KIKA
Roditeljima s ljubavlju. I mojem voljenom suprugu i prekrasnoj kćeri, Što u moj ţivot unose toliko svjetlosti i lj...
48 downloads
843 Views
1MB Size
Report
This content was uploaded by our users and we assume good faith they have the permission to share this book. If you own the copyright to this book and it is wrongfully on our website, we offer a simple DMCA procedure to remove your content from our site. Start by pressing the button below!
Report copyright / DMCA form
KIKA
Roditeljima s ljubavlju. I mojem voljenom suprugu i prekrasnoj kćeri, Što u moj ţivot unose toliko svjetlosti i ljubavi. J.G. Svim ljudima koji ispunjavaju moj ţivot ljubavlju i smijehom -Mom suprugu, Lawrencu, mojoj djeci, Mitchelu i Leslie, i Stevenu. I najviše tebi Seth Mindell, istinskom spasitelju. K. T. Svjetlost sviće pravedniku. Psalmi 97:11
KIKA
Ona uzima svjetlost zlikovcima. Job 38:15
PROLOG IRAĈKI NARODNI MUZEJ BAGDAD 12. TRAVANJ 2003.
IBRAHIM BAAJ SE probijao kroz noć. Oko njega je u sitnim komadićima leţala nezamijenjiva povijest. Dok su ameriĉke trupe napredovale prašnjavim cestama Bagdada vladali su kaos i meteţ. Kao i njegova pohlepa. Ibrahim je razumio pohlepu. Vodila ga je. Ona ga je ovdje pozvala veĉeras gdje su pljaĉkaši praznili muzejska bogatstva. Nisu znali da njegova pohlepa nadilazi njihovu. Kao i njegova odvaţnost. Izdao je ljude toliko moćne, toliko dalekoseţne, da je i sam bio iznenaĊen svojom smionošću. Ibrahim se smijao sam sebi dok mu je znoj kapao s brkova. Ova je kamena zgrada bila dom otprilike 170.000 primjeraka najstarijeg mezopotamskog kulturnog blaga - neki datiraju iz kolijevke civilizacije. Pa ipak je luda svjetina migoljila galerijama, pucajući, grabeći sve što su mogli, razbijajući ponašajući se kao da su u kakvoj staretinarnici. Malo je bilo profesionalaca poput njega, koji su traţili nešto ciljano, paţljivo birajući plijen koji će odnijeti. Ipak je sumnjao da se meĊu ovom pohlepnom gomilom sigurno nalaze jedan ili dva agenta koje su poslali Sjedinjene Drţave ili Izrael, jer su obje nacije znale da ovaj muzej ĉuva najveće blago od svih. Blago po koje je i on došao i ţelio ga uzeti prije zore.
KIKA
Ibrahim je teško dišući ulazio u mraĉnu prostoriju bez prozora, crnu utrobu zgrade, u kojoj je nedostajalo zraka. Zastao je i osluhnuo, zatreptao, a kapi znoja su mu peckale oĉi. Unatoĉ buci iznad, ovdje nije ĉuo ništa osim svojeg teškog disanja. Pokušao je zanemariti ustajali zrak, krenuo je prema naprijed, provlaĉeći se kroz podrumske skladišne muzejske prostorije poput podzemnih grobnica. Tanka zraka njegove ruĉne svjetiljke gotovo je bila beskorisna osvjetljavajući pod netom ispod njegovih stopala. Nema veze. Imao je dvanaest godina dok je Saddamova Republikanska straţa patrolirala zemljištem bojeći se novog ameriĉkog napada da zapamti grubo skiciran plan koji mu je dao Aslam Hameed. Dvanaest godina da uvjeţba u glavi, ĉekajući noć poput ove, kada se Saddam skrivao, Amerikanci ulazili u grad, a istovremeno su vrata muzeja nasilno otvorena. Ukazala mu se jedinstevna prilika. Mora ga se doĉepati. NEJEEB ZAYADI JE poznavao petu skladišnu prostoriju poput tijela svoje ţene. S ljubavlju je ĉuvao blago koje mu je dano kao što je to ĉinila njegova obitelj već generacijama. Bili su obitelj ĉuvara. Samo je nekolicina ljudi izvan obitelji znala što se nalazilo ovdje iza lokota. Uske metalne skladišne kutije zakljuĉane dovoljno bezazleno - poput metalnih ormarića u školskoj sportskoj svlaĉionici. Ali ovi su se ormarići provjeravali svakodnevno jer su ĉuvali neprocjenjivo bogatstvo. Novĉiće, zlato, srebro - i Oko. Ĉak ni direktorica muzeja nije znala ništa o Oku. Nije imala niti kljuĉeve za sve lokote u ovom ogromnom muzeju. On, Nejeeb, je blago ubacio duboko ga sakrivši iza nekoliko brava 1966., prebacujući ga iz starog muzeja s Tigrisa, gdje ga je njegov otac ĉuvao prije njega. NEJEEBOV JE OTAC bio djeĉak kad je zapoĉelo bdjenje. Mnogo je puta ispriĉao Nejeebu kako ga je probudio glas stranca koji je stigao njegovom ocu usred noći.
KIKA
- Ĉuvajte ovo dok se ne vratim. Dobro ću vas nagraditi - rekao je stranac glasom koji je pospanom djeĉaku zvuĉao poput vjetra koji zavija iznad pijeska. Nejeebov je otac virio kroz pukotinu u vratima i promatrao svog oca kako drhti u spavaćici zureći zabezeknuto u nešto u svom dlanu. - Što je to? - upitao je Nejeebov djed. - U krivim rukama nešto vrlo opasno. Dajem ti ovo na ĉuvanje jer je tvoje obiteljsko ime ĉasno, koje je zabiljeţeno meĊu onima koji su sluţili kod kraja Nabukodonosora. Na stolu ćeš uvijek imati kruha i sinovi će ti uvijek biti ĉasni ukoliko ovo ĉuvaš. Sada je Nejeebov djed bio pokojan. I njegov je otac bio pokojnu, a i sam Nejeeb je već bio star ĉovjek. Uskoro će njegov najstariji sin postati ĉuvar. Na koliko dugo? Nejeeb se zamislio. Iz godine u godinu stizao je novac, ali se stranac nikad nije pojavio. Nejeeb se nadao da će za ţivota saznati istinu o tome što ĉuva. Ako ga uspije saĉuvati noćas... Iznenadni zvuk u mraku ga je trznuo. Koraci. Ĉula se škripa otvaranja ladice. Jedan od pljačkaša je stigao do skladišta. Netko tko je znao gdje treba traţiti ključeve. Nejeeb je kvrgavim dlanom stisnuo kljuĉ koji je drţao u košulji zatim se bacio na bok dok je naslijepo traţio svoj pištolj. Ali što je pištolj bio u mraku? Znojeći se prstima je primio metlu -imat će širi luk. Strah se stegnuo u njegovom trbuhu kako su se koraci pribliţavali. Ladice su se otvarale i zatvarale. Brzi sjaj svjetlosti, sjena - sve što mu je bilo potrebno da oznaĉi uljeza. Starac se nagnuo i naglo zamahnuo metlom, ali kroz zrak. Ponovo je zamahnuo i ovoga puta je pogodio - ali ga je nešto iznenada povuklo prema naprijed i dolje. Udarivši o pod zakašljao se od prašine i paniĉno preturao traţeći pištolj - ali bilo je prekasno. Osjetio je oštricu noţa na vratu trenutak prije nego mu je prerezana Adamova jabuĉica na pola. Krv je kapala s brade Ibrahima Baaja dok je bezobzirno pretraţivao tijelo starca u mraku, traţeći kljuĉ. Ništa nije zazveckalo kad je pao. Ibrahimovo je pretraţivanje bilo brzo, ali detaljno. Prsti su mu se ukoĉili kad je napipao kljuĉ koji je bio ušit u košulju.
KIKA
Jedan kljuĉ. Zanimljivo. Trebao bi biti taj. Upalio je svjetiljku na trenutak i pronašao ormariće. Zatim je paţljivo da ne stane u mrlju starĉeve krvi pored tijela krenuo prema ormarićima moleći se da odgovara. Nije bilo vremena. Bio je iznenaĊen da veĉeras nije naišao na konkurenciju s podacima toĉnim poput njegovih. Ali u zraku su se osjećali samo vlaga, krv i smrt, nije bilo adrenalinskog znoja druge osobe. Tiho je gurao kljuĉ u desetak brava dok konaĉno nije naišao na pravu. Srce mu je poskoĉilo od uzbuĊenja dok je otvarao vrata. Prsti su pronašli pohabanu koţnu torbicu izmeĊu kutijica s novĉićima, glinenim posudama i malim keramiĉkim figuricama, koje je sve zanemario. Povukao je vrpcu. Nije imao vremena prouĉavati sadrţaj, ali je posvijetlio nakratko dovoljno da ugleda sjaj drevnog zlata i oĉi ukrašene poludragim kamenjem koje zure u njega, jedno sa svake strane. Nagrada koju je bezbroj ljudi stoljećima traţilo po cijelom svijetu bila je u njegovom dlanu. Prolazeći mrklim mrakom Ibrahim se vraćao prema izlazu. Teško dišući provukao se izmeĊu gomile lopova poput jegulje u dubini, krijumĉareći blago kroz kaos i meteţ, skrivajući ga u unutrašnjem dţepu svoje jakne. Zatim je trĉao kroz povike i rafale na ulicama. Dašćući sjeo je u auto i pojurio na sjever dok nije stigao na polje daleko od grada, daleko od vatrene stihije koja se širila Bagdadom.
ZANEMARIVŠI DEBELU ZAVJESU nepopustljive vrućine Ibrahim je poĉeo kopati u suhoj zemlji dok nije iskopao rupu duboku oko jedan metar. Zastao je na trenutak jedino da obriše znoj koji ga je pekao u oĉima i da posljednji put pogleda blago prije nego ga zakopa. Bilo je onakvo kako je opisano u starom rukopisu koji je vidio: izlizana koţna torbica s vrpcom, s obje strane s naslikanim plavim okom uokvirenim crnom linijom. Zadrhtao je kad je odvezao vrpcu torbice ukrašene drevnim simbolom razmišljajući o bogatstvu koje će mu njezin sadrţaj
KIKA
donijeti. Paţljivo je otkrio zlatni lanĉić i izvadio zlatni privjesak u obliku jajeta. Oko. Bilo je veliĉanstveno, kao ništa što je do sada vidio -privjesak od zlata s obje strane ukrašen dragim kamenjem kojim je oslikano oko. Okrenuo ga je kako bi provjerio - smijao se kad je ugledao da ga sa suprotne strane privjeska gleda identiĉni prizor. Pohlepno je prstima prelazio preko crvenog i ţutog poludragog kamenja koje je tvorilo središte Oka i oko ruba gdje je lapis lazulij bio gusto poredan poput Kleopatrinog sjenila za oĉi. Ali Ibrahim se nije usudio otvoriti privjesak i pogledati što skriva unutra. Ruke su mu drhtale od hitnoće. Gurnuo je privjesak nazad u torbicu i zakopao ga, jer je rat bjesnio domovinom. Blago i njegova moć bili su stoljećima skriveni ovdje u Babilonu. Bit će skriveni još neko vrijeme dok ne postignu pravu cijenu. Ibrahim Baaj je krenuo prema gradu istim putem kojim ga je i napustio. Sutra kad svijet bude ĉuo kako je opljaĉkana njihova kulturna povijest on će izdati one koji su ga zaposlili da se domogne blaga i pokrenut će nadmetanje za najvišu ponudu. Ali Ibrahim neće doĉekati sutrašnji dan. Dok je slušao zvukove rata kako eksplodiraju u gradu rat je pokucao i njemu na vrata. Brzi rafal prošao je kroz vjetrobransko staklo i izbio mu lijevo oko kroz potiljak.
1 PET GODINA KASNIJE BAGDAD PIJESAK JE BIO posvuda - imala ga je u grlu, u trepavicama, ispod i oko ĉepa na boĉici vode. Dana Landau je uvijek voljela plaţu, ali nakon tri mjeseca provedena u Iraku bit će zadovoljna da nikad više ne osjeti zrnca pijeska izmeĊu svojih stopala. - Još nekoliko minuta i imat ću ostatak snimljenog materijala doviknuo je njezin kamerman, Rusty Sutherland.
KIKA
- Poţuri - oprezno je pogledavala okolo dok je on snimao olupinu. Dovoljno je vidjela. Sa svakom minutom ovdje daleko od krhke sigurnosti Zelene zone, bili su u Ċavoljim rukama. Steglo ju je u grudima dok se provlaĉila preko bombama izbrazdanog tla traţeći komadić hlada. Još jedan dan, još jedna auto bomba, pomislila je namrštivši se i okrenula leĊa prema konvoju vojnih vozila koja su pratila njih, njihovog vozaĉa i prevoditelja do ovog strašnog prizora. Napad je digao u zrak dva kamiona puna tek uvjeţbanih iraĉkih vojnika. Mreţa joj je dodijelila devedeset sekundi da saţme današnje poglavlje o odiseji smrti, koje će emitirati do posljednjeg tona premda se nikad neće moći istinski prikazati veliĉina ovog krvoprolića. Dana se maksimalno potrudila kako bi dobila ovaj zadatak. Borila se za njega jaĉe nego za išta prije, ali morala je priznati da kad sljedeći mjesec bude napuštala Irak neće joj nedostajati ova noćna mora ispunjena opasnošću - bubnjanje bombi noću, smrad spaljenog mesa i gume, plaĉ djece. Vrlo će rado zamijeniti vreće s pijeskom oko prozora vile MSNBC-a, bodljikavu ţicu i paranoju, razlomljenost i nesigurnost ţivota u ratnoj zoni za nekakav štrajk uĉitelja u osnovnoj školi. Ali to je zadrţala za sebe. Otac je njezinu sestru i nju uvijek upozoravao o plakanju za uslišane molitve. Ovo u Iraku je ţeljela, i to joj je omogućilo da se etablira kao prvoklasni dopisnik zajedno s deĉkima - starijim kolegama koji su uĉvrstili svoje karijere prenošenjem situacija sa svjetskih ratišta i drugih kljuĉnih dogaĊaja. Ali neće mi nedostajati - i znam da to neću nikad zaboraviti, pomislila je ispijajući toplu vodu dok je ulazila pod slabašnu hladovinu palme datulja. Nedostajat će joj Rusty. Stigavši u Bagdad mjesec dana prije Dane njezin je kamerman odlazio ujutro na dva tjedna zasluţenog odmora. - Gotovo! Idemo. - Randy je zalupio vratima prtljaţnika blindiranog vozila. Znala je da je u mislima već na putu kući, zamišljajući susret sa suprugom i djecom u Connecticutu. Nakon Bagdada ameriĉko će predgraĊe izgledati poput raja.
KIKA
- Stiţem. - Udaljila se od palme nestrpljiva da što prije krenu. Kratak poziv mobitelom bit će dovoljan da se prema njima pošalje autobomba. Dok se uspravljala iz ruku joj je ispao ĉep boĉice s vodom. Znojeći se zastala je pokupiti ga s vrućeg pijeska i ugledala kako nešto viri iz zemlje raskopane od eksplozije nekoliko koraka dalje. Mala koţna torbica napola zakopana u pijesku. Ĉak i s ove udaljenosti vidjela je da je ukrašena s oslikanim okom. Kleknula je i izvukla ju iz pijeska. Da, to je definitivno bilo oko. Plavo oko, obrubljeno crnim, oslikano na koţnoj torbici veliĉine pola igraĉe karte. Plavo je oko bilo poznati talisman, pogotovo u ovom dijelu svijeta, i koristio se za zaštitu od zlog oka. Poput ovoga, pomislila je, dodirujući profinjeni srebrni privjesak u obliku naopako okrenutog dlana koji joj je visio oko vrata. Prstima je prešla preko sedam malenih ametista koji su uokvirivali njezinu amajliju hamsu, osjetila je trikizno oko oslikano u središtu i ukrašeno s jednim biserom - biserom njezine majke. Natalie joj je ovu ogrlicu poslala kao maslinovu granĉicu prije odlaska u Irak. Hamsa je bila savršeni dar za odlazak jer ako je itko išta znao o amajlijama i talismanima za sreću, bila je to Nat. Njezina je starija sestra provela petnaest mjeseci na svojoj doktorskoj disertaciji o povijesti amajlija, talismana i amuleta drevne Mezopotamije. Sad je bila kustos njujorškog Muzeja drevnog Bliskog istoka Deveraux, i budući da joj je specijalnost bila Mezopotamija mogla je na brzinu ispriĉati sve što biste ţeljeli zknati o amajlijama i obiĉajima iz cijelog svijeta - kao i ĉini i ĉarolije koje su uz njih vezane. Ne samo svakodnevne obiĉaje kao kod tipiĉnog kucanja o drvo ili kad netko nosi zeĉju šapu ili ĉetverolisnu djetelinu za sreću, nego ezoteriĉne stvari kao kod Arubijaca koji vjeruju ako im u kuću uĊe crni leptir da on donosi smrt nekom od ukućana. I vjerovanje antiĉkih Grka da je let sove iznad bojnog polja znak sigurne pobjede, dok su antiĉki Rimljani smatrali da njihov zov najavljuje smrt ili katastrofu. Sove su bile uţasavajuće i Kinezima koji su ljetni solsticij nazivali Sovin dan i vjerovali da djeca koja su roĊena taj dan imaju u sebi predispoziciju za nasilje.
KIKA
Dana je ĉesto zadirkivala Nat zbog njezine enciklopedijske struĉnosti, nazivajući svoju sestru 'doktoricom praznovjernog vudua'. Ali već dugo nije zadirkivala Nat. Jedva da su uopće razgovarale. Ţureći se prema konvoju Dana je otresala pijesak s koţne torbice i iznenada shvatila da se u njoj nešto nalazi. Odvezala je vrpcu i istresla privjesak na zlatnom lanĉiću. Jajoliki privjesak je bio ukrašen plavim, crvenim i ţutim kamenjem koji su oblikovali jednaki prikaz oka kao na torbici. - Ej! GospoĊice Landau! - Zgodni mladi ĉasnik koji je zapovijedao konvojem je povikao nadglasavši buku motora. Vrijeme je za pokret! Dana je ubacila dranguliju u torbicu i potrĉala gurajući svoj pronalazak u dţep maslinastozelenih cargo hlaĉa. Moţda će gubitak nekog jadnog turiste biti njezina dobit, pomislila je dok je uskakala u blindirani auto. Nije o pijesku i torbici razmišljala dok nakon veĉere u vili nije ruku zavukla u hlaĉe kako bi izvadila sjajilo za usnice. - Prokletstvo. Skoro sam zaboravila. - Izvadila je torbicu i pogledala Rustyja Sutherlanda preko škripavog stola za objed. -Da li bi mi uĉinio malu uslugu i odnio ovo blago mojoj sestri kad se vratiš? - Na što ti ja liĉim, tovarnu mazgu? - Rusty se obrisao salvetom i nagurao ju u plastiĉnu ĉašu. U ĉetrdeset i drugoj odrţavao je imidţ glave po uzoru na Yula Brynnera tako što je nemilosrdno brijao svoju crvenkasto-plavu kosu po kojoj je i dobio nadimak (Rusty - Crveni). Bio je ĉvrste graĊe, ali brz i za Pulitzera je bio nominiran ĉak dva puta. Dana je bila sigurna da su mu se podoĉnjaci ispod snenih smeĊih oĉiju udvostruĉili otkad je stigao u Irak. Kad je izvadila privjesak i drţala ga na dlanu podigle su mu se obrve. - Vjerojatno vrijedi samo siću, ali Natalie bi u njemu mogla jako uţivati. Stvarno ti neće biti teško?
KIKA
- Ma ne. Nikad ne znaš - ta bi se stvar mogla pretvoriti u glavnu atrakciju sljedeće izloţbe. Vidjet ćemo moţe li netko otkriti razliku izmeĊu smeća i blaga - prezirno je dobacio. - Natalie zna što radi. Znat će što je ovo. Ubacit ću poruku za nju veĉeras i donijeti ti ga ujutro. Kada polijećeš? Sloţio je grimasu. - U ĉetiri ujutro. Vrijeme kamermana u pokretu. Line dolazi u tri - neće ti se više sviĊati od mene, tek da znaš - a sat kasnije ja polijećem. I odlazim. - Odgurnuo je stolicu i ustao proteţući ruke iznad ćelave glave. - Veĉeras sam na visokooktanskoj kavi. Ako sad ne odem prileći mogao bih ostati budan cijelu noć. - Vidimo se ujutro, Rusty. Ne zaboravi pokucati mi na vrata prije odlaska. Zadrţala se još za malenim stolom nakon stoje otišao u svoju sobu progutavši neoĉekivani veliki osjećaj ĉeţnje za kućom. Blagovaonica poploĉena zelenim ploĉicama bila je prazna osim mršavog mladog Iraĉana koji je radio u kuhinji i odrţavao mjesto urednim za djelatnike raznih televizijskih mreţa koji su ondje prespavali. Veĉeras je vila bila pusta, zlokobnija nego inaĉe unatoĉ ugodnoj aromi bogate vegetacije vani i blizini bivših Saddamovih palaĉa. Vila. Rijeĉ koja izaziva osjećaj i slike bogatstva i obilja, palme i sluge. Ali sad je bila sve drugo, a najmanje idiliĉna. Hoće li ova zemlja ikad ponovo poznavati luksuz - ĉak i luksuz poput mira? Nakon bombardiranja hotela MSNBC i druge novinske agencije su morale unajmiti prostore u vilama i velikim privatnim kućama unutar Zelene zone. Sve su bile u razliĉitim fazama oštećenja, ali su još uvijek bile sigurniju za rad od hotela koji su bili mnogo vidljiviji ciljevi. Ustvari, niti jedno mjesto nije bilo dovoljno sigurno. Na trenutak je pomislila na bezbrojne veĉere u New Yorku, opuštene ljude koji se smiju u punim restoranima, sveĉani zveket pribora i ĉaša, i kratke šetnje nakon, a prije pozivanja taksija ili hvatanja podzemne. Prisjetila se svih veĉeri petkom kada bi se sastajala s Natalie nakon posla i nedjeljnih jutra kada bi trĉala Central Parkom i iznenada ju je obuzela nostalgija za vlaţnom zelenom travom. I za sestrom. Mnogo je toga
KIKA
propuštala, ponajviše normalne, jednostavne slobode ţivota bez straha da će biti oteta i obezglavljenja. Ţeljela si ovo, podsjetila se, skupljajući privjesak sa stola, zveckajući lanĉićem na dlanu. I za nekoliko tjedana bit ćeš gotova - i ti ćeš odletjeti u četiri ujutro. Prema tome, strpi se i smij se pred kamerom, mala. - Oprostite, gospoĊice Landau... - Duoaud, mladi Iraĉanin se nagnuo i stavio pred nju malu šalicu crne kave. - Ţelite li još nešto veĉeras? - Gotova sam za veĉeras, Duoaud. - Pogledala je ovog mladića s trepavicama poput holivudske dive koji je stajao pored njezinog lakta. - I ja sam gotova za veĉeras. Vratila je privjesak u torbicu, a je Duoaud skupljao tanjure i salvete. Dok je radio pogled mu je pao na odsjaj lanĉića kad ga je Dana ubacivala u torbicu. - Prekrasan amulet, gospoĊice Landau. Gotovo lijep poput vas dodao je zarumenivši se. - Mojoj bi se djevojci jako svidio. Jeste li ga kupili ovdje u Bagdadu? Gurnula je stolicu i krenula prema stepenicama. - Ustvari, on je pronašao mene. Laku noć, Duoaud. Molim te reci Wasimu da je janjetina bila odliĉna. Bolju nisam jela. Ali Duoaud nije Wasiniu ništa rekao. Ĉim je Dana izašla iz blagovaonice Duoaud je otrĉao kroz kuhinju i izašao na straţnja vrata jureći uliĉicom koja je vonjala po kupusu i psećoj mokraći, pored visokih i praznih hotela, benzinskih postaja i dućana dok nije stigao do velike gradske palaĉe kod vanjskih rubova Zelene zone. Na vratima Aslama Hameeda koji ga je plaćao da pazi na Amerikance i osluškuje zbog Oka nastanka, gurnuo je teška drvena vrata šakom. - Istina je. Postoji - ovdje je. Oko nastanka. Vidio sam ga vlastitim oĉima. Veĉeras u vili. Rijeĉi su iz njega izlazile brţe od znoja koji se cijedio njegovim tamnim isklesanim jagodicama. Oĉi Aslama Hameeda boje opsidijana su ga probadale.
KIKA
- Unutra. - Snaţni je muškarac ugurao Duoauda u kameno predvorje svog udobnog doma, brzo pregledavši ulicu u oba smjera prije nego se vratio unutra i zalupio vratima. - Sve mi ispriĉaj. Ali prvo mi reci kod koga je. Duoaud je još uvijek bio bez daha, ali oduševljen paţnjom koju mu je pokazivao Aslam Hameed. I kada Hameed o tom otkriću obavijesti Hasana Sabourija, insha'allah, moţda ću i ja biti na redu za vaţne poslove kod Čuvara kalifata. - Ima ga jedna ţena. Ona je novinarka. Za ameriĉku mreţu MSNBC. Zove se Dana Landau.
2 NEW YORK TAKSI JE VIJUGAO Ameriĉkom avenijom poput hirovitog magarca i Natalie se njihala s lijeve na desnu stranu na straţnjem sjedalu kao da je jahala jednog. Već je kasnila na sastanak zakazan za 16.00 s Oscarom Charlesom, predsjednikom dobrotvorne zabave Blaga iz grobnica. Imali su samo sat vremena da dovrše listu ţelja glavnih donatora koji će podrţati dogaĊaj. Jednog dana kad budem dio tima većeg muzeja, poput Meta, pomislila je ĉeznutljivo, tada će dobrotvorne zabave voditi odvojeni odjel. Ali Deveraux je bio samo desetina veliĉine Meta i njegovi su kustosi morali raditi razliĉite poslove. Bila je iscrpljena i izmorena unatoĉ ĉinjenici da je radila upravo ono o ĉemu je sanjala još od srednjoškolskog izleta na izloţbu kralja Tutankamona. Tog dana, u krilu Sakler, Muzeja Metropolitan - koje je sagraĊeno da udomi izloţbu Hram Dendur - zaljubila se u tajnovitost starog vijeka, njegovu veliĉinu i sjaj. Tek godinama kasnije dok je bila na terenu i
KIKA
satima iskopavala pod kljuĉalim jordanskim suncem konaĉno je poĉela cijeniti upornost i teţak rad koji su bili potrebni kako bi se otkrila ova drevna blaga iz pustinjske utrobe i smjestila u lijepe staklene vitrine u kontroliranim temperaturnim uvjetima. I taksi se konaĉno zaustavio uz ploĉnik na kriţanju Sedamdeset i pete i Treće avenije, zavukla je ruku u torbu traţeći novĉanicu od dvadeset dolara izmeĊu kemijske, kozmetiĉke torbice i mobitela. Nakratko je pogled zaustavila na putovnici koja je još uvijek bila ondje zajedno sa zguţvanom propusnicom za ulaz u avion i kutijicom draţeja. Koji je moj problem? Večeras ovo nije vaţno, predbacivala si je, dodavši novac vozaĉu. Uz kakofoniju sirena koje su se ĉule iza uje i intenzivno bilo grada koje je odzvanjalo u njezinoj krvi, ĉinilo se kao da je prošla ĉitava vjeĉnost, a ne samo tjedan dana, otkad se vratila iz Firence, još uvijek uzbuĊena otvaranjem svoje prve izloţbe u inozemstvu. Njezino uzbuĊenje kad ju je dr. Geoffrey Ashton, predsjednik Paneuropskog udruţenja znanstvenika starog vijeka, pozvao na pozornicu sada je bilo samo sjećanje. Nakon dugogodišnjeg sudjelovanja s ovim eminentnim znanstvenikom i nakon više od godinu dana planiranja i koordiniranja njezine prve meĊunarodne izloţbe, obuzeo ju je neusporedivi nalet adrenalina kad ju je predstavio. Sada su ovi trenuci bili iza nje. Izloţba grĉkih pravoslavnih tamata od gline, drva i metala bila je sada na putu. Male lamate se još uvijek koriste kao crkveni darovi, samo što su danas od mjeda, srebra i zlata, i ukrašene minijaturnim dijelovima tijela predstavljajući bolest. Kao i u prošlosti vjernici ih vješaju kod ikone dok pale svijeću i mole za zdravlje ili izljeĉenje kako svoje tako i njima dragih ljudi, ĉak i za ţivotinje. Njezina izloţba rijetkih rukotvorina koja datira iz bronĉanog doba ide dalje u Sydney. A ona je bila kod kuće, uronjena do vrata u novi rad - katalogizirala je nove kupljene predmete, rješavala gomilu pošle, planirala dobrotvornu veĉer istovremeno se utrkivala s rokom za prvi ĉlanak u ĉasopisu International Antiquities Journal. Jednog će joj dana putovnica trebati da ponovo ode u Firencu o vlastitom trošku i posjeti muzeje i galerije i razgleda grad kao
KIKA
pravi turist, ali sada je mogla razmišljati jedino o projektima koji su traţili njezinu nazoĉnost, a kamoli se sjetiti da pospremi putovnicu. Gurajući vrata Crusha uoĉila je Oscara za jednim od stolova i mahnula mu. Njegovu srebrnosijedu kosu bilo je nemoguće ne uoĉiti u bilo kojoj svjetini. Producent Oscar Charles je personificirao entuzijazam i imao je veze i poznanstva koji će jamĉiti da se dobrotvorna priredba popuni do posljednjeg mjesta. Bio je ĉovjek koji je na ljude djelovao poput magneta, izazivao oduševljenje i osoba kojoj je stalo do savršenosti - i do sada je znala da je volio votku martini s dodatnim maslinama kao prilog. Probijala se kroz prepun i slabašno osvjetljen restoran, zatim je zastala, pozornost joj je nakratko privukao glas njezine sestre koji je dopirao s televizijskog ekrana u krajnjem kutu bara. Dana je izvještavala s mjesta eksplozije autobombe u Iraku. Bio je to ponovljeni snimak koji je Natalie već vidjela u jutarnjim vijestima. Pa ipak, okrenula je glavu prema slici i glasu svoje mlaĊe sestre, i osjetila je isti pritisak u ţelucu koji je osjetila kad je saznala da je Dana dobila posao izvjestitelja iz Iraka. Odlazi odande, mala, pomislila je, zureći u Danino maleno ozbiljno lice pokušavajući se prisjetiti cendrave mlaĊe sestre koja nije ţeljela izaći van na kišu bez kišobrana i sada ove njeţne i sigurne ţene koja je govorila mirno u bogomzaboravljenoj zemlji bez pancirke. Boţe, nedostaješ mi. "... iz ostalih dijelova Bliskog istoka, izraelska je policija danas bacila suzavac kako bi slomila prosvjede desniĉarske ekstremistiĉke ţidovske skupinu Shomrei Kotel, koja prosvjeduje protiv povijesnog summita koji su treba odrţati sljedećeg tjedna u Jeruzalemu. Sigurnosne snage već pojaĉavaju svoje pripreme za dolazak glavnog tajnika UN-a, Gunthera Ullmanna koji je dogovorio razgovor izmeĊu Hamasa i..." Iznenada je statika ispunila ekran i zvuk se pretvorio u iritirajuće škripanje. - Ovo je već treći put danas - promrmljao je barmen. - Netko je zaboravio platiti raĉun? - dobacila je ţena za šankom nasmijavši se.
KIKA
Prijenos se popravio, ali Dane više nije bilo. Njezino je izvješće završilo. Na vratu je osjetila jezive trnce. Njezina tamnosmeĊa kosa uhvaćena kopĉom kao da je pucketala od neobiĉnog elektriciteta. Znala je što bi rekla baka njezine prijateljice iz djetinjstva, Kare. Rekla bi da je upravo netko prešao preko Natalininog groba. Otresla je ovu misao i trnce s njom. Dana je bila u redu, nema sumnje da spava dubokim snom. A Oscar je ondje stajao i ĉekao nudeći joj stolicu nasuprot njegovoj. Opustila je ramena i nagnula se pozdraviti ga poljubivši ga u obraze i podsjećajući se da za dva mjeseca kad se bude odrţavala gala priredba neće se više morati briuti zbog Dane u Iraku. Za dva mjeseca Dana će biti gotova s Irakom i kod kuće, sigurna.
3 BAGDAD Rusty Sutherland pokušavao je drţati oĉi otvorenima. Ĉekajući poziv za ukrcaj u avion naslonio se na zid s primjerkom Greenspanove knjige The Age of Turbulence pod rukom i torbom pored nogu. Oko njega su ameriĉki vojnici prolazili izmeĊu skupina novinara, diplomata i opreznih putnika koji su jedva ĉekali napustiti ratnu zonu. Letovi su bili rijetki i ĉesto otkazivani u posljednji trenutak. Jutros je bio previše uznemiren da bi mogao ĉitati, ali neće se moći opustiti i zatvoriti oĉi dok se ne ukrca i za njim se ne zatvore vrata aviona. Gotovo je mogao osjetiti miris Elaineine kose kao da stoji pred njim. Imala je tako mekanu smeĊu kosu i mirisala je na Ċumbir. Bio je siguran da su mu klinci pripremili veliki natpis za dobrodošlicu poput onoga koji su mu pripremili za ĉetrdeseti roĊendan i nasmijao se ovom sjećanju.
