pojma "tvrd" (obratno od "mek"): kratus, kartunein "učiniti tvrdim"; kratai- "tvrd". Ima samo to značenje u pravom i prenesenom smislu: "grub, okrutan, mučan". Ne razvija se nikada prema društvenoj ili političkoj vri­ jednosti, a nosi uvijek nepovoljnu konotaciju. To su dva različita područja. Između jednoga i drugoga pruža se areal pridjeva krater6s, kod kojega, kao što smo vidjeli, upo­ rabe se dijele: jedne pripadaju u krat6s i označavaju posjedo­ vanje vlasti, a druge se nadovezuju na kratus i određuju ono što je "mučno, tvrdo, grubo, brutalno": ranu, bolest, neslogu. Tu se razliku ne bi smjelo brkati prevodeći krater6s sa "jak": takve prevodilačke smicalice još više zamagljuju probleme. Dovoljno smo puta ukazali na to da krater6s ne znači "jak". Dodatan do­ kaz je u tome što taj pridjev može - bez upadanja u pleonazam stajati uz is "tjelesna snaga": kratere is Odustos "gruba snaga Odisejeva"23 (Ilijada, 23, 720). Zadovoljimo se time što ćemo za sada zaključiti da u uporabama lika krater6s supostoje, i to bez stapanja, dva pojma koje drugi termini sa krat- mogu razlikovati: s jedne strane apstraktan pojam "premoći, nadvladavanja", a s druge fizičko svojstvo "čvrst, tvrd". Do danas su komparatisti tražili povezivanja obitelji kratos na dvije strane: s got. hardus i s indoiranskim kralu-. Većina od njih misli da se moraju odlučiti za jednu ili za drugu vezu; krzmaju se prihvatiti obje, jer je neslaganje u značenju preveliko. Bilo kako bilo, interpretacija grč. kratos sa "snaga" nikad nije bila dovede­ na u pitanje. A upravo je u tome bila zabluda. Sad se vidi: kad vratimo grčkim formama njihovo pravo značenje, možemo biti bliži rješenju etimološkog problema. Gotski pridjev hardus znači "tvrd" kao i njem. hart, engl. hard. Taj pridjev prevodi grč. sk/eros "tvrd", auster6s "strog, grub". Odatle prilog harduba "grubo, tvrdo", složenica hardu["La r u d e vigueur d 'U/ysse" u prijevodu P. Mazona; kod Maretića: " . . . jer j a k i se ne da Ahilej").

23

4 1 8 • Rij eči indoeuropskih institucij a - II. svezak

-hairtei "tvrdoća srca, sklerokardia", i glagol gahardjan "učiniti tvrdim, sklerunein". Sada se vidi da u svakom pogledu got. hardus "tvrd" od *kartu- točno odgovara grčkome Kpamc; ''tvrd", Kapmvco (od *kartu- ili krtu-). To je isti oblik pridjeva i isto značenje, jer grč. kratus i kartunein označavaju "tvrd" kao fizičko svojstvo. Posve je različita sfera ved. kratu- i av. xratu-. Ta imenica označava intelektualno i duhovno svojstvo, "moć, snagu" duha, žara, nadahnuća koja potiču ratnika, pjesnika, vjernika. Pojam je veoma kompleksan,24 a kasnija ga je spekulacija obogatila i učinila suptilnijim. Nama će biti dovoljno ako ovdje istaknemo očiglednu vezu indoiranskog kratu-, dovedenog na njegov prvotni pojam, s homerskim kratos, koji uvijek znači "pre­ moćnost". Na jednoj i na drugoj strani to je imenica, a ne više pridjev. Samo se tvorba neznatno razlikuje (muški rod na -u u indoiranskome, srednji rod na -s u grčkome). Pojmovna jezgra je upravo ista. Ne mislimo da je moguće te dvije leksičke skupine svesti na jedno: moraju potjecati iz dviju različitih osnova, mada su one u indoeuropskome bile oblikom vrlo bliske, ako ne čak i slične. Razlikujemo, dakle: l ) pridjev sa značenjem "tvrd", predstavljen s grč. kratus itd. i got. hardus; 2) imenicu koja izražava "moć", "premoćnost" predstavljenu s indoiranskim kratu- i s grčkim kratos. Lako je opaziti da se n i k a d a germanski oblici hart, engl. hard nisu razvijali prema moralnim ili političkim vrijedno­ stima; i da nikada u indoiranskome oblici iz kratu- ne pokazuju ni najmanji odnos s idejom "tvrd". To čak čini da se s više snage iskaže ona različitost na koju smo ukazivali unutar grčkoga, između kratus "tvrd" i kratos, kratefn "vladati". No, pridjev krater6s je doveo do kontaminacije između dviju obitelji: s jedne strane je liku kratus dao dubletu (po uzoru na iskhur6s, sthena­ r6s) sa značenjem "tvrd, grub, okrutan, mučan", a s druge je strane dao liku kratos pridjev sa značenjem "koji ima, obnaša vlast, koji ima premoćnost". Analizirao ga je u detaljima K. Ronnow u Le Monde Oriental, XXVI, 1 932, 1 -90. Studije objavljene nakon toga recenzirane su u L. Renou, Etu­ des vediques et panineennes, III, 1 957, 59 i d; IV, 1 958, 1 8 i d. 24

kratos • 4 1 9

Pojam kratos dobiva tako svoju pravu definiciju i - u isto vrijeme - oblike koji mu odgovaraju u indoeuropskome. Tako su položeni temelji za izučavanje tog pojma u epopeji. Na hele­ nistima će ostati da slijede razvoj termina u političkom vokabu­ laru poslijehomerskog grčkoga gdje se on uvelike umnožavao.

8.

poglavlje

Kraljevstvo i plemstvo

Sažetak - Kralj je u germanskome (engl. king, njem. Konig itd.) onaj koji je rođen, to jest dobro rođen, plemenita roda (korijen *gen- "roditi"). No, plemić ima drugo, za nas veoma poučno ime, npr. njem. ede! iz starijeg *atala-, izvedeno iz atta "otac hranitelj": takva oznaka plemića sili nas na pretpostavku da su velike indoeuropske obitelji primjenjivale fosterage. I doista, upo­ raba termina atta, ata/os, atitallo u homerskim pripovijeda­ njima čini se da potvrđuje tu hipotezu.

Nastavljajući ovaj opis na zapadnom ozemlju, sada ćemo ispitati naziv za "kralja" i za "plemića" u germanskom svijetu. Oznaka za "kralj" koju vidimo u engleskom king, njem. Ko­ nig itd. počiva na *kun-ing-az. To je izvedenica na -ing iz osnove kun-, usp. gotski kuni "rod, obitelj", a to je imenički oblik i sam izveden iz korijena *gen- "roditi (se)", a koji pripada istoj sku­ pini kao i lat. gens i grč. genos (yivoc;). "Kralj" je tako zbog svojega rođenja nazvan kao "onaj iz roda", onaj koji taj rod pred­ stavlja, koji mu je glava. Inače, svaki put kad se određeno govori o njegovu rođenju - on je plemenita roda. Reges ex nobilitate . . . summunt, kaže Tacit o Germanima (Germania VII, 1 ) 1 • U takovu gledanju "kralj" je držan za predstavnika članova svog plemena. Posve je različit pojam "plemenitosti" u germanskome, kako se izražava s njem. ede!, pa nam predstavlja mnogo teži problem. Riječ nalazimo u staroengleskome, u srednjoengleskome, u starovisokonjemačkome, i to u oblicima koji se znatno ne razli­ kuju od današnjih i koji svi počivaju na jednom starom *ata/o-; usp. staronordijski eda! itd. koji se naizmjenično javlja kao 1

[ "Kraljeve odabiru po plemenitosti"].

Kraljevstvo i plemstvo • 423

422 • Riječi indoeuropskih institucij a - II. svezak

uodal, što odgovara njem. Adel "plemstvo". Ta osnova *ata/o-, do koje smo došli u germanskome, ne podaje se etimološkim pri­ bližavanjima: germanski je lik, kako se čini, potpuno usamljen. Međutim, ipak postoji jedan lik koji mu odgovara, ali s posve različitim značenjem. To je grčki pridjev atal6s (a•aA.6c;) "dje­ tinji, mlađahan". Od tog pridjeva prelazimo na glagol atal/o (a •aA.A.m ), čiji bi prijevod glasio "igrati se kao dijete, živo po­ igravati, skakutati". Najzad, nalazimo ga i u prezentu atita/lo (a•naA.A.m) "hraniti dijete, odgajati, njegovati". Sve to nije ni u grčkome vrlo precizno, ali, što je najvažnije, ne vidimo točke do­ dira s pojmom germanske riječi. Zato etimologijski rječnici redo­ vito otklanjaju tu vezu, u prvom redu zbog udaljenosti značenja. Pa ipak, uza sve to, vrijedi izbližega razmoriti smisao na­ vedenih grčkih riječi. Ispitivanje će nas odvesti na drugo područ­ je vokabulara, ali ono je uvijek u svijetu institucija. Dok glagol atallo gotovo da i nije potvrđen, vidjet ćemo da atitallo jest, i to vrlo dobro, s preciznijim značenjem nego što je samo "hraniti, odgajati". Doduše, rabi se u vezi sa tn?pho "hra­ niti". Tako u Ilijadi 24, 60 "ja odgojih, othranih", ali u Odiseji 1 8, 323 opazit ćemo "kao dijete odgajala". Ta dva stiha ukazuju na bitno značenje: "odgajati k a o dijete", to jest kao da je iz obi­ telji, što ono zapravo nije. U svim se tim primjerima glagol od­ nosi isključivo na dijete koje nije vlastito dijete, pa tako i Hera govori u Ilijadi 24, 602 , a glagol se nikad ne uzima kad je riječ o vlastitom djetetu. I Hesiod ga uzima u tom značenju (Postanak 480). Tada vidimo na što se taj glagol odnosi. Označava instituciju koja u znanstvenoj terminologiji nosi ustaljen naziv - fosterage3 (ili posvojenje), zapravo biti hranitelj posvojenog djeteta. Taj je običaj vrlo važan, poglavito u keltskom i skandinav­ skom društvu, a on je pravilo za kraljevsku djecu. Plemenitaške obitelji običavaju povjeriti svoju djecu nekoj drugoj obitelji da ih odgaja do određene dobi. Tako se pravo srodstvo, često i jače od prirodne veze, uspostavlja između dviju obitelji. U starim skan­ dinavskim kodeksima postoje zakoni - tzv. gragas - koji odre2

3

[ "Ja odgojih, othranih i čovjeku dah je za ženu"]. [engl . .fosterage "posvojenje" od glagola foster "hraniti, odgajati"].

đuju položaj povjerenog djeteta i ponašanje onih koji ga uzdižu. To je dobro poznata pojava u povijesnim i legendarnim tradici­ jama; normalno se kraljevska djeca povjeravaju drugoj obitelji, najčešće obitelji majke, to jest djedu po majci. Poseban termin označava oca hranitelja: aite, koje odgovara lat. atta, grč. atta, a glagol koji tu praksu označava u skandinavskom je fostra. Hu­ bert u svojoj knjizi o Keltima navodi mnoga svjedočanstva o toj instituciji. Fosterage je potvrđen i kod kavkaskog plemstva, na­ vlastito u Gruziji. Sad možemo postaviti postojanje te institucije u samoj Grč­ koj, gdje je prepoznajemo u glagolu atita/lo. Morali su postojati i drugi termini vezani uz taj pojam, ali samo su se neki slučajno očuvali. Tako nam jedan natpis s Krete donosi atita/tas (a n ­ 't'ahac;), koje doista označava onoga koji je tropheus (•po­ cpcuc;), to jest "otac hranitelj". Čim smo utvrdili institucionalni smisao glagola, nalazimo i institucije koje se uza nj vezuju. Sjetimo se kako je Ahileja od­ gojio Feniks (Ilijada 9, 485-495) ili, prema drugim pjesnicima, Hiron. Kad bismo istraživali mitske i legendarne tradicije, sigur­ no bismo našli i drugih potvrda: bitno je da možemo identificirati i imenovati taj običaj. Izvjesno je da se atita/lo kaže samo za djecu odgojenu izvan njihove vlastite obitelji, iz bilo kakva raz­ loga, da bi izbjegli pogibelji ili da bi bili hranjeni prema određe­ noj tradiciji. Pogledajmo sada tu osnovu *ata/o- u grčkom pridjevu. Za­ nimljivo je da se podudara s toharskim iitiil, ali ta riječ znači "čo­ vjek" i zato ne vidimo sigurno radi li se o čistoj slučajnosti. Sa­ ma tvorba u atal6s navodi nas na misao da je to izvedenica na -lo- od iste riječi koja je izražena s atta, tj . imenom oca koje je poznato u čitavom indoeuropskom svijetu; tako imamo got. atta, lat. atta "otac"; grč. atta, u sanskrtskom attf ž. r., što je fami­ lijarna oznaka za stariju sestru, pa irski aite, hetitski attaš "otac" (pater se u hetitskom ne javlja). Lik atta sa svojom geminatom općenito se drži za riječ iz dje­ tinjeg govora (usp. pappa, mamma). 4 4

O liku atta vidi gore l. dio, 2. knjiga, l . poglavlje.

424 • Riječi indoeuropskih institucija - II. svezak

Međutim, irski oblik aite "otac hranitelj" poprima posebnu važnost zbog činjenice da institucija fosteragea postoji u Irskoj još u historijsko doba; aite je ime oca hranitelja, a ne oca po krvi. Možda nije puki slučaj što se Telemah s riječi atta obraća Eume­ ju, koji ga je othranio, ako znamo da je atta bilo posebno ime za oca hranitelja. Na kraju ovog ispitivanja vratimo se na germansko Ede/. Ako je bilo u tradiciji velikaških obitelji, a poglavito kraljevskih, povjeravati djecu očevima hraniteljima, može se pretpostaviti da je sama činjenica takva odgoja govorila o plemstvu. Ede/ bi tada bio zapravo "othranjenik, dojenče", pri čemu se podrazumijeva da djeca koju su othranili hranitelji mogu biti samo djeca pleme­ nita roda. Time bi se bio odredio odnos iskazan st. v. njem. ada/ "rasa, loza", anglosaksonski adelu "plemeniti rod" itd. Razba­ cani komadići jedne pretpovijesne tradicije našli bi u toj hipotezi svoje prvotno jedinstvo, a formalna bi se povezivanja slagala s pretpostavljenim značenjem.

9. poglavlje

Kralj i njegov narod

Sažetak - Dva homerska imena za "narod", d&mos i laos, razlikuju se značenjem i podrijetlom. D &mos istodobno i dio teritorija i narod koji na njemu živi. To je termin dorskoga podrijetla. Laos označava muževnu, ratničku zajednicu koja se određu­ je svojim odnosom prema poglavaru, "pastiru" (poim "in) ili "onome koji vodi" (orkhamos) taj narod. Naslov poim"in la­ on dobivaju heroji, i to ponajprije tesalski i frigijski. Druga svjedočanstva - književna i epigrafska - potvrđuju tu podje­ lu termina laos, koji, s grčkog stanovišta, mora pripadati ahejskom sloju, ali koji potvrđuje i postojanje jedne eolsko­ -frigijske zajednice koja je jedva prethodila početku grčke literarne tradicije, pa se stoga ne bismo čudili što njezine tragove nalazimo i u homerskoj epopeji.

Kad se određuju kraljev položaj i karakteristike, moraju se sagle­ dati i one nad kojima se vrši ta kraljevska vlast, a to su termini koji različito označavaju "narod", kojemu je kralj sad gospodar, a sad najneposredniji predstavnik. Kod Homera nalazimo dva različita imena za "narod", a oba zavljeđuju da se izbližega razmotre: d&mos (OYjJlo�) i laos (A.a.6�). Poznata je i metafora o kralju "pastiru naroda": poim�n lafm. Što zapravo znači taj izraz? Valja opaziti da poim�n, kao i neki drugi naslovi više političkog smisla, orkhamos, koiranos, kos­ m�tor, ne dolazi nikad uz dimos, nego samo uz laos; dok im aks, agos, kadšto i orkhamos, dolaze samo uz andron "ljudi". Zato što ne možemo drugačije, mi i dimos i laos prevodimo na jednak način s "narod". No, bilo bi korisno precizirati razliku između tih termina, jer jedna razlika postoji - i ona je važna.

Kralj i njegov narod • 427

426 • Riječi indoeuropskih institucija - II. svezak

Demos je teritorijalni i politički pojam, koji istodobno ozna­ čava dio ozemlja i narod koji na njemu živi. Pod "narod" mora­ mo ovdje razumjeti nešto drugo nego što je ethnos (eBvoc;), već i zbog činjenice da se ethnos ne kaže samo za ljude, nego i za životinje, za pčele, dok se u takvim slučajevima nikad ne rabi ri­ ječ demos. Osim toga, ethnos ulazi u izraze kao što su ethnos la­ an, ethnos hetafron za označavanje ratničkih skupina. Najzad, iz homerskih se primjera može zaključiti da je d#mos skupina ljudi koje vezuje zajednički položaj, a ne rodbinska veza ili pripadnost političkog značaja. Posebnost lika laos (termin se rabi jednako u množini kao i u jednini) jest u tome što iskazuje osoban odnos skupine ljudi pre­ ma vođi. To je tip organizacije svojstvene starim ratničkim druš­ tvima, kakvu smo utvrdili kod Germana, a sada je vidimo i u starom helenskom društvu. Laoi su dio glavarove skupine; slije­ de ga, podložni su njegovoj volji; duguju mu vjernost i posluš­ nost; ne bi bili laoi kad ne bi uza nj bili vezani uzajamnom pri­ volom, no, to je možda povezano s epskim karakterom Ilijade. On ih može povesti u borbu za svoju stvar, a to je slučaj koji naj­ češće srećemo. U svakom slučaju, laos je ime naroda pod oruž­ jem. Termin se ne odnosi ni na starce ni na djecu, nego samo na ljude muževne dobi. Laos je, dakle, ratnička zajednica, za razliku od onoga što je d#mos. Množina laoi sugerira nam da je ta zajed­ nica mogla imati više frakcija. Moramo ovdje pomnjivo ispitati uvjete u kojima se rabi izraz poimen laan. Na koga se ta oznaka odnosi, u kojim se okol­ nostima javlja u Ilijadi i Odiseji? Čini nam se da to pitanje nije nikada bilo postavljeno. Izraz je veoma star, a ono što najbolje može govoriti o nje­ govoj starini jest činjenica što ga u četrdesetičetiri slučaja nala­ zimo u Ilijadi prema samo dvanaest puta u Odiseji i to na mjesti­ ma koja imaju izrazit oblik formula: za pjesnika Odiseje to je samo prežitak. Ako pokušamo svrstati pnillJere, uspostaviti popis lica na koje se izraz odnosi, doći ćemo do jedinstvenog zaključka koji će nas prisiliti da o njemu razmišljamo. Najčešće je vezan za Aga­ memnona, ali i za Ahileja, Mahaona, Jazona, jednog Lapita

(Drijas)1 i, najzad, za Nestora. Ovaj popis nije iscrpan, ali, kao što se vidi, čini zasebnu skupinu unutar ahejskog svijeta. Ima li što zajedničkoga između svih tih lica? Sve su to mu­ ževi kojima znamo podrijetlo. Pjesnik nam kaže odakle dolaze. Ahilej dolazi iz Ftije, tesalske oblasti, Mahaon iz !tome, mjesta u Tesaliji, Jazon iz Jolka2 , mjesta u Tesaliji odakle je krenula eks­ pedicija Argonauta. Lapit Drijas, kao i svi Lapiti, dolazi sa sje­ vera Tesalije. I, najzad, Nestor, kralj je u Pilu, ali (već su i drugi to zabilježili) različite pojedinosti iz legende o njemu i izraz hm6m Nicr-rrop povezuju ga isto tako s Tesalijom. Tu dosežemo najstariji sloj epopeje. Nije u pitanju slučajan susret ako neki od najodličnijih ''poimenes laan" dolaze iz Tesa­ lije. Naslov, koji je postao kliše, proširio se zatim na sve ahejske kraljeve, a među njima i na Agamemnona. Ima i nekoliko drugih u suprotnom taboru: Hektor, Bienor, Hiperion, Hiperenor, Agenor. O njima znamo mnogo manje. Pri­ padaju trojanskoj strani, jedni su pravi Troj anci, a drugi Frigijci. Eto, tako se ocrtava raspodjela poimen laan u dvjema homer­ skim skupinama: prva je izrazito tesalska, a druga trojsko-frigij­ ska. Kad smo to utvrdili, vratimo se riječi laos kako bismo izoštrili svoja zapažanja. To je riječ koja nema veza izvan grčkoga. Znači da je ne možemo postaviti u indoeuropski vokabular niti je osvi­ jetliti pomoću pretpovijesti. No, ona ima veza unutar samog grč­ koga, a to nam dopušta dublje ispitivanje koje bi nas moglo do­ vesti do novijih pojedinosti. Jedan važan - iako neizravan - podatak o laos donosi nam Herodot (VII, 1 97) u vezi s Kserksovim pohodom na Tesaliju. Kad je Kserkso došao u tu oblast, u Alos u Ahaji, od vodiča čuje tamošnju legendu o Zeusu Lafistiosu3 . Zajedno s Inom, Atama je kovao zavjeru protiv Friksa i, da bi ga kaznili, Ahejci donesoše zakon koji je vrijedio za sve njegove potomke. Starijem se pod prijetnjom smrti zabranjuje ulazak u pritanej. Ako uđe, može [�puasJ. [ 'IroA.KĆS ('IaroA.KĆS < 'IaFroA.KĆS)J. 3 [ Aa
2

428 • Riječi indoeuropskih institucija -- II. svezak

izići samo da bude žrtvovan. Ta je priča čudnovata i čini se da podsjeća na obvezatnu žrtvu starijeg sina Zeusu Lafistiosu. Prenoseći nam tu zabranu, Herodot kaže: epyccrSm -cou . u "zabraniti ulazak u tiiton" i dodaje glasu: A.�hov of: All'i-c ? K�AEO �crt -co npumv�iov oi Axaw i "Ahejci pritanej nazi­ A VaJU l ezton". P ��sjeti�o s � da se taj �rizor događa u ftiotidskoj Ahaji. Ri­ . Jec lezton (ionski oblik za laiton) vezuje se s nizom oblika saču­ va�ih k�? �los atora, a poglavito k�d Hesihija: A.ahov . -co ap­ . · v magistrata"); Aainov . -erov oru.wcrirov -c6XEtov ( Sjediste nrov, to jest "javnih mjesta"; ATJhTJ, A�'"CTJ iipEta "javna sve­ ćenica"; dolazi zatim i AEHoapxm, naslov onih koji se bave žrtvama i onih koji obnašaju javne službe, magistrata. �r:uga glosa - značajna po tome što nam je poznato njezino podnJetlo -; donosi namj edan nomen agentis: AHfipE<; . icpoi cr-cE
v

·

Kralj i njegov narod • 429

podjele. Termin laos mora se pripisati ahejskom sloju grčkoga. I onomastika nam to potvrđuje: laos ulazi kao sastavnica u vrlo velik broj vlastitih imena, i to bilo kao prvi bilo kao drugi ele­ ment: s jedne strane Lao-medon, Lao-koon, a s druge Menelaos i sva druga imena na -las, čiji je broj znatan. Među najstarijim nositeljima tog imena nalazimo velik broj ličnosti podrijetlom iz eolske oblasti. Valja ići i dalje. Riječ laos, ili točnije izvedenica la(w)ito, nalazi se, a da toga nismo svjesni, i u dobro poznatoj složenici zajedničkog grčkoga: leitourgos (ATJt-, AEHoupyos) s apstraktnim leitourgia (AEHoupyia) "liturgija", koja se raščla­ njuje na *leito-werg. I tako je ta riječ l�iton, koja je kod Hero­ dota dana kao lokalizam i popraćena prijevodom, poslužila kao ime jednoj instituciji koja je ušla u opći jezik. "Liturgija" je doista bila javna služba, javni odnos građanina prema državi. I složenica mora da je eolsko-ahejskog postanja, a nužno je nastala u dijalektu gdje je l�itos bila svakodnevna riječ za "javni". Na drugom kraju helenskog teritorija, u dorskoj oblasti, pojam liturgije izražava se u Knidu s damourgos (Oa)loupyo<;) . Te se dvije riječi, leitourgos i damourgos značenjem točno po­ klapaju, a sama razlika među njima je poučna: vidimo da je damos dorski oblik koji odgovara eolsko-ahejskom obliku la(w)os (i ta(w)iton). Analiza nam tako pruža nešto poput strati­ grafije tih riječi unutar grčkog vokabulara. Postoje, dakle, već kod Homera dva različita postanja za pojam "narod". Dakle, moramo ahejskoj periodi pripisati laos, a s dorskom invazijom, to jest s novijim vremenom, mora se pove­ zati dimos. No, dovde smo razmotrili samo polovicu pitanja. Naslov poimtn la"&n daje se u Ilijadi junacima koji nisu ni ahejski ni grčki, nego trojanski. Isto tako, među onima koji nose imena na -laos ima i ljudi azijanskog podrijetla, dakle, Frigijaca. I doista, u samom frigijskom srećemo ime u dva oblika. Stari frigijski nat­ pisi donose vlastito ime Akenano-lawos, ali i riječ lawaltaei, a ona se interpretira kao složenica koja bi značila "koji hrani (usp. lat. alo) narod", "qui populum alit". Bilo kako bilo, nikako ne možemo dovesti u pitanje da prvi element ne bi bio lawos "na­ rod".

430 • Riječi indoeuropskih institucija - II. svezak

Ne treba se čuditi tome što se čini da su neki elementi voka­ bulara zajednički Grcima i Frigijcima. Razlikujemo Grke od Fri­ gijaca zbog jezičnih i povijesnih razloga. Vrlo je vjerojatno da su Grci mnogo bolje osjećali međusobne sličnosti nego razlike. Kod Homera je frigijski i trojanski narod posve sličan grčkom svijetu. Jezik kao da nije bio nikakva prepreka njihovim odnosima. Heroji se dozivaju i razumiju posve prirodno. Tu i tamo zazivaju iste bogove. Imaju iste institucije, iste načine gostoprimstva, jed­ nake obiteljske odnose. Žene se međusobno i odlaze jedni drugi­ ma. Za Homera trojanski rat ne suprotstavlja Grke barbarima i to je samo jedan od sukoba unutar istoga svijeta, ali, u isto vrijeme, pripadnici karijskog naroda nazivani su "barbarofonima". Stare tradicije usko povezuju firgijski svijet s tesalskim i eol­ skim svijetom. Za Frigijce (puys<;, Bpuys<;) se držalo da po­ tječu iz Trakije. Smješteni u oblasti u kojoj je sjedište Atamana, Frigijci su samo etnička frakcija iste skupine kao i Tračani. Zato nije nimalo čudno da njihova zajednička pripadnost i njihove slič­ nosti žive i u epopeji. Iz istog repertoara dolazi i naslov 6rkhamos laon. Lik 6rkha­ mos vezuje se uz arkho "zapovijedati", ali početno o- predstavlja specifično eolski tretman, jednako kao i ov za prijedlog a va. Upravo u takvom općem pogledu, istodobno etničkom i druš­ tvenom, valja ocijeniti naslov poimifn lafm. Vraćamo se u doba kad su se, u društvenom ustroju pretežnog stočarstva, ratom ba­ vile "bande" podložne jednom kolovođi. Bez sumnje, nije slučaj što jedno od najstarijih svjedočanstava termina liiwos imamo u mikenskom imenu ra-wa-ke-ta Liiwiigetiis "gospodar liiw6s-a" (usp. u dorskome liigetiis "gospodar naroda" kod Pindara). No, "kraljevstvo" uvodi novi i drugačiji poj am vlasti: vlast je u ruka­ ma vođe, "pastira",4 a mi to vidimo u iranskome, u hetitskom, kao i u homerskom grčkome. =

4

V. Hittite et inda-europeen, Paris, 1 962, 100.

2.

knjiga

Pravo

1 . poglavlje

themis

Sažetak Korijen koji je zajednički sskr. rta, ir. arta, lat. ars, artus, ritus, a koji označava "red" kao skladno među­ sobno prilagođivanje dijelova cjeline, ne daje u indoeurop­ skome nikakvu pravnu oznaku. "Zakon" je u sskr. dhaman, u grč. themis doslovno pravilo uspostavljeno (korijen *dhe- "učiniti da postoji") od bogova. To pravilo određuje obiteljsko pravo: tako se suprotstavljaju themis i dike "međuobiteljsko pravo". -

-

Opći ustroj društva, definiran u svojim podjelama pomoću odre­ đenog broja pojmova, počiva na skupini propisa koje tvore pra­ vo. Sva društva, pa čak i najprimitivnija i a fortiori indoeuropsko društvo koje nema ničeg primitivnoga (a vidjeli smo da indo­ europsko društvo ima razvijenu materijalnu civilizaciju i isto ta­ ko bogatu kulturu), upravljana su prema pravnim načelima bilo da se radi o osobama ili o dobrima. Ta pravila i te norme vidljive su u vokabularu. Kako možemo prepoznati juridičku organizaciju indoeurop­ skoga društva? Postoji li jedan termin koji bi već u zajedničkom razdoblju označavao pravo? Na tako postavljeno pitanje, koje u isto vrijeme uključuje i općenitost pojma i sveukupnost jezika, čini nam se da moramo niječno odgovoriti. Ima mnogo termina za "pravo", ali oni su svojstveni svakom jeziku posebno. Među­ tim, glavni među njima povezuju se s elementima zajedničkog vokabulara i već i sami mogu potvrditi neku specifičnost koja se­ že do indoeuropskog razdoblja. Morat ćemo istodobno ispitivati povijesno potvrđene termine i razvoj koji je, polazeći od zajedničkih oblika, utvrdio posebna značenja da bi na kraju došao do imena institucija.

434 • Riječi indoeuropskih institucija - Il. svezak

Već za indoeuropsko stanje možemo postaviti jedan izvanred­ no važan pojam: "red". On je predstavljen s vedskim rta, iran­ skim arta (avestičkim aša, koje pokazuje poseban fonetski raz­ voj). To je jedan od stožernih pojmova juridi čkog, ali i vjerskog i moralnog univerzuma lndoeuropljana. "Red" je ono što upravlja životom svemira, kretanjem zvijezda, izmjenjivanjem godišnjih doba, protokom godina, ali i odnosima između ljudi i bogova i na kraju - odnosima među ljudima. Ništa od onoga što se tiče čo­ vjeka i svijeta ne može izmaknuti iz ruku "Reda". To je, dakle, koliko vjerski toliko i moralni temelj svakog društva. Bez tog načela sve bi se vratilo u kaos. Važnost tog pojma ogleda se u značajnom broju leksičkih oblika koji su iz njega izvedeni. Bilo bi uzaludno podrobno nabrajati sve indijske i iranske izvedenice od rta i arta, bez obzi­ ra na to misli li se na rječnik ili onomastiku. Indoiranska starost termina ogleda se osim toga i u arhaizmima u morfologiji: za "onoga koji je vjeran arta-i, koji je moralno potpun" kaže se u sanskrtu rta-van, ženski rod rta-vari, a jednako i u iranskome artavan, artavarl. Ta značajna razlika između muškog i ženskog roda sufiksalne forme -van, vari tumači se istim djelovanjem kao i stara fleksija nazvana heteroklitičkom, kojoj prežitke vidimo u paradigmi grčkoga hudor, hudatos i u lat. iter, itineris. Osim toga, taj je pojam u A vesti personificiran, pa tu nalazi­ mo boga koji se naziva Arta. Pomoću sufiksacije apstraktnog oblika na -tu, indoiranski je uspostavio osnovu ved. rtu, av. ratu-, kao posebnu oznaku godišnjih doba, vremenskih razdoblja, ali i značenje "pravilo, norma", u najopćenitijem značenju. Svi se ti likovi povezuju s korijenom ar-, koji je dobro poznat po brojnim tvorbama izvan indoiranskoga, a ove se pribrajaju većem broju prethodnih formalnih kategorija. Korijen je kao u grčkom ararisko (apap{o"Kro) "slagati, uskladiti, pristajati" (arm. afnel "činiti"), a s tim se povezuje više nominalnih izvede­ nica: sa -ti-, lat. ars, artis "prirodno stanje, sposobnost, umijeće, talenat"; sa -tu-, lat. artus "pregib, zglavak", i s drugim oblikom korijena, lat. ritus "propis, obred"; grč. artus (arm. ard, genitiv ardu "propis") kao i prezent artuno "urediti, sklopiti, opskrbiti";

themis

• 435

sa *-dhmo, grč. arthmos (ap-8-)..LĆ<;) "veza, spoj"; sa *-dhro-, grč. arthron (ap-8-pov) "član, zglavak" itd. Isti se pojam osjeća na svim mjestima: naredba, red, spoj iz­ među dijelova cjeline, premda su se izvedeni likovi različito specijalizirali već prema jezicima. Imamo, dakle, već u indo­ europskome jedan opći pojam koji obuhvaća - kroz brojne lek­ sičke različitosti - vjerske, pravne, tehničke aspekte "reda". No, na svakom od tih područja bili su nužni razlikovni termini. Zbog toga je "pravo" dobilo preciznije izraze od kojih svaki pojedini mora biti ispitivan u svojoj sferi. A sad evo glavnih. U vedskom sanskrtu srećemo najprije dharma-, neutrum dharman, koje je isto što i "zakon", ali kojemu je značenje "uz­ državanje, statut" (od -dhar "držati"), a u nekim slučajevima "navada, običaj, uporaba". Taj termin ima veliku važnost u re­ ligiji, filozofiji i pravu, ali je ograničen na Indiju. Tom indoiranskom korijenu dhar- "čvrsto držati" najvjero­ jatnije odgovara latinskojirmus, koje je tvoreno na -m- kao dhar­ man. "Zakon" je, dakle, "ono što čvrsto drži, što je solidno uspo­ stavljeno". Druga se slika odražava u sskr. dhaman "zakon", ali i "sje­ dište", "mjesto". Tvorba u dhaman simetrična je onoj u dhar­ man, ali polazi od dhii- "staviti", indoeur. *dhe- "postaviti, uspostaviti, namjestiti", a to je korijen koji je u latinskome dao facio i u grčkome tithemi. Valja opaziti da *dhe- ima značenje: postaviti na stvaralački način, učvrstiti u postojanju, a ne samo ostaviti neki predmet na tlu. Izvedenica dhaman označava, dakle, "uspostavu, uspostavljanje", istodobno ono što je postavljeno, stvoreno i mjesto na koje se postavlja; istodobno područje, po­ ložaj i postavljenu stvar, stvorenu na svijetu. Kad to znamo, vi­ dimo i kako se određuje smisao "zakon" za dhiiman, budući da je "zakon" najprije "uspostavljanje", uspostavljena institucija koja zato počinje postojati. Takva koncepcija nije ograničena samo na indoiranski. I u drugim jezicima nalazimo termine izvedene iz istog korijena koji se povezuju s pravnim vokabularom. U grčkome ih ima nekoliko i svi su neobično važni. U prvom redu thesmos, -8-EO')..LO<; (dorski

436 • Riječi indoeuropskih institucija - II. svezak

thethm6s, tethm6s, stari oblik s udvostručenjem *dhedhmo-) "za­ konski propis, pravilo, norma" . Međutim, najpoznatiji je termin themis (SiJ..ns). Tvorba u themis vrlo je bliska tvorbi themethla (SiJ..u:SA.a, kod Homera themeilia) koja se odnosi na gradnju i označava "te­ melj, osnovu". Poznato je da themis pokazuje arhaičnu fleksiju : kod Homera je genitiv themitos, a množina themista, themistes, što je kasnije normalizirano u genitiv thćmitos, akuzativ themin. Najvjerojatnije je da je posrijedi stari neutrum. Barem za sada ništa ne možemo izvući - ni za oblik ni za smisao - iz mikeu­ skoga ti-mi-to, s kojim ga se uspoređivala. Ako izuzmemo kvantitetu korijena, thćmis je, što se tiče tvorbe, točno usporediv s avestičkim diimi, a to približavanje je važno, jer je tvorba na -mis, kao i ona u dunamis, vrlo rijetka. To čini vjerojatnim da je thćmis vrlo stara riječ i da je pretrpje la prilagođavanj a radi normaliziranj a arhaične fleksije . No, avestičko je dami- preuzelo službu vršitelj a radnje i znači "stvoritelj". Ako grčkom themis tražimo odgovarajući oblik istog značenj a, nalazimo ga u izvedenici na -man iz istog korijena u indoiranskome, a to je dhiiman "zakon", koji upravo označava, u redu što ga propisuju Mitra i VaruQa, neki propis koji se odnosi na kuću i obitelj . Ta je crta veoma važna, jer pokazuje područje primjene tog zakona. No, što znači thćmis? Tu je važna korela­ cija što themis označava obiteljsko pravo i u opreci je prema dike, koje označava pravo između obitelji istog plemena. 1 Na tome s e mora inzistirati, jer rječnici ne vode nimalo raču­ na o toj razlici. Štoviše, thćmis je božanskoga postanja. Jedino taj smisao omogućuje razumij evanje i objedinjavanje značenj a koja su naizgled veoma različita. U epopej i se pod thćmis razumijeva propis koji određuje prava i dužnosti svakog pojedinca pod vlaš­ ću onoga koji vodi genos, bilo u svakodnevnom životu unutar kuće bilo u iznimnim okolnostima: u savezu, u ženidbi, u boju. Themis je ono što pripada basileus-u, a množina themistes oz­ načava skup svih propisa, kodeks kojem duh udahnj uju bogovi, 1 Povijest tih dvaju termina, njihovo točno značenje i međusoban odnos izu čavani su u izvrsnom djelu G. Glotza La solidarite de la familie dans le droit criminel gree, Paris, 1 904. (Vidi poglavito str. 2 1 .)

themis • 437

nepisani zakoni, zbirka mudrih izreka, odluke što ih donose pr�­ ročanstva a one u savjesti suca (ovdje kućedomaćina) određUJU ponašanj � u svim prilikama kad su genos i red u pitanju: . v ka­ Čak i u najuvtježenijim uporabama nalaztmo spectficne rakteristike tog pojma. Uzmimo naoko banalan izričaj M themis estin koji se redovito prevodi "kako je red, kako valj �" · l!. I��jadi . 2 72-73 čitamo: "Iskušat ću (sinove Ahejaca) naJPnJe nJeCtma, h� themis estin"2. Ovako govori Agamemnon kao basileus ispu­ njen odgovornošću za svoju vojsku. On joj je vođa i obnaša the­ mis, koja mu propisuje što mora činiti, koje običaje poštovatt.. !a se themis iskazuje kroz themistes, obvezatne odredbe. U 1 6. pJe­ vanju Ilijade, st. 387, vidimo "Zeusovu srdžbu na ljude koji na­ silu u skupštini odlučuju o kojekakvim, krivim thćmistes"3, to jest takve koje pod silom žestine donose nepravedne odluke . .. v• Katkad je kontekst nužan da bi se ocijenila uporaba riJeCt. Patroklo hita u boj i uništava jednog za drugim sve svoje protiv­ nike· no odjednom, a da on to ne zna, sprema mu se smrt, jer će mu �e s�protstaviti prerušeni Feb Apolon. "Nj egov rat�i �ki šlj �� dospije pod kopita konjska i okalja se krvlju u praštm . . . P�J � nije bilo dopušteno (ou thćmžs §en) da se taj šljem ��že ukalJatl u prahu ' ali on je štitio glavu božanskoga muža, AhtleJa; no, tada je Zeus udijelio Rektoru da ga nosi na glavi."4 ( 1 6, 796 i d. � . . Sam nam izričaj ukazuje: prema božjoj volji, taj šljem što Je pn­ padao Ahileju nije se nikako srni� ukal� ati pr�om. � to je zato . što je Ahilej "božanski muž" (aner thezos), koJI Je dto božanske obitelji, pa čak i njegovo oružje ima tu bož�nsku ��vlast. . Ta društvena organizacija i themžs koJa u nJOJ vlada JOS se bolje pokazuju u obmutoj slici koju nam pjesnik ocrtava u ne��­ liko poteza o zemlji kiklopskoj: oni su, kaže, athen: istes kod nJth :. nema ni skupštine, ni vijećanja, ni themistes; svaki od nJih name­ će svoj zakon (themžsteuež) svojoj ženi i djeci, i nitko se o druv

[" a ja ću riječma ih, kako valjade, l okušat"]. J [ " . . . koji n a silu krivo u skupštini pravicu sude l goneci. pravdu 1 msta za osvetu božju na mareć"]. . 4 [ "Prije to dopustili bozi nijesu, l šlj �� konjogrivni taj u yrahu da bi se valjo, 1 već je božanskog junaka AhileJa čuvao glavu, l �uvao d�ažesno . čelo, a tada ga dopusti Zeus-bog l Rektoru nosit na glavi, kad bhzu mu bješe već propast"].

2

• • •

,

. .,

43 8 • Riječi indoeuropskih institucija - II. svezak

gome ne brine (Odiseja, 9, 1 06- 1 1 5). Tu je na najbolji način ilu­ strirana definicija za themis. Ondje gdje ne postoji genos ni kralj, ondje ne postoji ni themis ni skupština, a svaka obitelj živi po svojem zakonu. Ti su Kiklopi doista pravi divljaci. A sada prijeđimo na tekst koji pokazuje korelaciju dvaju ter­ mina, themis i dike, i koji nas od jednoga upućuje na pomnjivo ispitivanje drugoga. Odiseja prima Eumej i ne prepoznaje ga, a Odisej mu zahva­ ljuje na gostoprimstvu: "Nek ti Zeus i ostali bogovi podare sve što možeš poželjeti! ", a Eumej mu odgovori: "Themis mi ne do­ pušta (ou moi themis est'), sve kad bi došao netko još jadniji od tebe, da uvrijedim gosta; jer svi gosti i svi prosjaci od Zeusa do­ laze" (Odiseja 1 4, 53 i d.). Tako se stranca prima u krug obitelji kako to nalaže themis, jer dolazi od Zeusa. Eumej nastavlja: "Mogu ti dati samo malen dar, ali ti ga dajem od srca, jer takva je dike u robova, uvijek su u strahu kad zavladaju novi gospodari . . . " Misli ovdje na tiranska, brutalno i hirovito ponašanje prosaca. Na tom mjestu uporaba riječi dike točno pokazuje da se izlazi iz same obitelji i da je riječ o odnosima s drugim skupinama. Pravda i pravo su strogo odre­ đeni granicama mjesta gdje se primjenjuju. Sve nam, dakle, govori da ta themis, da te themistes nisu iz­ mišljene, ni arbitrarno dogovorene po onima koji ih moraju pri­ mjenjivati: one dolaze od bogova. Kao što Nestor kaže Atridu: "Ti vladaš nad brojnim laoi; tebi je Zeus dao žezlo i themistes da možeš upravljati njihovim vijećanjima" (Ilijada 9, 97). Kralj, odabranik Zeusov, ima dva atributa: jedan je materijalan, to jest žezlo, a drugi je poznavanje themistes. Na drugom kraju društvene ljestvice, u najubogijem stanju, i Eumej se poziva na themis kako bi što bolje počastio svog gosta, jer on dolazi od Zeusa. Posvuda se iskazuje taj odnos između reda u genos-u i božjih odluka. I mnogo dalje od homerske civilizacije, u indijskom dhaman nalazimo nešto što točno odgo­ vara themis: to je red kuće i obitelji, koji je uspostavljen božan­ skom voljom -jer su tako htjeli Mitra i Varui)a.

2.

poglavlje

dike

žbu o Sažetak - Latinski dico i grčki dike nameću predod posebnu pravu kroz obrasce, formu le, gdje se za svaku _ dzkas­ okolnost određuje ono što se mora. Sudac - homerski izriče tetom autori s i koj i e obrasc čuva koji je onaj -p6los (dicit) odgovarajuću presudu.

u koja Uz pojam themis dolazi pojam dike. Prvi označava pravd se provodi u krilu obitelji, a drugi onu koja uređuje odnose među obiteljima. se Odmah uočavamo bitne razlike između tih pojmova. Jedna eni­ tiče same tvorbe termina. Već smo vidjeli da je themis izved ­ odgo ji posto koji za ca od *dhe- tvorena pomoću jednog sufiksa, nom varajući oblik u indoiranskome. Posve drugačije je s termi žen­ dike, koji se izvodi iz korijena *deik- s dodavanjem oznake kori­ uju iskaz i likov skog roda -a, kojemu odgovarajući imenski kraj" , jen bez sufiksa; to su imenice-korijeni sskr. dis- "smjer, forme lat. *dix, koje se očuvala u izričaju dicis causa "načina ili radi". Druga razlika između themis i dike ogleda se u predstavljanju �iti, pojmova. U temelju lika themis imamo korijen "staviti : posta e, a � kazu � l no uspostaviti". Značenje termina na taj se način izrav _ _ koJa Je njegova institucijska vrijednost potječe iz iste koncepciJ e na­ prisutna u glagolskim oblicima tog korijena. Kod dike smo, h odma protiv, suočeni s jednim korijenom koji ne objašnjava raz­ značenje što ga je riječ preuzela i koji se, čak i u grčkome, imen svojim u čije vija drugačije u glagolskim oblicima, a druga skim oblicima.

440 • Riječi indoeuropskih institucija - II. svezak

Riječ je o korijenu *deik koji daje redom: dis- u sanskrtu, dis­ u iranskome, dico u latinskome, deiknumi u grčkome. No, ti ob­ lici što se tako točno poklapaju ne slažu se u značenju, jer grč. deiknumi znači "pokazati", a lat. dico znači "reći". Trebat će, dakle, upornim raščlanjivanjem doći do značenja koje će objasni­ ti da dike može imati značenje "pravda". Ako nam slaganje indoiranskoga i grčkoga omogućuje da drži­ mo za prvotno značenje "pokazati" u odnosu na "reći", iz toga ne proizlazi da bi prijelaz od "pokazati" na "reći" bilo lako dokaza­ ti. Već u tome vidimo prvi problem. Pokušajmo sada obj asniti tu staru vrijednost za "pokazati". I ) "pokazati", ali kako? prstom? To se rijetko događa. Najop­ ćenitiji smisao je "pokazati riječima, govorom". Ovaj prvi korak u traženju točnosti potvrđuju brojne uporabe dis- u indoiransko­ me za "poučiti", a to znači "pokazati" govorom, a ne pokretom. Osim toga, u latinskome imamo složenicu, na koju se moramo vratiti, u kojoj *deik- povezan sa ius, a to je iu-dex, gdje *deik­ izražava govorni čin. 2) "pokazati", ali na koji način? uzgred, kao da navodimo ne­ što za primjer? a može li bilo tko "pokazati? Latinska složenica iu-dex uključuje pokazivanje s autorite­ tom. Ako to nije stalno značenje grčkoga deiknumi, dugujemo to slabljenju korijena *deik- u grčkome. Cijela povijest latinskoga dicere ističe određeni mehanizam autoriteta: samo sudac može dicere ius. Ta se veza nalazi i u jednom italskom jeziku: sa med­ umjesto ius u oskičkom med-diss, latinizirano u meddix, gdje je med- srodno s lat. medeor. U toj oskičkoj istoznačnici za iudex termin za "pravo" je različit, ali dicere je stalno. Valja, osim toga, podsjetiti na latinsku formulu kad pretor na­ vodi tri funkcije koje ima pravo obnašati u određene dane koje kalendar propisuje: do, dico, addico. On može "dati", može "iz­ reći neka pravila" i može "dosuditi". Ista slika vodi čestoj upo­ rabi glagola dicere u sudskom jeziku: diem dicere "odrediti dan, ročište neke parnice" ili mu/tam dicere "izreći kaznu globe" 3 ) "pokazati", ali što? neku vidljivu stvar, postojeći predmet? To je posljednja sastavnica u značenju *deik-: pokazati ono što

dike • 44 1

mora biti, propis, koji s e izriče, primjerice, u obliku sudske odlu­ ke. Te naznake omogućuju da točnije odredimo polazno značenje grč. dike kao termina institucije. Uspoređujući oblike sskr. dis i lat. dicis causa, vidimo da *dix iskazuje tu funkciju kao norma­ tivnu; dicis causa znači "prema formalnom iskazu" ili, kao što mi kažemo, "forme radi". Dakle, prevest ćemo *dix doslovce kao "ono što se pokazuje s autoritetom riječi da tako mora biti", to jest imperativna odluka pravde. Ta se imperativna vrijednost vidi i u brojnim primjerima. U opisu Ahilejeva štita ističe se prizor dijeljenja pravde opisan do u najsitnije detalje (Ilijada 1 8, 497 i d.). Dvije su strane pred su­ dom, a neobično uzbuđena skupština stavlja se sad na jednu sad na drugu stranu. Ulog je jedna poin�, cijena u krvi, koju valja platiti kao otkupninu za počinjeno ubojstvo. U središtu skupštine sjede starješine okupljene u svetom krugu na glatkom kamenu. Svaki se od njih diže i govore jedan za drugim. Pred njima su dva zlatna talenta koja će dobiti sudac koji bude "izrekao najpra­ vedniju presudu", diken ithuntata eipoi (stih 508). Poin� je pravi tip spora koji se tiče dike, međuobiteljske pravde. Termini homerskog izraza pokazuju istu konstrukciju u grčkome i latinskome: imamo diken eipefn "izreći dike" kao u latinskom dicere. Vidimo kako se ova "monstratio" dovršava kao govorni čin: u grčkome imenica dike traži glagol "reći" (eipefn), a u latinskome to je glagol "pokazati" (* deik-) koji je postupno dobio značenje "kazati". Istaknimo najzad i pridjev ithus (ithuntata) "pravo" (u smislu prave, ravne crte). Slika upotpunjuje onu koja je sadržana u *deik-: pokazati ono što se mora učiniti, propisati normu. Jer - a to se ne smije zanemariti - dike je formula. Podijeliti pravdu nije intelektualna operacija koja bi tražila razmišljanje i raspravu. Formule, koje odgovaraju u pojedinim slučajevima, prenose se, a sučeva je zadaća da ih dobro pozna i da ih primjenjuje. Time se objašnjava jedno od starih i rijetkih imena "suca", homersko di­ kas-po/os. Ta je oznaka donekle čudnovata, tvorena je kao ai-po­ los "kozar", bou-kolos "govedar", oiono-polos (oirovo-n6A.o<;) "onaj koji motri let ptica (i prema njemu proriče budućnost)".

442 • Riječi indoeuropskih institucija - II. svezak

Budući da je dikas-p6/os, sudac je "onaj koji bdije nad dika i''. Tu imamo arhaičnu jukstapoziciju imenica s akuzativom množine kao prvom sastavnicom. Dikai su doista formule, pravni obrasci koji se prenose s koljena na koljeno i koje sudac mora čuvati i primjenjivati. Takva slika odgovara onome što znamo o zakonicima kod naroda tradicionalne civilizacije, zbirkama usmenih izreka, koji se artikuliraju oko odnosa srodnika, klana ili plemena. Takva je polazna točka značenja koje se redovito pridaje liku dike: "navada, običaj, način", a u njoj još možemo naći i institu­ cijsku vrijednost. Kad je Odisej sišao u podzemlje i sreo svoju majku, upita je zašto je ne može primiti i zagrliti, a ona mu odgovara: takva je dike smrtnika, a"Af..: UU'tT] OlKT] E<J'tt ppo­ 'tWV (Odiseja l l , 2 1 8) 1 • To nije nikakav "način", nego "nezaobi­ lazno pravilo", "formula koja određuje sudbinu". Tim se putem dolazi do priložne upotrebe diken "na način", to jest "prema nor­ mi takve i takve kategorije bića". "Uobičajen" način je zapravo prirodna ili dogovorena obveza. Već je tako ova formula, koja određuje sudbinu i pripadanje, postala u grčkome "pravda". No, etički pojam pravde, kako ga mi danas shvaćamo, nije uključen u dike. Malo po malo oslo­ bodio se okolnosti u kojima je dike zazivana da se dođe na kraj zloporabama. Ta pravna formula postaje izrazom same pravde, kad se dike javlja i kad se uništava moć sile bia. Tada se dike izjednačava sa snagom pravde, a onaj koji za sobom ima dike je dikaios "pravedan". -

3. poglavlje

ius i zakletva u Rimu

Sažetak Paralelno s dike, latinsko ius, koje se prevodi s "pravo", ima izvedeni glagol iurare koji znači "prisegnuti, zakleti se". Taj je razvoj na prvi pogled sa semantičkog gle­ dišta čudnovat, ali se izvedba objašnjava nakon dva dodatna ispitivanja: l ) kad se približi av. yaoš- i kad se sagleda u svojoj poseb­ noj bliskosti s glagolom dico (ius dicere, iudex), ius se može definirati kao "formula suglasnosti"; 2) brojni tekstovi pokazuju da u Rimu prisegnuti, iurare, znači izgovoriti formulu, tzv. ius iurandum "prisega", do­ slovce kao "formula koja se mora formulirati, izraz koji se mora izraziti", a to je ponavljanje u činu zakletve bitno, jer onaj koji priseže mora riječ po riječ ponavljati propisanu formulu: adiurat in quae adactus est uerba. Još jedan latinski termin, koji je vezan uz sudsku praksu, arbiter, označava, pomalo čudnovato, i "svjedoka" i "suca, arbitra". Međutim, tekstovi pokazuju da je arbiter uvijek ne­ vidljiv svjedok, koji može u određenim sudskim pitanjima postati nepristran i samostalan iudex. -

-

1

["Jer kad smrtnici umru, ovakva je njima sudbina"].

Analiza uporaba lika dike pokazala nam je, između ostaloga, vrlo česte korelacije između grčkoga dike i latinskoga ius. Ta dva ter­ mina, premda različita postanjem, ulaze u paralelne nizove: di­ ken eipefn odgovara latinskom ius dicere; dikaios odgovara ius­ tus i, najzad, na donekle približan način, dikasp6/os odgovara latinskom iudex. Osim toga, mora se istaknuti da dike u odnosu na themis označava ljudsku pravdu suprotstavljenu božanskoj i da se, na isti način, ius suprotstavlja onome što Latini nazivaju fas. No, što zapravo znači riječ ius? Kod tog smo pitanja u čud­ nom neznanju. Dobro znamo da ius označava "pravo", ali to nam

444 • Riječi indoeuropskih institucija - II. svezak

leksičko značenje ne daje pravi smisao termina. A kad tražimo taj smisao u odnosu između ius i njegovih izvedenica, spotičemo se o novo pitanje: glagol od ius je iuro "zakleti se". Kako to da je odijeljen od svoga glagola tako neobičnim značenjem? Na prvi pogled između "pravo" i "zakleti se" postoji neobjašnjivi otklon u značenju. A ipak, između ius i iurare formalni je odnos sigu­ ran, jer se "prisega" kaže ius iurandum. Što znači taj izraz i zašto pasivni particip futura iurandum? l, konačno, koji je odnos izme­ đu ius i iuro? Ernout-Meilletov rječnik navodi izraz ius iurare koji bi zna­ čio "izgovoriti posvećenu formulu koja obvezuje", no, nažalost ne navodi gdje je to značenje potvrđeno. Koliko mi znamo, takav se izričaj nigdje ne sreće. Imamo samo, i to kao prežitak, oblik ius iurandum, koji i dalje ostavlja značenjski otklon između ius i iuro. Odnos imenice prema glagolu može se objasniti samo u jednoj fazi starijoj od povijesnog doba, a to iziskuje preispiti­ vanje etimologije . Točno su identificirani oblici koji odgovaraju liku ius, ali oni svi pokazuju različito značenje. Doduše, u kelt­ skome irski pridjev huisse < *yustiyos znači "pravedan"; uz raz­ liku u sufiksu, tu prepoznajemo latinsko iustus. No, kako raspo­ lažemo samo izvedenicom i kako nam osnovna keltska riječ manj­ ka, usporedba nam ništa ne kazuje. Tek u indoiranskome nalazi­ mo oblike koji odgovaraju latinskom ius: ved. yol;l, av. yaoš, koji imaju upravo istu formu. No, ved. yol;l znači "blagostanje", a av. yaoš "očišćenje". Ko­ liko god se oblici podudaraju, toliko su pojmovi udaljeni i nej a­ sni . Ipak, tu imamo jednu od onih velikih rječničkih korelacija između indoiranskoga i italokeltskoga, dakle, jedan od termina koji je preživio samo na dva kraja indoeuropskog svijeta. Znače­ nje u yof;l mora da je "sreća, zdravlje" . Riječ se javlja samo u iz­ ričajima gdje tvori par sa sam, i to bilo u jednoj riječi kao što je samyof;l, bilo u dvije samca yosca za "sreća i zdravlje" u for­ mulama dobrih želja kao što je ova: "Sreću i blagostanje što ih je Manu zavrijedio svojom žrtvom, daj, o Rudra, da ih i mi stekne­ mo vođeni tvojom voljom!" (R. V. l , 1 14, 2). I iranski je sačuvao yaoš samo u formulama, izrazima gdje se yaoš kombinira s glagolom da- "staviti, uzvratiti" da bi izveo

ius i zakletva u Rimu • 445

novi glagol yaožda- "očistiti". To je stara složenica koja odgova­ ra latinskom credo. Iz tog avestičkog glagola potekle su brojne izvedenice: imenica za vršitelja radnje yaoždatar- "onaj koji mo­ ra očistiti", apstraktno yaoždati- "očišćenje", itd. Da bismo polazeći od tih izvedenica došli do pravog značenja lika yaoš, koji nije potvrđen u samostalnoj uporabi, moramo yaožda-, doslovno: "učiniti da nešto bude yaoš", uzeti u značenju "učiniti sukladnim odredbama, dovesti u stanje kakvo kult iziskuje". Tu je riječ o uvjetu kod žrtvovanja: onaj koji je prinosi mora žrtvu obredno učiniti sukladnom žrtvovanju. Svaki čin mora biti ob­ redno učinjen, a predmet žrtvovanja, koji je u središtu tog prino­ šenja, mora i sam biti besprijekoran. Takva obredna savršenost uvjet je kojemu teži yaožda-. Tada se može bolje shvatiti vedsko yof;l: to više nije "blagostanje" kao uživanje, nego stanje cjelovi­ tosti, fizičke potpunosti, kojemu ni nesreća ni bolest ne mogu ništa. Ovdje moramo skrenuti pozornost na razliku u uporabi lika *yaus između indijskoga i iranskoga. U vedskome je to izraz dob­ re želje: to je riječ koju se izgovara upravljajući je prema neko­ me da mu blagostanje i potpunost budu udijeljeni. Upravo zbog toga, yol;l je učinkovit samo kad je izgovoren. Stvari stoje druga­ čije s avestičkim yaoš; ovdje nam sama veza yaoš sa da- "posta­ viti, (u)činiti" pokazuje da yaoš označava stanje koje valja os­ tvariti, a ne više riječ koju valja izgovoriti. Tako s jedne strane pojam *yaus znači "koji valja učiniti", a s druge "koji valja reći". Ta razlika ima velik doseg u registru prava i rituala gdje se "či­ njenje" vrlo često sastoji od "riječi". Zahvaljujući iranskome i vedskome možemo se kretati pret­ poviješću latinskoga ius. Indoeuropska riječ *yous znači "stanje ispravnosti, normalnosti koje zahtijevaju obredna pravila". U la­ tinskome, to je stanje namijenjeno dvostrukom stanju koje smo maločas razlikovali u indoiranskome. Pojam ius dopušta oba ta stanja. Jedno je stvarna situacija izražena kroz izvedenicu iustus u pravnim izrazima: iustae nuptiae "vjenčanje po zakonu", iusta uxor "zakonita žena", to jest "ona koja je sukladna sa ius". Na drugo ukazuje izraz ius dicere. Ovdje ius znači "obrazac, formu-

446 • Riječi indoeuropskih institucija - Il. svezak

lu normalnosti", koja propisuje ono s čime se valja suobraziti". A to je temelj pojma "pravo" u starome Rimu. Imamo temelja za zaključak da je žus, općenito uzevši, doista formula, a ne apstraktan pojam; iura znači zbirku pravnih formu­ la, usp. kod Plauta: omnžum legum atque žurum jictor (Epždicus, 522-523). Ta žura, kao dikaž, kao themžstes, formule su koje izra­ žavaju odluku vlasti; i posvuda, gdje su ti termini uzeti u njihovu strogom smislu, nalazimo, isto kao za themistes i dikaž ili za ius i žura, pojam ustaljenih tekstova, uvriježenih formula, a raspola­ ganje njima povlast je odredenih pojedinaca, odredenih obitelji, odredenih korporacija. Pravi tip tih iura predstavljen je u najsta­ rijem kodeksu starog Rima, u Zakonu XII ploča, koji je u počeci­ ma bio sastavljen od odluka koje formuliraju da je nešto ius, izgovarajući riječi: ita ius esto. U tome je apsolutna moć govo­ rene riječi, izgovorene kroz termine čiji se smisao podudara: u latinskom iu-dex, u oskičkom med-diss, u grčkom dikas-p6los (i dikas eipein) i u germanskom eo-saga "onaj koji govori pravilo", "sudac". Ono što čini "pravo" nije činiti, nego uvijek i z g o v o r i t i : ius i dicere, iu-dex vode nas toj stalnoj vezi. Istodobno kao i žus, glagol dicere upravlja sa sudačkim formulama kao što su mu/tam (dicere) "globa", diem (dicere) "ročište, dan rasprave". Sve to po­ tječe od istog autoriteta i izgovara se u jednakim izrazima. Upra­ vo posredstvom tog govornog čina, ius džcere, nastaje čitava ter­ minologija pravnoga života: iudex, žudžcare, žudicžum, iuris-dic­ tžo itd. Time se smisao ius definira kao izraz "prava". No, ne razabire se neposredan odnos izmedu tog pojma i značenja koje je uzeo gla­ gol izveden izravno iz ius, a to je glagol iurare. Interpretacija što smo je predložili za žus dolazi tako u pitanje. Ako je valjana, morala bi moći objasniti odnos ius prema iurare. Takva jedin­ stvena izvedba upućuje nas novim smjerom i otvara još jedno poglavlje prava. Možemo li izmedu pojma "pravo" i pojma "za­ kletva" utvrditi nekakvu vezu drugdje nego u latinskome? Zato će biti potrebno ispitivanje u drugim jezicima indoeuropskog područja. Recimo odmah da će ishod tog ispitivanja biti nega-

ius i zakletva u Rimu • 447

tivan, ali ipak će u najmanju ruku ukazati na originalnost latin­ skog izraza. Imamo samo jedno podudaranje koje bi moglo ukazati na postojanje jednog zajedničkog indoeuropskog glagola za "priseg­ nuti"; to podudaranje nalazimo u sskr. am-, posebno predstavlje­ nog imperativom aml-�a "prisegni", koje se podudara s grč. 6mnumi (of..! Vllf.lt) istoga značenja. Podudaranje nalazimo samo u ta dva termina, ali ono je strogo i sigurno i u obliku i u značenju. Ne bismo mogli reći da je taj glagol am- postojao u iranskome. Medutim, taj jedini trag dovoljan je za potvrdu zajedničkog izra­ za. U grčkome izmedu imenice i glagola postoji nesimetričnost: "prisega, zakletva" izražava se različitom riječi: h6rkos (opKoc;). Ta je riječ, unutar samog grčkoga, povezivana sa herkos (ifpKoc;) "ograda, plot". Istini za volju, to je objašnjenje neodređeno i sla­ bo nas može zadovoljiti: prisega bi bila zamišljena kao zabrana ili kao prisila koju samima sebi namećemo. Bilo kako bilo, to ni­ je veza koja bi postojala u indoeuropskome, nego samo rezultat sekundarnog razvoja (v. niže 8. poglavlje). Za objašnjenje glagolskog izraza "zakleti se" nalazimo samo oblike ograničene na dva jezika, a katkad i na samo jedan. Za "zakleti se" perzijski kaže sogand xurdan, što doslovno znači "(po)jesti sogand'', u srednjoperzijskom sokand xvar-. Ri­ ječ sokand potječe iz starijeg av. saok;mta "sumpor". Prema tome, "zakleti se" znači "progutati sumpor". Izraz valja doslovno shvatiti. Zakletva se sastojala od "božjeg suda": gutanje sumpora moralo je potvrditi da onaj koji se zaklinje govori istinu. Glagol za "prisegnuti" poznat nam je u oskičkome pod gla­ golskim oblikom dežuatuns "nek se zakunu"; glagolski korijen deiua- odgovara onome što bi bio latinski glagol *diuare, zapra­ vo "uzeti bogove za svjedoke". Izričaj je jasan, ali potpuno stran latinskome. U drugim je indoeuropskim jezicima izraz za zakletvu, prise­ gu suobražen načinu kako se priseže: irski tong odgovara lat. tango "dodirnuti", a jednako je tako u st. slavenskome, prisegati pored prisegnuti etimološki znače "dosegnuti, dotaći". Prvotni smisao sskr. am- je "uzeti, zgrabiti". Ta se korelacija tumači obi-

