BIBLIOTEKA OBRAZ SVETA^KI KWIGA DEVEDESET I OSMA
Protoprezviter Aleksandar [meman NA[ @IVOT U HRISTU, HRISTOV @IVOT U ...
19 downloads
322 Views
4MB Size
Report
This content was uploaded by our users and we assume good faith they have the permission to share this book. If you own the copyright to this book and it is wrongfully on our website, we offer a simple DMCA procedure to remove your content from our site. Start by pressing the button below!
Report copyright / DMCA form
BIBLIOTEKA OBRAZ SVETA^KI KWIGA DEVEDESET I OSMA
Protoprezviter Aleksandar [meman NA[ @IVOT U HRISTU, HRISTOV @IVOT U NAMA IZABRANE BESEDE, ESEJI, STUDIJE I ODLOMCI IZ “DNEVNIKA 1973–1983.”
Recenzenti Protojerej stavrofor Haxi-Qubodrag Petrovi} Protojerej Vajo Jovi} Vladimir Dimitrijevi}
Urednik Jovan Srbuq
Tehni~ki urednik Jerej Velimir Birmanac
Protoprezviter Aleksandar [meman
NA[ @IVOT U HRISTU, HRISTOV @IVOT U NAMA IZABRANE
STUDIJE I ODLOMCI IZ
Dizajn korica \akon Milorad Milosavqevi}
BESEDE, ESEJI,
DNEVNIKA 1973–1983.
Preveo i priredio: MATEJ ARSENIJEVI}
Tira` 500 [tampa Finegraf, Beograd Distribucija tel. 063/328-003 / 09–14h
BEOGRAD 2007.
7
Matu{ka Julijana [meman
BITI SVE[TENIKOVA SUPRUGA U Francuskoj, sa wenom rimo–katoli~kom tradicijom, sama ideja da ste udati za sve{tenika mora da izgleda i neobi~no i nekako neumesno. [Sa druge strane] polo`aj sve{tenikove supruge, u svetlu apsolutne nemogu}nosti rukopolo`ewa `ena u sve{tenstvo, mo`e da deluje kao ne{to nenormalno, naro~ito danas, kada smo svedoci oslobo|ewa i nezavisnosti `ene, kao i jednakih mogu}nosti za karijeru kako za mu{karce tako i za `ene. Me|utim, tu “nenormalnost”, tu “apsurdnost” sve{tenikova `ena ne samo da prihvata, ve} je ~ak i ukqu~uje u svoje bitovawe sa rado{}u; da, zaista, sa ponosom i blagodarno{}u {to je, premda na posredan na~in, deo sve{teni~koga slu`ewa. Nije mi lako da govorim nepristrasno i objektivno o svome suprugu koji se nedavno upokojio, a sa druge strane, radost mi je da govorim o wemu, da sa drugima podelim svoje uspomene. Mladost u Francuskoj Nije bilo ni~ega neobi~noga u na{oj mladosti, ni u tome kako smo se upoznali: on je bio maturant Carnot liceja i ruske gimnazije, ja sam zavr{ila {kolu Saint Marie de Neully. Oboje smo odrasli na idealima i vrednostima Stare Rusije, u ritmu Crkve i wenih praznika, na nasle|u i tradicijama Rusije, koje su podrazumevale vernost i privr`enost du`nostima. No, sa druge strane, `iveli smo i u svetu Voltera, Verlena i Prusta, lepote Pariza i veli~anstvene pro{losti Moskve i Sankt-Peterburga. U to vreme, kada sam imala sedamnaest godina, na stepenicama crkve srela sam se sa devetnaestogodi{wim studentom koji Iz: Õliana [meman, Zamu`em za svæåennikom, Vestnik Pravoslaviæ, No 133, ænvarý 1986, S. 121-123.
8
NA[ @IVOT U HRISTU, HRISTOV @IVOT U NAMA
tek {to se bio upisao na Bogoslovski institut Sv. Sergija: “Vrlo bih `eleo da se upoznam sa Vama... – rekao mi je – i hteo bih da primetim da uop{te ne nameravam da postanem monah!”. Iste te ve~eri, on se poverio jednom od svojih poznanika da je “ne{to ranije toga dana sreo svoju budu}u suprugu”. Moj suprug se upisao na Institut [Sv. Sergija] sa namerom da postane sve{tenik, i ve} sa devetnaest godina bio je u potpunosti ono {to }e biti tokom ~iSa{a [meman 1925. g. tavog svog `ivota. Od samoga detiwstva on je sebe posvetio sve{teni~kom slu`ewu, Crkva je bila wegov `ivot, `eleo je vi{e od i~ega drugog da postane sve{tenik, bila je to wegova prva i najsna`nija `eqa. Wegovo sve{teni~ko slu`ewe, `eqa da stalno slu`i slu`bu Bo`iju izra`avala je prirodu wegove du{e, ono za {ta je on bio stvoren. I u tome nije bilo nikakvih protivre~nosti. On je bio veoma obrazovan ~ovek: U Kadetskom korpusu u Parizu 1936.(u drugom najpre se obrazovao u ruskoj vojnoj {koredu, prvi s desna) li, a potom u liceju Carnot i ruskoj gimnaziji. Razvio je pasioniranu qubav prema kwi`evnostima obe zemqe, koje je poznavao do savr{enstva: rusku kwi`evnost, koju je, kasnije, i predavao u Wujorku, i francusku kwi`evnost, koju je upoznavao ne samo dok je `iveo u Francuskoj; on nikada nije prestao da ~ita francusku kwi`evnost, cenio ju je i upijao u sebe sa qubavqu, i – ako se mo`e tako re}i – gotovo sa izvesnom neutoqivo{}u. On je voleo francusku i rusku poeziju, i mogao je satima da je govori napaAleksandar i Julijana – met, bez prestanka... ven~awe, Parizu, 1943.
Umesto predgovora
9
Ni poezija, ni kwi`evnost za wega nisu bili zabava. On je, uop{te, bio nezasiti ~ita~: zanimale su ga politika i filosofija, savremene ideje i teorije. Wegova interesovawa i radoznalost su bili sveobuhvatni. U poeziji je video transcendentalnu krasotu i time se naslado{}ivao. Umesto da tra`i svoju du{u u poeziji, po primeru pesnika epohe Romantizma, on je otvoreno i iskreno kretao putem samih pesnika i wihovog stvarala~kog tragawa. Voleo je Bodlera i wegovo stremqewe k idealu, voleo je Voltera i Remboa – on nikada nije tragao za etikom i moralom u umetnosti (za {ta je wegova qubav prema Bodleru i Prustu sasvim dovoqan dokaz!). On je u poeziji, kao i u kwi`evnosti uop{te, video `ivu re~, re~ koja izra`ava `ivot. Voleo je da ~ita zapise @ida i Lotoa, biografije i radove o Taqeranu, Prustu, o `ivotu Simenona i drugih, udubquju}i se u wihovo shvatawe razvoja ~ovekovog `ivota, stradawa i radosti. Sva ova dela su mu omogu}avala da se pribli`i su{tini drugoga ~oveka, [da se pribli`i] razli~itim qudskim sudbinama i, kroz wih, odricawu od sebe. Jezik je za wega bio od prvostepene va`nosti, ~ak vi{e i od muzike u kojoj je u`ivao, ali bez strasti, i vi{e od vizualne umetnosti prema kojoj je bio gotovo ravnodu{an. Voleo je ulice, grad, dom, zavese na prozorima, grobqa, O. Aleksandar [meman, kafeterije, ve~erwe novine – sve ono sa suprugom Julijanom {to izra`ava qudski `ivot. i de~icom: Sergejem, Se}am se da sam se jednom priliAnom i Marijom , kom, kada smo bili mladi, silno iznenau Parizu 1951, dila, da ne ka`em i ne{to vi{e, kada me uo~i odlaska u Ameriku je poveo na grobqe Pere Lachaise, da bismo potom lutali Grands Boulevards–om, oti{li u Maigret, i na kraju zavr{ili u kafeu Lutetia, gde smo pili crnu kafu i ~itali Le Monde. Pored nas su prolazili prolaznici, sav taj svet ulicâ... Priznajem da sam tada bila donekle uzdr`ana, no kasnije sam postepeno zadobijala sve ve}u slobodu i sve dubqe poimawe stvari.
10
Umesto predgovora
NA[ @IVOT U HRISTU, HRISTOV @IVOT U NAMA
U sredi{tu svega za wega je bila radost sve{teni~koga slu`ewa Govorila sam o wegovoj uravnote`enosti, o wegovim ukusima, francuskom i ruskom obrazovawu, o wegovom sistematskom i stalnom ~itawu koje je na{lo svoj izraz u wegovoj izuzetno {irokoj i svestraO. Aleksandar [meman noj kulturnosti, otvorenoj (sedi, prvi s desna), sa kolegama za `ivot i za razvoj roda Instituta Sv. Sergija u Parizu 1945. qudskog. No, u sredi{tu svega toga, za wega je najsilnija i najiskrenija bila radost sve{teni~kog slu`ewa, radost {to je sve{tenik. Naro~itost wegovog slu`ewa bila je u tom uticawu na druge, koje je on bio kadar da izrazi kroz re~i; u tom neposrednom i gotovo neprimetnom uticawu kojim je dejstvovao na qude koji su mu dolazili. On je, usled toga, stalno bivao naprosto kao “pojeden” od strane qudi, jer nikada nije umeo da ka`e – “ne”. Kada bi mu u razgovoru postavili neko ~udno ili zamr{eno pitawe, on je uvek shvatao {ta su hteli da ga pitaju, kao i u kojoj je meri ~oveku bilo te{ko da mu postavi to pitawe, i odgovarao je bez davawa gotovoga re{ewa, bez pouke. On je posedovao izuzetni dar da ute{i ~oveka i da mu olak{a breme, da ga obodri i da porazgovara o onom najva`nijem, da obasja [sagovornika] svetlo{}u u kojoj je sve postajalo jednostavnije, sre}nije i spokojnije. On je stvarno umeo da ohrabri srce ~ovekovo. Za neke je bilo neo~ekivano to {to je on, kada su mu dolazili, u nadi da }e dobiti od wega gotovo re{ewe ili pouku, iznosio O. Aleksandar [meman sa suprugom iskqu~ivo svoje vi|ewe... Julijanom, u Parizu 1951.
11
Jedan od wegovih studenata mi je nedavno rekao (navodim ovo po pam}ewu): “^esto sam dolazio kod Ba}u{ke sa spiskom problema koji su mi se ~inili vrlo ozbiqnim, nere{ivim. Razgovarali bismo o politici, o kwi`evnosti, o mojoj deci, o Crkvi, o praznicima, o prirodi, i na kraju bi Ba}u{ka spustio svoju te{ku i blagu ruku na moja le|a i rekao: ’Sada je sve dobro, zar ne? Vi{e nema nikakvih problema?”. Odlazio bih, a moje srce i moja du{a su bili zgrejani wegovom rado{}u i sijawem, ne~im nepojmivim ali spokojnim”. Niko nije mogao da mu se podsmeva, naro~ito kada su u pitawu bila bogoslovska pitawa. Wegovo ose}awe za stvarno stawe stvari, zdravo rasu|ivawe, sagledawe `ivota u kome nije bilo izmi{qenih problema, zajedno sa svagda svojstvenim mu ose}awem za humor i unutarwu uzdr`anost, sa ume}em da prilikom susreta nasamo sa nekim savladava previ{e li~na ose}awa i emocije, u~inili su ga ~ovekom od koga su svi uzimali kao sa izvora utehe, dobrobiti i ube|enosti; i on je sve to tako {tedro davao... Vi{e od hiqadu qudi je do{lo na wegovu sahranu; dobila sam na stotine pisama od tih qudi ~iju je du{u on negde i nekada dotakao. 1970–tih godina u Krestvudu
@ivot u Americi
1951. godine mi smo sa troje dece oti{li iz Pariza u Wujork. U Americi, na Akademiji Sv. Vladimira, on je bio profesor i dekan, tamo je obrazovao grupu satrudnika, predava~a i rukovoditeqa. Sve su to bili wegovi prijateqi koji su se trudili na istoj misiji, koji su govorili glasom Crkve, Liturgije, Evharistije. On je na Akademiji Sv. Vladimira napisao svoje kwige i ostvario sav svoj potencijal, tamo se zaista potrudio na dälu obnove liturgijskoga `ivota, na dälu obnove evharistijske svesti. Drugi }e govoriti o wegovoj bogoslovskoj misiji. Ja znam da je ta misija bila jedno sa wegovim sve{teni~kim slu`ewem kao sluge i instrumenta Gospodweg. On nije imao smisla za re{avawe “dru-
12
13
NA[ @IVOT U HRISTU, HRISTOV @IVOT U NAMA
Umesto predgovora
{tvenih problema”. Obi~no je govorio: “Drugi }e to uraditi boqe od mene”. Ono {to nas je spasavalo od haosa, koji je te{ko bilo izbe}i, jer te{ko je bilo ne rasuti se na sve strane – deca, wihovo {kolovawe (na{e troje dece, uzgred budi re~eno, nikada nam nisu donela ni{ta drugo osim sreO. Aleksandar [meman sa suprugom Julijanom, }e!), Akademija, nasinom Sergejem, k}erima Marijom i Anom, pori da spojimo kraj zetovima o. Tomom Hopkom i o. Jovanom sa krajem svakoga meTka~ukom, snahom Marijom i unucima seca, studenti i sve ostalo... – jeste, pre svega, prisustvo u Crkvi, na bogoslu`ewima, radost Velike Subote i obi~ne nedeqne Liturgije. I sve nam je to do{lo kroz wegovo sve{tenstvo i blagodare}i wegovom sve{tenstvu. Da bismo sa~uvali na{ unutarwi sklad `ivota, ~itavo leto bismo provodili u kanadskoj provinciji na obali ostrva Label, kuda smo odlazili da bismo se pogruzili u izvor `ivota zvani Priroda, tamo u severnoj lepoti kanadskih {uma, u okriqu porodi~noga `ivota, u drvenoj ~asovwi nedeqom i praznicima, u posetama wegovoga brata [blizanca] Andreja ~iji je zna~aj u `ivotu moga mu`a bio toliki da to ne mogu nikada dovoqno da naglasim. Svako na{e leto je bilo obele`eno ritmom nestrpqivog i{~ekivawa AnO. Aleksandar [meman drejevog dolaska, rado{}u zbog sa unukom Sa{om, 1979, Label
wegovog boravqewa sa nama i tugom zbog Andrejevog odlaska. Svako na{e leto je zaista bilo tiho pristani{te.
