Demetra Filosofska biblioteka Dimitrija Savića Atten,
u suradnji s Damirom Barbarićem
Platon
ΠΑΡΜΕΝΙΔΗΣ / PARMENID Prijevod i bilješke
Petar Šegedin φ—,
Hans-Georg Gadamer
Platonov Parmenid i njegov kasniji utjecaj Prijevod
Igor Mikecin
Demetra Filosofska biblioteka Dimitnja Savića
Zagreb 2002
Izvornik PLATONIS OPERA RECOGNOVIT BREVIQVE ADNOTATIONE C R m C A INSTRV
IOANNES BURNET
TOMVSII, OXFORD, 1967 (^Ol)
ISBN 953-225-009-3
Korektor Petar Šegedin
Grafička priprema MALEKOCI birotehničke usluge d. o. o. Zagreb, Trnsko 21e
Editor: © DEMETRA d.o.o.f Zeleni trg 2IXVI1, 10000 Zagreb Tel (+385-1) 65-222-96 i tel/fax. 61-993-47 E-mail:
[email protected] Sva prava pridržana
Platon
Sadržaj
Struktura dijaloga Parmenid
9
ΠΑΡΜΕΝΙΔΗΣ /PARMENID
17
Bilješke
131
Rječnik
221
Bibliografija
225
Pogovor prevoditelja
235
Η - G . Gadamer: Platonov Parmenid i njegov kasniji utjecaj
243
7
Struktura dijaloga Parmenid
I. Uvod (126al - 127d5) Kefal dolazi s prijateljima iz Klazomene u Atenu namjeravajući od Adimantova i Glaukonova polubrata Antifonta čuti razgovor koji su jednom ο Velikim Dionizijama vodili Sokrat, Parmenid, Zenon i mladi Aristotel. Antifont je pak taj razgovor zapamtio jer ga je više puta čuo od Pitodora, Zenonova prijatelja s kojim se dosta družio. II. Aporetičnost
bitka ideje (127d6 - 135c7)
1. Rasprava: Sokrat-Zenon
(127d6-
128e4)
Zenonov dokaz: ukoliko bi bića bila mnoga, morala bi biti i slična i neslična; budući daje to nemoguće, bića nisu mnoga. U Zenonovu pokušaju da dokaže nepostojanje mnoštva Sokrat prepoznaje ustvari pokušaj da se kaže ono isto do čega je stalo i Parmenidu u njegovim pjesmama, naime daje svejedno.
9
Struktura dijaloga Ρ a rm
2. Sokratova postavka ο idejama (128e5 - 130a2) Ideje (poput sličnosti i nesličnosti, jednoga i mnoštva itd.) postoje odvojeno (χοορί$) same po sebi (αυτά καθ' αυτά) i ona druga (τά άλλα) u njima sudjeluju. Po tom sudjelovanju u idejama, čak i onima suprotnim, ona druga su izložena svakoj akoj isprepletenosti: ona su slična, neslična, i slična i neslična, jedno, mnogo, i jedno i mnogo itd. U tomu stoga nema ništa čudno, no svakoga je čuđenja vrijedno pokaže li se da sami rodovi i ideje u sebi trpe te suprotne trpnje. 3. Rasprava: Sokrat - Parmenid (130a3 - 135c7). Parmenidova kritika. a) Prvi korak (130a3 - 130e4). Postavka ο idejama mora se proširiti na čitav raspon svega što jest. b) Drugi korak (130e4 - 131e7). Ona druga ne mogu sudjelovati u idejema niti uzmu li se ideje kao cijele (ideja bi onda bila odvojeno od sebe same) niti uzmu li se kao djeljive (paradoks veličine i malenosti). c) Treći korak (131e8 - 133al0). Tzv. dokaz "trećega čovjeka". Kritika sudjelovanja s obzirom na narav samoga zaključivanja na ideje: ideja kao ono jedno i isto pri mnogom. a) 131e8 - 132b2 Dokaz preko veličine (veličina kao ono jedno i isto pri svemu velikom). β) 132b3 - 132cll Ideja kao ono jedno i isto pri mnogomu ne može biti misao. γ) 132cl2 - 133a7 Ideja ne može biti uzor u kojemu bi ona druga (nalike, slike) sudjelovala po sličnosti. 11 101
enid
d) Četvrti korak (133a8 - 135c7). Aporija koja se otvara postave li se za ideje bića sama po sebi zaoštrava se na kraju u uvidu da se ideje kao takve od nas ne mogu ni spoznati. Štoviše, čak ni bog ne spoznaje ništa od onih drugih. Ideje i ona druga ostaju nepremostivo razdijeljeni; propada mišljenje, moć razgovaranja i filozofija. III Metoda (135c8 - 137c3) 1. Ocrtavanje temelja aporije (135c8 - 135d6) Aporija sudjelovanja određena je time što Sokrat poduzima omeđivati ideje kao bića po sebi prerano, naime prije nego što se izvježbao u onomu što mnoštvo naziva brbljanje (άδολεσχία). 2. Ocrtavanje metode adoleshia (135d7 - 136c5) Metoda adoleshia izvježbava se na način da se za nešto (ono jedno, ona mnoga, sličnost, nesličnost, kretanje, stajanje, postajanje, iščeznuće, ono biti, ono ne-biti) pretpostavi da jest i da nije te da se za svaki od oba slučaja ispituje što slijedi i za ono pretpostavljeno i za nešto drugo koje se izabere, i spram njih samih (πρό$ εαυτό) i u međusobnom odnosu (προς άλληλα). 3. Nagovaranje Parmenida i izbor sugovornika (136c6 -13 7c3) Budući da se radi ο tešku poslu, Sokrat, Pitodor i ostali mole i nagovaraju Parmenida da im na primjeru jedne vježbe izvede metodu. Parmenid se zbog svoje dobi isprva koleba, no potom ipak pri-
Struktura dijaloga
Ρarmenid
staje te odlučuje pretpostavljati s obzirom na ono svoje, dakle s obzirom na ono jedno samo. Za sugovornika bira najmlađega među prisutnima, Aristotela. IV. Vježba (137c4 - 166c5) Dvije su pretpostavke: ako jedno jest i ako jedno nije. U okviru svake pretpostavke kroz nekoliko ispitivanja-dokaza (λόγοι) razmatra se ono što na temelju same pretpostavke slijedi za ono jedno i za ona druga, i s obzirom na njih same i u međusobnom odnosu. PRVA PRETPOSTAVKA: ako jedno jest (137c4 - 160b4) 1. Prvo ispitivanje (137c4 - 142a8): ako jedno jest, što slijedi za ono jedno ukoliko je samo jedno? a) 137c4- 138al Ukoliko je samo jedno, ono jedno nije mnogo, nije cjelina i nema dijelova. Stoga nema ni početak ni sredinu ni završetak te ne sudjeluje ni u kakvu obliku. b) 139a2 - 138b6 Ono jedno nije nigdje: ni u sebi ni u drugomu. c) 138b7 - 139b3 Ono jedno je prema svakomu kretanju nepokretno, ali i ne stoji. d) 139b4 - e6 Ono jedno nije ni isto ni drugo, ni sebi ni drugomu. e) 139e7 - 140b5 Ono jedno nije ni slično ni neslično, ni sebi ni drugomu. f ) 140b6 - d8 Ono jedno nije ni jednako ni nejednako, ni sebi ni drugomu.
13 101
g) 140el - 141d6 Ono jedno nije ni starije ni mlađe ni jednake dobi, ni spram sebe samoga ni spram drugoga. Ono stoga nije ni u vremenu. h) 141d7 - 142a8 Ono jedno ne sudjeluje u jestvu; ono jedno niti je jedno niti jest. Ο njemu ne postoji ni ime, ni odredba, ni znanje, ni opažanje, ni mnijenje. 2. Drugo ispitivanje (142bl - 155e3): ako jedno jest, što slijedi za ono jedno ukoliko treba biti, tj. ako je ono jedno koje jest? a) 142bl - 143a3 Ono jedno koje jest sudjeluje u jestvu i cjelina je dvaju dijelova (ono jedno i ono biti) koji se nikad ne ostavljaju jedan drugoga; ono jedno je stoga mnogo i množinom bezgranično. b) 143a4 - 144e7 Ono jedno se i samo po sebi, bez jestva u kojemu sudjeluje, pokazuje kao mnogo. Jedno i jestvo nikada se ne ostavljaju i razdijeljeni su najviše od svega. c) 144e8 - 145b5 Ono jedno je jedno i mnogo, cijelo i dijelovi, ograničeno i množinom bezgranično. Ima početak, sredinu i završetak te sudjeluje u obliku. d) 145b6 - e6 Ono jedno je u sebi samomu i u drugomu. e) 145e7 - 146a8 Ono jedno se kreće i stoji. f ) 146a9 - 147b8 Ono jedno je isto sebi samomu i onima drugima te drugo od sebe samoga i onih drugih. g) 147cl - 148d4 Ono jedno je i slično i neslično, i sebi samomu i onima drugima. h) 148d5 - 149d7 Ono jedno se dotiče i ne dotiče sebe samoga i onih drugih. i) 149d8 - 151e2 Ono jedno je jednako i nejednako (veće i manje), i spram sebe i spram onih drugih.
j) 151e3 - 155e3 Ono jedno sudjeluje u vremenu. Ono bijaše, jest i bit će, te postajaše, postaje i postajat će. Ο njemu postoji ime, odredba, znanje, mnijenje i opažanje. 3. Treće ispitivanje (155e4 - 157b5): ako jedno jest, što slijedi za ono jedno ukoliko je ono jedno koje jest? Ovo ispitivanje je ustvari produbljivanje prethodnoga: što slijedi za ono jedno ukoliko je, kao ono jedno koje jest, i jedno i mnogo, niti jedno niti mnogo, te ako sudjeluje u vremenu. Preokret (μεταβολή), trenutak (τό εξαίφνης), ono između (τό μεταξύ). 4. Četvrto ispitivanje (157b6 - 159bl): ako jedno jest, što slijedi za ona druga ukoliko trebaju biti? j a) 157b6 - 158b4 Ona druga su druga od onoga jednog, no, da bi bila upravo druga, moraju sudjelovati u njemu. b) 158b5 - d8 Ona druga su po svojoj pravoj naravi množinom bezgranična, no sudjelovanjem u onomu jednom dobivaju granicu. c) 158el - 159bl Ona druga su i slična i neslična, i sebi samima i jedna spram drugih; ona su i ista i druga, kreću se i stoje i si. 5. Peto ispitivanje (159b2 - 160bl): ako jedno jestf što slijedi za ona druga ukoliko su samo druga? Ono jedno i ona druga su odvojeno jedno od drugoga i jedno u drugomu ne sudjeluju. Ona druga nisu niti jedno, niti mnoga, niti cijelo niti dijelovi, niti slična niti neslična, niti ista niti druga, niti
15 101
se kreću niti stoje, niti postaju niti nestaju, niti su veća, manja ili jednaka. Zaključak prve pretpostavke (160b2 - b4): ako jedno jest, ono jedno i sve jest i nije nijedno, i spram sebe samoga i spram onih drugih (te ona druga isto tako). DRUGA PRETPOSTAVKA: ako jedno nije (160b5 -166c2). 1. Prvo ispitivanje (160b5 - 163b6): ako jedno nije, što slijedi za ono jedno ukoliko upravo ono, ono jedno, nije? a) 160b5 - 161a5 Ο onomu jednomu koje nije postoji znanje i pripada mu drugost spram onih drugih. b) 161a6 - c2 Onomu jednomu koje nije pripada nesličnost spram onih drugih i sličnost spram sebe samoga. c) 161c3 - e2 Ono jedno koje nije sudjeluje u nejednakosti jer je nejednako onima drugima; no ono sudjeluje i u veličini, malenosti i jednakosti. d) 161e3 - 162b8 Ako ono jedno nije, nužno mu je sudjelovati i u jestvu i u nejestvu. e) 162b9 - 163b6 Ono jedno koje nije kreće se i stoji, mijenja se i ne mijenja, postaje i nestaje te niti postaje niti nestaje. 2. Drugo ispitivanje (163b7 - 164b4): ako jedno nije, što slijedi za ono jedno ukoliko ono nikako nije? Ono jedno koje nije nikako ne sudjeluje u jestvu. Ono stoga niti postaje, niti nestaje, niti se mijenja, niti se kreće, niti stoji, niti za njega postoji išta od onoga što pripada bićima.
3. Treće ispitivanje (164b5 - 165el): ako jedno nije, što slijedi za ona druga ukoliko trebaju biti druga? Budući da nema onoga jednoga, ona druga su druga jedino jedna od drugih, po skupinama. Svaka skupina se pojavljuje kao jedno i čini se da sudjeluje u broju. Ona druga jesu kao pojava i za njih se stoga čini da su bezgranična i da imaju granicu, da su jedno i mnoga, da su ista i druga, da se dotiču i da su odvojeno jedna od drugih, da se kreću i da stoje, da postaju i nestaju te da nisu ništa od toga. 4. Četvrto ispitivanje (165e2 - 166c2): ako jedno nije, što slijedi za ona druga ukoliko ono jedno nikako nije? Budući da ne sudjeluju u jednomu, ona druga niti jesu niti se čine kao jedno ili mnoga, ona druga su ništa. Niti ješu niti se za njih čini da su slična ili neslična, ista ili druga, da se dotiču ili da su odvojena. Zaključak obaju pretpostavki (166c2 - c5): ono jedno, bilo da jest ili da nije, i ono sdmo i ona druga; i spram samih sebe ijedni spram drugih sve na svaki način i jesu i nisu, i čine se i ne čine (kao sve).
ΠΛΑΤΩΝΟΣ ΠΑΡΜΕΝΙΔΗΣ
PLATONOV PARMENID άγνοουσιν γάρ oi πολλοί δτι άνευ ταύτης της δια πάντων διεξόδου τε και πλάνης άδύνατον έντυχόντα τ φ άληθεΤ νουν σχεΤν. Parm.
16
136el-2
Π ΑΡΜΕΝΙΑ H 2 St. III
PARMENID
ΚΕΦΑΛΟΣ
KEFAL
ρ.126 a
5
b
5
C
Έ7Γ€ΐδτ7 Άθήναζε οϊκοθζν *κ Κλαζομ€νών άφικόμςθα, κατ άγοραν ένετνχομεν 9Αδ€ΐμάντ<ρ τ€ καϊ Τλαύκωνί' κα( μου λαβόμενος της χ€ΐρος 6 9 Αδείμαντος, Χαΐρ\ ίφη, ω Κ€φαλ€, και €Ϊ του berj των Trjbe ων ήμεΐς δυνατοί, φράζ€. 9 Αλλα μβν δ?/, eTirov έγω, πάρειμί ye iiτ αυτό τούτο, δ€ησ-όμ€νος υμών. Αέγοις άν, $φη, την Μησιν. Καϊ έγω €ΐπον Τ ω άδ€λφψ υμών τω δμομητρίψ τί ήν δνομα; ου γαρ μέμνημαι. παις bi 7του ήν, οτ€ το πρότερον έπεδήμησα be€po €Κ Κλαζομ€νών πολύς δ£ ηδη χρόνος ϊξ εκείνον. τω μεν γαρ πατρί, δοκώ, ΥΙνριλάμπης δνομα. ΤΙάνυ γ€, ίφη. Αύτω b4 γε; 'Αντιφών, άλλα τί μάλιστα πννθάν$; Οϊδε, εΐπον ϊγώ, ιτολΐταί τ ίμοί είσι, μάλα φιλόσοφοι, άκηκόασί τε δτι οΰτος δ 9Αντιφών Πυθοδώρω τινϊ Ζήνωνος έταίρω πολλά έντεττίχηκε, καϊ τους λόγους, οδ? ποτε Σωκράτης και Ζήνων καϊ ΙΙαρμενίδης διελέχθησαν, πολλάκις ακούσας του ΤίυΘοδώρου άπομνημονεύει. ΠΑΡΜΕΝΕΙΔ Η 2 constanter Β
b 5
τ
Proclus : om. Β
b 6 avT$54y€: αντιψών Β : αύτψ 5c γ* avrt
&y Τ Adimanto tribueng b 8 τ' 4μο\ ci. Stephanus: τ4 μοί Τ : μοί Β PLATO, VOL. II.
1
19 101
Kad u Atenu stigosmo od kuće iz Klazomene, na trgu se namjerismo na Adimanta i Glaukona. I taj Adimant, pruživši mi ruku1, reče: Zdravo Kefale, i kaži ako što trebaš od onoga što je ovdje u našoj moći. Ma, rekoh, upravo i jesam2 ovdje radi toga da vas nešto zamolim. Mogao bi, kaza on, reći svoju molbu. I ja rekoh: Kako bijaše ime onomu vašemu bratu po majci? Jer ne sjećam se. Bijaše nekako dječak kad zadnji put3 stigoh ovamo iz Klazomene, a već je dosta vremena od toga. Ocu mu zacijelo, držim, bijaše ime Pirilamp. Baš tako, reče.
126 a
5
b
5
A njemu? Antifont. Ali zašto upravo to pitaš? Ovi tu su, rekoh ja, moji sugrađani, pravi ljubitelji mudrosti4, i čuli su da je baš taj Antifont dosta blizak5 nekom Pitodoru, Zenonovu prijatelju, i da se sjeća riječi koje su jednom izmi- c jenili6 Sokrat, Zenon i Parmenid, budući da ih je često čuo od Pitodora.
126 c
5
ϋ
ΠΑΡΜΕΝΙΔΗΣ
PARMENID
3
'Αληθή, εφη, λέγεις. Τ όντων τοίννν, εΐπτον, δεόμεθα διακονσαι. 'Αλλ' ον χαλεπόν, εφη* μειράκιον γαρ ων αντονς μάλα διεμελέτησεν, επεϊ νυν γε κατά τον πάππον τε όμώννμον προς Ιππική τα πολλά διατρίβει. άλΛ* εΐ Χωμεν παρ' αντόν άρτι γαρ ενθένδε οΐκαδε οιχεται, οίκεΐ
126 c
Istina, reče. εν και δεΐ, δ£
10
^yyt»s· čz/ M€\CTTJ. Ταύτα είπόντες ίβαδίζομεν, και κατ ε λά β ομεν τον 9 Αντιφώντα οίκοι, χαλινόν τινα χαλκεΐ εκδίδοντα σκενάσαΐ' επειδή δ€ εκείνον άπηλλάγη οΖ τ€ αδελφοί ελεγον αντψ ων Ζνεκα παρεΐμεν, άνεγνώρισέν τέ μ€ εκ της προτέρας 5 επιδημίας καί με ήσπάζετο, και δεομένων ημών διελθεΐν τους λόγους, το μεν πρώτον ώκνει—πολυ γαρ εφη ίργον είναι έπειτα μέντοι διηγεΐτο. Μφη δε δη 6 'Αντιφών λέγειν τον ΤΙυθόδωρον δτι αφίκοιντό ποτε εϊς Τίαναθήναια τα μεγάλα b Ζήνων τε καϊ ΤΙαρμενίδης. τον μεν ονν ΤΙαρμενίδην εΖ μάλα ήδη πρεσβύτην είναι, σφόδρα πολιόν, καλόν δβ κάγαθόν την οψιν, περί ίτη μάλιστα πέντε και έξήκοντα· Ζήνωνα δ£ εγγύς τών τετταράκοντα τόγε είναι, ενμήκη 5 δ£ καϊ χαρίεντα Ιδεΐν, και λέγεσθαι αντον παιδικα τον Τϊαρμενίδον γεγονέναι. καταλνειν δ£ αντονς εφη παρά τω C Τίνθοδώρω έκτος τείχους iv Κεραμεικώ' οι δη καϊ άφικέσθαι τόν τε Έω κράτη και άλλους τινάς μετ αντον πολλούς, επιθνμονντας άκονσαι τών τον Ζήνωνος γραμμάτων—τότε γαρ αντα πρώτον νπ9 i κείνων κομισθήναι—Σ,ωκράτη δ£ είναι 5 τότε σφόδρα νέον. άναγιγνώσκειν ονν αντοΐς τον Ζήνωνα αντόν, τον δβ ΤΙαρμενίδην τνχεΐν εζω οντα· και είναι πάνν βραχν ετι λοιπον τών λόγων άναγιγνωσκομενων, ήνίκα đ αντός τε επεισελθεΐν εφη ό Πνθόδωρος εξωθεν καϊ τον ΤΙαρμενίδην μετ1 αντον καϊ * Αριστοτέλη τον τών τριάκοντα
127
C5 διακονσαι Β Proclus : άκονσαι Τ c 8 δ«?] ZoKeT Heindorf a 4 ιταρ*7μ*ν Β : τταρ(ίνμ€ρΤ : Ίταρνμ^ν G a 5 μ« Β : om. Τ Proclus a 8 άφίκοιντό Β : *<ρίκοντό Τ b atffrrjΤ : Β b 4 των G : 4τών Β Τ τετταράκοντα Τ: ττσσαράκοντα Β
21 101
3
Ε njih dakle, rekoh, molimo poslušati. No to nije teško, reče; još ih naime kao mladić vježbom osobito dobro usvoji7, dok sad međutim, po uzoru na svoga djeda i imenjaka, trati8 vrijeme ponajviše, na konje. Ali, ako treba, hajdemo do njega; jer baš evo ode odavde kući, a živi blizu, u Meliti. To rekavši zaputismo se9 i zatekosmo tog Antifonta kući gdje daje kovaču popraviti neke žvale. No pošto ga otpravi10 i braća mu rekoše poradi čega smo tu11, prepozna me od prijašnjeg dolaska i prijazno pozdravi. Kad pak zamolismo da izloži te riječi, isprva je oklijevao - jer težak da je, reče, to posao - no potom je ipak pripovijedao. I reče dakle Antifont da mu je Pitodor govorio kako su jednom za Panateneje, one Velike, došli Zenon i Parmenid12. Parmenid već bijaše dobrano star, vrlo sijed, no izgledom lijep i plemenit, godina najviše oko šez deset i pet. Zenonu pak bijaše tada blizu četrdeset, izgledom (bijaše) visok i pristao, a govorilo se za njega da je Parmenidov ljubavnik. Odsjeli bijahu kod Pitodora, reče, izvan gradskih zidina, u Keramiku, gdje dakle stigoše Sokrat i mnogo13 nekih drugih s njim, željni čuti Zenonov spis14 - tad je naime bio po prvi put po njima donesen a Sokrat onda bijaše vrlo mlad. Čitao im je dakle sam Zenon, a Parmenid je slučajno bio vani. I bijaše preostalo još posve malo od tih dokaza koji su se čitali15 kad i on sam, taj Pitodor, kako reče, uđe izvana te Parmenid s njim i Aristotel, onaj koji postade je-
5
10
127
5
b
5 c
5 d
5
e
5
10
128
5
b
γενόμενον, καϊ σμίκρ* άττα ίτι έπακοΰσαι τών γραμμάτων ου μην αυτός γ€, άλλα καϊ πρότερον άκηκοέναι του Ζήνωνος. Τον οΰν Σωκράτη άκούσαντα πάλιν Τ€ κελεΰσα ι την πρώτην υπόθεσιν του πρώτου λόγου άναγνώναι, και άναγνωσθείσης> ΤΙώς, φάναι, ω Ζήνων, τούτο λέγεις; εϊ πολλά ε<ττι τα οντά, ως αρα δει αυτά δμοιά τε εΐναι καϊ άνόμοια, τούτο δ€ δη αδύνατον ούτε γαρ τά ανόμοια ομοια ούτε τά όμοια ανόμοια οΐόν τε είναι; ούχ ούτω λέγεις; Ούτω, φάναι τον Ζήνωνα. Ουκοΰν εϊ αδύνατον τά τε ανόμοια ομοια εΐναι καϊ τά όμοια άνόμοια, αδύνατον δη καϊ πολλά εΐναι; εϊ γαρ πολλά ειη, πάσχοι αν τα αδύνατα. Άρα τοντό έστιν 6 βούλονταί σου ol λόγοι, ουκ άλλο τι η διαμάχεσθαι παρα πάντα τά λεγόμενα ως ον πολλά 2στι; καϊ τούτου αυτοϋ οϊει σοι τεκμήριον εΐναι εκαστον των λόγων, ωστε κάϊ ήγτ} τοσαΰτα τεκμήρια παρέχεσθαι, όσουσπερ λόγους γέγραφας, ως ουκ πολλά; οντω λέγεις, η έγω ουκ ορθώς καταμανθάνω; Ο i κ, αλλά, φάναι τον Ζήνωνα, καλώς συνηκας όλον το γράμμα ο βούλεται. Μανθάνω, είπεϊν τον Σωκράτη, ω Παρμενίδη, 8τι Ζήνων οδε ου μόνον τί) αλλγ σου φιλία βούλεται ψκειώσθαι, άλλά και τω συγγράμματι. ταυτόν γαρ γέγραφε τρόπον τινά όπερ σύ, μεταβάλλων δε ημάς πειραται εξαπαταν ως ίτερόν τι λέγων, συ μεν γαρ εν τοις ποιήμασιν φτ)ς εΐναι το πάν, καϊ τούτων τεκμήρια παρέχρ καλώς τε καϊ ευ· δδε δε αυ ού πολλά φησιν εΐναι, τεκμήρια δβ καϊ αυτός πάμπολλα καϊ παμμεγέθη παρέχεται. το ουν τον μϊν φάναι, τον δ£ μη πολλά, καϊ ούτως έκάτερον λέγειν ώστε μηδέν τών θ 9 «τον ol Β et in ras. Τ : σοι ol G a 5 «τον~) fort. σοι H e i n · dorf οικ*ιωσθαι pr. Β pr. Τ (corr. B a t) : οΙκ«ιουσθαι al. Proclus
a 7 δ-jrep Proclus : Svirep Β : $*ir*ρ Τ
Τ Proclus a8 b a κα\ Τ : om. Β
/χ«ταβάλΧα>ν Β : μ*τα&α\ζί>ψ
23
"bi r« Β : yc Τ
dan od tridesetorice16, pa poslušaše tek još nešto malo od spisa; ali sam Pitodor međutim je još prije čuo od Zenona. 5 17 Sokrat dakle, saslušavši do kraja , zatraži da se iznova pročita prva pretpostavka prvoga dokaza18. Kad bijaše pročitana, reče: Ta e kako to misliš Zenone? Ako su bića mnoga19, (misliš) da je onda nužno da sama budu i slična i neslična? A to je dakako nemoguće - ne mogu naime niti ona neslična biti slična niti ona slična neslična. Ne misliš li tako? (Upravo) tako, reče Zenon. ^ Onda je dakle, ukoliko je nemoguće i da ona neslična budu slična i (da) ona slična (budu) neslična, ustvari nemoguće i da budu mnoga? Ako bi naime bila mnoga, snalazilo bi20 ih ono nemoguće. Je li to ono što hoće ovi tvoji dokazi - ništa drugo do protiv svega što se obično misli odlučno tvrditi da (bića) nisu 10 mnoga? I misliš li da ti je potvrda21 samoga toga svaki pojedini od ovih dokaza, tako da i držiš da toliko potvrda pružaš koliko si napisao dokaza da ne postoji mnogo (bića)? Govoriš li tako, ili ja 128 (možda) točno ne razumijem? Ne, reče, već si lijepo shvatio što u cjelini taj spis hoće. Vidim22 Parmenide, reče Sokrat, da ti ovaj Zenon ne želi biti prisan samo običnim prijateljstvom, već i svojim pisanim 5 djelom. Jer napisao je nekako baš isto što (i) ti, no preokrećući23 (stvar) kuša nas zavesti kao da govori nešto drugo. Ti naime u svojim pjesmama kažeš daje sve24 jedno te lijepo i va- b ljano pružaš za to potvrde; ovaj pak opet kaže da ne postoji mnogo (bića), te i on pruža obilne i uvjerljive potvrde. To dakle da jedan tvrdi (da postoji) jedno, a drugi (da) ne (postoji) mnogo, i da svaki tako govori da se čini da ništa istoga nije re101
128 b
PARMENID
ΠΑΡΜΕΝΙΔΗΣ
5 αντών είρηκέναι δοκεΐν σχεδόν τι λέγοντας ταντά, νπ^ρ ήμίας τονς άλλους φαίνεται νμϊν τα εϊρημένα είρησθαι. ~Ναί, φάvat τον Ζήνωνα, ω Έώκρατες. σν δ' ονν την άλήθειαν τον γράμματος ον πανταχού ρσθησαι* καίτοι C ώσπερ γε αϊ Αάκαιναι σκνλακες εν μεταθεΐς Τ€ καϊ Ιχνενεις τα λεχθέντα* άλλα πρώτον μέν σε τοντο λανθάνει, St ι ον παντάπασιν οντω σεμνύνεται το γράμμα, ω στ ε &περ σν λέγεις διανοηθ^ν γραφήναι, τον ς άνθρωπου ς δέ έπικρυτττό5 μενον ως τι μέγα διαπραττόμενον άλλα σν μ£ν είπες τών σνμβεβηκότων τι, ίστι δ£ το γ€ άληθζς βσηθειά τις ταντα [τ& γράμματα] τψ Τϊαρμενίδον λόγψ προς τονς έπιχειρονντας d αντον κωμψδεΐν ώς εΐ iv icrrt, πολλά καϊ γελοία συμβαίνει πάσχειν τψ λόγω καϊ εναντία αντω. αντιλέγει δη ονν τοντο τό γράμμα προς τονς τα πολλά λέγοντας, και άνταποδίδωσι ταντά καϊ πλείω, τοντο βουλόμενον δηλονν, ώς 5 έτι γελοιότερα πάσχοι &ν αντών η νπόθεσις, εΐ πολλά εστίν, η -η τον kv είναι, ει τις Ικανώς έπε ζ ίο ι, διά τοιαντην δη φιλονικίαν νπά νέον οντο9 ίμοϋ έγράφη, και τις αντο εκλεψε γραφέν, ώστε ovbl· βονλενσασθαι έζεγένετο εϊτ e έζοιστέον αντο είς το φως εϊτε μη. τανττ) ονν σε λανθάνει, ω Εύκρατες, οτι ονχ νπο νέον φιλονικίας οίε ι αντο γεγράφθαι, άλλ* νπο πρεσβυτέρου φιλοτιμίας· έπεί, όπερ γ' εΐπον, ον κακώς άττρκασας* 5 5 ΑΛΛ* άποδέχομαι, φάναι τον Έωκράτη, καϊ ήγονμαι ώς λέγεις Μχειν. τόδε δέ μοι είπέ· ον νομίζεις είναι αντί* καθ' 129 αυτά εΐδός τι δμοιότητος, καϊ τψ τοιούτω αν άλλο τι Εναντίον, δ ίστιν άνόμοιον* τοντοιν δέ δνοΐν οντοιν καϊ iμ^ καϊ σε καϊ τάλλα & δη πολλά καλόν μεν μεταλαμβάνει; καϊ τά μ^ν της δμοιότητος μεταλαμβάνοντα ομοια γίγνεσθαι 5 ταύτη? τε καϊ κατά τοσοντον οσον &ν μεταλαμβάνρ, τά δ€ "b 7 δ' οΖν Β Τ: yovv Helndorf
0 7 τά γράμματα om. Proclus
d. 4 rabrh Schleiermacher : ταντα Β : om. Τ
ci 5 ci Β Τ Proclus:
^ cl vulg·. d. 7 ν4ου $VTOS Β* Τ 2 v€%fovros pr. Β Τ Proclus : γ* oZv Β a 1 al· Β Proclus : om. Τ
25
θ i odv
128 b
čeno premda govore gotovo isto - te su vam riječi, čini se, 5 izrečene iznad snage nas ostalih.25 Da, reče Zenon, Sokrate. Ti zacijelo26 istinu toga spisa nisi posve zapazio. Pa ipak, baš poput lakonskih kuja dobro goniš i njušiš ono što se misli. Ali kao prvo ti izmiče to da taj spis nikako nije tako uzvišen da bi bio - kao što ti kažeš da je smišljeno napisan - ljudima zakrit jer tobože razrađuje nešto veliko27; nego ti reče nešto sporedno, dok su uistinu ti spisi neka pomoć onomu Parmenidovu dokazu protiv onih koji ga navaljuju ismijavati da tobože, ako jedno jest, taj dokaz snalazi mnogo i smiješnoga i njemu samomu suprotnoga. Očito dakle taj moj spis proturječi onima koji dokazuju ona mnoga28 te im uzvraća isto i više, želeći pokazati kako bi još smješnije mogla proći29 ona njihova pretpostavka, ako mnoga jesu, nego ona da jedno jest, ako bi netko (to) primjereno izveo. Iz takve sam ga dakle pobjedoljubivosti30 napisao dok sam bio mlad31 i netko ga je napisana ukrao, tako da nije ni bilo moguće odlučiti se treba li ga iznijeti na svjetlo dana ili ne. U tomu se dakle varaš, Sokrate, zato što misliš da on nije napisan iz mladenačke pobjedoljubivosti, već iz staračka častohleplja32. Jer inače, kako baš rekoh, nisi loše prikazao.
c
5
d
5
e
Pa dobro, prihvaćam, reče Sokrat, i držim da stvar stoji ka- 5 ko kažeš. Ali ovo mi reci: ne smatraš li da postoji sama po sebi neka ideja sličnosti i opet nekoj takvoj neka suprotna, koja je 129 (ono) neslično33, a da u to dvoje bića zahvaćamo34 i ja i ti i (sva) ona druga35 koja dakle nazivamo mnogima? I da ona koja zahvaćaju u sličnost postaju po njoj slična, i (to) toliko koliko 5 bi zahvaćala, ona pak (koja zahvaćaju) u nesličnost neslična, a 101
b
5
C
5
d
5
e
της Ανομοιότητος Ανόμοια, τα δ£ Αμφοτέρων Αμφότερα; εί δ\ καϊ πάντα Εναντίων όντων Αμφοτέρων μεταλαμβάνει, καϊ %στι τω μετέχειν Αμφοΐν ομοια τε και ανόμοια αυτά αυτοΐς, τί Θανμααττόν; εί μεν γαρ αυτά τα όμοιά τις Απέφαινεν ανόμοια γιγνόμενα η τα Ανόμοια ομοια, τέρας &ν οΐμαι ήν· εϊ τα τούτων μετέχοντα Αμφοτέρων Αμφότερα Αποφαίνει πεπονθότα, ούδ\ν ίμοιγε, £ Ζήνων, άτοπον δοκεΐ, ουδέ γε εί άπαντα Αποφαίνει τις τφ μετέχειν τον ενος και ταύτα ταύτα πολλά τω πλήθους αυ μετέχειν. Αλλ9 ci b icrnv %ν, αυτό τοΰτο πολλά Αποδείξει και αΰ τα πολλά δη τούτο ήδη θαυμάσομαι. καϊ περϊ τών άλλων απάντων ωσαύτως· εί μεν αυτά τά γένη τε και εϊδη iv αντοΐς Αποφαίνοι τΑναντία ταϋτα πάθη πάσχοντα, άξιον θαυμάζειν εί δ* ίν τις Αποδείξει δντα καϊ πολλά, τί θαυμαστόν, λέγων, όταν μεν βούληται πολλά Αποφηναι, ως Ζτερα μϊν τα έπϊ δεξιά μού έστιν, ίτερα τά ίπ9 Αριστερά, καϊ ίτερα μεν τα πρόσθεν, Ζτερα δ£ τά όπισθεν, καϊ άνω καϊ κάτω ωσαύτως—πλήθους γαρ οΐμαι μετέχω όταν δ\ iv, έρεΐ ως Ιτττα ημών δντων εΐς έγώ είμι άνθρωπος μετέχων καϊ του ενός· &στε Αληθή Αποφαίνει Αμφότερα. εάν ουν τις τοιαύτα επιχειρτ} πολλά καϊ ταύτον Αποφαίνειν, λίθους καϊ ξύλα καϊ τά τοιαύτα, τϊ φήσομεν αυτόν πολλά καϊ Αποδεικνύναι, ου τό εν πολλά ονδε τα πολΧα £ν, ουδέ τι θαυμαστόν λέγειν, αλλ9 άπερ &ν πάντες όμολογοΐμεν iav δέ τις ών νυνδη Ιγω Ζλεγον πρώτον μϊν διαιρηται χωρϊς αυτά καθ9 αυτά τά εϊδη, οίον όμοιότητά τε καϊ Ανομοιότητα καϊ πλήθος καϊ το iv καϊ στάσιν καϊ κίνησιν καϊ πάντα τά τοιαύτα, εΐτα i ν έαυτοΐς ταϋτα δυνάμενα συγκεράννυσθαι και διακρίνεσθαι Αποφαίvrj, Αγαίμην άν ίγωγ9, 2φη, θαυμαστώς, ω ta ι άψτέφαινςν Τ : άιτ€φαίν€το Β ta Proclus C 4 καϊ ιτολλλ 6ντα pr. Τ
4 5o#ceT Τ : δοκ«? «Τναχ Β 0 5 άποφ-ηναι Simplicius:
άνοφαίντιν Β Τ Proclus d 1 ημών] μϊν Simplicius šy<& om. Simplicius da άποφαίν€ΐ Β: άττοφαίνοι Τ d.3 rabrbv scripsi: rttvrb Simplicius ( τ α ύ τ ώ D ) : r a v r A Β Τ d 4 r\ Simplicius : om. Β Τ d6
Β Τ : & Simplicius
ona (koja zahvaćaju) u oboje i slična i neslična? A ako i sva (bića) zahvaćaju u oba suprotna bića36 te su tim sudjelovanjem37 u obojemu i slična i neslična sebi samima, što je (tu) vrijedno čuđenja? Jer, da netko pokaže da su sama ona slična (postala) neslična ili ona neslična slična, to bi, mislim, bilo strašno čudo. Ali ako pokazuje da je ona koja sudjeluju u te obje (ideje) snašlo i jedno i drugo, bar meni se, Zenone, (to) ne čini ničim neobičnim, pa čak ni ako netko pokazuje da su sva (bića) jedno svojim sudjelovanjem u onom jednom38 te ista ta (da su) i mnoga svojim sudjelovanjem opet u mnoštvu39. No, bude li ono koje jest jedno, samč to pokazao kao mnogo, te opet ona mnoga kao jedno, tomu ću se već čuditi. I na isti način glede svega drugoga: ako bi zaista pokazao da sami rodovi i ideje40 u sebi trpe te suprotne trpnje, priliči čuditi se. Ali što je vrijedno čuđenja ako netko pokaže da sam ja jedno i mnogo, govoreći, kad me želi pokazati41 kao mnogo, kako je jedno na meni desno, a drugo lijevo42, jedno pak ono sprijeda, a drugo ono straga, te gore i dolje jednako tako - jer u mnoštvu, mislim, sudjelujem a kad (me želi pokazati) kao jedno, reći će da sam među nama sedmoricom ja jedan čovjek budući da sudjelujem i u onom jednom43, tako da bi uistinu pokazivao44 oboje. Ako dakle netko tako poduzme ono isto pokazivati kao mnogo i kao jedno - kamenje, drva i ono takvo, reći ćemo da on nešto pokazuje kao mnogo i jedno, ne ono jedno kao mnogo niti ona mnoga kao jedno, a ni da govori nešto vrijedno čuđenja, već (tako) kao što bismo se svi mogli suglasiti. Ali ako netko, od onoga ο čemu45 sam upravo govorio zaista prvo razluči odvojeno te ideje same po sebi, kao sličnost i nesličnost, mnoštvo, ono jedno, mirovanje, kretanje i sve takvo, a potom ih pokaže takvima da se mogu u sebi samima miješati i razdvajati, u čudu bih se divio, reče,
θ ΐ r i om. Simplicius
26
101
b
5
c
5
d
5
e
129 e
5 130
5
b
5
10 C
5
d
ΠΑΡΜΕΝΙΔΗΣ Ζήνων. ταϋτα bk ανδρείως μεν πάνυ ήγοϋμαι πεπραγματεϋσθαι· πολύ μεντ&ν ώδε μάλλον, ώς λέγω, άγασθείην εϊ τις έχοί την αυτήν ταύτην άπορίαν iv αυτοΐς τοΐς εΧδεσι παντοδαπώς πλεκομένην, ωσπερ iv τοΐς όρωμένοις διήλθετε, ούτως και iv τοΐς λογισμώ λαμβανομένου επιδεΐξαι. Λέγοντος δή, ίφη δ ΤΙυθόδωρος, τοϋ Σωκράτους ταϋτα αύτος μϊν ζ&ν} οΧεσθαι εφ9 Εκάστου άχθεσθαι τον τε ΊΊαρμενίδην καϊ τον Ζήνωνα, τους πάνυ τε αυτώ προσέχειν τον νοϋν καϊ θαμα είς άλλήλους βλέποντας μειδιαν ως άγαμένους τον Σωκράτη. όπερ ουν και παυσαμένου αύτοϋ είπεΐν τόν ΤΙαρμενίδην *S2 Σώκρατες, φάναι, ώς άξιος ει άγασθαι της δρμής της έπϊ τους λόγους. καί μοι είπέ, αυτός συ ούτω διήρησαι ώς λέγεις, χωρίς μεν εΧδη αύτα άττα, χωρίς δ£ τά τούτων αΰ μετέχοντα; καί τί σοι δοκεΐ εΐναι αύτη δμοιότης χωρίς ης ήμεΐς δμοιότητος εχομεν, και ^ν δή καϊ πολλά καϊ πάντα οσα νυνδή Ζήνωνος ήκουες; *Κμοιγε, φάναι τον Σωκράτη. καί τα τοιαϋτα, ειπείν τον ΤΙαρμενίδην, οίον δικαίου τι είδος αυτό καθ9 αυτό και καλοϋ και αγαθού fcal πάντων αν τών τοιούτων; Ναί, φάναι. Τ£ δ9, άνθρωπου εΐδος χωρίς ημών και τών οΐοι ήμεΐς έσμεν πάντων, αυτό τι εΐδος ανθρώπου ή πυρός ή και ύδατος; 9 Εν απορία, φάναι, πολλάκις δή, ω ΤΙαρμενίδη, περί αυτών γέγονα, πότερα χρή φάναι ωσπερ περί εκείνων ή άλλως. Τ Η καϊ περϊ τώνδε, ω Σώκρατες, ά και γελοία δόξειεν άν είναι, οΐον θρϊξ καϊ πηλός καϊ ρύπος ή αλλο τι άτιμότατόν τε καϊ φαυλότατον, απορείς είτε χρή φάναι καϊ τούτων Εκάστου εΐδος είναι χωρίς, δν άλλο αν ή ών ζτι) ήμεΐς μεταχειριζόμεθα, εΧτε καϊ μή; θ 6 ταύτ-ην Τ: om. Β &4 addidi a 5 τ« Β : ye Τ "b 4 a&r)/ * όμοιότ-ης Β : αντοομοιότης Τ "b 7 τοιαύτα Β : τοιάδ* Τ Proclus rbr Τ : τ6ν τβ Β C α τι Β : τδ Τ c 6 τι Τ : &τι Β d . i αΖ $ &ν τι scripsi (αδ των ων Heindori) : αύτών. ^ S f B T Proclus
29
Zenone. Το46 je, držim, zaista osobito snažno izvedeno47; međutim, mnogo više bih bio zadivljen na ovaj način kao što kažem: ako bi netko mogao istu tu besputnost (pokazati) svakojako isprepletenu u samim idejama, (naime, ako bi netko mogao) kako baš razložiste za vidljiva bića, pokazati tako i u tima razumom dohvatljivima.48 Dok je Sokrat to govorio, Pitodor je, kako reče49, očekivao da će se Parmenid i Zenon zlovoljiti na svaku riječ, no oni su ga i vrlo pozorno pratili i često se, međusobno se pogledavajući, smiješili, jer su se divili Sokratu. Baš to je dakle, kad je ovaj završio, i rekao Parmenid: Sokrate, reče, kako ti se priliči diviti zbog tvoje silovite revnosti50 za ispitivanjima51. Pa reci mi jesi li ti sam razlučio tako kako kažeš, odvojeno neke same ideje, a odvojeno opet ona koja u njima sudjeluju? I čini li ti se da jest nešto sama sličnost odvojeno od one sličnosti koju mi imamo, te onda i jedno, i mnogo, i sve što si ovaj čas od Zenona slušao? Meni bar (da), reče Sokrat.