448

•

Riječi indoeuropskih institucija - II. svezak

čajem da se kod zakletve dodirne predmet ili biće kojim se prise­ že, jer zakleti se kime ili na što ?.nači izazvati nebesko proklet­ stvo na to čeljade ili stvar u slučaju da je onaj koji priseže krivo­ kletnik. Još jedan, posljednji, izraz zajednički je keltskome i gennan­ skome: irski oeth, gotski ai]Js, a to je u njemačkome Eid i u en­ gleskome oath. Doslovce to je glagolska imenica korijena "ići". Posljednji nam je trag ostao u njemačkom terminu Eidegang, doslovce "idenje na zakletvu", to jest prema mjestu polaganja prisege, što je prežitak vrlo starog običaja. Svečana se prisega sastojala od više radnji, od kojih je jedna bila kretanje prema mjestu prisege. "Na zakletvu se išlo": lat. ire in sacramentum, st. ruski iti na rotu (usp. niže 8. pogl.). Kako vidimo, imamo gotovo isto toliko izraza koliko je i jezi­ ka. Samo grčki i sanskrt imaju glagol iz indoeuropskoga doba. Nema dakle, izvan latinskoga, nikakve paralele koja bi nam mo­ gla pomoći da razabereno odnos ius prema iurare. Kad je tome tako, upućeni smo na sam latinski jezik ako hoćemo rasvijetliti nastanak takvog izraza. Kako se prisezalo u latinskom svijetu? Niz izričitih svjedočanstava govori nam o načinu izricanja prise­ ge i pokazuje nam kako iurare može biti izvedeno iz ius. U prvom redu valja pročitati prizor što ga donosi Plautov Rudens (stihovi 1 33 1 i d.). Gripus i Labrax nastoje jedan drugoga preva­ riti. Na kraju se dogovore. Gripus hoće navesti Labraxa da se za­ kune: GRIPUS : Tange aram hane Veneris (stih 1 333) - "stavi ruku na Venerin oltar. LABRAX: tango stavljam je GRIPUS: Sad ćeš se zakleti na Veneru. LABRAX: Što ću prisegnuti? GRIPUS: Ono što ti ja naredim. LABRAX: Praei uerbis quiduis (stih 1 335) - izgovaraj mi riječi koje želiš . . . GRIPUS: Dodiruj oltar. LABRAX: Dodirujem". Dolazi nakon toga tekst zakletve, koju je sastavio Gripus, a Labrax je mora od riječi do riječi ponoviti. -

ius i zakletva u Rimu • 449

To je - izraženo jezikom komika - način kako se kod Latina polagala zakletva. Onaj koji od drugoga traži da se zakune mora praeire uerbis, on izgovara tekst koji onaj koji priseže mora do­ slovno ponoviti dodirujući sveti predmet: upravo je taj dio cere­ monije u svemu najbitniji. Svečani karakter tog običaja potvrđuje nam i Aulo Gelije (Atičke noći II, 24): glavari grada dobivaju naredbu da prisegnu "apud consules, uerbis conceptis" i oni prisežu pred konzulima "u ustaljenim terminima", prema formuli koju će ponoviti riječ po riječ. U svom Panegiriku Trajanu, 64. pogl., Plinije hvali izvanred­ nu Trajanovu pažnju u poštivanju svih zakonskih normi. Trajan će položiti zakletvu pred konzulom, iako bi on to mogao tražiti od drugih: "Kad su sve ceremonije komicija dovršene, ti na kraju pristupaš sjedištu konzulovu: adigendum te praebes in uerba . . . , sebe daješ da budeš doveden izgovarati riječi koje principes ne znaju osim kad od drugih to traže . . . " - a hvala je careva što tome pristupa sam. Tada konzul koji sjedi pred Trajanom koji stoji izgovara formulu prisege, praeiuit iusiurandum i Trajan priseg­ ne, izrekne, jasno izgovori riječi s kojima srdžbi bogova predaje svoju glavu i svoj dom ako zadanu riječ ne održi; i zakleo se, u nazočnosti bogova, attendentibus diis, i u prisutnosti svih onih koji moraju prisegnuti isto, obseruantibus his quibus idem žuran­ dum est. Izraz se javlja više puta kod Tita Livija: Brutus ... papu/um . . . iureiurando adegit neminem Romae passuros regnare, i on dovo­ di narod toj zakletvi (II, l , 9). T. Manlius prijeti tribunu da će ga ubiti ako ne prisegne, i to riječima koje će mu on izgovarati: nisi, in quae ipse concepisset uerba, iuraret; a preplašeni tribun prise­ že riječima koje su mu nametnute: adiurat, in quae adactus est uerba (VII, 5). Podsjetimo i na onaj poznati odlomak kad je Ha­ nibal, još kao dijete, doveden pred oltar; on ga dotakne i prisegne da će čim to bude mogao postati neprijateljem rimskoga naroda: tactis sacris, iureiurando adactum (XXI l , 4). Glagol adigere je strogo obvezatan jer znači "navesti koga da prisegne", budući da polagatelj zakletve samo ponavlja riječi koje mu se izgovaraju. Govoreći o jednom vojskovođi koji traži od svojih vojnika da

450 • Riječi indoeuropskih institucij a - Il. svezak

prisegnu, kod Tacita nalazimo (Hist. I, 37): sacramento adigit. Evo obrednih izraza za ius iurandum, za polaganje zakletve: praeire uerbis; uerbis conceptis; adigere in iusiurandum. Tako se vidi da iurare ne znači ono što mi danas shvaćamo pod "prisegnuti", tj . svečano se obvezati pozivanjem na boga. Sama zakletva, obvezivanje naziva se sacramentum, a taj je termin sačuvan u romanskim jezicima i u francuskome je dao serment "zakletva". Tu moramo razlikovati dva pojma: sacra­ mentum, a to je posvetiti se bogovima, zazivati na sebe njihovu osvetu ako se prekrši zadana riječ; i iurare, što znači ponavljati izgovorenu formulu. Izricanje zakletve pretpostavlja dva sudio­ nika: onog koji praeit uerbis, koji prvi izgovara riječi; i onoga koji iurat, koji ponavlja tu formulu, koja se zove ius iurandum "formula koju valja izgovoriti", koja se mora ponoviti za osobom "qui praeit", koja ju je izgovorila kao nepromjenjive termine ko­ ji tvore tekst preuzete obveze. Vraćamo se tako doslovnoj analizi za iurare. Polazeći od ius, od formule koja fiksira normu, obrazac, iurare ćemo definirati kao "izgovoriti ius", a ius mora biti izgovoreno in uerba alicuius qui praeit "s riječima koje je prethodnik izrekao". Taj obvezatni odnos tvori imperativnu vrijednost za ius iurandum. Izrazi "adi­ gere in uerba", "iurare in uerba magistri" doista pokazuju pri­ nudnu prirodu riječi koje polagatelj zakletve mora ponoviti. Na kraju ove analize, u iurare dolazimo do potvrde onoga što nam je pomnjivo ispitivanje termina ius pokazalo, to jest da ius označava formulu, ovdje formulu koja naređuje ponašanje pola­ gatelja, pravilo kojemu će se on potčiniti. No, ius iurandum oz­ načava prirodu postupka i njegov svečani karakter, a ne sam tekst zakletve. Vraćajući riječi ius njezinu prvotnu vrijednost, kako nam je istovremeno određuju etimologijske veze i latinska izvedba, ide­ mo još dalje od "prava". Riječ vuče svoju vrijednost iz jednog koncepta koji nije samo moralan, nego u prvom redu religijski: indoeuropski pojam sukladnosti pravilu, uvjetima koji se moraju ispuniti da bi predmet (stvar ili biće) bio prihvaćen, da bi izvršio svoju službu i bio posve učinkovit: yo]J u vedskom, yaoždii u avestičkom, prožeti su tom vrijednošću. S druge strane, posred-

ius i zakletva u Rimu • 45 1

stvom lika iurare, utvrdili smo u latinskom vokabularu vezu iz­ među ius i sacramentum. I tako se religijski i usmeni počeci pra­ va jasno ocrtavaju u tim temeljnim terminima. po­ Semantičkoj obitelji iudex sad ćemo dodati termin oblikom u vezom m jedno s sve različit, koji se javlja samo u latinskom ), umbrijskom. To je lik arbiter (umbrijski arputrati "arbitratu" po­ koji isto tako označava jednog suca. Iudex i arbiter su usko �­ to samo je ji vezani, često se uzimaju jedan za drugoga, a poton "arb� ­ nije određenje za prvoga. To je dakle jedan posebni sudac, nJe tar". Nije u pitanj u toliko etimologija koliko prvotno znače �­ � onaj ok, riječi . Arbiter ima dva različita smisla: jedan je svjed dVIJU ji prisustvuje nečemu, a drugi onaj koji odlučuje između strana zbog toga što ima zakonsku moć. u­ Kako svjedok može postati "sudac-arbitar", onaj koji odluč za je u sporu dviju strana? Emout-Meilletov rječnik donosi jedno poku ne i ih ali ar, � drugi m oba značenja: svjedok i sudac-arbit b1 no prvot iku, rječn ovu mann e-Hof Wald a šava spojit i. Prem prav­ značenje bilo "onaj koji, kao nezainteresirana strana, dijeli se od da nja znače du ljudima u sporu". Ali, zbroj iti dva različita njih sačini definicija - predstavlja arbitraran postupak. I ovdje se nameće ispitiv anje uporaba. Pokazat će nam se naj­ odreprije da, ako prevedemo arbiter sa "svjedok", nismo točno dili značenje. i Evo nekoliko primj era iz Plauta, koji nam donosi najstarije najznačajnije uporabe: Captiui 2 1 9 Secede huc nunciam si uidetur, procul, ne arbitri dicta nostra arbitrari queant "dođi, ako ti se da, malo na stranu , kako arbitri ne bi mogli arbi­ jtrari naše riječi ". Već se vidi da značenje "svjedok" nije dovol no. Mercator l 005 eamus intro, non utibilest hic locus factis tu is dum memoramus, arbitri ut sint, qui praetereant per uias

452 • Riječi indoeuropskih institucij a - II. svezak

"uđimo (u kuću); ovo mjesto nije zgodno da razgovaramo o tvom držanju, da bi prolaznici o tome bili arbitri". Miles 1 58 mihi quidem iam arbitri uicini sunt, meae quidfiat domi. Ita per impluuium intro spectant. "Gle, sad su moji susjedi arbitri svega što se događa u mojoj ku­ ći; sve gledaju kroz impluvij 1 ". Miles 1 137 Sequimini; simu! circumspicite ne quid adsit arbiter. "Pođite za mnom i dobro gledajte uokolo da ne bi tu bio kakav arbiter." Svi ti odlomci jasno pokazuju razliku između arbiter i testis: testis je prisutan pred očima stranaka; arbiter vidi i čuje, a da ga se ne vidi. Lice u Miles 1 137 dobro kaže: ako ne budemo oprez­ ni, sve će vidjeti arbiter, a nitko neće znati da je on sve vidio. Nikada se na sudu ne poziva na svjedočanstvo nekog arbiter, jer taj termin uvijek podrazumijeva ideju: vidjeti, a ne biti viđen. Glagol arbitrari "biti svjedokom" ukazuje na isto: jedno lice u Plautovoj komediji Au/u/aria bilo je "poslano da izviđa" (spe­ culatum misit me) kako bi se doznalo što će se dogoditi. "Sjest ću ovdje, a da nitko neće znati" i hine ego et huc et illuc patera quid agant arbitrarier "odavde ću moći s jedne i s druge strane arbit­ rari što rade" (stih 607), to jest vidjeti što se radi, a da me nitko ne vidi. Kako se tada tumači smisao u arbiter "sudac"? Kako od skri­ venog svjedoka arbiter može postati sudac? Valja se podsjetiti da se u najstarijem značenju iudex kaže za svaku osobu koja u nekom sporu donosi odluku tko je u pravu; u načelu to je kralj, konzul, onaj koji drži svu vlast. No, iz praktič­ nih razloga ta se vlast prenosi na suca koji se tada, već prema prirodi spora, zove iudex ili iudex priuatus ili iudex selectus ili pak arbiter. Ovaj potonji ima besprigovomu moć odlučivanja u svim slučajevima koji nisu predviđeni zakonom. Postojala je mo­ gućnost jedne legis actio za slučajeve koje zakon nije predvidio, 1 [IMPLUVIUM, ii n. "kišno dvorište": locus sine tecto in aedibus, quo implu­ ere imber in domum possit].

ius i zakletva u Rimu • 453

a stranke su podnosile ovu molbu: "iudicem arbitrumue postu/o uli des". Starost termina arbiter u tom smislu potvrđena je i Za­ konom XII ploča, gdje čitamo: praetor arbitros tres dato "neka (u tom slučaju) pretor da tri arbitri". Arbiter je nadasve okarakte­ riziran rasponom njegove moći, koju Festus definira ovako: . . .pont(fex maximus, quod iudex et arbiter habetur rerum diuina­ rum humanarumque i na dugom mjestu: arbiter dicitur iudex quod totius rei habeat arbitrium "iudex se naziva arbiter, jer donosi odluku u čitavom sporu". Dakle, arbiter odlučuje ne pre­ ma formulama i zakonima, nego prema vlastitoj prosudbi i u ime pravednosti. Arbiter je zapravo jedan iudex koji djeluje utoliko što je arbiter; on presuđuje postavljajući se između stranaka, do­ lazeći izvana kao netko tko je prisustvovao sporu, a da nije bio viđen, kao onaj koji može slobodno i bespogovorno presuditi o stvari, bez obzira na bilo kakve prethodne pojedinosti i vodeći se danim okolnostima. Ta veza s prvotnim značenjem "svjedok koji nije bio treći" dopušta nam da shvatimo sužavanje smisla arbiter u juridičkom jeziku. Polazeći odatle, glagol arbitrari preuzima značenje aestima­ re, slobodno odlučivati o čemu. To posebno značenje dolazi iz još jedne specijalizirane uporabe, povezane s funkcijom što je ima arbiter: to je bio arbitrium litis aestimandae, moć samostal­ ne procjene nekog predmeta u sporu, određivanja kazne, štete, globe, a odatle još šire "odrediti cijenu neke stvari". Svaki put kad ustanovimo tehničku uporabu nekog termina, moramo joj tražiti tumačenje unutar sfere kojoj pripada, ali tek nakon što smo joj točno odredili početni smisao. Jer, u širim . razmjerima, ne možemo nikako drugačije sagledati pravo znače­ nje pojmova u vokabularu institucija.

4.

poglavlje

*med- i pojam mjere

Sažetak U povijesno doba korijen *med- označava veoma različite pojmove: "vladati, upravljati", "misliti", "starati se", "njegovati", "mjeriti". Prvotno značenje ne možemo za­ ključiti ni iz nekog nedovoljno određenog svođenja na za­ jednički nazivnik, ni iz zbrda zdola prikupljenih raznih po­ vijesnih značenja. To se pravo značenje može odrediti kao "mjera", ali ne iz mjerenja, nego iz umjerenosti, suzdrž­ ljivosti (lat. modus, modestus) koja je kadra ponovno unijeti red u bolesno tijelo (lat. medeor "liječiti", medicus), u sve­ mir (horn. Zeus (ldethen) medeon ')8113Ev w:8ecov "Zeus moderator"), u ljudske stvari, od najtežih kao rat, pa do najsvakidašnjijih kao što je obrok. Najzad, čovjek koji "zna medea" (horn. m edea eidos) nije mislilac ili filozof, nego jedan od "onih vođa i staratelja, moderatora" (horn. hegetores ede medontes) koji u svakoj prilici znaju naći mje­ ru koja se nameće. *Med- proizlazi, dakle, iz istog registra kao i ius i dike: to je prava mjera i pravilo, ali ne pravde, nego reda, koju sudac moderator mora formulirati: oskički med-diss (usp. iu-dex). -

-

-

Kao što smo više puta naglasili tijekom ranijih raspravljanja, bli­ ski se dijalekti mogu razlikovati u izražavanju najbitnijih pojmo­ va. To je opet i ovdje slučaj s terminom iudex koji je latinski je­ zik ustalio. Usporedivog termina drugdje ne nalazimo: ne samo da je ius kao "pravo" nepoznato u svim indoeuropskim jezicima izuzev latinskoga, nego je čak i unutar italskoga pojam označen različi­ tim korijenom. Nasuprot lat. iudex, već smo bili naveli latini­ zirani oskički med-dix; značenje je isto: to je vrhovni magistrat, koji osim sudačke dužnosti ima i službu upravljanja zajednicom. Na drugačijoj osnovi, med-, oskički je stvorio složenicu analog­ nu latinskom iu-dex. Uostalom, prvotni oblik meddiss nije usam-

456 • Riječi indoeuropskih institucija - II. svezak

ljen u oskičkome. Unatoč našim slabim poznavanjima toga jezi­ ka ipak imamo niz izvedenica: meddikiai "in iudicio", medicati­ nom (akuzativ jednine) "iudicationem", medicim "iudicium" i, naposljetku, izravno tvoreno iz meddix ablativ meddixud "iudi­ cio". I u nekim drugim italskim govorima, od kojih su ostali samo rijetki i kratki natpisi (pelignjanski i volščanski), meddix je tako­ đer u upotrebi. Imenica med-, prvi član oskičke izvedenice, pojavljuje se u umbrijskome kao mers, što se prevodi sa "ius" ili "fas", jednako kao i u izvedenici mersto- "iustus". Korijen *med-, koji ovdje stoji na mjestu ius, nije nepoznat u latinskome; tu je predstavljen s obitelji medeor (medeo) koji ima i tzv. frekventativni prezent meditor. Dao je u italskome novi izraz za "pravo", kojemu ćemo niže ispitati i precizirati značenje. Kad se polazi od latinskog medeor "liječiti, vidati", teško je na prvi pogled vidjeti kako doći do termina koji označava obna­ šanje sudačke službe. No, raznolikost među značenjima za *med­ mnogo je veća i moramo je uzeti u njezinoj cjelovitosti. Valja početi s nabrajanjem oblika, od kojih svaki ima različito znače­ nje, da bismo zatim ispitali kako su se sva ta značenja odvajala i da bismo tako došli do postanja koje bi svima odgovaralo. Latinsko medeo (medeor) "liječiti" ima za imensku izvede­ nicu medicus "liječnik" iz čega je izvedena brojem znatna skupi­ na oblika kao: medicare (medicari), medicatio, medicina, medi­ camentum i, osim toga, remedium. Vrijednost med- je, kako se čini, usko specijalizirana. To se medicinsko značenje čudno po­ dudara sa značenjem što ga nalazimo u iranskome: av. vi-mad "liječnik" (s preverbom vi- koji znači udaljavanje). Naprotiv, u irskome midiur (medijalna fleksija kao lat. medeor) znači "su­ dim", a s preverbom con-, con-midathar "vlada, ima moć, gospo­ duje"; taj keltski *med- ima i apstraktnu izvedenicu mess (< *med-tu) "iudicium". Tu se približavamo oskičkom značenju. Naprotiv, od oskičkoga se udaljujemo s grčkim oblicima, koji su brojni i koji čine jedinstvenu skupinu: medomai (�tEDOJ..l a t) "brinuti se, paziti", koji je u obliku prezenta aktivnog potvrđen samo participom prezenta medan, horn. medeon "poglavar". Od

*med- i pojam mjere • 457

toga se ne može odvojiti i jedna imenica tehničke vrijednosti me­ dimnos (J-lieStJ-l voe;), oznaka za mjeru. Drugi, ali vrlo blizak niz razlikuje se od pređašnjega samo s dugim stupnjem osnove: m�domai (J..lYJDOJ..la t) "misliti, prosuditi" i neutrum *medos, koje je potvrđeno samo u množini, horn. m�dea (J..lft cSw.) "namjere, misli"; m�domai ima i jedan stari no­ men agentis u obliku m�stor (J..lft mrop ) "savjetnik". Na to se m�stor nadovezuje ženski rod -mestra u slavnom imenu Klutai­ -m�stra (KAu-rat-J..l ft cr-rpa): "Ona koja donosi odluke", koje je postalo "Klitemnestra". Korijen je zastupljen u germanskome u dobro poznatim glagolima koji su se sačuvali do naših vremena: got. milan "mjeriti", st. v. njem. mezzan, njem. messen istog zna­ čenja; i, s tvorbom izvedenog prezenta *meda-: got. milon, st. v. njem. mezzon "smišljati, kovati planove" usp. njem. ermessen. Jedna imenica svjedoči o staroj alternaciji: st. v. njem. Maz, njem. Mass "mjera". Odgovarajući lik nalazimo i u armenskome u mit, genitiv mti (osnova na -i) "misao", imenica s e u osnovi, koja oblikom odgovara grč. *m tdos (m�dea). Valja posebno zabilježiti latinski prezent meditor, koji se to­ liko udaljio od značenja medeor da je postao zaseban glagol ko­ jemu je prvotno značenje "razmišljati", ali je vrlo brzo uzeo zna­ čenje "pripravljati se, vježbati se". Svi se slažu u tome da tu valja vidjeti utjecaj grčkoga me/etan "vježbati se, nastojati": Latini su bili navikli vidjeti u nekim riječima svoga vokabulara staru alter­ naciju d l l, čije je postanje bilo ili fonetsko u samom latinskome ili dijalektalno, pa tako srećemo oleo l odar, dingua l lingua. Zbog toga je i meditor formalnom atrakcijom bio vrlo brzo su­ obražen sa značenjem grč. me/etan. Latinski pokazuje još jedan niz oblika karakteriziranih s osnovom *med- s vokalizmom -o­ koji alternira sa *med-. Najprije modus izveden iz grčkog tipa l6g-os naspram leg-o. Od modus dolazi pridjev modestus i glagol moderor, moderari. Zapravo modestus pretpostavlja jedan neu­ trom, a to bi bio *modus, genitiv *moderis, u istom odnosu kao scelestus prema see/us, sceleris. Ta je imenica zatim prešla u tematsku fleksiju na -o i u živi rod. Na taj smo način obuhvatili cjelovitost oblika. Tipovi tvorbe su svi jasni; ne izazivaju nikakvu posebnu primjedbu i poduda-

458 • Riječi indoeuropskih institucija - II. svezak

raju se jedni s drugima. Samo, značenje predstavlja problem. Zbog same činjenice da je korijen proizveo u susjednim jezicima termine različite vrijednosti, krzmamo se kad moramo odlučiti koja od tih vrijednosti mora imati premoć u rekonstrukciji . Hoće li to biti "liječiti", kao što bismo mogli misliti prema latinskome i iranskome, hoće li biti "mjeriti" kao u germanskom ili pak "bri­ nuti se, misliti" kao u grčkome? *Med- se općenito prevodi s "misliti, razmišljati", a iz toga se izvodi nekoliko tehničkih vrijednosti: "vagati, odmjeriti, suditi, cijeniti" ili "brinuti se o bolesniku" ili pak "vladati, upravljati". I tako nam se još jednom - u problemu koji nas ovdje za­ okuplja - postavljaju pitanja koja smo sretali svaki put kad je tre­ balo točno odrediti značenje nekog indoeuropskog korijena. l ) Općenito se takvom korijenu pridaje neodređeno, najopće­ nitije moguće značenje, koje bi se podavalo dijeljenju na poseb­ na značenja. No, "brinuti se" je jedan pojam, a "upravljati" je nešto posve drugo. U indoeuropskom vokabularu "razmišljati" ili "mjeriti" ili "upravljati" različiti su pojmovi koji ne mogu ni supostojati pod istim oblicima niti se mogu jedan iz drugoga izvoditi. Osim toga, za jedan pojam tako općenitog značenja kao što je "misliti" po­ stoje čvrsto uvriježeni termini, posebno korijen *men-. A ovdje se itekako vidi da nam značenje navedenih oblika nikako ne do­ pušta brkanje *med- sa *men-. Jer *med- ne iskazuje jednostavno neku mentalnu aktivnost, proces mišljenja, kao što to čini *men-. 2) Često se pokušava objasniti početna vrijednost nekog kori­ jena zbrajajući - više ili manje vješto - različita značenja u koji­ ma se on ostvaruje u povijesno doba. No, je li opravdano zgrtati takvu gomilu ideja, od kojih je svaka različita i prikazuje nam se u povijesti svakog jezika ustaljena u jednom posebnom znače­ nju? Komparatisti, dakle, prakticiraju dvije operacije - l ) i 2) - od kojih je prva apstrakcija, koja se sastoji od izdvajanja iz historij­ ski potvrđenih značenja svega onoga što imaju konkretnoga, dok se onaj tako postignut neodređeni ostatak postavlja kao prvo zna­ čenje; druga je jukstapozicija koja zbraja sva kasnija značenja, ali koja je samo neodređeno gledanje bez ikakva oslonca u stvar-

*med- i pojam mjere • 459

nosti uporaba. Očito je da značenje kao što je ovo što ga mi tražimo ne može biti dosegnuta drugačije nego dubinskom anali­ zom svake pojedine od historijski potvrđenih vrijednosti. Jedno­ stavni, a međusobno različiti pojmovi kao što su "suditi", "lije­ čiti", "vladati" u naš jezik prenose jedan sustav značenja koji je drugačije artikuliran. To su sve sastavnice globalnog značenja koje moramo učiniti da se pojave, i to radi uspostave temeljnog jedinstva značenja. Moramo li poći od "njegovati bolesnika", to jest od značenja koje je potvrđeno u dva različita jezika, u latinskome i iran­ skome? Nije nikako moguće svesti na taj precizni, tehnički smi­ sao pojam kao što je "mjeriti". A ipak, čini se da bi a priori i na neki maglovit način mogao prevladavati pojam "mjere". A taj pojam, ograničen na grčki medimnos, bolje se iskazuje u latin­ skome u modus, u germanskome u got. milan, njem. messe� . U isti čas se precizira i pojam mišljenja, namjere kroz grčki medo­ rnai, medea. Pođimo od latinskoga modus. To je "mjera", ali ne mjera koja bi određivala dimenzije stvari; za "mjeriti" latinski rabi drugi, različiti glagol metior. S riječi modus izražava se mjera nametnu­ ta stvarima, mjera kojom mi vladamo, mjera koja pretpostavlja mišljenje i izbor, koja pretpostavlja i odluku. Ukratko, to nije mjera mjerenja, nego odmjerenosti, držanja prave mjere, to jest mjera nametnuta onome što se ne može mjeriti, mjera ograniča­ vanja i suzdržljivosti, a tome je tako jer modus ima više moralno nego materijalno značenje; modestus se kaže za "onoga koji je odmjeren, obuzdan, koji se drži mjere"; moderari znači "namet­ nuti umjerenost". Latinski nam pomaže da sagledamo razliku: ako *med- znači "mjera", to je upravo na posve drugi način od *me-, odakle pot­ ječe indoeuropsko *mens "mjesec" (nebesko tijelo), lat. mensis "mjesec", mjera dimenzije, stalno i kao pasivno svojstvo čije će obilježje biti mjesec kojim se mjere mjeseci. Nešto posve drugo vidimo u modus: vidimo mjeru suzdržanosti, koja pretpostavlja refleksiju, predumišljaj i koju namećemo ondje gdje mjere nema. To je naša polazna pozicija.

460 • Riječi indoeuropskih institucija - Il. svezak

Sada ćemo, uz pomoć grčkoga, ali uz točnije utvrđivanje smisla svjedočanstava što nam ih on pruža, produbiti našu analizu. Grč. *medo, shvaćeno u vrijednosti njegova participa prezen­ ta medan, redovito prevodimo sa "štititi , upravljati", a particip medan sa "gospodar, upravitelj". Prezent medija medomai prevo­ di se sa "brinuti se o čemu". Međutim, to je isti glagol i morao bi dopuštati istu interpretaciju. Morali bismo s jedne strane pažljivo promotriti homersku uporabu medeon u formulama gdje se Zeus nalazi uz ime mjesta: Idethen medeon doslovno "koji vlada sa Ide" (Ilijada 3 , 276; 7, 202), usp. Dodtines medeon (Ilijada 1 8 , 234); s druge strane, mo­ ramo promotriti vrlo čest izraz heg�tores ede medontes (Ilijada 2, 79): možemo li se zadovoljiti time što ćemo ovdje glagol ili nje­ gove participske izvedenice prevesti sa "štititi" ili "vladati"? Očigledno je da smo se, zbog toga što se medeon odnosi na sa­ mog Zeusa, zadovoljili neodređenim prijevodom koji uključuje autoritet "koji vlada, koji kraljuje nad". Međutim, u imenskoj skupini heg�tores ede medontes valja razlikovati dva pojma. U glagolu hegeomai je pojam vođenja operacija koji uključuje smišljanje i planiranje; u medan već vidimo u prvom redu pojam vlasti, a zatim - na isti način kao i u latinskome - pojam nužne mjere. Budimo još precizniji pomoću medija medomai. Taj glagol ima objekte koji se međusobno znatno više razlikuju nego kod medan: polemoio medestho (Ilijada 2, 3 84) "nek misli na rat"; ili medtimetha alk#s "mislimo kako ćemo se junački oduprijeti" (5, 7 1 8; usp. i 4, 4 1 8); no, nalazimo medomai i kad se odnosi na "hranu": sitou, d6rpoio (24, 2) ili na "povratak", n6stou (Odiseja l l , 1 1 0; 1 2, 1 3 7), ili još neodređenije na nešto o čemu se misli: tako u Ilijadi 4, 2 1 dvije boginje, Atena i Hera, "snuju zlu kob (kaka ... medb;then) Trojancima" 1 • U ovoj posljednjoj uporabi medomai (f.lEDOf.lat) se podudara s m�domai (f.l�OOf.lat) koji često znači "pripremati, snovati (zlu kob)" kad je riječ o nekome od bogova: "Cijele je noći mudri Ze­ us razmišljao o njihovoj nesreći (kaka ... m�deto, 7, 478) ili "Ze1

[ "Obje sjeđahu blizu i Trojcima radiše o zlu"].

*med- i pojam mjere • 461

us je cijele noći smišljao njihovu smrt" (m�det ' 6/ethron Odiseja 1 4, 300). Uzmimo imenicu m�dea; često je nalazimo uz boulai "plano­ vi" (npr. Ilijada 2, 340) ili se pak odnosi na onoga koji zna, koji je mudar, pametnih misli": pepnumena m�dea eidtis (Ilijada 7, 278; Odiseja 2, 38). To su glavne uporabe iz kojih za glagol izvodimo značenje "smišljati, savjetovati, upravljati, brinuti se o" i "vladati". Sva ta djelovanja nose pojam autoriteta, a imenica ideju konačne odlu­ ke. Sada možemo precizirati taj pojam "mjere" kad se primje­ njuje na stvari. Riječ je o mjeri tehničkog karaktera; o jednom sredstvu što su ga stoljeća ustalila kroz uporabu, a njegova je učinkovitost već iskušana. Nikako se ne radi o postupku koji bi bio trenutačno izmišljen ni o promišljanju koje mora za sebe stvarati planove. Takva "mjera" zamišljena kao nešto što je uvi­ jek primjenjivo u određenoj okolnosti da bi se riješio poseban problem. Daleko smo, dakle, od općenitog pojma "razmišljati", ali isto tako i od "štititi" i "upravljati". Da bismo dali približnu definiciju za *med-, možemo reći da je to "poduzeti s autorite­ tom mjere koje odgovaraju nekoj sadašnjoj poteškoći; dovesti na normu - uz uvriježeno sredstvo - neki određeni poremećaj". Zato će imenica *medes- ili *modo- označavati "prokušane mje­ re koje unose red u neko poremećeno stanje". Taj pojam nije sa­ čuvan posvuda i na identičan način. Već prema jezicima on se razlikuje, ali nije teško razabrati prvotni smisao. Sada vidimo da latinsko medeor, avestičko vf-mad- ne znače jednostavno "(iz)li­ ječiti", nego upravo "prema određenim pravilima postupati s ne­ kom bolešću". Tu se ne radi o pukoj tautologiji: rečeni pojam ni­ je "bolesnika od bolesti privesti zdravlju", nego: "podvrći bole­ sni organizam predviđenim pravilima; unijeti red u poremećeno stanje". U grčkome je smisao isti; radi se uvijek o mjerama, naređe­ nim po autoritetu, kako bismo se iskušanim sredstvima suprotsta­ vili točno određenom problemu: bilo da se radi o ratu, ukrcava­ nju na brodove ili čak o jednom objedu; sve to pretpostavlja jed­ nu poznatu tehniku. Kad je Zeus nazvan medan, epitet je postao

*med- i pojam mjere • 463

462 • Riječi indoeuropskih institucija - II. svezak

tradicionalan i odnosi se na moć koju ima gospodar bogova da poduzme "mjere" u danoj okolnosti, prigodom svečane zakletve ili u nadi postizanja pomoći. Želi se postići njegovo posredo­ vanje da bi se riješila određena teškoća, budući da on ima moć koja je uključena u glagol u medo. I tako na kraju dolazimo do juridičkog smisla koji je u os­ kičkom meddix. Sve se sastavnice ovdje stječu i služe nam da točno potvrdimo jednakost vrijednosti što smo je ustanovili iz­ među med- i ius: najprije pojam autoriteta, sadržan u uporabi lika dico; središnja je ideja "mjera" izabrana u tradicionalnom reper­ toaru koja se primjenjuje na sadašnji slučaj. Zapazimo i upadljivu činjenicu da ni med- ni ius ne proizvode prave izvedenice: dakle, to nisu živi likovi. Što u latinskome imamo kao izvedenice od ius? Glagol iuro više nema ništa sa smislom koji je u ius i dva su lika povezana samo pretpovije­ snom vrijednošću. Sinkronijski je odnos prekinut. Drugačije re­ čeno, ius daje samo pridjev iustus, paralelno sa modus l modes­ tus. I to je sve. Sve izvedenice zapravo polaze od iudex: iudici­ um, iudicari, iudicatio itd. Jednako je i s oskičkim: prema med­ dix imamo medicatinom. Dakle, sve se izvedenice tvore prema nomen agentis. Odatle se mora zaključiti da ta dva juridička termina predstavljaju neproizvodne i mrtve, a nikako žive li­ kove. Taj zaključak možemo poduprijeti još jednom činjenicom. U latinskome nema izvedenice od ius, bila to imenica ili pridjev, koja bi značila "onaj koji je pravnik, koji se bavi pravom". Naspram medicus ne postoji *iuricus ili kakva analogna izvede­ nica. Imamo složenih likova, ali to su same jukstapozicije: iuris prudens (i -prudentia), iuris consultus, iuris peritus. U tome mo­ žemo vidjeti nov dokaz kako ius nikako ne može proizvesti bilo kakvu izvedenicu. Razlog je najvjerojatnije u tome što je pravo bilo isključivo smatrano korpusom formula, a bavljenje pravom svojevrsnom tehnikom. Nije stvorilo znanost, nije dopuštalo nikakvu invenci­ ju. Fiksirano je kao kOd, kao skup mudrih izreka, propisa koje valja poznavati i primjenjivati. Uloga vrhovnog suca bit će, dakle, da pokaže "mjeru" koja se nameće u ovoj ili onoj parbi. Već smo utvrdili da je pravo nešto

što se mora pokazati, reći, izgovoriti, a tako je već u paralelnim tvorbama: grč. dikasp6los, lat. iudex, mediss, germ. eosago. Tako možemo mjeriti jednu od velikih promjena do koje je došlo u jezicima i u institucijama različitih indoeuropskih naroda kada se pravo, prevladavajući svoj tehnički aparat, uspostavilo u moral­ nim pojmovima, kada je dike dalo pridjev dikaios, kad je ius i iustus najzad doprlo do pojma iustitia. I samo pravo mora se obnavljati i identificirati se s onim što je pravedno. No, mnogo je vremena moralo proći da se pojmovi prava i pravde približe. Upravo zbog njihova sve jačeg spajanja, mijenja se sama oznaka za pravo, a ius je u romanskim jezicima zamijenjeno sa directum (derectum/. "Pravo" je ono što je "pra­ vo" u opreci s onim što je "krivo". Tako je directum kao u njem. Recht zauzelo mjesto riječi ius kao termin institucije, dok se u engleskome "pravo" identificira sa "zakon" (law), pa se u tom jeziku kaže "studirati zakon" za "studirati pravo". Sve se to međusobno drži: historijski proces razvoja od ius na iustitia i razlikovanja između prava i pravde, između iustitia i directum povezuje se nejasnim vezama, koje je teško razabrati, sa samim onim načinom kako se pravo vidi u svijesti starih na­ roda. Tek probijajući se kroz riječi institucija možemo razabrati kako su se ti izrazito formalni pojmovi razvijali i postajali jedno­ značnima što je svijest postupno postajala sve tanahnijom, da bi na kraju rodili novim moralnim pojmovima s kojima se katkad i identificiraju.

2

[ franc. droit, tal. diritto, španj . derecho, port. direito ]. ...

5.

poglavlje

fas

Sažetak Postojanje dviju izvedenica na *-to-, lat. fastus i jestus, posve suprotnih značenja, dovoljno bi bilo da pomete često predlaganu vezu između jas i skupine od Janum, .fe­ riae. Posve je izvjesno da jas valja približiti lat. jari (grč. phemi, indoeur. *bhli-). Ta etimologija, koja je s gledišta forme bes­ prijekorna, iziskuje semantičko opravdanje: kako uspostaviti odnos između "govoriti" (*bhli-) i "božanskog prava" (/as)? Pokazuje se da korijen *bhli- zapravo znači izgovorenu riječ kao neovisnu o onome tko je izgovara, a ne ako znači, nego ako postoj i. Tako je ono što je rečeno, lat. fatum, ili ono što se govori, fama, grč. ph'ime, horn. d'imou phi#mis "vox po­ puli", kao bezlična i apsolutna riječ, ispunjena pozitivnom religijskom vrijednošću: ph 'ime je i sama božanstvo (the6s . . . tis) (Hesiod Poslovi 764). Latinski uvjeti uporabe .fas - .fas est + infinitiv ''jas jest da . . . " - tumače da je (božanska) riječ dala oznaku za (bo­ žansko) pravo. U paru grč. thesphatos : athesphatos "ograničen (usudom)" : "bezgraničan", glagolski pridjev od phemi, -phatos dobro odražava posebnu vrijednost koja je bila prepoznata u ko­ rijenu *bhli. -

Svi pravni izrazi što smo ih dosad ispitivali odnose se na ljudsko pravo koje upravlja društvenim odnosima uopće i koje interve­ nira izmedu odredenih skupina unutar obitelji ili medu obite­ ljima. No, barem u jednom indoeuropskom jeziku, tj. u latinskome, postoji poseban termin koji označava božansko pravo: to je fas, koje se razlikuje od ius. Odnos izmedu tih dvaju termina pos­ tavlja problem koji je u prvom redu problem smisla. Čini se da se

466 • Riječi indoeuropskih institucija - II. svezak

opreka ius : fas ne može izravno razabrati u indoeuropskoj pret­ povijesti. Ipak, valja vidjeti je li latinski tu opreku doista stvorio. Ne može se tvrditi da ta opreka nije postojala barem u italsko­ me. Još uvijek znamo toliko malo o italskim dijalektima da iz njihove šutnje ne možemo izvući nikakav argument: samo je um­ brij ski potvrđen u jednom povezanom suvislom tekstu. No, taj ritual sav u formulama ne govori nam ni izdaleka o cjelovitosti vokabulara; sigurno je da u umbrijskome ima veoma važnih poj­ mova koji nam izmiču. U latinskome, dakle, budući da se moramo ograničiti na taj jezik, imamo ius : fas i ta se opreka ogleda u njihovim izvedeni­ cama iustus : fastus, kao i u paralelnim izrazima ius est : fas est "dopušteno je po ljudskom zakonu : po božanskom zakonu". Gle­ dano s morfološkog stanovišta, fas je nesklonjiva imenica sred­ njega roda, osnove na -s, jednake tvorbe kao i ius. Međutim, da bismo mogli ići dublje u analizu, moramo se uteći pomoći etimo­ logije. Neki su autori pomišljali da bi se fas možda moglo pove­ zati sa skupinom riječi koju predstavljafanum "svetište, hram", i to zbog religijske vrijednosti koja bi se tom vezom potvrdila za fas. Takvu interpretaciju valja otkloniti iz više formalnih razloga: flinum iz jednog starog *Jasnom s kratkim a, a duljenje, koje je svakako sekundarno, normalno je kad se skupina -asn- svodi na -iin-. Samo *Jasnom počiva na *dh;Js-nom koje se povezuje s drugim stupnjem osnove u imenu "svetišta, hrama", kakvo je po­ znato u oskičkome i umbrijskome: oskički fiisna, umbrijski fes­ na. Imamo, dakle, alternaciju (u oskičkome i umbrijskome) *fis­ na l *jasnom (reducirani stupanj osnove u latinskome); to će nam, svedeno na starije jezično stanje, dati *dhes-na l *dh;Js­ -nom. Osim toga, u istu skupinu pripadaju u latinskome fesiae (feriae) "svetkovine" i pridjev festus "svečani". Vrlo je vjerojat­ no da osnova *dh;Js-ldhes označava neki predmet ili sam vjerski obred kojemu više nismo kadri odrediti značenja; bilo kako bilo, spada u sferu sakralnoga. To se *dhes- nalazi i drugdje: u množini armenskoga di/t "bogovi", koje počiva na *dhes-es (-lt je oznaka plurala) i u sta­ rim grčkim složenicama thesphatos, thespesios, theskelos, gdje

fas • 467

thes odgovara *dhes- u di/t. Značenje u thes- povezuje te pje­ sničke pridjeve s pojmom božanskoga: thesphatos "od boga ob­ javljen", thespesios "uzvišen, divan", kad se govori o pjevu sire­ na, theskelos, koje je manje jasno po tvorbi "čudesan", a možda i "božanski" Naposljetku, vrlo je vjerojatno - a to je hipoteza koja se odav­ no iznosi - da bi ovdje valjalo svrstati i the6s (S�::6c;) "bog", čiji bi najvjerojatniji prototip mogao biti *thesos. Postojanje armen­ skoga di/t "bogovi" dopuštalo bi nam tada da postavimo grčko­ -armenski leksički par. Smijemo li tome približiti fas? Pogledajmo značenje lika fe­ riae, koji je karakterističan predstavnik te skupine u latinskome, i vidjet ćemo razliku. Feriae su "praznični dani",festus znači "ko­ ji se praznuje, svetačan". Gdje bi bilo mjesto za fastus? Ako im je postanje zajedničko, teško bi bilo razumjeti da su dva različna pridjeva nastala iz iste osnove. Osim toga, što znači fastus? Na­ ziva se dies fastus dan kad sud ne mora sudovati, dan kad je pretor imao pravo izgovoriti tri glagola u kojima je sažeta njego­ va služba: do, dico, addico. Tako nam kaže Makrobije, Saturna­ ha l , 16: Fasti (dies) sunt quibus licet fari praetori tria verba solemnia: do, dico, addico. His contrarii sunt nefasti. Dakle, fasti su r a d n i dani, kad suci i građani rade. Zbog toga se i mog­ lo dogoditi da fasti dies dobiju značenje "kalendara". Tako je fastus "radni dan" točna opreka onome što je festus, tj. "praznič­ ni dan". Već samo to bilo bi dovoljno da obori predlagano pove­ zivanje/as saferiae, koje, uostalom, nije ni dobilo opću podršku. Valja, dakle, od toga odustati i tražiti drugo podrijetlo zafas. Ono koje kao da se nameće već su neki predlagali. To mišljenje isto tako ima za sebe - to nije sigurno jamstvo, ali u ovakvim slučajevima o njemu valja voditi računa - jezični osjećaj starih koji nikad nisu odvajali/as odfari, *for "govoriti". Naravno, to nije dovoljno tumačenje koje bi valjalo samo spomenuti. Između pojmova "govoriti" i "izrazito božansko pra­ vo", kako su definirani u rječnicima, ne vidimo neposrednu vezu. Pisci rječnika koji navode tu - sigurno točnu - etimologiju ne pokušavaju je dokazati. Jedini način kako da je opravdamo leži u pomnjivu traženju pravog značenja zafari.

468 • Riječi indoeuropskih institucija - Il. svezak

Zajedno s fas valja uzeti u obzir i njegovu protivnost nefas "grijeh protiv vjerskog zakona", koja sadrži negaciju ne-, a ova je starija od non. Jer, zapravo, nefas je proizišlo iz izraza nefas est, gdje ne- valja shvatiti kao rečeničnu negaciju, a ne kao pre­ tiks; negativni prefiks općenito nije ne-, nego in-. Isto nam tako sintaksa objašnjava tumačenje za negotium, koje je poteklo iz izraza nec otium est (usp. u prvom svesku 3. odjeljak, l l . po­ glavlje). Tvorba fas je tvorba starih nesklonivih riječi srednjega roda kao ius, mos, s time da su potonje sekundarno ušle u sklonidbu. Odnos lika fas sa *for,fari,fatus sum sugerira nam jedan stari oblik istog glagola, koji zbog njegova religijskog značenja mora­ mo posebno istaknuti. To je particip od *for, imenica srednjeg rodafatum "usud, kob", često "zla kob" (usp. fata/is "koban, fa­ talan") koji je u samim počecima tradicije poimeničen i postao neovisan. Sam glagol *for bio je neobičan već u povijesnom razdoblju; rabio se samo u pjesništvu u značenju "govoriti". No, proizveo je veći broj starih izvedenica: facundus "rječit", fabula "govorka­ nje, razgovor, priča, legenda", i, najzad, fama "glas", poglavito u pozitivnom značenju "dobar glas"; odatle famosus "koji je na dobru glasu" i njegova opreka infamis "koji nije na dobru glasu", "koji je na zlu glasu". Uz svaki od tih likova postoji dugi niz iz­ vedaba (tako odfabula:fabulari,fabulatio ... ). Taj latinski glagol odgovara grčkom phemi, phćtto, čija je fleksija dijelom u aktivu, a dijelom u mediju; zatim pheme (
fas • 469

mjerice, u staroslavenskome. Međutim, ne nalazimo niti jedan pokazatelj koji bi dopuštao sužavanje pojma "govoriti" u pojam "božansko pravo". Što ovdje znači "govoriti"? Na koji se način taj pojam odre­ đuje između svih drugih izraza za "govor"? Međutim, postoji jedan latinski oblik koji je u tom pogledu vrlo važan, a to je particip prezenta infans "malo dijete, koje ne govori". Da bi protumačio odnos premafatur, Varon kaže (L. L. VI, 52): "F a t u r is qui primum homo significabilem ore mittit u ocem. A b eo ante quam idfaciant, pu eri dicuntur infantes; cum id faciant, iam fari . . . ". "Govori (fatur) čovjek koji po prvi put izgovori razumljivu riječ. Zbog toga se djeca, prije nego što to mogu učiniti, nazivaju infantes; ali kad to čine kaže se da već govore (iamfari)". I mi kažemo da dijete "govori" ili "(još) ne govori". Misli se pritom na artikuliran govor, govorni čin kao manifestaciju jezika, kao očitovanje ljudskog bića. Jednako tako, kroz vrlo različita značenja: "razgovor", "radnja u glumištu" itd., riječ fabula po­ javljuje se kao "urječenje", kao što danas mi kažemo "uglazblje­ nje". Naziva se fabula i legenda, djelo, bilo koja stvar izgovorena riječima. Tu smo suočeni s djelom prenesenim u ljudske riječi. Bilo da je posrijedi pripovijedanje, basna ili kazališni komad, u tome vidimo samu tehniku tog prenošenja u riječi. Odatle dolazi dafabula označava ono što su same riječi, ništa nego riječi, ono što nema stvarnosti. Tako valja shvatiti i druge izvedenice iz istog korijena: facundus "lako i okretno govoreći, koji ima dar umješnog govorenja", a to je verbalna manifestacija na koju se gleda neovisno o sadržaju; ne onaj koji je vrstan govornik, nego onaj koji barata velikim brojem riječi. U fama "glas, glasina, priča", razabiremo još jednu crtu: to je neindividualiziran, neoso­ ban govorni čin. Već kad dijete "govori", iam fatur, ne zadrža­ vamo se na onome što kaže, nego na manifestaciji jedne neosob­ ne mogućnosti, zajedničke svim ljudskim bićima, na činjenici da raspolažu govorom. Slično tome, i fama je govor kao ljudska, kolektivna manifestacija, dobar ili loš glas. Francuski se kaže "le bruit court que . . . " 1 i to je doista buka nastala glasom, govor kao 1

[ = "govori se, pronosi se glas"; franc. bruit "buka, šum, vika"].

470 • Riječi indoeuropskih institucija - II. svezak

zvučna manifestacija, zato što nije osobna, zato što je depersona­ lizirana. To isto znači i grčko phdtis "glas, glasina", a ne vezan govor, diskurs. Isti smisao vidimo i u ph&mis. U Ilijadi ( l O, 207) jedan se muž uputi u trojanski tabor da vidi može li doznati kakav pM­ mii. Radi se o običnom, bezličnom "rekla-kazala", a ne o ri­ ječima jednoga ili drugoga. Dosta se često u Odiseji spominje d�mou phimis "glas koji se širi u narodu". Netko se ne usuđuje nešto učiniti zbog d�mou ph&mis, plašeći se govorkanja (6, 273274)3 . Izraz se ne odnosi na pojedinačan govor. Razmotrimo sada ph�me. Evo vrlo važnog primjera: Odisej moli Zeusa da potvrdi kako ga je nakon dugih patnji htio odvesti domu. "Neka mi netko od ljudi koji se bUde u kući rekne jednu ph�me, a vani nek se pojavi Zeusov čudesni znak!" (Odiseja 20, 1 00). Odisej očekuje ph�me kao božansku riječ, kao manifesta­ ciju Zeusove volje, što je isto što i znak. I doista, jedna žena, dok je grom udarao, prva izgovori riječ (pMme), a ta ph�me je za Odiseja sima, znamenje (100 i 1 1 1 ). I kod Herodota (III, 1 53) nalazimo ph�me uz teras ('ripa�) "čudo", dok kod Sofokla (Oed. Rex 86 i d.) čitamo ph�me the'8n "ph�me bogova" umjesto "pro­ ročanstvo". Sve je to povezano: ph�me je emanacija riječi kao što je šum glasa, dobar ili loš glas ili kao što je govor proročanstva. Tu naj­ zad vidimo zašto ovaj korijen phemi ili *for u latinskome is­ kazuje manifestaciju božanske riječi; uvijek zato što je ta mani­ festacija neosobna, jer izražava nešto nejasno, nešto misteriozno kao što su misteriozne i prve riječi što izlaze iz ustiju maloga djeteta. Značenje riječi ph�me najjasnije iskazuje Hesiod, Poslovi 763-764: "Ph�me ne može posve nestati kad je mnogo ljudi po­ navlja; jer ona je i sama na neki način božanska". Eto zašto je d�mou phimis toliko važna i može nekoga pokolebati prije nego što poduzme: to je upozorenje koje dolazi od bogova. Vox papu­ li, uox dei, "glas" naroda ima u sebi nešto božansko. Upravo na jednak način i fatum je iskazivanje koje svoj izvor nema u nekoj 2 3

[ "I govor ne bi li možda med Trojcima kakovi čuo"]. ["Opadanja se bojim neugodnog, da oblagivo l ne bi me tko . . . "].

fas • 47 1

osobi, koje ne dolazi od jednog čovjeka i koje iz tog nadljudskog postanja vuče ono što je fatalno, misteriozno i odlučujuće. Napokon, i tako čest glagol phdsthai kaže mnogo više nego što izgleda. Ne uzima se dovoljno u obzir jaka vrijednost u p hasi "govori se, fama it"; phata valja shvatiti doslovno: "taj glas do­ hodi od njega", a ne jednostavno "on kaže". Ta moć riječi koja je odvojena od svog ljudskog izvora, a če­ sto božanska, lako dobiva magičnu snagu; upravo zato u slaven­ skome baliji označava onoga, vrača ili liječnika, koji raspolaže tom nadahnutom snagom riječi ili vradžbinom, koji je zna upo­ trijebiti i njome upravljati. Sad se možemo vratiti na fas. Vidimo u kakvom se općem značenju "riječi" nalazi pojam i kako fas odatle vuče svoju vjer­ sku vrijednost. No, još uvijek ne vidimo zašto se fas primjenjuje upravo na "pravo". Taj smisao mora poteći iz izričaja gdje je fas doista upotrijebljeno u najstarije vrijeme: fas est s infinitivnom rečenicom; doslovce: "tu je fas, ima fas da . . . ". Pod tim se razu­ mijevalo iskazivanje u božanskim i imperativnim riječima: kroz tu se bezličnu riječ iskazuje božanska volja, bogovi kažu da je to dopušteno činiti. I upravo s tim izrazom fas est "ono što bogovi hoće" dolazimo do ideje o božanskom pravu. U riječi fas nema ničega što bi ukazivalo na samu prirodu toga prava, ali upravo iz svog podrijetla riječ ima vrijednost sve­ čanog iskazivanja, pozitivnog propisa: fas ili nefas, a u moći je vrhovnog svećenika da prepozna i ozakoni božansku riječ koja nešto dopušta ili zabranjuje. Iz istog tog razloga, premda u drugoj sferi, grč. phemi znači "reći da, potvrditi, jesno odgovoriti", a ou phemi "reći ne, odbiti, zanijekati", i to najprije kad je riječ o proročanstvima ili zajedni­ cama. Premda nije posebno povezana sa fatum, riječ fas potječe iz istog općenitog značenja, koje se nije uspostavilo u samom la­ tinskome. Ono je rašireno već u skupini oblika iz tog korijena *bhii-, koji je već u indoeuropskom vokabularu izražavao čudes­ nu izvanljudsku moć riječi, i to pačam od prve pojave kod dje­ teta pa sve do kolektivnih manifestacija, koje nisu bile ljudske jer su bile depersonalizirane i kroz njih se izražavala božanska volja.

472 • Riječi indoeuropskih institucij a - II. svezak * *

*

S �d: nam je i�pitati jednu vrlo važnu grčku izvedenicu koja ima . pnhcno zamrseno značenje; to je glagolski pridjev - phatos od �h �"!i. Javlja se kao složenica palai-phatos (naA.ai-<pa-roc;) pnJ: d�go �r�mena rečen, davno naviješten", zatim u thes-pha­ tos, sto Je pndJeV rabljen u starom pjesničkom jeziku sa svojom oprekom a-thesphatos. Thesphatos (Sicr-<pa-roc;) se obično tuma­ či "od boga objavljen" (gdje je thes- osnova koja bi mogla protu­ mačiti "bog", the6s), a zatim "čudesan", kao epitet za neke feno­ mene. No, što bi onda značilo athesphatos? Naznačava mu se n�jčešće isto �načenje "divan, čudesan"; doslovno "kojega ni sam bog n � bt mogao izreći". To svođenje pozitivnog i nega­ . _ tivnog pndJeva na isto značenje učinjeno je ili dopušteno kako bi se protumačile uporabe koje izgledaju gotovo istoznačne. Među­ tim, za lingvista takva interpretacija postavlja čudnovat problem: kako bi jed�n pridjev mogao imati isto značenje u svom pozitiv­ _ nom 1 negativnom obliku? Doduše, :hespha �os se kaže za nečuvene, božanske i proro­ canske stvar�: odnost se na sudbinu (a to je značenje koje prevla­ . dava): srednJI rod množine ta thesphata označava božanske za­ po�ijedi. No, izraz thesphat6n esti ima specifično značenje: oz­ n ��a�a �oba� , fatalan događaj , i to ne samo ono što će se dogo­ dttl, sto Je pnpremljeno ili predviđeno od bogova, nego "fatalan" nagovještaj, predviđanje kobi koju su zacrtali bogovi. Ta�o u Ilijadi 5 , 64 čitamo: ou n Ss&v EK Sicr<pa-ra �t8Y] " lllJe znao da su mu bogovi ograničili život (da ide u srnrt)"4 . "Jer I k �d Sapfe i kod Pindara thesphatos se kaže o onome što pre­ . kida žtvot, a ne za svaku božju odredbu. Mi ćemo, dakle, thes­ phat?s p�evesti sa "kome je božanskom odredbom postavljena gramca žtvotu". U izrazima kao thesphatos, palaisphatos (pridjev) božanski se značaj ističe glagolskim pridjevom. Zato se prva sastavnica u thesphatos mora shvatiti ne kao "bog", nego kao "granica". •

4

["

. • •

jer nije za suđenje bogova znao"].

fas • 473

Razmotrimo sada athesphatos. Iz tog negativnog oblika mo­ žemo zaključiti da značenje mora biti "kojemu nikakva granica nije određena". Upravo takvo doslovno značenje sugerira nam analiza. A sada prijeđimo na primjere. Čitamo athesphatos om­ bros (Ilijada 3, 4): je li tu kiša čudesna, božanska? Nipošto, nego to je "kiša bez kraja, bezgranična kiša kojoj kraj nije određen"; athesphatos thillassa (Odiseja 7, 273): misao je ista uz pjesničko pojačavanje5 ; athesphatoi b6es (Odiseja 20, 2 1 1) nisu neki čudesni volovi, nego volovi u neograničenu broju. Isto je sa sftos (Odiseja 13, 244) koje označava golemu, neograničenu množinu žita. U Odiseji Alkinoj nuka svog gosta (a to je Odisej) da govori, da pripovijeda o svojim doživljajima i neka iskoristi noć koja je pred njima: "Imamo pred sobom cijelu noć koja nema mjere (athesphatos)" (Od. l l , 373). Taj smisao možemo provjeriti i u Hesiodovu Postanku (830), u jednoj zanimljivoj uporabi koja se općenito slabo interpretira. To je odlomak o Tifeju, Gejinu sinu, čudovištu kojemu iz ramena izbija stotinu zmijskih glava, a iz svih tih strašnih glava kulja svakakav (pantoten) govor, athes­ phaton: čas je to bio zvuk koji samo bogovi razumiju, čas glas bika, čas lava, pa krikovi nalik na one što ih ispušta štenad, a čas siktanje. U tom je odlomku pantoien dopunjeno s athesphaton, pa zato valja shvatiti ovako: "svakakovih i u neograničenom broju". Drugi primjer nalazimo kod Hesioda (Poslovi 662), gdje pjes­ nik kaže o sebi: "Muze su me naučile pjevati ovaj athesphaton pjev". Kontekst nas upućuje: "pjevat ću o moru, brodovima, plo­ vidbi, o zakonima morskim, mada se ni u brodove ni u plovidbu ne razumijem. Nikada se dosad nisam otisnuo na pučinu". Pjes­ niku ne smije nedostajati hrabrosti kad dijeli savjete o onome gdje nema nikakva iskustva. "Pa ipak, uza sve to govorit ću ti o naumima Zeusovim, jer su me Muze naučile pjevati pjev kojemu nema granica", a to praktički znači bilo kakav pjev (usp. pan­ tafen). Eto zašto se ja koji ništa o moru ne znam ipak usuđujem pjevati o moru i plovidbi. Takva interpretacija je upravo ona što nam je sugerira analiza termina: "bez određenih granica" za athesphatos, "kojemu je određena granica" za thesphatos. 5

( "Uzljulja bezmjemo more . . . "].

474 • Riječi indoeuropskih institucija - II. svezak

I da zaključimo. U složenicama na -phatos pojavljuje se ideja . Jednog navještaja koji je božanski po svom karakteru i po svom autoritetu. Ne možemo poželjeti jasnijeg dokaza o pravom, du­ bokom značenju glagola phemi, a tim više na tome moramo inzi­ stira�i zato što je phemi znatno proširen u svakodnevnim razgo­ vomim uporabama i samim time postao toliko običnim da se po­ čeo rabiti za bilo koji ljudski iskaz. Od te svakodnevne uobiča­ jene uporabe valja poći dublje prema značenju koje je bolje sa­ ču�ano u glagolskom pridjevu i u terminima kao što su pheme, phemis, phatis.

6.

poglavlje

censor i auctoritas

Sažetak Ako se rimski magistrat, čije su funkcije norma­ tivne, naziva censor, ako senatori pred njim svečano izriču svoje ovlašteno mišljenje govoreći "censeo . . ", znači da in­ doeuropski korijen *kens- zapravo znači "autoritativno izre­ ći istinu (koja je zapravo zakon)". Ta auctoritas, koju se mora primiti i obnašati da bi izgovo­ rena riječ imala snagu zakona, nije, kao što se navodilo, moć da se postigne da nešto raste (augere), nego snaga (sskr. ojal,l) božanska u svom počelu (usp. augur) da "nešto bude". -

.

Ustanovili smo vrlo čest odnos između termina koji služe kao oznake institucija i glagola koji na određen način označavaju po­ jam "reći, izgovoriti". Između govornog čina i prava ili pravila, koja organiziraju neke društvene funkcije, često postoji vrlo uska veza. Političke su institucije često posebno nazvane kroz specifi­ kaciju pojma "riječ" u smislu "autoriteta". Tako se razgranatost pojma "riječ" objašnjava ispitivanjem riječi koje su s njom pove­ zane. Vidjet ćemo da leksik vuče podrijetlo iz brojnih izvora i da se tiče veoma raznolikih semantičkih polja. Rad poredbenog is­ pitivanja vrlo je poučan ako se hoće utvrditi ishodišna točka ter­ mina koji znače "reći", jer su postali termini institucija i nazivi vlasti. Evo za to novog primjera koji je svojstven italokeltskome i indoiranskome, jedne od onih riječi koje rasvjetljavaju odnose među dijalektima i potvrđuju prežitke kulturnog karaktera: lat. censeo, censor, census. Censor je magistrat, ali glagol censeo ne znači ništa više nego "cijeniti, suditi, izreći mišljenje", dok je census tehnička opera­ cija: procjena imetka i svrstavanje građana. Glagol je poznat i

censor i auctoritas • 477

476 • Riječi indoeuropskih institucij a - II. svezak

izvan latinskoga, u jednom italskom jeziku: u oskičkome imamo infinitiv censaum "censere", ali i imenicu kenzstur, kenzsur "cen­ sor" koja je vjerojatno nastala po latinskom uzoru. Nadalje, od­ govarajuća osnova u indoiranskome pokazuje značajan razvoj glagolskih i imenskih oblika s dosta izraženom razlikom u znače­ nju: to je korijen u sskr. sams- "hvaliti, izreći hvalu" i u aps­ traktnom sasti "hvala, pohvala, govorenje himana". Paralelno sa sskr. sams- u iranskome imamo: l ) av. sm;h- "izreći, svečano naj aviti", 2) st. perz. Banh- i Bah-, što se najčešće prevodi s "pro­ glasiti". Tako ponovno uspostavljamo indoeuropsku glagolsku osnovu *kens-, čije bi značenje prema svim rječnicima bilo "svečano proglasiti". Međutim, vrlo precizno latinsko značenje ne ide pod ruku s tako opuštenom definicijom, koja bi, uostalom, jednako odgova­ rala većem broju drugih glagola. Magistratu, koji se naziva cen­ �or, pripada prvenstveno uloga popisivanja građana i njihova Imetka. Upravo census "cenzus, popis" daje oznaci censor njezi­ no potpuno značenje. Procijeniti privatnu imovinu i svakome �odijeliti određeni rang, a ta hijerarhijska funkcija mora potjecati IZ značenja koje je bilo već specijalizirano u korijenu. Censor ima za zadatak izbor senatora (lectio senatus); pazi na poštovanje dobrih običaja, suzbijanje svih ekscesa: to je u prvom redu kršenje moralnih pravila, jednako kao i pretjerana raskoš; odatle riječ censura s njezinim moralnim značenjem. Najzad, on raspisuje natjecanje za naplatu poreza, za javne radove, a isto tako mora regulirati odnose između onih kojima su službe dosu­ đene i države. Te se različite službe sve povezuju s onom koja predstavlja najhitniju funkciju koju censor obnaša, a to je "cen­ zus", razvrstavanje građana. ?1agol censeo se rabi u veoma često navođenoj formuli (Tit . LIVIJe I, 32, 1 1- 12). U postupku objave rata koji je uveo Numa, rex se obraćao svakom pojedinom od senatora: die quid censes a senator bi odgovorio: puro pioque due/lo quaerendas (podrazu­ mijeva se res) censeo. "Držim da moramo pravednim i svetim r�tom postići ono što je naše". Tom se formulom senator izjaš­ nJavao u prilog ratu i isticao mu nužnost. Isti je glagol izricao pravilo utvrđeno za senatus consultum.

U tim bismo se uporabama mogli zadovoljiti da censeo pre­ vedemo sa "suditi, misliti, držati, cijeniti", ali imenice iz istog korijena censor i census iziskuju traženje preciznije vrijednosti koja mora odražavati pravo značenje indoeuropskog korijena. Upravo utvrđivanju tog značenja posvetio je svoj rad G. Du­ mezil 1 . On je u sociološkom svjetlu ispitivao pojam sams- u de­ finiciji, koja je valjana za indoeuropski, a koja bi virtualno vrije­ dila za rimski census: "Tehnička vrijednost termina censor i cen­ sus ne mora biti drugotno značenje, nego, naprotiv, čuvati naj­ bitnije iz prvotnog značenja. U početku, nedvojbeno se mora po­ staviti političko-religiozna koncepcija: postaviti (čovjeka ili čin ili mišljenje) na njegovo točno mjesto u hijerarhiji, sa svim prak­ tičnim posljedicama tog položaja, i to točnom javnom procjenom kroz svečanu hvalu ili pokudu" (str. 1 88). U protivnosti s najčešćim prijevodom, ovdje imamo definiciju velike preciznosti, koja bi mogla imati za cilj dovođenje smisla census, censor u vrijeme indoeuropske zajednice. Držimo da ta definicija, ako je uzmemo da je kao definicija indoeuropska, uk­ ljučuje elemente odveć vjerno kalkirane prema smislu latinskih riječi. Ispitivanje drugih riječi iz istog korijena, poglavito u iran­ skome, odvodi nas nešto drugačijem gledanju, koje bolje objaš­ njava različita podznačenja. Bit će zato korisno analizirati svje­ dočanstvo staroperzijskoga. l ) U natpisima, kralj se služi glagolom koji odgovara sans­ krtskom san1S-, latinskom cens-, i to u obliku trećeg lica prezenta Biitiy, da bi iskazao svoj vlastiti govor. Svaki odjeljak teksta započinje formulom: Biitiy diirayavahuš xšiiyaBiya "tako govori (proglašava, iskazuje) Darije kralj". Tome slijedi duže ili kraće navođenje, a zatim se vraća opet ista formula koja uvodi neku drugu odluku, i tako do kraja teksta. Ta je formula u uporabi za trajanja čitavog ahemenidskog razdoblja.

-

1 U svojoj knjizi Servius et la Fortune, Essai sur la fonction sociale de Louange et de B/ame et sur les elćments indo-europeens du cens romain, Paris, 1 943.