O. Aleksandar [meman, slu`i Sv. Liturgiju 1975. u paraklisu Sv. Tri Jerarha u Krestvudu
Praznik upokojewa @elela bih da ovim ne ba{ mnogo povezanim uspomenama pridodam i nekoliko re~i o bolesti i smrti o. Aleksandra, o prazniku wegovog upokojewa, {to je ono zaista i bilo. Kada se, sasvim neo~ekivano i nepredvidivo, otkrilo da boluje od raka plu}a i mozga u ve} poodmaklom stadijumu, on je prihvatio svoju sudbinu u punom smislu te re~i, spokojno i jasno, bez nepotrebnih re~i, sa unutarwom snagom, koja je svagda bila skrivena. Vrlo dobro se se}am koliko je ta~no bilo ~asova kada se to dogodilo. Bio je to trenutak punoga poznawa i potpune jasnosti, signal za polazak na put. On je to prihvatio bez emocija, no u na{ `ivot je u{la velika radost. To nije bila radost samo`rtvovawa ili muka koje je morao da odstrada. To je bila radost jednostavna i ~ista, sa kojom je on propovedao ~itavog svog `ivota, ali ta se radost sada poja~ala, zato {to je on ose}ao da }e uskoro ugledati Carstvo, dveri Carstva. Sve ostalo se zavr{ilo ili, naprotiv, tek je trebalo da po~ne. Vreme `ivotne borbe, propovedi, op{tewa [sa qudima], ube|ivawa... oti{lo je u pro{lost, istovremeno kada je tek zapo~eo veliki put koji }e ga u~initi stvarno slobodnim. On je tada bio nalik onim `enama kojima se Hristos javio posle Vaskrsewa i rekao im: “Radujte se!”.
14
NA[ @IVOT U HRISTU, HRISTOV @IVOT U NAMA
Wegova bolest i pribli`avawe smrti bili su, bez sumwe, za wega, ~ak, i ve}i nego {to bi to bilo neposredno vi|ewe Gospoda. Sa velikom jednostavno{}u, sa sveobuhvatnom verom on je ~ekao, kako je sâm jednom prilikom i napisao, “bezve~erwi Dan Carstva”. Wegova smrt je bila zaista ~in `ivota, praznik upokojewa. Wegovo pribli`avawe k smrti bilo je nalik na voz, koji kre}e posle piska sirene, zahuktava se i polazi, s po~etka sporo, {kripe}i to~kovima i ispu{taju}i paru, da bi se, potom, kretao sve br`e i spokojnije tamo... tamo gde je ciq svakoga putnika – k dverima Carstva, koja su se otvorila za wega i kojima se on pribli`avao sa mirom i blagodarewem. Nikada ga nisam videla da tako sija, da je tako blagodaran, tako trpeqiv. Tri dana pred upokojewe primio je Svetu Tajnu pomazawa osve{tanim Jelejem. On je tada bio veoma slab i nismo znali kako }e da odreaguje, ali on je na kraju molitava rekao jasnim i sna`nim glasom: “Amin, amin, amin!”. U tome je bila wegova saglasnost – “neka bude tako” ~itavog wegovog `ivota. @elela bih da zavr{im odlomkom sa kraja poglavqa o smrti iz wegove kwige “Za `ivot sveta” (to je sasvim jedinstveni odlomak, jer je napisan u prvom licu): “I ako u~inim taj Hristov @ivot – svojim `ivotom, ako tu `e| i to iskawe Carstva u~inim svojom `e|ju i iskawem, to ~ekawe Hrista – svojim ~ekawem, taj opit Hrista kao `ivota – svojim opitom, tada }e i sama moja smrt postati usho|ewe u @ivot. Ne znam kada }e nastupiti i kako }e se zbiti posledwe ispuwewe svega u Bogu. Ni{ta ne znam o svim tim “kada” i “kako”. Ali, znam da je u Hristu ve} zapo~ela Pasha sveta, prela`ewe sveta u Carstvo Bo`ije i pretvarawe sveta u Carstvo Bo`ije, kao i da je `ivot ve} pro`et svetlo{}u te Grob o. Aleksandra [memana, Pashe, wenim mirom i rado{}u u na grobqu manastira Duhu Svetome, jer ’Hristos vaskrSv. Tihona u Pensilvaniji se i @ivot `ivuje’”!
“BLAGODARIM TI, GOSPODE!”
17
“SVAGDA SE RADUJTE, NEPRESTANO SE MOLITE, ZA SVE BLAGODARITE” (Bele{ka sa bolni~ke posteqe) * Draga moja bra}o i sestre, ~lanovi Svetovladimirske porodice, @elim da vam se zahvalim iz dubine svoga srca za va{u qubav, molitve i brigu. Nijedna re~ ne mo`e da izrazi radost koju sam iskusio kada sam osetio kako me je taj topli talas celoga poneo i uneo u sâmo srce vere, qubavi i nade – svega onoga {to nazivamo `ivotom u Hristu, Crkvom... Nedostajete mi i u duhu sam sve vreme sa vama. Ovi dani i{~ekivawa obasjani su jarkom svetlo{}u. Mnogo od te svetlosti dugujem i vama. “Svagda se radujte. Neprestano se molite. Za sve blagodarite” [1. Sol. 5, 16–18]... Wujor{ka bolnica, 30. septembar 1982. o. Aleksandar [meman
“Blagodarim Ti, Gospode, za sve i za sva! Veliki si, Gospode, i ~udesna su dela Tvoja i nema re~i dostojne da opeva ~udesa Tvoja! Gospode, dobro nam je ovde biti! Amin.” Protoprezviter Aleksandar [meman
Iz: Fr. Alexander Schmemann, Note From Hospital Bed, www. alexanderschmemann.org. * Za naslov bele{ke uzete su re~i Sv. ap. Pavla iz 1. Sol. 5, 16–18, kojima je o. Aleksandar i zavr{io ovu svoju bele{ku sa bolni~ke posteqe (prim. prir.).
18
“Blagodarim Ti, Gospode!”
“SVE JE VA[E, VI STE HRISTOVI, A HRISTOS JE BO@IJI” (Posledwe javno obra}awe o. Aleksandra [memana, na skupu Antiohijske arhiepiskopije 30. jula 1983. u Torontu) Va{e Visokopreosve{tenstvo, Va{a Preosve{tenstva, ~asni oci i u~esnici ovog svetog sabrawa, moje prve re~i ve~eras jesu re~i blagodarnosti. Tokom ~itave ove godine, od kada sam se razboleo, primio sam od na{e pravoslavne zajednice toliko porukâ qubavi, sastradawa i ohrabrewa da se sama bolest preobrazila u mome srcu. Bolest mi je otkrila qubav Hristovu sa silinom, svetlo{}u i rado{}u koji su samu bolest pretvorili u novi dar i novi blagoslov. Prva poruka koju sam dobio u bolnici bila je poruka Wegovog Visokopreosve{tenstva Filipa. Ovo, Va{e Visokopreosve{tenstvo, nikada ne}u zaboraviti. Zato vam, moji qubqeni oci, bra}o i sestre u Hristu, izra`avam svoju duboku blagodarnost, i ovo ~inim u najkrasnijem ispovedawu i tvr|ewu: “Hristos posredi nas! I jeste i bi}e!”. Kada sam pozvan da govorim ovde ve~eras, nisam dobio nikakva uputstva bilo koje vrste, te sam mogao slobodno da izaberem temu. Ali, kada sam po~eo da razmi{qam o temi, poku{avaju}i da nadi|em uobi~ajeni, povr{ni banketski optimizam, neko mi je rekao da }e biblijski moto ovog skupa biti mesto iz Prve poslanice Sv. ap. Petra (2, 9): Vi ste rod izabrani, carsko sve{tenstvo, narod sveti. Odjedanput se moja potraga za temom zavr{ila, pre svega zbog toga {to je to jedno od mojih omiqenih mesta, a, zatim, i zbog toga {to nema nijednog drugog biblijskog mesta koje se u ve}oj meri odnosi na mnoge na{e crkvene probleme. Ne znam da li bi se svi moji savremenici u Crkvi slo`ili sa mnom kada ka`em da su, krajem pedesetih i po~etkom {ezdesetih Iz: Protopresbyter Alexander Schmemann, Adress to Antiochian Archdiocesan Convention in Toronto, The Orthodox Church, November 1983.
19
godina [XX stole}a], sve pravoslavne Crkve u Americi prolazile kroz neku vrstu preporoda. Ka`em “neku vrstu” zato {to nisam siguran da je re~ “preporod” ovde sasvim umesna. No, bez obzira na to da li je ta re~ umesna ili ne, siguran sam da se ne{to zna~ajno zbivalo sa Crkvom – nova nada, novo vi|ewe, novo iskustvo Crkve. O, kako se `ivo se}am nekih doga|aja koji su, iako su u to vreme izgledali sasvim skromni i mo`da ~ak marginalni, zapravo ostavili dubok trag u Pravoslavqu u Americi i {ire! Se}am se nastanka i prvog skupa “Stalne konferencije pravoslavnih episkopâ Amerike”, “Stalne konferencije kanonskih episkopâ”, spontanog odgovora na{ih jeraraha na potrebu za jedinstvom i saradwom. Jo{ skromniji je bio nastanak “Pravoslavne hri{}anske komisije za obrazovawe” koja je bukvalno stvorila pravoslavno vi|ewe verskoga obrazovawa i nadahnula qude na to vi|ewe. U to vreme je {irom Amerike do{lo do osnivawa dru{tava pravoslavnih sve{tenikâ, kao i pravoslavnih hri{}anskih dru{tava na fakultetima. Nema razloga da daqe nabrajamo sve zna~ajnije aspekte ovoga preporoda. Ono {to je za nas danas zna~ajno jeste svetlost koju ose}amo, nada koju delimo, ube|enost da je kqu~ni trenutak ispuwewa ve} nastupio. Ne preterujem. Taj preporod nije bio nikakav idili~ni proces koga treba da se se}amo sa sentimentalno{}u kao {to se neko se}a svoga detiwstva. Bilo je te{kih, gotovo tragi~nih trenutaka i bezizlaza. Bilo je nesporazuma i nepotrebnih polemika. Jednoga dana }e nam istori~ari Pravoslavqa u Americi pomo}i da analiziramo i procenimo dokumenta, bele{ke i izve{taje koji sada tiho po~ivaju u na{im kancelarijama. No, sve vreme su tu sa nama bili svetlost i nada, koji su na{ `ivot ~inili smislenim i stvarala~kim. Ali, onda je svetlost po~ela da gasne i taj preporod je po~eo da gubi na svom zamahu. Ne{to se dogodilo, i pitawe je – “{ta?” i “za{to?”. Prvo isku{ewe koje nas vreba u poku{aju da odgovorimo na ova pitawa jeste da se svagda tra`i `rtveni jarac, da se stvari razmatraju na individualnom nivou, a to zna~i na najni`em mogu}em nivou. Dvadeset i neku godinu kasnije, mo`emo (a dodao bih i – moramo!) da odbacimo i da zaboravimo takav pojednostavquju}i pristup. No, mi i danas moramo da se pitamo: “[ta se to dogodilo?” i “Za{to se to dogodilo?”.
20
21
NA[ @IVOT U HRISTU, HRISTOV @IVOT U NAMA
“Blagodarim Ti, Gospode!”