5 130
5
b
5
Zacijelo i ono takvo, reče Parmenid, poput neke ideje pravednoga same po sebi, te lijepoga, dobroga i svega opet što je takvo? 10 Da, reče. A što, ideja52 čovjeka odvojeno od nas i svih onih koji su c kao mi, sama neka ideja čovjeka, ili vatre, ili vode? U bespuću sam, reče, baš često oko njih, Parmenide, treba li reći upravo kao ο onima ili drugačije. Zar i ο ovome, Sokrate, što bi se moglo činiti daje smiješno, 5 kao vlas kose, blato i nečistoća, ili što drugo najprezrenije i najništavnije, besputiš treba li reći da i od svakoga pojedinog od tih odvojeno postoji ideja kao (nešto) opet drugo od onoga d čime rukujemo53, ili pak ne? 101
5
C
5 131
5
10 5
Ουδαμώς, φάναι τον Σωκράτη, αλλά ταύτα μέν γ ε άπερ ορώ μεν, ταΰτα καϊ είναι.· είδος δέ τι αντών οίηθήναι είναι μη λίαν f j Ατοπον. τ}δη μέντοι ποτέ με καϊ έβραζε μη τι f j περί πάντων τ αντόν έπειτα όταν ταύττι στώ, φεύγων οϊχομαι, δείσας μη ποτε εϊς τινα βνθον φλυαρίας έμπεσών διαφθαρώ· έκεΐσε δ* ονν άφικόμενος, είς & νυνδη έλέγομεν εΐδη έχειν, περί έκείνα πραγματευόμενος διατρίβω. Νέος γάρ ει ετι, φάναι τον ΤΙαρμενίδην, ω Σώκρατες, και οϋπω σου άντείληπται φιλοσοφία ώς (τι άντιλήψεται κατ* iμη ν δόξαν, οτε ονδεν αντών άτιμιάσεις* ννν δ£ έτι προς ανθρώπων αποβλέπεις δόζας διά την ήλικίαν. τόδε δ* οΰν μοι είπέ. δοκεΐ σοι, ώς φής, εΐναι εϊδη άττα, ών τάδε τά άλλα μεταλαμβάνοντα τάς έπωννμίας αντών ϊσχειν, οίον δμοιότητος μϊν μεταλαβόντα ομοια, μεγέθονς δ£ μεγάλα, κάλλονς δε και δικαιοσύνης δίκαιά τε καϊ καλά γίγνεσθαι; ΤΙάνυ γε, φάναι τον "Σωκράτη. Ονκονν ήτοι δλον του είδους η μέρους έκαστον τ6 μετάλαμβάνον μεταλαμβάνει; η &λλη τις άν μετάληψις χωρίς τούτων γένοιτο; Καϊ πώς άν; εΐπεν. Τίότερον ονν δοκεΐ σοι δλον το εΐδος iv έκάστψ εΐναι τών πολλών £ν ον, η πώς; γάρ κωλύει, φάναι τον Σωκράτη, ω ΤΙαρμενίδη, [ti/ εΐναι]; *Ει> άρα δν και ταντον iv πολλοίς καϊ χωρίς ονσιν δλον άμα ένέσται, και οΰτως αντο αντον χωρίς άν εΐη. Ονκ άν, εϊ γε, φάναι, οΐον [eZ] ημέρα [εϊη] μία καϊ ή αντη ονσα πολλαχον άμα έστϊ καϊ ονδέν τι μάλλον αύτη d-3 μέν Β : om. Τ đ. 6 <ττώΤ: Ιστώ Β ČL7 τιναfivObvΒ : τινα Αβνθον Τ : τιν' &μνθον Aldina : τ ι ν* άβυθον Stephanus
1836, Procli C D, Synesius Origenes : ψΚυαρίαν Β Τ θ 3 airrbv pr. Β θ 5 Β* oZv Proclus: οΖν Β Τ «Τναι cf&Tj Β Proclus : Μη cTvai Τ a 2 δ* τ : T« Β a 10 tv cTvai seclusi : 4ν*ΐναι Schleiermacher
"b 1 καϊ χωρίς Τ: χωρίς Β
b 3 «Τ γ« Β Proclus : cTvai Τ
b a iv4
ci om. Proclus
31 101
cftf secl. Heindorf
Nikako, reče Sokrat, već ta i jesu upravo to što vidimo54, a pomisliti da postoji neka njihova ideja (bojim se da) bi bilo i odviše neobično55. Ipak, već me je negda i zaplašivalo56 da bi nešto glede svega moglo biti isto57. Stoga kad (god) tu zastanem, bestraga pobjegnem, pobojavši se da bi, upavši u kakav bezdan isprazne brbljarije, mogao propasti; a dospjevši potom ondje, k onima za koja upravo govorasmo da imaju ideje, provodim vrijeme nastojeći oko njih. Doista si još mlad Sokrate, reče Parmenid, i još te filozofija nije spopala kako će te, po mojemu sudu, već spopasti, kad ništa od njih nećeš zanemarivati; ali sad još paziš na mnijenja ljudi zbog svoje dobi. No, ovo mi dakle reci. Čini ti se, kako kažeš, da postoje neke ideje, zahvaćajući u koje ona druga imaju od njih svoja imena58, kao što (ona) koja zahvate u sličnost postaju slična, u veličinu velika, a u ljepotu i pravednost lijepa i pravedna? Bez sumnje, reče Sokrat. Dakle, svako pojedino koje zahvaća, zahvaća li cijelu ideju ili dio59? Ili bi moglo postojati neko drugo zahvaćanje60 mimo tih? A kako bi moglo? reče. Čini li ti se onda da je cijela ideja u svakom pojedinom od mnogih, premda je jedna, ili kako? Ta što doista priječi, Parmenide, da (cijela) bude unutra61? Naime kao jedna i ista bit će istovremeno cijela u mnogim i odvojeno postojećim bićima, te bi tako sama bila odvojeno od sebe. Ne bi, ako bi baš, reče, poput dana62, koji je jedan i isti istovremeno na mnogim mjestima, a ipak nije zato odvojen od sama
5
e
5 131
5
1° b
5 αυτής χωρίς i<mv, εί ούτω καϊ ίκαστον τών εΙδών iv iv 7τάσιν &μα ταντον εϊη. Ήδέως γε, φάναι, ω Σώκρατες, iv ταντον άμα πολλαχοΰ ποιείς, οίον εί ίστίφ καταπετάσας ιτολλούς ανθρώπους φαίης iv iiτϊ πολλοίς εΐναι όλον ή ου το τοιούτον ήγτ} λέγειν; C "Ισως, φάναι. ουν όλον i φ* έκάστψ τό Ιστίον εϊη &ν, η μέρος αντοΰ &λλο i π9 άλλω; Μέρος. 5 Μεριστά Άρα, φάναι, ω Σώκρατες, ίστιν αυτά τα εϊδη, καϊ τα μετέχοντα αυτών μέρους hv μετέχοι, καϊ ουκέτι iv ίκάστψ όλον, άλλα μέρος εκάστου &ν εϊη. Φαίνεται οΰτω γε. Ή ούν έθελήσεις, ω Σώκρατες, φάναι τό iv εΐδος ήμΐν 10 TJJ άληθεία μερίζεσθαι, καϊ έτι iv ίσται; Ονδαμώς, είπεΐν. "Ορα γαρ, φάναι· εί αυτό τό μέγεθος μεριεΐς καϊ ίκαστον d τών πολλών μεγάλων μεγέθους μέρει σμικροτέρω αντοΰ του μεγέθους μέγα έσται, αρα ουκ άλογον φανϊΐται; ΥΙάνυ γ9, έφη· Ύί δέ; του ϊσου μέρος έκαστο ν σμικρόν άπολαβόν τι 5 ίξει ω ελάττονι δντι αντοΰ του ϊσου τό έχον Ισον τω ίσται; 9 Αδύνατον. 9 Αλλα του σμικρού μέρος τις ημών εξει, τούτου δε αντοΰ τό σμικρόν μείζον ίσται &τε μέρους ε αντοΰ δντος, καϊ οΰτω δή αντό τό σμικρόν μείζον ίσται· & δ9 &ν προστεθρ τό e άφαιρεθέν, τοΰτο σμικρότερον έσται &λλ9 ου μείζον ή πριν. Ουκ &ν γένοιτο, φάναι, τοΰτό γεΤίνα oiv τρόπον, είπεΐν, ω Σώκρατες, τών είδών σοι ^Β
b η yc Β : Τ cη φβ α " ·ν·ίι» Τ Φ*»*ιταιΤζ φαίνεται Β d 4 μέρο* Proclus :
μέρον* Β : μίρΙΙ* Τ
d 7 Αλλλ . . . ea τοντό ym spuria iudicabant
nonnulli apud Proclum a l Schleiermacher
d
7
αύτον Β Τ Proclus : ahrb Heindorf s
33
sebe, tako i svaka pojedina od ideja (kao) jedna bila u svima istovremeno ista. Baš zgodno, reče, Sokrate, jedno činiš63 istim istovremeno na mnogim mjestima, kao ako bi, natkrilivši jedrom mnogo ljudi, rekao da je jedno (jedro) cijelo nad mnogima. Ili ne držiš da govoriš nešto takvo? Možda, reče. Bi li dakle to jedro moglo biti cijelo nad svakim ili bi jedan njegov dio bio nad jednim, a drugi nad drugim čovjekom? Jedan dio nad jednim, drugi nad drugim. Djeljive su dakle Sokrate, reče, same ideje, i ona koja u njima sudjeluju mogla bi sudjelovati u dijelu, i ne bi više u svakomu mogla biti cijela (ideja), već od svake dio. Tako se pokazuje. Zar ćeš onda htjeti reći, Sokrate, da nam se ta jedna ideja uistinu dijeli, a još će biti jedno? Nikako, reče. Naime gledaj, reče: ako budeš dijelio samu veličinu64 te svako od mnogih velikih bude veliko po dijelu veličine manjemu od veličine same, neće li se (to) pokazati nerazumnim? Baš posve, reče. A što? Ako svako pojedino zauzme65 neki mali dio onoga jednakog, hoće li ono stanjem66 koje je manje od samoga jednakog nečemu biti jednako? Nemoguće. Dalje pak67, netko od nas imat će dio onoga malenog, a od samoga6 toga (dijela) ono maleno će biti veće budući daje ono njegov dio69, te će tako očito sam5 ono maleno biti veće; a ono čemu biva pridodano ono oduzeto, to će biti manje a ne veće nego prije, To ne bi baš moglo biti, reče. Na koji će ti dakle način Sokrate, reče, ona druga zahvaćati u 101
5
5
d
5
e
τ α άλλα μεταλήψεται, μήτε κατά μέρη μήτε κατά Βλα 5 μεταλαμβάνειν δυνάμενα; Ον μά τ6ν Αία, φάναι, οΰ μοι δοκεΐ ενκολον είναι το τοιοντον ουδαμώς διορίσασθαι· Τ£ Se δή; προς τόδε -πώς έχεις; Τ ό ποιον; 132 Οΐμαί σε i κ του τοιοΰδε 2ν έκαστο ν είδος οϊεσθαι εΐναι· δταν πόλλ9 &ττα μεγάλα σοι δόξτ} εΐναι, μία τις ισως δοκεΐ Ιδέα ή αντη εΐναι έπΐ πάντα ίδόντι, όθεν tv το μέγα ηγfj εΐναι. 9 5 Αληθή λέγεις, φάναι· Τ ί δ9 αντ6 το μέγα και τ δ λ λ α τ ά μεγάλα, £άι/ ώσ-ατίτωί ττ} ψνχρ εττϊ πάντα ϊδρς, ονχι (ν τι αν μέγα φανεΐται, φ ταντα πάντα μεγάλα φαίνεσθαι; "ΥΖοικεν. 10 *ΑΧλο άρα εΐδος μεγέθους άναφανήσεται, παρ αντό τε τύ μέγεθος γεγονάς καϊ τά μετέχοντα αντον· και έπϊ τούτοις αν b πάσιν έτερον, φ ταντα πάντα μεγάλα ίσται· καϊ ονκέτι δη iv έκαστόν σοι τών ειδών (σται, άλλα άπειρα το πλήθος· 'Αλλά, φάναι, ω Τϊαρμενίδη, τον Σωκράτη, μη τών εΙδών έκαστον ff τούτων νόημα, καϊ ονδαμον αντώ προσήκτ} έγγί5 γνεσθαι άλλοθι η iv ψνχαΐς· ούτω γάρ άν έν γε έκαστον εϊη καϊ ονκ άν έτι πάσχοι ά νννδη έλέγετο. Ύί σΰν; φάναι, iv (καστόν έστι τών νοημάτων, νόημα δε ονδενός; 10 'Αλλ* άδύνατον, είπεΐν. ' Α λ λ ά τινός; Ν αί. C "Οντος η ονκ 8ντος; "Οντος. a a σοι δόξρ Β Proclus : δόξρ σοι Τ
a 3 ^ αύτ^ Β Proclus :
αΰτη Τ ' a 7 «δ Τ Proclus': αντον Β a 8 πάντα Β : πάντα &vkyicr) Τ Proclus b 4 $ τούτων Β Proclus : τούτων $ Τ προσήκρ Proclus : προσί,κ^ι Β Τ
b 5 T« Β : TC Τ
35
ideje ako ne mogu zahvaćati ni s obzirom na djelove ni s obzirom na cijele (ideje)70? Zeusa mi, reče, ne čini mi se da je lako nešto takvo ikako odrediti71. A što sad? Što držiš ο ovome? Čemu? Mislim da ti zbog nečega ovakvog pomišljaš daje svaka pojedina ideja jedna: kad god ti se čini da postoji mnogo nečega velikog, po svoj prilici ti, kad sve skupa sagledaš72, izgleda da postoji neka jedna i ista ideja73, odakle držiš da postoji jedno ono veliko. Istinu govoriš, reče. A što, samč ono veliko i ona druga velika, ako na isti način svojom dušom sva sagledaš, neće li se iznova pojaviti neko jedno veliko po kojemu je nužno da se sva ta74 pokazuju kao velika? Izgleda. Pojavit će se dakle druga ideja veličine, koja je75 preko76 i veličine same i onih što u njoj sudjeluju; a nad svima njima opet druga, po kojoj će sva ta biti velika; te ti, očito, više neće svaka pojedina od ideja biti jedno, nego (će ideje biti) množinom bezgranične77. Ali, Parmenide, reče Sokrat, da nije svaka pojedina od tih ideja misao78, te joj ne priliči igdje drugdje postati7 nego u dušama? Tako bi naime svaka pojedina bila jedno i ne bi više trpila ono što se upravo govorilo. Što dakle? Svaka pojedina, reče, od tih misli je jedna, a misao (je) ničega? Ali to je nemoguće, reče. Nego nečega? Da. Bića ili nebića? Bića. 101
5
132
5
10 b
5
10
c
ΠΑΡΜΕΝΙΔΗΣ
PARMENID
Ονχ ενός τίνος, δ έπΐ πάσιν εκείνο το νόημα iiτον νοεί, μίαν τινα ονσαν Ιδέαν; Ναι. ΕΤτα ονκ είδος έσται τοντο το νοούμενον iv είναι, άεϊ αν το αντο έπι πάσιν; 9 Ανάγκη αδ φαίνεται. Τ ί δε δη; είπεΐν τον ΤΙαρμενίδην, ονκ άνάγκρ f j τάλλα τών εΙδών μετέχειν η δοκεΐ σοι 2κ νοημάτων ίκαστον εΐναι καϊ πάντα νοεΐν, η νοήματα οντά ανόητα εΐναι; 9 Αλλ9 ονδε τοντο, φάναι, έχει λόγον, άλλ9, ω ΊΊαρμενίδη, μάλιστα έμοιγε καταφαίνεται ώδε έχειν τά μ\ν εϊδη ταντα ώσπερ παραδείγματα ϊστάναι iv ττ} φύσει, τά δϊ άλλα τούτοις έοικέναι και είναι όμοιώματα, καϊ ή μέθεξις αύτη τοις άλλοις γίγνεσθαι τών εΙδών ονκ άλλη τις η είκασθήναι αύτοΐς. Ε ί οΖν τι, εφη, έοικεν τω εϊδει, οΐόν τε έκεΐνο τ6 εΐδος μη δμοιον εΐναι τω εϊκασθέντι, καθ* όσον αντώ άφωμοιώθη; η έστι τις μηχανη τ6 δμοιον μη όμοίω δμοιον εΐναι; Ονκ ιίστι. Τ ό δ€ δμοιον τω όμοίω αρ9 ον μεγάλη άνάγκη %ν6ς τον αντον [et5ovs] μετέχειν; 9 Ανάγκη. Ο δ δ' άν τά δμοια μετέχοντα δμοια ονκ i κείνο έσται αντο το εΐδος; ΤΙαντάπασι μ\ν οΰν. Ονκ άρα οΐόν τε τι τω εϊδει δμοιον είναι, ονδϊ το εΐδος αλλω· ει δε μή, παρά το εΐδος άεϊ άλλο άναφανήσεται εΐδος, κα I έ^ΐνό τω δμοιον τ}, έτερον αν, και ονδέποτε παύσεται άεϊ καινόν εΐδος γιγνόμενον, έάν το εΐδος τω εαυτόν μετέχοντι δμοιον γίγνηται.
Zar ne nečega jednog, koje ona misao misli kao prisutno pri svemu80, kao neku ideju koja je jedna? Da. I neće li onda ideja biti to koje se misli kao jedno, budući da 81 je uvijek ono isto pri svemu? Opet se pokazuje nužnim. A što dalje? Nije li nužno82, reče Parmenid, ako tvrdiš da ona druga sudjeluju u idejama, da držiš ili da svako jest iz misli te sve misli ili da su, premda su misli, nemisleća83? Ali ni to, reče, nema smisla, nego se, Parmenide, bar meni ponajviše pokazuje da (stvar) stoji ovako: da te ideje poput uzora stoje u naravi85, a da ona druga njima sliče i jesu nalike86, te da to sudjelovanje onih drugih87 u idejama nije ništa drugo do biti im nalik88. Ako nešto dakle, reče, sliči ideji, je li moguće da ta ideja ne bude slična tomu što joj nalikuje toliko koliko joj je to slično? Ili pak ima neka mudrolija da ono slično bude nesličnomu89 slično? Nema. A zar nije velika nužnost da ono slično s onim sličnim sudjeluje u jednom istom? Nužno je. A neće li ono, sudjelujući u čemu bi ona slična bila slična, biti sama ona ideja? Posve, dabome. Nije dakle moguće da nešto bude slično ideji, a također ni ideja (nečemu) drugom; jer ako ne, preko90 te ideje uvijek će se pojavljivati druga ideja, a ako ona bude čemu slična, opet druga, te nikada neće prestati postajati uvijek nova ideja, ukoliko ideja bude slična onomu što sudjeluje u njoj samoj.
132 c <&?>>>
5
10
đ
5
e
5
133
C 3 iirbv voci Procli Β : tirbv voetv Τ : «Τrrov voc?v Β C 9 ανάγκρ £Waddell : άνάγκν JI Β : &vdyK7j ρ Τ : &νάγκ-η «ί Proclus C 10 δοκ«< Β Τ Proclus: 8οκ*ΐν vulg.
da
4ν "Β Τ Stobaeus : om. Proclus
ČL 6 ομοιον cTvat Β Proclus : clvat Ζμοιον Τ
θ i ttovs secl. Jackson
a 1 4κ*?νό τψ Τ Proclus : 4κ*ίνψ rb Β (sed ψ in ras.)
36
jf]^BT
101
132 C
5
10
d
5
e
^
133
9
5
10 b
5
C
5
d
5
Αληθέστατα λέγεις. Ονκ άρα όμοιότητι ταλλα τών εΙδών μεταλαμβάνει, αλλά τι άλλο δει ζητεϊν ω μεταλαμβάνει. "Εοικεν. *Ορ&ς ονν, φάναι, ω Σώκρατες, οση ή απορία εάν τις ώς εϊδη δντα αντά καθ9 αυτά διορίζηται; Kal μάλα. Εν τοίννν ϊσθι, φάναι, οτι ως έπος είπεΐν ονδέπω άπττ} αντης όση έστϊν ή Απορία, εί iv εΐδος έκαστον τών όντων άεί τι άφοριζόμενος θήσεις. Π ώ ϊ δή; είπεΐν. Π ο λ λ ά μεν καϊ άλλα, φάναι, μέγιστον δ£ τόδε. εϊ τις φαίη μηδϊ προσήκειν αντά γιγνώσκεσθαι δντα τοιαϋτα οΐά φαμεν δεΐν εΐναι τα εϊδη, τφ ταϋτα λέγοντι ονκ Αν έχοι τις ένδείζασϋαι ότι ψεύδεται, εϊ μη πολλών μεν τύχοι έμπειρος ων δ Αμφισβητών καϊ μη Αφνής, έθέλοι δ£ πάνν πολλά καϊ πόρρωθεν πραγματενομένον τον ένδεικνυμένου Ιπεσθαι, αλλ' Απίθανος εϊη δ Αγνωστα Αναγκάζων αντά είναι. ΓΙ τ) δή, ω Παρμενίδη; φάναι τον Σωκράτη. "Ότι, ω Σώκρατες, οΐμαι Αν καϊ cr£ καϊ Αλλον, όστις αντήν τινα καθ9 αντήν εκάστον ονσίαν τίθεται είναι, δμολογήσαι Αν πρώτον μεν μηδεμίαν αυτών εΐναι iv ήμΐν. Πώς γαρ Αν αντή καθ9 αντην έτι εϊη; φάναι τον Σωκράτη. Κ α λ ώ ; λέγεις, ειπείν. Ονκοϋν και οσαι τών Ιδεών πρδς Αλλήλας είσιν αϊ εϊσιν, ανταϊ πρδς αύτας την ονσίαν ίχονσιν, άλλ9 ον πρδς τά παρ9 ήμΐν εϊτε δμοιώματα εϊτε όπγι δή τις αντά τίθεται, ών ήμεΐς μετέχοντες εΐναι έκαστα έπονομαζόμεθα· τά παρ9 ήμΐν ταϋτα ομώνυμα δντα Iκείνοις αντά αν προς αντά έστιν ΑΧλ9 ού πρδς τά εϊδη, καϊ έαντών Αλλ9 ονκ εκείνων όσα αν ονομάζεται όντως. a 8 &s Τ Proclus : om. Β bi Proclus : $ Β b η μϊν Τ : om. Β Proclus c ι «ϊτι Β Proclus : ttv mtrt Τ &vayκάζων αντά
Β Proclus: aitrh άναγκάζων Τ
04 Εκάστου Β : αντοΰ ίκάστου Τ
38
Najistinitije govoriš. Dakle, ona druga ne zahvaćaju u ideje sličnošću, već treba tražiti nešto drugo čime zahvaćaju. Izgleda. Vidiš li dakle, Sokrate, koliko je to bespuće ako netko kao ideje određuje bića sama po sebi91. Još kako. Ali dobro znaj (i to), reče, da se još nisi tako reći ni dotakao toga bespuća koliko je (ono ustvari), ako jednu ideju budeš stavljao za svako pojedino od bića, uvijek je razlučujući kao nešto (od njih) zasebno. Ta kako? reče. Mnogo je i drugih (teškoća), reče, ali najveća je ova: ako bi netko rekao da uopće ne priliči ni da se ideje spoznavaju ako su takve kakve kažemo da trebaju biti, onomu koji to govori nitko ne bi mogao dokazati da se vara, ukoliko (taj) sumnjičavac92 ne bi slučajno bio u mnogim stvarima vješt i po naravi dobro ustrojen, a voljan slijediti dok se onaj koji dokazuje vrlo mnogo i izdaleka trudi, jer bi (inače) (ostao) neuvjeren (taj) koji sili na to da su (ideje) nespoznatljive. Ta zašto, Parmenide? reče Sokrat. Jer mislim, Sokrate, da bi i ti i bilo tko drugi tko postavlja da od svakoga pojedinog postoji neko jestvo93 samo po sebi zacijelo prvo mogao priznati da baš nijedno od njih nije u nama. Ta kako bi, naime, onda još moglo biti samo po sebi? reče Sokrat. Lijepo kažeš, reče. Dakle, i sve ideje, koje jedne spram drugih94 jesu koje jesu, (svoje) jestvo imaju same spram sebe samih95, ali ne spram onih (bića) kod nas96, postavljao ih netko za nalike ili kako god, sudjelujući u kojima97 mi bivamo imenovani kao svako pojedino. A ona kod nas, ta, premda su istoimena onima98, opet jesu sama spram sebe, ali ne spram ideja i od sebe se, a ne od njih, onda i nazivaju tako. 101
5
b
5
c
5
d 5
e
5 134
5
10 b
5
10
ΓΓα>9 λέγεις; φάναι τον Σωκράτη. Οίον, φάναι τον ΤΙαρμενίδην, εί τις ημών τον δεσπότης η δούλο? Εστιν, ονκ αντον δεσπότου δήπον, δ έστι δεσπότης, Εκείνον δοΰλός Εστίν, ονδϊ αντον δούλον, δ ε στ ι δονλος, δεσπότης δ δεσπότης, άλλ* άνθρωπος &>ν άνθρώπου αμφότερα ταϋτ* Εστίν αντη δ£ δεσποτεία αυτής δουλείας Εστίν ο Εστι, καϊ δουλεία ωσαύτως αντη δουλεία αυτής δεσποτείας, άλλ* ον τά Εν ημΐν προς Εκείνα την δύναμιν (χει ονδ% Εκείνα προς η μας, άλλ*, δ λέγω, αυτά αντών καϊ προς αντά Εκεΐνά τ4 Εστι, καϊ τά παρ* ημΐν ωσαύτως προς αντά. η ον μανθάνεις δ λέγω; ΤΙάνν γ*, είπεΐν τον Σωκράτη, μανθάνω. Ονκονν καϊ Επιστήμη, φάναι, αντη μεν δ εστι Επιστήμη της δ έστιν άλήθεια αντης άν Εκείνης εϊη Επιστήμη; ΤΙάνν γε. Εκάστη δ£ αν τών Επιστημών, ή έστιν, Εκάστου τών όντων, δ (στιν, εϊη άν Επιστήμη· η ον; ί Ναί· β Η δ£ παρ* ημΐν Επιστήμη ον της παρ* ημΐν άν άληθείας εϊη, καϊ αν Εκάστη η παρ* ημΐν Επιστήμη τών παρ* ημΐν όντων Εκάστον άν Επιστήμη σνμβαίνοι είναι; * Ανάγκη. *Αλλά μην αντά γε τά εϊδη, ώς δμολογεΐς, ούτε έχομεν οντε παρ* ημΐν οΐόν τε είναι· Ον γάρ ονν. Τιγνύσκεται δέ γέ που νπ* αντον του εϊδους του της Επιστήμης αυτά τά γένη h έστιν έκαστα; Ναι. "Ο γε ήμεΐς ουκ έχομεν. Ου γάρ. Ουκ άρα νπο γε ημών γιγνώσκεται τών εΙδών ουδέν, Επειδή αυτής Επιστήμης ον μετέχομεν. θ ι t 4 στ ι Τ : ίστι Β TC Β : οϊονται Τ
& 6 οΖ των Β : αύτων Τ
40
b 4 οΐόν
Kako (to) kažeš? reče Sokrat. (Tako), reče Parmenid, kao ako je netko od nas nečiji gospodar ili rob, zacijelo nije rob samoga gospodara - onoga koje jest gospodar, a ni gospodar nije gospodar samoga roba" - onoga koje jest rob100, već je, kao čovjek, to oboje spram čovjeka; dok je sam5 gospodstvo spram samoga ropstva (to) koje jest, i na isti načinje sam5 ropstvo ropstvo samoga gospodstva. Ali ona u nama nemaju spram onih101 (svoju) moć, a također ni ona spram nas, nego, kako kažem, ona (imaju svoju moć) od sebe te i jesu spram sebe, a ona kod nas isto tako spram sebe. Ili (možda) ne dokučuješ što govorim? Baš posve dokučujem, reče Sokrat. Ne bi li dakle i samč znanje102, reče, ono koje uistinu jest znanje, bilo znanje samoga onoga koje jest istina? Baš posve. A svako bi opet od tih znanja - ono koje jest znanje, bilo znanje svakoga pojedinog od bića - onoga koje jest biće? Ili pak ne? Da. A ono znanje kod nas, ne bi li bilo (znanje) istine kod nas, te bi opet slijedilo da je svako pojedino znanje kod nas znanje svakoga pojedinog od bića kod nas? Nužno. No upravo same ideje, kako priznaješ, niti imamo niti mogu biti kod nas. Ne, zaista. A upravo valjda od same te ideje, one znanja, bivaju spoznavani sami rodovi - ono koje jest svaki pojedini? Da. Baš (one ideje) koju mi nemamo. Nemamo, doista. Ne biva dakle od nas spoznavana nijedna od ideja, budući da ne sudjelujemo u znanju samom.