478 • Riječi indoeuropskih institucija - Il. svezak

2) Darije nabraja svoje pretke sve do eponimskog Haxamaniš (Achemenes) i kaže: eto zašto se "mi zovemo (Bahyamahiy) Ahe­ menidi". 3) Darije hvali pokornost naroda koji su mu ostali vjerni i isti­ če čvrstinu svoje vlasti: "sve što sam im ja naredio, propisao (aBahiya) oni su izvršili, bilo danju bilo noću". 4) Zatim Darije dolazi na maga Gaumiita, lažnog Smerdisa kod Herodota. Taj je mag izdajnički preuzeo kraljevstvo preva­ rivši svoje podanike. Svi su ga se bojali zbog pokolja koje je na­ redio i "nitko se nije usuđivao bilo što reći (Bastanaiy) protiv njega". 5) Slijedi zatim nabrajanje svih pobunjenika koji su nasilno prisvojili kraljevsku vlast. Svaki od njih spominje se ovim rije­ čima: "jedan se pobunio, preuzeo je vlast govoreći (aBaha): ja sam taj i taj, jedini zakoniti kralj". 6) Na kraju natpisa, nakon pripovijedanja kako se popeo na prijestolje i nakon izlaganja vlastite politike, Darije se obraća bu­ dućem čitatelju: "Ako pročitaš ovaj natpis i ako daš da ga drugi čitaju i ako kažeš (Bahy) što u njemu piše, Abura Mazda će te štititi i imat ćeš mnogo potomaka. Ako zatajiš ono što na natpisu piše, Abura Mazda će te ošinuti i nećeš imati potomstva". 7) Najzad, na jednom natpisu, koji se obično naziva "Darijeva oporuka", kralj iskazuje pravilo kojim se on vodi u slučaju kad jedan čovjek kaže (Batiy) nešto protiv drugog čovjeka. Prešli smo cijelu gamu oblika i uporaba tog glagola. Doduše, možemo se nakon letimičnog čitanja zadovoljiti - već prema od­ lomcima - s vrijednostima "reći, iskazati, propisati", a drugdje "zvati se". Međutim, tekst se mora čvršće obuhvatiti i pronaći pravo značenje. Najčešća uporaba, 1), nije i najpoučnija. Jasnoći te uporabe pridonijet će druge uporabe. Uzmimo radije 4): Nitko se nije usuđivao bilo što "reći" protiv Gaumata, jer su ga se svi bo­ jali. U st. perzijskome ima i drugi glagol za "reći, kazati" (gaub-). Ovdje se radi o "reći istinu" (mnogi su znali tko je uzurpator, a Gaumata je dao mnogo ljudi pobiti od straha da ne bude prepo­ znat): analitički uzeto, ovdje "reći" znači: "reći tko je on u stvar­ nosti." Jednako je i u 5): vođe pobune lažno su se kitili naslovom

censor i auctoritas • 4 79

kralja. Oni su "govorili" (lažući), dok su tvrdili da govore istinu, a njihova je tvrdnja dolazila od autoriteta. Pogledajmo zatim 6): "ako upoznaš narod s ovim proglasom", ako "kažeš (ono što on sadrži)", to jest ako iskažeš njegov auten­ tičan sadržaj. Ili 7): ono što čovjek "kaže" protiv drugoga, a ta se riječ izda­ je za istinitu, ona može sa sobom povući sudsko gonjenje. Vratimo se sada na uporabu 2): nakon što je nabrojio svoje pretke sve do eponimskoga Haxamaniš (Achaemenes), Darije zaključuje: "eto zašto se mi nazivamo Ahemenidima"; to iskazi­ vanje govori o zakonitosti dinastije; mi, govoreći o svojem istin­ skom i autentičnom podrijetlu, iskazujemo da smo Ahemenidi. Spomenimo na kraju najobičniju uporabu koja se nalazi pred svakim važnijim mjestom u tekstu. Kralj Batiy; on "iskazuje, proglašava" ono što jest: Darije hoće učvrstiti istinu, i to u stvar­ nosti činjenica koje iskazuje i u stvarnosti svojih dužnosti prema Abura Mazdi i prema kralju. To je istodobno i činjenična istina i normativna istina. Tako smo, na kraju ovog pregleda, došli do definicije ispiti­ vanog glagola koja bi više manje ovako glasila: "iskazivati s autoritetom kao istinu; reći ono što je sukladno prirodi stvari; us­ postaviti kao pravilo ponašanja". Tako onaj koji "govori" u suve­ renom položaju; tvrdeći ono što jest, on to i ozakonjuje; svečano iskazuje ono što se nameće, činjeničnu istinu ili istinu dužnosti. Takvo je svjedočanstvo što nam ga donosi jedan od indo­ europskih jezika, stari iranski. Staroperzijski je potvrđen upora­ bama avestičkog sm;h-, dok se u vedskome razvoj upravio prema svečanom iskazivanju: sams- "proglasiti; hvaliti". Sad se možemo vratiti latinskom censeo. Naša definicija ob­ jašnjava specijalizaciju značenja što ju je censeo, census, censor pretrpio u rimskim institucijama. Onda kad autoritativno i pod­ robno određuje stvarnu istinu, censor iskazuje položaj svakog pojedinca i njegovo mjesto u društvu: baš u tome je census, od­ redbena procjena položaja i imetka; u općenitijem značenju cen­ seo znači "cijeniti" sve stvari prema njihovoj pravoj vrijednosti, dakle "procijeniti", u oba značenja riječi. Da bi se to polučilo,

480 • Riječi indoeuropskih institucija - II. svezak

valja raspolagati s traženim autoritetom; odatle ono quid censes?, pitanje što ga uvijek na isti način kralj postavlja senatorima. * *

*

Ima u riječi censor i jedan dodatan pojam koji se s njom stalno povezuje u latinskim uporabama, a koji pretpostavlja i naša defi­ nicija. To je pojam "vlast", "autoritet", pa censeo veoma često dolazi s auctor i auctoritas. Što znače te riječi, kakva im je etimološka osnova? Jasno je da je auctor imenica za vršitelja radnje od augeo, koje se redovi­ to prevodi sa "povećati, umnožiti". Tom augeo odgovaraju grčki prezent auximo (au�avm) i, s druge strane, alternativno *weg-, njem. wachsen. Pod tim dvama km·elativnim oblicima alternacije indoeuropska osnova znači "povećati". No, indoiranski su oblici samo imenički; sskr. ojal;, neutrum na -s, "snaga, moć", u ave­ stičkome aogar-, aojah- "snaga" i sskr. pridjev ugra-, te av. ug­ ra- ''jak". U samom latinskome, pored auctor, imamo jedan stari neut­ rum koji je prešao u muški rod augur, sa izvedenicom augustus, koji tvore posebnu skupinu. Iz toga vidimo dvostruku važnost te skupine riječi. Pripadaju političkom i vjerskom krugu i podijelile su se na više podsku­ pina: na augeo, na auctor i na augur. Sad bismo htjeli doznati kako to da je pojam ''vlasti, autoriteta" nastao u jednom korijenu koji jednostavno znači "umnožavati, povećavati, rasti". Prevodeći tako glagol, naši rječnici prevode auctor sa "mno­ žitelj, onaj koji čini da što raste", dakle, "autor". Ta se definicija čini čudnovatom, ali je u svakom slučaju ne­ dostatna. Duboko značenje u auctor svodilo bi se na "povećava­ nje, rast". Pojam u auctor i u misaonoj imenici auctoritas teško se miri sa smislom "poveća(va)ti", koji augeo doista ima i nika­ ko se ne smije osporavati. No, je li to doista prvotno značenje glagola aug�re? Pustimo načas augur, kojim ćemo se kasnije pozabaviti. Cinjenica da u indoiranskome korijen aug- označava "snagu" mora izazvati pozornost. Osim toga, sskr. ojas-, kao i av. aojah- i njihove izvedenice posebno označavaju "snagu" bo-

censor i auctoritas • 481

gova; avestički pridjev aojahvant- "koji ima snagu" gotovo is­ ključivo je božansko svojstvo. Već nam to ukazuje na moć po­ sebne prirode i učinkovitosti, dakle, da je to atribut koji pristaje bogovima. No, ostavimo za kasnije ispitivanje pravog značenja u indoiranskome i ograničimo se na latinski. Kao i u mnogim dru­ gim slučajevima i ovdje se problem sastoji u tome da točno odre­ dimo pravi smisao prvotnog termina tako da izvedenice iz njega dobiju svoje značenje. Međutim, značenje lika auctor u svojim različitim uporabama ne može dolaziti iz značenja "pove­ ća(va)ti" koje se pripisuje liku augeo. Velik dio značenja augeo ostaje još u tami, a upravo su iz onog bitnog dijela proistekla po­ sebna određenja koja su se na kraju razdvojila u posebne različne jedinice. Ne prestaje se augeo prevoditi sa "poveća(va)ti", a to jest toč­ no u klasičnom jeziku, ali nije točno za početak tradicije. Po našem mišljenju "poveća(va)ti" znači ''umnožavati, učiniti većim nešto što već postoji". U tome je ona nezapažena razlika u augeo. U najstarijim uporabama augeo ne označava umnožavanje, pove­ ćavanje onoga što postoji, nego čin stvaranja izvan sebe samoga; stvaralački čin koji čini da nešto izraste iz sredine koja hrani, a što je u moći bogova ili velikih snaga prirode, a ne ljudi. Lukre­ cije često postavlja taj glagol na istaknuto mjesto kad ocrtava postanje bića u univerzalnom ritmu rađanja i smrti: quocumque alias ex se res auget alitque "svako tijelo iz sebe rađa i hrani druge stvari" (V, 322); morigera ad fruges augendas atque ani­ mantis "uvijek spreman da učini da rode biljke i bića" (V, 80). I u formulama arhaičnih molitava Rimljani označavaju s augere dobrobiti koje očekuju od bogova kako bi "promicali, unaprije­ dili" sve njihove poduhvate: Diui diuaeque . . . , uos precor quaesoque uti quae in meo imperio gesta sunt, geruntur, postque gerentur, . . . ea uos omnia bene iuuetis, bonis auctibus auxitis (29, 27). To nam značenje posvjedočuje ime vršitelja radnje auctor. Označava se kao auctor, na svim poljima, onaj koji "promiče", koji nešto poduzima, koji je prvi u stvaranju neke djelatnosti, onaj koji utemeljuje, koji jamči, a to je na kraju "autor, stva­ ratelj". Pojam auctor se rašlja na mnoga posebna značenja, ali je jasno povezan s prvotnim značenjem glagola augeo "učiniti da

·

482 •

Riječi indoeuropskih institucij a - II. svezak

što nastane, promicati". Time misaoni lik auctoritas dobiva svo­ ju punu snagu: to je čin proizvođenja, ili moć što je ima visoki magistrat, ili valjanost nekog svjedočanstva ili moć pokretanja itd., ali uvijek u vezi s jednom od semantičkih funkcija imenice

7. poglavlje

quaestor i *prex

auctor. Uglavnom se svi slažu u povezivanju augeo s religioznim terminom augur. To su osjećali već i Latini. Augur bi bio stari neutrum koji bi u početku bio oznaka za "promicanje" udijeljena od bogova nekom poduhvatu i iskazanom kroz neko znamenje. To potvrđuje da je radnja glagola augere božanskoga postanja. Od *augus, što je dubleta za augur, izveden je pridjev augustus, doslovno "onaj koji ima *augus", tj. "onaj koji ima dar božan­ skog rasta". Već u najstarije vrijeme cijeli se taj skup podijelio na pet ne­ ovisnih skupina: l) augeo sa augmen, augmentum, auctus; 2) auctor sa auctoritas, auctoro; 3) augur sa augurium, auguro; 4) augustus, koje je postalo osobnim imenom i onda dalo izvede­ nice augusta/is, augusteum itd.; 5) auxilium sa auxilior, auxili­

aris. Do prvotnog značenja za augeo dolazimo posredstvom auctor u auctoritas. Svaka riječ izrečena s autoritetom određuje neku promjenu u svijetu, nešto stvara. To tajnovito svojstvo ono je što augeo iskazuje: moć koja čini da biljke niču i koja daje snagu svakom zakonu. Onaj koji je auctor, koji promiče, samo je on taj koji ima to svojstvo koje se indijski naziva ojal;J. Vidimo, dakle, da je "poveća(va)ti" drugotno i oslabljeno značenje u augeo. Tajnovite i moćne vrijednosti skrivene su u toj auctoritas. To je onaj dar udijeljen malom broju ljudi da učine da nešto izraste i - doslovno - da dovedu do postojanja.

Sažetak - Lat. quaero "tražiti, pitati" (odakle je quaestor, quaestus) riječ je bez etimologije, koja održ�va s� preco':, *prex "moliti, molitva" tako usku vezu d a Je valJa preci­

_ kao da tvore zirati: ne samo u latinskome, ta dva termma zalihost (redundanciju) u staroj fo:muli "�a�s /!�ter, . te precor quaesoque". Isto tako, u nekim ?rugi� Jez:cnl_la I�­ vedenice iz *prek- (irski frasa, st. v. nJem. .forscon � Ima� u posve isto značenje kao i lat. quaero. D?k �emamo sigU�Ih pokazatelja u jezicima gdje se *p�ek- JaVlJa samo, u lati�­ skome se može opaziti razlikovanJe: naspram *p�ek-, koJe označava traženje riječima (precor, procus), skupma _qua_e­ ro, quaestus "način dobivanja, �obitak"; quae��io "pi�anJe, . muke", quaestor "krvni sudac" "naplacivatelJ defimra se ne-verbalnim materijalnim svojstvom, sredstvom pokrenu­ tim da se dobije ono što se traži. 1

U terminima što smo ih do sada ispitivali najčešće nam je etimo­ logija pomogla u utvrđivanju značenja od kojega se mora krenu­ ti. No, ima slučajeva kad etimologiju ne znamo - tada nam mogu pomoći samo ustaljene uporabe. U takvim uvjetima mogu biti od pomoći samo oprek� među riječima, razlikovanja koja, kad se uspostavi � eka �ez� 1z�eđ� dvaju termina, dopuštaju da zatim razlikujemo 1 rasVIJethmo iSpl­ tivane termine. U razmatranom leksičkom nizu, i to posebno u latinskom vo­ kabularu, sada dolaze dvije riječi: jedna je glagol quaero, a �ruga _ glag� la J � op­ vršitelj radnje iz istog glagola quaestor. ZnačenJe ćenito, dok je u izvedenici suženo. Quaer� se �re��d� sa ,t�a­ žiti", a quaestor je magistrat koji je i �u�a� � str�J telJ 1 �uv �� :Jz­ _ !SpitJvatJ, J. straživati 1ma nice. U sudskom jeziku quaero "tražiti, u grčkome istoznačnicu zetefn (l;;rrcs'iv). No ipak, prijevod do-

484 • Riječi indoeuropskih institucija - II. svezak

pušten za glagol ne razjašnjava kako treba smisao koji iz njega proistječe za naslov quaestor. Osim toga, postoji jedan glagol koji u drugim jezicima uzima istu službu kao i quaero u latinskome: to je glagol kojega se ko­ rijen vidi u latinskom precor, *prex. U latinskome međutim po­ stoji razlika između glagola quaero i precor, no drugdje se po­ moću oblika, koji odgovaraju liku precor, označava vrsta djelat­ nosti na koju se specijalizirala quaestor. Imamo tu, dakle, prob­ lem gdje se značenje u dva glagola bliska po smislu različito spe­ cijaliziralo u pojedinim jezicima. Budući da im nikako ne znamo etimologiju, samo nas uvjeti njihove uporabe mogu uputiti rje­ šenju. Pogledajmo najprije sam glagol quaero, a onda i njegov od­ nos prema quaestor. Quaestor se zvao magistrat čiji je potpun naslov bio quaestor paricidi et aerari, ili, kraće, quaestor pari­ cidi. Služba kvestora kao čuvara državne riznice (aerarium) bila je drugotna prema prvoj, a to vidimo i kod Festusa (247, 19): parricidi quaestores appellabantur qui solebant creari causa rerum capitalium quaerendarum "zvali su se parricidi quaesto­ res oni koji su bili imenovani za istragu o ubojstvu". Opazit ćemo da se quaero izrijekom rabi u formuli koja ob­ jašnjava lik quaestor. Već se tu pojavljuje tehnička uporaba koja nas poziva da s više preciznosti interpretiramo smisao glagola: moramo, dakle, poći od sužene uporabe glagola quaero da bismo ispitali vrijednost quaestor, i to poglavito u naslovu quaestor pa­ ricidi. Neka nam bude dopušteno da ovdje otvorimo zagradu u vezi s paricidium, paricida. Posljednjih godina predlagan je čitav niz međusobno različitih interpretacija o tom vrlo starom terminu, o kojem ni sami Rimljani nisu imali jedinstveno mišljenje. U prvom redu, tu je etimologija koja povezuje pari- sa pater, a nju valja svakako odbaciti. Danas više komparatista predlaže da se u prvoj sastavnici u pari-cida vidi riječ koja bi značila "čo­ vjek" općenito. Tu tezu zastupa W. Wackemagel1 , koji polazi od ideje da je paricida općenit naziv koji označava ubojicu čovjeka, a da bismo u pari- morali vidjeti imenicu "čovjek", koja je ne1

Gnomon VI, 1 93 0, 449 i d. = Kleine Schriften Il, 1 302 i d.

quaestor i *prex • 485

poznata u zapadnim jezicima, a odgovara sskr. puru�a "čovjek". Nema neke velike formalne poteškoće u prihvaćanju te veze, ako se uzme da puru�a počiva na *pur�a. No, upravo samo značenje složenice i njezina primjena u starom rimskom zakonodavstvu predstavljaju prepreku takvu povezivanju. Po našem mišljenju valja se držati tradicionalne etimologije koja tumači pari- pomoću grčkog pe6s (nYJoc;, starije *paso-). Tu je etimologiju u više navrata opravdao i potvrdio L. Gemee, koji je, pozivajući se na juridičke argumente, pokazao da tu in­ terpretaciju valja zadržati. Grčki termin peos znači "srodnik po vjenčanju, svak". Tako ga u Ilijadi (3, 1 63) nalazimo povezana s phi/os, tj . sa značenjem koje smo već raspravili3 . U Odiseji (8, 5 8 1 i d.) nalazimo ga uz druge termine srodstva koji ga više objašnjavaju: "Je li ti koji pe6s poginuo pred Trojom, zet ili tast, od onih koji su nam po­ slije krvnih rođaka iz našeg plemena najdraži? Jer više vrijedi imati plemenita druga nego brata . . . ". Dakle, pe6s je s jedne stra­ ne vezan uz gambr6s "zet" i uz penther6s "tast", a s druge sa hetafros "drug" ili phi/os: znači da je to netko s kim smo stupili u rod. Evo srodničkog odnosa kako ga definira peos: to je veza po vjenčanju unutar plemena. To srodstvo nameće vrlo precizne obveze, poglavito ako se šteta nanese jednoj od strana. Pozovimo se sada na čuveni tekst Nume Pompilija o ubojstvu (Festus, n. n. mj.): "Si quis hominem liberum do/o sciens morti duit, parricidas esto". U tom tekstu, kao i u svim rimskim za­ konima i obrednicima, riječi moraju imati svoje puno značenje. Onaj koji svjesno i na prijevaru ubije slobodna čovjeka jest par­ ricidas, mora se smatrati "ubojicom srodnika po bračnoj vezi". Kako smo već vidjeli, postoje s jedne strane odredbe obitelj­ skog prava, a s druge je međuobiteljsko pravo koje uređuje me­ đusobne odnose između različitih obitelji. Moglo bi se reći da su themis i dike uključene u semantički kontekst tih odredaba. Vi­ djeli smo da se izjednačava paricidas i onaj koji ubije slobodna čovjeka; pojam ubojice unutar obitelji proteže se na ubojicu unu­ tar samog društva. Čovjekoubojstvo kao takvo nije kažnjivo u 2 3

Revue de Philologie, 63, 1 937, 13-29. I. svezak, 3. knjiga, 4. poglavlje.

486 • Riječi indoeuropskih institucij a - Il. svezak

starim zakonima. Da bi podleglo kazni, ubojstvo mora biti poči­ njeno na čovjeku iz zajednice: na granici prirodne skupine zaus­ tavlja se i moral. Tako vidimo da se djelovanje quaestor paricidi odnosi na one koji su unutar društvene skupine koja je ovdje zapravo obiteljska skupina sa svim svojim vezama. Pomoću tog točnog određenja moramo pokušati izbližega obuhvatiti smisao glagola quaero. Značenje "provoditi istragu" očito je odveć vezano uz quaestor i njegove izvedenice da bismo ga mogli postaviti kao prvotno zna­ čenje. Bolje će biti poći od jednog drugog primjera kojemu su zajamčene i starina i autentičnost. Riječ je o jednoj staroj molitvi (Katan, Agr. 141) u kojoj se zaziva Mars pater za vrijeme lustracije polja. Taj tekst, koji je sam po sebi važan, vrvi arhaizmima, a sačuvan nam je u staroj formi. Tu nalazimo obred žrtve zvane "su-oue-taurilia"4 koji otkriva dubok društveni simbolizam. Ni red ni priroda životinja nisu iza­ brani slučajno. Tu su tri simboličke životinje: svinja je posveće­ na božanstvima zemlje i vezuje se s oplođujućom snagom tla, s božicom Cererom; bik je po tradiciji posvećen Jupiteru ili Zeusu, životinja najsvetijih i najsvečanijih žrtava u kojoj sudjeluju sve­ ćenici velikih božanstava. Između svinje i bika, vrlo često, ako i ne uvijek, nalazimo ovcu, jer je ovan životinja ratnika. Imamo, dakle, društvene klase predstavljene simboličkim životinjama; upravo to daje ključ lustracijske žrtve. Žrtva rečena "suouetau­ rilia" simbolički okuplja tri društvena reda, da bi ih u tom sve­ čanom zajedništvu udružila pod zaštitom velikog boga kojega se zaziva Marsa, pa je tako cijela zajednica koja žrtvu prinosi predstavljena na obredu. Taj simbolizam otkriva arhaički karakter takve molitve. Ona počinje ovim zazivom: Mars pater, te precor quaesoque uti sies uolens propitius . . . "Molim te i od tebe ištem": je li to ponavlja­ nje? Neki bi bili skloni taj religijski jezik predstaviti kao jezik zalihosti: termini kao da su udvostručeni, pa čak i utrostručeni, kao da se hoće stavljati istoznačnice na hrpu. Međutim, ništa od -

Termin je već analiziran u prvom dijelu, l . knjiga, l . odjeljak, 2. poglav­ lje.

4

quaestor i *prex • 487

toga. Pri ozbiljnijem ispitivanju vidi se da te jukstapozicije za­ pravo ne povezuju termine jednakog ili vrlo bliskog značenja, a svaki od njih čuva svoj puni smisao, a u tome je uvjet učin­ kovitosti svake molitve. Drugi nam primjer pruža Lukrecije: prece quaesit (V, 1 229) "molitvom ište". Takvi primjeri gdje se *prex i quaero spajaju upravo su najmjerodavniji za našu analizu. I na kraju, valja se prije svega upitati kako su upotrijebljeni glagol quaero i frekventativ quaeso "uporno moliti". Već smo imali prilike s drugog stanovišta ispitivati formulu kojom se u starom rimskom pravu posvećivala svrha ženidbe: liberum(-or­ um) quaesundum(-orum) causa (gratia) "da dobiju (zakonitu) djecu"5 ; nikako drukčije ne možemo prevesti nego s "dobiti"; bi­ lo kako bilo, ovdje se ne radi o upornom traženju, o ponavljanoj molitvi. Najzad, imenska izvedenica quaestus, u svojoj redovitoj upo­ rabi, označuje "dobitak", ali i način kako dobiti za život, "zanat, posao". Taj termin ostaje posve izvan juridičkog niza koji zapo­ činje sa quaestor, nastavlja se sa quaestio "istraga (sudska)", ali i "mučenje, tortura" (odakle quaestiono "ispitivati pomoću muči­ la, mučiti"). To je više manje sav niz glavnih termina iz seman­ tičke skupine quaero sa značenjskim razlikama koje nam poka­ zuju. Sada valja prijeći na glagol koji mu je pridružen kako bismo došli do drugih pojedinosti: to je glagor precor. Taj je prezent izveden iz dobro poznatog korijena *perk- l *prek-, koji je pod objema osnovama vrlo dobro zastupljen bez razlike u značenju. U latinskome imamo *prex, precor, posco (inhoativni prezent od preco), postu/o. Međusoban odnos tih oblika ostaje živ u je­ zičnom osjećaju jednako kao i razlika u značenju koje potanje određuje svaki pojedini od tih glagola. Izvan latinskoga imamo: l ) glagolsku osnovu u sskr. prccha­ "pitati", iranski prs- (< *perk-) i fras- (< *prek-), st. slav. prositi, lit. prašyti, i 2) sskr. imenicu prat (vivaka) "sudac", doslovno onaj koji odlučuje jedan priit. Značenje se sužava na način koji 5

I. svezak, 3. knjiga, 3. poglavlje.

488

o

Riječi i ndoeuropskih institucija - Il. svezak

quaestor i *prex

nam mnogo kazuje, jer prat je "pitanje" u sudskom smislu, dakle proces, a tome je semantički istoznačno lat. quaestio i quaestor. Sanskrtskom priit odgovara i st. v. njem. friiga "Frage, pitanje", a to je termin koji se od *prex razlikuje samo po ii u osnovi. 3) U jednom drugom semantičkom odjeljku lat. procus je onaj koji "prosi, pita" djevojku za ženidbu, dakle prosac. Upravo to točno određeno značenje javlja se u lit. piršti "prositi dje­ vojku". 4) Dolaze zatim: s prezentskim morfemom -ske- (koji je po­ znat iz lat. posco), avestički i perzijski glagol frasa "istraživati, tražiti", ali i "kazniti": avam hufraštam aprsam (gdje hufraštam sadrži particip istog glagola frašta-) "(onoga koji mi se nije po­ korio, kaže Darije), ispitivao sam ga (tako da je bio) jako ispiti­ van", što će reći "teško sam ga kaznio". I, najzad, st. v. njem. forscon "istraživati" (govoreći o sucu). Tako vidimo da se u nekoliko jezika podudaraju posebni obli­ ci i uporabe prex- s onima od quaero, ali uvijek izvan latinskoga: u sanskrtu, iranskome, st. v. njemačkome. Latinski *prex precor

posco

sskr. priit-viviika st. v. njem.friiga sskr. prceh(usp. sskr. prs-, ir.fras) st. slav. prositi lit. prašyti st. v. njem.jOrscon ir. trasa

lat. procus lit. piršti

Sažeta tablica posebnih oblika i uporaba *prek-. (Riječi koje se - doduše, uvijek izvan latinskoga - u značenju podudaraju s riječima iz obitelji quaero su podcrtane).

Međutim, u samom latinskome vidjeli smo dva toliko poveza­ na glagola da njihova značenja izgledaju veoma bliska. Sada mo­ žemo pregledati u čemu se podudaraju, a u čemu se razlikuju. U oba se slučaja radi o pitanju, ali to se pitanje iskazuje pomoću različitih sredstava: precor, *prex se moraju povezati s imenom vršitelja radnje procus "onaj koji pita, prosi (djevojku)", a *prex

o

489

je isključivo pitanje riječima, posebno upućeno bogovima kako bi nam oni udijelili ono što od njih očekujemo. To je razlučna crta u prek-, dakle, usmeno traženje upravljeno vrhunaravnoj sili, a za to nemamo drugih sredstava osim riječi. Nasuprot tome, quaero, svojim izvedenim imenicama quaes­ tio, a posebno quaestus, ukazuje na posve različit postupak: quaestus "sredstvo dobitka, sam dobitak", quaestio "pitanje-mu­ čenje" pokazuju da se pokušava ne znati ili postići usmenom molbom, nego doći do čega odgovarajućim materijalnim sred­ stvom. Ne traži se baš neka obavijest ili milost, nego je to neki mate­ rijalni predmet, često prednost, ali uvijek nešto konkretno što se smatra potrebnim za život ili rad. To se potvrđuje u izrazu kao liberum quaesundum causa: tra­ žiti da bi se postiglo, a ne da bi se znalo. Quaestus, quaestio to isto jasno pokazuju, a to se vidi i u quaerere uictum "doći do ne­ ophodnoga za život, preživjeti", quaerere rem "obogatiti se". Isto nalazimo i kod Terencija: hune abduce, uinci, quaere rem (Adelphos 482) "odvedi ga, baci ga u lance, postigni što od nje­ ga", to jest "iznudi iz njega istinu pravim sredstvima". Nastoji se postići materijalnim sredstvom nešto što se neodređeno označava sa res. Jedino je važan način na koji se to želi postići; nikako to nije sa samim pitanjem, usmenim traženjem. Prema tome, formula precor quaesoque nije nipošto tautolo­ gija ni retoričko ponavljanje. Precor znači tražiti uz pomoć *prex; riječ je tu posrednik između onoga koji traži i onoga koje­ mu se upravlja; već sama po sebi ona je efikasan agens. No, quaeso se razlikuje od precor po tome što uključuje uporabu sredstava prikladnih za to postizanje, kao što je žrtva triju živo­ tinja i samo spajanje formule s onim što je na žrtvu prineseno. Za tu je rekonstrukciju valjalo iskoristiti oblike od *prek- u drugim jezicima i poglavito u iranskome. Već smo maločas podcrtali da iransko fras, frašta uzimaju značenje "kazne", i to najčešće "mučenja". Sada se možemo vratiti na mjesto od kojega smo krenuli, a to je latinski naslov quaestor. Jasno je sada da quaestor nije samo zadužen za "provođenje istrage", njegova je prava zadaća u

490 •

Riječi indoeuropskih institucija - II. svezak

quaerere, u traženju da materijalnim sredstvima dođe bilo do sa­ me osobe krivca kad je riječ o kaznenoj stvari, bilo (a tada se ri­ ječ povezuje s quaestus) do državnog novca kojemu se mora osi­ gurati pritjecanje i raspodjela. Takvo je značenje što ćemo ga predložiti - u svjetlu svih na­ vedenih uporaba - za lat. quaestor. U primjeru iz Lukrecija, pre­ ce quaesit, isto tako nema tautologije: quaerere ima za objekt pacem, a to je materijalni predmet koji se želi postići; ali kojim sredstvom? Pomoću *prex, dakle, izrečenom molitvom. U dru­ gim okolnostima bila bi primijenjena druga sredstva. Tako smo ustanovili dvojnost funkcije koja govori o starom funkcioniranju riječi. Za nas "pitati, iskati" znači "nastojati po­ stići". Taj se pojam na više načina iskazuje u različitim kontek­ stima, ali se u starom latinskome razlikuju dvije predodžbe: u starim društvima one poprimaju precizan i konkretan oblik koji nam može otkriti samo udubljivanje u vokabular. Sami glagoli ili neke od njihovih izvedaba čuvaju nam ili nam pružaju kroz usporedbu svjedočanstvo o mnogo bogatijem se­ mantizmu: takva je i udaljenost između procus i precor u latin­ skome zbog specijalizacije do koje je došlo vrlo rano. Kad ne bi­ smo poznavali te vrijednosti koje nam dopuštaju povezivanje lat. procus i lit. piršti, bilo bi nam teško vratiti korijenu *prek nje­ govo točno značenje i vidjeti da *prek- označava čisto usmeni čin, budući da ne govori o materijalnim sredstvima i budući da se sastoji samo od pitanja koje jedan podložnik upravlja svom nad­ ređenom. Upravo se time *prek- "traženje milosti" odvaja od ko­ rijena - koji inače nije potvrđen - a koji je predstavljen latinskim glagolom quaero i imenom vršitelja radnje quaestor.

8.

pog lavlje

Zakletva u Grčkoj

Zakletva, svečana izjava pod jamstv�m jedne moći koja nije ljudska da će biti kažnjen krivokletmk, nema, jednako kao ni pojam "zakleti se",. zajednič�og indoeurop� skog izraza. Jezici uzimaju takove 1zr� e koJI su su?b:aže� I posebnim načinima božjega suda: . a to Je uglavnom Jzn�anJe zakletve. Njezino konkretno podriJetlo možemo razabrati �o­ sebne u grčkome, i to u izričaju - koji je već homer�ki horkon omnunai, koji točno znači "uzeti horkos", a horkos je bio predmet pun zlokobne moći koja se uvijek mogla os­ loboditi pogađajući krivokletnika. St�ra zakletvena . formula Isto aus ... poziv je božanstvima, kop sve to gledaJU, pa SU zato i neosporni suci (usp . lat. iudex arbiter). Lat. sacramentum (> franc . serment) "zakletva", možda he­ titski lingais (cf. grč. elenkhos - f:A.Eyx.o�), podcrtavaju I?o­ guće prokletstvo koje određeno defimra zakletvenu tvrdnJU . Sažetak

-

-

Među religioznim izričajima u kojima riječ ima vlastitu moć i vlastite postupke niti jedan nije svečaniji od zakletve i niti jedan nije bio potrebniji u društvenom životu. Pa ipak, a to je nešto ve­ oma važno, uzalud ćemo tom izričaju tražiti zajednički izraz. Ne postoji indoeuropski termin o kojemu bismo mogli reći da s� na­ lazi u svim starijim jezicima i da se odnosi upravo na ovaJ po­ jam. Svaki jezik ima svoj vlastiti izraz i u većini slučajeva �i i� ­ . . razi nemaju poznate etimologije. Tama koJ a prekr1va postanJe tih termina kao da je protivna važnosti i općenitoj raširenosti insti­ tucije koju oni izražavaju. Kad se dublje pr��is� i, ��l �i se do .. razloga o tom neslaganju između proširenostl mstltUClJe 1 rtjetk �­ . sti zajedničkih jezičnih oblika. To� e j � tako jer z �ld etv� m� e . samostalna institucija koja bi u seb1 nos1la svoJe znacenJ. e 1 koJa bi bila dovoljna samoj sebi. Ona je obred koji posvećuje i jamči izrečenu tvrdnju. Namjena zakletve uvijek je ista u svim civi-

492 • Riječi indoeuropskih institucij a - Il. svezak

lizacijama, no kao institucija može imati dvije različite značajke koje je karakteriziraju: l ) priroda izjave koja time poprima poseban svečani karakter; 2) sakralna moć koja prima izjavu i čini je svečanom. To su dva stalna i nužna elementa zakletve, a ona uzima, već prema okolnostima, dva oblika: bit će zakletva da je tvrdnja ili izjava istinita kad se radi o predmetu u sporu, ili će pak biti za­ kletva obveze kad potkrepljuje neko obećanje. Zakletva se može i definirati kao unaprijed prihvaćen božji sud. Onaj koji se zaklinje stavlja na stol nešto što mu je bitno, materijalno bogatstvo, rodbinu, pa čak i vlastiti život, da bi dokazao vjerodostojnost svoje tvrdnje. Nema nužne povezanosti između pokreta i različitih riječi zakletve; svaki put usmeno iska­ zivanje i uobičajena praksa mogu biti različiti. Kad nađemo za­ kletvu iskazanu nekim posebnim terminom, ovaj se može odno­ siti na način kako se prisega vrši prije nego na sam njezin sa­ držaj . Kad bismo uvijek znali okolnosti u kojima se zakletva iz­ riče, bili bismo bolje upoznati sa značenjem termina; no, vrlo če­ sto te nam okolnosti nisu poznate i izraz nam ostaje nejasan. U germanskome imamo got. aips koje se nastavlja u cijeloj skupini germanskih jezika: st. isl. eiJr, st. v. njem. eid, st. engl. iijJ, engl. oath, koje točno odgovara staroirskom oeth. Između germanskoga i keltskoga podudaranje je toliko izraženo da se, kao i za mnoge kulturne termine, možemo pitati nije li tu došlo do posuđivanja - ali u kojem smjeru? Got. aijJs i staroirski oeth zajedno idu na jedno *oito-, koje možemo interpretirati kao oblik izveden iz korijena "ići", dakle "hod", samo što je teško razabrati neku vezu između "hod" i "zakletva". Može se pomišljati da po­ vjesničar K. von Amira ima pravo kad misli da taj "hod" znači "svečano ići na zakletvu", kao što su i Latini govorili in ius ire. To je moguće, ali bismo mogli doći i do drugačije interpretacije, navlastito ako uzmemo u obzir obred poznat u više starih civili­ zacija. Uz polaganje zakletve išla je i žrtva: raspolovilo bi se ži­ votinju, a zatim bi onaj ili oni koji su se zaklinjali morali proći između dviju polovica žrtvovane životinje. Taj je obred potvr­ đen u hetitskom, a njegov prežitak nalazimo i u Litvaniji XIV. stoljeća. Prema tem1inima zakletve što ju je položio litvanski

Zakletva u Grčkoj • 493

veliki vojvoda pred ugarskim kraljem, polagatelj zakletve prola­ zio je između dvije polovice žrtvovanog vola iskazujući da će takva sudbina snaći i njega ako se ne bude držao obećanoga, sic sibi contingi si promissa non servaret. Međutim, budući da tak�v obred nije potvrđen u germanskom svijetu, takva interpretaciJa za *oito- ostaje samo hipoteza. I u germanskome, kao i u više drugih jezika, ali ne posvuda, glagol se razlikuje od imenice. Ne kaže se "zakleti se zaklet­ vom". U gotskome je glagol swaran (njem. schworen, engl. swear) i prevodi grč. OJ..LO
Zakletva u Grčkoj • 495

494 • Riječi indoeuropskih institucija - II. svezak

amf�va "zakuni se sa rta" ("nek ti rta bude svjedokom") - tad se onaj rtam iimft, "zakune sa rta". U Satapatha-Brahmal)a: etad dha deval; . . . samiimire "a to su se bogovi zajedno zakleli, za­ kleli su se jedan drugome"; ili: samamyate "obvezuje se prema nekom drugom na određeno vrijeme". Imamo sreću da u isto vrijeme sa specifičnošću uporabe dola­ zimo i do pravog značenja: am- zapravo znači "uzeti, zgrabiti", s preverbom ili bez; tam abhyamfti Varul)a/; odgovara, s drugim glagolom, iskazu tam grhl)iiti Varul)a/; "Varuna ga zgrabi". Za onoga koji je "uhvaćen, zgrabljen" teškom bolešću kaže se abhy­ iinta, što je particip istog glagola am-. Tu je, dakle, dragocjeni pokazatelj za pretpovijest pojma: valja poći od smisla "zgrabiti". Premda u grčkome od toga nije ostalo ni traga, tu će ideju valjati unijeti u sveukupno tumačenje izraza, jer ga tada možemo neiz­ ravno opravdati. Kad San (Hypnos) postigne da mu se Hera za­ kune da će mu dati za ženu jednu od Gracija, Pasiteju, on od nje traži da mu se svečano zakune: "Zakuni mi se strahovitom rije­ kom Stigom, primivši se jednom rukom mnogohrane zemlje, a s drugom primivši se blistavog mora, da nam svjedocima budu bo­ govi donji što okružuju Krona" (Ilijada 14, 27 1 -274). Pogledajmo sada hr)rkos, redovitu dopunu u izrazu h6rkon om6sai. Značenje u Mrkos ne pokazuje nikakve promjene. U pjesničkom jeziku od Homera dalje h6rkos sa 6mnumi znači čisto i bistro "zakletva". Ukažimo, osim toga, i na značajnu izve­ denicu epiorkos "krivokletnik" i epiorkein "krivo se zakleti", a taj termin iziskuje posebno ispitivanje. Nemamo nikakva etimološkog oslonca da protumačimo hor­ kos. Najviše što imamo jest jedna veza na koju su ukazivali i sta­ ri, a kasnije je preuzeta i od modemijih, između h6rkos i herkos "ograda". Naizgled, to je varijacija poznatog i zadovoljavajućeg tipa; kako je herkos neutrum, alternacija bi bila herkes-/h6rko-. No, ima isključivo značenje "ograda, obor"; poznat je homerski izraz EpKo<; 606vnuv "zubna ograda". Trebalo bi, dakle, zami­ sliti da bi se uz promjenu osnovnog vokalizma "zakletva" pribli­ žila smislu "ograda". Kako god da predočimo taj odnos, nema ničega u grčkome što bi išlo u prilog takvoj interpretaciji, koja je, osim ostaloga, i nedovoljno uvjerljiva. No, zato ipak ne smijemo

odustati od barem nekakvog tumačenja smisla u samom grč­ kome. U homerskom jeziku h6rkos označava sve vrsti prisege: onu koja jamči ono što će se učiniti, dakle dogovor, pakt ili zakletvu koja podržava neku izjavu o prošlosti, a to je zakletva na sudu. Značenje h6rkos ne ovisi nikako o sadržaju zakletve. No, važno je primijetiti da homerski h6rkos nije stvar riječi, govora. Pročitajmo formulu "velike zakletve" bogova: "Nek nam budu svjedoci Zemlja i nad nama veliko nebo, k tome i rijeka Stig što niz brdo teče (u Had), a to je najstrahovitija zakletva u blaženih bogova" (Ilijada 15, 36-38). Usp. Himan Demetri 259: "Neka bude svjedokom h6rkos bo­ gova, nezadrživa voda Stiga". Ovdje je "h6rkos bogova" postav­ ljen kao apozicija "vodi" hudor: dakle, voda rijeke Stiga je hor­ kos. U Postanku bogova (stih 400), Hesiodu je Styx (Ln)�) jedna od nimfi koju je Zeus htio počastiti pa ju je učinio "velikim hor­ kos bogova". Upravo zato, kad Zeus hoće doznati koji je od bo­ gova lagao (st. 784 i d.), pošalje Iridu da mu u krčagu vode do­ nese "veliki h6rkos bogova". To je čuvena voda što hladna izbija iz jedne visoke i vrletne stijene, stigijska voda. Kao što vidimo, voda Stiga sama je po sebi h6rkos bogova, jer je ispunjena zlokobnom moći. Ima još drugih tipova h6rkos: kad Ahilej hoće od Atrejeva sina postići da iskaže svečano obećanje, daje mu svoje žezlo, ko­ je je jamstvo Zeusova themistes, pa dodaje: "ovo će žezlo za tebe biti megas h6rkos"1 (Ilijada l ' 239). No, to nije samo jedan od načina izražavanja; doslovna nas interpretacija vodi k tome da izjednačimo h6rkos s nekim pred­ metom: posvećena tvar, palica vlasti, u svakoj je prilici bitan predmet, a ne sam čin iskazivanja. Već sada naziremo moguć­ nost da u njihovu prvotnom značenju postavimo jedan uz drugi glagol i imenicu: kao što 6mnumi upućuje na pretpovijesno zna­ čenje "zgrabiti", tako i h6rkos u samom grčkome pokazuje tra­ gove materijalnog sastava. Odatle izričaj "uzeti h6rkos": predmet 1

["Velika to ti je kletva od mene . . "]. .

496 • Riječi indoeuropskih institucij a - II. svezak

Zakletva u Grčkoj • 497

ili tvar, taj je h6rkos predmet koji posvećuje, koji u sebi ima moć da kazni svakoga koji bi iznevjerio zadanu riječ. Upravo su tako Grci predstavili personifikaciju h6rkos on je zlokoban. Navedimo opet Hesioda: "Horkos je najgore zlo za svakog čovjeka na zemlji koji bi svjesno iznevjerio svoju zaklet­ vu" (Postanak 23 1 -232); usp. i Poslovi . . . 804, gdje se kaže da je Horkos stvoren samo zato da bi bio pošast za krivokletnike. Mitska je mašta samo utj elovila pojam sadržan u samom zna­ čenju riječi, predstavljajući Horkosa kao razarajuću snagu, koja se razmahuje u slučaju nevjere, jer imenica h6rkos označava tvar ispunjenu činima, božansku moć koja kažnjava krivokletstvo. Iza takve se koncepcije nazrijeva ideja prisutna u drugim ime­ nima za "zakletvu". Osim ius iurandum, koje smo već vidjeli, u latinskome termin sacramentum (odakle je franc. serment "za­ kletva") uključuje pojam učiniti da netko bude sacer. Zakletvi se pridružuje svojstvo sacer, ono najstrahovitije što može zadesiti čovjeka: "zakletva" se sada pojavljuje kao djelovanje da se uvjet­ no postane sacer. Podsjetimo da čovjeka koji je proglašen za sacer može bilo tko ubiti. To se "posvećenje" nalazi u sanskrtskom terminu sapatha "zaklinjanje", što je izvedenica od sap- "prokleti", i u slaven­ skome, st. slav. kl�ti "proklinjati", ali kl�ti s� "zakleti se", kao u ruskome kljast "prokleti" i kljast'sja "zakleti se". Izraz razotkri­ va fenomenologiju zakletve. Onaj koji se kune zazivlje ne sebe prokletstvo ako ne održi obećanje, a svoj čin posvećuje dodiru­ jući predmet ispunjen tom strašnom moći. Sada nam je provjeriti valjanost takve interpretacije za slože­ nicu sa h6rkos koja označava "krivokletstvo", epiorkos. Uza svu svoju prividnu jasnoću, termin je toliko nej asan da se još i danas o njemu vode rasprave. Riječ ulazi u dvije različite konstrukcije, stariju s atributom u nominativu: epiorkos omnunai "(za)kleti se tako da budeš epior­ kos", a druga s objektom u akuzativu: epiorkon omnunai. Prva se konstrukcija nalazi kod Hesioda (Poslovi 804), a druga kod Homera, primjerice u Ilijadi 3, 279. -

Doslovno je značenje tog složenog termina više puta bilo raspravljano. Noviju interpretaciju dugujemo E. Schwyzeru2 • Da bi objasnio da epi + h6rkos znači "krivo se zakleti", Schwyzer polazi od jednog Arhilokova stiha (Diehl, Anthol. Lyr. l, 265): "On, koji je nekad bio vjeran drug, pogazio je svoju zakletvu", /ax ebe eph ' horkiois. To bi bilo doslovno tumačenje složenice s time da se epi- na­ lazi u izrazu koji analitički formulira definiciju. Trebalo bi epiorkos shvatiti kao ho epi h6rkoi , dakle, kao "onaj po h6rkos". No, odmah vidimo nedostatak takve argu­ mentacije, jer upravo je bitan termin, tj. glagol baino, iz slože­ nice izostavljen. Doduše, nalazimo nominalnu konstrukciju epi, ali u njoj nema ideje "gaziti". Eto, to je ono što nas sprečava da prihvatimo Schwyzerovu interpretaciju. Tumačenje za epiorkos "krivokletnik" i za glagol epiorkefn "krivo se zaklinjati" mora poći od zaključka da lik epiorkos ne može biti star: kad bi bio star, morali bismo očekivati *ephorkos. Radi se, dakle, o pridjevu (ili o glagolu, već prema tome što po­ stavimo za prvo) koji je nastao spajanjem dijelova izričaja u ko­ jem su se zajedno nalazili epi i h6rkos. A taj izričaj postoji i nalazimo ga kod Hesioda (Poslovi 1 94) u jednom opisu željez­ nog doba. U tom dobu, kaže nam pisac, nitko se neće brinuti je li nešto dobro ili zlo, a najpoštovaniji će običaji biti kršeni: "kuka­ vica će štetiti hrabrome, govoreći neiskrene i podmukle riječi i još će se k tome zaklinjati, epi d 'h6rkon omeitai". Tu vidimo, dok su sastavnice bile samostalne i različite, članove složenice epiorkos; vidimo kako su proizvele smisao "krive zakletve": im­ plicitnom vezom između izgovorene zakletve i lažne riječi, koja tu zakletvu podupire. Ideja je, dakle, u tome da se dodaje (epl) zakletva (h6rkos) riječi ili obećanju za koje znamo da je lažno. To nam se potvrđuje s još jednim primjerom iz Hesioda (Poslovi 282): "onaj koji svjesno lažno svjedoči krivo se zaklinjući, has de ke marturiesi hekfm epiorkos om6ssas pseusetai . . ". U Ho­ mersko} himni Hermesu, sam Hermes daje primjer "velike za­ kletve" izgovorene u prilog posve lažne tvrdnje (stih 274 i 383). Tako sama činjenica da se "dodaje h6rkos" (epi-orkos) uvijek .

2

Jndogermanische Forschungen 45, 1 927, 255 i d.

Zakletva u Grčkoj • 499

498 • Riječi indoeuropskih institucija - II. svezak

pretpostavlja, bilo izrijekom ili ne, da onaj koji se zaklinje neće održati riječ, da će se lažno zakleti, da će biti epiorkos. Tako je uključenim odnosom prema izricanju krive zakletve, koje je već bilo prešlo u običaj - pa čak i u poslovice - izraz "dodati (svojim riječima) zakletvu" počelo vrlo rano značiti "izgovoriti krivu zakletvu, krivo se zakleti". Termin epiorkos tako nam govori o jednoj crti uvriježenog običaja; otkriva nam da se olako podupiralo sa h6rkos obećanje koje se nije imalo namjeru održati ili riječi za koje se znalo da su lažne. Upravo je čudno da to jezično svjedočanstvo ima za jamca - i to nehotičnog - prvog grčkog povjesničara, samog Herodota. On nam pripovijeda o jednoj epizodi iz rata između Medijaca i Grka. Kad su Lacede­ monjani naredili Kiru da ne naudi niti jednom grčkom gradu, jer oni to ne bi dopustili, ovaj odgovori glasniku koji mu je donio tu vijest: "Nimalo se ne bojim tih ljudi koji usred svojih gradova imaju određeni trg gdje se okupljaju kako bi jedni druge varali (krivim) zakletvama" (1, 153: allelous omnuntes exapatosi). Iz­ raz, koji doslovce znači "varati jedni druge zakletvama", govori nam očigledno da se radi o krivim zakletvama. Ovdje se jasno vidi kako namjera prijevare od zakletve čini lukavstvo ili ratnu varku, a o tome Herodot donosi brojne primjere. Glauk se mimo obraća proročici s pitanjem može li uz zakletvu (h6rkoi) zadržati zalog koji mu je povjeren, a on ga ne bi htio vratiti. Pitija mu oštro odgovori: "Zakuni se samo, jer smrt čeka i onoga koji drži svoju riječ. No, ima jedan zmijski sin bez imena, bez ruku i nogu. Uza sve to on je brz i progoni (krivokletnika) sve dok ga ne ščepa i razori mu i potomstvo i svu kuću, dok će sinove onoga koji poštuje svoju riječ zadesiti bolja sudbina" (VI, 86). Valja pročitati kako Etearko navodi svog gosta da se zakune da će pristati na sve što od njega bude tražio i to iskoristi ne bi li ga prisilio da oduzme život vlastitoj kćeri, a gost, ozlojeđen zbog "varanja zakletvom" (tii hapatei tou h6rkou) lukavo se oslobađa svih obveza (IV, 1 54). Jednako se tako lukavstvom krivih za­ kletava (t6i h6rkoi kai tii hapatei) Ariston domogao žene svog prijatelja (VI, 62). Analiza složenice epiorkos postaje tako dijelom opisa običaja: u vrlo rano fiksiranom izrazu za "krivokletstvo" nalazimo nešto

što može poslužiti kao dokaz zloporabe i prijevarne prakse u kojoj je h6rkos igrao važnu ulogu. Jedino što nam je čudno jest da moramo konstatirati kako je ta crta tako stara, jer epiorkos i epiorkein se sreću već u Ilijadi3 . Evo sada interpretacije pojmova koji se u pogledu etimologije i u pogledu samog pojma svrstavaju pod h6rkos i pod 6mnumi. Danas poznamo hetitski termin za "zakleti se": ling- "zakleti se", s imenicom lingai- (genitiv -iyas) "zakletva" i denominalnim glagolom linganu- "zakleti koga, primiti od njega zakletvu", po­ glavito za polaganje vojničke prisege, kad neki zapovjednik to traži od svojih vojnika. Sturtevant je pretpostavljao da hetitsko fing- odgovara grčkom etenkhos (ŠA-c:yzo c;), a ta riječ znači "do­ kaz dovoljan za okrivljenje nekoga, dokazalo krivice", a odatle u filozofskom jeziku "pobijanje, dokaz protiv". Ako je tome tako, "zakleti se" bilo bi u hetitskome "okriviti", a to bi dosta dobro odgovaralo grčkoj i latinskoj predodžbi. Unaprij ed se i uvjetno okrivljujemo, a okrivljenost postaje stvarna u slučaju pogažene riječi. Pojam ima isti smisao i u latinskom sacramentum, ali taj termin postavlj a prije pravni nego etimološki ili filozofski problem. Poznata su različita značenj a za sacram entum: ono što se nazi­ valo legis actio sacramenti posebna je forma postupka pokrenu­ tog prema arhaičnim običajima pred pontifex-om u pitanju nekog zahtjeva. U slučaju da dokazivanje nije pravilno izvedeno, odre­ đena bi poena pogodila onoga koji je zahtjev podnio ili spor za­ počeo. Druga formula određuj e vojničku zakletvu, a to je zaklet­ va posebne vrste: consulibus sacramento dicere, "obvezati se pred konzulima uz sacramentum". Sacramentum je izvedenica, ali ne od sacer, nego od denomi­ nativnog glagola sacrare, "proglasiti da je netko sacer", "progla­ siti prokletim" onoga koji je počinio zlodjelo . Sacramentum je U jednom ranijem članku o iskazivanju zakletve u staroj Grčkoj (Revue Hist. Relig, 1 947-48, 8 1 -94) drugačije smo protumačili termin epiorkos. Interpretacija koju ovdje predlažemo približava se tumačenju što ga je da� Leumann, Homerische Worter, 1 950, 79. Terminom h6rkos bave se 1 prilozi J. Bollacka, Revue des etudes grecques, 1958, l i d. i R. Hie�schea, ibid. , 35 i d. Druga ispitivanja se navode u Friskovu grčkom etimolo­ gijskom rječniku, ss. vv. epiorkos i h6rkos. 3

M.

500 • Riječi indoeuropskih institucija - II. svezak

zapravo čin ili predmet kojim se unaprijed anatemizira vlastita osoba (vojnički sacramentum) ili položen zalog (sudski sacra­ mentum). Čim je riječ izgovorena u propisanu obliku, postaje se potencijalni sacer. To stanje postaje efektivno i traži božansku kaznu ako je riječ pogažena. U svim okolnostima postupak se odvija na isti način, a i sami termini u određenoj mjeri to poka­ zuju. Pogledajmo sada formule i posebne načine kako se odvijaju kod polaganja zakletve. Jedan od njih nam se čini doista uvjerljivim, ali mu se najčešće ne poklanja dovoljna pozornost: to je formula koja se kod Homera javlja svaki put kad se navodi tekst zakletve. Zaziva se Zeusa i mnoge bogove: ''Icr't'ro vuv Zeu<; npomx . . . n; 'LE KUt 'H€/.. w<; (Ilijada 1 9, 258) "Neka znaju Zeus, Zem­ lja, Sunce . . . ". Svrha nije samo da bogovi upoznaju ono što se sadrži u preuzetom obećanju koje obvezuje. Ovdje liku isto valja pridati svu njegovu etimološku vrijednost: ne samo "neka zna" nego i "neka vidi". Korijen *wid- ovdje je preživio u svoj svojoj vrijednosti. Riječ je o tome da se bogove postavi za svjedoke zakletve; od najstarijih vremena, svjedok je svjedok ne samo za­ to što "zna", nego poglavito zato što je vidio. To nije samo puka etimologičarska pretpostavka. Kad drugi indoeuropski jezici pružaju stara izričita svjedočanstva o smislu *weid, sva se u tome slažu s grčkim. Tako je sskr. vettar koje isto tako znači "svjedok", osim u stupnju osnove, upravo oblik koji odgovara grč. istor "svjedok", a znači i "onaj koji vidi"; got. weitwops, particip perfekta (usp. sskr. vidvas-, vidus-) onaj je koji zna zato što je vidio; isto tako i irski fiadu (< *weidon) "svjedok". Grč. istor ima mjesto u istom nizu, a prava vrijednost tog korijena *wid- objašnjava nam se s pravilom što ga iskazuje Satapatha Brahmat;a: yad idiinfm dvau vivadamiiniim eyiitiim

aham adarsam aham asrau�am iti ya eva briiyiid aham adarsam iti tasmii eva sraddadhyiimii "ako se sada dva čovjeka spore, pa j edan kaže 'ja sam vidio' , a drugi kaže 'ja sam čuo', moramo vjerovati onome koji kaže 'ja sam vidio"'. Između onoga koji je vidio i onoga koji je čuo uvijek valja vjerovati onome koji je vidio. Temeljna vrijednost svj edočenja

Zakletva u Grčkoj • 501

onoga koji je vidio proizlazi iz samog imena svjedoka: istor. �to zašto se bogove uzima za svjedoke i poziva ih se da vide; svje­ dočanstvo viđenjem je neosporivo i - j edino. I u latinskome zakletva ide sa zazivanjem bogova za svje­ doke, samo je formula drugačija. Nalazimo je u "prvom pozna­ tom sporazumu", kako je rekao Tit Livije (I, 24, 7), u �� orazum� između Rima i Albe. Nakon sklapanja sporazuma, feciJal govon "Audi . . Juppiter; audi, pater patrate populi Albani; audi tu populus Albanus". Zaziva se Jupiter, poziva se pater patratus i . narod albanski da čuju. Da bi se bilo svjedokom zakletve u Ri­ mu, valja čuti. Za Rimljanina, koji drži na tolikoj cijeni izgova­ ranje svečanih formula, vidjeti je manje važno nego čuti. Ipak, ostaje izvjesna nesigurnost o posebnoj, homerskoj �po­ rabi lika istor u jednom važnom odlomku iz Ilijade ( 1 8, 498 1 d.), koji smo već tumačili, ali iz drugog kuta gledanja4: znači li istor na tom mjestu "svjedok" ili "sudac"? U prizoru oslikanom na Ahilejevu štitu vide se dva čovjeka kako se prepiru i spore u vezi sa pain� za krvarinu jednog ubojstva. Obojica idu k istar-u da on presudi (501). . . Teško je razumjeti da bi se radilo o svjedoku, Jer b1 se da Je on prisutan izbjegla raspra; radi se o onome koji je arbiter. Pre­ ma našem mišljenju, sudac nije svjedok; ova promjena smisla otežava analizu odlomka. Međutim, upravo zato što je istor svje­ dok i očevidac, jedini koji rješava spor, moglo se liku istor pri­ dati značenje "onoga koji besprizivnom odlukom rješava spor". Na taj način istodobno uviđamo pravo značenje latinskog termina arbiter, koji označava "suca". Kao što smo gore izložili5 , sa arbiter se označavaju zapravo dvije funkcije: l ) najprije "svje­ dok" (to je najstarije značenje); to je i jedino značenje kod Plauta i, još u klasičnom razdoblju, remotis arbitris znači "bez svj�­ doka", 2) "sudac". Zapravo, taj se smisao tumači pravom funkci­ jom onoga koji je iudex arbiter. Kao što smo vidjeli, etimološki gledano, arbiter je "onaj koji je došao", koji se kao treći našao u položaju svjedoka, a nije bio viđen, pa njegovo svjedočenje rje.

.

4 5

V. gore 2. knjiga, 2. poglavlje. V. gore 2. knjiga, 3. poglavlje.

502 • Riječi indoeuropskih institucija - II. svezak

šava spor. Prema zakonu iudex arbiter ima moć rješavanja spora kao da je arbiter svjedok, kao da je sam bio kod svega prisutan. Na sve to ukazuje i formula homerske zakletve. Zašto zazivati bogove? Zato što kažnjavanje krivokletnika nije stvar ljudi. Vje­ ruje se da kazna dolazi od bogova, jer samo su oni jamci zaklet­ ve. Krivokletstvo je zločin prema bogovima. A obvezati se za­ kletvom, to uvijek znači predati se unaprijed božanskoj osveti, jer se bogovima utječemo s molbom da "vide" ili da "čuju", da ovako ili onako budu nazočni činu koji obvezuje.

3.

knjiga

Vj era

1 . poglavlje

Svetost

Sažetak - Ispitivanje oznaka za "sveto" i "svetost" postavlja nas u svojevrstan lingvistički položaj : s jedne strane, nepo­ stojanje posebnog termina u zajedničkom indoeuropskome, a s druge dvojako označavanje u mnogim jezicima (iranski, latinski, grčki). Podrobno ispitivanje, otkrivajući nam kono­ tacije povijesnih termina, teži točnijem određenju strukture jednog pojma koji, kako se čini, iziskuje ne jedan nego dva znaka. Ispitivanje svakog od potvrđenih parova - av lp;}nta : yaoždilta (usp. i got. hai/s : weihs), lat. sacer : sanctus, grč. hier6s : hagios upućuje nas da postavimo da je u pretpovi­ jesti postojao pojam s dva lica: pozitivnim "ono u čemu leži božanska nazočnost" i negativnim "ono što je zabranjeno ljudskom dodiru" (grč. h6sios ne ulazi među oznake za sve­ tost; dvostruka opreka, prema hier6s i prema dikaios, odre­ đuje njegovu vrijednost: "ono što su bogovi dopustili ljudi­ ma"). .

.

-

Poglavlja što slijede posvećena su posebnom izučavanju vjer­ skog vokabulara u indoeuropskome, barem onoga koji se odnosi na temeljne pojmove. I ovdje se sukobljavamo s istim metodo­ loškim poteškoćama koje su nam se isprječivale prilikom studi­ ranja drugih institucija. Problem je u tome da se u leksiku doseg­ ne indoeuropska stvarnost. I doista, ako se ograničimo na to da stavimo pod povećalo dio vokabulara koji se može odmah i pot­ puno definirati s pravilnim povezivanjima, osuđeni smo da vidi­ mo kako se predmet našeg ispitivanja malo po malo rasplinjuje. Ono što nam poredbena gramatika dopušta da dosegnemo iz­ loženo je u j ednom Meilletovu članku ' . Meillet nam pokazuje da ne možemo sa svojim gledanjima prirodno prići indoeuropskim 1 A. Meillet, Linguistique historique et linguistique generale, l, Paris, 1 92 1 , 323 i d.

506 • Riječi indoeuropskih institucij a - II. svezak

pojmovima koji se odnose na religiju jer usporedba raspolaže samo općim terminima, dok nam izučavanje stvarnog stanja po­ kazuje da je svaki narod imao svoja vjerovanja i posebne kulto­ ve. Poredbena gramatika, već po svojoj metodi, vodi eliminiranju posebnih razvoja kako bi se došlo do zajedničkih temelja. Takav postupak ostavlja istraživaču samo jedan vrlo mali broj indo­ europskih riječi : tako ne bismo raspolagali niti jednim zajednič­ kim terminom koji bi označavao samu vjeru, obred ni svećenika, pa čak niti jednog od osobnih bogova. Na kraju bismo ostali s jednom jedinom riječi, sa samim pojmom "boga". Taj je pojam sigurno potvrđen pod oblikom *deiwos, čije je pravo značenje "svijetli" i "nebeski". Po tom se svojstvu bog suprotstavlja čo­ vjeku jer je ovaj "zemaljski" (a to je značenje latinske riječi ho­ mo). Pa ipak možemo doći do nekih saznanja o indoeuropskom vjerskom vokabularu, a da ga ne tražimo u vezama oblika koje bi bile potvrđene za cijelu jezičnu skupinu. Pokušat ćemo analizi­ rati najbitnije termine iz religijskog vokabulara čak i onda kad se religijska vrijednost razmatranih riječi javlja samo u jednom je­ ziku, ali pod uvjetom da ih možemo etimološki interpretirati. A VESTIČKI - sp;mta

: yaoždata.