Za{to se danas iznova susre}emo sa pojavom pojma “krize”, koji se tako ~esto koristio a jo{ ~e{}e – zloupotrebqavao? Nisu li danas na{e crkve, na primer, u celini gledano u mnogo boqem stawu, materijalnom, organizacionom, itd.? Zar nemamo danas bogoslovske {kole u kojima se pripremaju sve{tenici, verou~iteqi, organizatori, dirigenti? Zar ne bi, uop{te gledano, bilo umesnije proslavqati sva ta postignu}a pre nego u na{em crkvenom `ivotu pokretati pitawe “krize” i baviti se wime kao ve} tradicionalnim alibijem za sve na{e te{ko}e i bezizlaze? Moja namera, me|utim, uop{te nije da pronalazim nove dokaze za neuspehe i poraze na{eg crkvenog `ivota, da pridodajem nove optu`be. Namera mi je doka`em da na{a kriza ne samo da je neizbe`na, ve} je, u krajwem ishodu, bila i ostaje blagotvorna. Ako bismo mogli da shvatimo {ta je wen stvarni smisao, onda bismo pro{irili i produbili na{e poimawe Crkve. Dopustite mi da ukratko objasnim ovaj o~igledni paradoks. Svi znamo, naravno, da je `i`a preporoda koji se zbivao kasnih pedesetih i po~etkom {ezdesetih godina [XX stole}a] bila potraga za organskim, to jest institucionalnim, vidivim kanonskim jedinstvom Pravoslavne Crkve na ameri~kom kontinentu: prevladavawe jurisdikcijske fragmentiranosti, etni~ke egocentri~nosti, nepotrebnog preklapawa jurisdikcijâ, svega onoga {to je tokom desetle}a stajalo u otvorenoj protivre~nosti sa na{im zajedni~kim uverewem da Pravoslavna Crkva jeste istinita Crkva, a ne naprosto zbir razli~itih nacionalnih i etni~kih tradicijâ. Na{ preporod se, ustvari, i zavr{io upravo zbog tog [neu~iwenog] posledweg koraka, odnosno zbog protivqewa tom koraku. Ali, dragi moji Pravoslavci, `elim da sa vama podelim svoju ube|enost da taj “ciq” u stvarnosti predstavqa po~etak novoga razdobqa u `ivotu Crkve, novo usho|ewe u tajnu jedinstva. Jer, bez tog “ciqa” mi nikada ne bismo mogli da se suo~imo sa stvarnim problemom pred kojim se nalazimo. Za{to je to tako? Zato {to su svi na{i napori da se dostigne taj krajwi ciq, tj. organsko jedinstvo Pravoslavqa u ovoj zemqi, i da se ispuni kanonski zahtev za jedinstvom episkopata, za jednim sveameri~kim saborom episkopâ, i tome sli~no, propali i pokazali se kao nemogu}i. To se ispostavilo kao nemogu}e ne zbog nekakvih skrivenih intriga, lobisti~kih pritisaka, op{te inercije, ve} pre zbog toga {to je nastavqawe tom stazom
[preporoda] zahtevalo od nas ne samo diplomatsku ve{tinu, kompromise i poslovne sporazume, ve}, pre svega, dar Duha Svetoga, obnovqenu veru, samo`rtveno ose}awe poslu{nosti. Upravo je ta nebeska dimenzija jednog zemaqskog projekta bila ono {to je sve nas u~inilo stati~nim u samom onom trenutku kada smo otkrili na{e jedinstvo, kada smo otkrili da ono {to nam je neophodno jeste Bo`ansko “Amin”, Pedesetnica, ~in poslu{nosti koja bi nas oslobodila. Organsko jedinstvo nikada ne}e biti postignuto putem diplomatije i birokratije, ma kako i diplomatija i birokratija bile su{tinski zna~ajne i neophodne Crkvi; diplomatija i birokratija su “od ovoga sveta” i u svim naporima da se isceli, sazda i ostvari Crkva sredstvima ovog palog i fragmentiranog sveta uvek ve} postoji unapred dejstvuju}a protivre~nost. Sada dolazim do krajweg i, za mene, najzna~ajnijeg pitawa. O~igledni kraj ovog preporoda nije ni poraz ni neuspeh, ve} neizbe`ni korak ka pobedi. Taj kraj nas primorava da, na svakom nivou, otkrivamo da mi jesmo jedno. Taj kraj nas sabira ujedno, makar to ponekad bilo i samo u nesporazumu. Ono {to smo shvatili je veoma jednostavna istina: da mi nismo bili Crkva, svi ti razgovori o budu}oj organizaciji Pravoslavqa u Americi bili jalovi i bezna~ajni. A mi jesmo Crkva i to izra`avamo i ostvarujemo u na{em evharistijskom zajedni~ewu. Za nas je, mo`da, vrlo korisno i vrlo neophodno da podrobno razmatramo razli~ite crkvene probleme. Ali, kada nas Hristos prikosne Svojom svetlo{}u i rado{}u na{ega usho|ewa sa Wim u Carstvo Bo`ije i za Trpezu Gospodwu, onda po~iwemo da shvatamo stvarne razmere Pravoslavqa u Americi. Poraz se preobra`ava u pobedu. Smrt je uni{tena smr}u. Strah biva progutan rado{}u. Tama ustupa mesto svetlosti. Stradawe postaje put ka Hristu. To je, za nas, smisao Crkve i taj smisao se ne mo`e prenebre}i. Ja ne znam {ta svako od nas treba da u~ini u svetlosti onoga {to je re~eno, ali Sâm Bog otkriva svakome od nas {ta je to {to On o~ekuje od nas. U biblijskom “glasu tihom i tananom” mi, kao Hri{}ani, moramo iznova da otkrijemo na{u veru i da obnovimo na{e istinsko prizvawe. U isto vreme, podsetimo se i da je na{e istinsko prizvawe svagda ve} odre|eno: “Vi ste rod izabrani, carsko sve{tenstvo, narod sveti”, to jest po divnim i jedinstvenim re~ima Sv. ap. Pavla: “... Sve je va{e, a vi ste Hristovi, a Hristos je Bo`iji” [1. Kor. 3, 22-23].
22
“Blagodarim Ti, Gospode!”
“BLAGODARIM TI, GOSPODE!” (Posledwa propoved o. Aleksandra [memana)* O. Aleksandar [meman je svoju posledwu Bo`ansku Liturgiju, slu`io dve i po nedeqe pre upokojewa, 24. novembra 1983, u paraklisu Bogoslovske akademije Sv. Vladimira. Na kraju Liturgije, on je pozvao sve prisutne da zajedni~ki zablagodare Bogu, re~ima sveradosnog i potresnog liturgijsko–bogoslovskog Blagodarewa koje ovde objavqujemo u celini:
Svako ko je kadar za blagodarewe, kadar je za spasewe i ve~nu radost. Blagodarim Ti, Gospode, {to si prihvatio ovu Evharistiju, koja se prinosi Svetoj Trojici – Ocu, Sinu i Duhu Svetome, i koja je preispunila srca na{a “rado{}u, mirom i pravedno{}u u Duhu Svetome”! Blagodarim Ti, Gospode, {to si nam otkrio Sebe i darovao nam da predoku{amo od Carstva Tvoga! Blagodarim Ti, Gospode, {to si nas sjedinio jedne sa drugima u slu`ewu Tebi i Tvojoj Svetoj Crkvi! Blagodarim Ti, Gospode, {to si nam pomogao da prevladamo sve te{ko}e, napetosti, strasti i isku{ewa, i {to si obnovio mir, uzajamnu qubav i radost u u~estvovawu u zajedni~ewu Duha Svetoga! Blagodarim Ti, Gospode, za poslata nam stradawa, jer nas ona o~i{}uju od sebi~nosti i podse}aju nas na ono {to je “jedino potrebno” – na Carstvo Tvoje ve~no! Iz: Protopresbyter Alexander Schmemann, Final Words - Thank You, O Lord!, The Orthodox Church, Vol. 20, No. 2, February 1984, p. 1; kao i u: AN ENDOWED CHAIR FOR LITURGICAL THEOLOGY, SVS Seminary Press, 1988; Fr. Alexander Schmemann’s Prayer After His Last Liturgy, www.alexanderschmemann.org.
23
Blagodarim Ti, Gospode, {to si nam darovao ovu zemqu gde smo slobodni da Te po{tujemo kao Boga! Blagodarim Ti, Gospode, za ovu {kolu u kojoj se proslavqa Ime Bo`ije! Blagodarim Ti, Gospode, za na{e porodice, za mu`eve i `ene, i, naro~ito, za de~icu koja nas u~e kako da proslavqamo Tvoje Sveto Ime, u radosti, kretawu i svetome `agoru! Blagodarim Ti, Gospode, za sve i za sva! Veliki si, Gospode, i ~udesna su dela Tvoja i nema re~i dostojne da opeva ~udesa Tvoja! Gospode, dobro nam je ovde biti! Amin.
LITURGIJA SMRTI ( O hri{}anskom poimawu smrti )
27
PASHA – SUSRET SA @IVIM HRISTOM
“Sve u Hri{}anstvu zavisi od qubavi prema Hristu. Smrt je susret sa Wim i zato sva smrt jeste – radost... Ali, Bo`e moj, kako smo mi daleko od takve qubavi! Qubavi kojom je On pobedio smrt, qubavi koja u nama pobe|uje smrt...”
Protoprezviter Aleksandar [meman
Moja vera u Hrista nije se rodila u ranom detiwstvu, kada sam imao prilike da zajedno sa svima, u~estvujem u praznovawu Vaskrsa. Naprotiv, Pasha je za mene postala zaista jedinstvena no}, preispuwena svetlo{}u, rado{}u i pobednom silom u usklikivawu “Hristos vaskrse! Vaistinu vaskrse!” tek onda kada se moja vera rodila iz iskustva susreta sa @ivim Hristom. Kako i kada se ona rodila? Ne znam, ne se}am se. Jedino {to znam jeste da sam svaki put, otvaraju}i Evangelije i ~itaju}i o Hristu, ~itaju}i Wegove re~i, Wegove pouke, ~itavim svojim srcem i bi}em ponavqao one re~i koje su sluge, poslate da uhapse Hrista i koje su se vratile bez Wega, izgovorile farisejima i prvosve{tenicima: Nikada nijedan ~ovek nije govorio kao Ovaj ^ovek (Jn. 14, 18). Zato ono prvo ~ega se svagda se}am jeste da je u~ewe Hristovo – `ivo i da se ni{ta na ovome svetu sa tim u~ewem ne mo`e uporediti. To je u~ewe o Wemu, o ve~nome @ivotu, o pobedi nad smr}u i o qubavi koja pobe|uje i prevashodi smrt. A, tako|e, znam da u ovom `ivotu koji se ~esto ~ini tako slo`enim i tegobnim, postoji ono {to se nikada ne}e izmeniti niti pro}i – ono unutarwe saznawe da je Hristos sa mnom: Ne}u vas ostaviti sirote, do}i }u k vama (Jn. 14, 18). I On je zaista do{ao i daje nam da osetimo Wegovo prisustvo: kroz molitvu, kroz trepet du{e, kroz `ivotvornu i neizrecivu radost, kroz Wegovo tajanstveno, ali istovremeno i neporecivo stvarno prisustvovawe u Crkvi, u bogoslu`ewima i Svetim Tajnama. Taj `ivi opit se neprestano razrasta, i postaje tako o~igledno saznawe, svest o ~iwenici da je Hristos ovde i da su se ispunile Wegove re~i: A ko qubi Mene, qubi}u i Ja wega i Sam }u mu se javiti (Jn. 14, 21). Bez obzira na to da li sam me|u qudima ili sasvim sâm, ova uverenost u Wegovo prisustvo, kao i
Iz: Fr. Alexander Schmemann, Christ is Risen, PREACHING ABOUT DEATH: EIGHTEEN SERMONS DEALING WITH THE EXPERIENCE OF DEATH FROM THE CHRISTIAN PERSPECTIVE, Alton M. Motter, ed. (Philadelphia: Fortress Press, 1975), 69-71.
28
29
NA[ @IVOT U HRISTU, HRISTOV @IVOT U NAMA
ova sila Wegovih re~i i ova radost vere u Wega stalno su sa mnom. To je jedini odgovor i jedini dokaz. “Za{to tra`ite @ivoga me|u mrtvima? Za{to oplakujete Netrule`noga me|u trule`nima?”. Svekoliko Hri{}anstvo, u su{tini, jeste opit vere, koji se ponavqa svagda iznova, kao prvi put, kroz vaplo}ivawe vere u bogoslu`ewima, crkvenim re~ima, pojawu i bojama. Neveruju}em ~oveku sve to mo`e da se u~ini kao nekakav privid. On slu{a samo re~i, vidi samo nerazumivi obred i shvata samo wegov spoqa{wi aspekat. Ali, za veruju}eg ~oveka sve to sâmo zra~i iznutra, i to ne kao dokaz, ve} kao plod wegove vere, kao `ivot vere u du{i, u svetu, u istoriji. Zato tamu i tugu Strasne Sedmice mi ose}amo kao ono {to je stvarno, `ivo i savremeno. I mi, zaista, [na Veliki Petak] pla~emo pod Krstom, pro`ivqavaju}i sve {to se tada zbilo u toj pobedi zla, izdaje, kukavi~luka i nevernosti. I mi zaista, na Veliku Subotu, sa potreseno{}u i sa nadom, gledamo u taj @ivotvorni Grob. I zato svake godine zaista mo`emo da praznujemo Pashu, Vaskrsewe Hristovo. Pasha nije samo uspomena na doga|aj koji se jedanput zbio u pro{losti. Pasha je stvarni susret u sre}i i radosti sa Onim Koga smo srcem odavno upoznali i sreli kao @ivot i Svetlost koja obasjava sve. Pashalna no} svedo~i da Hristos jeste @ivi i da je On sa nama, i da smo mi `ivi i da smo sa Wim. Svecelo pashalno bogoslu`ewe jeste poziv da gledamo svet i `ivot, i da ugledamo osvitawe tajanstvenoga dana u Carstvu Svetlosti. “Danas se ose}a dah Prole}a – peva Crkva – i likuje nova tvar...”. Likuje tvar – u veri, qubavi i nadi! Dan je Vaskrsewa, prosvetlimo se Praznikom, jedni druge zagrlimo, recimo ’bra}o’ i onima koji nas mrze, oprostimo sve Vaskrsewem, i ovako uskliknimo: “Hristos vaskrse iz mrtvih, smr}u smrt uni{ti i onima koji su u grobovima `ivot darova”. Hristos vaskrse!