101
e
5 134
5
5
Ονκ ioiKCV· *Αγνωστον &ρα ήμΐν καϊ αύτδ τδ καλόν 6 έστι καϊ C τδ άγαθδν καί πάντα & δή ώς Ιδέας αντας ούσας νιτολαμβάνομεν. Κινδυνεύει. "Ορα δή έτι τούτου δεινότερο ν τόδε. 5 Τά ποιον; Φαίης &ν που, είπε ρ ίστνυ αυτό τι γένος έπιστήμης, πολν αύτδ άκριβέστερον είναι ή τήν παρ9 ήμΐν έπιστήμην, και κάλλος καί τάλλα πάντα οΰτω. Ναί. 10 Ουκοΰν εϊπερ τι άλλο αυτής έπιστήμης μετέχει, ουκ αν τινα μάλλον ή θεδν φαίης έχειν την άκριβεστάτην έπιστήμην; 9 Ανάγκη. 19 d Αρ9 οΰν οΐός τε αΰ ίσται δ θεδς τα παρ9 ήμΐν γιγνώσκειν αυτήν έπιστήμην έχων; Τί γαρ ον; "Οτι, ίφη δ "Παρμενίδης, ωμολόγηται ήμΐν, ω Σώκρατες, 5 μήτε εκείνα τα εϊδη πρδς τα παρ9 ήμΐν τήν δύναμιν έχειν ην έχει, μήτε τα παρ9 ήμΐν πρδς i κείνα, &λλ9 αυτά πρδς αντα Ικάτερα. β Ωμολόγηται γάρ. Ούκοϋν εί παρά τω θεώ αύτη έστίν ή άκριβεστάτη 10 δεσποτεία καϊ αύτη ή άκριβεστάτη επιστήμη, οντ δ.ν ή δεσποτεία ή εκείνων ημών ποτϊ άν δεσπόσειεν, οντ9 &ν 9 e έπιστήμη ή μας γνοίη ονδέ τι άλλο τών παρ ήμΐν, άλλα ομοίως ήμεΐς τε i κείνων ονκ αρχομεν ττ} παρ9 ήμΐν άρχρ ονδϊ γιγνώσκομεν τον θείου ονδ\ν T f j ημετέρα έπιστήμτ}, i κεΐνο ί τε αν κατα τδ ν αντδν λόγον οντε δεσπόται ημών 5 είσΐν οντε γιγνώσκονσι τά άνθρώπεια πράγματα θεοί όντες.
b 14 ήμΐν Β : ήμΐν ίστι
Β : Λλλη Τ
Τ Proclus c 6 που Τ : ^οί/Β d ι ι οϋτ Uv Τ : οΰτ* ttv -η R Proclus
42
Cio &ΛΛο
Ne, izgleda. Nespoznatljivo nam je tad i sam5 ono lijepo, koje jest103, te ono dobro i sve ono dakle što uzimamo104 kao same ideje. Izgleda, bojim se. Gledaj tek ovo, još strašnije od toga. Što to? Mogao bi valjda potvrditi daje, ako doista postoji neki sami rod znanja, on puno točniji105 nego znanje kod nas, a tako i lijepo i sve ostalo. Da. Dakle, ako doista nešto drugo sudjeluje u znanju samom, ne bi li mogao reći da nitko drugi više nego bog nema to najtočnije znanje? Nužno. Pa ipak, hoće li i bog opet biti kadar spoznavati ona kod nas, imajući sam5 znanje? Zašto ne, doista? Jer, slažemo se Sokrate, reče Parmenid, da niti ideje imaju onu moć106 koju imaju spram bića kod nas niti bića kod nas spram njih, nego oboje sami spram sebe. Slažemo se, dakako. Dakle, ako je kod boga to najistinitije gospodstvo i to najistinitije znanje, ne bi to gospodstvo, ono njihovo, nama nikada moglo zagospodovati niti bi to107 znanje moglo spoznati nas, a niti nešto drugo od onih kod nas. No slično, ni mi njima ne vladamo vlašću108 (koja je) kod nas niti pak našim znanjem spoznajemo išta od onoga božanskog, a ni oni opet, po istom razlogu, niti su naši gospodari niti spoznaju ljudske stvari109, premda su bogovi110. 101
c
5
10
d
5
10
e
5
' Α λ λ ά μη λίαν, εφη, <#> Θαυμαστός ό λόγος, εϊ τις τον θεόν άποστερήσει του εΐδέναι. Ταυ τα μέντοι, ω Σώκρατες, έφη ό ΊΊαρμενίδης, καϊ έτι 135 άλλα προς τούτοις πάνυ πολλά άναγκαΐον Iχειν τά εϊδη, εΐ είσιν αύται αϊ Ιδέα ι των όντων και όριειταί τις αντό τι έκαστον εΐδος· ώστε άπορεΐν τε τον άκούοντα καϊ άμφισβη ΤΈΪν ώς ούτε (στι ταϋτα, ει τε οτι μάλιστα εϊη, πολλή άνάγκη 5 αυτά είναι T f j άνθρωπίνρ φύσει άγνωστα, καϊ ταϋτα λέγοντα δοκεΐν τε τι λέγειν και, ο άρτι Ελέγομεν, θαυμαστώ ς ώς δυσανάπειστον είναι. καϊ άνδρός πάνυ μΕν ευφυοϋς του δυνησομένου μαθεΐν ώς έστι γένος τι Εκάστον καϊ ουσία αύτη b καθ9 αυτήν, έτι θαυμαστοτέρου του ενρήσοντος καϊ άλλον δυνη σομένου διδάζαι ταϋτα πάντα Ικανώς διευκρινησάμενον. Συγχωρώ σοι, έφη, ω Τίαρμενίδη, ό Σωκράτης· πάνυ γάρ μοι κατά νουν λέγεις. 5 'Αλλά μέντοι, εΐπεν ό ΤΙαρμενίδης, εϊ γέ τις δη, ω Σώκρατες, αν μη έάσει εϊδη τών όντων είναι, είς πάντα τά νννδή και άλλα τοιαϋτα άποβλέψας, μηδέ τι όριεΐται εΐδος Ενός Εκάστου, ονδ% δποι- τρέψει την διάνοιαν έζει, μη Εών C Ιδέαν τών όντων Εκάστον την αντην άεϊ εΐναι, καϊ ούτως την τον διαλέγεσθαι δύναμιν παντάπασι διαφθερεΐ. τοϋ τοιούτον μϊν ονν μοι δοκεΐς και μάλλον τ}σθήσθαι. 9 Αληθή λέγεις, φάναι. 5 Ύί ουν ποιήσεις φιλοσοφίας πέρι; πτ} τρέψη άγνοουμένων τούτων; Ού πάνυ μοι δοκώ καθοράν έν γε τψ παρόντι. Πρψ γάρ, είπεΐν, πρϊν γνμνασθήναι, 2> Σώκρατες, όρίζεσθαι Επιχειρείς καλόν τέ τι καϊ δίκαιον και άγαθόν και iv d έκαστον τών εΙδών· Ενενόησα γάρ καϊ πρώην σον άκούων β 7 ff add. Heindorf θ 8 6.-κοστ*ρ4\σ*ί Stephanus : hitotrr^p^VM ΒΤ a 3 cicao'Tor ] an Εκάστου Heindorf a 7 cvvovs (Se?r)
Heindorf b a $υ*τησόμ*νον pr. Τ ταντα πάντα Β Proclus : Β πάντα ταντα Τ b 5 Τ® T t s Proclus : γ4 τis Τ "b 6 4άσρ ΒΤ b7 &4τι Β ι μη? Ζτι Τ c5 Β Τ : ποι Proclus C8 πρψ Β Τ : ιτρψτην Proclus (et mox 4π*χ*ίρ*ι*j : yp. πρφην Τ
44
Ali (bojim se), reče, da bi i odviše111 bilo čudno to obrazlaganje, ako će netko boga lišiti znanja112. Pa ipak Sokrate, reče Parmenid, idejama113 je nužno imati to, te uz to još vrlo mnogo drugoga ako postoje te ideje bića i (ako) netko bude svaku pojedinu ideju omeđivao kao nešto samo (po sebi); tako da onaj koji sluša i besputi i sumnja kako to i nije tako, a ako bi čak i bilo, (kako je) posve nužno da one budu ljudskoj naravi nespoznatljive, i tako114 da se za onoga koji to govori čini ne samo da kazuje nešto (smisleno), već i daje, ο čemu baš govorasmo, začudno kako je nepokolebljiv. I zaista, (osobina) je vrlo dobro ustrojena muža da će moći dokučiti da postoji neki rod svakoga pojedinog i jestvo samo po sebi, a (osobina) još izuzetnijega to iznaći i moći drugoga poučiti, sve to dobro prosudivši115. Slažem se s tobom Parmenide, reče Sokrat, jer osobito mi po 1--116 volji govoriš. Međutim Sokrate, reče Parmenid, ako, s druge strane, netko doista ne bude dopustio da jesu ideje bića, pripazivši na sve upravo (rečeno) i drugo takvo, a niti bude kao nešto117 omeđivao ideju svakoga pojedinog (bića), neće imati spram čega okretati svoje mišljenje118 budući da ne dopušta da postoji uvijek ista ideja svakoga pojedinog od bića119, te će tako moć razgovaranja120 potpuno do nestanka uništiti. Čini mi se da si ovo (zadnje) i osobito primio. Istinu govoriš, reče. A što ćeš onda činiti glede filozofije? Kamo ćeš se okrenuti ako se one ne znaju? Ne čini mi se da (to mogu) posve sagledati, bar zasada. Prerano se naime Sokrate, prije nego si izvježban, laćaš omeđivati i lijepo kao nešto121, i pravedno, i dobro, i svaku pojedinu od ideja. Pomislih to i onomad slušajući te gdje tu razgovaraš s 101
135
5
b
5
c
5
d
διαλεγομένου ενθάδε 9Αριστοτέλει τώδε. καλή μεν ουν και Θεία, εύ ϊσθι, ή ορμή ήν ορμάς έπϊ τους λόγους· έλκυσον δ£ σαυτον και γύμνασαι μάλλον bia της boKO-ύσ'ης αχρήστου εΐναι καϊ καλούμενης υπό τών πολλών Αδολεσχίας, έως έτι 5 νέος ει* εί δβ μή, σε biαφεύξεται ή Αλήθεια. Ύίς οΰν ό τρόπος, φάναι, ω I~Ιαρμεν&η, της γυμνασίας; Ούτος, εΐπεν, όνπερ ήκουσας Ζήνωνος. πλην τοΰτό γέ e σου καϊ προς τούτον ήγάσθην είπόντος, ότι ουκ ειας iv τοις δρωμένοις oirbš περϊ ταϋτα τήν πλάνην επισκοπεΐν, Αλλα περϊ εκείνα α μάλιστά τις Αν λόγω λάβοι καϊ ειbη αν ήγήσαιτο είναι. 5 Αοκεΐ γάρ μοι, έφη, ταύττ) γε ούδβ ν χαλεπό ν είναι καϊ ομοια καϊ Ανόμοια καϊ Αλλο δτιοϋν τά όντα πάσχοντα Αποφαίνειν. Kat καλώς γ9, έφη. χρή δ£ καϊ τόδε έχι πρδς τούτψ ποιεΐν, μή μόνον εί έστιν εκαστον νποτιθέμενον σκοπειν τα 136 συμβαίνοντα έκ της υποθέσεως, Αλλα καϊ εί μή έστι τδ αύτδ τοϋτο ύποτίθεσθαι, εί βούλει μάλλον γυμνασθήναι. Πώ$ λέγεις; φάναι. Οΐον, έφη, εί βούλει, περϊ ταύτης της υποθέσεως ήν 5 Ζήνων ύπέθετο, εί πολλά έστι, τί χρή συμβαίνει ν καϊ αύτοΐς τοΐς πολλοίς πρδς αύτα και πρδς τδ iv καϊ τω ενι πρός τε αύτδ καϊ πρδς τα πολλά' και αύ εί μή i στ ι πολλά, πάλιν σκοπειν τί συμβήσεται και τω ενϊ καϊ τοΐς πολλοίς και πρδς b αντά και πρδς άλληλα· καί αύθις αύ iav ύποθ-ρ ει έστιν δμοιότης ή εί μή έστιν, τί ίφ* ζκατέρας της υποθέσεως συμβή σεται καϊ αύτοΐς τοΐς υποτεθεΐσιν και τοΐς άλλοις καϊ πρδς αύτα καϊ πρδς Αλληλα. και περϊ Ανομο ίου δ αύτδς 5 λόγος καϊ περϊ κινήσεως και περϊ στάσεως καϊ περϊ γενέσεως καϊ φθοράς και περϊ αύτοϋ τοϋ εΐναι καϊ του μή εΐναι· καϊ ČL 4 *> ύμνασαι Β Proclus : γ\'/μναα·ον Τ
οντωε Β
clirev Β Τ : clrrciv Proclus
©3 «ϊδτι Β Τ Proclus: ήδη vulg.
"b ι adOis Τ : avrois Β
46
ČL 8 οντ os Τ Proclus:
θ ι ctas iv Τ : *ϊα<τ*ν Β
a 6 τβ Τ : «y« Β Proclus
ovim Aristotelom. Uistinu je, zbilja, lijepa i božanska, dobro znaj, ta silovita revnost kojom smjeraš122 ispitivanjima123, no napregni se i uvježbaj više u onoj za koju se mni da je nekorisna i koju mnoštvo naziva brbljanjem124. Dok si još mlad, jer ako ne, umaknut će ti istina. Koji je dakle, reče, Parmenide, način toga vježbanja? Upravo taj, reče, kojega si čuo od Zenona. Osim toga bio sam baš zadivljen tobom kad si i njemu rekao da ne dopuštaš u onim vidljivim (bićima), a ni oko njih, poduzeti ono zapleteno i tumarajuće ispitivanje125, već oko onih koja bi netko mogao zahvatiti poglavito razumom126 i uzeti127 da su ideje. Naime, čini mi se, reče, da tu baš nimalo nije teško pokazati da se onim bićima događa da su i slična i neslična, i kako god drugo. Vrlo dobro. No treba uz to činiti još i ovo: ne razmatrati samo što, ako postoji svako pojedino pretpostavljeno (biće), slijedi iz te pretpostavke, već i pretpostaviti da to isto nije, ako želiš biti bolje izvježban. Što govoriš, reče? Kao da, reče, ako želiš, glede one pretpostavke koju je Zenon pretpostavio - ako postoji mnogo (bića) - (treba razmatrati)128 što treba slijediti i samim onim mnogima spram sebe samih i spram onoga jednog, te onomu jednom i spram sebe samoga i spram onih mnogih; i opet, ako ne postoji mnogo (bića), (kao da treba) iznova razmatrati što će slijediti i onomu jednom i onima mnogima i spram sebe samih i jednima spram drugih; i iznova opet, ako se pretpostavi da postoji sličnost ili da ne postoji, što će pri obje te pretpostavke slijediti i samim onim pretpostavljenima i onima drugima, i spram sebe samih i jednima spram drugih. Te oko nesličnoga isto ispitivanje129, i oko kretanja i oko stajanja130, i oko postajanja i iščeznuća131, i oko samoga onoga biti i onoga ne biti132; 101
5
e
5
136
5
b
5
PARMENID
C
5
d
5
e
5
137
Ενϊ λόγφ, περί οτον άν άεϊ νποθτ\ ώς δντος καϊ ως ούκ όιττος καϊ ότιοϋν άλλο πάθος πάσχοντος, δει σκοπέΐν τά σνμβαίνοντα προς αντό καϊ προς iv έκαστον των άλλων, οτι άν προέλτι, καϊ προς πλείω καϊ προς σύμπαντα ωσαύτως· και τάλλα αν προς αντά Τ€ καϊ προς άλλο 8τι άν προαιρτ} άεί, Ε άντε ως ον νποθτ} δ νπετίθεσο, άντε ώς μη ον, εϊ μέλλεις τελέως γνμνασάμενος κυρίως διόψεσθαι το άληθές. Άμήχανόν y έφη, λέγεις, ω Παρμενίδη, πραγματείαν, καϊ ον σφόδρα μανθάνω. άλλά μοι τί ον διήλθες αντός νποθέμενός τι, ϊνα μάλλον καταμάθω; Πολύ έργον, φάναι, ω Σώκρατες, προστάττεις ώς τηλικώδε. 'Αλλά σύ, είπεΐν τόν Σωκράτη, Ζήνων, τί ον διήλθες ημΐν; Kat τον Ζήνωνα έφη γελάσαντα φάναι· Αντον, ω Σώκρατες, δεώμεθα Τϊαρμενίδον μη γάρ ον φανλον $ δ λέγει. η ονχ οράς όσον έργον προστάττειέ; εϊ μ\ν σΰν πλείονς ήμεν, ονκ άν άξιον ήν δεισθαι' άπρεπη γάρ τά τοιαντα πολλών Εναντίον λέγειν άλλως τε καϊ τηλικούτω· άγνοονσιν γάρ οι πολλοϊ οτι άνεν ταύτης της διά πάντων διεξόδου τ ε καϊ πλάνης άδύνατον Εντνχόντα τ φ άληθεΐ νουν σχεΐν. Εγώ μέν ονν, ω ΤΙαρμενίδη, Σωκράτει συνδέομαι, ϊνα καϊ αυτός διακούσω διά χρόνου. Ταύτα δη εϊπόντος του Ζήνωνος, έφη ό 'Αντιφών φάναι τον ΤΙυθόδωρον, αντόν τε δεισθαι τον Τϊαρμενίδον καϊ τον *Αριστοτέλη καϊ τονς άλλονς, Ενδείζασθαι b λέγοι καϊ μη άλλως ποιεΐν. τον ονν ΤΙαρμενίδην· Ανάγκη, φάναι, πείθεσθαι. καίτοι δοκώ μοι τό τον 'ΐβνκείον ϊππον πεπονθέναι, ω Εκείνος άθληττ} όντι καϊ πρεσβυτέρω, νφ9 άρματι μέλλοντι άγωνιεΐσθαι καϊ δι Εμπειρίαν τρέμοντι τό μέλλον, b7 Β : οΖν Τ c3 Τ: οΖν Β ιτροαιρρ aUl Β Proclus : alci irpoatpft Τ Ο 4 ύ**τΙθ€σο Τ : ύνοτΙθ€σθ€ Β C 5 διόψ^σθαι Τ : διάψ«σ0€ 6 C 6 y Τ : om. Β C 8 τ* Τνα Τ: τίνα Β : τίνα al. dL 5 **άμ€θα Τ: **όμ*θα Β θ 3 <τχ€Ϊν Τ : ϊχ*ιν Β Proclus θ 4 δι ακούσω Β Proclus : ακούσω Τ
49
jednom riječju, ο čemu god se svagda pretpostavi da jest ili da nije i (da) trpi bilo koju drugu trpnju, treba razmotriti ono što slijedi spram njega samog i spram svakoga pojedinog od onih drugih, koje god izabereš, pa spram više njih i spram svih skupa na isti način; i ona druga opet (treba razmotriti) i spram sebe i spram drugoga, koje god svagda izabereš, bilo da pretpostaviš kao da jest ono koje si pretpostavio, bilo kao da nije133, ako kaniš potpuno se uvježbavši točno razabrati134 ono istinito. Ο tešku poslu135 govoriš, Parmenide, reče, te ne dokučujem točno. Nego, što mi sam ne razložiš136, pretpostavivši nešto, da bolje dokučim? Velik posao mi nalažeš Sokrate, reče, kao (čovjeku) ove dobi. Onda ti Zenone, reče Sokrat, što nam (ti) ne razložiš? A Zenon, kako je rekao137, nasmijavši se, reče: Molimo Sokrate samoga Parmenida; jer (bojim se da) ne bi bilo neznatno to što govori138. Ili ne vidiš koliku stvar nalažeš? Da nas je više, ne bi bilo dolično moliti; neprilično je naime takve (stvari) pred mnogima govoriti i inače, a poglavito (čovjeku) ove dobi. Jer mnoštvo ne zna da je bez toga potpunog prolaženja i lutanja kroz sve nemoguće, namjerivši se na ono istinito, doći do uma139. Ja dakle, Parmenide, skupa sa Sokratom molim, da i sam nakon duga vremena saslušam. Kad to Zenon izreče, Antifont reče da je Pitodor kazao da je i on zamolio Parmenida, i Aristotel i oni drugi, da pokaže što govori i da ne čini drukčije. Stoga će Parmenid: nužno je pokoriti se. Ali čini mi se da me snašlo (isto) što i onoga Ibikova konja, s kojim se on, kao s pravim i starim trkačem što pred trku kolima iz iskustva dršće pred onim što dolazi, poredeći reče da i sam nera-
101
136 b
c
5
d
5
e
5
137
PARMENID
5 b
5
C
5
d
5
kavrbv Απεικάζων άκων έφη καϊ αύτος ούτω πρεσβύτης ων *1ς τον ίρωτα Αναγκάζεσθαι Ιέναι· κΑγώ μοι δοκώ μεμνημένος μόλα φοβεΐσθαι πως χρή τηλικόνδε δντα διανενσαι τοιούτον τε καϊ τοσούτον πέλαγος λόγων όμως δει γαρ χαρίζεσθαι, έπειδή καί, 6 Ζήνων λέγει, αυτοί έσμ^ν. πόθεν ονν δή άρζόμεθα καϊ τί πρώτον νποθησόμεθα; ή βούλεσθε, έπειδήπερ δοκεΐ πραγματειώδη παιδιάν παίζε ιν, απ εμαντον αρζωμαι καί της έμαυτοΰ -υποθέσεως, περϊ τον ένος αύτοϋ νποθέμενος, εϊτε εν έστιν εϊτε μή tv, τί χρή σνμβαίνειν; ΤΊάνυ μεν ονν, φάναι τ6ν Ζήνωνα. Ύίς ονν, είπεΐν, μοϊ άποκρινεΐται; ή ό νεώτατος; ήκιστα γάρ Αν πολυπραγμονοΐ, καϊ Α οϊεται μάλιστα Αν άποκρίνοιτοκαί άμα έμοϊ ανάπαυλα Αν εϊη ή έκείνου άπόκρισις. "Ετοιμος σοι, ω Παρμενίδη, φάναι, τ οντ ο, τον 9 Αριστοτέλη' έμϊ γαρ λέγεις τον νεώτατον λέγων. άλλα ερώτα ώς άποκρινονμένον. Εΐεν δή, φάναι· εί έν έστιν, άλλο τι ούκ hv εϊη πολλά το έν; Πώς γάρ αν; Οντε Αρα μέρος αντοΰ οντε όλον αυτό δει εΐναι.—Ύί δή; Τό μέρος που όλου μέρος έστίν. Ναι. Τί δε το όλον; ούχϊ ον Αν μέρος μηδέν Απ$ όλον Αν Πάνν γε.—9Αμφοτέρως άρα το iv έκ μερών Αν εϊη, €χη; 9 9 όλον τε 6ν καϊ μέρη έχον Ανάγκη. Αμφοτέρως Αν Αρα 9 9 όντως το iv πολλά εϊη Αλλ ονχ έν. Αληθή. Αεΐ δέ γε μή πολλά Αλλ9 iv αντά είναι. Λεΐ.—Οντ9 Αρα όλον έσται ούτε μέρη έξει, εί iv έσται το έν. Ον γάρ. Ουκοΰν εί μηδέν έχει μέρος, οντ Αν Αρχήν ούτε τελεντήν ούτε μέσον έχοι- μέρη γάρ Αν ήδη αντοΰ τά τοιαύτα εϊη. 9 Ορθώς. Καί μην τελευτή γε καϊ Αρχή πέρας Εκάστου.— ηώς δ9 ου;—νΑπειρον άρα το έν, εί μήτε Αρχήν μήτε τελεντήν έχει.—νΑπειρον.—Καί Ανευ σχήματος άρα· οντε γάρ as *tcurcv
et sic Proclus legisse videtur : ττΚτΐθο* Β Τ a 7 t Bekker : i B T b ι ίρξόμεθ A Τ (sed ο ex «) Proclus : άρξώμ*θα Β c i JOVTO Β Τ : τοντον vulff. C 6 8\ου μέρους Β : μ4ροs 8\ου Τ α 4 ίχει Χ : gxv Β d 8 $X€i Τ: %χχα Β yhp Β Τ : yhp kr vulg. PLATO,
VOL.
2
II.
51 101
do - naime tako star - biva prisiljavan ići putem erosa140. Prisjećajući se (toga), i ja se sebi činim vrlo prestrašen kako treba u ovakvoj dobi preplivati takvo i toliko debelo more riječi. A ipak, baš treba ugoditi, kad smo već, što Zenon kaže, svoji141. Odakle ćemo dakle započeti i što ćemo prvo pretpostaviti? Ili želite, kad je već, čini se, igrati mukotrpnu igru, da počnem od sebe i one moje pretpostavke, pretpostavivši glede jednoga samog, bilo da jedno jest bilo da nije142, što treba slijediti? Svakako, reče Zenon. Tko će mi dakle, reče, odgovarati? Da li onaj najmlađi? Najmanje bi naime muke zadavao143 i ponajviše bi odgovarao ono što misli; a meni bi ujedno svaki njegov odgovor bio predahom. Spreman sam ti na to Parmenide, reče Aristotel, jer mene spominješ spominjući onoga najmlađeg. Nego ispituj, da odgovaram. Dobro dakle, reče: ako jedno jest144, zar ne da ono jedno ne bi moglo biti mnogo? - Kako bi doista moglo? - Niti tad treba biti njegova dijela niti samo treba biti cijelo. - A zašto? - Svaki dio je valjda dio cijeloga. - Da. - A što je ono cijelo145? Ne bi li ono od čega ne nedostaje nijedan dio bilo cijelo? - Baš posve. - Na oba bi dakle načina ono jedno bilo iz dijelova, i kao cijelo i kao ono koje ima dijelove146. - Nužno. - Tako bi onda na oba načina ono jedno bilo mnogo, ali ne jedno. - Istina. - No ono treba biti ne mnogo, već jedno. - Treba. - Niti će dakle biti cijelo niti će imati dijelove, ako će jedno biti ono jedno. - Ne, doista. Ne bi dakle, ako nema nijednoga dijela, imalo ni početak, ni završetak, ni sredinu147; jer takvo što bi već bilo njegovi dijelovi. Ispravno. - A baš su završetak i početak granica svakoga pojedinog. - Ta kako ne? - Bezgranično je tad ono jedno ukoliko nema niti početka niti završetka. - Bezgranično. - 1 bez oblika onda, jer
137 a
e
5 138
5
b
5
C
5
στρογγύλον οντε ενθέος μετέχει.—Πώς;—Στρογγύλον γέ πον εστι τοντο ον άν τά έσχατα πανταχβ άπό τον μέσον Χσον άπέχρ.—ΝαΛ—Kat μην ενθύ γε, ον άν το μέσον άμφοΐν τοΐν έσχάτοιν έπίττροσθεν f j . Οντως. Ονκονν μέρη άν έχοι τό iv καϊ πολλά άν εϊη, εϊτε ενθέος σχήματος εϊτε περιφερούς μετ έχοι. Πάνν μεν ονν. Οντε άρα ενθν οντε περιφερές έστιν, έπείπερ ονδ£ μέρη έχει. 'Ορθώς. Kat μην τοιοντόν γε άν ονδαμον άν εϊη' οντε γάρ iv άλλω οντε iv έαντψ εϊη. Πώ* δή; 'Εν άλλω μεν δν κύκλω πον άν περιέχοιτο νπ9 έκείνον εν ω &ειη, καϊ πολλαχον άν αντον άπτοιτο πολλοίς· τον δ£ ενός τε καϊ άμερονς καϊ κύκλον μη μετέχοντος αδύνατον πολλαχί} κνκλω άπτεσθαι * Αδύνατοι;. ' Α λ λ ά μην αντό γε εν εαντώ δν καν εαντώ εϊη περιέχον ονκ άλλο η αντό, εϊπερ και iv Εαντώ εϊη· έν τω γάρ τι είναι μη περιέχοντι αδύνατον. *Αδύνατον γάρ. Ονκονν έτερον μεν άν τι εϊη αντό τό περιέχον, έτερον δ* τό περιεχόμενοι ον γάρ δλον γε άμφω ταντόν άμα πείσεται καϊ ποιήσει· καϊ οντω τό iv ονκ άν εϊη έτι εν άλλά δύο. Ο ν γάρ ονν. Ονκ άρα εστίν ιτον τό έν, μήτε iv αντώ μήτε iv άλλ<ρ ενόν.—Ονκ έστιν. "Ορα δή, όντως έχον εϊ οΐόν τέ έστιν έστάναι η κινεΐσθαι.—Ύί δη γάρ ον;—"Ο™ κινούμενόν γε η φέροιτο η άλλοιοΐτο άν· ανται γάρ μόναι κινήσεις Ν at. ' Αλλο tov 9 μενον δ* τό iv εαντον άδύνατόν πον iv έτι είναι. Αδύνατον.—Ονκ άρα κατ άλλοίωσίν γε κινείται. Ον φαίνεr a t . ' Α λ λ ' άρα τω φέρεσθαι;—"Ισως.—Kat μην ει φέροιτο τό έν, ήτοι iv τω αντψ άν περιφέροιτο κύκλω η μετάλ9 λάττοι χώραν έτέραν εξ ετέρας. Ανάγκη.—Ονκονν κύκλω μεν περιφερόμενον έπΐ μέσον βεβηκέναι άνάγκη, καϊ τά θ ι μ*τ4χ*ι Proclus : μ*τ4χοι Β Τ
θ 4 $ Τ : cti| Β
θ 3 ά»«Χ?7 Τ b :
a 4 4vmhi Heindorf:
%ν
Β :
pr. Β
etrj Τ
a 8 ίαυτψ Β : Uvrh Τ Proclus αύτό DieJs : αυτό Β Τ Proclus to ι «Iναι Τ : etrj Β bs αντον Schleiermacher b 6 4νόν Τ : %ν Β b 7 4στιρ Τ : om. Β b 8 - y f b Proclus al. : τ« pr. Β Τ Stobaeus
C a νου %v ίτι dva* Β : ξτι νου *1ναι Τ
53
ne sudjeluje ni u okruglom ni u ravnom. - Kako? - Okruglo je valjda to čiji su krajevi svugdje od sredine jednako udaljeni. Da. - A ravno pak (to) čija je sredina ispred148 oba kraja. - Tako je. - Dakle, ono jedno bi imalo dijelove i bilo bi mnogo, bilo da sudjeluje u ravnom bilo u okruglom obliku. - Posve, doista. Nije stoga, kad već nema dijelova, niti ravno niti okruglo. Ispravno. Dalje pak, budući da je upravo takvo149, ne bi moglo nigdje biti: ne bi naime moglo biti ni u drugomu, a niti u sebi samomu. Pa kako to? - Ukoliko bi bilo u drugomu, bilo bi po svoj prilici kružno obuhvaćeno od onoga u čemu bi bilo i na mnogim bi ga se mjestima doticalo mnogim (svojim dijelovima)150; no nemoguće je na mnogim mjestima kružno se doticati onoga koje je jedno, bezdijelno i ne sudjeluje u kružnom.151 - Nemoguće. - Ukoliko bi pak ono bilo u sebi samom, samomu sebi bi ništa drugo doli ono samo bilo (ono što) obuhvaća152, ako bi doista i u sebi bilo; jer nemoguće je da nešto bude u onomu što (ga) ne obuhvaća. - Baš nemoguće. - Dakle, jedno bi zacijelo bilo sam5 ono obuhvaćajuće, a drugo (bi bilo) ono obuhvaćeno, jer ono isto neće u cijelosti baš oboje - ujedno i trpiti i činiti153; i tako ono jedno ne bi više bilo jedno, nego dvoje. - Ne bi baš. - Nije dakle, po svoj prilici, ono jedno niti u sebi samom niti u drugomu. - Nije. Vidi sad, budući da se tako drži154, može li stajati ili se kretati. - Pa zašto ne bi (moglo)? - Jer bi se, krećući se, ili premiještalo ili mijenjalo155; to su naime jedina kretanja. - Da. - No, ukoliko se mijenja spram sebe sama, nemoguće je valjda da ono jedno još bude jedno. - Nemoguće. - Ne kreće se dakle glede mijene. Čini se da ne. - No, (kreće li se) premiještanjem? - Možda. - Samo, ako bi se ono jedno premiještalo, (onda) bi se ili kružno okretalo u istomu (mjestu) ili bi mijenjalo mjesto s jednoga na drugo. - Nužno. - Nije li pak nužno da, kružno se okrećući, u sredini 101
e
5
138
5
b
5
c
5
7repi τό μέσον φερόμενα άλλα μέρη έχειν έαντοΰ· ω δε <j μητε μέσον μήτε μερών προσήκει, rty μηχανή τούτο κύκλω ποτ έπι τον μέσον ένεχθήναι;—Ούδεμία.—Άλλα δή χώραν άμεΐβον άλλοτ άλλοθι γίγνεται και οΰτω κινείται;—Έ,ϊπερ γε δή.—Ονκονν είναι μέν που έν τινι αύτω αδύνατον 5 έφάνη; Ν aC.—*Αρ9 ούν γίγνεσθαι έτι άδυνατώτερον Ούκ έννοώ οπτ].-—Et εν τω τι γίγνεται, ούκ ανάγκη μήτε πω έν έκείνω είναι έτι έγγιγνόμενον, μήτ έτι έζω έκείνου παντά πασιν, εϊπερ ήδη έγγίγνεται; ' Ανάγκη. Ε Ζ άρα τι e άλλο πείσεται τούτο, εκείνο tiv μόνον πάσχοι ου μέρη εϊη· τό μεν γαρ άν τι αντοΰ ήδη έν έκείνω, τό δ£ έζω εϊη αμα' τό δε μή έχον μέρη ονχ οΐόν τέ που έσται τρόπω ούδενι όλον αμα μήτε εντός εΐναί τίνος μήτε έζω. 5Αληθή. 05 5 δ£ μήτε μέρη είσϊ μητε ολον τυγχάνει ον,· ου πολύ έτι άδυνατώτερον έγγίγνεσθαί που, μήτε κατά μέρη μήτε κατά όλον έγγιγνόμενον; Φαίζ^ται. Ούτ9 άρα ποι Ιόν καϊ έν 139 τω γιγνόμενον χώραν άλλάττει, ούτ9 έν τω αύτω περιφερόμενον ούτε άλλοιούμενον. Ονκ έοικε. Κατά πάσαν άρα 9 κίνησιν τό iv άκίνητον. Ακίνητον.—'Αλλά μήν και εΐναί γέ φαμεν εν τινι αντό αδύνατον. Φ α με ν γάρ. Ονδ9 άρα 5 ποτε έν τω αντω έστιν.—Τι δ?};—Ότ* ήδη άν έν έκείνω εϊη έν <δ τω αντω έστιν.—Πάνυ μεν ούν. ' Α λ λ ' ούτε έν αύτφ ούτε έν άλλω οΐόν τε ήν αύτω ένεϊναι.—Ου γάρ ούν.—Ονδέποτε άρα έστι τό iv έν τφ αύτω.—Ούκ έοικεν. b Ά λ λ ά μήν τό γ ε μηδέποτε έν τω αύτω όν ούτε ήσυχίαν άγει ούθ9 έστηκεν. Ου γάρ οΐόν τε.—Τό iv άρα, ώς έοικεν, ούτε έστηκεν ούτε κινείται.—Ούκουν δή φαίνεται γε. Ούδϊ μήν ταντόν γε ούτε έτέρω οντε έαντω έσται, ούδ9 5 αν έτερον ούτε αντοΰ ούτε έτέρον άν εϊη.—Π τ) δτ};—?Ετερον ĆL 3 &μ€ΐβον Τ: αμείβων Β d 6 μ·ήτ€ ττω Β : μτηΒ^ιτω Τ μ4\τ* τι vulg. d 8 tfdrj Τ : θ 5 «/
Heindorf
a 7 ivclvcu. b :
c7v«i Β Τ
ĆL 4 αύτψ pr. Β Τ : avrb b vulg. d. η μήτ 4τι Heindorf: μήτέτι Β Τ : Β iyyiyv*Tat Τ : ίν yiyv*Tai Β
a 6 τφ αύτψ Β Τ Proclus : τb airrb al.
