Cudesne pustolovine Tartarina Taraskonca

Alphonse Daudet

Čudesne pustolovine Tartarina Taraskonca Naslov originala LES AVENTURES PRODIGIEUSES DE TARTARIN DE TARASCON (objavljeno prvi put g. 1872)

PRVA EPIZODA

U TARASCONU

Baobabov vrt

P

rvi moj posjet Tartarinu Taraskoncu ostao je u mojem ţivotu kao nezaboravan datum;

od toga je prošlo dvanaest ili petnaest godina, ali ga se sjećam bolje negoli jučerašnjeg dana. U to je vrijeme neustrašivi Tartarin stanovao na ulazu u grad u trećoj kući na lijevu ruku na Avinjonskoj cesti. Bio je to lijep malen taraskonski ljetnikovac koji je imao pred sobom vrt, odostrag balkon, veoma bijele zidove, zelene prozorske rebrenice, a pred kućnim pragom igralo se jato malih Savojaca, bacajući kamenčiće u okvire nacrtane na pločniku, ili je spavalo na toplom suncu, naslonivši glavu na svoje sandučiće za čišćenje cipela. Kuća se izvana nije ničim isticala. Nikada čovjek ne bi pomislio da se nalazi pred domom junaka. Ali kad bi unišao, sreću mu grbavu! Od podruma pa do tavana čitava je zgrada nosila na sebi pečat junaštva, pa čak i vrt...! Eh, Tartarinov vrt! Dva takva vrta nije bilo u čitavoj Evropi. Ni jednog domaćeg stabla, ni jednog francuskog cvijeta; same egzotične biljke, kaučukov- ci, hljebovci, pamukovci, kokosi,

Stranica | 1

mangoi, banane, paome, jedan baobab1 više nopala, kaktusa, sjeverno afričkih kaktussmokava, te bi čovjek pomislio da se nalazi u srcu Središnje Afrike, deset tisuća milja daleko od Tarascona. Razumije se, sve to nije bilo naravne veličine; tako kokosova stabla nisu bila viša od šećerne repe, a baobab (»gorostasno stablo«, arbor gigantea) smjestio se udobno u loncu za rezedu. Ali ništa za to, za Tarascon je već i to bilo veoma mnogo, pa se gradska čeljad, kojoj je nedjeljom iskazana čast da promatra Tartainov baobab, vraćala odatle puna Stranica | 2 udivljenja. Zamislite kako sam morao biti potresen toga dana, prolazeći kroz taj čudesni vrt...! Ali sam malko drugačije protrnuo kad me uvedoše u radnu sobu junaka! Ta radna soba, jedna od gradskih zanimljivosti, nalazila se na kraju, vrta, te se iz nje kroz staklena vrata izlazilo u istoj razini k baobabu. Zamislite veliku dvoranu u kojoj puške i sablje prekrivaju zidove odozgo do dolje; svakovrsno oruţje iz svih zemalja na svijetu: karabinke s dugim i kratkim djevima, puške s otvorom cijevi poput trublje, korzički noţevi, katalanski noţevi, noţevi-samokresi, bodeţi, malajski noţevi, karaipske strijele, kreme- ne strijele, bokseri, buzdovani, hotentotske toljage, meksički lasovi, i što ja znam što sve još ne!Iznad svega toga jarko, nemilo sunce, koje je izazivalo Ijeskanje čelika ćordi i kundaka vatrenog oruţja, kao da hoće da ti se koţa još više najeţi... Čo- vjeka je ipak malko umirivao ugodan dojam reda i čistoće koji je vladao nad tom čitavom oruţarnicom. Sve, je tu bilo poredano, očišćeno, očetkano, obiljeţeno etiketom kao u ljekarni; tu i tamo pokoji mali dobroćudni natpis s ovim sadrţajem: Nabijeno oružje, čuvajte se! I: Otrovne strijele! Ne dirajte u njih! Bez tih natpisa ja se nikad ne bih bio usudilo ući. Usred radne sobe stajao je mali okrugli jed- nonoţni sto. Na njemu je bila boca ruma, turska duhankesa, putopisi kapetana Cooka2, romani Coopéra, Gustava Aimarda3 lovačke pripovijesti: o lovu na medvjede, o lovu sa sokolima, o lovu na slonove, i tako dalje... Napokon, pred stolićem je sjedio čovjek izmeĎu četrdeset i četrdeset i pet godina, malen, debeo, zdepast, rumen, u košulji i gaćama od nanela s jakom kratkom bradom i plamsavim očima. Jednom je rukom drţao neku knjigu, a drugom je vitlao golemom lulom sa ţeljeznim poklopcem, te je čitajući neku groznu pripovijest o lovcima na skalpove turao naprijed svoju donju usnu i pravio tako strahovitu grimasu da je uslijed toga i njegovo čestito lice malog taraskonskog rentijera poprimalo onaj isti izraţaj dobroćudne okrutnosti koji je vladao u cijeloj kući. Taj čovjek bijaše Tartarin, Tartarin Tarasko- nac, neustrašivi, veliki, neusporedivi Tartarin Tara- skonac. II Opći pogled na dobri grad Tarascon - Lovci na kape U vrijeme o kojemu vam govorim, Tartarin Taraskonac još nije bio Tartarin koji je danas, veliki Tartarin Taraskonac, tako opće poznat na cijelom jugu Francuske. No, meĎutim čak i u to doba on je već bio kralj Tarascona. Ispričajmo odakle je potjecao taj njegov kraljevski ugled. Treba vam ponajprije reći da su tamo dolje svi lovci, od najvećega do najmanjega. Lov je strast Taraskonaca, a to već od

Baobab je tropsko stablo, kojemu deblo moţe imati do 20 metara opsega. James Cook (1728-1779), slavni engleski pomorac i istraţivač, kojega su ubili divljaci na otocima Sandwich. 3 Oliver Gloux, zvani Gustave Aimard (1818-1883), francuski pisac pustolovnih romana. 1 2

bajoslovnih vremena, kada je u gradskim baruštinama harao zmaj Tarask4i kada su ondašnji Taraskonci dizali protiv njega hajke. Od toga je prošlo prilično vremena, kako vidite. Dakle, svake nedjelje ujutro Tarascon se laća oruţja i izlazi iz svojih zidina s torbom na leĎima, s puškom na ramenu, uz čuda pasa, lasica za lov, trublji i lovačkih rogova. Taj je prizor divan... Ali na ţalost nema divljači, nikako je nema. Koliko god glupe bile ţivotinje, shvatit ćete da su napokon postale nepovjerljive. Na pet milja uokolo Tarascona jazbine su prazne, a gnijezda napuštena. Nigdje nijednoga Stranica | 3 kosa, ni jedne prepelice, a tako ni jednog zečića, ni najmanje bjelotrbušne ptičice. Pa ipak su silno zavodljivi ti mali lijepi tara- skonski breţuljci, puni mirisa mrče, despika i ruţmarina; a takoĎer vraški nadraţuju tek i ti lijepi grozdovi tamjanike nabrekli šećerom, koji se niţu uz rijeku Ronu... Da, ali u blizini se nalazi Tarascon, a u malome svijetu, obraslu dlakom i perjem, Tarascon je veoma loše obiljeţen. Čak su ga i ptice selice označile velikim kriţem na svojim putnim listovima, te kada divlje patke, slijećući u dugim trokutima prema Camarguei, primijete izdaleka zvonike toga grada, predvodnica gakne vrlo glasno: »Eto Tarascona...! Eto Tarascona!« i čitavo jato promijeni smjer leta. Jednom riječju, u pogledu divljači u tom čitavom kraju ostaje još samo neki matori ugursuz zeko- nja, koji je kao nekim čudom izmaknuo taraskonskim rujanskim pokoljima5 i koji tvrdoglavo ustraje u tome da i dalje tu ţivi. Taj je zec u Tarasconu veoma poznat. Okrstili su ga posebnim imenom. Zove se Brzac. Poznato je da on ima svoje leglo na zemlji gospodina Bomparda - a to je, mimogred rečeno, podvostručilo i čak potrostručilo vrijednost te zemlje ali još nisu uspjeli da ga se dočepaju. Štoviše, danas ga još samo dva ili tri bjesomučna lovca uporno progone. Drugi su ga već pregorjeli, a Brzac je već odavna postao predmet mjesnog praznovjerja, premda je Taraskonac veoma malo praznovjeran po svojoj prirodi i premda jede i lastavičji paprikaš, kad do njega doĎe. — Oho! — reći ćete mi vi — kad je divljač u Ta- rasconu tako rijetka, što onda rade taraskonski lovci svake nedjelje? Što rade? He, boţe moj! Odlaze daleko u polje, dvije ili tri milje od grada. Okupe se u društvanca od pet ili šest ljudi, spokojno se izvale u sjeni nekog zdenca, nekog starog zida, kakve masline, pa izvuku iz svojih lovačkih torba komadinu pirjane govedine, nekoliko glavica sirovog crvenog luka, kobasicu, nekoliko sardelica, pa počnu beskonačnu uţinu, zalijevajući je jednim od onih lijepih ronskih vina koja tjeraju na smijeh i pjesmu. A nakon toga, kad su se valjano okrijepili, ustanu, dozovu zviţdanjem pse, nabiju puške i krenu u lov. Naime, svaki od te gospode uzme svoju kapu, baci je svom snagom u zrak i puca u nju u letu kalibrom 5, 6 ili 2 — kako je već utanačeno. Onoga koji najčešće pogodi svoju kapu proglase kraljem lova, te se uveče slavodobitno vraća u Tarascon, s izrešeta- nom kapom na vrhu puščane cijevi, usred laveţa pasa i zveke truba. Nepotrebno je da vam pripominjem da je u gradu dobra proda lovačkih kapa. Ima čak klobučara koji prodaju unaprijed izbušene i rasparane kape za nespretnjake, ali, što se zna, od njih ih kupuje samo ljekarnik Bezuquet. To je, naime, beščasno! Kao lovac na kape Tartarin Taraskonac nije imao premca. Svake nedjelje ujutro odlazio je s novom kapom, a svake nedjelje uveče vraćao se s dronjkom. U baobabovoj kućici tavani su bili puni tih slavnih trofeja. I tako su ga svi Taraskonci priznavali svojim učiteljem, a kako je Tartarin temeljito poznavao lovački zakonik, kako je pročitao sve rasprave i sve priručnike o svim mogućim vrstama lova, počev

4

Tarasque je aţdaja iz starih provansalskih legendi, po kojoj je grad Tarascon dobio ime, pa je tako smatra svojim emblenom, rado priča o njoj, štoviše, svečanim zgodama (na Duhove i na Svetu Martu) vozi njezin lik ulicama u svečanim povorkama. Podrobno je opisuje Daudet u trećem dijelu trilogije: Taraskonska luka. ® Aluzija na pokolj političkih zatvorenika u pariškim tamnicama, izmeĎu 2. i 6. rujna 1792.

od lova na kape pa do lova na birmanskog tigra, gospoda lovci ga bijahu proglasili svojim vrhovnim krojiteljem pravde u lovstvu i uzimahu ga za suca u svim svojim prepirkama. Svakog dana od tri do četiri sata kod oruţara Costecaldea viĎao se debeo čovjek, ozbiljan i s lulom u zubima, gdje sjedi na naslonjaču od zelene koţe usred dućana puna lovaca na kape, koji su svi stajali na nogama i kavţili se. To je bio Tartarin Taraskonac, koji je krojio pravdu. Nimrod6 i Salamon u istoj osobi.Na! Na! Na! Stranica | 4 Nastavak općeg pogleda na dobri grad Tarascon Osim strasti za lovom krepki taraskonski rod ima još i drugu strast: pjevanje romansa. Čovjek ne bi vjerovao koliko se romansa troši u tom malom gradu. U Tarasconu ţivi u naponu mladosti, u punu sjaju, sva ona sentimentalna stareţ koja ţuti u najstarijim koricama za pjesme. One se tu nalaze sve, sve. Svaka obitelj ima svoju, a to je u gradu poznato. Tako je, na primjer, poznato da pjesma ljekarnika Bezuqueta glasi: Ti, bijela zvijezdo, koju obožavam. Pjesma oruţara Costecaldea: Hoćeš li doći u koliba zemlju ? Pjesma poreznikova: Da sam nevidljiv ja, nitko me vidio ne bi! (Šaljiva pjesmica)

I tako dalje za cijeli Tarascon. Dva ili tri puta na tjedan ljudi se okupe u stanu ovoga ili onoga, te ih pjevaju jedni drugima. Osobitost je samo u tome što su to uvijek samo jedne te iste pjesme, te što ih, ma kako ih već dugo pjevali jedni drugima, čestiti Taraskonci nikada ne ţele promijeniti. U obiteljima one prelaze oporučno od oca na sina, i nitko ne dira u njih, to je svetinja. Čak nikada nitko ne posuĎuje svoju pjesmu od drugoga. Costecaldeovima ne bi nikada palo na um da zapjevaju pjesmu Bezuquetovih, a tako ni Be- zuquetovima da zapjevaju pjesmu Costecaldeovih. A meĎutim znate i sami da li ih izvrsno poznaju nakon četrdeset godina što ih pjevaju, jedni drugima. Ali ne! svatko zadrţi svoju, a svi su zadovoljni. U romansama kao i u lovu na kape prvi u gradu bijaše opet Tartarin. Njegova nadmoćnost nad sugraĎanima sastojala se u ovome: Tartarin Taraskonac nije imao svoje popijevke. Njemu su pripadale sve. Sve! Samo je Ďavolska muka bila natjerati ga da ih zapjeva. Odrekavši se zarana salonskih uspjeha, taraskonski se junak kudikamo više volio zadubiti u svoje knjige o lovu ili provoditi veče u čitaonici, nego se prenemagati pred glasovirom iz Nimesa meĎu dvjema taraskonskim voštanicama. Činilo mu se da su te glazbene parade ispod njegova dostojanstva... MeĎutim, katkada, kada se sviralo u Bezuquetovoj ljekarni, on bi ušao kao slučajno te bi nakon silnog moljakanja pristao da otpjeva veliki dvopjev iz Ro- berta Đavlae7 gospoĎom majkom Bezuquet... Tko to nije čuo, taj nikada ništa nije čuo... Što se mene tiče, makar poţivio i sto godina, gledat ću čitav svoj ţivot kako se veliki Tartarin svečanim korakom pribliţuje glasoviru, kako se nalakćuje, pravi grimasu, te pod zelenim odbljeskom bokala iz izloga kuša podati svojem dobroćudnom licu sotonski i divlji izraz Roberta Đavla. Čim bi zauzeo svoj poloţaj, salon bi smjesta protrnuo, osjećalo se da će se dogoditi nešto veliko... Na to bi nakon male stanke gospoĎa majka Bezuquet počela prateći se na glasoviru: Roberte, koga volim i kome vjeru dah, ® Legendarni kaldejski kralj kojega Biblija naziva «moćnim lovcem pred Svevišnjim», te je njegovo ime ušlo u jezik kao sinonim vješta i neumorna lovca. 7 Robert le Diable je opera Meyerbeera (1791 - 1864), izvedena prvi put u Parizu god. 1831.

ti vidiš moj silni strah (dva puta), smiluj se sebi, molim, smiluj se meni, ah! Pa bi dodala šaptom: »Sada je na vama red, Tartarine«, a Tartarin Taraskonac s ravno ispruţenom rukom, sa stisnutom šakom, s ustreptalom nosnicom, izrekao bi tri puta silnim glasom, koji je tutnjio kao grmljavina u utrobi glasovira: »Ne! Ne! Ne!« što je on kao pravi juţnjak izgovarao »Na! Na! Na!« A na to bi gospoĎa majka Bezuquet prihvatila još jednom: Smiluj se sebi, molim, smiluj se meni, ah! »Na...! Na...! Na...!« urlikao bi Tartarin ponovo još jače, i time je stvar bila svršena... Pjevanje nije trajalo dugo, kako vidite, ali to je bilo tako vrsno izrečeno, tako dobro odglumljeno, tako sotonsko, da bi trnci uţasa prostrujali ljekarnikom, te bi ga primorali da četiri ili pet puta uzastopce opet počne sa svojim: »Na...! Na...! Na...!« Na to bi Tartarin obrisao sebi znoj sa čela, nasmiješio bi se ţenskomu svijetu, namignuo muškarcima, i povlačeći se u svom slavlju, odlazio bi u čitaonicu, gdje je nehajno govorio: »Upravo sam kod Bezuquetovih otpjevao dvopjev iz Roberta Đavlal« A najljepše je daje on to i vjerovao...! IV Oni!!! Tim svojim raznolikim sposobnostima zahvaljivao je Tartarin Taraskonac svoj ugled u gradu. Uostalom, činjenica je da je taj vraški čovjek znao steći svačiju sklonost. Vojska je u Tarasconu bila uz Tartarina. Hrabri zapovjednik Bravida, kapetan za odijevanje u mirovini, govorio je o njemu: »Taj je momak valjan zec!«, a moţete pojmiti daje zapovjednik znao što su momci i što su zečevi, budući da je toliko jednih odjenuo a toliko drugih ispekao. I sudstvo je bilo za Tartarina. Dva ili tri puta u toku same sudske rasprave stari sudski predsjednik Ladeveze rekao je govoreći o njemu: »To je čvrst karakter!« A napokon, i narod je bio za Tartarina. Njegova jaka pleća, njegovo orno drţanje, njegov izgled, izgled valjana trubljačeva konja, koji se ne boji buke, taj glas daje on junak, koji je stekao ne zna se kako, nešto sitniša i ćušaka što ih je u nekoliko navrata podijelio malim čistačima cipela koji su se porazmjestili pred njegovim vratima, napravili su ga mjesnim lordom Seymourom8, kraljem taraskonskih trţnica. Na obalama rijeke, u nedjelju naveče, kada se Tartarin vraćao iz lova, s kapom na vrhu puščane cijevi, dobro utegnut u svoj kaput od parheta, ronski trhonoše klanjali su se puni poštovanja i pokazivali jedan drugome migom oka orijaške mišice koje su se zaoblile na njegovoj nadlaktici, te su govorili sasvim tiho jedan drugome, diveći se: — Ala je taj jak...! Ima dvostruke mišice! Dvostruke mišice! Samo se u Tarasconu moţe tako nešto čuti! A meĎutim, usprkos svemu i uza sve svoje brojne sposobnosti, dvostruke mišice, naklonost naroda i tako dragocjeno poštovanje hrabroga zapovjednika Bra- vide, bivšega kapetana za odijevanje, Tartarin nije bio sretan; taj ga je malograĎanski ţivot tištio i gušio. Ta- raskonski se velikan dosaĎivao u Tarasconu. Činjenica je da za junačku narav poput njegove, za pustolovnu i mahnitu dušu koja je sanjala samo o bitkama, o trkama po pampama, o velikim lovovima, o pustinjskom pijesku, o orkanima i o tajfunima, to što svake nedjelje ide u lov na kape a ostalih dana kroji pravdu kod oruţara Costecaldea nije doista bilo ništa... Ubogi mili velikan! S vremenom bi ga to ispilo do smrti. ® Englez koji se rodio i umro u Parizu, a bio je poznati čudak. 18

Stranica | 5

Uzalud se okruţivao baobabima i drugim afričkim rašćem da bi proširio svoje obzorje i da bi malo zaboravio čitaonicu i Trţišni trg; uzalud je gomilao oruţje na oruţje, malajske noţeve na malajske noţeve; uzalud se kljukao romantičkim štivom, nastojeći poput besmrtnog don Quijotea da se snagom svojega sna istrgne iz pandţa neumoljive zbilje... Jao! Sve što je god činio da utaţi svoju ţeĎu za pustolovinama, tu je ţeĎu samo još povećavalo. Gledanje sveg onog oruţja podrţavalo gaje u neprestanu stanju srditosti i uzbuĎenja. Njegove dugocijevke, Stranica | 6 njegove strijele, njegove zamke dovikivahu mu: »U boj! U boj!« Kroz granje njegova baobaba puhao je vjetar velikih putovanja i hujeći mu donosio loše savjete. Da ga potpuno dotuku, bili su tu Gustave Aimard i Fenimore Cooper... Oh! koliko lije puta Tartarin, za vrijeme sparnih ljetnih popodneva, čitajući osamljen usred svojih britkih ćorda, skočio na noge ričući kao lav, koliko li je puta odbacio svoju knjigu i jurnuo k zidu da skine neko obješeno oruţje! Ubogi je čovjek smetnuo s uma da se nalazi u svojemu stanu u Tarasconu, s rupcem povijenim oko glave i u gaćama; on je svoje štivo prenosio u djelo, te je, raspaljujući se zvukom vlastitog glasa, vikao, vitlajući nekom sjekirom ili tomahavkom: — Sad nek oni doĎu! Oni! Tko su to oni? Tartarin to nije dobro znao ni sam... Oni! to su bili svi što napadaju, svi što se biju, svi što grizu, svi što grebu noktima, svi što gule koţu s tjemena, svaki stvor što urliče, što riče... Oni! to je bio Indijanac iz plemena Sioux9, koji pleše oko ratnog kolca za koji je vezan nesretni bijelac. To je bio medvjed sivonja s planina Rocky Mountains10, koji se gega i koji se oblizuje jezikom punim krvi. To je bio još i pustinjski Tuareg11, malajski gusar, hajduk s Abruzza... Jednom riječju: oni, to su bili oni... A to je drugim riječima za njega značilo rat, putovanje, pustolovine i slavu. Ali, kuku lele, uzalud je njih neustrašivi Ta- raskonac zazivao, uzalud ih je i izazivao... Oni nisu nikako dolazili. Mili boţe! pa i čemu bi došli u Ta- rascon? MeĎutim je njih Tartarin uvijek očekivao a osobito uveče idući u čitaonicu. V Kad je Tartarin polazio u čitaonicu Vitez templar12 koji se sprema na provalu protiv nekrsta koji ga opsijeda, kineski »tigar« koji se oprema za bitku, indijanski ratnik iz plemena Komanša koji polazi ratnom stazom, sve je to puka šala prema Tartarinu Taraskoncu koji se naoruţava od glave do pete da bi pošao u čitaonicu u devet sati naveče, sat vremena nakon što su trublje odsvirale mirozov. Priprema za borbu! kako kaţu mornari. Lijevom rukom Tartarin je drţao bokser sa ţeljeznim šiljcima, desnom rukom štap, u kojemu je bio mač; u lijevom dţepu imao je topuz, u desnom dţepu .revolver. U njedrima izmeĎu sukna i flanela malaj- ski noţ. Treba istaknuti da nikada nije nosio otrovne strijele; to je suviše nečasno oruţje...! Prije nego će izaći, on se začas vjeţbao u tišini i tami svoje radne sobe, istupao desnom nogom naprijed kao kod mačevanja, pucao u zid, poigravao svojim mišicama; zatim bi uzeo svoj otpirač i prošao kroz vrt ozbiljno, bez imalo ţurbe. — Neprimjetno, gospodo, neprimjetno! to je prava hrabrost! — A kada bi stigao vrtu do kraja, on bi otvorio teška ţeljezna vrata. Otvarao ih je naglo, silovito, tako da s vanjske strane tresnu o debeli zid... Da su oni stajali iza njih, moţete pomisliti u kakvu bi ih kašu zdrobio...! Samo, na ţalost, oni nisu stajali za vratima. Otvorivši, Tartarin bi izašao, bacio bi hitro pogled nadesno i nalijevo, zaključao bi vrata dva puta, i to brzo. A onda put pod noge! ^ Divlja indijanska plemena sa sjevera Amerike. 10 Kamenite planine u zapadnom dijelu Kanade. Tuaregi su nomadska plemena berberske rase, koja ţive u Sahari. 12 Chevaliers du Temple ili Templiers, vojnički vjerski red templara, osnovan god. 1118. Ukinut god. 1312.