VASKRSEWE HRISTOVO – POBEDA NAD ZLOM I SMR]U Hristos vaskrse! Jo{ jednom nam je dato da do`ivimo ovaj Praznik nad praznicima i ovo Slavqe nad slavqima! Jo{ jednom nam se daje da u sebe primimo Radost kojoj nema ravne na ovoj zemqi, da primimo Svetlost koja se ni sa ~im uporediti ne mo`e! Da osetimo, da vidimo, da poznamo ono {to, po re~ima Apostolovim, “oko ne vide, uho ne ~u i {to ne do|e u srce ~ovekovo, a {to je Bog pripremio za one koji Ga qube” (1. Kor. 2, 9). Hristos vaskrse! O kako ve} dugo poku{ava ovaj svet da obezvredi tu potresnu vest, da obesmisli taj pozdrav, to radosno usklikivawe! I ne samo da poku{avaju da nam doka`u da Hristos nije vaskrsao, nego da Hristos nije ni postojao, da je sve to samo izmi{qotina, obmana i podvala. Me|utim, Sv. ap. Pavle govori: “Ako ne vaskrse Hristos, uzalud je vera na{a!” (1. Kor. 15, 17). Ako li{imo Hri{}anstvo te pashalne radosti, ako oduzmemo od Hri{}anstva Pashu – {ta }e ostati? Zaista, gotovo ni{ta... Osta}e nekakva smutna uspomena na jednog neobi~nog U~iteqa, a Wegove re~i o qubavi i smirewu }e ostati samo tu`na povest o jo{ jednom u nizu tragi~nih neuspeha. Osta}e samo cini~na misao: {ta mo`e da u~ini ta propoved qubavi i bratstva u svetu u kome sve jednako trijumfuju Pilati i Jude, fariseji i upraviteqi, u kome je sve i svagda sazdano iskqu~ivo na sili, iskqu~ivo na strahu, iskqu~ivo na prinudi? I, istinu govore}i, upravo to i ho}e da doka`u od najdavnijih vremena svi neprijateqi Hrista i Hri{}anstva. Ve} tada, pod Krstom, na kome je On umirao u mukama, stajali su ti neprijateqi i sa podsmehom govorili: “Govorio si da si Sin Bo`iji, a onda si|i sa Krsta i mi }emo poverovati u Tebe. Nadao si se u Boga, neka Ti onda On sada pomogne!”. I Hristos nije si{ao sa Krsta i Bog, o~igledno, nije odgovorio na Wegov vapaj:
Iz: Protopresviter Aleksandr [meman, O vere i neverii, PROPOVEDI BESEDÿ, Moskva, Palomnik, 2003.
I
30
31
NA[ @IVOT U HRISTU, HRISTOV @IVOT U NAMA
Vaskrsewe Hristovo – pobeda nad zlom i smr}u
“Bo`e moj, Bo`e moj, za{to si Me ostavio?” (Mt. 27, 46). I ako se tim vapajem, tim stradawem, tom smr}u zavr{ava Hri{}anstvo, onda je Hri{}anstvo zaista kraj svih nadawa i svih iluzija qudskih. Zlo je pobedilo, kona~no i bezuslovno. Pred zlom kapituliraju svi: i slabi poku{aji Pilatovi da sa~uva pravednost [su|ewa], i qubav u~enika koji su se, ostaviv{i Hrista, razbe`ali, i samilost i hrabrost [sledbenika]... I onda ne preostaje ni{ta drugo nego prihvatiti `alosnu logiku koja je ve} odavno na{la svoj izraz u takozvanoj narodnoj mudrosti: “Boqe vrabac u ruci nego golub na grani”, “Ne mo`e {ut sa rogatim”, “S kim si, onakav si”... I u svetu se zacaruje takva neprozirna magla i ~ovek vi{e ni{ta ne `eli osim da bilo kako pro`ivi taj kratki `ivot, uz stalne poku{aje da, {to je ~e{}e to mogu}e, zaboravi na wegov jad i da pobegne od wega. I onda ne preostaje ni{ta drugo osim da se poveruje o~ajawu stiha Aleksandra Bloka: “Budite zadovoqni `ivotom svojim, Ti{im od vode i ni`im od trave! O, deco, kad biste samo znali, studen i mr~avu budu}ih dana!” Ali, evo, dolazi pashalna no}! No} u kojoj nema nikakve la`ne svetlosti, kada je sve pogru`eno u tamu, i kada sve, ~ini se, odgovara onom mraku koji caruje na zemqi. I to se ponavqa svake godine, tokom dve hiqade godina, svaki put kada se sabiramo [u pashalnu no}] u hramu Bo`ijem. I u hramu je, tako|e, mra~no. Na sredini hrama stoji Grob sa mrtvim Stradalnikom. I ~uje se tiho pojawe `alosnih pogrebnih pesama. Niko nam ni{ta ne ka`e i ne obja{wava: nema nikakve propagande, nema gromkih re~i, nema utehe. Ali, mi i ne o~ekujemo nikakve qudske re~i i dokaze, jer oni ionako nikada i ni{ta nisu dokazali. I izlazimo iz hrama sa sve}ama u rukama. Kako je samo slaba, kako je treperava ta svetlost! I kako je malo svetlosti u tom, u tamu pogru`enom, svetu! Ophodimo tri puta oko hrama i dolazimo do zatvorenih dveri. Isto tako su, jednom u davnini, `ene–mironosice do{le do Groba i pitale se: “Ko }e nam odvaliti kamen od dveri grobnih?”, jer taj kamen “be{e veoma veliki”. I pred nama danas stoji isti taj “kamen veliki veoma” – kamen neverja, kamen “ovoga sveta” koji ni u {ta ne veruje, koji `ivi od danas do sutra, sveta u kome trijumfuju samo nasiqe i strah.
Kamen je navaqen na dveri, dveri su zatvorene i vetar poku{ava da ugasi treperave plami~ke sve}â... [ta mi uop{te mo`emo protiv tog vasionskog mraka, vasionske pusto{i, mi, maleno sabrawe qudi, koje niko ne priznaje, nad ~ijom verom se ovaj svet izruguje i podsmeva? Ko je do`iveo taj trenutak }utawa, sumwe i maloverja, tu, pred zatvorenim dverima, pred tim ve~nim kamenom, taj zna o ~emu govorim. I, gle, glas staroga sve{tenika izgovara samo dve re~i, iste re~i: “Hristos vaskrse!”. Samo dve re~i! Ni obja{wewe, ni dokaz! Taj glas samo saop{tava i objavquje: “Hristos vaskrse!”. I zbiva se ~udo, isto ~udo, uvek isto ~udo! I ~uje se radosni odgovor: “Vaistinu vaskrse!”. I du{a prima te dve re~i, i srce prima te dve re~i, i ono {to je najdubqe i najistinitije u nama prima te dve re~i. I, gle, odstupaju od nas i ta no} i to }utawe, i dveri hrama se otvaraju, i mi stupamo u likovawe Pashe, i poznajemo poznawem nesumwivim i neosporivim da se jo{ jedanput, na na{e o~i, savr{ila pobeda. Pobeda nad zlom, pobeda nad tamom, pobeda nad mr`wom, pobeda nad strahom, pobeda nad smr}u. “Smrti, gde ti je `alac? Ade, gde ti je pobeda? Vaskrse Hristos i `ivot `ivuje...” Obmana, samoobmana, izmi{qotina, legenda, psihoza? No, mogu li obmana i psihoza trajati dve hiqade godina? Nije li ~ovek isuvi{e slab i ni{tavan da bi te dve re~i mogle svagda iznova da tor`estvuju u wemu nad svom tom lavinom obja{wewâ i napadâ [na Hrista i Hri{}anstvo], koja se survava na wega i zatrpava ga stole}ima? “Hristos vaskrse!” – dve re~i, protiv kojih ovaj svet mora da mobili{e sve raspolo`ive snage, da bi one bile suzbijene... I mi nemamo ni~ega drugog ~ime bismo mogli da se suprotstavimo svoj toj zlobi osim te pashalne radosti. Mi ni{ta ne mo`emo da doka`emo, niti da objasnimo – niti mo`emo niti ho}emo. Ali, ako na zemqi postoji ikakav dokaz, onda je to upravo ova pashalna no}, pashalna radost, pashalna svetlost. “Hristos vaskrse iz mrtvih, smr}u smrti uni{tiv{i, i onima u grobovima `ivot darova!”
32
33
NA[ @IVOT U HRISTU, HRISTOV @IVOT U NAMA
“Ne boj se, malo stado!” Hristos vaskrse! “Ne boj se, malo stado!” Jer danas u crkvi pojemo: “Vaskrsewa je dan, prosvetlimo se, qudi, i jedni druge zagrlimo i recimo: ’Bra}o!’”. Ne boj se, malo stado! Jer danas se objavquje Pobeda svima slabima, svima malovernima, svima onima koji su postili i koji nisu postili, koji su i{~ekivali i koji nisu i{~ekivali, koji su `eleli tu Pobedu i koji je nisu ~ekali. Svima su otvorene dveri, na sve se izliva ova svetlost i ova radost: Hristos vaskrse!
HRI[]ANSKO POIMAWE SMRTI “Koji postrada i bi pogreben. I Koji vaskrse...” Posle Krsta, posle silaska u smrt zbiva se Vaskrsewe iz mrtvih – i to je na~elna, osnovna i odlu~na tvrdwa Simvola Vere, tvrdwa koja dolazi iz samog srca Hri{}anstva. Zaista, ako Hristos ne vaskrse, uzalud je vera na{a (1. Kor. 15, 18). Ovo su re~i Sv. ap. Pavla i one ostaju su{tinske za Hri{}anstvo do dana{wega dana. Hri{}anstvo je verovawe, pre svega i iznad svega, u ~iwenicu da Hristos nije ostao u grobu, da je `ivot zasijao iz smrti i da je u Hristovom Vaskrsewu iz mrtvih, taj apsolutni i sveobuhvatni zakon umirawa i smrti, koji nije dopu{tao nikakve izuzetke, na neki na~in, bio ukinut i prevladan iznutra. Ponavqam, Vaskrsewe Hristovo jeste sâmo srce hri{}anske vere i hri{}anske Blagovesti. Pa ipak, ma kako to ~udno zvu~alo, u svakodnevnom `ivotu Hri{}anstva i Hri{}ana u na{em vremenu gotovo da nema mesta za ovu i ovakvu veru. Ta vera kao da je pomra~ena i savremeni Hri{}ani, a da toga nisu ni svesni, tu veru ne odbacuju, ve} je, na izvestan na~in, zaobilaze, i tom verom ne `ive kao {to su wome `iveli prvi Hri{}ani. Oni odlaze u hram Bo`iji i tamo, naravno, tokom hri{}anskog bogoslu`ewa, ~uju svagda neu}utne radosne tvrdwe: “smr}u smrt uni{ti”, “pobeda proguta smrt”, “`ivot `ivuje” i “nijednoga mrtvoga u grobu”. Ali, ako ih upitate {ta stvarno misle o smrti, ~esto – na`alost, isuvi{e ~esto! – ~u}ete, i to u najboqem slu~aju, nejasne tvrdwe o “besmrtnosti du{e” i wenom `ivotu u “zagrobnom svetu”, {to je zapravo verovawe koje je postojalo, ~ak, i pre Hri{}anstva. U najgorem slu~aju, sre{}ete se naprosto sa zbuweno{}u i neznawem: “Znate, nikada nisam stvarno razmi{qao o smrti”... Me|utim, apsolutno je neophodno razmi{qati o smrti, jer ~itavo Hri{}anstvo “stoji ili pada” upravo sa verovawem ili neverovawem, ne naprosto u “besmrtnost du{e”, ve} upravo u VasIz: Protopresviter Aleksandr [meman, Hristianskoe ponimanie smerti, Ruskaæ mÿslý, Nos. 3299/3300, Mart 13/20, 1980.