b i t>y Τ : om. Β
55
b 5 ττρ Τ : τ/ν* Β
miruje156 i ima druge dijelove sebe samoga157 koji se premiještaju uokolo sredine? Ali na koji način će to čemu ne pripadaju ni sredina ni dijelovi ikada biti kružno premiještano oko sredine158? Ni na koji. - No ukoliko uopće159 mijenja mjesto, postaje sad ovdje sad ondje i tako se kreće? - Očito, ako (se) baš (kreće). - A nije li mu se pokazalo nemogućim da zaista ikako bude u nečemu? Jest. - Nije li onda još više nemoguće da postaje160? - Ne razumijem kako. - Ako nešto postaje u nečemu, nije li nužno i da u njemu još ne bude, budući da tek u njemu postaje, no i da ne bude više niti posve izvan njega, ako već u njemu postaje? - Nužno je. - Dakle, čemu god će se to događati, to bi se moglo događati samo onomu što bi imalo dijelove, jer bi nešto od njega već bilo u onomu, a nešto istovremeno vani; no ono što nema dijelova neće moći, po svoj prilici, ni na koji način u cijelosti biti istovremeno niti unutar niti izvan nečega161. - Istina. - A nije li još puno više nemoguće da ono koje niti ima dijelova niti je cijelo igdje u nečemu postane, ako ne postaje u nečemu ni po dijelovima ni kao cijelo? - Izgleda. - Ne mijenja dakle mjesto niti idući nekamo ili postajući u nečemu, niti okrećući se u istomu (mjestu) ili se mijenjajući162. - Ne, izgleda. - Glede svakoga kretanja je dakle ono jedno nepokretno163. - Nepokretno. - Ali dalje, mi kažemo daje nemoguće da ono ustvari164 i bude u nečemu. - Kažemo, doista. - Nije tad nikada ni u istomu165. - Ta zašto? - Jer bi već bilo u onomu u kojemu (kao) istomu jest. - Svakako. - A ne bijaše mu moguće biti niti u sebi niti u drugomu. - Baš ne. - Nikada dakle ono jedno nije u istomu. - Ne, izgleda. - No dalje, ono što baš nikad nije u istomu, (to) niti miruje niti stoji. - Nije moguće. - Ono jedno dakle, kako izgleda, niti stoji niti se kreće. - Zbilja nikako, čini se baš. A zacijelo, niti će biti isto166 drugomu ili samomu sebi, niti bi moglo opet biti drugo167 od sebe ili od drugoga168. - Pa kako? 101
d
5
e
5
139
5
b
5
139 b
C
5
d
5
e
5
140
ΠΑΡΜΕΝΙΔΗΣ μέν που kavrov δν ενδς έτερον άν εϊη και ονκ Siv εϊη έν.— 9 Αληθή. Κ αϊ μην ταντόν γε έτέρω δν εκείνο άν εϊη, αντο δ* ονκ άν εϊη· ώστε ονδ' άν όντως εϊη δπερ έστιν, έν, αλλ' έτερον ένός.—Ον γαρ ονν. Τ αντον μεν άρα έτέρω η έτερον kavrov ονκ έσται.—Ον γάρ.—"Ετερον δέ γε ετέρον ονκ έσται, έως άν rf έν ον γάρ ένϊ προσήκει έτέρω τίνος εΐναι, άλλα μόνφ ετέρφ ετέρον, αλλω δβ ονδενL 'Ορθώς. —Ύώ μεν άρα iv είναι ονκ έσται έτερον η οϊει; Ον δτ/τα.—'Αλλά μην εϊ μη τούτω, ονχ εαντώ έσται, εί δε μη αντώ, ονδϊ αντό· αντό δ£ μηδαμβ δν έτερον ονδενδς έσται έτερον.—'Ορθώς. Ονδε μην ταντόν γε εαντώ έσται. Πώς δ* ον;—Ονχ ήπερ τον ένδς φύσις, αντη δήπον καϊ τον ταντον.—Ύί δή;—"Οτι ονκ, έπειδάν ταντδν γένηταί τω τι, iv γίγνεται.—'Αλλά τί μήν; Τοΐς πολλοίς ταντδν γενόμενον πολλά άνάγκη γίγνεσθαι αλλ' ονχ έν. 'Αληθή. ' Α λ λ ' εϊ το iv καϊ το ταντδν μηδαμτ) διαφέρει, διτότε τι ταντον έγίγνετο, άει άν iv έγίγνετο, και οπότε έν, ταντόν. Πάνν γε. Et άρα το iv έαντφ ταύτδν έσται, ονχ iv εαντώ έσται· και οντω iv δν ονχ iv έσται. αλλά μην τοντο γε άδύνατον άδύνατον άρα και τψ ενι η ετέρον έτερον εΐναι ή εαντώ ταντόν.—'Αδύνατον.—Οντω δη έτερον γε η ταντδν τδ iv οντ άν αντώ οϋτ άν έτέρω εϊη. Ον γάρ ονν. Ονδ£ μην ομοιόν τινι εσται ονδ' άνόμοιον οντε αντώ οντε έτέρω.—Ύί δή;—"Οτι τδ ταντόν πον πεπονθδς δμοιον.— Ν α ί . — Τ ο υ δέ γε ένδς χωρίς έφάνη την φύσιν τδ ταντόν.—Έφάνη γάρ.—'Αλλά μην εϊ τι πέπονθε χωρίς τον iv είναι τδ έν, πλείω άν εΐναι πεπόνθοι η έν, τοντο δε άδύνατον.—Ναί.—Ουδαμώς έστιν άρα ταντδν πεπονθδς είναι τδ iv ούτε άλλω οντε ίαντώ. Ον φαίνεται. Ονδζ C 5 ercpov Τ Proclus: om. Β
d. ι ye Proclus : om. Β Τ
τον ταντον Τ : τ αντον Β
©7
θ4
C η τούτψ Τ: οντω Β
d a αυτή Proclus : oUttj Β : αυτή Τ
iavrtp Τ : οντ&ν αύτψ Β
57
^ Heindorf:
% Waddell
Ukoliko bi nekako zaista bilo drugo od sebe samoga, bilo bi drugo od jednoga i ne bi bilo jedno. - Uistinu. - I dalje, ako bi bilo baš isto drugomu, bilo bi to (drugo), a ne bi bilo ono samo, tako da ni tako ne bi bilo ono koje naime jest, jedno, nego drugo od jednoga. - Ne dakle. - Stoga jamačno neće biti isto drugomu ili drugo od sebe samoga. - Ne. - A drugo od drugoga neće biti dokle god bude jedno, jer ne priliči jednomu biti od čega drugo, već (to priliči) samo drugomu od drugoga i ničemu drugo. - Ispravno. - Po tome dakle što je jedno169 neće biti drugo. Ili? - Ne, doista. - Ali dalje, ako neće po tome, (onda) neće biti (drugo) po sebi samom, a ako neće po sebi, neće ni samo (biti drugo); a kad samo nikako nije drugo, neće biti ni od čega drugo. - Ispravno. - No neće zasigurno biti ni isto sebi samomu. - A kako ne? - Nije naime, rekao bih, ista ona (narav) koja je upravo narav onoga jednog i narav onoga istog170. - A zašto? - Jer, kad (god) nešto postane nečemu isto, ne postaje jedno. - Nego što? - Postane li onima mnogima isto, nužno je da postane mnogo, a ne jedno. - Istina. A ako se ono jedno i ono isto nikako ne razlikuju171, (onda) kad bi nešto postajalo isto, uvijek bi postajalo jedno, a kad bi (postajalo) jedno, (uvijek bi postajalo) isto. - Svakako, baš. - Ako će dakle ono jedno biti samomu sebi isto, neće biti samomu sebi jedno172; i tako, premda je jedno, neće biti jedno. Ali opet, to je upravo nemoguće. Nemoguće je dakle onomu jednom biti bilo drugo od drugoga bilo isto sebi samomu. - Nemoguće. - Tako ono jedno, očito, ne bi moglo biti ni drugo ni isto, ni sebi samomu ni drugomu. - Ne dakle. A neće zacijelo biti ni slično ni neslično173 čemu, niti sebi samomu niti drugomu. - A zašto? - Jer slično je ono kojemu se događa daje nekako isto.174 - Da. - A ono isto pokaza se po svojoj naravi odijeljeno175 od onoga jednog. - Pokaza se, dakako. - A uistinu, ako ono jedno snalazi nešto osim onoga biti jedno, snalazilo bi ga da je više nego jedno, a to je nemoguće. - Da. - Ni na kakav dakle način ne može ono jedno snaći to da bude isto, ni dru101
c
5
d
5 e
5
140
140 a <S®R»>
»Σ
ΠΑΡΜΕΝΙΔΗΣ
ομοιον άρα δυνατόν αύτδ εΐναι ούτε άλλψ ούτε έαντψ.—Ονκ έοικεν.—Ούδε μην έτερον γε πέπονθεν εΐναι το έν και γαρ ούτω πλείω Αν πεπόνθοι είναι ή έν.—Πλβίω γάρ.—Το γε μήν έτερον 7τεπονθδς ή εαυτού ή Αλλου Ανόμοιον Αν εϊη ή εαντω ή αλλω, είπε ρ το ταντον πεπονθδς ο μ ο ι ο ν . — ' Τ ό de γε έν, ω9 έοικεν, ουδαμώς έτερον πεπονθδς ουδαμώς ανόμοιον έστιν ούτε αύτω ούτε έτέρω. Ον γαρ ούν. Ούτε Αρα όμοιο ν ούτε Ανόμοιον ο ν θ* έτέρω ούτε έαντω Αν εϊη τό έν,—Ον φαίνεται· Καϊ μήν τοιούτον γε δν ούτε ϊσον ούτε Ανισον Μσται ούτε εαντω ούτε Αλλω.—Πτ};—·\σον μεν δν τών αυτών μέτρων έσται έκείν<ρ ω Αν ϊσον fj.—Ναι.—Met£bz> δε που ή έλαττον όν, οΐς μεν Αν σύμμετρον γ, τών μεν έλαττόνων πλείω μέτρα έξει, τών δέ μειζόνων έλάττω.—Ναί. Οΐς δ9 Αν μή σύμμετρον, τών μεν σμικροτέρων, τών δ£ μειζόνων μέτρων έσται. Πώί γαρ ου;—Ούκοΰν Αδύνατον τδ μή μετέχον του αυτού ή μέτρων τών αύτών είναι ή Αλλων 9 ώντινωνοϋν τών αύτών; Αδύνατον»——νΙσον μεν Αρα ούτ9 αν έαυτω ούτε αλλω εϊη μή τών αύτών μέτρων όν.—Ονκουν φαίνεταί γε.—'Αλλά μήν πλειόνων γε μέτρων δν ή έλαττόνων, οσωνπερ μέτρων, τοσούτων και μερών Αν εϊη· καϊ ούτω αύ ούκέτι iv έσται Αλλα τοorαντα όσαπερ καϊ τα μέτρα.—9Ορθώς. ΕI δε γε ένδς μέτρου εϊη, ϊσον Αν γίγνοιτο τω μέτρω* τούτο δε Αδύνατον έφάνη, ϊσον τω αύτδ είναι. 9 Εφάνη γάρ.—Οντ€ άρα ένδς μέτρον μετέχον ούτε πολλών ούτε ολίγων, ούτε τδ παράπαν τον αντοΰ μετέχον, ούτε έαυτω ποτε, ώς έοικεν, έσται ϊσον ούτε άλ\ω·. ούτε αν μείζον ούδε έλαττον ούτε εαυτού ούτε έτερον.—Τίαντάπασι μέν ούν ούτω· Τ ί δέ; πρεσβύτερον ή νεώτερον ή τήν αύτήν ήλικίαν έχειν τδ iv δοκεΐ τω δννατδν εΐναι;—Ύί δή γαρ ον;—-Οτι b7 » Β Τ : add. θ a τψ] τφ Β Τ
in marg. t
59
d. 3 *τψ} αύτψ Β : τψ Τ
PARMENID
1
gomu ni sebi samomu. - Ne, čini se. - Nije tad moguće ni da samo bude slično, ni drugomu ni sebi samomu. - Izgleda da ne. - No ono jedno ne snalazi također ni to da je drugo; i tako bi ga naime snalazilo to daje više nego jedno. - Više, doista. - Zacijelo bi ono koje snalazi to daje drugo ili od samoga sebe ili od drugoga bilo neslično ili sebi samomu ili drugomu, ako je doista slično ono kojemu se događa daje isto. - Ispravno. - A ono jedno, kako se čini, budući da mu se baš ni na koji način ne događa da je drugo176, nije ni na koji način neslično, ni sebi ni drugomu. - Doista nije. Ono jedno dakle ne bi moglo biti niti slično niti neslično, ni drugomu ni sebi samomu. - Pokazuje se da ne. A dalje, budući daje takvo, neće biti ni jednako ni nejednako177, ni sebi samomu ni drugomu. - Kako? - Ako će biti jednako, bit će istih mjera178 onomu čemu bude jednako. - Da. - A ukoliko će nekako biti veće ili manje, imat će, spram onih s kojima bude sumjerljivo179, od onih manjih više mjera, a od većih manje. - Da. A spram onih s kojima ne bude sumjerljivo, imat će od jednih manje, a od drugih više mjera180. - Kako da ne? - Nije li pak nemoguće da ono koje ne sudjeluje u onomu istom bude ili istih mjera ili ičega drugoga istog? - Nemoguće. - Ne bi onda, zasigurno, moglo biti jednako ni sebi samomu ni drugomu, budući da nije istih mjera. - Nipošto, pokazuje se baš. - Samo, bilo da ima više ili manje mjera, upravo od koliko (bude) mjera, od toliko bi bilo i dijelova; i tako opet neće više biti jedno, već toliko koliko je upravo i tih mjera. - Ispravno. - A ako bi imalo baš jednu mjeru, postalo bi jednako toj mjeri, a to se pak - da ono samo bude čemu jednako - pokazalo nemogućim. - Pokazalo se, doista. - Dakle, budući da ne sudjeluje ni u jednoj mjeri, ni u više, ni u manje (njih), i budući da ne sudjeluje u istomu uopće, nikad neće biti jednako, kako se čini, ni sebi samomu ni drugomu; te opet ni veće a ni manje, ni od samoga sebe ni od drugoga. - Doista je posve tako. A što? Čini li se da ono jedno može biti starije ili mlađe, ili s čim imati istu dob181? - Pa zašto ne? - Jer će po svoj prilici, ukoli101
140 a 5
b
5
c 5
d
5
e
5
141
5
b
5
C
5
d
ττον ήλικίαν μέν την αντην έχον η αντώ η άλλω Ισότητος χρόνον καϊ δμοιότητος μεθέξει, ών ελέγομεν ον μετ είναι τψ ένί, οντε δμοιότητος οντε Ισότητος. Ελέγομεν γαρ ονν. Kat μην καϊ ότι άνομο ιότητός τ ε και άν ισότητος ον μετέχει, και τοντο έλέγομεν. ΤΙάνν μεν ονν.—ΤΙώς οΖν οΐόν τε έσται τίνος η ττρεσβύτερον η νεώτερον είναι η την αύτην ήλικίαν έχειν τω τοιοντον ον;—Ονδαμώς.—Ονκ άρα άν εϊη νεώτερον γε ονδέ ττρεσβντερον ονδέ την αντην ήλικίαν έχον τδ iv ούτε αντώ οντε άλλω.—Ον φαίνεται.— *Αρ* ονν ονδε έν χρόνω τδ τταράτταν δύναιτο άν είναι τδ έν, εϊ τοιοντον εϊη; η ονκ ανάγκη, έάν τι fi έν χρόνω, άβΐ αυτό αντον ττρεσβντερον γίγνεσθαι;—'Ανάγκη. Ονκονν τό γε ττρεσβντερον άεϊ νεωτέρον ττρεσβντερον;—Ύί μην; — Τ ό ττρεσβντερον άρα εαντον γιγνόμενον καΧ νεώτερον έαντον άμα γίγνεται, εϊττερ μέλλει έχειν δτον ττρεσβντερον γίγνηται.—ΤΙώς λέγεις;—?ί2δβ· διάφορον έτερον έτέρον ονδέν δει γίγνεσθαι ήδη όντος διαφόρον, άλλα τον μεν ήδη όντος ΐ]δη εΐναι, τον δέ γεγονότος γεγονέναι, τον δε μέλλοντος μέλλειν, τον δέ γιγνομένον οντε γεγονέναι οντε μέλλειν οντε είναι ττω διάφορον, άλλα γίγνεσθαι καϊ άλλως ονκ είναι.—9Ανάγκη γάρ δή.—'Αλλά μην τό γε ττρεσβντερον διαφορότης νεωτέρον έστιν καϊ ονδενδς άλλον.—*Έ»στι γάρ. Τ ό άρα ττρεσβύτερον εαντον γιγνόμενον άνάγκη και νεώτερον άμα εαντον γίγνεσθαι-—"Ε,οικεν. 'Αλλά μην και μήτε ττλείω εαντον γίγνεσθαι χρόνον μήτε έλάττω, άλλά τό ν ϊσον χρόνον καϊ γίγνεσθαι έαντω και εΐναι καϊ γεγονέναι και μέ?\λειν έσεσθαι.—'Ανάγκη γάρ ονν και ταντα. 'Ανάγκη άρα εστίν, ώς έοικεν, όσα γε έν χρόνω εστίν καϊ μετέχει τον τοιούτον, έκαστον αυτών την αντην τε β 6 &.νισότ·ητο5 Τ Proclus : Ισότ-ητος Β
Τ : om. Β
a2
b 3 ylywTat scripsi : yiyv€Tai Β Τ
τψ Β Τ
a 3 V«
διάφορον
TW: διαφέρον Β Proclus "b 7 διάφορο ν "Β: τό διάφορον Τ c i yhp δ-f) Schanz : yb.p &v Β : γάρ Τ C 5 yiyvtaQat χρόνον Β : χρόνον yiyvea6ou Τ
61 101
ko ima istu dob sa sobom ili s drugim, sudjelovati u jednakosti vremena i sličnosti, u kojima govorasmo da onomu jednom nije sudjelovati, niti u sličnosti niti u nesličnosti. - Govorasmo, doista. - Ali također i da ne sudjeluje ni u nesličnosti ni u nejednakosti, i to govorasmo. - Svakako. - Pa kako će onda moći biti od nečega starije ili mlađe, ili istu dob s čim imati ukoliko je takvo? - Nikako. - Ne bi dakle ono jedno moglo biti ni mlađe ni starije ni iste dobi, niti spram sebe samoga niti spram drugoga. - Ne, čini se. - A zar ne opet da ono jedno ne bi uopće moglo biti ni u vremenu, ako bi bilo takvo? Ili možda nije nužno da, ako će nešto biti u vremenu, uvijek postaje samo od sebe starije? - Nužno je. A nije li pak ono starije uvijek starije od mlađega? - Zacijelo. Ono dakle koje postaje starije od sebe samoga postaje ujedno i mlađe od sebe samoga, ako baš treba imati štogod od čega postaje starije. - Kako to govoriš? - Ovako: ništa ne treba postajati različito od onoga koje već jest različito182, nego (treba) već biti (različito) od onoga koje već jest (različito), (treba) biti (ono različito) postalč183 od onoga (različito) postalčg, (treba) biti (u budućnosti različito) od onoga što će biti (različito), a od onoga što postaje (različito, ne treba) niti biti (ono različito) postalč, niti biti (u budućnosti različito), niti biti ikako različito, nego postajati (različito) i ne biti drukčije. - Nužno, doista. - No, ono starije je različitost od mlađega i ni od čega drugoga. - Jest, uistinu. Nužno je tad da ono koje postaje starije od samoga sebe postaje ujedno i mlađe od samoga sebe. - Izgleda. - Ali i da ne postaje ni više ni manje vremena od samoga sebe, već da i postaje, i jest, i postalo je, i bit će ono samomu sebi jednako vrijeme. - Nužno je uistinu i to. - Nužno je zbilja, kako izgleda, za ona koja su u vremenu i sudjeluju u nečemu takvom, da svako pojedino od njih samo
5
141
5
b
5
c
5
d
»Σ
5
C
5
10
142
5
b
αύτδ αύτψ ήλικίαν έχειν κ αϊ πρεσβύτερόν τε αντοΰ &μα καϊ νεώτερον γίγνεσθαι.-—Κινδυνεύει. 'Αλλά μήν τω γε ενϊ τών τοιούτων παθημάτων ούδέν μετήν.—Ον γάρ μετήν. Ονδ£ άρα χρόνου αντω μέτεχττιν, ούδ9 έστιν έν τινι χρόνψ. Ονκονν δ?;, ώς γε ό λόγος αίρει. Ύί ονν; το ήν καϊ το γέγον€ καϊ το έγίγνετο ον χρόνον μέθεζιν δοκεΐ σημαίνειν του ιτοτέ γεγονότος; Καί μάλα. Τ ι δέ; τό έσται καϊ τό γ€νήσ€ται καϊ τό γ€νηθή<Γ€ται ον τον έπει τα [τον μέλλοντος];—Ν αι.—Τό δ£ δή έστι και τό γίγνεται ον τον νΰν παρόντος; Τίάνυ μέν ούν. ΕΖ άρα τό iv μηδαμτ] μηδενός μετέχει χρόνου, ούτε ποτέ γέγονεν οντ' έγίγι>ετο ούτ9 ήν ποτέ, ούτε νΰν γέγονεν ούτε γίγνεται ούτε έστιν, ούτ9 έπειτα γενήσεται ούτε γενηθήσεται ούτε έσται.—9Αληθέστατα.—"Εστιν ούν ούσίας όπως άν τι μετάσχοι άλλως ή κατά τούτων τι;—Ονκ έστιν. Ούδαμώς άρα τό iv ουσίας μετέχει. Ονκ έοικεν. Ουδαμώς άρα έστι τό έν.—Ο ν φαίνεται.—Ονδ* άρα ούτως έστιν ώστε iv είναι· εϊη γάρ άν ήδη όν καϊ ούσίας μετέχον αλλ9 ώς έοικεν, τό iv ούτε έν έστιν ούτε έστιν, εί δει τω τοιώδε λόγ<ρ πιστεύειν.—Κινδυνεύει.—αΟ δ£ μή έστι, τούτω τω μή οντ ι εϊη άν τι αύτω ή αυτού; Kal πώς; Ονδ* άρα όνομα έστιν αύτω ούδ% λόγος ούδέ τις έπιστήμη ούδε αϊσθησις ούδε δόζα. Ο ν φαίνεται. Ονδ* όνομάζεται άρα ούδε λέγεται ούδέ δοξάζεται ούδε γιγνώσκεται, ούδέ τι τών όντων αύτοΰ αισθάνεται.—Ούκ έοικεν.— δυνατόν ούν περϊ τό iv ταύτα ούτως έχειν;—Ούκουν έμοιγε δοκεΐ. Β ούλε ι ούν επϊ τήν ύπόθεσιν πάλιν θωμεν, έάν τι ήμΐν έπανιοΰσιν άλλόΐον
έζ άρχής έπανέλφαντ); ΥΙάνυ μέν
d.6 β/ρ«ΓΒΤ: 4pei apogr. Stud. e z ^ c v i i ^ m a i ] ycyevri
B T : D αύτψ vulg.
b a φανχ} Τ : <paycirj Β
63
PARMENID
3
ima sa samim sobom istu dob i da postaje ujedno starije i mlađe od sebe samoga. - Čini se. - Međutim, upravo onomu jednom ne bijaše ni u kojoj od takvih trpnji184 sudjelovati. - Doista ne bijaše. - Niti mu je dakle sudjelovati u vremenu niti jest u nekom vremenu. - Doista ne, kako bar ovo ispitivanje pokazuje185. Što dakle? Ne čini li se da ono bijaše, ono postalo je i ono postajaše znamenuju sudjelovanje u vremenu koje je jednom bilo186? - Još kako. - A što? Ono bit će, ono postat će i ono bit će postalo187, zar ne (znamenuju sudjelovanje) u onomu poslije (vremenu)188? - Da. - A napokon, ono jest i ono postaje, zar ne (znamenuju sudjelovanje) u onomu sada prisutnom (vremenu)189? - Svakako. - Ako dakle ono jedno ne sudjeluje nikako ni u kojemu vremenu, (onda) niti je ikada postalo niti postajaše niti ikada bijaše, niti je sad postalo niti postaje niti jest, niti će poslije postajati niti će biti postalo niti će biti. - Najistinitije. - A je li pak moguće da bi u jestvu nešto sudjelovalo nekako drukčije nego na neki od tih (načina)? - Nije. - Tad ono jedno nikako ne sudjeluje u jestvu. Ne, izgleda. - Tad ono jedno nikako nije. - Ne, čini se. - A nije onda ni tako da je jedno; jer bi (tako) već bilo i u jestvu sudjelovalo190, ali, kako se čini, ono jedno niti je jedno niti jest, ako treba vjerovati ovakvom ispitivanju191. - Izgleda. - A ono što nije, može li išta postojati za to nebiće ili (biti) njegovo192? - Kako bi? Nema za njega dakle niti imena193, niti odredbe194, niti kakva znanja, niti opažanja195, niti mnijenja196. - Ne, pokazuje se. - I ne imenuje se tad, niti se zbori, niti se mni, niti se spoznaje, niti ga opaža ijedno od bića. - Ne, izgleda. - Zar je dakle moguće da to tako ima biti glede onoga jednog? - Nipošto, meni se bar čini.
141 d
5
e
5
10
142
5
Hoćeš li onda da se iz početka vratimo natrag na onu pretpo- b stavku, ne bi li nam se u ponovnom zahvatu pokazalo štogod druk101
PARMENID
5
C
5
d
5
e
ονν βούλομαι.—Ονκονν i ν c I έστιν, φ αμέ ν, τα συμβαίνοντα ττερϊ αντον, ττοϊά π ore τυγχάνει όντα, δι ομολογητέα ταντα· ονχ οντω;—Ναί.—"Ορα δη έξ άρχής. i ν εϊ έστιν, άρα οΐόν τε αντο εΐναι μέν, ονσίας δέ μη μετέχειν; Ονχ οΐόν τε.—Ονκονν και ή ονσία τον ένός εϊη άν ον ταντον ονσα τψ ένί* ον γάρ άν εκείνη rjv έκείνον ονσία, ονδ' άν έκεΐνο, τό έν, i κείνης μετεΐχεν, αλλ' ομοιον άν ην λέγειν έν τε εΐναι καϊ iv έν. ννν δέ ονχ αύτη έστιν ή νττόθεσις, el i ν έν, τί χρη σνμβαίνειν, άλλ' €i i ν έστιν ονχ ούτω;—ΤΙάνν μέν οΖν.—Ονκονν ώς άλλο τι σημαίνον ri έστι τον έν;—' Ανάγκη.—* Αρα ονν άλΧο η ότι ονσίας μετέχει τό έν, τοντ άν εϊη τό λεγόμενον, έττειδάν τις ατνλλήβδην εϊτττ} ότι iv έστιν;—ΤΙάνν γε.—ΤΙάλιν δη λέγωμεν, i ν ci έστιν, τί συμβή σεται. σκόττει ονν εϊ ονκ άνάγκη ταύτην την νττόθεσιν τοιοντον δν τό iv σημαίνειν, οίον μέρη έχειν;—Πώ;—*ί1δ€· ει τό έστι τοϋ ένδς δντος λέγεται καϊ τό i ν τον όντος ένός, έστι δέ ου τό αντό ή τε ονσία και τό έν, τον αντον δέ έκείνον οδ νπεθέμεθα, του ένός όντος, άρα ονκ άνάγκη τό μέν ολον iv δν είναι αντό, τούτου δέ γίγνεσθαι μόρια τό τε iv καϊ τό είναι;—'Ανάγκη. —ΤΙότερον ονν έκάτερον τών μορίων τούτων μόριον μόνον ττροσερονμεν, η τον 8λον μόριον τό γε μόριον ττροσρητέον;—Τον όλον.—Κα! όλον άρα έστί, ό άν iv ρ, καϊ μόριον έχει.—ΤΙάνν γε.—Τί ονν; τών μορίων έκάτερον τούτων τον ένός όντος, τό τε iv καϊ τό όν, άρα άττολείττεσθον η τό iv τον εΐναι μορίου η τό δν τον ένός μορίου;—Ονκ άν εϊη.—ΤΙάλιν άρα καϊ τών μορίων έκάτερον τό τε iv b 4 αύτον Β Τ: αύτό Stephanus b 8 ykp hv Τ : yhp Β C 3 %v cv, τ Π tv evrt Β : $y τ* Τ c 6 ris Τ : τι Β C 8 ei Β : om. Τ ··· · · · · · · vt» »*> d a \ĆY€TCU καϊ Τ : \4YETAI κά\ rb Iv τον 6VTOS Ae^erat καϊ Β ovB: om. ΤΓ d.4 αντό BT: αντον vulg. d8 %v % Τ : Ρ · ® d 9 μόριον] μόρια Heindorf θ a cTvai] $VTOS cTvat
Bekker μορίου pr. Τ : μόριον Β t Simplicius ; secl. Schleiermacher μορίου Β Τ Simplicius: μόριον vulg. : secl. Schleiermacher
65
čije197? - Svakako da hoću. - Dakle, jedno ako jest,m (kako) kažemo, moramo se suglasiti ο onome što glede njega slijedi199, ma kakvo bilo; nije li tako? - Jest. - Gledaj dakle iz početka. Jedno ako jest, može li ono biti a ne sudjelovati u jestvu? - Ne može. - Dakle, postojalo bi i jestvo onoga jednog, koje (jestvo) nije s onim jednim isto; jer ono (onda) ne bi bilo njegovo jestvo niti bi ono, ono jedno, u njemu sudjelovalo, već bi jednako bilo reći i jedno jest i jedno jedno200. No naša pretpostavka ustvari201 nije ta, ako jedno jedno, što treba slijediti, nego ako jedno jest\ nije li tako? - Svakako. - Dakle (u smislu) da ono jest znači nešto drugo od onoga jedno? - Nužno. - Bi li tad (što) drugo, doli da ono jedno sudjeluje u jestvu, moglo biti to što se kaže kad (god) netko, zajedno uzevši, reče da jedno jest? - Svakako (to). - Sad opet recimo što će slijediti jedno ako jest. Razmotri dakle nije li nužno da ta naša pretpostavka označava daje ono jedno takvo kao da ima dijelove? - Kako? - Ovako: ako se (za) ono jest kaže (da pripada) onomu jednom koje jest i (za) ono jedno (da pripada) biću koje je jedno, a jestvo i ono jedno nisu isto, no (pripadaju) istomu onomu koje pretpostavismo, onomu jednom koje jest, nije li nužno da cjelina bude samč jedno koje jest, a dijelovi toga ono jedno i ono biti?202 - Nužno je. - Hoćemo li sad svaki od tih dijelova nazvati samo dijelom ili se baš svaki dio mora nazvati dijelom onoga cijelog? - Onoga cijelog. - I cijelo je ustvari ono što je jedno i ima dijelove203. - Svakako. - Što dakle? Da li se ijedan od tih dijelova jednoga koje jest - ono jedno i biće - ostavlja drugoga, (naime) ono jedno onoga biti (dijela) ili biće onoga jednog (dijela)204? - Ne bi moglo biti. - Tad opet i svaki od tih dijelova
101
142 b
5
c
5
d
5
e
5
143
5
b
5
C
5
ϊσχει καϊ τό ον, καϊ γίγνεται το έλάχιστον έκ δυοΐν αύ μopiou/ τό μόριον, καί κατά τον αυτόν λόγον ούτως άεί, ότιπερ άν μόριον γένηται, τούτω τω μορίω άεϊ ϊσχει* τό τε γαρ iv τό δν άεϊ ϊσχει καϊ τό δν τό έν ώστε άνάγκη && άεϊ γιγνόμενον μηδέποτε iv είναι. ΥΙαντάπασι μεν ούν. Ούκοΰν Απειρον άν τό πλήθος ούτω τό iv δν εϊη; "Εοικεν. "Ιθι δή καϊ ΤΎ)δε έτι. Π f j ; Ούσίας φαμεν μετέχειν τό έν, διό έστιν;—Ναί.—Καϊ δια ταύτα δή τό iv δν πολλά έφάνη. Ούτω.—Ύί δέ; αυτό τό έν, h δή φαμεν ούσίας μετέχειν, έαν αύτδ rrj διάνο ία μόνον καθ9 αυτό λάβωμεν Ανευ τούτου ού φαμεν μετέχειν, αρά γε iv μόνον φανήσεται ή καϊ πολλά τό αυτό τούτο;—"Εν, οΐμαι έγωγε. "Ιδωμεν δή· Αλλο τι έτερον μεν άνάγκη τήν ούσίαν αύτού εΐναι, έτερον δε αυτό, εϊπερ μή ούσία τό έν, Αλλ9 ώς iv 9 ούσίας μετέσχεν. Ανάγκη. Ούκοΰν εί έτερον μ^ν ή ούσία, έτερον δέ τό έν, ούτε τφ iv τό iv της ουσίας έτερον ούτε τω ούσία εΐναι ή ούσία τοΰ ενός άλλο, άλλα τω έτέρω τε καϊ Αλλω έτερα αλλήλων.—ΤΙάνυ μεν ουν.—"Ω,στε ού ταύτόν έστιν οντε τω ενϊ ούτε TTJ ούσία τό. έτερον. Παι? γάρ; Τί ούν; έαν προελώμεθα αύτών εϊτε βούλει τήν ούσίαν καϊ τό έτερον εϊτε την ούσίαν καϊ τό εν εϊτε τό iv καϊ τό έτερον, άρ9 ούκ έν έκάσττ} TTJ προαιρέσει προαιρούμεθά τινε ώ όρθώς έχει καλεΐσθαι άμφοτέρω; Πώ$;—*Ω,δε' έστιν ούσίαν είπεΐν;—"Εστιν.—Καϊ αύθις είπεΐν έν;—Καϊ τούτο.—-Αρ9 ούν ούχ έκάτερον αύτοΐν εϊρηται;—Ναι.—Ύί δ9 όταν εϊπω ουσία τε καϊ έν, άρα ούκ άμφοτέρω;—ΤΙάνυ γε.—Ούκοΰν καϊ εάν ούσία τε καϊ έτερον ή έτερον τε καϊ έν, καϊ ούτω ττανταχώς εφ9 εκάστου άμφω λέγω;—Ν αι. θ 6 τούτψ τψ μορίψ Β pr. Τ a 3 ŠOIKCV Β : ίοικέ ye Τ a 6 τί Β4 Β : τί Η Τ t> ι ϊδωμ^ν] ςϊδωμςν Β Τ b α ούσία Β : ούσία* Τ ούσίαs Β Τ : kvbs ούσία vulg. Ο 3 τιν* &> Τ: τι ν4ψ Β C 4 V" φοτ4ρω Τ : αμφότερα Β C 9 Εκάστου Β : Έκαστον Τ
67
ima i ono jedno i biće, i svaki dio postaje opet najmanje iz dva dijela te na isti način uvijek tako - koji god dio postane, uvijek ima oba ta dijela; naime i ono jedno ima uvijek biće i biće ono jedno, tako da (svaki dio) nužno, budući da uvijek postaje (kao) dvoje, nikada nije jedno. - Posve. - Ne bi li tako dakle ono jedno koje jest bilo bezgranična množina? - Izgleda. Hajde sad još i na ovo. - Na što? - Kažemo li da ono jedno sudjeluje u jestvu zato što jest? - Da. - 1 upravo zato se ono jedno koje jest pokazalo (kao) mnogo. - Tako je. - A što? Ako sam5 ono jedno, za koje dakle kažemo da sudjeluje u jestvu, zahvatimo svojim mišljenjem samo po sebi205, bez toga u čemu kažemo da sudjeluje, hoće li se to isto206 pokazati baš samo kao jedno ili i kao mnogo? - Kao jedno, ja bar mislim. - Pogledajmo dakle: nužno je da je jedno to jestvo njegovo207, a (nešto) drugo ono samo, ako ono jedno doista nije jestvo, već kao jedno steče su-udjela u jestvu208. - Nužno. - Dakle, ako je jedno jestvo, a drugo ono jedno, niti je ono jedno drugo od jestva time (što je) jedno niti je jestvo različito od onoga jednog time što je jestvo209, nego su jedno od drugoga drugo po onomu drugom i različitom210. - Posve, baš. - Tako da ono drugo211 nije isto ni s onim jednim ni s jestvom. Kako (bi) naime (bilo)? -
5 143
5
b
5
Što dakle? Ako od njih izaberemo bilo, uzmimo212, jestvo i c ono drugo, bilo jestvo i ono jedno, bilo ono jedno i ono drugo, ne izabiremo li u tom svakom pojedinom izboru nešto što se s pravom ima nazivati oboje213? - Kako? - Ovako: moguće je reći jestvo? - Moguće je. - I onda opet reći jedno? - I to. - Nije li tako 5 izrečeno svako od njih oboje? - Jest. - A što kada rečem jestvo i jedno, nije li (izrečeno) oboje? - Svakako baš. - Dakle, i ako (rečem) jestvo i drugo ili drugo ijedno, i tako kažem na svaki način 101
143 d
d
5
e
5
144
5
b
5
1
ΠΑΡΜΕΝΙΔΗΣ
»Σ Α
ί2 δ* άν άμφω ορθώς προσαγορεύησθον, άρα οΐόν τε άμφω μεν αντώ εΐναι, δύο δέ μή; Ο ν χ οΐόν τε.—Αί2 δ* άν δύο ήτον, ίστι τις μηχανή μή ονχ έκάτερον αντοΐν iv εΐναι; Ονδεμία.—Τ όντων άρα έπείιτερ σύνδνο έκαστα συμβαίνει εΐναι, και έν άν εϊη έκαστον. Φαίνεται. ΕI δέ iv έκαστον αντών έστι, σνντεθέντος ένδς δποιονονν fjfriviovv συζυγία ον τρία γίγνεται τά πάντα; ~Ναί.—Τρία δέ ον περιττά καϊ δνο άρτια;—Πώί δ9 ον;—Ύί δέ; δνοΐν οντοιν ονκ άνάγκη εΐναι καϊ δίς, και τριών όντων τρις, εϊπερ υπάρχει τω τε δνο τδ δις iv και τω τρία τδ τρις έν;—9Ανάγκη. Ανοΐν δέ οντοιν και δις ονκ άνάγκη δύο δϊς είναι; και τριών και τρϊς ονκ άνάγκη αΖ τρία τρϊς εΐναι;—Πώί δ9 ον;—Τί δέ; τριών όντων και δις όντων και δνοΐν οντοιν καϊ τρις οντοιν ονκ άνάγκη τε τρία δις εΐναι και δύο τρίς; Πολλή γ€.—*Αρτιά τε άρα άρτιάκις άν εϊη καϊ περιττά περιττάκις καϊ άρτια περιττάκις καϊ περιττά άρτιάκις.—Έστιν οντω.—Et ονν ταντα όντως έχει, οϊει τινά άριθμδν νπολείπεσθαι ον ονκ άνάγκη είναι; Ονδαμώς 9 γε. Et άρα έστιν έν, άνάγκη καϊ άριθμδν εΐναι. Ανάγκη. Ά λ λ α μην αριθμόν γε όντος πολλά άν εϊη καϊ πλήθος άπειρον τών όντων ή ονκ άπειρος άριθμδς πλήθει και μετέχων ονσίας γίγνεται;—Kat πάνν γε.—Ονκονν ει πάς άριθμδς ονσίας μετέχει, και τδ μόριον έκαστον τον άριθμον μετέχοι άν αντής;—Ν at. Έπί πάντα άρα πολλά όντα ή ονσία νενέμηται κάί ονδενδς άποστατεΐ τών όντων, οντε τον σμικροτάτον οντε τον μεγίστον; ή τοντο μεν και άλογον έρέσθαι; πώς γάρ άν δή ονσία γε τών όντων τον άποστατοΐ; Ονδαμώς. Κατακεκερμάτισται άρα ώς οΐόν τε σμικρότατα καϊ μέγιστα καϊ d ι ΑΒ : £ Τ
d a Λ]
Β : ώΤ
d 3 Α^ Τ : o m . Β
d 4 <τύν-
Stephanus : οδν δύο Β : 5<5οΤ ©2 τβ . . . ©4 αΖ om. pr. Τ ©6 τβ τρία Β : τρία τ« Τ δυο Tpis in marg. b et legit Procl. suppl. :
τρία δις Β : ουσία Β
τρία Τ
a 6 &ir*ipos Β: &7rcipoy Τ
b 4 δ*ι Β Τ : η Stobaeus
του Τ : του Β
στατοί·η Stobaeus : άττοοττατίΊ Β : αττοστατςϊ Τ
69
a η ob
svaki put oboje? - Da. - A ono koje se s pravom nazove oboje, je li to može biti oboje a ne biti dva? - Ne može. - A ono koje je dva, ima li kakav način da svako od njih oboje ne bude jedno? Nema nikakav. - Budući dakle da je od tih svako pojedino (oboje) po dva214, svaki pojedini215 (član) bi bio i jedan. - Pokazuje se. - A ako je svaki pojedini od njih jedan, kad se kakvogod jedno pridruži kojemgod paru216, ne postaje li to sve tri? - Da. - A nije li tri neparno217, a dva parno218? - Ta kako ne? - A što? Ako postoji dva, nije li nužno da postoji i dvaput, te ako postoji tri, triput, ako doista pripada onom dva ono dvaput jedan a onom tri ono triput jedan? - Nužno. - A ako postoje dvoje i dvaput, nije li nužno da postoji dvaput dva? I ako postoje tri i triput, nije li opet nužno da postoji triput tri? - Ta kako ne? - A što? Ako postoje tri i dvaput te dvoje i triput, nije li nužno da postoje i dvaput tri i triput dva? - Osobito baš. - Parno bi dakle bilo umnoženo s parnim, neparno s neparnim, parno s neparnim i neparno s parnim. - Tako je. - Ako je dakle to tako, misliš li da preostaje neki broj za koji nije nužno da postoji? - Nikako baš. - Ako dakle jedno jest, nužno je da postoji i broj. - Nužno. - Ali, ako bi postojao broj, postojalo bi mnogo i bezgranična množina bića. Ili možda broj ne postaje bezgraničan po mnoštvu i po sudjelovanju u jestvu? - Bez sumnje. - Ne bi li dakle, ako sav broj219 sudjeluje u jestvu, i svaki pojedini dio (toga) broja sudjelovao u njemu? - Da.
d
5
e
5
144
5
Jestvo je dakle razdijeljeno na sva (bića), koja su mnoga220, i b ne usteže221 se ni od jednoga od bića, niti od onoga najmanjeg niti od onoga najvećeg; ili je to možda uistinu i nerazumno pitati? Jer kako bi se ustvari jestvo moglo ustegnuti od nekoga od bića? Nikako. - Dakle, (jestvo) je zbilja skroz rascijepano na, koliko je 5 101
πανταχώς όντα, καϊ μεμέρισται πάντων μάλιστα, καϊ έστι C μέρη απέραντα της ονσίας.—Έχ«ι ούτω.— Πλείστα άρα έστι τα μέρη αντί}?.—Πλ€ίσ-τα μέντοι· Ύί ονν; έστι τι αύτών ο έστι μέν μέρος της ούσίας, ονδέν μέντοι μέρος;—Kal πώς άν [τοι] τούτο γένοιτο;—'Αλλ' εϊπερ γε οΐμαι έστιν, άνάγκη 5 αύτδ άεί, έωσ-περ άν fi, έν γέ τι είναι, μηδέν αδύνατον.— 'Ανάγκη. Πρδς άπαντι άρα [£κάστω] τ φ της ονσίας μέρει πρόσεστιν το έν, ούκ άπολειπόμενον ούτε σμικροτέρον οντε μείζονος μέρονς ούτε άλλον οίδενός.—Ούτω.—'ψΑρα ούν έν d άν πολλαχού άμα όλον έστι; τούτο άθρει.—Άλλ* άθρώ καϊ ορώ οτι άδύνατον.—ΉΙεμερισμένον άρα, εϊπερ μή ολον άλλως γάρ που ουδαμώς άμα άπασι τοΐς της ούσίας μέρεσιν παρέσται ή μεμερισμένον.—Να£. Kat μήν τό γε μεριστόν 9 5 πολλή άνάγκη εΐναι τοσαύτα οσαπερ μέρη. Ανάγκη.—Ούκ άρα άληθή άρτι έλέγομεν λέγοντες ώς πλείστα μέρη ή ούσία νενεμημένη εϊη. ούδέ γάρ πλείω του ένός νενέμηται, αλλ9 e ϊσα, ώς έοικε, τω ένί' ούτε γάρ τό δν του ενός άπολείπεται ούτε τδ iv του όντος, αλλ9 έζισονσθον δύο οντε άεϊ παρά πάντα.—ΊΊαντάπασιν ούτω φαίνεται.—Τό έν άρα αύτδ κεκερματισμένον ύπδ της ούσίας πολλά τε και άπειρα τό 5 πλήθος έστιν.—Φαίνεται.—Ού μόνον άρα τό δν έν πολλά έστιν, άλλά και αύτδ τδ έν ύπδ του όντος διανενεμημένον πολλά άνάγκη εΐναι.—Τίαντάπασι μεν ονν. Kal μήν ότι γε ολον τά μόρια μόρια, πεπερασμένον άν εϊη κατά τδ όλον τδ έν ή ού περιέχεται ύπδ τον ολον τά 145 μόρια;—9 Ανάγκη.—* Αλλά μήν τό γε περιέχον πέρας άν εϊη.— Πώς δ9 ον;—Ύδ έν άρα &ν έν τέ έστί ιτον και πολλά, καϊ ολον καϊ μόρια, καϊ πεπερασμένον καϊ άπειρον πλήθει.— Φαίνεται.—?Αρ9 ονν ονκ, έπείπερ πεπερασμένον, και έσχατα
Ο 4 τοι τοντο
Hermann «tfirtp Β : 4ίrcforcp Τ Ο 5 cctfcrtrcp Β : Τ Ο 6 ίκάστψ vel delendum vel ίκάστοτς scribendum susp. Stallbaum ČL3 νου Τ : toj* Β &μα ττασι malit Heindorf θ 5 tv ty Β Procl. suppl. : ty Τ : ty tu Thomson : ty Stallbaum a a ty secl. Heindorf ΒΤ
: r i τοιούτο ci.