KIKA
Kad je objavljen ukrcaj na let sagnuo se podići torbu i knjiga mu je ispala. Zgrabivši je pokušao ju je ugurati u platnenu torbu koja je već bila puna fotoaparata, objektiva, ĉasopisa i vrlo ukusnih arapskih delicija koje će ga drţati na ovom dugom letu. Dok je traţio slobodni kutak u koji će nagurati knjigu satom je zahvatio rub vrpce torbice koju mu je Dana dala izvukavši je te je sadrţaj ispao njemu pred noge. Rusty je psovao ogorĉeno. Nespretno je odvojio torbicu od sata. Ljudi su se naguravali pored njega prema izlaznim vratima. Nestrpljiv da se ukrca na avion zgrabio je Daninu poruku i privjesak i ubacio ih u torbu. Dugim je koracima krenuo prema izlazu. Iza njega sive su se oĉi visokog plavokosog muškarca stisnule poput sokolovih i usmjerile na Rustyjeva leĊa promatrajući ga dok nije nestao kroz vrata. Tada je Elliott Warrick, zamjenik ameriĉkog ministra obrane podigao mobitel i ukucao seriju brojeva koju poznaje samo nekolicina. DANA JE DRIJEMALA U blindiranom vozilu koji je njezinog novog kamermana i nju vraćao iz Kirkurka. Sunce je peklo kroz vjetrobran, ali ne i nju jer je smjestila mali ventilator ispred sebe koji joj je direktno hladio lice. Dugi opasni put na sjever i nazad zajedno s ranim ustajanjem kako bi se pozdravila s Rustyjem -izvukli su iz nje i posljednje rezerve energije. Neće imati snage da se istušira niti da razmišlja o veĉeri, a kamoli da dovoljno dugo sjedi uspravno i jede. Danine misli nisu više bile na kurdskim obiteljima koje je intervjuirala istraţujući njihov današnji teški poloţaj i grozote koje su pretrpjeli za vrijeme reţima Saddama Husseina. Mogla je razmišljati jedino o hladnim pamuĉnim plahtama i dugom neisprekidanom snu. Ĉim su se vratili u vilu njezin novi kameran, Line Sanchez, krenuo je prema ormariću s alkoholnim pićima, a ona se uputila prema stepenicama potpuno omamljena od umora. Stigavši do odmorišta oteturala je niz hodnik. Kad je otvorila vrata ĉula je mekani zvuk udarca o drveni pod i pogledala prema dolje vidjevši da joj je pala ogrlica s vrata. Mora da je kopča
KIKA
popustila kad sam zadrijemala u autu, pomislila je, sagnuvši se podići ju. Ĉvrsto je drţeći u ruci ušla je u sobu i zatvorila vrata za sobom i tek je tada ugledala potpuni kaos oko sebe. Ladice izvuĉene. Odjeća, donje rublje i kozmetika porazbacani po podu. Krevetnina svuĉena. Pamuĉne plahte leţale su poput padobranskih platna na madracu. Jastuĉnice u komadićima, perje je bilo posvuda porazbacano. Dragi Boţe, prošaputala je, pipajući mobitel. Ĉula je kratku škripu - zvuk zatvaranja ormarića u kupaonici. Netko je još uvijek ovdje. U kupaonici. Bjeţi! Potrĉala je prema vratima, osjetila je strujanje adrenalina, umor kako nestaje. No, kad je dohvatila kvaku osjetila je snaţne ruke koje su je dograbile s leĊa i podigle u zrak. U djeliću sekunde nepoznati ju je napadaĉ bacio na drugi kraj sobe.
4 PARIZ "SVE IDE PREMA planu. Kad naši neprijatelji shvate što se zbiva konaĉna će ih bitka dokrajĉiti." Oĉi iranskog biznismena Farshida Sabourija sjajile su dok je promatrao tri muškarca u skupim odijelima kako se okupljaju u stanu na Avenue de la Bourdonnais koji gleda na Eiffelov toranj. Na ulici dolje nitko nije sumnjao da šest katova iznad ĉetiri najbogatija i najmoćnija terorista na svijetu dovršavaju plan za nezapamćeni poţar. - Insha'allah, od rijeke do mora, islam će opet vladati - dodao je Farshid, a ostali su voĊe Ĉuvara kalifata pozorno slušali. Agresor u našoj sredini past će od Alahova maĉa. Siddiq Aziz, glatko obrijan muškarac s manikiranim rukama i dijamantnom dugmadi za manţete nagnuo se prema naprijed u niskom koţnom naslonjaĉu. Bio je dovoljno zgodan da ukrasi stranice GQ-a, a financije su nadmašile njegov izgled. -I
KIKA
Palestina će slaviti zatiranjem traga nevjernika - promrmljao je saudijski bankar. Njemu iza leĊa na zidu visila je zlatom presvuĉena slika Al-Harama al-Sharifa, Kupole na stijeni, uhvaćena u sunĉevim zrakama koje su prodirale kroz prozor. Svaki je muškarac nehotiĉno pogledao sliku svetog mjesta. Drevno kamenje Jeruzalema kao da je sjajilo svetošću koje se širilo od zlatne kupole koja je dominirala breţuljkom. Nevjernici su je nazivali Kupolom na stijeni, ali ovim je ljudima bila poznata kao Qubbat as-Sakhrah. Svi su muškarci u stanu u tom trenutku postali svjesni da sa slatkom pobjedom dolazi i cijena. Hram na stijeni, treće najsvetije mjesto muslimana, nadvio se nad Jeruzalemom od devetog kalifa, Abd al-Malika ibn Marwana koji je nadzirao njegovu izgradnju 685. g. Bizantski graditelji koji su stigli ibn Marwanu iz Konstantinopola sagradili su okto-gonalno svetište iznad Svete stijene. Prema islamu, Alah je naredio Abrahamu da dovede svog sina Išmaela do stijene i da ga ondje ţrtvuje, i ta je stijena mjesto uzašašća Muhameda na nebo uz pratnju anĊela Gabrijela. Hram na stijeni je stoljećima prkosio ratovima i nemirima, ĉak i kriţarima koji su ga osvojili. Augustinski su svećenici pretvorili Qubbat as-Sakhrah - Kupolu na stijeni - u crkvu. Kriţar kralj Baldouin I. je dţamiju Al-Aqsu pretvorio u svoju palaĉu, i kasnije su ju Vitezovi templari koristili kao svoje sjedište vjerujući da se u blizini nalaze ruševine hrama kralja Salomona. Ali uskoro, znali su teroristi, veliĉanstvena pozlaćena kupola iznad Svetišta više neće ondje stajati. - Uskoro će svijet ovaj grad ponovo zvati njegovim pravim imenom, Al-Quds. Jeruzalema više neće biti - podsjetio ih je Sabouri osjetivši intenzivne osjećaje u prostoriji. Ţrtva će biti velika, ali privremena. Obitelj bin Ladena, moćnog graĊevinskog magnata koji je imao eksluzivna prava na odrţavanje i popravak svetišta u Meki i
KIKA
Medini, sagradit će savršenu repliku. Ali prvo će sve zgrade Svetišta - Kupola na stijeni, dţamija Al-Aqsa, Kupola lanca, Kupola proroka, Kupola Miraja, Kupola al-Nahawiaha, Kupola Hebronit, Minbar Burhana al-Dina, Zlatna vrata, Musalla Marwan, drvena Aqsa i Islamski muzej, ukupno jedna šestina Jeruzalema unutar zidina - nestati u kataklizmi vatre i tutnjave. I islam će ustati u bijesu. Napad se planira već dvije godine - stalno se potpiruje oskrvnućem arapskih svetih mjesta. Prisutnost nevjernika je posebno postala nepodnošljiva šiitskim muslimanima. Ĉak su i većinski suniti u Saudijskoj Arabiji prezirali ameriĉku drskost da smjeste svoje vojnike na tlo Saudijske Arabije. Okaljanje zemlje gdje se nalaze najsvetija mjesta islama bilo je već dovoljno, ali dvije arogantne i kriminalne ameriĉke invazije Iraka i širenje njihove heretiĉke zapadnjaĉke kulture dodatno je razbijesnilo vjernike. Njihov najveći uzrok bijesa bilo je nelegalno postojanje Izraela. Sada će sva ova nedjela biti osvećena. Uĉinit će to ovi ljudi, ĉlanovi Ĉuvara kalifata koji su posvećeni povratku kalifata. Kalifata nije bilo od raspada Osmanlijskog carstva 1924. koje je pretvoreno u Republiku Tursku. Kalif - zemaljski nasljednik Muhameda i islamski vladar - poznat je i kao Princ vjernika, ĉovjek koji će ujediniti islam i sve muslimane staviti pod svoju vlast. Stvarnije cilj Ĉuvara bio uspostaviti kalifat. - Moramo se drţati roka - Siddiq je upalio cigaretu i odloţio monogramom ukrašeni upaljaĉ na stolić. - Ostalo je samo šest dana. - Ispoštovat ćemo rok, Siddiq - nasmijao se Farshid Sabouri. Ĉetrdeset cilindara eksploziva C-4 već je u tunelu i posljednji će detonator biti osiguran veĉeras. Zar zaboravljaš da je moj brat, Hasan, isplanirao cijelu operaciju? Uvjerio me da će njegov tim imati sve spremno na vrijeme. Da će za šest dana plamen zasjeniti sunce. Na spomen Hasanovog imena svi su se trznuli i Siddiq je refleksno pokrio oĉi. Kako bi sakrio ĉudan trenutak Jemenac, Jalil Haddad je brzo rekao -I Hasan je siguran da Izraelci nisu mudriji?
KIKA
- Ĉak i da išta otkriju neće nas moći zaustaviti - podrugljivo je dodao Sabouri. - Neće otkriti tunel na vrijeme. Sve će biti spremno kad predsjednik Sjedinjenih Ameriĉkih Drţava i glavni tajnik UN-a stignu na pozornicu. I svijet će promatrati kako stoje ondje sa svojim glupavim osmjesima i potpisuju mirovni sporazum za koji vjeruju da su ga dogovorili. Kolaĉi s medom, posude s voćem i ĉajnici puni vrelog ĉaja stajali su netaknuti na staklenom stoliću. - A naš Hamasov brat, Mu'aayyad bin Khoury? - izvalio je Wasif Al-Mehannadi, Bahreinac ĉija je sestra Fatima bila udana za Hasana. - Izdajnik koji se rukovao s izraelskim premijerom i prodao svoj narod? Ĉuo se iznenadni smijeh. - Taj nevjerni podlac i njegovi sljedbenici neće ništa znati dok ih ne obavije plamen. - Sabouri se iznenada namrštio jer mu je zazvonio mobilni telefon te je zavukao ruku u dţep. Prepoznao je broj. Aslam Hameed. Bio je to poziv koji je morao preuzeti. Hameedove su rijeĉi dolazile poput rafalne paljbe. Sabourijeve su oĉi zasjale dok je slušao. Kad je spremio telefon u dţep okrenuo se prema skupini. UzbuĊenje je bubnjalo glasom ĉovjeka koji je bio poznat u arapskom svijetu po svojoj legendarnoj mirnoći kada su svi oko njega bili obavijeni napetošću. - Odliĉne vijesti. Ostali su voĊe Ĉuvara kalifata osjetili napetost promatrajući ga. - Oko nastanka se pojavilo. To je Alahov znak kako tvrde mulasi: "Oko nastanka bit će zvijezda vodilja koja simbolizira pobjedu islama." Dok se uzbuĊeni ţamor Sirio meĊu okupljenima Sabourijeve su oĉi zasjale pobjednpsno. - Uprava sada, braćo, Aslam Hameed i njegovi ljudi su na putu da ga preuzmu. Za šest dana Oko nastanka bit će svjetlost islama.
KIKA
5 BAGDAD DANA JE GLAVOM udarila o prozorsku dasku. Crvene toĉkice i snaţna bol pulsirali su joj u oĉima kad je pala na pod. Ustani. Ustani. Njezini su udovi odbijali odgovoriti na hitnu zapovijed koja kao da je dolazila izdaleka. Nekako se natjerala u sjedeći poloţaj. Ĉinilo se da traje ĉitavu vjeĉnost, kao i sadrţaj njezine torbe koji je ispadao kad ju je napadaĉ okrenuo i poĉeo tresti. Bio je ogroman, ĉovjek-tenk. Odjeven u tamne hlaĉe i smeĊu košulju, a glava mu je bila omotana tamnosmeĊim hiţdabom. Promatrajući ga dok je prevrtao po njezinim stvarima, bacajući tampone, biljeţnicu, karte i kremu za sunĉanje pokušala je zaustaviti navalu za povraćanjem. U glavi joj je buĉalo i bubnjalo kao nikad prije. Omamljena od boli, prisilila se da pogleda prema gore, gore, na ogromnu osobu koja se sada kretala prema njoj, nadvivši se nad njom, skrivena lica. Vidjela je samo njegove oĉi. Tekuće, uznemirene, oĉi boje tinte. - Gdje je?- povikao je. - Oko nastanka. - Ne... znam. Kakvo oko? Obrazima joj je prozujala agonija kad ju je ošamario, ukras na prstenu joj je zaderao koţu. - Ne laţi mi, sharmuta! Znam da ga imaš! Gdje je? Suze su klizile Daninim raskrvavljenim licem kad je ponovo udarila o prozor. O... čemu... on to govori? U krivoj je sobi. Kad bih... barem... mogla do telefona... - Greš...ka - prošaputala je. - Pogriješili ste. Ne znam... što traţite... Nagnuo se nad njom, i strah je zakoĉio vrisak u njezinom grlu. Debelim je prstima zgrabio ogrlicu s hamsom koja joj je ispala iz ruke i pala pored njezinih nogu.
KIKA
- Sliĉno ovome! - Pribliţio je hamsu njezinom licu pokazujući ukrašeno oko u središtu. - Oko! Imaš jedno sliĉno ovome! Hoću ga! Odmah! - Nemam... ga više. - Laţeš! Sharmuta! - Ponovo ju je udario i raskrvario donju usnu. Vid joj se zamutio. Jedan joj je zub visio na jeziku. Nije imala snage ispljunuti ga. Morala je ustati, otići, ali bila je previše omamljena da bi uopće stajala. Tada je poĉela vrištati, što je glasnije mogla, vrištala je od straha, traţeći pomoć. Glas joj je vibrirao sobom poput krika opeĉene maĉke. Yusefove su se šake stisnule. Samo je ţelio ĉuti gdje je sakrila Oko. Nije bilo u ovoj sobi, toliko je znao. Je li imala pomagaĉa? Sve će reći prije nego završi s njom. Bol je bila veliki motivator. Uskoro će moliti da mu sve kaţe. Podigao ju je s lakoćom, kao da je isprazna lutka i bacio ju preko sobe. Ali bila je njeţna i lagana i precijenio je svoju snagu. Umjesto da završi na krevetu udarila je u noćni ormarić, glavom u rub uz muĉni zvuk kosti koja je pukla. Tišina je okruţila sobu. Yusef je pohitao prema njoj. Nije vrištala. Nije se micala. Bila je hladna. Hladna će voda to srediti. Ali kad je obišao krevet uoĉio je da joj je glava u neprirodnom poloţaju i da joj iz uha teĉe krv. Neće se probuditi. Bijes i frustracija ispunili su mu prsa. Kao i neizmjerni strah. Bijes Aslama Hameeda neće se moći kontrolirati. Ali neće biti ništa u usporedbi s bijesom Hasana Sabourija. Oznojio se pomislivši na moćnog Iranca ledeno plavih oĉiju. Zlih oĉiju. Hasan Sabouri je ubio vlastitu majku i mnoge druge samo pogledom. Što će se dogoditi kad sazna da nije uspio naći Oko nastanka? Stisnulo ga je u ţelucu. Dopustio sam da mi se ispriječi ţar. Kako sam mogao biti tako nesmotren?
KIKA
Još uvijek drţeći srebrni lanĉić mrtve ţene s privjeskom u svojoj šaci Yusef je izjurio iz sobe jednako tiho kako je i ušao, ostvavivši njeţnu ameriĉku novinarku ĉija je krv natapala uvojke njezine plave kose.
6 BIJELA KUĆA MINISTAR OBRANE JACKSON Wright je mršteći se ušao u Ovalni ured. Predsjednik Owen Garrett je odloţio naliv-pero i protrljao umorne oĉi. Kosa boje mahagonija vrhovnog zapovjednika bila je prošarana s nekoliko sijedih koje su sjajile na sunĉevoj svjetlosti koja je prodirala kroz prozor iza njega. Samo dvije i pol godine na poloţaju i već je Garrett izgledao deset godina starije od svojih ĉetrdeset i devet godina. Predsjednici su brzo starih u ovom dvadeset i prvom stoljeću, obiljeţenom svjetskim terorizmom, sektaškim ratovima, islamskim dţihadom i Damoklovim maĉem nuklearnog holokausta. - Bin Khoury se nije povukao, zar ne? - upitao je Garrett direktno. Polagao je visoke nade da će ovotjedni povijesni posjet Jeruzalemu zbog potpisivanja sporazuma izmeĊu voĊa Hamasa i Izraela biti prva ostavština od mnogih iz njegovog vremena. Ali ništa vrijedno ne dolazi s lakoćom. Ne samo da su arapske frakcije u islamskom svijetu nasilno prosvjedovale nego je i malena izraelska desniĉarska ekstremistiĉka skupina Shomrei Kotel - usredotoĉena na podizanje Trećeg hrama - sada prijetila da će u zrak dići Kupolu na stijeni i oĉistiti lokalitet za ponovnu izgradnju. - Ustvari, imamo novu situaciju, gospodine. - Wrightove su se usne nesvjesno iskrivile u grimasu koju su nemilosrdno karikirali komiĉari u emisiji Saturday Night Live.
KIKA
- Warrick je nazvao netom prije ukrcavanja na avion iz Bagdada. - Bivši predsjednikov profesor prava je zastao na trenutak znajući kakav će utjecaj imati sljedeće rijeĉi. - Imam podatak gdje se nalazi Krijesnica. Tišina je visjela u povijesnoj prostoriji. Ĉak se ĉinilo da je predsjednik Washington, koji je zurio sa svog portreta iznad kamina, zadrţao dah. Garrett je polako ispruţio ruke na stol. Krijesnica. O Krijesnici su ga informirali drugog tjedna kako je preuzeo duţnost i od informacija o njezinom postojanju nakostriješile su mu se dlaĉice na vratu više nego od bilo kojeg drugog povjerljivog podatka koji je ĉuo otkad je poloţio prisegu. - Kakav podatak? Bez da je ĉekao ministar je izvukao stolicu i sjeo. - Dovoljno nevjerojatan da sam aktivirao sredstva kako bismo ju pokupili. NJS, pomislio je Garrett. Samo je šaĉica ljudi u vladi znala da postoji tajna jedinica koju je osnovao njegov prethodnik. Tajna jedinica, neovisna od CIA-e i imala je duţnost osigurati sigurnost SAD-a - pod svaku cijenu. - Krijesnica je još uvijek u Iraku? - upitao je. - Ondje je već dugo? Wright je kimnuo mrko. Mogao je vidjeti kako predsjednikov um juri. Nije se mnogo vidjelo na kontroliranom, inteligentnom licu Owena Garretta, ali kao jedan od njegovih najstarijih prijatelja i podupiratelja Wright je prepoznao njeţno stezanje njegovih zglobova i znao je da voĊa slobodnog svijeta proţivljava jednaku navalu nadanja, straha i strepnje kao i on. - I što rade kako bi ju preuzeli? - zahtijevao je Garrett, njegove duboke plave oĉi pretraţivale su Wrightovo lice. - Znaš dobro da i Mossad ĉini isto. - Udario je šakom o hrpu papira koji su stajali pred njim. - Mislili smo da smo ju našli u muzeju prije pet godina, prije nego nam je prošla kroz prste. To se ne smije ponoviti. - Neće, gospodine Predsjedniĉe. Ovog ćemo puta uĉiniti sve što je potrebno. Garrett se nagnuo prema naprijed, u vratu mu je zatreperio mišić. - Kao na primjer?
KIKA
Wright se lecnuo, zatim je ustao i susreo se s pogledom predsjednika. - Nadam se da mi nećete zamjeriti ako ne odgovorim na to pitanje, gospodine. Mislim da je najbolje da niste upoznati s detaljima.
7 CRKVA NEBESKE SVJETLOSTI PENSACOLA, FLORIDA U NORMALNO NEDJELJNO jutro svetište Crkve nebeske svjetlosti vibriralo je energijom tisuća glasova podignutih u molitvi. Svećenik Ken Mundy znao je kako svoju pastvu podići na noge. Sve su oĉi bile uperene na njegovo srdaĉno lice snaţne ĉeljusti preuveliĉano na ekranu koji je visio s nadsvoĊenog stropa. Bilo je to lice iskrenosti, lice strasti, lice preplavljeno uvjerenjem da je Oko nastanka blizu. Bilo je isto lice, ista poruka, koja se vidi na ekranu svake nedjelje u pet Crkava nebeske svjetlosti koje su razbacane Floridom, Georgiom, Teksasom i Michiganom. Uspio je prikupiti impresivne sljedbenike unatoĉ ĉinjenici da su mediji obiljeţili njegovu crkvu kultom i samog Mundya optuţili da se nalazi na krivom putu. Sav ga je kršćanski svijet zanijekao, njegovu poruku, njegovu taktiku. I ove ograničene budale bi osujetile njegov plan da znaju za njega. Budale. Većina kršćanskih lidera u Sjedinjenim Drţavama - u cijelom svijetu bili su pasivne zavedene budale. Bili su zadovoljni čekanjem, izgradnjom saveza sa Ţidovima, molitvom i pripremom za Sudnji dan. Nitko od njih nije imao viziju ili hrabrosti da budu proaktivni. Ali on jest. Ne samo da je imao viziju imao je i resurse. Imao je malenu, ali moćnu skupinu vjernika. Dok su svećenici glavnih crkava mogli doprijeti do milijuna u prosjeku svake nedjelje on bi dopro samo do nekoliko tisuća.
KIKA
Ali njemu nije trebala masovnost - ne kad je već imao moć, novce, autoritet i hrabrost da nešto poduzme. Strpljivo ĉekajući na podiju pogledao je prema kamermanima, šminkerima, i reţiseru koji je pripremao video s njegovom nedjeljnom misom, zatim na svoje poruke. Samo oni koji su ga najbolje znali - njegova supruga, njegov odvjetnik, i najbliţi saveznik, poznat kao Straţar - prepoznat će uzbuĊeno pjevušenje kao strune harfe kroz njegovu dušu. Na površini su bili sjaj i sigurnost debeli poput presvuĉenog sloja šminke koja se osušila na njegovim obrazima, ali ispod ove staloţenosti pulsirala je energija koja će zapaliti ĉitavu crkvu ako ispravno doprije do njih. Ĉak i dok je zurio napeto u kamere, za susret s oĉima svojih sljedbenika koje nije vidio - dok su prve rijeĉi mise odzvanjale dvoranom - Mundy nije bio prisutan. Bio je usredotoĉen na vrijeme ne tako daleke budućnosti kada će se ostvariti sve za što je radio. Vidio se u Svetoj zemlji kako propovijeda s druge pozornice, iz srca Jeruzalema. Propovjedajući iz Trećeg hrama koji će sagraditi njegovi sljedbenici. U viziji je vidio da je Ekstaza nadohvat ruke - uzašašće vjernika je bilo blizu. Vrijeme Velike kušnje najavljeno iz Novog Zavjeta dolazi - povratak Isusa kako bi se sukobio s Antikristom u konaĉnoj borbi izmeĊu dobra i zla. Armagedon. Konaĉno će Isus vladati mirom u svijetu tisuću godina prije nego da prepusti svome Ocu. Tada će svi oni koji su ga zvali luĊakom, voĊom kulta, zaluĊenim jadnikom konaĉno prihvatiti istinu. Bio je jedini koji je znao da se Armagedon bliţi. - Kene - ĉuo se reţiserov glas - molim vas ponovo zadnje tri reĉenice. Imali smo mali problem s kamerom dva. - Da krenem od T toga će dana sav naš trud i naše molitve'...? upitao je Mundy prebacivši teţinu na drugu nogu. - To će biti u redu. Još dva sata obrade nakon toga i to će biti to za ovaj tjedan. Kad je završeno snimanje, Mundy je krenuo prema prostoriji u straţnjem dijelu niske poslovne zgrade koja je pripojena crkvi.
KIKA
Pozdravio je tajnika osmjehom i mahnuo dok je istovremeno popustio kravatu. Zatim je u bravu vrata od mahagonija gurnuo kljuĉ. Ušao je u dugi hodnik ĉiji je pod bio presvuĉen parketom koji je prigušio njegove korake dok je ţurio u zvuĉno izoliranu privatnu prostoriju za sastanke u koju je samo nekolicina smjela ući. Samo njegov uţi krug, Sinovi Babilona, znali su za planove i pripreme koji su se ondje odvijali. Straţar ga je ĉekao u naslonjaĉu nemirno listajući Wall Street Journal. - Je li još netko vidio sliku? - upitao je Mundy, polaţući svoju tamnoplavu jaknu na koţni naslonjaĉ. - Nitko ţiv. - Nasmijao se Straţar otvorivši aktovku i izvadivši iz nje fotografiju. Mundy je ţivnuo. Straţar se nikad ne smije. Ispruţivši ruku prema fotografiji u trbuhu je osjetio strujanje adrenalina, zurio je u fotografiju veliĉine 10x18cm i zinuo pred poznatim zlatnim talismanom koji je samo zamišljao i osjetio da se prostorija poĉela okretati. Dragi Boţe, stvaran je. Prekrasan je. Sve je bila istina. Mogao je samo ĉekati trenutak kad će ugledati ĉudo skriveno u njemu. - Baš kao što je opisano u Danijelovim svicima. - Straţar se nagnuo bliţe, njegov oštri pogled fiksiran na fotografiju u boji optoĉenog oka. - Svjetlost dolazi kući. - Neće ako joj ne osiguramo siguran prolaz. - Znoj je natopio prednju stranu Mundyjeve košulje dok mu je umom zujalo na tisuće strahova. Znao je koliko je bilo vaţno da Svjetlost doĊe k njemu. U krivim rukama... Zadrhtao je pomislivši na posljedice. - Gdje je sada? - upitao je. Straţar je ustao. Kratka brada ga je na licu nervirala. Bio je ponosan na svoj izgled i nije se ni danas obrijao. Nije bilo vremena. Umor se zalijepio za njega kao vlaţno odijelo, ali ni za umor nije imao vremena. Ako im opet izmakne nagrada, ako izgube trag, drevno proroĉanstvo se neće ispuniti za njegova ţivota. Bez moći i prisutnosti Svjetlosti Sinovi Babilona neće uspjeti ustoliĉiti Ekstazu. A bili su tako blizu izgradnji Trećeg hrama i ispunjenja Svjetlošću.
KIKA
Jer u Danijelovim svicima piše da će se Svjetlost pojaviti na zemlji i sjajiti iz Trećeg hrama. I Mundy je znao da je Svjetlost kljuĉ - vaţna prethodnica Posljednjeg suda. - Upravo se rješava - odgovorio je Straţar Mundyju mirnoćom koja je u sebi prikrivala unutarnju napetost. - Barnabas - Mundy nije podigao pogled s fotografije. - I ţelio bih upozoriti Derreka da će nam moţda trebati za osiguranje. - Straţar je promatrao kako se nakrivila obrva svećenika i sprijeĉio je nadolazeću raspravu podignutom rukom. - Ken, ovo je previše vaţno da bi se prepustilo jednom ĉovjeku. Ĉak i Barnabasu. Mundy je pratio obris talismana na fotografiji. - Nemam ništa protiv da pripremimo Derreka - ali Barnabasu ne treba niĉija pomoć. Na trenutak su obojica zamislili lice mladića ispunjeno divljom vjerom. Osmjeh se iscrtao u uglovima punih prijateljskih usnica Kena Mundyja. Gotovo je mogao osjetiti vatre posljednjih dana. Prisjetio se prvog puta kad je Barnabasu pokazao model budućeg Trećeg hrama. Oĉi sedamnaestogodišnjeg voĊe mladih su zasjale kao da ga je pomazao sam Duh Sveti. Mladić je jasno vidio, vidio je sve: otvaranje Ekstaze, uznesenje istinskih vjernika, poĉetak Kraja svijeta. Već je tada mladić shvatio vaţnost uloge Trećeg hrama u odigravanju najvećeg trenutka u povijesti - Armagedona, konaĉne bitke izmeĊu dobra i zla. Tada je Barnabas predao napojicu za dostavu pizze stavljajući sitniš u Mundyjevu šaku obećavši da će sagraditi hram na bilo koji naĉin - ĉak i da to znaĉi sagraditi ga vlastitim rukama. U TO JE vrijeme bio mršavi klinac, bez oca od svoje druge godine, ali se godinama izgraĊivao. Slijedio je trening koji mu je propisao košarkaški trener vjerskom posvećenošću dok mu se mišići nisu udvostruĉili, utrostruĉili i uĉetverostruĉili na nekoć tankom tijelu. Barnabas je ĉinilo se imao neobuzdnau energiju unatoĉ obavezama u školi, na poslu, u crkvi i brizi za majku, koja se borila s karcinomom i umrla dva tjedna nakon njegove diplome.
KIKA
Mundy je sebe vidio u Barnabasovim borbama. I sam je preţivio teško djetinjstvo - u kojem je najmanji problem bio što je odrastao bez oca. I tako je kroz muke Barnabasove mladosti Mundy ga stalno tješio da će ga Bog nagraditi. Kao što je i Mundyja nagradio. Sada, u Barnabasu mu je dao neumornog uĉenka ĉija je povezanost s Crkvom bila snaţna poput njegovog tijela. - Barnabas bi u svakom trenu trebao imati ruke na Svjetlosti rekao je Straţar. Mundy nije odgovorio. Bio je zaokupljen vlastitim mislima, uzbuĊenjem koje mu je pulsiralo ţilama. Za koji dan bi i on mogao u rukama imati Svjetlost, Boţju moć na dlanu. Mundy je zurio u svoje dlanove. Nikad nije mogao zamisliti da će jednog dana, siromašni, skromni djeĉaĉić iz Tennesseeja drţati svjetlost nastanka, koristeći ga u ime spašenih. Otkriće Danijelovog svitka meĊu drvenim svicima pronaĊenim u Qumranu dalo je uvid u veliĉanstvenu biblijsku prošlost. Danijel, prorok koji je sluţio na Belšazarovom dvoru i interpretirao njegove snove imao je privilegiju vidjeti Svjetlost. Struĉnjaci još uvijek nisu dekodirali dijelove svitaka, ali su već otkrili Danijelov detaljan opis jedinstvene Svjetlosti koju je stvorila rijeĉ Boţja za vrijeme postanka. Danijel je napisao da će se Boţja Svjetlost ponovo pojaviti u svijetu kada bude najpotrebnija, u najteţim danima. Osvjetlit će proroku put. Za Isusa. I on, veleĉasni Ken Mundy, osnivaĉ Crkve nebeske svjetlosti, i tajnog društva Sinovi Babilona, koje je kritizirala glavna kršćanska zajednica, ĉovjek koji je koraĉao osamljenim putem kao nekoć Spasitelj, bit će onaj koji će ga drţati na nebu. Straţar je pogaĊao misli koje su kuhale u Mundyjevoj glavi. Koliko su sati uloţili u rad, planiranje i zajedniĉke molitve za ovaj trenutak? Za cilj o kojem niti jedan od Mundyjevih sljedbenika nije znao - kao što su bili u mraku što se tiĉe tjednih doprinosa koje je njihov pastor redovno preusmjeravao za financiranje slavne misije. Ĉak ni supruge niti djeca Sinova Babilona nisu ništa znali o zadatku koji je Mundy odabrao za ove ljude - da sagrade Treći
KIKA
hram u Jeruzalemu, da ponovo sagrade ţidovsko sveto zdanje koje je drugi put uništeno 70. g. Kako bi donio sudbinom predodreĊeno mjesto gdje će Isus ujediniti svijet u jednu pravu vjeru. - Svjetlost je uskoro kući. - Straţar je zatvorio aktovku i susreo se s Mundyjevim oĉima ispunjenima nadom. - Moli se da nitko drugi nije saznao da se pojavilo. Mundy je gurnuo fotografiju u unutrašnji lijevi dţep odijela kad su krenuli prema vratima. - Ostatak ću veĉeri provesti u razgovoru s Gospodinom, moleći ga da vodi Barnabasovu ruku.
8
NEW YORK
- OPROSTITE, GOSPODINE - LITA Smith je ponovo pogledala iskaznicu koja je bila spojena na dţep košulje Rustyja Sutherlanda i nasmijala se. - Gospodine, Sutherland. Ali dr. Landau je prije nekoliko minuta otišla na pauzu za ruĉak. Vjerojatno ste se mimoišli kod lifta. Rusty je okrenuo ruku kako bi pogledao na sat. Bio je na nogama više od šesnaest sati i već je padao s nogu. A da ne spominjemo ĉinjenicu da ga je obitelj ĉekala, obitelj koju nije vidio mjesecima. - Smijem li joj nešto ostaviti? Upravo sam se vrato iz Iraka i donosim joj poklon od sestre. Mlada pomoćnica razbarušene crvene kose i s prstenom na svakom prstu pogledala je koţnu torbicu koju je gurnuo preko stola. - Oh! Od Dane? - Topliji osmjeh. - Znam da dr. Landau broji dane do povratka svoje sestre. Rusty joj je zahvalio i krenuo prema dizalu. Refren Simona i Garfunkela "Home... homeward bound..." kruţio mu je po glavi. Ubrzao je korake dok je prolazio predvorjem. Ali kad je zakoraĉio na ploĉnik kako bi pozvao taksi gotovo ga je srušio trkaĉ koji se u njega zaletio.