Prvo što ćemo ustanoviti jest da se religijska vrijednost nekog termina često može vidjeti samo u jednom jeziku. Tada se mora istražiti u kojoj je mjeri taj termin prežitak, a u kojoj mjeri pred­ stavlja rezultat novoga razvoja. Upravo u takvom razlikovanju i u toj dijalektici vrijednosti leži korist koju možemo imati od ovog istraživanja. Prije svega, moramo krenuti od prvog i toliko važnog pojma o svetome, prema kojemu se ravnaju brojni drugi vjerski pojmovi i termini. Za taj pojam "sveto" raspolažemo bogatim popisom ri­ ječi koje se dosta razlikuju od jezika do jezika. Rijetke su riječi koje predstavljaju zajednički termin, ali kad nam se takva prilika pokaže, moramo je što bolje iskoristiti i što je moguće strože precizirati značenje termina. Ima jedan neobično važan termin

Svetost • 507

a: u slave�­ što ga nalazimo u skupini međusobno bliskih jezik je predstavmk skome, u balti čkome i u iranskome. To je riječ čiji st. slav. sv€tu (ruski svjat6j), lit. šventas, av. spanta. vao vrlo � a­ To podudaranje definira jedan pridj ev koji je saču nskome 1 u ku vjersku vrijednost u vjerama različitog tipa: u slave t, sanctus"; "sve i znač baltičkome pripada kršćanskom vokabularu i m vjerova­ u iranskome, pod avestičkim oblikom, u mazdejski o " �ve�im". . . njima, to je najbolji ekvivalent onoga što nazivam etimologiJ­ broJ Taj termin ima u svakom od jezika određen im izvedeni­ skih veza bilo s drugim prežicima bilo sa sekundarn zajedno sa st. cama. Među baltičkim jezicima, lit. šventas ide uporabe ne iste pruskim swints, let. svets, a ti likovi iste forme i _ sa ta- povezuJe dono se ništa novo. Međutim, u iranskome se span fo�me sf!an �a značajnom skupinom različitih termina. S gledišta koJa se JavlJ a je glagolski pridjev na -ta- građen na osnovi spanspan-išta -; su­ u oblicima komparativa span-yah- i superlativa e se na os­ grad ne kladno starom pravilu komparativ i superlativ �p�n- d�je novi pozitiva nego na korij enskoj osnovi. Isti oblik od te Je 1memce neutrum span-ah-, span-ah- "svojstvo spanta", a izveden pridjev spanah-vant. važnu ulogu Pridj ev sp;mta, koji se prevodi sa "sanctus" igra amarata (> u vjerskom vokabularu Aveste. S drugim pridjevom _ , skupmu anta a-sp amaša) "besmrtan" predstavlja naziv za amaš nim i moralnim od sedam božanstava koja upravljaj u materijal aktna imena životom čovjeka i koja su se - mada nose apstr , zemlja, biljke, vrlo rano utjelovila svaka u svoj e počelo: voda i božanstvo koje rude itd. Svako od njih simbol je jedne krjeposti vrhovnog boga oko štiti jedno od počela svijeta. Božanstva sjede ima rečenim Ahura-Mazde i neprestano se zazivaju i u himn danj a), ali i u Gatha (koj i tvore bit samog Zoroastrova propovije u zbirku Yašts u mitološkim i u epskim tekstovima skupljenima e se prevesti sa Avest i. Njihovo zbirno ime amaša spanta mož "Svete Besmrtne". e najvažnij ih Osim toga, spanta se često uzima za određenj m{lBra "moćna, pojmova religioznog univerzuma. Udružuje se sa sa xratu "umna učinkovita riječ "; sa mainyu "duh (božanski)"; s imenima bića : snaga, moć duha"; sa gaBa "pje v, himan" kao i

Svetost • 509

508 • Riječi indoeuropskih institucija - II. svezak

tada je to epitet boga pića haoma (vedski soma), a to je i epitet jedne životinje koja je u kozmologiji isto toliko važna kao i govedo: gao-spanta. Postalo je jednim elementom imena samog Aramati, boga zemlje: spanta-armati je u srednjoiranskome dalo Spandarmat, s dvije usko povezane sastavnice, tako da se ime vi­ še ne osjeća kao složenica. U armenskom rječniku, koji se napa­ jao iranskim posuđenicama i koji je sačuvao velik broj termina iz �ranske tradicije, preživjeli su istodobno ime Spandaramet, kao Istoznačnica za Dionysos, i imenica sandarametl! "podzemni svijet" gdje sand- može predstavljati dijalektalni oblik staroga spanta-. Sa sandaramet- idu složenice koje su nastale u samom armenskome: sandaramet-ayin koje prevodi grč. khth6nios i sandaramet-akan koje prevodi kata-khth6nios. Dakle, Spandara171et je kao staro božanstvo tla u armenskome dobio ulogu Dio­ niza kao boga plodnosti. No, pojedinosti tog razvoja još uvijek ?isu jasne. Oko lika spanta moramo svrstati različite pridjeve i I tnenice izvedene iz istog korijena, ali koji su danas od njega često odvojeni. U prvom redu, osim komparativa i superlativa spanyah- i spaništa-, koji pokazuju da svojstvo spanta- može itnati stupnjeve, a tada i imenicu spanah "sanctitas" povezanu s masti koje označava poznavanje ili razumijevanje vjerskih istina. Druge članove iste etimološke obitelji teže je neposredno pre­ p oznati. Da bismo ih identificirali, moramo pristupiti uspos­ tavljanju indoeuropskog prototipa, a to postižemo bez poteškoća. U trima jezicima, iranskome, slavenskome i baltičkome, on uzi­ rna oblik *flwento-; osnova se pojavljuje u obliku komparativa na *-yos (av. span-yah); imamo, dakle, osnovu *flwen. No, samo * /(wen predstavlja sufiksirani korijen koji moramo postaviti kao */(eu-; to je onaj isti koji se javlja u avestičkom glagolu sav­ " biti koristan, povoljan" sa svoiim izvedenicama sava- sava- , savah, a to su imenice za "dobit, prednost", dok pridjev sura znači "snažan, moćan". Smisao za sav- "biti koristan" u avestičkome proizlazi iz for­ mule gdje ulaze tri simetrične složenice: fradat-gaeBa, varadat­ -gaeBa, savo-gaeBa. Zajednički član gaeBa označava cjelokup­ nost stvorenja i, još posebnije, živu imovinu. Te tri složenice imaju kao prvi član particip prezenta; fradat- gaeBa znači "koji J

,

umnožava stvorenja"; varadat-gaeBa "koji povećava stvorenja", a treća, savo-gaeBa "koji koristi stvorenjima". No, to umnožava­ nje ne ovisi o čovjekovim sredstvima, ono je božansko. Tri epi­ teta su uvijek oznake božanstava, to jest sažimlju jedno vrhuna­ ravno svojstvo, svojstvo koje dovodi do umnožavanja u svijetu stvorenja. Pridjev sura ne znači samo "snažan"; to je ujedno i oznaka za više bogova, nekih heroja, a među njima je Zara8uštra, kao i nekih pojmova kao što je "zora". Ovdje se sada upleće usporedba sa srodnim oblicima iz istog korijena i dovodi nas do pravog značenja. Vedski glagol sft- sva- znači "nabubriti, povećati se", uključujući "snagu" i "blagostanje"; odatle sura- "snažan, hra­ bar". Isti pojmovni odnos povezuje u grčkome prezent kuefn "za­ trudnjeti, nositi (plod) u utrobi", imenicu kama "uzdizanje (valo­ va)" s jedne i karas "vlast, suverenstvo", kUrios "gospodar, suve­ ren" s druge strane. To povezivanje rasvjetljava početno jedinstvo smisla "nabu­ briti, napuhati se" i, u svakom od triju jezika, jedan poseban raz­ voj. Sva se tri podudaraju u tvorbi imenice ili pridjeva na -ro­ *ku-ro- koji uzima značenje "snaga", "vlast". No, iranski je raz­ vio elemente tog značenja u originalne vrijednosti i iz toga izveo vjerske pojmove kojima se ovdje bavimo. I u iranskome i u grčkome smisao se razvija od "nabreklost, napuhnuće" u "snaga" ili "blagostanje". Ta "snaga" određena avestičkim pridjevom sura snaga je punoće, uzdizanja. Najzad, spanta karakterizira pojam ili biće u kojega je ta snaga, unutarnje bubrenje, rast i moć. Između grč. kuei5 (KuEro) "biti trudna" i kurios (Kupw<;) "vladar", između av. sftra "jak, snažan" i spanta tako se uspostavljaju odnosi koji malo po malo utvrđuju posebno postanje pojma "svet". Biće ili predmet spanta bubri nezadrži­ vom i vrhunaravnom snagom; ono prima moć vlasti i mogućnost činjenja koja može umnažati, činiti da što raste, i to jednako u neutralnom i u prijelaznom smislu. To je značenje ostalo živo u iranskoj svijesti; prijevod i komentar Aveste na pehlevi jeziku prevode spanta sa af3zi5nlk "bujan, nabubrio od snage". Premda je odgovarajući slavenski termin poznat samo kao prijevod kršćanskog pojma (hagios "svet"), ipak možemo pret-

5 1 O • Riječi indoeuropskih institucij a - II. svezak

P ? staviti d� j � �rvot�i slavenski pojam u st. slav. SVfitu bio ispu­ . nJen nat�tstl �ktm shkama. Slaveni su sačuvali mnogo tragova pog�nsk�h poJmova. U narodnim pjesmama, koje su prožete pret­ P ?VlJesmm folklorom, SVfitu se odnosi na riječi ili na bića ispu­ nJena nadnaravnom moći. Ir�nski oblici iz skupine sp::mta, koji su ujedno i najbrojniji, . dobil: su znatnu vrijednost čim su poprimili vjersku vrijednost; . . tstodobno nadnaravnu moć i "svetost" nekih mitološ­ oznacavaJu kih slika. Svoj �tv? svetosti i posvećenosti se tako definira kao snaga . koJa buJa 1 oplođuje, koja je kadra davati život, učiniti da se množe plodovi prirode. * * * Pogledajmo sada jedan drugi izraz za istu misao, pojam "svet" u germanskome . G�rmanski termin, koji odgovara slav. SVfitu , u . . gotsko �e Je p�tdjev weihs, a on prevodi grč. hćtgios i daje gla­ gole wezhan (nJem. weihen) "posvetiti, grč. hagićtzein" i weihnan "biti P ?svećen, grč. hagićtzesthai". Apstraktna imenica weihipa prevodi grč. hagiasm6s "consecratio", dok weiha označuje "sve­ ćenika". Riječ se nalazi u svim germanskim jezicima: anglosaksonski wih-dag "sveti dan", st. v. njem. wih "heilig", st. islandski ve "hram, posvećeno mjesto" itd. Suprotno tome, izvan germansko­ ga n �lazimo samo vrlo ograničene, nesigurne veze, koje je teško točmJe odrediti. Jedini oblik koji s nekom vjerojatnošću možemo usporediti jest latinska riječ uictima "životinja prinesena na žrtvu b ?govima", ali tvorba latinske riječi nije dovoljno jasna. To bi bw �otov? � edini primjer sufiksa -ima, koji supostoji s jednim drugtm pndjevom sacrima, ali on nam je poznat samo iz jedne Festusove glose, gdje označava slatko vino, prineseno bogu Bakhu. Usporedba nam, dakle, ne donosi ništa što bi bilo očito i zadovoljavajuće - osim osnove. �ožda imamo temelja - ali to je hipoteza koja se često po­ navlJa - da, uz promjenu dočetnog konsonanta te osnove u um­ brijskome nađemo treću vezu, i to u imperativu eveietu ako znači "neka posveti" ili nešto tome slično. Kontekst ide u prilog takve

Svetost • 5 1 1

interpretacije koja je doduše djelomično etimološka. Oblik eveie­ -tu (usp. lat. imperativ na -to) mogao bi počivati na *e-weig-e-tod; ako bi se ta interpretacija prihvatila, imali bismo u dvjema jezičnim skupinama jednako značenje. Imali bismo tada potvrdu da se pojam "svet" u gotskome definira prirodom "posvećenog" predmeta, koji se prinosi isključivo bogovima. Vidimo koliko je taj pojam daleko od onoga koji prevode iranski, baltički i slavenski. Za sada nema zaključka koji bismo mogli izvesti iz te razlike; bit će dovoljno da je konstatiramo . Tek na kraju ispitivanja, kad se dobro pregledaju različiti termini u uporabi u svakom pojedinom jeziku, morat ćemo vidjeti kako definirati duboko značenje jednog pojma koji nam se čini jedin­ stvenim, ali koji je uzeo kod indoeuropskih naroda tako različite izraze. Upada u oči činjenica da gotovo posvuda za pojam "svet" nemamo jedan nego dva međusobno različita termina. U iransko­ me, uz sp;mta mora se podsjetiti na glagol yaoždii, koji smo sreli kad smo govorili o ius2 • Ista se dvojnost ponavlja i u german­ skome: got. weihs "posvećen" i runsko hai/ag, njem. heilig; u la­ tinskome sacer i sanctus, u grčkome hćtgios i hier6s. Ta dvojnost izraza postavlja problem koji se mora razmotriti u terminima svojstvenima svakom jeziku. Pogledajmo najprije podatke iz germanskoga. Na početku pojma, koji je danas izražen njemačkim heilig "svet", nalazimo gotski pridjev hai/s, a on izražava posve drugačiju ideju, misao "zdravlja, tjelesne cjelovitosti"; hai/s prevodi grč. uyt�<;, uyta­ {vrov "u dobru zdravlju, zdrav"; ga-hai/s prevodi 6A6KA.11po<; "čitav, nedimut", a negativni pridjeV un-hai/s appro<J"tO<;, KaK<'Jl<; ifxrov "bolestan" i imenicu un-hai/i "bolest". Iz imeničke osnove potječu glagoli (ga)hailjan "učiniti zdravim, ozdraviti" i gaha­ ilnan "postati zdrav, ozdraviti". Značenje je ponešto različito kad se s gotskoga prijeđe na sta­ roislandski: st. isl. heil znači "dobar predznak"; jednako st. njem. hael "dobar znak, znamenje, sreća"; izvedeni glagol u islandsko­ me heilsa "pozdraviti, poželjeti zdravlje". S druge strane, pomo­ ću sufiksa koji je zajednički svim germanskim jezicima tvoren je 2

V. gore 2. knjiga, 3. poglavlje.

5 1 2 • Riječi indoeuropskih institucija - II. svezak

pridjev *hai/aga-. Od toga nalazimo neutrum hai/ag, u jednom starom runskom natpisu urezanom na zlatnom prstenu iz Pet­ rosse (Pietroasa): Gutan Jowi hai/ag, koji kao da znači "posve­ ćen bogu Gota". Drugi natpis, također na runskom pismu, ima: Wodini hai/ag, što se prevodi "kojemu je Wotan dao dobru sre­ ću". Pridjev je potvrđen i u drugim germanskim jezicima; st. isl. heilagr "sanctus", st. v. njem. heilag "heilig". U engleskome je dao holy "svet", koje je blisko liku whole "čitav", a on odgovara gotskom hai/s: dva pojma, koji su danas različiti, u staro su vri­ jeme bila u najužoj vezi. Samo je u germanskome ta skupina riječi doživjela takav raz­ voj . No, on etimološki nije usamljen; valja mu pridružiti st. slav. ce/U "zdrav, čitav, saluus" s izvedenim prezentom ce/jQ "oz­ draviti, iscijeliti". U baltičkome tome odgovara st. pruski kai/s "heil" i apstraktum (akuzativ ženskoga roda na -un) kailustiskun "dobro zdravlje". Najzad, pozna ga i keltski ako povežemo velš­ ki coel "znamenje", starobretonski coe/ "tumač znamenja". Prototip svih oblika svodi se na jedan pridjev *kai/os, koji je potpuno nepoznat u iranskome i u grčkome i koji je, čak i u za­ padnim jezicima, ograničen na jednu skupinu: slavenski, ger­ manski, keltski. Ne bismo znali reći nije li ga baltički posudio iz germanskoga u starom obliku s početnim k-. Već u gotskome, hai/s "u dobru zdravlju, koji uživa u fizičkoj cjelovitosti" ima i službu oblika za izražavanje želje, pa tako prevodi grč. k/wire (xatpE) "zdravo! ". To tumačimo time što je dobro zdravlje imalo tako karakterističnu religioznu vrijednost. Onaj koji ima "zdravlje", koji ima nedirnutu tjelesnu snagu, taj isto tako može drugome dati "salus"3 . Biti "nedirnut, cio" dobro je koje se drugome želi, ono što se očekuje. Prirodno je da se u toj savršenoj "cjelovitosti, nedirnutosti" vidjelo božanski dar i da je riječ imala posvećeno značenje. Božanstvo po svojoj prirodi ima taj dar cjelovitosti, zdravlja, sreće i ono ga može udijeliti ljudima u obliku tjelesnog zdravlja i zaželjene dobre sreće. Premda se ne javlja u gotskome, pojam heilig u tom se jeziku podrazumijevao, iako mu priroda tekstova nije dopuštala da se [Franc. riječ salut znači "spas, spasenje" i "pozdrav" (< lat. SALUS, SA­ LUTIS)). 3

Svetost • 5 1 3

pojavi. Tijekom povijesti došlo je do nadomještanja prvotnog gotskog weihs sa hai/s, hailigs. LATINSKI - sacer : sanctus. Prelazimo sada na ispitivanje jedne značajne skupine, to jest ri­ ječi koje danas u njihovu modernom obliku izražavaju pojam "svet". Latinski ima dvije riječi, sacer i sanctus; njihov je odnos, što se tiče morfologije, savršeno jasan, ali problem leži upravo u značenju tih termina. Latinski termin sacer uključuje predodžbu koja je za nas naj­ preciznija i najspecifičnija o pojmu "svet". Upravo se u latinsko­ me najbolje iskazuje podjela na profano i sakralno, a isto se tako u latinskome otkriva onaj nejasni karakter "svetoga": posvećen bogovima i označen neizbrisivom ljagom, uzvišen i proklet, koji je dostojan obožavanja, a istodobno izaziva strah. Takva dvostru­ ka vrijednost svojstvena je latinskom sacer i upravo nam to po­ maže da sacer razlikujemo od sanctus, jer se nimalo ne odnosi na ono što iskazuje srodni pridjev sanctus. Osim toga, odnos uspostavljen između sacer i sacrificare čini da izvrsno razumijemo mehanizam svetoga i odnos prema žrtvi i žrtvovanju. Termin sacrificium, koji nam je tako familijaran, po­ vezuje pojam i čin koji kao da nemaju ništa zajedničkoga. Zašto sacrificare znači "usmrtiti, pogubiti" kad u biti znači "posvetiti, učiniti svetim"? Zašto sacrificium nužno uključuje i pogubljenje? To temeljno uključivanje odlično je rasvijetlila rasprava Hu­ berta i Maussa4. Tu nam se pokazuje da je žrtva zamišljena tako da bi običan čovjek mogao stupiti u vezu s božanstvom uz po­ sredstvo svećenika kroz određene obrede. Da bi životinja postala "sveta", valja je odijeliti od svijeta živih, valja postići da prijeđe onaj prag koji dijeli dva univerzuma: u tome je cilj pogubljenja. Odatle i za nas toliko duboka vrijednost termina sacerdos, koji počiva na *sakro-dhot-s, riječi složene pomoću korijena *dhe­ "učiniti, postaviti", a odatle "izvršiti" (usp. lat. facio). Sacerdos Hubert et Mauss, Essai sur la nature et les fonctions du sacrijice, u M. Mauss, CEuvres, t. I, Paris, Editions de Minuit, 1 968, 1 93-307. 4

5 1 4 • Riječi indoeuropskih institucija - II. svezak

je onaj koji izvršava žrtvu, onaj koji ima moć koja ga ovlašćuje da "žrtvuje". Pridjev sacer je stari *sakros čija forma ima jednu varijantu, italski pridjev sakri-, koji djelomično nalazimo u starom latin­ skome u množini sacres; to *sakros je izvedenica na -ro iz korijena *sak-. A sanctus je zapravo particip od sancio, koji je izveden iz istog korijena *sak- pomoću umetanja nazala. Ovaj latinski prezent na -io i s nazalnim umetkom odnosi se prema *sak- kaojungiu "spojiti" premajug- u litavskome; pojava je do­ bro poznata. Međutim, taj morfološki odnos ne objašnjava značenje koje je različito: nije dovoljno povezati sancio i sanctus s korijenom *sak-, jer je sacer proizvela svoj glagol sacrare. Znači da sancio ne znači "učiniti sacer". Valja, dakle, točno utvrditi odnos izme­ đu sacrare i sancire. Festus nam izrijekom daje vrlo poučnu definiciju: homo sacer is est quem papu/us iudicauit ob malejicium; neque fas est eum immolari, sed qui occidit parricidi non damnatur. Onaj za kojega je rečeno da je sacer nosi pravu pravcatu ljagu, a ona ga izopćuje iz ljudskog društva: valja izbjegavati svaki susret s njim. Ako ga netko ubije neće zbog toga biti ubojica. Homo sacer je za ljude ono što je sacer životinja za bogove: ni jedno ni drugo nemaju ništa zajedničko sa svijetom ljudi. Za sanctus5 imamo definiciju: sanctum est quod ab iniuria hominum defensum atque munitum est (Digeste I, 8, 8) "sanctum je ono što je zabranjeno i čuvano od napadaja ljudi", usp. Digeste I, 8, 9 § 3 : proprie dicimus sancta quae neque sacra, neque profana sunt, sed sanctione quadam conjirmata, ut leges sanctae sunt . . . ; quod enim sanctione quadam subnixum est, id sanctum est, et si deo non sit consecratum : "kažemo da su sancta one stvari koje nisu ni svete ni profane, ali koje su potvrđene odre­ đenom sankcijom, kao što su na primjer leges sanctae; ono što podliježe nekoj sankciji to je sanctum, premda nije posvećeno bogovima". Ove definicije idu u krug: sanctum je ono što poO toj se riječi može konzultirati korisna studija, koja je još uvijek valjana zbog bogate dokumentacije, a to je Linkova disertacija De vacis sanctus usu pagano, Konigsberg, 1 9 10. 5

Svetost • 5 1 5

država neka sanctio, a to je apstraktan oblik od sanctum. Bilo kako bilo, vidimo da sanctum nije ni ono što je "posvećeno bo­ govima", jer se za to kaže sacer, ali ni ono što je "profano", to jest ono što je oprečna od sacer. Sanctum je ono što nije ni jedno ni drugo, a što je postavljeno ili učvršćeno sa sanctio, ono što je pod prijetnjom kazne zaštićeno od bilo kakva napada kao što su leges sanctae. Valja pravilno shvatiti da u lex sancta pridjev još uvijek ima punu snagu participa pasivnoga. Ako se staro ime mjesta Ampsanctus kod Vergilija (Amp­ sancti ualles) doista mora shvatiti kao undique sancti (Servije), to jest "sa svih strana sancti", a amb- znači "sa dviju strana", to bi potvrdilo da sanctus ima značenje "opkoljen zabranom, zabra­ njen (granicom ili preprekom)". U izrazu legem sancire, sanctio je zapravo dio zakona koji iskazuje kaznu koju će zadobiti onaj koji mu se bude usprotivio; zato je sanctio često povezana s poena. Prema tome, sancire znači isto što i poena ajjicere. U starom rimskom zakonodavstvu kaznu su izvršavali bogovi sami, pojavljujući se u liku osvetnika. Načelo primijenjena u takvom slučaju može se formulirati: Qui legem uiolauit, sacer esto "Neka onaj koji je prekršio zakon bude sacer"; zakoni toga tipa zvali su se leges sacratae. Tako je zakon postajao nepovrediv, a ta "sankcija" dovodila je zakon na snagu. Odatle uporaba glagola sancire da se označi ta klauzula koja je dopuštala proglašavanje zakona. Nije se govorilo samo legem sancire, lex sancta, nego i lege sancire, to jest učiniti da nešto bude nepovredivo pomoću zakona, prema zakonskoj odredbi. Iz svih tih uporaba proizlazi da sancire znači ograničiti polje primjene neke odredbe i učiniti je nepovredivom tako što će biti pod zaštitom bogova, dok se na mogućeg prekršitelja zaziva božanska kazna. Razlika između sacer i sanctus vidljiva je u brojnim okolnostima. Ne postoji razlika samo između sacer, to jest prirodnog stanja i sanctus koje je posljedica nekog činjenja. Kaže se: uia sacra, mons sacer, dies sacra, ali uvijek: murus sanctus, lex sancta. Ono što je sanctus je zid, ali ne i ono što on opkoljava, jer se za to kaže sacer, a sanctus je ono što je zabranjeno nekim sankcijama. No, doći u dodir sa svetim ne povlači za sobom da si

516

•

postao sanctus; nema sankcije za onoga koji, dodirnuvši sacer, postaje i sam sacer; on je protjeran iz zajednice, nije kažnjen, kao što nije kažnjen ni onaj koji ga ubije. Rekli bismo da je sanctum ono što se nalazi na periferiji onoga što je sacrum, ono što ga čuva od svakog dodira. No, ta razlika malo po malo blijedi, i to onako kao što se stara vrijednost svetoga prenosi na sankciju: sanctus više nije samo zid, već sve polje i sve što je u kontaktu sa svijetom božanstava. To više nije negativna definicija ("ni posvećen ni profan"), nego pozitivan pojam: postaje sanctus onaj koji je obdaren naklonošću bogova i zbog toga prima nešto što ga uzdiže iznad ljudi; nje­ gova moć čini ga posrednikom između čovjeka i božanstva. Sanctus se kaže za one koji su mrtvi (heroji), za pjesnike (uates), za svećenike i za njihova prebivališta. Tako se dolazi do toga da se epitet pridaje samom bogu, deus sanctus, proročištima ili oni­ ma u kojih je vlast. Malo po malo, klizanjem značenja sanctus jednostavno postaje istoznačnica za uenerandus. Tu je razvoj go­ tov i sanctus označava nadljudsko svojstvo. Dakle, ako pokušamo definirati po čemu se sacer razlikuje od sanctus, možemo reći da je to razlika između implicitno svetog, a to je sacer, od eksplicitno svetog, a to je sanctus. Sam po sebi sacer ima tajnovitu vrijednost. Sanctus je stanje koje proishodi iz zabrane za koju su odgovorni ljudi, dakle, od zabrane koju podržava zakon. Razlika između dviju riječi vidi se i iz složenice u kojoj su povezane: sacrosanctus, ono što je sanctus po jednom sacrum; ono što je zabranjeno jednim pravim sakramentom. Inzistiranje na toj razlici je korisno, jer tako vidimo kakve po­ greške počinjaju oni koji je zanemaruju. Jedan komparatist6 navodi odlomak iz Varona, De re rustica 3, 1 7: "Proinde ut sacri sint ac sancti ores quam illi in Lydia . . . ". Iz tog mjesta, kaže, proizlazi da je komparativ od sacer sanctior. Budući da se sufiks iz indoeuropskog komparativa -ios dodaje na goli korijen, nastavlja on, sanctior stoji umjesto *sacior. Tome se ne protivi superlativ sacerrimus, jer latinski superlativ ne čuva indoeuropski oblik. Takvo zaključivanje ne vodi računa o stvar­ nosti. Kad bismo prihvatili da je sanctior komparativ od sacer, 6

Svetost • 5 1 7

Riječi indoeuropskih institucija - II. svezak

Specht, Zeitschriftfor vergleich ende Sprachforschung, 65, 1 938, 1 37.

dva bi pridjeva bilo moguće uvijek uzimati jedan za drugi, jer bi

sacer mogao uzeti oblik od sanctus u komparativu. Dakle, valja li prevesti: "kao da su (te ribe) svete i svetije ovdje nego u Lidiji"? Naravno da ne smijemo; ti su morski stanovnici s jedne strane "više sacri", a na drugoj su "više sancti" nego oni u Lidiji. Sacer je apsolutna vrijednost i ne dopušta stupnjevanje; najviše što se može pojmiti i reći jest sacerrimus "presvet, svet iznad svega". A sanctus spada u domenu relativnoga: nešto može biti više ili manje sanctum. Potvrdu za to donosi isti Varon u drugom svom djelu (De lingua Latina VIII, 77). Sada je riječ o gramatičkom pitanju, radi se o načinu tvorbe komparativa i superlativa. Varon traži da se pokloni posebna pozornost razlikama između pridjeva koji imaju isti oblik u pozitivu. Uzima tri pridjeva macer, sacer, tener; su­ perlativi se tvore na jednak način: macerrimus, sacerrimus, te­ nerrimus. Međutim, navodi samo dvije riječi u komparativu, macrior i tenerior. Ako nije mogao navesti *sacrior (a na istom mjestu govori o sacer i sacerrimus!), znači da smisao riječi nije dopuštao stupnjeve, a to potvrđuje ono čemu nas je već poučio netom navedeni odlomak. GRČKI - hieros.

I grčki oblici iziskuju pomnjivo i podrobno ispitivanje. Ovdje su u pitanju dva termina: hier6s i hilgios. Oba postavljaju mnogo problema u grčkome i izvan grčkoga, bilo da je u pitanju etimo­ logija bilo određivanje točnog značenja koje valja jednom i dru­ gom pripisati. Prema općem gledanju hier6s ima indoeuropsku etimologiju, ali ona mu daje smisao koji sama uporaba termina ne odražava. Ovdje će sanskrtski odigrati odlučnu ulogu. Hier6s, fonetski hi­ aras (na eolskom) odgovara vedskom i$iral;. Točnost tog podu­ daranja, unatoč značenjskim poteškoćama, nikad nije dovođena u pitanje. Vedski pridjev i$iral; izražava svojstvo koje je predikat nekih božanstava, mitoloških junaka, religioznih pojmova. Prijevodi se razlikuju, ali se svi na određen način vezuju uz pojam "snage" i

Svetost • 5 1 9

5 1 8 • Riječi indoeuropskih institucija - II. svezak

"živosti". Predloženi se ekvivalenti oslanjaju na izvedbe iz i�i­ ral;, polazeći od od i�(i)- "biti živ, žestok, snažan". Takav se smisao može pretpostaviti, doduše, on je donekle neodređen kao što su brojna svojstva što se pripisuju božanstvima u vedskim himnima. Prema tome, približavanje i�ira- i hier6s, iako je for­ malno bez nedostatka, ne može biti uvjetom za analizu hier6s u grčkom. Naprotiv, upravo će se od unutarnje analize lika hier6s moći krenuti u traženje bolje definicije vedskog lika7 . Epitet i�i­ ral; pridaje se imenu vjetra: i�iro vatab "brz vjetar" ili "silovit vjetar". Smisao nije znatnije različit ni kad se isti epitet pridaje liku asva- "konj": asvail;. mćmojavebhir i�irail;. "s brzim konjima, hitrima kao misao", ili Indri kao plesaču: nrtav i�iro babhutha "oj , plesaču, ti koji si tako hitar i spretan"; može se reći i za ketu­ "stijeg, barjak": i�iram ketum vjerojatno "nemiran barjak". No, isti se epitet pridaje i drugim pojmovima: glasu: viicam anamlviim "glas bez nedostatka, moćan glas"; pićima kao što je soma ili mlijeko nebeskih krava; značenje je "koje osvježuje" ili "koje daje snagu". I druge se kategorije mogu tako označiti: duh ili duševno sta­ nje onoga koji prinosi žrtvu. Kaže se i�iram manal;, a taj nam je izraz tim čudniji što se podudara s grčkim hieron menos: isirena te mćmasii sutasya bhak�lmahi, Rig Veda VIII, 48, 7 "Oh da možemo u tebi uživati, o ti iscijeđena (soma), nadahnuti i srča. "8 m .

S morfološke strane, tvorbau i�ira- je jasna. To je pridjev izveden iz i�ayati "oživljava, snaži", a denominativni glagol iz ženskog roda i�- "žrtveno piće koje okrepljuje i osvježava". Una­ toč teškoćama kod postavljanja značenja, za i�ira- se može za­ ključiti da ima opće značenje, nešto poput "živ, krepak, bodar", i to u redu božanskih svojstava. Nije nimalo rijetko da takvi poj­ movi odvode smisao pojmu "svet". Dovoljno je navesti samo J. D�chesne-Guillemin objavio je u Melanges Boisacq studiju koja donosi nekoliko podataka o i�ira/;1 i o vezi sa hier6s; isto tako valja uzeti u obzir L. Renou, Etudes vediques et panineennes, IV, 40 i A. Pagliaro, Saggi di cri­ tica semantica, 1 953, 89 i d. R L. Renou, Etudes vediques IX, 1 96 1 , 69, prevodi: "Gorljiva srca želimo imati dijela u tebi, (soma) iscijeđena", što je popraćeno bilješkom o liku i�ira- ( 1 23 ).

jedan primjer: irsko noib "sacer, sanctus", od *noibo-, u vokal­ skoj je alternaciji sa *neibo-, koje je dalo imenicu nlab "životna snaga"9 . Evo nekoliko prethodnih podataka što ih usporedno ispitiva­ nje pruža izučavanju lika hier6s. Što znači hier6s? Kad se uzimaju jedno za drugim značenja što nam ih izravno nameće svako mjesto, dolazimo do takvih raznolikosti da su neki bili spremni razlikovati tri vrijednosti riječi hier6s kod Homera. U epskom se jeziku hier6s doista pridaje stvarima i bićima za ko­ ja se čini da nemaju veze sa svetošću. Takvo mišljenje srećemo i kod Boisacqa: postojao bi jedan hier6s sa značenjem "svet", drugi bi značio "jak, snažan", a treći "živ". Danas se takva po­ djela drži vještačkom i svi se slažu oko jedinstva značenja. No, kako je do toga došlo? Kao polazište se postavlja značenje "jak, snažan", zatim "ispunjen snagom po božanskoj volji" i odatle, sekundarno, "svet". Mora li se dopustiti takav redoslijed? Bilo bi dobro kad bismo u tome mogli biti sigurni. Zato pristupimo pre­ gledu uporaba. U prvom redu hier6s dolazi uz kultna mjesta kao bom6s (f3mJ.t6c;) "žrtvenik", hekat6mbe (eKa-roJ.tf3TJ) "žrtva". Zatim uz imena gradova kao Troja; uz imena nekih mjesta: grad (pto­ liethron n-roA.isSpov, Odiseja l , 2), zidovi trojanski (kredemna - Kp�OSJ.t va, Ilijada 1 6, l OO), Teba i njezine zidine, Pergam, Eubeja, tok rijeke Alfeja. Može se uzeti da je hier6s epitet du­ bokog štovanja. Pogledajmo sada neobičnije veze koje su zato i poučnije. Suci sjede hier8i eni kUk/oi (isp<$ �v1 KUKA<:p, Ilijada 1 8, 504) "u krugu hier6s" 10. Iako sami nisu "sveti", za suce se ipak smatra da su od Zeusa nadahnuti. Kad Hera u svečanom govoru zazivlje Zeusovu hied kephale (isp� Ks<paA.�, Ilijada 15, 391 1), koju uzima za svjedoka, riječ se odmah lako interpretira. -

7

9 Povezivanje tih likova uspostavio je A. Meillet, Zeitschrift fiir celtische Phi/ologie, X, 309. 10 ["(Starješine pak su) l sjedile na glatku svaki kamenu u svetome krugu"). 11 [ "Nek zna i sveta ti glava i postelja mladosti naše").

520 • Riječi indoeuropskih institucij a - II. svezak

No, zašto se onda hier6s kaže za kola (Ilijada 1 7, 464)? Tu valja pročitati cijeli odlomak. Prijevod sa "snažan, moćan" nema smisla. Riječ je o kolima koja su se zaglavila, a konji nisu mogli naprijed (v. i 44 1 , 45 1 , 456): tada Zeus udahne snagu u konje i učini da pokrenu Automedonova kola. Eto zašto se za kola kaže da su hier6s. Epitet vrijedi za tu okolnost, a nije epitet po prirodi. Iz istog razloga, koji je sada još jasniji, i tezulja, na kojoj Zeus odmjerava izglede dviju zaraćenih strana, naziva se hini (Ilijada 1 6, 658 1 2). I gumna na kojima se vije žito primaju isti epitet (Ilijada 5, 499 13), ali i ovdje nam kontekst objašnjava: "Jednako kao što vjetar podiže žito na hierai gumnima . . . kad plavokosa Demetra luči zrno od pljeve . . . ". Ovdje se povezuju gumno i vijanje žita s božanstvom koje sve štiti, a to dovodi do uporabe hier6s. Što znači hieron #mar (icpov �J.lap) u više puta ponavljanoj formuli: "Dokle je bila još zora i božji nastajo danak" (Ilijada 8, 66). Zašto je ovdje dan "svet, božji"? Opet valja pročitati čitav odlomak. Taj je dan znamenit, dan kad Zeus s vrha Ide promatra pripreme za boj pod Trojom, nakon što je bogovima zabranio da se u to upleću. U svim drugim primjerima gdje nalazimo hieron #mar uvijek postoji neka veza sa sličnim okolnostima. Hieros je i epitet za vojsku (Odiseja 24, 8 1 ): je li ta vojska "sveta", "jaka"? Opet pogledajmo kontekst. Riječ je o počastima ukazanim Ahileju: "Postavili smo tvoje kosti uz kosti Patroklove i hier6s vojska podiže divotan humak". To je dakle epitet za ovu prigodu, koja veliča vojsku u velikom činu, a ne stvarna, prirod­ na oznaka. Te uporabe nisu određene željom za raznolikošću nego kon­ tekstom koji ih okružuje. U hiere elaie "hier6s maslina"14 (Od. 13, 372) mogli bismo imati tradicionalan epitet jednog stabla koje je posvećeno u broj­ nim legendama. Međutim, kontekst je i ovdje važan: pod tom

Svetost • 52 1

maslinom sjede Atena i Odisej15 i nigdje osim u toj prigodi ne nalazimo takav izraz. Kad je jedan dol označen kao hier6s (Odiseja 1 0, 275), zna­ mo da smo nedaleko od Kirkinog doma, ondje gdje je Odisej sreo prerušenoga boga. Ako se isti epitet nalazi uz Sunion, uz "sveti Atenin rt" (Odiseja 3, 278), znači da je rt već smatran tak­ vim, jer se na njemu nalazi Atenin hram 1 6 • Ostaje jedan jedini i jedinstven primjer gdje se hier6s pridaje ribi (Ilijada 16, 407): Patroklo krajem svojega koplja podiže ne­ prijateljskog ratnika kao što bi čovjek sjedeći na kamenu iz mora izvukao hier6s ribu. Je li riba sveta? Ili živa? Pridjev po svemu sudeći znači "drhteću, preplašenu ribu koja se otimlje" i oslikava trzanje ribe koja se otimlje na udici na kraju povraza17. To je jedino mjesto gdje hier6s zadržava nešto od značenja koje bismo morali postaviti usporedbom. Izraz hieron menos s osobnim imenom - tako u Odiseji 8, 42 1 , hieron menos Alkin6oio (icpov J..t Evoc; 'AAKtvoow)1 8 - sa­ mo je zališna riječ, izazvana metričkim razlozima. Ne bismo tu nikako mogli iščitati vrijednost koju je hier6s imalo dok je upo­ raba bila živa. Mislimo da nismo propustili niti jednu bitniju uporabu lika hier6s i posvuda smo ustanovili da je vrijednost ista: s imenima mjesta ili rijeka (a rijeke su božanske!), s imenima ljudi ili pred­ meta, s imenima božanskih ili ljudskih stvari ili s imenima ele­ menata. Posvuda hieros pripada domeni "svetoga", bilo da je to svojstvo povezano uz pojam prirodnom vezom, bilo da mu je pridano u određenoj prigodi. Da tome nije bilo tako, ne bi se čin žrtvovanja bio nazvao ta hiera ('ta iepa).

["Podno masline svete posadiv se oboje tada . . . "]. [ "Al' kad se k Suniju svetom približismo, k atenskom rtu . . . "] . 17 ["S kolnoga g a oboda s kopljem povuče ko čovjek, što sjedi l gdjegod na visokoj hridi i iz mora živahnu ribu l napolje vadi na koncu i na kuki mjedenoj sjajnoj'']. [" . • • snažni Alkinoje iđaše čili"]. 18 15

16

[" . . . jer osjeti mjerila sveta l Zeusova"]. ["Kao što vjetar pljevu po gumnu svetome nosi"]. 14 [ 1:m of: KaSasoJ.!ivro iapij<; napa nuSJ.!Ev f:A.atTJ<;, Odiseja 1 3 , 372].

12

13

522 • Riječi indoeuropskih institucija - II. svezak

Svetost • 523

* *

U grčkom susjedstvu, ali izvan grčkoga, pa čak i izvan indo­ europskoga, nalazimo niz riječi čija je forma bliska liku hier6s i prototipu koji za hier6s pretpostavljamo, a koje pripadaju istom semantičkom području. To su pridjevi, koji se u italskim jezici­ ma i u etruščanskom odnose na bogove i ono što je božansko. Aesar je etrursko-latinska riječ koju navodi Svetonije da bi objasnio postanje imena Caesar; to bi u etruščanskome moralo biti ime "boga". Nalazimo ga pod različitim oblicima u italskim jezicima koji su indeouropski i koji su bili u uskim vezama s etruščanskim, kao što je oskički aisusis "sacrificiis", volščanski esaristrom "sacrificium", umbrijski esono "diuinus" ili "sacri­ ficalis". S druge pak strane u samom etruščanskome pridjev aisuna, aisna, eisna (već prema mjestima i razdobljima) znači "božan­ ski" ili se odnosi na žrtvovanje. Očigledno je da ta italska osnova pokazuje određenu sličnost sa hier6s i sa i�iral;, pa su jezikoslov­ ci htjeli u tome vidjeti dokaz nekadašnjeg srodstva (u dalekoj pretpovijesti) između etruščanskoga i indoeuropskoga. Kretsch­ mer je tu vidio trag protoindoeuropskog sloja u sredozemnom bazenu. Nije ovdje mjesto za raspravu o tezi tolikog dosega, a u vezi s jednim jedinim posebnim slučajem. Osnova *ais- čini se da zna­ či "bog"1 9 i upravo zbog toga ne može imati ništa zajedničko s osnovom u hier6s "svet" i sa sskr. i�iral;, čije je prvotno znače­ nje, kao što smo vidjeli, posve različito. Nema niti jednog termi­ na za "bog" koji bi se u grčkome ili drugdje povezivao s obitelji od hier6s. To su dva posve različna pojma. Pridjev "božji" kaže se u grčkome thefos, a to se nikad ne brka sa hier6s "svet", jed­ nako kao što se u latinskome ne brkaju diuinus i sacer.

Iz osnove koja je u aisar čini nam se da potječe keltsko-gennanski ter­ min *isarno- "željezo" (njem. Eisen, engl. iron) koji označava tu kovinu kao "nebesku" (Vidjeti Celtica III, 1 955, 279 i d.). 19

* * *

*

Već sada u vrijednosti "svet" u grčkome možemo vidjeti nešto posebno, što se ne podudara s onim što se u latinskome shvaća sa sacer. U sacer imamo isključivo pojam o posebnom prostoru koji je posvećen božanskome. Smisao sacer objašnjava se pomoću ?�­ . reke sa profanui0 "izvan onoga što je Janum". Prostor koJl je sacer posebno je mjesto odijeljeno posebnim rasporedom. Uči­ niti da neko mjesto bude sacer znači u neku ruku to mjesto ogra­ diti, postaviti ga izvan domašaja ljudskog i to tako da se posve­ ćuje samo božanstvu. Naprotiv, u hier6s vidimo neko svojstvo, bilo stalno bilo slučajno, koje je možda nastalo utjecajem bogo­ va' neke okolnosti ili božanskom intervencijom. U grčkome ne nalazimo ono oskvrnjivanje "svetoga" �oje . znači ljagu ili zagađenje i može čovjeka koji je sacer osuditi na smrt. GRČKI - hosios,

hoste.

Vrlo je blizak liku hier6s pridjev h6sios (omoc;), koji. se t�kođer odnosi na "sveto", ali s različitim nijansama značenja. L1ddell­ -Scottov rječnik navodi kao prvo značenje "koji je određen bo­ žanskim zakonom, svet, posvećen". "Značenje u h6sios često ovisi o njegovu odnosu s jedne strane prema dikaios (određen ljudskim zakonom), a s druge prema hier6s (bogovima posve, ) . cen Pred nama je termin kojemu je značenje doista paradoksalno. H6sios bi se dakle mogao uzeti isto tako za ono što je sveto kao i za ono što je profano. Izići ćemo iz te prividne proturječnosti kad precizno utvrdimo polje primjene tog pridjeva: proglašava se za h6sios ono što je određeno, dopušteno božjim zakonom, ah. u ljudskim odnosima. Već tada znamo da izraz kao dikaios kai ho" 21

O značenju profanus i profanare, v. Hommage a G. Dumezil (Collection Latomus, knj . 45, 1 960, 46 i d.). 2 1 [H . G. Liddell i R. Scott, A Greek-English Lexicon , Oxford, 1 968, 1 260].

20

524 • Riječi indoeuropskih institucija - Il. svezak

sios, dikaia kai h6sia znači "ono što je po bogovima i po ljudima

određeno kao pravilo u ljudskim odnosima". Dužnosti rečene h6sia, kao i one određene po dikaia, obveze su prema ljudima; jedne je propisao ljudski zakon (dikaia), a druge je odredio bo­ žanski zakon (h6sia). Pogledajmo sada drugi niz uporaba u izrazu hiera kai h6sia. Unatoč prividu, smisao u h6sios se ne mijenja. Opreka se odnosi na nešto drugo: s jedne strane ta hiera, sveto, ono što pripada sa­ mo bogovima, a s druge ta h6sia, ono što je dopušteno ljudima. Značenjsko polje u hieros, što pripada bogovima, suprotstavlja se polju h6sios, ono što bogovi prepuštaju ljudima. Dakle, pravo značenje h6sios ostaje uvijek isto: "ono što su bogovi propisati ili dopustili ljudima". No, ta se opreka između hier6s "što je za­ branjeno ljudima" i h6sios "što je prepušteno ljudima" dalje rje­ šava u opreku hier6s "svet" i h6sios "profan", koja će zatim dopustiti uporabu kao što je ova: kosmefn t tn p6lin kai tofs hie­ rofs hosiois "ukrasiti grad kako svetim tako i profanim spome­ nicima" (!sokrat VII, 66). Takva interpretacija za h6sios nameće nam se iz ispitivanja primjera iz klasičnog razdoblja, ali već prije je nameću najstarije uporabe. Samo što se one ne odnose na pridjev h6sios, nego na jonsku imenicu hosfe koja ga predstavlja u ženskom rodu. I, doista, kod Homera čitamo samo hosie: dva puta u Odiseji, pet puta u Himnima. Svaki primjer pridonosi učvršćivanju defi­ nicije za h6sios. Dva se primjera iz Odiseje j avljaju u negativnoj formuli oukh ' hosie. Tako u 16, 423 : ouo' O<JtT] KUKU pa1t'tEtV aA.A.�A.o­ tat v. Značenje je: "božji zakon ne dopušta snovati zle namjere jednih protiv drugih". Isto tako, upravo kad se sluškinja sprema da udari u ciku od veselja pred pobijenim proscima, Odisej je ukori i naredi joj da se umiri; ne valja kliktati od sreće kad se gleda poklane ljude: "to ne dopušta božji zakon (oux ' ocriTJ, 22, 4 1 2)". Naziva se, dakle, hosie zakon što su ga bogovi nametnuli društvu ljudi. Značenje u hosie slaže se s onim što ga pripisu­ jemo liku h6sios: ono što je po bogovima određeno ili dopu­ šteno ljudima.

Svetost • 525

Posve drugačije izgleda pet uporaba hosie što ih nalazimo u Homerskim himnima. Tu filolozi drže da je hosie "obredna ob­ veza ljudi prema bogovima", "obred" ili "žrtva". Tada bi to bio odnos suprotan onome koji nam se posvuda javlja. Valja, dakle, vidjeti nameće li nam se i ovdje takvo značenje. l) Nakon što je dao ispeći dvije krave, Hermes "podijeli meso na dvanaest dijelova za koje baci ždrijeb, ali dajući svakom dijelu vrijednost prave časti. Tada predični Hermes poželi oku­ šati posvećeno meso'm. Izraz glasi hosie kreaon, a doslovce bi značio "žrtvovanje mesa (božanstvu)", "the rite of the flesh-of fering" (Liddell-Scott). Međutim, već nastavak može taj prije­ vod učiniti sumnjivim: "njegov ugodan miris ( miris mesa) ga je smutio, kako god da je bio Besmrtnik; no, usprkos snazi te želje, u svom se plemenitom srcu nije mogao odlučiti da meso pusti kroz svoje sveto grlo (hieds kata deir6s)". Pjesnik jasno postavlja u opreku hosie sa hier6s. Mladi bog bi itekako htio imati hosie s mesom, ali mu je nemoguće progutati ga, tj. "pustiti ga kroz svoje sveto (hier6s) grlo". Tekst ne dopušta mjesta sum­ nji: bog ne može učiniti hosie, jer bi tako nazvana radnja naško­ dila svojstvu hieros koje je inherentna njegovu božanskom statusu. Odatle se mora zaključiti da hosie strogo označava ono što je protivno od hieros. Ne znači ni "žrtva" ni "obred", nego upravo obrnuto: radnju koja čini da "sveto" bude pristupačno, koja pretvara meso posvećeno bogovima u hranu koju ljudi mo­ gu uživati (ali, koju Hermes, budući da je bog, ne može sebi do­ pustiti), dakle, to je čin desakralizacije. U navedenom kontekstu hosie kreaon se mora shvatiti "(desakralizirana) uživanje mesa" i drugačije se ne može razumjeti. U hosie doista nalazimo smisao koji smo gore odredili za h6sios: "koji su bogovi udijelili ljudi­ ma", a to je ovdje prilagođeno posebnim uvjetima žrtve u hrani. 2) U stihu 1 73 istog himna Hermes govori svojoj majci : " Š to se tiče časti (tim t) , osigurat ću sebi istu hosie kao Apolon. Ako mi (je) moj otac (Zeus) ne da, pa dobro, pokušat ću - a ja to mo­ gu - postati Vođom odmetnika". I ovdje se hosie prevodi sa "sveta povlast, kult": "I will enter into (enjoyment of) the same worship as A." (Liddell-Scott) Međutim, to nikako ne odgovara =

22

Hymne a Hermes l, 1 30, u prijevodu Humberta.

Svetost • 527

5 2 6 • Riječi indoeuropskih institucij a - Il. svezak

situaciji. Valja se podsjetiti na to kako je Hermes još kao dijete osjetio ono što će biti. On je sin Zeusa i nimfe Maje. Majka mu živi sama u pećini i izbjegava društvo Besmrtnika (stih 5), gdje je očito nisu ni prihvaćali. Zeus je krišom noću pohodi, a da za to ne zna žena mu Hera ni drugi bogovi. Takav gotovo sakriveni život lišava sina joj Hermesa božanskih povlasti. Hermes ne želi više to podnositi, jer hoće biti pravi bog, pa ne prihvaća da majka i on budu jedini među bogovima koji ne primaju darove ni hra­ nu23 i čame u crnoj špilji umjesto da uživaju u izobilju i bogat­ stvu kao i ostali bogovi (stihovi 1 67 i d.). On ne želi nikakav "kult" nego samo uživanje u istim častima (timi) i istim čašće­ njima u hrani (hosie) kao Apolon. S time će postići osvetu za svoje nevoljno rođenje i naknadu za bijedu i životne nedaće. Izbor riječi time i hosie kojima su označena dobra za kojima žudi otkrivaju položaj u kojemu se Hermes nalazi u odnosu na druge bogove: obespravljen, sveden na stanje ljudi koji jedu, nakon što je desakralizirano, meso žrtvovano bogovima. 3) Hermes upotrebljava još jednom riječ hosie u laskavim riječima upravljenim Apolonu: "Ti sjediš u prvom redu među Besmrtnima, o sine Zeusov, hrabar si i snažan, a mudri te Zeus voli - a i pravo je tako - i udijelio ti je velebne darove" (stihovi 469 i d.): izraz ek pases hosies "po pravdi" definira takvu hosie kao ustupak vrhovnog božanstva jednom bogu koji je nužno niži od njega. 4) Još se dva primjera sreću u Himnima. Nažalost, jedan je na rubu praznine u tekstu. Nakon smrti kćeri Demetru ništa ne može utješiti. Njezina pratilja Metaneira pruža joj pehar vina koji ona odbija, jer joj je zabranjeno piti vino, pa samo traži neki napitak. Sluškinja pripremi piće i tada joj ga pruži. Demetra ga uzima hosies eneken, što je bilo prevedeno "da se utemelji obred" (Hi­ man Demetri, 2 1 1 ). Naprotiv, mi ćemo shvatiti ovako: "sukladno 23 Na ovom mjestu uzimamo lekciju apastoi "lišen hrane" kakvu nalazimo u najboljim rukopisima, a koja se slaže sa ad!J retoi "lišen darova", radije nego alistoi "nemoljeni", koje daje jedan rukopis i koje nema drugih pri­ mjera. Himan pokazuje da Hermes traži posve materijalne povlastice: lakom je za dobrim pečenim mesom, krade krave i prijeti da će opljačkati veličanstveno blago Apolonovo (stih 1 78). Nije ga briga ni za kakve molit­ ve.

s onim što je dopušteno božanskim zakonom". Stih koji slijedi je izgubljen. 5) Himan Apo/onu, stih 237, donosi nam posljednji primjer: h'iis hosie egeneto "the rites were established" (Liddell-Scott). I ovdje prijevod valja preformulirati. Riječ je o običaju poštova­ nom u Onkestosu, u svetoj šumi posvećenoj Posejdonu. Tu do­ vode kola s konjima, kočijaš pušta konje da idu kamo hoće, a on ih pješke slijedi. Ako usplahireni konji razbiju kola, ljudi se pobrinu za konje, ali kola ostavljaju naslonjena (na hram); tada se zazivlje boga i kola su pod njegovom zaštitom. Koliko se taj stari običaj može razumjeti, umetnuta rečenica "i na početku bi­ jaše hosie" odnosi se na neko dopuštenje ili ustupak bogova. K�d toga se valja osvrnuti i na odredbu svetog Cirenskog zakona: ton hiaron hosia panti "svi će imati slobodan pristup (hosia) svetim mjestima". Ova hosia u Onkestosu vjerojatno je u tome da je kočijašu odobreno da dovede konje ostavljajući kola na svetoj Posejdonovoj zemlji. Mislimo da je upravo takva ona interpretacija na koju nas navode homerski primjeri za hosie. Ona se slaže s uporabama pridjeva h6sios, koji uvijek ima značenje "dopušten (ljudima) po božanskom zakonu". Tim više je bilo potrebno izvršiti ovu teks­ lovnu verifikaciju zato što ne raspolažemo ni s kakvom etimo­ logijom koja bi nas mogla voditi u traženju smisla. GRČKI - hdgios.

Prijeđimo sada na hagioi4. Ta obitelj ima jedan glagol i dva pridjeva: hdzomai (asoJ.lat), hagios i hagn6s (ayvoc;). To su tri termina koje moramo ispitati. Razlika u stilskom registru i u vre­ menu je znatna. Glagol hazomai je homerski i ostaje u pjes­ ničkoj uporabi, dok hagios nije takav i najprije se javlja u jon­ skome kod Herodota. Naprotiv, homerski je epitet hagn6s na­ dasve pjesnička riječ. 24 Koristili smo se iscrpnom studijom što ju je napisao Ed. Williger, Ha­ gios. Untersuchungen zur Terminologie des Heiligen. Isto tako valja uspo­ rediti P. Chantraine et O. Masson, Festschrifi A. Debrunner, 1 954, 85 i d., koji postavljaju hagios u vezu sa agos "krivnja, ljaga", oslanjajući se na dvojaku vrijednost svetoga.

528 • Riječi indoeuropskih institucija - II. svezak

Glagol htizomai "bojati se" konstruira se kod Homera kao glagol straha: htizeto . . . mt Nukti . . . apothumia erdoi "Bojao se da ne učini nešto što bi bilo na žao Noći" (Ilijada 14, 26 1 ) . Mo­ žemo suprotstaviti dva sljedeća odlomka, jedan gdje se za "bojati se" kaže deido: "uzdaj se u mene, ne boj se (m�te . . . deidithi) Aresa" (Ilijada 5, 827) i drugi, nekoliko stihova dalje, hazomai: "ne plaši se (med' htizeo) Aresa" (stih 830). Jednako u tom odnosu prema božanstvu interpretiramo naj­ stariji primjer (Ilijada l , 2 1). Hris dolazi moliti Atride da mu vra­ te kćer i nudi im otkupninu: preklinje ih da "se boje (haz6me­ noi)" Apolona, Zeusova sina. Želi u njih probuditi strahopo­ štovanje prema bogu. I u Odiseji 9, 200 kaže se da su Apolonov svećenik, sin mu i žena bili pošteđeni iz "strahopoštovanja" (ha­ z6menoi). Glagol izriče poštovanje što ga osjećamo prema bogu ili božanskoj osobi; no, to je poštovanje negativno i sastoji se u suzdržanju od uvrede ili napada. Zajedno s Willigerom moramo istaknuti upadljivu analogiju između hazomai i sebomai, a koju upotpunjuje paralelizam izvedenih pridjeva hagn6s i semn6s (<

*seb-nos).

Tim bi se homerskim primjerima mogli dodati brojni drugi koji ih potvrđuju, a nalazimo ih prvenstveno kod Tragičara. Dob­ ro je što smo za prvu definiciju smisla pošli od glagola, jer nam sam pridjev hagn6s ne može ništa točnije pokazati. Često se pridaje imenima boginja: Artemida, Persefona, a jednom i liku h eort� (f:op-r�) "svečanost, svetkovina" (Odiseja 2 1 , 258-259). Kod Tragičara hagn6s se javlja uz mjesto nekog boga, uz njegov aduton (a8u-rov). To je i epitet "zemlje" (hagn � aroura, Eshil, Sedmorica 753), ali u jednoj smjeloj metafori koja se zapravo odnosi na majčina njedra. Hagn6s posvuda izaziva pojam "za­ branjene" zemlje ili nekog mjesta koje brani poštovanje prema božanstvu. Odatle dolazi da kod Tragičara hagn6s označava ljud­ sko biće kao "obredno čisto, koje u svemu odgovara stanju kak­ vo se traži za neku ceremoniju". To je značenje novo: hagn6s nije više samo građevina, zemlja, žrtvena životinja, već i netak­ nuta djevica, a to se slaže sa značenjem u htizomai. Ostaje nam još treći termin, hagios. Srećemo ga najprije u jonskoj prozi, kod Herodota, kao epitet "hrama" općenito, ali i

Svetost • 529

posebnog, Heraklova hrama. Te riječi nema kod Tragičara. Ari­ stofan ga rabi kao kvalifikativ misterija, a za povjesničare, koji slijede Herodota, htigios je stalni epitet za hramove. Kod Pausa­ nije se za hagios podrazumijeva da je hram zaštićen od svakog oskvrnuća i to pod prijetnjom božanske kazne. No, i Pausanija oponaša Herodota. Kod Strabona, najzad, hagios ostaje čest epi­ tet mjesta ili posvećenog predmeta. Uporabe su veoma postojane i pokazuju da se već od samih početaka hagios razlikuje od hag­ n6s. I tako smo došli do teškog pitanja o etimologiji za hagios i

hazomai. Po tradiciji se uzima da tome odgovara sskr. yaj- "žrtvovati". Ta se veza daje u svim etimologijskim rječnicima. Ipak ospora­ vao ju je P. Kretschmer i na nešto izričitiji način Antoine Meil­ ler25, koji misli da bi bilo bolje približiti hagios latinskom sacer. Tako bismo u grčkome imali osnovu *sag- u alternaciji sa *sak­ iz latinskoga sacer. Čak ako i pristanemo na dvostruki oblik *sak- l *sag-, opet smo prinuđeni ustanoviti da grčki termin, koji po značenju od­ govara lat. sacer, nije htigios nego hier6s. Tako je sacerdos isto što i hiereus, sacra uia je hiera od6s, sacrilegus (sacrilegium) je hier6sulos, a Sacriportus je Hieros lim�n. Podaci do kojih do­ lazimo kroz prevođenje, bilo s latinskoga na grčki, bilo s grč­ koga na latinski, govore nam isto: izraz sacrosanctus prevodi se sa hier6s kai asu/os; naspram sacer morbus imamo hiera n6sos, a sacra . . . publica . . . et priuata je kod Dionizija Halikarnašanina prevedeno ta hiera . . . kaina . . . kai idia; os sacrum odgovara hieron osteon, a hieron pneuma je sacer spiritus (Seneka). Ispiječuje nam se, dakle, znatna poteškoća kad u hagios tra­ žimo oblik koji odgovara latinskom sacer. To su doista dva raz­ ličita pojma. Grubo uzevši, odnos hier6s l hagios u grčkome čini se da odgovara odnosu sacer l sanctus u latinskome. Sacer i hie­ r6s "svet" ili "božanski" kaže se za osobu ili stvar posvećenu bogovima, dok hagios kao i sanctus pokazuju da je stvar zašti­ ćena od bilo kakvog oskvrnjenja, a to je negativan, a ne pozitivan 25 P. K.retschmer, Giotta, 1 0, 1 5 5 i d.; A. Meillet, Bulletin de la Societe de Linguistique de Paris, 2 1 , 1 26 i A. Emout - A. Meillet, Dictionnaire ety­ mologique de la langue latine, s. v. sacer, sanctus.

530

•

Svetost

Riječi indoeuropskih institucija - II. svezak

pojam, tj. ne znači da bi nosio znak božjeg prisuća, što je po­ sebno značenje u grč. hier6s. Tako smo opet vraćeni na klasičnu usporedbu grčkog hagios sa sskr. yaj-. S fonetske strane nema zapreke, jer oba lika poči­ vaju na jednom starom *yeg-. No, semantička strana izaziva ne­ koliko primjedaba. Pod yaj- u vedskome se razumije čin žrtvo­ vanja, radnja kojom se element iz ljudskog svijeta prenosi u svijet bogova. Upravo se tako uspostavlja veza između ljudskog i božanskog svijeta: tim činom hranimo bogove. Samim tim što taj glagol označava poseban i pozitivan čin, čini se da se znatno razlikuje od negativnog ponašanja iskazanog s grčkim hazomai koji govori o suzdržavanju od bilo kakvog upada, bilo kakva na­ padaja. Međutim, razdaljina je mnogo manja nego što nam se čini. Pored sskr. yaj-, avestičko yaz- ne znači samo "žrtvovati", nego "štovati bogove", kao što je, uostalom, slučaj i sa st. perzijskim yad-, koje se odnosi na obred općenito, a ne posebno na žrtvu. Među izvedeni cama ima jedna osobito važna koja je u vedskome postala stalnom oznakom bogova, a u A vesti čak i ime za "bo­ ga": sskr. yajata, av. yazata, doslovno "koji je dostojan štovanja (kulta)". Tu bi se moglo zaključiti da je vedski u ritualnoj upo­ rabi suzio značenje jednog glagola općenitijeg značenja, "colere" radije nego "sacrificare". To može objasniti zašto se yaj- uzima s akuzativom imena božanstva, a s instrumentalom imena posve­ ćene stvari : "iskazati štovanje bogu s nečim". Da glagol znači "žrtvovati", prije bismo očekivali konstrukciju s dativom imena božanstva. Ako sada ponovno pročitamo ono što Hris govori Agamem­ �onu (Ilijada l , 20-2 1 ): "vratite mi kćer i primite otkupninu, pa cete tako posvjedočiti svoje štovanje prema Apo/onu (haz6me­ noi . . . Ap6lli5na)", i bez posebnog sužavanja te uporabe procijenit �erno da ona nije toliko različita od onih što nam ih pružaju Veda I Avesta. U odnosu prema bogu ne traži se neki negativan stav ' nego, pozitivno štovanje koje će mu se ukazati. Ništa nas, dakle ne sili da napustimo tradicionalno povezivanje, iako ono nije ta� ko usko i očito koliko bi to iziskivala važnost pojma.

•

53 1

Pregled ovih termina pokazao nam je u isti mah njihovu sta­ rinu i etimologijsku nejednakost. Svaki od njih ima vlastitu povijest i svaki nosi svoje pouke, a time do zajedničke pretpo­ vijesti svetoga ne dolazimo. Osim toga, vidimo da nekoliko najstarijih jezika imaju dvojni izraz, različit u svakom pojedinom jeziku, dva termina koji jedan drugi dopunjuju i koji iskazuju dvostruki aspekt svetoga. U grč­ kome: hier6s i hagios; u latinskome: sacer i sanctus; u aves­ tičkom: sp;mta i yaoždiita26• No, pomoću tih parova ne možemo izgraditi isti model. Oni funkcioniraju samo unutar jednog jezika, a odnosi između parova ne uspostavljaju se na istom planu ili se možda katkad pojmovi slažu kroz različite termine. U av. sp;mta kao i u grč. hier6s, pod dva etimologijski različita izraza probija se ista ideja: ideja o moći punoj žara, nabrekloj od plodnosti. Tome u gotskom hai/s odgovara ideja integriteta, savršene ispunjenosti: to je snaga koja brani stvar ili osobu od bilo kakva umanjivanja, snaga koja tu stvar ili osobu čini nepovredivom. Naprotiv, lat. sacer predočava nam samo neko stanje odvojenosti, uzvišeno i zlokobno svojstvo božanskog podrijetla, koje odvaja od svakog ljudskog odnosa. Posve drugačija je razlika između prirodnog svojstva iskaza­ nog avestičkim spanta i stanja u yaoždiita. U neutrumu yaoš usko povezanom s iranskom formom indoeuropskoga *dhe- nalazimo ideju stroge sukladnosti s normom: "učiniti podobnim za vjerski obred, učiniti da stvar može zadovoljiti sve obrede". To je rezul­ tat radnje koja daje obrednu čistoću. Vidjeli smo etimologijsku vezu koja spaja latinsko sacer i sanctus, ali tvorba u sanctus, koja je recentnija, podcrtava sekun­ daran karakter tog izraza. Čini se da je taj indoeuropski pojam bio u latinskome obnovljen, i to u doba indoeuropskoga, jer nije postojao jedinstven termin koji bi označio ta dva aspekta sveto­ sti. Međutim, već je postojala dvojnost pojmova koju je svaki jezik izražavao na svoj način. Najzad, hier6s i hagios jasno pokazuju pozitivan i negativan aspekt pojma: s jedne je strane ono što je poticano nekom moći i 26

Za interpretaciju yaožda usp. gore 2. knjiga, 3. poglavlje.

532 • Riječi indoeuropskih institucij a - II. svezak

svetim nemirom, a s druge je ono što je zabranjeno, ono s čime se ne smije imati nikakva dodira. Eto kako su ta dva svojstva raspodijeljena u vokabularu sva­ kog jezika i kako ističu dva aspekta istoga pojma: ono što je is­ . punJeno božanskom snagom i ono što je zabranjeno ljudskom dodiru.

2.

poglavlje

lihatio

Sažetak - Žrtva ljevanica, kako je u grčkom izražavaju gla­ gol spendo (anevoro), spendomai i imenica spond�, posebno

se definira kao "žrtva osiguranja, sigurnosti". Svakom kora­ ku koji pretpostavlja opasnost - putovanje, ratnički pohod, ali i savez, mirovni sporazum - prirodno prethodi jedna

spond�.

Pojam zajamčene sigurnosti isto je tako u osnovi smisla latinskoga spondeo, ali ovaj je isključivo juridički. Ovdje je "tekuća" žrtva nestala, ali održala se njezina funkcija: jiliam spondere znači dati kćer kao suprugu (sponsa) i prihvatiti jamstvo za tu vezu, a glagol respondere znači "odgovoriti da . . . ", ali "odgovarati za ... ". Što je onda libatio kad nije ni kho� ni spond�, a definira ga samo formalno podudaranje grčkoga feiba s latinskim Ilbo? Skupina grčkoga feiba iskazuje pojam "kapanje", "curenje": feiba "ispustiti nekoliko kapi" suprotstavlja se, dakle, gla­ golu kheo "obilato lijevati". Sa stanovišta funkcije koju izra­ žavaju, čini se da se loibe suprotstavlja sponde kao apotro­ pejski obred prema propicijatornom obredu. Zbunjujuća polisemija lat. !Fbiire "činiti libaciju, srknuti, okusiti, uzeti malo od . . . , načeti . . . " postaje jasna ako se od starog značenja "ispustiti nekoliko kapi" zadrži značenje "oduzeti od koje stvari vrlo mali dio".