71 101
god moguće, i najmanja, i najveća, i svakako postojeća bića, te je podijeljeno najviše od svega i beskrajni222 su dijelovi jestva. Takvo je. - Stoga je njegovih dijelova najviše. - Najviše, dakako. - Što dakle? Postoji li neki od njih koji je uistinu dio jestva, međutim, nijedan dio223? - A kako bi to moglo biti? - Nego je, mislim, ako postoji, nužno da on224 uvijek, dokle god postoji, bude upravo neko jedno, dok je nemoguće (da bude) nijedno. Nužno. - Pri svakom pojedinom dijelu jestva prisutno je dakle ono jedno, ne ostavljajući se ni manjega ni većega dijela, ni ijednoga drugoga. - Tako je. - Je li onda, kao jedno, istovremeno na mnogim mjestima cijelo? To razmotri. - Ali razmatram i vidim daje (to) nemoguće. - Tad je razdijeljeno, ako naime nije cijelo; jer po svoj prilici neće istovremeno biti prisutno (pri) svim dijelovima jestva nikako drukčije doli razdvojeno. - Da. - A zaista, posve je nužno da je ono djeljivo toliko koliko (je) upravo dijelova. - Nužno. - Ne govorasmo onda maločas istinu govoreći da je jestvo razdijeljeno na najviše dijelova. Jer nipošto nije razdijeljeno više od onoga jednog, već, kako izgleda, onom jednom jednako; niti se, naime, biće ostavlja onoga jednog niti ono jedno bića, nego se, budući da su (kao) dvoje, uvijek u svemu izjednačavaju225. - Posve se tako pokazuje. - Tad je dakle sam5 ono jedno, iscijepano od strane jestva226, mnogo i bezgranična množina. - Pokazuje se. - Dakle, nije samo ono jedno koje jest227 mnogo, već je i sam6 ono jedno, razdijeljeno od strane bića, nužno mnogo. - Posve, zaista. Dalje, zato što su dijelovi upravo dijelovi cijeloga, ono jedno bi bilo ograničeno u pogledu cjeline228; ili možda dijelovi ne bivaju obuhvaćeni od onoga cijelog? - Nužno. - A upravo bi ono što obuhvaća bila granica. - A kako ne bi? - Dakle, ono jedno je, ako jest, po svoj prilici i jedno i mnogo, i cijelo i dijelovi, i ograničeno i množinom bezgranično. - Pokazuje se. - Zar neće on-
c
5
d
5
e
5
145
5 έχον; *Ανάγκη Ύί δέ; εϊ δλον, ον και αρχήν άν έχοι καϊ μέσον καϊ τελεντήν; ή οΐόν τέ τι δλον εΐναι avev τριών τούτων; καν τον iv ότιοϋν αντών άποστατ^, i Θελήσει έτι δλον εΐναι; Ονκ έθελήσει. Καϊ αρχήν δή, ώς έοικεν, και 9 b τελεντήν και μέσον Ζχοι άν τδ έν.—*Εχοι. Αλλά μην τό γ ε μέσον ΐσον τών έσχάτων άπέχει· ον γαρ άν άλλως μέσον εϊη Ον γάρ.—Καϊ σχήματος δή τίνος, ώς έοικε, τοιοντον δν μετέχοι άν τδ έν, ήτοι ενθέος ή στρογγύλον ή τίνος 5 μεικτον έξ άμφοΐν. Μετ4χοι γάρ άν. ρ9 ονν όντως έχον ονκ αντό τε έν εαντώ έσται καϊ έν άλλω; Π ώ ? ; — Ύ ώ ν μερών πον έκαστον έν τω δλω έστι και ονδέν έκτος τον δλον. Οΰτω. ΤΤάντα δέ τά μέρη ύπδ τον C δλον περιέχεται;—Ναί. Καϊ μην τά γε πάντα μέρη τά αντον τδ έν έστι, καϊ οντε τι πλέον οντε ελαττον ή πάντα. Ον γάρ.—Ονκονν καϊ τδ δλον τδ έν έστιν;—ΓΙώ? δ* ον;— Ε£ άρα πάντα τά μέρη έν δλω τνγχάνει όντα, έστι 5c τά τε 5 πάντα τδ έν και αντο τδ δλον, περιέχεται δέ νπο τον δλον τά πάντα, νπδ τον ένδς άν περιέχοιτο τδ έν, καϊ ούτως άν ήδη τδ έν αντο έν έαντφ εϊη.—Φαίνεται.—9Αλλά μέντοι τό γε δλον αΰ ονκ έν τοις μέρεσίν έστιν, οντε έν πάσιν οντε d έν τινί. εϊ γάρ έν πάσιν, άνάγκη και έν ένί· έν τινι γάρ ένι μή δν ονκ άν έτι πον δύναιτο έν γε άπασιν είναι· εϊ δέ τοντο μεν τδ έν τών απάντων έστί, τδ δ£ δλον έν τούτω μη ένι, πώς έτι έν γε τοις πάσιν ένέσται;—Ονδαμώς. 5 Ονδέ μην έν τισι τών μερών· εϊ γάρ έν τισϊ τδ δλον εϊη, τδ πλέον άν έν τω έλάττονι εϊη, δ έστιν άδύνατον.—9Αδύ9 9 νατον γάρ.—Μή δν δ έν πλέοσιν μηδ έν ένϊ μηδ9 έν άπασι τοις μέρεσι τδ δλον ονκ άνάγκη έν έτέρφ τινϊ εΐναι ή μηδαμον 9 e έτι εΐναι; Ανάγκη.—Ονκονν μηδαμον μεν δν ονδέν άν εϊη, δλον δέ όν, έπειδή ονκ έν αντώ έστιν, άνάγκη έν άλλω a 5 ci] BaC in ras. Β ; δ* «ί Τ ον καϊ Τ : ονκ Β α η τον Schleiermacher : τον Β Τ b i ϊχοι hv .. . ϊχοι Β : ϊχοι &ν. . . Τ c s τι Τ : Tb Β d i τινί] τισί Schleiermacher d 4 %νι corr. Ven. 189 : ivi Β : evl Τ Μσται Par. 1836 : %v ίσται Β Τ
73
da, kad je baš ograničeno, imati i krajeve? - Nužno. - A što? Ako je cijelo, ne bi li imalo i početak, i sredinu, i završetak? Ili možda nešto može biti cijelo bez toga trojeg? I ako se od čega ustegne ijedno od toga299, hoće li (to) više biti cijelo? - Neće. - Dakle, ono jedno bi, kako se čini, imalo i početak i završetak i sredinu. Imalo bi. - Ali upravo sredina je udaljena jednako od krajeva, jer inače ne bi bila sredina. - Ne bi. - Očito bi ono jedno dakle, budući daje takvo, sudjelovalo, kako izgleda, i u nekom obliku, bilo ravnom, bilo okruglom ili nekom smiješanom iz obojega. - Sudjelovalo bi doista. Zar ono neće tad, budući da je takvo, biti i u sebi samom i u drugomu? - Kako? - Svaki pojedini od dijelova je po svoj prilici u onomu cijelom i nijedan nije izvan onoga cijelog. - Tako je. A svi ti dijelovi obuhvaćeni su od onoga cijelog? - Da. - I zacijelo, upravo svi ti njegovi dijelovi čine ono jedno, te ni više ni manje nego svi.230 - Ne baš. - Nije li pak ono jedno (ujedno) i ono cijelo? - Kako da ne? - Ako su dakle svi ti dijelovi u cijelome te ono jedno jest i svi (dijelovi) i sam5 ono cijelo, a svi dijelovi bivaju obuhvaćeni od onoga cijelog, ono jedno bi bilo obuhvaćeno od onoga jednog, i tako bi već ono jedno bilo samo u sebi samom. - Pokazuje se. - Međutim, ono cijelo opet nije u svojim dijelovima, niti u svima niti u nekom. Jer ako je u svima, nužno je i u jednom; naime, ako nije u nekom jednom (dijelu), ne bi više, po svoj prilici, moglo biti baš u svima; jer, ako je taj (dio) jedan među svim (dijelovima)231, a ono cijelo nije u njemu, kako će biti baš u svim (dijelovima)? - Nikako. - A zasigurno nije ni u nekima od dijelova; jer kad bi ono cijelo bilo u nekima, ono veće bi bilo u onomu manjem, što je nemoguće. - Nemoguće baš. - A kad ono cijelo nije u više njih, također ni u jednomu, pače ni u svim (svojim) dijelovima, nije li nužno da bude u nečemu drugom ili da nigdje više ne bude? - Nužno je. - No, nigdje ne postojeći, bilo bi ništa, ali budući daje cijelo, zar nije nužno da bude u drugomu kad već nije u samomu sebi? - Svakako. - Ukoliko je 101
5
b 5
c
5
d
5
e
PARMENID
5
146
5
b
5
c
5
d
elvai;—ΤΙάνν γε.—Ή ι μέν άρα το iv όλον, i ν άλλψ έστιν* f j δέ τ α -πάντα μέρη όντα τυγχάνει, αύτό εν έαυτώ* καϊ οΰτω τό iv άνάγκη αύτό τε iv έαυτψ είναι καϊ iv έτέρψ.— 9 Ανάγκη. Οϋτω δή πεφυκός τό iv άρ ουκ άνάγκη και κινεΐσθαι καϊ έστάναι; Π τ};—-Εστηκε μεν που, εϊπερ αυτό iv έαυτψ i
*
Β : ούκ Τ
b4 ^T:
d. ι €Ϊ τού τι G : ci τοντϊ Β Τ
75
om. Β
c i ούδ*
dakle ono jedno cijelo, u drugomu je, a ukoliko je svi (svoji) dijelovi koji jesu, samo je u sebi samom; te je tako ono jedno nužno samo i u sebi samom i u drugomu. - Nužno. Budući dakle da je ono jedno po naravi takvo, nije li nužno i da se kreće i (da) stoji? - Kako? - Po svoj prilici zasigurno stoji upravo ako je samo u sebi samom; naime, ukoliko je u jednomu i iz toga ne prelazi, bilo bi u istomu, u samomu sebi. - Tako je. - A valjda je nužno da ono koje je baš uvijek u istomu bude tako da uvijek stoji232. - Svakako. - A što? Nije li nužno, naprotiv, da ono koje je uvijek u drugomu nikad ne bude u onomu istom, te da, budući da nikada nije u onomu istom, uopće i ne stoji, a budući da ne stoji, da se kreće? - Tako je. - Nužno je dakle da ono jedno uvijek i stoji i kreće se, jer je samo uvijek i u sebi samomu i u drugomu. - Pokazuje se. Dalje, ono treba biti sebi samomu isto i od sebe samoga drugo, te i spram onih drugih233 isto tako - (treba biti) i isto i drugo, ako mu se već i ono prethodno događa. - Kako? - Sve se po svoj prilici prema svemu skupa ovako drži: ili je isto ili (je) drugo; ili bi, ako nije ni isto ni drugo, bilo (kao) dio toga spram čega se tako drži, ili (bi bilo) kao cijelo spram dijela234. - Pokazuje se. - Je li dakle ono jedno samo dio sebe? - Nikako. - Tad ono ne bi kao spram dijela sebe samoga moglo biti cijelo na način da spram sebe samoga bude dio.235 - Ne bi moglo. - Ali, zar je ono jedno drugo od jednoga? - Ne, doista. - Ne bi tad moglo biti ni od sebe samoga drugo. - Ne, naravno. - Ako ono dakle nije niti drugo niti cijelo niti dio spram samoga sebe, nije li već nužno da bude isto sebi samom? - Nužno je. - A što? Nije li ono koje ie samo drugdje od samog sebe, koje je u istomu sa samim sobom , samo nužno od sebe drugo, ako će upravo i biti drugdje? - Čini mi se baš. - A ono jedno se zaista pokaza kao takvo, naime kao ono koje je ujedno samo i u sebi samomu i u drugomu. - Pokaza se, baš. - Po tome bi ono jedno, kako se čini, bilo zbilja drugo od sebe samoga. - Izgleda. - Sto dakle? Ako je nešto od nečega drugo, neće li biti drugo od onoga koje je drugo? - Nužno. - Nisu li dakle ona koja 101
145
5
146
5
b
5 c
5
d
e
ΙΕ 5
e
5
147
5
b
5
Ονκονν οσα μή έν έστιν, άπανθ9 έτερα τον ένός, καϊ τό έν τών μή έν; ΤΙώς δ* ού;—"Ετερον &ρα άν εϊη το έν τών άλλων.—"Ετερον.—"Ορα δ?;· αντό τε ταντον καϊ το έτερον άρ9 ονκ εναντία άλλήλοις;—ΤΙώς δ' ον;—Ή ούν έθελήσει ταντον έν τ ω έτέρω ή τό έτερον έν ταντω ποτέ είναι;—Ονκ έθελησει.—ΕI άρα τ6 έτερον έν τψ αντψ μηδεποτε έσται, ονδέν έστι τών όντων έν ψ έστϊν το έτερον χρόνον ovbiva' εϊ γάρ όντινονν εϊη έν τω, έκείνον άν τον χρόνον έν ταντψ εϊη το έτερον. ονχ ούτως;—Ούτως.—Επειδή δ9 ονδέποτε έν τω αύτώ έστιν, ονδέποτε έν τινι τών όντων άν εϊη το έτερον.—9Αληθή.—Οντ άρα εν τοις μή έν ούτε εν τω ένι ενείη άν τό έτερον Ον γάρ ούν.—Ονκ άρα τψ έτέρψ γ9 άν εϊη τό έν τών μή έν ονδέ τά μή έν τον ένός έτερα. Ο ν γάρ. Ονδέ μήν έαντοΐς γε έτερ9 άν εϊη άλλήλων, μή μετέχοντα τον έτέρον.—ΤΙώς γάρ;—ΕI δέ μήτε αντοϊς έτερά εστι μήτε τψ έτέρψ, ον πάντ-ρ ήδη άν έκφεύγοι τό μή έτερα είναι αλλήλων;—Έκφεύγοι.—Άλλα μήν ονδέ τον ένός γε μετέχει τά μή έν ον γάρ άν μή έν ήν, αλλά πγ άν έν ήν. 9Αληθή. Ονδ* άν άριθμός εϊη άρα τά μή έν ονδέ γάρ άν ούτω μή έν ήν παντάπασιν, άριθμόν γε έχοντα.—Ον γάρ ονν.—Τί δέ; τά μή έν τον ένός άρα μόριά εστίν; ή κάν ούτω μετείχε τον ένός τά μή έν;—Mere^eu. Et άρα πάνττ) τό μέν έν εστι, τ α δ€ μή έν, οντ άν μόριον τών μή έν τό έν εϊη ούτε όλον ώς μορίων οντε αν τά μή έν τον ένός μόρια, οντε όλα ώς μορίψ τω ένι.—Ον γάρ.—Άλλα μήν έφαμεν τά μήτε μόρια μήτε όλα μήτε έτερα άλλήλων ταντά έσεσθαι άλλήλοις.— " Ε φ α μ ε ν γάρ.—Φώμεν άρα καϊ τό έν προς τά μή έν ούτως έχον τό αντό εΐναι αντοΐς;—Φώμεν Τ ό έν άρα, ώς έοικεν, έτερόν τε τών άλλων έστιν και έαντον καϊ ταντόν εκείνοις τε καϊ έαντω.—Κινδννεύει φαίνεσθαι εκ γε τον λόγον. <17 rb Β : om. Τ
6 5 dvciv]
Φ Β : *ϊτι Τ
a a ff*i| hv
4κψ€ύγοι Β : hv ^κψύγοι Τ a 4 flv &λλ«£ Β : p άλλα Τ/ a 8 νάντρ Β : -καντί Τ b a μορίων corr. Ven. 189: μορίου Β Τ; μόριον vulg. μόρια Τ : μορίου Β "b 5 τά Τ : tb Β
77
PARMENID
3
146 d
nisu jedno sva skupa druga od onoga jednog i (nije li) ono jedno (drugo) od onih koja nisu jedno237? - A kako ne? - Drugo bi dakle bilo ono jedno od onih drugih. - Drugo. - Gledaj sad: zar nisu sa- 5 mo ono isto i ono drugo238 suprotni jedno drugomu? - A kako ne? - Hoće li onda ono isto igda biti u onomu drugom ili ono drugo u onomu istom? - Neće. - Ako dakle ono drugo nikada neće biti u onomu istom, nema bića u kojemu je ono drugo (kroz) ikakvo vrijeme; ako bi naime ma koliko vremena bilo u njemu, kroz to vri- e jeme bi ono drugo bilo u onomu istom. Nije li tako? - Tako je. A kad već nikada nije u onomu istom, nikada ono drugo ne bi moglo biti ni u kojemu od bića. - Uistinu. - Ne bi ono drugo dakle moglo biti niti u onima koja nisu jedno niti u onomu jednom Ne doista. - Ne bi stoga po onomu drugom ono jedno moglo biti 5 drugo od onih koja nisu jedno, a ni ona koja nisu jedno druga od onoga jednog. - Ne doista. - Ali zacijelo, ni po sebi samima ne bi mogli biti drugo jedni od drugih, ako (naime) ne sudjeluju u onomu drugom. - Kako bi dakle? - No ako niti po sebi niti po ono- 147 mu drugom nisu druga, ne bi li već posve izbjegli to da su drugo jedni od drugih? - Izbjegli bi. - Ali dalje, ona koja nisu jedno ne sudjeluju ni u onomu jednom; ne bi naime bila ne-jedno, već bi nekako bila jedno. - Uistinu. - Ne bi dakle ona ne-jedno mogla biti 5 ni broj; ne bi naime ni tako posve bila ne-jedno, ukoliko bi imala broj. - Ne bi doista. - A što? Da li su ona ne-jedno dijelovi onoga jednog? Ili bi možda i tako ona ne-jedno sudjelovala u onomu jednom? - Sudjelovala bi. - Ako je dakle ovo posve jedno, a ova ne-jedno, ne bi ono jedno moglo biti ni dio onih ne-jedno ni cijelo (spram njih) kao (svojih) dijelova; niti bi opet ona ne-jedno b mogla biti dijelovima onoga jednog ili cijela prema onomu jednom kao (svom) dijelu. - Ne baš. - Samo, mi govorasmo da će ona koja nisu niti dijelovi, niti cjela, niti druga jedna spram drugih, biti jedna drugima ista. - Govorasmo doista. - Da rečemo tad 5 daje i ono jedno, držeći se tako spram onih ne-jedno, njima isto? - Recimo. - Ono jedno je dakle, kako izgleda, drugo i od onih drugih i od samoga sebe te isto i njima i sebi samomu. - Izgleda da se baš pokazuje iz ovoga ispitivanja. 101
C
5
d
5
e
5 148
5
*Ap9 ουν καϊ ομοιον τε καϊ Ανόμοιον έαντψ re και τοΐς Αλλοις;—νΙ(τω9.—9 Επειδή γούν έτερον τών Αλλων έφάνη, καϊ ταλλά ττον έτερα Αν εκείνου εϊη.—Τί μην;—Ουκοϋν όντως έτερον τών Αλλων, ωσπερ καϊ τΑλλα εκείνον, καϊ ούτε μάλλον οντε ήττον;—Τί γαρ Αν;—ΕI Αρα μήτε μάλλον μήτε ήττον, όμοίως. Ναί. Ούκοΰν f j έτερον είναι πέπονθεν τών Αλλων καϊ ταλλα εκείνου ωσαύτως, ταύτ-ρ ταντόν Αν πεπονθότα εΐεν τό τε έν τοΐς Αλλοις καϊ ταλλα τω ένί.— Πώ? λέγεις;—*Ω.δεέκαστον τών ονομάτων ονκ επί τινι καλείς;—-Εγωγε.—Τί ούν; τό αύτό όνομα εϊποις αν πλεονάκις ή Απαξ;—"Εγωγε.—ΤΙότερον ούν έαν μεν άπαξ εϊπρς, έκεΐνο προσαγορεύεις ούπέρ έστι τούνομα, έαν δέ πολλάκις, ούκ έκεΐνο; ή έάντε Απαζ έάντε πολλάκις ταύτόν όνομα φθέγξτι, πολλή άνάγκη σε ταύτόν καϊ λέγειν άεί;—Τί μήν; —Ούκούν καϊ τό έτερον όνομά έστιν επί τινι;—Τ1άνν γε.— "Οταν Αρα αύτό φθέγγρ, έάντε Απαζ έάντε ψολλάκις, ούκ έπ9 άλλψ ούδέ Αλλο τι όνομάζεις ή έκεΐνο ούπερ ήν όνομα.— 9 Ανάγκη.—-Οταν δή λέγω μεν οτι έτερον μεν ταλλα τού ενός, έτερον δέ τό έν τών Αλλων, δϊς τό έτερον είπόντες ούδέν τι μ&λλον έπ9 άλλγι, Αλλ9 έπ9 έκείνρ r f j φύσει αύτό Αεϊ λέγομεν ήσπερ ήν τούνομα. ΤΙάνυ μέν ούν.—Ήί άρα έτερον τών άλλων τό έν καϊ τάλλα του ένός, κατ αύτό τό έτερον πεπονθέναι ούκ άλλο άλλα τό αύτό Αν πεπονθός εϊη τό έν τοΐς άλλοις· τό δέ που ταύτόν πεπονθός ομοιον* ούχί;—Ναί.— Ήι δή τό έν έτερον τών άλλων πέπονθεν εΐναι, κατ9 αύτό τούτο άπαν Απασιν ομοιον Αν εϊη· άπαν γαρ Απάντων έτερόν 9 έστιν.—"Εοικεν. Αλλα μήν τό γε ομοιον τω άνομοίψ εναντίον.—Ναί.—Ούκοΰν και τό έτερον τω ταύτψ.—Καϊ τούτο. Ά λ λ α μήν και τούτο γ9 έφάνη, ώς άρα τό έν τοΐς C 5 Λν Β : om. Τ
θ a ίκεΐνο Β : κ*ΐνο Τ
β 6 jj]
Β : ^ Τ ι ml
vulg. a ι κατ* αντ^ Tb Thomson : κατά ravrb Β Τ : κατά. τb ταντ& Heindorf: κατά ταύτbv τb Stallbaum : κατά τ* αΖ τ6 Waddell iccirovθ*ναι Β Τ : TC*TCOVQCV *ϊναι in marg. rec. t a a tv B T : ί ν vulg. a 6 άλΛά μΒ : $ν Τ τψ άνομοίψ] τψ όμοίψ Β : τών ά*'ομοίων Τ a 7 ταύτψ in marg. Τ : αύτψ Β Τ
79
Je li onda i slično i neslično, i sebi samomu i onima drugima? - Možda. - Budući da se pokazalo drugo od onih drugih, i ona druga bi valjda bila druga od njega. - Bez sumnje. - Zar nije dakle upravo toliko drugo od onih drugih koliko239 i ona druga od njega, te ni više ni manje? - A kako drukčije? - Ako pak ni više ni manje, onda slično. - Da. - Dakle, ukoliko mu se događa daje drugo od onih drugih i ona druga (da su druga) od njega na isti način, utoliko240 bi im se dogodilo da su isto, i ono jedno onima drugima i ona druga onomu jednom. - Kako kažeš? - Ovako: ne daješ li svako pojedino ime nečemu?241 - Ja da, baš. - Što dakle? Bi li isto ime mogao reći više puta nego jedanput242? - Da, baš. Da li dakle, ako jedanput rečeš, prozoveš ono čega je to ime, a ako više puta, ne to? Ili je pak, bilo da isto ime izustiš jednom ili više puta, posve nužno da i govoriš uvijek isto? - Bez sumnje. Nije li pak i ono drugo ime za nešto? - Svakako. - Kad god ga dakle izustiš, bilo jednom ili više puta, ne (izuščuješ ga) glede nečega drugog niti imenuješ što drugo do ono upravo čega bijaše ime. - Nužno. - Kad sad dakle govorimo da su ona druga drugo od onoga jednog, a ono jedno (da je) drugo od onih drugih, dvaput, istina, kazujemo ono drugo, no ne govorimo ga ni za kakvu drugu (narav)243, već za onu narav upravo koje bijaše ime. - Svakako. Ukoliko je dakle ono jedno drugo od onih drugih i (ukoliko su) ona druga (druga) od onoga jednog, po samoj toj trpnji da se jest drugo244 onomu jednom bi se dogodilo da je ne drugo već isto onima drugim; a ono kojemu se događa daje nekako isto je slično, zar ne? - Da. - Dakle, ukoliko ono jedno trpi (to) daje drugo od onih drugih, po samomu tomu bi bilo svima njima skupa posve slično; posve je naime od svih njih skupa245 drugo. - Izgleda. - Samo, ono slično je onomu nesličnom suprotno. - Da. - Nije li pak i ono drugo onomu istom (suprotno)? - 1 to. - No pokaza se 101
c
5
d
5
e
5
148
5
Ε b άλλοις ταντον.—Έφάνη γάρ Ύονναντίον δέ γε πάθος εστϊ τό είναι ταντόν τοις άλλοις τω έτερον εΐναι των άλλω ν — ΤΙάνν γε.—*Ηι γ€ μήν έτερον, δμοιον έφάνη.—Ναί.—Ή* άρα ταντόν, ανόμοιο ν έσται κατά τονναντίον πάθος τω 5 όμοιονντι πάθει. ωμοίον bi πον τό έτερον;—Ναί.—Άνομοιώσει άρα τό ταύτόν, ή ονκ έναντίον έσται τφ C Έοικεν. "Ομοιον άρα καϊ άνόμοιον έσται τό έν τοις άλλοις, rf μεν έτερον, δμοιον, $ δ* ταντόν, άνόμοιον Έχει γάρ ονν δή, ως εοικεν, καϊ τοιοντον λόγον.—Κ αϊ γάρ τόνδε έχει Τίνα; *Ηι ταντόν πέπονθε, μή άλλοΐον πεπονθέναι, μή 5 άλλοΐον δέ πεπονθός μή άνόμοιον, μή άνόμοιον δέ δμοιον είναι- f j δ* άλλο πεπονθεν, άλλοΐον, άλλοΐον δέ 0ν άνόμοιον εΐναι.—'Αληθή λέγεις.—Τ αντόν τε άρα Sv τό έν τοις άλλοις καϊ δτι ετερόν έστι, κατ άμφότερα καϊ κατά έκάτερον, δμοιον d τε άν εϊη καϊ άνόμοιον τοις άλλοις.—ΤΙάνν γε.—Ονκονν καϊ έαντω ωσαύτως, έπείπερ έτερον τε έαντρν καϊ ταντόν έαντω έφάνη, κατ άμφότερα καϊ κατά έκάτερον δμοιον τε καϊ άνόμοιον φανήσεται;—'Ανάγκη. 5 Ύί δέ δή; περϊ τον άπτεσθαι τό έν αντον καϊ τών άλλων καϊ τον μή άπτεσθαι περι πώς έχει, σκόπει. Έκοπώ. Αντό γάρ πον έν έαντω ολω τό έν έφάνη όν.—"Ορθώς.—Ονκονν καϊ έν τοις άλλοις τό έν;—Ναί.—Ήι μέν άρα έν τοις άλλοις, e τών άλλων άπτοιτο άν· $ δ* αντό έν έαντω, τών μέν άλλων άπείργοιτο άπτεσθαι, αντό δέ αντον άπτοιτο άν έν έαντω Φαίνεται.—Οντω μέν δή άπτοιτο άν τό έν αντον τε καϊ τών άλλων.—"Απτοιτο.—Ύί δέ τρδε; αρ' ον πάν τ ό 5 μέλλον άψεσθαί τίνος έφε£ής δει κεΐσθαι έκείνω ον μέλλει άπτεσθαι, ταύτην την ίδραν κατεχον τ} άν μετ έκείνην $ [έδρα] f j άν Kiηται, άπτεται;—'Ανάγκη. Και τ ό έν άρα, εϊ μέλλει αντό αντον άψεσθαι, έφεξής δει ενθνς μετά έαντό "b 5 άμοίου Β : όμοίου Τ
κατ* Τ: καϊ Β
θ 6 κατίχον Τ : om. Β : add. in marg. b
om. Bekker: % a v Heindorf
&ψ€ται Heindorf
"b 6
81 101
d.3 καϊ
θ 7 ^pa
itirrcraO ου
PARMENID
3
međutim i to daje ono jedno onima drugima upravo isto. - Pokaza se, doista. - A to da se onima drugima jest isto upravo je suprotna trpnja tomu da se od onih drugih jest drugo. - Posve baš. - A uistinu, ukoliko je drugo, pokaza se kao slično. - Da. - Dakle, ukoliko je isto, bit će neslično po trpnji suprotnoj onoj koja (ga) čini sličnim. A sličnim (ga) je valjda činilo ono drugo? - Da. - Nesličnim će (ga) dakle činiti ono isto, ili neće biti suprotno onomu drugom. - Izgleda. - Ono jedno će tad biti onima drugima uistinu slično i neslično: ukoliko je drugo, (bit će) slično, a ukoliko je isto, (bit će) neslično. - Doista, ono jedno ima dakle, kako izgleda, i takav odnos246. - Ima bogme i ovaj. - Koji? - (Taj da mu se), ukoliko (mu) se događa da je isto, ne događa (da je) različno247, a budući da mu se ne događa daje različno, nije neslično, (a ukoliko mu se ne događa daje) neslično, slično je; a ukoliko mu se događa daje različito, različno je, a ukoliko je različno, neslično je. - Istinu govoriš. Dakle, budući daje ono jedno onima drugima isto i jer (im) je drugo, s obzirom na oboje i na svako pojedino od toga 48, bilo bi onima drugima i slično i neslično. - Svakako baš. - Neće li se dakle na isti način, budući da se naime pokazalo i drugo od sebe samoga i isto sebi samomu, s obzirom na oboje i na svako pojedino od toga pokazati i sebi samomu i slično i neslično? - Nužno. A što dakle? Razmotri kako se ono jedno drži glede doticanja sebe samoga i onih drugih, te glede nedoticanja. - Razmatram. Naime, ono jedno se pokaza (kao takvo) daje samo u cijelomu sebi samomu. - Ispravno. - Nije li pak ono jedno i u onima drugima? Da. - Ukoliko je dakle u onima drugima, i doticalo bi se onih drugih; a ukoliko je samo u sebi samomu, spriječeno bi bilo doticati se onih drugih, ali bi se doticalo samo sebe jer je u sebi samomu. Pokazuje se. - Tako bi se zacijelo ono jedno doticalo i sebe samoga i onih drugih. - Doticalo bi se. - A što je s ovim? Zar se ne treba sve što će se čega doticati nalaziti redom uz249 ono čega će se doticati, zauzimajući onaj položaj250 koji će biti do251 onoga gdje se nalazi (ono čega) se dotiče? - Nužno. - 1 ono jedno dakle, ako će se samo sebe doticati, redom se treba nalaziti odmah do sebe sa-
148 b
b
5 c
5
d
5
e
5
PARMENID
10 149
5
b
5 C
5
d
κεΐσθαι, τήν ϊχομένην χώραν κατέχον i κείνης iv ff αυτό i(TTiv. Αεί γάρ ονν. Ούκοΰν δύο μέν δν τό iv ποιήσειεν άν ταύτα καϊ iv δνοΐν χώραιν άμα γένοιτο' έως δ* άν j} έν, ονκ έθελήσει; Ον γάρ ονν. Ή αυτή άρα άνάγκη τψ ένι μήτε δύο είναι μήτε άτττεσθαι αύτψ αυτού. Ή αυτή. 'Αλλ* ούδέ μήν τών άλλων άψεται.—Ύί δή;—-"Οτι, φαμέν, τό μέλλον άψεσθαι χωρίς δν έφεζής δει έκείνψ εΐναι ού μέλλει άψεσθαι, τρίτον δέ αύτών έν μέσψ μηδέν είναι. 'Αληθή. Αύο άρα δει τό όλίγιστον εΐναι, εί μέλλει άψις εΐναι. Αεί. Έαν δ€ τοΐν δνοΐν όροιν τρίτον προσγένηται έξης, αντά μέν τρία έσται, αϊ δ* άψεις δύο. Ναί. Καϊ ούτω δή άεϊ ένός προσγιγνομένον μία και άψις προσγίγνεται, και συμβαίνει τάς άψεις τον πλήθους τών άριθμών μι& έλάττους είναι. ω γάρ τά πρώτα δύο έπλεονέκτησεν τών άψεων είς τό πλείω εΐναι τον άριθμόν ή τάς άψεις, τω ϊσψ τούτψ και δ έπειτα άριθμός πάς πασών τών άψεων πλεονεκτεί· ήδη γάρ τό λοιπόν άμα έν τε τψ αριθμώ προσγίγνεται καϊ μία &ψις ταΐς άψεσιν.—*Ορθώς.—"Οσα άρα έστιν τα όντα τον άριθμόν, άει μια at άψεις έλάττσυς είσϊν αύτών 'Αληθή. ΕI δέ γε έν μόνον εστίν, δνάς δ* μή έ&τιν, άψις ονκ άν Πώ? γάρ; Ονκονν, φαμέν, τά άλλα τον ένός ούτε €ϊη. έν έστιν ούτε μετέχει αύτού, εϊπερ άλλα εστίν.—Ον γάρ. Ούκ άρα ένεστιν άριθμός έν τοΐς άλλοις, ένός μή ενόντος έν αύτοΐς Πώ* γάρ; Οντ' άρα έν έστι τά άλλα ούτε δύο ούτε άλλου άριθμοϋ έχοντα όνομα ουδέν Ο ν . — Τ ό έν άρα μόνον έστιν έν, καϊ δνάς ούκ άν εϊη.—Ον φαίνεται.—"Αψις άρα ονκ έστιν δνοΐν μή όντοιν.—Ονκ έστιν Οντ άρα τό έν τών άλλων άπτεται ούτε τά άλλα τον ένός, επείπερ άψις ούκ θ ο Τ : om. Β θ ίο yh.p οΖν Τ : yh.p Β iroijtreiev Τ : iroi^
tu Β
a 5 &*€σ·θαι Β : έίψα<Γ0α» Τ a 6 &W0ai Β : &irrc3 των αριθμών Β Τ : Tb ν ίφιθμ^ Heindorf to 4 &\\ων Β C ι Μν Β : TV Τ C 7 ŠVEO-TTV b : tv 4(ττιν Τ pr. Β MVTOS b: EV OVTOS pr. Β : tirros Τ d a *V secl. Schleiermacher a 7 b\lyi*Tov Τ : touyo*rbu Β
PLATO, VOL.
moga, zauzimajući susjedno mjesto uz252 ono na kojemu je ono samo. - Treba dakle, doista. - Ne bi li dakle ono jedno moglo to učiniti i biti istovremeno na oba mjesta kad bi bilo dva; no dokle god bude jedno, neće (moći)? - Neće, doista. - Po istoj tad nužnosti nije onomu jednom niti biti dva niti mu se doticati samoga sebe. - Po istoj. - Ali neće se doticati, zacijelo, ni onih drugih. - A zašto? - Jer, kako kažemo, ono što će se doticati, budući daje odvojeno253, treba biti redom uz ono čega će se doticati, a da u sredini među njima ne bude ničega. - Uistinu. Treba dakle biti najmanje dvoje ako će biti doticanja. - Treba. A ako se tim dvama članovima254 pridruži treći po redu, njih će biti tri, a doticanja dva. - Da. - I očito uvijek tako: kad se pridruži jedan (član), pridruži se i jedno doticanje pa slijedi da je doticanja za jedan manje od množine broja (članova)255. Po čemu su naime ta prva dva (člana) nadmašila256 doticanja, tako da2D/ ih je po broju više od doticanja, po istomu tomu će i svaki budući broj (članova) nadmašivati sva doticanja; jer ubuduće se sad pridružuje ujedno i jedan (član) tom broju i jedno doticanje doticanjima. - Ispravno. - Koliko je dakle bića na broj, doticanja je od njih uvijek za jedan manje. - Uistinu. - A ako je samo jedno, a ne dvoje, ne bi moglo biti doticanja. - Kako bi baš? A ona druga od onoga jednog, kako kažemo, nipošto nisu niti jedno niti u njemu sudjeluju, ako su doista druga. - Ne doista. Nema tad broja u onim drugima, jer u njima nema jednoga. Kako baš? - Stoga što ona druga nisu niti jedno niti dva niti imaju neko ime ikakvoga drugog broja258. - Nemaju. - Ono jedno je zbilja samo jedno i ne može biti dva. - Ne, pokazuje se. Doticanja pak nema ako ne postoji dvoje. - Nema. - Niti se onda ono jedno dotiče onih drugih niti ona druga onoga jednog, kad
8
II.