Na Avinjonskoj cesti nije bilo ni mačke. Vrata su bila zatvorena, prozori bez svjetlosti. Sve je bilo crno. Na povećim razmacima fenjer je škiljio u ron- sku maglu... Veličanstven i miran, Tartarin Taraskonac polazio je tako u noć, udarajući po taktu petama i izbijajući iz pločnika iskre ţeljeznim vrškom svojega štapa... Bili to bulvari, velike ulice ili uličice, on. je uvijek namjerno hodao sredinom pločnika, jer je to izvrsna mjera opreza, koja vam omogućuje da vidite primicanje opasnosti, a osobito da izbjegnete onom što Stranica | 7 uveče na ulicama Tarascona katkada pada s prozora. No ako i vidite da je toliko oprezan, nemojte nikako zaključivati da se Tartarin boji... Ne! on se samo čuva. Najbolji je dokaz da se Tartarin nije plašio to što je on, umjesto da ide u čitaonicu preko šetališta, išao preko grada, to jest najduţim, najcrnjim putem, kroz sijaset ruţnih uličica, na kraju kojih se zlokobno svjetluca Rona. Jadnik se uvijek nadao da će na zaokretu neke od tih vratolomnih ulica oni jurnuti iz tmine i zaskočiti ga s leĎa. Oni bi bili dobro dočekani, za to vam mogu jamčiti. Ali, jao, uslijed nekog rugla sudbine, nikada, upravo nikada, Tartarin Tarasko- nac nije bio te sreće da se nesretno susretne. Nije bilo ni psa, pa nijednoga pijanca. Ama ništa! Katkada se meĎutim zabunom usplahirio. Neki šum koraka, prigušeni glasovi... — »Pozor!« govorio je sebi Tartarin, pa bi zastao nepomičan, kao ukopan, ispitujući mrak, njuškajući vjetar, prislanjajući uho na zemlju poput Indijanaca... Koraci su se pribliţavali. Glasovi su bivali sve jasniji... Više nema sumnje! Oni dolaze... Oni su već tu. Već se Tartarin, raţarena pogleda, zadihanih grudi, skupljao kao jaguar i pripravljao da nasrne vičući svoj ratni povik... kada bi naglo iz guste tame začuo dobroćudne tara- skonske glasove gdje ga sasvim spokojno zovu: — Gle! No!... To je Tartarin... Pa laku noć, Tartarin! Nosi ih belaj! to je ljekarnik Bezuquet sa svojom obitelji, koji je upravo kod Costecaldeovih otpjevao »svoju« pjesmu. Laku noć! Laku noć! gunĎao je Tartarin, bijesan što se prevario, te bi se divlje, visoko diţući štap, gubio u noći. Stigavši u ulicu gdje je bila čitaonica, neustrašivi Taraskonac počekao bi još neko vrijeme, šetaju- ći se gore-dolje pred vratima, prije nego će ući... Na kraju, umorivši se da ih čeka i uvjeren da se oni neće pojaviti, bacio bi posljednji izazovni pogled u tamu i srdito bi promrmljao: — »Ništa... Ništa... I Nikada ništa! Na to bi poštenjačina unišao da odigra koju partiju karata sa zapovjednikom. VI Dva Tartarina S tom bijesnom ţeljom za pustolovinama, s tom potrebom za jakim uzbuĎenjima, s tim ludovanjem za putovanjima, za trkama, za odlaţenjem onamo gdje je vrag rekao laku noć, kako se dobijesa moglo desiti da Tartarin nije nikada otišao iz Tarascona? Jer to je činjenica: sve do zrelosti od četrdeset i pet godina neustrašivi Taraskonac nije ni jedan jedini put noćio izvan svojega grada. On nije čak ni načinio ono glasovito putovanje u Marseille, na koje polazi s uţivanjem svaki pravi Provansalac u času svoje punoljetnosti. Najviše ako je poznavao Beaucaire, a meĎutim Beaucaire nije vrlo daleko od Tarascona, jer do njega treba samo prijeći preko mosta. Na ţalost, taj su prokleti most tako često odnijele navale vjetra, on je tako dug, tako loman, a Rona je tako široka na tome mjestu, da, vjere mi, shvatit ćete i sami... Tartarin Taraskonac volio je čvrsto tlo. Naime, treba vam doista priznati, u našem su junaku bile dvije sasvim različite prirode... Osjećam dva čovjeka u sebi, rekao je ne znam koji crkveni otac. On bi to sasvim umjesno bio mogao reći za Tintarina, koji jeu sebi nosio dušu don Quijotea, iste viteške zanose, isto ludovanje za romantičnim i veličajnim; ali na ţalost nije imao tijelo slavnoga hidalga, to koščato i mršavo tijelo, tu sjenu tijela na koje tvarni ţivot nije imao utjecaja, te koje bi bilo sposobno da provede dvadeset noći a da ne otkopča svoj oklop i da poţivi četrdeset i osam sati o jednoj pregršti riţe... Tartarinovo je tijelo naprotiv bilo dobroćudno tijelo, veoma

debelo, veoma teško, veoma puteno, veoma mekušno, veoma plačljivo, puno malograĎanskih prohtjeva i domaćih zahtjeva, trbušasto i kratkonogo tijelo neumrloga San- cha Panse. Don Quijote i Sancho Pansa u Istome čovjeku! Moţete pomisliti kako su se u njemu morali slabo slagati! Kakve borbe! Kakav razdor... ! Lukijan13 ili Sant-Evremond imali bi zgodnu priliku da napišu divan razgovor, dijalog izmeĎu dva Tartari na, Tartari- na-Quijotea i Tartarina-Sancha! Tartarina-Quijotea, koji se zanosi pričanjima Gustava Aimarda i kliče: — Stranica | 8 Krećem na put! Tartarina-Sancha, koji misli samo na reuma- tične bolove i kaţe: — Ja ostajem. TARTARIN-QUIJOTE (veoma zanosno): Ovjenčaj se slavom, Tartarine. TARTARIN-SANCHO (veoma spokojno): Tartarine, pokrij se flanelom. TARTARIN-QUIJOTE (sve zaneseniji): O drage puške dvocijevke! O handţari, lasa, indijanska obućo! TARTARIN-SANCHO (sve spokojniji): O dobri plemeniti prsluci! Dobri topli nazuvci za koljena! Valjane kape sa štitnicima za uši! TARTARIN-QUIJOTE (izvan sebe): Sjekiru! Dajte mi sjekiru! TARTARIN-SANCHO (zvoni služavci): Ivan- ko, moju čokoladu! Na to se pojavi Ivanka s izvrsnom čokoladom, koja je topla, kadifnih preljeva, mirisava, i sa sočnim pečenjem s anisom. Tome se Tartarin-Sancho slatino smije gušeći poklike Tartarina-Quijotea. I eto tako se dogodilo da Tartarin Taraskonac nije nikada napustio Tarascon. VII Evropljani u Šanghaju — Velika trgovina — Tartarin — Da Tartarin Taraskonac nije lažac? — Fata morgana MeĎutim, jednom zgodom umalo da Tartarin nije otputovao, i to otputovao na veliko putovanje. Tri brata Garcio-Camus, Taraskonci nastanjeni u Šanghaju, bijahu mu ponudili upraviteljsko mjesto u jednoj od svojih tamošnjih poslovnica. A zbilja, to je upravo i bio ţivot koji mu je trebao. Znatni poslovi, čitavo mnoštvo trgovačkih pomoćnika kojima treba zapovijedati, odnosi s Rusijom, Perzijom, azijskom Turskom, ukratko: Prava Trgovina. U Tartarinovim ustima taje riječ Prava Trgovina zvučila tako silno...! Tvrtka Garcio-Camus imala je osim toga i tu prednost što su nju katkada posjećivali Tatari. Onda bi brţe-bolje zatvorili vrata. Svi bi trgovački pomoćnici pograbili oruţje, izvjesili bi konzularnu zastavu, te bum! bum! pucaj kroz prozore na Tatare. Nema potrebe da vam pričam s kakvim je oduševljenjem Tartarin-Quijote prihvatio tu ponudu; na nesreću je Tartarin-Sancho bio gluh na to uho, a kako je on bio jači, od čitave stvari nije bilo ništa. U gradu se mnogo govorilo o tome. Hoće li otputovati? Neće li otputovati? Kladimo se da hoće, kladimo se da neće. To je bio dogaĎaj... Na kraju krajeva, Tartarin nije atputovao, ali mu je onaj prijedlog ipak znatno podigao ugled., To što je tako malo trebalo pa da bi otišao u Šanghaj, bilo je za Tarascon gotovo isto kao da je i otputovao. Uslijed toga što se mnogo govorilo o Tartarinovom putovanju ljudi konačno povjerovaše da se on vratio s tog puta, te su naveče u čitaonici sva gospoda traţila od njega obavijesti o ţivotu u Sang- haju, o običajima, o podneblju, o opijumu, o Velikoj Trgovini. Tartarin, veoma obaviješten, vrlo je blagonaklono pruţao sve traţene pojedinosti, te nakon nekog vremena poštenjačina ni sam nije bio sasvim siguran da nije otputovao u Šanghaj, tako da je pričajući po stoti put o navali Tatara počinjao vrlo prirodno govoriti: »Tada ja naoruţam svoje pomoćnike, izvjesim konzularnu zastavu i bum! bum! kroz prozore pucaj na Tatare«. Slušajući, čitava bi čitaonica protrnula... — Ali onda je vaš Tartarin bio uţasan laţac. 13

Lukijan je grčki pisac iz drugog stoljeća. MeĎu ostalim napisao Dijaloge mrtvaca i Kako se piše povijest. Djela su mu puna duhovitosti. Charles de saint—Evremond (1610 - 1703), francuski satirik i kritik.

— Ne, tisuću puta ne! Tartarin nije bio laţac... — MeĎutim, morao je dobro znati da nije putovao u Šanghaj — Eh! bez sumnje, on je to znao. Samo... Samo, slušajte dobro ovo. Vrijeme je da se razumijemo jednom zauvijek u pogledu toga što su sjevernjaci ozloglasili juţnjake kao lašce. Na jugu nema nigdje laţljivaca, ni u Marseilleu, ni u Nimesu, ni u Toulouseu, ni u Tarasconu. Juţnjak ne laţe, on se vara. On ne Stranica | 9 govori uvijek istinu, ali on vjeruje da je govori... Laţ koja je u njemu svojstvena, to zapravo nije laţ, to je neka vrst fate morgane. Da, to je fata morgana.! A da biste me dobro razumjeli, poĎite na Jug, pa ćete vidjeti. Vi ćete vidjeti tu čarobnu zemlju, u kojoj sunce preobraţava sve i podaje svemu veće razmjere nego postoje u samoj prirodi. Vi ćete vidjeti te male breţuljke Provanse, koji nisu ništa veći od brijega Montmartrea, a koji će vam izgledati gorostasni; vi ćete vidjeti Kvadratnu kuću14u Nimesu — mali ukrasni predmet za policu — koji će vam izgledati isto tako velik kao i crkva Notre- Dame u Parizu. Vi ćete vidjeti... Ah! Jedini laţac na Jugu, ako ga uopće ima, to je sunce... Što god ono obasja, sve pretjerano povećava...! Pa što je bila Sparta u vrijeme svojega sjaja? Gradić... Pa što je bila Atena? Najviše kotarski gradić... No, meĎutim, one nam se u povijesti priviĎaju kao golemi gradovi. Eto, što je od njih načinilo sunce. Hoćete li se poslije toga čuditi što je to isto sunce, obasjavajući Tarascon, moglo načiniti od bivšeg kapetana za odijevanje, poput Bravide, hrabrog zapovjednika Bravidu, od repe baobab, a od čovjeka koji umalo da nije otputovao u Šanghaj čovjeka koji je tamo doista bio? VIII Mitaineov zvjerinjak —Atlaskvlav u Tarasconu — Užasan i svečan susret A sada, pošto smo pokazali Tartarina Tara- skonca kakav je bio u svojem skrovitom ţivotu, prije nego ga je slava cjelunula u čelo i ovjenčala vjekovnom lovorikom, sada, pošto smo opisali taj junački ţivot u skromnoj okolini, njegove radosti, njegove bolove, njegove snove, njegove nade, poţurimo se da stignemo do velikih strana njegove povijesti i do osebujnoga dogaĎaja koji je imao pokrenuti tu neusporedivu sudbinu. Bilo je to jedne večeri u prodavaonici oruţja kod Costecaldea. Tartarin Taraskonac upravo je pokazivao nekim prijateljima lova kako treba rukovati s ostragušom, koja je tada bila neka posljednja novost... Naglo se vrata otvoriše, a u dućan dojuri sav uplašen neki lovac na kape, vičući: »Lav...! Lav...!« Nasta opće zaprepaštenje, strava, galama, guţva Tartarin uperi šiljak boda, Costecalde otrča da zatvori vrata. Nazočni okruţe lovca, ispituju ga, salijeću ga, i evo što doznaju: Mitaineov zvjerinjak, vraćajući se sa sajma u Beaucaireu, pristao je da se zadrţi za nekoliko dana u Tarasconu i smjestio se na Trgu zamka s mnoštvom udava, tuljana, krokodila i s prekrasnim atlaskim lavom. Lav s Atlasa u Tarasconu! Otkad ljudi pamte, nikada nije nitko vidio nešto takvo. Razumljivo je da su se naši lovci na kape zgledali tako ponosno! Kako su se radosno sjala njihova muţevna lica, a u svim kutovima Costecaldeova dućana kako su se mučke izmjenjivali topli stisci ruku! UzbuĎenje je bilo tako veliko, tako nepredviĎeno da nitko nije nalazio nijedne riječi da kaţe... Pa čak ni Tartarin. Blijed i ustreptao, još drţeći ostragušu u rukama, on se zamislio stojeći pred tezgom... Lav s Atlasa, tu sasvim blizu, na svega nekoliko koraka! Lav! To jest junačka i okrutna ţivotinja, kakve više nema, kralj zvijeri, lovina njegovih snova, nešto kao prvi junak te idealne druţine koja mu je predstavljala tako lijepe drame u njegovoj mašti... Lav, dobri boţe...! Pa još k tomu s Atlasa!!! To je bilo više nego što je veliki Tartarin mogao podnijeti. Najednom mu krv navre u lice. Oči mu zaplamsaše. Grčevitom kretnjom baci ostragušu na rame i okrećući se hrabrom zapovjedniku Bravidi, bivšem kapetanu za odijevanje, on mu reče gorkim glasom: »Hajdemo da to vidimo, zapovj edniče.« Ta kuća koju su podigli Rimljani ima oblik pravokutnika. Sada je u njoj numizmatički muzej.

— Eh! Da... Eh! Da... A moja puška...! Uze- ste mi ostragušu...! — pokuša se bojaţljivo umiješati oprezni Costecalde, ali je Tartarin već zamaknuo za ugao ulice, a za njim su ponosno kročili svi lovci na kape. Kada su došli do zvjerinjaka, tu je već bilo mnogo svijeta. Tarascon, junačko gnijezdo, no kojemu su već odavno nedostajali uzbudljivi prizori, navalio je Mitaineovoj daščari i osvojio je najuriš. Tako je debela gospoĎa Mitaine bila veoma zadovoljna.... U kabilskoj15 nošnji, Stranica | ruku golih do lakata, sa ţeljeznim grivnama oko gleţanj a, s korbačem u jednoj a sa ţivim, premda operušanim piletom u drugoj ruci, dična je gospoĎa kao, domaćica primala 10 Taraskonce u da- ščaru, a kako je ona i sama imala »dvostruke mišice«, njezin je uspjeh bio gotovo isto tako velik kao i uspjeh njezinih pitomaca u krletkama. Kada je ušao Tartarin s puškom na ramenu, svi pomalo protrnuše. Svi ti čestiti Taraskonci, koji su se sasvim spokojno šetali pred krletkama, bez oruţja, bez, nepovjerenja, pa čak, i bez svake pomisli na pogibelj, osjetiše u sebi dosta prirodan osjećaj straha, videći gdje u da- ščaru ulazi njihov veliki Tartarin sa svojim uţasnim ratnim strojem. Treba se dakle nečega bojati, budući da on, taj junak... U tren oka sva se mjesta pred krletkama raščistiše. Djeca su vikala od straha, gospoĎe su gledale na vrata. Ljekarnik Bezuquet oprezno strugne, pod izlikom da ide uzeti svoju pušku... Malo-pomalo, meĎutim, Tartarinovo drţanje vrati sakupljenom narodu hrabrost. Spokojan, drţeći visoko glavu, neustrašivi Taraskonac polagano obiĎe svu daščaru, proĎe ne zaustavljajući se pred tuljanovom kupkom, pogleda prezirnim okom dugi sanduk pun mekinja, u kojemu je udav probavijaosvoje prijesno pile, i napokon se ustoboči pred lavovim kavezom... Uţasan i svečan susret! Eto su se lav iz Taras- cona i lav s Atlasa našli licem ulice... S jedne strane, Tartarin, stojeći s napetim noţnim mišićima s objema rukama prislonjenim na svoju pušku, a s druge strane lav, orijaški lav, izvaljen na slamu, ţmirkajući okom, s blesavim izrazom, sa svojom golemom njuškom pod ţutom vlasuljom poloţenom na prednje šape... A jedan i drugi su spokojni i gledaju se. Čudna stvar! Bilo da ga je ostraguša ozlovo- ljila, bilo da je nanjušio da pred njim stoji neprijatelj njegova roda, lav, koji je sve dotada promatrao Taraskonce s izrazom najvišeg prezira zijevajući im svima u brk, lav se naglo strese od srdţbe. Ponajprije šmrcne, potmulo zareţi, razmakne pandţe; protegne šape; a onda se digne, ispravi glavu, strese svojom grivom, otvori golemo ţdrijelo i grozno riknu prema Tartarinu. Odgovori mu krik uţasa. Prestravljeni Tarascon pojuri prema vratima. Svi — ţene, djeca, trhonoše, lovci na kape, pa i sam hrabri zapovjednik Bravida... Jedini se Tartarin Taraskonae ne mače... On je stajao tu, čvrst i odlučan, pred kavezom, s munjom u očima i onom uţasnom grimasom koju je poznavao čitav grad... Nakon nekog vremena, kad su se lovci na kape, malo osokoljeni njegovim drţanjem i čvrstoćom prečaka, pribliţili svojem starješini, čuše ga gdje mrmlja gledajući lava: »Da, to bi bila lovina!« Toga dana Tartarin Taraskonae nije više rekao ni riječi...Čudnovate posljedice fate morgane Toga dana Tartarin Taraskonac nije više rekao ni riječi, ali je nesretnik već i previše kazao... Sutradan se po gradu govorilo samo o skorom odlasku Tartarina u Alţirsku oblast i o lovu na lavove. Vi ste svi svjedoci, dragi čitaoci, da poštenjačina nije izlanuo ni riječi o tome, ali znate već, fata mor- gana... Jednom riječju, čitav Tarascon govorio je samo 0 tom odlasku. Na šetalištu, u čitaonici, kod Costecaldea ljudi su prilazili jedan drugome s prestravljenim izgledom K'abili, pleme berberske rase, koje ţivi u sjevernoj Africi.

1 pitali se: — Inače, znate, što je novo, u najmanju ruku? — Inače, što...? Tartarinov odlazak, u najmanju ruku? Jer u Tarasconu sve rečenice počinju s »inače«, a završavaju s »u najmanju, ruku«. Samo su toga dana više nego svih drugih poštapalice »inače« i »u najmanju ruku« odjekivale tako da su se tresla prozorska stakla. Stranica | Sam se Tartarin od svih ljudi u gradu najviše iznenadio da ima otputovati u Afriku. Ali gledajte što je to taština! Mjesto da jednostavno odgovori da on uopće ne putuje, da nije 11 nikada ni namjeravao da otputuje, ubogi Tartarin, kada su mu prvi put nešto rekli o tom putovanju, reče s nekim neodreĎenim izl'azom kao da muse neće jasno odgovoriti: »Hej...! Hej...! Moţda... Ne kaţem ništa.« Drugi put, kad se malo bolje sprijateljio s tom mišlju, on odgovori: »Vjerojatno«. Treći put: »Sigurno idem«. Napokon naveče, u čitaonici i kod Costecaldeo- vih, zanesen punčem s jajima, povicima odobravanja, rasvjetom, opojen uspjehom koji je vijest o njegovu odlasku razglasila po gradu, nesretnik izjavi izričito da mu je dosadilo da lovi uvijek samo kape i da će sasvim skoro krenuti da lovi velike lavove na Atlasu... Ovu izjavu dočekaše burni poklici »Hura«. Na to naručiše novi punč s jajima, nazočni počeše jedan drugome stiskati ruke i grliti se, te napokon priredi- šeserenadu sa zubljama, koja se otegla do ponoći pred baobabovom kućicom. No Tartarin-Sancho nije nikako bio zadovoljan! Ta pomisao na putovanje u Afriku i na lov na lavove probijala gaje unaprijed trncima, te vraćajući se u stan, dok je počasna serenada odjekivala pod njihovim prozorima, on se strahovito obori na Tartarina- Quijota, nazivajući ga smušenjakom, zanesenjakom, nesmotrenjakom, trostrukim luĎakom, nabrajajući mu potanko sve uţasne nesreće koje ga očekuju na tome pothvatu, kao brodolome, kostobolje, vrućice, proljeve, crnu kugu, tropsku bolest, od koje koţa postaje hrapava kao u slona, i sve ostalo... Uzalud se Tartarin-Quijote zaklinjao da neće počiniti nikakve neopreznosti, da će se dobro pokrivati, da će ponijeti sa sobom sve što. treba, Tartarin- Sancho nije htio ništa da čuje. Jadnik je već vidio kako ga lavovi trgaju u komade, kako je upao u pustinjski pijesak kao ono pokojni Kambiz16, i drugom je Tar- tarinu jedva uspjelo da ga malo umiri objašnjavajući mu da to neće biti odmah, da nema nikakve sile i da na kraju krajeva još nisu otputovali. Jasno je doista da čovjek ne kreće na sličnu ekspediciju a da ne poduzme neke mjere opreza, Treba znati kamo se ide, dobijesa, a ne otputovati kao ptić... Prije svega Taraskonac je htio pročitati spise velikih afričkih putnika, izvještaje Mungo Parka, Caillea, doktora Livingstonea, Henrija Duveyriera17 Iz njih je doznao da su se ti neustrašivi putnici, prije nego će obući sandale za daleke izlete, pripravljali dugo vremena da podnose glad, ţeĎu, ubrzana pješačenja, svakovrsne oskudice. Tartarin se kanio povesti za njima, te se od toga dana poče hraniti samo »kuhanom vodom«. U Tarasconu nazivaju »kuhanom vodom« nekoliko krišaka kruha umočenih u toplu vodu, s kriškom bijela luka, s malo majčine dušice i listom lovora. Taj je način prehrane bio strog, te se moţete domišljati kako se ubogi Sancho mrštio... Osim vjeţbanja s kuhanom vodom Tartarin Taraskonac prihvatio je i druge pametne mjere. Tako, da bi se obikao na duga pješačenja, on se prisili da svakog jutra sedam ili osam puta uzastopce obiĎe oko grada, sada ubrzanim korakom a sada gimnastičkim, drţeći lakte uz tijelo i dva bijela kamička u ustima po starinskom uzoru.

16 Perzijski kralj, sin i nasljednik Kira Velikog, osvojio je god. 525. prije naše ere Egipat. Vrlo okrutan i surov vladar. 17 Mungo - Park (1771 - 1806), glasoviti škotski putnik, istraţivač SrednjeAfrike, gdje je i umro, Caille (1779 - 1838), Francuz, prvo Evropljanin koji je dopro do Tombuktua. - David Livingstone (1813 - 1873), glasoviti istraţivač Afrike i borac protiv trgovine crnim robljen. - Henri Duveyrier (1848 1892) francuski geograf, istraţivač Sahare.

Zatim, da bi se privikao na noćnu hladnoću, na magle, na rosu, izlazio je svake večeri u svoj vrt i ostajao tamo sve do deset i jedanaest sati, sam, sa svojom puškom, u zasjedi iza baobaba... Napokon, dok je Mitaineov zvjerinjak ostao u Tarasconu, lovci na kape, koji su malo duţe posjedi- li kod Costeealdea, mogli su vidjeti u mraku, dok su prolazili preko Trga zamka, nekakva tajanstvenog čovjeka kako se šeće gore-dolje iza daščare. To nije bio nitko drugi nego Tartarin koji se privikavao da sluša lavlju riku u mračnoj noći Stranica | a da ne zadršće. 12 X Prije odlaska Dok se Tartarin tako uvjeţbavao svakovrsnim junačkim sredstvima, čitav je Tarascon upirao oči na nj; nitko se nije više bavio ničim drugim. Lov na kape prilično je jenjao, romanse ušutjele. U Be- zuquetovoj ljekarni glasovir je čamio pod zelenom navlakom, a na njemu su se sušile španjolske bube s trbuhom u zraku... Tartarinova je ekspedicija obustavila sve. Trebalo je vidjeti Taraskončev uspjeh po salonima. Za njim su se jagmili, otimali se, posuĎivali ga i krali jedan drugome. Za gospoĎe nije bilo veće časti nego da idu u Mitaineov zvjerinjak pod ruku s Tar- tarinom, pa da im on pred lavljim kavezom tumači kako treba postupati ti. lovu na te velike ţivotinje, kamo treba nišaniti, na koliko koraka, jesu li nesretni slučajevi mnogobrojni, itd., itd. Tartarin je davao sva objašnjenja koja su od njega traţili. On je već prije pročitao Julesa Gerar- da18 i poznavao je lov na lavove u tančine kao da ga je već lovio. Stoga je govorio o tim stvarima veoma rječito. Ali najljepše je izgledao upravo uveče za večerom kod predsjednika Ladevezea ili kod hrabrog zapovjednika Bravide, bivšega kapetana za odijevanje, u času kad bi posluţili kavu i kada bi ga, prima- knuvši stalice, ponukali da govori o svojim budućim lovovima... Tada bi junak, nalaktivši se na stalnjak i sr- čući crnu kavu, pripovijedao uzbuĎenim glasom o svim pagibeljima koje ga dalje očekuju. Pričao je o dugim zasjedama bez mjeseca, o kuţnim baruštinama, o rijekama otrovanim oleandrovim lišćem, o snjegovima, o sunčanaj ţezi, o škorpionima, o kišama skakavaca; on je takoĎer pričao o načinu ţivota velikih lavova na Atlasu, o njihovu načinu borbe, o njihovoj čudesnoj snazi i okrutnosti u vrijeme parenja... A onda bi, zanoseći se vlastitim pričanjem, ustajao od stola, skakao nasred blagavaonice, oponašao lavlji krik, hitac karabinke, bum! bum! zviţdanje raspršljiva taneta, pfft! pfft! lamatao bi rukama, ri- kao, rušio stolice... Oko stola svi su problijedjeli. Ljudi su se zgle- dali klimajući glavom, gaspoĎe su sklapale oči vriskajući od uţasa, starci su ratoborno vitlali svojim dugim štapovima, a u susjednoj sobi mališi koje rano otpremaju na spavanje, probudivši se naglo uslijed rikanja i pucnjave, drhtali su od straha i traţili su svjetla. MeĎutim je vrijeme prolazilo, a Tartarin nije odlazio. XI Mačem, gospodo, mačem... a ne iglicom! Je li on doista namjeravao da otputuje...? Škakljivo pitanje, na koje bi Tartarinov povjesničar bio u neprilici kako da odgovori. Svakako stoji daje Mitaineov zvjerinjak otišao iz Tarascona već prije više od tri mjeseca, a tamani- telj lavova se nije ni micao... Na kraju krajeva, maţda je prostadušni junak, zaslijepljen novom fatom mar- ganom, u dobroj vjeri umišljao da je već putavao u Alţirsku oblast. Moţda je zbog taga što je toliko pričao o svojim budućim lavovima, isto onako iskreno umišljao daje već bio u njima kao što je umišljao daje izvjesio konzularnu zastavu i pucao na Tatare, bum! bum! tamo u Šanghaju. 18 Francuski oficir, nazvan Le tueur de lions (tamanitelj lavova). Ţivio je od 1817. do 1864.