I. Sponsio

Velik se broj termina okuplja oko "zakletve" i zato valja ukazati na one koji se uz taj pojam povezuju potrebom same institucije. Obred ide uz polaganje neke zakletve ili uz sklapanje spora­ zuma; to se iskazuje s grč. spendi5 "prinositi žrtvu ljevanicu", he­ titski šipant i išpant, to jest sa spand- istoga značenja i pomoću lat. spondeo.

534 • Riječi indoeuropskih institucija - II. svezak

Tri se oblika, koji su očigledno srodni, odnose na pojmove koje ne možemo odrediti na isti način. U latinskome je spondere juridički termin; u hetitskome spand- označava poseban način prinošenja žrtve. Dakle, vidimo da pojma žrtve u latinskome uopće nema. Grč. spenđo povezuje dva značenja koje hetitski i latinski daju odvojeno: s jedne strane prinošenje tzv. žrtve ljeva­ nice, a s druge "sklopiti sporazum". Imenička izvedenica spond�, sa stupnjem o znači "žrtva ljevanica", ali u množini "dogovor, primirje". Navlastito se u grčkome mora opaziti vezu sa zaklet­ vom kad spond� prati polaganje. Ta bi nam veza omogućila da shvatimo kako je grčki glagol u aktivu i mediju suzio značenje na "sklopiti dogovor". Pretpostavljamo, dakle, da je prvotno zna­ čenje bilo "tekuća" žrtva koja svečano potvrđuje neki dogovor, sporazum. Međutim, tu se javlja lingvistički problem. Da bi se spend- bi­ lo razvilo u grčkome i latinskome prema političkom ili juridič­ kom značenju, mora se pretpostaviti da ga je nešto u semantičkoj povijesti za to pripremilo. Grč. spenđo se ograničava isključivo na "libaciju - prinos što se bogovima u slavu izlije", a da nam ništa ne precizira pravo značenje tog čina. Da glagol uključuje da se libacija uvijek čini prigodom nekog sporazuma, sužavanje značenja bilo bi bjeloda­ no. N�, često ne vidimo nikakva razloga toj radnji. U Odiseji se sponde može učiniti bez ikakve veze s nekim sporazumom. Pros­ ci, uvečer, čine libaciju, ništa nam se ne govori o nekom sklop­ ljenom dogovoru ili o nek?m obredu. U više navrata Odisej i nje­ govi drugovi čine sponde, a da ne dolazi ni do kakvog spora­ , zuma. Sponde se redovito spominje, a da mu ne slijedi nikakva zajednička obveza. Pa ipak, Herodot vrlo često potvrđuje spen­ d?mai i spond� u značenju "sklopiti sporazum": spendesthai ei­ renen "sklopiti mir". Ta protivnost ima u sebi nešto posebno. Ne možemo je riješiti drugačije nego pomnjivim ispitivanjem starih uporaba, a poglavito najznačajnijih homerskih primjera. Spominju se spanda i akretoi (Ilijada 2, 34 1 ; 4, 1 59) upravo u vezi sa zakletvom i pri tome sudionici stežu jedan drugome des­ nicu. Riječ je zaista o nekom ceremonijalu. Međutim, to su jedini

/ibatio • 535

i homerski primj eri za spond� i upravo uporaba tog termina govor da je riječ o sklapanju točno određenog dogovora. .. . i U nekoliko primj era spenđo dolazi uz neki govor. U IliJad : � ) gik6s ( 1 6, 227) Ahilej se obraća Zeusu (Zeus Dodonafos Pelas opere ruke, uzme krčag, nalije vino i zatim izgovori molitvu pn­ to, noseći žrtvu vinom i pogleda upravljenog nebu. Istaknimo . zdrav i moli Zeusa da se njegov drugar koga šalje u boj vrati živ U odlomku 24, 287 nalazimo se u predvečerje veoma pogi­ beljnog poduhvata: Prijam će od Ahejaca zatražiti tijelo svog ubijenog sina. Na nagovor žene prinese žrtvu ljevanicu: stoji pred bogovima i obraća se Zeusu. Prije toga, žena mu kaže: k "Moli Zeusa da pošalj e dobar i sklon znak u liku orla koji će nama sletjeti s desne strane, kako bi ti mogao poći siguran - a ja se više neću protiviti da pođeš ". Prijam tada reče: "Daj mi, o pre­ slavni Zeuse, da dođem do Ahileja i pošalj i mi s desne strane sklon znak u liku orla koji će mi pokazati da mogu u punoj vjeri poći k Ahejcima". Žrtva u vinu popraćena je molitvom kojom se traži sigurnost. U času kad ima započeti neki poduhvat pogibeljan po sebe i po druge prolijeva se žrtveno vino namij enjeno Zeusu, a to je žrtva o­ koja će jamčiti da će se vratiti živ i zdrav . Za to nalazimo � tvrdu i kod Herodota (VII, 54). Kserkso prinosi žrtvu ljevamcu ja kad je navalio na Grčku, moleći od boga da ga nikakva nevol . Ml­ ne spriječi da pregazi čitavu Europu i dođe do njezina kraja. sao je dakle u tome da se uz pomoć bogova osigura od pogibelji. Uprav o te okolnosti nalazimo kod Homera u Odiseji 1 8 , 1 5 1 . ga Još uvijek prerušeni Odisej nalazi se među proscima. Ponude o iti 2 govor o počel se kako jelom, a on prinosi žrtvu u vinu , pa, dana onog se, Odiseju, on upozori prosce: "Jao si ga onome koji kad se Odisej vrati, njemu nađe na putu; poželimo da se to niko­ me ne dogodi". Priprema se na odlučan boj da osvoj i svoje ognjište. Svrha je uvijek da se zaštiti onaj koji se upustio u nešto teško i opasno. Često i kontekst objašnjava uporabu. Tako, primjerice, . . . ; "Zeus e, o Pelaški kralju i Dadon­ 1 [ZE u ava L'l.co8covatE !lEAacrytKE ski . . . "]. g bozima izliv l ispi ga . . . "]. 2 ["Reče pa slatkog vina i medeno

5 3 6 • Riječi indoeuropskih institucija - II. svezak

libatio • 537

u Odiseji 3, 334 čitamo kako se prije nastavka opasnog puta mo­ rem prinosi takva žrtva Posejdonu3 . U epizodi o Sunčevu stadu (12, 363) izgladnjeli Odisejevi drugovi nailaze na stado goveda koja su zaštićena zabranom: niti jedan smrtnik ne smije te volove ubiti. Međutim, oni su jednoga zaklali i ispekli. No, prije nego što će početi jesti, prinose žrtvu ljevanicu, a kako nisu imali vina, žrtvuju vodu. Dobro znaju da je to svetogrđe, ali svakako bi željeli barem umiriti dotičnog boga. Uostalom, ta se namjera i izrijekom spominje kad Pisistrat na gozbi dočekuje Telemaha kojega prati prerušena Atena: "O stranče, najprije se pomoli Posejdonu, kralju našem, jer na gozbu njegovu došli ste ovamo. Prinesi žrtvu izljevom i pomoli se kako je zakon; zatim ćeš dati pehar svom prijatelju neka i on izlije ovog kao med slatkoga vina, jer mislim da se i on mora moliti Besmrtnima. Zar svaki čovjek ne treba bogove?" (Odiseja 3, 43t, Dolazi zatim molba Atene Posejdonu, kad nabraja očekiva­ ne milosti. Jednako se prema Posejdonu postupa u trenutku kad se gosti spremaju na počinak (Odiseja, 3, 333; a usp. 1 8, 425 i dr.). Kad Pindar figurativno kaže: ( Olumpioi) spendein aoidafs (Jsthm. 6, 9) "prinositi žrtvu ljevanicu s pjesmama", valja u tome vidjeti da se spond� upućuje Zeusu Spasitelju, Satiri Olumpioi, i to upravo da bi se osigurala pobjeda velikom junaku koji ide ususret pogibelji. Iste se okolnosti oko žrtvovanja nalaze posvuda u književ­ nosti, i u prozi i u poeziji. Grci prinose žrtve izljevom i upućuju molitve Posejdonu Spasitelju u času kad, nakon pomorskog pora­ za Perzijanaca, žele što prije dočepati se Artemisiona (Herodot VII 1 92). U Euripidovoj Orestiji (stih 1 688), Apolon proriče He­ leni da će imati divnu sudbinu, čast među ljudima "i uvijek će primati libacije": s Dioskurima će imati zadaću da štiti ljude od opasnosti valova, vat':rrmc; ).u:oioucra Sa/...acrcrT]c;; upravo nji­ ma mornari upućuju zahvalnost kad izbjegnu pogibelji: odsele će Helena imati tu povlasticu kojom će zavrijediti spondai mornara.

Nije, dakle, vjerojatno da glagol spendi5 ima jedanput kod Herodota (IV, 1 8 7) značenje "poškropiti", kao što se to navodi. Libijci, kaže povjesničar, imaju lijek kad im djecu uhvate grčevi: spašavaju ih "škropeći ih" (epi)speisantes5 , jarećom mokraćom. Ne vidimo razloga zašto u samom ovom slučaju glagol ne bi imao značenje kao u svim drugim primjerima. Međutim, to može i ovdje biti neki obred koji se obavlja kako bi se dijete spasilo od pogibelji. Herodot se nije morao poslužiti glagolom spendi5 da kaže jednostavno "poškropi ti". Mnogo je vjerojatnije da je riječ o pravoj "libaciji" kako bi se djetetu omogućilo da prijeđe taj najteži prag. Kod atičkih govornika i u daljnjoj povijesti glagola, ovaj više ne označava samo vjerski čin, nego uzima političku vrijednost. Oblik u mediju spendomai postaje u uporabi pretežit. Ako spen­ di5 na kraju znači čin kad se bogovi uzimaju za jamce pomoću žrtve ljevanice, sredstvo označava da se radnja odnosi na onoga koji žrtvu prinosi ili na one između kojih se to događa. Praktički se to svodi na: uzajamno se uzeti za jamce, a odatle: obvezati se prema nekom drugomu. Tako je Herodot mogao reći tri�konta etea eir�nen spendesthai "sklopiti mir na trideset godina" (VII, 1 48). To je pakt uzajamne sigurnosti koji se dva ugovoritelja ob­ vezuju da će poštovati: na jednom se mjestu mornar osigurava protiv opasnosti na moru, a ovdje se isto tako osigurava, ali pro­ tiv zle vjere drugoga, protiv mogućih kršenja ugovora. Jednako će se tako reći spendesthai tgi presbeiiii "osigurati poslanstvu slobodan prolazak" (Eshin, Protiv Ktesifona 63). Vidimo kako se politički i juridički smisao razvio iz vjer­ skoga. Igra aktiva i medija iskazuje se, ali na nešto drugačiji na­ čin, i u dorskome, u velikom juridičkom tekstu poznatom kao Gortinski zakoni, u vezi s položajem žene: u aktivu epispendein "osigurati novac" ženi: ženin otac ili brat dužni su joj osigurati određeni iznos za slučaj razvoda ili otjerivanja; u mediju epis­ pendesthai "primiti u jamstvo".

[ " . sad rasijec 'te i vina l sm'ješajte, da ga mi Posidonu i bozima drugim lijemo u čast"]. 4 [Ovdje autor slijedi prijevod Jeana Berarda (Bibliotheque de la Pleiade, vol. 1 1 5, 585)].

5 Rukopisi donose speisantes, koje van Herwerden ispravlja u epispeisan­ tes, a tu lekciju prihvaća i Legrand (u izdanjima "G. Bude") kad prevodi "polijevaju dijete jarećom mokraćom".

3

l

. .

538

•

libatio • 539

Riječi indoeuropskih institucija - II. svezak

Našlo bi se još mnogo tekstova koji bi potvrdili te podatke. Izabrali smo one koji otkrivaju pravu vrijednost glagola i poma­ žu nam da istodobno shvatimo i vjersko značenj e i ono koje se iz njega razvilo u političkom vokabularu. Zaključit ćemo da je eti­ mološko i vjersko značenje grčkoga sponde "žrtva za osiguranje". I sada, na toj istoj razvojnoj crti, nalazimo odgovarajući latinski oblik spondeo. Taj se glagol specijalizirao u juridičkoj uporabi sa značenjem "jamčiti na sudu, svojom osobom jamčiti za koga". To je jedini oblik u terminologiji sklapanja braka: upravo nam to pokazuju sami termini sponsus, sponsa "suprug", "supruga". Po­ znamo i formule za prosidbu i za pristanak, prihvaćanje. Navodi ih Plaut (Trinummus 1 1 57, 1 1 62): sponden (= spondesne) . . . tu­ am gnatam uxorem mihi? "obvezuješ li se svoju kćer dati mi za ženu?", pita prosac oca djevojke, a ovaj odgovara: spondeo "ob­ vezujem se" i opet: filiam tuam sponden mihi uxorem dari? a odgovor je spondeo. I obrnuto, otac može pitati prosca "uzimaš li ovu djevojku za ženu?" Spondeo (Aulo Gelije IV, 4, 2). Spon­ sio preuzima te pojmove sa svim juridičkim širenjima koje oni sadrže. Kako se taj specifično rimski pojam artikulira prema onom što nam je maločas pokazao grčki jezik? I na jednoj i na drugoj strani radi se o jamstvu, o sigurnosti. Kao što je u helen­ skom svijetu žrtva izljevom služila kao jamstvo sigurnosti ono­ me koji je prinosi, tako se i u Rimu radi o sigurnosti, ali pravnoj , koju sponsor iskazuje pred zakonom. On se tu nalazi da jamči sucu, protivnoj stranci, pravu, o mogućem prekršenju: neka ok­ rivljeni, neka prozvani, ako prekrši riječ itd. Kod ženidbe spon­ sio je sigurnost koju obećava djevoj čin otac proscu s obzirom na svoju kćer - to je pravo sklapanje braka, obveza. Zajedno sa spondeo valja razmotriti i re-spondeo. Pravo zna­ čenj e u respondeo te odnos prema spondeo doslovno se iskazuju u Plautovu dijalogu ( Captiui 899). Muktaš Ergasil donosi Regio­ nu dobru vijest: njegov odavno nestali sin će se vratiti. Region obećava Ergasilu da će ga svakodnevno hraniti, ako govori isti­ nu. A ovaj se sa svoje strane obvezuje: 898 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . sponden tu istud? - Spondeo. 899 At ego tuum tibi aduenissefilium respondeo. "Je li obećano? - Jest, obećano je. - A ja tebi obećavam da je tvoj sin došao".

-

. .

Dijalog je građen na juridičkoj formuli: sponsio od jed� oga, re-sponsio od drugoga, a to su oblici sad već obostrane stgur­ nosti; "ja ti jamčim, za uzvrat, da ti se sin doista vratio". Od ovakve razmjene jamstava (usp. franc. repondre de, hrv. odgovarati za) rađa se u latinskome već uspostavljeno značenje "odgovarati". Respondeo, responsum kaže se o tumačima ogo­ va, o svećenicima, poglavito o vračevima, kad za uzvrat pnnese­ ne žrtve daju obećanje, dar sigurnosti; to je "odgovor, reponse" proročišta ili svećenika. To nam o aš�java jedno d� č o zn�­ . . čenje glagola: respondere de zure dah pravno mtslJenJe . Junst sa svojom kompetencijom jamči za vrijednost mišljenja koje je dao. Podcrtajmo simetričan izraz u germanskome: st. engl. and-swaru "odgovor" (engl. answer "odgovoriti"), nasuprot got. swaran "za­ kleti se, izgovoriti svečane riječi": to je gotovo doslovno respon­ dere. Na taj način možemo u pretpovijesti grčkoga i latinskoga pre­ cizirati značenje za vjerski vokabular jednog vrlo važnog glagola i vrijednost koja je dana korijenu *spend- naspram drugim glagolima koji općenito označavaju žrtvu. . . U latinskome je znatan dio prvotnog značenJa nestao, ah os­ taje ono što je bitno i što s jedne strane određuje p;avnički po­ jam sponsio, a s druge vezu s grčkim pojmom sponde.

?

�!

�� �

II. Libatio

U vokabularu vjerskih institucija postoji glagol za "prinositi žrt­

vu izljevom", to jest za "libaciju", žrtvu ljevanicu. Pa:alel�n e s _ Jeztka. grč. spendo i lat. spondeo, a ograničen je na dva klastcna To je grčki leibo i latinski IlbO. . . . Značenj e mu je potpuno jasno, uporabe stalne, a 1zraz1, kOJl su isti u grčkome i latinskome, doslovno se podudaraju. Grčki glagol leibein najčešće se prevodi sa "izliti" općenito, a ko� Ho­ mera isključivo s objektom vino: leibein ofnon, kao lat. Izbare , uinum. Na glagol leibO nadovezuje se imenica loibe s upravo jednakim odnosom kao što je sponde za spendo. Značenje "izliti, naliti, uliti" posvuda je prihvaćeno prema ne­ -religioznoj uporabi: dakrua leibein "prolijevati suze", koje je

�

.

540 • Rije či indoeuropskih institucij a - II. svezak

potvrđeno kod Homera jednako kao i leibein oinon Dii "prinositi žrtvu vinom Zeusu". No, kad se stvari izbližega pogledaju, smisao nije tako jedno­ stavan. Nailazimo na poteškoće glede interpretacije obreda što ga glagol označava. Ako leibein znači samo "proliti, naliti", može­ mo se upitati kakav značenjski odnos valja postaviti između �eibe�n i jednog drugog glagola koji izražava radnju izlijevanja i �ma �sto tako vjersko �načenje. To je glagol kheo (xiw) s Imem �om za radnju khoe (xo�). Poznata je važnost tog čina u obredima, a nadasve pri pokopima, kad se na grob prolijevala , khoe. Taj glagol, tj. *g 'heu, jedan je od najsolidnije utvrđenih glag �la u indoeuropskom vokabularu. U indoiranskome je pred­ s ��v��en sa sskr. hav- (ho-) "prinijeti žrtvu ljevanicu", a to je sre­ diSllJI obred u vedskom ritualu; neutrum hotra označava tu liba­ ciju, dok imenica vršitelja radnje hotr označava onoga koji tu žrt­ vu posvećuje. U iranskome se odgovarajući termini točno podu­ daraju: zav- "prinositi žrtvu ljevanicu", zaotar- je prinositelj, a zaoBra- sama žrtva. Iste je obredne vrijednosti arm. jawnem "prinijeti žrtvu, posvetiti". Isti taj korijen *g'heu- s dentalnim proširenjem daje u latin­ skome funda "liti, lijevati", a u germanskom got. giutan, njem. giessen "liti, lijevati". Sudeći po prostornoj znatnosti dij alektal­ nog areala i stalnosti značenja, tom se glagolu, u grčkom kheo mora pripisati prvotno značenje "liti, lijevati". Prema tome, feib; ne može označavati isti pojam ili barem ga ne može označavati na isti način ni u istim okolnostima. Osim toga, lat. libare "prinositi žrtvu ljevanicu" pokazuje či­ tav ?iz �gih značenja. Isto tako može značiti: taknuti, lagano dodirnuh; uživati (libare ili delibare se kaže o pčelama koje lete od cvij �t� do cvijeta), kušati, uzeti dio čega (vrlo često značenje) _ Ih za druge svrhe; nanijeti štetu nekome ili nečemu. Izme­ za jelo đu svih tih značenja, što ih nalazimo u latinskom libare, vrlo je teško namah uspostaviti jedinstvo. No, jasno je da sva značenja ne P ?tj �ču iz pojma "izliti". Predlatinska povijest riječi mnogo je manJe jednostavna nego što se to čini. Ona je tako malo jedno­ stavna d� �timolo�ičar A . Walde drži da latinski glagol nastavlja . dva razhcita koDJena, jedan za "izliti", dok bi drugi značio

libatio • 541

"istrgnuti, oduzeti". Mada ne idu toliko daleko, noviji etimologij­ ski rječnici ističu da je vrlo teško postaviti jedinstven smisao. Treba se vratiti usporedbi grčkih i latinskih uporaba, jer ovdje nema trećeg jezika čije bi potvrde mogle presuditi. Pored feiba, u grčkome možemo zabilježiti proste oblike jed­ ne ne-religiozne uporabe, čiji je smisao dovoljno jasan da bi se utvrdilo osnovno značenje. Ta svjedočanstva do sada nisu bila is­ korištena. Najprije imenica-korijen *fips, genitiv libos, akuzativ fiba "kap", a to su padežni oblici koji su pali u zaborav: melitos fiba (Apolonije Rođanin) "kap meda"; eks ommaton leibousi fiba (Eshil, Eum. 54) s etimološkom figurom: suza je prispodobljena kapi. Zatim imenica na -ad-, libas "curenje, kapanje kap po kap", odakle "maleni vrutak" pa "lokvica" koja nastaje od vode koja izbija. Takvo libas daje umanjenicu libadion i prezent lib!zzesthai "orositi se, curiti" kad se govori o vodi koja izbija. Nalazimo još i prilog leibden "kap po kap" i leibethron "žlijeb". Sad smo već kadri definirati feiba na nešto točniji način: ko­ rnai leibousi elaia (Kalimah) "kosa kojom teče ulje"; aphros peri stoma leibetai (Hesiod, Štit 390) "pjena mu kap po kap curi niz gubicu"; dkein kai leibein (Platon, Republika 4 1 1 b) "topiti se i kapati". Vidimo da feiba ne označava stalno izlijevanje neke tekućine koja se obilato razlijeva, a upravo to je značenje u kheo. Napro­ tiv, feiba znači "cijediti, puštati kap po kap"; tekućina kap po kap prelazi preko ruba posude koja je više ne može zadržati: skriveni izvor ne izlijeva, nego ispušta vodu kap po kap. Isto tako, dakrua leibein (kraj stiha čest kod Homera) ne znači "izlijevati suze" ne­ go puštati suzu po suzu. Nije potreban neki velik napor da bismo tako shvatili izraze koje smo maločas naveli. Isti se smisao očituje i kod samog Homera u jednom primjeru koji još nije uzet u obzir: Odiseja 7, 1 07 . . . othoneon apoleibetai hugron elaion (6Sovirov U1tOAEl�E"W.t uypov i:A.awv) (da bi se spriječilo da se tanahne niti ne prekinu, pusti se na njih malo ulja i) "s lanenog tkanja se cijedi ulje"6 . 6

[ "Žitko se cijedi ulje iz dobro vezanog lana"].

542 • Riječi indoeuropskih institucija - II. svezak

�a sve primjere, koje smo redom pregledali, ta se interpre­ . taciJa glagola nameće. Valja je uzeti i za vjerski izraz oinon leibein: dakle, ne "izliti" vino odjednom iz pehara, nego "po­ kapati vinom, pustiti da iscuri nekoliko kapi". Jednako će se interpretirati i imenica loibi Nalazimo je samo u dvostrukom izrazu "častiti boga sa loibe i knise" (Ilijada 9, �?O/. Sa knise se označava mast koja prekriva neke dijelove tiJela �rtv �vane životinje kao i izgaranje te masti i miris koji . _ odatle IzbiJa. Loibe je, dakle, posvećivanje tekućine, kap po kap. Zaključak koji moramo izvesti iz tih svjedočanstava jest da se obred označen sa leibein sastoji od cijeđenja tekućine kap po kap. To je nešto sasvim drugo od velikih polijevanja (khoaz) na grobovima. Kad bismo imali samo glagol libare, ne bi bilo lako u latin­ skome naći vezu između različitih značenja koja nam se nude. Nji � je vrlo t�ško pomiriti, jer su upravljena u različitim smje­ rovima. Postoje nasreću dva srodna oblika koji pomažu u uspo­ stavljanju veze s grčkim oblicima. U prvom redu to je imenica !ibum "posvećeni kolač u prigodi obljetnica i u nekim vjerskim ceremonijama". Ovidije (Fast. III, 761 ! pokazuje kako se libum može povezati sa libare, kad se pri­ nosi žrtva Ocu, bogu Liberu koji voli med: !iboque infusa ea­ lenti . . . candida melia damus "(ocu koji nam je dao med) dajemo med koji oblaže topli libum". To valja zapamtiti: kolač rečen li­ bum prinesen je obložen medom. Tada se može na precizan na­ čin definirati libum kao "kolač s kojega kaplje tekućina (kao med)". To nam se potvrđuje i s oblikom delibutus, glagolskim pridje­ vom od delibuo (koji nije potvrđen), sačuvanim u nekim starim izričajima: delibuto capil!o "čije su vlasi pune mirisa"; delibutus gaudia (Terencije, Pharm. 856) "sav obuzet radošću", doslovno "preplavljen radošću". Značenje je, dakle, "sav mokar od tekući­ ne koja s njega curi". Ostajući u samom latinskome i bez ekstrapoliranja iz grčkoga u latinski, nalazimo način kako da izravno interpretiramo neke vjerske uporabe riječi : libare melle, uino s ablativom, koji se mo7

("Gledaju molbama tihim, ljevanicom, dimom žrtvenfm"].

libatio • 543

že usporediti sa jacere uino, užetima "ispuniti obred pomoću vi­ na, žrtve". U Ubare me!le, uino imamo najzad točno podudaranje s grčkim leiben oinon; smisao je: "prinijeti pomoću vina ili meda libaciju koja se sastoji od 'kapanja ' tekućine". Takvo je pravo polazište latinske povijesti termina iz ove obi­ telji. Da bismo mogli slijediti njihov razvoj u različitim značenj i­ ma gdje se libare u značenju promijenilo, valja najprije pravilno odrediti prvotno značenje , koje nije "izlijevati" nego "cijediti", to jest "prinijeti malu količinu tekućine koju kao da puštamo da prelazi kap po kap preko ruba posude". Polazeći od toga, pojam žrtve ljevanice, koji je bitan u vjer­ skoj uporabi riječi !ibare, libatio i dr., u svakodnevnoj je upo­ rabi prepustio mjesto značenju "načeti, uzeti mali dio": kod Lu­ krecija Ubare aequor "uzeti malo mora" ili s metaforičkom vri­ jednosti delibata deum numina "božanska moć kojoj je nešto oduzeto, pa je stoga umanjena". Isti je glagol u truncum deliba­ re: volovska zaprega "u prolazu otkine komad" kore nekog drve­ ta. Glagol se može upotrijebiti i za hranu, prema definiciji jednog latinskog gramatičara: libare est aliquid leuiter contingere ut si

quis inuitatus ad conuiuium ue! potum perexiguum quiddam de esca ue! potione sumat "!ibare znači lagano nešto dodirnuti, pri­

mjerice, kad netko kome se nudi jelo ili piće uzme malen dio hrane ili pića". Takva je bila promjena koja je dala glagolu libare novu vrijednost. U početku to je značilo uzeti neznatan dio tekućine posvećene božanstvu, a zatim uzeti mrvicu (jela, na primjer) i samo ga dodirnuti kao što rade pčele obilazeći od cvijeta do cvijeta. Značenj a se latinskog glagola izvode iz postanja koje vidimo u samom latinskome u likovima libum i de!ibuo, a upravo nas na to navode grčke uporabe . Tako nas pomnjiv o ispitivanje latinskih činjenica, nakon onih u grčkome, dovodi do točnosti koja još više povezuj e dvije tradicije . Neka nam bude dopušteno da se dodirnemo jednog od po­ sljednjih pitanja, premda ono ne pripada sferi lingvistike. Čemu služi "libatio"? Kakvo je značenje tog obreda? A to istodobno znači da moramo vidjeti u kojim se okolnostima upotrebljava

544 • Riječi indoeuropskih institucij a - II. svezak

glagol leibein. Taj se glagol ne brka sa spendein. Pogledajmo u njezinu kontekstu jednu homersku uporabu (Ilijada 7, 48 1 ) . Dok Ahejci slave u svom taboru, "Zeus je snovao zlokobne namjere protiv njih i zagrmio strahovitim gromom; Ahejci se grdno upla­ še i proliše vino na zemlju i niti jedan se nije usudio piti, a da prije toga nije izlio ljevanicu (lefpsai) Zeusu"8. Namjera je jasna: prije nego što će piti, nekoliko prosutih kapi mora umiriti božansku srdžbu. Nije to više, kao što smo vidjeli za spendo, radi postizanja sporazuma, nego radi božanskoga gnjeva čije se posljedice želi odvratiti. Ista misao proizlazi, kao u parodiji, iz epizode kad Odisej vara Polifema (Odiseja 9, 349). Kiklop je pojeo dva Odisejeva druga; da bi ga razoružao, Odisej mu nosi dvije mješine staroga vina: "Kiklope, napij se ovoga vina kad si se najeo mesa ljudskoga, da vidiš kako izvrsnog vina ima kod nas na brodu. Donesoh ti loibe ne bi li mi se smilovao i pustio da se vratim domu - ali bijes tvoj ne pozna granica"9• S ovom loibe Odisej pokušava utišati gnjev Polifemov, upravo onako kako su Grci nastojali umiriti Zeusovu srdžbu. Riječ loibe je tu na pravom mjestu.

8 ["Al' Zeus premudri noć je cijelu radio o zlu l pucajuć strašno, te sve ih bljedoća osvoji i strah, l na zemlju lijahu vino iz vrčeva, nitko se nije l pit usuđivo, dok nije premogućem i z l i o Zeusu" (st. 478-48 1 )]. 9 ["Na ti, Kiklope, vina! ded pij ga, kad si se mesa l najeo ljudskog, da znadeš, napitka kakvog je bilo l u našoj lađi, a žrtvu donesoh ti, ne bi l' me blago l poslao kući, a ti si baš b'jesan, da podn'jeti nije!" (st. 347- 3 50)"].

3. poglavlje

Žrtva

Sažetak - Nepostojanju zajedničkog termina za oznaku "žrt­ ve" suprotstavlja se postojanje u nekoliko jezika, a često i unutar svakog od njih, velike raznolikosti oznaka koje odgo­ varaju različitim načinima prinošenja žrtve: libatio (sskr. juhoti, grč 1pendo), riječi svečanog prisezanja (lat. uoueo, grč. eukhomai), veličanstvena gozba (lat. daps), dimljenje (grč. thuo), obred očišćenja (lat. !ustro). .

.

Ako možemo postaviti da je hagios srodno sa sanskrtskim yaj-, postižemo određen odnos između "žrtve" i pojma "svetosti". U vedskome yaj- znači zapravo "žrtvovati", ali najprije - sama konstrukcija nam to potvrđuje: ime boga u akuzativu, a objekt u instrumentalu - znači štovati nekog boga, zazivati njegovu mi­ lost, priznavati njegovu moć prinošenjem žrtve. Tako smo uvedeni u ispitivanje pozitivnih radnji i ceremonija s kojima se određuje i podržava svetost: to su prinošenja, prave "žrtve", sredstva posvećivanja, način kako da ljudsko postane božansko. Ta su prinošenja različite prirode već prema tome sastoje li se od stvari ili od molitava. Jer i sama je molitva neka vrsta žrtve koja djeluje svojom učinkovitom snagom; u vidu ustaljenih for­ mula koje prate obred, molitva dovodi u vezu čovjeka i božan­ stvo posredstvom kralja ili svećenika. Materijalna žrtva može biti kruta ili tečna: ili libatio ili ono što bismo mogli nazvati "maktacijom". Čini se da za libatio ima­ mo najopćenitije potvrđen termin među svim onima koji se odnose na žrtvu: potječe iz korijena koji je u sanskrtu predstav­ ljen sa hav-, juhoti "prinositi žrtvu", hatar- "svećenik koji pri­ nosi žrtvu", hotra- "žrtva". Oblik koji tome odgovara u iransko-

546 • Riječi indoeuropskih institucija - II. svezak

me zav- isto tako daje zaotar "svećenik" i zaoBra- "žrtva". Ima­ mo u tome dva lika od kojih svaki opet ima brojne i česte izvede­ nice. Taj je korijen potvrđen i u armenskome sa jawnem "prinijeti, posvetiti", koje ima vjersko značenje; najzad, tu je i grč. kheo. Svi ti oblici počivaju na indoeuropskom *gheu-, kao i prezenti sa sufiksom: lat. funda, got. giutan "giessen". Taj je korijen primio u većini indoeuropskih jezika, ali ne u svima, vjersku vrijednost, koju isto tako pokazuju i neke izvedenice od kheo. Kad se odnosi na "libaciju", pravo značenje za *gheo- je "iz­ liti u oganj". U vedskome je to žrtva ljevanica, rastopljeno ma­ slo, mast, koja raspaljuje vatru i hrani božanstvo. Dovoljno je spomenuti jednu ograničeniju vezu, koja se tiče sfere "libacije" i čija je dijalektalna raspodjela vrlo zanimljiva: mislimo na grč. spendo, spond� "libacija" i na lat. spondeo, koje čuva samo značenje radnje koju žrtva podupire, dakle, "obeća­ nje, obvezu", a valja spomenuti i hetitsko išpant (šipant) "prino­ siti žrtvu ljevanicu" (v. gore 2. poglavlje). U latinskoj terminologiji "žrtvovanja" ima jedan termin koji je ograničen na latinski, ali koji je, po svemu sudeći, ostatak jed­ ne preddijalektalne tvorbe. To je glagol mactare, čije je najčešće značenje u klasičnom razdoblju "žrtvovati životinju". Ako želi­ mo biti točni, moramo reći da ga poznamo samo u vokativu mac­ te, navlastito u izrazu macte (anima) "svaka čast! hrabro!", koji se baš ne slaže sa značenjem glagola mactare. Odnos tih oblika toliko je nejasan da se išlo dotle da se pretpostavi postojanje dvaju likova, jedan bi značio "ubiti", a drugi "uzvisivati, slaviti" ili nešto tome slično. Međutim, to mišljenje nedvojbeno valja od­ baciti. Mactare se mora uzeti kao denominativni glagol od mactus, ali se značenjski odnos može rasvijetliti samo pomnjivim ispiti­ vanjem uporaba. Latini tumače mactus sa "magis auctus". Ono što valja zadržati od te interpretacije manje je njezin doslovan, ali neodrživ oblik, nego pojam kojim izraz svjedoči o ustrajnosti i postojanosti nekog povećanja, ojačavanja boga, koje se postiže pomoću žrtve koja ga hrani. Neosporno je da je ta "pučka etimo­ logija" za mactus djelovala na razne uporabe lika macte: macte

Žrtva • 547

(anima) "budi hrabar!", gdje se macte tumači sa sm�s�om prida� vanim liku mactus. Taj pridjev jednostavno mora bih g! ag�lsk1 pridjev *mag-to paralelan s *mag-no (lat. magnus). To sto Ima­ . mo dva oblika glagolskog pridjeva, jedan na -to-, a dru�I na -no-, ne smije nas čuditi. Isti je slučaj sa plenus i -pletus. Obhk na -no­ _ u ko­ radije označava prirodno stanje, a drugi, o�aj �a � to-, stanJe je je nešto preneseno. Na taj način denommativm pr�zent � acta­ re znači "učiniti velikim, poveća(va)ti", to je radnJa koJom se stavlja u mactus stanje. Najstarije uporabe, kao n_zactare deum extis, imaju ime boga u akuzativu, a ime žrtve u �nstru��ntalu: To znači učiniti boga većim, uzvisivati ga, a u Isto vnJeme I žrtvom ga učiniti jačim. Zatim, promjenom k?ns�kcije, analog­ nom onoj koju znamo iz sacrare, uspostavlja se Izraz mactare uictimam "žrtvovati žrtvu". Odatle mactare "ubiti, pogubiti", koje se sačuvalo u španjolskom matar "u�iti' : · . .. Svaki od tih termina dodaje po nesto IdeJI žrtvovanJa, žrtve, libacije, vezom što je uspostavlja između temeljnog pojma i različitih implikacija same oznake. . Evo još jednog primjera: lat. uoueo, uotum zaista �n�c1 "�a� mijeniti, zavjetovati, posvetiti žrtvom", ali odg?varaJ �CI obh� I koji se povezuju s tim latinskim glagolom bolJ_e r�s:JetlJ_ �VaJU početno značenje. U prvom redu vedski �lagolski �n�Je� vagha� _ , "zavjetujući se na žrtvu" i "žrtVUJUCI", pa grcki eukhomaz (EUXOJlat), eukh� (EUX�). Tu se na Pr;'i ���l �� POJ_ �� znatno _ pa cak 1 �ICI�I_ �e , 'na sve­ razlikuje; "moliti se", "zavjetovati", _ čan način tvrditi". Najzad, četvrti važan termm IZ Istog etimo­ loškog niza avestički je glagolski oblik aog;Jdii "reče, rekne" (3. lice singulara preterita). Nailazimo na veliko variranje značenja, od vrlo tocnog u lat. uoueo do prilično nejasnog u avestičkom aog;Jdii "reče". Grčki unosi �ojam koji nije ni "reći" ni "prinijeti" ili "žrtvovati", ne�� "zavjetovati se", "javno izgovoriti obećanje, obvezu", "�osve�Itl vrijednost nečega", pa, prema tome, i "d�vati �e z�': · To Je sveca­ no preuzimanje obveze kojim se obvez�J � �es�o _Il� seb_e �a�oga _ da će se učiniti ili postati nešto. Ovo poJasnJenJe IZlskuJ e JOS Jed­ no. Avestički glagolski oblik aog;Jdii nosi više pouke n�go se �o čini na prvi pogled. Ako se dobro pogledaju uporabe, taJ se obhk v•

v

548 • Riječi indoeuropskih institucija - II . svezak

javlja u svečanim prigodama, za velevažne ličnosti, za božan­ stva. To je iskazivanje koje je po svemu obećanje, preuzimanje obveze, koje svoju važnost ima od onih iz kojih zrači (v. 4. po­ glavlje). * *

*

Tako vidimo da su vrijednosti u vezama koje ujedinjuju više ob­ lika istog korijena nejednako raspodijeljene. Nerijetko se izrazito religiozna vrijednost uspostavlja samo u jednom jeziku. Drugdje riječ ulazi u opći rječnik ili joj se značenje suzuje na neki drugi način. To što smo istaknuli iskazuje se u novom primjeru i s jednom riječi koja u vjerski rječnik ulazi samo u jednom j eziku, iako je leksički predstavljena u više drugih. Riječ je o nazivu za "prinos, dar", a svojstven je latinskome: daps, ili mnogo češće u množini dapes, čime se označava obredni obrok nakon žrtve. Termin je vrlo brzo izgubio svoj vjerski smisao, tako da je za­ živio samo kao oznaka za "obrok, jelo". Premda su odgovarajući oblici sigurni, ovdje nije još jasno što se može zaključiti iz tih usporedaba. Uz lik daps valja svrstati oblike koji su od njega značenjem udaljeni. Festus (P. F. 59, 2 1 ) daje definiciju za daps: "Apud antiquos dicebatur res diuina quae fiebat aut hiberna sementi aut uerna". Dakle, obred se održavao kod zimske ili proljetne sjetve. Osim daps postoji i da­ palice, čije je značenje, kako dodaje Festus, "magnifice": da­ paticum negotium, tj. "amplum ac magnificum". Kako pomiriti "žrtveni ručak" i pojam "velik, veličajan, širokogrudan, obilan"? Prema Emout-Meilletovu rječniku, prvotno bi značenje u daps bilo "žrtva". Ta se tvrdnja oslanja na Gaiusovim Institutio­ nes 4, 28: pecuniam acceptam in dapem, id est in sacrificium impendere "potrošiti primljeni novac na daps, to jest za žrtvu".

Odatle, kaže rječnik, "obredni obrok koji slijedi žrtvi" i nakraju, s profanim značenjem, "obrok, jelo". Izvan latinskoga, postoji skupina što je tvore armenski tawn "svečanost", st. isl. tajn "životinja namijenjena žrtvovanju" i grč. dapane (oarravYJ) "trošak, izdatak", koje se povezuje s dapto (oarr-rc.o) "rastrgati, trošiti, podijeliti".

Žrtva • 549

To podudaranje vodi nas jednoj drugoj riječi očito različite obitelji i značenja. To je damnum "šteta", vrlo važan termin u starom rimskom pravu. Oblik damnum veže se preko jednog sta­ rog *dap-nom s istim tipom tvorbe kao i grč. dapane i sadrži isti korijen s istim sufiksom na -n. Međutim, "obrok", "žrtva", "šte­ ta", sve to nema ničeg zajedničkog, a osim toga, čini se i pro­ turječnim. Zbog toga i navedeni rječnik oklijeva prihvatiti neku veze između daps i damnum. Po našem mišljenju, formalna je veza dovoljno vidljiva, a to opravdava da tražimo uvjete semantičke povezanosti. Da bismo to učinili, nužno je definirati značenje. Zašto je daps upravo "obrok, jelo", a nije žrtva ili žrtvovanje; zašto izvedenica, to jest pridjev dapaticus znači veličanstvenost, darežljivost? Najzad, kako opravdati vezu, koju nam sugerira forma, sa dapane i isto tako sa damnum? Po svemu nam se čini da daps zapravo nije općenito žrtva bogovima, nego objed upriličen nakon nekog posvećenja, obrok iz širokogrudnosti, veličanstvena svečanost. Poznat je taj tip zajed­ ničkog objeda u međusobno vrlo različitim društvima, gdje se želi pokazati koliko bogat čovjek može potrošiti. To je "žrtva" kako je mi danas shvaćamo u mentalitetu štedljivosti: trošiti no­ vac iz rasipništva, zbog vanjskog izgleda, ne brinući se koliko to košta i dobro znajući da nam potrošeni novac nitko neće povra­ titi. Takvo upuštanje u trošak znači zapravo "trošak", novac što se rasipa za neku "žrtvu", ne očekujući bilo kakav uzvrat; jed­ nako se tako i danas govori u trgovini o "žrtvovanom" artiklu. Nije slučajno što i danas govorimo "dati ili prirediti veliki ru­ čak ili gozbu" kao što kažemo "dati žrtvu". Daps bi dakle bila gozba u čast nekome, a da pri tome nema ni koristi ni vraćanja, a značenje dapaticus, dapatice govori o ideji obilja i rastrošnosti, o onome što "žrtvujemo" kako bismo pokazali svoju darežljivost kad pozivamo i častimo nekog gosta. Latinsko daps i grčko da­ pane tako se vezuju s tom zajedničkom crtom velikog troška pri­ godom neke vjerske svetkovine - žrtve. Pojam "trošak" nije jed­ nostavan pojam (v. u I. svesku, 3 . poglavlje o troškovima iz prestiža).

550 • Riječi indoeuropskih institucija - Il. svezak

Kad se oblici dapćme i damnum tako očigledno slažu, mora­ mo ustanoviti na kojem se značenjskom odnosu temelji to pove­ zivanj e. Damnum je najprije "trošak", kako se jasno vidi kod Pla­ uta (Miles 699): jedno se lice žali zbog novčanih neprilika u obi­ telji oko vjenčanja, zbog troškova koje mu žena nameće, haec atque eius modi damna, ti "troškovi" su zapravo "bacanj e novca" - dakle, pravi damnum. To se značenje čuva i u pridjevu damno­ sus, koji ne znači drugo do li "rastrošan", ali se isto tako čuva u samom damnare, isto tako kod Plauta. Evo jednog primjera iz­ među tolikih ( Trinumm. 829, molitva Neptunu) : "Nisi li čuo što se sve govori tebi u hvalu, pauperibus te parcere solitum, da uvi­ jek poštediš sirotinju, ali diuites damnare atque domare, ali da udaraš bogate po njihovoj kesi?" Damnare ovdje valja shvatiti kao "siliti na trošak", jer se "trošak" uvijek drži za "žrtvovanje" novca. Evo postanja značenja damnum "šteta": to j e zapravo dava­ nje novca ni za što. "Globa" je doista novac dan ni za što. Dam­ nare ne znači najprije općenito osuditi, nego prisiliti nekoga na trošak ni za što. Daps, koje ima vjersko značenje kao i riječi koje mu se pribli­ žava u armenskome i u islandskome, rasvjetljuje srodne termine, a oni mu u neku ruku daju i određenu jasnoću: "žrtva", ali i "ce­ remonija nakon svečanosti". Prema jednom starom običaju, na­ kon obavljanja neke ceremonije priređuje se objed iz puke da­ režljivosti, koji umanjuje imovinu onoga koji gosti, ali u kojem on nalazi zadovoljstvo da svojim gostima iskaže svoju široko­ grudnost. Na taj se način može utvrditi odnos između pojmova koji su svoje značenje suzili bilo na pravo, kao lat. damnum, bilo na ekonomiju, kao grč. dapane. =

Ovaj pregled termina vezanih uz žrtvu obuhvaća i grčki glagol thuo (Buco) "žrtvovati" s brojnim njegovim izvedeni cama. Po­ stanje mu je dobro poznato: thui5 počiva na j ednom prezentu *dhu-yo čiji korijen zapravo znači "dimiti se", a koji je izravno srodan s latinskim suf-flo "izložiti dimu, dimiti". Potvrdu te etimologije daje grčka izvedenica čiji odnos prema *dhu- ipak ni­ je očigledan: to je naziv za "sumpor", homerski theeion (BiEwv)

Žrtva • 5 5 1

ili thefon (S t:lo v ) , koji, naravno, nije ni u kakvoj vezi s pridje­ vom thefos (Sdo<;) "božanski" kao što to jasno pokazuje homer­ ski oblik. To je, s korijenskom sufiksacijom na -s, staro *dhwes­ -ion, usp. lit. prezent dvesiu "puhati, dahtati". "Žrtva" je u grčkome proistekla iz pojma "dimljenja", mast koja izgara na vatri, mirisi iz mesa koje se peče, dim koji se diže za žrtvu bogovima: o tom konceptu vedski i homerski tekstovi daju brojne primjere. Ako ovo povezivanje baca neko svjetlo na pojam "žrtva" u grčkome, ono istodobno objašnjava jednu obitelj riječi koje su joj najvjerojatnije srodne. Polazeći od oblika sa sufiksom na -ro, *dhwes-ro, dolazi se u latinskome na osnovu febro-, februum i februare, s imenicom februarius. Čitava sc obitelj odnosi na "očišćenje", a ta je funkcija označena posebnim obredima: feb­ ruarius, mjesec očišćenja, posljednji je mjesec stare rimske go­ dine. To "očišćenje" etimologijski je "dimljenje", a izraz koji tvori prijelaz grčki je termin za "sumpor", jer je sumpor služio za čišćenje dimljenjem. Pretpovijest tih dviju važnih leksičkih skupina može biti rasvijetljena jednom usporedbom za koju nastojimo da bude stro­ ga. Pa ipak, moramo podcrtati, to nije posve sigurno. Što se tiče izvedbe febro-, početno latinsko f- može biti nastalo iz različitih oblika, -br- dopušta drugačiju interpretaciju. Ne može se doka­ zati da febro- nema i drugi prototip osim *dhwes-ro-. Dovoljno je da nam ovaj pruža prihvatljivo tumačenje. Kad ispitujemo termine koji u rimskom svijetu označavaju "očišćenje", moramo se zaustaviti na još jednome, jer on po­ stavlja često raspravljan problem: lustrum, lustrare. Tako se oz­ načavala ceremonija koja je svakih pet godina služila za očiš­ ćenje naroda okupljenog na Martovu polju, a na njoj su se obav­ ljali svečani obredi praćeni vojničkim mimohodom. U tom poj­ mu sadrže se tri leksičke jedinice: lustrum, vrijeme koje je proš­ lo vremenski razmak na kraju kojega se redovito održava ta svečanost; /ustrare, pregledati (per/ustrare ocu/is "preći pogledom po čemu"); /ustratio, očišćenje. Mnogo se raspravljalo o pravom, etimologijskom značenju tih riječi. Iznesena su dva tumačenja, koja valja sažeti u nekoliko '

5 52 • Riječi indoeuropskih institucija - IL svezak

rečenica. Pretpostavlja se da lustrum mora biti u odnosu s korije­ nom koji znači "sjajiti se", to jest sa lux koje daje glagol illus­ trare, s pridjevom illustris koji će prije biti izveden iz njega nego obrnuto. Lustrare i illustrare ne mogu se ni odvojiti po formi niti povezati po značenju: illustrare se tumači izravno iz lux i ne pokazuje niti jednu od tehničkih vrijednosti koje nalazimo u lu­ strare. Isto bi tako neutrum lustrum mogao počivati na *louk­ strom, jednako kao luna na *louksna. No, kako se čini da se ni­ kakav odnos ne može uspostaviti između illustrare i lustrare, radije se pribjeglo traženju drugog tumačenja za lustrum. Poku­ šalo se povezati ga s korijenom koji znači "prati", a to je u grč­ kome loua (A.ouro). Međutim, lustrum je daleko od pravog zna­ čenja grčkoga loua: "prati" nije "očistiti, očišćenje" i lustrum niti ne podsjeća na vrstu purifikacije koju voda pribavlja škroplje­ njem ili uranjanjem. Tu je i jedna fonetska prepreka. Ako bismo se "spuštali" po korijenu u loua, imali bismo jedno starije *lowe­ strom, koje bi pravilno bilo dalo *lastrum, pa bi lustrum moralo biti dijalektalan oblik. Kad nismo kadri dati definitivno tumačenje, možemo poku­ šati precizirati pravo značenje termina. Najeksplicitniji tekst je vrlo kratak (Tit Livije I, 44). Govori o nastanku ceremonije lustracije za vrijeme prvih obavljanja popi­ sa (census). Upravo prigodom popisivanja, koja je zakonom uveo Servije Tulije, bio bi uveden taj obred. Nakon popisivanja Tulije je naredio svim rimskim građanima da se okupe na Martovu po­ lju svrstani u centurije: "fbi instructum exercitum omnem suouetaurilibus lustrauit, idque conditum lustrum appellatum, quia is censendo finis factus est" "Kad su sve čete bile svrstane, on ih je očistio sa suouetau­ rilia; i to se zvalo conditum lustrum jer to bijaše završetak popi­ sivanja"; conditum lustrum "cloture du lustre, zatvaranje lustru­

ma", prevodi J. Bayet (u izdanjima "Guillaume Bude"). Među­ tim, rečenica koja neposredno prethodi sadrži nešto što bi valjalo zapamtiti : "edixit ut omnes ciues Romani . . . in campo Martio prima luce adessent". Dakle, građani su se morali naći u zoru na Martovu polju, svrstani u centurije, pješaci i konjanici. Vjerojat-

Žrtva • 553

no je, dakle, da je prima luce bio obredni uvjet ceremonije, a ne neke slučajne okolnosti. Znamo kako se odvijala lustratio. Oni koji su je obavljali, svećenici ili kraljevi, išli su okolo skupine ljudi ili zdanja koje je valjalo očistiti, krećući se uvijek u desnom smjeru; purifikacija se tako obavljala obilaženjem okolo ljudi: lustrare j e, dakle, zna­ čilo "obići sve uokolo, pregledati" i istodobno i "očistiti". Ako je dopušteno uzeti da lustrum dolazi uz prima luce iz prethodne re­ čenice, može se odatle doći do tumačenja: lustrare bi doslovno značilo "rasvijetliti". Ophodnja je tada na ovom mjestu slika sun­ ca koje sve uokolo obasjava svojim zracima; može se pretposta­ viti da svećenikovo kretanje odgovara kretanju nebeskog tijela. Takvo tumačenje, koje je s etimologijskog gledišta i najjedno­ stavnije, zasnivalo bi se na činjenicama i bilo sukladno tradiciji. Kad je ophodnja dovršena, kad je krug zatvoren i svi su ljudi pregledani, census je izvršen: is censendo finis factus est.

4.

poglavlje

Zavjet

Sažetak Korijen grč. eukhesthai, lat. uoueo nalazi se u in­ doiranskome. Lat. uoueo, uotum je specifičan izraz za "za­ vjet", a iranski aog-, sskr. oh- znače "svečano ili ponosno izgovoriti"; no, homersko se eukhesthai obično prevodi bilo sa "moliti" bilo sa "dičiti se". Ta polisemija neće više biti čudnovata ako u korijenu *wegh w- vidimo dvojako značenje riječi "zavjet": nešto što se svečano zavjetuje, sigurnost zatražena za uzvrat odanosti. Uz prvu se vrijednost za eukhesthai povezuje smisao "dičiti se" ili još bolje "svečano jamčiti za istinitost nečega što se izjavljuje"; iz druge vrijednosti potječe smisao "moliti se" ili radije "zazivati svojim zavjetovanjem božansku zaštitu". Takvo jedinstvo značenja proteže se jednako i na eukhos, eukhol&, što su homerske imenice iz korijena koji je u euk­ homai. Ako eukhos može u ratničkom okružju značiti "sla­ va" ili "pobjeda", nije ništa manje njegovo značenje "zavjet" (u smislu: ono što božanstvo daje za uzvrat ljudskom euk­ hesthai). Tako je *weghw- na području riječi upravo ono što je *:,pend­ na polju djela: svečana obveza za postizanje sigurnosti, pra­ va pravcata zakletva u kojoj se obvezuje sebe samoga (lat. deuotio). -

Ispitujući, posebno u grčkome, terminologiju zakletve, sreli smo više glagola koji označavaju različite načine prisezanja i druge koji opisuju njegove obrede. Takav je glagol spendo. Drugi jedan glagol se često povezuje sa spendo, bilo u prigodi zakletve, bilo u drugim okolnostima: to je eukhesthai, primjerice u ovom iskazu kod Homera: spefson . . . kai eukheo (crm:icrov . Kat �>uxw, Ilija.

.

556 • Riječi indoeuropskih institucija - Il. svezak

da 24, 287 1 ). Tako vidimo da doista postoji uspostavljena veza između sp{mdein i eukhesthai. Brojna su mjesta na kojima se oba glagola javljaju zajedno, što znači da su dvije radnje povezane. Kao i za spendo, valja utvrditi ispitivanjem uporaba i uspoređivanjem s drugim jezicima pravo značenje tog glagola. Glagol eukhesthai, kroz čitavu knji­ ževnu tradiciju uvijek u mediju, ima dva značenja: l ) "moliti"; 2) "dičiti se; hvastati se, razmetati se". To se dvojako značenje og­ leda i u nominalnim izvedenicama eukh� (samo jedanput kod Homera, Odiseja l O, 526), eukhos i eukhol� "molitva" i "hvasta­ nje". I Stari su već dopuštali oba značenja, ali ne vidimo kako bi­ smo s jednoga prešli na drugo. Jedno upućuje na izrazito vjerski čin, a drugi na govor ohola držanja. Čini se kao da nemaju ništa što bi im bilo zajedničko. Kad se okrenemo prema drugim jezicima, nalazimo da je ko­ rijen potvrđen u indoiranskome i u italskome. Sanskrt ga pozna pod oblikom oh-, ahati "navijestiti kao govornik", koje se rabi u vjerskom vokabularu. Sanskrtskom oh­ odgovara u avestičkome aog-, koje znači samo "reći, govoriti": tako Ahura Mazda "kaže" (aog;,dii) Zarathuštri. Ovdje nema ni­ čega što bi dalo naslutiti pojam "molitva", a za taj pojam avestič­ ki i sanskrt imaju više drugih termina. U latinskome odgovarajući je glagol uoueo, s izvedenim liko­ vima uotum, uotiuus i de-uoueo, de-uotio. Sada je značenje "za­ vjetovati, posvetiti nekom božanstvu", ali nikako "moliti". Isto značenje jamačno valja vidjeti i u umbrijskom terminu vufru "uotiuus". Tako smo utvrdili da se u italskome taj korijen sužava na izraz za "zavjet". Dometnut ćemo i izolirani armenski oblik gog "reci" iz jed­ nog glagola koji nije preživio. Svi se ti oblici svode na prototip *weghw-, ali se značenje raz­ likuje od jezika do jezika i ne dopušta nam da sagledamo način kako bismo ga objedinili. Značenje latinskog "zavjet" je speci­ fično. Indoiranski ne pozna tog značenja. Grčki pak, podcrtava1

["(Na, iz krčaga ocu ded Zeusu) izlij i moli"].

Zavjet • 557

jući pojam "molitva", istodobno pokazuje i značenje "hvalisa­ vost", koje se nikako ne svodi na "molitva". Pokušajmo analizom uporaba utvrditi sigurniju vezu. Pokaza­ telj koji će nam pomoći da raščlanimo značenje grč. eukhesthai jest činjenica da je eukhesthai povezano sa spendein. Tada može­ mo ustanoviti pravo značenje za spendein da bismo tražili u ko­ joj se namjeri vrši radnja izražena sa eukhesthai. Pogledajmo jedan homerski primjer: Ilijada 24, 287, . . . spei­ son Dii patri kai eukheo oikad ' hikesthai (crnE1crov L1tt na:rpi, Kat EUXW oi'Kao' iKicrSat). Možemo se zadovoljiti prijevo­ dom "prinesi žrtvu Zeusu i moli ga (eukheo) da se uzmogneš vra­ titi kući". No, ako pomnjivo pogledamo, ovdje ćemo naći želju upravljenu Zeusu koja prati spond�. A spond� je kod Homera i u starim potvrdama žrtva kojom se traži sigurnost (v. gore 3 . knj_ . , 2 . pogl.). Ovdje je čin spendein popraćen nekom riječi koju na­ značava eukhesthai. Čin i riječ se dopunjuju, jer im je svrha ista; radi se o tome da se od Zeusa izmoli milost povratka domu, i to upravo kad onaj koji prinosi spond�, a to je ovdje Prijam, hita k neprij atelju i nije siguran u povratak. Ovdje bi se eitkhesthai mog­ lo prevesti s "izreći zavjet". No, valja isto tako vidjeti da riječ "zavjet" ima neodređeno, dvojako značenje. Nosi dva različna smisla kao što se vidi u upo­ rabi latinskih termina uotum, uoueo. S jedne se strane "čini za­ vjet" da će se nešto učiniti, a s druge se "izriče zavjet". U prvom je slučaju nešto što se obvezujemo da ćemo učiniti: zavjetuje se da će se posvetiti hram; to je obećanje učinjeno božanstvu. No, u isto vrijeme "zavjet" je supstanca onoga što se želi postići od bo­ žanstva u zamjenu za ono što mu se obećava: hoc erat in uotis, kaže Horacije, Sat. II, 6, l "to je ono što sam želio". Toj razlici odgovaraju u latinskome dva izraza: uotum soluere "učiniti ono što je obećano zavjetom"; onaj koji se "zavjetovao" da će nekom božanstvu posvetiti kip, ako uspije živ doći iz rata, mora taj za­ vjet ispuniti - ali isto tako i uoti potiri "postići ispunjenje zavje­ ta" (govoreći o čovjeku), to jest "postići od božanstva ispunjenje želje koju smo bili izrekli". Podcrtajmo tu dvojaku vrijednost: jednom je to želja kojom molitelj traži od božanstva da ga usliši, a drugi put ono što on

5 5 8 • Riječi indoeuropskih institucija - II. svezak

božanstvu obećava da će izvršiti. Valja stalno imati na umu ta dva pojma žele li se interpretirati oblici u drugim jezicima. Prvo ćemo navesti ono što nalazimo u indoiranskome: oh­ "izgovoriti" u sanskrtu i aog- u avestičkome povezani su ne samo oblikom nego i karakterističnim vezama: Rig Veda VIII, 5, 3 : včicam diito yathohi�e "riječ kao glasnik izgovaram". Avesta Yt. XIII, 90: yo paoiryo vačim aozta "onaj koji je prvi riječ iz­ govorio". Više nego jednostavan "iskaz", ovaj glagol izražava neku rad­ nju što je čini hotar (koji prinosi žrtvu, najavljuje je bogovima i sve poziva da se tome pridruže), s istom vezom između oh- i žrtve jednako kao u grčkome između eukhesthai i spendein. Osim toga, ovaj vedski glagol oh- znači "dičiti se, uznositi se s nekog uspjeha, iskazivati nešto s ponosom". S time dolazimo do jednog od glavnih značenja grčkog termina. Najzad, sa oh -se povezuje imenički oblik viighat, oznaka za "onoga koji prinosi žrtvu", koji organizira obred, koji ga pro­ glašava svetim. Kad je riječ o žrtvi prinesenoj bogovima, on kao glasnik dostojanstveno izriče što se od njih moli diito yatha. U iranskome glagol aog- znači "reći", ali ne uzima se za bilo koga. Samo se velikodostojnicima, bogovima, njihovom glasno­ govorniku Zarathuštri riječi uvode sa aog-. To je stoga što oni iz­ govaraju odlučnu riječ i izgovaraju je s visine autoriteta. Zna­ čenje je nešto malo šire u avestičkome nego u vedskome, ali ipak dolazimo do istog smisla: "izgovoriti s visine autoriteta riječ koja obvezuje, dati svečano jamstvo (čiji se smisao precizira tijekom samog čina)". To dopušta izricanje zavjeta prigodom žrtve za ko­ ju se očekuje uzvrat. Prelazeći na italski, moramo razmotriti : u latinskome uoueo, u otum; u umbrijskome vufetes "uotis (consecratis)" i možda vufru koje se prevodi sa "uotiuum". Na prvi pogled, točno značenje latinskog uouere "svečano obećati, zavjetovati" ne podudara se sa značenjem grčkoga euk­ hesthai "moliti" ni sa eukh� "molitva". Ipak, tu postoji institucija koja je ista, a preostaje nam da utvrdimo njezine temelje. To mo­ žemo postići samo ako utvrdimo smisao termina na jednoj i na drugoj strani.

Zavjet • 559

Smisao u uouere ilustriran je jednom epizodom iz rimske povijesti koja u punom svjetlu objašnj ava taj pojam (Tit Livije VIII, 10, I l ): Decije Mus 340. godine pr. Krista "obećava" sebe samoga božanstvima pakla, samo da ti bogovi osiguraju �m­ ljanima pobjedu. To davanje unaprijed sebe samoga bogovima pakla zalog je koji im Decije Mus daje u zamjenu za podršku što je očekuje od njih. Radi se o davanju žrtve unaprijed, a taj se čin temelji na na­ čelu neprestano rastuće uzajamnosti, koju poznamo iz drugih ins­ titucija: ono što se nudi iziskuje još veći dar; na taj način "zavje­ tovana" osoba, premda ostaje na životu, unaprijed pripada bo­ žanstvu: "zavjet" posvećuje i to na najprinudniji način. Dobro je napomenuti da je "zavjet" bio predmetom posebnih i strogih pro­ pisa rimske religije. Najprije dolazi nuncupatio, svečano iz�ica� nje zavjeta, da bi zavjet bio prihvaćen od državnih predstavmka 1 od same religije u propisanim oblicima. Zatim zavjet treba for­ mulirati, uotum concipere, poštujući određeni model. Formulu je izgovarao svećenik, a onaj koji se zavjetuje mora j � toč�o po ? ?� viti. Zatim je trebalo utvrditi da vlast može taj zavJ et pnhvahh 1 službeno ga odobriti: to se zvalo uotum suscipere. Kad je zavjet prihvaćen, dolazi trenutak u kojemu - u zamjenu za ono što traži _ - dotični mora ispuniti svoje obećanje: uotum soluere. I naJzad, kao i u svim radnjama ove vrste, predviđene su sankcije za slučaj da obećanje ne bi bilo ispunjeno: onaj koji ne izvrši ono što je obećao bio je uoti reus i kao takav gonjen i osuđen: uoti damna­ tus. Sav je duh rimskog prava sadržan u tim propisima. Ako se sada okrenemo prema grčkome, vidjet ćemo da, uza sve razlike i bogatstvo svjedočanstava, termini izgledaju posve dru­ gačiji; čini se da su posve strani točnom pojmu "zavjeta" kako ga predstavlja latinski jezik. Zato moramo opet prići cjelovitosti problema i sučeliti brojne primjere. Već na početku nailazimo na jedno pitanje koje se u homer­ skom vokabularu tiče sveukupnosti područja eukhos. To su dva značenj � u eukhomai: "moliti" i "hvalisavo, razmetljiva tvrditi". Kad razmatramo primjere, a njih je veoma mnogo, jer se gla­ gol vraća više od sto puta, čini se da se nameću uobičajeni prije-

560 • Riječi indoeuropskih institucij a

-

vodi. Već prema slučajevima, eukhetai znači: "on uznosito tvrdi (da je najhrabriji, da je on sin toga i toga)", ali i "moliti". Kako se taj glagol, koji će u cijelom helenskom svijetu saču­ vati vjersko značenje, mogao kod Homera upotrebljavati za "uz­ nosito tvrditi"? Ili je tu baš pravo značenje: "glasno tvrditi", "sve­ čano proglasiti", kao što to hoće etimologijski rječnici? U tom bi slučaju sav razvoj "zavjeta" valjalo staviti na račun latinskoga. Da na to odgovorimo, nemamo druge mogućnosti nego ispi­ tati karakteristične primjere uporabe glagola i imenice kod Ho­ mera. Prijevod ne podliježe sumnji u Ilijadi 4, 1 0 1 i d. : "Zavjetuj se (eukheo) da ćeš, kad se vratiš, prinijeti hekatombu Apolonu"2 . Ovaj će primjer rasvijetliti eukhomai u drugim odlomcima gdje se - prema rječnicima - radi o "molitvi", ali se čin moljenja uk­ lapa u opis neke ceremonije. Takva je molitva velikog svećenika Hrisa kad mu vrate kćerku, a on posvećuje hekatombu okolo žrt­ venika: "Hris upravi ruke nebu i glasno moli (megill ' eukheto) za njih: Čuj me, bože srebrena luka . . . prije si već uslišio moje že­ lje . . . i ovaj put opet ispuni mi želju i odvrati tešku propast od Danajaca. Tako govori i učini eukh� (eukh6menos) i Feb ga ču­ je; i drugi euksanto (EUŠU V'W ) , bacajući zrna ječma" (Ilijada l ' 450). Cijeli je taj prizor artikuliran samim glagolom "molitve", eukhesthai: "Prije si me već čuo euksamenos"3 (stih 453). P. Ma­ zan uvodi ad sensum najbitniji pojam prevodeći: "tu as deja na­ guere entendu mes vCEux". Tu se "molitva" i "vreux [želja]"4 ne razlikuju, jer je to ista operacija: ovdje "molitva" iskazuje "za­ vjet", u korist Danajaca, a nakon toga slijedi žrtva. Tim se po­ svećenjem božanstvo vezuje, i to tako što se unaprijed kaže što se od njega očekuje, prema zazivu "odvrati propast!". ["Daj svjetlorodnom bogu slavnolukom t i Apolonu l sad hekatombu ovaca prvorodnih slavnu obreci l da ćeš prikazati doma u Zeliju svetu se vrativ"]. 3 [ "Kad ti se prije pomolih, tad uslišio si mene"]. 4 [Franc. wEu ima više značenja: zavjet, zavjetni dar, zakletva, želja] . 2

Zavjet • 5 6 1

Il. svezak

U drugom primjeru (Ilijada 2, 4 1 0) formule su iste. Pogledaj­ mo kontekst. Agamemnon prinosi žrtvu: "Tad svi opkole bika i uzmu ječmenog zrnja, a kralj Agamemnon, opkoljen njima, izgo­ vori (eukh6menos metephe) 'O Zeuse . . . ne dopusti da sunce za­ đe . . . a da ja prije nisam srušio Prijamovu kuću . . . dok nisam s njegovih grudi košulju sa svojim kopljem strgnuo i dok nisam vidio njegove drugove kako hrpimice padaju s licem u prah . . . . Tako je on govorio . . . ali Kronov sin nije spreman uslišiti ga . . . ". Prinositelj posvećuje božanstvu žrtvu pod uvjetom: to je "želja" koju on iskazuje, predmet njegove "molitve". Taj nam odlomak u tekstovnoj korelaciji pokazuje glagol koj i iskazuje želju, zavjet (eukhomai), i glagol koji pokazuje da je bog zavjet prihvatio '

(epi-kraiaino).