83
101
148 e
10 149
5
b
5
c
5
d
5 ίστιν Ον γάρ οΖν.—Οντω δή κατά πάντα ταντα τό έν των τ€ άλλων καϊ έαντοΰ άπτεταί τ€ και ονχ άπτεται.— Έοικεν. *Αρ9 ούν καϊ ϊσον έστϊ καϊ άνισον αντω τε και τοις άλλοις;—Πώς;—ΕI μείζον εϊη τό έν ή τάλλα ή έλαττον, e ή αν τά άλλα τον ένός μειζω ή έλάττω, άρα ονκ άν τω μέν έν είναι τό έν καϊ τάλλα άλλα τον ένός οντε τι μείζω ούτε τι έλάττω άν εϊη άλλήλων ανταΐς γε ταύταις ταις ονσίαις; αλλ9 εϊ μέν προς τω τοιαντα είναι έκάτερα ισότητα 5 έχοιεν, ϊσα άν ειη προς άλληλα· εϊ δέ τά μέν μέγεθος, τό δέ σμικρότητα, ή και μέγεθος μέν τό έν, σμικρότητα δέ τάλλα, όποτέρω μέν τω εϊδει μέγεθος προσείη, μείζον άν εϊη, ω σμικρότης, έλαττον;—"Ανάγκη.—Ονκονν έστόν γέ τινε τούτω εϊδη, τό τε μέγεθος καϊ ή σμικρότης; ον γάρ 10 άν πον μή οντε γε εναντίω τε άλλήλοιν εϊτην και εν τοις 150 ονσιν έγγιγνοίσθην.—Πώς γάρ άν;—ΕI άρα έν τω ένΙ σμικρότης έγγίγνεται, ήτοι έν όλω άν ή έν μέρει αντον 9 ένείη Ανάγκη.—Ύί δ9 εϊ έν όλω έγγίγνοιτο; ονχι ή έξ ϊσον άν τω ένϊ δι ολον αντον τεταμένη εϊη ή περιέχονσα 5 αντό;—Αήλον δή -Ά/>' ονν ονκ έξ ϊσον μέν ονσα ή σμικρότης τω ένι ϊση άν αντω εϊη, περιέχονσα δέ μείζων;— ΤΙώς δ9 ον; Αννατόν ονν σμικρότητα ϊσην τω εΐναι ή μείζω τινός, και πράττειν τά μεγέθονς τε καϊ Ισότητος, άλλα b μή τά έαντής;—9Αδύνατον.—Έν μέν όλω άρα τω ένι ονκ άν εϊη σμικρότης, άλλ9 εϊπερ, έν μέρει.—Ναί—Ονδέ γε έν παντϊ αδ τ φ μέρει· εϊ δέ μή, ταντά ποιήσει άπερ προς τό όλον· ϊση έσται ή μείζων τον μέρονς έν ω άν άεϊ έντ}.— 5 9Ανάγκη.—Ονδενί ποτε άρα ένέσται τών όντων σμικρότης, μή τ έν μέρει μήτ έν όλφ έγγιγνομένη' ονδέ τι έσται d 8 post ϊσον rasura quattuor litterarum in Β αδτά &λλα Β θ 3 ^ττω Τ : άλλο, 4\άττω Β τ ά δ* Β Τ μ4νου<τα Β Heindorf
θ ι αδ τάλλα Τ : θ 5 rb δ* Par. 1810 :
θ 9 Ύ* «1· ! r ć Β Τ a 5 οΖν Β : o m . Τ μ±ν οίσα Τ : b a ού&4 y« H e r m a n n : οΰτ* yc Β : o&ri yc Τ : οϋτοι y€ b 3 rroifaci Τ : Β b s 4ν4σται Τ : tv %σται Β
84
baš nema doticanja. - Ne dakle. - Tako se, očito, ono jedno, prema svemu tomu, i dotiče, i onih drugih i sebe samoga, i ne dotiče. - Izgleda. Nije li dakle i jednako i nejednako, i sebi samomu i onima drugima? - Kako? - Ako bi ono jedno bilo veće ili manje nego ona druga, ili opet (ako bi) ona druga (bila) veća ili manja od onoga jednog, zar ne da ne bi, zacijelo, bili jedni od drugih veći ili manji259 po tome što je ono jedno jedno i što su ona druga druga od onoga jednog, (dakle) upravo po samim tim svojim jestvima260? Nego bi, ako bi, uz to što su takvi, svaki od oboje imao jednakost, bili jednaki jedni spram drugih. A ako bi ona (imala) veličinu, a ovo malenost261, ili pak ono jedno veličinu, a ona druga malenost, ono bi kojemu od obojega svojom idejom bude prisutna veličina262 bilo veće, a kojemu malenost manje? - Nužno. Ne postoje li dakle upravo te neke dvije ideje, i veličina i malenost? Jer ne bi po svoj prilici, ako ih ne bi bilo, bile jedna drugoj suprotne niti bi u bićima posta(ja)le. - Kako bi doista? - Ako dakle malenost postane u onomu jednom, bila bi ili u cijelomu ili u njegovu dijelu. - Nužno. - A što ako bi postala u cijelome? Ne bi li ili bila izjednačeno263 s onim jednim po njemu cijelom rastrta ili ga obuhvaćala? - Jasno. - Zar ne bi dakle malenost, kao onomu jednom izjednačena, bila njemu jednaka, a ako bi ga obuhvaćala, (bila od njega) veća? - A kako ne? - Zar je pak moguće da malenost bude čemu jednaka ili od čega veća te da čini ono što spada u veličinu i jednakost264, no ne ono svoje? - Nemoguće. Malenost zacijelo dakle ne bi mogla biti u onomu jednom cijelom, nego, ako već jest, u dijelu. - Da. - No ne opet ni u cijelomu tomu dijelu; jer će inače265 uslijediti isto266 baš kao i glede onoga cijelog: bit će jednaka ili veća od dijela u kojemu uvijek bude. Nužno. - Malenost dakle neće nikad biti ni u jednomu od bića, budući da ne postaje niti u dijelu niti u cijelom; i ništa neće ni biti 101
5
e
5
10 150
5
b
5
150 b <&£>>
C
5
d
5
e
5 151
5
ΠΑΡΜΕΝΙΔΗΣ
σμικρόν πλην αντής σμικρότητος.—Ονκ έοικεν. Ονδ' άρα μέγεθος ένέσται έν αντω' μείζον γαρ αν τι εϊη άλλο καϊ 'πλην αντον μεγέθονς, έκεΐνο έν ω τό μέγεθος ένείη, και ταντα σμικρόν αντω ονκ όντος, ον άνάγκη νπερέχειν, έάνπερ ft μέγα· τοντο δ£ αδύνατον, επειδή σμικρότης ονδαμον ένι 9 Αληθή. Ά λ λ α μήν αντο μέγεθος ονκ άλλον μείζον ή αντής σμικρότητος, ονδέ σμικρότης άλλον έλαττον ή αντον μεγέθονς. Ο ν γάρ.—OVTC άρα τά άλλα μείζω τον ένός ονδέ έλάττω, μήτε μέγεθος μήτε σμικρότητα έχοντα, οντε αντώ τούτω προς τό έν έχετον τήν δύναμιν τήν τον νπερέχειν καϊ νπερέχεσθαι, άλλα προς άλλήλω, οντε αν τό έν τούτοιν ονδέ τών άλλων μείζον άν ονδ9 έλαττον εϊη, μήτε μέγεθος μήτε σμικρότητα έχον.—Ονκονν φαίνεταί γε.—Άρ' ονν, εϊ μήτε μείζον μήτε έλαττον τό έν τών άλλων, άνάγκη αντό έκείνων μήτε νπερέχειν μήτε νπερέχεσθαι;—'Ανάγκη. Ονκονν τό γε μήτε νπερέχον μήτε νπερεχόμενον πολλή άνάγκη έξ ϊσον είναι, έξ ϊσον δέ δν ϊσον είναι.—Πώς γάρ ον; Και μήν και αντό γε τό έν προς έαντό ούτως άν έχοι· μήτε μέγεθος έν έαντω μήτε σμικρότητα έχον οντ άν νπερέχοιτο οντ άν νπερέχοι έαντον, α λ λ ' εξ ϊσον ον ϊσον άν εϊη έαντφ.—Πάνν μεν ονν. Τ ό έν άρα έαντψ τε και τοις άλλοις ϊσον άν εϊη. Φαίνεται. Και μήν αντό γε έν έαντψ δν καϊ περί έαντό άν εϊη έξωθεν, καϊ περιέχον μέν μείζον άν έαντον εϊη, περιεχόμενον δέ έλαττον, καϊ οντω μείζον άν και έλαττον εϊη αντό έαντον τδ έν.—Εϊη γάρ άν.—Ονκονν και τόδε άνάγκη, μηδέν είναι έκτδς τον ένός τε καϊ τών άλλων;—ΤΙώς γάρ ον;—Άλλα μήν καϊ ειναί πον δει τό γε δν άεϊ. Ν α ί . Ονκονν τό γε έν τω δν έν μείζονι έσται έλαττον όν; ον γάρ άν άλλως έτερον έν έτέρω εϊη.—Ο ν γάρ.—Επειδή δέ ονδέν έτερον έστι χωρίς τών άλλων και b 7 αύτη* Β : αύτη Γ ΤΤ;$ Τ
d ι αντώ τούτω Τ : αν τψ τούτψ
d. a καϊ Β Τ : τ« καϊ vulg. aicl €Ϊφ Τ ©3 τψ Β : %ν τψ pr. Τ
Τ ; τ* Β
C a αύτψ Β Τ : αντον vulg. pr. Β
£χ«τον Τ : 4χ4τω
αΖ τδ Ιν Τ : αν τ φ Λj
87
Β
Β Τ : rb vuljr.
Θ3
Β
*ϊ·η Β : &
malo osim same malenosti. - Ne, izgleda. - No neće tad biti u njemu ni veličina; jer bi (onda) postojalo nešto drugo veće nego i sama veličina267 - ono u čemu bi veličina bila, i to nremda mu nema (ničega) malog, koje mu je nužno nadvećati2 ako je doista veliko; a to je nemoguće, jer malenost očito nije nigdje ni u čemu. - Istina. - Ali zacijelo, sama veličina nije veća ni od čega drugog do od same malenosti, a isto tako nije ni malenost ni od čega drugog manja do od same veličine. - Ne doista. - Niti su dakle ona druga veća ili manja od onoga jednog, jer nemaju ni veličinu ni malenost, niti sam5 to dvoje ima tu moć, naime nadvećavanja i bivanja nadvećanim, spram onoga jednog, nego (samo) jedno spram drugoga, a niti bi ono jedno opet moglo biti veće ili manje od to dvoje ili od onih drugih, budući da nema ni veličinu ni malenost. - Nikako, kako se baš pokazuje. - Ako ono jedno nije dakle niti veće niti manje od onih drugih, nije li nužno i da ih samo ne nadvećava i da ne biva nadvećano269? - Nužno je. - Posve je onda nužno da ono koje niti nadvećava niti biva nadvećano bude izjednačeno, a kao izjednačeno da bude jednako. - Kako da ne? - 1 zacijelo bi se upravo i sam5 ono jedno spram sebe samoga tako držalo: budući da nema u sebi samomu ni veličinu ni malenost, ne bi niti bilo nadvećano niti bi nadvećalo sebe samoga, već bi kao (sa sobom) izjednačeno bilo jednako sebi samomu. Svakako, zaista. - Ono jedno bi dakle bilo i sebi samomu i onima drugima jednako. - Pokazuje se. - Ali dalje, budući da je samo upravo u sebi samomu, bilo bi i izvana uokolo sebe samoga, te bi kao obuhvaćajuće bilo od sebe samoga veće, a kao obuhvaćeno manje, pa bi tako ono jedno bilo samo od sebe samoga veće i manje. - Bilo bi doista. - Nije li pak nužno i to da ništa ne bude osim onoga jednog i onih drugih? - Kako da ne? - Samo, biće uvijek treba i biti negdje. - Da. - Neće li dakle ono koje je u nečemu biti u (nečemu) većem, budući daje manje? Drukčije naime ne bi nešto moglo biti u (nečemu) drugom. - Ne baš. - A kad baš ništa drugo 101
c
5 d
5
e
5 151 5
»Σ b
5
C
5
(J
5
e
5
του έι>ός, δει δέ αυτά έν τψ είναι, ούκ άνάγκη ήδη i ν άλλήλοις είναι, τά τε άλλα iv τψ ενι καί το iv iv TOIS άλλοις, ή μηδαμού εΐναι;—Φαίνεται.—"Οτι μέν &ρα τά iv iv τοΐς άλλοις ένεστι, μείζω άν εϊη τά άλλα του ένός, περιέχοντα αύτό, τό δέ iv έλαττον τών άλλων, περιεχόμενον ότι δέ τα άλλα έν τψ ένί9 τό iv τών άλλων κατά τον αυτόν λόγο ν μείζον άν εϊη, τ α δέ άλλα του ένός έλάττω.—"Εοικεν. Τό iv άρα ϊσον τε καί μείζον καί έλαττόν έστιν αύτό τε αυτού καί τών άλλων.—Φαίνεται.— Kal μήν εϊπερ μείζον καϊ έλαττον καϊ ϊσον, ϊσων άν εϊη μέτρων καϊ πλειόνων καϊ έλαττόνων αύτψ καϊ τοΐς άλλοις, έπειδή δέ μέτρων, καϊ μερών.—Πώς δ* ον;—"Ισων μεν άρα μέτρων δν και πλειόνων καϊ έλαττόνων, και άριθμψ έλαττον άν καϊ πλέον εϊη αύτό τ ε αύτού καϊ τών άλλων καϊ ϊσον αύτψ τε και τοΐς άλλοις κατά ταύτά.—Πώς;—9Ω,νπ ερ μεΐζόν έστι, πλειόνων που καϊ μέτρων άν εϊη αύτών, όσων δέ μέτρων, και μερών καϊ ών έλαττον, ωσαύτως· καϊ οΐς ϊσον, κατά ταύτά. Ούτως.— Ούκοΰν έαυτοΰ μείζον καϊ έλαττον δν καϊ ϊσον ϊσων άν εϊη μέτρων καϊ πλειόνων καϊ έλαττόνων αύτψ, έπειδή δέ μέτρων, καϊ μερών; Πώί δ* ού;—νΙσων μέν άρα μερών δν αύτψ ϊσον άν τό πλήθος αύτψ εϊη, πλειόνων δέ πλέον, έλαττόνων δέ έλαττον τον άριθμόν αυτού.—Φαίνεται. Ούκοΰν καϊ πρός τάλλα ώσαύτως έζει τό έν; ότι μέν μείζον αύτών φαίνεται, άνάγκη πλέον εΐναι καϊ τον άριθμόν αύτών ότι δέ σμικρότερον, έλαττον ότι δέ ϊσον μεγέθει, ϊσον καϊ τδ πλήθος είναι τοΐς άλλοις;—9Ανάγκη.—Οΰτω δή αύ, ώς έοικε, τδ iv καϊ ϊσον καϊ πλέον καϊ έλαττον τό ν άριθμόν αύτό τε αυτού έσται και τών άλλων.—"Εσται. *Αρ9 ούν καϊ χρόνου μετέχει τό έν, καϊ έστι τε καϊ γίγνεται νεώτερόν τε καϊ πρεσβύτερον αύτό τε έαυτοΰ και τών άλλων, καϊ ούτε νεώτερόν ούτε πρεσβύτερον ούτε έαυτοΰ ούτε τών άλλων, χρόνου μετέχον;—Πώς;—Εΐναι μέν που Ο a μϊν Β : o m . Τ
C 7 ταύτά Τ : ταντα
89
Β
PARMENID
1
ne postoji osim onih drugih i onoga jednog, a oni trebaju biti u nečemu, nije li onda već nužno da budu jedno u drugomu, (naime) i ona druga u onomu jednom i ono jedno u onima drugima, ili da ne budu nigdje? - Pokazuje se. - Dakle, zato što je ono jedno u onima drugima, ona druga bi bila od onoga jednog veća, budući da ga naime obuhvaćaju, a ono jedno (bi bilo) od onih drugih manje, budući daje naime obuhvaćeno; a zato što su ona druga u onomu jednom, ono jedno bi prema istom razlogu od onih drugih bilo veće, a ona druga od onoga jednog manja. - Izgleda. - Ono jedno je dakle samo i jednako i veće i manje, i od sebe samoga i od onih drugih. - Pokazuje se. - 1 zacijelo, ako je doista veće, manje i jednako, imalo bi jednako, više i manje mjera od sebe samoga i od onih drugih, a kad već mjera, (onda) i dijelova. - A kako ne? - Budući pak da ima jednako, više i manje mjera, i brojem bi samo jamačno bilo manje i veće i od sebe samoga i od onih drugih, te jednako i sebi samomu i onima drugima na isti način. - Kako? - Upravo od onih od kojih je veće, od njih bi valjda imalo i više mjera, a od koliko (je) mjera, (od toliko je) i dijelova; te od kojih je manje, isto; i kojima je jednako, na isti način. - Tako je. - Zar ne bi dakle, budući daje od sebe samoga veće, manje i jednako, imalo jednako, više i manje mjera od sebe samoga, a kad već mjera, (onda) i dijelova? - A kako ne bi? Budući dakle daje od jednako dijelova spram sebe samoga, zacijelo bi sebi samomu bilo množinom jednako, budući da je od više, (bilo bi) veće, a od manje od sebe samoga po broju manje. - Pokazuje se. - Neće li se pak ono jedno držati isto tako i spram onih drugih? Zato što se od njih pokazuje veće, nužno je da od njih bude i po broju veće; zato što (se pokazuje) manje, manje; a zato što (se pokazuje) po veličini jednako, (nužno je) da bude onima drugima i po množini jednako? - Nužno. - Očito će tako opet, kako izgleda, ono jedno biti po broju i jednako i veće i manje, i od sebe samoga i od onih drugih. - Bit će. Potom, sudjeluje li ono jedno u vremenu, i samo, sudjelujući u vremenu, jest i postaje mlađe i starije, i od sebe samoga i od onih drugih, te niti mlađe niti starije, ni od sebe samoga ni od onih dru101
151a
b
5 c
5
d
5
e 5
151 e
152
5
b
5 C
5
d
5
ΠΑΡΜΕΝΙΔΗΣ
PARMENID
αντω -υπάρχει, εϊπερ έν έστιν.—Ναί.—Τό δέ είναι άλλο τί έστιν ή μέθεξις ονσίας μετά χρόνου του παρόντος, ωσπερ τό ήν μετα του παρεληλνθότος και αύ τό έσται μετα του μέλλοντος ουσίας έστΙ κοινωνία;—"Εστι γάρ.—Μετέχει μέν άρα χρόνου, εϊπερ καϊ του εΐναι. Πάιη; γε.—Ούκοΰν πορενομένου του χρόνου;—Ναί.—9Αεϊ άρα πρεσβύτερον γίγνεται έαυτοΰ, εϊπερ προέρχεται κατά χρόνον.·—Ανάγκη.—?Αρ* ουν μεμνήμεθα ότι νεωτέρου γιγνομένον τό πρεσβύτερον πρεσβύτερον γίγνεται;—Μεμνήμεθα.—Ούκοΰν έπειδή πρεσβύτερον έαυτοΰ γίγνεται τό έν, νεωτέρου άν γιγνομένου έαυτοΰ πρε9 σβύτερον γίγνοιτο; Ανάγκη. Τίγνεται μέν δή νεώτερόν τε καϊ πρεσβύτερον αύτοΰ οΰτω.—"Ναί.—"Εστι δέ πρεσβύτερον άρ ούχ όταν κατά τόν νΰν χρόνον f j γιγνόμενον τον μεταξύ τοΰ ήν τε καϊ έσται; ού γάρ που πορευόμενόν γε έκ τοΰ ποτέ είς τό έπειτα ύπερβήσεται τό νΰν.—Ού γάρ.— *Αρ9 ούν ούκ έπίσχει τότε τοΰ γίγνεσθαι πρεσβύτερον, έπειδάν τω νΰν έντύχρ, καϊ ού γίγνεται, άλΛ* έστι τότ ήδη πρεσβύτερον; προϊόν γάρ ουκ άν ποτε ληφθείη υπό τοΰ νΰν. τό γάρ προϊόν ούτως έχει ώς άμφοτέρων έφάπτεσθαι, τοΰ τε νΰν καϊ τοΰ έπειτα, τοΰ μέν νΰν άφιέμενον, τοΰ δ9 έπειτα έπιΧαμβανόμενον, μεταξύ άμφοτέρων γιγνόμενον, τοΰ τε έπειτα καϊ τοΰ νΰν.—9Αληθή. ΕΙ δέ γε άνάγκη μή παρελθεΐν τό νΰν πάν τό γιγνόμενον, έπειδάν κατά τούτο f j , έπίσχει άεϊ τοΰ γίγνεσθαι καϊ έστι τότε τούτο οτι άν τύχ-ρ γιγνόμενον. Φαίνεται. Καί τό έν άρα, όταν πρεσβύτερον γιγνόμενον έντύχy τω νΰν, έπέσχεν τοΰ γίγνεσθαι καϊ έστι τότε πρεσβύτερον.—ΤΙάνυ μέν ούν.—Ούκοΰν ούπερ έγίγνετο πρεσβύτερον, τούτου καϊ έστιν έγίγνετο δέ αντοΰ; Να£ —"Εστι δέ τό πρεσβύτερον νεωτέρου πρεσβύτερον;—"Εστιν. —Καί νεώτερον άρα τότ€ αύτοΰ έστι τό έν, όταν πρεσβύτερον γιγνόμενον έντύχrj τω νΰν.—9Ανάγκη.—Το γε μήν
gih? - Kako? - Pripada mu valjda da jest, ako jedno doista jest270 - Da. - A zar je ono biti što drugo doli sudjelovanje271 u jestvu kroz prisutno vrijeme, kao što je ono bijaše zajedništvovanje s jestvom kroz prošlo, a ono bit će kroz buduće (vrijeme)272? - Jest, doista. - Sudjeluje dakle u vremenu, ako već (sudjeluje) i u onomu biti. - Svakako baš. - U vremenu koje se kreće (naprijed)273, zar ne? - Da. - Tad uvijek postaje starije od sebe samoga, ako već ide naprijed274 s vremenom. - Nužno. - Sjećamo li se pak da ono starije postaje starije od onoga koje postaje mlađe? - Sjećamo se. - Ne bi li onda, budući da ono jedno naime postaje od sebe samoga starije, postajalo starije od sebe samoga koje postaje mlađe? Nužno. - Tako dakle postaje zapravo i mlađe i starije od sebe samoga. - Da. - A jest starije, zar ne, kad (god) je, dok postaje, pri sadašnjem vremenu275, koje je između onoga bijaše i bit će? Jer po svoj prilici, krećući se iz onoga prije u ono poslije, neće preskočiti ono sada. - Ne, doista. - A zar se ne uzdržava od postajanja starijim tada kad se namjeri na ono sada te ne postaje, nego tada već jest starije? Idući naime (samo) naprijed, nikad ne bi moglo biti zahvaćeno od onoga sada. Jer ono što ide naprijed takvo je da se dotiče obojega, i onoga sada i onoga poslije, onoga sada se ostavljajući, a onoga poslije se prihvaćajući, postajući između obojega276, i onoga poslije i onoga sada. - Istina. - No ako je upravo nužno da ništa što postaje ne mimoilazi ono sada, (onda) se, kad (god) je pri njemu, uvijek uzdrži od postajanja i jest tada ono koje upravo postaje. - Pokazuje se. - 1 ono jedno dakle, kad (god) se, postajući starije, namjeri na ono sada, uzdrži se od postajanja i jest tada starije. - Svakako. - Dakle, upravo od čega je postajalo starije, od toga i jest (starije); a postajalo je od sebe samoga? - Da. - A ono starije je starije od mlađega? - Jest. - I mlađe je ono jedno dakle od sebe samoga tada kad se, postajući starije, namjeri na ono sada. - Nužno. - No ono sada je uvijek pri
a a κοινωνία Β Τ : κοινωνίαs "b 9 αύτον] &ν τον Β : αύτον* Τ ιτβρ Τ : ον π4ρι Β
vulg. μ*τέχ€ΐ Β : μςτέχβιν Τ d. 3 τψ ννν Τ : τ6, νΰν Β α. 4 ο ί -
91 101
^ j f ^
151 e
152
5
b
5 c
5
d
5
152 e e
5
10 153
5
b
5
C
5
ΠΑΡΜΕΝΙΔΗΣ νυν άεϊ πάρεση τφ ένϊ διά παντός τον εΐναι· έστι γάρ άεϊ νυν ότανπερ $ ΤΙώς γάρ ον;—9Ael άρα έστι τε καϊ γίγνεται πρεσβύτερον εαντον καϊ νεώτερον το έν.—"Έ*οικεν. Τίλείω δέ χρόνον αντο έαντον έστιν ή γίγνεται, ή τον ϊσον;—Ύδν ϊσον. — Ά λ λ α μήν τον γε ϊσον χρόνον ή γιγνόμενον ή δν τήν αντήν ήλικίαν έχει Πώς δ9 ον; Τό δ£ τήν αντήν ήλικίαν έχον οντε πρεσβύτερον ούτε νεώτερον έστιν.—Ον γάρ.— Τό έν άρα τδ ν ϊσον χρόνον αντό έαντώ καϊ γιγνόμενον καϊ δν οντε νεώτερον οντε πρεσβύτερον έαντον έστιν ονδέ γίγνεται Ον μοι δοκεΐ.—Ύί δέ; τών άλλων; Ονκ έχω λέγειν. Τοδ€ γε μήν έχεις λέγειν, οτι τά άλλα τον ένός, εϊπερ έτερά έστιν, άλλα μή έτερον, πλείω έστιν ένός· έτερον μέν γάρ δν έν άν ήν, έτερα δ£ όντα πλείω ένός έστι καϊ πλήθος άν έχοι.—vEXot γάρ άν.—Πλήθος δέ δν άριθμον πλείονος άν μετέχοι ή τον ένός.—Πώς δ9 ον;—Τί ονν; άριθμον φήσομεν τά πλείω γίγνεσθαι τε καϊ γεγονέναι πρότερον, ή τά έλάττω;—Τα έλάττω.—Τό όλίγιστον άρα πρώτον τοντο δ* έστι τδ έν. ή γάρ;—Ναί. Πάντων άρα τδ έν πρώτον γέγονε τών άριθμδν έχόντων έχει δέ κ&ϊ τάλλα πάντα άριθμόν, εϊπερ άλλα καϊ μή άλλο έστιν.—νΕχ*ι γάρ Πρώτον δέ γε οΐμαι γεγονδς πρότερον γέγονε, τά δέ άλλα ύστερον, τα δ9 ύστερον γεγονότα νεώτερα τον πρότερον γεγονότος* καϊ ούτως άν εϊη τάλλα νεώτερα τον ένός3 τό δ£ έν πρεσβύτερον τών άλλων.—ΈΧη γάρ άν. Ύί δέ τόδε; άρ9 άν εϊη τδ έν παρά φύσιν τήν αντον γεγονός, ή άδύνατον;—9Αδύνατον.—Άλλα μήν μέρη γε έχον έφάνη τδ έν, εϊ δέ μέρη, καϊ άρχήν καϊ τελεντήν καϊ μέσον. Ναί. Ονκονν πάντων πρώτον αρχή γίγνεται, καϊ αντοϋ τον ένδς καϊ έκάστον τών άλλων, καϊ μετά τήν άρχήν καϊ τάλλα πάντα μέχρι τον τέλονς;—Τί μήν; Kal μήν μόριά γε φήσομεν ταντ9 εΐναι πάντα τάλλα τον όλον τε καϊ ένός, β 9 ovSh H e i n d o r f : otirc Β Τ
Procl. suppl.
a 7 6\ίγιστον
Τ b : o\iyo
b 5 τά δ' ΰστ^ρον Β : τά δ* ΰστ*ρα Τ
delendum ci. Stallbauro
92
pr. Β
b 6 ταλλα
onom jednom277 kroz svo ono biti: uvijek je naime sad, kad god bude. - Kako ne, doista. - Ono jedno dakle uvijek i jest i postaje starije i mlađe od sebe samoga. - Izgleda. - A je li ili postaje li samo od sebe samoga više vremena ili ono jednako (vrijeme sebi samomu)? - Ono jednako. - Samo, ono što postaje ili jest upravo ono jednako vrijeme, ima istu dob. - A kako ne? - A ono koje ima istu dob nije niti starije niti mlađe. - Ne, doista. - Ono jedno tad, budući da samo i postaje i jest sebi samomu ono jednako vrijeme, nije i ne postaje ni mlađe ni starije od sebe samoga. - Ne, čini mi se. - A što? Od onih drugih? - Ne mogu reći. - No možeš ipak reći bar to da su ona druga od onoga jednog, ako su upravo druga, a ne drugo, više nego jedno: naime, kao drugo, bila bi jedno, no budući da su druga, više su od jednog i imala bi množinu. - Imala bi, doista. - A budući da su množina, sudjelovala bi u broju većemu od onoga jednog278. - A kako ne? - Što dakle? Hoćemo li što se tiče broja 79 reći da postaje i daje postalo prije ono veće ili ono manje? - Ono manje. - Tad prvo (postaje i postalo je) ono najmanje; a to je ono jedno. Zar ne? - Da. - Od svega dakle što ima broj prvo je postalo ono jedno; no i sva ona druga imaju broj, ako su naime druga i nisu drugo. - Imaju, doista. - A postavši upravo prvo, postalo je, mislim, prije, ona druga pak poslije, a ona koja su postala poslije mlađa su od onoga koje je postalo prije; i tako bi ona druga bila mlađa od onoga jednog, a ono jedno starije od onih drugih. - Zaista bi bilo. A što je s ovim: bi li ono jedno moglo postati280 protiv naravi, one svoje vlastite, ili je to nemoguće? - Nemoguće. - No ipak se ono jedno pokaza (takvim) da ima dijelove, a ako (ima) dijelove, (ima) i početak i završetak i sredinu. - Da. - Ne postaje li pak od svega prvo početak, i samoga onoga jednog i svakoga pojedinog od onih drugih, te nakon početka i sve drugo281 do kraja282? Bez sumnje. - No mi ćemo sada ipak reći da su sve to drugo dijelovi onoga i cijelog i jednog, a daje ono samo postalo istovremeno
93
e
5
10 153
5 b
5
c
5
PARMENID
d
5
e
5
154
5
b
5
αντο δέ εκείνο άμα r f j τελεντ$ γεγονέναι, έν τε καϊ δλον.— Φήσομεν γάρ. Ύελεντή δέ γε οΐμαι νστατον γίγνεται, τούτω δ* άμα το έν πέφνκε γίγνεσθαι· ώστ εϊπερ άνάγκη αντο τδ έν μη παρά φύσιν γίγνεσθαι, άμα τελενττ} άν γεγονός ύστατον άν τών άλλων πεφνκός εϊη γίγνεσθαι.—Φαίνεται.—Νεώτερον άρα τών άλλων τό έν έστι, τά δ' άλλα τον ένός πρεσβύτερα. Οντως αν μοι φαίνεται.—Τί δέ δή; άρχήν ή άλλο μέρος ότιονν τον ένός ή άλλον ότονονν, έάνπερ μέρος $ άλλά μή μέρη, ονκ άναγκάίον έν είναι, μέρος γε δν; Άνάγκη. Ονκονν τό έν άμα τε τω πρώτω γιγνομένω γίγνοιτ άν καϊ άμα τω δεντέρψ, και ονδενός άπολείπεται τών άλλων γιγνομένων, δτιπερ άν προσγίγνηται ότψονν, έως άν προς τό έσχατον διελθόν δλον έν γένηται, οντε μέσον οντε πρώτον ούτε έσχάτον οντε άλλον ονδενός άπολειφθέν έν τίγ γενέσει. Αληθή.—ΐϊάσιν άρα τοις άλλοις τήν αντήν ήλικίαν ϊσχει τό έν ώστ εϊ μή παρά φύσιν πέφνκεν αντό τό έν, ούτε πρότερον ούτε ύστερον τών άλλων γεγονός άν εϊη, άλλ9 άμα. κ<ά κατά τοντον τον λόγον τό έν τών άλλων ούτε πρεσβύτερον οντε νεώτερον άν εϊη, ονδέ τάλλα τον ένός· κατά δέ τον πρόσθεν πρεσβύτερον τε καϊ νεώτερον, και τάλλα έκείνον ωσαύτως. Πάνν μέν ονν.—*Εο-τι μέν δή ούτως έχον τε και γεγονός. άλλά τί αν περϊ τον γίγνεσθαι αντό πρεσβύτερον τε και νεώτερον τών άλλων καϊ τάλλα τον ένός, και μη τε νεώτερον μήτε πρεσβύτερον γίγνεσθαι; άρα ώσπερ περϊ τον είναι, οντω καϊ περϊ τον γίγνεσθαι έχει, ή έτέρως; Ονκ έχω λέγειν.—'Αλλ* έγώ τοσόνδε γε· εϊ καϊ έστιν πρεσβύτερον έτερον έτέρον, γίγνεσθαι γε αντό πρεσβύτερον έτι ή ώς τό πρώτον ενθν ς γενόμενον διήνεγκε ττ} ήλικί% ονκ άν έτι δύναιτο, ονδ9 αν τό νεώτερον δν έτι νεώτερον γίγνεσθαι· άνίσοις γάρ ϊσα προστιθέμενα, χρόνω τε καϊ άλλω δτωονν, Ο8 γ€ οΐμαι Τ: δ* οΤμαί ye Β d ι rb p o s t atrb s e c l . Heindorf d a τβ뀫˷§ Β Τ : rf? rcAcin-f? al. e 3 %v γ ^ τ Τ : ίγγένηται Β πρώτον otfre ia-χάτου Β : ίσχάτου οΰτ« πρώτου b i ei κ άί %<ττιν s c r i p s i : 8τι cŽ καϊ ίστιν Τ : «ί καϊ %στιν Ζτι b a γ « Τ : rc Β b 4 β2 τλ Τ : αντ& Β
95
ci. αι 1 Β
^ j f ^
sa svojim završetkom i jedno i cijelo. - Reći ćemo, doista. - No baš završetak, mislim, postaje najposlije, a ono jedno po naravi postaje istovremeno s njim283; tako da bi, ako je upravo nužno da ono jedno samo ne postaje protiv (vlastite) naravi, (ono), postavši istovremeno sa završetkom, po naravi postajalo najposlije u odnosu na ona druga. - Pokazuje se. - Ono jedno je dakle od onih drugih mlade, a ona druga su od onoga jednog starija. - Tako mi se opet pokazuje. - A što sad? Nije li nužno da početak, ili koji god drugi dio onoga jednog ili čega god drugoga, ako je upravo dio a ne dijelovi, bude jedno, ukoliko je upravo dio? - Nužno je. - Dakle, ono jedno bi postajalo istovremeno i s onim koje prvo postaje i s onim koje drugo postaje, i ne ostavlja se ni od čega drugog koje postaje - što god da postaje pri kojemu god (dijelu) sve dok, prošavši do kraja, ne postane cijelo jedno, ne izostavši u svom postajanju niti iz sredine niti iz prvoga niti iz kraja niti iz ijednoga drugog (dijela). - Uistinu. - Ono jedno ima tad istu dob sa svima onima drugima, tako da, ako sam5 ono jedno po naravi nije protiv naravi, (ono) ne bi moglo postati ni prije ni poslije onih drugih, nego istovremeno. I prema tom razlogu ono jedno ne bi bilo od onih drugih niti starije niti mlađe, a ni ona druga od onoga jednog; ali (bi) prema onom prethodnom (razlogu bilo) i starije i mlađe, i ona druga od njega isto tako. - Svakako, dakle. Zbilja je takvo i (tako) je postalo. No što je opet glede postajanja: postaje li ono i starije i mlađe od onih drugih, i ona druga od onoga jednog, te niti mlađe niti starije? Je li i glede postajanja tako kao (što je) glede onoga biti, ili drukčije? - Nemam što reći. - Ali ja imam bar ovoliko: ako i jest nešto starije od nečega, ono ne bi moglo postati još više starije nego što je isprva, čim je postalo, bilo različito (svojom) dobi284, niti (bi) opet ono koje je mlađe (moglo) postati još mlađe: pridoda li se naime nejednakima jednako, po vremenu ili čemugod drugom285, slijedi da se razlikuju uvijek 101
153 c
d
5
e
5
154
5
b
5
PARMENID
C
5
d
5
e
5
155
5
Χσψ ποιεί διαφέρειν Αεϊ όσψπερ Αν τό πρώτον διενέγκτ).— Π ώς γαρ ον;—Ονκ Αρα το γε δν τον [ένόί] οντ os γίγνοιτ &ν ποτε πρεσβύτερον ούδέ νεώτερον, εϊπερ ϊσψ διαφέρει Αεϊ την ήλικίαν Αλλ9 έστι καϊ γέγονε πρεσβύτερον, τό δέ νεώτερον, γίγνεται δ9 ού.—9 Αληθή.—Kat τό έν Αρα Sv τών Αλλων όντων οντε πρεσβύτερον ποτε ούτε νεώτερον γίγνεται. — Ο ν γαρ ούν.—-Ορα δέ εί τρδε πρεσβύτερα καϊ νεώτερα γίγνεται.—ΊΊρ δή;—Ήι τό τε έν τών Αλλων έφάνη πρεσβύτερον καϊ τΑλλα τον ένός.—Τί ονν;—Όταν τό έν τών Αλλων πρεσβύτερον f j , πλείω Ίτον χρόνον γέγονεν ή τα Αλλα. Ναί. Πάλιν δή σκοπεί· έαν πλέον ι καϊ έλάττον ι χρόνψ προστιθώμεν τον ϊσον χρόνον, αρα τψ ϊσω μορίω διοίσει τό πλέον τον έλάττον ο ς ή σμι κροτέρω;—Σ/χι κροτέρψ. — Ο ν κ Αρα έσται, ότιπερ τό πρώτον ήν πρός ταλλα ήλικίφ διαφέρον τό έν, τούτο καϊ είς τό έπειτα, Αλλα ϊσον λαμβάνον χρόνον τοΐς άλλοις έλαττον Αεϊ ττ) ηλικία διοίσει αύτών ή πρότερον· ή ού;—Ναί.—Ονκονν τό γε έλαττον διαφέρον ήλικίς. πρός τι ή πρότερον νεώτερον γίγνοιτ Αν ή έν τω πρόσθεν πρός έκεΐνα πρός & ήν πρεσβύτερον πρότερον— "Νεώτερον. Εί δέ έκεΐνο νεώτερον, ούκ έκεΐνα αύ τα άλλα πρός τό έν πρεσβύτερα ή πρότερον;—ΤΙάνυ γε.—Τό μέν νεώτερον Αρα γεγονός πρεσβύτερον γίγνεται πρός τό πρότερον γεγονός τε και πρεσβύτερον όν, έστι δέ ούδέποτε πρεσβύτερον, άλλα γίγνεται Αεϊ έκείνου πρεσβύτερον έκεΐνο μέν γαρ έπϊ τό νεώτερον έπιδίδωσιν, τό δ9 έπϊ τό πρεσβύτερον. τό δ* αν πρεσβύτερον τοΰ νεωτέρου νεώτερον γίγνεται ωσαύτως. Ιόντε γαρ αύτοΐν είς τό έναντίον τό έναντίον άλληλοιν γίγνεσθον, τό μέν νεώτερον πρεσβύτερον τον πρεσβυτέρου, τό δέ πρεσβύτερον νεώτερον τοΰ νεωτέρου· γενέσθαι δέ ούκ Αν οΖω τε εϊτην. εί γαρ γένοιντο, ούκ Αν έτι γίγνοιντο, Αλλ9 εΐεν Αν· νΰν δέ γίγνονται μέν to 7 ©tfr« Τ
ras. Β o a τλ δ * Τ :
ivbs secl. Schleiermacher r6Zm Β
C3 yiyv*Tai
Εναντίον bis scripsit Τ : semel Β
96
Τ : om. Β
c ι οδδ* Β : a a
jednakim (razmjerom) kojim su upravo i isprva bili različiti. Kako ne, doista? - Ne bi dakle biće od bića286 nikad moglo posta(ja)ti ni starije ni mlađe, ako se naime po (svojoj) dobi razlikuju uvijek jednakim (razmjerom); nego (jedno) jest i postalo je starije, a (drugo) pak mlađe, ali ne postaje. - Uistinu. - Tad ni ono jedno, ako jest, nikada ne postaje ni starije ni mlađe od onih drugih koja jesu. - Ne, dakako. - No gledaj postaje li na ovaj način starije i mlađe. - Ta na koji sad? - Taj što se i ono jedno pokazalo starijim od onih drugih i (što su se) ona druga (pokazala starijima) od onoga jednog. - Pa što? - Kad je ono jedno od onih drugih starije, po svoj prilici postoji više vremena287 nego ona druga. - Da. - Razmotri sad iznova: ako budemo većem i manjem vremenu pridodavali jednako vrijeme, hoće li se ono veće od onoga manjeg razlikovati jednakim ili manjim dijelom? - Manjim. - Neće dakle upravo ono koje je isprva ono jedno po dobi razlikovalo spram onih drugih biti to (što ga po dobi razlikuje) i poslije, već će se, zahvaćajući s onima drugima jednako vrijeme, svojom dobi uvijek manje razlikovati od njih negoli prije; ili možda ne? - Da. - Ne bi li tad ono što se spram nečega po dobi razlikuje manje nego prije postajalo mlađe nego prije spram onoga spram čega prije bijaše starije? - Mlađe. - A ako ono (postaje) mlađe, neće li ona opet, ona druga, (postajati) spram onoga jednog starija nego prije? - Svakako. - Ono koje je postalo kao mlađe288 postaje dakle starije spram onoga prije postalčg i starijeg bića, ali nikad nije starije, već uvijek postaje od njega starije; onamo se naime pridodaje289 na onomu mlađem, a ovamo na onomu starijem. A ono starije opet postaje mlađe od onoga mlađeg na isti način. Naime, budući da oboje idu u ono suprotno, ono suprotno (i) postaju jedno drugomu: ono mlađe (postaje) starije od onoga starijeg, a ono starije (postaje) mlađe od onoga mlađeg; ali postati290 ne mogu. Jer, ako bi postali, ne bi više postajali, nego bi bili. No 101
154 b
c
5
d
5
e
5
155
5
b
5
C
5
d
5
e
5
ιτρεσβύτερα αλλήλων καϊ νεώτερα· τό μέν έν τών άλλων νεώτερον γίγνεται, άτι πρεσβύτερον έφάνη άν καϊ πρότερον γεγονός, τά δέ άλλα του ένός πρεσβύτερα, ότι ύστερα γέγονε. κατά δέ τον αντόν λόγον καϊ τάλλα ούτω προς τό έν ϊσχει, έπειδήπερ αντον πρεσβύτερα έφάνη καϊ πρότερα γεγονότα.—Φαίνεται γάρ ονν ούτως.—Ονκονν rf μέν ονδέν έτερον ετέρον πρεσβύτερον γίγνεται ονδέ νεώτερον, κατά τό ϊσω άριθμώ άλλήλων άεϊ διαφέρειν, ούτε τό έν τών άλλων πρεσβύτερον γίγνοιτ άν ονδέ νεώτερον, οντε τάλλα τον ένός' rj δέ άλλψ άεϊ μορίψ διαφέρειν άνάγκη τα πρότερα τών νστέρων γενόμενα και τά ύστερα τών προτέρων, ταύτρ δή άνάγκη πρεσβύτερά τε καϊ νεώτερα άλλήλων γίγνεσθαι τά τε άλλα τον ένός καϊ τό έν τών άλλων; ΤΙάνν μέν ονν. Κατα δή πάντα ταντα τό έν αντό τε αντον και τών άλλων πρεσβύτερον καϊ νεώτερον έστι τε καϊ γίγνεται, καϊ ούτε πρεσβύτερον ούτε νεώτερον ούτ έστιν ούτε γίγνεται ούτε αντον οντε τών άλλων.—Παι>τελώς μέν ούν.—Επειδή δέ χρόνον μετέχει τό έν καϊ τον πρεσβύτερόν τε καϊ νεώτερον γίγνεσθαι, άρ9 ονκ άνάγκη καϊ τον ποτέ μετέχειν καϊ τον έπειτα καϊ τον ννν, εϊπερ χρόνον μετέχει;—Άνάγκη *Ην άρα τό έν καϊ έστι καϊ έσται καϊ έγίγνετο καϊ γίγνεται καϊ γενήσεται Τί μήν; Και εϊη άν r t εκείνψ καϊ έκείνον, καϊ ήν καϊ έστιν καϊ έσται. ΤΙάνν γε. Και έπιστήμη δή εϊη άν αντον καϊ δόξα καϊ αϊσθησις, εϊπερ καϊ ννν ημείς περϊ αντον πάντα ταντα πράττομεν.— 9 Ορθώς λέγεις.—Καϊ όνομα δή καϊ λόγος έστιν αντω, καϊ όνομάζεται καϊ λέγεται· και όσαπερ καϊ περϊ τά άλλα τών τοιούτων τυγχάνει όντα, καϊ περϊ τό έν έστιν.—Παρτελώ? μέν ονν έχει ούτως. Έτι δή τό τρίτον λέγωμεν. τό έν εϊ έστιν οίον διεληλύθαμεν, άρ9 ονκ άνάγκη αντό, έν τε δν καϊ πολλά καϊ "b a οΰτω Β : τούτφ Τίρίττλ άλλα Β
Τ
θ ι νcpl
98
τά Λλλα b : *ep\ τ£λλα Τ :
sad zaista postaju stariji i mladi jedni od drugih: ono jedno postaje od onih drugih mlađe, jer se pokazalo daje starije i prije postalč, a ona druga (postaju) od onoga jednog starija, jer su postala kasnije. A prema istom se razlogu i ona druga drže tako spram onoga jednog, kad su se već pokazala od njega starija i prije postala. Pokazuje se doista tako. - Nije li dakle, ukoliko doista ništa ne postaje jedno od drugoga ni starije ni mlađe - s obzirom (naime) na to da se uvijek razlikuju jednakim brojem jedno od drugoga - , (nemoguće) i da ono jedno može od onih drugih postajati starije ili mlađe i (da) ona druga (mogu postajati starija ili mlađa) od onoga jednog; no (nije li opet), ukoliko je nužno da se ona prije od onih poslije postalih i ona poslije od onih prije (postalih) razlikuju uvijek drugim dijelom, utoliko sad nužno da i ona druga od onoga jednog i ono jedno od onih drugih postaju jedni od drugih i stariji i mlađi? - Svakako. - Prema svemu tomu tad, ono jedno samo i jest i postaje starije i mlađe, i od sebe i od onih drugih, te niti jest niti postaje starije ili mlađe, bilo od sebe bilo od onih drugih291. - Posve, zaista. - A kad već ono jedno sudjeluje u vremenu i u postajanju starijim i mlađim, zar nije nužno da sudjeluje i u onomu nekad, i (u) onomu poslije, i (u) onomu sada, ako naime sudjeluje u vremenu? - Nužno je. - Dakle, ono jedno bijaše i jest i bit će, te postajaše i postaje i postajat će. - Bez sumnje. - I moglo bi nešto biti za njega i od njega, te bijaše i jest i bit će. Svakako baš. - Sad bi dakle ο njemu moglo postojati i znanje i mnijenje i opažanje, ako naime mi upravo sada oko njega u svemu tomu i nastojimo. - Ispravno kažeš. - 1 pripadaju mu, očito, i ime i odredba, i imenuje se i zbori; i upravo sve takvo što vrijedi glede (bilo) čega drugoga292 vrijedi i glede onoga jednoga. - Doista se posve tako drži.