KIKA
- Joj, oprostite. Jeste li dobro? Valjda vas nisam vidio... Rusty je zatreptao pokušavajući razbristriti glavu. Odjednom se osjetio slabo, a neobiĉna mu je toplina strujala cijelim tijelom, kao da je upravo ispio pet tekila na prazan ţeludac. Mladić koji se zaletio u njega zurio je zabrinuto. Nije imao više od dvadeset i ĉetiri ili dvadeset i pet godina, kratke kose, ozbiljnih i zabrinutih smeĊih oĉiju. Rusty je pokušao nešto reći, ali nije mogao. Zateturao je i mladić ga je primio. - Gospodine, jeste li dobro? Dajte da vam pozovem taksi. -Tada je plavokosi mladić podigao ruku i mahnuo prema nadolazećim vozilima. Koprena se spustila na Rustyjeve oĉi, ali treptanjem nije razbistrio pogled. Zašto nije mogao govoriti? Osjetio je da je ušao u taksi, ali s neobiĉnim osjećajem iskljuĉenosti kao da sve promatra odvojen od svog tijela. Bio je ţedan, i znojio se. Pozlit će mi. Ĉuo je mladića da je vozaĉu dao adresu, ali nije ĉuo toĉnu ulicu. Kući. Htio je otići kući. Morao je otići na ţeljezniĉki kolodvor. Pokušavao je vozaĉu reći da ga odvede na Grand Central, ali sve što je ispustio bio je neartikulirano graktanje. - U vrlo je lošem stanju. Ali ja sam njegov sponzor. Odvest ću ga na sastanak skupine Anonimnih alkoholiĉara. 0 čemu on to? Rusty je vidio bravu, ali nije mogao do nje. Ruka mu je bila preteška. Njegovi su kapci bili preteški. Borio se protiv tame koja ga je obavijala, ali je osjećao kako ga sve više guši. I više nije mogao disati, nije se mogao pomaknuti, nije više mogao izdrţati. Tama.
Lita je gledala neuredne gomile materijala na Natalinom stolu koje su se nakupile dok je bila u Italiji i promislila o gomilanju nereda. Stoga je otvorila središnju ladicu gdje je Natalie drţala svoj kalendar obaveza i stavila torbicu odmah naprijed, gdje joj neće promaknuti, između žutih markera i čokoladnih bombona M & M .
KIKA
Obećala je samoj sebi da će nazvati Natalie i reći joj da ju čeka poklon od Dane. Ali tad su počeli zvoniti telefoni i pisač se dva puta zaglavio dok je pokušavala izvući trideset stranica izvješća koje je Dennis telio na svom stolu do 15 sati, i zaboravila je u potpunosti na torbicu koju je gurnula u Natalienu ladicu. Ĉak se nije sjetila ni kad joj je Natalie zaţeljela laku noć i otišla na sastanak u 16.30 s privatnim kolekcionarom prije veĉere s prijateljicom Peggy. Lita se nije sjetila dok ju nije nazvala supruga Rustyja Sutherlanda.
9 NATALIE SE NIJE mogla odluĉiti, a to ju je još više iritrialo Litina zaboravljivost zbog koje joj nije rekla za paket dok nije skoro pojela kolaĉ ili njezina bezbriţnost kad nije traţila broj telefona od supruge Rustyja Sutherlanda. Bilo je frustrirajuće sjetiti se da je bila za svojim radnim stolom gotovo ĉetiri sata nesvjesna da je Danin poklon bio u gornjoj srednjoj ladici. Nestrpljenje i uzbuĊenje su je obuzeli kad se pozdravljala sa starom školskom prijateljicom, Peggy Lim, koja je u tom trenutku upravo završavala porciju sladoleda, i pozvala taksi i krenula prema muzeju pet minuta nakon što ju je Lita nazvala. Natalieni su koraci udarali kamenim stepenicama, glasno odzvanjajući na maglovitoj mjeseĉini. Stigavši do širokih bronĉanih vratiju iz torbe je izvukla plastiĉnu karticu za ulaz. Nekoliko je trenutaka kasnije izašla iz dizala na ĉetvrtom katu i prolazila pored recepcije i velikih sobnih biljaka koje su se dizale do stropa. Muzej diše drugačije noću, pomislila je ulovivši trag svog odraza dok je prolazila pored prozora koji je bio kod recepcije i skrenula u mraĉni hodnik koji je vodio prema uredima. Zgrada je bila tiha i pospana. Preko dana njome se osjetila pulsirajuća
KIKA
energija, vibriranje u zraku dok su posjetitelji i osoblje dijelili dah drevnog svijeta. Svi su uredi bili na najgornjem katu. U dvoranama i galerijama prekrivenim tepisima na niţim katovima svjetlucalo se bogatstvo kulture ispod diskretnog osvjetljenja. Zlatne zdjele i pehari ukrašeni dragim kamenjem iz trećeg stoljeća sa Sicilije. Boce iz trinaestog stoljeća iz razdolja Mameluka, iz Egipta. Perzijski svjećnjaci od bronce. Feniĉko i rimsko staklo. Mozaik star tri tisuće godina iz Galileje u Izraelu. Sve su to bili najvredniji izlošci stalnog postava, kao i prekrasni primjerci islamske grnĉarije, predkršćanskih talismana i babilonskog nakita. Natalieni koraci su se usporili kad se prilbliţila svom uredu razmišljajući o Litinom opisu torbice koju je Dana poslala. Bila je ukrašena s mari, rekla joj je Lita, koristeći grĉki naziv za talisman koji je trebao otjerati zlo oko. Pitala se je li Rusty već stigao kući. Prema Liti njegova je supruga bila u suzama kad je nazvala u pet poslije podne. Rusty ju je nazvao s JFK-a prije podneva dok je ĉekao prtljagu kako bi joj rekao da će stati nakratko u Devereauxu kako bio ostavio paketić za Natalie, i da onda ide odmah na vlak. Ali ju nije nazvao ponovo kako bi joj rekao kojim vlakom dolazi i nije se javljao na mobitel. Supruga se nije ĉula s njim od podneva. Sigurno je već stigao kući, uvjeravala se Natalie, te je upalila svjetlo u uredu i poţurila prema svom radnom stolu. Torbica je bila toĉno ondje gdje je Lita rekla da će biti. Natalie ju je uzela dirnuta da ju je sestra kontaktirala na ovaj naĉin. Vještim je prstima opipavala teksturu na ispucaloj koţi. Paleći stolnu svjetiljku zurila je u rukom nacrtanu sliku velikog oka s plavom šarenicom i debelom crnom linijom. Njezin je prvi dojam bio da je torbica vrlo stara, izjedena pijeskom i vremenom. Gdje je to Dana pronašla? pitala se zainteresirano. Koţa i ĉvorovi na crnim trakicama su je podsjetili, u samoj tehnici izrade, na drevne sumerske torbice za novac iz Libanona koje je prouĉavala.
KIKA
Paţljivo je odvezala ĉvor. Kratka poruka od Dane - Malo blago s Bliskog istoka - izazvalo je u njoj blagi osmjeh, ali je ubrzo nestao kad je istresla 'blago' na dlan. Bio je to privjesak. Teţak. Zanimljiv. Sjajilo je prema njoj poput malenog zlatnog jajeta optoĉenog lapis lazulijem, karnelijanom i jaspisom. Oko, jedno od najstarijih simbola zaštite. Nose ga ljudi još od postanka svijeta, jedan je od najstarijih i najraširenijih talismana u svijetu. Već oko pet tisuća godina o Oku se piše, njega se crta, rezbari i prikazuje. Ako su oĉi stvarno prozori duše, kako tvrdi Lao-Tzu, drevni kineski filozof koji je napisao najveći traktat o taoizmu, nije ĉudo da su se ljudi oduvijek bojali zavidnog pogleda, zle namjere koja je upućena iz jednog para oĉiju prema drugome. Od poĉetaka, Natalie je dobro znala, ljudi su uvijek smatrali zurenje uznemirujućim. Stoga su u povijesti mnoge kulture replicirale otvoreno oko kao zaštitnu amajliju - poput ove u njezinoj ruci - kako bi se odbacili zli uroci pogleda. Oduvijek ju je fasciniralo kako su ljudi s Bliskog istoka, još od dana ranih Sumerana, vjerovali da je svjetlost nastala u srcu i da je izlazila kroz oĉi i da zlo srce baca zao pogled koji moţe donijeti nesreću svemu što pogleda. Ĉinilo se da su se ljudi uvijek bojali da se ispod svakog pogleda divljenja skriva gramziva ţelja. Da pojedinac moţe uzrokovati namjernu ili nehotiĉnu štetu golim okom. U mnogim jezicima i u mnogim stoljećima postojalo je samo jedno ime za zastrašujući pogled - zlo oko. Talijani ga nazivaju malocchio, Škoti droch shul, Ţidovi axyin ha'ra. U španjolskom jeziku je mal de ojo, u poljskom oko proroka, na farsiju bla band. A Grci su ga zvali matiasma.
Ĉak se i u Tori spominje zlo oko. U Knjizi mudrosti kralj Salomon je upozorio "Ne jedi kruh ĉovjeka zlog pogleda..." A Sv. Petar je napisao u Novom Zavjetu "O bezumni Galaćani, tko li vas opĉara?" Zlo je oko zanimalo i antiĉke Rimljane Cicerona, Vergilija i Plinija, koji su svi o njemu pisali u svojim djelima. Kao i grĉki
KIKA
povjesniĉar Plutarh iz prvog stoljeća, koji je napisao da odreĊene oĉi mogu nanijeti zlo maloj djeci i mladunĉadima jer su im tijela Još slabašna i osjetljiva, ali i da ti isti pogledi mogu imati moć i nad odraslima. Osim na stanovnike Tebe. Plutarh je bio uvjeren da su njihove oĉi imale moć nanijeti zlo i djeci i odraslima. Natalie je provela mnogo godina istraţujući i katalogizirajući na stotine zaštitnih oĉiju s drevnog Bliskog istoka i Sredozemlja. Talismani u obliku oka dolaze iz Egipta, Mezopotamije, Grĉke, Afrike, Italije, Turske, Perzije, Iraka i Izraela. No osjetila je posebne trnce uzbuĊenja kad je privjesak stavila ispod svjetiljke. Iako je prouĉila do sada na tisuće talismana bilo oslikane ili ugravirane sa zaštitinim okom, nikad nije naišla na neki poput ovog. Poput drugih koje je prouĉavala bio je star i ocrtan debelom crnom linijom koju su oko oĉiju stavljali i muškarci i ţene kako bi zaštitili svoje oĉi još prije dolaska Kleopatre na vlast. Ali oĉi na ovoj torbici i talisman bili su drugaĉiji. Dvostruko su obrubljeni debelom linijom od lapis lazulija. I crveno kamenje koje je ĉinilo šarenice - pretpostavljala je da se radi o karnelijanu - nisu bili na uobiĉajenoj bijeloj pozadini, nego na ţućkastoj. Pitala se je li ţuto kamenje jaspis. Sva su se ova tri poludraga kamena koristila za ukrašavanje još od Babilonaca. Zamišljena Natalie se ugrizla za usnicu. Zlatni je privjesak imao teţinu - i mogla se kladiti u etrušĉansku amajliju iz petog stoljeća koja je imala na sebi Meduzinu glavu da je ovaj od pravog zlata - što joj je govorilo da je privjesak izraĊen za nekoga bogatog i vaţnog. Ono što je mogla zakljuĉiti na prvi pogled je da je ogrlica bila mnogo više od drangulije prema Daninoj poruci. Dana nema pojma što je ovo, pomislila je, okrećući glavom. Ali nemam ni ja. I neće imati dovoljno vremena istraţiti ga, shvatila je razoĉarano, barem dok ne riješi zaostalu papirologiju kojom bi mogla napuniti egipatsku grobnicu. Pa pak bila je to primamljiva tajna koja ĉeka da se otkrije. Što je još vaţnije, bio je to uvod od njezine sestre, uvod za toliko potreban razgovor.
KIKA
Iznenada joj je tijelom prostrujao strah. Nadala se da Dana nije ovo kupila na crnom trţištu nehotiĉno plativši sitnicu za ne-prepoznato blago koje se izvlaĉi iz Iraka još od poĉetka rata. Sutra, obećala je sama sebi, ostavit će si malo vremena kako bi provjerila posljednji popis antikviteta koji još uvijek nisu locirani - i nada se da neće naći ovaj privjesak sa zlim okom kako zuri u nju s monitora raĉunala. Dok je podizala privjesak na ogrlici kako bi ga vratila u torbicu Natalie je zastala još jednom iznenaĊena njegovom teţinom. Ali to nije samo zlato, shvatila je. Nešto je unutra. Pruţila je ruku prema povećalu i zurila u metalni prsten kroz koji je ogrlica provuĉena ispipavajući hoće li se otvoriti kao kopĉa. Ali nije - privjesak se nije otvarao, a površina se ĉinila neoštećenom. Nije mogla pronaći šav nigdje na zlatu. Iznenada joj je koncentraciju prekinuo zvuk zatvaranja ladice. Što je to? Ĉinilo se kao da dolazi iz hodnika. Trenuak kasnije se zvuk ponovio. Tko je još ovdje ovako kasno? Nije li valjda opet u ladici ostavio vjenčani prsten? Oĉi su joj se skupile na pomisao na kolegu kustosa koji je bio opsjednut Armanijevim odijelima, a ĉiji je ured malo niţe. Dennis Bellweather se smatrao iznimno privlaĉnim, s pet objavljenih ĉlanaka u ĉasopisu Art News i ĉestim izlascima sa ţenama upola mlaĊim od njega. Pomislili biste da se klipan već naučio ţonglirati dvostrukim ţivotom. Zatim je ĉula tresak i potrĉala iza stola. - Den - Ali rijeĉ joj je zamrla u grlu kad se silueta pojavila na Dennisovim vratima oko šest metara dalje. I to nije bio Dennis. Bio je muškarac, no visok i snaţnije graĊe od Dennisa, ramena nabijenih znojem ili steroidima. Mogao je biti i napadaĉ Giantsa, osim što nije nosio kacigu s crvenim prugama i kraljevskoplavi dres. Nosio je crnu skijašku masku, crne rukavice i sive hlaĉe. Nakon što joj je tijelom prostrujao prvi val straha logika je izbacila odgovor. Valerie je konaĉno unajmila privatnog detektiva da sredi ljigavca. Kako joj je ova misao prostrujala glavom uoĉila je da joj se stranac sve više pribliţava.
KIKA
- Tiho - upozorio ju je grlenim baritonom, produljujući svoj korak i smanjujući razmak izmeĊu njih. - Osiguranje! - Natalie je zakoraĉila unatrag povikavši što je glasnije mogla. Pojurio je prema njoj. Srce joj je snaţno udaralo, okrenula se lijevo prema recepciji i alarmu s donje strane Litine police. Bio on privatni detektiv ili ne kretao se poput ĉovjeka koji je odluĉio ušutkati ju. Napravila je samo tri koraka hodnikom kad ga je ĉula iza sebe. U tom joj je trenutku proradilo ono što je nauĉila na treningu i odluĉila mu se suprostaviti. Nije uspio usporiti na vrijeme i to je bilo upravo ono na što je raĉunala. Izbacila je ruku, dlanom je naciljala njegov nos i pripremila tijelo za udarac. Refleksno se njezina druga šaka - u kojoj je drţala privjesak - pripremila da joj zaštiti lice. Skijaška je maska zastenjala od udara, iznenaĊena jaĉinom boli i mlazom krvi koja je curila iz nosa. Kroz otvore na maski mogla je vidjeti kako mu iz jantarno smeĊih oĉiju izvire bol. Bez da mu je ostavila trenutak za oporavak snaţno ga je potpeticom nagazila. Time je kupila još koju sekundu. Ponovo je krenula prema recepciji, ali dok je hitala prema stolu i tipki petom je zahvatila kotaĉić Litine stolice i pala ispred police uza zid, a cipela joj je odletjela na suprotnu stanu. Zatim je osjetila njegove ruke u svojoj kosi. Bijesno se bacio na nju i vukao je nazad, bol ju je probadala od korijena do zatiljka. Snaga njegovog stiska izazvala joj je suze. - Ovo ću ja uzeti, gospodiĉna. - Glas mu je bio dubok jer mu je grlo bilo puno krvi. Slabi naglasak mu je kvario rijeĉi. Zgrabio ju je za ruku šakom koja je bila poput goriline i poĉeo joj je prste odvajati od privjeska. Odmah je shvatila što hoće, a prste je još snaţnije stisnula oko talismana i uzvraćala mašući svojim slobodnim laktom unazad prema njegovoj kljuĉnoj kosti. - Osiguranje! - ponovo je povikala, pomahnitalo. - Zona 6! Nogom je obavio njezinu i srušio ju. Pala je na tepih poput
KIKA
zavezanog teleta. Kad se spustio kako bi ju opkoraĉio i ponovo pokušao uzeti privjesak, bacila ga je pored njega - šaljući ga meĊu lisnatu šumu biljaka. Na njezino iznenaĊenje digao se na noge i pohitao za njime. Na rukama i koljenima traţio ga je naslijepo izmeĊu porculanskih vaza s filodendronima i fikusima. Ustala je i ugledala zraku svjetlosti iz njegove dţepne svjetiljke kojom osvjetljava zemlju, veliko lišće i tepih. Glasovi i odzvanjajući koraci ispunili su stepenište. - Ovdje! - povikala je. - Recepcija! Izlazna su se vrata iznenada otvorila, i podigla se Skijaška maska, spustila glavu i pojurila prema dizalima uzastopno stišćući tipke dlanom u rukavici. Središnja su se vrata bešumno otvorila, a Natalie se bacila u potragu za privjeskom. Je li pronašao privjesak? Je li ga uzeo? Tada je uzdahnula od olakšanja jer je ugledala kako nešto sjaji s tepiha iza palme. Vrhovima prstiju je prešla preko zlatnog privjeska, a zaštitari su projurili pored nje prema dizalima. Ali zakasnili su. Jedino su vidjeli kako se vrata zatvaraju za osobom sa Skijaškom maskom - i Natalie koja se diţe izmeĊu biljaka, drhtajući, a na nozi je imala samo jednu crvenu cipelu s visokom petom.
10 BARNABAS JE POLAKO koraĉao prema Central Parku, ruke je gurnuo u dţepove veste. Iza njega su se ĉule sirene, ali se prisilio da ne potrĉi, nadajući se da je previše mraĉno da bi itko primijetio kako mu je ispod nosa sasušena krv i da su kapljice krvi na majici od flisa u predjelu prsa. U mraku, kapljice krvi se mogu protumaĉiti kao kapljice znoja. Za prolaznika je bio jogger na putu kući nakon svoje runde trĉanja. Nitko tko je gledao u ovom smjeru ne bi mogao pogoditi kako je noćas vjeţbao.
KIKA
Krv i sirene su bubnjali u njegovim ušima kad je stigao do parka i skrenuo na krivudav puteljak. Prošao je pored Velike tratine uz Jezero kornjaĉa, i dalje odrţavajući ujednaĉen korak. Iako izvana miran, u sebi je bijesnio, i bila je to borba da zadrţi normalan ritam disanja. Kako je mogao pogriješiti? Svjetlost mu je bila na dohvat ruke, a otjerali su ga ţena i gomila zaštitara. Zelenooka ga je ţena iznenadila. Bila je u kondiciji, oko sto šezdeset i pet centimetara, ali oblikovana poput ţene koja svoje vjeţbanje shvaća ozbiljno. Pa ipak nikad ne bi oĉekivao da će se ovako boriti - bila je brţa i snaţnija nego je mogao i zamisliti. Kako će reći veleĉasnom Mundyju da ga je ţena svladala? Iz kuteva oĉiju pojavile su mu se suze frustracije. Imao je ĉetiri mogućnosti danas - ĉetiri - ali je svaki put svladan. Da ga je barem uspio uzeti od ćelavca prije nego je ušao u taksi na JFK-u. Dovoljno ga je dobro slijedio u drugom taksiju, ali ga je zadrţao semafor i kad je Barnabas izašao i pretrĉao ulicu netko je drugi bio u taksiju ćelavca, a meta je ulazila u muzej. Kad je konaĉno uhvatio korak s Rustyijem Sutherlandom ispred muzeja i uspio mu ubrizgati dva miligrama Ativana bez problema, opet je bio neuspješan. Vukao je Sutherlanda dva kata u u zgradi u Alphabet Cityju, detaljno ga pretraţio, ali nije pronašao Svjetlost ni u ruksaku niti u dţepovima. Barnabas nije imao drugog izbora nego vezati ga kao što je Abraham vezao Izaka - nudeći mu ţrtveno janje vezano samoljepljivom vrpcom na oltaru ispitivanja. Morao je ĉekati gotovo dva sata da Ativan prestane djelovati, ali je to vrijeme proveo u molitvi siguran da će mu Bog pomoći u dobivanju informacije koju je trebao bez da mora upotrijebiti nasilje. Ali Bog je imao drugaĉije planove, i nije bilo na Barnabasu da ih preispituje. Bolje obiĉno na ljude brzo djelovala, ali Sutherland se pokazao tvrdoglavim. Barnabas je shvatio da ga Bog testira. Ĉak i nakon što mu je slomio nekoliko prstiju poput olovaka ćelavac je odbio reći što je uĉinio sa Svjetlošću. Barnabas ga je uvjerio da mu ne ţeli nanositi daljnju bol. Sve bi bilo jednostavnije kad bi Sutherland sudjelovao. Iako se
KIKA
Barnabas stalno ispriĉavao uvidio je da mora ĉovjeka prisiliti na suradnju. Najviše što je iz njega mogao izvući ĉak i kad ga je drţao za noge iznad praznog otvora dizala bilo je da je Svjetlost ostavio u muzeju. Muzej. To je bio četvrti promašaj. Zašto, Boţe? Zar nisi uvidio prikladnim da blagosloviš moj pothvat? Zašto me testiraš? Sad je sve bilo mnogo sloţenije. Policija će ga traţiti, a ţena i dalje ima Svjetlost. Što govori policiji? Koliko zna? Znoj mu se cijedio niz kosu kad je ponovo poĉeo moliti, traţeći smjernice, da mu Bog omogući Svjetlost. Usnice su mu se pokretale ispod mutnog sjaja uliĉnih svjetiljki dok je i dalje hodao. Nije bio svjestan prolaznika i boli koja mu je bubnjala ţivĉanim završecima na licu. Bol u duši bila je gora. Iznenada mu je na pamet došao odgovor, poput šapta s neba. Straţar. Ako je itko mogao otkriti tko je ta ţena onda će to uĉiniti Straţar. Trebao je nazvati veleĉasnog Mundyja i traţiti za pomoć. I priznati svoj neuspjeh. Barnabasova su ramena bile spuštena kad je ušao u Hotel Skyline tri kilometra kasnije. Glas mu se slomio kad se veleĉasni javio na telefon. Veleĉasni Mundy je zvuĉao vrlo nestrpljivo. - Molim vas nemojte biti razoĉarani. Veĉeras sam vas iznevjerio - ali bit ću bolji, obećajem. Ne moramo se brinuti više za muškarca - no, sad je Svjetlost u rukama ţene. Ili u rukama policije, pomislio je paniĉno, ne usudivši se glasno to izreći. - Straţar mora otkriti tko je ona. Ţena koja radi u muzeju. -Poţurio je, odgaĊajući trenutak kad će ĉuti razoĉaranje u glasu veleĉasnog. - Recite mi tko je, u ime Spasitelja, pronaći ću ju. I Svjetlost će biti naša.
KIKA
11 - RECITE MI NEŠTO, dr. Landau. Što ste radili u zgradi izvan radnog vremena? Detektiv Marv Henderson je promatrao bilješke u svojem bloku zatim je ponovo podigao pogled na Natalieino izmuĉeno lice. Sjedio je u stolcu poput baĉve piva preko puta nje u uredu direktora muzeja, inteligentan ĉovjek ĉekinjaste sijede kose, izgriţenih noktiju i s neodmotanom cigarom koja je virila iz dţepa na prsima. U cijelom muzeju sva su svjetla bila upaljena jer je policija pretraţivala galerije, skladišta i hodnike uz pomoć osoblja koje je pozvano kako bi se provjerilo je li išta otuĊeno ili uništeno. Roberta Flaherty, direktorica muzeja je pohitala iz kazališta još uvijek u ruci drţeći program predstave. - Kao što sam već rekla policajcu Garibaldiju vratila sam se uzeti nešto iz ladice stola. - Natalie se umorno naslonila na stolac, a Danin je privjesak ĉvrsto drţala u rukama na krilu. Detektiv je opet prouĉavao svoje bilješke iza debelog okvira naoĉala naĉinom koji je odraţavao ometenost. -I koliko ste dugo bili ovdje prije dolaska provalnika? - Pet minuta... deset. Ne više. - Imate li inaĉe obiĉaj dolaziti u muzej izvan radnog vremena? U tom je trenutku zadrţao pogled na njoj. - Naravno da ne. - Opet je odavala dosadu. - Obiĉno idem kući nakon radnog dana. - Ali ne i danas? - Ne. Rekla sam vam kao i policajcu Garibaldiju. Veĉerala sam s prijateljicom i vratila se uzeti nešto iz stola. - A to je? - Kemijska je ostala u zraku. Oĉi su mu izgledale dvostruko veće od njezinih, povećane debljinom leća. Polako je Natalie otvorila dlanove i ispruţila privjesak koji je izvukla izmeĊu biljaka. - To je amajlija zlo oko. Planirala sam ju veĉeras prouĉiti kod kuće.
KIKA
Obrve detektiva Hendersona su se skupile, sudarajući se na sredini naboranog ĉela. - Imate li obiĉaj uzimati muzejsku imovinu sa sobom kući? - Naravno da ne. - Natalie je osjetila opasnost. Amajlija nema ništa s provalom. I posljednje što je ţeljela je da policija krene u krivom smjeru. - Ovo nije vlasništvo muzeja. Moje je. - Skupila je dlan oko privjeska i susrela se s njegovim povećanim oĉima. Moja osobna imovina. - Rekli ste da vam je provalnik pokušavao uzeti privjesak. I da je nosio rukavice. Znaĉi da ćemo pronaći samo vaše otiske, dr. Landau? - Da, tako je. Nosio je rukavice. Crne rukavice. Tanke vunene kakve se obiĉno koriste kod ureĊenja vrta. Zastao je ponovo nešto upisati u blok i Natalie je nemirno ĉekala. Iznenada joj je postalo prevruće u sivom puloveru od kašmira. Ponašanje detektiva Hendersona podsjetilo ju je na susjeda iz djetinjstva, gospodina Petroskeya, koji je svako proljeće optuţivao ili nju ili Danu za ĉupanje tulipana iz njegovog vrta. - Je li vrijednu? Amajlija? Pitanje ju je streslo i mozak joj je paniĉno radio. Kako da na to odgovori? Nije imala pojma je li vrijedan ili nije. Ako mu kaţe da bi mogao biti pitat će je odakle joj - i što onda? Morat će mu reći da joj ga je njezina sestra, poznata izvjestiteljica, poslala iz Iraka. Bez znanja o porijeklu posljednje što ţeli je Dani stvoriti nevolje ili osramotiti njezinu mreţu. Natalie su misli letjele. Što ako Henderson dalje istraţi - i pokaţe se da je privjesak antikvitet i iznimno vrijedan? Da joj je ustvari Dana nenamjerno poslala nešto opljaĉkano iz iraĉkog muzeja? Grlo joj se osušilo. Danina bi karijera mogla nestati u plamenu poput autobombi o kojima izvještava. Ne mogu riskirati. Ako je došlo do pogreške moţe se popraviti tiho. Diplomatski. A ne baciti u krilo njujorškog policajca u bezuspješnoj potjeri. - Ne, nema nikakvu vrijednost. - Laţ je samo izletjela iz ustiju. I postalo je prekasno poreći ju.
KIKA
To je vrlo mala laţ, uvjeravala se. Ako je uopće laţ. Nije da mu je trebala istina o amajliji za istragu. Ĉak i nije znala što je istina. - To je samo drangulija... suvenir. - Grlo joj je bilo tako suho da se iznenadila što joj glas nije pukao. - Zašto ste se onda vratili po njega ovako kasno? - pritiskao je detektiv. Sjela je uspravnije. - Zato jer je poklon. Za mene ima sentimentalnu vrijednost. Vjerujte mi detektive nikad se ne bih vratila da sam znala da će noćas doći do provale. - Ĉuo sam da ste se dosta dobro snašli - rekao je polako. -Opisali ste napadaĉa kao visokog muškarca, oko stoosamdeset i pet, sto devedeset? Sto kila? I napao vas je. Ne izgledate baš ozlijeĊeno. - Upotrijebila sam znanje iz Krav Mage. Izvadio je cigaru iz dţepa i poĉeo ţvakati njezin vrh, a njegove nepovjerljive oĉi nisu silazile s njezina lica. - I kako to da ste postali tako dobri u izraelskoj obrambenoj tehnici koju koriste vladine agencije i policijske snage? Natalie je pogledala na sat: 23.30. Sjedi ovdje već dva sata. Glava ju je boljela, zapešće je već dobilo ljubiĉastu boju i bila je emocionalno istrošena. Samo je ţeljela kući, skinuti odjeću, ući u vruću kadu i uţivati u ĉaši vina. - Nauĉila sam u Izraelu prije nekoliko godina - odgovorila je revno. - Dok sam radila na arheološkom nalazištu. Nije bila raspoloţena ispriĉati mu ţivotnu priĉu. Ili što se dogodilo Maren Svendborg u Izraelu, strašnom napadu na Ben She'an zbog kojeg je izgubila prijateljicu i zbog ĉega je nauĉila Krav Magu. - Jesmo li gotovi, detektive? - Još jedno pitanje, dr. Landau. Natalie se pripremila. - Jeste li na koji naĉin u rodu s novinarkom Danom Landau? Onom u Iraku? Malo joj sliĉite. - Vrlo dobro uoĉavate. To mi je sestra. - Hrabra ţena. - Odloţio je olovku i nasmijao se. - Valjda je to obiteljska crta.
KIKA
- Roditelji su nam umrli kad smo bile tinejdţerice. Morale smo biti hrabre. - Nagnula se prema naprijed. - Mogu li sada ići? Dug je put do Brooklyna. - Brooklyn, zar ne? - Poĉešao se po glavi. - Priĉekajte trenutak. Odvest će vas policajac Lopez. Pola sata kasnije Natalie je konaĉno stigla do svog stana u Willi-amsburgu. Noge su joj bile kao od ţelea. Osjetila je luk i komin u hodniku vjerojatno iz kuhinje Juana i Petera. U normalnim okolnostima Natalie je uţivala u aromama koje su dolazile iz njihove kuhinje, jedan dan tajlandska, drugi marokanska, no veĉeras joj hrana njje bila ni na kraj pameti. Bolio ju je svaki mišić, u glavi joj je bubnjalo i bila je psihiĉki iscrpljena ispitivanjem policije i šefova. Napravila je grimasu, sjećajući se naĉina kako ju je detektiv Henderson promatrao svojim prodornim oĉima dok se nije osjećala kao da je na optuţeniĉkoj klupi - iako nije napravila ništa loše. Je li osjetio da je nešto prešutjela? Boţe, nadala se da nije. Jedino što ju do sada nije upitao je da ode s njim do postaje i pregleda bezbrojne fotografije. Vjerojatno je bila pošteĊena jer je napadaĉ nosio masku i jedino što bi mogla identificirati je par smeĊih oĉiju. Koliko god su mogli odrediti napadaĉ nije ciljao niti jedan izloţak. Ali je srušio i vezao zaštitara. I postoje dokazi da je pretraţio dvije prostorije skladišta. No, ĉinilo se da ništa ne nedostaje. Što je onda traţio u uredima? pitala se dok je gurala kljuĉ u bravu. Natalie je ušla umorno i upalila svjetlo oţivljavajući svoju malenu dnevnu sobu. Privatni detektiv kojeg je unajmila Denni-sova supruga ne bi traţio po skladištu. I ne bi napao zaštitara - ili mene. Skinula je cipele opirući se ţelji da se baci na trosjed i samo zatvori oĉi do jutra. Umjesto toga odšetala je do kuhinje i iz friţidera izvadila otvorenu bocu Rieslinga. S ĉašom vina u ruci krenula je prema kupaonici kako bi ubacila soli za kupanje u kadu. Otvorila je mlaz na najjaĉe i ispila gutljaj vina kad joj se uĉinilo da je ĉula zvonjenje telefona.
KIKA
S uzdahom je odjurila natrag u kuhinju i provjerila broj dolaznog poziva. Nije ga poznavala. - Halo? - Popila je još jedan gutljaj. - Dr. Landau? Ovdje Brandon Wedermeyer s MSNBC-a. Zovem vas zbog sestre. Natalie je zastao dah. - Da? O, Boţe. - Je li Dana dobro? Molim te, neka bude dobro. - Ţao mi je što vam to moram ja reći, ali imam loše vijesti. Bojim se da vam je sestra mrtva. - Mrtva... - Glas ju je izdao. U trbuhu je osjetila prodornu hladnoću i iznenada je izgubila teţinu. - To je... nemoguće. - Ţao mi je, dr. Landau. Dana je ubijena. Tijelo joj je pronaĊeno prije dvadeset minuta. Nemam još detalje, ali ţelio sam vas obavijestiti prije nego vijest procuri u medije. Ubijena? Mozak joj je blokirao, odijajući upiti rijeĉi. Osjećala je kao da će povratiti i naslonila se na granitnu kuhinjsku površinu. - Ne moţe biti mrtva. Juĉer sam ju gledala na televiziji. -Blebetala je. Ali nije mogla prestati. Kao što nije mogla zaustaviti koljena koja su se nekontrolirano tresla. - Mora biti greška, recite mi daje greška. - Dr. Landau, je li netko s vama? Jeste li dobro? - Sestra mi ne moţe biti mrtva. - Glas ju je izdao. - Ona je sve što imam. Je li autobomba? Nisam ĉula ništa o autobombi... - Ne, nije bila autobomba. Bilo je... ona je... Ţao mi je, nema blagog naĉina da vam to kaţem, ali ĉini se da je ubijena. U sobi u vili. Ubojstvo se dogodilo negdje izmeĊu njezinog povratka iz Kirkuka i ranog jutra. Njezina se ekipa zabrinula kad se nije pojavila. Vojska istraţuje... Ĉaša joj je ispala iz ruke i razbila se u tisuće komadića na tlu.