34
35
NA[ @IVOT U HRISTU, HRISTOV @IVOT U NAMA
Hri{}ansko poimawe smrti
krsewe Hristovo i u na{e “sveop{te vaskrsewe” na kraju vremena. Ako Hristos nije vaskrsao, onda je Evangelije najstra{nija od svih prevara. Ali, ako Hristos jeste vaskrsao, onda sve na{e prehri{}anske predstave i verovawa u “besmrtnost du{e” ne samo da se korenito mewaju, ve} naprosto otpadaju. I tada se ~itavo pitawe smrti pojavquje u potpuno novom svetlu. Sama su{tina stvari je u tome da Vaskrsewe, pre svega, pretpostavqa stav prema smrti i poimawe smrti koje se najdubqe razlikuje od svih uobi~ajenih religijskih predstava. I to poimawe je, u izvesnom smislu, suprotno svim tim religijskim predstavama. Mora se otvoreno re}i da klasi~no verovawe u besmrtnost du{e iskqu~uje veru u vaskrsewe, zato {to vaskrsewe (i to je sami koren stvari!) u sebe ukqu~uje ne samo du{u, ve} i telo. Svako ko pro~ita Evangelije u pogledu ovoga nema nikakve sumwe. Kada su videli Vaskrsloga Hrista, Apostoli su, kako stoji u Evangeliju, pomislili da vide duha ili utvaru. Prvi zadatak Vaskrsloga Hrista bio je da im omogu}i da iskuse stvarnost Wegovoga Tela. On je uzeo hranu i jeo pred wima. On je zapovedio sumwaju}em Tomi da dotakne Wegovo Telo, da bi se ovaj uverio u Vaskrsewe sopstvenim prstima. A kada su Apostoli poverovali, upravo je objavqivawe Vaskrsewa, stvarnosti Vaskrsewa, “telesnosti” Vaskrsewa postalo glavni sadr`aj, sila i radost wihove propovedi, a glavna Sveta Tajna Crkve je postalo Pri~e{}e Hlebom i Vinom kao Telom i Krvqu Vaskrsloga Hrista. I, kako veli Sv. ap. Pavle, ovim ~inom objavquju}i Smrt Gospodwu, ispovedamo Wegovo Vaskrsewe (up. 1. Kor. 11, 26). Oni koji postanu Hri{}ani, ne usvajaju ideje niti na~ela, ve} prihvataju ovu veru u Vaskrsewe, ovo iskustvo, ovo poznawe Vaskrsloga U~iteqa. Oni prihvataju veru u sveop{te vaskrsewe, {to zna~i veru u prevladavawe, ukidawe i uni{tewe smrti kao krajwi ciq sveta. Posledwi neprijateq ukinu}e se – smrt! (1. Kor. 15, 26), usklikuje Sv. ap. Pavle u svojevrsnom duhovnom istupqewu. A i mi svake vaskr{we no}i kli~emo: “Smrti, gde ti je `alac? Ade, gde ti je pobeda? Hristos vaskrse i nijednoga mrtvoga u grobu! Hristos vaskrse i `ivot `ivuje!”. Prema tome, prihvatawe odnosno neprihvatawe Hrista i Hri{}anstva jeste u su{tini prihvatawe ili neprihvatawe vere u Wegovo Vaskrsewe, a na jeziku religijskih predstava to zna~i: verovawe u jedinstvo tela i du{e u Hristu, jer upravo raskidawe i razarawe tog jedinstva jeste smrt.
Ovde ne govorimo o onima koji odbacuju Vaskrsewe Hristovo zato {to odbacuju sâmo postojawe Boga, jer su oni ve} ube|eni ateisti ili makar sebe smatraju ube|enim ateistima. Ovde govorimo o ne~em sasvim drugom. Mnogo je zna~ajnija ta ~udna “pomra~enost” vere u Vaskrsewe, o kojoj sam ve} govorio, me|u samim vernicima, me|u samim Hri{}anima koji, na neki ~udan na~in, praznovawe Pashe povezuju sa stvarnim, premda ~esto podsvesnim, odbacivawem Vaskrsewa Hristovog. U istorijskom Hri{}anstvu se zbio svojevrstan povratak na prehri{}ansko shvatawe smrti koje se, pre svega, sastoji u priznavawu smrti kao “prirodnog zakona”, to jest kao pojave koja je su{tinski svojstvena samoj prirodi, sa kojom, upravo iz ovog razloga i ma kako smrt bila stra{na, ~ovek mora da se “pomiri”, koju mora da prihvati. Zapravo, sve nehri{}anske, sve prirodne religije, sve filosofije su, u su{tini, zaokupqene na{im “mirewem” sa smr}u, i poku{avaju da nam uka`u na izvor besmrtnog `ivota i besmrtne du{e u nekom ~udnovatom “zagrobnom svetu”. Platon je, na primer, kao i bezbrojni wegovi sledbenici posle wega, u~io da je smrt oslobo|ewe od tela, oslobo|ewe za kojim du{a ~ezne. U tom slu~aju, vera u vaskrsewe tela ne samo da nije neophodna, ve} je i neshvativa, ~ak i pogre{na i la`na. Da bismo pojmili svekoliki smisao hri{}anskog verovawa u Vaskrsewe, moramo krenuti ne od takvog verovawa, ve} od hri{}anskog poimawa tela i smrti, jer ovde le`i koren pogre{noga razumevawa, ~ak, i unutar samog Hri{}anstva. Religiozna svest smatra da je Vaskrsewe Hristovo, pre svega, ~udo, {to ono naravno i jeste. Ali, za prose~nu religioznu svest ovo ~udo je neuporedivo ve}e: to je ^udo nad ~udima koje ostaje, da tako ka`emo, “jedinstveno”, jer pripada Hristu. A budu}i da mi ispovedamo da Hristos jeste Bog, onda ovo ~udo i prestaje da, u izvesnom smislu, bude ~udo. Bog je Svemo}ni, Bog je Bog, Bog mo`e da ~ini sve! O ~emu god da se radilo u Smrti Hristovoj, Wegova Bo`anska sila i mo} nisu dopustili da On ostane u grobu! Stvar je u tome da ~itavo ovakvo tuma~ewe obuhvata tek polovinu drevnohri{}anskog tuma~ewa Vaskrsewa Hristovog. Radost ranoga Hri{}anstva, koja jo{ uvek `ivi u Crkvi, u wenim bogoslu`ewima, u wenim pesmopojawima i molitvoslovqima, a naro~ito u neuporedivom prazniku Pashe, nikada ne razdvaja Vaskrsewe Hristovo od “sveop{teg vaskrsewa”, koje ima svoj izvor i po~etak u Vaskrsewu Hristovom.
36
37
NA[ @IVOT U HRISTU, HRISTOV @IVOT U NAMA
Hri{}ansko poimawe smrti
Praznuju}i nedequ dana pre Pashe, Lazarevu subotu kao dan u koji je Hristos vaskrsao Svoga prijateqa Lazara, Crkva sve~ano i radosno potvr|uje da je ovo ~udo – “potvrda sveop{tega vaskrsewa”. Me|utim, u umu vernih su ove dve nerazdvojne polovine vere – vera u Vaskrsewe Hristovo i vera u “sveop{te vaskrsewe” koje je On Sâm zapo~eo, na neki na~in razdvojene. Ono {to je ostalo netaknuto jeste vera u Hristovo Vaskrsewe iz mrtvih, Wegovo Vaskrsewe u Telu, koje je sumwaju}i Toma dotakao na Hristov poziv: Pru`i ruku svoju i metni u rane Moje, i ne budi neveran nego veran (up. Jn. 20, 27). [to se, pak, ti~e na{e smrtne i krajwe sudbine i stawa posle smrti, koje po~iwemo da nazivamo “zagrobnim svetom”, tu sudbinu i stawe kao da postepeno prestajemo da tuma~imo u svetlu Vaskrsewa Hristovog i wihove veze sa Vaskrsewem Hristovim. Kada je u pitawu Hristos, mi tvrdimo da je On vaskrsao iz mrtvih, ali kada smo u pitawu mi sami, onda govorimo da verujemo u “besmrtnost du{e”, u koju su verovali i Jelini i Jevreji vekovima pre Hrista, i u koju veruju do dana dana{weg sve religije bez izuzetka, i za {ta je vera u Vaskrsewe Hristovo (ma kako to ~udno zvu~alo), ~ak, i nepotrebna. Koji je razlog ovog ~udnog razdvajawa? Razlog le`i u na{em poimawu smrti, ta~nije u razli~itom poimawu smrti kao razdvajawa du{e od tela. Sva prehri{}anska i vanhri{}anska “religioznost” u~i da ovo razdvajawe du{e od tela treba da se smatra ne samo ne~im {to je “prirodno”, ve} {to je, tako|e, i pozitivno, tj. da u tome treba videti oslobo|ewe du{e od tela koje du{u spre~ava da bude duhovna, nebeska, ~ista i bla`ena. A budu}i da u qudskom iskustvu zlo, bolest, stradawe i strasti dolaze od tela, ciq i smisao religije i religijskoga `ivota, prirodno, postaje oslobo|ewe du{e iz te telesne “tamnice”, oslobo|ewe koje se zbiva upravo u smrti koja omogu}ava du{i da stekne svoju punotu. Ali, mora se sna`no naglasiti da ovakvo poimawe smrti nije hri{}ansko i, {tavi{e, da je ono nespojivo sa Hri{}anstvom i da je sasvim o~igledno protivre~no Hri{}anstvu. Hri{}anstvo propoveda, ispoveda i u~i da ovo razdvajawe du{e od tela, koje mi nazivamo smr}u, jeste – zlo. To nije deo Bo`ije tvorevine. To je ne{to {to je naknadno u{lo u svet, {to je pot~inilo svet sebi, {to se protivi Bogu i {to naru{ava Wegov naum, Wegovu voqu o svetu, rodu qudskom i `ivotu. To je ono {to je Hristos upravo i do{ao da uni{ti.
No, da bismo ne toliko razumeli koliko, pre, osetili hri{}ansko tuma~ewe smrti, moramo da po~nemo od toga {to }emo re}i makar nekoliko re~i o tom naumu Bo`ijem, u onoj meri u kojoj nam je to otkriveno u Svetom Pismu i, u punoti, projavqeno u Hristu, u Wegovom u~ewu, u Wegovoj Smrti i Wegovom Vaskrsewu. Ovaj naum se mo`e jednostavno i sa`eto u osnovnom izlo`iti ovako: Bog je stvorio ~oveka sa du{om i telom, to jest i kao duhovnog i kao ve{tastvenog [materijalnog], i upravo se to jedinstvo duha, du{e i tela naziva u Bibliji i Evangeliju – ~ovekom. ^ovek, kakvim ga je Bog stvorio, jeste oduhotvoreno telo i vaplo}eni duh, i zbog toga svako razdvajawe du{e i tela – ne samo ono kona~no do koga dolazi u smrti, ve} i svako [privremeno] razdvajawe, pre smrti – tj. svako naru{ewe tog jedinstva jeste zlo i duhovna katastrofa. Iz ovoga mi crpimo na{u veru u spasewe sveta kroz Vaplo}enoga Boga, tj. opet i iznad svega, na{u veru u to da je Hristos zaista usvojio telo, dakle ne ne{to “teloliko”, ve} telo u najpunijem smislu te re~i: telo kome je potrebna hrana, koje se zamara i koje strada. Prema tome, ono {to se u Svetom Pismu naziva `ivotom, onim `ivotom koji se, pre svega, sastoji od ~ove~ijega tela o`ivqenog duhom i od duha koji je vaplo}en, okon~ava se u smrti, u razdvajawu du{e i tela. Ne, ~ovek ne nestaje u smrti, jer tvar ne mo`e da uni{ti ono {to je Bog prizvao iz nebitovawa u bitovawe! Ali, ~ovek se pogru`ava u smrt, u tamu be`ivotnosti i nemo}i, i tada se, po re~ima Sv. ap. Pavla, predaje raspadawu i rastakawu. Ovde bih jo{ jedanput `eleo da ponovim i da naglasim da Bog nije stvorio svet radi ovoga razdvajawa, umirawa, rastakawa i truqewa. I upravo zbog toga hri{}ansko Evangelije objavquje da }e se kao “posledwi neprijateq ukinuti – smrt”. Vaskrsewe je vaspostavqewe sveta u wegovoj prvobitnoj krasoti i celovitosti. Vaskrsewe je potpuno oduhotvorewe ve{tastva i potpuno vaplo}ewe duha u Bo`ijoj tvorevini. Svet je bio darovan ~oveku kao wegov `ivot i zbog toga, po na{em hri{}anskom pravoslavnom u~ewu, Bog ne}e uni{titi svet ve} }e ga preobraziti u Novo Nebo i novu zemqu (Otkr. 21, 1), u ~ovekovo duhovno telo, u hram Bo`ijega prisustvovawa i Bo`ije slave u tvari. “Posledwi neprijateq ukinu}e se – smrt”... I ovo uni{tewe, ovo ukidawe smrti zapo~elo je kada je Sâm Sin Bo`iji, u Svojoj besmrtnoj qubavi prema nama, dragovoqno si{ao u smrt i wenu
38
39
NA[ @IVOT U HRISTU, HRISTOV @IVOT U NAMA
tamu, preispuniv{i wen o~aj i u`as Svojom svetlo{}u i qubavqu. Upravo zato mi na Pashu pevamo ne samo da je “Hristos vaskrsao iz mrtvih”, ve}, tako|e, i da je “smr}u smrt uni{tio”. On je li~no vaskrsao iz mrtvih, ali On je uni{tio i na{u smrt, uni{tiv{i wenu vlast, wen o~aj, wenu kona~nost. Hristos nam ne obe}ava Nirvanu niti bilo kakav magloviti “zagrobni `ivot”, ve} vaskrsewe `ivota, Novo Nebo i novu zemqu, radost sveop{tega vaskrsewa. “Mrtvi }e vaskrsnuti i oni koji su u grobovima zapeva}e radosnu pesmu...” Hristos vaskrse, i `ivot obitava, i `ivot `ivuje... To je smisao, to je beskrajna radost ove istinski sredi{we i osnovne tvrdwe Simvola vere: “I Koji je vaskrsao u tre}i dan, po Pismu...”. “Po Pismu”, to jest u skladu sa onim poznawem `ivota, sa onim Bo`ijim naumom za svet i rod qudski, za du{u i telo ~ovekovo, za duh i ve{tastvo, za `ivot i smrt, koji nam je otkriven u Svetom Pismu. To je svecela vera, to je svecela qubav i svecela nada Hri{}anstva. I zato Sv. ap. Pavle i ka`e: Ako ne vaskrse Hristos, uzalud je vera na{a (1. Kor. 15, 17).