b
5
c
5
d
5
e
Sad još i po treći put recimo. Ono jedno ako jest (tako) kako smo prošli, zar nije nužno da samo - kao (ono koje je) i jedno i 5 101
ΠΑΡΜΕΝΙΔΗΣ
155 e
10 156
5 b
5
c
5
d
3
μήτε έν μήτε πολλά καί μετέχον χρόνον, ότι μέν έστιν έν, ονσίας μετέχειν -ποτέ, ότι δ' ονκ Ιστι, μτ} μετέχειν αν ποτε ονσίας;—'Ανάγκη.—?Αρ ονν, οτε μετέχει, οΐόν τε έσται τότε μή μετέχειν, ή οτ€ μή μετέχει9 μετέχειν;—Ονχ οΐόν τε. Έν άλλψ &ρα χρόνω μετέχει και έν ί λ λ φ ον μετέχει· οντα> γαρ άν μόνως τον αντοΰ μετέχοι τε και ον μετέχοι 'Ορθώς. Ούκοΰν έστι και ούτος χρόνος, ότε μεταλαμβάνει τοΰ εΐναι καϊ ότε άπαλλάττεται αντοΰ; ή πώς οΐόν τε έσται τοτέ μέν έχειν τό αύτό, τοτέ δέ μή έχειν, έαν μή ποτε καϊ λαμβάντ) αύτό καϊ άφίν; Ούδαμώς.—Τό δή ούσίας μεταλαμβάνειν αρά γε ού γίγνεσθαι καλείς;—"Εγωγε.—Τό δέ άπαλλάττεσθαι ούσίας αρα ούκ άπόλλνσθαι;—Καϊ πάνυ γε. Τό έν δή, ώς έοικε, λαμβάνον τε καϊ άφιέν ούσίαν γίγνεται τε καϊ άπόλλνται.—'Ανάγκη.—Εν δέ καϊ πολλά $ν καϊ γιγνόμενον καϊ άπολλύμενον άρ ούχ, όταν μέν γίγνηται έν, τό πολλά εΐναι άπόλλνται, όταν δέ πολλά, τό έν εΐναι άπόλλνται;—Πάνυ γε.—Έν δέ γιγνόμενον καϊ πολλά άρ' ονκ άνάγκη διακρίνεσθαί τε καϊ σνγκρίνεσθαι;—Πολλή γε.— Καί μήν άνόμοιόν γε καϊ ομοιον όταν γίγνηται, δμοιοΰσθαί τε καϊ άνομοιοΰσθαι; Ναι. Καί όταν μείζον καϊ έλαττον καϊ ϊσον, αύξάνεσθαί τε καϊ φθίνειν καϊ Ισονσθαι; Οντα>9. "Οταν δέ κινούμενόν τε ϊστηται καϊ όταν έστός έπϊ τό κινεΐσθαι μεταβάλλρ, δει δήπον αύτό γε μηδ* έν ένϊ χρόνω Πώς δή;—Έστός τε πρότερον ύστερον κινεΐσθαι καϊ €1ναι. πρότερον κινούμενον ύστερον έστάναι, άνεν μέν τον μεταβάλλειν ούχ οΐόν τε έσται ταύτα πάσχειν Πώς γάρ;— Χρόνος δέ γε ονδεϊς έστιν, έν ω τι οΐόν τε άμα μήτε κινεΐσθαι μήτε έστάναι.—Ον γάρ ονν 'Αλλ* ούδέ μήν μεταβάλλει άνευ τοΰ μεταβάλλε ιν.—Ονκ εΙκός.—Ποτ ονν μεταβάλλει; ούτε γάρ έστός όν ούτε κινούμενον μεταβάλλει, ούτε έν χρόνω όν.—Ον γάρ ούν.—*Αρ' ούν έστι τό άτοπον τούτο, e II ού μιτέχοι Β : ού Τ Τ : om. Β a 7 yiyy*Tai y(yvcT
τ€ Β :
100
mnoga, (a ujedno) i niti jedno niti mnoga, te kao ono koje sudjeluje u vremenu - , jer je jedno, sad sudjeluje u jestvu, a jer nije jedno, sad opet ne sudjeluje u jestvu? - Nužno je. - Hoće li dakle tada kad sudjeluje moći ne sudjelovati, ili, kad ne sudjeluje, sudjelovati? - Neće moći. - Tad jedno vrijeme sudjeluje a drugo ne sudjeluje; samo bi tako naime moglo u onomu istom i sudjelovati i ne sudjelovati. - Ispravno. - Ne postoji li dakle i to vrijeme kad zahvaća (u) ono biti i kad se otpušta od njega? Jer inače, kako će moći sad imati, a sad nemati ono isto, ako ga nikad ne zahvaća i ne otpušta? - Nikako. - Sad, zar zahvaćanje u jestvo ne zoveš postajanje? - Ja bar, da. - A otpuštanje294 od jestva nestajanje295, zar n e ? _ Svakako. - Ono jedno dakle, kako izgleda, budući da i zahvaća i otpušta jestvo, i postaje i nestaje. - Nužno. - A budući da je jedno i mnoga, te da i postaje i nestaje, zar, kad (god) postaje jedno, ne nestaje (kao) biti-mnoga, a kad (postaje) mnoga, (zar ne) nestaje (kao) biti-jedno296? - Posve, baš. - A nije li nužno da se, postajući jedno i mnoga, rastavlja i sastavlja297? - Vrlo, doista. - 1 dalje, kad postaje neslično i slično, (nije li nužno) i da nalikuje i da se razlikuje? - Da. - 1 kad (postaje) veće, manje i jednako, (zar nije nužno da) se povećava, smanjuje i izjednačava ? - Tako je. - A kad se, krećući se, zaustavi, i kad se, stojeći, preokrene299 u kretanje, nužno je jamačno da samo ne bude ni u jednom vremenu. - Kako sad? - Zacijelo mu se ne može bez preokretanja300 događati to da se, prethodno stojeći, kasnije kreće, i da, prethodno se krećući, kasnije stoji. - Kako (bi moglo), naime? - A nema baš nikakva vremena u kojemu bi nešto moglo istovremeno niti kretati se niti stajati. - Ne dakle. - Ali se zacijelo i ne preokreće bez preokretanja301. - Nije izgledno. - Kada se dakle preokreće? Ne preokreće302 se naime niti dok stoji niti dok se kreće niti dok je u vremenu. - Nikako. - Da li je pak ono čudnovato303 to
101
10 156
5
b
5
c
5
d
PARMENID
5
C
5
157
5
b
5
έν ώ τότ άν εϊη, οτε μεταβάλλει;—Τό ποιον δή;—Τό έξαίφνης. τδ γαρ εξαίφνης τοιόνδε τι έοικε σημαίνειν, ώς εξ έκείνον μεταβάλλον είς έκάτερον. ον γαρ έκ γ ε τον έστάναι έστώτος έτι μεταβάλλει, ονδ9 έκ της κινήσεως κινονμένης έτι μεταβάλλει· άλλά ή έξαίφνης αντη φύσις άτοπος τις έγκάθηται μεταξύ της κινήσεώς τε και στάσεως, έν χρόνψ ονδενι ονσα, και είς τ αντην δή και έκ τ αντη ς τό τε κ ινονμε νο ν μεταβάλλει έπϊ τδ έστάναι καϊ τό εστδς έπϊ τό κινεΐσθαι. Κινδννεύει. Kat τό έν δή, εϊπερ εστηκέ τε κάί κινείται, μεταβάλλοι άν Ιφ9 έκάτερα•—μόνως γαρ άν όντως άμφότερα ποιοι—μεταβάλλον δ9 έξαίφνης μεταβάλλει, κάί οτε μεταβάλλει, εν ονδενι χρόνω άν εϊη, ονδέ κινοΐτ άν τότε, ονδ9 άν σταίη. Ον γάρ.—*Αρ9 ονν οντω και προς τάς άλλας μεταβολάς εχει, όταν έκ τοΰ είναι είς τδ άπόλλνσθαι μεταβάλλρ ή έκ τον μή είναι εις τό γίγνεσθαι, μεταξύ τίνων τότε γίγνεται κινήσεών τε και στάσεων, καϊ ούτε έστι τότε ούτε ονκ έστι, ούτε γίγνεται οντε άπόλλνται; —Έοικε γονν.—Κ ατά δή τδν αντόν λόγον καϊ έξ ένδς έπϊ πολλά Ιόν καϊ έκ πολλών i φ* έν ούτε έν έστιν οντε πολλά, ούτε διακρίνεται ούτε σνγκρίνεται. κάί i ξ δμοιον έπϊ άνόμοιον καϊ έξ άνομοίον έπϊ ομοιον Ιόν οντε ομοιον ούτε άνόμοιον, ούτε δμο ιούμενον οντε άνομο ιούμενον και έκ σμικρόν έπϊ μέγα καϊ έπϊ ϊσον καϊ είς τα έναντία Ιόν ούτε σμικρόν οντε μέγα ούτε ϊσον, οντε ανξανόμενον ούτε φθΐνον ούτε Ισούμενον εϊη άν.—Ούκ έοικε.—Ταντα δή τά παθήματα πάντ άν πάσχοι τό έν, ει έστιν.—Πω; δ* ού; Τί δ£ το Γ? άλλοις προσήκοι άν πάσχε ιν, έν εϊ έστιν, άρα ον σκεπτέον;—ΈκεΊττέον.—Αέγωμεν δή, έν εί έστι, τάλλα τον ένός τί χρή πεπονθέναι; Αέγωμεν. Ονκονν d 3 τοιόνδ* Β : τοιοντον Τ Ć4 Β (et mox) a ι μ*ταβά\\·ρ μ*ταβά\·ρ al. b 4 &Γτιν] %ν
« Τ θ ι ovtievl Τ : ονδ* Β : μ^ταβαίη pr. Τ (ut videtur) : ίστί H e i n d o r f
103 101
u čemu bi moglo biti tada kad se preokreće? - Ta koje to? Trenutak.304 Izgleda naime da trenutak označava nešto takvo iz čega bi se zbivao preokret u svako od obojega. Jer ništa305 se ne preokreće iz stajanja dok još stoji, a ni iz kretanja dok se još kreće; već ta neka čudna narav trenutno usjeda306 između kretanja i stajanja, ni u jednom vremenu ne postojeći, te se očito u nju i iz nje i ono koje se kreće preokreće k stajanju i ono koje stoji ka kretanju. - Izgleda. - I ono jedno bi se tad, ako baš i stoji i kreće se, preokretalo k svakomu od obojega - samo bi tako naime činilo oboje - a preokrećući se, preokreće se trenutno, i kad se preokreće, ne može biti ni u jednom vremenu, niti se može tada kretati niti može stajati. - Ne doista. - Drži li se dakle tako i spram drugih preokreta: kad (god) se preokreće iz onoga biti u ono nestajati ili iz onoga ne biti u ono postajati, biva li tada između nekih kretanja i stajanja, te tada niti jest niti nije, niti postaje niti nestaje? Izgleda baš. - Po istom očito razlogu i kad ide iz jednoga k mnogima i (kad ide) iz mnogih k jednom, niti je jedno niti je mnoga, niti se rastavlja niti se sastavlja. I kad ide iz sličnoga k nesličnom i iz nesličnoga k sličnom, niti (je) slično niti (je) neslično, niti nalikuje niti se razlikuje307; i kad ide iz maloga k velikom i k jednakom i u ono suprotno, niti bi moglo biti malo niti veliko niti jednako, niti bi se moglo povećavati niti smanjivati niti izjednačavati. - Izgleda da ne. - Sve bi te trpnje dakle snalazile ono jedno ako jest. - A kako ne? A zar se ne mora razmotriti što bi onima drugima priličilo trpiti Jedno ako jesti - Mora. - Pa kažimo dakle, jedno ako jest, što se treba događati onima drugima od onoga jednog? - Kažimo. - Dakle, kad su baš druga od onoga jednog, ona druga niti308 jesu
156 d
5 e
5
157
5
b
5
C
5
d
5
e
5 158
5
έπείπερ άλλα τον ένός έστιν, ούτε τδ έν έστι τδλλα· ού γάρ άν άλλα τον ένός τ}ν.—'Ορθώς.—Ούδέ μήν στέperaC γ ε 7ταντάπασι τον ένός τάλλα, άλλα μετέχει Trp.-—Π77 δή;—. "Οτι που τά άλλα τον ένός μόρια έχοντα άλλα έστιν εί γάρ μόρια μή έχοι, παντελών άν έν εϊη.—'Ορθώς*—Μόρια δέ γε, φαμέν, τούτον έστιν δ άν όλον ή. Φαμέν γάρ.—.'Αλλα μήν τό γε ολον έν έκ πολλών άνάγκη εΐναι, ού έσται μόρια τά μόρια· έκαστον γάρ τών μορίων ον πολλών μόριον χρή είναι, άλλα όλον.—ΙΙώ? τούτο;—E? τι πολλών μόριον εϊη, έν οΐς αύτό εϊη, έαντοΰ τε δήπον μόριον έσται, ό έστιν άδύνατον, καϊ τών άλλων δή ένός έκάστον, εϊπερ καϊ πάντων. ένός γάρ μή δν μόριον, πλην τούτον τών άλλων έσται, καϊ ούτως ένδς έκάστον ούκ έσται μόριον, μή δν δέ μόριον έκάστον ούδενός τών πολλών έσται· μηδενός δέ δν πάντων τούτων τι είναι, ών ούδενός ούδέν έστι, καϊ μόριον και άλλο δτιοΰν άδύνατον [civai].—Φαίνεται γε δή.—Ούκ άρα τών πολλών ούδέ πάντων τό μόριον μόριον, άλλα μιας τινός Ιδέας και ένός τίνος δ καλοΰμεν όλον, έ£ άπάντων έν τέλειο ν γεγονός, τούτον μόριον άν τό μόριον εϊη. Τίαντάπασι μέν ούν. ΕI άρα τάλλα μόρια έχει, κάν τοΰ όλον τε καϊ ένός μετέχοι.—ΤΙάνυ γε.—Έν άρα όλον τέλειον μόρια έχον άνάγκη είναι τάλλα του ένός.—9Ανάγκη. Καϊ μήν καϊ περϊ τοΰ μορίου γε έκάστον δ αυτός λόγος· καϊ γάρ τούτο άνάγκη μετέχειν τοΰ ένός. εί γάρ έκαστον αύτών μόριόν έστι, τό γε έκαστον είναι έν δήπου σημαίνει, άφωρισμένον μέν τών άλλων, καθ9 αύτό δέ δν, εϊπερ έκαστον έσται.—9Ορθώς.—Μετέχοι δέ γε άν τοΰ ένός δήλον ότι άλλο δν ή έν· ού γάρ άν μετεΐχεν, άλλ* ήν άν αύτό έν. νΰν δέ ένϊ μέν εΐναι πλην αύτψ τψ ένϊ άδύνατον που.—9Αδύνατον.—Μετέχειν δέ γε τοΰ ένός άνάγκη τψ τε ολψ καϊ τψ μορίψ. τό μέν γάρ έν ολον έσται, ού "b 9 οΰτ*] ζοΰτ* τ2λλα icrrl Tb tv) οϋτ€ Buttmann: ούδϊ Stallbaum c a fi€T€xciT : μ€τ4χ*τα(Β C5 δ tty Τ : ikv Β d 6 S>v Τ : bv Β secl. Heindorf 0 4 tv T : tkv Β β 6 τοντο Β : τούτον Ύ
d-7 cfrcu
a i γ ί Τ : τ« Β
a 5 «δτδ
rby Heindorf
105 101
a 6 γ β Τ : om. Β
ono jedno309 - inače naime ne bi bila druga od onoga jednog. - Ispravno. - No ona druga nisu, zacijelo, niti baš posve lišena onoga jednog, već sudjeluju nekako (u njemu). - Ta kako? - Jer su ona druga od onoga jednog po svoj prilici druga zato što imaju dijelove; ako naime ne bi imala dijelove, potpuno bi bila jedno. - Ispravno. - A dijelovi su, kažemo, (dijelovi) toga što je cijelo. - Kažemo, doista. - Dalje pak, nužno je da ono cijelo bude jedno (sastavljeno) iz mnogo (dijelova), kojega će dijelovi biti ti dijelovi; naime svaki pojedini od dijelova ne treba biti dio mnogih, nego cijeloga. - Kako to? - Ako bi nešto bilo dio mnogih, među kojima bi samo bilo, jamačno će biti dio i samoga sebe, što je nemoguće, i, očito, svakoga pojedinog (jednog) od onih drugih, ako već i svih. Jer ako nije dio jednoga, bit će (dio) onih drugih osim toga, te tako neće biti dio svakoga pojedinog (jednog), a ako nije dio svakoga pojedinog, neće biti (dio) nijednoga od mnogih. A budući da nije (dio) nijednoga, nemoguće je da bude išta od svih tih od kojih nijednomu nije ništa, ni dio ni što mu drago. - Pokazuje se baš, zaista. - Taj dio nije tad dio ni mnogih ni svih, nego neke jedne ideje i nečega jednog koje zovemo cijelo, (koje jest kao) iz svih (dijelova) postalč310 potpuno jedno - toga bi taj dio bio dio. - Posve, dakle. - Ako dakle ona druga imaju dijelove, i sudjelovala bi i u onomu cijelom i jednom. Posve, baš. - Nužno je dakle da ona druga od onoga jednog budu jedno i potpuno cijelo koje ima dijelove. - Nužno. - Također i glede svakoga pojedinog dijela na isti način: nužno je naime da i taj sudjeluje u onomu jednom. Ako je naime svaki pojedini od njih dio, (onda) upravo (ovo) svaki pojedini jamačno znači (to) da je (neko) jedno koje je odijeljeno od onih drugih (dijelova), a jest po sebi samomu, ako će naime biti svaki pojedini.3 1 - Ispravno. - No sudjelovao bi u onomu jednom, jasno, upravo jer je drugo nego jedno3 ; inače naime ne bi sudjelovao, već bi sam bio jedno. A ustvari je posve nemoguće biti jednim (ičemu) osim samom onom jednom. - Nemoguće. - Međutim, upravo sudjelovati u onomu jednom nužno je i onomu cijelom i dijelu. Naime, ono će biti jedno cijelo čiji
c
5
d
5
e
5 158
5
PARMENID
μόρια τά μόρια· τό δ' αν έκαστον έν μόριον τον ολον, h άν τ} b μόριον όλον.—Ούτως.—Ονκονν έτερα όντα τον ένός μεθέξει τα μετέχοντα αντον;—Πώϊ δ* ον;—Τα δ' έτερα τον ένός πολλά πον hv εϊη· εϊ γαρ μήτε έν μήτε ένός πλείω εϊη τάλλα τον ένός, ονδέν άν εϊη.—Ον γάρ ονν. s 5 Eirel δέ γ ε πλείω ένός έστι τά τε τον ένός μορίον και τά τον ένός ολον μετέχοντα, ονκ άνάγκη ήδη πλήθει άπειρα είναι αντά γε εκείνα τά μεταλαμβάνοντα τον ένός; Πώί; ϊδωμεν. άλλο τι ονχ έν όντα ονδέ μετέχοντα τον ένός τότε, οτε μεταλαμβάνει αντον, μεταλαμβάνει; Λήλα δή. C Ονκονν πλήθη όντα, έν οΐς τό έν ονκ ένι; ΤΙλήθη μέντοι. —1Τί ονν; εϊ έθέλοιμεν ΤΎ} ΔΙΆΝΟ ία τών τοιούτων άψελεΐν ώς οιοί τέ έσμεν ότι όλίγιστον, ονκ άνάγκη καϊ τό άφαιρεθέν έκεΐνο, εϊπερ τον ένός μή μετέχοι, πλήθος είναι καϊ ονχ έν;—. 5 * Ανάγκη.—Ονκονν ούτως άεϊ σκοπονντες αντήν καθ3 αντήν τήν έτέραν φύσιν τον εϊδονς οσον άν αντής άεϊ ορώ μεν άπειρον έσται πλήθει;—ΤΙαντάπασι μέν ονν.—Καϊ μήν έπειδάν γε d έν έκαστον μόριον μόριον γένηται, πέρας ήδη έχει προς άλληλα καϊ προς τό όλον, καϊ τό όλον πρρς τα μόρια.— Κομιδΐ) μέν ούν. Τοις άλλοις δή τον ένός συμβαίνει έκ μέν τον ένός καϊ έξ έαντών κοινωνησάντων, ώς έοικεν, έτερον τι 5 γίγνεσθαι έν έαχττοΐς, ό δή πέρας παρέσχε προς άλληλα· ή δ' έαντών φύσις καθ' Ιαντα άπειρίαν.—Φαίνεται. Ούτω δή τά άλλα τον ένός και όλα κάί κατά μόρια άπειρά τέ έστι κάί πέρατος μετέχει.—ΤΙάνν γε. e Ονκονν κάί ομοιά τ ε καϊ άνόμοια άλλήλοις τε καϊ έαντοΐς; Πτ} δή;—μεν πον άπειρά έστι κατά τήν έαντών φύσιν πάντα, ταντόν πεπονθότα άν ειη ταύττ).—ΤΙάνν γε.—Καϊ μήν f j γε άπαντα πέρατος μετέχει, καϊ ταύτης πάντ άν εϊη ταντόν a 8 ft] ον a l . B e k k e r b ι μόριον ο\ον] μορίον v e l μορίων Β \ ο ν S c h l e i e r b 3 &ν Β : * ϊ · η hv Τ t> 6 Β : Τ ττΚήθςι &τταρα Β : &ττ€ΐρα ν\·ήθ€ΐ Τ b 8 Χ$ωμ*ν] ςϊδωμεν Β Τ C3 yt 7) : o\iy?a-rov Τ C5 CKOirodvres pr. Τ D a m a s c i u s : σκοιτονντι Β ČL t μόριον b i s Β : s e m e l Τ d . 6 άν€ΐρίαν m a c h e r
Τ
: farttpia
Β
e
a
f
T
i
t
/
B
Θ 4
J T :
107 101
e i B
dijelovi (su) ti dijelovi, dok će ovaj opet svaki pojedini koji je dio cijeloga (biti) jedan dio onoga cijelog. - Tako je. - Neće li dakle ona koja sudjeluju u onomu jednom sudjelovati u njemu kao ona koja su od njega druga?314 - A kako ne? - Ta ona druga od onoga jednog bi valjda bila mnoga; jer ako ona druga od onoga jednog ne bi bila niti jedno niti više od jednog, bila bi ništa. - Bila bi, doista. A kad su pak i ona koja sudjeluju u onomu jednom kao dijelu i ona koja sudjeluju315 u onomu jednom kao cijelom upravo više nego jedno, nije li onda očito316 nužno da sama ona koja u ono jedno zahvaćaju budu mnoštvom bezgranična? - Kako? - Vidimo ovako. Budući da nisu jedno i ne sudjeluju u onomu jednom tada kad zahvaćaju u njega, zahvaćaju kao nešto drugo? - Jasno. - Zar ne kao mnoštva u kojima nema onoga jednog? - Mnoštva, zacijelo. - Što dakle? Ako bismo htjeli svojim mišljenjem od takvih (mnoštava) oduzeti najmanje koliko možemo, nije li nužno da i ono oduzeto, ako naime ne sudjeluje u onom jednom, bude mnoštvo, a ne jedno? - Nužno je. - Neće li dakle, budemo li uvijek tako razmatrali samu po sebi tu drugu narav ideje317, ma koliko od nje uvijek vidjeli, (to biti) mnoštvom bezgranično? - Posve, dakle. - Ali također, kad (god) dio postane upravo (kao) jedan pojedinačan dio318, istom već ima granicu spram drugih dijelova i spram onoga cijelog, te ono cijelo (ima granicu) spram dijelova. - Dakako. - Dakle, onima drugima od onoga jednog slijedi da, kako se čini, iz zajedništvovania njih samih i onoga jednog u njima samima nastaje nešto drugo , koje pruža upravo granicu u odnosu jednih spram drugih, dok njihova narav po sebi (pruža) bezgraničnost. - Pokazuje se. - Tako su dakle ona druga od onoga jednog, i cijela i po dijelovima, i bezgranična i sudjeluju u granici. - Posve baš.
158 a
b
5
c
5 d
5
Nisu li dakle i slična i neslična i jedna drugima i sebi samima? - e Ta kako? - Jamačno, ukoliko su sva nekako po svojoj naravi bezgranična, utoliko bi trpila isto. - Posve, baš. - A opet, upravo ukoliko sva sudjeluju u granici, i utoliko bi sva trpila isto. - Ta kako
5
πεπονθότα.—.ΤΤώ$ δ* ον;—bi γε πεπερασμένα, τε είναι και άπειρα πέπονθεν, έναντία πάθη άΧλήλοις οντά ταντα τα 159 πάθη πέπονθεν.—Ναί.—Ύά δ9 έναντία γε ώς οίον τε άνομοιότατα.—Ύί μήν;—Κara μέν άρα έκάτερον το πάθος ομοια άν εϊη αντά τε αντοΐς καϊ άλλήλοις, κατά δ9 άμφότερα άμφοτέρως ii>αντιώτατά τε καϊ άνομοιότατα.—Κινδυνεύει.— 5 Οΰτω δή τά άλλα αντά τε αντοΐς καϊ άλλήλοις δμοιά τε καϊ άνόμοια άν εϊη.—Οίτω?.—Kal ταύτά δή κάί έτερα άλλήλων, καί κινούμενα καϊ έστώτα, καί πάντα τά έναντία πάθη ούκέτι χαλεπώς ενρήσομεν πεπονθότα τάλλα του ένός, έπείπερ καϊ b ταύτα έφάνη πεπονθότα.—9Ορθώς λέγεις.
5
C
5
d
Ούκοΰν, εί ταύτα μέν ήδη έφμεν ώς φανερά, έπισκοποΐμεν πάλιν εI έστιν, άρα καϊ ούχ ούτως έχει τά άλλα τοΰ ένός ή οΰτω μόνον;—ΤΙάνυ μέν ουν, —Λέγω μεν δή έξ άρχής έν εί έστι, τί χρη τά άλλα τοΰ ένός πεπονθέναι.—Αέγωμεν γάρ.—ρ9 ουν ού χωρίς μέν τό έν τών Άλλων, χωρίς δέ τάλλα τοΰ ένός εΐναι;—Ύί δή;—»On που ούκ έστι παρά ταύτα έτερον, ό άλλο μέν έστι τοΰ ένός, άλλο δ£ τών άλλων· πάντα γάρ εΐρηται, όταν ρηθτι τό τε έν καϊ τάλλα. Τίάντα γάρ.—Ουκ άρα έτ έστιν έτερον τούτων, έν ω τό τε έν άν εϊη τω αύτψ καϊ τ α λ λ α — Ο ύ γάρ. Ούδέποτε άρα έν τ αύτω έστι τό έν καϊ ταλλα. Ονκ έοικεν.—Χωρίς άρα;—Ναί.— Ούδέ μήν μόριά γε έχειν φαμέν τό ώς άληθώς έν. Πώ? γάρ;—Οΰτ άρα όΚον εϊη άν τό έν έν τοΐς άλλοις ούτε μόρια αύτοΰ, εί χωρίς τέ έστι τών άλλων καϊ μόρια μή έχει.—ΊΊώς γάρ;—Ούδενϊ άρα τρόπω μετέχοι άν ταλλα τοΰ ένός, μήτε κατά μόριόν τι αντοΰ μήτε κατά ολον μετέχοντα. Ονκ έοικεν.—Ουδαμτ} άρα έν τάλλά έστιν, ονδ9 έχει έν έαντοΐς έν ούδεν.—Ον γάρ ούν.—Ονδ* άρα πολλά έστι ταλλα· έν θ 5 77 Τ :
Β
ai νέιτονΘ*ν. ναί. Β : ιτατονθέναι Τ
άλλα αυτά τ€ Β : τ3λλα ταντά τ β Τ «ZBT:om.al. ^cv]
b 7 cTvat Β : om. Τ
c η Ιχ€ΐ]
a 5 τά
b a ούκοΰν^ fort. τί oZv Heindorf ίιτΗτκοιτοΐμςν Β Τ: ίττισκοίΓώμ** al.
ΒΤ
109 101
ČL ι ydp Β : yh.p οΰ Τ
ne? - No upravo ukoliko trpe i da su ograničena i da su bezgranična, trpe one trpnje koje su suprotne jedne drugima. - Da. - A baš ono suprotno je koliko je god moguće i najnesličnije. - Bez sumnje. - Dakle, prema toj svakoj trpnji pojedinačno bila bi slična i sama sebi i jedna spram drugih, a prema obje zajedno i najsuprotnija i najnesličnija. - Izgleda. - Očito bi tako ona druga bila sama i sebi samima i jedna spram drugih i slična i neslična. - Tako je. - A ista ona tad i druga jedna od drugih, i u kretanju i u stajanju, i nećemo više teško naći da ona druga od onoga jednog trpe sve te suprotne trpnje, budući da se već i pokazalo da ih trpe. - Pravo kažeš. Dakle, ako bismo to sad ostavili kao jasno, a iznova razmatrali jedno ako jest, (ne treba li razmotriti) drže li se ona druga od onoga jednog i drukčije ili samo tako?320 - Posve, doista. - Kažimo tad iz početka jedno ako jest, što treba snaći ona druga od onoga jednog. - Kažimo, doista. - Zar ne zacijelo to da (je) ono jedno odvojeno3 1 od onih drugih, a ona druga (da su) odvojeno od onoga jednog? Ta zašto? - Jer po svoj prilici uz njih ne postoji (ništa) drugo koje je s jedne strane različito od onoga jednog, a s druge različito od onih drugih; sve se naime kaže kad je kazano ono jedno i ona druga. - Sve, doista. - Ne postoji dakle više ništa drugo od njih, u čemu bi kao istomu322 mogli biti i ono jedno i ona druga. - Nikako. Nikada tad ono jedno i ona druga nisu u onomu istom. - Ne, izgleda. - Dakle, odvojeno (su)? - Da. - A također kažemo da ono istinski jedno nema ni dijelova. - Kako (bi) doista (imalo)? - Niti bi zasigurno ono jedno moglo cijelo biti u onima drugima niti (bi) njegovi dijelovi (mogli biti u onima drugima), ako je i odvojeno od onih drugih i nema dijelova. - Kako (bi moglo), doista? - Ni na koji način dakle ne bi ona druga mogla sudjelovati u onomu jednom, jer ne sudjeluju (u njemu) niti s obzirom na neki njegov dio niti s obzirom na cjelinu. - Ne, izgleda. - Nikako tad ona druga nisu jedno niti u sebi samima imaju išta jedno. - Ne, dakle. - Ali
5 159
5
b 5
c
5
d
159 d 5
e
5
160
5
b
ΠΑΡΜΕΝΙΔΗΣ γάρ άν ήν έκαστον αντών μόριον τον όλον, εί πολλά ήν ννν δ£ ούτε έν οντε πολλά οντε ολον οντε μόρια έστι τάλλα τον ένός, έπειδή αντον ονδαμβ μετέχει.—'Ορθώς, Ονδ* άρα δύο ονδέ τρία οντε αντά έστι τά άλλα ούτε ενεστιν έν αντοΐς, εϊπερ του ένός πανταχτ} στέρεται. Ούτως. Ονδ£ όμοια άρα κάί άνόμοια ούτε αντά έστι τω ένι τ α άλλα, οντε ενεστιν έν αντοΐς όμοιότης κάί άνομοιότης· εί γάρ ομοια κάί άνόμοια αντά εϊη ή έχοι έν έαντοΐς ομοιότητα καϊ άνομοιότητα, δύο πον εϊδη εναντία άλλήλοις έχοι άν iv έαντοΐς τά άλλα του ένός.—Φαίνεται.—*Η.ν δέ γε άδύνατον δνοΐν τινοΐν μετέχειν ά μηδ9 ένός μετέχοι. 'Αδύνατον.—. Οντ9 άρα ομοια οντ9 άνόμοιά έστιν ούτ άμφότερα τάλλα. όμοια μέν γάρ άν όντα ή άνόμοια ένός άν τον έτερον εϊδονς μετέχοι, άμφότερα δέ όντα δνοΐν τοΐν έναντίοιν ταντα δ€ 1 άδύνατον έφάνη. Αληθή. Ουδ* άρα τά αντά ονδ9 έτερα, ονδέ κινούμενα ονδέ έστώτα, ονδέ γιγνόμενα ονδέ άπολλύμενα, ονδέ μείζω ονδέ έλάττω ονδέ ϊσα· ονδέ άλλο ονδέν πέπονθε τών τοιούτων εϊ γάρ τι τοιοντον πεπονθέναι νπομένει τά άλλα, καϊ ένός καϊ δνοΐν καϊ τριών καϊ περιττον καϊ άρτίον μεθέξει, ών αντοΐς άδύνατον έφάνη μετέχειν τον ένός γε πάντρ πάντως στερομένοις.— 'Αληθέστατα.—Ούτω δή έν εί έστιν, πάντα τέ έστι τό έν καϊ ονδέ έν έστι καϊ προς έαντό καϊ προς τά άλλα ώσαύτως. Πα^τβΛώ? μέν οΖν.