Na ţalost, ako je i ovog puta Tartarin Tara- skanac bio ţrtva fate morgane, Taraskonci to nisu bili. Kad su nakon tri mjeseca očekivanja opazili da lovac još nije spremio ni jedan kovčeg, ljudi počeše mrmljati. — Bit će i ovog puta kao sa Šanghajem! — govorio je Costecalde, smiješeći se. A dosjetka oru- ţareva pročula se u gradu, jer nitko nije više vjerovao u Tartarina. Prostodušnici, kukavice, čeljad poput Bezuqu- eta, koje bi buha natjerala u bijeg i koji Stranica | nisu bili u stanju ispaliti ni jedan hitac iz puške a da ne zatvore oči, upravo su oni bili najnemilosrdniji. U čitaonici, na trgu, prilazili su ubogom Tartarinu s dosta podrugljivim 13 izrazom lica. — Inače, kada ćemo na put? U Costecaldeovu dućanu njegovo mišljenje više nije bilo mjerodavno. Lovci na kape odricali su se svojega starješine! A onda se upletoše i rugalice. Predsjednik Ladeveze, koji je u svojim dokonim časovima rado pomalo udvarao provansalskoj Muzi, sastavi na domaćem narječju pjesmicu, koja doţivje mnogo uspjeha. Govorilo se u njoj o nekom stanovitom strastvenom lovcu po imenu meštru Gervaziju, koji je svojom strahovitom puškom imao istrijebiti sve afričke lavove do posljednjega. Na nesreću, taje vragometna puška bila čudnovato izraĎena: »nabijali su je neprestano, ali zrno iz nje nikako da krene... « Nikako da krene! Vi pogaĎate na što se smjera... U tili se čas ta pjesma raširi po cijelome gradu; a kada je Tartarin prolazio, trhonoše na pristaništu, mladi čistači cipela pred njegovim vratima pjevali su u zboru na provansalskome jeziku: Lou fusiou de mestre Gervai Toujou lou cargon toujou lou cargon. Lou fusiou de mestre Gervai Toujou lou cargon, part jamai. (Puška meštra Gervazija nabija se uvijek, nabija se uvijek, puška meštra Gervazija nabija, a zrno nikako da krene). Ali to se pjevalo izdaleka, zbog dvostrukih mišica. O kako su nepostojani zanosi Tarascona... ! Velikan se sa svoje strane pretvarao da ne vidi ništa, da ne čuje ništa; ali u stvari to podmuklo i otrovno napadanje jako gaje ţalostilo; osjećao je da mu Tarascon izmiče iz ruku, da narodna naklonost prelazi drugima, a to gaje uţasno mučilo. Ah, ta velika zdjela popularnosti! Tako je ugodno sjesti pred nju, ali kako opari čovjeka kada se prevrne...! Usprkos svojoj patnji Tartarin se smiješio i mirno je provodio ţivot od prije, kao da ga nije ni brige. «. Katkada bi meĎutim ta maska vesele bezbriţ- nosti, koju je on iz ponosa nalijepio na lice, naglo spala. Tada su mjesto smijeha ljudi vidjeli ogorčenje i bol... Tako su jednoga jutra mali čistači cipela pjevali pod njegovim prozorima: Puška meštra Gervazija, i glasovi tih bijednika dopriješe do sobe ubogog velikana, koji je upravo dotjerivao bradu pred ogledalom. (Tartarin je nosio punu bradu, ali kako je prejako rasla, morao ju je malo potkresivati.) Prozor se najednom otvori s trijeskom, a Tar- tarin se pojavi u košulji, s pokrivačem na glavi, namazan dobrim bijelim sapunom, mašući britvom i četkom za brijanje, i vičući silnim glasom: »Mačem, gospodo, mačem, a ne iglicom!« Lijepe riječi, dostojne da uĎu u povijest; ali samo vječna šteta što su bile upućene tim malim deranima koji su bili visoki kao njihovi sandučići za čišćenje cipela i plemići potpuno nesposobni da rukuju mačem! XII Sto je rečeno u baobabovoj kućici

Sred općega odmetništva samo je vojska ostala vjerna Tartarinu. Hrabri zapovjednik Bravida, bivši kapetan za odijevanje, i dalje mu je napadno pokazivao isto poštovanje. On je uporno ponavljao: »Taj je momak valjan zec!« A ta je tvrdnja bezuvjetno vrijedila barem toliko koliko i ona ljekarnika Bezuqueta... Ni jedan jedini put hrabri zapovjednik nije natuknuo ništa o putovanju u Afriku; meĎutim, kad je javno govorkanje postalo previše glasno, on se odluči da progovori. Stranica | Jedne večeri nesretni Tartarin bio je sam u svojoj radnoj sobi, misleći na neke ţalosne stvari, kada vidje gdje ulazi zapovjednik, mrk, s crnim rukavicama, zakopčan sve do ušiju. 14 — Tartarine — reče vaţno i odlučno bivši kapetan — Tartarine, treba putovati! — I ostade na vratima — ukočen i velik kao duţnost. Tartarin Taraskonac smjesta je shvatio što se sve skriva u toj rečenici: »Tartarine, treba putovati!« Veoma blijed, on ustade, pogleda oko sebe raznjeţenim okom tu lijepu radnu sobu, dobro zatvorenu, punu topline i blage svjetlosti, taj tako udobni prostrani naslonjač, svoje knjige, svoj čilim, velike bijele zastore svojih prozora, iza kojih su drhtale krhke grane vrtića; a onda krene prema hrabrome zapovjedniku, uhvati ga za ruku, odlučno je stisnu, i glasom u kojem su grcale suze, a ipak stoičkim, on mu reče: — Bravido, ja ću otputovati! I on otputova, kako je rekao. Samo ne tada odmah... Trebalo mu je vremena da se opremi. Najprije je naručio kod Bomparda dva velika kovčega podstavljena bakrom, s dugom pločom na kojoj je bio ovaj natpis: TARTARIN TARASKONAC Sanduk za oružje Podstavljanje bakrom i urezivanje slova uzelo je mnogo vremena. On naruči kod Tastavina takoĎer i divan putni album, da bi u nj zapisivao svoj dnevnik, svoje dojmove; jer makar čovjek i lovi lavove, opet na putu nešto izmisli. Zatim naruči iz Marseillea čitav tovar hranjivih konzerva, suhoga mesa u tabletama za kuhanje juhe, šator za odmaranje najnovijeg tipa, koji se moţe začas razapeti i sklopiti, mornarske čizme, dva kišobrana, jedan nepromočiv ogrtač, plave naočari, da predusretne očne upale. Napokon mu ljekarnik Bezuquet sastavi malu ručnu ljekarnu natrpanu priljepnim melemom, arnikom, kamforom i antiseptičkim octom. Ubogi Tartarin! sve, što god je činio, nije za sebe radio, nego se nadao da će tolikim mjerama opreza i tankoćutnim obzirima ublaţiti bijes Tarta- rina-Sancha, čiji se bijes, otkako je odlazak odlučen, nije više stišavao ni danju ni noću. XIII Odlazak Napokon doĎe svečani dan, veliki dan. Već od osvita zore cijeli je Tarascon bio na nogama, zatrpavajući Avinjonsku cestu i okolinu baoba- bove kućice. Bilo je svijeta na prozorima, na krovovima, na stablima; brodara sa Rone, trhonoša, čistača cipela, graĎana, tkalja, radnica iz svilare, članova čitaonice, ukratko čaĎav grad; pa takoĎer i stanovnika Beau- cairea koji su prešli preko mosta, povrćara s periferije, kolica s velikim krovom, vinogradara na lijepim mazgama napirlitanim vrpcama, kitama, praporcima, trakama i zvončićima, a tu i tamo čak nekoliko lijepih djevojaka iz Arlesa, koje su došle sjedeći na sa- pima iza svojih dragana, s plavom vrpcom oko glave, na ţeljeznosivim konjićima iz Camargue. Čitavo se to mnoštvo natiskivalo i guralo pred vratima Tartarina, čestitog gospodina Tartarina, koji odlazi meĎu Turke da ubija lavove. Za Tarascon Alţirska oblast, Afrika, Grčka, Perzija, Turska, Mezopotamija, sve to sačinjava ogromnu vrlo neodreĎenu, gotovo bajoslovnu zemlju, koja se zove »Turci«.

Usred toga meteţa išli su tamo-amo lovci na kape, ponosni na slavlje svojega prvaka i povlačeći na svom prolasku kao neke brazde slave. Pred baobabovom kućom stajale su dvoje velike tačke. Od zgode do zgode vrata su se otvarala, pa se kroz njih moglo vidjeti nekoliko osoba koje su se vaţno šetale po vrtiću. Neki su ljudi donosili razne kovčege, sanduke, putne vreće, gomilajući ih na te tačke. Kad god bi iznijeli koji novi kovčeg, svjetina bi se stresla. Ljudi su glasno imenovali jedan drugome predmete. — To je šator za odmaranje... a to, to Stranica | su konzerve... ljekarna... sanduci s oruţjem. — A lovci na kape davali su objašnjenja. 15 Najednom, oko deset sati, nasta veliko kome- šanje meĎu svjetinom. Vrata vrta silovito se okrenuše na svojim baglamama. — To je on...! To je on! —vikali su. Bio je on... Kad se pojavio, na pragu, iz svjetine odjeknuše dva zapanjena povika. — Pa to je neki Turčin... ! — Nosi naočari...! I doista, Tartarin Taraskonac, odlazeći u Alţirsku oblast, smatrao je svojom duţnošću da obuče alţirsku nošnju. Široke dimije od bijela platna, mali uz tijelo priljubljeni kaput s kovnim dugmetima, dvije stope širok crven pojas oko trbuha, goli vrat, obrijano čelo, a na glavi gorostasna crvenkapa slična fesu kakvu nose francuski vojnici u Africi, s plavom, i to dugačkom kitom...! Osim toga dvije teške puške, po jedna na svakom ramenu, veliki lovački noţ za pojasom, na trbuhu pripašnjaču za fišeke, na boku samokres, koji se njiše u svojoj koţnoj kesi... To je sve... Ah! oprostite, zaboravio sam spomenuti nao- čari, ogromne plave naočari, koje su ovog puta zbilja dobro došle, da ublaţe ono stoje bilo malo predivlje u izgledu našega junaka! — Ţivio Tartarin...! Ţivio Tartarin! — zaurli- ka narod. Velikan se nasmiješi, ali ne odzdravi zbog svojih pušaka, koje su mu smetale. Uostalom, sada je znao što ima da misli o narodnoj naklonosti; moţda je čak u dnu svoje duše i proklinjao svoje uţasne zemljake, koji ga primoravaju da otputuje, da napusti svoj lijepi mali dom s bijelim zidovima, sa zelenim rebrenicama... Ali njegove osjećaje nije nitko vidio. Spokojan i ponosan, mada pomalo blijed, on koraknu naprijed na pločnik, pogleda svoje tačke i vi- deći da je sve u redu uputi se junački putem prema kolodvoru, ne osvrćući se čak ni jednim pogledom na baobabovu kućicu. Za njim su stupali hrabri zapovjednik Bravida, bivši kapetan za odijevanje, predsjednik Ladeveze, pa onda oruţar Costecalde i svi lovci na kape, pa tačke, pa narod. Pred kolodvorom čekao gaje šef stanice — stari borac iz Afrike, koji je sluţio već godine 1830, te mu je više puta toplo stisnuo ruku. Brzi vlak Pariz-Marseille nije još stigao. Tarta- rin i njegov glavni štab uĎoše u čekaonicu. Da bi spriječio navalu gledalaca, šef stanice dade zatvoriti rešetke. Punih četvrt sata Tartarin se šetao uzduţ i poprijeko po dvoranama usred lovaca na kape. Govorio im je o svojem putovanju, o svojem lovu, obećavajući da će im poslati koţe. Ljudi su se upisivali u njegovu biljeţnicu za jednu koţu kao što se upisuje za jedan ples. Spokojan i blag kao Sokrat u času kad je imao ispiti kukutu, neustrašivi Taraskonac našao je zgodnu riječ za svakoga, smiješak za svakoga posebno. Govorio je jednostavno i prijazno; reklo bi se daje prije odlaska htio za sobom ostaviti trag miline, ţaljenja, lijepih uspomena. Slušajući svojega prvaka gdje tako govori, svi su lovci na kape prosuzili, neke je čak peklo i grizodušje, kao predsjednika Ladevezea i ljekarnika Bezuqueta. Više radnika plakalo je u uglovima. Izvana je narod gledao kroz rešetke i vikao: »Ţivio Tartarin!« Napokon zvono zazvoni. Potmula tutnjava, reski zviţduk potrese svodovima... U kola! U kola! Zbogom, Tartarine...! Zbogom, Tartarine...!

— Zbogom, svi...! — promrmlja velikan, te poljubi obraze hrabrog zapovjednika Bravidea, a preko njih čitav svoj mili Tarascon. A onda pohita na prugu i uspne se u vagon prepun Parižanki, koje htjedoše umrijeti od straha vide- ći gdje dolazi taj čudnovati čovjek s toliko karabinki i samokresa.Marseljska luka — Na brod! Na brod! Prvi prosinac 186..., u samo podne, po provan- salskom zimskom suncu, i vedrom, blistavom, divnom vremenu, prestravljeni Marseljci ugledaše gdje na Canebieru19 izlazi neki Stranica | Turčin, ali kakav Turčin...! Oni nisu nikada vidjeli takvoga, a meĎutim svak dobro zna koliko 16 mnogo Turaka ima u Marseilleu! Dotični Turčin — treba li to da kaţem? — bio je Tartarin, veliki Tartarin Taraskonac, koji je išao duţ obale, a za njim njegovi sanduci oruţja, ljekarna, konzerve, da stigne do ukrcališta plovidbenog društva Touache i do putničkoga parobroda »Zuav«, koji ga je imao prevesti onamo dolje. Uho mu je još bilo puno taraskonskog pljeska, a on sam opojen svjetlošću neba i mirisom mora, pa je Tartarin stupao sjajući od radosti, sa svojim puškama na ramenu, uzdignute glave, s uţivanjem pasući svoje oči na toj divnoj luci Marseillea, koju je tada vidio po prvi put, a koja gaje zablješćivala... Jadnik je mislio da sanja. Činilo mu se da se zove Sinbad Pomorac20te da luta po jednom od onih fantastičnih gradova, o kojima više puta govori Tisuću i jedna noć. Bješe tu u nedogled guštara katarki, jedril- nih kriţeva, koji su se ukrštavali u svim smjerovima. Brodske zastave svih zemalja: ruske, grčke, švedske, tuniske, američke... Brodovi su bili u razini obale, pa su im košnici stršili na kopno kao redovi bajuneta. Pod njima najade, boginje, bogorodice, i drugi kipovi od obojena drva, koji daju ime brodu; a sve to nagrizeno od morske vode, izjedeno, mokro, natrulo... Ovdje-ondje meĎu brodovima vidio se djelić mora kao velika svilena tkanina zamrljana uljem... U prepletima jedrenih kriţeva oblaci galebova izgledali su kao lijepe mrlje na plavome nebu, a brodski su se mali dozivali na svim jezicima. Na obali usred potoka koji su tekli iz sapunar- nica, zeleni, gusti, crnkasti, zasićeni uljem i sodom, vrzlo se čitavo mnoštvo carinika, trgovačkih posrednika, trhonoša s njihovim otvorenim kolima na dva kotača, u koja su upregnuti korzički konjići. Skladišta čudnovatih gotovih odijela, zadimljene daščare u kojima su mornari kuhali za sebe, trgovci lula, trgovci majmuna, papiga, konopa, jedrenog platna, fantastične staretinarnice, gdje su u neredu bili izloţeni stari dugi topovi, krupni pozlaćeni fenjeri, stari koloturi, stara krezuba sidra, stara uţad, stari čekrci, stari doglasnici, pomorski dalekozori iz vremena Jean-Barta i Duguay-Trouina.21 Prodavačice oštriga i kamenica čučale su i vikale pokraj svojih školjki. Prolazili su mornari s bakračima katrana, s loncima koji su se pušili, s velikim košarama punim hobotnica koje su nosili na ispiranje u bjelkastoj vodi česama .. Posvuda čudesna natrpanost svakovrsne robe: svilene tkanine, rudače, drvo, olovo, čohe, slador, rogači, repice, sok od gospina bilja, šećerne trske. Istok i Zapad pomiješani. Velike hrpe holandskih sireva koje su Genoveţanke crveno bojadisale svojim rukama. Tamo dolje obala za pšenicu; trhonoše sipaju svoje vreće na obalu s velikih skela. Pšenica, zlatna bujica, teče sred plava dima. Neki ljudi pod crvenim fesom prosijavali su je, kako je stizala, u velikim rešetima od magareće koţe, te su je tovarili na kolica, koja su se udaljavala, a za njima je trčala vojska ţena i djece s malim metlama i košarama za prikupljanje. Dalje bio je skver za popravke, veliki brodovi polegnuti na bok koje su palili prućem da ih oslobode od morskih trava, jedreni kriţevi uronjeni u vodu, vonj smole, zaglušna lupa tesara koji podstavljaju truplo brodova velikim bakrenim pločama. Tu i tamo meĎu katarkama vidjela se čistina. La Canebiere je velika i lijepa marseljska ulica koja vodi u luku. Ona je ponos grada i Juţne Francuske. 20 Osoba iz jedne pripovijetke u glasovitoj arapskoj zbirci Tisuću i jedna noć 21 Jean Bart (1650 -1702), glasoviti francuski pomorac. - Duguay-Trouin (1673 - 1736), takoĎer francuski pomorac.

Tada bi Tartarin viĎao ulaz u luku, neprestano kretanje brodova, jednu englesku fregatu koja polazi na Maltu, gizdavu i uredno ispranu, s oficirima u ţutim rukavicama, ili pak veliku marseljsku jedrilicu sa dva jarbola, koja ostavlja luku usred povika, grubih psovki, vidje na krmi debeloga kapetana u dugu kaputu i pod svilenim šeširom kako izdaje zapovijedi momčadi na provansalskom jeziku. Više brodova koji su hitro odlazili sa svim razapetim jedrima. Drugi su tamo dolje, vrlo daleko, stizali polagano i izgledali na suncu kao da lebde u Stranica | zraku. A onda cijelo vrijeme uţasna buka, kotrljanje kolica, povici mornara: »Ho-ruk!« psovke, 17 pjevanje, zviţduci parobroda, bubnji i trublje tvrĎe Svetoga Ivana, tvrĎe Svetoga Nikole, zvona s crkava la Major, les Accoules, Sveti Viktor; a iznad svega toga mi- stral22 koji je hvatao sve te šumove, svu tu dreku, te ih motao, potresao njima, miješao ih sa svojim vlastitim glasom i pretvarao ih u pomamnu, divlju muziku, junačku poput velike fanfare, koja je budila ţelju da se otputuje, da se ode daleko, da se ima krila.

Uz zvukove te lijepe fanfare neustrašivi se Tartarin Taraskonac ukrca prema zemlji lavova...

DRUGA EPIZODA

MEĐU TURCIMA I Putovanje morem — Pet položaja crvenkape — Večer trećega dana — Smiluj se, bože!

H

tio bih, moji dragi čitaoci, biti slikar, i to veliki slikar, pa da vam zorno predočim na

početku ovoga drugoga dijela razne poloţaje koje je redom zauzela crvenkapa Tartarina Taraskonca kroz tri dana putovanja na palubi »Zuava« izmeĎu Francuske i Alţira. Ja bih vam je najprije pokazao u času odlaska, na mostu, junačku i divnu kako je i bila, te krunila poput svetačkog vjenčića tu taraskonsku glavu. Ja bih vam je zatim pokazao na izlasku iz luke, kada »Zuav« počinje skakati na valovima: ja bih vam je pokazao ustreptalu, zapanjenu i kao da već osjeća prve napadaje morske bolesti. A onda u Lionskom zaljevu, dok brod izlazi sve dalje na pučinu, a more postaje burnije, ja bih vam je naslikao u borbi s olujom, gdje se osovljuje prestravljeno na tjemenu junaka i gdje se njezina velika kita od plave vune jeţi na morskoj magli i na vihoru.... Četvrti poloţaj. Šest sati uveče, na domaku korzičkih obala. Nesretna crvenkapa nagiba se povrh ograde broda i kukavno gleda more i ispituje njegovu dubinu... Napokon, peti i posljednji poloţaj u dnu uske kabine, na krevetiću koji izgleda kao pretinac u malom ormaru, nešto bezoblično i očajno kotrlja se stenjuči na uzglavlju. To je crvenkapa, junačka crvenkapa s odlaska, koja se sada srozala na prostačko stanje noćne kapice nabijene sve do ušiju na preblijedu i grčevima izobličenu glavu bolesnika.... Ah! Da su Taraskonci mogli vidjeti svojega velikoga Tartarina, kako leţi u svojem ormarskom pretincu pod bljeĎahnom i ţalosnom svjetlošću što prodire iz okanaca, u tom bljutavom zadahu kuhinje i mokrih drva, u odvratnu vonju parobroda: da su ga čuli gdje hropće na svaki udar vijka, gdje traţi čaja svakih pet minuta i gdje psuje konobara slabim dječjim glasićem, kako bi zamjerili sebi što su ga primorali da otputuje... Dajem riječ kao njegov povjesničar: ubogi Turčin izazivao je sućut. IznenaĎen najednom bolešću, nesretnik 22

Jak, hladan i suh vjetar što puše sa sjevera u jugoistočnoj Francuskoj.

nije imao hrabrosti da raspaše svoj alţirski pojas ni da se otarasi oruţja sa sebe. Lovački noţ s krupnim drškom lomio mu je grudi, a koţa kese njegova samokresa ţuljala mu je stegno. Da ga potpuno dotuku, još i zajedanja Tar- tarina-Sancha koji je neprestano stenjao i psovao: »Eto ti tvoje pameti, budalo...! Nisam li ti govorio! Je li, htio si ići u Afriku...? Pa dobro, eto ti tvoje Afrike! Kako ti se sviĎa?« A najokrutnije je bilo to što je s dna svoje kabine i svojega jaukanja nesretnik čuo putnike u velikom salonu kako se smiju, jedu, pjevaju, kartaju. Na brodu »Zuavu« društvo je bilo isto Stranica | tako veselo kao i mnogobrojno. Oficiri koji su polazili svojim četama, djevojke iz marseljskog 18 kazališta »Alcazar«, nekoliko glumaca, bogat musliman koji se vraćao s hadţiluka u Meku, neki crnogorski knez, divan šaljivčina koji je oponašao Ravela i Gila Peresa... Nijedan od tih ljudi nije patio od morske bolesti, a vrijeme su provodili pijući šampanjac s kapetanom »Zuava«, krupnim veseljakom iz Marseillea koji je imao dva gospodarstva u Alţiru i Marseilleu, a odazivao se na veselo ime Barbassou. Tartarin iz Taraskona ljutio se na sve te nitkove. Njihovo veselje podvostručavalo je njegove muke... Napokon, popodne trećega dana na palubi broda nasta neobično kretanje, koje trgnu našega junaka iz njegova dugog mrtvila. Zvonilo je zvono s prednjeg dijela broda. Čule su se krupne čizme mornara kako trče po mostu. »Naprijed sa strojem...! Natrag sa strojem!« vikao je hrapavi glas kapetana Barbassoua. A onda: »Stoj!« Stali su, prodrmali se, pa ništa više... Samo se parobrod bez buke njihao s desna na lijevo kao balon u zraku... Taj čudni muk prestravi Taraskonca. »Smiluj se, gospode! Potonusmo...!« poviče užasnim glasom, te pribere svoje sile kao po čaroliji, skoči sa svojega -krevetića i otrča na most sa svojom opremom.Na oružje! Na oružje! Brod nije tonuo, već je pristajao. »Zuav« je upravo ušao u luku, lijepu luku s crnom i dubokom vodom, ali šutljivu, mrku, gotovo pustu. Sučelice na breţuljku bijelio se grad Alţir sa svojim kućicama zagasito bijelim, koje silaze k moru zbijene jedne do drugih. Kao od pralja izvješeno rublje na breţuljku Mudonu23 Povrh toga visoko nebo od plavog atlasa, tako plavoga... Slavni Tartarin, oporavivši se malo od svoje strave, promatrao je krajolik, slušajući s poštovanjem crnogorskog kneza koji gaje, stojeći do njega, upoznavao s raznim gradskim četvrtima: Kazba, gornji grad, ulica Bab-Azun. Taj je crnogorski knez bio veoma dobro odgojen; k tome je temeljito poznavao Alţirsku oblast i glatko govorio arapski. Zato je Tartarin kanio da se s njime bolje upozna... Najednom duţ ograde broda na koju su se naslanjali Taraskonac opazi niz krupnih crnih ruku koje su se izvana grčevito hvatale za nju. Gotovo smjesta pojavi se pred njim sasvim kudrava crnačka glava, te prije nego je imao vremena da zine, palubu preplavi sa svih strana stotinjak crnih, ţutih, polugolih, ogavnih, uţasnih gusara. Te je gusare Tartarin poznavao... To su bili oni, naime oni, ti čuveni oni koje je on tako često traţio noću po ulicama Tarascona. Oni su se napokon odlučili da doĎu ...IznenaĎenje ga u prvi mah prikova na mjestu. Ali kada je vidio da gusari navaljuju na prtljagu, da skidaju pokrivač koji gaje pokrivao, da jednom riječju počinju s pljačkanjem broda, onda se junak probudio, pa trgnuvši iz korica svoj lovački noţ poviče putnicima: »Na oruţje! Na oruţje!« i prvi od svih navali na gusare. — Što je to? Što vam je? — upita kapetan Bar- bassou, koji je izlazio iz meĎupalublja. — Aha, tu ste, kapetane...! Brzo, brzo, naoruţajte svoje ljude. — Oho! Čemu, dobri boţe? — Pa zar, ne vidite...? — Što to?... 23 Gradić u okolici Pariza, gdje su velike praonice

— Tu... pred sobom... gusare... Kapetan ga je Barbassou gledao potpuno zabezeknuto. U tom času jedan veliki crnac prolazio je pred njim trkom uprtivši na svoja leĎa junakovu ljekarnu. — Lopove...! Čekaj samo...! — zaurliče Tara- skonac i poleti za njim sa zamahnutim noţem. Barbassou ga dostigne u skoku i hvatajući ga za pojas poviče: — Ta miruj te, sto mu gromova...! To nisu gusari... Odavno više nema gusara... To su Stranica | trhonoše! 19 — Trhonoše! — No da, trhonoše koji uzimaju prtljagu da je ponesu na kopno... Utaknite dakle svoju noţinu u korice, dajte mi vašu putnu kartu, i idite za onim crncem, čestitim momkom koji će vas povesti na kraj, pa čak i do svratišta, ako ţelite...! Ponešto zbunjen, Tartarin preda svoju putnu kartu i, uputivši se za crncem, spusti se preko ljesta- va od konopca na povelik čamac, koji se ljuljao o boku broda. Tu je već bila sva njegova prtljaga, kovčezi, sanduci za oruţje, hranjive konzerve; a budući da su ti predmeti ispunjavali čitav čamac, nije bilo potrebno da čeka druge putnike. Crnac se pope na sanduke i tu čučnu kao majmum, obujmivši koljena rukama. Drugi crnac pograbi vesla... Obojica su gledali Tartarina smijući se i pokazujući svoje bijele zube. Stojeći na nogama odostrag, s onom uţasnom grimasom koja je bila strah i trepet njegovih zemljaka, veliki Taraskonac grozničavo je stiskao drţak svoje noţine; jer usprkos svemu onome što mu je dobrohotno rekao Barbassou, on se tek napola umirio u pogledu namjera ovih trhonoša s koţom od bjelokosti, koji su tako malo sličili čestitim trhonošama u Tarasconu... Pet minuta kasnije čamac se dovezao do kopna, a Tartarin je zakoračio nogom na tu malu berbersku obalu, gdje je trista godina prije toga jedah španjolski suţanj s galije po imenu Miguel Cervantes pripravljao — pod alţirskom robijaškom batinom — neki divni roman, koji je imao dobiti naslov Don Quijote. III Zaziv Cervantesa — Iskrcavanje — Gdje su Turci? — Nema Turaka — Razočaranje O Miguele Cervantesu Saavedro, ako je istina ono što ljudi pričaju, da na mjestima gdje su prebivali velikani nešto od njih bludi i lebdi u zraku sve do propasti svijeta, onaj dio koji je preostajao od tebe na berberskome ţalu morao je zadrhtati od radosti videći gdje se iskrcava Tartarin Taraskonac, taj divni primjerak juţnjaka Francuza, u kojemu su se utjelovila oba junaka tvoje knjige. Don Quijote i Sancho Pansa... Toga je dana zrak bio topao. Na obali uţarenoj suncem stajalo je pet ili šest carinika, nekoliko Alţiraca, očekujući vijesti iz Francuske, nekoliko Maura, koji su čučeći pušili lule s dugačkim kamiši- ma, malteški mornari, koji su izvlačili velike mreţe u kojima su meĎu očicama blistale tisuće sardina kao mali srebrnjaci. Ali čim je Tartarin zakoračio na zemlju, obala oţivje, promijeni izgled. Druţina divljaka još gadnijih od gusara na brodu pomoli se meĎu piljcima obale i obori se na čovjeka koji se iskrcao. Veliki Arapi, potpuno goli pod vunenim pokrivačima, maleni Mauri u dronjcima, crnci, Tuniţani, Mahonci, M'zabiti24, svratišni konobari u bijelim pregačama, svi su vikali, urlikali, hvatali se njegova odijela, otimajući se o njegovu prtljagu, te mu jedan uzima konzerve, drugi ljekarnu, a onda mu u nekom nerazumljivom govoru sipaju u lice nevjerojatna imena hotela... Smeten od sve te halabuke, ubogi Tartarin je išao gore-dolje, derao se, psovao, mahnito se trgao, jurio za svojom prtljagom ne znajući kako bi postigao da ga ti poludivljaci razumiju, upravljao im je riječ na francuskom, na provansalskom, pa čak i na latinskom, onom 24