PITAWE O SMRTI – OSNOVNO ^OVEKOVO PITAWE Recimo otvoreno i bez ikakvog okoli{awa: pitawe o religiji, o Bogu, o veri neodvojivo je u ~ovekovoj svesti od pitawa o smrti, ili, ta~nije, od pitawa o tome da li posle smrti ima i~ega ili, pak, ne. To je ono ~uveno pitawe o “zagrobnom svetu” i “zagrobnom `ivotu”, koje ne prestaje da mu~i ~oveka. A budu}i da u pogledu odgovora na ovo pitawe nema nikakvih nau~nih, tj. pozitivnih, o~iglednih i proveri podlo`nih dokaza, niti u prilog jednog niti u prilog drugog stanovi{ta, dakle, budu}i da nema ni dokaza potvrdnih ni dokaza odre~nih, ovo pitawe ostaje ve~no otvoreno i, evo, ve} hiqadama godina izaziva `estoka i mu~na sporewa. Istina, zvani~ni poricateqi onostranoga sveta pretenduju na to da su to nau~no dokazali, tj. da je upravo pozitivno i nau~no mogu}e poricati kako postojawe bilo ~ega posle smrti, tako i same besmrtnosti du{e. No, sve ove dokaze je mogu}e opovrgnuti onako kako ih, gotovo usput, opovrgava Vladimir Nabokov u jednoj od svojih pri~a (a treba primetiti, pritom, da je sâm Nabokov neveruju}i ~ovek). U jednom od wegovih romana, jedan ~ovek umire posle duge i te{ke bolesti, i nekoliko minuta pred smrt on dolazi k sebi. U trenutku kada se probudio iz dugotrajnog bunila, wemu sa svom silinom posledwi put vra}a pitawe: da li tamo, “posle”, ima ne~ega ili nema? Na prozore sobe gde le`i samrtnik navu~eni su {aloni, a sa one strane prozora ~uje se kapawe vode. I, gle, samrtnik sebi ka`e: “Naravno, tamo nema ni~ega, i to je tako jasno i o~igledno kao {to je jasna ~iwenica da napoqu pada ki{a”. “Me|utim – prime}uje Nabokov – napoqu je sijalo radosno prole}no sunce, a stanarka sa gorwega sprata je polivala cve}e na svom prozoru, tako da je voda, kapqu}i, prskala po prozoru koji se nalazio ispod”.
Iz: Protopresviter Aleksandr [meman, Cikl besed o hristianskom ponimanii smerti, PROPOVEDI I BESEDÿ, Moskva, Palomnik, 2003.
40
41
NA[ @IVOT U HRISTU, HRISTOV @IVOT U NAMA
Pitawe o smrti – osnovno ~ovekovo pitawe
Kod Nabokova, dakle, sre}emo ovakvo ironijsko opovrgavawe svih takozvanih “dokaza”: da, jasno je i o~igledno da pada ki{a, a u stvari – nema nikakve ki{e, sija sunce! Stoga se pitawa o zagrobnom `ivotu i o tome {to se de{ava posle smrti, o~igledno, ne mo`e upu}ivati nauci. Nauka, u su{tini, tu ne mo`e da pru`i nikakav odgovor, jer je stvar upravo u tome da se nauka bavi iskqu~ivo ovostranim svetom, te da su svi weni metodi, instrumenti, hipoteze i zakqu~ci prilago|eni iskqu~ivo ovome svetu i izu~avawu ovoga sveta. Ali, ako ne nauci, kome onda da se obratimo? Da li filosofiji? Da, od samih po~etaka qudske misli, filosofija je poku{avala da pru`i kona~ni odgovor na ovo mu~no pitawe. ^uveni Platonov dijalog “Fedon” u celosti je posve}en dokazivawu besmrtnosti du{e. To je, najverovatnije, jedna od najdubqih kwiga, napisanih na ovu mu~nu temu. I, naravno, nimalo slu~ajno, heroj jednog drugog kwi`evnog dela, u jednom Aldanovqevom* romanu, gr~evito tra`i tu kwigu pre nego {to }e okon~ati svoj `ivot samoubistvom. “Sada }u saznati – govori tada on – da li tamo ima ne~ega ili ne”. Istini za voqu, on tu kwigu nije na{ao... No, ipak, Platonovi dokazi va`e, ~ini se, samo za one koji i bez wih ve} veruju u besmrtnost du{e. Nikada se, tokom ~itave istorije roda qudskog, nije ~ulo da je iko, pro~itav{i Platonovog “Fedona”, rekao: da, ranije nisam verovao u besmrtnost du{e, a evo Platon je ovde dokazao besmrtnost du{e i ja sada verujem. Isto se mo`e re}i za gotovo sve filosofske poku{aje da se to u~ini, pri ~emu dopunska te{ko}a ili, pak, nedostatak dokaza sli~nih Platonovim jeste u tome {to u ciqu utvr|ivawa postojawa drugoga sveta ti dokazi, u su{tini, potcewuju stvarnost i vrednost ovoga, ovostranoga sveta. “Sav `ivot mudraca – govori Platon – jeste jedno ve~no umirawe”. U ovom svetu sve je samo stradawe, samo besmislenost, samo promena, a to zna~i – i tako glasi Platonova argumentacija – da mora, onda, da postoji neki drugi svet, gde je sve – sre}a, sve – ve~nost, sve – bla`enstvo, sve – nepromenivost. I budu}i da je “ovde” gotovo svagda i sve – lo{e, onda sva o~ekivawa treba usmeriti na ono {to je – “tamo”.
No, upravo je protiv ovakvog obezvre|ivawa na{eg i jedinog poznatog nam sveta, protiv poricawa, obescewivawa i obesmi{qavawa tog sveta, u svetu do{lo do velike pobune, i upravo je zbog tog i takvog obezvre|ivawa i do{lo do velikog odstupni{tva ~ovekovog od religije. Jer, ne mo`e biti da je Bog stvorio svet i `ivot, i svu wihovu krasotu, i sve wihove mogu}nosti samo radi toga da bi ih ~ovek, potom, poricao ili da bi ih se, potom, odrekao u ime nepoznatog i iskqu~ivo obe}anog mu nekog “drugog sveta”! Jer, ako religija, tj. sve religije upravo na to pozivaju, onda – dole sa svakom religijom! Sna}i }emo se i bez religije, i potrudi}emo se da {to je mogu}e boqe `ivimo ovde, na zemqi. I rod qudski se formalno podelio na dva tabora, koji stalno ratuju jedan protiv drugoga... Zbog ~ega? Zbog smrti. Zbog shvatawa smrti. Jedni, u ime onostranog, zagrobnog sveta zaista obezvre|uju ovaj svet, ovaj `ivot, prepu{taju}i ga besmislu i zlu, jer samo “tamo”, kako oni ka`u, nema besmislenosti i nema zla. Drugi, pak, u ime ovoga sveta, u ime ovoga ovde, pori~u bilo kakvu mogu}nost postojawa Ve~nosti, ali, na taj na~in, ~oveka pretvaraju u slu~ajnu, prolaznu i privremenu pojavu. No, da li je mogu}e prihvatiti ijedno od ova dva re{ewa? Zar nije istina da izbor koji stoji pred nama jeste izbor, u krajwem ishodu, izme|u dva besmisla? S jedne strane, imamo veru u Boga–Tvorca i, istovremeno, poricawe Wegove tvorevine, ~e`wu za odlaskom iz Bo`ijega sveta, a sa druge strane, potvr|ivawe sveta, u`asnog po wegovoj besmislenosti, jer ~ovek, onaj jedini koji se mo`e koristiti i nasla|ivati tim svetom, u tom svetu nije ni{ta drugo do slu~ajni gost, osu|en na potpuno uni{tewe. I ova besmislena i stra{na dilema nas privodi pitawu koje mora da postavi svako od nas: kako se ja, u onom najdubqem smislu, odnosnim prema tom neizbe`nom, svakome svojstvenom, stalnom pitawu o smrti? [ta o ovome ka`e hri{}anska vera, koja je sva sazdana na u~ewu o pobedi nad smr}u i na Vaskrsewu? To su pitawa od kojih zapo~iwe stvarno razmatrawe mu~nog, beskrajno mu~nog problema smrti. I mo`da je stvar u tome da je upravo sada vreme da se tom problemu pristupi sa mu`astveno{}u i smirewem. Posledwi neprijateq ukinu}e se – smrt (1. Kor. 15, 26) – tako u sami osvit Hri{}anstva pi{e Sv. ap. Pavle, koji je poverovao u Hrista, po{to Ga je pre toga `estoko progonio, a Hri{}ane ostra{}eno mrzeo.
* Radi se o Aleksandru Braunu, junaku romana M. A. Aldanova “Pe}ina”, 1935. Videti: Aldanov M. A., Sobr. so~. t. II, Moskva, 1991, S. 390–391, 408.
42
NA[ @IVOT U HRISTU, HRISTOV @IVOT U NAMA
Govorio sam ve} o tome da pitawe o smrti, ta~nije nedoumice oko smrti, stoji u samom sredi{tu ~ovekove svesti; i da se, u krajwem ishodu, ~ovekovo odno{ewe prema `ivotu, ono {to nazivamo wegovim ose}awem sveta ili pogledom na svet, odre|uje u dubini wegovim odnosom prema smrti. Govorio sam, tako|e, da u osnovi postoje dva takva odno{ewa, i da su oba o~igledno nezadovoqavaju}a, jer ne pru`aju istinski odgovor. S jedne strane, postoji to svojevrsno poricawe `ivota u ime smrti: naveo sam re~i starojelinskoga filosofa Platona. “@ivot mudraca – govorio je on – jeste ve~no umirawe”. I ovde, kao i u mnogim religijama, pobe|uje neizbe`nost, neumitnost smrti koja obezvre|uje `ivot. Jer, ako se neizbe`no mora umreti, onda je boqe odmah izmestiti sve svoje nade i sva nadawa “tamo”, u onaj tajanstveni onostrani svet. Ali, taj odgovor nazivam nezadovoqavaju}im zato {to ~ovek upravo o tom onostranom svetu ne zna ni{ta. A kako mo`e{ voleti ono {to ne zna{? Otuda i ta pobuna roda qudskog protiv takvih “pogrebnih” i “zagrobnih” religija, otuda i poricawe tih `alo{}u pro`etih pogleda na svet. No, ~ovek se ni poricawem takvih “zagrobnih” pogleda na svet u ime ovoga `ivota i, u ime ovoga sveta, ipak, ne osloba|a nametqivoga ose}awa i svesti o smrti. Naprotiv, li{en perspektive Ve~nosti, on postaje jo{ krhkiji, jo{ bezna~ajniji na ovoj zemqi. “I mi }emo kroz odaje, sa svetiqkom pro}i, i traga}emo, i umre}emo” – pisao je 1935. godine Boris Pasternak. I sva savremena civilizacija je pro`eta `arkom `eqom da se prigu{i taj strah od smrti i to ose}awe besmislenosti `ivota, koje se cedi iz toga straha kao kapqe otrova. [ta je sva ta gr~evita borba protiv Hri{}anstva ako ne bezumni poku{aj da se iz ~ovekove svesti iskoreni se}awe na smrt i pitawe o smrti a, onda, i pitawe: radi ~ega uop{te `ivim ovim kratkim i krhkim `ivotom? Prema tome, dva su odgovora i nijedan od wih u krajwem ishodu ne daje stvarni odgovor na pitawe o smrti. I to nas primorava, kako sam ve} rekao, da se upitamo {ta o smrti ka`e Hri{}anstvo, jer ~ak i ako gotovo ni{ta ne znamo o Hri{}anstvu, mi ne mo`emo a da se, makar to bilo i maglovito, ne setimo da je pristup Hri{}anstva smrti potpuno druga~iji, i da se on ne mo`e svesti ni na jedan od ova dva pristupa o kojima smo govorili.