ΕΓβ2>· ει δε δή μή έστι τό έν, τί χρή σνμβαίνειν άρ9 ον σκεπτέον μετά τοντο; Έκεπτέον γάρ.—Ύίς ονν άν εϊη αύτη ή νπόθεσις, εί έν μή έστιν; άρά τι διαφέρει τήσδε, εί μή έν μή έστιν;—Διαφέρει μέντοι. Αιαφέρει μόνον, ή καϊ πάν C τονναντίον έστιν ειπείν εί μή έν μή έστι τον εί έν μή 5
d 8 ϊν^στιν] cv 4*TLV Β Τ θ 3 ϊν*στιν Β : tv 4<ττιν Τ θ 4 ^Β : Τ a ι ybp &ι/ Τ : γάρ Β a 3 άδύνατον Τ : άδύνατα Β b 3 ούδί cv Τ : ούδ4ν Β τά άλλα] τ2λλα, κάί τ2λλ.α Heindorf b 6 τοντο Τ : ταϋτα Β
111 101
zbilja, ona druga nisu ni mnoga; svako pojedino od njih bilo bi 5 naime jedan dio onoga cijelog323 da su mnoga; no ovako, ona druga od onoga jednog nisu niti jedno niti mnoga, niti cijelo niti dijelovi, budući da baš nikako u njemu ne sudjeluju. - Ispravno. I ona druga nisu ni dva ni tri, niti sama, niti (oni)324 u njima postoje, ako su doista na svaki način lišena onoga jednog. - Tako je. e A nisu ona druga tad ni slična ili neslična onomu jednom, niti sama, niti postoji u njima sličnost i nesličnost; jer ako bi sama bila slična i neslična ili u sebi samima imala sličnost i nesličnost, ona druga od onoga jednog bi po svoj prilici u sebi samima imala 5 dvije međusobno suprotne ideje. - Pokazuje se. - Ali bijaše upravo nemoguće da ona koja uopće ne sudjeluju u jednom sudjeluju u nečemu dvojem. - Nemoguće. - Niti su dakle ona druga slična niti neslična, niti (to) oboje. Ako bi naime bila slična ili neslična, 160 sudjelovala bi u jednoj od te dvije ideje, a ako bi bila oboje, u obje te suprotne; a to se pokazalo nemogućim. - Uistinu. A tad također nisu ni ista ni druga, niti se kreću niti stoje, niti postaju niti nestaju, niti su veća, manja ili jednaka; i ništa drugo 5 od takvoga ih ne snalazi; jer ako ona druga podnose da ih snalazi nešto takvo, sudjelovat će i u jednom i u dva i u tri, i u neparnom i u parnom, u čemu im se, na svaki način baš posve lišenima ono- b ga jednog, pokazalo nemoguće sudjelovati. - Najistinitije. - Tako dakle, jedno ako jest, ono jedno i jest sve i nije ni jedno, i spram sebe samoga i spram onih drugih isto tako325. - Posve, uistinu. Dobro. A sad, zar se nakon toga ne mora razmotriti što treba 5 slijediti ako ono jedno nije? - Mora, baš. - Što bi dakle bila ta pretpostavka, ako jedno nije326? Razlikuje li se što od ove, ako ne-jedno nijeml - Razlikuje, naravno. - Samo razlikuje, ili je i posve suprotno reći ako ne-jedno nije od onoga ako jedno nije? - c
PARMENID
5
d
ίστιν;—Πάν τουναντίον.—Τί δ* εϊ τι* λίγοι εί μέγεθος μή ίστιν tj σμικρότης μή έστιν ή τι άλλο τών τοιούτων, άρα έφ9 έκάστον άν δηλοΐ 8τι έτερόν τι λέγοι τό μή δν;— Πάνυ γε.—Ούκοΰν καϊ νΰν δήλοι ότι έτερον λέγει τών άλλων τό μή δν, όταν εϊπρ έν εί μή έστι, καϊ ϊσμεν 0 λέγει;— "Ισμεν. Πρώτον μέν &ρα γνωστόν τι λέγει, έπειτα έτερον τών Άλλων, όταν εϊπτ, έν, εϊτε τό εΐναι αύτω προσθεϊς εϊτε τό μή εΐναι· ο ύ δ έ ν ήττον γιγνώσκεται, τί τό λεγόμενον μή εΐναι, καϊ ότι διάφορον τών άλλων, ή ού;—Ανάγκη.— Ώδε άρα λεκτέον έξ άρχή9, έν εϊ μή έστι, τί χρή είναι, πρώτον μέν ούν αύτψ τούτο ύπάρχειν δει, ώς έοικεν, είναι αύτοΰ έπιστήμην, ή μηδέ ότι λέγεται γιγνώσκεσθαι, όταν τις εϊπτι έν εί μή έστιν.—Αληθή Ούκοΰν καϊ τα άλλα ετερα αύτοΰ εΐναι, ή μηδέ έκεΐνο έτερον τών άλλων λέγεσθαι;— Πάνυ γε Κ αϊ έτεροιότης άρα έστϊν αύτψ πρός ττ) έπιστημ ού γάρ τήν τών άλλων έτεροιότητα λέγει, όταν τό έν έτερον τών άλλων λέγχι, άλλά τήν έκείνου.—Φαίνεται Καϊ μήν τοΰ γε έκείνου καϊ τοΰ τινός καϊ τούτου καϊ τούτψ καϊ τούτων καϊ πάντων τών τοιούτων μετέχει τό μή $ν ίν ού γάρ αν τό έν έλέγετο ούδ9 άν τοΰ ένός έτερα, ούδ9 έκείνψ άν τι ην ούδ9 έκείνου, ούδ9 άν τι έλέγετο, εί μήτε τοΰ τινός αύτω μετήν 9 μήτε τών άλλων τούτων Ορθώς. Εΐναι μέν δή τω ένϊ ούχ οΐόν τε, εϊπερ γε μή έστι, μετέχειν δέ πολλών^ ούδέν κωλύει, άλλά καϊ άνάγκη, εϊπερ τό γε έν έκεΐνο^ καϊ μή άλλο μή έστιν. εί μέντοι μήτε τό έν μήτ έκεΐνο μή έσται, άλλα περϊ άλλου του ό λόγος, ούδέ φθέγγεσθαι δει ούδέν εί δέ τό έν έκεΐνο καϊ μή άλλο ύπόκειται μή εΐναι, καϊ τοΰ έκείνου και άλλων πολλών άνάγκη αύτω μετεΐναι.—Και πάνυ γε.^ Καϊ άνομοιότης άρα έστϊν αύτψ πρός τά άλλα- τα γάρ άλλα τοΰ ένός έτερα δντα έτεροΐα καϊ εϊη άν.—Ναί.—Τα ( γ ά ρ )
5
e
5
161
5
C3 τχ &\\ο Β : άλλο η Τ C 4 \έγοι_Β : °5 Τ ΤχΖοι Β d ι ούδ^ . . . d a Τ : om. Β (add. in marg. b) yhp apogr. : om. T b 04 cv Β : om. Τ a a ίσται Β ; μήτ' ίσται
Τ
a 6 ίστ\ν
αύτψ Β : αυτψ 4στιν
113 101
1
Posve je suprotno. - A što ako bi netko rekao: ako veličina nije, ili, (ako) malenost nije, ili bilo što takvo, ne bi li svaki pojedini put očitovao da za nešto drugo kaže (da je) nebiće328? - Svakako. - Ne bi li dakle i sad očitovao da za drugo od onih drugih kaže (da je) nebiće kad kaže jedno ako nije, i mi znamo ο čemu govori? - Znamo. - Dakle, kao prvo, zacijelo govori nešto znano , a zatim (govori) drugo od onih drugih kad kaže jedno, pridjenuvši mu bilo ono biti bilo ono ne-biti. Naime, ništa se manje ne saznaje što je to za što se kaže da nije330 i daje različito od onih drugih. Ili možda ne? - Nužno. - Ovdje se dakle iz početka mora reći što treba biti Jedno ako nije. Prvo što mu zasigurno treba pripadati je to, kako izgleda, da postoji znanje ο njemu, ili se inače neće ni saznati ο čemu se govori kad netko kaže jedno ako nije. - Uistinu. - Zar ne i (to) da su ona druga druga od njega, ili se inače ni za njega neće kazati (daje) drugo od onih drugih? - Posve, baš. - Uz znanje mu dakle pripada i drugost331. Naime, ne govori se ο drugosti onih drugih kad se za ono jedno kaže (daje) drugo od onih drugih, već ο onoj njegovoj. Pokazuje se. - Također, ono jedno koje nije sudjeluje u 'ono', i u 'nešto', i u 'od toga', i u 'za to', i u 'od tih'332, te u svemu takvom; ne bi se naime govorilo ο onomu jednom, a ni ο drugima od onoga jednog, i ne bi ništa bilo ni za njega ni od njega, niti bi se (o njemu) govorilo (kao) ο nečemu, ako mu nije sudjelovati niti u 'nešto' niti u čemu drugomu od toga. - Ispravno. - Dakle, onomu jednom zacijelo nije moguće biti, ako naime doista nije, no ništa (mu) ne priječi sudjelovati u mnogima, već je (to) i nužno ako naime ono, baš ono jedno, a ne (nešto) drugo, nije333. Ako međutim neće postojati niti ono jedno niti ono, nego je ovo ispitivanje ο nečemu drugom, ne treba pak ništa ni izustiti; no ako se postavlja da ono, ono jedno, a ne (nešto) drugo, nije, nužno mu je sudjelovati i u 'ono' i u mnogo drugoga. - 1 te kako. Tad mu spram onih drugih pripada i nesličnost; naime, ona druga bi od onoga jednog, budući da su druga, i bila334 drukčija335. -
160 C
5
d
5
e
5
161
5
b
5
C
5
d
5
e
δ* έτεροΐα ονκ άλλοΐα; ΤΙώς δ* ον;—Τα δ' άλλοΐα ονκ ανόμοια; Ανόμοια μέν ονν. Ονκονν εϊπερ τψ ivi άνόμοιά έστι, δήλον οτι άνομοίω τά γε άνόμοια άνόμοια άν εϊη. Αήλον. Εϊη δή άν καϊ τω ένϊ άνομοιότης, προς ήν τά άλλα άνόμοια αντώ έστιν.—*Εοικεν. Ε2 δ£ δή τών άλΧων άνομοιότης Μστιν αντψ, άρ9 ονκ άνάγκη έαντον ομοιότητα αντψ εΐναι; ΤΙώς; Ε2 ένός άνομοιότης έστι τψ ένι, ονκ άν π ον περί τον τοιοντον ό λόγος εϊη οϊον τον ένός, ονδ9 άν ή νπόθεσις εϊη περί ένός, άλλα περϊ άλλου ή ένός. Πάι>υ γ Ου δει δέ γε. Οΰ δήτα. Αεί άρα ομοιότητα τω ένι αντον έαντω είναι. Αεΐ. Kal μήν ονδ9 αΰ ϊσον γ9 έστϊ τοις άλλοις· εί γάρ εϊη ϊσον, εϊη τε άν ήδη καϊ δμοιον άν εϊη αντοΐς κατά τήν Ισότητα. ταντα δ9 άμφότερα άδύνατα, εϊπερ μή έστιν έν. 9 9 Αδύνατα. Επειδή δ£ ονκ έστι τοις άλλοις ϊσον, άρα ονκ 9 άνάγκη καϊ τάλλα εκείνω μή ϊσα είναι; Ανάγκη. Τ ά δέ μή ϊσα ονκ άνισα; Ν αί.—Τά δέ άνισα ον τω άνίσω άνισα;—Πώς δ9 ον; Κα! άν ισότητος δή μετέχει τ δ έν, 9 προς ήν τάλλα αντω εστίν άνισα; Μετέχει. Αλλά μέντοι άνισότητός γε έστι μέγεθος τε και σμικρότης.—Έστι γάρ. —?Εστιν άρα καϊ μέγεθος τε και σμικρότης τψ τοιούτψ ένί; Κινδννεύει. Μέγεθος μήν κάί σμικρότης άεϊ άφέστατον άλλήλοιν.—ΤΙάνν γε. Mera£v άρα τι αντοΐν άει έστιν.—*Έ,στιν.—Έχεις ονν τι άλλο ειπείν μεταζν αντοΐν η Ισότητα; Ούκ, άλλά τοντο.—*Οτω άρα έστι μέγεθος και σμικρότης, έστι καϊ Ισότης αντψ μεταζν τούτοι ν ονσα. Φαίνεται. Τ ω δή ένϊ μή όντι, ώς έοικε, και ισότητος άν μετείη καϊ μ εγέθονς #ca! σμικρότητος.—*Εοικε ν. Κα2 μήν και ονσίας γε δει αντό μετέχειν πρ. ΤΙώς δ ή ; — α ν τ ό δει ούτως ώς λέγομεν εί γάρ μή ούτως έχει> b 4
αί/τοΐν
Τ: ^ Β
C a cTva>. Τ : om. Β
Heindorf
θ a μςreirj Τ : μ€τ(ρ Β
c 3 V Τ : om. Β
d6fort.
θ ΐ ^ Par. 1810 Heindorf e Ficino : J i B T
θ3
M-h" καϊ Β : καϊ μ^ν Τ
θ 4
Μχρ Β Τ : Μχοι Coisl. PLATO, VOL.
4
ΙΙ.
115 101
Da. - A nisu li ona drukčija različna? - A kako ne? - A nisu li ona različna neslična? - Neslična su, dakako. - Dakle, ako su onomu jednom neslična, jasno da bi ona neslična bila nesličnomu neslična. - Jasno. - Očito bi tad i onomu jednom pripadala nesličnost po kojoj su mu ona druga neslična. - Izgleda. - A ako mu pak pripada nesličnost spram onih drugih, nije li nužno da mu pripada sličnost spram sebe samoga? - Kako? - Ako onomu jednom pripada nesličnost spram jednoga, ne bi po svoj prilici ovo ispitivanje moglo biti oko nečega takvog kao što je ono jedno, a niti bi ona pretpostavka mogla biti ο jednom, već ο (nečemu) drugom od jednoga. - Posve. - A to ona ne treba (biti). - Ne, doista. - Onomu jednom dakle treba pripadati sličnost njega samoga samomu sebi. - Treba. A također, nije opet onima drugima ni jednako; jer ako bi bilo jednako, već bi i postojalo i bilo im slično po jednakosti. No to je oboje nemoguće, ako naime jedno nije. - Nemoguće. - A kad već nije onima drugima jednako, nije li nužno da i ona druga ne budu jednaka njemu? - Nužno je. - A nisu li ona koja nisu jednaka nejednaka? - Da. - A nisu li ona nejednaka onomu nejednakom nejednaka? - A kako ne? - Ono jedno dakle sudjeluje i u nejednakosti po kojoj su mu ona druga nejednaka? - Sudjeluje. - Međutim, upravo nejednakosti pripadaju veličina i malenost. - Pripadaju. - Pripadaju li tad i veličina i malenost i takvomu jednom? Izgleda. - Ali, veličina i malenost su uvijek udaljene jedna od druge. - Posve. - Tad je uvijek nešto između njih. - Jest. - Imaš li pak za što drugo reći da je između njih do jednakost? - Ne, već to. - Čemu god dakle pripadaju veličina i malenost, pripada mu i jednakost, koja je između to dvoje. - Pokazuje se. - Dakle, onomu jednom, ako nije, bilo bi, kako izgleda, moguće sudjelovati i ujednakosti i u veličini i u malenosti. - Izgleda. Ali zacijelo, ono treba nekako sudjelovati i u jestvu. - Ta kako? - Ono je nužno takvo kako kažemo; ako naime nije takvo336, mi ne
b
5
c
5
d
5
e
161 e
ΠΑΡΜΕΝΙΔΗΣ
5 ονκ άν άληθή λέγοιμεν ημείς λέγοντες τό έν μή είναι· εί tk άληθή, δήλον ότι οντά αντό. λέγομεν. ή ονχ όντως; Ο0τα> μέν οΰν.—Επειδή δέ φαμεν άληθή λέγειν, άνάγκη 162 ήμΐν φάναι καϊ όντα λέγειν.—9Ανάγκη.—"Εστιν άρα, ώς έοικε, τό έν ονκ όν* εί γάρ μή έσται μή ον, άλλά πτ) τον είναι άνήσει προς τό μή είναι, ενθν ς έσται όν Τίαντάπασι μέν ονν. Δ*ι άρα αντό δεσμόν έχειν τον μή εΐναι τό εΐναι 5 μη όν, εί μέλλει μή είναι, ομοίως ώσητερ τό όν τό μή όν έχειν μή εΐναι, ϊνα τελέως α® [εΐναι] f j · όντως γάρ άν τό τε Sv μάλιστ άν εϊη καϊ τό μή όν ονκ άν εϊη, μετέχοντα τό μέν όν ονσίας τον είναι ον, μή ονσίας δέ τον (μη) είναι μή b όν, εϊ μέλλει τελέως εΐναι, τό δέ μή δν μή ονσίας μέν τον μή είναι [μή] όν, ονσίας δέ τον είναι μή όν, εί κάί τό μή δν αν τελέως μή έσται.—'Αληθέστατα.—Ονκονν έπείπερ τω τε οντ ι τον μή εΐναι κάί τω μή όντι τον είναι μέτεστι, κάί τω 5 ένί, επειδή ονκ έστι, τον είναι άνάγκη μετ είναι εϊς τδ μή εΐναι. 'Ανάγκη. Κα! ονσία δή φαίνεται τω ένί, ει μή έστιν. Φαίνεται.—Κα! μή ονσία άρα, εϊπερ μή έστιν. ΤΙώς δ9 ον; Οΐόν τε οΰν τό έχον πως μή έχειν οντω, μή μεταβάλλον 10 έκ ταύτης της έξεως; Ονχ οΐόν τε. Παι> άρα τδ τοιοντον μεταβολήν σημαίνει, δ άν ούτω τε κάί μή ούτως έχ-ρ. c Πώς δ' οΰ;—Μεταβολή δέ κίνησις* ή τί φήσομεν; Κίνησες.—Ονκονν τδ έν όν r e κάί ονκ δν έφάνη;—Ναί.—Οντως άρα κάί ονχ ούτως έχον φαίνεται.—-Εοικεν.—Κα! κινού5 μενον άρα τδ ονκ δν έν πέφανται, έπείπερ κάί μεταβολήν έκ τον είναι έπί τδ μή εΐναι έχον.—-Κινδυνεύει ' Α λ λ ά μήν εί μηδαμον γέ έστι τών όντων, ώς ονκ έστιν εϊπερ μή έστιν, ονδ9 άν μεθίσταιτό ποθέν ποι.—Πώ* γάρ;—Ονκ άρα τψ γ* d μεταβαίνειν κινοΐτ άν Ον γάρ Ονδέ μήν έν τψ αντψ a a τον Ίτο Procl. suppl. : rrjs τον Β : τι τον Β 2 Τ
dendum vel scribendura ci. Shorey add. Shorey b s ^ secl. Shorey <π4φανται~] 4μπ4φα»ται Β : tAc^a»ται σταιτό Τ : μτ}0' Χσταιτό Β τψ Τ :
Τ
116
Β
b9
a 6 *ΐναι seclul·-
a 8 μ±ν %vB Β : μ*ν Τ 5 Τi™ ,
θ7γ{|τ€ΒΤ
c8
μεθί-
bismo govorili istinu govoreći da ono jedno nije; no ako (govorimo) istinu, jasno je da govorimo ono što jest337. Ili možda nije tako? - Tako je, doista. - Kad dakle kažemo da govorimo istinu, nužno nam je reći i da govorimo ono što jest338. - Nužno. - Postoji dakle, kako izgleda, ono jedno kao nebiće; naime ako neće biti kao nebiće, već će nešto od onoga biti prepustiti onomu ne biti, odmah će biti kao biće339. - Posve. - Ono treba stoga (kao) svezu s onim ne-biti340 imati ono biti kao nebiće, ako hoće ne biti, slično kao što biće (treba) imati ne-biti nebiće, da opet potpuno bude; naime i biće bi najbolje moglo biti i nebiće ne biti tako da sudjeluju: biće u jestvu onoga biti kao biće, a nejestvu onoga biti kao nebiće, ako će potpuno biti, a nebiće pak u nejestvu onoga ne biti kao nebiće, a jestvu onoga biti kao nebiće, ako će i nebiće opet potpuno ne biti.341 - Najistinitije. - Dakle, kad je već i biću sudjelovati u onomu ne biti i nebiću u onomu biti, i onomu jednom je, budući da nije, u svrhu onoga ne biti342 nužno sudjelovati u onomu biti. - Nužno je. - 1 jestvo se dakle pokazuje (pripadno) onomu jednom, ako nije. - Pokazuje se. - 1 nejestvo baš, ako naime nije. - A kako ne? Dalje, je li moguće da ono što je u nekom stanju343 ne bude (više) tako, ne preokrećući se iz toga stanja344? - Nije moguće. Dakle sve ono takvo koje je sad u jednom sad u drugom stanju pokazuje preokret346. - A kako ne? - A preokret je kretanje; ili, što ćemo reći? - Kretanje. - Ne pokaza li se pak ono jedno (takvim) da i jest i nije347? - Da. - Dakle pokazuje se sad u jednom sad u drugom stanju. - Izgleda. - Ono jedno koje nije pokazuje348 se tad dakle kao ono koje se kreće, budući da ima upravo i preokret iz onoga biti u ono ne biti. - Izgleda. - Samo, ako baš nigdje nije među bićima, kao što nije ako upravo nije, ne bi se moglo ni premještati od nekuda nekamo. - Kako bi, doista? - Ne bi se tad dakle moglo kretati prelaženjem. - Ne, doista. - Ali ne bi se zacijelo
101
5
162
5
b
5
10 c
5
d
5
e
163
5
b
5
άν στρέφοιτο· ταντον γάρ ούδαμοΰ άπτεται. δν γαρ έστι το ταντόν τό δέ μή δν έν τω τών όντων αδύνατον εΐναι.—. 'Αδύνατον γάρ. Ούκ άρα τό έν γε μή δν στρέφεσθαι άν δνναιτο iv έκείνω iv ω μή έστιν. Ού γάρ ούν.—Ούδέ μήν άλλοιοΰται πον τό έν έαντοΰ, ούτε τό δν οντε τό μή όν· ού γάρ άν ήν δ λόγος έτι περϊ τοΰ ένός, εϊπερ ήλλοιοΰτο αύτό έαντοΰ, άλλά περϊ άλλον τινός. 'Ορθώς. ΕΖ δέ μήτ άλλοιοΰται μήτε έν ταντω στρέφεται μήτε μεταβαίνει, άρ9 άν 7ΓΎ] έτι κινοΐτο;—ΥΙώς γάρ; Το γε μήν άκίνητον άνάγκη ήσνχίαν άγειν, τό δέ ήσνχάζον έστάναι * Ανάγκη Τ ό έν άρα, ώς έοικεν, ονκ δν έστηκέ τε και κινείται.—"Εοικεν.—. Kat μήν εΐπερ γε κινείται, μεγάλη άνάγκη αντω άλλοιοΰσθαι· Ο7ΓΎ) γάρ άν τι κινηθτ}, κατά τοσούτον ούκέθ' ωσαύτως έχει ώς εΐχεν, άλλ9 έτέρως. Οΰτω?. Κινούμενον δή τό έν καί άλλοιοΰται. Ναί. Kal μήν μηδαμτ} γε κινούμενον ούδαμτ} άν άλλοιοΐτο. Ού γάρ.—*Ηι μέν άρα κινείται τό ούκ δν έν, άλλοιοΰται· 77 δ€ μή κινείται, ονκ άλλοιοΰται. Ον γάρ. Τ ό έν άρα μή δν άλλοιοΰται τε και ούκ άλλοιοΰται.—Φαίνεται Τ ό δ* άλλοιούμενον άρ9 ονκ άνάγκη γίγνεσθαι μέν έτερον ή πρότερον, άπόλλνσθαι δέ έκ της προτέρας έξεως· τό δ* μή άλλοιούμενον μήτε γίγνεσθαι 9 μήτε άπόλλνσθαι; Ανάγκη.—Kal τό έν άρα μή δν άλλοιούμενον μέν γίγνεται τε καϊ άπόλλνται, μή άλλοιούμενον δέ ούτε γίγνεται ούτε άπόλλνται· καϊ ούτω τό έν μή δν γίγνεται τε καϊ άπόλλνται, και ούτε γίγνεται οντ9 άπόλλνται. Ού γάρ ούν.
Αύθις δή έπϊ τήν άρχήν ϊωμεν πάλιν όψόμενοι εί ταύτά ήμΐν φανεΐται άπερ και νΰν ή έτερα. Ά λ λ ά χρή. Ούκοΰν C έν εI μή έστι, φαμέν, τί χρή περϊ αντοΰ σνμβαίνειν; Ν αί. Τό δέ μή έστιν όταν λέγω μεν, άρα μή τι άλλο a s «ΓχβνΤ:
om. Β ytyvcrat
Β
J T : eiB
Β
Sij Heindorf e Ficino :
a s j f T : «ΪΒ
b 6 yitp oZv Β : ydp Τ
119 101
BT
b 4 otfr« y(yv*rai
c a τι &\\o
λκΤ: Τ : ού
Β : ά λ λ ο r«
moglo ni u istomu okretati; nigdje se naime ne dotiče istoga. Naime, ono isto je biće349; a nemoguće je da nebiće bude u nekomu od bića. - Nemoguće, doista. - Ne bi se dakle ono jedno, ako nije, moglo okretati u onomu u čemu nije. - Ne, uistinu. - A niti se, po svoj prilici, ono jedno mijenja spram sebe samoga, niti kao biće niti kao nebiće; jer ne bi ovo ispitivanje više bilo ο onomu jednom, već 0 nečemu drugom, da se uistinu mijenja samo spram sebe samoga. - Ispravno. - A ako se niti mijenja niti okreće u istomu niti prelazi, da li bi se još nekako moglo kretati? - Kako baš? - A zacijelo je nužno da ono nepokretno miruje, a da ono mirujuće stoji. - Nužno je. - Dakle, ono jedno, ako nije, kako izgleda, i stoji i kreće se. - Izgleda. - Dalje, ako se pak kreće, posve mu je nužno da se mijenja; ukoliko se naime nešto kreće, utoliko više nije u stanju u kojemu je bilo, nego je u drukčijem (stanju)350. Tako je. - Krećući se, ono jedno se očito i mijenja. - Da. - No, ako se baš nikako ne kreće, nikako se ne bi moglo mijenjati. Ne, doista. - Dakle, ukoliko se ono jedno koje nije kreće, mijenja se; a ukoliko se ne kreće, ne mijenja se. - Ne, doista. - Ono jedno se dakle, ako nije, i mijenja i ne mijenja. - Pokazuje se. - A zar nije nužno da ono koje se mijenja (s jedne strane) postaje drugo nego prije, a (s druge strane) nestaje iz prethodnoga stanja, dok ono koje se ne mijenja niti postaje niti nestaje? - Nužno je. - I ono jedno dakle, ako nije, kao ono koje se mijenja, i postaje i nestaje, a kao ono koje se ne mijenja, niti postaje niti nestaje; te tako ono jedno, ako nije, i postaje i nestaje, i niti postaje niti nestaj e . - N e , uistinu.
5
e
163
5
b
5
Hajdemo pak sad opet natrag na početak kako bismo vidjeli hoće li nam se pokazati ono isto kao i sada ili drugo. - Ako već treba, (hajdemo). - Dakle, jedno ako nije, pitamo, što treba glede c njega slijediti? - Da. - Kad dakle kažemo nije351, ne znamenuje li
5
d
5
β
5
164
5
σημαίνει ή ονσίας άπονσίαν τούτω φ άν φ ωμεν μή εΐναι;—i Ονδέν άλλο. Τίότερον ούν, όταν φώμεν μή εΐναί τι, πώς ούκ εΐναί φαμεν αντά, πώς δέ εΐναι; ή τούτο τό μή έστι λεγόμενον απλώς σημαίνει ότι ούδαμώς ονδαμτ} έστιν ούδέ 7ΓΤ7 μετέχει ούσίας τό γε μή ον;—eΑπλούστατα μέν ονν. Ούτε άρα εΐναι δύναιτο άν τό μή όν ούτε άλλως ούδαμώς ονσίας μετέχειν.—Ον γάρ.—Τό δ£ γίγνεσθαι καϊ τό άπόλλυσθαι μή τι άλλο ήν ή τό μέν ούσίας μεταλαμβάνειν, τό δ9 άπολΧύναι ούσίαν;—Ονδέν άλλο.—*Ω,ι δέ γε μηδέν τούτον μέτεστιν, οντ άν λαμβάνοι ούτ άπολλνοι αύτό.— Πω? γάρ;—Τω ένϊ άρα, έπειδή ούδαμβ έστιν, ούτε έκτέον οντε άπαλλακτέον ούτε μεταληπτέον ούσίας ονδαμώς.— Kl KOS. Ούτε άρα άπόλλνται τό μή όν έν ούτε γίγνεται, έπείπερ ονδαμτ\ μετέχει ούσίας. Ου φαίνεται.—Ούδ* άρ9 άλλοιοΰται ονδαμ-fj· ήδη γάρ άν γίγνοιτό τε καϊ άπολλνοιτο τούτο πάσχον.—? Αληθή. -Ει δέ μή άλλοιοΰται, ούκ άνάγκη μηδέ κινεΐσθαι;—9Ανάγκη.—Ούδέ μήν έστάναι φήσομεν τό μηδαμοΰ όν· τό γάρ έστός έν τψ αντω τινι δει άεϊ είναι. Ύψ αύτω· πώς γάρ ον;—Ούτω δή αν τό μή όν μήτε ποτέ έστάναι μήτε κινεΐσθαι λέγωμεν. Μ.ή γάρ ούν.—'Αλλά μήν ούδ9 έστι γε αντω τι τών όντων ήδη γάρ άν τούτον μετέχον [OVTOS] ούσίας μετέχοι.—*Λήλον. Ούτε άρα μέγεθος οντε σμικρότης ούτε ίσότης αύτψ έστιν. Ον γάρ. Ούδέ μήν όμοιότης γε ούδέ έτεροιότης ούτε πρός αύτό οντε πρός τάλλα εϊη άν αντω.—Ον φαίνεται.—-Τι δέ; τάλλα έσθ9 όπως άν εϊη αύτψ, εί μηδέν αύτψ δει εΐναι;—Ονκ έστιν·—OvTe άρα όμοια οντε ανόμοια ούτε ταντά ονθ9 έτερά έστιν αύτψ τά άλλα.—Ον γάρ.—Ύί δέ; τό έκείνον ή τό έκείνψ ή τό τϊ ή τό τούτο ή τό τούτον ή άλλον ή άλλψ ή ποτέ ή C3«?B:ftT J ΒΤ
d4
ο 8 «?ναι Τ : om. Β λαμβάνοι
Τ : άναΚαμβάνοι
d a Β
Heindorf :
θ 4 Se? ά*1 Β Τ :
iel δ€? vulg. θ 5 τφ αντφ' Β Τ (alteri tribuit Β) : Tb αύτό. al. θ 7 τούτου Β : τοντο Τ : τον al. Heindorf a ι· 6VTOS seclusi τον HVTOS Stallbaum a 3 γ* Β : r« Τ ονδέ Τ : otfre Β a 4 τϊλλα cft} Τ : άλλα *ϊ-η Β
121 101
(to) ništa drugo do odsustvo jestva352 tome za koje kažemo da nije? - Ništa drugo. - Potom, kad kažemo da nešto nije, kažemo li da ono na nekakav način nije, a na nekakav jest? Ili to pak nije, kad se govori, jednostavno znamenuje da nebiće baš nikako ni na kakav način nije i da nikako ne sudjeluje u jestvu. - Najjednostavnije, dakle. - Nebiće dakle ne bi moglo niti biti niti ikako drukčije sudjelovati u jestvu. - Ne, doista. - A ne bijahu li postajanje i nestajanje što drugo do ovo zahvaćanje jestva, a ono gubljenje jestva? - Ništa drugo. - No kojemu baš ni u čemu od toga nije sudjelovati, (to) samo ne bi moglo ni zahvaćati ni gubiti. Kako bi, doista? - Onomu jednom tad, budući da uistinu ni na kakav način nije, nije dopušteno nikako niti imati niti izgubiti niti zahvaćati jestvo. - Izgleda. - Dakle, ono jedno koje nije niti nestaje niti postaje, kad već nikako ne sudjeluje u jestvu. - Ne, pokazuje se. - I tad se također nikako ni ne mijenja; već bi naime i postajalo i nestajalo ako bi to trpilo. - Uistinu. - A ako se ne mijenja, nije li nužno da se i ne kreće? - Nužno je. - A nećemo zacijelo reći ni da stoji ono koje nije nigdje; jer ono koje stoji treba uvijek biti u nečemu istom. - U nečemu istom; kako ne, doista? Tako onda opet kažimo da nebiće niti ikad stoji niti se kreće. Ne dakle, doista. - Κ tome pak, ne pripada mu ništa (što pripada) bićima353, jer bi već, sudjelujući u tomu354, sudjelovalo u jestvu. Jasno. - Ne pripada mu dakle ni veličina ni malenost ni jednakost. - Ne, doista. - A niti bi mu pak mogle pripadati sličnost ili drugost - niti spram sebe samoga niti spram onih drugih. - Ne, pokazuje se. - A što? Ima li načina da bi mu mogla pripadati ona druga, ako mu ne treba ništa pripadati? - Nema. - Ona druga mu tad dakle nisu ni slična ni neslična, ni ista ni druga. - Ne, dakle. A što? Hoće li glede nebića postojati ono 'od njega', ili ono 'za njega', ili ono 'nešto', ili ono 'to', ili ono 'od toga', ili 'od drugoga',
5
d
5
e
5
164
5
b έπειτα ή ννν rj έπιστήμη rj δόζα ή αϊσθησις ή λόγος ή όνομα ή άλλο ότιονν των όντων περϊ τό μή όν έσται; Ονκ έσται.—Οντω δή έν ονκ δν ονκ έχει πως ονδαμτ}.—Ονκονν δή έοικέν γε ονδαμτ\ έχειν. 5
C
5
d
5
e
ν
Ε τι δή λέγω μεν, έν εί μή έστι, τάλλα τί χρή πεπονθέναι.—Αέγωμεν γάρ.—"Αλλα μέν πον δει αντά εΐναι· ει γάρ μηδέ άλλα έστιν, ονκ άν περϊ τών άλλων λέγοιτο. Οΰτω. ΕI δέ περϊ τών άλλων ό λόγος, τά γε άλλα έτερά έστιν. ή ονκ επί τω αντω καλείς τό τε άλλο κάί τό έτερον;—*Εγωγε.—"Ετερον δέ γέ πον φαμεν τό έτερον είναι έτερον, και τό άλλο δή άλλο είναι άλλον;—Ναι.—Κα! τοί? άλλοις άρα, εί μέλλει άλλα είναι, έστι τι οΰ άλλα έσται. 'Ανάγκη. Ύί δή ονν άν ειη; τον μέν γάρ ένός ονκ έσται άλλα, μή όντος γε. Ον γάρ. Άλλήλων άρα εστί· τοντο γάρ αντοΐς έτι λείπεται, ή μηδενός εΐναι άλλοις.—'Ορθώς. — Κ α τ ά πλήθη άρα έκαστα άλλήλων άλλα έστί· κατά έν γάρ ονκ άν οΐά τε εϊη, μή όντος ένός. άλλ* έκαστος, ώς έοικεν, δ όγκος αίιτών άπειρος έστι πλήθει, κάν τδ σμικρότατον δοκονν είναι λάβγι τις, ώσπερ όναρ έν νπνω φαίνεται έξαίφνης άντϊ ένός δόζαντος εΐναι πολλά κάί άντϊ σμικρότάτον παμμέγεθες προς τά κερματιζόμενα έζ αντον. *Ορθότατα.'—Ύοιούτων δή όγκων άλλα άλλήλων άν εϊη τάλλα, εί ένός μή όντος άλλα εστίν.—Κομ,ιδτ} μέν ονν. Ονκοΰν πολλοί όγκοι έσονται, εις έκαστος φαινόμενος, ών δ£ ον, ειπερ έν μή έσται;—Οντω.—Κα! άριθμδς δέ εΐναι αντών δόζει, εϊπερ κάί έν έκαστον, πολλών όντων.—ΤΙάνν γε.—. Κα! τά μέν δή άρτια, τά δέ περιττά έν αντοΐς όντα ονκ άληθώς φαίνεται, εϊπερ έν μή έσται.—Ον γάρ οΰν.—Κα! μήν κάί σμικρότατόν γε, φαμέν, δόζει εν αντοΐς ένεΐναι· b 5 τί Β : o m . Τ b 6 &\\α μ4ν που Τ : &\Xh μ^ν -κου Β C ι τ2> Τ: om. Β c 6 ^ Τ : Β d 8 οΰτω Τ : o m . Β θ ι δόξα Τ : δόξαα/ Β 6 3
123 101
ili 'za drugoga', ili 'nekad', ili 'poslije', ili 'sad', ili znanje, ili mni- b jenje, ili opažanje, ili odredba, ili ime, ili bilo što drugo (što pripada) bićima355? - Neće. - Jedno tad dakle, kao nebiće, nikako nije ni u kakvu stanju356. - Zaista nije, kako izgleda, ni u kakvu stanju. Sad još kažimo što treba snaći ona druga, jedno ako nije. Kažimo dakle. - Ona zacijelo trebaju biti različita; jer ako pak nisu različita, ne bi se moglo govoriti ο onima drugima. - Tako je. - A ako je ovo ispitivanje ο onima drugima, onda su upravo ona druga druga. Ili možda ne nazivaš isto i onim različitim i onim drugim? - Ja da. - A po svoj prilici kažemo da je ono drugo od drugoga drugo i ono različito, očito, od različitoga različito? Da. - I onima drugima tad, ako će biti različita, postoji nešto od čega će biti različita. - Nužno. - Što bi dakle to moglo biti? Naime, od onoga jednog zasigurno neće biti različita, budući da (ono) nije. - Ne doista. - Dakle (različita) su jedna od drugih; jer im to još ostaje, ili da su različita od ničega. - Ispravno. - Po mnoštvima su tad različita jedna od drugih; jer pojedinačno ne mogu biti, budući da jedno nije. No svaka pojedina, kako izgleda, njihova ?^ upina3 . 58 J e m n o š t v o m bezgranična, i ako bi tko uzeo ono što se čini da je najmanje, (to) se poput snoviđenja u snu trenutno pojavljuje - umjesto jednoga koje se činilo da jest - kao mnogo, te umjesto najmanjega kao posve veliko spram iz njega se (dalje) razdjeljujućih dijelova359. - Najispravnije. - U takvim bi dakle skupinama ona druga mogla biti različita jedna od drugih, ako su, premda jedno ne postoji, (ipak) različita. - Posve, doista. - Neće li dakle postojati mnoge skupine, (od kojih) se svaka pojedina (prividno) pojavljuje kao jedna, a da (to) nije, ako naime jedno neće postojati? - Tako je. - A činit će se da postoji i njihov b