12
KIKA
DivLJi OŢUJSKI VJETAR bjesnio je grobljem Salem Fields kad je Natalie uzela lopatu i na sestrin lijes bacila zemlju. Ĉuvši tupi udarac, vidjevši zemlju kako se raspršuje preko drvenog lijesa pokušavala je zauzdati jecaj koji joj je gorio u grlu. Ona i Dana bile su tinejdţerice koje su stajale rame uz rame obredno bacivši komad zemlje na bjesove svojih roditelja. Rabin im je tada rekao da je mitzvah pomaganja pri ukopu voljenih bio najnesebiĉniji ĉin od svih jer je bio ĉin dobrote koji se nikad ne moţe vratiti. Ali ovo nije bilo u redu. Nije bilo u redu da pokopa Danu. Njezina je sestra veĉeras trebala izvještavati, kosu joj je trebao mrsiti suhi pustinjski vjetar, glas joj je trebao biti ispunjen autoritetom. Umjesto toga bila je ovdje u zemlji pored svojih roditelja i Natalie je promatrala u obamrloj nevjerici dok su prijatelji i roĊaci prolazili jedan po jedan kako bi uzeli lopatu i ubacili zemlju u Danin otvoreni grob. Nakon toga je krenula prema limuzini jedva zamjećujući izraze sućuti koji su odzvanjali oko nje. Bilo joj je hladno, bila je prazna i nikad se nije osjećala tako sama. Prvo su joj roditelji umrli premladi, a sada je i Danin ţivot prekinut. Teta Leonora ju je primila za ruku kad se skupina oţalošćenih poĉela razilaziti. - Rosalie ima sve pripremljeno u tvom stanu, draga. Tvoji susjedi, dragi Peter i Juan su donijeli nekoliko sklopivih stolica. Rosalie je bila Nataliena starija roĊakinja, kćer tete Leonore. Kao djeca Rosalie, Natalie i Dana bile su nerazdvojne. Od svih roĊaka Rosalie je bila najviše okrenuta obitelji, znala je kako se rade kuglice mazoh i knedle, bila je domaćin svih Pashi i sjećala se svih roĊendana i godišnjica. - Toliko ljudi - promrmljala je Natalie. - Nadam se da će svi stati u stan... Glas joj je utihnuo kad je osjetila lagano tapšanje po ruci i okrenula se. Nije prepoznala visokog muškarca u ĉetdesetima koji je stajao pored nje. - Ţao mi je što se upoznajemo pod ovakvim okolnostima, Natalie. Ja sam Jim D'Amato. Bio sam kolega vaše sestre na MSNBC-u. Ţelim izraziti svoje sauĉešće.
KIKA
D'Amato. Natalie je dobro poznavala ime. Nikad nije ĉula Danu, ili bilo koga s televizije da su šefa zvali imenom, i uvijek ga je zamišljala kao sijedi oĉinski tip. Osoba koju je snaţna Dana ţeljela impresionirati je bio sve samo ne to. Stajao je pored nje, vjetar mu se igrao s crnom kosom, izgledao je snaţno i u formi, zgodan i lijepo graĊen poput vozaĉa talijanske formule. - Dana vas je iznimno cijenila. Hvala što ste došli. - Ne morate mi zahvaljivati. Ali kako je zadrţao pogled na njezinom, uhvatila je nešto u njegovim inteligentnim oĉima - nešto izvan ljubaznog saţaljenja. Brigu. Nećkanje. Osjetila je da joj ţeli reći nešto više. Prije nego je uopće mogla razmisliti što bi to bilo osjetila je kako joj se teta Leonora nagnula bliţe. - Stvarno bismo morali krenuti prema autu - prošaputala je starija gospoĊa. - Ljudi nas ĉekaju. Natalien se ţeludac frkao cijelim putem do stana. I dok su se prijatelji i obitelj motali oko nje pokušavajući ju nagovoriti da pojede salatu i voće i malo kolaĉa, da sjedne i odmori se njezinom je glavom kuckalo jedno jedino pitanje. Zašto bi netko ubio Danu?
BAGDAD As I AM HAMEED JE ustao i oteturao niz široko mramorno stepenište u usporenoj magli sna. Osjećaj nemira zbog uporne zvonjave na vratima je rastao dok se pribliţavao špijunki. Tko bi ga mogao uznemiravati u četiri ujutro? Tko bi se usudio...? Obuzeo ga je neizmjerni strah kad je ugledao sjajni par oĉiju kako zure u njega. Plave oči. Oči Hasana Sabourija. Aslamova se ruka trenutaĉno ukoĉila na kvaki. Ogromni je Iranac posljednja osoba koju je oĉekivao vidjeti pred svojim vratima. Nije ih htio otvoriti, ali je morao.
KIKA
Hasan je prerezao rijeĉi dobrodošlice koje je Aslam pokušavao izreći i gurnuvši ga krenuo u hodnik. Aslam je zadrhtao kad je u desnoj ruci Iranca ugledao zakrivljenu sablju. - Razoĉarao si me. Zbog tebe nemam Oko nastanka. Aslamovo je lice problijedilo zbog dubine Sabourijevog bijesa. Taj ĉovjek... Yusef... - promrmljao je. - Jedan je od mojih najboljih ljudi. Kako sam mogao znati... Hasan Sabouri je zamahnuo rukom namjestivši dugu oštricu prema Hameedovom vratu. Boreći se da se ne trese od straha u vlastitom predvorju Aslam nije mogao odluĉiti je li ga više bilo strah sablje koja zasjeca njegovo meso ili Hasanovih pokletih oĉiju koje prodiru u njegove. - Molim te. Donijet ću ga. Još uvijek ima vremena... - Griješiš. Tvoje je vrijeme završilo. - Oštrica je zasjekla dublje i Aslam je mogao osjetiti toplinu vlastite krvi dok mu je curila niz vrat. Nije mogao odmaknuti pogled s oĉiju. - Molim te... Oštrica se zabijala dublje. Gore su njegova ţena i djeca spavali. Kako mu je smrt isisavala snagu iz koljena tiho je molio Alaha da se ne probude da i oni ne postanu ţrtve oštrice. Ili da budu prokleti pogledom ĉovjeka koji posjeduje zlo oko. Za sebe više nije imao nade. SAT KASNIJE U uliĉici prepunoj smeća u predgraĊu Bagdada, Yusef se suoĉio s istim ĉovjekom. Ista oštrica. Iste oĉi. Nije bio stoiĉan poput svojeg poslodavca, Aslama Hameeda. Yusef je drhtao, a Iranac ga je poprijeko gledao probadajući ga svojim ĉudnim prokletim oĉima. Energiĉno je Yusef pretraţivao po dţepovima i izvadio ogrlicu mrtve ţene. Pruţio ju je prema Sabouriju drhtavim rukama. - To je sve što je ameriĉka izvjestiteljica imala. Vjerujte mi, u ime Alaha, ispitivao sam ju. Pretraţio sam njezinu sobu iskreno, nije imala ništa, nije znala ništa... - Pa mi daješ ovo? - podsmjehnuo se Hasan, drţeći njeţnu amajliju na srebrnom lanĉiću. Drugom rukom je dodirnuo
KIKA
Yusefo-va prsa krvavom sabljom. - Fatimina ruka umjesto Oka nastanka? - Pronaći ću ga. Obećajem. - Yusef nije mogao drţati oĉi odvojene od oštrice. - Uĉinit ću sve što traţite! Sve! - molio je. -Recite mi što ţelite. - Što ţelim? Ţelim te mrtvoga - šapnuo je Hasan u smrdljivoj uliĉici. Yusefovo je srce uţurbano tuklo. - Molim vas. Više vam vrijedim ţiv nego mrtav. Mogu pomoći pronaći Oko nastanka. Neću spavati, neću se odmoriti, dok... Oštrica je zasjekla njegovu desnu ruku gotovo ju u potpunosti odrezavši prvim udarcem. Yusefov je krik kruţio zasićenim zrakom uliĉice. Ali samo nakratko. Kad se ovaj sagnuo uhvatiti svoju viseću ruku Iranac je zabio sablju u straţnji dio Yusefovog vrata. Bila su potrebna tri snaţna udarca kako bi se utišali vriskovi, pretvorivši ih u grgljaje.
13 NATALIE NIJE IMALA pojma kako je preţivjela prvu noć shivaha, poĉetnog razdoblja oplakivanja. Ĉinilo se da dan neće nikad završiti. I do trenutka završetka ma'ariva, veĉernje mise, i razilaţenja ljudi poput sjenki kojih je bila samo djelomiĉno svjesna, u glavi joj je bubnjalo. Bilo je toliko ljudi, toliko priĉa o Dani. Dana kao tvrdoglava djevojĉica, kako cheerleaderica u srednjoj školi, i kao iznimno zrela novinarka dovoljno hrabra da se nadglasava s bukom bombi koje su eksplodirale oko nje. Ali nitko ju nije poznavao kao Natalie. Kao mlaĊu sestru koja se nekontrolirano smijala kad je zayde sakrio afikomen u kotliću WC-a jedne godine za vrijeme Pashe. Sestra koja je pokrivala Natalie kad se napila na školskoj zabavi. Sestra koja se ĉvrsto uz nju stiskala u šoku nakon što su im roditelji iznenada stradali.
KIKA
I sestra koja je mjesecima znala da Natalie vara njezin zaruĉnik, ali je to skrivala od nje dok se sama nije suoĉila s istinom kad se ranije vratila s kongresa antropologa. Uletjela je u stan spremna skoĉiti na Adama da bi ga našla u kupaonici kako obraĊuje jednu samohranu majku s kata ispod. Dana je znala. Vidjela ih je da zajedno večeraju, ljubakaju se. Ali Adam joj se obećao da to nije išta značilo - i da se neće ponoviti. I Dana je čuvala njegovu tajnu - drţeći me u mraku. Natalie se predobro sjećala bijesa i poniţenja koji su je obuzeli kad je Dana priznala. Osjećala je da ju je Dana izdala više od Adama. Sada stišćući salvetu ĉvršće u šaci poţeljela je da moţe izbrisati teške rijeĉi koje joj je izrekla i progutati nekontroliranu ljutnju koja je dovela do njihovog udaljavanja. Boţe, kad bih barem mogla vratiti one mjesece koji su prošli bez izgvorene ijedne riječi i da ih mogu ispuniti sa svime što si nikad nismo stigle reći. - Natalie - Natalie? Trgunula se iz sanjarenja. Jim D'Amato je sjeo pored nje na trosjedu. Na licu mu se vidio izraz ispriĉavanja. U kuhinji nekoliko metara dalje mogla je ĉuti tetu Leonoru kako pere servisne pladnjeve u kojima su bile narezane rajĉice, luk, salata od tune i peciva. Iznenadila se kad je uoĉila da su svi ostali otišli. - Oprostitie, nisam vas ĉula. Razmišljala sam o Dani... Odmahnula je glavom i pokušala se nasmijati. - Naravno, o ĉemu bih drugome razmišljala? - Dana je bila jedna od nekolicine dobrih ljudi. - Nasmiješio se poloviĉno. - I ne mislim samo profesionalno, nego i osobno. Imala je otvoreno srce poput djeteta i hrabrost marinca. Nedo-stajat će svima koji su je poznavali. - Hvala. - Natalie ga je pogledala, oĉekujući da će se pozdraviti i otići. No, ostao je sjediti. Opet je osjetila da je htio reći još nešto. - Imate informacije o njezinom ubojici, zar ne? - upitala ga je iznenada. - Jesu li ga uhvatili?
KIKA
- Meni nije poznato, Natalie - ne još. - Naboralo mu se ĉelo od napetosti. Iako je bio udobno odjeven, u crni pulover i sportski kaput, napetost na licu je govorila da je bio na rubu. - Nisam ovdje kao predstavnik televizijske mreţe - rekao joj je. Već sam nekoliko mjeseci na bolovanju - Spustio je dlan na njezino koljeno. - Jeste li znali da je Dana otišla u Bagdad umjesto mene? Natalie ga je upitno pogledala. - Kako to mislite? - Ovaj zadatak u Iraku je bio, ustvari, moj... dok nisam uprskao. - Ne razumijem. - Imao sam osobnih problema. - Odmahnuo je glavom. -Posljedice metalnih ostataka koje nosim sa sobom zahvaljujući samoubiĉaĉkom bombaškom napadu dok sam bio u Jeruzalemu. Zbog njih sam postao ovisan o lijekovima protiv bolova. Natalie je odmahnula. - Ĉula sam da se Dana natjecala s nekoliko izvjestitelja kako bi dobila mogućnost da ode u Irak, ali nisam znala da ste vi bili prvi izbor. Tako da... - Progutala je. -Hoćete reći da ona ne bi bila u Iraku da... - Da nisam pretjerao s Vicodinom - i vratio se na staro. Imam prednost po staţu. - Nakratko je odmaknuo pogled. Kad ju je ponovo pogledao izraz lica mu je bio neutralan iako se igrao sa jednostavnim zlatnim vjenĉanim prstenom na prstu. - Kako bilo to nije razlog zbog kojeg sam ostao porazgovarati s vama. Natalie je ustala. - Ţao mi je. Morala bih se naspavati. - Ono što je stvarno trebala bilo je vrijeme kako bi upila sve što joj je upravo rekao. Da nije uprskao Dana bi bila ţiva? Obuzela ju je hladnoća. Dok je odlazila uhvatio ju je za ruku. - Ĉekajte, Natalie, molim vas. U oĉima mu se vidjela hitnoća kad je ustao i pogledao ju. -Ovdje sam jer mi je stalo do Dane i njezinog kamermana, Rustyja Sutherlanda. Zabrinut sam jer Rustyja još uvijek nema. Njegove su je rijeĉi iznenadile. Nema ga? - Znam da je kasnio kući neki dan. Ali nisam imala pojma... - Zaboravila je na Rustyja kad je primila poziv o Dani. D'Amato je kimnuo. U treperavoj svjetlosti crvene obredne svijeće koja je gorjela iza njih njegove su oĉi bili neĉitljive. Znam... da vam trenutno glavom struji milijun drugih stvari.
KIKA
Ovo je za vas uţasno vrijeme, ispriĉavam se Sto vas opterećujem s ovim..., ali Kustyja još uvijek nema. Juĉer je njegova supruga ispunila zahtjev za nestale osobe. A moj izvjestiteljski instinkt ţeli znati je li njegov nestanak ikako povezan s ovime što se dogodilo Dani. - Razmislite - nastavio je, a oĉi su mu se raširile. - Oboje su bili u Iraku, zajedno su radili, ţivjeli su u istoj malenoj vili. Kolika je sluĉajnost da je Dana ubijena i što je Rusty nestao u gotovo isto vrijeme? Natalie je odmahnula glavom, omamljeno. - Hoćete reći da su Danino ubojstvo i Rustyjev nestanak povezani? Napravio je grimasu. - Samo istraţujem mogućnost. Jeste li primijetili bilo što neobiĉno u komunikaciji s Danom? Je li nešto rekla - ili nije rekla? Natalie se borila s novim valom suza. - Nisam se baš ĉesto ĉula s njom. Posljednji smo put razgovarale prije godinu dana. D'Amato je šutke stajao i ĉekao. Ako je bio izneaĊen to je sakrio iza svojih zagonetnih sivih oĉiju. - PosvaĊale smo se - rekla je tiho, a suze su joj navirale. -Nešto mi je zatajila. Osjećala sam se izdano... i pobijesnila sam. I Dana je pobijesnila. Bile smo tako ljutite. - Oĉajniĉki je odmahivala glavom. - A sada... Svom je snagom pokušavala svladati jecaje koji su navirali. D'Amato je odmaknuo pogled dok se borila vratiti kontrolu. Posljednji kontakt koji je imala s Danom bila je poruka koju je dobila s privjeskom koji je Rusty donio u muzej. To je drugi put da ju je Dana kontaktirala otkad joj je Natalie poslala hamsu, kao zaštitu i kao pomirbu. Dana ju je zvala da joj zahvali i iako je njihov razgovor bio kratak i ukoĉen bio je poĉetak, mali korak prema pomirenju. Zatim su privjesak i poruka pobudili Nataliene nade da je Dana spremna oprostiti joj i da će u sljedećem razgovoru obje ljutnju ostaviti iza sebe. - Sada više nikad neću imati priliku razgovarati s njom. -Glas joj se jedva mogao ĉuti. D'amato je proĉistio grlo. - Zbog toga je vaš gubitak i veći. Nisam znao. Oprostite.
KIKA
Duboko je udahnula i dlanovima pritisnula sljepooĉice. - Ne mogu se trenutno koncentrirati. Nemam odgovore za vas. Ispriĉajte me... - Naravno. - Zakoraĉio je unazad, djelovao je razoĉarano. -Ţao mi je ako sam vas uzrujao. - Zavukao je ruku u unutrašnji dţep, izvadio vizitku i pruţio joj. - Molim vas nazovite me ako se iĉega sjetite. Moţda je Dana razgovarala s vašom tetom, ili nekim drugim od roĊaka. Za nekoliko dana kad se stvari smire moţda će se netko neĉega sjetiti. Bez gledanja u vizitku, Natalie je kimnula i gurnula ju ispod pladnja na stoliću. Ĉula je kad je D'Amato teti zaţelio laku noć i otišao. Nakon što joj je teta zaţeljela laku noć i Natalie se presvukla u traperice i bijelu majicu kraktih rukava nije mogla prestati misliti na ono što je D'Amato rekao o Rustyiju. Gdje bi Rusty mogao biti? Mimoišla se s njim u muzeju za nekoliko minuta. Da je bila ondje bi li joj rekao išta što bi joj pomoglo razriješiti ovu noćnu moru? Nešto što bi joj pomoglo shvatiti zašto joj je sestra ubijena? Odjednom je tišina u stanu postala nepodnošljiva. Zurila je u posuĊene metalne sklopive stolice koje su bile poloţene uza zid, a koje su ĉekale da ih se opet rastvori sutra za minehu, kasnu popodnevnu molitvu. Prijatelji i ĉlanovi obitelji će se vraćati sljedeća ĉetiri dana da s njom razgovaraju, mole i tješe ju. Dok je gledala treperavi plamen obredne svijeće u visokom crvenom staklenom lampašu Natalie se nije mogla utješiti. Bacila se na trosjed, bosa, crvenih oĉiju i prisjećala groznog trenutka kad je prvi put ugledala Danino tijelo u mrtvaĉnici. Kroz suze je primijetila da nedostaje srebrni lanĉić koji je poslala sestri za zaštitu. Kad je ĉula da Dana ide u Irak Natalie je dala preraditi majĉin prsten i upotrijebila ametiste i biser kako bi joj dala napraviti posebnu hamsu samo za nju. Bila je to maslinova granĉica - koju je Dana prihvatila. Dana je ispriĉala teti Leonori da će ju nositi ĉak i na spavanje dok se ne vrati. I sigurno ju je nosila. Natalie je uoĉila kako joj se sjaji oko vrata kad je izvještavala.
KIKA
Ali je direktor pogrebne tvrtke rekao da ju nije vidio. Pa gdje je onda ogrlica? Je liju Dana izgubila? Je li ukradena? Ako ju je imala kad je napadnuta, pitala se Natalie, da li bi ju zaštitila? Odjednom ju je obuzela snaţna ţelja da pronaĊe hamsu. Moţda, pomislila je, je spakirana s Daninim stvarima koje još uvijek nisu stigle iz Iraka. Zatvorivši oĉi gotovo je mogla ĉuti D'Amatov glas kako govori "Zajedno su radili. Kolika je slučajnost da je Dana ubijena i da je Rusty nestao u gotovo isto vrijeme?" Jesu li Danino ubojstvo i Rustyjev nestanak slučajnost - ili su povezani? Mogućnosti su joj prolazile glavom. Jesu li njih dvoje nešto otkrili, naišli na nešto što netko nije htio da se zna? Jesu li bili na pragu otkrića velike priĉe? Ako je tako bilo Rusty ne bi otišao kući. Odgodio bi svoj odmor kako bi završio ono na ĉemu je radio. Otvorila je oĉi i sklupĉala se. Rusty je došao kući. Sletio je u Americi, nazvao ţenu i rekao joj da mora samo skoknuti negdje na putu prema doma. A to mjesto je bio muzej. Da mi donese privjesak. Srce joj je poskoĉilo.
Skoĉila je, pojurila do svoje torbe na stolu i izvadila koţnu torbicu koja se ondje nalazila od dana kad je napadnuta. Bilo joj je bolno gledati ju nakon vijesti o Daninoj smrti. Sada, zureći u svjetlucavo optoĉeno oko poĉela se pitati je li ovaj privjesak veza koju je D'Amato traţio. Nakon nekoliko trenutaka stavila je ogrlicu na stolić, uzela D'Amatovu vizitku ispod pladnja i pruţila ruku prema telefonu. - Mogli biste biti u pravu, D'Amato. Moţda postoji veza. Moţete li odmah doći u moj stan?
KIKA
14 ZRAĈNA LUKA JFK HASAN SABOURI JE skrio svoje nestrpljenje dok je prolazio kroz carinu. Bio je nemiran, ţelio je što prije uzeti ono po što je došao i izaći iz Sjedinjenih Drţava. Ali nauĉio je biti ljubazan. Poslovan. Bezazlen. Putovao je pod jednim od svojih identiteta, naravno, jer je njegovo pravo ime bilo na svim teroristiĉkim listama u svijetu. Zabavljalo gaje kako su ga ljudi u Americi gledali. Bila je to znatiţelja. Kod kuće su ga se bojali gledati - štoviše, mislili su da će ih njegov pogled prokleti. Na Bliskom istoku mnogi ljudi znaju što je uĉinio svojoj majci. Prokletstvo s kojim je roĊen se prvi put pokazalo kad je imao samo deset mjeseci. Bio je gladan i plakao je. Njegova je majka imala posla i nije došla dovoljno brzo. Njegov stariji brat, Farshid je vidio što se dogodilo. Kad ga je majka konaĉno podigla Hasa-nove su je plave oĉi pogledale ispunjene bijesom. Trenutak kasnije je pala na koljena stavivši ga u krilo bratu samo sekundu prije nego se srušila na pod.
Lijeĉnik je rekao da ju je izdalo srce. Ali svi su u selu znali da je to bilo zlo oko. Njegovo zlo oko. Od pradavnih su vremena ljudi vjerovali da oni roĊeni s plavim oĉima posjeduju prokletsvo koje mogu prenijeti na druge, bilo svojom voljom ili sluĉajno. Smrt njegove majke nakon njegovog pogleda bila je prvi pokazatelj moći koju je posjedovao. Uslijedilo je još mnogo smrti i ozljeda. Ljudi su o tome šaputali, šaputali su o njemu, cijeli njegov ţivot. I priĉe su se širile, sve su bile isitnite. Sve koje je volio njegov ujak, najbolji prijatelj, zaruĉnica, svi osim, barem zasad, njegovog brata Farshida - sve je na neki naĉin pogodio njegov pogled. Loša sreća, loše zdravlje pogodili su one na njegovom
KIKA
putu, tako da su ljudi izbjegavali njegov pogled i pokrivali svoje oĉi, ĉak i na spomen njegovog imena, a ţene su uzdisale od straha kad bi ga susrele na ulici. I on je sam bio ţrtva svojih plavih oĉiju. Ţivot mu je postajao sve osamljeniji i srce mu je postajalo sve hladnije prema onima koji su ga izbjegavali, a paţljivije prema onima koje je volio. Pa ipak cijenio je moć koju su njegove oĉi imale nad neprijateljem. Gotovo se nasmijao prisjetivši se kako su ga se bojali Aslam Hameed i njegov ubojica Yusef kad ih je pronašao u Iraku. Bili su paralizirani od straha zbog njegovog pogleda tako da je morao samo zariti noţ u prsa prije nego ih je srce izdalo. Njihova je pogreška Ĉuvare kalifata previše koštala - i nisu zavrijedili smrt muĉenika. Tako da su umrli u strahu i sramoti za ubojstvo ameriĉke novinarke prije nego im je otkrila lokaciju Oka nastanka. Sve što je od nje ostalo bila je srebrna ogrlica i privjesak Fatimina ruka koju je nosila oko vrata. Sad mu je bila u dţepu, imala je biser u sredini. Razmišljajući o bahreinskoj legendi koju mu je ispriĉala ţena - da biseri imaju moć pomoći u potrazi za izgubljenim predmetima - Hasan je molio da ga ovaj maleni trofej odvede do pravog blaga. Sada je imao osobni cilj da pronaĊe i donese Oko nastanka u Ime Alaha. Bilo je i više nego odgovarajuće da onaj sa zlim okom pronaĊe najlegendarniju amajliju od svih - privjesak zlog oka koje skriva i ĉuva Oko nastanka. Prokletstvo s kojim je roĊen imalo je neku ĉudnu moć, koju je nauĉio cijeniti. Pa ipak u ovoj prokletoj zemlji nitko ju nije prepoznavao. Bilo koji tamnoputi Arapin s plavim oĉima mogao bi slobodno šetati meĊu ovim nevjernicima i nitko od njih ne bi trepnuo ili okrenuo pogled. Budale. Carinik ga je pogledao u oĉi, vratio putovnicu i mahnuo mu da proĊe. Noseći s lakoćom svoju putnu torbu, a njegovo dugo, odrţavano tijelo u tamnom europskom odijelu je krenulo prema taksijima. Ostala su samo tri dana. Morao se vratiti u Jeruzalem prije roka kako bi provjerio da su bombe na mjestu ispod Al-Haram
KIKA
as-Sharifa i posvjedoĉiti vrhuncu plana Ĉuvara za njegovim uništenjem, što će inicirati sveopći rat s Izraelom. Treba biti u Jeruzalemu kako bi svjedoĉio podizanju palestinske zastave iznad Plemenitog svetišta - ili onoga što od njega ostane nakon eksplozije. Zatim će se pridruţiti pobjedonosnoj povorci kroz jeruzalemske krvave ulice kad Ĉuvari kalifata proglase sveti grad Al Quds u ime Alaha. Hasan se lagodno nasmijao i sjeo u taksi koji je stajao uz ploĉnik zamišljajući obnovljeni kalifat sa zemaljskim nasljednikom Muhameda ponovo na mjestu odakle nadgleda vjerska i graĊanska pitanja u cijelom islamskom svijetu. Slava islama će ponovo procvjetati uz pomoć moći Oka nastanka. Zapadnjaĉko obiĉno i nuklearno naoruţanje neće biti ništa novom oruţju koje će proizvesti Ĉuvari uz pomoć Oka. Uskoro će islam dominirati svijetom, podjarmivši voĊe od pape do ameriĉkog predsjednika. - Ahlan wa sahlan. (Dobro mi došao, medu prijatelje.) -Taksist Arapin, ĉlan njujorške ćelije Ĉuvara se nasmijao, ali se nije usudio Hasana pogledati u oĉi kroz retrovizor. -Ahlan biik, Khalil. (Pozdrav i tebi.) - odgovorio je Hasan. - Kamo ćeš prvo, moj cijenjeni brate? - Vozaĉ je upalio pokazivaĉ pravca i lagano se ubacio u promet. Hasan se nagnuo prema nazad zamišljajući Oko nastanka, prisjećajući se da mu je prerevni mladi Duoaud rekao da novinarka ima sestru u New Yorku. Da je njezin kamerman odletio ondje jutro nakon što ju je vidio da mu pokazuje Oko nastanka. - Brooklyn - rekao je. - Odvedi me u Williamsburg na adresu ţene za koju je moj brat rekao tvojim ljudima da ju prate. Vrijeme je da se predstavimo dr. Natalie Landau.
15
KIKA
D'AMATO SE NAMRŠTIO kad je ugledao talisman koji je Natalie poloţila na njegov dlan. Zvala ga je prije sat vremena i odmah se vratio u njezin stan. Ispriĉala mu je ono malo što zna o privjesku koji joj je Rusty donio od Dane - iz Iraka. - Po ĉemu je ova ogrlica tako vrijedna da zbog nje treba ubiti? upitao je. - Njezina povijest? - Moţda. Uvjerena sam da je stara, zbog ĉega je vrijedna povjesniĉarima i kolekcionarima. Koliko je vrijedna nikad neću saznati bez da ju detaljnije prouĉim. - Natalie je odagnala misli o svojoj sestri koja je ogrlicu imala prije samo nekoliko dana. Naslonila se na trosjed, zureći u strop pokušavajući zatomiti suze. - Moţda da priĉekamo koji dan... - Ne. Ţelim to odmah riješiti. Ovo je Dana dala Rustyju. Sad je mrtva, a on je nestao. Ako je to zbog ovog privjeska imam obavezu prema Dani da otkrijem o ĉemu se radi. - Ustala je zureći u D'Amata. - Neku veĉer kad sam ju prvi put pogledala imala sam osjećaj da je u njemu nešto skriveno. D'Amato ga je premještao iz dlana u dlan. - Priliĉno je teţak. Pogledao ga je još bliţe. - Ne vidim kako bi se mogao otvoriti.
- Znam. I nema oĉitog šava gdje je spojen, što bi ukazivalo da je nešto unutra. - Kako onda moţemo sa sigurnosšću saznati? Rentgen? Imate li kakvu opremu u muzeju? Natalie je odmahnula. - Nemamo ono što nam treba. Jedini naĉin na koji moţemo proviriti unutra je uz pomoć arheometrije. - Arheometrije? Usredotoĉila je pogled prema njemu prisiljavajući se da odagna tugu, upotrijebi mozak i vještinu kako bi pronašla logiku u onome što se dogodilo Dani. - Arheometrija je susret znanosti i arheologije - rekla je tiho. Prisilila se da ustane i otišla do stolića. D'Amato je promatrao kako uzima debelu knjigu s hrpe na donjoj polici. Glatka joj je
KIKA
smeĊa kosa pokrila lice kad se nagnula iznad stranica trenutno skrivajući tugu koja joj je gorjela u oĉima. - Samo da te upozorim, znanost mi nije jaĉa strana - rekao je, poloţivši talisman na stolić pored drevnog bronĉanog pladnja koji je bio ukrašen slonovima. Primjetio je da sakuplja male predmete. Uglavnom s Bliskog istoka. Još je bilo slonova razliĉitih oblika i veliĉina - koji su tvorili red na dugom uskom stolu koji je bio pored trosjeda. Svi su imali podignute surle, što je znaĉilo sreću, znao je, na isti naĉin kao staklene ĉaše okrenute prema gore u ormaru njegove bake. Polica na dvije razine u dnevnoj sobi bila je prepuna malenih predmeta, koji su kako se njemu ĉinilo bili naĉinjeni od antiĉkog rimskog stakla. Vidio je mnogo ovakvih predmeta u izraelskim suvenirnicama. MeĊu predmetima je uoĉio oštećenu plitku zdjelicu koja je nekada u sebi sadrţavala sol ili zaĉine, napuknutu boĉicu u kojoj je nekad bio parfem ili maslinovo ulje - bili su od neprozirnog stakla i sjajili se u mnogim nijansama plave i morsko zelene. Na dugom zidu iza stola nalazile su se neobiĉne ogrlice - neke na zveckavim srebrnjacima, druge s perlama ţarkih boja spojene sa zlatnim prstenovima. Jedna sa zlaćanim ţicama podsjećala ga je na nakit koji je vidio jednom na mladenki iz Jemena kad je bio u Jeruzalemu kao voditelj ureda za MSNBC. Svjetli egzotiĉni predmeti bili su u suprotnosti s prenatrpanim pohabanim trosjedom i prevelikim naslonjaĉem s cvjetnim uzorkom koji je smjestila nasuprot stolića. I pored police s knjigama koja je bila ispunjena raznovrsnim materijalima za ĉitanje. Romani su se gurali uz arheološke ĉasopise, zbirke nordijske mitologije i oko desetak romana Stevena Kinga, narodnih priĉa iz cijelog svijeta i kolekcije romana Jane Austin. Ĉinilo se da Natalie Landau ima prste u svim svjetovima - i drevnim i modernom - i sposobnost da se izmeĊu njih kreće jednakom sigurnošću s kojom je listala stranice knjige. - Shvati arheometriju kao ekvivalent MR-a, CT-a i PET-a -ali za stijene i kamenje - rekla mu je konaĉno podigavši pogled. Mogao je vidjeti kako se bori s tjeskobom i tugom, usredotoĉena na ono u ĉemu je struĉnjak. - Vjerujem da si ĉuo za datiranje
KIKA
ugljikom? - Nije ĉekala na odgovor. - Budući da svako ţivo biće ispušta ugljik 14 znanstvenici mogu datriati organizam mjerenjem koliko dugo emitira ugljik. - Znaĉi ova koţa... - Podigao je torbicu. - Moguće je odrediti kada je ova ţivotinja ubijena? - Naravno, osim što moramo uništiti dio u procesu. - Izjavila je, ĉekajući dok je prstima istraţivao unutrašnjost. - Nekoliko zrnaca pijeska... - promrljao je. Natalie se vratila knjizi, brzo ju prelistavajući. - Ali datiranje ugljikom je samo jedan primjer - najpoznatiji - od mnogih znanstvenih testova koje moţemo primijeniti na arheološke pronalaske... - Pogledaj ovo - prekinuo je D'Amato. Skrenula je paţnju s knjige na njega. Preokrenuo je torbicu i zurio u nešto uzduţ šava. Zašto ju ja nisam preokrenula? Zainteresirana odloţila je knjigu i pribliţila mu se kako bi bolje promotrila unutrašnjost. - Ĉini se da je nešto napisano - Zurio je u dva malena reda teksta. - Da vidim. Mogao bi biti potpis... ili ţig... - Natalie je osjetila val energije. - Sliĉi na hebrejski. - Hm... mogao bi biti. - Natalie se nagnula, pokušavajući odgonetnuti malena slova. - Ili bi mogao biti aramejski. Njihove su abecede vrlo sliĉne. Ustvari, hebrejsko je pismo i nastalo iz aramejskog. A ako je ovo aramejski... Bez da je završila reĉenicu Natalie je skoĉila i pojurila prema kuhinjskoj ladici. Vratila se s povećalom. - I ako je aramejski - što onda? - upitao je D'Amato. - Tada je ova torbica iznimno stara. - Koliko? Podigla je obrve. - Recimo da je aramejskim jezikom govorio Isus. I da je njime pisan Talmud. - Govoriš bivšem katoliku - Napravio je grimasu. - Ako su nas redovnice išta nauĉile o Talmudu vjerojatno sam imao Pent-
KIKA
house skriven u knjizi iz vjeronauka tog dana. Ali to je zbirka ţidovskih zakona, zar ne? Uzela mu je torbicu iz ruke razmišljajući o jednom od svojih dodiplomskih predmeta. - To je blagi saţetak. Ja bih to opisala kao enciklopediju ţidovskih graĊanskih i vjerskih zakona zajedno s etiĉkim uĉenjima - odgovorila je. - Sastoji se od Tore u kojoj su prepriĉane rasprave mudraca i komentari na njih. Ima mnogo svezaka koje su ispunile na stotine ţidovskih mudraca u tijeku ĉetiristo godina. - A vremenski raspon... Ozbiljno ga je pogledala - Prije dvije tisuće godina. To je pokušavao provariti. - U grubo, iz istog vremena kad je ţivio Isus. - Više-manje. Mudraci su poĉeli slagati Talmud nakon uništenja drugog hrama u Jeruzalemu 70. g. Do tada su se svi ţidovski zakoni i tradicije prenosili usmenim putem. Ali kad su Rimljani uništili Drugi hram - i poveli većinu Ţidova kao roblje -mudraci su odluĉili da je vrijeme da usmenu predaju zapišu. - Kako bi ju saĉuvali... - dodao je D'Amato. - Toĉno. Za buduće generacije. Ponajviše zato što su u to vrijeme Ţidovi bili toliko raseljeni. Rim nije bio prvo zarobljeništvo. Mnogi su Ţidovi odvedeni u Babilon kad je uništen Prvi hram šesto godina ranije - i veliki ih je broj odluĉio ostati ĉak i kad su ih Perzijanci konaĉno oslobodili. A bilo je tu i Ţidova koji nikad nisu napustili Judeju. Nadvila se nad torbicom s povećalom u ruci. - Tako da je prioritetno postalo zapisati zakone tako da Ţidovi koji su sada bili razdvojeni ţive i dalje na isti naĉin... recimo... Glas joj je utihnuo. Napeto je zurila u izblijedjela slova koja su plivala ispod povećala. Izgledalo je da kratak tekst poĉinje s hebrejskim slovom tzadi, glas ts. Pa ipak, Natalie je znala iz svog arheološkog rada u Izraelu koliko su neka aramejska slova sliĉna hebrejskima. Ovo slovo moţe pripadati i jednom i drugom. - Moţeš li pogoditi? Je li aramejsko? - Ne, zaboga. - Ugrizla se za usnu. - Ne dok se ne posavjetujem s nekim tko dobro poznaje oba jezika. - Moţeš li barem proĉitati što piše?