Konačno, u Ilijadi 6, 3 0 2 , kao po nekom stupnjevanju, nala­ zimo nove pojedinosti koje još točnije određuju odvijanje cere­ monije. Žene se skupljaju u Ateninu hramu: "sve uzdignu ruke prema Ateni vičući"; Teana uzme koprenu, stavlja je na koljena Atene ljepokose, a zatim, moleći (eukhomene) upravi Zeusovoj kćeri ovu molitvu . . . ". Navode se jedno za drugim ono što se žrt­ vuje, taj je put to bila koprena koju izlažu u hramu, zatim zazi­ vanje Atene, rukama upravljenim prema nebu i, najzad, ono što se moli: "Polomi Diomedovo koplje i odmah ćemo ti u tvome hramu prinijeti na žrtvu dvanaest junica od jedne godine." Tu imamo potpuni "zavjet": ono što se moli i ono što se daje, to je "uotum", istodobno zavjetovana stvar i riječ koja obećava. Taj uvjet nalazimo u svim primjerima homerske formule hiis ephat ' eukh6menos: žrtva u sadašnjosti, unaprijed prinesena, ali uvijek uzdarje nečega što se očekuje. Tako se smisao "molitva", koji je doista neodređen, uvijek mora specificirati kao "zavjet". Prijeđimo sada na drugu kategoriju uporaba gdje eukhomai stoji u infinitivnoj rečenici ili s nominalnim predikatom. "Aga­ memnon koji se danas 'hvali' da je (eukhetai efnai) daleko prvi među svim Ahejcima" (Ilijada l , 9 1 ); " . . . idi u boj i pokaži da si ono što se odavna 'hvališ' da jesi, eukheai efnai, d)xEm dvm" (Ilijada 4, 264). Objasnit ćemo taj smisao polazeći od vjerske uporabe, prema kojoj je to samo jedna varijanta.

562 • Riječi indoeuropskih institucija - II. svezak

Radi se o istom mehanizmu tvrdnje izgovorene pred bogovi­ ma. Sad se poziva bogove da sankcioniraju tvrdnju o postojanju; kao zalog toj tvrdnji nudi se - u prenesenom značenju - vlastita osoba: "zavjetujem se bogovima kao što jesam sin toga i toga, ili: najhrabriji". Upravo iz te metaforičke potvrde proishodi emfatička vrijed­ nost; eukhomai ostaje i dalje glagolom preuzimanja obveze: "Pri­ mam obvezu da budem . . . ", pa čak, ako bi se moglo reći, i "za­ vjetujem se da jesam (najhrabriji, ili: da sam sin toga i toga)". Posvećenje žrtve, u vjerskom smislu koju smo vidjeli da se vrši (Homer, prvo značenje) ili je obećana, podržava ovdje tvrdnju postojanja, koja je i sama posvećenje: to je prava "devotio" kojom se potkrepljuje tvrdnja. Usudili bismo se ovdje navesti paralelu iz francuskog pučkog jezika, a to će biti uporaba u istom smislu gla­ gola "promettre": ''je vouspromets qu'il est bien celui qu'il dit etre"5 . To je način kako da se vežemo uz istinitost onoga što smo rekli. Samo jedna varijanta uporabe čini se da se - sa svojom gra­ matičkom konstrukcijom - ne da objasniti s iznesenim tuma­ čenjem. Nalazimo je u jednom jedinom primjeru koji je za nas od vrlo velike vrijednosti. Dok se eukhomai posvuda odnosi na budućnost ili sadašnjost, čini se da se u ovom primjeru odnosi na prošlost. U tome je jedinstvenost jednog odlomka gdje se donosi opis štita (Ilijada 1 8, 499-500). Na trgu se okupilo mnoštvo svijeta. "Izbila je svađa: dva se čovjeka sukobila oko krvarine (poini) za nekog ubijenog. Jedan se diči (eukheto) da je platio sav dug i to kaže okupljenom mnoštvu; drugi niječe (anaineto) da je išta primio. I obojica se obraćaju sucu da on presudi. Go­ mila . . . se podijeli na dvije strane . . . , a glasnici zadržavaju svjeti­ nu. Starješine su pak sjedile u svetom krugu itd." (prema Mazo­ novu prijevodu). Takav prijevod za eukhesthai i interpretacija prizora kao da su svuda prihvaćeni. Mi ipak mislimo da to nije prihvatljivo. Čak se ni ne razumije smisao ni značaj tako opisa­ nog prizora: jedan tvrdi da je platio po in�, a drugi niječe da je iš­ ta primio. Po čemu bi takva prepirka mogla ·zanijeti svjetinu, za­ što sazivati Starješine da odlučuju o takvu pitanju, radi li se jed5 [U svakodnevnoj uporabi franc. promettre znači "obećati", ali ovdje iskaz znači "kunem vam se, uvjeravam vas da je on doista onaj što kaže"].

Zavjet • 563

nostavno o tome da se utvrdi je li plaćanje izvršeno? Kakav je, dakle, odnos između pain� za ubijenog čovjeka i tako uzbur­ kanih strasti? Štoviše, čak ne vidimo ni kako bi se takvu svađu moglo prenijeti na sliku, ni na koji bi način umjetnik bio pred­ stavio stvar oko koje su se ljudi toliko sporili. Sama konstrukcija izaziva primjedbe. Može li se reći eukheto apodounai6 "tvrdi da je platio", gdje je anteriomost iskazana običnim aoristom? Može li se anaineto hetesthai7 shvatiti kao "on je nijekao da je išta primio", kad anainesthai nikad ne znači "nijekati" nego uvijek "odbijati"? Pustimo neka nas vodi druga rečenica: "drugi odbija da bilo što primi". I odmah indukcijom dolazimo do značenja prve: "je­ dan uzima na sebe da sve plati". Spor odmah mijenja smisao: "jedan uzima na sebe da sve plati, drugi odbija da bilo što primi". Scena odmah ima posve drugačiji doseg. Spor je vrlo ozbi­ ljan. Onaj koji je počinio ubojstvo može se otkupiti plaćajući krvarinu obitelji ubijenoga; ali to je ublažavanje primitivnog za­ kona odmazde; prema starom pravu, krivac je svojom krvlju mo­ rao platiti za ubojstvo. Ovdje ubojica preuzima na sebe da će sve platiti, ali protivna strana odbija da bilo što primi: to znači, dakle, da on traži krv ubojice, i strogo pravo je na njegovoj strani. U igri je vlastiti život onoga koji nudi takvu poin�. Sad nam je razumljivo da se je gomila uzbudila i - podijelila. Vijeće Starješina se okuplja, glasnici idu amo tamo itd. Možemo zamisliti što je iz toga um­ jetnik izvukao: jedan nudi, drugi odbija, i to sve pred mrtvim tijelom žrtve. Prizor se odvija pred našim očima. Tada eukhest­ hai ovdje ne znači "tvrdnju da je nešto počinio", glagol se ne odnosi na minuli događaj , nego "obvezati se na nešto, zavjetovati se pod prijetnjom božje kazne", kao i posvuda na drugim mjestima. Ovakva interpretacija nije dana ni u kojem prijevodu, niti u jednom rječniku. Na nju se ukazuje kao na mogućnost u Leafovu gramatičkom komentaru Ilijade. Međutim, mi mislimo da se ona upravo nameće. Zaključimo zato da se eukhomai nikada ne od­ nosi na nešto u prošlosti ni na neku dovršenu radnju, nego samo na sadašnju ili buduću situaciju. 6 7

6 J..l E v EUXEtO mivr' arcooouvat (stih 499). 6 8' avaivero J..l TJ OEv EA.ecrSai (stih 500).

5 64 • Riječi indoeuropskih institucija - II. svezak

Pogledajmo sada letimice imenicu eukhos. Ona je stalna kod Homera, dok će ženski rod eukh� kasnije prevladati. Eukhos ćemo razmotriti u njegovu odnosu prema izvedenom eukhoti. Eukhos se redovito prevodi sa "pobjeda, slava". Već su Grci dopuštali različite istoznačnice: Hesihije glosira eukhol� sa eukM "molitva, zavJ·et", kaukhesis "hvalisavost" ' thusia "žrtva"' nike "pobjeda", terpsis "radost, uživanje", khani "veselje". U redovitoj konstrukciji, eukhos je uvijek dopuna glagolu darivanja: "dati, dodijeliti". Navest ćemo jedan primjer iz Ilijade (5, 285): "Naskroz su ti slabine probodene. Ne mislim da ćeš se duže održati, a veliku si mi slavu pribavio, meg ' efikhos ijliy' d)xoc;)"8 prema Mazonovu prijevodu. Je li eukhos "pobjeda" ili "slava"? Ni jedno ni drugo: u boju ratnik prinosi samo jedan "zavj et" i doista samo jedan, a taj je da će odnijeti pobjedu. Za ratnika dati "zavjet" vrijedi isto što idati "pobjedu": uvjeti uporabe obj ašnja­ vaju ovo prividno klizanje značenja. Mi, dakle, imenici eukhos pripisujemo značenje "zavjet", dok eukhol� označava nešto kon­ kretnije: razlog "zavjetovanja". U vjerskom značenju eukhesthai znači ono što obećavamo da ćemo posvetiti božanstvu za ovu ili onu milost koju tražimo. Ov­ dje se značenje rašlja: čas znači svečano iskazati ono što se bogu obećava, eukhesthai hiereion (lat. uouere templum), a čas izrije­ kom iskazati očekivanu milost, eukhesthai tht:inaton phugein, moliti od boga milost da izbjegneš smrti. Razvoj eukhote j e pa­ ralelan razvoju glagola: to je tvrdnja o istinitosti, svečano i j avno iznesena u okolnostima gdje bi se mogla uzeti za "hvalisavost": takva je i tvrdnja o vlastitoj hrabrosti: eukhote ariston einai, uz­ nosito naglašena izjava o odličnosti za koju se jamči. Vjersko značenje u eukhomai je, dakle: izgovoriti pred božan­ stvom zavjet, zavjet za koji se očekuje neka milost za uzvrat. Ništa nam ne dopušta da taj lik prevedemo s "moliti": takav pri­ jevod ne odgovara ni uporabama uzetim zajedno, pa čak niti jed­ nom od navedenih primjera. Da bismo se konačno vratili na mjesto odakle smo pošli, po­ gledajmo kako se eukhesthai povezuje sa spendein: "obred" i "mit" su usko povezani. Čin govora ima istu vrijednost kao i čin 8 [" . . . prodičio si me mnogo"].

Zavjet • 565

žrtve: jedan i drugi zajedno prate polaganje zakletve koja obve­ zuje dva naroda, dvije vojske. Spond�, obred osiguranja, čuva ugovomike od moguće nevolje, od kršenja dane riječi; eukh � je to isto, ali izrečeno riječima. To je izricanje javno, svečano, pa čak i uznosito, a odgovara okolnostima, jer dvije strane izgova­ raju zakletvu. Jer, zakletva je doista jedna deuotio: kao što smo vidjeli, grčki h6rkos znači da unaprijed primamo ono što će nam moć osvetničkog božanstva učiniti u slučaju da prekršimo zadano obećanje. To posvećenje božanstvu u zamjenu za jasno izrečen očeki­ vani uzvrat proglašava se sigurnim: čovjek je unaprijed prepuš­ ten moći božanstva. Isto tako, čim izgovori zakletvu, on je una­ prijed "zavjetovan". U tome se sve drži i nije slučajno da se u svim glavnim uporabama - a Homer je dragocjen svjedok tih običaja - ti glagoli nalaze jedan uz drugi i jedan iziskuje drugi. Pregledavajući te izraze nailazimo na prežitke jedne doista indo­ europske institucije koja je zajednička mnogim društvima.

S. poglavlje

Molitva i preklinjanje

Sažetak - Osim već analiziranog *prek-, nekoliko se termina za "moliti" podaje ograničenim približavanjima u indo­ europskim jezicima. Nasuprot originalnoj dijalektalnoj hetit­ sko-slavensko-baltičko-armensko-(germanskoj ?) skupini, koja svjedoči o postojanju oblika srodnih hetitskom *malttii "mo­ liti", iranski, keltski i grčki pokazuju svi termine iz korijena *gh wedh- "moliti, željeti". Razilaženje u značenju između grčkoga lit�, lissomai "mo­ litva, moliti" i latinskoga litare "dobiti povolj an predznak, udobrostiviti božanstvo" dugo je zbunjivalo etimologičare; pa ipak, materijalna istost osnova neodoljivo nameće pribli­ žavanje. Poteškoća se uklanja ako zapazimo da lit� kod Ho­ mera, koje se nedovoljno jasno prevodi s "molitva", zapravo znači "molitva za postizanje odštete ili zadovoljštine ili odo­ brenje za naknadu" (a tako se suprotstavlja imenici eukhOl� "molitva kao devotio"): upravo u zajedničkom pojmu umilo­ stivljenja javlja se etimološka veza između grčkoga lit� i la­ tinskog litare. U latinskome i grčkome riječi za "preklinjati" i za "onaj koji preklinje" izvode se iz korijena konkretne vrijednosti, čime se označava karakteristična kretnja preklinjanja. Lat. supplex etimološki znači "previt, prignut (*plek-) pred nogama (sub)", a supplicium, u početku jamačno materijalna žrtva preklinjanja, preuzima značenje "mučenje" (franc. supplice) kad je žrtva odštete bila tjelesna kazna. Što se tiče grčkoga hiketes "koji zaštitu traži", nekoliko ho­ merskih primjera (npr. Odiseja 5, 445-450; 9, 266-269) do­ pušta sigurno približavanje glagolu hikitno "dospjeti, stići, dodirnuti", jer se kretnja kod preklinjanja doista sastoji u to­ me da se dodirne onoga koga se preklinje.

Svi ti obredi, žrtvovanja i zazivanja, kroz čin žrtve postavljaju čovjeka u poseban odnos prema božanstvu. No, činu se suprot­ stavlja ili mu se pridružuje i riječ, koja sama djeluje i upotpu-

568 • Riječi indoeuropskih institucija - II. svezak

Molitva i preklinj anje • 569

njuje se činom, ali upravo "praktički" dio u tom odnosu između čovjeka i božanstva pokazali su nam termini koje smo do sada ispitivali . Posvuda se "žrtvovati" iskazuje kao "činiti", bilo sa sacri-jicare, sacrum jacere ili čak s ablativom tauro jacere li s grčkim rhezein ili s iranskim kar- "činiti". No, svaki je "čin" po­ praćen "molitvom". To su dvije polovice potpunog obreda, dva načina kako da se popnemo u svijet božanstava. Za pojam "molitva" nalazimo malo riječi koje bi bile zajedničke većem broju jezika. Jednu od njih već smo ispitivali: ona potječe iz korijena *prek-, a izvedenice joj pripadaju većem broju pod­ ručja u vokabularu: lat. precor, *prex, preces. Vraćamo se na njih samo da podsjetimo na pravo značenje lat. precor "nastojati postići, tražiti s određenim riječima ono na što mislimo da ima­ mo pravo", a taj proces iziskuje posredništvo riječi. Uz precor u rimskim formulama često dolazi quaeso (quaero) koje ukazuje na želju za postizanj em nečega. Kad se uspjelo identificirati hetitski glagol maltiii- "govoriti zazivajući, moliti" s neutrumom maldeššar "molba zazivanJ'e" 1 na svjetlo je dana iznesen jedan indoeuropski termin zajednički nekolikim indoeuropskim jezicima. Taj hetitski glagol ide zajedno s oblicima koji su bili poznati samo u baltičkome i slavenskome, a to uspostavlja čudnovatu ve­ zu između dijalekata koji inače nemaju nekih posebnih odnosa. Usporedit ćemo hetitsko maltiii- s litavskim meldžiu melsti "moliti" i malda "molitva", te sa st. slav. moljQ s medijskim oblikom moliti (sf) koji redom prevode DEO/-lat, napaKaA.& iz Evanđelja i npom::uxol-lat; poljski modlič si� "moliti", madla "molitva", češki madla "kumir; hram". Dakle, baltički i slavenski potvrđuju u prezentu *meld-yo. S fonetskom razlikom u dočetnom konso­ nantu osnove, to možemo približiti armenskom maf{em "molim, preklinj em", gdje f počiva na *t ili *th. Tu bi, dakle, postojala alternacija d l t(h), koju moramo dopustiti kad smo suočeni s tako očiglednim semantičkim podudaranjem. Posvuda je vidljivo značenj e "moliti, govoriti molitvu, zazivati, preklinjati", a ono nam govori o postojanju hetitske, baltičke, slavenske skupine, '

1

Bulletin de la Societe de Linguistique de Paris, 33, 1 932, 1 3 3 .

'

kojoj se možda može pribrojiti, doduše s oslabljenim značenjem, i obitelj njemačkoga me/den, st. v. njem. me/don, me/djan "reći, dojaviti, iskazati". U tome imamo doista rijedak slučaj da nam hetitski pruža iskoristivo svjedočanstvo za objašnjenje jednog termina vjerske institucije. Druga se leksička jedinica može postaviti u obliku *ghwedh"moliti, željeti". Ona u iranskome obuhvaća st. perz. Jadiya-, av. jadya- "molitvom tražiti (od božanstva), sogdijski ii-gad-ak "za­ vjet", a na drugom kraju, irski guidim "tražiti, moliti", guide "molitva". Između njih se javljaju grčki oblici, koji su se podi­ jelili na dvoje: s jedne strane potheo (noSiw) "iskati, čeznuti", a s druge thessasthai (�h;crmicrSat)2 "molitvom iskati". Germanski ima vlastitu terminologiju za "molitva": got. bid­ jan "moliti, tražiti", b ida "traženje, molitva". No, unutamjoger­ manski i izvangermanski odnosi postaju zamršeni zbog toga što se čini da oblici tvore dvije skupine, kako je u njemačkome bitten i beten. Predlagane su dvije etimologijske mogućnosti: s jedne strane s obitelji lat. jido, grč. peithi5 (m:iSw, v. u l. svesku 1. knj., 2. odj., 8. pogl.), a s druge, polazeći od *bhedh- "saviti, p licare", pomoću usporedbe st. saksonskog knio-beda "molitva (uz klečanje)" sa sskr. jiiu-biidh- "koji savija koljena, kleči". Najveći problem predstavlja jedna nominalna forma svoj­ stvena grčkome. Za "molitva" ili "preklinjanje" u grčkome se kaže lit�, što je osnova denominativa lissomai (A.icrcro1-1m) "mo­ liti, prositi, preklinjati". S time možemo usporediti samo jedan formom toliko blizak lik da bismo gotovo mogli reći da je jednak, a to je lat. /itare. No, taj glagol ima prilično drugačije značenje: lat. titare ne znači "preklinjati, prositi", nego "postići povoljan znak" kad se nakon žrtve govori o njezinu prinositelju ili "dobre znakove dati" kad se govori o žrtvovanoj životinji. Značenje u /itare se širi u "umilostiviti božanstvo, dobiti od njega ono što se moli". Ta je razlika u dovoljnoj mjeri važna da izaziva oklijevanja kad se hoće odrediti odnos između grčkoga !id i latinskoga litare. Latini su osjećali srodnost između grčkog i latinskog termina, a neki su ga držali za posuđenicu iz grčkoga: " . . . alii ex Graeco, a precibus quas illi J..xrac; dicunt" (Festus 2

[ U Hesihijevoj glosi 3icmEcr3at].

5 70 • Riječi indoeuropskih institucija - II. svezak

Molitva i preklinj anje • 5 7 1

1 03 , 1 3). Ta Festova bilješka navodila bi na to da se titare uzme kao denominativan glagol od *lita, koji bi bio jednostavno pre­ uzet iz grčkoga liti O tome su mišljenja još uvijek podijeljena: rječnik Emouta i Meilleta uzima oklijevajući u obzir posuđivanje iz grčkoga, ali ne kaže ništa o značenju; J. B. Hofmann drži da je litare posu­ đeno iz grčkoga; razliku u značenju tumači tako što misli da je litare ispočetka značilo "preklinjati", a da bi zatim, u vezi i u op­ reci prema sacrificare, dobilo značenje "povoljno ispuniti žrtvu preklinjanja". To nije baš odveć uvjerljivo. I mi mislimo da je litare denominativ od *lita i da je ta imenica posuđena iz grčkoga lite. No, razdaljina između grč. lite "molitva, preklinjanje" i lat. litare "dobre znakove dati" i dalje je nepremostiva ako se držimo prihvaćenog prevođenja. Ovdje se radi o tome da prije svega valja precizirati smisao grč. liti, lissomai, a tome je "preklinjati" samo grub nadomjestak. Na što cilja takvo "preklinjanje"? Iz kakvog stava ono proizlazi? Da bismo izbližega razmotrili liti, moramo se vratiti na jedan slavni odlomak iz Ilijade (9, 500 i d.), gdje su, za poslanstva kod Ahileja, Molitve (Ana{) predstavljene kao božanske osobe. Fe­ niks preklinje Ahileja da zaboravi srdžbu i da opet uzme oružje: "Ne, ne pristaje tebi da imaš tvrdo srce, kad se i sami bogovi dadu umekšati. Zar oni nemaju više od tebe vrline, časti i snage? I njih ljudi umilostive . . . kad ih dolaze preklinjati (A.tcrcro).lt:: V ot) nakon što su počinili neki grijeh ili prijestup. Jer, u velikog su Zeusa kćeri, Molitve (Litai) . . . One užurbano kroče za Grehotom (Ate) . . . Grehota ide prva po svoj zemlji štetiti ljudima. Molitve, hodeći za njom, pokušavaju pomoći ljudima u tom zlu. Onome koji poštuje Zeusove kćeri kad mu se približe, pružaju veliku pomoć i molbu njegovu čuju. A kad im netko kaže ne! i grubo ih odgurne, idu tražiti od Zeusa, Kronova sina, neka toga zauvijek prati Grehota (Ate), neka trpi i plati svoju kaznu" (prema Maza­ novu prijevodu)3 . Iz ovog ćemo odlomka izvući dvije upute o ( "Al' daj veliko srce, Ahileju, skroti, jer nije l lijepo, nemilo srce da imaš, ta bozi se sami l dadu okrenuti još, a vrline su, časti i snage l veće. I njih ljudi okrenuti gledaju kadom, l gledaju molbama tihim . . l Mole se, kad je prestupio tko, sagriješio štogod. l Jer su i Molitve hrome, a Zeusu su velikom kćeri . l Skrbno stupaju one ostragu iza Grehote. l A Grehota je 3

.

.

.

značenju lissomai. Ljudi "preklinju" (liss6menoi) bogo�e kad su sagriješili ili nešto prekršili (stih 501 ) Ta molba (lile) ima za svrhu postizanje oprosta za krivnju nanesenu bogovima. U istom tom smislu interpretiramo i ulogu što je imaju Molitve. Ukratko, alegorija znači da onome koji trpi zbog svog grijeha Molitva (Li­ tt} udjeljuje ozdravljenje i ispunjenje njegovih želja; no, �ko od­ bije Molitvu, ona će na nj navući Zeusovu kazan. Lite mora ispraviti uvredu nanesenu bogovima. Ali ne samo bogovima. Po­ javivši se s Apolonovim povezima na žezlu kao s jednim od ele­ menata u svečanom nastupu, Hris preklinje (elisseto) sve Ahejce (Ilijada 1 , 1 5): "Nek vam bogovi dadu da Prijamov grad razorite i da se sretno vratite svojem domu! Ali i da vi meni povratite kćer i primite otkupninu, jer biste time pokazali da štujete sina Zeusova Apolona". Razlog je bio u tome što su Ahejci nanijeli uvredu Apolonovu svećeniku za koju taj bog traži naknadu, a ta Hrisova lile je traženje te naknade. Jednako je i kad Tetida, mo­ leći (lissomene) Zeusa, traži plaću za uvredu nanesenu njezinu sinu Ahileju (Ilijada l , 502 i d.); ili kad Starješine, njegova rod­ bina i žena preklinju Meleagara da zaboravi svoj bijes (Ilijada 9, 553); ili kad Antiloh preklinje Menelaja kako bi umirio njegovu srdžbu (Ilijada 23 , 608). Ima još mnogo odlomaka koji se svode na istu namjeru, pa tako vidimo da je lite nešto posve različito od eukhos ili eukhOli. Iz svega zaključujemo da je lite molba kojom se nudi zadovoljština onome, bio on bog ili čovjek, koga smo uvrijedili ili očekujući od božanstva za sebe samoga naknadu pretrpljene uvrede. Sada vidimo da je između lat. titare i grč. lissomai moguće uspostaviti odnos. Pretpostavljeni lik *lita morao je značiti "mo­ litva upućena uvrijeđenom božanstvu kojom se nudi naknada", a to je upravo isto kao i u grč. lile. U denominativnom glagol u lita­ re vidjet ćemo ideju "postići da bog prihvati žrtvu zadovoljenja", .

jaka, krepkonoga, jer zna preteći l molitve sve daleko i pred njim� po svem _ svijetu l ljudima škodi svima; a Molitve pomažu za nJom. l Tko te Zeusove kćeri, kad k njemu dolaze, štuje, l tome koriste mnogo i molbu njegovu čuju; 1 a tko odbije njih i tvrdoglavo koji se neća, l onda Mo�itv� k Zeusu otišavši mole se njemu, l onoga nek prati_ Grehota, da ostecen kazan pretrpi." (stihovi 496-5 12)].

5 72 • Riječi indoeuropskih institucija - Il. svezak

a to doista odgovara ustaljenoj uporabi. Božanstvo iskazuje svoje prihvaćanje povoljnim znakom koji dolazi nakon pokajničke žrtve (usp. Plaut Poen. 489; Tit Livije 27, 23). Uvijek smo skloni prenositi u druge jezike značenja čiji isto­ značni termini vrijede u našem jeziku. U molitvi, preklinjanju vidimo samo pojmove koji su posvuda gotovo isti ili se razlikuju samo po stupnju intenzivnosti osjećaja. Prevodeći ih tako, !iša­ vamo stare termine njihovih specifičnih značenja: ondje gdje se osjećala razlika mi sve izjednačavamo. Da bismo ispravili tako iskrivljujuće prijevode, nužni su nam uvijek dodir i inspiracija živih uporaba. Izražavanje preklinjanja različito je u dvama klasičnim jezicima, ali ipak točnije izraženo u starom svijetu nego danas, jer je to iz­ ražavanje ispunjeno materijalnim smislom, na koji ti termini da­ nas više ne ukazuju, ali do kojega ipak možemo doći. Latinski glagol supplicare "preklinjati" tvoren je od pridjeva supp/ex, odakle je osim toga izvedena i imenica supplicium, ali ona pokazuje znatno različit razvo{ Za supp/ex od sub + plex imamo dva tumačenja. Najprije ono što ga daju sami Latini, približavajući plex glagol u placare, a to se ilustrira tmezom sub uos p/aco kod jednog latinskog pjesnika (što ga navodi Festus na 309. str.) za "vobis supplico". No, takvo se tumačenje spotiče o fonetsku prepreku: pliico ima dugo ii u osnovi koje ne bi moglo dati kratko a kakvo traži -plex. Zapravo, pliico je kauzativ s produljenjem osnove, tvoren na glagolu stanja placeo "ugodan sam", odatle pliico "činim ugodnim", "činim da se prihvati". Isto tako, ne bi se mogao pret­ postaviti odnos između placeo i -plex, samo da se etimologija us­ kladi s jezičnim osjećajem Latina. Pravo tumačenje za supp/ex daje nam niz pridjeva kojih je i on dio: sim-p/ex, du-plex itd. koji odgovaraju grč. ha-plous, di­ -plous. U tom se -plex prepoznaje nominalan oblik *plek- koji je potvrđen u (im)plicare i, s prezentom sa sufiksom -t-, u plecto, amplector itd. Tu je jasna slika "pregibati, saviti", pa je tako Skupni su latinski elementi razjašnjeni u jednoj Heinzeovoj studiji, objav­ ljenoj u Archivfor lateinische Lexikographie, XV, 85 i d.

4

Molitva i preklinjanj e • 5 73

ut", plecto "savijati � �regi­ simplex "onaj koji je jednom presavin savilo u smotak, povezala pletene mti; am-

bati" da bi se plelo, odatle "zagrliti , privinuti lector doslovno "saviti se oko", a x "savit sa", tj . "koj i se ebi" . Isto takav -plex nalazimo u com-ple lika complex. Kasnije , u usko vezuje sa", a to je prvo značenje se suzilo na "vezan oko kršćanskoj latinštini, značenje u complex rivac, suučesnik". nekog zla čina", dakle, "odgovoran" i "suk uje položaj onoga Kad se integrirao u tom nizu, supp/ex opis nečij �m nogama�> . a koji preklinje , "onoga koji je savijen pred žaJ onoga koJI Je polo ti prezent supp/ico, supplicare znači "uze .. . supp/ex" . m perspektiva se miJeliciu supp roda a njeg sred m nico ime S Plauta, s�pp/�cium �nači nja. Već u starom latinskome, nakon . supplzczum 1 supplzcare samo "kazna, muka, mučenje". Između ome između supp/ice i bila je jednaka razlika kao u francusk �! ati".l . . . . supplier ["(tj elesno) mučenje" i "prekli iJeSt 1 nJeZini b1 se pocec1 pov bnu Supplicium ima doista pose vnog znač�nja "bi�i sup­ mogli shvatiti ovako: polazeći od osno "dokaz da Sl u stanJU suP_­ p/ex, ponašati se kao supp/ex" , a zatim ačil o p�edmet� zaprav� pn­ plexa", najprije se sa supplicium ozn zuJe SVOJ U pod loznost nesenu žrtvu, pomoću koje supp/ex iska nice supp�iciu'!" .!�� zna­ bogovima. S tim početnim stanjem ime da se umilostiVI 1 sup­ čenj e supplicare "prinijeti bogu žrtvu renj e srdžb.e ?ekog boga": . plicatio "žrtva, molitva, obred za umi v1d1mo konotaciJU Tako smo došli do toga da već u supp/ex je izaz�a?� po �ebn�� koju nam etimologija ne pokazuje , a koja da se umm 1 umilostiVI okolnostima "preklinj anja", a to je želja ne r�za�ire�o: �kup . neki bog. Vrlo rano i u uvjetima koje više . ilos "um tiviti, ummt1 botermina ove obitelji suzio se na idej u žanstvo". smislu za ljudske Nakon toga, termini su uzeti u istom at quid uolt ipse sum sibi odnose: Pl aut (Mercator 99 1 ) : supplici kao supplicium za nepravdu ob hane iniuriam "nek uzme što želi ma" (sumat!) određeni koj u sam mu nanio". Dakle, oštećeni "uzi va zašto je supp�icium pre­ supplicium . Taj nam primjer objašnja je postala klasičnom: Te­ uzeo konstrukciju sa dare, sumere, koja licium dabo. Tu nas de rencije (Heaut. 1 3 8 ) : . . . illi de me supp

�

v

•

Molitva i preklinjanj e • 575

5 74 • Riječi indoeuropskih institucija - II. svezak

me navodi na misao da je supplicium neka tjelesna kazna, fi­

zička kompenzacija koju se daje samim sobom. Konstrukcija sa supplicium je zapravo ista kao i konstrukcija poena u poenas dare. U tim uvjetima supplicium odsada uzima posebno znače­ nje: to je naknada, kompenzacija par excellence u okolnostima

kad je samo tjelesna naknada mogla platiti krivicu: a ta naknada bile su tjelesne "muke" kojima je krivac bio podvrgnut5 . Uvjeti religioznih uporaba pokazuju, dakle, kako se, sad već juridički smisao, uspostavio. Supplicium postaje neki način kako placare "umiriti"; tako je došlo do prekida u značenju između supplicium i supplicatio. Tu vidimo kako posebni uvjeti mogu razlomiti obitelj riječi da bi se neke od njih uvele u različite se­ mantičke skupine. Sažeto smo analizirali ono što se događalo u latinskome kako bismo mogli prijeći na ispitivanje grčkoga pojma. Ovaj se izra­ žava imenom vršitelja radnje hiketes (iKE'tll<;) "onaj koji moli". To je klasičan oblik, koji je preživio u tradiciji, dok su varijante hiktor, h ikt�r (tK-rrop, iK-r�p) ograničene na Tragičare. Izvedeni­ ce su: epitet hiket�rios "koji se odnosi na hiketes", zapravo "koji čuva onoga koji usrdno moli", i denominativ hiketeuo "ponizno moliti", a to j e ekvivalent latinskom supp/ico. Imenica hiketes izvedena je iz hiko (tKro) "dolaziti, stići", koje daje prezentske likove hikano, hikneomai. S morfološkog gledišta ta je izvedba pravilna, ali različiti prezenti označavaju samo jednostavnu ideju "stići". Može li se pojmiti neki odnos između "stići" i tako preciznog pojma "onaj koji usrdno moli". Jedan je komparatist, Wilhelm Schulze6 , mislio da hiketes nije ni u kakvoj vezi s tim glagolima, nego da ga valja povezati s drugim korijenom *ik- (bez aspiracije na početku, bez haka), a to bi bio got. aihtron "prositi, ponizno moliti" koji prevodi ain:i'crSm, npocrcuxccrSm. Tako bismo došli bliže značenju hiketes, ali uz jednu poteškoću: Schulze je morao pretpostaviti da bi do početne aspiracije u hiketes bilo doš­ lo nakon sekundarnog približavanja glagolu hiko. Prihvatili bi'

·

6

[Franc. supp/ice, tal. supp/izio, španj. suplicio "tormento, tortura"]. Quaestiones epicae, 1 892, 493.

smo to tumačenje za hiketes, ali samo kad nikakvog drugog tu­ mačenja ne bi bilo u samom grčkome. Formalan odnos između hiketes i hiko fonetski i morfološki doista zadovoljava kako se samo može poželjeti, a izvanjsko jedinstvo likova je očigledno. Međutim, problem ostaje u značenju. Hiko se uvijek prevodi sa "stići, dolaziti"; homerski je kliše d6mon hikesthai "doći kući". No, najčešća uporaba ne mora biti i najznačajnija. Može se dogoditi da uporaba, kad postane općeni­ tom, izbriše, zbog ovih ili onih razloga, neki karakterističan element iz prvotne vrijednosti. Glagol pokazuje nekoliko varijanata značenja koje su vrlo rijetko uzimane u obzir. Tako kod Homera (Ilijada 4, 303 i d.) čitamo: "Neka nitko ne ide sam, prije drugih, boriti se s Tro­ jaucima, . . . ali ako bilo tko sa svojim kolima dostigne (hiketai) protivnička kola, nek udara kopljem". Isto tako, "dim što se po­ diže od žrtve sustiže (hfke) nebo" (Ilijada l , 3 1 7); ili, sa kteos (v. Ilijada 8, 1 927 ; Odiseja 9, 20 8), kad slava seže do nebesa. A evo sada što specificira hiko, jednako kao i hikneomai i hikano: taj glagol dopušta za subjekt termin koji izražava jak osjećaj ili emociju: srdžbu: (Ilijada 9, 5259), žalost, tjeskobu (akhos) (Ili­ jada 23, 47; 2, 1 7 1 1 0 itd.); tjeskoba "sustiže" junakova srce; fi­ zička slabost (Ilijada 1 3 , 7 1 1 1 1 ) "dolazi" u koljena. I - polazeći odavde - toliko čest izraz d6mon hikesthai popri­ ma svu svoju snagu: "domoći se doma, vratiti se u svoj dom" (nakon termina kretanja ili velikog napora). Nekoliko primjera iskazuje još točniju namjeru: "eto zašto sada 'dolazim' pred tvoja koljena (-ra cra youvaS' ixaVO/-lat) da znam jesi li voljan dati štit i šljem mojemu sinu" (Ilijada 18, 457). Glagol doista iskazuje značenje "doći, stići, doseći" 1 2, ali u isto vrijeme vodi nas k smislu koji ima hiketes: "dolazim u dodir s tvojim koljenima da te molim". U jednom dugom odlomku iz [" što do neba ide mu slava"]. [" do nebesa mi doseže slava]. 9 ["Kada je kojega njih osvojila žestoka srdžba"]. 10 [ " jer mu je bol u duši i u srcu bio"]. 11 ["Kada bi umor i znoj osvojio koljena njemu"]. 12 [ "Stog ti pred koljena padam, kratkovječnom mojemu sinu l ne bi li hotio ti udijeliti kacigu i štit"].

7

8

• • •

. • .

.

• •

576 • Riječi indoeuropskih institucija - Il. svezak

Odiseje pojmovi što smo ih mi odvojili jasno se ponovno slažu. Riječ je o molitvi što je Odisej upravlja bogu rijeke na čije ga je obale bacila oluja: "dolazim (hikano) k tebi u koga sam se uvijek uzdao, a onaj među ljudima koji ' dolazi' (hiketai) kao što ja iz­ gubljen sada 'dolazim' (hikćmo), nakon tolikih patnji, tvojoj vo­ di i tvojim koljenima, mora biti štovan prema pravilima časti". A posljednji stih upotpunjuje odnos između glagola hikano i ime­ nice hiketes: "Smiluj mi se, gospodine, pristupam ti kao tvoj hiketes" 1 3 (Odiseja 4, 445-450). Dovoljno je pročitati ovaj odlo­ mak u cijelosti pa da dobijemo jasnu sugestiju. Samo poveziva­ nje termina pokazuje da su se dva pojma hikano i hikćtes osjećala kao da idu jedan uz drugi. Tvorba u hiketes sada je op­ ravdana: hiketes je doista nomen agentis za hiko. Uostalom, ne ovisimo samo o jednom primjeru. Evo još jednoga koji je isto toliko jasan (Odiseja 9, 267-269): "Tvojim koljenima napokon pristupamo (hik6metha) . . . poštuj bogove! Mi smo tvoji hike­ -

6.

pog lavlje

Latinske riječi za znamenja i predskazanja

Sažetak - Latinski se jezik ističe velikim bogatstvom ter­

mina koji se u književnoj uporabi upotrebljavaju za iskazi­ vanje božanskog znaka, znamenja i čuda. . �o, etimol.��ija nam omogućuje da ipak razaberemo pretknJIŽevne razhcltosti između omen "pravi predznak", monstrum "biće čija nakaznost predstavlja upozorenje" (mo­ neo "upozoriti"), osten tum "fenomen koji se pruža (*ten-) pred (obs-) proma­ tračem u njegovu vidnom polju", portentum "široka perspektiva koja otkriva budućnost navi­ ještenu (por-) pogledu", i prodigium "riječ ispunjena božanskim autoritetom (aio, usp. Aius) izgovorena kao predznak".

-

tai" 1 4 .

Možemo zaključiti da hiketes mora biti nomen agentis kori­ jena kojemu je h iko tematski prezent. Jedan je uvjet uporabe pripremio ovaj neočekivan semantički razvoj. Značenje "molitelj" objašnjava se ratnim običajem po­ znatim u epopeji: onaj koji, pritiješnjen od protivnika, hoće biti pošteđen, da bi spasio goli život, mora dodirnuti koljena svojega protivnika prije nego ga ovaj u žaru borbe ne rani. Tako u Ilijadi (2 1 , 65) Ahilej podiže koplje na Likaona hoteći ga pogoditi, ali se ovaj izmakne i brzo mu dodiruje koljena, uzvikujući: "Pred tvojim sam koljenima, Ahileju, tvoj sam hiketes" 15 . Dakle, veza između glagola hikesthai sa gounata "doći pred koljena" pre­ tvorila je imenicu vršitelja radnje hiketes u "molitelja".

Ispitivanje termina koji se odnose na znakove, znamenja i pred­ skazanja 1 bit će ograničeno na latinski zbog jednostavnog raz­ loga - relativnog obilja tih termina u latinskome. U tom pogledu latinski se suprotstavlja grčkome i još više drugim indoeurop­ skim jezicima. U grčkome nalazimo samo teras (1:ipac;) "znak božji, čudo", a ta riječ ni nema jasne etimologije. Drugi jezici čak ni nemaju oznake koja bi im bila karakteristična. U latinskome raspolažemo nizom riječi s točno određenom vri­ jednošću i općenito jasne tvorbe. Glavne su: miraculum, omen, monstrum, ostentum, portentum, prodigium. Nasuprot tih šest termina možemo postaviti samo grčki teras. On pokriva skupnost

[ "Nego se, gospode, smiluj, pribjegar - dičim se - tvoj sam"]. [" pribjegar ti svaki je od nas"]. 1 5 [ "Koljena t' grlim, a ti se ded smiluj, žacaj se mene l ubit, pribjegar ti častan, o Zeusov gojenče, ja sam"J. 13

14

. . •

Za opći pregled povijesnog i religijskog problema v. � aym�n� � loe�, Les 1 latmsku terminologiju (79-80, 84-85). 1

prodiges dans l 'antiquite classique, Paris, 1 963, kOJI dodtrUJe

578 • Riječi indoeuropskih institucija - II. svezak

predodžbi podijeljenih između šest latinskih jedinica. Nećemo voditi računa o semefon, sema (crru.tr:iov, crij�-ta) koji označa­ vaju "znak" općenito i odgovaraju latinskom signum čak i onda kad se odnosi na vrhunaravni fenomen. Morali bismo najprije ograničiti svaki od tih termina u samom latinskome, i to prema njihovu točnom značenju. Općenito se prihvaća da se te riječi u običnoj uporabi lako međusobno raz­ mjenjuju. Servije, ad Aen. 3 , 366, piše o tome: confusa ple­ rumque ponuntur "najčešće se rabe a da se ne razlikuju". Mo­ demi historičari potvrđuju to mišljenje; kad se govori o istom fe­ nomenu, u nekoliko redaka, jedna ili druga od tih riječi rabi se bez nekog razlikovanja. Ostavljamo filolozima da o tome odlu­ čuju. Nama je cilj za svaku od njih odrediti etimološko značenje i vidjeti što se odatle može naučiti , premda ih u predodžbi, što su je imali o tim znakovima, Rimljani više nisu razlikovali. Svi su ti termini plod latinske tvorbe, dakle, sekundarne lek­ sičke kreacije - osim riječi omen. Tvorba u omen predstavlja poteškoću, jer nalazimo da je osnova svedena na jedan samoglasnik, o-. To rekonstrukciji os­ tavlja više mogućnosti, kojima su se etimologičari doduše bavili, ali se niti jedna ne čini dokazivom. No, danas raspolažemo jed­ nom vezom koja bez poteškoće dopušta tumačenje smisla i tvorbe riječi o-men. Latinska se osnova o- može izravno uspo­ rediti s hetitskom glagolskom osnovom hii- "vjerovati, držati za istinito"; prema tome, omen ćemo interpretirati kao "iskazanje istine". Slučajno izgovorena riječ, zapažena u odlučnom trenut­ ku, moći će biti prihvaćena kao omen, to jest kao pravo zname­ nje, kao znak koji dolazi od božanstva. To će biti riječ povoljnog znaka koja proriče budućnosf. Više primjera koji o tome govore nalazimo kod Cicerona, De diuinatione I, pogl. 46. Imenica srednjega roda monstrum jasno se povezuje s prezen­ tom monstrare, ali uz jasno istaknutu razliku u smislu. Teško se odlučiti koja riječ prethodi drugoj: monstrum od monstrare ili monstrare od monstrum. Ipak, vjerojatno je da je monstrare de­ nominativ od monstrum, i to zbog jednog morfološkog razloga, 2

V. našu raspravu Hittite et inda-europeen, 1 962,

lO i

d.

Latinske riječi za znamenja i predskazanja • 5 79

imeničke tvorbe na -strum. No, već u samim počecin�a tradi��j � dva oblika nemaju ništa zajedničko: monstrare znači P? �nhc1 "pokazati" , a monstrum općenito �zn�čava "nešto št� Je . Iz:� v prirodnog reda", a još češće nešto sto Je nakazno, sto ISkrivlJUJe · na odvratan način prirodni· red stvari, "monstruma" - monstrum horrendum, kaže Vergilije. Još su i Latini imali osjećaj kako je riječ nastala: monstrum, kažu, nastalo je od monestrum, dakle od mon�o. Bez obzira na t� je li lik monestrum postojao ili nije, sigurno Je da se monstrum I monstrare povezuju sa moneo. Ako pođemo od moneo, kakvog je značenja monstrum? Da ustanovim� taj ?�os, možemo �e �o­ moći denominativom monstrare, koJ I religiJSke okolnosti m su skrenule od njegova osnovnog značenja. Redovito se p:evod�. s "pokaz(iv)ati", ali to je odveć grubo i s�m�o ��ačenJe} �sim . .. . toga, postoji i drugi jedan glagol koJ� JOS opce�ItlJ e znaci ,po � . kazivati", a to je ostendo. Razlika IZl�eđu nJih Je u ov��e. monstrare znači mnogo manje "pokazati" neku stvar, nego po­ kazati kako se ponašati, pokazati put kojim valja i �i", k�? kaž� jedan učitelj : qui tibi nequiquam saepe monstrauz ben� Ja koJI sam ti često uzalud davao dobre pouke" (Plaut, Bacchzde� 1 33); quotiens monstraui tibi ut. . . "koliko sam ti puta savjetovao . recte mons tres da . . . " (Menaechmi 788); non periclumst ne quzd

"nema opasnosti da ti dadeš dobar savjet" (Pseudo/us 2�9). Ako, dakle od monstrare idemo prema monstrum, da bismo mu dozn �li pravo značenje koje je bilo izbrisano vjerskom up?ra­ bom, vidjet ćemo da monstrum moram� sh: atiti �ao "sa�Jet", "upozorenje" koje šalju bogovi. A bogovi se I �ka�u!� kroz cu�� ; kroz znakove koji zbunjuju ljudski razum. BožJe ce upozorenJe uzeti oblike neke stvari ili vrhunaravnog bića; kako k��e Festus: "nazivamo monstra ono što prelazi prirodni svijet, zmiJU s noga­ ma, pticu s četiri krila, čovjeka s dvije glave". Samo božanska moć može na taj način iskazivati svoja "upozorenja": Dp�avo �a­ _ . to je značenje monstrum promijenilo svoj smisao. NIJe bilo mce­ ga u obliku monstrum što bi izazivalo takav p�jam "nakazn� st1,. monstruoznosti" osim što je u učenju o znakovima 1. znamenJima monstrum predstavljao božansku "pouku" ili "upozorenje".

580 • Riječi indoeuropskih institucija - II. svezak

Ova prva točnost može nam pomoći da razlikujemo mons­ trum od ostentum i od portentum, budući da je u dva potonja

termina ostalo ponešto od vrijednosti "pokazati". Nema neke vidljive razlike u uporabi između ostentum i por­ tentum; iste se stvari mogu označiti s jednim ili drugim, bilo da navješćuju povoljne ili zlokobne događaje. Pogledajmo dva pre­ zenta ostendo, portendo. Čestotnost njihove uporabe veoma je nejednaka: ostendo je vrlo dobro potvrđen; portendo je ograni­ čen na područje predskazivanja, jednako kao i portentum, dok je između ostendo i ostentum otklon jednake prirode kao između monstrare i monstrum, premda je nešto manje izrazit. Prosti glagol tenda "pružati, napinjati", srodan s indoiranskim tan-, grč. teina ('tBivw), dolazi iz indoeuropskog korijena *ten­ "pružati". Uporaba u tako specifičnom značenju još se točnije određuje s preverbom ob-/abs- i znači da je radnja učinjena "nas­ pram neke stvari, u protivnom smislu od prepreke na putu" (usp. obuiam "nasuprot"). Preverb ima još svoju punu vrijednost u jed­ nom starom primjeru, kao što je ovaj u Katona iz njegove ras­ prave o teženju zemlje: ager qui soli ostentus erit "oranica izlo­ žena suncu". Ostentus ovdje doista znači "pružen ususret". Taj će odnos doslovno protumačiti vjersko značenje koje pokriva samo jedan dio njegove uporabe: ostentum ako je predznak, tada je kao nešto "pruženo prema, izloženo očima", i to ne samo "po­ kazano", nego "učinjeno za oči (kao znak koji valja protu­ mačiti)". Govoreći o nekom predznaku, Tacit povezuje obtendo i ostentum (Historiae 3, 56). Pogledajmo sada portendo. Ono što je bitno ovdje jest u pre­ verbu por-, od kojega je ostalo malo primjera, ali svi su odreda važni: porrigo "pružiti, dati nešto"; po/luo "opoganiti, uprljati, oskvrnuti"; po/liceo(r) "obećati"; po/lucea i porricio su dva gla­ gola koji se odnose na žrtve. Takvi su sa portendo i drugi pri­ mjeri sa par- i , što je vrlo važno, svi su iz vjerskog područja. Je­ dinu iznimku predstavlja polliceo(r), barem kad je u uobičajenoj uporabi: !iceo znači "biti na prodaju", liceor "nuditi za nešto, biti na dražbi prodan"; preverb par- daje glagolu polliceor etimo­ loško značenje "ponuditi više od traženoga" (usp. Plaut, Mercator

439), a odatle najčešće "obećati".

Latinske riječi za znamenja i predskazanja • 5 8 1

Preverbu par- pridaje s e u rječnicima isti ili gotovo isti smisao kao i pro- i prae- zbog njihova zajedničkog postanja. No, ti preverbi nisu istoznačni jer su u latinskome dobili različite oblike, a, uostalom, ne mogu se slobodno rabiti jedan na mjestu drugoga. Moramo pretpostaviti da se pro-, prae-, par- svaki za sebe odlikuje nekom vlastitom crtom koja ih je podijelila. Razlici između pro- i prae- posvetili smo podrobniju raspravu3. Sada moramo potražiti način kako definirati par-. Vidimo to već u porrigo čije je pravo značenje "ispružiti čita­ vom dužinom, razviti, produljiti"; preverb par- implicira ideju "potpuno ispružiti, izložiti". Ako je parricio (< por-iacio) pre­ uzeo značenje glagola u žrtvi, bilo je to zato što je "baciti" (ia­ cio) precizirano preverbom par- "po svoj širini (žrtvenika)". Upravo se tako postupa s utrobom (exta) žrtvovane životinje ko­ ju se izlaže (porricere) na oltaru: si sacruficem summa Ioui ita­ que in manibus exta teneam ut poriciam . . . "sve da prinosim žrt­ vu Jupiteru vrhovniku i da u ruci držim utrobu da je prostrem na žrtveniku . . . " (Plaut, Pseudo/us 265); inter caesa et porrecta, iz­ ričaj: "između sječenja i rastiranja po žrtveniku", s vrijednošću "u posljednji čas" (Ciceron, Epist. ad Atticum 5 , 1 8, 1 ). Ista se slika otkriva i u glagolu po/lucea iz starog vjerskog vokabulara: "za žrtvu dati bogatu gozbu" (s daps, Katon De agricultura 132), i također "ponuditi na stolu ostatke žrtve". Više ne poznamo taj glagol lucea, ali preverb par- jasno pokazuje da su jela poslagana po čitavoj dužini žrtvenika ili stola za gozbu. To je razlog zašto glagoli po/lucere i polluctura uvijek podsjećaju na veličanstvenu gozbu. Sva je prilika da istu sliku valja vidjeti u preverbu kod polluo (nemamo * luo nego samo lutum "glib, blato") poprilici sa značenjem "opoganiti, uprljati, oskvrnuti". Tako nam se sada lik par-tenda javlja u svojoj posebitosti između drugih glagola predskazivanja i navlastito naspram os­ tenda. Sa portendere, portentum označava se niz predskazanja ko­ ja nagovješćuju slijed događaja u trajanju. To proizlazi iz sljede­ ćih primjera sakupljenih kod Tita Livija: dii immortales . . . augu3 "Le systeme sublogique des prepositions en latin", Travaux d � c.ercle linguistique de Copenhague, 4, 1 949, 1 77- 1 85, a isti je tekst objaVljen u knjizi Problemes de linguistique generale [I.], Paris, 1 966, 1 32- 1 39.

582 • Riječi indoeuropskih institucija � II. svezak

riis auspiciisque et per nocturnos eliam uisus omnia laeta ac prospera portendunt "besmrtni bogovi, sa suglasnim predznaci­

ma i čak s noćnim pojavama, naviještaju nam da će sve imati po­ voljan i sretan ishod" (26, 4 1 , 1 8); ominatur, quibus quondam auspiciis patres eorum ad Aegates pugnauerint insulas, ea illis exeuntibus in aciem portendisse deos "kao predznak navodi da

su im bogovi osigurali u času kad su počinjali boj jednaka auspicija kao i njihovim očevima kad su se borili kod Egadskih otoka" (30, 32, 9); di immortales mihi sacrificanti precantique ut hoc bellum mihi, senatui uobisque feliciter eueniret, laeta omnia prosperaque portendere "besmrtni bogovi, kojima sam žrtvovao

moleći ih da se rat završi sretno po mene, za senat i za vas, pred­ skazali su mi da će sve imati povoljan i sretan ishod" (3 1 , 7). Podcrtajmo formulu iz jezika dobrih želja: "omnia laeta prospe­ raque portendere". Primjeri za portenta otvaraju nam još bolju perspektivu; portentum, za razliku od ostentum, predskazuje ne samo jedan događaj, već čitavu panoramu kao u neprekidnoj per­ spektivi, otkrivajući tako velik dio budućnosti. Termin prodigium je lakše ispitati utoliko što se može analizirati u samom latinskome, ali je i teže zbog toga što i same elemente tvorbe moramo interpretirati. Redovito se analizira na *prod- (što je dubleta od pro- pred samoglasnikom, usp. prod-eo) i -agium, imensku izvedenicu od ag. No, o kojem je korijenu ag- riječ? Svi se slažu da valja ot­ kloniti osnovu ag- iz ago "tjerati, goniti" i radije se pomišlja na ag- iz imenice adagio s njezinom dubletom adagium "izreka, poslovica". Zbog unutarnjeg a sačuvanog pred i u prodigium tvorba mora biti recentnija. Na taj se način oba oblika, prodigium i adagio, vezuju uz korijen latinskoga aio "reći, tvrditi" Kako onda doslovno interpretirati prodigium? Valja priznati da taj korijen *-ag "reći" nije sigurno potvrđen izvan latinskoga. Grčko se i "kaže" tumači s jednim starim *eg-t, ali rekonstruk­ cija te osnove od samo jednog vokala ostavlja prostora nesigur­ nosti. Postoji i mogućnost približavanja armenskom af-ac "riječ iz poslovice", ali Meillet, koji je to predložio, i sam inzistira na fonetskoj nepravilnosti -ac naspram glagolu asem "kažem".

Latinske riječi za znamenja i predskazanja • 5 83

Prema latinskim glosarima adagio (adagium) odgovara po smislu grč. prooimion (1tpooi).ttov) "uvod, exordium", ali, kako nema književnih podataka, to je teško potvrditi. Samo se kod Va­ rona nalazi uetus adagio est. Prijelaz od adagio na adagium čini se da dugujemo analogiji sa prouerbium, kojemu bi adagium bio sinoniman. No, to se zna­ čenje ne podudara s onim u grčkom prooimion "uvod" bilo glaz­ beni bilo govornički; u prenesenom smislu kod Tragičara "ono što prethodi nekom događaju: phroimia p6ni5n (Eshil) "uvod u nevolje", ono što ih nagoviješta. Valjalo bi, dakle, adagio inter­ pretirati kao izreku kojom se nešto počinje, da bi se dalo ton ne­ kom govoru. To i dalje ostaje nesigurno. Pogledajmo sada odnos između prodigium i aio. Za aio rječ­ nici navode samo značenje "reći". Moramo zato precizirati zna­ čenje aio naspram drugih glagola govorenja. Podsjetimo na jed­ nu zanimljivu Donatovu opasku: aio se uzima, kaže on, uz inuisa, uana, contemnenda, falsa, to jest uz stvari koje su ne­ ugodne, isprazne, prezrive, lažne. Preletimo sada glavne uporabe tog glagola. Jedna od službi glagola aio jest opreka prema nego, kao da kažemo "reći da" - "reći ne". Čest je i izraz ut aiunt "kao što se kaže", bilo da se govori o nekoj glasini, o onome što se šuška, bilo za uvođenje nekog vulgarnog ili poslovičnog izričaja; ili pak za navođenje baš tako izrečenih riječi: ut ait Cicero. Stoga i ait, a ne neka dru­ ga riječ, služi kao umetak kad se točno prenosi nečija tvrdnja. U sudskom jeziku često nalazimo aio u prvom licu, i to u ustaljenim formulama. Prema Gaiusu, formula za traženje prava vlasništva bila je: hune ego hominem ex iure Quiritium meum es­ se aio "izjavljujem da je ovaj čovjek moj prema pravu kvirićan­ skom". Formula se više puta ponavlja kod Plauta, ali i kod Cice­ rona (s varijantama, primjerice sa fundum umjesto hominem) ili kad dva čovjeka polažu pravo na istu stvar: ego idem esse aio meum. Subjekt glagola aio može biti i sam zakon: uti lex ait "kao što zakon kaže", ili kod Ulpijana lex Julia ait, ili uli mos ait. To su grubo nabrojene glavne kategorije uporaba skupljenih oko općeg značenja. Osim toga, iz aio je izvedena imenica koja je označavala ime božanstva, Aius. Taj je bog poznat bilo samo

Latinske riječi za znamenja i predskazanja • 585

5 84 • Riječi indoeuropskih institucija - II. svezak

kao Aius, bilo kao Aius Locutius, koji je u tišini noći navijestio Rimljanima dolazak Gala. Varon navodi razlog zbog kojega je tako nazvan: Aius deus appellatus araque ei statuta quod eo in loco diuinitus uox edita est "bog je Aius tako nazvan i oltar mu je podignut jer se na tom mjestu, dolazeći od božanstva, začuo glas" (usp. Tit Livije 5, 50 i 52). Prema službama karakterističnim glagolu aio, a imajući u vidu imensku izvedenicu Aius, koja je još bolje izražena s dodanim Locutius, može se reći da se aio najprije odnosi na doslovno prenošenje rečenoga i da je sam taj izraz ispunjen odre­ đenim autoritetom. Da aio implicira iskazivanje autoriteta proizlazi čak i iz najbanalnijih situacija. To je razlog zašto se samo aio, a ne dico upotrebljava u juridičkim izrazima. Aio ne izražava mišljenje ili vjerovanje, nego glas autoriteta, koji ima vrijednost obveze. Odatle izraz lex ait, dok nikad ne srećemo lex dicit. Jednako će se tako pisati Liuius ait kad se doslovno navode njegove riječi i kad se hoće pozvati na autoritet. Vidjeli smo da se aio suprotstavlja glagolu nego i da znači "reći da". Ima vrijednost kategoričke i pozitivne tvrdnje. Onaj koji kaže aio preuzima na sebe istinitost tvrdnje. Bog Aius je tako nazvan quod diuinitus uox edita est, jer se začuo božanski glas. Njegovo ime nije, dakle, *Dicius, nego Aius, a to je glas ispunjen autoritetom. Aio uvijek označava bezličan iskaz koji svoj autoritet dobiva zbog toga što se može odnositi samo na glas koji je iznad čovjeka, na zakon ili božanstvo. Lako će se opaziti da postoji neka analogija između konotacije što je ima aio u latinskome i phem i (
žrtve prema njihovim običajima. Nakon toga čuda (ab eodem prodigio) i Rimljani učiniše devetodnevnu žrtvu, bilo zato što im je tako naredio božanski glas (uoce caelesti) s albanskog brda, bilo na savjet vračeva, haruspika. Taj tekst kao da sadrži etimologijsko tumačenje riječi prodigium.

Već smo vidjeli vezu imena Aius s božanskim glasom; jednako je tako i prodigium označen božanskim ispuštanj em (prod-) glasa (-agium), prema okolnostima do kojih je došlo u nave­ denom prodigium-u. U samim počecima, prodigium bi bilo "čudo" božjeg glasa koji je jedan između mnogih znamenja. Takvo je stvarno opravdanj e koje bismo mogli dati interpretaciji utemeljenoj na početnom značenju glagola aio.

7. poglavlje

Vjera i praznovjerje

Budući da nisu pojmili tu sveprisutnu stvarnost kakva je religija kao odvojena institucija, lndoeuropljani nisu imali termina kojim bi je označili. U jezicima u kojima se takva oznaka javlja vrlo je važno pokušati opisati njezino uspostavljanje.

Sažetak

-

U jonskom grčkom, kod Herodota, termin threskeie odnosi se na opsluživanje kultnih odredaba. Termin je nepoznat u atičkome, pa se threskeia javlja kasno (1. stoljeće poslije Krista) kao oznaka "religije", kao skup vjerovanja i svetih službi. Ništa nije toliko osporavano, i to odavna, kao podrijetlo la­ tinske riječi religio. Ovdje se pokazuje da se, koliko zbog morfoloških toliko i semantičkih razloga, riječ povezuje s glagolom relegere "ponovno sakupiti, opet uzeti radi novog izbora, vratiti se na stariju sintezu kako bismo je ponovno složili". Tako je religio "vjerska dvoumica" u početku sub­ jektivno gledanje, refleks vezan za neki strah vjerske naravi. Mada je historijski kriva, interpretacija pomoću religare "(po)vezati", što su je izmislili kršćani, važna je za obnav­ ljanje pojma: religio tako postaje "obveza", objektivna veza između vjernika i njegova Boga. Isto nas tako zbunjuje oznaka za praznovjerje: kako odrediti vrijednost superstitio između superstes "preživjeli", "svje­ dok" i superstitiosus "vrač, prorok"? U početku je to bila mogućnost svjedočenja o onome što je nestalo, otkrivanja onoga što je nevidljivo. Razvoj termina prema isključivo pejorativnom značenju tumači se slabim ili nikakvim povje­ renjem koje je pogađalo vračeve, čarobnjake i "vidioce" svih vrsta. Tako vidimo kojim se sve putovima kretao i kako je nastao danas već nerazdvojiv i temeljni par vjera - praznovjerje.