43
HRI[]ANSTVO NIJE MIREWE SA SMR]U, VE] USTANAK PROTIV SMRTI “Posledwi neprijateq ukinu}e se – smrt” (1. Kor. 15, 26). I mi kao da odjednom ulazimo u neku drugu dimenziju: smrt je neprijateq koji mora biti uni{ten. I ovde se nalazimo ve} veoma daleko od Platona i wegovih nastojawa ne samo da se priviknemo na smrt, ve} i da zavolimo misao o privikavawu na smrt, te da sâm na{ `ivot pretvorimo u “upra`wavawe smrti”. Hristos je zaplakao pored groba Svoga umrloga prijateqa Lazara – o, kako je potresno to svedo~anstvo! Hristos ne ka`e: “On je sada u Raju i wemu je dobro, on se oslobodio ovog tegobnog i `alosnog `ivota”. Hristos ne govori ni{ta od toga {to mi govorimo u svojim `alosnim i neute{nim te{ewima. Hristos ne govori ni{ta. On – pla~e. I zatim, kako veli Evangelije, vaskrsava Svoga prijateqa, tj. vra}a ga upravo u ovaj `ivot, od koga [po Platonu] mi navodno treba da se oslobodimo i da to shvatamo kao ne{to {to je dobro. Daqe, zar u samome sredi{tu Hri{}anstva ne stoji Vaskrs, sa wegovom radosnom ve{}u o tome da je smrt pobe|ena? “Smr}u smrt uni{ti” – zar se Hri{}anstvo nije pro{irilo u svet i zar vekovima nije pobe|ivalo taj svet upravo tom ne~uvenom ve{}u da je “pobedom pobe|ena smrt”? Zar hri{}anska vera, pre svega, nije vera u Vaskrsewe Hrista iz mrtvih? U to “da }e ustati mrtvi i da }e se obradovati oni koji su u grobovima”? Da, naravno, sve to jeste tako, ali je, po svoj prilici, u samom Hri{}anstvu i kod samih Hri{}ana, tako|e, oslabila ta pobedna, ta istinski nova i, sa stanovi{ta ovoga sveta, bezumna vera. I Hri{}ani su po~eli pre}utno da se vra}aju Platonu sa wegovim
Iz: Protopresviter Aleksandr [meman, Cikl besed o hristianskom ponimanii smerti, PROPOVEDI I BESEDÿ, Moskva, Palomnik, 2003.
44
45
NA[ @IVOT U HRISTU, HRISTOV @IVOT U NAMA
suprotstavqawem ne `ivota i smrti kao dva neprijateqa, ve} suprotstavqawem dva sveta: “ovoga” i “onostranoga” sveta, u kome navodno bla`enstvuju besmrtne du{e qudske. Ali, Hristos uop{te nije govorio o besmrtnosti du{e, ve} je govorio o vaskrsewu mrtvih! I kako ne videti da izme|u besmrtnosti du{e i vaskrsewa mrtvih stoji ~itav bezdan! Jer, ako je stvar samo u besmrtnosti du{e, onda nikakve smrti i nema; za{to onda sve te re~i o pobedi nad smr}u, o razru{ewu smrti i o vaskrsewu? “Posledwi neprijateq ukinu}e se – smrt”. Postavimo sebi pitawe: u kom smislu smrt jeste neprijateq? ^iji je ona neprijateq? I kako je taj neprijateq zagospodario zemqom i postao gospodar `ivota? Setimo se stihova Vladimira Solovjeva: “Smrt i vreme na zemqi gospodare/ No, gospodarima ih nemoj zvati...”.* Ali, kako mo`emo da ne zovemo gospodarem sve ono {to je postalo norma i zakon postojawa, sa ~ime se sâm ~ovek odavno ve} pomirio, protiv ~ega je prestao da protestuje i da se buni, trude}i se da se – u svojoj filosofiji, u svojoj religiji i kulturi – sa tim upravo izmiri i izna|e izvesni kompromis? Da, hri{}ansko u~ewe o smrti je ne~uveno i sami Hri{}ani ne mogu da ga podnesu, jer u Hri{}anstvu nije re~ o izmirewu sa smr}u, ve} o ustanku protiv smrti. I kada se o tome govori kao {to je pisao ekstati~ni ruski filosof Fjodorov, odmah se protiv toga ogla{ava glas razuma, glas mirewa [sa smr}u], glas neizbe`nosti. Ali, ako je tako, onda je, ponavqam, besmislena hri{}anska vera, jer Sv. ap. Pavle veli: Ako Hristos nije vaskrsao, uzalud je vera na{a (1. Kor. 15, 14). Tom temom, hri{}anskim poimawem smrti }emo se baviti u na{oj slede}oj besedi.
* V. S. Solovjev, “Prijatequ siroti, izmu~i te put...”, od 18. septembra 1887. godine.
BOG NIJE STVORIO SMRT U pro{loj besedi pomenuo sam evangelsku pri~u o Hristu koji se zaplakao pred grobom Svoga prijateqa Lazara. No, treba da se iznova zamislimo nad smislom tih suza, jer se tu, u tom trenutku, zbiva svojevrsni preokret unutar religije uop{te, unutar iskonskoga religijskoga pristupa smrti. Ve} sam govorio o smislu tog preokreta. Do tog trenutka smisao religije, kao i smisao filosofije, sastojao se u tome da se ~ovek izmiri sa smr}u i da u~ini smrt, ako je mogu}e, onim za ~im ~ovek ~ezne. Smrt kao oslobo|ewe od tamnice tela, smrt kao izbavqewe od stradawa, smrt kao izbavqewe od tog promenivog, sujetnog i zlog sveta, smrt kao po~etak Ve~nosti – upravo to jeste zbir religijskih i filosofskih u~ewa do Hrista i izvan Hrista, u drevnoj religiji, u starojelinskoj filosofiji, u budizmu, itd. Ali, Hristos se zaplakao pored groba Lazarevog i samim tim projavio Svoju pobunu protiv smrti, Svoje odbijawe da prihvati smrt i da se sa wom pomiri. Odjednom smrt prestaje da bude prirodna, normalna pojava i biva raskrinkana kao ne{to {to nije neumitno, ve} {to je protivprirodno, stra{no i nakazno, i smrt time biva progla{ena za neprijateqa: “posledwi neprijateq, ukinu}e se – smrt”. Da bismo osetili svu dubinu, sav preokret te promene moramo krenuti od po~etka, od izvora tog potpuno novog i ne~uvenog pristupa smrti. Ti izvori su odre|eni i opisani, na krajwe sa`et na~in, na jednom drugom mestu u Svetom Pismu, gde se ka`e: Bog nije stvorio smrt (Prem. 1, 13), a to zna~i da je u svetu, u prirodi zagospodarilo i gospodari ne{to {to nije od Boga, {to Bog nije hteo i nije stvorio, {to je protiv Wega i izvan Wega. Bog je stvorio `ivot. Bog se svagda i svugde naziva @ivotom i @ivotodavcem. Bog se – u ve~no detstvenom, ve~no novom kazivawu Biblije – raduje Svome svetu i tome {to je svet preispuwen sve-
Iz: Protopresviter Aleksandr [meman, Cikl besed o hristianskom ponimanii smerti, PROPOVEDI I BESEDÿ, Moskva, Palomnik, 2003.
46
47
NA[ @IVOT U HRISTU, HRISTOV @IVOT U NAMA
Bog nije stvorio smrt
tlo{}u i rado{}u `ivota. Ako zao{trimo stvar i do krajnosti dovedemo kazivawe i otkrivewe Biblije, mo`emo re}i i ovo: smrt je – poricawe Boga. I obrnuto, ako je smrt prirodna, ako je ona posledwa istina o `ivotu i o svetu, ako je ona najvi{i i nepromenivi zakon svekolikog postojawa, onda Boga nema, i onda je obmana svekoliko kazivawe o stvarawu sveta, o radosti i o svetlosti `ivota. Ali, onda, ono osnovno, najva`nije i najdubqe pitawe svekolike hri{}anske vere jeste pitawe: odakle se pojavila smrt, i kako je i za{to je smrt postala ja~a od `ivota? Kako je i za{to je smrt zagospodarila na takav na~in da je i sâm svet postao svojevrsno kozmi~ko grobqe, mesto gde se mno{tvo qudi osu|enih na smrt – {to u strahu i u`asu od smrti, {to u poku{ajima da zaboravi na smrt – kome{a u jednom vaselenskom i svepro`diru}em grobu? Na ovo pitawe Hri{}anstvo odgovara ~vrsto, kratko i ube|eno: I grehom smrt u|e u svet (Rimq. 5, 12). Drugim re~ima, za Hri{}anstvo smrt je pojava, pre svega, eti~koga reda, tj. duhovna katastrofa. ^ovek je, u izvesnom krajwem smislu koji se re~ima ne mo`e izraziti, ushteo smrt ili, mo`da, boqe re}i, nije vi{e hteo onaj `ivot koji mu je slobodno, u qubavi i radosti darovao Bog. @ivot je – da li je to potrebno uop{te dokazivati? – jedna potpuna zavisnost. Govore}i re~ima Svetoga Pisma, ~ovek nema `ivot u sebi. On svagda prima `ivot od spoqa, od drugih, i wegov `ivot stalno zavisi od drugoga: od vazduha, od hrane, od svetlosti, od toplote, od vode; i materijalizam sa velikom snagom nagla{ava upravo tu zavisnost. I on je u tome u pravu, jer je ~ovek zaista do kraja prirodno, biolo{ki, fiziolo{ki pot~iwen svetu. Ali, tamo gde materijalizam – prihvataju}i taj determinizam kao samoo~igledni zakon prirode – vidi krajwu istinu o svetu i ~oveku, tamo Hri{}anstvo vidi pad i izopa~ewe sveta i ~oveka, vidi ono {to se naziva prvorodnim grehom. U biblijskoj pri~i Bog daje svet kao hranu ~oveku, a to zna~i da je hrana – dar Bo`iji, koji je dat ~oveku da bi on `iveo: ali sâm `ivot nije u hrani, kao {to nije ni u zavisnosti od sveta, ve} je `ivot u Bogu. ^ovek je `iv Bogom, u smislu onog zadivquju}eg kazivawa o tome kako je Bog besedio sa ~ovekom u sve`a predve~erja (1. Mojs. 3, 8-19).
Svet je ve~no otkrivewe Boga ~oveku o Samome Sebi, svet je sâmo sredstvo op{tewa i stalni, slobodni i radosni susret sa jedinim sadr`ajem `ivota, sa @ivotom samoga `ivota, sa Bogom: “Za Sebe si nas stvorio, Gospode, i ne}e se uspokojiti srce na{e dok ne na|e Tebe”.* Ali – i u tome i jeste sav smisao hri{}anskoga u~ewa o grehu! – upravo taj `ivot sa Bogom i `ivot za Boga ~ovek nije hteo. On je ushteo `ivot za sebe, on je u samom sebi prepoznao ciq, smisao i sadr`aj `ivota. I u tom slobodnom izboru sebe a ne Boga, u tom pretpostavqawu sebe Bogu, ~ovek je – a da do kraja toga nije ni bio svestan – postao rob sveta, rob svoje zavisnosti od sveta. On jede da bi `iveo, ali kroz svoju hranu on se priop{tava onome {to je smrtno, jer u hrani nema `ivota kao takvog. “^ovek jeste ono {to on jede” – rekao je Fojerbah. Da, to je istina, ali ~ovek jede samo ono {to je umrlo; on u po~etku jede da bi `iveo, a potom po~iwe da `ivi da bi jeo, i u tom ru`nom i poro~nom krugu sastoji se stra{ni determinizam ~ovekovoga `ivota. Smrt, na taj na~in, jeste plod otrovanoga i ve~no dejstvuju}ega raspadawa `ivota, onoga raspadawa `ivota u kome je ~ovek sebe slobodno pot~inio smrtnome svetu koji u sebi nema `ivota. “Bog nije stvorio smrt”. Smrt je u svet uveo upravo ~ovek, slobodno ushtev{i `ivot iskqu~ivo za sebe i u sebi, i otkinuv{i, na taj na~in, sebe od isto~nika, od ciqa i sadr`aja `ivota – od Boga, i zato je smrt postala vrhovni zakon `ivota. Smrt kao raspadawe, smrt kao razdvajawe, smrt kao privremenost, prolaznost i prividnost svega na zemqi. Da bi se ute{io, ~ovek je izma{tao ma{tarije o drugome svetu, u kome nema smrti, i samim tim predao ovaj svet [u ruke smrti], pot~iniv{i ga smrti u potpunosti. I tek kada pojmimo hri{}ansko u~ewe o smrti kao posledici ~ovekovog preina~ewa poimawa same su{tine `ivota, bi}e nam mogu}e da iznova ~ujemo, kao novinu, hri{}ansku blagovest o razru{ewu smrti Vaskrsewem.
* Bla`eni Avgustin, Ispovesti, Kwiga I, glava 1.