KIKA
- Prepoznajem samo nekoliko slova u prvom redu. Ovo izgleda kao resh - to R iz hebrejskog alfabeta. Ali moţe biti i aramejski R ili Y, jer se oba slova pišu sliĉno. Druga su previše izblijedila da bih bila sigurna. - Izblijedila - od starosti? - Ili od erozije. Pogledaj. - Natalie je povisila glas od uzbuĊenja. - Dio drugog reda je tamniji i lakše se ĉita. Prepoznajem shin - i rijeĉ završava s resh kao i u gornjem redu, ali ostatak... - Odmahnula je glavu frustrirano. Iznenada je podigla pogled i pogledala ga s dozom poštovanja. - Što te je natjeralo da pogledaš unutra? Mene je toliko zaokupio privjesak da se nisam usredotoĉila na torbicu. Vanjski me dio nije zaokupio kao obiĉno, osim da je oslikana da sliĉi privjesku. Jednostavno je oblikovana - osnovni krug od koţe s trakicom za zatvaranje - nisam uopće obraćala paţnju na unutrašnjost. - Ja sam novinar. - Slegnuo je ramenima. - Posao mi je obraćati paţnju. Sagledavati stvari iz svih kuteva. Volimo stvari okrenuti naglavaĉke i iznutra-van. Ali vratimo se malo nazad onome što ste govorili o poludragom kamenju na privjesku. Što si mi mislila pokazati u knjizi? Natalie je odloţila torbicu, dohvatila knjigu i prisilila se da promijeni brzinu. - Poĉela sam govoriti da smo u prošlosti morali odlomiti komad kamena ako smo ţeljeli provjeriti njegovu autentiĉnost. Trebali bismo komad kako bi ga testriali na kemijska svojstva da sa sigurnošću odredimo što je. Ali sada uz pomoć rentgen-ske difrakcijske analize i spektroskopije moţemo odrediti što uzorak predstavlja - i mnogo više. Ne samo da ga moţemo identificirati i odrediti mu starost, nego moţemo odrediti i porijeklo - ponekad i rudnik - a sve to da ga ne moramo skinuti niti ga oštetiti. - Drugim rijeĉima moţete zaviriti u stvar bez da ga se otvori. Kako to ĉinite? Laserskim skenerima? Natalie je preskoĉila do stranice u knjizi prije nego mu je pokazala odgovor na pitanje. - Evo kako. Pogledaj ove fotografije. D'Amato je uzeo knjigu iz njezinih ruku i prouĉavao stranicu. Presvukao se iz sportskog kaputa i pulovera koje je nosio ranije u traperice, kaki košulju i svjetlobeţ jaknu. Natalie je uoĉila
KIKA
lasersku koncentraciju s kojom je promatrao fotografije iz razliĉitih kuteva. Bili su to krupni planovi primitivnog kipa koji je bio optoĉen s malenim crvenim kamenjem. - Ovaj je predmet pronaĊen prije pet godina u spilji u Iranu. Prolazila je prstom ispod teksta. - Poludrago kamenje je datirano i analizirano tehnikom ionskih snopova - PIXE. PIXE je odredio da su to rubini i da sadrţe elemente koji se mogu pronaći jedino u odreĊenim regijama Bliskog istoka. Arheometrija je odredila starost i lokaciju, prema ĉemu ovaj kip dolazi iz Mezopotamije. I - i sve to bez da smo izvadili ijedan kamen ili kip podvrgli razornoj kemijskoj analizi. - Priliĉno impresivno. - Podigao je privjesak. - I gdje ćemo analizirati ovaj privjesak? Stvarno gdje...? Natalie se premišljala, ugrizavši se za usnu. A policija?, pomislila je. Dio nje je ţelio pozvati detektiva Hendersona i predati mu privjesak, ali to je znaĉilo suoĉiti se s posljedicama policije i svojim poslodavcima jer im je lagala. Moţda će ostati i bez posla jer je ţeljela zaštiti svoju sestru. - Postoji Laboratorij za interakcije ionskih snopova na Sveuĉilištu Albany, ali nisam sigurna da nam je to sljedeći korak - rekla je nevoljko. - Ako je Dana ubijena i Rustyja nema zbog privjeska moţda bismo trebali otići u policiju. Iako bi se to moglo pokazati problematiĉnim... Objasnila mu je kako je izbjegavala Hendersonova pitanja o talismanu navodeći detektiva da pomisli kako Skijaška maska nije došla zbog njega. - Zato jer u to vrijeme nisam sumnjala da je provalio zbog privjeska. Tek sam se sada poĉela pitati je li zbog toga provalio. Ako je znao da ga je Rusty donio u muzej... - Zaboravite na policiju - D'Amato je glasno zatvorio knjigu. Oĉi su mu se zamraĉile kao kod lovaĉkog psa kad nanjuši plijen. - Ako je ovaj privjesak povezan s meĊunarodnim ubojstvom i nestalom osobom i ako je ovo antikvitet koji je napustio Irak tada je cilj istrage daleko izvan nadleţnosti njujorške policije. Imam bolju ideju. Zurila je u njega, nesigurna, u išĉekivanju. - Zvat ćemo moj kontakt u FBI-ju.
KIKA
Poĉeo je pretraţivati listu kontakata u svom mobitelu. Zastao je i pogledao ju oĉekujući njezino odobrenje. FBI. Natalie se osjećala omamljeno. Pogledala je privjesak i torbicu sa sitnim tekstom, gledajući ih mutnim pogledom. Dana je stradala zbog ovoga. Zašto? Kako? Moram saznati. - Idemo - ĉula se kako govori glasom koji kao da je bio blaga imitacija njezinog. - Zovi FBI.
16 SPECIJALNI AGENT FBI-JA Luther Tyrelle je sjeo preko puta Natalie u baru ispijajući već drugu papirnatu ĉašu kineskog ĉaja i promatrajući ju svojim oĉima boje karamele. Bio je mišićavi proćelavi crnac s vratom opsega trilitarskog vrĉa za mlijeko. IzmeĊu pojedinih gutljaja nešto je upisivao u malenu, crnu biljeţnicu dok je Natalie opisivala kako je primila privjesak i njezinu procjenu vrijednosti. D'Amato je sjedio tiho izmeĊu njih za malim okruglim stolom gotovo i ne taknuvši svoju veliku crnu kavu bez kofeina, ali s tri šećera. Kad je Natalie utihnula D'Amato je pribliţio stolicu. - Moj mi ĉovjek kaţe da postoji veza izmeĊu Daninog kontakta s privjeskom i njezinog ubojstva u Iraku i nestanka Rustya Sutherlanda nakon što je ostavio privjesak u Deverauxu. Gurnuo je privjesak sa središta stola prema Tyrellu. - A da ne spominjemo da je istog dana netko provalio u Deveraux - i ispada da jedino što je lopov traţio je ovo ovdje. - Amajlija za tjeranje zlog oka - Tyrelle se zamislio, podigavši ogrlicu. - Ne biste vjerovali koliko sam ovih oĉiju vidio u Turskoj prošle godine. Imaju perlice s plavim oĉima posvuda. -Agent je odmahnuo glavom i poloţio ogrlicu paţljivo na stol. Ĉak i njihova nacionalna aviokompanija ima ogromne oĉi naslikane na repu aviona. Ludo. - Nagnuo se prema naprijed. - Toliko se boje zlih oĉiju da su neki seljaci ostrugali drevne spiljske slike - ogulili su oĉi s lica. Uništili su nezamjenjivu
KIKA
drevnu umjetnost samo da oĉi ne bi zurile u njih sa stijenki spilja i moţda ih urekle. - U Kapadokiji - kimnula je Natalie. - Bila sam ondje. Ali zlo oko nije neki problem u Turskoj, agente Tyrelle. To je moćno praznovjerje u velikom dijelu svijeta. Vjerovanje da zlo oko ima moć nanijeti bol, i upotreba ovakvih amajlija i perlica koje ste vidjeti za otjerati to zlo datira još iz biblijskih vremena. - Zbog toga su ljudi poĉeli bojati svoje oĉi u drevnom Egiptu. Ne zato jer je Kleopatra smatrala da je to glamurozno. Egipćani su vjerovali da prokletstvo zlog oka ulazi u tijelo ili preko oĉiju ili preko ustiju, tako da su i muškarci i ţene ocrtavali svoje oĉi crnom bojom za zaštitu kako bi se natrag odrazila slika zlog oka. Zbog toga su Egipćanke bojale usne - kako bi sprijeĉile zlo da uĊe kroz usta. Trag zlog oka proteţe se ĉitavim Bliskim istokom i Sredozemljem, sve do Afrike i Zapadne Europe. - Imam novosti za vas - rekao je Tyrelle. - Stiţe i u Juţnu Karolinu. Vidio sam mnogo tirkiznoplavih prozorskih kapaka izvan Charlestona gdje ţive moja baka i tete. Svi boje kapke plavo uvjereni da ova boja ima moć potjerati zle duhove. Pretpostavljam daje to isto. - Pa, plava je kljuĉna boja kad se radi o zlom oku - rekla je Natalie. - U arapskom svijetu za ljude s plavim oĉima se ĉesto misli da posjeduju zlo oko, vjerojatno su iz tog razloga amajlije za zaštitu s plavim okom. Nešto kao klin se klinom izbija. D'Amato je podigao svoju šalicu s kavom. - Mi Talijani koristimo crvenu boju za zaštitu. Trebate vidjeti koliko crvenih potkova moja baka ima obješenih u kući na Long Islandu. - Ţidovi takoĊer koriste crvenu za zaštitu - rekla je Natalie. Postoji duga tradicija vezanja crvene vrpce na kolijevke djece kako bi se bebe zaštitile od zlog oka. - Poput crvene kabalistiĉke trakice koju ljudi nose na zapešću dodao je Tyrelle. Nastala je pauza dok je agent ispijao ostatak svog ĉaja. -Skrećemo s teme. Vratimo se privjesku. Što mislite koliko je vrijedan, dr. Landau? - Nemam toĉne podatke da bih vam mogla ponuditi neki iznos. Sve što znam je da nije drangulija kako je moja sestra mislila.
KIKA
- Mislim da je dovoljno vrijedan da je netko ubio Danu zbog njega - ubacio se D'Amato - i zatim pratio Sutherlanda cijelim putem iz Iraka kako bi ga se doĉepao. Tyrelle je odmahnuo glavom. - Usporite, D'Amato. Donosite priliĉno ishitrene zakljuĉke. - Naslonio se na stolicu. - Prije svega, ne znamo da je Sutherland naišao na ikoga. Moţda je namjerno nestao. Moţda njegov nestanak nema ništa sa sestrom dr. Landau. S druge strane, moţda i ima - ali ne zato jer su oboje bili u kontaktu s ovim privjeskom. Jesu li njih dvoje moţda stekli neke neprijatelje u svom poslu, ili otkrili neku prljavštinu o nekome tko to ne ţeli da se otkrije... - Objasnite onda zašto je lopov u muzeju u Deverauxu ţelio samo jednu stvar - ubacio se D'Amato. - Uzeti privjesak od Natalie. Tyrelle je odloţio kemijsku. - Sve što imate su samo indicije, D'Amato, to je sve što imate. Nemate ni trunku dokaza. Tako da mi nije jasno što traţite od mene. - Samo da budete glas razuma. Nesluţbeno. - Nastavite. Natalie i D'Amato su se pogledali. - Natalie ima nekih pravnih nedoumica o ovom privjesku - rekao mu je D'Amato.
- Kako to? - Tyrelle je skupio obrve kad se Natalie pribliţila stolu. - Zabrinuta sam da bi to mogao biti antikvitet koji nije smio napustiti Irak. Samo nagaĊam - dodala je brzo. - Nemam pojma kako je moja sestra došla do ogrlice. Od njezine smrti nisam bila u mogućnosti provjeriti je li u bazi podataka muzeja, radi li se o nestalom predmetu, ali ako se ondje nalazi ţeljela bih vašu pomoć prilikom njezinog vraćanja. Agent FBI-ja je duboko udahnuo i sklopio ruke. - Znaĉi nesluţbeno mi ţelite reći da je ovo moţda ukradeno. D'Amato je slegnuo ramenima. - Više-manje. Namrštivši se Tyrelle mu je odgovorio glasom koji je bio gladak poput vrućeg viskija s medom. - Onda sam vas nesluţbeno
KIKA
saslušao. - Okrenuo se prema Natalie. - Ali onoga trenutka kad se pojavi u bazi podataka, dr. Landau, postajemo sluţbeni. Natalie je ispustila dah olakšanja. - Hvala vam agente Tyrelle. D'Amato je kucnuo Tyrellovu malu biljeţnicu - Vratimo se mojoj teoriji - što ako sam u pravu? - Kao što rekoh, nema dokaza, D'Amato. Ali teoretski recimo da je privjesak veza. Tada bih rekao da tko god ga ţeli ima moćna sredstva i neće olako odustati. Tyrelle je bacio pogled na zlatni privjesak, zatim je pogledao Natalie koja je tiho sjedila stišćući papirnatu maramicu meĊu prstima. - Jedna stvar koju mogu napraviti - naruĉiti popis putnika s letova iz Bagdada onog dana kad je Sutherland otišao, i provjeriti ga. Mogu provjeriti ima li neko ime koje zove na uzbunu. A dok ne utvrdimo da je ovaj privjesak ukradeni antikvitet bit će kod mene u sjedištu. Već je ispruţio ruku prema koţnoj torbici i ogrlici, ali Natalie je odmahnula glavom i pokupila ih. - Voljela bih da to ne uĉinite. To je dar moje sestre. Dok ne saznamo je li ukraden ili ne ţelim da je kod mene. - Moţete ga slikati koliko hoćete, Luthere - D'Amato se ubacio kad se agent namrštio. - Vaš mobitel ima mogućnost fotografiranja, zar ne? - vršio Je pritisak D'Amato. Tyrelle ga je mrko pogledao. - Drţavno pitanje. Naravno da ima. Ali ako je vaša teorija ispravna, D'Amato, ozbiljno preporuĉujem da dr. Landau, radi svoje vlastite sigurnosti preda privjesak dok... - Ne - Natalie ga je morala uvjeriti. Odgurnula je stolicu i ustala drţeći ĉvrsto privjesak u šaci. - Ne još. Ne dok ne saznamo nešto konkretnije. To je ono što ja radim, agente. - rekla je tiho. - Imam kolege koji ga mogu testirati i procijeniti i ţeljela bih u lome sudjelovati. Molim vas, dok ne utvrdite da pripada nekom drugom, ţelim ga zadrţati. - Moram vam reći da nisam siguran da donosite ispravnu odluku - suprostavio se agent. - Njezin izbor - rekao je D'Amato ustavši i odijevajući jaknu. - Onda hoćete li ga slikati prije odlaska, ili ćete ga upamtiti?
KIKA
Tyrelle je zagunĊao i snimio šest slika privjeska iz nekoliko kuteva, tri slike torbice i teksta i zatim poslao e-mailom s mobitela na raĉunalo u sjedištu na Federal Plazi 26. - Ĉekajte do podneva - savjetovao je Natalie dok je oblaĉio crnu koţnu jaknu. - Do tada bih trebao imati popis putnika. Javit ću vam se. Tyrelle je prvi izašao iz bara dugim i snaţnim koracima. Ĉinilo se kao da ne primjećuje laganu kišu koja je poĉela padati. Natalie je zastala na vratima i njezine su se oĉi susrele sa zabrinutim oĉima D'Amata. - Ne znam što bih poţeljela. Osim da moj ţivot ima tipku za resetiranje kao moje raĉunalo. Ţeljela bih izbrisati sve što je pošlo po zlu posljednja dva dana i nastaviti sa ţivom Danom. Imam osjećaj da ţivim u noćnoj mori. - Da, poznat mi je taj osjećaj. - Otvorio je vrata, na licu mu je bio neĉitljiv izraz. Ulovili su parkirno mjesto pored umjetniĉke galerije malo niţe. Dok su koraĉali kroz kišnu i maglovitu noć Natalie je uoĉila da D'Amato pogledom skenira cestu. Gledao je od trgovine koja je otvorena cijelu noć prema parkiranim autima koji su se sjajili ispod uliĉnih lampi, snimao je ulazna vrata zatim se prebacio na ţenu koja je hodala prema njima i drţala preveliki kišobran. Bio je napet. Drhteći u vlaţnoj noći Natalie se pitala odakle dolaze njegove noćne more. Moţda od boli koju je trpio, ţelje da popije tabletu kako bi joj pobjegao. Osim prijateljstva s Danom Natalie je malo o njemu znala. Ali Jim D'Amato joj se ĉinio kao ĉovjek koji je više sklon pitanjima nego odgovorima, i pored svih pitanja koja joj je postavljao - o njenom radu, o Dani, o privjesku - ništa nije rekao o sebi. Što je u redu, pomislila je, jer mije mozak ionako pretrpan. Trebao joj je san. Za veĉeras su napravili sve što su mogli. Sutra će im donijeti odgovore. Ali neće vratiti Danu, pomislila je bolno dok je sjedala na suvozaĉevo mjesto D'Amatovog Accorda.
KIKA
17 BARNABAS JE PRVO pretraţio njezinu spavaću sobu. Metodiĉno je prolazio ovalnom sobom, zapoĉevši sa staklenom kutijicom za nakit na toaletnom stoliću zatim osvjetljavajući dţepnom svjetiljkom ladice antiknog drvenog noćnog ormarića. Ali sve što je pronašao bila je ogrlica s Davidovom zvijezdom i desetak komada kvalitetnog nakita, malena dţepna svjetiljka i adresar u koţnim koricama te sloţene kovanice od dvadeset i pet centi ispod vrećice gumenih bombona. Praveći grimase na licu sjeo je na drveni pod i osvjetlio prostor ispod kreveta. Ništa. Čak ni prašine. Iznenadni zvuk zvona na vratima ga je trgnuo te je poskoĉio udarivši glavom u rub kreveta. Ukoĉio se, ugasio svjetiljku, srce mu je snaţno lupalo. Samo netko zvoni na njezina vrata. Čekaj. Otići će. Barnabas se pitao tko je vani, a zatim si je rekao da nema veze. Vaţna je bila samo Svjetlost. I ona je ili ovdje ili kod nje. Ĉekao je nepokretan, na podu u mraku. Zvono je zazvonilo drugi put, zatim je sve utihnulo. Paţljivo je slušao oĉekujući zvuk dizala, ali nije ga bilo. Kad je bio siguran da je prošlo pet minuta Barnabas je nastavio potragu krenuvši prema visokoj komodi - izbjegavajući pro
zore i pokušavajući ne koristiti dţepnu svjetiljku tako da ako itko gleda izvana ne moţe zamijetiti ništa osim sjenki. Zatim je paţnju usmjerio na ormar, medicinski ormarić u kupaonici i kotlić od toaletne školjke. Pretraţio je njezin radni stol i ispod jastuka trosjeda koristeći slabašno svjetlo svijeće koju je ostavila upaljenu u crvenom lampašu, zatim je provjerio kuhinjske ormare, zamrzivaĉ i ladice u hladnjaku. Obuzimala ga je sve veća frustracija. Sigurno ga je uzela sa sobom. Ĉekat će. Već će se vratiti.
KIKA
Bolji je svršetak jedne stvari nego njezin početak i bolja je strpljivost nego oholost! Stih iz Propovjednika prolazio mu je umom poput mantre umirujući ga dok je prošao mraĉnim stanom i sjeo na trosjed ĉekati. PREKO PUTA, U starom modelu Forda, dva vladina agenta koji su bili dio nacionalne sigurnosti prikrali su se takoĊer ĉekajući u mraku da se vrati Natalie Landau. Nije se javila na zvono, ali su znali kako izgleda i što moraju od nje uzeti.
18 - To je BIO dobar potez, zvati FBI - priznala je Natalie kad se D'Amato udaljavo s ploĉnika. - Osjećam se kao da smo nešto postigli. - Dobro je imati prijatelje na visokim poloţajima. - Pogled mu je bio na retrovizoru. - Kad smo već kod toga, odluĉila sam sutra otići u Albany do Laboratorija za interakcije ionskih snopova da vidim što će mi reći za privjesak. - Trebaš društvo? Odmahnula je glavom. - Hvala, ali istina je da mi treba malo vremena nasamo. Sutra za vrijeme shiuaha imat ću dovoljno veliko društvo. Samo moram spustiti rolete, iskljuĉiti radio i pustiti da mi povjetarac rašĉisti misli. Nije odgovorio. I dalje mu je pogled bio fiksiran na retrovizor, ali mu se lice zateglo i oko usana su se stvorile linije. - Što nije u redu? - Siguran sam da nas netko slijedi. Okrenula se na sjedalu, pokušavajui vidjeti iza, ali ju je D'Amatov glas zaustavio na pola puta. - Nemoj to ĉiniti. Ne ţelim da znaju da smo ih ulovili - još. Nazovi Tyrella.
KIKA
Ukucala je brojeve koje joj je dao, srce joj je divlje udaralo. Kad mu je pokušala pruţiti telefon da on s njim razgovara odmahnuo je glavom. - Ti razgovaraj. Ja ću im umaknuti. Natalie je zadrţala dah ĉekajući da se Tyrelle javi. Nakon dva zvona ĉuo se glas koji je rekao halo. Ali nije bio poput viskija s medom. Zvuĉao je kao brusni papir. Brusni papir s bliskoistoĉnim naglaskom, pomislila je, brzo provjeravajući ekran je li zvala dobar broj. - Specijalnog agenta Tyrella, molim? - upitala je nesigurno. U tom je trenutku baĉena na prednji dio jer je D'Amato naglo skrenuo lijevo i Accord je jurio prema crvenom semaforu. Mislim da nam je za petama drugi auto - promrmljao je D'Amato. - Mogao bi biti Lincoln koji je bio parkiran pored trgovine. Stisnuo je papuĉicu gasa i projurili su kroz raskršće poput rakete gotovo se sudarivši sa straţnjim dijelom ţutog Hammera. - Ako traţite bedaka iz FBI-ja zakasnili ste - odzvanjao je hrapavi glas u njezinom uhu. - Mrtav je kao što ćete i vi biti ako ne napravite ono što vam kaţem. Oh, Boţe! - Tko je to? - Ĉula se kako viĉe u telefon glasnije od sirena koje su ih pratile. - Što ste uĉinili Tyrellu? D'Amato je vozio više od stodvadeset. Ulice su prolazile, vrtoglava zamućenost neonskog svjetla i svjetla automobila dok se Natalie drţala telefona, pokušavajaući svladati strah. - Sranje. Dva su - gdje je Tyrelle? - D'Amato je za dlaku izbjegao otvorena vrata taksija. - Što se odgaĊa? - Kaţe da je Tyrelle mrtav - prošaputala je. - Istina je. Imam li konačno vašu pozornost? Uzimajući dah Natalie je ukljuĉila zvuĉnike kako bi i D'Amato mogao ĉuti. - Nemojte misliti da nam moţete pobjeći. Stanite i moţda još uvijek ovo moţemo riješiti bez da itko strada. - Ne vjerujem vam. - Natalie je uprla noge o pod, a gume su škripale. D'Amato je skrenuo desno, zatim lijevo, vozeći se kroz promet kao Steve McQueen na amfetaminima. Obuzeo ju je trenutni bijes. - Ubili ste Tyrella - jeste li ubili i moju sestru?
KIKA
- Odmah zaustavite auto i predajte Oko ili ćete vi i vaš prijatelj poţeljeti da ste stradali u prometu. Natalie se okrenula prema straţnjem prozoru i zurila u prednja svjetla tamnog vozila koje je vješto manevriralo kako bi bilo odmah iza njega. Još uvijek moţemo umrijeti - svake sekunde, pomislila je, dok je D'Amato psovao naglo skrećući lijevo kao bi izbjegao sudar s kaminom Pepsija. - Nećete dobiti ovo Oko - povikala je. - Ne dok mi ne kaţete tko mi je ubio sestru. - A vi nećete dočekati jutro ako mi ne predate Oko. Moji će vas suradnici prestići. Nemojte nas još više naljutiti! - Reci mu da odjebe - D'Amato je zvuĉao iznenaĊujuće mirno iako je napetost koja mu se skupljala na vratu govorila drugaĉije. Zatim je spustio glas u šapat. - Natalie, moraš nazvati Tyrellovog partnera, reci mu da je mrtav. Odmah. Ali nije mogla prekinuti razgovor, ne još. - Jeste li ubili moju sestru? Ĉula je nešto što je zvuĉalo na tihi podsmjeh. - Ja ne bih bio tako blesav i ubio ju prije nego mi kaţe ono što ţelim znati. Ali to biste trebali znati - rekao je muškarac samozadovoljno. - U ruci imam suvenir smrti vaše sestre. Prekrasnu ogrlicu Fatiminu ruku. Je li vam poznato? Natalie je problijedila. Imao je Daninu hamsu. D'Amato je ispruţio desnu ruku i uzeo joj telefon i poklopio ga. U sljedećem je trenutku koĉio i obilazio Explorer s kojim se zamalo sudario. - Zašto si to uĉinio? Povikala je Natalie. - Trebala sam ga da mi odgovori. - Moraš zvati Seana Watsona. Odmah. - Moraš prestati vikati na mene - povikala je. - Bolje da mi kaţeš njegov broj telefona. - Uhvatila se za vrata kad je Accord skrenuo oko ugla s dva škripuća kotaĉa. U tom trenutku je pješak koji je na sebi imao reflektriajuću odjeću za trĉanje zakoraĉio na ulicu.
KIKA
- Pazi! - Natalie je povikala. Lice joj je posivjelo kad je D'Amato naglo okrenuo volan i auto je pravim ĉudom zaobišao ĉovjeka koji je ostao ukopan od straha. Teško dišući D'Amato je izdiktirao telefonski broj, a Natalie je ukoĉenim prstima utipkavala brojeve. - Da? - otresit muški glas je ostavio dojam da je njezin poziv prekinuo nešto mnogo vaţnije. - Specijalni agent Watson? - Ja sam. Tko...? - Watson! - D'Amato je povikao prije nego je ona odgovorila. D'Amato je. Luther je mrtav. Netko ima njegov telefon. On i njegovi kompanjoni su mi za petama - jedni u crnoj limuzini, a drugi ne vidim dobro, ali je velik auto - vjerojatno Lincoln, ta-mnoplavi ili crni. Moraš pronaći Luthera... - Gdje si zaboga D'Amato? - zakreštao je agent. - Grand i Humboldtova, idem prema autocesti za Long Island. Iznenada je Lincoln projurio naprijed i oko straţnjeg dijela njihovog auta, stao je pored straţnje polovice Accorda. -Prokletstvo! Od udarca je Natalie ispao telefon. - To je Lincoln. Prokletnici su me upravo udarili - povikao je D'Amato. - Boţe - uzdahnula je Natalie. - Jedan od njih ima pištolj. - Spusti glavu! - povikao je. - Sad! Otkopĉavši pojas spustila se na dno i oĉajniĉki je u mraku traţila telefon. Srce joj je tako snaţno udaralo u prsima da je mislila da će joj rebra puknuti. - Izdrţi - D'Amato joj je rekao nadvikujući se sa sirenama i stišćući pedalu - Otarasit ću ih se. - To si i ranije rekao. Prokletstvo. Ne mogu naći telefon. Natalie je oĉajniĉki traţila po podu, prstima joj je vibrirala panika. - Mislim da mi je pao pod noge. Moţda sam prekinuo... Ispruţila se prema pedalama i udarila glavom u upravljaĉku ploĉu kad je telefon zazvonio iznenadivši ju jer se upalio samo nekoliko centimetara od nje. Pokupila ga je iza lijeve pete i spustila se ispod pretinca za rukavice, ĉvrsto ga drţeći na uhu.
KIKA
- Oboje ste mrtvi. - Isti bliskoistoĉni glas, mraĉan zao glas koji je strugao njezinim vratom poput bodlji kaktusa. - Upravo ciljamo na vaše gume. Imate trideset sekundi da se zaustavite i predate nam Oko nastanka.
19 HASAN SABOURI JE ĉuĉao na straţnjem sjedalu Lincolna kipteći od kontroliranog bijesa. Amerikanci se nisu zaustavljali. - Pucaj na njih! Khalil je bio za volanom, nogom je stiskao gas skoro do kraja. Zamijenio je taksi za Lincoln nakon što je Hasana pokupio u zraĉnoj luci. Njegov nećak Marvvan je zauzeo suvozaĉevo mjesto s pištoljem - spustio je prozor, i ciljao desnu zadnju gumu Accorda. - Sada Marwane! - povikao je Hasan. Mladić je ispalio, ali je promašio kotaĉ, metak je pogodio desnu stranu straţnjeg branika. - Nastavi pucati! - naredio je Hasan, ali bilo je prekasno. Uz pratnju ljutitih sirena Accord je prešao popreko dvije trake u nadolazeći promet i popeo se na ploĉnik. - Što ti je Marwane? - prigovarao je Hasan udarivši šakom u naslon. - Zar te ništa nisu nauĉili u kampu? Idi za njima, Khalil. Khalil ga je poslušao presjekavši nadolazeći promet bez razmišljanja. Provjerio je u retrovizoru i vidio da ga Ra'if za volanom crnog Cadillaca slijedi. Sluĉajno je ulovio Hasanovo lice u retrovizoru i stresao se, ne zbog automobila i kamiona pred sobom nego zbog bijesa koji je sjajio iz mramorno plavih oĉiju Iranca. Je li ga Hasan proklinjao zajedno s njegovim nećakom i svim potomcima - hoće li mladić ţivjeti dovoljno dugo, insha'allah? Marwan se premišljao samo na trenutak bez sumnje pokušavajući ostvariti što bolji pogodak, ne zbog nedostatka odluĉnosti. Bio je posvećen ponovnoj uspostavi kalifata jednako kao i sam Hasan, u to nije bilo sumnje. Kalifi su bili istinski
KIKA
voĊe islama. Nije li mladić odgajan u tom duhu od najranijeg djetinjstva? Poput ostalih ţena koje su bile posvećene tom cilju Khalilova Je sestra Lama odletjela u Detroit u sedmom mjesecu trudnoće kako bi joj se sin ondje rodio osiguravajući da se dijete rodi kao ameriĉki drţavljanin sa svim pravima i privilegij ama. Ukljuĉujući i pravo na ameriĉku putovnicu. Ali mali Marwan nije ostao dugo u preteţno arapskom predgraĊu Dearborn. Nije bilo planirano da odraste u zemlji nevjernika zajedno s ostalom djecom njegove vjere. Kad je imao oko dva mjeseca njegova ga je majka odvela kući u Bahrein. A kad je imao ĉetiri godine poljubila ga je ponosno i poslala u kamp gdje je prošao obuku za ratnika islama. Veĉeras je imao prvu priliku da se dokaţe, znao je Khalil, i bilo je iznimno vaţno, kad je sam Hasan Sabouri izdavao nareĊenja, tko je mogao mladića kriviti što je nervozan? - Daj mi pištolj - naredio mu je Hasan sa straţnjeg sjedala, oĉi su mu bile ĉvrsto fiksirane na Accord koji je sad sišao s ploĉnika. Povikao je u mobitel, nareĊujući Amiru, strijelcu u Cadulacu s Ra'ifom, da puca u gume i zatim je uzeo Glock koji mu je Marwan pruţio. Dok je Khalil proganjao Amerikance Hasan je ispruţio moćno oruţje kroz prozor i ispalio dva hica, ali u sljedećem je trenutku zaglušujuća eksplozija zatresla Lincoln obavijajući ga u dim i komadiće gume. Amirov je metak promašio pogodivši straţnji kotaĉ Lincolna pretvorivši ga u komadiće i uzrokujući nekontrolirano kretanje automobila. Udario je u nadolazeći Lexus, proklizio postrance i ogrebao se o Cadillac koji je Ra'if uzaludno pokušavao odrţati na cesti. Njegovi su se pokušaji pokazali bezuspješnima. Kad je Ra'if ispravio smjer kako bi smirio auto nakon udarca udario je u Dodge Caravan boĉno zbog ĉega se ovaj preokrenuo. Nije vidio da prema njemu ide Explorer. Sudario se s Cadillacom kao s praznom limenkom Cole, na mjestu usmrtivši putnike. Khalil je prošao bolje u Lincolnu. Bio je ţiv, ali gadno opeĉen od baruta koji se koristi za aktivaciju zraĉnog jastuka. Slabašno je ĉuo Marwana kako stenje sa sjedala pored njega i zatim Hasana
KIKA
kako udara u straţnja vrata u pokušaju da izaĊe iz auta istovremeno viĉući da im je pobjeglo Oko nastanka. NATALIE JE POKUŠAVALA doći do daha dok se penjala na sjedalo i promatrala kaos iza njih. - Pa., pretpostavljam da smo im pobjegli - rekla je drhteći ponovo vezujući sigurnosni pojas. - Sumnjam da je itko u Cadillacu preţivio. - Bolje oni nego mi. - D'Amato se sada ukljuĉio u promet usporavajući kako bi bio u skladu s vozaĉima oko sebe koji su poštivali zakon. - Što je to sa suvenirom? Brzo mu je objasnila za hamsu, zatim je izvalila. - Mora biti Arapin. Upravo mi je sinulo da je Daninu ogrlicu nazvao muslimanskim imenom 'Fatimina ruka'. - Dobro. Ime Muhamedove kćeri. Vidio sam mnogo ovih ogrlica s rukom na cijelom Bliskom istoku. - Da, za Ţidova je to hamsa. To je hebrejski za pet, poput broja prstiju na ruci - objasnila mu je Natalie. - Neki ju ljudi zovu Mirjamina ruka, po sestri Mojsija i Aarona. - Isti simbol, razliĉita imena. - Pa ipak oblik zaštite od zlog oka. - Natalin se ton glasa smanjio. - Ali privjesak - rekla je polako - nazvao ga je nekako - kad mo upozorio da će pucati na nas. Nazvao ga je Oko nastanka. Barem je tako zvuĉalo. Znaĉi li ti to nešto? - Ništa - promrmljao je. - Ali vjerujem da je poĉetak. - Još uvijek je provjeravao retrovizore, oĉi su mu se stalno pokretale. - Znaš da to znaĉi da se ne moţeš vratiti u svoj stan. Tko god oni bili siguran sam da ne rade sami. I vjerojatno su nas slijedili iz stana do kafića. Jedna je grupica otišla za Lutherom u sluĉaju da si njemu dala privjesak, a ostali... ostatak znaš i sama. Natalie se pitala kako je mogao zvuĉati tako smireno, logiĉno. Srce joj je lupalo i osjećala se kao da se upravo sudarila s elektriĉnom ogradom. - Zar ne bismo trebali razgovarati s policijom? Luther je mrtav ali da su ljudi koji su nas slijedili bolji strijelci - ili ti malo manje kamikaza vozaĉ - i mi bismo bili mrtvi.