. Svi leksi čki elementi, koje smo ispitivali u posljednjih nekoliko poglavlja, proistječu iz jednog središnjeg pojma - religija. Kako

Vjera i praznovjerje • 589

588 • Riječi indoeuropskih institucija - II. svezak

se može odrediti prema indoeuropskom vokabularu ono što nazi­ vamo "religijom"? Nema - a ta nam se konstatacija odmah nameće - zajednič­ kog indoeuropskog termina koji bi označavao "religiju". Još u historijsko vrijeme indoeuropski ga jezici nemaju, a to nas ne smije čuditi, jer se sama priroda tog pojma ne podaje jednoj je­ dinstvenoj i stalnoj oznaci. Ako je točno da je vjera institucija, ta institucija ipak nije ja­ sno odvojena od drugih niti se nalazi izvan njih. Možemo, dakle, pojam, a isto tako i oznaku za religiju pojmiti samo od onog tre­ nutka kad je razgraničimo, kad ona dobije svoje posebno pod­ ručje, to jest od onog časa kad se može doznati što joj pripada, a što joj je strano. A u civilizacijama što ih proučavamo sve je prožeto vjerom, sve je znak ili igra ili odraz božanskih snaga. Osim u specijaliziranim bratstvima, ne osjeća se potreba za spe­ cifičnim terminom koji bi se primijenio na skup obreda i vjero­ vanja i upravo zato za pojam "vjera" srećemo samo termine od kojih svaki proishodi iz neovisne kreacije. Čak nismo ni posve sigurni da ih shvaćamo u njihovoj pravoj vrijednosti. Kad s "vjera" prevedemo sanskrtsku riječ dharma "pravilo" ili staro­ slavensku riječ vera, nismo li upali u grešku ekstrapolacije? Zato ćemo uzeti u razmatranje samo dva termina, jedan grčki, a drugi latinski, koje možemo smatrati istoznačnima za "vjera". Grčka riječ threskeia (SpllcrKda) zapravo je u isti mah i kult i �obožnost. Riječ ima u samom grčkom izrazito posebnu povi­ Jest. Za J. Van Hertena 1 threskeia bi se tobože primjenjivalo sa­ mo za strane vjere. Zapravo, u Augustovo doba, riječ označava svaki kult, domaći ili strani. Riječ je stara. Prvi se put javlja kod Herodota, a zatim potpuno nestaje iz tradicije, da bi se ponovno javila tek u vrijeme Strabona. Nakon toga primjeri postaju sve učestaliji, u tekstovima, ali i na natpisima. Riječ je zapravo jon­ ska i nije prodrla u atički, ali nakon toga je doživjela obnovljenu

�-Jt�echtu, 1�34. 1

J. Van Herten, Threskeia, eulabeia, hiketes, disertacija Sveučilišta u

Dokumentacija je obogaćena, a povijest riječi podrobno 1sp 1tana u djelu što ga je napisao Louis Robert, Etudes epigraphiques et . phllologiques, 1 938, 226 i d.

a­ sklonost govornika, jer je to bio najpo desniji termin za označ vanje skupnosti vjerovanja i kultne praks e. Prve uporabe, dva puta za threskeie, a dva puta za prezent vjerske threskeuein, sve kod Herodota u II. knjizi, odnose se na zapovijedi: "Egipćani, susjedi Libijaca, slabo su podnosili stroga (Il, pravila pri žrtvovanju i poglavito zabranu kravlj ega mesa" 1 8; prijevod Ph.-E . Legrand). Na drugom mjestu Herodot govori o pravilima tjelesn e či sto­ tisu­ će kojih se drže egipatski svećenici. I domeće: "oni sc dr:>.c ju ću drugih threskeias" (II, 37); to su službe koje sveće nici mora l, l '1(11, llC'TI\'t:\ (Sp euD thresk la poštovati. Takvo j e i značenje glago o rijl·C je 64 i 65) "do u sitnice slijediti vjerske odredbe", a uvijek , Egipćanima. Ideja je, dakle, o "slijedenju", a to je poj a m prnksc ­ zahva , i eč rij est j i pov a ne vjerovanja. Možemo poći još dublje u a ljujući svjedočanstvima razasutim po drugim mjes t i m a I menic koj i po­ threskeia, donekle čudnovato, dolazi iz prezenta na -sko, KEtv Spacr ili vo& znamo iz Hesihijeve glose: Sp�crKro � avaJ.ltf.lV�O'KEtv "podsjećati, opominjati". I thr sko se može iv raščlaniti; počiva na jednom * threo, koje je potvrđeno u f:vSpE do­ mo može q>ulvacrcrEtv "čuvati, držati se". Tom nizu oblika * nam dati još jednu kariku: threo pretpostavlja korijen ther-, a to je u dopušta da s njim povežemo negativan pridjev atheres koji još je što i, glosi rastumačen sa an6eton ("nerazuman, bezuman") zanimljivije , an6sion "bezbožan, opak, poguban". Najzad, athe­ (aSEp tč;ro) res je i sam u osnovi homerskog prezenta atherizo "malo cijeniti, prezreti". Svi se ti podaci povezuju u lanac i upotpunjuju pojam na koji vjer­ podsj eća sama riječ threskeia, a to je "pridržavanje, pravil o a­ ske praks e". On se povezuje s glagolskom osnovom koja označ nije va poštovanje rituala, brigu da se bude vjeran pravilu. To kul­ e obvez na e "religija" u svojoj cjelovitosti, nego prisilj avanj ta. .

·

·

·

*

*

*

Dolazimo sada do drugog termina, koji je nesrazmjerno važniji, a to je lat. religio. To je riječ koja ostaje kao jedina u svim zapad-

590 • Riječi indoeuropskih institucija - Il. svezak

nim jezicima, jedinstvena i stalna riječ, za koju se nikad neka za­ mjena nije mogla nametnuti. Što znači religio? O tome se raspravlja još od vremena Anti­ ke. Stari se nisu slagali, a moderni su i dalje podijeljeni. Oklijeva se između dvaju tumačenja od kojih se sad prihvaća jedno, sad drugo, a svako od njih nalazi nove branitelje. No, čini se da ništa ne omogućuje odlučno rješenje. Jedno tumačenje zastupa Cice­ ron, koji u tekstu što ćemo ga niže navesti, povezuje religio sa legere "brati, sakupljati", a drugo Laktancije i Tertulijan, koji objašnjavaju religio sa ligare "vezati". I današnji se jezikoslovci dijele na one koji zastupaju legere i na druge koji su za ligare. Ovdje možemo navesti samo najvažnje rasprave. Ciceronovo mišljenje podržava W. Otto2 , kojega slijedi J. B. Hofmann3 • Ob­ ratno od njih, u svom Dictionnaire etymologique de la langue latine, A. Ernout i A. Meillet se odlučno priklanjaju rješenju sa religare, a takav stav nalazimo i u članku religio u Pauly-Wis­ sowa4. Neki su i dalje neodlučni, kao W. Fowler5 , koji daje dob­ ru opisnu studiju o značenju riječi religio, ali glede etimologije navodi Conwayevo mišljenje da se "jedno i drugo tumačenje mogu braniti". Navodimo Ciceronov tekst koji mora biti polazna točka za svako raspravljanje (De natura deorum II, 28, 72): Qui autem omnia quae ad cultum deorum pertinerent diligenter rectracta­ rent et tamquam relegerent, sunt dicti religiosi ex relegendo ut elegantes ex eligendo, ex diligendo diligentes. His enim in uerbis omnibus inest uis legendi eadem quae in religioso. "Oni koji su marljivo retractarent i na neki način relegerent sve stvari koje se odnose na kult bogova, oni su nazvani religiosi prema relegere, kao i elegantes prema eligere i diligentes prema diligere. Sve te riječi doista imaju isti smisao legere kao i religiosus".

Obratno od toga, za Laktancija je religija "veza" pobožnosti koja nas "povezuje" s božanstvom, uinculo pietatis obstricti et

U studiji o religio i superstitio, koja je objavljena u Archivfor Religions­ wissenschaft XII, 533 i nastavlja se u istom časopisu XIV, 406 i d. 3 U Lateinisches etymologisches Worterbuch l, 352. 4 Autor članka, M. Kobbert, preuzima najbitnije elemente iz disertacije o 2

tom predmetu, kojoj je sam pisac ( 1 9 1 0). ' U Transactions III. međunarodnog kongresa o povijesti religija, II. vol.

Vjera i praznovjerje • 59 1

religati sumus. Laktancijevo mišljenje preuzima Kobbert koji religio definira "kao snagu izvanjsku čovjeku, kao neki tabu

povezan s izvjesnim razdobljima, s izvjesnim mjestima, s izvjes­ nim stvarima i s kojom je čovjek, lišen svoje volje, prikovan i vezan". Najprije se moramo upitati što religio zapravo označava, kak­ ve su prave i stalne uporabe te riječi. Bit će dovoljno ako nabro­ jimo nekoliko najznačajnijih primjera. Jedno je sigurno: u počet­ ku religio ne označava "religiju" u njezinoj cjelovitosti. Jedan stari fragmenat iz izgubljene tragedije L. Akcija saču­ vao nam je ova dva stiha: Nunc, Calcas, jinem religionum .fac: desiste exercitum morari meque ah domuitione, tuo obsceno omine (Non. 357, 6 Astyanax fr. V Ribbeck) "Prestani, Kalhas, s tim religiones: prestani zadržavati vojsku i =

mene sprečavati da se vratim svojem domu s tvojim gadljivim znamenjem". Religiones vrača Kalhasa, rođene iz jednog zlokobnog pred­ znaka, sile vojsku da ostane na mjestu i sprečavaju junaka da se vrati kući. Iz toga se vidi da religio, termin iz augurskog jezika, označava neku "suzdržljivost, skrupuloznost koja se odnosi na amina". To je, dakle, subjektivno raspoloženje, a to je i temeljna značajka u riječi religio u svim njezinim "laiciziranim" uporaba­ ma. Plaut, Curcu!io 350: uocat me ad cenam; religio fuit, denegare uolui "poziva me na večeru: skanjivao sam se i htjedoh od­ biti". Kod Terencija (Andria 94 1) Hremes je suočen s mladom djevojkom, s vlastitom kćeri za koju je mislio da ju je izgubio; oklijeva da je prepozna: At mihi unus scrupulus restat, qui me male habet "ostaje mi skrupula koja me muči", kaže, a drugi odgovara: dignus es cum tua re!igione, odio: nodum in scirpo quaeris "zavrijedio bi da te se mrzi, s tom tvojom religio: tražiš nevolje ondje gdje ih nema" (doslovce: "tražiš čvor u sitini", tj . tražiš dlaku u jajetu). Religio i scrupulus idu zajedno. Odatle potječe izričaj religio est "imati skrupula, skanjivati se" i isto tako religioni est ili re!igio tenet s infinitivnom rečenicom: reli­ giani est quibusdam porta Carmentali egredi (Festus 285 M)

592 • Riječi indoeuropskih institucija - IL svezak

"neki su se (u tim okolnostima) skanjivaH izići na karmentska vrata". Takva je uporaba stalna u klasičnom razdoblju. Na primjer, za vrijeme izbora, prvi brojitelj glasova naprasno umre; sav bi se postupak morao obustaviti; Grakho ipak odluči da se nastavi, premda primjećuje rem iliam in re/igionem populo uenisse "da to izaziva nemir", "krzmanje u narodu" (Ciceron De natura deorum II, 4, 1 0). Riječ se ponavlja kod Tita Livija, a često u vezi s vjerskim fenomenima: quod demouendis statu suo sacris religi­ onem jacere posset: "nešto što bi moglo navesti na suzdržljivost kad se ima promijeniti mjesto nekih obreda" (IX, 29, 10): aluzija na kaznu Potitijima kad su napustili Herkulov kult; adea minimis eliam rebus praua religio inserit deos "jer je istina da iskrivljena suzdržljivost, skrupula upleće same bogove u najsitnije stvari" (XXVII, 23, 2). Poštovanje Cereri, kaže Ciceron, mora se ukazivati s najve­ ćom pomnjom u obredu, prema želji predaka naših: sacra Cere­ ris summa maiores nostri religione confici caerimoniaque uolue­ runt (Pro L. Ba/bo oratio 24, 55). Značenje religio, koje bismo našli u velikom broju drugih primjera, potvrđeno je izvedenicom religiosus "pomnjiv, skrupu­

lozan u pogledu obreda, koji je svjestan važnosti obreda". Da se religiosus moglo reći za samo služenje vjeri, govore nam brojni rimski eruditi: religiosum quod propter sanctitatem aliquam re­ motum ac sepositum a nobis sit "religiozno je ono što je zbog od­ ređene sanctitas odijeljeno i daleko od nas" (Masurius Sabinus apud Aulo Gelije Noctes Atticae 4, 9); re/igiosum esse Gallus Aelius ait quod homini Jacere non liceat, ut si id faciat contra deorum uoluntatem uideatur Jacere "religiosum je ono što ljudi­

ma nije dopušteno činiti, tako da, ako to učine, izgleda kao da idu protiv volje bogova" (Festus, str. 278, ed. Mtill.). Sve u svemu, religio je oklijevanje koje suzdržava, skrupula koja priječi, a ne osjećaj koji upućuje prema nekom činu ili koji potiče na neku kultnu praksu. Mislimo da to značenje, koje nam dokazuju bez imalo sumnje stare uporabe, nameće jednu jedinu interpretaciju za religio, a to je ona što je donosi Ciceron kad religio povezuje sa legere.

Vjera i praznovjerje • 593

Razmotrimo izbližega oblik religio. Je li uopće moguće pro­ tumačiti religio s glagolom ligare? Naš će odgovor biti negati­ van, i to zbog više razloga: l ) Od ligare nikada nije postojala izvedenica *ligio; apstrak­ tum od religare je religatio; naprotiv, imamo odlučno svjedočan­ stvo u prilog legere, a to je riječ legio; 2) Do sada se malo zapažalo da se apstrakta na -io tvore po­ lazeći od glagola treće konjugacije, a ne od prve; tako imamo ex­ -cidio, regio, dicio, usu-capio, legi-rupio (rumpere), de-liquio (linquere), obliuio (*obliuere, obliuisci) i isto tako legio.

3) Već bi i sam navod iz jednog starog pisca mogao riješiti problem: religentem esse opportet, religiosus nefas (ne fuas?) "treba biti religiens, a ne religiosus" (Nigidius Figulus apud Aulo Gelije, Noctes atticae 4, 9, l l ). Ovdje je malo važno što je mjesto posljednje riječi oštećeno. Oblik re/igentem od lego, lege­ re jasno pokazuje podrijetlo riječi religiosus. Svi bi se ti razlozi za osnovanost odnosa između religio i le­ gere bili odavno pojavili da je glagol *religere ostavio drugih dokaza o svom postojanju, a ne samo particip religens. No, mo­

žemo zaključivati i prema drugim glagolima iste tvorbe kao što su intel/igo i di/igo, koje je već Ciceron u navedenom odlomku bio približio obliku koji nas ovdje zaokuplja: his enim uerbis om­ nibus inest uis legendi eadem quae in religioso "u tim riječima (di/igo, intel/igo) nalazi se smisao riječi legere koji imamo u re­

ligiosus".

I doista, glagol legere "brati, sabirati, privući sebi, prepo­ znati", koji može poslužiti za mnoge konkretne primjene, podaje se, kad uza se ima različite preverbe, iskazivanju radnji inteligen­ cije i osjećajnih stanja. Protivnost od lego iskazuje se sa neg-figo "ne mariti, ne hajati za što"; di/igo znači "uzimati prebirući, zapamtiti, cijeniti, voljeti"; intel/igo znači "uzeti birajući, poj­ miti, zapamtiti, razumjeti, shvatiti". A zar "inteligencija" nije sposobnost izbora i sinteze? Iz tih približavanja možemo zaključiti i smisao u religere "opet skupiti"; glagol znači "uzeti za novi izbor, vratiti se na pređašnju radnju". To bi bila dobra definicija za religioznu "skrupulu". Koliko je dobro biti religens, govori Nigidius Figu-

594 • Riječi indoeuropskih institucija - Il. svezak

lus, "brinuti se" o vjerskim stvarima, toliko je loše biti religiosus, to jest biti uvijek sklon skrupulama. Opet započeti već učinjeni izbor (retractare, kaže Ciceron), preispitati tako donesenu odlu­ ku - to je pravo značenje u religio. Ono ukazuje unutrašnji stav, a ne objektivno svojstvo određenih stvari ili skup vjerovanja ili praktičnih izvršenja. Rimska je religio u počecima bitno subjek­ tivna. Nije nimalo čudno što se tek kod kršćanskih pisaca po­ javljuje tumačenje koje religio izvodi iz religare. Laktancije up­ ravo na tome inzistira: nomen religionis a uinculo pietatis esse deductum, quod hominem sibi Deus religauerit et pietate con­ strinxerit "riječ religio nastala je iz veza pobožnosti, jer Bog veže

čovjeka uza se i drži ga s pobožnošću". To je zbog toga što je sam sadržaj u riječi religio promijenjen. Ono što za kršćanina označava novu vjeru u usporedbi s poganskim kultovima jest upravo ta veza pobožnosti, ovisnost vjernika od Boga, ta obveza, obligatio, u pravom smislu riječi. Pojam religio sada je podešen prema ideji što je čovjek tada ima o svom odnosu prema Bogu, a ta je slika posve drugačija od stare rimske religio i zato priprema moderno značenje. Eto, u tome je ono najbitnije o povijesti i postanju riječi religio, a to nam pokazuju i uporabe i oblik same riječi. Analiza smisla u religio pomaže nam u rasvjetljavanju onoga termina koji je kod Rimljana uziman za njezinu protivnost, a to je superstitio. I doista, pojam "religije, vjere" takorekuć doziva kao protivnost pojam "praznovjerja". Taj je pojam doista čudnovat i mogao se je roditi samo u takvoj civilizaciji i u takvom razdoblju u kojima se duh mogao odvojiti od vjerskih stvari da bi procijenio ono što je normalno i da bi sagledao pretjerane oblike kulta ili vjerovanja. Postoje sa­ mo dva društva u kojima se može vidjeti takav stav i gdje su, svaki na svoj način i neovisno jedan drugome, nastali termini koji ga izražavaju. U grčkome se taj pojam iskazuje složenicom deisidaimonia (of:tcrtOat!lov{a), što je apstraktna izvedenica od deisidaimon (Of:tmoa{!lcov) koja zapravo znači "onaj koji se boji daimones". Tijekom povijesti taj termin ima dva različita značenja: najprije "onaj koji se boji bogova (daimones)", kao što ih se treba bojati,

Vjera i praznovjerje • 595

koji štuje vjeru i koji je pobožan; a zatim, pod utjecajem dvo­ strukog semantičkog procesa, "praznovjeran". S jedne je strane OUl!lCOOV primio značenje "demon, zao duh", a, OSim toga, Vjer­ ska je praksa postajala sve zamršenijom u obredima koji su po­ stajali sve sitničavijima, pa se u njoj pojavila i magija i strani utjecaji. Paralelno s time javljaju se i afirmiraju filozofske škole koje, slobodne od vjerskih spona, razlikuju pravi kult od prakse čistog formalizma. Zanimljivo je pratiti taj razvoj unutar grčkoga; no, on je posljedica kasnog i ograničenog osvješćivanja. Naprotiv, riječ superstitio s izvedenim pridjevom superstitiosus imala je istu sudbinu kao i riječ religio s kojom je u opreci. Upra­ vo je termin za modernog čovjeka odredio i ustalio pojam. Na prvi pogled, termin je jasan, barem što se tiče oblika i tvorbe. No ' daleko smo - i vrlo daleko - od toga da bi nam bio jasan i njegov sadržaj. Riječ je u samom latinskom promijenila nekoliko značenja, ali ni jedno se od njih ne slaže sa sastavnicama složenice, jer ne vidimo kako je od super i stare mogao nastati smisao "prazno­ vjerje". Po obliku superstitio bi morao biti apstraktum koji odgovara pridjevu superstes "koji koga preživi". No, kako dva značenja dovesti u vezu? Jer, superstes ne znači samo "koji je preživio", nego u nekim dobro potvrđenim uporabama i "svjedok". Ista se poteškoća javlja za superstitio u odnosu prema superstitiosus. Ako i dopustimo da je superstitio bilo na neki način dovedeno do značenja "praznovjerje", kako onda razumjeti da superstitiosus nije značilo "praznovjeran" nego "proročki"? Tu vidimo složenost problema, koja je neznatna u pogledu tvorbe, ali je zato bremenita posljedicama za povijest vjerovanja. Upravo je zato riječ bila često ispitivana, raspravljana i tumačena na vrlo različite načine. Ukratko ćemo sažeti te interpretacije ka­ ko bismo mogli procijeniti sve elemente rasprave. a) Doslovna interpretacija pomoću superstes "koji je preži­ vio" vodi nas da superstitio uzmemo kao "prežitak". Superstitio bi tada bio neki "ostatak" staroga vjerovanja, koji je u svoje vri-

596 • Riječi indoeuropskih institucija - II. svezak

jeme smatran suvišnim. Prema našem mišljenju, to tumačenje počiva na povijesnoj proturječnosti, jer to bi značilo da držimo da su stari, i to prije povijesne tradicije, raspolagali s kritičkim smislom XIX. stoljeća ili s gledanjima naših suvremenih etno­ grafa koja nam dopuštaju u religijama vidjeti "prežitke" nekog starijeg razdoblja koji se ne slažu s ostalim. Osim svega, ta inter­ pretacij a ne vodi računa o posebnom značenju pridjeva super­ stitiosus.

b) U već navedenoj studiji, što juje o religiji napisao W. Otto, ispituje se isto tako riječ superstitio. Autor definira značenje kod najstarijih pisaca, ali ga ni ne pokušava objasniti pomoću ele­ menata latinskog vokabulara; on jednostavno misli da je super­ stitio prijevod jedne grčke riječi: to bi bio latinski kalk prema ekstasis (EK
Takvo je domišljanje u cijelosti promašena; nikada u super­ stes nije bio sadržan takav odnos prema smrti; ne vidimo kako bi umrli na takav način "preživio" niti da bi ikad bio nazvan super­ stes. U rimskoj religiji, ako mrtvi imaju život, onda to nije život nadživljenja, nego život posve druge biti. Najzad, superstitio ne 6

Giotta, XIX, 1 930, 63.

Vjera i praznovjerje • 597

označava vjerovanje u demona: takvo upadanje demona i de­ monskoga u pojam superstitio samo je jedno izdvojeno indivi­ dualno mišljenje. d) Druga su mišljenja bila tražena na različite načine. Marga­ dane polazi od značenja "svjedok", koje ide uz superstes i za značenje u superstitiosus jednako polazi od značenja "vrač, pro­ rok". Superstes bi bilo od "svjedok" prešlo na superstitiosus u značenju "wahrsagend, proročanski" posredstvom izraza "qui diuinitus testatur", "onaj koji je svjedok bo�anstva". To je za­ ključivanje bizarno; ne smije se uvoditi pojam "svjedočenja" u domenu božanskoga, niti ono što je juridičko dovoditi u vezu s vidovitošću. U očima Rimljana, onaj koji je obdaren darom pred­ skazivanja nije "svjedok" božanstva kao što će to biti "mučenik" u kršćanskom gledanju. Tako ni s tim nismo došli do pravog značenja pridjeva superstitiosus. e) Naposljetku, još jedno tumačenje predložio je Flinck.� Lin­ komies8: "superstitio" se razvilo iz značenja superiornosti (Uber­ legenheit, super-stare, biti iznad) uz posredovanje "proročanske moći, čina", da bi došlo do značenja superstitio. Ne vidimo zašto bi "superiornost" vodila k činima i vraštvu, ni kako se prešlo od "vradžbina" na "praznovjerje". To je sadašnje stanje problema. I ovdje, kao i u svim sličnim slučajevima, prijedlog tumačenja može se prihvatiti samo ako vodi računa o svim značenjima i ako ih uskladi na razuman način i ako se tumačenje temelji na točnom značenju svake od sastav­ nica. Uzmimo dva termina, prvi i posljednji, superstes i superstitiosus, jer nam onaj srednji, superstitio, daje samo imenicu koja je već ustaljena u smislu koji želimo objasniti. Izmedu temeljnog termina superstes i njegove izvedenice superstitiosus doista ne­ ma ničega što bi nam ukazivalo na pravo značenje. Kako superstes, pridjev od superstare, može značiti "onaj ko­ ji je preživio"? To je očito zbog smisla super, koji zapravo, a ni kad je sam, ne znači "iznad", nego i "s onu stranu", tako da može značiti mnogo više već prema slučajevima: satis superque znači 7

8

Jndogermanische Forschungen, 48, 1 930, 284. U časopisu Arctos, 2, 73.

598 • Riječi indoeuropskih institucija - Il. svezak

"dosta i više, dosta i više nego dosta"; supercilium ["obrve"] nije samo "ono što je iznad trepavica", nego i ono što trepavice sa svojom izbočenošću štiti. Sam pojam "superiornosti" ne kaže samo ono "što je iznad", nego nešto više, neko napredovanje u odnosu na ono što je ispod. Jednako tako i super-stare znači "biti preko, s onu stranu, biti i održati se nakon čega", zapravo nakon nekog događaja koji je uništio sve što je ostalo. Smrt je prohujala jednom obitelji; superstites su se održali nakon toga što se to dogodilo; onaj koji je prebrodio neku opasnost ili iskušenje, teš­ ka vremena, koji je nakon njih preživio je superstes. "Pitam, ka­ že jedno lice iz Plauta ženi, kako još uvijek možeš biti ona koja je nadživjela svog muža" ut u iro tuo semper superstes (Casina

8 1 7-8 1 8). To nije jedina uporaba superstes; "biti nakon" nije samo "pre­ živjeti neku nevolju ili smrt", nego i "preživjeti neki događaji održati se nakon tog događaja", dakle, biti mu "svjedokom". Ili još "koji stoji (stat) iznad (super) te same stvari, koji u njoj sudjeluje; koji je prisutan". Takav će biti, u odnosu na događaj, položaj svjedoka. U tome već vidimo tumačenje za superstes sa značenjem "svjedok", koje je više puta potvrđeno, kao primjerice u odlomku iz jednog Plautova izgubljenog komada. Nunc mihi licet quiduis loqui: nemo hic adest superstes (Plaut in Artemone apud Festus 394, 37) "A sada, kaže to lice, imam pravo reći sve što hoću; nema svjedoka, slobodno mi je govoriti". Ta upotreba nije usamljena i druga nam svjedočanstva potvrđuju da je stara. Kod Festusa (loe. cit.), superstites znači "svjedoci, nazočni": su­ perstites, testes, praesentes significat; cuius rei testimonium est quod superstitibus praesentibus ii inter quos controuersia est uindicias sumere iubentur, dakle: "superstites znači testes, prae­ sentes; dokaz tome je da oni, među kojima je izbio spor, bivaju pozvani da iznesu svoje traženje u nazočnosti svjedoka", super­ stitibus praesentibus. Ciceron (Pro L. Murena, 1 2) ponavlja jed­

nu staru formulu koja se izgovarala prigodom posvećivanja ce­ sta: utrisque superstitibus istam uiam dico; to potvrđuje i Servije (ad Aen. III 339): superstes praesentem signijicat. Vidi se razlika između superstes i testis. Etimološki gledano, testis je onaj koji je nazočan kao "treći" (*terstis) u nekoj stvari

Vjera i praznovjerj e • 599

koja se tiče dvojice, a taj pojam seže u zajedničko indoeuropsko razdoblje. U jednom se sanskrtskom tekstu kaže: "svaki put kad su dvojica suočena, Mitra je tu kao treći"; prema tome, Mitra je nužni "svjedok". No, superstes opisuje "svjedoka" bilo kao ono­ ga "koji je ostao nakon", istodobno kao svjedoka i onoga koji je nadživio, bilo kao "onoga koji je u stvari" , koji je nazočan. Sada vidimo što može i mora teoretski značiti superstitio, svojstvo onoga koji je superstes, a to je "svojstvo prisutnosti" kao "svjedok". Preostaje nam da objasnimo odnos između zahti­ jevanog značenja i značenja koje je historij ski utvrđeno. Super­ stitio je često povezivano s hariolatio "proricanje", sa "biti vrač", a još češće supers titiosus dolazi uz hariolus "vrač, gatar". To jasno pokazuje Plaut. Jedan ćoravi parazit govori o svojoj tjelesnoj mani: "Izgubio sam oko u borbi" , a drugi mu odgovara: "Baš me briga jesu li ti oko iskopali u borbi ili te je netko pogo­ dio loncem u glavu - Vidi, vidi, uzviknu muktaš, ovaj je čovjek vrač, točno je pogodio !": supers titiosus hic quidem est; uera ono praedicat (Curculio 397). "Istina" je u tome da se "pogodi" . (Amph t titiosus supers čemu nisi bio nazočan. Isto tako illic homo od 322). U komediji Rudens 1 1 39 i d. riječ je o nekoj ženi; jedno lica kaže:

- Quid si ista aut superstitiosa aut hariolast atque omnia quidquid inerit uera dicet? "A što ako je ova žena superstitiosa ili hariola i ako točno

kaže sve što je (u škrinji )?"

- Non feret, nisi uera dicet: nequiquam hariolabitur.

"Dobit će samo ako kaže istinu; tu vračanje ne pomaže". Rješenje se nazire: superstitiosus je onaj koji je obdaren sa superstitio, to jest "qui uera praedicat", vrač, onaj koji govori o nečemu što je bilo kao da je tome stvarno bio nazočan: "vrača­ nje, gatanje" se u ovim primjerima ne odnosi na budućnost, nego samo na prošlost. Superstitio je dar dvostrukog vida, dar koji omogućuje da spoznamo prošlost kao da smo bili nazočni - su­ p �rstes. Eto zašto superstitiosus izražava mogućnost "dvostru­ kog vida" koji pripisujemo "vidovnjacima", a to je dar da budu "svjedoci" o događajima kojima nisu bili nazočni.

600 • Riječi indoeuropskih institucija - Il. svezak

U svakodnevnoj uporabi riječ se stalno povezuje sa hariolus, ali je samo u jeziku vračeva i vidovnjaka preuzela ovo značenje (magične) "nazočnosti". Uostalom, uvijek upravo u specijalizira­ nom vokabularu riječi primaju nova, tehnička značenja. Imamo za to i u francuskome jedan primjer s riječi voyant, koja znači "onaj koji je obdaren vidom, koji vidi", ali iznad običnog vida i "obdaren drugim vidom, vidovnjak". Tako se riječi pravilno redaju: superstes, onaj koji može biti "svjedok", jer je bio prisutan kod neke svršene radnje; superstitio "dar nazočnosti", sposobnost svjedočenja kao da je ondje bio; superstitiosus, koji ima "dar nazočnosti" koji mu dopušta da je bio u prošlosti: to je smisao koji nalazimo kod Plauta9 • No, kako protumačiti moderno značenje? Zapravo, ono se pojavljuje kao posljednje u semantičkoj povijesti riječi. Moguće je zacrtati razvoj od značenja koje smo upravo opisali - a koje je moralo nastati u jeziku vračeva i vidovnjaka - pa do smisla na koji smo navikli. Rimljani su se zgražali nad vidovnjačkim rad­ njama i smatrali su ih opsjenjivanjem i šarlatanstvom; vračevi, čarobnjaci, vidovnjaci bili su prezrena čeljad, tim više što su ve­ ćinom dolazili iz stranih zemalja. Superstitio, koje je na taj način bilo vezano s praksom koju nitko nije odobravao, dobilo je nega­ tivnu konotaciju. Ono je vrlo rano postalo oznakom za opsluži­ vanje neke lažne vjere, a vidovnjačke su radnje smatrane ispraz­ nima i nedostojnima za razborit duh. Rimljani, koji su bili vjerni službenim augurima, uvijek su osuđivali pribjegavanje magiji, čarolijama, proricanjima i svim takovim praksama koje su držali za djetinjarije. Tada je, na tom značenju "prezriva vjerovanja", nastao nov pridjev s novom izvedbom koja j e polazila od osnov­ ne riječi: superstitiosus "koji se bavi s onim što j e superstitio" ili koji dopušta da superstitio djeluje na njega. Odatle se rodilo no­ vo gledanje na superstitio u antitezi prema religio, a to je proiz­ vela ovaj nov pridjev superstitiosus "praznovjeran", potpuno različit od prvoga, u antitezi s religiosus posve iste tvorbe. Pro­ svjećeni i filozofski stavovi racionalnih Rimljana odvojili su reOvo je rješenje već bilo nabačeno u Revue des Etudes Latines, 1 6, 1 938, 35.

9

Vjera i praznovj erj e • 60 1

od superstitio, defigio, religioznu skrupuloznost, autentičan kult

.. gradiranog i iskvarenog oblika vjere. . . h vn�e�Tako se jasno ocrtava veza između dVIJU suslJ edm. stanJ e pucki� nosti riječi superstitio, koja je najprije odražavala . žemh tradivjerovanja, a zatim stav tradi cionalnih Rimljana privr ciji prema takvim vjerovanjima. .

.

BIBLIOGRAFSKE NAPOMENE

Tablica koja prethodi ovoj bibliografiji - gdje su jezici nabrojeni prema vremenu njihove prve potvrde (v. kronološku ljestvicu na desnom i lijevom rubu) - uspostavljena je prema djelu A. MElL­ LET i M. COHEN, Les langues du Monde, izd. 1 952, I. poglavlje: "Langues indo-europeennes" (redakcija J. VENDRYES, I. izdanje, 1 924, preradio i priredio E. BENVENISTE). To se djelo može kon­ zultirati za lingvističke karte, kao i za upotpunjavanje karte koju smo dali u prethodnoj tablici. Indoeuropski i komparativna metoda A. MEILLET,

Les dialectes indo-europeens, Paris, 1 908, 2. izda­

nje, 1922, nova naklada 1 950.

Introduction a l 'etude comparative des langues in­ do-europeennes, 8. izdanje, Paris, 1 937. A. MEILLET, La methode comparative en linguistique historique, A. MEILLET,

Oslo i Paris, 1925. O. O. SCHRADER-A. NEHRING,

Reallexikon der indogermanischen

Altertumskunde, 2. izdanje priredio A. NEHRING, Berlin, 1 9 1 7-

1 929. G. DEVOTO,

Origini indoeuropee, Firenze, 1 963 . Indoarijski

Kurzgefasstes etymologisches Worterbuch des Altin­ dischen, Heidelberg, 1953. i d.

M . MAYRHOFER,

Iranski CHR.

BARTHOLOMAE,

1 904.

Altiranisches Worterbuch, Strasbourg,

604 • Rije či indoeuropskih institucija Grčki

KAZALO STVARI I POJMOVA

H . FRI SK,

Griechisches etymologisches Worterbuch, Heidelberg, 1 954 i d.

(Brojevi se odnose � a stran!�� čit��og djela. Skraćenica f( , znaci kao .)

Latinski A. ERNOUT - A. ME ILL ET,

Dictionnaire etymologique de la lan­ gue latine. Histoire des mo ts, 4. pregledano i

ispravljeno izda­

nj e, Paris, 1 959.

J. B. HOFMANN, Lateinisc hes etymologisches Worterbu ch,

delberg, 1 938 .

Hei­

S. FEI ST,

Vergleichendes Worterbuch der gotischen Sprache, 3. izdanj e, Leiden, 1 939 . F. MO SSE , Manue l de la langue gotique,

Paris, 1 942, 2. izdanj e

Baltički E . FRAENKEL,

Litauisches etymologisches Worterbu ch, Heidel­ berg 1 955 i d. Slavenski

M . VA SM ER ,

1 95 0 i d.

(nevidljivi svjedok uzet kao sudac) 45 1 AUTORITET

Germanski (go tski)

1 95 6.

ČAST

ARBITAR

Russisches etymologisches Worterbu ch, Heidelberg,

Nismo se mogli koristiti s već im brojem djela koj a su izašla dok j e ova knjiga bila u tisku: P. CHANTRAINE, Dictionnai re etymologiqu e de la lan gue gree­ que. Histoir

e des mo ts, I. svezak (A-M, Paris, 1 968 . L . GERNET, An thropolog ie de la Grece antique, Par is, 1 968 . G . DU ME ZIL , Idees rom aines, Paris, 1 969 .

kralja (grč. kraino "odobriti") 3 7 1 i d. cenzora, auctoritas, k moć "učiniti da bude" 148 i d.

_

_

BESPLA TNOST

1 79 i d.

BLAGO, STOKA

(krupna i sitna) 36 (k "pokretno" bogatstvo) 3 3 i d.; 4 1 i d. (i ljudi) 42 i d.; 266 (označen u i. e. ka?, "svijetli", "nebeski ,) 506 v. i čovjek BOGATSTVO

(pokretno l nepokretno) 33 i d. (pokretno vlastito) 4 1 ; 52 i d.

v. predskazivanje DAR

(i razmjena) 57 i d. DATI

(i uzeti) 7 1 i d. . (dodijeliti jedan dw) 72; 83 (udati kćer) 2 1 8 "DEVOTIO"

BRAT

(član bratstva) 1 93 (obnavljanje oznake u grčkome) 1 93 i d.; 200 1. d. . (po krvi) 1 93 i d. ; 1 98 1 d. v. i brat

(izvođenje� daje �. . iranskome 1me za kraJ , zemlja") 292 (daje velik broj etni��) 1 55 (označen u i. e. kao .1z zemlje") 506 (i stoka) 42 i d. v. i bog

"čOVJEK"

ČUDO

BOG

BRATIMSTVO 233; 290 i

(grč. geras dio časti u . nekim prigodama) 379 1 d. ; 404 (grč. tim i permanentna kraljevska čast) 385; 404

d.

503 i d.; 450; 496 i d. ; 499 v. i zakletva, zavjet DIJALEKTI GRČKI

(različita postanja u laos i u dgmos) 426 i d. DJECA (ZAKONITA)

(označena k "slobodni" ljudi) 296

606 • Riječi indoeuropskih institucija

Kazalo stvari i pojmova • 607

DJED 1 88 (i ujak) 203 i d. (opisni izrazi u grčkome) 245

GOSTOPRIMSTVO 60; 77 i d. (i uzdarje) 82; 87; 90 (i "prijateljstvo": homerski philos) 305

DOMA 273 i d.

GRAD (nova jedinica) 283 (različita polazišta za označavanje kod Grka i kod Rimljana) 335 "GRADITI"

DRUG (član skupine bližih) 300 i d. ; 302 i d. DRUŠTVO (oznaka u zapadnom i. e.) 347 (drugdje označeno kao "kraljevstvo") 347 v. i narod DRVO (ili stablo k "tvrd, otporan") 94 i d. DUG (k naknada) 1 64 i d. (posebna oznaka u gotskome) 1 7 1 i d. EGZOGAMIJA 2 1 2 i d. ; 3 0 1 i d. v. i ženidba FILIJACIJA (po ocu) 1 85 (po majci) 1 86; 1 97 i d (miješana) 1 86; 1 97 i d. FORMULA (k oblik "prava") 44 1 ; 445 i d. (karakterizira zakletvu u Rimu) 443 ; 5 0 1 GILDA 6 2 i d . GLAVA 3 72; 377 GOSPODAR (k "odlični predstavnik" jedne društvene skupine) 78 i d. (kuće) 275 i d.

(homofoni korijen u imenu za "kuća") 27 1 i d.; 280

HANZA 68 i. d. HRAST 93 i d. IDENTITET (OSOBNI) 78 i d. indoeuropski 5 INSTITUCIJA 7 KAMATE (dobit iz novca) 1 69 i d. KLAN (klizanje starog termina prema materijalnom značenju) 282 KLASE AKTIVNOSTI v. zemljodjelci, zanatlije, ratnici, svećenici, trodioba KOMPARACIJA (i. e. JEZIKA) 6 (metoda "rekonstrukcije" značenja) 458 i d. KONTAMINACIJA SEMANTIĆKA) (između izvedenica iz homofonih korijenova) - * dem- "graditi" i "kuća" 272; 28 1 - grč. krateros "viši" i "tvrd" 4 1 3 KRALJ - * reg- (čuvanje stare oznake na krajevima i. e. prostora) 347; 3 66

(značenje tog korijena) 349 i d. - označen kao "plemenit" u germanskome 42 1 - xšay-, oznaka "kraljevske moći" u Iranu 355 - kralj kraljeva 356 (nošen mističnom snagom) 359 - dvojaka stara oznaka u grčkome 3 6 1 (wćmaks k onaj koj i ima vlast) 362 (basileus k jamac blagostanja) 364 - kraljevsko žezlo, helensko znamenje 367 - kralj i njegov narod 425 - kraljev "autoritet" v. autoritet - kraljevska apanaža v. čast

KRALJICA 2 1 KREDIT (i vjera) 1 5 5 (značenje lat. .fides) 1 03

LATINSKI (dragocjen svjedok pretpovijesti institucija) 246 (- s germanskim) 52 (- s keltskim i inda­ iranskim) 1 56; 348; 3 66 (- različito od grčkoga) 285 LI BA CIJA (k žrtva sigurnosti, grč. spondi) 533 (u Rimu je funkcija nad�ivjcla obred: (re)spondeo) 538 (žrtva nekoliko kapi, apotropaički obred, grč. loihi) 540 (�rtva lijevanjem tekućine, ljevanica, i. e. *gh eu-) 545 i d. LOZA, KOLJENO v. rast MAĆEHA 235; 238 i d. MAGIĆNA MOĆ 393 i d.

KUĆA (k uska društvena jedinica) 270 i d. ; 306 (u opreci "unutra" prema "vani") 273; 280; 285

MAJKA (dvostruka oznaka) 1 92 (ne proizvodi isti tip izvedenica kao "otac") 246 i d.

KUPITI (uzimanje u posjed) 76; 1 20 i d. (transakcije i plaćanje) 1 1 1 i d. (otkup) 1 1 5 i d.

MILOST (u osnovi pojma "besplatnosti") 1 79 i d.

KVESTOR (ime mu podcrtava neverbalni aspekt službe) 483 i d. v. i riječ, molitva

MISAO v. procjena, prosudba, mjera MJERA (k nametnuto pravilo) 455 i d. (daje pravnu oznaku u oskičkome i irskome) 455

608 • Riječi indoeuropskih institucija (daje medicinsku oznaku u latinskome i iranskome) 456 (vlasti, u irskome i grčkome) 456 (mišljenja, u grčkome, latinskome, armenskome i gotskome) 456 i d. MONSTRUM v. predznak MUČENJE v. preklinjanje MUŽ 224 (k gospodar) 78 MUŽJAK 1 9 NAJAM (dvojako značenje u latinskome) 1 39 i d. (veza s "pokopati" u germanskome) 143 NAROD (označen k "rast") 294 i d. (k pun razvitak društvenog korpusa) 332 (k žiteljstvo određenog teritorija) 425 (k zajednica muževa vezana uz kralja-poglavara) 426 i d. NASLJEDSTVO 73 NEĆAK 1 86; 2 1 0 (ili rođak ?) 235 (i nećakinja, nove oznake u grčkome) 245 NEPRIJATELJ (je stranac, i obrnuto) 83 i d.; 328 v. i prijatelj, stranac

Kazalo stvari i pojmova • 609 NERAST 2 1 i d.

PODJELE DRUŠTVA 270 i d. (konzervativno u Iranu) 270 (promjene u Indiji) 27 1 (promjene u Grčkoj) 27 1 ; 282 i d.; 290 (promjene u Rimu) 27 1 ; 282 (transfer s jednog termina na drugi i klizanje značenja prema materijalnom smislu) 284 i d. (zadržavaju se u borbi) 290 i d. v. i klan, obitelj, kuća,

OBITELJ (velika obitelj) 1 85 ; 1 88; 198 (njezino dijeljenje) 283 (uža obitelj) 1 85 (k društvena jedinica) 233; 271 i d. v. i kuća OBRANA PRESTIŽA 66 i d.; 84 (vjerska vrijednost žrtve) 548 i d. (shvaćena kao "šteta") 66 i d. ; 550 i d. v. i žrtva

zemlja, pleme

POEZIJA (čini da "postoji") 376

OSJEĆAJI (izraženi terminima s društvenom vrijednošću) 297; 3 1 5 i d.

POKAZATI (riječju) v. reći

OTAC (dvojaka oznaka) 1 89 (društvena, a ne fizička oznaka) 1 90 i d. (razvoj pojma potvrđen u izvedenim riječima) 246 i d. (otac hranitelj) 1 9 1 i d.; 423 i d. OVAN 33 i d.; 52 OZNAKA 7; 96 v. i značenje PECULIUM 45; 48 PLAĆA (vjersko podrijetlo oznaka) 1 47 i d. (plaćanje rada novcem) 152 PLEME 233 i d. ; 289 i d. PLEMSTVO (označeno u odnosu na praksu tzv. "fosterage") 42 1

"POLJE" (oznaka za "vani") 287 i d. POLJUBAC 309 (k kao znak međusobnog priznavanja) 309 POSLOVJ 1 30

l

l

l

l

l

l

"POTLA TCH "

v. trošenje radi prestiža

POVJERENJE v. kredit, vjernost POZAJMITI (kome i od koga: simetrične oznake) 1 7 1 (k razmijeniti) 89; 1 68 i d. (k ostavina) 1 69; 1 75 (k staviti na raspolaganje bez naknade) 1 76 i d. (uz kamatu) 1 73 i d. PRAVDA (sekundarno u odnosu na "pravo") 442; 463

PRAVO (bez oznake u i. e.) 433 i d. (k korpus formula) 443 ; 461 i d. ( k "pravda") 463 i d . (obiteljsko l međuobitelj­ sko) 434 i d. (božansko, k "riječ") 436 i d. v. i formula, zakon, mjera, red, riječ

PRAZNOVJERJE 594 (k strah od "demona", u grčkome) 594 i d. (k tvrdnja dr'-ana za laž, vidjeti nevidljivo, lat. superstitio) 595 i d. (s religio u kasnijem razdoblju tvori oprečan par) 600 PREDZNAK (bogatstvo i zbrka u latinskom vokabularu) 577 i d. (istinit znak) 578 (natprirodno upozorenje) 578 i d. (prizor koji otkriva budućnost) 5 80 i d. (nebeski glas) 5 8 1 PREKLINJANJE (označeno u odnosu prema tjelesnom držanju onoga koji moli, u Rimu) 572 (u Grčkoj) 574 (produljuje se u "mučenje" kad onaj koji preklinje postaje žrtvom preklinjanja) 573 PRIJATELJ (k biće iz uskog kruga "slobodnih" ljudi) 297 i d. (k iz kruga "sugrađana") 305 i d.

6 1 O • Riječi indoeuropskih institucija (društveni pojam: homerski phi/os) 307 i d. (k član druge egzogamičke polovine (?): sskr. arz) 3 3 5 i d. v . i neprijatelj PRIJATELJSTVO (k ratničko drugarstvo) 9 7 i d. v. i prijatelj PRIVATN! (GRAĐANIN) (označen k član skupine "svojih") 299 PROCJENA (računanjem) 1 3 5 i d. (učinjena po arbitru) 453

Kazalo stvari i pojmova • 6 1 1 RAZMJENA (i dar) 5 7 (i gostoprimstvo) 82 ; 88; 89 (i javna služba) 85 i d. (i ugovor) 8 8 (i laž) 88 i d. (uzimanje i davanje zajma) 89; 1 68 i d. RECIPROČNOST (*m ei-) 85 (fides) I 02 i d. (*kred-) 1 56 i d. (nepostojanje izraza u srodstvu po bračnoj vezi) 1 78 i d.

PROROČANSTVO 377

REĆI ("pokazati" pravna formula, i. e. *deik-) 439 i d. (reći s autoritetom, lat. censeo) 475; (lat. aio) 584 i d. (i činiti) 445 i d. ; 483 ; 564; 567 i d. v. i riječ

PROSUDBA (tehničko podrijetlo oznaka) 453

RED (ključan, ali nije specifično pravni pojam u i. e.) 434

RAČUN 1 3 5 v . i procjena

RELIGIJA 587 i d. (rijetke i kasne pojave oznake) 587 i d. (označena k "pridržavanje, održavanje" u jonskome) 588 (lat. religio, refleksivna sinteza) 589 i d. (u kršćansko doba iznova protumačena k "obveza") 594 (u kasnijem razdoblju u opreci prema superstitio) 600 i d.

PRODAVANJE (k "žrtva") 1 1 8 i d. (k "prenošenje") 1 1 9 i d. (i kupovanje) 1 20 i d. PROFANI (grč. hbsios "od bogova dopušten ljudima") 523 i d.

RASPOLODNIK 1 9 i d. RAST (daje jednu od oznaka za "narod") 294 i d. (daj e termin za "slobodan") 295 i d. (daje jednu od oznaka za "djeca") 299 i d. RATNICI (u Indiji i u Iranu) 26 1 i d.

RIJEČ (k neosobno iskazivanje, oblik božanskog prava, i. e . *bha-) 468 (k "ovlaštena" riječ, lat. censeo) 475 i d. (karakterizira molitvu, *prex, u opreci s mate­ rijalnim traženjem) 484 i d. (doziva slušanje u izricanju zakletve, u Rimu) 5 0 1 (u biti je želja, u Rimu) 559; (u Grčkoj) 559 (glas neba, zapravo znamenje) 5 8 1 i d. ROB (negativan pojam) 323 (k ratni zarobljenik) 324 i d. (označen posuđenicom) 324 i d. (i slobodan čovjek) 293; 295; 298 ROĐAK/BRATIĆ (ili nećak ?) 235 (unakrsni rođaci) v. ženidba ROSA (k sok koji oplođuje) 1 9 i d. SELO (novo značenje imena za "klan") 282 SESTRA (k. "žensko biće u skupini") 1 94 i d. (ili k druga egzogamička polovica) 3 0 1 i d. (nove oznake tvorene prema "brat") 1 92 i d. SIN (različite oznake) l 88; 2 1 4 i d. (označen kao "izdanak, mladica") 2 1 5 (sin "kuće") 280

SLAVA (grč. Ideas, a ne kUdos) 293 i d. SLOBODAN (ČOVJEK) (k onaj koji pripada jednom "rastu") 295 (k onaj koji pripada uskoj skupini "prijatelja") 297 SLUGA, SLUŠKINJA (k povezani s "kućom) 280; 325 SNAGA (duše, grč. alki) 408 (vladanja, grč. kratos) 4 1 O i d. (i sila, grč. krater6s) 4 1 3 i d. (magična) v. moć magična (da nešto bude, da postoji, *aug-) 480 i d. (koja buja, daje oznaku za "sveto" u iranskome) 509 SRCE 1 56 ; 1 6 1 i d. SRODSTVO (nomenklatura srodstva; značajna stabilnost) 250 (složenost problema u i. e.) 1 85 (nesimetričnost) 1 89 ; 1 97 i d.; 2 1 0; 246 (klasifikatorsko) 1 87; 1 93 (opisno) 1 93 i d. (homostatmično i heterostatmično) 23 7 i d. (nesvedivost pojedinačnih sustava) 240; 244 i d. (morfologija, etimologija) 1 92 ; 1 94; 226 i d.; 23 1 i d. (izvođenje) 1 97 i d.; 264 i d.; 243 i d. SRODSTVO (PO BRAČNOJ VEZI) 223 i d; (po ženi) 1 87 (po mužu) 1 87 i d.; 227

612

• Riječi indoeuropskih institucija

Kazalo stvari i pojmova

STADA 36

(u latinskome: božanska prisutnost i zabrana za čovjeka) 5 1 3 (jednako u grčkome) 5 1 7; 527 v. profani, žrtva

STRANAC (nužno je neprijatelj) 328 (može postati moj gost) 82 i d. (može postati moj rob) 323 i d. (označen posuđenicom) 332 v. i polje, vrata STRIC 2 1 0 i d . ; 23 5 ; 238 SUDAC

(k onaj koji "izriče" pravnu formulu) 440; 463 (k čuvar formula) 442 (arbitar) 45 1 SUFIKS!

(*-no-) 45; 8 I ; 97; 276 i d. (*-(t)er u imenima za srodstvo) I 92; 23 1 i d. (za izvedenice iz imena za srodstvo) 237 i d. SUGRAĐANIN (recipročan pojam, stariji od onoga za građanin) 305 i d. SUPRUGA 2 1 8; 220 i d.; 225 i d.

(k ona koja vodi "kuću") 280

(k biće koje je "drago") 297 SVET (SAKRALNI) 505 i d. (dvojaki se aspekt pojma odražava u dvojakom izrazu) 5 1 0; 53 1 (u iranskome: životna bujnost i obredna čistoća) 506; 53 1 i d. (u germanskome: fizički integritet i posvećenost božanstvu) 5 l O i d.

SVEĆENICI (brahman i athravan) 255 i d. SVEKRVA (muževa majka) 227 i d.; 301 i d. SVINJA

(mladunče l odrasla) 23 i d. (oblasti uzgajanja) 29 i d.

SVJEDOK (treći nevidljivi uzet k "arbiter") 45 I i d. (božanstva svjedoci zakletve, u Grčkoj su vidjeli, u Rimu čuli) 500 (svjedok kao onaj koji je superstes) 598 ŠURJAK, ŠOGOR (mužev brat) 228 ŠURJAKINJA (muževa sestra) 228 (snahe, žene braće između sebe) 228 TAST (mužev otac) 227; 229 i d.; 301 i d. TRGOVANJE LJUDIMA 1 1 5 trgovina (označena k "zaposlenost") 1 25 (i novac) 1 53 i d. TRODIOBA (društvenih funkcija) 255 i d. (prelazi domenu društva) 255; 263 i d.

(strogo sačuvana u Indiji i u Iranu) 255; 365 (tragovi na grčkoj strani) 264; 364 (tragovi u umbrijskome) 266 i d. TROŠENJE RADI PRESTIŽA 66 i d.; 84 (religiozna vrijednost žrtve) 548 i d. (shvaćeno k "šteta") 66; 549 i d. v. i žrtva UGOVOR (k "razmjena" i "prijateljstvo") 88; 3 1 3 UJAK 1 86 i d. (i djed) 203 i d. . (obnavljanje oznake) 207 1

d. ; 235; 239 (važnost otkriva izvedba) 249

"UKROTITI" (homofoni korijen s ime­ nom za "kuća") 273 ; 282 UNUK (ne razlikuje se od "nećak") 2 1 0 i d. (obnavljanje oznake) 2 1 3 ; 243 i d. UNUTRA - VANI v. prijatelj, polje,

doma, neprijatelj, rob, stranac, kuća, vrata

UZETI (gestom) 72; 7 5 i d . . . (primiti svoj diO) 73 1 d. (kupiti) 76 VIDJETI (a ne biti viđen, na suđ�nju, lat. arbitrari) 452; 5 0 1 1 d.

• 613

(kao svjedok očevidac kod zakletve, u Grčkoj) 500 i d. v. arbitar, svjedok VJERNOST 92 i d. (k čvrstina) 93 i d. (prema poglavaru) 99 i d. (k povjerenje) 1 02 i d. VJEROLOMSTVO (grč. epiorkos, onaj koji priseže uz laž) 497 "VRATA" (daje oznaku za "vani") 285 i d. VRIJEDNOST (u najranije vrijeme, samo ljudi) I 1 5 i d. "ZADRUGA" 1 9 8 ZAHVALNOST (i neočekivanje uzdarja) 1 79 ZAJAM (uzeti i dati zajam, simetrične oznake) 1 7 1 i d. (k razmjena) 89; I 68 i d. ZAJEDNIŠTVO U (PRE)HRANI 66 ZAKLETI SE v.

zakletva

ZAKLETVA (bez zajedničke i. e. oznake) 49 1 (često označena po načinu prisezanja) 446; 492 i d. (u Rimu, "formula" koja se mora izgovoriti) 443 i d. (u Grčkoj, posvećeni predmet koji se mora primiti) 493 i d. (k božji sud) 447; (anticipirani) 492

(k "devotio") 450; 495; 499

6 1 4 • Riječi indoeuropskih institucija ZAKON (k nešto što j e "uspostavljeno" i božanskog je postanja, tvoreći obiteljsko pravo) 436 i d. ZANATLIJE (u Iranu) 263 (u Grčkoj) 264 i d. ZAVJET (k oblik "žrtve") 555 (višeznačan pojam; "želja" i "obećanje") 556 (u Rimu, "devotio ") 559 (molitva, obveza, hvastanje: grč. eukhesthai) 557 (vezan uz libatio i uz zakletvu) 565 v. i riječ i zakletva ZEMLJA - KRAJ (u iranskome, označena izvedenicom od "čovjek") 292 ZEMLJODJELCI (u Iranu) 262 i d. ZNAČENJE v. oznaka ZNAK v. predznak

KAZALO ISPITIVANIH RIJEČI

ŽENA 2 1 (tragovi nekadašnje prevlasti) 1 99 i d. v. i supruga, ženidba ŽENIDBA (nema imena u indoeuropskome) 2 1 7 (nesimetričnost izraza za čovjeka i za ženu) 2 1 7 (između rođaka) 1 85 ; 207 i d.; 230 (Zeusa i Here) 1 99 ŽENKA 20 i d.; 1 94 ŽEZLO (insignija helenskog kralja, nastala iz glasničkog štapa) 3 67 i d. ŽRTVA 545 i d. (čin koj i uspostavlja vezu ljudi s božanstvom) 5 1 3 (žrtva ljevanica, i. e. *gheu) 546 ("maktacija" k slavljenje boga) 546 (skupi obrok, "žrtvovano" bogatstvo) 548 i d. (dimljenje k obred očišćenja) 550 i d. ("lustracija", obred svjetlosti) 55 1 (oblik prodavanja) 1 1 7 i d. v. i trošenje radi prestiža, libacija, svet, zavjet

INDOEUROPSKI *ai- 87 *anna- 1 92 * ar- 89 *atta 1 90 *awos 205; 245 *bhii- 47 1 *bhedh- 569 * bheidh- 1 03 ; l 07 *bher- 8; 276 * bheugh- 1 2 1 *bhriiter- 1 92; 232 *bhu- 234 *daiwer- 228; 232 *deik- 352; 439 *deiwos 506 * tfl0m- 274; 280 *dem(�- l dmii- 272; 282 *dem(s)-pot(i) 8 1 ; 85 * tfl0rw- l drew- 93 *dhe- 7 1 ; 1 56 ; 43 5 ; 439; 5 1 3 *dhes- 466 *dhu- 550 *dhugh(;J)ter- 232 *dhwer- 286 *do- 7 1 ; 86 *domii- 282 *domo- 279 *dyeu-p;Jter 1 90 * ers- 2 1 *euk- 225 *gen- 289; 42 1 *gheu- 540; 546 *ghosti- 85; 3 3 8 *ghwedh- 569

*HeuHos 204 * -ino- 246 *keiwa- 306 *kens- 476 * fćl0rd- 1 6 1 *keu- 508 *kred-(dhe-) 1 56; 1 6 1 *kwe- 300 *kwei- 204; 386 *kwei- 3 86 *kwete-sor- 1 94 *kwi- l kwo- 300 *kwri- 1 1 2 */eikw- 1 69; 3 5 1 *leudh- 294; 295 *miiter- 1 92; 1 95 ; 232 *me- 459 *med- 456 *mei- 85; 1 68 *mens- 459 *nepot- 2 1 1 ; 2 1 5 ; 232; 240; 243 ; 245 *nepter- 232 * neptios 2 1 1 *patrias 248 *peku- 4 1 *pe!- 325 *penkwe 300 *per- 1 1 9 *perk- l prek- 487 *p;Jter- 1 89; 232; 247 *pie- 334 *parka- 29 *pat(i)- 78 *priyos- 297 *reg- 349; 3 52; 366

1 Latinska abeceda i abecedni red uzeti su za s v e jezike. Slova s dijakri­ tičkim znakom dolaze nakon odgovarajućih slova bez dijakritike (npr. nakon s; e, p nakon t; :J nakon e). U ovom se Kazalu ne vodi računa o kvantiteti samoglasnika.

Kazalo ispitivanih riječi • 6 1 7

6 1 6 • Riječi indoeuropskih institucija *sak- 5 1 4 *su- 2 1 5 *s unu- 2 1 4 *swe- 79; 1 94; 227; 300 *swekru- 227; 3 0 1 *swekuro- 227; 3 0 1 *swesor- 1 94; 2 1 0; 225; 3 0 1 *swesriyos 2 1 O *swas 30 1 ; 309 *teu- 334 *teuta 332 *wedh- 2 1 8 *wegh w- 556 * w"l0id- 500 *w"!0ik- 280 *wer- 285 *wers- 22 *wes- I l l ; 1 22 *wesno- l l I *-wo-(-V�Yo-) 237 *ye/0US 445 *y;m(;})ter- 232 HETITSKI anna- 1 92 anni- (luwi) 1 92 apiiš-pit 80 atta- 1 89; 1 92; 424 dii- 7 1 damaš- 2 8 1 hii- 578 hannaš 204 hawi (luwi) 33 huhhaš 203 ; 204; 206 išpant (šipant) 533; 546 iyant- 3 9 kurewanaš (kuri-, kuir-) l 02 lingiii- 499 maldeššar- 568 maltiii 568 Muršiliš 3 62 pai- 7 1 ; 87 -pet- (-pit-) 79 tati (luwi) 1 92 titaimi (luwi) 2 1 4

tuzzi 333 ušnyazi I l l uwa- 2 1 4 waši I l l LICIJSKJ cbatru 233 cbi 233 tideimi 2 1 4 LIDIJSKJ bilis 309 INDIJSKI (ako je bez oznake = sanskrt) abhyiinta 494 ii-dii 72 agni- 257 am- 447; 494 apnas- 1 70 argha- 1 1 5 arh- 1 1 5 ; 1 1 7 arhat 1 1 7 ari- 3 3 7 arigilrta- 1 80 arya- 336 aryaman- 340 atharvan- 257 iitharvm)a- 257 atithi- (pati-) 85 att/ 423 bandhin 325 barhi!f- 259 bhartr- 9 bhriitar- 1 92 bhriitriya- 240 bhriitfV)'a- 226; 235 bhuj- 1 2 1 bhwikte 1 2 1 brahman 255 brahman 255 briihmaf)a 255 catasra 1 94 cayate 3 86 ciiyati 3 86; 3 90

ciiyu- 386; 390 dam- 270 dama- 272 damayati 282 dampati/.1 (-patni) 78; 8 1 ; 27 1 ; 279 damilna/.1 272; 280 diinam 5 8 diisa- 3 3 7 dasyu- 270; 29 1 devar- 228 dhii- 1 57; 435 dhiiman 435 dhar- 435 dharma- (-man) 435; 588 dhay- 20 dhenu- 20 dhruva- 96 dis- 439 dravif)aS- 1 70 dyau!fpitii 1 90; 247 dyiivii prthivf 263 gir 1 80 grniiti 1 80 gilrta- 1 80 har(ya-) 1 8 1 hav- 540; 545 hotar- 545 hotra- 540; 545 i!f(i)- 5 1 8 i!fayati 5 1 8 isira}J 5 1 7; 522 jiimiitar- 232 jani- 2 1 9 janitva (-vana) 2 1 9 )antu- 270; 289 jarant- 385 )arati 385 jiis-pati- 78; 85 jiiti 233 jfiu-biidh 569 juhoti 545 kar- (kr-) 1 5 7 kratu- 4 1 8 krfniiti 1 1 2; 1 1 9 k!fat(t)ra- 26 1 ; 3 56

k!fat(t)riya 255; 26 1 ; 356 laghU- 44 lota- 1 52 /otra- 1 52 mahiimaha 205 mahi!fl 1 94 miina- 272 miitii-pitarii(u) 263 miitar- 1 9 1 matula- 238 (ni-)mayate 85 mif;lha- 147 mir;lhvas- 1 48 mithu- 89 mithuna- 1 68 mitra- 88 napiit(tr-) 2 1 1 ; 232 naptf- 2 1 1 nar- 266 niiri- 220 nay- 2 1 8 oh- 556; 558 oja}J 480 paf)a- 325 parica 300 pari-k/fit- 3 5 pasu- 42 pati/.1 78; 224 palir dan 272; 279 patitva(na)- 220 patyate 8 1 pitiimaha- 205 pitar- 1 89 pitfVYa 235 pitrya- 246 pradii- 2 1 8 priit-viviika- 487 prcchati 487 priya-(ii) 297 pur- 335 puru!fa- 485 pilrva- 237 raghu- 44 riij(an) 26 1 ; 348; 352; 355; 358 riijanya 255; 26 1

6 1 8 • Riječi indoeuropskih institucija raja-putra- 355 rajiii 349 rathe:j{a 26 1 reknas- 1 69 reku- 1 70 rik- 1 70 rudh- 294 r!iabha- 1 9 r/iVa- 237 rta- 434 rta-van(-var!) 434 rtu- 434 sakha 307 samra}- 3 52 san- 1 48 sarva- 237 Sindhu- 336 stri- 1 94 suka(ra)- 24 sunu- 2 1 4 sva- 30 l ; 304 sva-riij- 352 svasar- 1 94 sva-tava- 358 sam- 444 sams- 476; 479 samyol; 444 sap- 496 sapatha- 496 sasti- 476 seva- 306 sir/jan 3 72 sisur dan 280 siva- 307 srad-(dhii) 1 55 srad(kar-) 1 57 sravas- 3 94 su-(sva) 509 sudra- 2 5 5 ; 263 sura- 228 svasru- 227 svasura- 227 tata 1 9 1 tavas- 334 tavisi- 334 ue- 225

Kazalo ispitivanih riječi

vadhu- 2 1 8 ; 227 vaghat- 547; 558 vaisya 255; 262; 339 vaja- 359 var!Ja- 255 varsati 20 vasna- I l l vasnayati l l l ; 1 1 3 vettar- 500 vidus-(-vas-) 500 vira- 42 vis- 262; 270; 334 vis-pati- 78; 27 1 ; 282 visva- 237; 334 vrnoti 285 vrsabha- 19; 22 vyaghra- 24 yaj- 1 60; 530; 545 yajata- 530 yatr- 229 yoh 444; 450 IRANSKI l . Avestički ady-av- 1 80 ady-avar 1 80 aeta 72 am:Jr:Jta 507 anap:Jr;}(}a 1 65 anarya 337 aog- 556; 558 aogar- 480 aog:Jda 547 aojah- 480 aojahvant- 48 1 aparadata 2 1 8 iip:Jr:Jti 1 64 ar:Jj 1 1 5 ; 1 1 7 ar:Jjah - 1 1 5 Arta- 434 artavan 434 artavari 434 aspa-ar:Jšan- 20 aspa-daenu- 20 aša 434 &

atar 257 aOauruna- 257 aOravan- l aOaurun 255 ; 26 1 azata- 299 banda(ka)- 325 baog- 1 22 baoxtar- 1 22 bar:Jsman- 259 bar:Jziš- 259 bratar 1 92; 232 braturya (-truya) 236; 239 čatmiro 1 94 čikay- 3 86 dii- 444 daenu 20 dahyu- 270; 29 1 dam- 270; 272 dami- 436 d(:J)miina- 270; 272 d:Jmanapati- 27 1 d:Jng paitiš 272 d:Jr:Jzano-p:Jr:JOa 1 65 dis- 440 draxta- 95 druva- 96 drvaena- 94 :Jr:Jšva- 23 7 fradat-gaeOii 508 fras- 487 frasa- 488 frašta 488; 489 fra-zanti- 289 frya- 298 jšu- 44; 262 jšuyant 262 gar- 1 80 gau-ar:Jšan- 20 gau-daenu- 20 hiiiriši 1 94 han- 1 48 harva- 327 ha(}ya- 356 hu- 24 huiti 255; 263 hunu- 2 1 4 -iš-l 1 94

.

jadya- 569 kaeOa- 3 86; 390 kamna-jšu 43 kamna-nar- 43 kay- 3 86; 390 maeša-var:Jšni- 2 1 maeOman- 89 matar- 1 9 1 miOwara- 89; 1 68 mižda- 1 47 nairi- 220 niiiriOwana- 220 nairiOwanai vadaya- 220 napat- 2 1 1 napti- 2 1 1 nar- 2 1 ; 43 nmana- 270 nyaka 205 pairyete 1 64 pai(}ya 79 para- 1 65 paradata 2 1 8 piir:Jmna- 1 64 parva- 237 pasu 42 pasu vira 42; 267 p:Jr:Jto-tanu 1 65 p:Jr:JOa- 1 64 p:Jšo tanu 1 65 pištra 255 pitar- 232 raečaya- 1 70 raexnah- 1 69 raodah- 295 ratu- 434 raOaeštii 255; 2 6 1 raOeštar- 26 1 sal)h- 476 saok:Jnta 447 sav- 508 sava-(-a-, -ah) 508 savo-gaeOii 508 spanah- 507 spanahvant 507 sp:Jništa- 507 sp:Jnta- 506; 509; 5 1 1 ; 53 1

619

Kazalo ispitivanih riječi

620 • Riječi indoeuropskih institucija sp;myah 508 sravah- 394 stii- 26 1 star- 259 stri 2 1 striniiman- 2 1 sura- 509 tanu-p;Jr;JBa 1 6 5 lav- 334 tilirya- 235 tiiirya-pufJra 235 il- 1 80 ugra 480 uštra-ar;Jšan- 20 uštra-daenu- 20 vad- 2 1 8 vad(aya)- 220 viidayeiti 2 1 8 var;Jdat-gaeBii 508 *var;Jšan 1 9; 2 1 var;Jšna- 1 9 var;Jšni- 1 9; 2 1 viistar- 262 viistra- 262 viistryi5 jšuyant 255; 262 vi-mad- 456; 46 1 vira- 42 vis- 270; 280; 288 viso pu Bra 280 vispa- 334 vis-pati- 2 7 1 xratu- 4 1 8 xšafJra- 356 xšafJrf- 20 xvae- 79 xvae-pai()ya 79 xvanhar- 1 94 xvasura 227 yaoš 444; 53 1 yaoždii- 445; 450; 5 1 1 yaoždiita- 506; 53 1 yaoždiitar- 445 yaoždiiti- 445 yaz- 530 yazata- 530 ziimiitar- 232

zantu 234; 270; 289 zaotar- 540· 546 zaofJra- 540; 546 zarvan 285 zav- 540; 546 z;Jr;Jd- 1 6 1 zrazdii- 1 56 2. Staroperzijski Aryariimna 340 brazman- 260 dahyu 29 1 draugii 264; 365 dušiyiirii 264; 365 duxtar 232 gaub- 478 grab- 325 hainii 264; 365 hamapitii 1 93 hamiitii 1 93 hašiya 3 56 Hindu 336 jadiya- 569 kiira 99 *miina- 272 napii 2 1 1 nyiika 205 riista 3 52 tunuvant- 334 Bah- 476 Banh- 476 Biitiy 477 vassa-bara 367 vazraka- 359 xša�a 357 xša�apiivan 357 xšafJra 3 5 7 xšiiyaBiya- 3 5 6 xšiiyaBiya xšiiyaBiyiiniim 3 5 6 yad- 530 3. Srednjoiranski ii-gad-ak (sogd.) 569 bozeyar (sr. perz) 1 22 božiiyar (sr. part.) 1 22

brahm (sr. part. ; sr. perz.) 260 daha (hotan. ) 292 dasta 325 dast-grab 325 dehbed 2 7 1 draxt 95 kiirčiir (sr. perz.) 99 miinbed 27 1 merak (peh1evi) 225 pasa, -ii (hotan. ) 30 rri (hotan. ) 355 rris-pur (hotan. ) 355 sokand (xvar) (srednjo-perz.) 447 šiihrevar 357 PAONANO PAO (hot.) 358 visbed 2 7 1 wiičarn 1 1 2 xšiivan 358 xuk (sr. perz.) 24 xwt 'w (sogd.) 358 zandbed 27 1 ziyiinak (pehl.) 225 4. �oderni iranski

(bez oznake perzijski) =

afdar 235 arziin 1 1 5 arzidan 1 1 5 iiziid 299 biiziir 1 1 2 briidar 232 buzurg 359 diraxt 95 duxtar 232 ermiin 90 gušan 2 1 friin 337 kiirziir 99 liman (osetski) 90 miidar 232 mehmiin 89 nave 2 l l niyii 205 pidar 232

pusar 232 (šahiin)šiih 3 57 sogan xurdan 447 t;Jrbur (paštu) 236 tr;J (paštu) 235 us- (osetski) 226 vosae (osetski) 226 wrar;J (paštu) 235 xaridan 1 1 2 xudii 358 yiir 1 80 yor (paštu) 229 zum (paštu) 232

"TOHARSKI " ai- 72 iitiil 423 karyar (kur-) l 1 2 piicar 1 89 priicer 1 92 sii (B) 2 1 4 soya (A) 2 1 4 šar 1 94

ARMENSKI amusin 226 aner 229 ai-ac 5 82 ard- 434 afne/ 434 art 288 artalfs 288 asem 582 asr 54 ban 468 bay (riječ) 468 bay (kaže) 468 boyž 1 22 bucanem 1 2 1 bužem 1 22 di/{ 466 durlf 286 durs 286 dustr 2 14 eJbayr 1 92

.