Mahonci su ljudi iz Mahona, glavnog grada Minorke, jednog od Balearskih otoka. - M'zabiti, pripadnici M'zaba, konfederacije berberskih gradova u alţirskoj Sahari.

latinštinom kojom je govorio Pourceau- gnac25 rosa, ruţa, bonus, bona, bonum, sve što je znao... Jalova muka. Nisu ga slušali... Sva sreća što se neki čovuljak. odjeven u dolamu sa ţutim ovratnikom i s dugim putničkim štapom, upleo neočekivano kao Homerov bog u guţvu i rastjerao svu tu fukaru batinama. To je bio alţirski gradski redar. On vrlo uljudno umoli Tartarina da odsjedne u svratištu »Evropa«, i povjeri ga nekim tamošnjim konobarima koji povedoše njega i odvezoše njegov prtljag u više tačaka. Stranica | Pri prvim koracima koje je načinio u Alţiru, Tartarin Taraskonac raskolači od čuda oči. On je prije zamišljao da će to biti neki istočni, vilinski, bajoslovni grad, nešto što bi imalo 20 predstavljati sredinu izmeĎu Carigrada i Zanzibara... MeĎutim pao je usred Tarascona... Kavane, gostionice, široke ulice, četvorokatnice, mali makadamom potara- cani trg, gdje je vojna glazba svirala Offenbacho- ve polke, gospoda na stolicama, koja su pila pivo s mekanim pecivom, više gospoĎa, poneka kokota, pa vojnici i opet vojnici... A Turčina nijednog...! Osim njega... Tako se, kada je imao prijeći preko trga, osjećao malo zbunjen. Svi su ga prisutni gledali. Svirači vojne glazbe se zaustaviše, a Offenbachova polka osta nedovršena. S dvije puške na ramenu, sa samokresom o bedru, divljačan i veličajan kao Robinson Crusoe, Tartarin proĎe drţeći se vaţno posred svih skupina; ali dok je stizao u svratište, sile ga iznevjeriše. Odlazak iz Tarascona, mar- seljska luka, plovidba, crnogorski knez, sve se to prepletalo i kovitlalo u njegovoj glavi... Moradoše ga ponijeti u njegovu sobu, razoruţati ga, svući... Već je pao i prijedlog da pozovu liječnika; ali čim se našao glavom na uzglavlju, junak poče hrkati tako glasno i tako usrdno te je svratištar zaključio da je svaka pomoć znanosti suvišna, pa se svi nazočni obazrivo povukoše. IV Prvi put u zasjedi Tri su sata udarala na uri vladine zgrade kad se Tartarin probudio. Prospavao je cijelo veče, cijelu noć, cijelo jutro i čak dobar dio popodneva; ali treba priznati da je u posljednja tri dana crvenkapa proţivjela grdnih muka! Kad je otvorio oči, prva junakova misao bila je ova: »Nalazim se u zemlji lavova!« Zašto da to ne kaţemo? Na pomisao da su lavovi tu sasvim blizu, na nekoliko koraka i gotovo pod rukom, i da će se morati upustiti u borbu s njima, brrr!... spopade ga smrtna studen, i on se neustrašivo sakrije pod pokrivač. Ali nakon jednoga trenutka, veselost ţivota koja je vani vladala, jako plavo nebo, silno sunce koje je naviralo u sobu, dobar doručak koji je naručio u krevet, prozor širom otvoren prema moru, sve to za- lito izvrsnom bocom vina iz Crescie, vratiše mu brzo njegovo staro junaštvo. »Na lavove! Na lavove!« poviče odbacivši pokrivač i brzo se obuče. Evo što je smislio: izići iz grada ne govoreći nikom ništa, zaći daleko u pustinju, počekati noć, stati u zasjedu, i čim proĎe prvi lav, bum...! bum...! A onda se sutradan vratiti na objed u svratište »Evropa«, primati čestitke Alţiraca i unajmiti kolica da ode po ubijenu ţivotinju. On se dakle ţurno naoruţa, smota na leĎa šator, kojemu debeli štap strši dobru stopu nad njegovom glavom, te krut kao kolac siĎe na ulicu. Ne htiju- ći tu pitati za svoj put nikoga, iz bojazni da ne bi odao svoj naum, on odlučno udari desno, uputi se sve do kraja arkadama Bab-Azun, gdje su ga iz svojih crnih dućana gledali kako prolazi bezbrojni alţirski Ţidovi uvučeni u kut kao pauci; prijeĎe preko Kazališnoga trga, uĎe u predgraĎe i napokon stiţe na veliki prašnjavi put prema Mustafi26 Na tom putu vladala je nevjerojatna guţva. Omnibusi, fijakeri, lake dvokolice po napuljskom uzoru, više teretnih kola za vojnu opskrbu, velika kolica sijena s volujskom zapregom, eskadroni francuskih kolonijalnih konjanika, čopori sićušnih magarčića, crnice koje su prodavale pogačice, kočije elzaških iseljenika, arapski konjanici u crvenim ogrtačima, sve je to prolazilo jedno za drugim u vrtlogu prašine usred povika, pjevanja, sviranja truba, 25

To je lice iz jedne Moliereove komedije, smiješna figura provincijalca koji dolazi u Pariz i uzalud se upinje da se pokaţe učenim i otmjenim. Moţemo zamisliti kakva je bila njegova latinština. 26 Negdašnji grad u blizini Alţira. Danas je spojen s njim.

meĎu dva reda traljavih daščara, gdje su se vidjele visoke Mahonke kako se češljaju pred svojim vratima, krčme pune vojnika, mesnice, ţivodernice... Kojega mi vraga bajaju o tom njihovom Istoku? - mislio je veliki Tartarin. - Pa tu nema ni toliko Turaka koliko u Marseilleu. Najednom vidje gdje tik do njega prolazi izdu- ţujući svoje velike noge i uzdigavši vrat poput purana divna deva. Od toga mu pogleda srce ţivlje zakuca. Već se vide deve! Ni lavovi onda ne mogu biti daleko; i doista, nakon pet časaka on vidje Stranica | gdje dolazi prema njemu s puškom na ramenu čitava četa lovaca na lavove. 21 — Kukavice! — pomisli naš junak prolazeći pokraj njih — sinje kukavice! Ići na lava u buljucima, pa još k tomu i sa psima...! — Jer njemu nije nikako moglo u glavu da se u Alţirskoj oblasti lovi išta drugo osim lavova. MeĎutim, ti su lovci imali tako dobroćudna lica trgovaca koji su se povukli iz poslovnog ţivota, a i taj način lovljenja lava sa psima i slovačkim torbama bio je za nj toliko nazadan, te naš Tarasko- nac, koga je malo poškakljala radoznalost, odluči da nešto prozbori s jednim od te gospode. — Inače, druţe, lov ide dobro? — Nije loše — odgovori dotičnik gledajući prestravljenim okom lovački pribor ratnika iz Tarascona. — Pobili ste ih? — Nego što... prilično... Molim samo pogledajte! I alţirski lovac pokaţe lovačku torbu nabitu kunićima i šljukama. Kako to! Lovačka torba...? Vi ih trpate u torbu? — Nego kamo hoćete da ih stavim? — Ali onda, to su... to su sasvim mali... — Ima malih, a ima i ovećih — reče lovac. A kako mu se ţurilo kući, on dostigne svoje drugove velikim koracima. Neustrašivi Tartarin na to zasta nasred puta kao okamenjen od čuda. A onda, nakon kratkog razmišljanja, odsiječe: »No šta! to su neki šaldţije... Nisu ubili baš ništa...!« i nastavi svojim putem. Kuće su već postajale rjeĎe, a tako i prolaznici. Spuštala se noć, predmeti su postajali nejasni... Tar- tarin Taraskonac pješačio je još pola sata. Napokon se zaustavi... Bijaše već mrkla noć. Noć bez mjeseca, osuta gustim zvijezdama. Nikoga na cesti... Usprkos svemu, junak pomisli da lavovi nisu poštanska kola i sigurno ne vole drum. On pohita preko polja. Na svakom koraku jarci, kupine, šikarje! Ništa za to! On je i dalje hodao... A onda najednom: stoj! »Ovdje se osjeća miris lava u zraku!« pomisli naš čovjek i jako ušmr- knu zrak desno i lijevo. V Bum! Bum! Bijaše velika divlja pustinja sva načičkana čudnovatim biljkama, onim istočnim biljkama koje sliče na opake ţivotinje. Pod slabom svjetlošću zvijezda njihova se povećana sjena proteza u duţinu zemljom u svim smjerovima. Desno nejasna i teška gromada neke planine, moţda Atlas...! Lijevo nevidljivo more koje potmulo buči... Pravo leglo, koje mora privlačiti zvijeri... S jednom puškom pred sobom, a drţeći drugu u rukama, Tartarin Taraskonac klekne jednim koljenom na zemlju i počeka... Čekao je sat, dva sata... Ništa...! Tada se sjeti da u knjigama koje je čitao veliki tamanitelji lavova ne polaze u lov nikada a da ne ponesu sa sobom malo jare, koje veţu nekoliko koraka pred sobom i koje sile da kmeči poteţući mu šapu uzicom. Kako nije imao jareta, Taraskonu doĎe na misao da ga oponaša, te poče blejati meketavim glasom »Me! Me...!« Isprva sasvim tiho, jer se u dnu duše ipak pomalo bojao da ga lav ne bi čuo... a onda, videći da ne dolazi ništa, on zamekeće jače: »Me...! Me...!« I opet ništa...! Postavši nestrpljiv,

on nastavi sve jače i jače, u više navrata uzastopce: »Me...! Me...! Me...!« i tako snaţno daje to jare na koncu ispadalo kao čitav vol. Najednom, nekoliko koraka pred njim, ispadne nešto crno i orijaško. On umukne... Ono se spuštalo, njušilo zemlju, Ďipalo valjalo se po zemlji, odlazilo trkom, a onda se vraćalo i napreč zaustavljalo... To je lav, o tome ne moţe biti sumnje... ! Sada su se vidjele vrlo dobro njegove četiri kratke šape, njegova golema vratina i dva oka, dva velika oka koja su sijala u tami... CiStranica | ljaj! Pucaj! Bum! Bum...! Već je gotovo. A odmah zatim skok natrag, a lovačku noţinu u šaku. 22 Na Taraskončev hitac odgovori uţasno zavijanje. »No, dobio je svoje!« poviče dobri Tartarin i zgurivši se na svojim jakim nogama on se spremao da dočeka ţivotinju, ali je i ona dobila više nego što joj je trebalo, pa se udaljila bijesnim trkom urličući... On se meĎutim nije micao s mjesta. On je čekao ţenku sve onako kako je naučio iz knjiga. Na ţalost, ţenka ne doĎe. Nakon dva ili tri sata čekanja Taraskonac se umorio. Zemlja je bila vlaţna, noć je postajala hladna, povjetarac s mora je štipao.»Kako bi bilo da malo odspavam, dok ne svane?« pomisli on i, da bi se zaštitio od kostobolje, obrati se šatoru. No gle belaja! Taj je šator bio sastavljen tako spretno da ga nikako nije mogao razapeti. Utaman se naprezao i znojio pun sat vremena, prokleti se šator nije otvorio... Ima tako kišobrana koji vam u času kada kiša lije potokom vole prirediti takvu šalu... Kad mu je bilo dosta toga, Taraskonac baci tu spravu na zemlju i legne na nju, psujući kao pravi Provansalac. »Ta, ta, ra, ra, tarata...! — Što je to...? — upita Tartarin trgnuvši se iz sna. Bile su to trublje francuskih kolonijalnih četa, koje su trubile budnicu u kasarnama u Mustafi... Ta- manitelj lavova zapanjeno protrlja oči... On je vjerovao daje usred pustinje! Znate li gdje je bio...? U gredici artičoka, izmeĎu nasada cvjetače i šećerne repe. U njegovoj Sahari bilo je povrća... Sasvim blizu njega, na lijepoj zelenoj kosi gornje Mustafe prebijeli alţirski ljetnikovci sjali su se u rosi svanuća: čovjek bi pomislio pa se nalazi u okolici Marseillea usred ba- stidea i bastidona27 GraĎansko i povrtlarsko obličje ovog usnulog krajolika silno začudi jadnika i strahovito ga ozlovo- lji. »Ti su ljudi bezumni«, mislio je, »kad sade artičoke u blizini... lavova... jer napokon ja nisam sanjao... Lavovi dolaze ovamo... evo dokaza... « Dokaz su bile mrlje krvi koje je ţivotinja bjeţeći ostavila za sobom. Sagnut nad tim krvavim tragom, vrebajući oprezno okom, sa samokresom u šaci, hrabri Taraskonac stiţe, idući od artičoke do artičoke, do malene njive zasijane zobi... Zgaţena trava, mlaka krvi, ausred mlake leţeći na boku sa širokom ranom na glavi jedan... pogodite što...! »Lav, to se zna...!« Ne! Magarac, jedan od onih sasvim malih magaraca kojih ima sva sila po Alţiru i koje tamo zovu imenom bourriguots. VI Dolazak lavice -— Strahovita borba — Sastajalište zečeva Prvi Tartarinov osjećaj kad je ugledao svoju nesretnu ţrtvu, bio je srdţba. Doista, daleko je od lava do magarčića...! Njegov drugi osjećaj bio je čista sućut. Nesretni magarčić bio je tako lijep, a izgledao je tako dobroćudan! Još topla koţa njegovih bokova uzdizala se i spuštala kao val. Tartarin klekne, i krajem svog alţirskog pojasa pokuša zaustaviti krv nesretne ţivotinje; a taj velikan, koji njeguje tog magarčića, predstavljao je najdirljiviju sliku što je moţete zamisliti. 27

Bastide, bastidon: mala poljska kuća na jugu Francuske (od provansalske riječi ba- stir)

Pod svilenim dodirom pojasa magarčić, u kojemu je još bilo malo ţivota, otvori svoje veliko sivo oko, strignu dva-tri puta ušima kao da hoće reći: »Hvala...! Hvala...! A onda ga posljednji grč strese od glave do repa, i on se više ne maknu. »Crnko! Crnko!« poviče najednom tjeskobno prigušen glas. U isti mah u susjednom šibljiku počeše se micati grane... Tartarin je imao tek toliko vremena da ustane i da stane u stav obrane... Ţenka je dolazila! Ona doĎe strahovita i ričući u liku stare Elza- šanke s rupcem na glavi, oboruţana velikim Stranica | crvenim kišobranom; dozivala je svog magarca tako glasno da je odjekivalo kroz cijelu 23 Mustafu. Svakako, za Tarta- rina bi bilo bolje daje morao imati posla s razbješnje- lom lavicom negoli s ovom zlom babom... Uzalud je nesretnik kušao da joj razloţi kako se nezgoda desila; da je on naime uzeo Crnka za lava... Stara pomisli da se sprda, derući se oštro na svojem narječju: »Nosi te vrag!« Obori se na junaka s kišobranom u ruci. Tartarin, pomalo zbunjen, branio se, soptao, odskakivao, vikao: »Ali, gospoĎo... ali, gospoĎo... « Jest, da! GospoĎa je bila gluha, a njezina je odlučnost to i dokazivala. Sva sreća, na bojište nadoĎe treća osoba. To je bio Elzašankin muţ, i sam Elzašanin i krčmar, a k tome vrlo dobar račundţija. Kad je vidio s kim ima posla, te da ubojica ne traţi ništa drugo nego da plati koliko ţrtva vrijedi, on razoruţa svoju ţenu, i ljudi se nagodiše. Tartarin isplati dvjesta franaka; a magarac je tek vrijedio deset. To je obična cijena magarčića na arapskim trţištima. Zatim pokopaše ubogog Crnka podno neke smokve, a Elzašanin, koji se dobro ras- poloţio gledajući bljesak taraskonskog novca, pozva junaka da zaloţi u njegovoj krčmi, koja se nalazila nekoliko koraka odatle uz cestu. Alţirski lovci dolazili su ovamo objedovati svake nedjelje, jer je na ravnici bilo prilično divljači, a na dvije milje oko grada nije bilo boljeg lovišta za kuniće. — A lavovi? — upita Tartarin. Elzašanin ga pogleda veoma začuĎeno: — Lavovi? — Da... lavovi... viĎate li ih pokadšto? — nastavi jadnik s nešto manje pouzdanja. Krčmar prasnu u smijeh. — Hvala lijepa... Lavovi... Što bi nam oni...? — Dakle ih i nema u Alţiru? Vjere mi! Ja nisam nikad vidio ni jednoga... A ipak ima dvadeset godina što ţivim u ovoj pokrajini. MeĎutim, čini mi se da sam čuo gdje pričaju... Mislim da su novine... Ali to je mnogo dalje, dolje na Jugu. U to stigoše pred krčmu. Periferijska krčma, poput onih koje vidimo u Vanvesu ili u Pantinu28 s uvelom granom na vratima, s biljarskim štapovima naslikanim na zidu i s ovim bezazlenim natpisom: K SASTAJALIŠTU ZEČEVA Sastajalište zečeva...! O Bravido, mile li uspomene!Pripovijest o omnibusu, Maurki i vjenčiću od čeminova cvijeća Već bi i ta prva pustolovina bila sasvim dovoljna da ubije volju mnogim ljudima; ali ljudi Tartarino- va kova ne daju se lako skršiti. »Lavovi su na Jugu«, pomisli junak, »pa dobro! I ja ću onda na Jug«. I čim je progutao svoj posljednji zalogaj, on se digne, zahvali svojemu ugostitelju, poljubi staru bez zlopamćenja, proli posljednju suzu nad nesretnim Crnkom i vrati se veoma brzo u Alţir u čvrstoj namjeri da spremi svoje kovčege i da otputuje istoga dana prema Jugu. Na nesreću, činilo se da se od juče drum prema Mustafi produţio: sunce je peklo, a vijali su se oblaci prašine! Šator je bilo preteško nositi...! Tartarin nije u sebi osjećao hrabrosti da pješaci do grada, te kada je prošao prvi omnibus, on ga zaustavi domahnuvši mu rukom i uĎe u nj... Pariška predgraĎa.

Ah! Ubogi Tartarin Taraskonac! Koliko bi bolje bio učinio za svoje ime, za svoju slavu, da nije nikada ušao u ta sudbonosna kola i daje nastavio put pješke, makar se i srušio bez daha pod teškom zaparom, teţinom šatora i svojih teških pušaka dvocijevki... Kad se Tartarin popeo, omnibus se ispunio do kraja. U dnu se nalazio, zadubljen u svoj časoslov, neki alţirski svećenik s velikom crnom bradom. Sučelice mladi maurski trgovac, koji je pušio debele cigarete. A onda neki malteški mornar i četiri ili pet Maurki kojima je lice Stranica | bilo zastrto bijelom feredţom i kojima su se mogle vidjeti samo oči. Te su bule upravo obavile svoje poboţnosti na groblju Abd-el-Kader; ali činilo se da ih taj posjet grobovima nije 24 sneveselio. Čulo ih se gdje se smiju i meĎu sobom čavrljaju pod svojim koprenama griskajući slatkiše. Tartarinu se učini da ga one stalno gledaju. Osobito jedna, ona koja je sjedila sučelice njemu, čvrsto je uprla svoj pogled u njegove oči i nije ga od- vrnula za vrijeme cijeloga puta. Premda je gospoĎa nosila koprenu, ţivahnost toga velikog crnog oka još produbljenog crnilom, divan i tanak zglavak ruke krcat zlatnim grivnama koji se ponekad mogao nazrijeti kroz tanke tkanine, sve, zvuk njezina glasa, draţesne, gotovo dječje kretnje glave, sve je govorilo da se pod tim haljinama skriva nešto mlado, lijepo, dostojno oboţavanja... Nesretni Tartarin nije znao kamo bi od muke. Nijemo milovanje tih lijepih istočnjačkih očiju smućivalo ga je, uzbuĎivalo, od toga je premirao; sad mu je bilo toplo, sad opet hladno... Da muka bude potpuna, umiješa se i gospoĎina papuča: osjećao ju je kako po njegovim krupnim lovačkim čizmama trčkara i skakuće kao crveni mišić... Što da učini? Da odgovori na taj pogled, na taj pritisak? Da, ali kakve će biti posljedice...? Ašikovanje je na Istoku vrlo pogibeljno... Sa svojom romantičnom i juţnjačkom maštom čestiti je Taraskonac već vidio sebe kako pada u ruke eunuha, kako mu sijeku glavu, ili još prije kako su ga zašili u koţnu vreću, pa sad pluta po moru a glava mu je pokraj trupla. Tako se malo otreţnjavao... MeĎutim je papučica nastavljala svoju nestašnu igru, a oči sučelice rastvarale su se širom prema njemu kao dva cvijeta od crna baršuna, kao da govore: — Uberi nas...! Omnibus se zaustavi. Bili su na Kazališnom trgu, na ulazu ulicu Bab-Azun. Jedna za drugom, sapete u svojim velikim dimijama, priteţući tanke haljine uz tijelo s nekom divljom raţi, Maurke iziĎoše. Tartarinova susjeda ustane posljednja, a dok se dizala, njezino se lice tako pribliţi licu junaka, da ga krznu svojim dahom, pravim miomirisom mladosti, čemina, mošusa i slatkiša. Taraskonac nije više mogao odoljeti. Pijan od ljubavi i pripravan na sve, pohita za Maurkom... Čuvši škripu njegove koţne opreme, ona se okrene, poloţi prst preko feredţe kao da mu kaţe: »Ni riječi!«, te mu okretno drugom rukom dobaci malen mirisav vjen- čič od čeminova cvijeća. Tartarin Taraskonac sagnu se da ga pridigne; ali kako je naš junak bio prilično teţak i preopterećen oruţjem, taj je pothvat potrajao dosta dugo... Kad se podigao s vjenčićem od čemina na svojem srcu, Maurka bijaše iščezla. VIII Spavajte mirno, lavovi atlaski! Lavovi atlaski, spavajte! Spavajte spokojno u dnu svojih skloništa, meĎu divljim alojama i kaktusima... Tartartn Taraskonac neće vas još nekoliko dana tamaniti. U ovaj čas sva njegova ratna oprema — sanduci za oruţje, ljekarna, šator, konzerve za prehranu — počiva mirno spakovana u svratištu »Evropa« u kutu sobe broj 36. Spavajte bez straha, veliki riĎi lavovi! Tartarin traţi svoju Maurku. Od dogaĎaja u omnibusu nesretniku se neprestano čini da osjeća na svojoj nozi, na velikoj lovačkoj nozi, poigravanje malenoga crvenoga miša; a morski lahor, kada dodirne njegove usne, uvijek donosi - htio ili ne htio - ljubavni miris slatkiša i anisa. Treba mu njegova Magrepka!29 Ali to nije lak Stanovnici Magreba, to jest Sjeverozapadne Afrike, jer Maghreb znači na arapskom zapad.

posao! Pronaći u gradu od sto tisuća duša neku osobu kojoj poznate samo dah, papuče i boju očiju — samo Taraskonac koji je smrtno zaljubljen moţe se odvaţiti na takvu pustolovinu. Najgore je to što su pod svojim velikim bijelim feredţama sve Maurke meĎu sobom slične: a onda te hanume gotovo nikako i ne izlaze, a kad čovjek hoće da vidi neku od njih, mora se popeti u gornji grad, arapski grad, grad Turaka. Stranica | A taj je gornji grad odista prava razbojnička spilja. Crne vrlo tijesne uličice penju se strmenito meĎu dva reda tajanstvenih kuća, kojima se krovišta spajaju i tvore tunel. Niska 25 vrata, prozori sasvim mali, nijemi, ţalosni, s rešetkama. A onda desno i lijevo sijaset veoma mračnih daščara, u kojima divlji Turci s gusarskim glavama — bijelih očiju i sjajnih zubi — puše čibuke i razgovaraju tihim glasom, kao da se dogovaraju za opake pothvate... Da kaţemo da je naš Tartarin prolazio bez uzbuĎenja kroz tu groznu četvrt, mi bismo lagali. On je naprotiv bio veoma uzrujan i u tim tamnim uličicama koje je čitave zapremao njegov gojazni trbuh dobričina se kretao naprijed samo s najvećim oprezom, napeto vrebajući okom i drţeći prst na orozu samokresa. Potpuno isto kao i u Tarasconu, kad je išao u klub. Svaki čas je strepio da će ga ščepati za vrat čitava hajka eunuha i janjičara, ali mu je ţelja da ponovo vidi svoju dragu ulijevala divovsku hrabrost i snagu. Punih osam dana neustrašivi Tartarin nije odlazio iz gornjega grada. Sada ste ga vidjeli gdje dugo i strpljivo straţi pred maurskim kupalištima, čekajući sat kada bule izlaze u skupinama, drhtureći i miri- šući na kupelj; sad ste ga mogli opaziti gdje čuči pred vratima dţamija, znojeći se i teško dišući od naprezanja da skine svoje teške čizme prije nego uĎe u svetište... Katkada, u suton, kad se vraćao ozlojeĎen što nije ništa otkrio ni u dţamiji ni pred kupalištem, Ta- raskonac je, prolazeći pred maurskim kućama, čuo jednolične pjesme, prigušene zvukove gitare, bubnjanje po defovima i ţensko podcikivanje, od kojega bi mu zaigralo srce. »Moţda se ona nalazi tu!« govorio je sam sebi. Onda, ako je ulica bila pusta, pribliţio bi se jednoj od tih kuća, digao teški zvekir na niskim vratima i bojaţljivo udao... Pjesme i smijeh odmah bi prestali. Za debelim zidom još bi se čulo samo tiho i nejasno šaputanje kao u usnuloj ptičjoj krletci. »Drţimo se junački!« mislio je junak. »Neki će mi se vrag dogoditi!« Najčešće mu se dogaĎalo da je dobio na glavu velik lonac hladne vode ili kore naranči i berberskih smokava... Nikada ništa ozbiljnije... — Lavovi atlaski, spavajte! IX Crnogorski knez Grigorije Prošla su čitava dva tjedna otkako je nesretni Tartarin traţio svoju alţirsku ljubu, no vrlo vjerojatno on bi je traţio još sada da mu providnost, koja ide na ruku zaljubljenima, nije iskočila u pomoć u osobi nekog crnogorskog plemića. Evo, kako: Veliko alţirsko kazalište prireĎuje zimi svake subotnje noći svoj krabuljni ples, upravo kao i velika Opera u Parizu. To je vječni blesavi pokrajinski krabuljni ples. Malo svijeta u dvorani, nekoliko otpadaka iz Bulliera30 ili Casina, propale djevojke koje se vuku za vojskom, uveli kicoši, nosači bez posla, i pet šest mahonskih pralja koje se bacaju u vrtlog ţivota ali zadrţavaju iz svojih kreposnih vremena slab miris po bijelom luku šafranastim umacima... No tu nije najzanimljiviji prizor. On je u predvorju koje je za tu priliku pretvoreno u kockarski salon... Tu se gura grozničava i šarena gomila oko dugih zelenih kockarskih stolova; alţirski vojnici na dopustu koji ulaţu u igru pozajmljene pare, maurski trgovci iz gornjega grada, crnci, Malteţani, kolonisti iz unutrašnjosti, koji su prevalili četrdeset milja da mogu uloţiti na jedan as novac stečen prodajom pluga ili para volova... Svi ustreptali, blijedi, stisnutih zuba, s Le Bullier i le Casino: pariška varijetejska kazališta.