KIKA
- Kao što sam rekao Lutheru veĉeras. Odluka je na tebi. Ako ţeliš odgovarati na pitanja i pregledavati fotografije i ispuniti policijski zahtjev samo izvoli. Ili se moţemo vratiti nazad i sluţbeno ukljuĉiti FBI. - Ne, htjet će privjesak, a ja ga ne ţelim dati nikome. To je sve što mi je ostalo od Dane. - Glas joj je pukao. - Ako je ona zbog njega mrtva moram znati zašto. Što je u njemu toliko vrijedno da je ubijena - i Luther takoĊer? A da ne govorim o mom i tvom ţivotu. Barem moram otkriti što imam kod sebe. Oko nastanka. Ne znam što to znaĉi, ali sumnjam da će to policija otkriti brţe od mene. D'Amato je poĉeo govoriti, ali ga je prekinula. - Znam nekoga tko mi moţe pomoći da ga identificiram - moj mentor, dr. Ashton. Moram k njemu. Trenutno radi kao gostujući profesor na British School of Rome, i najpoznatiji je svjetski struĉnjak za drevnu gliptiku. Moţda ne moţe toĉno datirati poludrago kamenje na privjesku, ali moţe odrediti koji je rudnik dao lapis lazulij. - Imaju ureĊaje da to testiraju u toj ustanovi u Rimu? - Ne bi mogao vršiti istraţivanja da nemaju. Moţeš li me odvesti u zraĉnu luku? - upitala je. - Moram na sljedeći let za Rim. D'Amato ju je znaĉajno pogledao. - Preopasno je da se vratiš u stan po putovnicu... - Ne moram - u torbi mi je. Vjerojatno je po prvi put u ţivotu odgaĊanje bilo u moju korist - promrmljala je. - Samo me odvedi do JFK-a. - Uĉinit ću nešto još bolje. Idem s tobom. I ja sad imam svoje prste u ovome. - Zaustavio se na crvenom i ĉekao da poĉne prigovarati. Nije trebalo dugo. - To ne znaĉi da moraš sa mnom u Rim. - Stavila je ruku preko ruke. - Kad dr. Ashton pregleda privjesak, nazvat ću te... - Ne poznaješ me dobro, Natalie. Kad se naĊem na liniji vatre to shvaćam osobno. Volio bih upoznati dr. Ashtona. - D'Amato je stisnuo papuĉicu. - Naš je trenutni problem pronaći transa-tlantski let prije jutra. Morat ćemo se negdje primiriti do zore. Natalie se okrenula na sjedalu i pogledala ga. - A što će na to reći gospoĊa D'Amato?
KIKA
I dalje zureći ispred sebe u vlaţnu noć D'Amato je uletio u sljedeće raskršće. - Ništa. Nema gospoĊe D'Amato. Već pet godina. Natalinine su se obrve podigle. - Ĉemu onda vjenĉani prsten? Da te podsjeti na plaćanje alimentacije? - Zatim joj je nešto strašno palo na pamet - moţda je bio udovac. - Oprosti, ovo je bilo previše osobno. - Nema problema. Rastavljen sam. - Kratka pauza. Natalie je osjetila napetost, premišljao se da li da kaţe malo više. Ĉekala je. - Moja supruga i ja nismo nikad preboljeli gubitak jedinog djeteta - rekao je. Duboko je udahnula. - To je grozno. Oprosti na mojoj naglosti. - Nisi mogla znati. - D'Amato je pritisnuo sirenu taksiju koji se vozio posred dvije trake. - Tony je baš bio navršio sedam godina - rekao joj je tiho. - Nakon njegove smrti nismo se mogli utješiti. Nismo više mogli ni normalno razgovarati. Jednostavno smo se udaljili. - Ţao mi je - rekla je Natalie ponovo. Promatrala je brisaĉe vjetrobranskog stakla u tišini, nije znala što bi još rekla. Znala je što znaĉi kad se ljudi udalje. Njezin odnos sa sestrom... - Pitala si za vjenĉani prsten - Podigao je lijevi dlan s volana. Bio je oĉev. Tony je dobio ime po njemu. Natalie je kimnula u mraku. - To je veza s njima oboje. - Da, tako nekako. Sad je vozio malo brţe. Moţda prebrzo na skliskim ulicama, ali se suzdrţavala da mu kaţe da uspori. - A tvoja putovnica? - upitala je. - Nije ti valjda u dţepu? Napravio je grimasu. - Nadam se da moţemo skoĉiti do mog stana i pokupiti ju prije nego me naši novi prijatelji prepoznaju. Neki od njih su trenutno zapeli u prometu i nadam se da tko god je ubio Luthera nije još uvijek pronašao moj stan. Luther, pomislila je Natalie, vidjevši opet oĉi boje karamele ispunjene sjajem i inteligencijom. Dana, Rusty, a sad i Luther. - Je li agent Tyrelle bio oţenjen? - upitala je. - Zar ne ţeliš biti na sprovodu?
KIKA
- Ni za mene niti za tebe sad nije sigurno biti ondje gdje nas oĉekuju. Osim toga ţalovanje se moţe odloţiti. Pravda ne moţe. D'Amato je morao dva puta napraviti krug oko bloka u potrazi za mjestom za parkiranje u blizini svog stana, ali je konaĉno pronašao mjesto nedaleko. - Neće mi trebati dugo da uzmem putovnicu i presvuĉeni se, ali ne mislim da bi trebala ĉekati ovdje sama u mraku. Zureći u mraĉnu noć Natalie nije bila raspoloţena s njim se raspravljati. Izašla je iz auta i zagazila u lokvu iznenaĊena što ju noge još uvijek drţe uspravnom i da moţe hodati pored njega mirno kao da veĉeras nije bila pokretna meta. Nije mogla, a da ne pogleda u svaku pokretnu metu. Iznenada su rijeĉi ĉovjeka na telefonu odzvanjale u njezinoj glavi. Ne bih bio tako glup i ubio ju prije nego mi kaţe ono što ţelim znati. Imam suvenir smrti vaše sestre. Ispunili su je gaĊenje i bijes. Taj prokletnik zna tko je ubio Danu. Ĉvršće je stisnula torbicu dok se uspinjala stepenicama ispred D'Amata. Svaki put kad bi stepenica zaškripala ili se ĉuo glas iz nekog stana ili buka s ulice ukoĉila se. D'Amatov stan na drugom katu bio je uredan, namještaj tipiĉno muški i moderan. Pod od višnjinog drveta se sjajio, nije bilo tepiha zbog ĉega se pitala ima li uopće posjetitelja. Imao je koţni naslonjaĉ i trosjed oko niskog poliranog stolića od granita. Gotovo se nasmijala uredno posloţenim daljinskim upaljaĉima na njemu - toliko ih na jednome mjestu još nije vidjela. Bijeli su zidovi bili prelomljeni povremenim apstraktnim grafikama u teškim drvenim okvirima, a njegov kromirani stakleni stol bio je uredan poput zubarske posudice. Pored laptopa nije bio niti jedan komad papira. S jedne strane dnevne sobe stajala je polica natrpana knjigama i ĉasopisima. S druge strane plazma TV iznad modernog kamenog kamina. Sve je bilo disciplinirano i malo hladno. Kao da ovdje nitko nije stanovao. Nakon što je nestao u spavaćoj sobi kako bi spakirao stvari u platnenu putnu torbu Natalie je sjela i nazvala tetu kako bi otkazala shivah govoreći joj kako mora napustiti grad zbog
KIKA
hitnog sluĉaja. Škrgućući zubima na tetinu nevjericu ponovila je da ne moţe odgoditi. Kad je završila razgovor ĉula je kako se ladice otvaraju i zatvaraju u spavaćoj sobi. Izvadila je mobitel i nazvala avio kompaniju. D'Amato je ušao u ormar i zatvorio vrata. Brzo je unio kombinaciju na ploĉi i otvorio se sef u zidu. Izvadio je pet novĉanica od sto dolara iz kuverte i ubacio ih u novĉanik zatim je odabrao ĉetiri putovnice od sedam povezanih gumicom. Onu na svoje ime ju stavio u dţep, a ostale tri na dno torbe. Zatim je pogledao u Walthera. Nema šanse da će proći osiguranje u zraĉnoj luci. Morat će kupiti novi u Rimu. - U PRAVU si što se tiĉe letova. Nema ništa za Rim do 7.30 ujutro - rekla mu je Natalie kad je izašao iz sobe. - I tada ćemo morati trĉati kao luĊaci da stignemo na vezu iz Londona. Rezervirala sam nam dva mjesta. - Vratit ću ti. - Zgrabio je dvije boce vode Perrier i komad sira iz gotovo praznog hladnjaka i ubacio ih u torbu. Kad je Natalie krenula prema vratima pozvao je svoju govornu poštu. Ĉula je da je stao te se i ona zaustavila. Lice mu se promijenilo, posivilo je. Zatim je vidjela kako mu je izraz odraţavao bijes. Stisnuo je tipku za ponovo preslušavanje i pruţio joj telefon. Natalie je slušala rijeĉi mrtvog ĉovjeka. Luther je zvao kad su mu se pribliţavali ubojice. - Dvojica s Bliskog istoka... oko metar osamdeset - osamdeset i pet... snaţne graĊe. - Zvuĉao je kao da trĉi. Ĉula je pucanj. Zvuĉalo je kao iz velike blizine, kao da je Luther pucao. Zatim niz pucnjeva, ubrzani glasovi na arapskom i tišina. - Idemo odavde. - D'Amato je uzeo svoj telefon i stavio ga u dţep jakne. - Imaju moj broj mobitela. Ako su ga već locirali mogli bi biti ovdje svaki ĉas. Otrĉao je prema vratima s kljuĉevima u ruci. Jurila je za njim niz stepenice pitajući se kad će poĉeti dobijati odgovore umjesto stalnih pitanja.
KIKA
20 JERUZALEM SJAJ IZLASKA SUNCA boje meda treperio je iznad judejskih breţuljaka kad je Menny Goldstein izašao na straţnja vrata kafića Yqffi, mrmljajući ispod brade dok je palio cigaretu u ime prve dnevne pauze. Juĉer je Eli, njegov šogor i vlasnik restorana gdje je Menny radio ranojutarnju smjenu kao pomoćni kuhar, objavio je da je u restoranu zabranjeno pušenje. Misli ako restoran proglasi 'zelenim' da će to spasiti naša pluća? Menny je ispuhnuo dim i zakašljao. Prošla su dva dana nakon što je policija ubacila suzavac na prosvjednike skupine Shomrei Kotel koji su prosvjedovali protiv summita na Svetoj stijeni i grlo ga je još uvijek peklo. Bio je u prvim redovima prosvjednika osuĊujući vladu što je dopustila SAD-u i Palestincima da koriste najsvetije izraelsko mjesto za odrţavanje mirovnih pregovora. Shomrei Kotel je znao da se mir nikad neće odrţati jer su znali da palestinski voĊe ustvari nisu ţeljeli mir. Ţeljeli su Jeruzalem -cijeli - i ubrzo će za vrijeme summita izraelska vlada poĉeti se predavanjem drevnog grada, dio po dio. Menny je stopalom gnjeĉio popušenu cigaretu kad se iza ugla pojavio visoki mladić s kratkom bradom i krenuo prema njemu. - Sljedeći je susret veĉeras nakon ma'ariva. - Njegov prijatelj, Shmuel, nije gubio vrijeme kad je posao bio u pitanju. Menny je uzdahnuo i izvadio novu cigaretu iz kutije. - Znaĉi prvo se molimo, a onda razgovaramo - Menny je prigovorio. - Reci mi što će Shomrei Kotel uĉiniti? Dosta mi je s pisanjem transparenata, Shmuel. Summit je za nekoliko dana, a naše najsvetije mjesto će se upotrijebiti kao polazište za nacionalno samoubojstvo - zapoĉevši s amputacijom našeg srca - Jeruzalema. Što je našim voĊama? Zar ne vide što ĉine?
KIKA
Shmuel je poloţio dlan na njegovo rame. - Slušaj me, Menny, veĉeras nećemo razgovarati o summitu. Ima nešto još vaţnije što mora objaviti Shomrei Kotel. Menny je podigao ruke ne obazirući se na pepeo cigarete koji je padao na tlo. - Što bi moglo biti vaţnije od preţivljavanja naše nacije? - upitao je. - Sve je to povezano, Menny. Shmuelov osmjeh je bio blag i tajanstven. - DoĊi na sastanak i saznat ćeš.
BROOKLYN, NEW YORK PROMATRAJUĆI SAT U zelenom Fordu kako otkucava prema zori agenti NJS-a, Foster i Biondi su znali da hvatanje Krijesnice moţe biti najvaţniji zadatak u njihovim karijerama. Prije nego su regrutirani u ovaj tajni i elitni ogranak Ministarstva obrane obojica su sluţili zemlju i posebno se istakli - Foster u Specijalnim jedinicama, a Biondi u CIA-i. Po prirodi su više voljeli akciju od ĉekanja, ali su bili dovoljno disciplinirani da znaju kako su jednako vrijedni na terenu. MeĊutim, kad je sunce izvirilo iznad Brooklyn Bridgea, Foster i Biondi su bili i više nego samo spremni ruke staviti na nalog za pretres za stan dr. Landau. Ţene još uvijek nije bilo, i jedina osoba koja je izašla iz zgrade bio je visok, mišićav muškarac u crnoj trenirci koji je otišao trĉati u 5.30 ujutro. Crna Impala je konaĉno stala uz njihov zeleni automobil i vozaĉ je spustio prozor kako bi im uruĉio nalog za pretres. Biondi je ispio posljednji gutljaj sada već hladne kave kad se Impala od-vezla. Poloţio je praznu ĉašu u pretinac. Morao je mokriti, ali to moţe i kad uĊu u stan. - Idemo - rekao je Foster. Gotovo su istovremeno otvorili vrata. Nisu vidjeli bombu koja je doletjela prema njima. Eksplozija je podigla Ford u zrak. Vatra je obavila Fostera i Biondija istovremeno kad je pakao izbio prozore okolnih zgrada.
KIKA
Koţa Hasana Sabourija je gorjela od vrućine dok je trĉao pored pokolja. Imao je samo nekoliko trenutaka da uĊe u stan Natalie Landau prije nego se ulica ispuni sirenama i kolima hitne pomoći. Ali nije ga bilo strah. Ako se vrati veĉeras njegova je. Kao i Oko nastanka.
LET ZA LONDON bio je u 7.25, pet minuta ranije. Pa ipak kad se avion digao s piste Natalie se borila s frustracijom dugih sati pred sobom, sati u kojima jedino moţe razmišljati što će dr. Ashton otkriti. Spavala je na mahove u Motelu Starburst u blizini zraĉne luke, na sebi je imala traperice i majicu kratkih rukava koje je nosila kad se trebala naći s Lutherom, i bila je presretna kad joj je djelatnik na recepciji prodao ĉetkicu za zube i pastu u jednokratnoj tubi koja će joj trajati taj dan. Pa ipak ĉetkajući zube, tuširajući se i ponavljajući jutarnju rutinu nije joj pomoglo vratiti stvari u normalu. Ništa nije moglo biti normalno kad ju je netko pokušao ubiti - i D'Amata. Neće biti na sigurnome dok ne sazna tko ih ţeli ubiti - i zbog ĉega. Zašto je privjesak bio magnet za zlo? Trebao ga je odagnati, a ne privlaĉiti. Ali sve što je privlaĉio bila je smrt. Natalie nije ţeljeli hiti njegova sljedeća ţrtva. Stisnuta izmeĊu snaţne starije gospoĊe koja je ĉitala roman i Studenta kose boje pijeska koji je slušao glazbu s iPoda, Natalie li osjećala sigurnijom nego kad je u stanu prvi put Jimu D'Amatu Ispriĉala svoju teoriju. Nagnuvši se prema naprijed bacila je pogled prema D'Amatu koji je sjedio u suprotnom redu. Susreo se s njezinim pogledom i klmnuo, zatim se vratio novinama i kavi. Pitala se je li uopće spavao. Leţao je budan na jeftinom pokrivaĉu na drugom krevetu u motelskoj sobi kad je zadrijemala na nekoliko sati i bio je budan kad se probudila i otišla otuširati u 4.30.
KIKA
Naslonila se na sjedalu i zatvorila oĉi pokušavajući se smjestiti što udobnije u ekonomskoj klasi, ali u kriţima joj je bubnjalo uz naslon koji je bio dizajniran za muška leĊa. Bez sumnje će se dok proĊu carinu i unajme auto Geoffrey Ashton već razbuditi. Bio je noćna ptica, poznat po boravcima u kafićima do ranih jutarnjih sati. I kad bi njegovi prijatelji krenuli kući spavati on bi se ĉesto vratio, zviţdeći u svoj laboratorij i radio cijelu noć uţivajući u samoći i tišini prazne zgrade. Pretpostavljala je da će biti više nego sretan pozabaviti se privjeskom i dati mu prednost nad svim na ĉemu moţda trenutno radi. Ashton je cijenio najviše dobar izazov. I imala je jedan za njega. Natalie je znala ako malo zadrijema da će joj let proći brţe. Ali nije se mogla opustiti. Stalno je razmišljala o muškarcu s bliskoistoĉnim naglaskom koji joj se rugao sinoć. O autima koji su ih proganjali bjesomuĉno kao i o pucnjima. O Oku nastanka.
21 ŢENA NA SJEDALU do prozora se vrpoljila pruţajući glavu prema nebu boje tinte koje se vidjelo iza krila aviona. Kad se zatresao spuštajući se prema Rimu brzo se prekriţila, jednom, dvaput, tri puta, mrmljajući molitvu i slegnula ramenima ispriĉavajući se Natalie. Ţena je stisnula oĉi kad se avion ponovo zatresao. - Madonna mia! Kad se avion izravnao, otvorila ih je ponovo i uoĉila ono što je traţila meĊu treperavim svjetlima ispod. - San Pietro! San
KIKA
Pietro! - povikala je, pogledavši Natalie i pokazujući joj kroz prozor obrise velike kupole katedrale ispred Berninijevih savršeno simetriĉnih kolonada i vjeĉni grad koji se protezao ispod. - Grazie di Dio - poviknula je ţena, ĉvrsto stišćući filigranski kriţ na ogrlici zajedno s malenim zlatnim rogom koji je bio pored kako bi ju zaštitio od zlog oka. Natalie se blago nasmiješila meškoljeći se na sjedalu. Mogla je vidjeti da je ţena uvjerena kako su je kriţ i rog doveli sigurno kući. Talijani su bili jedni od rijetkih naroda sa Sredozemlja koji nisu koristili oĉi za tjeranje zlog pogleda, više su voljeli rog da ih štiti: jedan bikov rog, ako se nosi oko vrata - dvostruki ako se oblikuje prstima. Vidjela je tu gestu mnogo puta - dva srednja prsta savijena prema dlanu i drţi ih palac, a kaţiprst i mali prst ispruţeni kako bi imitriali bikovo rogove i okrenuti u smjeru zla kako bi ga otjerali. Ova ţena uopće ne bi bila impresionirana pretpostavljenim zaštitničkim moćima privjeska koji nosim u torbi, odluĉila je Natalie. Ni ona sama nije bila sigurna da ju je Danino blago ĉuvalo. Ĉinilo se naprotiv da na sebe privlaĉi opasnost. Jedino što je znala sa sigurnošću bilo je da ju svaki mišić u njezinim nogama i rukama boli od leta. Kad su kotaĉi dodirnuli tlo tupim udarom savladavala je ţelju da odmah skoĉi s mjesta i protegne se. - Zašto ne bih nazvala dr. Ashtona dok ti sreĊuješ auto? -predloţila je Natalie D'Amatu desetak minuta kasnije dok su jurili pored gomile koja se skupila kod kolica za prtljagu na Terminalu B. - Ne bi smjeli ovdje koristiti svoje mobitele. Moramo kupiti nove ujutro. - Zašto? Prebacila sam ga na meĊunarodnu mreţu prije nekoliko tjedana... - Moţe im se ući u trag, Natalie. To moţe svatko tko ima tvoj broj telefona - rekao je spuštajući glas. -I sada ga već ima nekolicina ljudi i traţe nas. Siguran sam da je Sean Watson obavijestio FBI koji jedva ĉeka da ĉuje našu priĉu. Ubrzo će saznati da smo izašli iz zemlje. Obavijestit će Interpol. A nemoj zaboraviti i na naše prijatelje s Bliskog istoka od sinoć. Plus, još
KIKA
uvijek ništa ne znamo o ĉovjeku koji te napao u muzeju - radi li s njima ili za nekog drugog. - Prekrasno. - Natalie je drţala korak s njim dok su ţurili prema kontroli putovnica. Kad su izašli kroz staklena vrata Terminala i krenuli prema hladnom noćnom zraku osjećala je kako joj skaĉe adrenalin. - I kako da onda obavijestim dr. Ashtona da ćemo doći do njega usred noći? - Teoretski, treba samo tri minute da se uĊe u trag mobitelu koji se koristi. Riziĉno je, ali ako moţeš s njim razgovarati kraće od toga moţeš ga obavijestiti. Inaĉe ćemo svima objaviti gdje se nalazi tvoj mobitel i oni će znati gdje si otišla.
WASHINGTON, D. C. ELLIOTT WARRICK JE slijedio sitnu prosijedu barakudu Jacksona Wrighta koji je radio kao njegov tajnik u ured ministra obrane obloţenom orahovinom. - Osam minuta. Ni sekundu dulje. - Zurila je u njega i provjerila sat prije nego se rukovala s Wrightom. - Odlazi na sastanak NATO-a u Oslo za deset minuta. Vratit ću se da vas otpratim za šest minuta. - Zar niste rekli osam? - Upravo ste potrošili dvije. Warrick je nekoliko puta kimnuo i pruţio ruku prema Jacksonu Wrightu. Justine Matthews je uvelike iritirala Warricka. Bila je s Wrightom još od njegovih dana u Senatu, i mislila je da ga posjeduje. Glasine kruţe da moć nad njim ide sve do njegove supruge ĉiji se pozivi prisluškuju kao svaki drugi. - Gospodine ministre, dobili ste posljednje izvješće. Wright je gurnuo slike Krijesnice preko stola. - I vidio sam slike. Ono što me zanima je što se dogodilo nakon što je Tyrelle snimio ove fotografije? I kako je ubojstvo izvjestiteljice MSNBC-a povezano s ovim? - Još uvijek analiziramo podatke pokušavajući odrediti vezu izmeĊu ubojstva Dane Landau, Tyrella i bombe koja je ubila
KIKA
dvojicu agenata NJS-a - i još jednog ubojstva. Malo prije nego sam ovdje došao dobio sam informaciju da se Rusty Sutherland, Landauin kamerman, pojavio mrtav u napuštenoj zgradi u New Yorka. Vjerujem da su svi oni povezani s Krijesnicom - i sestrom Dane Landau, dr. Natalie Landau. - Objasnite. - Wright se namrštio. - Otprilike u isto vrijeme kad smo izgubili agente NJS-a koji su ĉekali Natalie da joj uruĉe nalog za prestres - nastavio je Warrick - vjerujemo da su se ona i Jim D'Amato s MSNBC-a sastali sa specijalnim agentom FBI-ja Lutherom Tyrellom. Tyrelle je snimio ove fotografije na tom susretu i poslao ih e-mailom na svoje raĉunalo prije nego je ubijen. Ubrzo nakon tog susreta Tyrellov partner, Sean Watson, je primio poziv od D'Amata i ţene s njim koji mu govore da je Tyrelle mrtav, a da njih progone dva automobila u podruĉju ulica Grand i Humboldt. Wright se nestrpljivo vrpoljio u stolici. - Tri bliskoistoĉna muškarca koji su stradali u toj potjeri - i još jedna na intenzivnoj njezi - jeste li ih identificirali? - Samo jednog sa sigurnošćću. Khalila Hadija, vozaĉa jednog od vozila. Bio je na našem radaru zbog povezanosti s Ĉuvarima kalifata. Preţivjeli na intenzivnoj njezi je dvadesetdvogodišnji ameriĉki drţavljanin, Marwan Younis. Ovdje je roĊen, ali je odrastao u Bahreinu. Bio je jedan od strijelaca. - Tako. Informacije o Krijesnici se brzo šire. - Wright je udarao prstima o stol. Ĉuvari kalifata su najnepredvidljivija od novog vala teroristiĉkih skupina koje su nastale uz Al Qaedu. Bili su mladi, obrazovani i beskrupulozno usmjereni na uspostavu islamskog kalifata za svog ţivota i uspostavu šerijatskog zakona u cijelom svijetu. - Ova banda se pribliţila Krijesnici više od nas - priznao je Warrick. - Shvaćate li da će ovi islamofašisti uĉiniti sve da se dokopaju Krijesnice? Wright je zurio u Warricka, izazivajući ga da da odgovor. Warrick nije odgovorio. Znao je da se unutar islama odvija unutrašnja bitka. Neke frakcije su ţeljele izbore za novog kalifa, druge da mora biti porijeklom iz dinastije. Bez obzira na to
KIKA
sljedeći ĉovjek kao nasljednik Muhameda uspostavit će najtvrĊi oblik islama na muslimane u cijelom svijetu vladajući kao muslimanski papa. Neće biti ni najmanje odvojenosti izmeĊu vjere i drţave meĊu arapskim narodima, i nemuslimani u cijelom svijetu postat će mete prisilnog preobraćenja ili smrti. Sankcije će biti strašne - s Krijesnicom u svojim rukama Ĉuvari kalifata će uskoro moći proizvesti novu vrstu supernuklearnog oruţja. - Ako Krijesnica nije pronaĊena u olupinama - nastavio je Wright namršteno - i nije bila kod Tyrella kod koga je - kod Landau? Elliot Warrick je ispravio ramena. - To je pretpostavka s kojom radimo, pogotovo što je nestala. Kao i D'Amato. Pokušavamo odrediti jesu li oteti ili su se prikrili. Kako bilo, pronaći ćemo ih. Osobno provjeravam liste putnika za sve letove iz New Yorka i New Jerseya. Pratimo i izvješće svjedoka koji je vidio ĉovjeka bliskoistoĉnog porijekla kako izlazi iz jednog automobila nakon sudara. - Molimo se da ju on nema. Krijesnica u krivim rukama uzrokuje nam brige vezane za nuklearno naoruţanje jednako znaĉajne kao i zanoktica. - Wrightovo lice je bilo gotovo crveno kao i njegova kravata. - Obavještavajte me redovito... - Zastao je jer je Justine Matthews pokucala na vrata prije nego ih je otvorila. - Gospodine. Auto vas ĉeka. - Pogledala je prema Warricku. - DoviĊenja zamjeniĉe. Warrick ju je ignorirao okrenuvši se prema Wrightu i pogledavši ga u oĉi. - Kljuĉ je dr. Landau. Potrudit ću se da ju pronaĊemo. Ministar obrane je obišao stol i dohvatio svoju aktovku koja je stajala u naslonjaĉu. - Samo pronaĊite Krijesnicu. Prije svih ostalih. I sljedeći put, nemojte sjediti i ĉekati naloge.