62 1

622 • Riječi indoeuropskih institucija gin I l l gnem I l l gog 556 han 204 haw 204 hayr 1 89 jawnem 540; 546 jerb-a-kal 325 keefi 2 1 0 k"oyr 1 94; 2 1 0 lt'un 8 lk"anem 1 69 malt"em 568 mawru 235 mayr 1 9 1 mit (mti) 457 orb 73 partakan 1 65 part-a-pan 1 65 partater 1 65 partavor 1 65 partbašxi 1 66 partk" (-ue') 1 65 sandarametayin 508 sandarametdkan 508 sandarametk" 508 skesr-ayr 227 Spandaramet 508 ta/ 229 tanu-(ter) 272; 280 lawn 67; 548 taygr 229 tun 272 tur 5 8 usanim 225 ustr 2 1 4 vačai 1 1 2 yawray 235 ' zok"ane-< 230 TRAČKO-FRIGIJSKJ Akenano-lawos (frig.) 429 gelawos (frig.) 229 ianater- (frig.) 229 lawaltei (frig.) 429

Kazalo ispitivanih riječi • 623 Rhesos (tr.) 349 Tautomedes (tr.) 333 GRČKI (mik. = mikenski; biz. = bizantski; MG = moderni grčki)

abatos 35 adamatos 28 1 ade/ph i 1 92; 202 adelphid§245 adelphidous 2 1 3 ; 244 adelphos 1 92 ; 1 98 ; 20 1 ; 245 ; 25 1 age/e 36 agerastos 380 agrios 288 agros 288 aidtis 3 1 0; 3 1 8 A igikoreus(iffs) 265 aigis 265 aikhmalotos(-is) 324 aikhm i 324 aikhmetes 324 aikipata (mik.) 37 aipolion 36 aipolos 36 afsa 87 akoitis 3 1 5 akraantos 375 alki 408 alkimos 4 1 0 alokhos 3 1 5 aloga(-on) 34 alphano 1 1 5 a/phi 1 1 5 alphesiboios 1 1 7 (w)anaks 3 62-364; 37 1 (w)anassa 3 64 (w)anassein 3 64; 3 7 1 anepsios 2 1 1 ; 2 1 3 aner 224; 227; 266 ann is 1 9 1 ; 204 apator 200 Apatourios(-a) 200

apolauo 1 52 apoteinuto 389 apatina 390 apriate 1 1 4 ararisko 434 areiphilos 3 1 2 Argadiffs(-ades) 265 Argos 265 argurion 1 74 ari- 3 4 1 aristos 340 arkho 430 arnumai 1 49 arren (arsen) 1 9 arthmos 435 arthron 435 artus(-uno) 434 askholos(-ia) 1 29 astu(-efos) 335 ata/os 422 a(ti)tallo 422 atheres(-izo) 589 athesphatos 472 atimos 386 atitos 386 atta 1 89; 423 autos (ephii) 80 auxano 480 basileuein 3 7 1 basileus 3 6 1 ; 3 7 1 basileuteros(-tatos) 363 boukolos 37; 44 1 dair 228; 25 1 daidussesthai 140 dakrua(-on) 34 damao 273 ; 2 8 1 damar 272 ; 280 damos 429 damourgos 429 daneizo(-omai) 143; 1 7 1 ; 1 76 danas 1 7 1 ; 1 76 dapane 66; 549 dapsilis 67 dapto 66; 549 dateomai 75; 1 7 1 ; 1 76 deiknumi 440

Deipaturos 1 90 deisidaimon (-monia) 594 deksi-(w)os 237 demas 272; 28 1 demiourgoi 264 demo 272; 274; 2 8 1 d§mos 425; 429 dendron(-eon) 95 despoina 78; 272 despotes 78; 8 1 ; 27 1 ; 279; 366; diiphilos 3 1 2 dikaios 463 ; 523 dikaspolos 442; 446; 463 dike 436; 43 8; 439; 463 diken (adv.) 442 dm tis (dmoe) 272 ; 280; 325 doero (mik.) 326 diJ (m) 272; 280; 282 dolodomer�1' 326 diJma 272; 274 (busso)domeuein 28 1 domos 270; 280 dorea(-n) 58; 87 dorefsthai 59 dti rema 59 d'!Jron 58; 86 doru 94; 368 dtis 58 dosis 58; 59; 6 1 dotine(-azo) 58; 6 1 doulos(e, -ios) 294; 325 drosos 22 dro(w)on 96 druas 95 drfts 93 § (reče) 582 e(w)erse 1 9; 20 einateres 229 eiotha 302 eleutheros 294 emporos(-euomai) 1 27 enthrein 5 89 eor 1 94 epiorkos(-efn) 496 epispendO(-omai) 537 Ergadiffs 265

Kazalo ispitivanih rij eči • 625

624 • Riječi indoeuropskih institucija eruthros 349 etes 3 02 ethnos 426 ethos 302 etuma 375 eukharistefn 1 8 1 eukh �(-ol�) 547; 556; 558; 560 eukhesthai 555; 560 eukhos 556; 559; 564 galoos(-os) 229; 25 1 gambros 232 gamefn 2 1 8 gamet� 1 1 3 Gedeontes 265 Geleon 265 genos 233; 270; 283 ; 289; 42 1 georgoi 264 geraios 3 84 gerairo 380 geras 3 79 gbas 3 84 geron 379; 3 84 gn�sios 296 htigios 5 1 1 ; 5 1 7; 527; 545 hagnos 527 haliskomai 324 htizesthai 527 i d. h �edna 2 1 8 hegefsthai 7; 460 hegemon(-monia) 7 hekura 227 hekuros 227 h �/oka 324 herkos 447; 494 hersai 1 9; 20; 22 hestia 29 1 hetafros 302; 485 hiaros 5 1 7 hiera (ta) 52 1 ; 524; 529 hiereus(-efs) 264; 529 hieropoioi 264 hieros 389; 5 1 1 ; 5 1 7-52 1 ; 522 hierosu/os 529 hiket�rios 574 hiketes 574

hiko(-ano, -neomai) 574 homogastrios 1 99 homom �trios 1 93 homopatrios 1 93 Hop/es 265 hoplon(-a) 265 horkos 3 1 3 ; 447; 493-499; 565 hos 309 hosia (ta) 524 hosie 389; 524-527 hosios 3 89; 523-527 huidous 244 huionos 2 1 3 ; 243 huios(-us) 2 1 4;243 h ipar 375 hus 24; 27 idios 299; 303 idilites 299; 303 India(-iki) 336 -inas 246 Iphi(massa 375 istor 500 ithUs 44 1 kripe/os 1 27 kara 372; 377 kasignetos 200 kasios 20 1 kasis 200 keim "ilia 39 kephali(oioo) 3 72 kgr 1 6 1 kera (mik.) 380 khairo 1 8 1 khara 1 8 1 kharis 1 79; 1 8 1 kharizesthai 1 8 1 khelon� 244 kheo 540; 54 1 ; 546 kherost�s 73 khoi 540 khofros 27 khrimata 1 76 khreopheileti!s 1 76 kleos 394 kleronomos(-efn) 75 Klutaim"istra 457

koiranos(-efn) l O l kli me 284; 290 korline 244 kr(ai)ainein 37 1 -378; 56 1 kratai- 407; 4 1 5 ; 4 1 7 krataios 408; 4 1 5 kratefn 4 1 7; 4 1 8 kraterfmux 4 1 5 krateros (kart-) 407; 4 1 3 kratistos (kart-) 407; 4 1 7 kratos 407; 4 1 2 kratunein (kart-) 408; 4 1 6 kratus 408; 4 1 6 kreisson 407; 4 1 7 kudainein 393; 402 kudalimos 393; 402 kudianeira 393 kudos 393-405 kudros(-istos) 393; 402; 404 kuefn 509 kUrios 228; 509 liigetiis 430 lai(w)os 237 Lao-(-medon. itd.) 429 laos 425 ; 425-430 lii(w)iton 428 i d. leibden 54 1 feiba 541 leipo 1 69 ; 1 75 leis 1 52 leistor 1 52 leite (/�te) 428 leitoarkhai 428 /�ilon 428 leitoreuo 428 leiturgos(-ia) 429 leizomai 1 52 leloipa(-iis) 1 69 letires 428 liba(-os) 54 1 libils(-adion) 54 1 libazesthai 54 1 lissomai 569 liti 569 loib� 539; 542; 544 makhimoi 264

m�dea 457; 459; 46 1 medesthai(m �d-) 457 medimnos 459 medon(-eon) 456; 460; 46 1 mefrax(-akion) 224 Menelaos 429 mesodme(-mne) 272; 280 m istor 457 m �ter 1 9 1 ; 238; 239; 248 metrli ios 248 metropator 245 m�tros 2 1 0; 235; 23 8; 248 metruia 235; 239 mistharnefn 149 misthos 148 nemo 74 neoptrai 2 1 3 neuo 378 nomos 74 nomos 74 ogastor 1 99 oiketes 326 oikodespoti!s 279 oikodomos(-efn) 27 1 ; 274; 280; 282 oikoi(-ade, -othen) 274; 284 (w)ofkos 234; 270; 280; 282; 284 oiOnos 244 oiopolos 36 o(w)is 33; 34; 37 omnumi 447 ; 493 ; 494 onar 375 on � 1 1 3 oneisthai 1 1 1 ; 1 20; 1 32 anet� 1 1 3 �nos I l l ; 1 1 3 opheilo 1 76 orego(-numi) 349; 350; 3 5 1 orguia 35 1 orkhamos 430 orphanos 73 palaipathos 472 pappas 205; 245 pater 1 89 ; 238; 290 patrikos 247; 249

626 • Riječi indoeuropskih institucija patrios 246; 249 patrfi i'os 248 patro6s 226 patropator 245 patros 2 1 0; 23 5 ; 238; 239; 248 patrouchos 248 patrui6s 235; 239 peith fi 1 02 peitho(-omai) 1 02 ; 106; 569 peko 54 pekos 54 pekteo 54 pelomai 1 20 penestes 299 penther6s 229 pe6s 485 peran 1 1 9 perao (eperasa) 1 23 ; 1 67 periktitai 3 5 pernemi 7 6 ; 1 1 9 petannumi 3 5 1 phasi 471 phatis 3 94; 468; 470; 474 phato 468; 470 -phatos 472 ; 474 ph �me 468; 470; 474 phemi 468; 470; 474; 584 ph imis 468; 470; 474 pheugo 1 2 1 phile/n 309-3 1 2 philema 309; 3 1 3 philia 3 1 5 phila (MG) 3 1 3 philos 307-322 phil6tes 307; 3 1 0 phil6xenos 3 1 2 phrater 1 92; 200; 245; 25 1 ; 290 phratra(-tria) 200; 233; 283 ; 290 Phratrios (Zeus) 200 phul� 233 ; 265; 27 1 ; 283 piprasko (eperasa) 1 1 9; 123; 1 67 piropatara (mik.) 322 piroweko (mik.) 322

pisteuo 1 02 pistis 1 02 pist6s 1 02 pistoun 1 02 poim iin la"&n 425 pain � 60; 386; 389 pokizo 54 p6kos 54 polein 1 1 9; 325 poleomai 1 1 9 p6lis 283; 290; 335 polites 335 p6sis 78; 224 potheo 569 p8u 36 prdgma 130 pragmateuesthai 130 pragmateut�s 1 30 priasthai 1 1 2 probaino 34-37 pr6basi 3 5 pr6bata(-on) 33-40; 5 1 ; 52; 53 pr6domos 274 pr6thuron 287 psakas(-alon) 22 qasireu (mik.) 362 qasirewija (mik.) 362 qoukoro (mik.) 3 7 rawaketa (mik.) 430 rhezein 568 satrapes 357 sel�ne 278 s ima 578 semeion 578 semn6s 528 sk"&pton 367 skepto 3 68 skiptron 367-370 skhol� 1 29 skipon 3 67 Sklavenoi (biz.) 327 Sk/avoi (biz.) 327 spendo(-omai) 533-53 8 ; 539; 544; 546; 555; 564 spond� 534-538; 539; 546; 565 sthenar6s 4 1 3

Kazalo ispitivanih rij eči • 627 sthenos 408 strateg6s 1 3 6 subosion 3 6 subfi tes 36 sumbolon 3 1 1 sunomnumi 498 suqota (mik.) 37 stis 27 talanta(-on) 34 tata 1 9 1 teras 577 theeion (theion) 550 theios 550 th ilus 20; 2 1 ; 28 themeilia 436 themethla 436 themis 60; 290; 43 6-43 8 ; 439; 443 the6s 467 theoud�s 3 1 2 theskelos 467 thesm6s (t(h)ethm6s) 435 thespesios 467 thesphata (ta) 4 72 thesphatos 466; 472-474 thessasthai 569 threskeie(-a) 588 threskeuein 589 thr�sko 589 thugater 2 1 4; 233 thuo 550 thura 286 thuraios 287 thuraze 2 86 timalph �s 1 1 5 timao 385 tim� 60; 204; 3 85-3 9 1 ;526 limita (mik.) 436 timoros(-efn) 3 90 tino 386; 3 90 tinumai(-uo) 386; 389 tio 3 85 ; 3 89 tisis 3 86; 389 tithemi 435 t6kos 1 70 trikhaiwikes 284

wanaka (mik.) 362 wanakatero (mik.) 362 wanasawija (mik.) 362 wanasoi (mik.) 3 62 whediestas 300; 302 xenia 84; 3 1 6 xenos 84; 3 1 1 ; 3 1 7; 3 1 8 ; 328 xulon 94 zetefn 483 Zeu pater 1 90 Zeus (llerafos) 1 99 z6a(-on) 34 ILIRSKI Aetar 87 Louzera (vcnctski) 295 louzeroqJOs (venetski) 294 Teutana 277; 333 Teuticus 333 ALBANSKI be 1 03 ITALSKI l . Latinski adagio 582 adagium 582 aduena 328 aedes 274 aedijicare 274; 280 aedilis 275 aes alienum 1 67 aestimare 453 ager 287 agnellus 27 agnus 26 aio 582 i d. Aius (Locutius) 584 Alamanni 339 A/ani 337 amb- 5 1 5 amita 207 Ampsanctus 5 1 5

628

•

Riječi indoeuropskih institucija

anima/ 3 5 ; 40 anna 1 92 anus 204 arbiter 45 1 ; 452; 50 l arbitrari 45 1 ; 452 armenta 37 ars 434 artus 434 atta 1 89; 423 auctor 480 auctoritas 480 augeo 480 augmen(-tum) 482 augur 480 augurium 482 auguro 482 augusta/is 482 augusteum 482 augustus 482 auxiliari 482 auxiliaris 482 auxilium 482 auunculus 1 88; 205; 232; 239; 25 1 auus 1 88; 203 ; 207; 2 1 3 ; 232; 251 berbicarius 37 bestia 40 bubulcus 27 Caesar 522 capio 324 capita/e 53 capra 24 captiuus 324 captus 324 caput 372 carpo 8 caupo 1 27 censeo 475 censor 475 censura 476 census 475 ciuis 3 05 i d.; 335 ciuitas 283; 305; 335 collocare (in matrimonium) 1 42

commercium 1 26 ; 1 53 communis 86 campania 99 comparo 1 66 complex 573 compos 78; 8 1 computo 1 3 7 concordia 1 6 1 concors 1 6 1 conducere 1 3 9 conductor 1 4 1 consobrinus 2 1 5 ; 240 cor 1 56; 1 6 1 credere 1 07 ; 1 55 i d . curia 233 damnare 68; 550 damnum 66; 549 dapatice 67; 549 dapaticus 67; 549 dapino 67 daps 67; 549 dapsilis 67 dare 86 (- nuptum) 2 1 9 (- in matrimonium) 1 42 (uenum -) I l l ; 120 debere 1 67 delibare 540 delibuo(-utus) 542 demo 1 20 deuotio 556 deuoueo 556 dicere 440; 446; 584 dicio 1 05 dicis causa 439; 44 1 Diespiter 1 90 directum(de-) 463 diuinus 522 domare 273; 282 domesticus 279; 288 domi 274; 280; 284 domicilium 275 dominatus 45 dominium 45 dominus 8 1 ; 98; 27 1 ; 275; 287 domus 273

Kazalo ispitivanih riječi donum 58; 86 dos 5 8 ducere 1 35 (uxorem) 2 1 8 dux 1 40 edu/is 45; 49 edulium 45; 49 erno 72; 75; 1 20; 1 22 endo-struos 28 1 fabula 468 jacere 435 (tauro) 568 facundus 468 fama 468 familia 248; 325 famu/us 325 janum 466 fari 467 fas 443 ; 465 fastus 466 fata/is 468 fatum 468; 471 februare 5 5 1 februarius 55 1 fecundus 1 70; 2 1 5 je/are 2 1 5 felix 1 70 Jemina 28 fenus 85; 1 68; 1 70; 1 77 feriae 466 ferre 8; 276 festus 466 feudum 49 feus 52 fides 1 02 fido 569 filius 2 1 4 firmus 435 j/amen 259 foedus 1 03 ; 1 06 foranus 287 foras(-is) 274; 285 forda 9 fores 285 foresticus 287 forestis 287

•

629

fors 9 ; 276 fortuitus 45; 1 8 1 ; 277 frater 1 9 3 ; 20 1 ; 2 1 5 fortuna 9 ; 45 ; 1 8 1 ; 277 fugio 1 2 1 funda 540; 546 fungi 1 2 1 funus 85 gener 232 gens 233; 270; 283; 289; 42 1 genus 233 germanus 1 93 ; 20 1 gesto 9 glas 229 gratari 1 79 gratia 1 79 gratiosus 1 8 1 gratis(-iis) 1 8 1 gratuitus 1 79; 1 8 1 gratulari 1 79 gratus 86; 1 79 haedus 26 Harii 1 00 hariolatio 599 hariolus 599 hasta 368 heres 74 homo 506 honos 390 horior 1 8 1 hortor 1 8 1 hospes 78; 328 hostia 83 Hosti/ina 83 hostimentum 82 hostire 82 hostis 78; 82; 328; 338 hostorium 83 hostus 83 ianitrices 229 ianua 285 -icius 248 idu/is 45 idus 45 ignis 257 il/ustrare 552

630

•

Kazalo ispitivanih riječi • 63 1

Riječi indoeuropskih i nstitucija

illustris 552 immunis 86 imperium 7 impos 78 industrius 28 1 infamis 468 infans 469 ingenuus 294; 328 ingratus 1 79 intelligere 593 interpres 1 26 -inus 246 ipse 80 ipsissimus 80 ire (uenum -) 1 20 iter 434 iudex 440; 443 ; 446; 45 1 ; 452; 463 iudicare 446; 462 iudicatio 462 iudicium 446; 462 Jupiter 1 90; 247 iurare 45 1 ; 462 iuris-dictio 446 iuris consultus 462 iuris peritus 462 iuris prudens(-entia) 462 ius 443 i d.; 455 ; 462 ; 466 ius iurandum 444; 449; 496 iustitia 463 iustus 444; 462; 466 /aeuus 237 legere 590; 592 /egio 593 /egi-rupio 593 /euir 228; 232 /ibare 539 /ibatio 539 liber 294 i d. Liber 295 liberi 294 /iberti 294 libum 542 /icere 580 /igare 590; 593 lingua 457

linquere 1 69; 1 75; 3 5 1 litare 569 locare 1 42 locus 1 42 loferta (fa1iskički) 294 lucror 1 52 lucrum 1 52 fucus 288 luna 552 lustrare 552 lustratio 552 lustrum 552 lux 552 mactare 546 mactus(-e) 546 magnus 547 maritare 2 1 9; 22 1 maritus 224 mater 1 97 i d. maternus 206; 247 matertera 207 matrimonium 1 98 ; 22 1 meddix 440; 455 mederi 440; 456; 461 medicamentum 456 medicare 456 medicatio 456 medicina 456 medicus 456; 462 meditari 456 mensis 459 mercari 1 26 mercator 1 26 mercenarius 1 52 merces 1 4 1 ; 1 53 merx 1 26; 1 53 metiri 459 militiae 274 ; 287 miraculum 577 moderari 457; 459 modestus 457; 462 modus 457 moenus 85 monere 579 monstrare 579 monstrum 577

mos 468 munis 86 munus 86; 1 6 8 mutare 8 9 ; 1 68 mutua pecunia 89; 1 68 mutuare 89 mutuatio 1 77 mutuus 89; 1 68 nec (neg-) 128 nefas 468; 471 negare 583; 584 neglegere 593 negotiari 1 30 negotium 128 i d. nepos 1 88; 2 1 1 ; 2 1 5 ; 240 nobilis 294 nubere 2 1 9 -nuo 378 nupta 2 1 9 nuptum dare 2 1 9 -nus(-i) 246 ; 276 -nus(-oris) 85 nutus 378 ob/ivio 593 obtendo 5 80 omen 577 opportunus 45 ops 1 70 orbus 73 ostendo 579 ostentum 577; 580; 582 ostium 285 otium(-osus) 129 ouis 24 pacare 1 54 par 1 66 parare 1 66 par(r)icida(-ium) 484 pater 1 89; 1 97 i d.; 206 paternus 247 i d.; 250 Patres conscripti 263 patria 1 97 patricius 248 patrimonium 1 98; 220 patrius 1 97; 246-250 patruelis 2 1 5

patruus 207; 226; 235; 238 pecten 54 peeto 54 pecu 44-49 peculatus 45; 48 peculium 48; 49; 52 peculiaris 48 peculo(r) 45; 48 pecunia 44-49; 53 pecus(-oris) 47 pecus(-udis) 37; 47 peregre(-i) 274; 287; 288 peregrinus 287; 328 perima 75 pexus 54 pignus 85 placare 572 placere 572 plebs 334 plecto 572 p/enus 547 -pletus 547 -p/icare 572 -p/ex 572 poena 386; 390; 574 polliceo(r) 5 80 po/lucea 67; 580 polluctum 67 pol/uctura 5 8 1 pol/ua 580; 58 1 ponere 1 42 par- 5 8 1 porcel/us 27; 3 1 parcu/ator 27 parcu/us 27 porcus 23-3 1 porricio 580 porrigo 5 8 1 porta 285 portendo 580 portentum 577; 580 Portunus(-alis) 45 ; 276 ; 278 portus 45; 276 posco 488 possidere 8 1 possum (pates/) 79

632

.

Kazalo ispitivanih riječi

Riječi indoeuropskih institucija

postu/o 487 potiri 8 1 potis(-e) 79 potui 79 prae- 5 8 1 praestare 1 77 praesto (adv.) 1 77 praetoricius 248 precor 484; 487-490; 568 pretium 1 26 *prex 487-490; 568 pro- 5 8 1 proauus 206 procus 488; 490 prodigium 577; 5 82-585 profanus 523 promo 75; 1 20 -pse 80 -pte 80 punire 3 86; 390 puto 1 3 7 quaero 483-490; 568 quaestio 487 quaestiono 487 quaestor 483-490 quaestus 487; 489 ratio 1 36 recordor 1 6 1 rectus 349; 352 redhostire 82 regere 352 regina 349 regio 3 5 1 ; 593 regula 352 religare(-atio) 59 1 ; 593 religere(-ens) 593 religio 5 89-595 religiosus 592; 600 remedium 456 reputo 1 38 respondere 493 ; 538 rex 347-353; 358 ritus 434 rusticus 279; 335 sacer 500; 5 1 3-5 1 7; 522; 529 sacerdos 35; 5 1 3 ; 529

sacerrimus 5 1 6 sacramentum 448; 450; 496; 499 sacrare 499; 5 1 4; 547 sacrificare (-ium) 5 1 3 ; 568; 570 sacrilegus 529 sacrima 5 1 0 Sacriportus 529 sacris(-es) 5 1 4 sacrosanctus 5 1 6; 529 salarium 1 54 saluus 237 sancire 5 1 4 sanctio 5 1 5 sanctior 5 1 6 sanctus 5 1 3-5 1 7 ; 529; 53 1 sceptrum 367 scipio 367 se-(sed-) 303 secors 1 6 1 sequor 1 40 sermo 493 seruare 327 Seruenius(-ena, -o/eni) 327 seruus 327 i d. signum 578 simplex 572 sobrinus 240 socer 227 socius 307 soda/is 3 00; 323 solidum 1 54 somnus 8 soror 1 94; 20 1 spondere 493; 533; 538; 546 sponsio 533; 538 sponsus(-a) 538 subulcus 27 suffio 550 summa 1 3 6 sumo 75; 1 20 suouetaurilia 24; 486 super 597 supercilium 598 superstare 598

superstes 595-600 superstitio 595-60 1 superstitiosus 595; 600 supp/ex 572 supplicare 572 supplicatio 573 supplicium 572 sus 23-27; 3 1 suus 30 l ; 303; 308 tangere 447 tata 1 9 1 laurus 24; 26 tenda 5 80 testis 452; 598 Teutoni 333 texa 8 theodiscus 332 Tiberis(-inus) 277 tomentum 334 lotus 334 trahere 1 40 tribu/is 45 tribuna/ 235 tribunicius 248 tribunus 8 1 ; 98; 235; 276 tribuo 235 tribus 45; 234; 276; 283 tuticus 332 uecors 1 6 1 uehere 262 uendere I l l ; 1 22 uenum (ire, dare) I l l ; 1 20; 1 22 uerres 1 9; 23 uicinus 283 uictima 83; 5 1 0 uicus 270; 282; 283 uir 224 uitellus 27 uitulus 26 uotum 547; 556; 557 uouere 547; 556; 557 urbanus 335 urbs 335 usucapio 593 utpote 80

.

uxor 224; 225 vassus(-alis) 327 2.

Umbrijski

arputrati 45 1 arsmo 266 castruo 266 esono 522 eveietu 5 1 1 feliu/2 1 5 fesna 466 filiu 28 .fri/266 her- 1 8 1 Iupater 1 90 kumia 28 mers(to-) 456 pars 1 66 pequo 44; 267 purka 28 si 28 tota 332 trifu 234 uerofe 285 u(e)iro 42; 43; 44; 267 vufru 556 3 . Volščanski esaristrom 552 4. Oskički aeteis 72; 87 aisusis 522 brateis 1 80 censaum 476 covehriu 234 deiuatuns 447 fiisna 466 her- 1 8 1 kenzs(t)ur 476 Luvfreis 294 meddikiai 456 meddis 440; 446; 455; 463 meddixud 456

633

634

•

Riječi indoeuropskih institucija

medicatinom 456; 462 medicim 456 sverrunei 493 touto 332 tribarakavum 274 ueru 285 vujetes 558 vufru 558 5 . Romanski jezici

Kazalo ispitivanih riječi • sabrina (španj.) 236 sol, sou 1 54 soldat 1 54 soldata (tal.) 1 54 solde 1 54 somme 1 3 6 tata (rum.) 1 9 1 !raire 1 40 treve 92 voyant 600

(bez oznake = francuski)

achever 372 affaire 1 3 0 beau-(pere itd.) 223 becha (tal. dija!.) 40 belle-fille 25 1 biche 40 bru 2 5 1 caudal (španj . ) 5 3 chef372 chepte/ 53 denn?e 1 53 esc/ave 327 jief5 1 forain 287 forestiere (tal.) 287 gage(s) 1 54 hermana (španj .) 1 93 ; 201 hors 287 irmiio (port.) 1 93 ; 201 louer 1 39 marier(-age) 2 1 7; 2 2 1 matar (španj .) 547 matrimonio (tal.) 22 1 nema! (tal. dija!.) 40 nima! (tal. dija!.) 40 oncle 25 1 payer 1 54 pecora (tal.) 40 petit-fils 2 1 3 ; 244; 25 1 pourceau 3 1 preter 1 77 sa/aire 1 54 schiavoni (tal.) 327 serment 450; 496

KELTSKI I.

Galski

-corii 99 Coriono-totae 277 -rix 348; 3 52 Teutates 3 3 2 Teutomatus 332 Toutonos 277 2 . Irski (bez oznake = st. irski)

aite 423 ; 424 -arbe(com-) 73 athir 1 89 aue 204; 2 1 3 brathir 1 92 cetheoir 1 94 crenim 1 1 2 cuire (sr. irski) 99 dag-moini 86 dliged 1 72 dligim 1 72 -emat(ar-fo-) 1 20 fiadu 500 Joss 327 frass 20 guide 569 guidim 569 huisse 444 immach 2 8 8 mac brathar 2 12 mace 2 1 4 main 86

mathir 1 9 1 mess 456 -midathar (con-) 456 m idiur 456 main 86 nia 2 1 2 n lab 5 1 9 noib 5 1 9 aa (sr. irski) 204 oeth 448; 492 orbe 73 ore 28 ri 348 tong 447 tuath 332 3. Velški i bretonski chwegrwn 227 coel (velški, st. bret.) 5 1 2 dy-weddio (velški) 2 1 8 eontr (bret.) 204; 232 ewythr (velški) 204; 232 guas (velški) 327 nei (velški) 2 1 2 rhydd (velški) 298 tud (velški, bret.) 332

GERMANSKI

l . Gotski aihtron 574 aijJs 448; 492 anda-bauhts 1 2 1 ; 1 22 arbi 73 arbinumja 73 atta 1 89; 423 awejJi 50 awi 1 80 awiliudon 1 80 awiliujJ 1 80 awo 204 baidjan 1 03; 1 07 bairgan 1 7 1 beidan l 03 ; l 06

(J3 5

hida 569 bidjan 569 bifaih(-on) 50 biugan 1 2 1 bi-iihts 226 brojJar 1 92 briijJ 85 brujJ-fajJs 85 bugjan (fra-, us-) 1 2 1 dai/a 1 73- 1 75 -dai/jan (af-, dis-, ga-) 1 75 diutisc 332 drauhti- 96; l OO drauhtinon 96 drauhti-witojJ 96 driugan 96 dulga-haitja 1 72 du/gis skulan 1 72 fadar 1 89 i d. fadrein 1 90 faihon 50 faihu 39; 49; 1 74 faihufriks(-ei) 50; 1 74 faihugairns 50; 1 74 faihugawaurki 1 74 faihugeiro 50 faura-dauri 286 faur-bauhts 1 2 1 ji/han (af-, ana-, ga-, us-) 143 fragiban 2 1 8 frahun]lans 324 frauja 306 freis 298 friajJwa 298 frijei 298 frijon 298 frijonds 298 gabei 50 gabeigs 50 gabigjan(-nan) 50 ga-drauhts 96; 98 gafaihon 50 gahailjan(-nan) 5 1 l gahails 5 1 1 gahardjan 4 1 8 gahlaiba 98

Kazalo ispitivanih riječi • 637

636 • Riječi indoeuropskih institucija gairnei 1 8 1 gairnjan 1 8 1 -gairns 1 8 1 ga-mains 86 gardawaldans 306 gards 3 06 gasts 82; 84; 328; 338 gatamjan 282 ga-liman 2 8 1 gazds 368 gild 62; 63 ; 64 gildan (fra-, us-) 62; 63; 64 gilstr 62; 63 giutan 540; 546 hailigs 5 1 3 hai/s 5 1 2; 53 1 hairda(-eis) 50 hairto 1 6 1 hansa 68 harduba 4 1 7 hardus 4 1 7 Hario-(Chario-) 99 harjis 99; l OO; 278 heiwa- 306 heiwafrauja 306 hiuma 69 h unps 325 kaisara-gild 62; 63 kaupjan 1 76 kindins 8 1 ; 98; 277; 289 kuni 42 1 lamb 50 !audi 295 faun 1 50- 1 52 launa-wargs 1 52 -laups 295 leihvan 1 69; 1 75 i d. !etan 1 70 liudan 294 liup 1 8 1 maidjan 89 maipms 89 milan 457; 459

milon 457 mizdo 147; 1 50 niman 72-76 raihts 349; 3 52 sa/jan 1 1 8 sigis-laun 1 5 1 silubr 50; 1 74 skattja 1 73 skatts 50; 1 73 skuta 1 72 skulan 1 7 1 skulds 1 7 1 sunus 2 14 swaihra(-o) 227 swaran 493 ; 539 swein 28 swes 3 0 1 swistar 1 94 taihswa 237 timrjan 273; 281 (ga-)timrjo 273; 2 8 1 tiuhan 140 trauains 92 (ga-)trauan 92 trausti 92 triggws 93 ; 96 triu 94; 96 triweins 94 piuda 332 piudans 8 1 ; 98; 277; 332 ufarswaran 493 un-hails(-i) 5 1 1 waldan 306 wargipa 1 5 1 (ga-)wargjan 1 5 1 weiha 5 1 0 weihan 5 1 0 weihipa 5 1 O weihnan 5 1 0 weihs 282; 5 1 0; 5 1 1 weitwops 500 wer 65 wripus 50

2. Nordijski a) Staronordijski auja (run.) 1 80 eda/ 42 1 Je 5 1 felag 5 1 je/agi 5 1 Jena 5 1 jenadr 5 1 gangandi fe 5 1 hai/ag (run.) 5 1 2 hari-, -ja (run. ) 99 selja 1 1 8 uoda/ 422 b) Skandinavski jezici (bez oznake

=

st. islandski)

afe 204 biđa 1 03 drot 96 drottinn 97; 277 drottning 97 eior 492 gjald 62 han sjolv (danski) 80 heil 5 1 1 heilagr 5 1 2 heilsa 5 1 1 her}a (i sl.) l OO Herjan 99; 277 herr 99; 277 hjon (hjii) 306 hyske 306 lan 1 69 Odin 277 selja 1 1 8 svara 493 tajn 66; 548 traust 93 traustr 92 trii 92 trua 92 trur 92 ve 5 1 0

3 a) Visokonjemački a) St. i sred. v. njemački (bez oznake = st.

v.

njem.)

ada/ 424 ana 204 andsvara 493 ana 2 1 4 bevehlen (sr. v . nj.) 143 Bil(i)-frid (-gard, -trud) 308 chunin-gerta 368 deot 332 diuten 333 eid 492 enencheli 2 1 4 eosago 446; 463 foli 1 20 farh 28 Jarhi/i 28 fatureo 235 fohelfh 49 Jehu (franački) 5 1 fel(a)han 1 43 fetiro 239 fihu (feho, fehu) 49 fihu-sterbo 49 fihu-wart 49 fihu-wiari 49 forscon 488 friiga 488 friunt 298 gelt 62 gerta 368 ghilda 62-66; 68 gotekelt 62 hafla 324 hansa 69 hans(e) (sr. v. nj. ) 69 hari 99 heilag 5 1 2 herbist 8 herian 1 00 heri-zogo 1 37 hirat 306 hiun 306 hiwa(-o) 306

�'-'J ""'

IHUUt:UrUpSKlll IllStltUCIJa

!ehan (tihan) I 69 liut 294 lan I 50 miiz 457 meldjan 569 me/don 569 mezzan 457 mezzon 457 muotar I 9 I nefo 2 I I oheim 204 (ge.)swfo 30 I traue 92 truht 97 truhtin 8 I ; 97 warg I 5 1 wih 5 1 0 Wodan (Wotan) 99; 277 zeihhur 228 /3) Suvremeni njemački Ade/ 422 befehlen I 43 bergen I 45 besitzen 8 1 beten 569 beugen 1 2 1 bitten 569 borg 1 7 1 borgen 145; 1 7 1 Brautigam 85 deuten 333 deutsch 332 ede/ 1 9 1 ; 42 I ; 424 Ehe 2 I 7 Eiche 96 Eid 448 Eidegang 448 empfehlen 1 43 Enke/ 2 1 4 Erbe 73 ermessen 457 feil I 20 Ferke/ 2 8 frei 297

Geld 62 gern I 8 I Geschiift 1 3 0 geziemen 28 I giessen 540; 546 Gift (Mit-) 59 hart 4I 7 Heer I OO; 278 heeren(ver-) I OO heilig 5 I 2 Heim 204 Heirat 306 Herbst 8 Herzog I 3 7 kaufon (ver-) l I 2 ; I 1 8 ; I 2 I ; I 27 Konig 42 I Kronprinz 368 fassen I 70 leihen I 69; I 75 Leute 294 Lied I 8 I Lohn I 50 Mass 457 me/den 569 messen 457; 459 nehmen 72 Oheim 204 Recht 349; 463 scha.ffen I 30 Schatz 1 74 Schuld I 6 5 schuldig I 72 Schwein 28 schworen 493 Tei/ 1 75 trauen 92 treu 93 Treue 92; 96; l 07 Trost 92 trosten 92 Vetter 235; 239 wachsen 480 Wehr 285 weihen 5 I O Wut 277

Kazalo ispitivanih riječi wiitendes Heer I OO ziehen I 40 Zimmer 273 zimmern 28 I 3b) Frizijski em (st. friz.) 204 je/de, )old 62 3c) Engleski a) st. i sr. engleski

(bez oznake = st. engleski)

adelu 424 andswaru 539 lip 492 bedian 1 03 bilewit 308 boian 468 borgjan (st. saks. ) 1 7 1 cyne-gerd 368 druht (st. saks. ) 97 dryht 97 dryhten 97; 277 eam 204 f? (sr. engl.) 5 1 feoh 5 1 feolaga 5 1 gield 62 hae/ 5 1 1 hlaef-d!ge 365 hliiford 365 has 69 hunta(-ian) 325 knio-beda (st. saks.) 569 lead 294 neja 2 1 1 se/lan 1 1 8 timber 272; 2 8 1 truon 92 wealh 327 w!h-dag 5 1 0

.

639

jJ) suvr. engleski answer 493 ; 539 borrow I 7 1 business 1 30 busy 1 30 buy 1 1 8; I 2 I cattle 53 fee 5 1 fellow 5 1 flock 37 free 297 grand(-son, father) 2 1 3 ; 244 hard 4 1 8 harvest 8 herd 37 holy 5 1 2 home 204 hunt 325 -in law 223 king 42 1 lady 365 let 170 loan 1 69; 1 75 lord 365 oath 448; 492 queen 2 1 sell 1 1 8 shall 1 65 swear 493 take (to - to) 72 timber 272; 28 1 tree 96 truce 93 true 92 trust 92 whole 5 1 2

BALTIČKI l . Staropruski a/gas I I 5 awis 204 brati 1 92 draugi-waldiinen 97

640

•

Riječi indoeuropskih institucija

druwis 96 kai/s 5 1 2 kaililstiskun 5 1 2 karjis 99 siraplis 1 74 swints 507 tauto 333 2 . Letonski

Kazalo ispitivanih riječi swiinis 3 0 1 šventas 507 tauta 333 uošve 226 uošvis 226 vedu 2 1 8 vefšis 20 veš-pats 79; 27 1 ; 282

sidrabs 1 74 svets 507 u6svis 226 versis 20

SLAVENSKI JEZICI

3. Litavski

baju, -ati 468 baliji 468; 47 1 beda 1 06; 1 07 bediti 1 03 bogii 44 bogynji 44 bratru, bratu 1 92 celjQ 5 1 2 ce/U 5 1 2 čudo 404 čuti 403 daru 5 8 deveru 228 dobru 44 dobrynji 44 domu 272 drevo 94 drugii 97 druva 94 družina 97 dvžri 286 dvoru 287 gospodž 84 gostž 82 imQ 75 j�try 229 kl�ti s� 496 kupiti 1 2 1 levu 237 Ižguku 44 lžgynji 44 lixva 1 69

alga 1 1 5 anukas 2 1 4 avynas 204 dieveris 228 draugas 97 drauge 97 drutas 96 dvesiu 5 5 1 imu, iiiiti 75; 1 20 išduoti 2 1 8 karias 99 laflkas 2 8 8 lauke 2 8 8 malda 568 meldžiu, melsti 568 n epte (st. lit.) 2 1 1 nepuotis (st. lit.) 2 1 1 paršas 29 pat 80 pats 79 pekus 4 1 pe/nas 1 20; 325 pi/is 335 pirm-delu 28 piršti 488; 490 prašyti 488 sesuras 227 sidiibras 1 74 sunus 2 1 4 svaine 3 0 1

l . Južni slavenski (bez oznake = st. slav.)

l

j .l

ljudžje 294; 295 ljudu 294 lov(t 1 52 loviti 1 52 mati 1 92 mžzda 1 47 moliti (sv 568 moljQ 568 nadvor (hrv.) 286 nemžcž 333 netijž 2 1 1 ognjž 257 otžcž 1 89 otudati 2 1 8 plem(( 334 plenžniku 324; 325 p/eniti 325 p/enu 325 pras� 29 prisegati(-noti) 44 7 prija} 298 prositi 488 sestra 1 94 Sloveninu 327 srebro 1 74 srudžce 1 6 1 sruditi 1 6 1 stryjž 23 5; 239 sudravu 96 svekry(-u) 227; 228 sv�tu 507; 5 1 O svin 29 synu 2 1 4 štuždu 333 tuždž 333 ujž 204 uku 225 vedQ 2 1 8 vera 588 vžsž 282 vojevoda 1 3 7 vunuku 2 1 4 vyknQti 226 zuluva 229

2. Zapadni slavenski madla (češki) 568 madla (poljski) 568 mod/ić si (poljski) 568 3. Ruski brak 2 1 7 brat 'sja 2 1 7 čužoj 333 delo 1 3 1 drug druga 97 iti na rotu (st. rus.) 448 kljast 496 kljast 'sja 496 kržnuti (st. rus.) 1 1 2 kupit ' 1 2 1 na dvore 286 plemja 334 plennyj 324 pol6n 325 porosenok 29 prijaju 298 prijatel ' 298 sam 80 serdce 1 6 1 serdit ' 1 6 1 svat 3 0 1 svest ' 3 0 1 svjat6j 507 svoj 3 0 1 svojak 3 0 1 vnuk 2 1 4

NEINDOEUROPSKI JEZICI l . Kineski mai-mai 1 1 2 2. Etruščanski aesar 522 ais(u)na, eisna 522 servi-, serve- 327 3 . Finskougrijski porsas (finski) 29 pars (zirjanski) 29 purts (mordvinski) 29

.

64 1

KAZALO NAVEDENIH MJESTA

GRČKI APOLONIJE ROĐANIN IV 1 454 54 1 ARHILOK 1 265

497

ARISTOTEL Politika I 3 ,2 I 1 259

217 366

ESHIN 63

537

ESHIL Agam. 302 i d. 369 Eum. 54 Prom. 21 1 592 91 1 Sedmorica 753 Supp!. 943

375 375 54 1 375 375 375 528 375

EURIPID Jon 1 579 i d. 264 Orest 536 1 68 8 HERODOT I 61 92 1 53 1 72 1 73

61 249 498 249 1 86

Il l 18 37 64 65 79 1 36 1 80 III 3 1 39 97 1 53 IV 80 1 27 147 1 64 1 87 v 66 Vl 56 i d. 62 86 89 VII 54 1 47 1 92 1 97 200

249 589 589 589 589 249 249 61 249 84 59 470 210 249 212 498 537 264 3 82 498 498 61 535 537 536 427 28 1

HESIOD Postanak 1 85 23 1 i d. 297 322 400 480 784 i d. 830 864 876 1013

415 496 415 415 495 422 495 473 415 410 415

644

o

Kazalo navedenih mjesta

Riječi indoeuropskih institucija

Poslovi 1 47 1 94 201 282 356 662 763 i d. 804

415 497 410 497 58 473 470 496

HOMER Ilijada l . 15 20 i d. 21 41 79 91 99 1 1 8 i d. 1 59

1 74 239 279 280 288 317 355 i d. 450 i d. 502 i d. 504 509 2. 44 72 i d. 79 138 171 1 97 204 i d. 340 341 362 i d. 384 4 1 0 i d. 419

3.

4. 57 1 530 528 372 413 56 1 1 14 380 1 50; 387; 402 387 495 396 413 413 575 381 560 571 3 72 412 249 437 460 3 75 575 388 101 46 1 534 29 1 460 561 372

5.

6.

515 66 1 i d. 72 1 4 1 63 228 275 i d. 276 279 3 73 21 95 101 159 245 264 282 303 i d. 323 415 418 3 33 64 125 1 75 225 260 285 386 448 499 508 553 666 718 827 i d. 872 1 20-236 1 25 1 92 i d. 1 93 23 1 302 i d. 387 446

414 210 415 473 485 200 390 460 496 40 1 460 399 560 534 409 561 416 575 384 401 460 40 1 397 472 249 413 396 397 564 415 402 520 3 73 150 94 460 528 415 87 38 1 86 387 249 561 412 1 50

458 7. 202 278 478 48 1 8. 1 7 41 66 140 1 40 i d. 1 92 216 237 9. 27 39 63 i d. 97 1 00 i d. 1 55 i d. 254 303 334 422 485 i d. 500 500 i d. 525 553 1 0. 69 207 213 252 304 307 l l. 1 14 1 75 1 92 207 215 249 257 3 19 753 1 2. 2 14 225 3 10

415 460 46 1 460 544 413 416 520 410 396 575 396 397 408 408 290 43 8 373 60 412 399 381 383 423 542 570 575 571 402 470 59 38 1 49 399 414 414 398; 4 1 2 398 416 415 200 4 12 412 413 402 388

3 1 0 i d. 311 371 407 437 13. 18 48 145 348 358 48 1 i d. 676 71 1 743 14. 73 118 261 271 300 365 1 5. 36 i d. 39 1 89 216 327 488 i d. 490 545 i d. 593 i d. 595 644 1 6. 54 54 i d. 84 i d. 1 00 227 233 24 1 387 394 407 408 517 523 524 658

3 82 383 200 400 397 37 409 416 402 414 411 402 575 412 402 245 528 494 46 1 400 495 519 387 412 403 397 410 200 397 403 398 37 413 400 519 535 363 396 437 416 52 1 286 414 415 4 12 520

o

645

646

o

Kazalo navedenih mjesta

Riječi indoeuropskih institucija

717 796 i d. 1 7. 42 1 77 205 286 i d. 321 453 464 543 561 i d. 623 1 8. 1 57 i d. 1 65 234 293 457 497-501 504 593 1 9. 258 i d. 20. 1 2 1 1 78 i d. 1 80 i d. 256 391 502 2 1 . 65 79 3 15 445 543 573 i d. 596 22. 1 8 57 1 60 207 217 393 23 . 47 400 i d. 550 608 i d. 720

210 437 409 410 412 400 40 1 398 520 414 41 1 412 409 401 460 399 557 44 1 ; 5 0 1 ; 562 519 1 17 500 412 381 388 409 249 400 576 1 16 413 148 400 410 400 400 398 1 50 400 400 400 575 396 36 571 417

890 24. 2 60 1 09 i d. 212 287 752

37 460 422 398 414 535; 556 1 19

Sholije uz 1/ijadu ad I I , 86 95 Odiseja l. 2 5 70 394 2. 3 8 75 202 254 3. 43 i d. 57 278 333 334 4. 65 i d. 275 335 5. 1 69 410 445 i d. 6. 1 67 208 273 7. lO i d. 1 07 273 8. 390 42 1 5 8 1 i d. 9. 20 1 06- I 1 5 200 222 266 i d. 267 i d. 3 10

519 1 49 413 364 46 1 38 3 75 249 536 404 52 1 536 536 382 404 414 3 74 286 576 94 59 473 3 82 54 1 473 364; 375 521 485 575 438 528 22 60 576 3 74

349 626 1 0. 275 526 l l. 1 10 1 74 i d. 218 288 350 i d. 353 3 73 485 1 2. 1 36 137 363 1 3 . 244 3 72 1 4. 53 i d. 438 1 5 . 453 1 6. 265 423 1 7. 250 1 8. l 06 151 323 358 i d. 425 1 9. 1 1 0 i d. 161 410 547 564 20. 1 00 i d. 1 15 1 94 21 l 383 2 1 . 258 i d. 280 353 22. 1 84 226 231 i d. 253 412

544 3 74 521 556 460 3 82 442 35 61 413 473 413 249 460 536 473 520 438 402 1 16 413 524 1 16 101 535 422 1 49 536 364 404 248 3 75 375 470 372 363 473 1 16 528 411 413 385 409 409 40 1 ; 404 524

24. 8 1 334

520 245

Homersld himni Afroditi 222 Apolonu 237 Demetrl 21 1 259 Hermesu 122 1 2 8 i d. 1 30 1 72 i d. 1 73 274 383 427 469 i d. 470 529 559 56 1

383 383 525 388 525 497 497 3 76 526 389 377 376 3 77

!SOKRAT VII 66

524

378 527 526 495

KSENOFONT Anabaza VII 3 X 10 Kiropedija I, 4, 27 Lac. repub. 11 3

416

L! SIJA 1 69, 3 8

37

PAUZANIJA IX 40, l l

368

PINOAR Isthm. 12

1 29

84 84 3 14

o

647

648

o

Kazalo navedenih mjesta

Riječi indoeuropskih institucija 536

VI 9

PLATON Republ. 41 1 b

54 1

SOFOKLO Kralj Edip 28 86

369 470

Trachiniae 766

95

TUK! DID I l 33 II 1 5 II 97 IV 1 1 8

82 335 84 249

ZAKON GORTINSKI 537 VI VIII 218 GOTSKI

(i grčki)

MATIJA V 42 VI l MARKO XII 1 4 XIV l l XIV 14 xv 1 6 XV 43 LUKA II 25 II 3 8 VI 1 7 VI 32-34 VI 34-35 VII 4 1 X 21 XIV 1 2 XIV 1 4 XIX 8 XIX 1 2-26

1 76 151 63 49 306 69 1 06 1 06 1 07 69 151 1 76 1 72 1 43 64 64 64 1 73

XX 9 XX 22

IVAN XVIII 3 XVIII 1 2

1 43 63 69 69

Rimljanima VI 23 XIII 6

151 63

I. Korinćanima IX 24 XIII 7

151 1 07

II. Korinćanima 1 07 XII l l Galaćanima II 3 II 1 4 IV 6

ll. Timoteju III 2

1 07 1 07 1 90 151

AULO GELJJE N A. II 24 IV 4, 2 CEZAR B. G. I 4, 2

591

449 538

1 40

CICERON v 1 8, l

58 1

Ba/b. 24, 55

592

De Divin. I 46

578

Murena 12

598

Natura deor. II 4, l O

592

590

DIGESTA I 8, 8-9

514

FESTUS 59, 2 1 1 03, 1 3 247, 1 9 str. 285 M. str. 278 M. str. 309 M.

548 569 484 591 592 572

GAIUS Institutiones 4, 28

548

HORACIJE Satire II 6, l

557

JUSTIN 43, 3

368

KATON De agricultura 132 141

LATINSKI

AKCIJE Astianaks 5 . fragm.

II 28, 72

LUKRECIJE v 80 322 923 1 229

581 26; 486 48 1 48 1 1 06 487

MASURJUS SABINUS apud A. Gel. 592 IV 9 NJGJDIUS FIGULUS apud A. Gel. 593 IV 9, l l OVIDIJE Fasti III 76 1

542

PLAUT Amph 322

599

555

1 04

in Artemone ap. Fest. 598 3 94 37 Asin aria 377

82

Au/u/aria 479 i d. 607

219 452

Bacchides 1 32

579

Captiui 20 219 897 898 i d. 982 988 1013

48 45 1 67 538 48 48 48

Casina 817

598

Curculio 350 397

591 599

Epidicus 522

446

Menaechmi 788

579

Mercator 1 05 286 439 991 1 005

86 1 28 580 573 45 1

Miles gloriosus 158 699 1 1 37

452 550 452

Poenu/us 489 858 Pseudo/us 264

572 1 28 58 1

o

649

Kazalo navedenih mjesta • 65 1

650 • Riječi indoeuropskih institucija 288 467

579 1 03

Rudens 1 1 39 1 33 1 i d .

599 448

Trinummus 829 844 1 1 57 1 1 62

550 1 42 538 538

PLINIJE MLAdi Paneg. Trajano dictus 449 64

SERVIJE ad A en. III 339 III 366

598 578

TACIT Germania 7, l 13-14 16 20 20, 5 21 22 24 26 43

42 1 69; 98 1 44 74 210 65 64 1 18 1 75 1 00

Historiae I 37 III 56

450 580

TERENCIJE Adelphoe 482

489

Andria 94 1

59 1

Eunuchus 1 97

1 05

Heautont. 138

Phormio 856

542

TIT LIVIJE I 24, 7 31 32, 1 1 - 1 2 44 II l , 9 58, 5 v 50 52 VII 5 VIII 1 0, l l IX 29, 1 0 XXI l , 4 XXIII 35, 1 3 XXVI 4 1 , 1 8 XXVII 23 23, 2 XXIX 27 XXX 32, 9 XXXI 7

501 584 476 552 449 247 584 584 449 559 592 449 332 582 572 592 48 1 582 582

VARON L. L.

v

1 69 1 75 1 77 1 80 181 VI 52 60 65 70 VIII 77 R. R. I 24, 3 Il l III 1 7

47 47 47 47 47 469 47 47 47 517 83 26; 27 516

VERGILIJE

573

Georgiea I 60

1 06

ZAKON XII PLOČA 446 453

X

UMBRIJSKI

IGUVINSKE PLOČE 28 42 332

220 339 1 59 220 1 59

SATAPATI IA-BRAHMA�A Vl 2, l , 2 42 IRANSKI

a ·· A vestički

SANSKRT

RIG VEDA 83, 4 I 43, 6 1 04, 6 1 08, 6 1 1 4, 2 1 1 9, 5 II 1 2, 5 III 62, 1 4 v 61, 5 Vl 26, 6 VII 32, 1 4 VIII 2, 42 5, 3 48, 7 77, 8

1 8, 8 28, l 39, 5 40, 9 147, l

AVESTA 42 220 1 58 1 59 444 220 1 58 42 42 1 59 1 59 220 558 518 220

Vd. Y.

8, 107 14, 1 5

1 64 220

44, 18 46, 2 54, l

148 43 220

1 3 , 90

558

Yt.

b - Staroperz!jski DARIJEVI NATPISI 477

S A D RŽAJ

5 ll

Riječ unaprijed Skraćenice l. SVEZAK GOSPODARSTVO, SRODNOST, DRUSTVO 1 . knji g a: Gospodarstvo

15

1 . odjeljak:

17

l.

Sto ka i bogatstvo

poglavlje Mužjak i rasplodnik

19

2. poglavlje Leksička opreka koju moramo preispitati: sus i porcus

23

3. poglavlje probaton i homerska ekonomija

33

4. poglavlje Stoka i novac: pecu i pecunia I. Indoiranski II. Latinski I. Pecilnia II. - Pecillium III. Germanski IV. Zaključci

41 42 44 46 48 49 52

-

2. odjeljak: 5. 6.

7. 8.

Dati i uzeti

poglavlje Dar i razmjena

55 57

poglavlje Dati, uzeti i primiti

71

pog lavlje Gostoprimstvo

77 91

poglavlje Osobna vjernost

3. odjeljak:

K u pova nje

1 09

9. poglavlje Dva načina kupovanja

Ill

poglavlje Kupiti i otkupiti

1 15

poglavlje Zanat bez imena: trgovina

1 25

Ekono mske o bveze

1 33

l O.

l l.

4. odjeljak:

12. poglavlje Račun i procjena

1 35

1 3 . poglavlje Najam

1 39

1 4. poglavlje C ij ena i plaća

1 47

1 S.

1 6.

1 7.

poglavlje Davanje na vjeru i vjerovanje

1 55

poglavlje Posuditi kome, posuditi od koga i dug

1 63

poglavlje B esplatnost i zahvalnost

1 79

2. knji g a: Voka b u l a r srodstva 1.

1 83 1 85

Uvod poglavlje Koncept očinstva i njegova važnost

1 89

2. poglavlje Status majke i veza po majčinoj strani

1 97

3. poglavlje Princip egzogamije i njegove primjene

203

4. poglavlje Indoeuropski izraz za "brak"

217

poglavlje Srodstvo proizišlo iz braka

223

poglavlje Tvorba i sufiksacija termina za srodstvo

23 1

poglavlje Riječi izvedene iz termina za srodstvo

243

S.

6. 7.

3. knji g a: Socij a l n i status 1.

poglavlje Trodioba funkcija

3. poglavlje Slobodan čovjek

293

4. poglavlje phi/os

305

443

4. poglavlje *med- i pojam mjere

455

S.

poglavlje/as

465

7.

poglavlje quaestor i *prex

483

poglavlje Zakletva u Grčkoj

49 1

6. 8.

poglavlje cem.·or i auctoritas

3. knji g a: Vjera 1.

poglavlje Svetost AVESTIČKI - sp�nta : yaoždata. LATIN SKI - sacer : sanctus. GRČKI - hi eros. GRČKI - h6sios, hosie. GRČKI - hagios.

475

503 505 506 513 517 523 527 533 533 539

33 1

3. poglavlje Žrtva

545

4. poglavlje Zavjet

555

S.

poglavlje Molitva i preklinjanje

567

poglavlje Latinske riječi za znamenja i predskazanja

577

poglavlje Vjera i praznovjerje

587

6. 7.

poglavlje rex

345 347 355

3. poglavlje Kraljevstvo kod Helena

361

4. poglavlje Kraljevski autoritet S. poglavlje Ćast i časti

371

8.

439

323

2. poglavlje xšay- i iransko kraljevstvo

9.

2. poglavlje dike

poglavlje Rob, stranac

1 . knji g a: Kraljevstvo i nje g ove povlastice

7.

433

poglavlje Gradovi i zajednice

VLAST, PRAVO, RELIGIJA

6.

43 1

2. poglavlje libatio I. Sponsio II. Libatio

ll. SVEZAK

1.

poglavlje them is

3. poglavlje iu.1· i zakletva u Rimu

255 269

S.

1.

253

2. poglavlje Ćetiri kruga društvene pripadnosti

6.

2. knji g a: Pravo

379

poglavlje Magijska moć

393

poglavlje kratos

407

poglavlje Kraljevstvo i plemstvo

42 1

poglavlje Kralj i njegov narod

425

Tablica i ndoeuropskih jezika

602

Bibliografske napomene

603

Kazalo stvari i poj mova

605

Kazalo ispitivanih riječi

615

Kazalo navedenih mjesta

643

IN DOE L HETITSKI l

l

INDOIRANSKI

hiJeroglifski- hetitski luvijski -hetitski

INDIJSKI

ILIRSKI

GRČKI

IRANSKI

-1500

mikenski

vedski sskr.

-1000

_

*pučki jezici r i d s i -� � � j � L

jonski-atički

avestički lidijski licijski

tračko­ ·frigijski jonski [trački, Irigijski, o -

st. perzijski

-500 _ ________

klasični sskr.

��Mt :

-

atički

- -

-

-

--

-

-

'-

prakr(i)t (sr. indijski) ls. Kr.

- - arkad.- "cfparŠki

__________ _

pali

-

".

sr. iranski W

NW

sr. partski

E SW

pehlevi ili sr perzijski

r--'----. sogdijski armenski

500

"toharski" r--'----.

Akucensk� 1 •

hatanski perzijski

1000

1500

-- ...

MODERNI JEZICI

indoarijski Uezici suvremene Indije: guzrati, marathe, pendjabi, hindski ili hindustanski, bengalski, biharski, singaleski itd.)

suvr. iranski (perzijski, kurdski, paštunski, esetski itd.)

suvr. armenski

novogrčki

paol

- -

- - - - ---- -- -- -- - - - - z�p�d� ��rtki �ev. zap. grčki

eolski lezbijski tesalski beotijski

..................

--'

koine

- -

-

- -

. ......... ·

·

·

l

·

·

· · · ·

·

-

-

-

dors�

fokidski elejski t

- -

· ·

·

·

; j "'""'; " ""

·

·

mesapski

UROPSKI

KELTSKI

ITALSKI

BALTIČKI

GERMANSKI

SLAVENSKI -1500

-1000

-500

latinski

'osko-umbrijski os �ički

l

umbrijski

galski

-----r_,-----r---+- w

-------

N

l

ls. Kr.

---

st. na dijski

E'--------4---�--

l

gotski

st. irski

500

*britomjski l

l

l

velški kornički

albanski

•unum u T" , •

u

albanski romanski jezici

W

st. v1s. njem. donjonjem. st. engleski

u

velški bretonski

l

l

-- i�andski norveški sr. švedski engleski danski

·

irski

•

_u

:=

·

u

.

..

...

.

J . . "' :��.. .

�·>-, �e- uu,;,7·,��:, ut�

st. frizijsk

u

. ....

·

st. pruski l

poljski

••

1000 .

.

""

t

. .. 1

veliko bjelo malo

l

češki

litavski letonski �ki ;�gleski island njemački norvesk1 švedski danski "plattdeusch" nizozemski skandinavski jezici flamanski

•

•

•

-

fnzljs

E

S

e

uu�- '�u

poljski češki/slovač ki

hrvatski/srpski slovenski

ukrajinski ruski b;elorusk1 bugarski

o