onim osebujnim pogledom igrača, mutnim, kosim, koji je postao razrok zbog toga što uvijek pilji u jednu te istu kartu. Nešto dalje nalaze se plemena alţirskih Zidova, koji igraju u obiteljskom krugu. Muškarci nose istočnjačku nošnju ruţno ukrašenu plavim čarapama i baršunastim kapama. Podbule i dosta blijede ţene drţe se sasvim ukočeno u svojim zlatom izvezenim uskim pršnjacima. Okupljeno oko stolova cijelo pleme viče, dogovara se, računa na prste i malo igra. Samo od zgode do zgode, nakon dugih savjetovanja, izdvoji se neki stari patrijarh s bradom kao u boga Stranica | oca i dolazi da metne na kocku obiteljski petokrunaš... A tada, dok traje igra, krijese se 26 ţidovske oči okrenute prema stolu, uţasne oči od crna magneta, koje čine da. zlatnici poigravaju po suknu i konačno ih sasvim polagano privuku kao nekim končićem... Osim toga tu su kavge, tučnjave, psovke iz svih zemalja, pomamni povici na svim jezicima, noţevi izlaze iz korica, straţa se pojavljuje, a nekog novca nema...! Veliki Tartarin zalutao je jedne večeri u te sa- turnalije, da potraţi zaborav i mir srcu. Junak je prolazio sad meĎu mnoštvom, misleći na svoju Maurku, kadli meĎu raznim povicima najednom za nekim igraćim stolom, preko zveke zlata, zao- riše dva razjarena glasa: — Kaţem vam da mi je nestalo dvadeset fra naka, gospodine...! — Gospodine...! — Pa šta onda... ? Gospodine...! — Znate li uopće s kime govorite, gospodine! — To bih upravo i htio znati, gospodine! — Ja sam knez Grigorije Crnogorski, gospodine...! Čuvši to ime, Tartarin, sav potresen, prokrči sebi put kroz gomilu i zauze mjesto u prvome redu, radostan i ponosit što opet nalazi svojega kneza, toga tako uljudnog crnogorskog kneza, s kojim se letimično upoznao na palubi putničkog parobroda .... Na ţalost, ta titula visočanstva, koja je toliko zabliještila dobroćudnog Taraskonca, nije se ni najmanje dojmila oficira kolonijalne konjice, s kojim se knez svaĎao. — Sad sam mnogo doznao... — reče oficir, cereći se. Pa se okrenu prisutnima: — Grigorije Crnogorski!.. Tko tako nešto poznaje...? Nitko! Tartarin ogorčeno istupi naprijed. — Oprostite... Ja poznajem kneza! — reče veoma čvrstim glasom, i to sa svojim najizrazitijim tara- skonskim naglaskom. Oficir ga pogleda načas ravno u lice, a onda slijeţući ramenima reče: — Tako! onda je u redu... Podijelite meĎu sobom dvadeset franaka koji su nestali i više ni riječi o tome. Nato okrenu leĎa i iščeznu u gomili. Vatreni Tartarin htio je da skoči za njim, ali ga u tome spriječi knez: — Ostavite... to je moja stvar! I uhvativši Tartarina pod ruku on ga ţurno povuče van. Čim su se našli na trgu, knez Grigorije Crnogorski skinu šešir, pruţi ruku našem junaku i sjećajući se mutno njegova imena poče zvonkim glasom: — Gospodine Barbarine... — Tartarin! — prošapta ovaj bojaţljivo. — Tartarin ili Barbarin, svejedno...! Mi smo odsada prijatelji na ţivot i smrt! I plemeniti mu Crnogorac potrese ruku s divljom snagom... Moţete pomisliti koliko je Taraskonac bio ponosan. — Kneţe... Kneţe! — ponavljao je kao pijan. Četvrt sata kasnije ta su dva gospodina udobno sjedila u gostionici »Platane«, ugodnoj noćnoj kavani kojoj se terase sputaju ravno nad more, i tu pred dobrom ruskom salatom zalitom lijepim vinom iz Crescie oni obnoviše i učvrstiše poznanstvo. Ne moţete zamisliti zavodljivijeg čovjeka od ovoga crnogorkog kneza. Sitan, tanak, kudrave kose sitno zakovrčane gvoţĎicama, glatko obrijan, načičkan čudnovatim ordenima,

imao je lukavo oko, umiljate kretnje i ponešto talijanski naglasak, zbog kojega je donekle izgledao kao Mazarin bez brkova; bio je uostalom veoma vješt u latinskim jezicima te je u svakoj prilici navodio mjesta iz Tacita, Horacija i Cezarovih Komentara. Bio je koljenović staroga roda, a čini se da su ga njegova braća izagnala već kad mu je bilo deset godina, zbog njegovih slobodoumnih nazora. Od tada je obilazio svijetom za svoju zabavu i poduku kao vi- sočanstvo koje sve filozofski promatra... Čudnovata slučajnost! Knez je proveo tri godine u Tarasconu, a kako se Tartarin čudio što ga nije nikada susreo u klubu ili Stranica | na trgu, visočanstvo reče: 27 — Ja sam malo izlazio u grad — reče izmotavajući se. A Taraskonac se iz obzirnosti nije usuĎivao postavljati nova pitanja. U ţivotima svih velikih ličnosti ima tako tajanstvenih strana...! Sve u svemu, vidi se da je veoma dobar knez taj svijetli gospar Grigorije. Pijuckajući ruţičasto vino iz Crescie, on je strpljivo slušao kako mu Tartarin priča o svojoj Maurci, te mu što više usluţno ponudi da će je vrlo brzo pronaći, budući da ih poznaje sve. Pili su bez vode, obilno i dugo. Kucnuše se, nazdravljajući »alţirskim bulama i slobodnoj Crnoj Gori!« * Vani se pod terasom bibalo more, a valovi su u tami udarali o obalu sa zvukom namočenih plahta, kojima lupaju pri pranju. Zrak je bio topao, a nebo puno zvijezda. U platanama je pjevao slavuj... Račun je platio Tartarin.Reci mi ime svojega oca, pa ću ti reći ime ovog cvijeta. Nema vam do crnogorskih kneţeva, kad treba ţurno dići prepelicu s gnijezda. Sutradan po toj večeri kod »Platana«, već u sam osvit, knez Grigorije bio je u Taraskončevoj sobi. — Brzo, brzo, obucite se... Vaša je Maurka pronaĎena... Zove se Baja... Ima devetnaest godina, te je prava krasotica, a već je udovica:.. — Udovica...! Kakva sreća! — klikne radosno čestiti Tartarin, kojemu istočnjački muţevi nisu ulijevali nikakvo povjerenje. — Da, ali njezin brat strogo pazi na nju. — Ah! Dobijesa...! — To je divlji Maur, koji prodaje lule na Orle- anskom trgu... Tu nasta muk. — No! — nastavi knez. — Niste vi čovjek koga će takva malenkost zaplašiti: a meĎutim, moţda ćemo ukrotiti toga gusara ako kupimo u njega nekoliko lula... Hajdemo brzo, odjenite se... Sretni ugursuze! Blijed, tronut, sa srcem punim ljubavi, Tara- skonac skoči iz kreveta i zakopčavajući ţurno svoje široke gaće od flanela upita: — Što treba da radim? — Nešto sasvim jednostavno: pisati dami i zamoliti je da vam zakaţe sastanak. — Ona dakle zna francuski...? — upita razočarana prostoušni Tartarin, koji je sanjao samo o čistom Istoku bez natruhe. — Ama ne zna ni riječi — reče knez nimalo se ne zbunjući... — Nego vi ćete mi kazivati u pero pismo, a ja ću meĎutim prevoditi. — Oh kneţe, koliko ste dobri! I Taraskonac poče hodati velikim koracima po sobi, šutke sabirući misli. Razumijete da se Maurki u Alţiru ne piše kao nekoj curici u Beaucaireu. Sva sreća što je naš junak imao u glavi brojne pročitane knjige koje mu omo- gućiše da, krpeći zajedno apaško cvijeće govorništva Indijanaca Gustava Aimarda s Lamartineovim. Putovanjem po Istoku i s nekoliko nejasnih uspomena iz Pjesme nad pjesmama, sastavi najistočnjačkije pismo što se moţe zamisliti. Počinjalo je ovako: »Kao što noj u pijesku... « A završavalo se: »Reci mi ime svojeg oca, pa ću ti reći ime ovoga cvijeta... «

Uz tu poslanicu romantični bi Tartarin rado bio dodao kitu simboličnog cvijeća po istočnjačkom običaju; ali je knez Grigorije smatrao da je bolje kod brata kupiti nekoliko lula, što će neminovno ublaţiti divlju ćud toga efendije i sigurno veoma ugoditi dami, koja mnogo puši. — Idimo brzo kupiti lule! — reče oduševljeno Tartarin. — Ne...! Ne...! Pustite mene da odem sam. Ja ću ih dobiti jeftinije... Stranica | — Kako! Vi ste pripravni... O kneţe, kneţe... I poštenjačina veoma zbunjen pruţi kesu usluţnom Crnogorcu, preporučujući mu neka ne zanemari ništa što moţe ugoditi 28 gospoĎi. Na ţalost taj posao — mada sretno započet — nije se razvijao tako brzo kako bi se moglo očekivati. Vrlo ganuta, čini se, Tartarinovim riječima, a uostalom u tri četvrtine unaprijed osvojena Maurka i ne bi ništa drugo ţeljela nego da ga primi; ali se brat neć- kao, i da bi uspavali njegove obzire savjesti, trebalo je kupovati tucete, gomile, tovare lula... — Kog li vraga Baja radi sa svim tim lulama? — pitao se pokadšto ubogi Tartarin; ali je ipak plaćao bez krzmanja. Napokon, pošto je nakupovao brda lula i istočio rijeke istočne poezije, dobije sastanak. Ne treba da vam kaţem s kakvim se lupanjem srca Tartarin na to pripravio, s kakvom je uzbuĎenom briţljivošću potkresao, namazao, namirisao svoju grubu bradu lovca na kape, ne zaboravljajući —jer treba sve predvidjeti — metnuti u dţep jedan bokser sa šiljcima i dva-tri samokresa. Knez, uvijek usluţan, doĎe na taj prvi sastanak u svojstvu tumača. Bula je stanovala visoko u gornjem gradu. Pred njezinim vratima neki mladi Maur od trinaest do četrnaest godina pušio je cigaretu. To je bio taj čuveni Alija, brat o kome je bila riječ. Videći da dolaze dva posjetnika, on udari dva puta u vrata i obzirno se udalji. Vrata se otvoriše. Pojavi se crnkinja, koja ne govoreći ni jedne riječi povede gospodu kroz unutrašnje dvorište u prijatnu sobicu, gdje je dama čekala nalakćena na niski krevet... U prvi mah ona se Tara- skoncu učini niţom i krupnijom od Maurke u omni- busu... Zbilja, da lije to ona ista? Ali ta sumnja samo projuri na tren Tartarinovim mozgom kao blijesak. Bula je bila tako lijepa s bosim nogama, s debe- ljuškastim prstima načičkanim, prstenjem, ruţičasta, njeţna, a pod njezinim prslučićem od pozlaćena sukna, pod granjem njezine cvjetne haljine naslućivala se ljupka, punačka osoba, zamamljiva kako i treba i posvuda obla... Jantarna cijev nargile pušila se na njezinim usnama i čitavu je obavijala krugom plavoga dima. Ulazeći, Taraskonac poloţi ruku na srce, te se nakloni što je mogao maurskije, prevrćući raskolače- nim očima punim strasti... Baja ga pogleda načas ne govoreći ništa, a onda ispusti svoju jantarnu cijev i zavali se na leĎa, skrije glavu rukama, tako da joj se sad vidio samo bijeli vrat kojim je pomamni smijeh tresao kao vrećom punom biserja. * XI Sidi Tart'ri ben Tart'ri Da zaĎete neke večeri poslije večere alţirskim kavanarima gornjega grada, vi biste čuli gdje se još danas Mauri meĎusobno, razgovaraju namigujući i s porugljivim smijuckanjem o nekom Sidi Tart'ri ben Tart'riju, ljubaznom i bogatom Evropljanu koji je prije više godina ţivio u gornjogradskim četvrtima s nekom malom bulom mještankom po imenu Bajom. Dotični Sidi Tart'ri koji je ostavio tako vesele uspomene oko Kazbe nije nitko drugi, lako je i pogoditi, nego naš Tartarin... Što ćemo? Ima tako u ţivotu svetaca i junaka, časova zaslijepljenosti, smutnje, ljudske slaboće. Ni dični Tartarin nije bio njih lišen više nego tko drugi, i zato se — puna dva mjeseca — zaboravljajući lavove i slavu, opajao istočnjačkom ljubavi i usnuo kao Hanibal u Capui u slastima bijeloga grada Alţira.

Poštenjak je unajmio usred arapskoga grada lijepu domorodačku kućicu s unutrašnjim dvorištem, bananama, svjeţim trijemovima i vodoskocima. On je ţivio tu daleko od svake buke u društvu sa svojom Maurkom, postavši i sam Maur od glave do pete, pušeći čitav dan na svoju nargilu i jedući ušećereno voće, koje je mirisalo na mošus. Ispruţena na divanu sučelice njemu, Baja je s gitarom u ruci pjevušila nosno jednolične napjeve ili je pak, da bi razonodila svojega gospodara, plesala trhušni ples, drţeći rukom Stranica | ogledalce, u kojemu je ogledala svoje bijele zube i udešavala izraze lica. Kako bula nije znala ni riječi francuski, a Tartarin ni riječi arapski, razgovor je katkada 29 zapinjao, a brbljavi Taraskonac je imao dovoljno vremena da ispašta pretjeranu brbljavost kojom se ogriješio u Be- zuquetovoj ljekarni ili kod oruţara Costecaldea. Ali i to ispaštanje imalo je dosta čara, i on je osjećao kao neku strastvenu čamu, slušajući tu čitav dan bez riječi grgoljenje nargile, brujanje gitare i po- tihi ţubor šedrvana usred dvorišnih mozaika. Nargila, kupanje i ljubav ispunjali su čitav njegov ţivot. Izlazili su malo. Katkada bi Sidi Tart'ri s ljubom za leĎima odjahao na mirnoj mazgi da jede šipke u vrtiću, koji je on kupio u okolici... Ali nikada, baš nikada nije silazio u europski dio grada. Sa svojim nakresanim zuavima, svojim zabavištima dupkom punim oficira i s vječitim zveketanjem sabalja koje se vuku po arkadama, taj mu je dio Alţira izgledao nesnosan i ruţan kao neka straţarnica na Zapadu. Jednom riječju, Taraskonac je bio sretan i presretan. Osobito je Tartarin-Sancho, vrlo lakom na turske slastice, izjavljivao da je savršeno zadovoljan svojim novim načinom ţivota. Doduše, Tartarina-Qu- ijotea morilo je kojiput grizodušje, kada bi se sjetio Ta- rascona i obećanih koţa... Ali to je bilo kratkotrajno, a da rastjera te ţalosne misli, bio je dovoljan jedan Bajin pogled ili ţlica onog Ďavolskog ušećerenog voća koje miriše i opaja kao Kirkini31 čarobni napici. Naveče navraćao je knez Grigorije, da se malo porazgovara o slobodnoj Crnoj Gori... Neumoran u svojoj usluţnosti, taj je ljubazni velikaš obavljao u kući sluţbu tumača, do potrebe čak i nadglednika, i to sve potpuno besplatno, jer mu se to mililo. Osim njega Tartarin je primao samo Turke. Svi ti gusari s divljačkim njuškama, koji su ga nedavno toliko plašili iz dubine svojih crnih daščara, pokazaše se, kad ih je već upoznao, kao dobri bezazleni trgovci, vezioci, prodavači mirodija, tokari kamiša, svi dobro odgojeni ljudi, skromni, prepredeni, obzirni i prvorazredni igrači karata. Četiri ili pet puta na tjedan ti su efendije dolazili da provedu veče kod — Sidi Tart'rija, dobili bi njegov novac u igri, pojeli mu ušećereno voće, a kada bi izbilo deset sati, oni bi se obzirno povukli zahvaljujući Proroku. Nakon njihova odlaska Sidi Tart'ri i njegova vjerna ljuba završavali su veče na terasi, velikoj bijeloj terasi koja je bila kućni krov i dominirala gradom. Posvuda naokolo tisuću drugih takoĎer bijelih terasa, spokojnih pod mjesečinom, spuštalo se niţući se jedna do druge sve do mora. Dopirali su zvukovi gitara nošeni lahorom. Najednom, kao kita zvijezda, duga a glasna melodija runila se blago u nebo, a na munari susjedne dţamije pojavljivao se lijep mujezin, čija se bijela sjena ocrtavala na tamnu plavetnilu noći, pjevajući Alahovu slavu čudesnim glasom koji je ispunjao obzorje. Baja bi smjesta ispustila svoju gitaru, te se činilo da njezine velike oči okrenute prema mujezinu sa slašću upijaju molitvu. Sve dok je pjesma trajala, ona je stajala tu dršćući u zanosu, kao neka istočnjačka Terezija... Tartarin, duboko tronut, gledao ju je kako moli, te je u sebi mislio da je silna i lijepa ona vjera koja moţe izazvati takve vjerske opojnosti. Tarascone, sakrij lice svoje! Tvoj Tartarin pomišljaše da se odmetne od vjere svojih otaca. XII Pišu nam iz Tarascona

31 Kirka, glasovita čarobnica koja je Odisejeve prijatelje pretvorila u svinje.

Jednog lijepog popodneva s plavim nebom i mlakim povjetarcem Sidi Tart'ri jašući na svojoj maz- gi vraćao se potpuno sam iz svojega vrta... Raskrečiv- ši noge zbog širokih vreća od kovilja, koje su bile nabijene mirisavim limunima i lubenicama, uljuljkivan udaranjem svojih velikih stremena i slijedeći cijelim svojim tijelom tromo ljuljanje ţivotinje, poštenjak je tako prolazio divnim krajolikom, prekriţivši obje ruke na trbuhu, gotovo potpuno uspavan od ugodnosti i topline. Stranica | Najedanput, kada je upravo ulazio u grad, probudi ga gromki doziv. — Hej! Sreću mu grbavu! Kao daje to gospodin Tartarin. Čuvši to ime »Tartarin« i taj 30 radosni juţni naglasak, Taraskonac podigne glavu, i opazi na dva koraka pred sobom dobroćudno preplanulo lice gazde Barbassoua, kapetana »Zuava«, koji je pio napitak od pelina pušeći lulu na vratima neke kavanice. — Hej! Zdravo, Barbassou — reče Tartarin, zaustavljajući svoju mazgu. Mjesto da mu odgovori, Barbassou ga načas pogleda razrogačenim očima; a onda prasne u smijeh i smijao se tako daje Sidi Tart'ri ostao potpuno zabezeknut sa straţnjicom na svojim lubenicama. — Kakav turban, jadni moj gospodine Tartari- ne... Dakle je istina što pričaju, da ste se poturčili...? A da li mala Baja još uvijek pjeva pjesmu Marco la Belle? — Marco la Belle? — začudi se ogorčeno Tartarin. — Znajte, kapetane, daje dotična osoba čestita maurska djevojka i da ne zna ni jedne riječi francuski... — Da Baja ne zna ni riječi francuski...? Jeste li vi pali s mjeseca...? I čestiti se kapetan poče opet smijati još jače. No onda, videći kako se izduţuje lice ubogoga Sidi Tart'rija, on promijeni ton. — Zaista to moţda nije ona ista... Recimo da sam ih pobrkao... Samo, vidite, gospodine Tartarine, vi ćete svejedno dobro učiniti ako se budete čuvali alţirskih Maurki i crnogorskih kneţeva...! Tartarin se uspravi na stremenima, mršteći se na svoj obični način. — Knez je moj prijatelj, kapetane. — Dobro! Dobro! Ne ljutimo se... Ne biste li popili čašicu pelinkovca? Nećete? Nećete li što poručiti u zavičaj...? Ni to... E, pa onda sretan put... Da, zbilja, druţe, imam dobra francuskoga duhana, ako biste htjeli primiti za nekoliko lula... Uzmite samo! Uzmite! To će vam biti od koristi... Ti vam prokleti istočni duhani smućuju misli. Nato se kapetan opet vrati svome piću, a Tartarin, duboko zamišljen, produţi malim kasom put svoje kućice... Premda njegova široka duša nije htjela ništa vjerovati, Barbassouova natucanja raţalostila su ga, a psovke iz zavičaja i tamošnji naglasak izazivahu u njemu neko neodreĎeno grizodušje. U stanu ne naĎe nikoga. Baja je bila u kupatilu... Crnkinja mu se učini ruţnom, kuća ţalosnom... Obuzet neobjašnjivom sjetom, sjedne tik do šedrvana i nabije lulu Barbassouovim duhanom. Taj je duhan bio umotan u komad novina Znakonosca. Dok ga je razmatao, upade mu u oči ime njegova grada. PIŠU NAM IZ TARASCONA »Grad je u silnom strahu. Tartarin, tamanitelj lavova, koji je otputovao u Afriku da lovi te velike zvijeri, nije dao glasa od sebe već više mjeseci... Sto li se dogodilo s našim junačkim zemljakom...? Čovjek se jedva usuĎuje postaviti to pitanje, kad poznaje poput nas taj žarki duh, tu smjelost, tu žudnju za pustolovinama... Da li ga je progutao pijesak kao tolike druge ili je pak pao pod ubojitim zubom jedne od tih atlaskih nemani kojih je kože obećao gradskoj općini...? Strašne li neizvjesnosti! MeĎutim, neki crnački trgovci, koji su došli na sajam u Beaucaire, tvrde da su sreli usred pustinje nekog Evropejca koji po opisu odgovara njemu, a putovao je prema Tombuktuu ,.32. Neka nam bog čuva našega Tartarina!« 32

Grad u istočnom Sudanu, u blizini rijeke Niger.

Kad je to pročitao, Taraskonac pocrvenje, pro- blijedje, strese se od jeze. U duhu mu se ukaza čitav Tarascon: čitaonica, lovci na kape, zeleni naslonjač kod Costecaldea, i, lebdeći iznad svega kao orao raširenih krila, grozni brk hrabroga zapovjednika Bravide. Tada, videći sebe tu, gdje kukavički čuči na svojoj hasuri, dok ljudi misle da tamani zvijeri, Tartarin Taraskonac postidi se sama sebe i zaplače. Najednom junak skoči na noge: — Na lavove! Na lavove! Pa poleti u prašnu sobicu, gdje su leţali šatori, ljekarna, konzerve, sanduk oruţja, izvuče ih nasred dvorišta.Tartarin-Sancho toga je časa izdahnuo; ostao je još samo Tartarin-Quijote. Još samo čas, da pregleda svoj materijal, da se naoruža, da se opremi, da opet obuje svoje velike čizme, da napiše riječ-dvije knezu, povjeravajući mu Baju, te da metne u omot nekoliko plavih novčanica nakvašenih suzama — i već se neustrašivi Tarasko- nac vozio diližansom na putu za Blidah, ostavljajući u kući svoju crnkinju zaprepaštenu pred nargilom, turbanom, papučama, čitavom muslimanskom pre- obukom "Sidi Tart'rija, koja se bijedno vucarala po malenim bijelim trolistima trijema...

TREĆA EPIZODA

MEĐU LAVOVIMA I Diližanse u progonstvu To je bila neka stara nekadašnja diliţansa, obloţena po starinskoj modi krupnom plavom izbli- jedjelom čohom, s golemim kitama od hrapave vune, koja vam nakon nekoliko sati putovanja konačno ostavlja crvene ţigove na leĎima... Tartarin Tarasko- nac zauzimao je ugao u straţnjem dijelu kola; on se tu smjesti što je bolje mogao, i očekujući priliku da udiše mošusne isparine velikih afričkih mačaka, junak se morao zadovoljiti onim dobrim starim vonjem diliţanse koji je čudno sloţen od tisuću zadaha ljudi, konja, ţena i koţa, jestiva i pljesnive slame. U tom straţnjem dijelu bilo je svega pomalo. Jedan trapist, neki ţidovski trgovci, dvije kokote koje su išle za svojom četom — trećom husarskom pukovnijom — jedan fotograf iz Orleansvillea... Ali kako god bilo draţesno i raznoliko društvo, Taraskonac nije bio raspoloţen da čavrlja i bio je neprestano zamišljen s rukama uvučenim u remenje uprtnjače, s karabinkama meĎu koljenima... Njegov nagli odlazak, crne Bajine oči, uţasni lov koji je poduzimao, sve mu je to smućivalo mozak; a da i ne spominjemo kako mu je ova evropska diliţansa otkrivena usred Afrike sa svojim skromnim starodrevnim izgledom dozivala pomalo u pamet Ta- rascon njegove mladosti, izlete po najbliţoj okolici, uţinice uz obalu Rone, mnoštvo uspomena... Malo-pomalo pade noć. Kočijaš upali fenjere... ZarĎala je diliţansa skakala škripeći na svojim starim točkovima; konji su kasali, praporci na njima zveckali... Od vremena do vremena gore pod platnenim pokrivačem sjedala čula se strašna treska ţeljeza... To je bio ratni materijal. Tartarin Taraskonac, koji je u tri četvrtine već zaspao, osta jedan časak da gleda putnike, s kojima je truckanje šaljivo drmalo, te su plesali pred njim kao smiješne sjene, a onda njegove oči potamnješe, njegova se misao zamagli, te je slušao još samo vrlo nejasno kako stenje osovina kotača i kako se jadaju bokovi diliţanse... Iznenada neki glas, glas stare vještice: promu- kao, slomljen, napuknut, pozva Taraskonca po imenu: — Gospodine Tartarine! Gospodine Tartarine!