22
KIKA
RIM POLUMJESEC JE JEDRIO visoko iznad maglovitog rimskog neba dok Me većina stanovnika grada smještala ispod plahti. Dnevna buka mnogobrojnih vespi je utihnula, bilo je nekoliko pješaka na tamnim ulicama i većina je semafora imala upaljeno treptajuće ţuto svjetlo. Renault Clio je vozio uzbrdo Ulicom Bruna Buozzija s lakoćom, a D'Amato je pogledavao traţeći oznaku koji mu je spomenuo Geoffrey Ashton. - Vidim ga - pokazala mu je Natalie. - Štand s cvijećem. Rekao je da ćemo ga lako naći, ĉak i noću. Skreni ovdje. Brititish School at Rome je bila smještena u sjeveroistoĉnom dijelu Ville Borghese, jednom od najveliĉanstvenijih parkova u gradu. Accademia je sjala poput bisera na mjeseĉini smještena na krijesti širokog veliĉanstvenog stubišta. Većina velikih neprozirnih prozora bila je u tami kao i okolni teren. Natalie je ulovila miris proljeća dok su se vozili prohladnom tihom noći pored visokih ĉempresa i šuštavih starih maslina, do privatnih straţnjih vratiju koja im je Ashton opisao. Njihovi koraci na spuţvastoj vlaţnoj travi bio je jedini zvuk koji se ĉuo. Ĉak i kod blijedog osvjetljenja mjeseĉine fasada zgrade djelovala je impresivno. Teška drvena vrata su se širom otvorila kad su se pribliţili i Geoffrey Ashton je provirio iza njih. Bio je dostojanstven muškarac šezdesetih godina s pramenom sijede kose i zaliscima kao i iznimno dugim rukama i nogama. Njegove isklesane crte lica djelovale bi aristokratski i zastrašujuće da nije bilo vragoljastog veselja koje je sjalo iz njegovih inteligentnih dubokih oĉiju. Natalie je prepoznala miris njegovog losiona poslije brijanja mirisa limuna kad ga je primila za ispruţenu ruku. - Kakav neoĉekivan posjet - Ashton ju je poveo kroz vrata. Oduševljenje ne moţe opisati moju radost što vas vidim ponovo tako brzo, draga Natalie. - Vrlo ste ljubazni dr. Ashton, što ste nas ovako brzo primili. - Pa, svaki put kad ovako draţesna kolegica preleti baru samo da bi od mene zatraţila pomoć, zagolica mi maštu. - Rukovao se
KIKA
s D'Amatom dok ih je Natalie meĊusobno upoznavala, zatim im je pokazao prema prolazu na kraju ulaznog hodnika. - Molim vas, izaĊite iz mraka i recite mi o ĉemu se radi. Natalie je uoĉila zaštitara koji je prolazio i koji se zaustavio na drugom kraju hodnika. Spustila je glas. - Moţemo li razgovarati nasamo, dr. Ashton? - Zar vam nisam rekao u Firenci - predbacio je - da bi me stvarno trebali zvati Geoffrey. Zamahom ruke odveo ih je do kraja hodnika, pored zaštitara, koji je kimnuo s poštovanjem, zatim niz prolaz do velikog ureda u kojem su bila zapaljena sva svjetla, naglašavajući zamršen obrazac perzijskog tepiha iz dvanaestog stoljića. Ušavši posljednji D'Amato je zatvorio vrata. Vragoljast pogled u Ashtonovim oĉima je sjajio dok je promatrao Natalieno blijedo lice i naĉin na koji se smjestila u tapeciranu maslinasto zelenu stolicu nasuprot radnog stola. Problijedio je dok mu je govorila o sestrinom ubojstvu i neobiĉnom privjesku koji joj je Dana poslala i na kraju o strašnom nasilju koji je upravo preţivjela. - Dragi Boţe. Najbolje da vidim što to imaš. Kad je izvadila torbicu i pruţila mu je Ashton je ispruţio svoju dugu košĉatu ruku i stisnuo torbicu zatim ju je stavio na stol. Promotrio je s obje strane staru obojenu koţu u tišini prije nego je u konaĉnici izvadio zlatnu ogrlicu i privjesak. Natalie je promatrala kako su mu se skupile obrve od iznenaĊenja. - Što... - Glas mu je utihnuo. - Nadali smo se da ćete nam vi reći - D'Amato je zanemario treći stolac i ostao stajati oslonivši se na vrata. - Treba nam vaša pomoć za procjenu vrijednosti, i starosti - i vaš najtoĉniji mogući podatak odakle je. - Ĉovjek koji nas je pokušao ubiti nazvao ga je Oko nastanka - rekla je Natalie. Znaĉi li vam to išta? - Oko nastanka? - Ashton je slegnuo jednim ramenom, još uvijek promatrajući privjesak. - Ne mogu reći da sam to ikad ĉuo. No testiranje kamenja neće biti problem - ali moram priznati da izgleda autentiĉno na prvi pogled. Što ti misliš Natalie? - Slaţem se. Pravi su. I sigurna sam da je privjesak od zlata
KIKA
- ali je teţi od onoga što bismo mogli oĉekivati s obzirom na veliĉinu zbog ĉega sumnjam da je nešto u njemu skriveno. - Ako je zlato nećemo moći odrediti što se nalazi unutra ako ga ne otvorimo. Kroz zlato se ništa ne vidi. Ĉak ni s ionskim snopom. On ne prolazi kroz zlato. Natalie nije uspjela sakriti svoje razoĉaranje. - Ali hoćete li barem moći provjeriti starost kamenja i je li privjesak antikvitet ili noviji rad? - Naravno, ali prema naĉinu kako je rezan lapis i tehnike kojom je oblikovano zlato moj školovani prijedlog bio bi da je ovo vrlo stari privjesak i da je porijeklom s Bliskog istoka. Mogao bih se kladiti da je babilonski. Nestrpljivo se nagnula prema naprijed. - Mislila sam isto, budući da su karnelijan, jaspis i lapis bili tipiĉna kombinacija u nakitu i amajlijama Babilonaca. S druge strane mogao bi biti i kopija. - To ćemo odmah otkriti - Ashton se poĉešao iza uha. - Babilonci su stvarno voljeli lapis. Ogromne su koliĉine uvozili iz rudnika u Afganistanu - i ne samo za nakit i amajlije. Jeste li znali g. D'Amato da su kraljevi iz Ura koristili lapis za oštrenje svojih maĉeva, vjerujući da će od njega njihovo oruţje biti neuništivo? - Moţda se nešto od te neuništivosti prenijelo i na nas? - odgovorio je D'Amato potišteno. - Budući da smo do sada izdrţali. - Krenuo je prema naprijed, oslonio je svoje široke prste na stol. - Dozvolite mi da vas upitam još nešto što smo otkrili, Geoffrey. Pogledaje još jednom u torbicu - ali ju izokrenite. Ashton je poslušao, treptajući jer se nagnuo bliţe kako bi istraţio tekst na unutrašnjoj strani koţe. - Ĉini se da je aramejsko pismo - objavio je. - Što bi potvrdilo moju pretpostavku da je povezan s Babilonom. - Što piše? - Natale je pribliţila svoju stolicu da bolje vidi. - Moţete li prevesti? - Sumnjam. Moţda prepoznajem nekoliko slova, ali ne znam dobro jezik. - U sobi je bila potpuna tišina dok je prouĉavao znakove. Vani je talijanska noć ustupala mjesto zori. Uskoro, znala je Natalie, kafići će biti prepuni nestrpljivih gostiju koji će se natjecati za paţnju konobara koji usluţuju klijente s
KIKA
unaprijed plaćenim slatkim pecivima i espressom. Osjećaj nestvarnosti plutao je iznad nje ovih nekoliko kratkih sekundi dok se Geoffrey nagnuo nad torbicom. Je li jučer pokopala sestru? - Prvi red... vjerujem da je Belšazar. - IznenaĊenje u Geoffreyevom glasu vratilo ju je nazad u njegov osvijetljen ured u Accademiji Britannici. - Dragi Boţe je li moguće da je s dvora Nabukodonosorovog sina Belšazara? - uzviknuo je. Zatim je odmahnuo glavom i namrštio se. - Ne, oprostite, zaletio sam se. Moje poznavanje aramejskog je vrlo loše promrmljao je. - Bio sam blizu, a i ĉini se da slova govore nešto drugo. Ne Belšazar. Više kao... Beltešazar. - Je li to ime, mjesto - što? - D'Amato je pogledao Natalie pa Ashtona. - Definitivno je ime - odgovorio je Ashton. - Sad vidim da je otisnuto u koţu s peĉatom. Ako pogledate bliţe vidjet ćete da neki rubovi djeluju mutno, kao da je površina natopljena tintom prije graviranja. Natalie se okrenula D'Amatu kako bi mu objasnila. - Cilindriĉni peĉati naĉinjeni od izrezbarenog kamena bili su mezopotamski ekvivalent prstena peĉatnika. Svaki je maleni peĉat imao jedinstveno urezane likove, ţivotinje, predmete, ponekad i slova. Ljudi su ih nosili kao nakit - na ogrlici oko vrata - i uvijek su bili spremni zarolati ga u vlaţnoj glini ako su se morali potpisati. - Uglavnom za pravne poslove - na potvrdi ili kod kupoprodaje nekretnina u tinti. - Geoffrey je podigao pogled s torbice. Peĉati su se koristili za oznaĉavanje glinenih ploĉa i cigla za graĊenje. - Iraĉki je nacionalni muzej izgubio mnoge zbirke vrijednih drevnih peĉata u pljaĉki 2003. - dodala je Natalie. - Mezopotamija. Babilonija - D'Amato je pokušao izvagati dva imena svojim dlanovima. - Ono što je vaţno je da ovdje govorimo o modernom Iraku. I ondje je tvoja sestra nabavila privjesak. Ashton je Natalie vratio torbicu. - Bojim se da ne mogu dešifrirati drugi red osim tzadi i resh. Tinta je previše izblijedila.
KIKA
- Tzadi i resh - to je sam i ja jedino uspjela proĉitati. - Trebat će nam neko povećalo da uspijemo proĉitati ostatak - moţda uz infracrveno svjetlo - dodao je Ashton. - Ali mislim da je drugi red dopisan rukom, jer su rubovi priliĉno precizni. Trebat će ti struĉnjak za aramejski, koji će ti potvrditi što toĉno piše. Natalie je obuzeo val nade. - Testiranje ionskim snopom, Geoffrey - moţemo li sve to obaviti danas? Moţemo li odmah poĉeti? - Koliko moramo ĉekati konaĉne rezultate? - dodao je D'Amato. Ashton se blago nasmijao. - Moţemo ovo analizirati priliĉno brzo. Vjerovali ili ne, imamo ljude koji ovdje redovito dolaze s obiteljskim nasljeĊem nadajući se da će otkriti blago. Uvijek osjećaju olakšanje što svoje otkriće ne moraju ostaviti na dugo vrijeme. Naravno, vrlo ĉesto su u krivu po pitanju prirode i vrijednosti svojeg blaga, ali u ovom sluĉaju - podigao je privjesak na svjetlo - uvjeren sam da ste mi donijeli nešto posebno. Ova dva predmeta ne nalikuju iĉemu što sam ranije vidio. - Molim vas. - Natalie je ustala i krenula prema vratima. -Poĉnimo. Slijedili su Ashtona do laboratorija za interakcije ionskih snopova u podrumu zgrade. Bila je to velika jasno osvijetljena soba s podom premazanim epoksi smolom koja je bila izglaĉana poput stakla. Laboratorij je bio pun mikroskopa i sloţene opreme koja je bila spojena s kablovima, mjeraĉima i raĉunalnim monitorima. Drhteći unatoĉ svojoj koţnoj jakni Natalie je sjela na stolac pored ogromne cilindriĉne naprave koja je sliĉila na produţeni CT skener, i promatrala kako privjesak ulazi u bijeli emajlirani tunel. - Oprostite na hladoći - rekao je Ashton. - Laboratorij mora biti na niskim temperaturama. Nikad ne gasimo instrumente, a oni generiraju mnogo topline.
KIKA
U petnaest minuta nakon što je zatvorio bijela metalna vrata laboratorija iza njih, Ashton je već fotografirao i izmjerio privjesak, paţljivo brojeći kamenje i mjereći njihovu veliĉinu. Ispunio je bilješkama dugu stranicu u svojoj koţnoj biljeţnici, a mnogobrojni opisi proizaši su iz grube skice privjeska koju je napravio. - Trebat će nam oko tri-ĉetiri sata da završimo sve testove -rekao im je. - Tada ću vam moći dati neke odgovore.
I ZLAZ
53
ZRAĈNA LUKA DETROIT BARNABASOV JE MOBILNI telefon zazvonio dok je gutao posljednji komad kolaĉa s cimetom. Njegovo je ogromno tijelo bilo u jednom od neudobnih sjedala koja su bila u uskim redovima u ĉekaonici za ukrcaj na avion. Drţeći veliku šalicu Starbucks kave i kolaĉ u voštanom papiru pogledao je na ekran mobitela. Straţar. Na brzinu je polizao rastopljeni šećer i cimet s palca i ostalih prstiju i otvorio telefon bradom. Pored njega jedna je ţena njihala dijete koje je sisalo palac u njezinom krilu dok je istovremeno dvojici djeĉaka dijelila komade sendviĉa, a oni su se igrali lovice i preskakali njegovo veliko stopalo već pola sata. - Da, ovdje sam kod izlaza - rekao je Straţaru. - I još uvijek smo na vrijeme. Ukrcavam se za nekoliko minuta. - Imam dodatne podatke za tebe. Poloţio sam još tisuću dolara na tvoj raĉun. I sada imam imena sedamnaest drugih putnika koji su rezervirali let La Guardia - London - Rim kojim je letjela i Natalie Landau. Osam ţena, devet muškaraca - i meĊu njima je bilo ime Jim D'Amato. Pa ipak moguće je da su se razdvojili i da mu je dala Svjetlost. To je samo nagaĊanje, ali moramo uzeti i tu mogućnost u obzir. - Ide li Derrek za D'Amatom? - O tome ću odluĉiti kad dobijem potvrdu D'Amatove lokacije. Sada se moramo koncentrirati na Landau. Zovi me ĉim sletiš u Rim. Do tada moţda pronaĊem hotel.
KIKA
- Ljuti li se veleĉasni na mene? - Barnabas je zatvorio oĉi, pripremajući se za odgovor. - Njegova vjera u tebe ostala je nepromijenjena. Moja, meĊutim - rekao je Straţar hladno - poĉinje se ljuljati. Oĉekujem rezultate za 12 sati od tvog slijetanja. Prekinula se veza. Barnabas je progutao komad u svom grlu. Nikad prije nije osjetio neuspjeh. Njegova snaga i vjera su ga uvijek vodili do pobjede, ali je Landau postala trn koji mu smeta - bolan trn. Spasitelj je izdrţao cijelu krunu od trnja, podsjetio se. Sigurno on moţe ovo. Do sada je Svjetlost već bila u Rimu, a on je kasnio samo pola dana. Njegov će avion stići u Vjeĉni grad sutra ujutro. Spavat će za vrijeme leta, i uz Boţju pomoć pronaći će ţenu Landau - i Svjetlost - prije nego sunce zaĊe u Rimu. Prije nego Straţar izgubi vjeru. Nije uoĉio tamnokosog muškarca koji je sjedio dva reda iza njega. Nije osjećao vruće tople oĉi kako se urezuju u njegov vrat. Niti je uoĉio da je isti ĉovjek bio u baru Cinnabon. Ali muškarac je njega vidio. Hasan Sabouri ga je vidio kako izlazi iz toaleta u zraĉnoj luci pola sata ranije i pitao se gdje je već vidio visokog plavokosog Amerikanca. I tada kad je Hasan sjeo kod Izlaza 53, ĉekajući let za Rim, uoĉio je ponovo istog mladića - kako ĉeka isti let i shvatio da je to isti ĉovjek koji je provalio u stan Natalie Landau u Brooklynu sinoć, malo prije nego je Hasan digao u zrak zelenu limuzinu preko puta. Znači, pomislio je, promatrajući Amerikanca ružičastih obraza koji je djelovao nezainteresirano, nije slučajno da smo obojica krenuli u istom smjeru. Kao što nije slučajno da me je Alah nagradio ovim znanjem. Siddiq Aziz se na sreću vratio u Rim sa sastanka vijeća u Parizu kad je Hasan saznao da je Natalie Landau na putu za ondje. Hasan će morati raĉunati na Siddiqa da ju pronaĊe dok on ne stigne u Italiju. Moj je put jasan. Moji neprijatelji su mi na putu. I uskoro će Oko nastanka biti u mojim rukama.
KIKA
23 ACCADEMIA BRITANNICA
KAD JE GEOFFREY Ashton podigao pogled s monitora i spektar elemenata u tragovima koji je generirao prvo je pogledao Natalie, a zatim D'Amata. - Mogu vam reći s apsolutnom toĉnošću da lapis koji je korišten na ovom privjesku ima istu vrstu pirita koji se nalazi u lapisu koji je vaĊen u drevnom Afganistanu. Natalie je zastao dah. Nije bila sigurna je li šum u njezinim ušima bio zbog stalnog zujanja strojeva ili utjecaja Ashtonovog otkrića. - I - rekao je, a njegovo se aristokratsko lice raširilo u osmjeh karnelijan i jaspis takoĊer odgovaraju primjercima koji dolaze iz ranog babilonskog razdoblja. - I vjerovanje u zlo oko je prevladavalo u drevnom Babilonu, zar ne? - upitao je D'Amato. - Priliĉno ĉesto - Natalin je mozak brujao. - Mezopotamija je jedno od najranijih mjesta gdje je ovo vjerovanje zabiljeţeno. Najstariji zapisi o zlom oku pojavili su se u klinastom pismu - i nisu samo Babilonci nego su se i Asirci i Sumerani bojali zlog oka. Ona i D'Amato su se nadvili nad Ashtonova ramena dok je Ispisivao usporedbe i pokazivao mjesta sliĉnosti izmeĊu kamenja na privjesku i onih ranije pregledanih s potvrĊenim porijeklom. - Na neki naĉin, Natalie, tvoja je sestra ĉini se dobila u ruke komad koji potjeĉe iz kolijevke civilizacije. To je nevjerojatno. Ovaj bi privjesak mogao biti star tri tisuće godina. - Odgovorite, Geoffrey - D'Amato je prolazio prstima kroz kosu. - Bi li njegova starost bila motiv za ubojstvo? Koja je vrijednost neĉega ovako rijetkog? Milijuni?
KIKA
- Povijesno, nema cijene. Svaki muzej ili kolekcionar bi volio posjedovati nešto ovako posebno. - I postoji mnogo beskrupuloznih privatnih kolekcionara koji bi ubili i vlastito dijete kako bi došli do neĉega ĉak i manje znaĉajnog - rekla je Natalie namršteno. - Ako je ovaj ukraden nekome od njih... - Glas joj je utihnuo. Ashton je podigao prst. - Vratimo se onome što si ranije rekla, Natalie. Da moţda postoji nešto više u ovome osim onoga što se vidi, zaboravi igru rijeĉi. Pribliţio se jednostavnoj vagi i stavio privjesak na komad bijelog papira. - Još jedan test. Jednostavan, koji nam moţe reći ako je teorija o neĉemu skrivenom unutra istinita. D'Amato je koraĉao sjajnim podom dok je Ashton vagao privjesak i unosio neke podatke u svoje raĉunalo. - Znamo dovoljno o zlatu koje se koristilo u babilonsko vrijeme da bismo mogli izraĉunati koliko bi trebalo teţiti zlato korišteno za ovaj privjesak. Znamo da je standarda debljina u nakitu, vrste neĉistoća koje sadrţi, i tako dalje. Ako sve to uzmemo u obzir, zajedno s teţinom kamenja... Profesor je podigao pogled i susreo se s Natalinim oĉima. Promatrala ga je u tišini, ruku prekriţenih na prsima. - Ovaj je privjesak pedeset posto teţi od onoga što bismo oĉekivali rekao je pobjedonosno.
- Znaĉi da ima nešto unutra. - Natalie je izdahnula osjećajući uzbuĊenje jer su njezine sumnje opravdane. - Ali što? - Sve što mogu reći sa sigurnošću je da što god bilo zakljuĉano unutra moralo je biti zatvoreno kad je privjesak oblikovan prije otprilike tri tisuće godina. D'Amato je ispustio tihi zviţduk. - Sigurni ste u to? - Da, priliĉno sam uvjeren. Ĉak i spoj odgovara tipu koji su koristili draguljari u drevnoj Mezopotamiji. Pogledajte. Ashton je oznaĉavao rub oko privjeska vrhom kemijske kao da slijedi zamišljeni spoj. - Spoj se jedva vidi i dobro je ispoliran. Sigurno je napravljen iz dva dijela - poput istih polovica oraha i zatim spojen.
KIKA
- Vjerujem da ne postoji mogućnost da ga se otvori -D'Amato je rekao bez imalo optimizma. Natalie je izgledala uţasnuto. - Jesi li lud? Mi otkrivamo i ĉuvamo prošlost, prouĉavamo drevne predmete s minimalnom intervencijom. - Odmahnula je glavom. - Reci mi da li bi dlijetom opalio po kamenu iz Rosette? - Ţeliš li otkriti zašto ti je sestra ubijena? Na trenutak ju je iznenadio ĉeliĉni sjaj u njegovim oĉima dok ju je jednoliĉno promatrao. - Mora postojati neki drugi naĉin - inzistriala je Natalie -koji ne ukljuĉuje uništavanje povijesti. - U redu. Reci mi kamo idemo odavde. - D'Amato se poĉešao po ramenu. - Za nekoliko je sati zora i treba nam plan djelovanja. Natalie je odgovorila bez oklijevanja. - Tko god je nešto stavio u ovaj privjesak upotrijebio je simbol oka da to zaštiti. To znaĉi da je ono što je unutra vaţno. Tko god je to zatvorio upotrijebio je najmoćniji simbol svog vremena, simbol koji je izazvao strah i divljenje meĊu suvremenicima. Simbol kojeg bi se Mezopotamci bojali uništiti.
- Znaĉi samo bi oko otjeralo lopove, pljaĉkaše grobova i sliĉne dodao je D'Amato. - Toĉno - rekla je Natalie empatiĉno. - Drevni narodi Bliskog istoka vjerovali su da su oĉi prozori u srce. Da što god netko osjećao u svom srcu projicira kroz oĉi na sve na što gledaju ljude, stvari, djecu, ţivotinje, usjeve. Bili su uvjereni da oĉi projiciraju svjetlost iz srca - bilo dobro ili loše svjetlo - da blagoslove ili prokunu predmet svog pogleda. - Shvatio sam. Stara dlakava oĉna jabuĉica. - D'Amato je prekriţio ruke preko prsa. - Znaĉi da i bez poznavanja sadrţaja privjeska neće riskirati i osloboditi zlu kletvu. - Upravo tako - Ashton je poĉeo sakupljati ispisane stranice. Iako bi šanse bile pedeset-pedeset, bojali bi se najgoreg.
KIKA
D'Amato je gurnuo ruke u dţepove. - Što je bilo toliko vrijedno prije tri tisuće godina - a opet dovoljno maleno da stane u privjesak? - To je pitanje za milijun dolara. - Natalie je zavukla donju usnu meĊu zube. - Tekst s unutrašnje strane torbice nam je moţda najbolji trag. - Okrenula se svom mentoru. - Poznajete li ikoga u Rimu tko je struĉnjak za aramejski ili drevne semitske jezike? - Ovako nepripremljen... - Ashton je odmahnuo glavom. -... bojim se da ne znam. Mogu pitati ujutro. Moţda bi netko iz Vatinskog muzeja mogao pomoći. Natali se premišljala. - Bez odlaska u Vatikan - postoji li još netko na Accademiji tko bi mogao ovo proĉitati sutra? - Moguće je, ali poĉinjem razmišljati da bi vaš sljedeći korak trebao ići u smjeru kontaktiranja nekoga iz drţavnog aparata. Ĉini mi se da je vrijeme da oni to razriješe. Naišao je na mrtvaĉku tišinu. Mahnuo joj je da sjedne. - Upravo smo utvrdili da je ovo neprocjenjivi primjerak, bez obzira što sadrţi unutra - rekao joj je mirno kad je sjela na stolac. - Sada imamo obavezu djelovati putem odreĊenih kanala, slijediti uobiĉajene procedure i vratiti vlasniku, ako je to moguće. - Znam to, Geoffrey, ali ovo je mnogo sloţenije od otkrića neprocjenjivog predmeta na terenu. - Upravo to hoću reći. Ljudi vas pokušavaju ubiti, Natalie! Oboje - dodao je, klimajući prema D'Amatu. - Mislim da ste mnogo sigurniji ako to predate organima sigurnosti. Evo na što mislim. Dopustite mi da pozovem narednika Lorenza iz Vatikanske policije kako bi privjesak ondje odnio na daljnju analizu u Muzej paganskih antikviteta... - Ne, Geoffrey. - Skoĉila je sa stolca i krenula prema njemu, pitajući se kako da ga uvjeri da joj je bilo teško. Znala je i predobro koje su joj profesionalne obaveze. Ali je razumjela i ono što joj je D'Amato rekao u autu. Ovo je sad bilo osobno. Ljudi koji su ubili moju sestru će me proganjati bez obzira predam li ovo ili ne. - Ali, ako nije kod vas... - Agent FBI-ja ga nije imao, i ubili su ga - ubacio se D'Amato, krenuvši prema Natalie.
KIKA
- Osim toga, Geoffrey, ako ovo predam Vatikanu, moţda nikad nećemo saznati njegove tajne. Znaš i sam koliko toga imaju kod sebe. Tko kaţe da neće zadrţati i ovaj privjesak - sami ga analizirajući i vjeĉno ga skrivajući? Moţda zauvijek. Ashton se namrštio. Ĉinilo se da ga izdaje strpljenje. Natalie je vidjela kako se skoro razbijesnio u Firenci kad mu se jedan od direktora muzeja suprostavio oko manjeg pitanja za vrijeme tiskovne konferencije prije otvorenja. Njegovo ozbiljno drţanje je na trenutak popustilo prije nego se sabrao i ĉinilo se da sad proţivljava sliĉno. - Vrlo dobro, Natalie. - Ashtonov je ton bio hladan, nije ga takvog još ĉula. - Postoji li netko koga smijem nazvati? Nacionalni muzej orijentalne umjetnosti, moţda? Imaju veliku zbirku izloţaka s Bliskog istoka... - Nisam još spremna ikome ga dati, Geoffrey. Bez obzira na profesionalnu obavezu. - Ispravila se prisiljavajući se da se suoĉi s neodobravanjem u njegovim oĉima. - Imam još vaţniju obavezu - prema svojoj sestri. Dana je umrla zbog ovog privjeska, i toliko joj dugujem - i sebi - da otkrijem zašto. D'Amato je otišao do vage i pokupio privjesak. Ubacio ga je u njegovu torbicu i pruţio Natalie. - Cijenimo vaše vrijeme, profesore. Ponajviše što se nismo najavili. - Krenuo je prema vratima. - Odlazite? - Ashton je zurio dok je Natalie privjesak spremala u svoju torbicu, skupila papire s analizama i slijedila D'Amata prema vratima laboratorija. - Ĉetiti su sata ujutro, Geoffrey - rekla je preko ramena. -Moraš se naspavati. Zakoraĉio je prema naprijed, lice mu je bilo crveno. - Uzrujao sam vas. - Niste. - Okrenula se i blago nasmiješila. - Stvarno cijenim sve što ste za nas uĉinili veĉeras. Ali ako ćete zaboraviti da smo bili ovdje usred noći to bi mi bila najveća usluga ikada. - Pa... naravno. - Ispuţio je ruke u gestu predaje, ali glas mu je bio ozbiljan. - Ako stvarno tako mislite.
KIKA
Vodio ih je nazad gore, pored ureda gdje su svjetiljke i dalje gorjele i u hodnik gdje su prvo ušli. Nije bilo noćnog ĉuvara i na trenutak svi su troje stajali na izlazu u teškoj tišini. - Što ćete sad uĉiniti? - upitao je Ashton prouĉavajući svoju miljenicu oĉima koje ništa ne odaju. - Smislit ćemo nešto. - Natalie se nagnula prema naprijed i poljubila ga u oba obraza. - Ne brinite. Javit ću se. Rukovao se s D'Amatom. Zatim ih je promatrao kako odlaze prema parkiralištu. Sporo se vratio u laboratorij, sakupio svoje skice, mjere i bilješke i odnio ih u ured. Ubacio ih je u fascikl i u ladicu, zatim je sjeo i u glavi odvrtio dogaĊaje ove neobiĉne noći. Nataliena nasrtljivost ga je iznenadila. Nije mogao odobriti njezino inzistiranje na nepoštivanju protokola. Pogotovo jer je došla njemu traţiti pomoć i savjet. Do jutra, moţda, će razmišljati jasnije. Moţe se samo nadati da je uspio doprijeti do nje. Podigavši kemijsku vrtio ju je prstima razmišljajući, a zatim je napisao poruku i stavio ju na vidljivo mjesto na stolu. Nazvati narednika Lorenza - podne. Podne. To je bio maksimum koji mu dopušta njegova savjest. Rekao je sam sebi da je to za dobrobit Natalie. Ima do podneva da razmisli o svom krivo odabranom putu.
WASHINGTON, D. C. OWEN GARRETT JE sjedio za svojim stolom u kaputu s izrazom velike koncentracije kad je njegova tajnica uvela Jeffa Wexlera u Ovalni ured. Predsjednik nije digao pogled s bilješki koje je unosio. Wexler se neudobno namještao nesigran da li da ostane kod vratiju ili se pribliţi stolu. Odluĉio je ostati pripravan, rukom je ĉvrsto drţao koţni fascikl u kojem su bile kopije podataka koje je predsjednik traţio. Bilo je neobiĉno za predsjednika Sjedinjenih Ameriĉkih Drţava da pozove administratora NASA-e u Bijelu kuću. Wexler i njegovo osoblje su dobili manje od tri sata da pripreme
KIKA
prezentaciju. Niti jedan ĉlan uprave NASA-e u nedavnoj povijesti nije bio pozvan da podnese izvješće predsjedniku osobno, iako su ovakvi susreti bili uobiĉajeni za vrijeme Kennedyja. Još neobiĉnije od ovih poziva bila je tema o kojoj će se razgovarati: fotovoltna konverzija energije - direktna konverzija svjetlosti u elektriĉnu energiju. Korištena za pokretanje svega, od dţepnog raĉunala do centrala, FV tehnologija se razvija u cijelom svijetu još od 50-ih dvadesetog stoljeća. Poĉetna upotreba solarne energije u ameriĉkom svemirskom programu bila je na njihovom ĉetvrtom satelitu, Vanguardu L, 1958. Dok je NASA razvijala tehnologiju u šezdesetim i sedamdesetim i danas koristi fotovoltnu energiju na MeĊunarodnoj svemirskoj postaji i teleskopu Hubble, razvoj FV-a kao obnovljivog Izvora energije bio je predmetom Ministarstva energije ĉija je So-larna ameriĉka inicijativa imala za cilj omogućiti Sjedinjenim Drţavama dostupnu, troškovno konkurentnu i uĉinkovitu solarnu energiju do 2015. To će biti izazov, pomislio je Wexler, suspreţući nagon da proĉisti grlo. Iako su napreci u FV tehnologiji globalno ubrzani u posljednjem desetljeću, FV konverzija još uvijek ima svoja ograniĉenja. U svemiru FV moţe napajati letjelice koje lete ne dalje od Marsa. Na Zemlji, solarne ćelije ili ploĉe mogu uhvatiti i pretvoriti sunĉeve zrake za vrijeme dnevnog svjetla, i izlaz energije moţe se razlikovati ovisno o sastavu i veliĉini solarnih ćelija odnosno ploĉa. Još je bilo mnogo posla, i Njemaĉka, Japan, Australija, EU i na desetke ostalih zemalja su se ţurile kako bi proizvele najuĉinkovitije i najproduktivnije FV instalacije. Wexler se trgnuo ĉuvši iznenadno kucanje na vratima iza sebe i okrenuo se kad je Dan Roderick, visoki i snaţni ministar energije ušao u prostoriju. Kimnuvši Wexler je pruţio ruku i stariji se gospodin pozdravio ĉvrstim stiskom. - Sjednite, obojica. - Predsjednik je konaĉno progovorio, zatvorio naliv-pero i podigao pogled. - Gospodo, imam planove za našu veliku naciju, i za vas obojicu. Osoblje NASA-e i DOE će provoditi mnogo vremena zajedno sljedećih nekoliko mjeseci i
KIKA
meĊusobno suraĊivati na pitanju od velike vaţnosti. Svi koji budu ukljuĉeni trebat će najvišu razinu sigurnosnog odobrenja. Obojica su se ispravila. - Što biste rekli kad bih vam rekao da ćemo uskoro doći do izvora neograniĉene i nevjerojatno moćne energije? - Garrett je nastavio. - Govori o izvoru energije koji je sedamdeset puta jaĉi od sunca. Naslonio se na stolici i promatrao kako im se izrazi lica mijenjaju od zanimanja u nevjericu i zatim im je iznio najznaĉajniji atribut Krijesnice. - I - nastavio je - za razliku od sunca, ovaj je izvor na raspolaganju dvadeset i ĉetiri sata sedam dana u tjednu. Roderick je naslonio ruke na rukohvate stolice. - S duţnim poštovanjem, gospodine Predsjedniĉe, danas nije prvi travanj -rekao je s osmjehom. Owen Garrett je pogledao prema tihom direktoru NASA-e. - A vi, g. Wexler? I vi mislte da je prvi travanj, zar ne? - Ne, gospodine, iskreno, ali bih bio malo skeptiĉan da tako nešto postoji. Oprostite mi, ali upoznat sam sa svim tijelima u našem sunĉevu sustavu i ne mogu se sjetiti niti jednog s ovim karakteristikama. - Pa, razmislite ponovo - rekao je Garrett. - Ţelim da vaši najbolji umovi rade na ovome zajedno s NASA-om i DOE-om, dijeleći izmeĊu sebe svo istraţivanje i informacije. Vaši ljudi moraju razviti tehnologiju za upravljanje ovim izvorom energije, za udaljenosti dalje od Marsa i da više ne budemo ovisni o fosilnim gorivima. Projekt Krijesnica mijenja rok cilja Solarne ameriĉke inicijative koji je 2015. - Imate zadatak postići ciljeve FV energije u sljedećih osam mjeseci. - Gospodine, nismo još usavršili pretvaranje sunĉeve energije u elektriĉnu. - Wexler je otvorio aktovku koja je bila puna dokumenata. -I niti jedan materijal koji smo upotrijebili za pretvaranje sunĉevih zraka nije se pokazao idealnim... - ... bilo upotrijebljen samostalno ili u paru - završio je Roderick. - Gospodine Predsjedniĉe, nemamo pojma kako će ovaj izvor energije reagiruti s trenutno raspoloţivim materijalima za pretvaranje. Treba nam vremena... više od osam mjeseci...
KIKA
- Bolje vam je da sve imate spremno za šest. - U Garrettovom se glasu osjetila nekarakteristiĉna doza ljutnje kad se nagnuo prema naprijed i pljesnuo dlanovima o stol. IznenaĊen Wexler je traţio rijeĉi, a Dan Roderick je ostao bez daha. Garrett izgleda normalan kao uvijek, pomislio je Wexler. čvrst, pametan, miran. Ali priča bajke. - Ne, gospodo, nisam lud. - Predsjednik ih je znaĉajno pogledao. - Sjedinjene Drţave će doći u posjed ostatka pradavne svjetosti od koje je nastao cijeli svemir. Malog komadića Velikog bljeska. Cijeli svijet lovi Krijesnicu, ali uskoro će biti naša. -Garrett je ustao i oba su muškarca ustala. - Znaĉi inicijativa za 2015... - poĉeo je Roderick njegovi su se obrazi slabije zarumenjeli nego inaĉe. - Nevaţno - povikao je Garrett. - Ovaj projekt je prvi prioritet. Vas ste dvojica zaduţeni da Krijesnica pokrene naše FV sustave. U skoroj budućnosti neće nam trebati ni kap bliskoistoĉne nafte - i bit ćemo opremljeni za istraţivanje udaljenih galaksija, koje ni Hubble ne moţe otkriti da postoje. Wexler se uspio sabrati - Financiranje... Garrett je podigao ruku. - Što god trebate. Pokaţite mi FV elektriĉnu mreţu koja moţe upaliti cijelu zemlju i garantiram vam da će vam Kongres dati bianco ĉek. - Garrettov je osmjeh bio polagan i namjeran. - Gospodo, Ujedinjenje Ameriĉke Drţave su na pragu da napišu potpuno novu Povelju o neovisnosti.