Stranica | 31

— Tko me zove? — Ja, gospodine Tartarine; vi me ne prepoznajete? Ja sam stara diliţansa koja je prije dvadesetak godina obavljala redovitu voţnju iz Tarascona u Nimes... Koliko sam vas puta vozila, pa i vaše prijatelje, kad ste išli loviti kape prema Joncquieresu ili Be- llegardeu...! Ja vas se nisam u prvi mah sjetila zbog vaše kape i zato što ste se ugojili; ali čim ste počeli hrkati, trista mu jada, odmah sam vas prepoznala. Stranica | — Dobro! Dobro! — reče Taraskonac ponešto ozlojeĎen. No onda nastavi malo njeţnije: 32 — Ali, moja uboga starice, po što ste vi došli ovamo? — Ah, dragi moj gospodine Tartarine, nisam ovamo došla svojom voljom, uvjeravam vas... — Čim je jednom ţeljeznica za Beaucaire bila dograĎena, procijenili su da ja više ne vrijedim ni za što i uputili su me u Afriku... A ja nisam jedina! Gotovo su sve francuske diliţanse prognane poput mene. Otkrili su da smo i suviše zaostale, i sada smo sve ovdje, da provodimo robijaški ţivot... To je ono što vi u Francuskoj nazivate alţirskim ţeljeznicama. Tu stara diliţansa duboko uzdahnu, a onda nastavi: — Ah, gospodine Tartarine, kako ţalim za njim, za mojim lijepim Tarasconom! Ono je bilo sretno vrijeme za me, doba moje mladosti! Trebalo me vidjeti kako odlazim izjutra lijepo oprana i sva blistava, s mojim nedavno lakiranim kotačima... s mojim fenjerima koji su sjali kao dva sunca, i s mojim pokrovom uvijek protrljanim uljem! Ala je to bilo prekrasno, kada bi postiljon zviznuo bičem po napjevu: Lagadigadeou, la Tarasque! la Tarasque! i kada bi upravljač kola sa svojom trubljom preko prsiju, naherivši izvezenu kapicu i, bacivši snaţnim zamahom svoje uvijek bijesno psetance na pokrivač gornjega dijela kola, pohitao i sam tamo vičući: »Raspali! Raspali!« Tada bi moja četiri konja krenula uz zvonjavu praporaca, uz laveţ pasa, uz svirku trublje, a prozori su se otvarali, i čitav je Tarascon s ponosom promatrao kako diliţansa odmiče po kraljevskoj cesti. Kakva lijepa cesta, gospodine Tartarine, široka, uredno odrţavana, sa svojim miljokazima, sa svojim kamenim gomilicama sa pravilnim razmacima, a desno i lijevo od nje prostiru se lijepe ravnice s maslinicima i vinogradima... Pa krčme svakih deset koraka, smjene konja svakih pet trenutaka... A moji putnici, kakvi poštenjaci! Načelnici i ţupnici, koji su išli u Nimes da posjete svojega predstojnika ili svojega biskupa, dobri svilari, koji su se pristojno vraćali - sa skromnoga salaša, Ďaci koji su imali praznike, seljaci uvezenu haljincu i svjeţe obrijani izjutra, a gore na gornjemu dijelu svi vi, gospodo lovci na kape, koji ste bili uvijek tako dobro raspoloţeni i koji ste tako lijepo pjevali svaki svoju pjesmu naveče, pod zvijezdama, na povratku...! Sada je to druga priča... Sam bog zna kakvu ja čeljad prevozim! Nevjerničku bagru koja dolazi tko zna otkuda i koja me puni gamadi, crnce, Beduine, soldačine, pustolove iz svih zemalja, koloniste u dronjcima koji me zasmraĎuju svojim lulama, a sva ta fukara govori nekim jezikom od kojega ni bog otac ne bi razumio ni slova... Pa gledajte kako sa mnom postupaju! Nikada me ne četkaju, nikada me ne ispiru. Teška srca daju mi čak i kolomaz za moje osovine... Mjesto mojih dobrih nekadašnjih velikih i mirnih konja daju mi arapske konjiće koje kao da sam bijes tjera, koji se biju, grizu, poigravaju u trku kao koze i razbijaju mi ritanjem moje rukunice... Jao...! Jao...! Eto...! Već počinju! A putovi! Ovdje je još nekako podnošljivo, jer smo blizu vladi; ali tamo niţe nemamo više ničega, ni traga putu. Idemo kako moţemo, preko brda i ravnica, kroz patuljaste paome, kroz trišlje... Nema ni jedne stalne postaje. Zaustavljamo se kako se kočijašu prohtije, sad na jednom majuru sad na drugom. Katkad me taj lopov tjera da obilazim dvije milje, da bi on kod nekoga prijatelja popio čašu pelinova napitka ili kakva miješana pića .. A kasnije: raspali, postiljone! Treba nadoknaditi izgubljeno vrijeme. Sunce peče, prašina ţeţe. Ali samo tjeraj! Zapinjemo, izvrćemo se! Samo tjeraj jače! Prelazimo rječice gazeći, prehladimo se, močimo se, utapamo se... Tjeraj! Tjeraj! Tjeraj!... A onda naveče, dok se s mene samo cijedi voda baš je to za moje

godine, i moju kostobolju...! — moram noćiti pod vedrim nebom u dvorištu kakva svratišta, izloţenog svim vjetrovima i širom otvorenog. Noću šakali i hijene dolaze ponjušiti moje sanduke, a lopovi koji se boje rose ulaze, da se griju, u moje odjele... Eto, takav ja ţivot provodim, ubogi moj gospodine Tartarine, i provodit ću ga sve do onoga dana kad se oprţena suncem, istrunula od vlaţnih noći, srušim — ne mogavši više da izdrţim — na zaokretu nekog lošeg puta, gdje će Arapi kuhati svoj kuskus na krhotinama moje stare trupine... Stranica | — Blidah! Blidah! — povika kočijaš otvarajući vrata na kolima.Neki mali gospodin prolazi Nejasno, kroz stakla zamagljena parom, Tarta- rin Taraskonac nazre trg lijepa kotarskog 33 grada, pravilan trg opasan arkadama i zasaĎen narančama, nasred kojega su se mali olovni vojnici vjeţbali u jasnoj ruţičastoj jutarnjoj magli. Kavane su skidale svoje kapke. U jednom uglu bila je trţnica s povrćem... Sve je to bila draţesna slika, ali se još nije ćutio lavlji miris. — Na Jug...! Još nešto juţnije! — promrmlja dobroćudni Tartarin povlačeći se dublje u svoj ugao. U taj čas vrata se otvoriše. Prodre mlaz svjeţeg zraka, donoseći na svojim krilima u mirisu procvalih narančinih stabala majušna gospodina u sivosme- Ďem dugom kaputu, stara, suha, naborana, odmjerena drţanja, s licem malenim poput šake, s kravatom od crne svile i visokom pet prsta, s koţnim torbakom i kišobranom: pravi seoski biljeţnik. Opazivši Taraskončev ratni materijal, mali gospodin, koji je zasio sučelice, kao da se strahovito iznenadio, te počne promatrati Tartarina s neugodnom upornošću. Raspregnuše jedne konje a upregnuše druge, te se diliţansa uputi dalje... Mali gospodin je neprestano gledao Tartarina... To naposljetku dozlogrdi Taraskoncu. — Vas to čudi? — upita on pogledavši i sam ravno u oči malome gospodinu. — Ne, nego mi smeta! — odgovori ovaj veoma spokojno. No istina jest, da je sa svojim šatorom, sa svojim samokresom, sa svoje dvije puške u navlaci, s lovačkim noţem — a da ne govorimo o njegovoj prirodnoj gojaznosti — Tartarin Taraskonac zauzimao previše prostora... Odgovor maloga gospodina rasrdi ga: — Valjda ne dolazite na misao da ću napadati lavove vašim kišobranom? — izjavi ponosno velikan. Mali gospodin pogleda svoj kišobran, blago se nasmiješi; a onda uvijek s istom hladnokrvnošću zapita: — Prema tome, gospodine, vi ste...? — Tartarin Taraskonac, tamanitelj lavova! Izgovarajući ove riječi, neustrašivi Taraskonac protrese kitom svoje crvenkape kao grivom. U diliţansi se javiše znakovi silnog zaprepaštenja. Trapist se prekriţi, dvije kokote ciknuše od uţasa, a fotograf iz Orleansvillea se pribliţi tamani- telju lavova sanjajući već da će doţivjeti tu silnu čast da ga fotografira. Ali mali se gospodin nije dao izbaciti iz kolotečine. On veoma spokojno upita: — Jeste li već poubijali mnogo lavova, gospodine Tartarine? Taraskonac ga dostojno dočeka. — Jesam li ih mnogo pobio, gospodine... Zaţelio bih vam da imate samo toliko vlasi na glavi. A cijela diliţansa prasne u smijeh, gledajući na tri ţute vlasi koje su se jeţile na lubanji maloga gospodina kao u Cadet-Roussellea.33 Na to sad uze riječ fotograf iz Orleansvillea. — Uţasno je to vaše zanimanje, gospodine Tar- tarine...! Čovj ek u nj emu katkada doţivi strašnih časova... Tako primjerice ubogi gospodin Bombonnel...34 33

To je jedan od najomiljenijih tipova francuske pučke knjiţevnosti. Bit će da ga je izmislio neki duhoviti oficir oko god. 1792. C'h. L. Bombonnel (1816 - 1890), historijsko lice, čuven francuski lovac nazvan «tamanitclj pantera». ViSe puta je dolazio u pogibelj da ga rastrgnu zvijeri. 34

— Ah! Da, ubijač pantera — oglasi se Tarta- rin dosta prezirno. — Zar ga poznajete? — upita mali gospodin. — Kako ne...! I te kako ga poznajem... Pa mi smo lovili zajedno preko dvadeset puta. Mali se gospodin nasmiješi: — Vi dakle lovite i pantere, gospodine Tartarine? Stranica | — Koji put, zbog razonode... — odvrati Tara- skonac, u koga kao daje bijes ušao. Pa doda, diţući glavu junačkom kretnjom koja zanese srce dviju kokota: 34 — Ali to nije isto što i lav! — Sve u svemu — odvaţi se fotograf iz Orlean- svillea — pantera je samo poveća mačka... — Sasvim točno! — reče Tartarin, kojemu nije bilo mrsko pomalo okrnjiti Bombonnelovu slavu, osobito pred ţenskim svijetom. U to se diliţansa zaustavi, kočijaš doĎe otvoriti vrata i obrati se starčiću, s izrazom velikoga poštovanja: — Na cilju ste, gospodine. Mali se gospodin digne, siĎe s kola, a onda prije negoli je zatvorio vrata, reče: — Gospodine Tartarine, hoćete li mi dopustiti da vam dam savjet? — Kakav savjet, gospodine? — Vjere mi! čujte, vi po svemu izgledate poštenjak, te vam ţelim odmah otvoreno reći što je i kako je... Vratite se što brţe u Tarascon, gospodine Tar- tarine... Vi ovdje samo dangubite... U ovoj pokrajini doduše još ima nekoliko pantera, ali je to je suviše sitna lovina za vas. Sto se tiče lavova, s njima je već gotovo. Njih više nema u Alţiru. Moj prijatelj Chassa- ing upravo je ubio posljednjega. Na to mali gospodin pozdravi, zatvori vrata i ode smijući se, svojom torbom za spise i svojim kišobranom. — Kočijašu — upita Tartarin, mršteći se — tko je taj čiča? — Kako! Vi ga ne poznajete? Pa to je gospodin Bombonnel. III * Lavlji samostan U mjestu Milianah Tartarin Taraskonac izaĎe iz kola, puštajući diliţansu da nastavi voţnju prema jugu. Dva dana gadnoga truckanja, dvije noći što ih je proveo s otvorenim očima da vreba kroz vratnicu neće li opaziti u poljima uz put silnu lavlju sjenu, toliko besanica — zbilja je zasluţio nekoliko sati odmora. A onda, ako treba sve reći, od onog nemilog slučaja s Bombonnelom, čestiti se Taraskonac osjećao nelagodno usprkos svojemu oruţju, svojem strašnom mrštenju i svojoj crvenkapi pred fotografom iz Orléans vil- lea i dvjema gospoĎicama treće husarske pukovnije. On se dakle uputi kroz široke ulice grada Mili- anaha pune lijepih stabala i česama; ali dok je još traţio svratiste koje bi mu odgovaralo, jadnik nije mogao a da ne razmišlja o Bombonnelovim riječima... Ako je ovaj ipak rekao istinu? Ako zbilja nema više lavova u Alţirskoj oblasti...? Onda čemu toliko trke, toliko zamaranja? Najednom, na zaokretu neke ulice, naš se junak naĎe licem u lice... s kime? Pogodite... S jednim divnim lavom, koji je čekao pred vratima neke kavane, sjedeći kraljevski na svojoj zadnjici, a riĎa mu se glava sjala na suncu. — Što su mi dakle pričali da ih više nema? — povika Taraskonac odskočivši natrag... Čuvši taj zvuk, lav spusti glavu i hvatajući u svoju čeljust drvenu zdjelicu koja je leţala pred njim na pločniku, pruţi je ponizno prema Tartarinu koji se skameni od čuda... Jedan Arapin koji je tuda prolazio ubaci groš u zdjelicu; lav mahne repom... Tada Tartarin shvati sve. On ugleda ono što mu je uzrujanost u prvi mah priječila da opazi, gomilu okupljenu oko ubogog

slijepog i pripitomljenog lava i dva velika crnca oboruţana batinama koji su ga vodili kroz grad kao Savojac svojega svisca. U Taraskoncu uzavre krv. — Nitkovi! — poviče gromkim glasom — ovako poniţavati te plemenite ţivotinje. Pa jurne k lavu, istrgne mu gnusnu zdjelicu iz i kraljevskih čeljusti... Ona dva crnca, misleći daje to neki lupeţ, nasrnuše na Taraskonca s uzdignutim batinama... Nasta uţasna tučnjava... Crnci su mlatili, ţene su vriskale, djeca su se smijala. Neki stari ţidovski postolar Stranica | derao se iz dna svoje radnje: — Na sud! Na sud! - I sam lav, premda slijep, pokuša da rikne, a 35 nesretni Tartarin nakon očajničke borbe skotrlja se na zemlju meĎu grošiće i smeće. U tome času neki se čovjek probije kroz svjetinu, jednom riječju odstrani crnce, jednom kretnjom ţene i djecu, pridigne Tartarina, očetka ga, strese s njega prašinu i posjedne ga sasvim zadihana na jedan kameni stupić. — Kako! Kneţe, to ste vi...? — izusti dobri Tartarin, trljajući sebi rebra. — Pa da, hrabri moj prijatelju, to sam ja... Čim sam dobio vaše pismo, povjerio sam Baju njezinu bratu, unajmio mala poštanska kola, prevalio pedeset milja najvećom brzinom i eto sam stigao na vrijeme da vas oslobodim od surovosti tih prostaka... Nego što ste skrivili, dobri boţe, te navukoste na sebe to zlo? — Sto ćete, kneţe...? Kad sam vidio tog nesretnog lava sa zdjelicom u ustima, poniţena, pobijeĎena, osramoćena, gdje sluţi kao ruglo svim, tim muslimanskim ušljivcima... — Ali vi se varate, moj plemeniti prijatelju! Taj je lav naprotiv za njih predmet poštovanja i oboţavanja. To je sveta ţivotinja, a pripada velikom lavljem samostanu koji je osnovao prije trista godina Muhamed ben Auda; to je neka vrst grozne i divlje opatije, pune rikanja i zadaha zvijeri, u kojoj neobični redovnici odgajaju i pripitomljuju lavove na stotine i upućuju ih odatle u čitavu sjevernu Afriku uz pratnju braće koja skupljaju milostinju... Darovi koje braća dobivaju sluţe za izdrţavanje samostana i njegove dţamije; a ona su se dva crnca tako razbjesnila čas prije samo zato što su uvjereni da bi zbog pet para, zbog samih pet para milostinje lav koga vode njih smjesta proţderao, da taj novac bude ukraden ili izgubljen njihovom krivnjom. Slušajući to nevjerojatno a ipak istinito pričanje, Tartarin Taraskonac divno se naslaĎivao i bučno ušmrkivao zrak. — Od svega toga najviše mi godi to — reče on izvodeći konačni zaključak — što, ne budi krivo gospodinu Bombonnelu, još ima lavova u alţirskoj oblasti...! — Nego da ih ima! — reče oduševljeno knez. — Već ćemo mi sutra pohoditi ravnicu rijeke Selifa, pa da vidite! — Kako, kneţe... Zar i vi moţda kanite u lov? — Nego što! Mislite li valjda da bih vas pustio sama u srcu Afrike usred ovih okrutnih plemena, kojima ne poznajete ni jezik ni običaje... Ne! Ne! Dični Tartarine, ja vas više ne ostavljam... Hoću da budem gdje god vi budete... — O, kneţe, kneţe... I Tartarin, sjajući od radosti, pritisnu na svoje srce hrabroga Grigorija pomišljajući ponosno da će po uzoru Julesa Gerarda, Bombonnela i svih drugih glasovitih tamanitelja lavova i on, imati strana kneza kao pratioca u svojim lovačkim pothvatima.Karavana putuje Sutradan već u osvit dana neustrašivi Tartarin i isto tako neustrašivi knez Grigorije, koje je pratilo pola tuceta crnačkih trhonoša, izlazili su iz Milianaha i silazili prema ravnici rijeke Selifa neobično ugodnim strmenitim puteljkom u hladu čemina, tuja, rogača, divljih maslina, medu dva reda uroĎeničkih vrtića i tisuća radosnih izvor - voda koje su skakutale od hridi do hridi ţuboreći... Krajolik kao u Libanonu. Sav pod oruţjem kao i veliki Tartarin, knez je Grigorije nataknuo povrh svega veličajnu i osebujnu vojničku kapu opšivenu zlatom, s uresom, od hrastova lišća izvezenog srebrnom ţicom, koja je podavala njegovu visočanstvu laţan izgled meksičkog generala ili šefa stanice s dunavskih obala.

Ta vraška vojnička kapa neobično je zanimala Taraskonca; a kad je bojaţljivo upitao za objašnjenje, knez vaţno odgovori: — To je neophodno pokrivalo za glavu ako čovjek hoće putovati po Africi! Pa čisteći njezin štitnik rukavom, obavijesti svojega prostodušnoga druga o vaţnoj ulozi koju ima ta kapa u našim odnosima s Arapima, uţas što ga je jedino taj vojnički znak kadar njima uliti, tako da je civilna uprava bila primorana da opskrbi sve svoje osoblje takvim Stranica | kapama, od nadcestara pa do poreznih činovnika. Ukratko, za upravljanje Alţirom — to još uvijek govori knez — ne treba ni bistrih glava niti uopće glava. Dovoljna je jedna oficirska 36 kapa, lijepa i zlatnim gajtanom opšivena, da se svijetli na vrhu duga štapa kao Gesslerov35 šešir. Tako su ćaskali i mudrovali, a karavana je odmicala putem. Bosonogi trhonoše skakali su s hridi na hrid s majmunskim krikovima. Sanduci s oruţjem zveketali su. Puške su blistale. UroĎenici koji su prolazili klanjali su se do zemlje pred čarobnom kapom... Tamo gore na bedemima Milianaha starješina francuske posade, koji se šetao po svjeţem zraku sa svojom gospoĎom, čuj ući tu neobičnu buku i videći gdje se meĎu granjem svjetluca oruţje, pomisli da se sprema neki napadaj, dade spustiti pomični most, zasvira na uzbunu i smjesta proglasi opsadno stanje u gradu. Krasan početak za karavanu! Prije završetka dana poloţaj se na ţalost pogorša. MeĎu crncima koji su nosili prtljagu jednoga spopadoše strašni grčevi jer je pojeo flaster iz ljekarne. Jedan drugi pade na rub ceste pijan kao zemlja od rakije s kamforom. Treći, onaj koji je nosio putni album, zaveden pozlatom kopčica i čvrsto uvjeren da nosi sa sobom sve blago Meke, pobjegne u Zahar noge nosile... Morali su razmisliti što će na to... Karavana se zaustavi i stane vijećati u mreţastoj sjeni neke stare smokve. —Bio bih mišljenja — reče knez kušajući, ali bez uspjeha, jednu tabletu mesne konzerve u popravljenoj tavi s trostrukim dnom — bio bih mišljenja da se večeras riješimo crnačih nosača... Sasvim blizu upravo ima arapsko sajmište... Najbolje je da se tu zaustavimo i da kupimo nekoliko magarčića...! — Ne...! Nećemo magarčića...! — ţivahno prekine veliki Tartarin i porumeni do ušiju sjetivši se Crnka. Pa himbeno doda: — Zar hoćete da tako malene ţivotinje smognu snage da nose čitavu u našu opremu?. Knez se nasmiješi. — Njihov vas izgled vara, moj dični prijatelju. Koliko god vam se činio mršav i krţljav, alţirski ma- garčić ima čvrsta leĎa. To mu treba, da bi mogao podnositi sve ono što podnosi... bolje da o tome upitate Arape. Evo kako oni tumače naše ureĎenje kolonija... Na vrhu, kaţu oni, stoji gospodin s velikim štapom u ruci, koji lupa po glavnome stoţeru; glavni stoţer, da se osveti, lupa po vojniku; vojnik lupa po naseljeniku; naseljenik lupa po Arapinu, Arapin lupa po crncu, crnac lupa po Ţidovu, a Ţidov, jer mu ne ostaje ništa drugo, lupa po magarčiću; a jadni i mali magarčić, nemajući nikoga po kome bi lupao, pruţa kičmu i podnosi sve. Prema tome vidite da moţe nositi i vaše sanduke. — Bez obzira na to — odvrati Tartarin Tara- skonac - ja smatram da za vanjski izgled naše karavane magarci ne bi bili zgodni... Htio bih nešto istočnjačkije... Tako, recimo, kada bismo mogli dobiti neku devu. — Toga ima koliko vam duša hoće — reče viso- čanstvo, i oni se, uputiše k arapskom sajmištu. Sajam se odrţavao nekoliko kilometara dalje, na Obalama rijeke Šelifa... Tu je bilo pet ili šest tisuća Arapa u dronjcima, koji su vrvjeli na suncu i bučno trgovali usred ćupova, crnih maslina, lonaca meda, vreća mirodija i cigara u velikim hrpama; na velikim vatrama pekli su Namjesnik koji je vladao u ime austrijskog cara Alberta I i kojega je, prema narodnoj legendi, ubio Wilhelm Teli.

se čitavi ovnovi, s kojih je obilato kapao loj, a u mesnicama pod vedrim nebom potpuno goli crnci s nogama u krvi i s rukama crvenim do lakta sjekli su noţićima na komade jariće obješene za neku motku. U jednom uglu, pod šatorom iskrpanim s tisuću boja, nalazi se maurski pisar s velikom knjigom i naočalima. Ovdje skupina ljudi, pomamni povici: to je neka vrst rulete, smještena na mjeri za pšenicu, a Kabili, koji se tiskaju naokolo, hoće da se pokolju... Tamo dolje Stranica | poskakuju, raduju se i smiju: gledaju gdje se u Šelifu utapa neki ţidovski trgovac sa svojom mazgom... K tome štipavci, psi, gavrani i muhe, i opet muhe! 37 Kao za inat, baš deva nije bilo. Konačno ipak otkriše jednu, koje su se M'zabiti nastojali riješiti. Bješe to prava pustinjska deva, propisna deva, ćelava, ţalosna izgleda, sa svojom dugom beduinskom glavom i grbom, koja je, omlohavivši uslijed predugih postova, sjetno visila po strani. Tartarin je smatrao da je ona tako lijepa te je htio da na nju uzjaše čitava karavana... Uvijek isto ludovanje za Istokom...! Ţivotinja čučnu. Privezaše kovčege. Knez se smjesti na vratu ţivotinje. Tartarin, da bi slika ispala što veličaj nij a, dade se podići sasvim navrh grbe, meĎu dva sanduka; te tu, ponosno i udobno posaĎen, pozdravljajući plemenitom kretnjom čitav sajam koji se sjatio, dade znak za odlazak... Sto mu gromova! Da su ga mogli vidjeti njegovi Ta- raskonci...! Deva ustane, pruţi svoje čvorovite noge i poleti... Ali kojeg li čuda! Nakon nekoliko devinih ko- račaja Tartarin osjeti da blijedi, a junačka crvenkapa poče poprimati jedan za drugim nekadašnje poloţaje iz vremena plovidbe na »Zuavu«. Ta se prokleta deva ljuljala kao fregata na moru. — Kneţe, kneţe — promrmlja Tartarin blijed kao krpa i hvatajući se grčevito za suhe kučine grbe. — Kneţe, sjašimo... Osjećam.... osjećam... da ću osramotiti Francusku. Ali da! deva se zaletjela, i ništa je više nije moglo zaustaviti. Za njom su trčale četiri tisuće Arapa, bosonogi, lamatajući rukama, smijući se kao poma- mni, dok im je na suncu blistalo šesto tisuća bijelih zubi... Taraskonski velikan mora da se pomiri sa sudbinom. Ţalosno se sloţio na grbu. Crvenkapa izmijeni sve moguće poloţaje... a Francuska bi osramoćena. V Večernja zasjeda u oleandrovoj šumi Koliko god bilo slikovito njihovo novo jahaće ţivinče, naši ga se tamanitelji lavova moradoše odreći iz obzira prema crvenkapi. Zato nastaviše put pješke, kako su i počeli, a karavana se, uputi polagano prema jugu s čestim prekidima. Taraskonac je išao na čelu. Crnogorac pozadi, a izmeĎu njih deva sa sanducima oruţja... Ekspedicija je potrajala gotovo mjesec dana. Punih mjesec dana lutao je strahoviti Taraskonac traţeći lavove, kojih nije bilo ni za lijek, od duara do duara36 u neizmjernoj dolini Šelifa, preko te ogromne i smiješne francuske alţirske oblasti, u kojoj se mirisi starog Orijenta miješaju s jakim zadahom pelinova pića i kasarna. To su pomiješani Abraham i Zuzu, nešto bajoslovno i naivno smiješno kao strana Staroga Zavjeta, kad je pripovijeda podnarednik La Ramée ili brigadir Pitou... Zanimljiv prizor za oči koje bi umje- le gledati... Narod divlji i gnjio, koji mi prosvjećujemo donoseći mu naše poroke. Okrutna i bez nadzora vlast fantastičnih bašaga koji se vaţno useknjuju u svoje široke vrpce Legije časti, a za jedno »da« ili »ne« daju batinati ljude po tabanima. Nesavjesno pravosuĎe kadija s velikim naočalima, licemjerje Kurana i zakona, koji sanjaju o petnaestom kolovozu37 i o unapreĎenju pod paomama, a prodaju svoje osude kao Ezav38 svoje

36 Arapsko naselje od šatora. 37 Na petnaesti kolovoza, o roĎendanu cara Napoleona III, objavljivala su se imena odlikovanih osoba. 3® Ezav, sin Izaka i Rcbeke, stariji brat Jakova, kome je prodao svoje pravo prvorodstva za zdjelicu leće.

pravo prvorodstva za zdjelu leće ili kuskusa sa šećerom. Kaidi bludnici i pijanice, bivši vojnički sluge ma kojeg generala Jusufa39 koji se opijaju šampanjcem u društvu mahonskih pralja i utrpavaju u sebe pečenu ovnetinu, dok pred njihovim šatorima čitavo pleme skapava od gladi i otima hrtovima otpatke gospodskog gošćenja. A posvuda naokolo neobraĎene oranice, ofu- rena trava, ogoljelo grmlje, guštare kaktusa i trišlja, ţitnica Francuske...! Na ţalost ţitnica u kojoj nema ţita, bogata samo šakalima i Stranica | stjenicama. Napušteni duari, prestravljena plemena, koja odlaze ne znajući kamo, bjeţeći od gladi i sij ući lešine putem. Na povećim razmacima poneko francusko selo s porušenim 38 kućama, s nezasijanim poljima, s bijesnim skakavcima, koji ţderu sve, pa i zastore na prozorima, a svi naseljenici piju po kavanama pelinovo piće, raspravljajući o nacrtima reforma i ustava. Eto što bi Tartarin bio mogao vidjeti da se potrudio! Ali, potpuno zanesen svojom strašću za lavovima, Taraskonac je išao ravno naprijed, ne obazirući se ni desno ni lijevo s okom tvrdokorno uprtim na te nemani, koje je on zamišljao ali se nisu nigdje pojavljivale. Kako se šator i dalje nije dao nikako otvoriti i kako se tablete mesne konzerve nisu rastapale, karavana je bila prisiljena da se jutrom i večerom zaustavlja kod raznih plemena. Naši su lovci zahvaljujući oficirskoj kapi kneza Grigorija posvuda primani raširenih ruku. Odsjedali su kod aga u čudnim palačama, velikim bijelim majurima bez prozora, gdje se nalaze u neredu nargile i mali ormari od mahagonijeva drva, ćilim iz Smirne i svjetiljke s regulatorom, sanduci od cedrovine puni turskih zlatnika i satovi s figurama u stilu LouisPhilippea... Tartarinu su posvuda prireĎivali u čast divne svečanosti, dife, fantazije...40 U njegovu su čast čitava ratnička plemena pucala i vi- jala svoje kabanice na suncu. A onda, kad bi se barut ispucao, dolazio je čestiti aga i podnosio račun... To se zove arapska gostoljubivost... A još uvijek nije bilo lavova. Lavova nigdje, baš kao ni na Pont-Neufu u Parizu! MeĎutim, Taraskonac nije gubio hrabrosti. Prodirući odvaţno dublje prema Jugu, on je provodio svoje dane verući se kroz guštik, pretraţujući patuljaste paome vrhom svoje karabinke i podvikujući »frrt, frrt«! kod svakoga grma. A onda svake večeri prije nego će leći malo vrebanje od dva - tri sata... Jalov trud! Lav se nije pokazivao. MeĎutim, jedne večeri oko šest sati, kad je karavana prolazila kroz sasvim ljubičastu šumu trišlje, u kojoj su velike prepelice zamorene suncem skakale tamo - amo po travi, Tartarinu Taraskoncu se učini da čuje — ali veoma daleko, veoma nejasno, veoma isprekidano lahorom — ono čudesno rikanje koje je čuo toliko puta kod kuće u Taraskonu za Mitaineovom daščarom. U prvi mah junak pomisli da sanja... Ali nakon jednoga trenutka, još uvijek daleko, mada nešto razgovjetnije, rika i opet poče, a ovaj put, dok se na svim stranama obzorja čulo bijesno zavijanje pasa iz duara, potresena uţasom, devina grba zadrhta tako te zazvečaše konzerve i sanduci oruţja. Više nema nikakve sumnje. To je lav... Brzo, brzo u zasjedu. Ne smije se gubiti ni časa. Tu se u neposrednoj blizini nalazio stari ma- rabu (svečev grob) s bijelim kubetom, s pokojnikovim velikim ţutim papučama pohranjenima u udupku povrh vrata, i s mnoštvom čudnih zavjetnih darova, skutova kabanica, zlatnih ţica, riĎih vlasi koje su visile uzduţ zidina... Tartarin Taraskonac spravi tu svojega kneza i svoju devu i ode da potraţi zgodnu busiju. Knez Grigorije je htio da ga slijedi, ali Taraskonac nije htio pristati; njemu je bilo vaţno to da se s lavom ogleda sam. No on ipak preporuči njegovu visočanstvu da se ne udaljuje, i iz opreza mu povjeri svoju lisnicu, debelu lisnicu punu dragocjenih israva i novčanica, jer se bojao daje lavlje pandţe ne odnesu. 39

J. V. Yousouf (1X10- 1866) francuski general talijanskog porijekla, igrao veliku ulogu u osvajanju Alţira. 40 Difa, arapska riječ kojom se označuje prijem i svečani objed, prireĎen u čast uglednih gostiju, h'untazija, izvoĎenje vještina na konjima uz pucnjavu.

Kad je to obavio, junak potraţi gdje će se smjestiti u zasjedu. Sto koraka ispred marabua šumica oleandara drhtala je u prozirnom tkivu sutona na rubu neke gotovo presušene rječice. Tu se Tartarin postavi u busiju s koljenom na zemlji, kako je i propisno, s kara- binkom u šaci i gordo zabivši preda se svoju lovačku noţinu u prţinu brijega. Noć nadoĎe. Ruţičasta boja prirode prijeĎe u ljubičastu, zatim u tamnoplavu... Dolje u Stranica | šljunku rječice mala mlaka bistre vode krijesila se kao ručno zrcalo. To je bilo pojilo zvijeri. Na kosini drugog brijega nejasno se vidjela bijela stazica koju su njihove krupne šape utrle 39 meĎu trišljama. Taje tajanstvena strmina probadala čovjeka trncima. Dodajte k tomu neodreĎenu jezu afričkih noći, šištanje grana, baršunaste korake ţivotinja koje se vrzu naokolo, glasni laveţ šakala, a gore na nebu sto, dvjesta metara visoko velika jata ţdralova prolijeću, kričući kao djeca koju kolju, pa ćete priznati daje bilo razloga i da se čovjek imao i čime uzbuĎivati. Tartarin je bio uzbuĎen. Bio je čak veoma uzbuĎen. Jadniku su cvokotali zubi! A o dršku njegova lovačkoga noţa zabijenog u zemlju cijev njegove iţljebljene puške odzvanjala je kao par praporaca... No što ćete! Ima večeri u kojima raspoloţenje ostavi čovjeka, a uostalom, u čemu bi bila zasluga da junaci nikada ne osjete straha... Jest; Tartarin se bojao, i to cijelo vrijeme. Izdrţao je ipak sat, dva sata, ali junaštvo ima svoje granice... Tik do sebe, u presahlu koritu rijeke, Ta- raskonac najedanput začu šum, kotrljanje piljaka. Ovaj ga put uţas diţe sa zemlje. Ispali nasumce dva hica u noć i odmagli što su ga noge nosile prema ma- rabuu, ostavivši svoju noţinu okomito zabodenu u prţinu kao neki kriţ u znak uspomene na najgrozniju stravu koja je ikada spopala dušu krotitelja nemani. — U pomoć, kneţe... lav! Muk. — Kneţe, jeste li tu? Kneza nije bilo tu. Na bijelom zidu marabua na mjesečini se ocrtavala samo čudnovata sjena grbe dobre deve... Knez je Grigorije strugnuo ponijevši sa sobom lisnicu i novčanice. Njegovo je visočanstvo već mjesec dana čekalo na tu priliku...Napokon...! Sutradan nakon ove pustolovine i tragične večeri, kada se naš junak probudio u cik zore i uvjerio se da su i knez i njegovo blago doista nestali, u nepovrat nestali; kad se našao sam u tom malom bijelom grobu, izdan, okraden, napušten usred divlje alţirske oblasti, imajući mjesto cijele imovine samo još jedno- grbu devu i nešto sitniša, tada po prvi put u ţivotu Taraskonac poče sumnjati. On poče sumnjati u Crnu Goru, u prijateljstvo, u slavu, čak i u lavove, te poput Krista u Geceman- skom vrtu, velikan gorko zaplaka. MeĎutim, dok je zamišljen sjedio na vratima marabua naslonivši glavu na ruke, s karabinkom meĎu nogama i s devom koja ga je gledala, guštara se pred njim naglo razmakne, a zapanjeni Taraskonac opazi gdje se deset koraka pred njim pomalja gorostasan lav i kreće naprijed, drţeći visoko glavu, s uţasnom rikom, od koje su se tresli zidovi marabua krcati koještarijama, pa čak i svečeve papuče u njihovu udupku. Samo Taraskonac ne zadrhta. — Napokon! — zavikne on i skoči s kundakom na ramenu... Bum...! Bum...! Pfft! Pfft! Gotovo... Lav je imao dva raspršljiva naboja u glavi... Časak je na uţarenoj pozadini afričkoga neba bljesnuo uţasan vatromet mozga koji se rasprsnuo, krvi koja se pušila, i riĎeg krzna što se razletjelo. Zatim svega nesta, a Tartarin ugleda... dva velika bijesna crnca kako trče k njemu vitlajući toljagama. Ona dva crnca iz Milianaha! Gle jada! to je bio onaj pripitomljeni lav, ubogi slijepac iz Muhamedova samostana, njega su oborila taraskonska taneta. Ovog puta, tako mi Muhameda, Tartarin je jed- „ va iznio ţivu glavu. Pijani od fanatičnog bijesa, ti bi ga crnci, sakupljači milostinje, zastalno raskomadali da mu kršćanski bog nije

poslao u pomoć anĎela spasitelja, i to poljskog čuvara općine Orleansville koji je stizao sa sabljom pod pazuhom nekom stazicom. Pogled na sluţbenu kapu gradske općine brzo stiša bijes crnaca. Miran i veličanstven, čovjek sa značkom na odori sastavi zapisnik o sukobu, natovari na devu ostatke lava, zapovjedi tuţiocima kao i krivcu da poĎu za njim i krenu u Orleansville, gdje je sve predao sudu. Stranica | Sad se razvio dug i uţasan sudski postupak! Nakon alţirske oblasti arapskih plemena, koju je upravo proputovao, Tartarin Taraskonac 40 upoznao je tada drugu alţirsku oblast, isto toliko smiješnu i groznu, alţirsku oblast gradova, u kojoj se rado parniče i zazivaju odvjetnike. Upoznao je suminjivo suĎenje koje se plete po kavanama, bećarske pravoznan- ce, sudske spise koji mirišu po pelinovu piću, bijele kravate pokapane kavom; upoznao je sudske podvor- nike, pravobranioce, biljeţnike, sve te skakavce bi- ljegovanog papira, izgladnjele i mršave, koji izjedaju naseljenika sve do sare njegovih čizama i ostavljaju ga izglodavši ga list po list kao polje kukuruza... Prije svega je trebalo ustanoviti da li je lav ubijen na graĎanskom ili na vojničkom zemljištu. U prvom slučaju spor spada pod trgovačko sudište; u drugome Tartarin dolazi pred vojni sud, a na tu riječ »vojni sud« osjetljivi je Tartarin već vidio kako ga strijeljaju podno bedema ili kako trune, u dnu neke rupe... Ali najstrašnije je to što je razgraničenje tih dvaju teritorija vrlo neodreĎeno u Alţirskoj oblasti... Napokon, nakon mjesec dana trčkaranja, spletkarenja, čekanja na suncu u dvorištu francuskih posada, utvrdiše daje lav doduše ubijen na vojničkom zemljištu, ali da se Tartarin u času kada je pucao nalazio na graĎanskom zemljištu. Spor je dakle suĎen po graĎanskom zakonu, a naš se junak izvukao s dvije tisuće i pet stotina franaka odštete, osim parbenih troškova. Odakle novac da sve to podmiri? Nekoliko pja- stara što ih je preostalo nakon kneţeve otimačine otišlo je već odavno na sudske spise i na odvjetničke čašice pelinova pića* Nesretni je tamanitelj lavova bio dakle prisiljen da rasproda svoj sanduk oruţja, komad po komad, karabinku po karabinku. Prodao je bodeţe, ma- lajske noţeve, boksere... Neki trgovac mirodija kupi ţiveţne konzerve. Neki ljekarnik ostatke flastera. Prodao je čak i velike čizme, koje doţivješe isto što i popravljeni šator, nekome staretinaru koji ih proglasi osobito rijetkim predmetima iz Kočinčine... Kad je sve podmirio, Tartarinu ostade samo lavlja koţa i deva. On pomnjivo spakuje koţu i posla je u Tarascon na adresu hrabrog Bravide. (Vidjet ćemo malo kasnije što se dogodilo s tim bajoslovnim krznom.) Što se tiče deve, mislio ju je upotrijebiti tako da se pomoću nje vrati u grad Alţir, ali ne da na njoj putuje, nego da je proda kako bi mogao platiti diliţansu; ta to je još najbolji način kako se moţe putovati pomoću deve. No ţivotinju je na ţalost bilo teško prodati: nitko nije za nju ponudio ni groša. MeĎutim se Tartarin pod bilo koju cijenu htio vratiti u grad Alţir. Njemu se ţurilo da opet vidi Bajin plavi prsluk, svoju kućicu, svoje vodoskoke, i da otpočine na bijelim okruglim trolistima svojega maloga dvorišta, dok ne stigne novac iz Francuske. Tako naš junak nije oklijevao: strašno ozlojeĎen, ali ne klonuvši duhom, on se odluči putovati pješke, bez novaca, prevaljujući svakoga dana male komade puta. U toj prilici deva ga nije napustila. Ta čudna ţivotinja zavoljela je svojega gospodara na neobjašnjiv način, te videći da izlazi iz Orleansvillea poče zdušno i poboţno koračati za njim ravnajući svoj hod po njegovome i ne ostavljajući ga ni za stopu. To se Tartarinu u prvi čas činilo ganutljivo. Ta vjernost, nepokolebljiva privrţenost dirale su ga u srce to više što je ţivotinja bila bez zahtjeva i hranila se bilo čime. MeĎutim, nakon nekoliko dana Tartarinu dosadi da ima uvijek za petama tog turobnog suputnika koji ga podsjećaše na sve pretrpljene nedaće; a onda se u dosadu umiješa i srdţba, pa mu poče zamjerati zbog njegova ţalosna izgleda, zbog njegove grbe, zbog toga što hoda poput zauzdane guske. Ukratko, on je zamrzi i mišljaše samo kako da je se riješi; ali je ţivotinja bila

ustrajna... Tartarin pokuša daje izgubi, ţivotinja ga opet naĎe; on pokuša trčati, no deva trčaše brţe... Vikao je na nju: »Odlazi!« i ga- dao je kamenjem. Deva se zaustavljala i gledala ga ţalosno, a onda bi nakon trenutka opet krenula za njim i uvijek gaje konačno stigla. Tartarin se morao pomiriti sa sudbinom. MeĎutim, kad je nakon dugih osam dana pješačenja Taraskonac, zaprašen, premoren, ugledao izdaleka gdje se u zelenilu blistaju prve bijele terase Alţira, kad se našao na gradskim Stranica | vratima, na bučnom prilazu Mustafi, usred zuava, biskrana, Mahonki, što su svi vrvjeli oko njega i gledali ga kako prolazi sa svojom devom, ovog ga puta izdade strpljivost: 41 — Ne! ne - reče - to ne ide. — Ne mogu ući u Alţir s takvom ţivotinjom! Pa koristeći se time što su kola najednom mjestu zakrčila put, on ţurno skrene u polje i baci se u neki jarak...! Nakon jednoga trenutka on vidje nad svojom glavom na nasipu puta devu kako juri velikim koracima, proteţući tjeskobno vrat. Tada, zbacivši velik teret sa srca, junak izaĎe iz svojega skrovišta i uĎe u grad zaobilaznom stazom koja je išla duţ zida njegova vrtića. VII Nesreća za nesrećom Stigavši pred svoju maursku kuću, Tartarin se zaustavi veoma začuĎen. Dan je umirao, ulica je bila pusta. Kroz niska vrata pod šiljastim lukom, koja je crnica zaboravila zatvoriti, čulo se smijanje, zveka čaša, praskanje šampanjskih čepova, a nad svom tom lijepom grajom odzvanjao je ţenski glas, koji je radosno i jasno pjevao: Aimes-tu Marco la Belle, La danse aux salons en fleurs... (Voliš li, Marco la Belle, Ples u cvjetnim salonima...) — Trista mu gromova! — povika Taraskonac blijedeči i uleti u dvorište. Nesretni Tartarin, kakav li ga je prizor čekao. Pod svodovima maloga trijema usred boca, slatkiša, razbacanih jastuka, lula, defova, gitara, Baja je stajala na nogama bez plave surke i prsluka, imajući na sebi samo košuljicu od prozračne tkanine sa srmom i velike šalvare njeţne ljubičaste boje, te je pjevala Marco la Belle s kapom pomorskog oficira na uhu. Pred njenim nogama, na hasuri, prezasićen ljubavlju i ušećerenim voćem, Barbassou, podli kapetan Barbassou, pucao je od smijeha slušajući je. Pojava Tartarina, izmoţdena, smršala, zapra- šena, s plamsavim očima, s nakostriješenom crven- kapom, prekine sasvim naprečac ovu ljupku tursko— marseljsku terevenku. Baja ciknu kao prestravljena hrtica i pobjegne u kuću. Ali Barbassou se nimalo ne uznemiri i ponovo udari u smijeh: — He, he! gospodine Tartarine, što kaţete na to? Vidite li da ona zna francuski? Tartarin Taraskonac korakne prema njemu sav bijesan: — Kapetane! — Digo-li que vengue, moun ban41 — povika Maurka sagibajući se s galerije prvoga kata s lijepom ugursuskom kretnjom. Jadnik, preneraţen, sruši se na neki bubanj. Njegova Maurka zna čak i marseljsko narječje! — Nisam li vam govorio da ne vjerujete Al- ţirkama! — reče mudro kapetan Barbassou, kao da izriče neku poslovicu. — Tako je i s vašim crnogorskim knezom. Tartarin pridigne glavu. — Vi znate gdje je knez? — O, nije daleko. Odsjeo je na pet godina u lijepoj tamnici mustafskoj. Lopova zatekli na djelu... Uostalom, to nije prvi put što je dopao u hladovinu. Njegovo visočanstvo izdrţalo je već tri godine zatvora negdje... i to, čini mi se, upravo u Tarasconu.

Ta rečenica u provansalskom narječju znači: Reci mu nek doĎe, dragi moj! Ima se svakako shvatiti ironično.

— U Tarasconu...! — poviče Tartarin, kome naglo puče pred očima. Zato je dakle poznavao samo jednu stranu grada... — Da! Bez sumnje... Tarascon gledan iz kaznionice... Ah! moj jadni gospodine Tartarine, treba dobro otvoriti oči u ovoj vraţjoj zemlji, inače je čovjek izloţen veoma neugodnim stvarima... Tako ona vaša dogodovština s mujezinom... — Kakva dogodovština? Kakav mujezin? Stranica | — Bora mu... pa mujezin sučelice vašoj kući, koji je udvarao Baji... Onomad je list Akbar ispričao stvar, pa se još i sada smije čitav Alţir... A i jest smiješno: mujezin koji je sa 42 svoje munare, pjevajući molitve, pravio pred vašim nosom ljubavne izjave maloj i zakazivao joj sastanke, zazivajući Alahovo ime... — Pa zar su dakle svi sami nitkovi u ovoj zemlji...? zaurliče nesretni Taraskonac. Barbassou odmahne rukom kao neki mudrac. — Moj dragi, znate, to su vam nove zemlje... Ali ništa za to! Ako hoćete da me slušate, vi ćete se što brţe vratiti u Tarascon. — Da se vratim... To je lako reći... Ali novac... ? Vi dakle ne znate kako su me operušali tamo dolje u pustinji? — Ako je samo to, ništa za to! — reče kapetan smijući se... »Zuav« putuje sutra, pa ako hoćete, ja ću vas prevesti natrag u zavičaj... Pristajete li, druţe... ? Onda je sve u redu. Ostaje vam samo jedna stvar. Još je ostalo nekoliko malih šampanjskih boca i pola paštete... sjednite tu, i zaboravimo što je bilo! Nakon trenutka oklijevanja koji mu je nametalo njegovo dostojanstvo, Taraskonac se lijepo odluči. Sjedne, počeše se kucati; Baja se vrati na zveku čaša, otpjeva kraj pjesme Marco la Belle, i zabava se produţi do kasno u noć. Oko tri sata ujutro, lagane glave i teških nogu, dobri se Tartarin vraćao kući postoje ispratio svojega prijatelja kapetana, kadli ga, dok je prolazio ispred dţamije, sjećanje na mujezina i na njegove podvale prisili da se nasmije, a u mozgu mu sine krasna misao kako da se osveti. Vrata su bila otvorena. On uĎe, proĎe kroz duge hodnike pokrite hasurama, stane se penjati i penjati i konačno se naĎe u maloj turskoj bogomolji, u kojoj se fenjer od izrezanog lima njihao na stropu, vezući čudnovate: sjene po bijelim zidovima. Tu je bio mujezin, sjedeći na divanu sa svojim velikim turbanom, bijelim ogrtačem, lulom iz Mosta- ganema, pred velikom čašom svjeţega pelinova pića što ga je poboţno miješao očekujući čas da pozove vjernike na molitvu. " Ugledavši Tartarina, od uţasa ispusti lulu .. — Ni riječi, hodţusijo — reče Taraskonac, koji bijaše nešto smislio... Brzo daj ovamo turban i ogrtač! Hodţusija, sav dršćući, dade mu turban, ogrtač, sve što je zatraţio. Tartarin metne sve to na sebe te s velikom ozbiljnošću izaĎe na terasu munare. More se sjalo u daljini. Bijeli krovovi svjetlucali se na mjesečini. Na povjetarcu s mora čulo se nekoliko zakašnjelih gitara. Mujezin iz Tarascona se načas sabere, a onda digne ruke i počne poboţno pjevušiti piskutavim glasom: — La Allah il Allah... Muhamed je varalica stara... Istok, Kuran, bašage, lavovi, Maurke — sve to ne vrijedi ni prebijene pare... Nema više Turaka... Još ima samo mamipara... ţivio Tarascon! I dok je na nekom čudnovatom jeziku, nekoj smjesi arapskog i provansalskoga, dični Tartarin bacao na sve četiri strane obzorja, na more, na grad, na ravnicu, na planine svoje veselo taraskonsko prokletstvo, odgovarao mu je zvučni i ozbiljni glas drugih mujezina pronoseći se od munare do munare, a posljednji vjernici gornjega grada busali su se pobožno u prsa.Tarascon! Tarascon! Podne. »Zuav« se dimi, sad će otploviti. Gore na balkonu kavane. »Valentin« gospoda oficiri upe- ruju dalekozor i dolaze s pukovnikom na čelu redom po činovima gledati sretni brodić koji odlazi u Francusku. To je velika zabava glavnog štaba... Dolje se vanjsko

pristanište iskri. Stari turski topovi ukopani niz obalu ljeskaju se na suncu. Putnici se guraju, Bi- skrani i Mahonci gomilaju prtljagu u čamce. Ali Tartarin Taraskonac nema prtljage. Eno ga gdje silazi iz Ulice mornarice preko maloga pazara punoga banana i lubenica u pratnji svojeg prijatelja Barbassoua. Nesretni Taraskonac ostavio je na maurskim ţalima svoj sanduk s oruţjem i svoje obmane, a sada se sprema da otplovi prema Tarasconu s rukama u dţepovima... Tek što je skočio u Stranica | zapovjednički čamac, kad neka zadihana ţivotinja dotrči odozgo s trga i u trku pohita prema njemu. To je deva, vjerna deva, koja već dvadeset i četiri sata traţi po Alţiru svojega 43 gospodara. Tartarin, videći je, mijenja boju lica i pretvara se da je ne poznaje, ali je deva tvrdoglava. Skakuće duţ obale. Doziva svojega prijatelja i gleda ga njeţno. Njezino tuţno oko kao da kaţe: — Odvedi me, odvedi me čamcem daleko, vrlo daleko od ove Arabije od bojadisane ljepenke, od ovoga smiješnog Istoka puna lokomotiva i diliţansa, u kojemu ja, preţivjeli dromedar, ne znam više što da radim. Ti si posljednji Turčin, a ja posljednja deva... Ne rastavljajmo se više, moj Tartarine... — Pripada li ta deva vama? — upita kapetan. — Ni u snu! — odgovara Tartarin, dršćući na samu pomisao da bi ušao u Tarascon s tom smiješnom pratnjom; te odričući se bestidno sudruga svojih nezgoda, odgurne nogom alţirsko tlo i otisnu čamac za odlazak... Deva onjuši vodu, istegne vrat, zaškripi zglobovima, baci se kao mahnita za čamcem i zapliva usporedo s njim prema »Zuavu« sa svojim ispupčenim hrptom, koji pluta kao tikva, i svojim velikim vratom uspravljenim nad vodom poput kljuna troveslarke. Čamac i deva pristanu zajedno uz bokove parobroda. — Pravo da vam kaţem, ţao mi je toga drome- dara — reče kapetan Barbassou duboko ganut — htio bih ga primiti na svoj brod... Kad stignem u Marsei- lle, poklonit ću ga zoološkom vrtu. Podigoše na palubu, uz pomoć mnoštva vitlo- va i konopaca, devu koja je postala teţa radi morske vode, i »Zuav« krene. Dva dana, koliko je trajao put morem, Tartarin ostade potpuno sam u svojoj kabini, ne zato što bi more bilo burno "niti što bi crvenkapa morala mnogo stradati, nego bi ta vraţja deva, čim bi se gospodar pomolio na palubi, počela oko njega smiješno oblije- tati... Nikada niste vidjeli neku devu gdje tako javno ističe svoju vezu s nekim...! Iz sata u sat, kroz okance kabine, na koje je katkada zavirivao, Tartarin je gledao kako blijedi plavet alţirskog neba; te napokon jednog jutra u srebrnoj magli sav blaţen začu gdje bruje sva marselj- ska zvona. Doputovali su... »Zuav« se usidri. Naš čovjek, koji nije imao prtljage, siĎe bez ijedne riječi, ţurno proĎe Marseilleom još uvijek se bojeći da deva ne ide za njim, te odahne tek onda kad je udobno sjedio u vagonu trećeg razreda koji je jurio bez odmora prema Tarasconu... Varava sigurnost! Istom su prevalili dvije milje od Marseillea, evo svih glava na prozorima. Viču, čude se. I Tartarin pogleda i... što opazi? Devu, moj gospodine, neizbjeţivu devu, kako grabi tračnicama, usred ravnice Crau i za vlakom i ne ustupa ni za stopu. Tartarin se preneraţeno uvuče u kut i stisne oči. Nakon ove katastrofalne ekspedicije on se nadao da će se barem vratiti doma neprimijećen. Ali je to onemogućivala nazočnost ovoga nesnosnoga če- tvoronošca. Kakav li će to ispasti povratak kući, mili boţe! Ni pare, ni lavova, ničega... Samo ta deva! — Tarascon...! Tarascon...! Trebalo je izići... No grdna čuda! Istom se junakova crvenkapa pomolila na otvoru vrata, kad se stakleni svodovi kolodvora potresoše od silna klicanja: »Ţivio Tartarin!« — »Ţivio Tartarin! Ţivio tamanitelj lavova!« I odje- knuše fanfare, zborovi pjevačkih društava. Tartarina spopade smrtna muka; pomisli daje to neka podvala. Ali ne! Tu je bio čitav Tarascon, mašući

klobucima, pun simpatije. Eto hrabrog zapovjednika Bravide, oruţara Costecaldea, predsjednika suda, ljekarnika i čitavoga plemenitoga zbora lovaca na kape koji se na- tiskuju oko svojega starješine, a nose ga slavodobitno na rukama niz sve stepenice... Čudnih li posljedica fate morgane! Koţa slijepog lava, poslana Bravidi, bila je razlog čitavoj toj galami. S tim skromnim krznom izloţenim u čitaonici potpuno su se pomamili Taraskonci, a za njima čitava juţna Francuska. O njemu je pisao list Znakonoša. Izmislili su čitav roman. Nije Tartarin ubio jednog lava, ubio je deset lavova, dvadeset lavova, naprayio je Stranica | pravi pokolj lavova! Tako je Tartarin, iskrcavajući se u Marseilleu, bio već glasovit u tom 44 gradu a da za to ni sam nije znao, a oduševljen gaje brzojav pretekao za dva sata u njegovu zavičaju. Ali je narodna radost dosegla vrhunac kad su sakupljeni opazili kako se iza junaka pomalja neka bajoslovna ţivotinja pokrivena prašinom i znojem i kotrlja se niz stepenište kolodvora. Tarascon je načas povjerovao da se vratio zmaj Tarask. Tartarin umiri svoje zemljake u tom pogledu. — To je moja deva — reče im. I već pod utjecajem taraskonskog sunca, tog lijepog sunca koje sili ljude da nevino laţu, on doda dragajući dromedarovu grbu: — To je plemenita ţivotinja...! Ona me vidjela gdje ubijam sve svoje lavove... Na to uhvati prijateljski pod ruku zapovjednika, koji se zacrvenio od sreće, pa idući pred devom okruţen lovcima na kape i burno pozdravljen od cjelokupnog naroda, on se spokojno uputi prema baobabo- voj kućici i u hodu poče s pričanjem o svojim velikim lovovima: Pomislite samo — govorio je — da sam jedne večeri, usred Sahare...