24 RIM - SLJEDEĆI KORAK? - UPITAO je D'Amato dok je stavljao auto u rikverc i izvukao se s parkirališta. - Neću moći pomicati jednu nogu ispred druge ako se ne naspavam - u krevetu - rekla je Natalie umorno. - Ali nakon
KIKA
toga moţemo posjetiti veliku sinagogu u Rimu. Onog trenutka kad je Ashton spomenuo Vatikanske muzeje, sjetila sam se postoji jedan vjerski muzej pun rijetkih antikviteta i blaga baš u sinagogi. - Nisam to znao. Vidio sam zgradu na Tiberu, ali nikad nisam bio u njoj. - To je skriveni dragulj. Ondje sam provela jutro prije osam godina kad sam odsjela u Rimu. Poĉastila sam se - trebao mi je odmor nakon posebno napornog iskopavanja u Izraelu. - Nisam znao da postoji i neki drugi naĉin - dobacio je. -Iskreno ne znam kako vi to moţete raditi po cijeli dan. Intervjuirao sam arheologe na terenu i samo nakon nekoliko sati ondje bio sam spreman srušiti se od vrućine i sunca. - Nije teško zbog vremena - odgovorila je Natalie tiho. - Štitite se pijenjem vode i nošenjem šešira i kremama za sunce. Ali ponekad - rekla je mrko - ne moţete predvidjeti sve što se moţe dogoditi. - Zurila je ravno ispred sebe, kao da je vidjela nešto dalje od mraĉnog grada. - Ondje sam stekla prijateljicu, dobru. I... ubijena je. Kao novinar znao je da je ponekad tišina najbolji naĉin da se izmame odgovori. Većina ljudi se nije osjećala ugodno s tišinom. - Zvala se Maren Svendborg - rekla je Natalie konaĉno. -Bile smo dio meĊunarodnog tima koji je prouĉavao bizantske ruševine u juţnom dijelu grada. Maren je stigla ondje rano ujutro i... - Natalin je glas bio tako tih da se D'Amato morao napeti kako bi ju ĉuo. - Iznenadila je pljaĉkaša koji je otkopao glineni vrĉ sa zlatnicima iz sedmog stoljeća. Neki od nas su se vraćali straţnjom cestom i vidjeli kako ju je napao noţem. Gledala sam kako pada. Bila je mrtva prije nego sam stigla do nje. - Ţao mi je - rekao je D'Amato pogledavši ju nakratko. -Znam kako je to kad ti kolegu ubiju na poslu. Jedan od naših novih producenata je ubijen u samoubilaĉkom bombaškom napadu od kojeg sam i ja nastradao. Nadam se da su uhvatili pro-kletnika koji je ubio tvoju prijateljicu. - Jesu za sat vremena. To nije pomoglo Maren - ili njezinoj obitelji u Danskoj. Dan nakon što sam se vratila u New York
KIKA
poĉela sam trenirati Krav Magu. Nisam mogla prestati misliti da je barem Maren znala kako se obraniti moţda bi danas bila ţiva. -Na trenutak je utihnula. - Sad ću isto misliti i o Dani. - Dana se znala brinuti za sebe - rekao je D'Amato njeţno. - Nije bila velika osoba fiziĉki, ali je znala razmišljati, i argumentima nadmudriti većinu. Samo je uletjela u situaciju u kojoj se nitko od nas ne bi snašao. - Usporio je i krenuo desno na cestu s oblucima. - Jesi li nastavila? S Krav Magom? - Ne dovoljno redovito - odgovorila je potišteno. - Ali veći dio je postao već instinktivan. Poput rolanja. Samo se nadam da ju više neću morati upotrijebiti. Promeškoljila se na mjestu. - Da se vratim na ono o ĉemu sam govorila o sinagogi i muzeju. Moguće je da nam netko ondje moţe pomoći s aramejskim. Ili nas barem usmjeriti nekome tko moţe. - SviĊa mi se. - Kimnuo je D'Amato u mraku. - Sinagoga je preko rijeke. PronaĊimo mjesto da se smjestimo negdje u blizini. Dok je ulazio u lagani tijek prometa koji se protezao ulicama, Natalie je primijetila da provjerava ogledala. Umorno je promatrala svjetla automobila iza njih u boĉnom ogledalu. Ali nekoliko ih je vozila na cesti ili mimoišlo ili skrenulo u drugu poploĉenu ulicu gdje su kafići i trgovine stajali u mraku i zatvoreni do jutra. Natalie su ramena boljela od nakupljene napetosti. Oĉi su joj gorjele od neisplakanih suza i nedostatka sna. Napor posljednjih trideset i šest sati uzimao je svoj danak. Prelazeći preko dvorišta Hotela Marcello di Mellini pola sata kasnije bila je nesvjesna neravnih oblutaka, bršljanom prekrivene crvene cigle, i ţutog mansardnog krova hotela. Ili trokatnih stambenih zgrada koje su se zaštitniĉki nadvile nad drvenu zgradu. - Ovo je nekad bio samostan - rekao joj je D'Amato, kad su ušli u malo predvorje. - Odsjeo sam ovdje nekoliko puta. Nije ništa glamurozno, ali ima prave krevete i bit ćemo daleko od buke. Mislim da nas nitko neće ovdje naći - barem ne sljedećih nekoliko sati. Nije se šalio kad je rekao da nije glamurozno. Predvorje je bilo kratko i usko, vodilo je do teretnog dizala. Njegov je jedini šarm
KIKA
bio srednjovjekovna cigla i osvjetljeni stropovi. Dva tanka antikna drvena stola s košarama s naranĉama bila su uza zid nasuprot visokog pulta recepcije. Ovo predvorje nije bilo namijenjeno okupljanju gostiju i u ovo je doba bilo potpuno prazno. Jedini znak ţivota bio je deţurni djelatnik, pospani mladić s kratkom bradom koja je okruţivala njegove usne i bradu i bez kose na glavi. U klaustrofobiĉnom radnom prostoru veliĉine uske garderobe jedva da se trebao pomaknuti kako bi dohvatio pretinac s kljuĉem iza sebe. Ergonomski, ovi Talijani, pomislila je Natalie. - Treba mi tvoja putovnica, Natalie - D'Amato je svoju već izvadio. Uzeo je njezinu i zatim obje uruĉio sluţbeniku na recepciji. - I nostri documenti - rekao je D'Amato na talijanskom. -Na medenom mjesecu. - Nasmiješio se uspavanom mladiću. -Nije stigla još promijeniti putovnicu. - Grazie, signore, signora. - Sluţbenik je još nešto dodao što nije razumjela, kao što nije razumjela zašto je D'Amato rekao da su na medenom mjesecu. Ali ĉinilo se da dobro razumije talijanski kad je pruţio kreditnu karticu i zatim dobio veliki mjedeni kljuĉ s velikom drvenom kuglom na kraju. Oko desetak koraka je vodilo do malenog kaveza koji je predstavljao dizalo. Dobro da nemamo prtljage, pomislila je, stisnuvši se uz D'Amata u prostoru koji nije bio veći od telefonske govornice. Ĉak ni par putnih torbi ne bi stao unutra. - Medeni mjesec? - podigla je obrve kad su se vrata zatvorila. Znaĉi to nam je krinka? - Djelomiĉno. TakoĊer pomaţe da se izbjegnu komplikacije kod uzimanja jedne sobe - i mislim da bismo morali biti zajedno zbog sigurnosti. Ali neki od ovih talijanskih hotela još uvijek ne dozvoljavaju nevjenĉanim parovima da spavaju u istoj sobi, pa... - U ovom stoljeću? - Odmahnula je glavom dok su se na drugom katu otvarala vrata te se progurala pored njega u uski hodnik. Mora da se šališ. Njihova soba nije bila mnogo veća od dizala i bila je poploĉena bijelim ploĉicama i savršeno ĉista.
KIKA
- Vrata ili prozor? - upitao je D'Amato, i ona je bacila pogled na dva kreveta izmeĊu kojih je bio noćni ormarić od hrastovine. - Vrata. - Bacila je torbicu na lijepo izraĊeni cvjetni tabletić i sjela na rub kreveta. - Nadao sam se da ćeš to reći. - D'Amato je ispustio svoju torbu pored prozora i nasmiješio se. - Ako netko doĊe kroz vrata moţeš na njemu vjeţbati Krav Magu. - Misliš da neću? - uzvratlia je Natalie, ali se isto nasmijala. - Ne hrĉeš, zar ne? - Reći ćeš mi ujutro - rekao je skidajući cipele. - Ako budemo ţivi ujutro. - Rukama je obujmila svoje tijelo, a D'Amato je zabacio svoje ruke za glave. - Hvala. - Pogledala je prema njemu s osmjehom. - U biti mi je drago što si pošao sa mnom. Zijevnuo je i krenuo u kupaonicu. - Bolje ostavi prosuĊivanje nakon što proĊem test za hrkanje. Kad je Natalie digla pokrivaĉ i s posljednjim atomima energije se uvukla ispod plahti D'Amato je gledao CNN. - Ne moţe škoditi da provjerimo što se dogaĊa u svijetu. Samo nekoliko minuta. Ne smeta ti? - Samo izvoli - promrmljala je. Oĉi su joj već bile zatvorene. Vijesti su se slabo vidjele, slika je bila mutna i bilo je šumova. Iz daljine je ĉula nešto o poplavi u Šri Lanki. O nadolazećem summitu u Jeruzalemu. I za kraj odgoda leta svemirske letjelce. To je bila najdulja minuta koju je ikad izdrţala, pomislila je tonući u san. Iznenada je ĉula D'Amata kako psuje, i poglašnjava od ĉega je glas voditelja odzvanjao sobom. - ali vlasti u New Yorku su iskljuĉile terorizam u automobilskoj bombi koja je probudila mirni Wiliamsburg u Brooklynu sinoć... Oĉi je širom otvorila, podigla se na laktove i pogledala prema ekranu. -... dvoje je ljudi poginulo, a sedmero ih je ozlijeĊeno. Budući da ne mogu odgovoriti na pitanja, preţivjeli su zadrţani na odjelu intenzivne njege u Bolnici Woodhull. A u Sydneyu... - Je li to... moja zgrada? - Natalie je sad sjedila nestalo je umora od šoka kad je vidjela izgorjeli auto na ekranu.
KIKA
- Izgledalo je tako, zar ne? - D'Amatovo je lice bilo namršteno. Provjerit ćemo ujutro, kad kupimo telefone. Nazvat ću nekoliko ljudi - nadam se da još uvijek ima nekoliko ljudi na MSNBC-u koji razgovaraju sa mnom. Srce joj je snaţno tuklo. Bacila se na jastuk i rukom prekrila oĉi. - Išli su za mnom... - Netko zna mnogo više o privjesku od nas. - D'Amato je iskljuĉio TV i Natalie ga je ĉula kad je legao. Zatvorila je oĉi, ali nije uspjela zaspati. Udarila je jastuk i pokušala ponovo zadrijemati, ali nije se mogla otarasiti osjećaja da će sutra stvari postati još gore.
PENSACOLA, FLORIDA KEN MUNDO JE ugasio mobitel, smijao se dok ga je stavljao na hrastov stol u svojoj praznoj sobi Uprave. Bilo mu je drago da je njegov bankar u Panami odmah prepoznao njegov glas iako to nije bilo iznenaĊujuće. Posljednji je mjesec Mundy razgovarao s njim svaki tjedan prebacujući po milijun dolara s vremena na vrijeme na tajni raĉun kojem su mogli pristupiti samo on i Shomrei Kotel. Nije loše za klinca čiji su Boţični pokloni bili ono što mu je donosio Caritas, pomislio je. Njegova apatiĉna majka je dobivala dovoljno kupona kako bi imali kruha i mlijeka u hladnjaku i nekoliko konzervi graha i juhe u ormaru. Nikad nije bilo novaca za igraĉke i knjige iako se uvijek ĉinilo da je uspjela nekako skupiti novce za cigarete. Tuga ga je obuzela, ne zbog sebe, nego zbog majke. Davno joj je oprostio, iako ona njemu nije nikad. Od najranijeg vremena se pitao zašto ga majka nikad ne gleda, ĉak ni kad bi joj zagrlio koljena plaĉući jer se ozlijedio za vrijeme igre vani. Tek s ĉetrnaest godina ga je opalilo poput udarca šakom zašto njegova majka nigdje nije imala sliku oca. Zašto je njegovo prezime isto kao njezino i njezinih roditelja. Tog su se dana on i Travis Wilson potukli u sportskoj dvorani škole. - Ti si najobiĉ-
KIKA
nije kopile! - Travis je izazivao, dok je kruţio oko Mundyja pokušavajući ga udariti, a ostala su se djeca smijala. Kopile, pomislio je, kad je desnicom raskrvario Travisovu usnu prije nego se profesor tjelesnog pojavio izmeĊu njih. Mama mije lagala. Moji roditelji nisu nikad bili vjenčani. Ideja ga je šokirala i posramila, ali istina je bila još gora. - Oh, da, kopile si. - Lice njegove majke je bilo crveno od bijesa kad joj je objasnio zašto je došao doma s opomenom od ravnatelja. - Stvarno ţeliš znati istinu? Tvoj je otac neki perverznjak koji me kidnapirao na putu iz škole i ostavio me da krvarim u šumi. - Ispalila je, godine mrţnje prema napadaĉu su konaĉno izletjele u malenoj masnoj kuhinji. - Nikad ga prije nisam vidjela, i nikad poslije, osim svaki put kad tebe pogledam. Nakon tog dana Ken Mundy više nije provodio vrijeme kod kuće. Nije mogao podnijeti teret koji je majka nosila gledajući ga. Provodio je vrijeme kod prijatelja sve do naveĉer, jeo je kod njih i razgovarao s njima. Uvijek je bio nasmijan, skrivajući kako se osjećao izgubljen i bezvrijedan u sebi - dok nije pronašao Spasitelja. Isus mu je postao pravi roditelj, onaj koji ga voli bezuvjetno. I on je postao vrijedan sin. Isus ga je nauĉio kako da drţi glavu podignutu, kako da postane muškarac - i ne bilo koji, nego voĊa. Vizionar. Ta vizija, dar Boga ga je i dalje vodila. Vodila ga je prema Svjetlosti, da sagradi Treći, konaĉni hram. Novcem koji je prebacivao s raĉuna Sinova Babilona otvorenog u Panami na Shomrei Kotelov raĉun će uskoro kupiti cedro vinu i kamen za poĉetak gradnje. Mogao je samo zamisliti sve duše koje će biti spašene kad veliĉanstveno zdanje poĉne rasti prema nebu iznad Jeruzalema, Svjetlost će sjati iznad oltara. Straţar je bio vrlo vrijedan kad ga je uĉio o zakladama i korporacijama. Zamršenost s offshore bankarstvom nakon 9/11 postala je još veća. U pokušaju da identificiraju novce povezane s terorizmom vlade cijelog svijeta sloţile su se da će suraĊivati kako bi pratile trag novca. Zatim je Direktiva EU-a iz 2005. o
KIKA
Porezu na štednju ograniĉila privatnost offshore bankovnih raĉuna još više. Švicarska i Kajmansko otoĉje više nisu bili sigurne kao prije, ali uz pomoć Straţara i osobnim poznavanjem poznatog panamskog odvjetnika Mundy je uspio prebaciti znaĉajnu imovinu crkve iz Švicarske u Panamu - jedno od nekoliko mjesta koje nije bilo briga za pologe stranaca. Mundy je zavukao ruku u dţep na prsima i izvukao pozivnicu koja će mu omogućiti ulazak na summit. Prstima je prelazio preko ispupĉenih slova na papiru ţućkaste boje. Hram na gori. On, Ken Mundy, kopile silovatelja je daleko dogurao. Uskoro će biti svjedokom povijesti iz prvog reda zajedno s drţavnicima i svjetskim voĊama. Još bolje. Kad Svjetlost bude u njegovim rukama i Hram ponovo izgraĊen, on sam će ući u posljednje poglavlje povijesti svijeta.
25 SLJEDEĆE ŠTO JE Natalie znala bila su crkvena zvona koja su zvonila i blijedo dnevno svjetlo koje je virilo iza zavjesa. Podigla se i zurila u sat pored kreveta: 5.00. Koţa joj je bila vlaţna i ljepljiva, a u ustima kao da je imala kuglice pamuka. Sjećala se da nije oprala zube sinoć. Sada nije mogla podnijeti osjećaj u ustima. Pokušavajući se dići iz kreveta izvadila je novu ĉetkicu za zube iz torbice i otišla u kupaonicu. Njezin paketić paste u foliji je davno potrošen, no, D'Amato je morao imati negdje pastu za zube u svojoj toaletnoj torbici. Pogledala je prema njemu, koji je još uvijek ĉvrsto spavao na boku izmeĊu zguţvanog prekrivaĉa, kratka mu se brada pruţala preko vilice. Za stari hotel imali su dobar tuš. Topla je voda pulsirala njezinim tijelom u umirujućim valovima. Ali Natalie se nije osjećala smireno. Bila je nestrpljiva da krenu dalje.
KIKA
Izašla je sušeći kosu ruĉnikom i brzo se odjenula u odjeću koju je nosila već dva dana. Zatim je krenula prema D'Amatovoj toaletnoj torbi koja je visila na vratima. Pomaknula je britvicu i ugledala tubu paste za zube pored putne pjene za brijanje. Zatim je uoĉila još nešto. Nešto od ĉega se ukoĉila. Putovnice. Povezane gumicom, gurnute postrance, mornarsko plava, smeĊa i tamno zelena. Izvadila ih je, skinula gumicu i otvorila jednu za drugom. Iz svake ju je gledalo D'Amatovo lice, ali u svakoj je bilo drugo ime. Giorgio Antonelli. Clifford Black. Dmitri Cassavetes. Trepnula je u pari kupaonice pokušavajući shvatiti dokumente u svojoj ruci. Zašto D'Amato putuje s laţnim dokumentima? Što, dovra-ga, planira? Uklonila je mokru kosu s oĉiju i pokušavala misliti. Zbunjena, sloţila je putovnice na isti naĉin kako su i bile i skupila ih gumicom. Sve što je sad znala bilo je da nije bila spremna zaboraviti ono što je otkrila. Istisnula je tubu paste na ĉetkicu zatim je sve vratila u torbicu onako kako je našla i objesila ju na vrata. Nesigurno je ĉetkala zube, zatim je progutala pastu tako da ne ĉuje kako ju je ispljunula ako je budan i da ne bi razmišljao ako ju je posudila iz njegove torbice. Sredi se. Ponašaj se normalno. Sve što moraš sad učiniti je vratiti se u krevet i praviti se da spavaš. Ne ţeliš sad otkriti njegov blef - kad ne znaš što planira. Samo se ponašaj normalno sljedećih nekoliko sati. Ĉula je šuškanje i ruka joj se ukoĉila na kvaki. Budan je. Udahnula je nekoliko puta ubrzano i otvorila vrata. Opustila se oĉekujući da će ga pronaći kako ĉeka red na kupaonicu, ali je D'Amato bio i dalje na drugoj strani sobe, kao što ga je i ostavila. Natalie je izdahnula kratko i vratila se u krevet, zatim je ruku tiho spustila na pod provjeravajući svoju torbu. Privjesak je još uvijek bio unutra.
KIKA
Zavukla se ispod pokrivaĉa, i ĉinila se ĉitava vjeĉnost dok nije ĉula kako se plahte pomiĉu pod D'Amatovom teţinom. Ponovo je glumila da spava, nije bila spremna razgovarati s njim, nije se mogla pretvarati da ne zna da nešto skriva od nje. Vjeţbala je što će reći i kako se ponašati kad ju probudi. Ali nije ju probudio. Sljedeće što je ĉula bila su vrata sobe kako se zatvaraju za njim. Otišao je. Natalie je ĉekala tridesetak sekundi, zatim je odbacila pokrivaĉe, digla se iz kreveta i pogledala uokolo. D'Amatove torbe nije bilo. Kao ni njegove toaletne torbice. Zgrabila je svoju torbu i pojurila stepenicama. BARNABAS JE ŢURIO prema Bazilici Sv. Petra, prelistavajući vodiĉ o Rimu. Dok mu Straţar ne da više podataka lutat će meĊu skupinama turista koji idu prema Vatikanu i moliti se da mu se posreći. Ĉinilo se da neće biti boljeg mjesta za Landau da sakrije Svjetlost od neprobojnog Vatikana. Dok ne ĉuje drugaĉije slijedit će upute Straţara i prolaziti najpoznatijim ulicama i ruševinama, dok mu Bog ne ukaţe gdje su ona i njezin pratitelj. Ili dok Straţar to ne otkrije. U svakom sluĉaju, bio je spreman. Prije ili kasnije će ju uoĉiti - a novinar će mu pomoći. Njegov drugi susret s Natalie bit će mnogo produktivniji od prvog.
26 D'AMATO JE NAKRATKO zvao s mobitela u predvorju hotela. Razgovor je trajao manje od tri minute da bi mu itko mogao ući u trag. Izašao je i pozvao taksi, zatim je vozaĉu dao adresu kod Piazze Navone.
KIKA
Ako će imati sreće vratit će se prije nego Natalie uoĉi da je otišao. Peter Driscoll je sjedio i ĉitao novine ispred vratiju malenog kafića gdje su se dogovorili naći. Duge je noge smjestio ispod stola tako da se nitko od gostiju ne spotakne ako ide prema ili od blagajne. Ĉinilo se da je koncentriran na ĉitanje, ali D'Amato je znao bolje. Driscoll se malo udebljao od zadnjeg puta kad su se susreli, primijetio je D'Amato. Ali sa svojom visinom mogao se nositi s njom. Njegova je duga kosa boje pijeska bila ispresijecana sijedom, i uoĉio je kratku kozju bradicu, ali nije imao problema prepoznati ga. Njegovo je lice i dalje bilo dovoljno obiĉno da je mogao biti bilo tko - i bilo koje dobi od trideset i pet do pedeset, kao i nacionalnosti od Australca, Amerikanca do ŠveĊanina. Nije se lako pamtio zbog ĉega je bio idealan za ono ĉime se bavio. Driscoll im je obojici kupio brioš i cappuccino, ali je ĉekao dok nije uoĉio D'Amata prije nego je ustao i pridruţio se ljudima za šankom i zatraţio ih od zaposlenog konobara. Sjeli su ispred za maleni stol prekriven stolnjakom koji je gledao na najpoznatiju fontanu na trgu, Berninijevu Fontanu dei Quattro Fiumi - ĉetiri rijeke. Golubovi su bili posvuda, traţeći hranu i mašući krilima velikim trgom, ali samo je nekoliko ljudi bilo ondje ovako rano da bi ih hranili. Svjetina će popuniti trg kasnije - sada su ovdje bili samo uobiĉajeni umirovljenici koji su se sunĉali na kamenim klupama, i prolaznici koji su ţurili s namjerom da doĊu u svoj omiljeni kafić na brzi doruĉak prije odlaska na posao. Kroz prozor ljekarne preko puta Natalie je promatrala dvojicu muškaraca kako razgovaraju. Uhvatiti taksi bilo je lakše nego je oĉekivala dok je promatrala kako D'Amatov taksi odlazi iz hotela. Ali slijediti ga je bilo iskustvo ispunjeno nevjericom, pogotovo što je znala kako je bio paţljiv. Brinula je da će uoĉiti njezin taksi te je pustila vozaĉa da ju odvede još jedan blok te se trĉeći vratila nazad. Sada ih je prouĉavala. Promijenio je izgled. Imao je šiltericu sa spuštenim šiltom, i sunĉane naoĉale koje kao da mijenjaju oblik njegovog lica.
KIKA
Ţeljela je da moţe ĉuti o ĉemu su razgovarali, ali nije se usudila više pribliţiti. Znala je da će paziti na okolinu. Ono što nije znala bilo je tko je s njim i što im je bilo na pameti. - Scusi. - Starija gospoĊa u modernoj crnoj haljini prošla je pored nje kako bi uzela tubu kreme za kukce sa staklene police. Natalie je odmaknula pogled na trenutak i kad je ponovo pogledala prema kafiću D'Amato i njegov poznanik su odlazili zajedno. Psujući potiho, izašla je iz ljekarne i spustila vrat kad su skrenuli iza ugla. Poţurila je naprijed, drţeći se uz zgrade. Pratila ih je tri bloka, zaostajavši, gledajući izloge i besciljno hodajući. Nakon još jednog bloka ušli su u staru zgradu od cigle. Što ću sada? Pet minuta kasnije je izašao iz zgrade sam i krenuo nazad odakle je upravo došao. Ljutnja i znatiţelja uputili su ju za njim. Prešla je cestu desetak metara iza i zatim ubrzala kad je nestao iza ugla.
Sabourija poput bušilice kroz zid. Telefon mu je već bio na uhu kad je avion dolazio pred izlaz na Fiumicinu. - Recite mi kako stvari stoje. - Naši su prijatelji u Trasteveru. Gosti Hotela Marcello di Montagna. Otišli su ravno u British School in Rome iz zraĉne luke sinoć. - I? - Hasanove su se oĉi skupile u koncentraciji, dok su ljudi oko njega poĉeli otkopĉavati pojaseve i avion se zaustavio. - Ostali su ondje dulje od dva sata, dovoljno vremena da ubacim ureĊaj za praćenje ispod njihovog auta. Hasan je otkopĉao svoj pojas, ignorirajući putnike koji su ustajali oko njega. - I danas? - Auto je još uvijek parkiran ispred hotela. Jedan sam blok dalje. - Kako znaš da nisu otišli pješice? Tišina. NESTRPLJENJE
JE IZJEDALO Hasana
KIKA
Hasan je osjetio bijes kako struji kroz njega, i potisnuo je ţelju da poviĉe u telefon. Kako to da se mora osloniti na ovu ludu? Ali sljedeći sat ili dva Siddiq Aziz je sve što ima. Svi su već bili u Jeruzalemu. Nasreću, pojaĉanje iz Napulja je na putu. Usne su mu se iskrivile dok je zamišljao Aziza s njegovom meĊunarodnom diplomom iz financija, dijamantnim gumbima za manţete i i manikiranim noktima. Aziz je proveo previše vremena na Zapadu - nikad nije bio pješadija. Bio je dobar strijelac, ali nije volio uprljati ruke. Više je volio sjediti u mramornom uredu i vrtiti lovu. Pa ipak ovo je bio ĉovjek koji je sada nadzirao Oko nastanka. Aziz, koji je mislio da je frajer, ali koji ništa nije znao o ulicama i uliĉicama, a još manje o rukama umrljanim toplom krvlju neprijatelja. - Slušaj me paţljivo - Hasan je nastavio. - OtiĊi ispred hotela i ĉekaj me ondje. Tko će doći po mene? - Jalil. Već je u zraĉnoj luci. - Kad ih vidiš da napuštaju hotel, odmah me nazovi. Slijedi ih i nemoj ih izgubiti. Razumiješ? - Naravno. - Aziz je zvuĉao uvrijeĊeno, ali dao se naslutiti traĉak umišljenosti u glasu. - Pobrinut ću se za to. - Iznad svega - dodao je Hasan, glas mu je odavao upozorenje budi diskretan. Sjeti se što je u pitanju. Bit ću ondje vrlo brzo.
Aziz SE SPOTAKNUO na sunĉane naoĉale dok je promatrao vrata hotela. Moţda je bila greška promatrati auto, a ne ulaz u hotel. Siddiq Aziz nije volio priznati da je pogriješio, ĉak ni sam sebi. Samo se nadao da je njegova procjena bila toĉna - da su Amerikanci još uvijek u hotelu i da je Oko nastanka s njima. Nemiran, sišao je s ploĉnika i krenuo prema predvorju, sinula mu je ideja. Prići će recepcioneru i podmititi ga da mu da broj sobe od Amerikanaca. Kad Hasan doĊe već će imati Oko nastanka. Njegov SIG Sauer P226 bio je napunjen i spreman - i na svojoj je strani imao element iznenaĊenja. Bit će bolje da još uvijek spavaju... Neće li to skinuti podrugljiv osmjeh s Hasanova lica?
KIKA
Misli daje njegov doprinos veći od bilo čijeg. Bez moje stručnosti prebacivanja novca nikad ne bismo uspjeli financirati ovaj projekt ovako brzo. Imam više mozga i ideja od Hasana Sabou-rija i njegovog brata Farshida zajedno. Ja bih trebao traţiti Oko nastanka za kalifat - i dati ga Hasanu kad dođe. Da vidimo kako će onda razgovarati. Na trenutak ga je sanjarenje vratilo za radni stol, zamišljajući poštivanje i divljenje u Hasanovim plavim oĉima. Zatim je za-stao na trenutak i sjetio se karaktera čovjeka koji je upravo stigao u Rim. Hasan Sabouri nije bio samo ponosan nego i nagao. Aziz ga je vidio kako udara ĉovjeka koji je sporo odgovarao na njegovo pitanje. Iznad svega Sabouri je posjedovao zlo oko i nije se premišljao da dobaci zao pogled. Mnogo ih je ubio svojih okom, ĉak i vlastitu majku. Ako nešto poĊe po krivu s ovim planom, ili ako Hasan bude time uvrijeĊen, neće se premišljati da me ubije. Aziz je pogledao maleno predvorje, ţarko osvijetljen strop i jedan izblijedio mural i ponovo razmislio. Otišao do jednog od boĉnih stolova i uzeo jednu naranĉu. Zatim je odvratio recepcionerki njeţnim buon giorno i izašao, prešao poploĉenu cestu i ĉekao.
27 NATALIE JE UBRZALA korak. D'Amato je skrenuo u usku, mraĉnu uliĉicu. Sunĉeve su se zrake provlaĉile koso izmeĊu zgrada. Vespa je projurila pored nje i raskuštrala joj kosu. Ispred nje je D'Amato skrenuo desno u još jednu uliĉicu. Skrenula je iza istog ugla malo kasnije i zavrisnula kad se sudarila u njega. - Što to radiš? - upitao je.
KIKA
- Ti meni postavljaš pitanja? Ja sam ta koja pokušava otkriti što smišljaš! - Trebao sam ti ostaviti poruku. - Glas mu je zvuĉao mirnije, ali iz oĉiju se nije moglo ništa proĉitati. - Otišao sam na doruĉak. - Imao si društvo. - Njezine su ga oĉi izazvale u uliĉici. - Nisi rekao da imaš prijatelja u Rimu. Kao što si zaboravio reći da si osoba s mnogo identiteta. Tko si danas, D'Amato? Ili si Cassavetes? Ili moţda Antonelli? Namrštio se. - Ovdje nije mjesto za raspravu. - Ti si odabrao mjesto. Ţelim znati što se dogaĊa. - Ne ovdje, Natalie. Nije sigurno. Nije pametno. OtiĊimo do sinagoge. Sve ću ti objasniti kasnije. - Nema šanse. - Odgurnula ga je kad ju je pokušao primiti za ruku. Njegov zapovjedni ton ju je razbijesnio. Bilo je toliko toga što nije znala, nije mogla dokuĉiti, i ovdje je stao, izbjegavajući jedino što moţe objasniti. - Ţelim odmah odgovore - podigla je ton. - Ne miĉem se ni korak dok mi ne objasniš. Iza njih su se ĉuli koraci, i okrenuli su se da se suoĉe s bukom. Mladić je ušao u uliĉicu, razgvarao je na mobitel i ţurio je prema njima ubrzanim korakom. D'Amato se napeo. Mršav, oko dvadeset i tri - dvadeset i četiri godine. Kratko ošišana crna kosa, maslinasti ten. Traperice, tenisice - odvezane vezice. Nije profesionalac. Svejedno. D'Amato je lijevu ruku gurnuo u dţep od hlaĉa kad se stranac pribliţio. Ostala je ondje dok klinac nije skrenuo iza ugla izgubljen u razgovoru. - Natalie. Daj me poslušaj. Vratimo se u hotel, popiti kavu. A onda ćemo razgovarati. Ovdje nije sigurno. - Namjerno je pogledao prema njezinoj torbici. - Znaš to dobro. Premišljala se, stopala su joj ĉvrsto bila na glatkim kockama ispod. Ali znala je da ima pravo: Nije bilo sigurno i stvarno su trebali razgovarati.
IZA UGLA JE mladić maslinaste koţe ĉekao kamo ide par iz uliĉice. Kad su krenuli prema njemu ubrzao je korak i skrio se u
KIKA
sjeni trgovine koţnim predmetima ĉekajući da proĊu. Tada se sagnuo i zavezao vezice na tenisicama.
28 RECEPCIONERKA JE ODLOŢILA hrpu pahuljastih bijelih ruĉnika koje je slala u sobu 3D i zurila nelagodno u dva muškarca preko puta pulta. - Amerikanci. Traţimo Amerikance, idiotkinjo! U kojoj su sobi? - Kad je ţena odmahnula glavom i krenula po telefon Hasan Sabouri se nagnuo nad pultom i pljusnuo ju. Uzdahnula je, u šoku i ispustila telefon. Jednom je rukom prešla preko trbuha dok su joj suze od boli navirale iz oĉiju. U panici je pogledala prema dizalu moleći da netko naiĊe. Većina je gostiju već otišla, njihovi su teški kljuĉevi bili odloţeni na pultu da ih pospremi na policu iza sebe. - Per favore, signore. Molim vas - uzdisala je treptajući kako bi oĉistila suze. Zatim se ukoĉila. Plavooki muškarac je izvadio pištolj ispod jakne. Pištolj je imao nešto na kraju cijevi. Mlada je ţena problijedila. Zgrabila je Knjigu gostiju s police ispod i pruţila mu ju. - Pogledajte sami. Ne znam te Americani. Vi ih pronaĊite. Skupo odjeveni muškarac, onaj s dijamantnim gumbima za manţete i tamnim sunĉanim naoĉalama uzeo je knjigu s pulta i traţio. Njegov se prst zaustavio na sobi 2C. Landau - Brooklyn, New York, DAmato - New York City Siddiq Aziz se zadovoljno nasmijao. Sluţbenik koji ih je upisao samo je prepisaoiiodatke iz putovnica. - Ovdje. Soba 2C. - Idite stepenicama - naredio je Hasan, njegov je pištolj i dalje bio uperen u okamenjenu ţenu. - Ja ću dizalom. Aziz je krenuo prema stepenicama. Hasan se nagnuo nad pultom recepcije bacivši hrpu ruĉnika na pod. - Glavu dolje! Na zemlju!
KIKA
Mlada se ţena skupila na malenom prostoru, njezine crne oĉi su bile na pištolju. - Sad! - Jaĉina njegovog glasa bacila ju je na koljena. - Per favore, signore... Il bambino... - Sad! Lice dolje! Drhteći poslušala ga je. Prigušivaĉ je smanjio eksploziju kad je ispalio dva metka ravno u glavu. Nije bilo vremena oĉistiti krv s cipela. Zgrabio je kljuĉ od sobe 2C i pojurio prema dizalu. Aziz je ĉekao ispred sobe Amerikanaca, bio je bez daha. Ali kad je Hasan gurnuo kljuĉ i otvorio vrata širom našli su se kako zure u p