ALPHONSE DAUDET - Čovjek i pisac Neodoljiva čarolija djela Alphonsa Da- udeta osigurala mu je zavidno mjesto u našoj suvremenoj knjiţevnosti. Ta čarolija izvire iz sočnosti i orginalnosti svake njegove rečenice. On nije u stanju ispričati neki dogaĎaj niti opisati nekoga svoga junaka a da se potpuno ne preda tom dogaĎaju ili tom liku i to sa ţivahnošću svoje ironije i blagošću svoje osjećajnosti. Emil Zola Knjiţevniku Alphonsu Daudetu pripada istaknuto mjesto u francuskoj knjiţevnosti. Isto tako mu pripada i dostojno mjesto meĎu svjetskim piscima. Njegova djela se i danas rado čitaju i izdaju u sve većem broju primjeraka, prenose na film, prilagoĎuju televizijskim i školskim programima. Danas je ovaj pisac populariziran kroz sve medijske strukture a najviše kroz brojna izdanja njegovih djela. Bez dvojbe se moţe reći da je Daudetova popularnost znčajno nadmašila knjiţevnu uspješnost njegovih slavnih suvremenika s kojima ga knjiţevni kritičari najviše usporeĎuju pokušavajući naglasiti njihov presudan utjecaj na njegovo knjiţevno stvaralaštvo. Tu se u prvom redu misli na Zolu koji je roĎen iste godine kad i Daudet, samo što je Zola roĎeni Pariţanin dok je Daudet dijete Juga, Provanse, Mediterana. Iako se moţe naći dosta podudarnosti u njihovim djelima (sličnosti fabule i glavnih likova u romanima Zoline Nane i Daudetove Sapho, na primjer) ta dva knjiţevna velikana pripadaju posve različitim knjiţevnim svjetovima. Zola je ostao tvorcem naturalističke škole. U njegovom djelu je data objek- tivistička slika Pariza i pariškog socijalnog taloga. Kod Daudeta sve vrvi ţivotom, ne realnim ţivotom već onakvim ţivotom kakvim ga vidi Daudet svojim očima. Daudet ne preslikava stvarnost, on je stvara, oblikuje svijet oko sebe po porivima koji izviru iz dubine njegova bića. Koza gospodina Seguina, Starci, Tri tihe mise, Arležanka, sve su to nezaboravne priče u kojima se ţivot prelama po rubovima najfinijh ljudskih osjećaja, trajnih teţnji, htijenja i nadanja. MeĎutim valja reći daje Daudetovo djelo proţeto dubokom humanošću koja na izvjestan način podsjeća na Dickensa i njegove romane. Kada se godine 1868. pojavio Daudetov autobiografski roman Mališan (Petit Chose) u kome Daudet opisuje svoje teško djetinjstvo i

mladost iznoseći svu bijedu, patnje, siromaštvo i poniţenja kroz koja je morao proći, mnoge kritičare taj je roman podsjetio na Dickensova Davida Copperfielda. Isto tako i Daudetova trilogija o taraskonskom hvalisavcu i megalomanu Tartari- nu Taraskoncu, neodoljivo podsjeća na Picwickovce Charlesa Dickensa. Nema nikakve sumnje da je na Daudetovo pisanje romana o Tartaric Taraskoncu utjecao i Mark Twain, veliki američki pisac čije je djelo proţeto humorom, Stranica | ironijom i finom satirom. Neka Twainova djela (The Innocents Abroad i The New Piligram's Progress) imaju dodirnih točaka s Dau- detovim romanima o Tartarinu Taraskoncu. Twain u 45 navedenim djelima opisuje ponašanje američkih turista koji obilaze povijesna mjesta i znamenitosti na Starom kontinentu. Ta su Twainova djela postigla veliki uspjeh kod američke publike na isti način na koji je Daudet imao uspjeha sa svojom trilogijom o Tartarinu Taraskoncu. MeĎutim, istini za volju valja reći da se Daudetova trilogija odlikuje prikladnijom formom, finijim humorom i boljjm karakteriziranjem likova, naročito se to odnosi na g}avrlog junaka Tarta- rina, jedinstvenog knjiţevnog lika koga općenito kritičari smatraju francuskim Don Quiotom. *

Alphonse Daudet je roĎen u gradu Nime 13. svibnja 1840. godine. Srednju školu pohaĎa u Lyonu, u gradu u koji se Daudetova obitelj preselila nakon propasti očeve svilare. Obitelj jedva spaja kraj s krajem. Zbog siromaštva Daudet se zapošljava kao učitelj u Alesu, godine 1957. NesreĎeni obiteljski materijal*1* odnosi koji su dugo trajali i koji su se stalno pogoršavali zahvaljujući neuspješnosti njegova oca da se dokaţe u svojim poduzetničkim poslovima, nagone paudeta da i on krene putem svoga starijeg brata Ernesta- Kao sedamnaestogodišnji mladić našao se u Parizu gdje se pokušavao probiti pisanjem za dnevne novine. Uz članke za novine piše pjesme i već 1858. uspijeva objaviti svoju prvu knjigu pjesama pod naslovom Les amoureuses (Zaljubljene) i godinu dana kasnije, 1859. i drugu La double conversation (Dvostruki razgovor). U Parizu se druţi s knjiţevnicima, boemima, umjetnicima, posebno sa slikarima. Ţivi uglavnom pišući članke za dnevni list Figaro i Petit Moniteur. Članke iz tih listova kasnije je (1861.) sakupio i objavio u knjizi pod naslovom Roman du Chaperon rouge (Roman Crvenkapice). U listu L'Événement izlazi kao podlistak njegova značajna knjiga Lettres de mon moulin (Pisma iz mog mlina). Radi se o zbirci od dvadeset i tri pripovijetke koje su objavljene u razdoblju od kolovoza do studenog 1866. Daudetu je tada bilo dvadeset i šest godina i već je tada, kao mladić, stekao knjiţevnu slavu. Pisma iz mog mlina, odmah su poslije objavljivanja doţivjela velike pohvale i povoljne kritike u kojima je isticana njeţnost i toplina kojom je autor opisao svoju rodnu Provansu. Ta knjiga ga je proslavila. Sunčana, lijepa i draga Provansa, njezin miran i spokojan ţivot, njezina toplina koju osjećate u dodiru s ljudima i prirodom, jedinstven sklad i ljepota krajolika kojom je prolazio i zanimljivosti dogaĎaja i ljudi koje je tamo upoznao i sretao, s kojima je kao mladić ţivio, sve je to on znalački i impresivno zano smjestiti u korice te svoje značajne knjige. Daudet se nije dao uljuljkati uspjehom Pisama iz mog mlina. Marljivo je radio, i uz stalnu suradnju s dnevnim novinama, nastavio je pisati svoje uspomene iz djetinjstva i mladosti. Dvije godine nakon objav- ljivanaj Pisama iz mog mlina, Daudet izdaje (1868.) svoj prvi roman pod naslovom Mališan (Petit Chose). Mališan je Daudetova autobiografija. U toj knjizi on se sjeća teškog ţivota koji ga je pratio od najranijeg djetinjstva pa do odlaska u Pariz. To je priča o zbivanjima u Daudetovoj obitelji, u očevoj tvornici svile, te o patnjama i neimaštini koja je Daudeta pratila u mladim danima njegova ţivota. Mališan je donio Daudetu novi knjiţevni uspjeh. Knjiga se rado čitala, hvalila i dobro prodavala.

Daudet je ostao ţivjeti u Parizu do kraja ţivota, ali je često odlazio u Provansu. U Provansi se druţio i prijateljevao s pjesnikom Fredericom Mistralom koji je nastojao u Daudetu probuditi osjećaje pripadnosti provansalskom narodu i kulturi. MeĎutim Daudet se nije nikada zanosio tim nacionalnim provansalskim pokretom koji je teţio osamostaljivanju provansalskog bića, jezika i kulture. Daudet je radije uţivao u ljepoti Provanse, putovao, sretao ljude, druţio se snjima, razgovarao, te biljeţio dogaĎaje, legende i zanimljivosti. Stranica | Kroz to razdoblje Daudet je marljivo radio na svom romanu o Tartarinu Taraskoncu. Pisanje romana o Tartarinu Taraskoncu dugo će trajati i biti okončano tek 1890., 46 objavljivanjem trećeg romana iz trilogije: Taraskonska luka. Tom knjigom je Daudet dovršio svoju čuvenu trilogiju o pustolovinama Tartarina Taraskonca. Prvi roman iz trilogije izdanje 1872. pod naslovom Čudesne pustolovine Tartarina Taraskonca (Les Aventures prodigieuses de Tartarin de Tarascon). Takovo duhovito, humoristično štivo o ţivotu jednog mediteranskog gradića kakav je Taraskon dočekano je s oduševljenjem. Daudet niţe knjiţevne uspješnice a to baš i nije bio čest slučaj u njegovo doba u Parizu. U romanu o Tartarinu Taraskoncu Daudet je polučio najveći uspjeh s opisom glavnog lika, dobroćudnog zanesenjaka, kolebljivca i hvalisavca. Od tri romana trilogije svakako je najbolji prvi objavljeni roman Čudesne pustolovine Tartarina Tara- skonca. Daudet je već u tom romanu dao okvir za cijelu trilogiju. Vrlo uspješno je definirao lik i karakter junaka, opisao ljude i običaje, navade i predrasude jednog tipičnog mediteranskog gradića kakvih ima na stotine uz obalu Sredozemlja. Tu se ljudi rado druţe, puno pričaju, maštaju i lako se prepuštaju ugodi i uţitku čim im se za to pruţi prilika. Uz lik glavnog junaka u romanu postupno izrasta i profilira se neobičan lik crnogorskog kneza Grigorija čija se uloga polako provlači kroz sadrţaj cijelog romana i čiji se karakter otkriva tek na samom kraju djela. Tu su i Daudetovski opisi grada Alţira i njegovih stanovnika koje Tartarin stalno naziva Turcima. Sedamdesete godine devetnaestoga stoljeća bile su burne godine. Godine 1870. počeo je krvavi Francusko pruski rat u kome je francuska vojska doţivjela teški poraz. Bizmark je bio na vlasti u Pruskoj a Napoleon III u Francuskoj (Drugo Carstvo 1852.-1870.). Bizmark je iskoristio svoju vojnu nadmoć i potisnuo je francusku obranu sve do Pariza. U Parizu je vladalo nezadovoljstvo tako da je došlo do velike pobune i ustanka koji je doveo do čuvene Pariške komune. Francusko pruski rat je imao velikog odraza na Daudeta i njegovo smireno i humanističko pisanje. U zbirci pripovijedaka Priče ponedjeljkom (Contes du Lundi) koje izlaze 1873. Daudet je objavio vrlo dirljive pripovijetke s temama iz Francusko pruskog rata od kojih je najčuvenija ona kojom zbirka i počinje a koja nosi naslov Posljednji školski sat. Iste godine objavljuje moţda svoj najbolji roman Fromont mladi i Risler stariji (Fromont jeune et Risler aîné) u kome Daudet, svojim poznatim stilom daje vjernu sliku Pariza i društvenog ţivota u Parizu. Autor je u ovom romanu kritičan a njegov humor je često sarkastičan jer ga poroci i navade pariškog malograĎanskog društva dovode do ljutnje pa čak i bijesa. Za taj roman Daudet je dobio nagradu Francuske akademije. Ponesen uspjehom tog romana Daudet nastavlja s pisanjem takvog štiva. Najprije mu izlazi roman Jack (1879.), vrlo tragična priča o djetetu koje ostaje bez ikakve brige jer ga napušta njegova neuračunljiva majka. Analizi i opisu pariškog društva Daudet se vraća u romanu Nabab koji izdaje 1877. godine. Društvene, političke i moralne prilike u Parizu pod kraj Drugog Carstva glavna su tema tog romana. Glavni lik romana je beskrupulozni bogataš koji se obogatio svakovrsnim dovitljivostima i lukavstvima. Dvije godine kasnije (1879.) Daudet je napisao roman slične fabule Kraljevi u progonstvu (Les Rois en Exil) u kome je glavni junak prognani kralj iz neke imaginarne zemlje koju Daudet naziva Ilirijom. Kralj ţivi rasipno u Parizu provodeći raskalašen ţivot, troše- ći blago koje je uspio dovući kao prognani kralj. Posve se predao uţicima i lakom ţivotu i ništa ga nije

moglo u tome zaustaviti. Poslije crnogorskog kneza Grigorija u Tartarinu Tarsknoncu, u Kraljevima u progonstvu, za lik prognanog kralja uzeo je srpskog kralja Milana, koji je često posjećivao Pariz u kome se prepuštao uţicima. MeĎutim, posebno je zanimljivo to što je, samo nekoliko godina po objavljivanju romana, kralj Milan zaista došao u Pariz kao prognani kralj. Njegov idući roman nosi naslov Numa Rou- mestan koji izlazi 1881. Tu se Daudet Stranica | ponovno vraća Jugu i temama koje su mu bliţe i draţe. Numa Rou- mestan je Daudetov glavni lik u ovom romanu. To je beskrupulozni i pohlepni političar čijim ambicijama nije bilo 47 kraja. Svojim govorničkim sposobnostima, nemoralu i laţima, on uspijeva, uz pomoć politike i političkih veza, domoći se i učvrstiti na vlasti. Laž i istina su iste kategorije. Ovisi o vama kako ćete na to gledati, Roumestanova je zaključna misao. Svoj slavni roman Sapho Daudet objavljuje 1884. Sapho je romantična priča jako tipična za navade pariškog društvenog ţivota u kome kurtizane igraju vaţnu ali i časnu ulogu. Daudetova Fanny opisana od početka do kraja romana sa puno simpatija i šarma. Ona je vjerna i lojalna svome Jeanu Gaussinu na način da mu je u isto vrijeme i ljubavnica i prijateljica koja vodi brigu o njegovu društvenom ţivotu i materijalnom poloţaju. Godinu dana poslije objavljivanja romana Sapho (kojim je potvrdio svoje visoko mjesto u francuskoj knjiţevnosti) Daudet se vraća Tartarinu Tara- skoncu i 1885. izdaje drugi roman trilogije Tartarin u Alpama (Tartarin sur les Alpes). Poslije krasnih Tartarinovih alpskih pustolovina, Daudet se hvata u koštac s Francuskom akademijom i njezinim članovima koji samo sanjaju o svojoj besmrtnosti. Njegov napad na Akademiju i njezin način rada i izbora novih članova uslijedio je nakon njegova povlačenja svoje kanditature za člana Akademije. On je taj napad dugo spremao. Roman u kome ismijava i osuĎuje ambicije i ponašanje besmrtnika (roman se i zove Besmrtnik) objavljen 1888. a te godine Daudet takoĎer objavljuje svoje dvije knjige sjećanja: Uspomene književnika i Trideset godina Pariza. U to vrijeme Daudet se teško nosi sa veneričnim bolestima (bio je zaraţen sifilisom) koje su kod njega izazivale nepodnošljive boli. Zanimljivo je da je o tim svojim nepodnošljivim patnjama i boli pisao dnevnik u kome je podrobno iznosio svoja fizička i psihička stanja. Iako je njegov dnevnik posthumno objavljen 1931. pod naslovom Doulou (što na provansalskom znači bol, patnja), o tom dnevniku se malo znalo i govorilo. Nedavno je objavljeno u Parizu novo izdanje tog dnevnika u kome Daudet svakodnevno biljeţi muke i patnje kroz koje prolazi od 1884. kada su se pokazali prvi simptomi bolesti. To novo izdanje pobudilo je veliku pozornost pariške knjiţevne kritike koja djelo smatra značajnim Daudetovim knjiţevnim radom. Daudet će zauvijek biti voljen od svojih čitatelja. Njegov fini humor i njegov način da sa simpatijama piše o ljudskim manama i navadama te njegova iskrena i duboka humanost i razumijevanje za nemoć i patnje malih ljudi, čine Daudeta izuzetno popularnim i voljenim piscem, dakako i zato što je on znao naći pravi knjiţevni stil i jezik pa njegova djela zauvijek ţive u sjećanjima njegovih brojnih čitatelja. Alphonse Daudet je umro u Parizu 16. prosinca 1897., posve iscrpljen od bolesti koja je tada bila neizlječiva i s kojom se teško nosio dugi niz godina.KRONOLOGIJA 1840. Alphonse Daudet rodio se 13. svibnja u gradu Nîmesu. On je treće dijete u obitelji Daudet. Prije njega su roĎena njegova dva brata, Henri (1832.) i Ernest (1937.). Te godine Mérimée objavljuje Columbu. 1840. - 1845. U dječjim jaslicama u mjestu Bezouce, Alphonse Daudet je bio sve do navršene pete godine. Mérimée objavljuje Carmen. 1845. - 1847. PohaĎa katoličku pučku školu.

1847. - 1848. Otac Vincent zasniva tvornicu svile koja se gasi iste godine. RaĎa se Anne Daudet, piščeva sestra. U Francuskoj se 1848. odvija Revolucija i uspostavlja se Druga Republika. Rodio se Gaugen. Dumas Sin objavljuje Damu s kamelijama. 1849. U proljeće Daudetovi se sele u Lyon nakon propasti očeve svilare. Stranica | 1850. - 1856. 48 Alphonse i brat mu Ernest polaze gimnaziju. Ernest prekida školovanje već 1850. i pridruţuje se ocu u trgovini svilom. U srpnju 1956. umire mu brat Henri Daudet. Louis-Napoleon Bonaparte izvodi drţavni udar i uspostavlja Drugo Carstvo. Odrţavaju se Provansalski kongresi: 1952. u Arlesu i 1953. u Aixu. Flaubert objavljuje Gospodu Bovary. 1857. Alphonse Daudet se zapošljava kao učitelj na školi u mjestu Alès, ali ne za dugo. Napušta školu u nerasvjetljenim okolnostima i pridruţuje se svom bratu Ernestu u Parizu. Bilo mu je tada sedamnaest godina. U Parizu je ţivio u teškim materijalnim uvjetima. Posvećuje se potpuno knjiţevnosti. Piše uglavnom pjesme i novinske članke. Baudlaire izdaje Cvjeće zla. 1858. Daudet se u Parizu druţi s boemima i knjiţevnicima i polako prodire u poznate literarne salone. Te godine upoznaje Mariju Rieu i u toj vezi ostaje nekoliko godina. U srpnju objavljuje svoje prvo djelo, zbirku pjesama Zaljubljene (Les Amoureuses). 1859. Daudet u Parizu upoznaje velikog provansal- skog pjesnika Mistrala. Počinje njegova suradnja s listom Pariš-Journal, a već od studenog stalno piše i za list Figaro. Početak gradnje Pariške opere. 1860.

Zapošljava se kao tajnik u kabinetu kneza Morneya. Pretpostavlja se daje te godine prvi put bio u Provansi kao gost Frederica Mistrala. 1861. U siječnju mu izlazi druga knjige pjesama Dvostruki razgovor (Double conversation). Odlazi na odmor u Alţir. Pojava smetnji od veneričnih bolesti. Na putu u Alţir, posjećuje u Maillaneu Mistrala. Tu se prvi put susreće s provansalskim pokretom koji zahtjeva priznavanje provansalskog jezika i provansal- skog nacionalnog identiteta. Sa svojim roĎakom Henrijem Reynaudom stiţe u grad Alţir 21. prosinca i tu ostaje do 25. veljače naredne godine. 1962. U veljači objavljuje pod naslovom Roman Crvenkapice (Roman du Chaperon rouge) svoje izabrane članke koje je objavljivao u dnevnim novinama. U prosincu odlazi na Korziku gdje boravi sve do oţujka slijedeće godine. 1964. Od siječnja do travnja boravi u Provansi u Fontvieilleu kod Ambroyovih, starih prijatelja obitelji Daudet. U listopadu Opéra-Comique mu izvodi djelo Odsutni (Absent) koje je uglazbio Poise. U prosincu ponovno boravi u Provansi. 1965. U oţujku umire knez Morny. Daudet ostaje bez posla. U travnju Théâtre-Français izvodi djelo Bijeli krin (Oeillet blanc) koje je Daudet napisao zajedno s Lépineom. 1866.

Nekoliko mjeseci (od siječnja do svibnja) boravi na Jugu (Nîmes, Saint-Laurent, Fontvieille, Camargue). Počinje raditi na romanu Mališan (Petit chose). Tog ljeta se zaručuje s Julijom Allard. Objavljuje u nastavcima (od kolovoza do studenog) u listu Événement Pisma iz mog mlina (Lettres de mon moulin). Njegovu knjigu Mališan počinje u nastavcima objavljivati Le Moniteur universel du soir, Stranica | od 27. studenog. Objavljivanje je dovršeno 20. listopada 1867. 1867. 49 Vjenčanje (29. siječnja) Alphonsea Daudeta i Julije Allard. Bračno putovanje provode na Jugu. Ljeto i jesen borave u Vigneuxu, na imanju Julinijih djedova. U studenome Daudetovi dobivaju sina Leona Daudeta. 1868.

U veljači izlazi mu knjiga Mališan. Ljeto provodi u Champrosayu. 1869. Pisma iz mog mlina prvi put izlazi kao knjiga. Izlazi takoĎer prvi dio trilogije Tartarin Taraskonac u listu Le petit Moniteur. Flaubert objavljuje Sentimentalni odgoj. 1870. U veljači i oţujku, Le Figaro objavljuje nastavak avantura Tartarina Taraskonca pod naslovom Barbarin de Tarascon. Odličje viteza Legije časti dodjeljuje mu se 15. kolovoza. Uspostavljena Treća Republika. 1871. Počinje pisati za list Soir. Ljeto provodi kod roditelja u Nimesu. U studenom objavljuje knjigu Pisma odsutnomu (Lettres a un absent). Uspostavljena Pariška komuna, revolucionarna vlast pariškog radništva. Zola objavljuje roman Les Rougon-Macguart. 1872. U veljači trilogija Tartarin Taraskonac prvi put izlazi u knjizi. U listopadu praizvedba Arležake (L'Arlesienne) u Vaudevilleu. Daudet upoznaje Flauberta i Zolu. 1873. U veljači mu izlazi knjiga Priče ponedjeljkom (Contes du lundi). U oţujku upoznaje Edmonda de Goncourta s kojim postaje bliski prijatelj. Rimbaud izdaje Sezonu u paklu. 1874. U oţujku prihvaća mjesto kazališnog kritičara u listu Journal officiel. To mjesto će zadrţati sve do konca 1880. U listopadu mu izlazi roman Fromont mladi i Risler stariji (Fromont jeune et Risler aîné). 1875. U proljeće mu umire otac Vincent Daudet. Od 15. lipnja do 2. listopada u listu Le Moniteur universel objavljen je u nastavcima Daudetov roman Jack. U studenom Akademija mu dodjeljuje nagradu Jouy za roman Fromont mlaĎi i Risler stariji. Izvedena opera Carmen od Bizeta. 1876. U Vaudevilleu u rujnu premijera kazališne adaptacije romana Fromont mlaĎi i Risler stariji. Roman su dramatizirali Daudet i Belot. 1877. U listu Le Temps u nastavcima izlazi roman Le Nabab. Iste godine, u studenom, pojavljuje se i u knjizi kod izdavača Charpentier.

1878. U siječnju se u kazalištu Opéra-Comique izvodi djelo Char, koje su napisali Daudet i Paul Arène, a glazbu Emile Pessard. U lipnju se raĎa Lucien Daudet, drugo dijete u obitelji Daudet. 1879. U ljeto mu se zdravlje pogoršava. Liječi se u Allevardu, specijalnoj klinici za dišne organe. Stranica | U listu Le Tempes, od 15. kolovoza do 10. listopada, u podlisku izlazi mu roman Kraljevi 50 u progonstvu (Rois en exil). 1880.

U siječnju premijera dramatizacije romana Nabab u kazalištu Vaudeville. Preko ljeta liječi se u Royatu. Svjetska izloţba i dovršenje Eiffelova tornja. 1881.

U siječnju izvedba predstave Jack u Odeonu. Ljeto provodi u Švicarskoj. U listopadu izdavač Charpentier objavljuje mu roman Numa Roumestan (nakon feljtonskog objavljivanja od svibnja do srpnja u listu LTllustration). 1882. U svibnju mu umire majka Adeline Daudet. Ljeto provodi na liječenju u Nerisu. 1883. U siječnju kuća Dentu objavljuje mu roman Evangelistica (L'Evageliste). U svibnju odustaje od kandidature za ulazak u Francusku akademiju. U prosincu u kazalištu Vaudeville uprizorenje romana Kraljevi u progonstvu, u dramatizaciji Paula Delaira. 1884. U svibnju izdavač Charpentier objavljuje mu roman Sapho. Ljeto provodi u Chamonixu i u Montreuxu. 1885. Redovito odlazi na liječenje u mjesto Lamalou, sve do 1890. U prosincu objavljuje Trtarin na Alpama, drugi roman iz Tartarinove trilogije. U istom razdoblju premijera dramatizacije romana Sapho izvedena je u kazalištu Gymnase. 1887. U Odéonu mu izvode (u veljači) komad Nouma Roumestan. 1888.

U siječnju kod izdavača Marpon i Flammarion Daudet objavljuje knjigu uspomena Trideset godina Pariza (Trente ans de Paris) a u prosincu mu izlazi i druga knjiga sjećanja Uspomene jednog književnika (Souvenirs d'un homme de lettres) kod istog izdavača. U srpnju kuća Lemerre mu objavljuje roman Besmrtnik (LTmmortel) u kome Daudet nemilosrdno izvrgava ruglu slavnu Francusku akademiju i njezine besmrtnike, redovne članove Akademije. 1889. U listopadu u kazalištu Gymnase izvode mu djelo Borba za život {La Lutte pour la vie). 1890. Konačno, u studenom, objavljuje treći roman Tartarinove trilogije pod naslovom Taraskonska luka (Port-Tarscon). 1891. Daudetov prvoroĎeni sin Léon Daudet ţeni se s Jeanne Hugo, unukom pjesnika Victora Hugoa. 1892. U veljači, u kazalištu Gymnase, izvodi se još jedan njegov dramski tekst, Lažljivica (La Monteuse). U travnju, umorni i iscrpljeni Daudet objavljuje svoj prvi roman s temom iz bračnog ţivota i bračnih lomova pod naslovom Rose et Ninette.

Drugi roman s istom temom izlazi mu u oţujku 1895. pod naslovom La Petite paroisse. 1894. U prosincu dolazi do raspada braka Leona Da- udeta i Jeanne Hugo. Razvod će biti sluţbeno proveden 1895. 1895. U svibnju Daudet putuje u Englesku 1896. U travnju Daudet boravi u Veneciji. Dana 16. srpnja umire Edmond de Goncourt na Daudetovom imanju u Champrosayu. 1897. Izlaze mu dvije novele: Trésor d'Arlatan i La Fédor. Daudet umire 16. prosinca.

Stranica | 51