48
VASKRSEWE TELA – SREDI[TE HRI[]ANSKOG U^EWA O SMRTI Sve ono {to smo u na{im pro{lim besedama kazali o smrti, sada nas neposredno dovodi do glavne i sredi{we teme Hri{}anstva – do blagovesti o Vaskrsewu. Nagla{avam, ne naprosto do teme besmrtnosti du{e posle wenoga razdvojewa od tela, niti naprosto do teme nekakvog tajanstvenog razvaplo}ewa postojawa u tajanstvenom eteri~nom onostranom svetu, ve} upravo do teme Vaskrsewa. “Usta}e mrtvi i obradova}e se oni koji su u grobovima”. Kako gromko zvu~e ove re~i! Kako likuju}e i pobedno – kao obe}awe i kao vi|ewe, ve} sada, onoga {to }e tek do}i! – one odjekuju kroz poznu no} Velikoga Petka, kada kroz mrak i `alost Groba, Krsta i Pla{tanice po~iwe postepeno da prosijava svetlost nastupaju}e i narastaju}e Pashe. Isto tako se i u najdrevnijem hri{}anskom ispovedawu vere, Apostolskom Simvolu Vere, jednostavno tvrdi: “Verujem u vaskrsewe tela”. Kada se Hristos, posle Svoga Vaskrsewa, javqao prepla{enim i razbe`alim u~enicima, oni su, po re~ima Evangelija, mislili da vide privi|ewe. Ali, Hristos im je rekao: “Ne bojte se, Ja sam. Dodirnite Me, i uverite se u to, jer privi|ewe nema tela”. I potom je On uzeo hranu – ribu i hleb – i jeo pred wima (v. Lk. 24, 36–43). Sa propove|u Vaskrsewa [Hristovog] Apostoli su krenuli iz Jerusalima i to Vaskrsewe iz mrtvih su propovedali na sve ~etiri strane vaselene. I oni koji su blagovest Apostolâ prihvatili kao svoju, primili su i tu veru, tu radosnu novost, tu blagovest Vaskrsewa, i woj su se radovali i wome su `iveli. A to je za tada{wi svet bila ne~uvena i apsurdna propoved. Taj svet je nekako jo{ i mogao da, na jedvite jade, preko voqe, poveruje u besmrtnost
Iz: Protopresviter Aleksandr [meman, Cikl besed o hristianskom ponimanii smerti, PROPOVEDI I BESEDÿ, Moskva, Palomnik, 2003.
Vaskrsewe tela – sredi{te hri{}anskog u~ewa o smrti
49
du{e, ali za wega je vaskrsewe tela predstavqalo potpunu besmislicu. Kada je Sv. ap. Pavle o tome govorio u Atini, u samom sredi{tu tada{we jelinske mudrosti i prosve}enosti, filosofi koji su ga slu{ali, najpre su ga ismejali pa onda oti{li, rekav{i mu: Dobro, o tome }emo slu{ati sutra (v. Del ap. 17, 32). No, ja se ne bojim da ka`em da je i danas, gotovo dve hiqade godina posle osnivawa Hri{}anstva, te{ko i gotovo nemogu}e da ~ovek prihvati tu propoved, da shvati da upravo na toj propovedi stoji odnosno da bez we pada sâmo Hri{}anstvo. Da, mi praznujemo Vaskrs. Da, ne{to se, bez sumwe, de{ava u nama i sa nama, svake godine kada ~ujemo kako se kroz no}nu ti{inu prolama jedinstveni usklik: “Hristos vaskrse!”, pra}en jedinstvenim odgovorom: “Uistinu vaskrse!”. No, ako se tada, ~ak, i zamislimo nad smislom svega toga {to praznujemo u vaskr{wu no}, su{tina onoga ~emu se radujemo, razlog zbog ~ega se radujemo, kao i zna~aj koji ta radost ima za mene li~no, za nas, ipak, kao da ostaju nekako magloviti i neshvativi... Vaskrsewe tela – {ta je to? Gde je telo, ono koje se raspalo u zemqi i vratilo u to tajanstveno kru`ewe prirode? [ta, zar }e te kosti vaskrsnuti? [ta }e nam uop{te telo u tom tajanstvenom za nas, onostranom duhovnom `ivotu? Zar nas filosofi i misti~ari svih vremena nisu nau~ili da je pozitivni smisao smrti upravo u tome {to nas ona osloba|a od te, kako su oni govorili, “tamnice tela”, od te stalne zavisnosti od matarijalnoga, fizi~koga i telesnoga, ~ine}i na{u du{u potpuno lakom, lepr{avom, slobodnom i duhovnom? No, mo`da }e nam se sva ova pitawa pojaviti u novom svetlu ako se malo dubqe zamislimo nad samim pojmom tela. Ne apstraktno, ne spekulativno–filosofski, ve}, da tako ka`emo, opitno, ako se, drugim re~ima, zamislimo nad pitawem u~e{}a i mesta tela u na{em `ivotu, u mome `ivotu. S jedne strane, naravno, potpuno je o~igledno da je telo svakoga od nas ono {to je promenivo i nepostojano. Nau~nici–biolozi su izra~unali da se sve }elije koje ~ine na{e telo, bez izuzetka, mewaju svakih sedam godina, te da, na taj na~in, u fiziolo{kom smislu, mi svakih sedam godina imamo novo telo. Prema tome, ono telo koje se na kraju moga `ivota pola`e u grob, nije ni{ta vi{e “moje” telo od svih onih mojih [sedam] “prethodnih” tela. U krajwem ishodu, telo svakoga ~oveka nije ni{ta drugo do wegovo vaplo}ewe
50
51
NA[ @IVOT U HRISTU, HRISTOV @IVOT U NAMA
u svetu: telo je, s jedne strane, oblik moje zavisnosti od sveta, a sa druge, oblik moga `ivota, moga delawa u svetu. Telo je, u su{tini, moj odnos prema svetu, prema drugome: moje telo je telo kao op{tewe i kao uzajamnost. Sve, potpuno sve u telu, u ~ovekovom organizmu sazdano je radi te uzajamnosti, radi tog op{tewa, radi toga “izla`ewa iz sebe”. Nije slu~ajno, naravno, {to qubav kao najvi{i oblik op{tewa upravo u telu nahodi svoje vaplo}ewe. Telo je ono {to vidi, {to slu{a, {to ose}a i, na taj na~in, {to me izvodi iz samo}e moga “Ja”. Ali, onda se, mo`da, mora re}i i obrnuto: nije telo tamnica du{e, ve} je telo – sloboda du{e, jer telo je du{a kao qubav, du{a kao op{tewe, du{a kao `ivot, du{a kao kretawe. I zato du{a, gube}i telo, odvajaju}i se od tela, u su{tini, gubi `ivot, umire, ~ak, i ako to umirawe du{e nije potpuno i{~eznu}e, ve} uspewe ili san. No, zaista, svaki san, a ne samo san smrti, jeste izvesno umirawe organizma, jer u snu spava i ne dejstvuje upravo telo i tada [za ~oveka] nema `ivota, osim onog prizra~nog i nestvarnog, nema ni~ega osim sna. Ako je tako, onda Hri{}anstvo – kada govori o o`ivqewu tela – ne govori o o`ivqewu kostiju i mi{i}a kao takvih, jer su i kosti, i mi{i}i, i sva materija, i sve tkivo na{ega sveta sastavqeni tek od nekoliko osnovnih elemenata i, u krajwem ishodu, od atoma, a u atomima nema ni~eg specifi~no li~noga, ni~ega ve~no moga. Hri{}anstvo govori o obnovqewu `ivota kao op{tewa, ono govori o onom telu duhovnom koje smo mi sami tokom ~itavog svog `ivota sazdali sebi qubavqu, brigom za drugoga, op{tewem, izla`ewem iz sebe. Hri{}anstvo ne govori o ve~nosti materije, ve} o wenom kona~nom oduhovqewu, o svetu koji }e potpuno postati telo ~ovekovo, a to zna~i – `ivot i qubav ~ovekova; o svetu koji }e potpuno postati priop{tewe @ivotu. Kult grobaqa i spomenikâ nije hri{}anski kult, jer se u hri{}anskoj Blagovesti ne radi o rastvarawu u prirodi dela materije koja je nekada bila telo, ve} o vaskrsewu `ivota u svoj wegovoj punoti i celovitosti, koji su ostvareni qubavqu. U tome je smisao Vaskrsa, u tome je kona~na sila i radost Hri{}anstva: Pobeda proguta smrt (1. Kor. 15, 54).
LITURGIJA SMRTI (Dnevni~ki zapisi o tajni smrti) Istinska sre}a je svagda otvorena za smrt1 ^etvrtak, 21. februar 1974. Strah od smrti dolazi od `itejske sujete, a ne od sre}e. Kada se, usred takve sujete, odjednom seti{ smrti, ona ti se ~ini kao nepodnosivi apsurd i u`as. Ali, kada su u du{i ti{ina i sre}a, o smrti tada razmi{qa{ i samu smrt tada poima{ na druga~iji na~in. Jer, sama smrt se nalazi na visini, ona je ne{to “va`no”, i u smrti je u`asavaju}a wena nespojivost iskqu~ivo sa onim {to je tri~avo i ni{tavno. U sre}i, istinskoj sre}i Ve~nost svagda doti~e du{u, i zato je sre}a svagda otvorena za smrt: sli~no se poznaje sli~nim. U `itejskoj sujeti nema Ve~nosti i zato se ona u`asava smrti. “U bla`enom uspewu” – to zna~i: u smrti koju prihvata sre}an ~ovek. Pretvarawe vere Vaskrsewa u pogrebno samonasla|ivawe Ponedeqak, 9. septembar 1974. (...) Ju~e sam po~eo da radim nad svojim novim kursom [predavawa]: Liturgija smrti! I iznova sam zapawen: kako se niko time nije bavio, kako niko nije primetio ~udovi{no pretvarawe vere Vaskrsewa u pogrebno samonasla|ivawe (sa naglaskom na zlokobnom mazohizmu; svi ti: “pla~em i ridam...”). Kobni smisao [takve] Vizantije na putu Pravoslavqa! Iz: Prot. Aleksandr [meman, Dnevniki 1973-1983, Russkiy putý, Moskva, 2005, S. 76, 104–108, 199-200, 237, 238, 432, 465-466, 521-522, 592-593, 627. Ta~kama u zagradi “(...)” ozna~eni su delovi originalnoga teksta koji su izostavqeni od strane prire|iva~a u ciqu preglednijega pra}ewa odre|ene – bogoslovske, duhovne, filosofske... – ideje autora. U uglastim zagradama “[...]” date su pomo}ne i obja{wavaju}e re~i koje omogu}avaju boqe razumevawe misli {to ih je autor “Dnevnika” iznosio na dnevni~ki, sa`et, a neretko, ~ak, i na elipti~an na~in (prim. prev.–prir.). 1. Naslovi, dati svakom od dnevni~kih zapisa, prire|iva~evi su, a za osnovu naslova je uvek uzimana misao o. Aleksandra iz odre|enog zapisa (prim. prir.).
52
NA[ @IVOT U HRISTU, HRISTOV @IVOT U NAMA
Liturgija smrti Ponedeqak, 16. septembar 1974. U subotu i ju~e, posle slu`be, Q.[ana]1 i ja smo i{li na Xouns Bi~. Sunce, okean, pesak: kakav praznik, “simvol” punote i bla`enstva! Tokom svih ovih dana ~itao sam i pripremao se za novi kurs (Liturgy of Death2). I, kao i uvek, ono {to se spoqa ~inilo srazmerno jednostavno, odjednom se javqa u svoj svojoj dubini i slo`enosti. Smrt stoji u sredi{tu i religije i kulture, i ~ovekov stav prema smrti odre|uje i wegov stav prema `ivotu. Smrt je “nestajawe” ~ovekove svesti. Svako poricawe smrti samo poja~ava tu neurozu (besmrtnost du{e, materijalizam...), kao {to isto to ~ini i prihvatawe smrti (asketizam, poricawe tela...). Jedino pobeda nad smr}u jeste odgovor, a ona pretpostavqa transcensus3 kako poricawa tako i prihvatawa: Pobeda proguta smrt [1. Kor. 15, 54]*. Pitawe je, me|utim: “U ~emu se sastoji ta pobeda?”. Smrt otkriva – mora da otkriva – ne smisao smrti, ve} `ivota. @ivot mora da bude ne priprema za smrt, ve} pobeda nad smr}u, tako da, u Hristu, smrt postane trijumf `ivota. No, o `ivotu u~imo bez wegove veze sa smr}u, a o smrti – kao o ne~emu {to nije povezano sa `ivotom. Hri{}anstvo `ivota: moral i individualizam. Hri{}anstvo smrti: nagrada i kazna, i isti individualizam. Shvataju}i `ivot iskqu~ivo kao “pripremu za smrt”, Hri{}anstvo obesmi{qava `ivot. Svode}i smrt na “onaj svet”, “drugi svet” koji ne postoji, zato {to je Bog stvorio samo jedan svet, jedan `ivot, Hri{}anstvo obesmi{qava smrt kao pobedu. Zanimawe za “zagrobnu sudbinu” umrlih obesmi{qava hri{}ansku eshatologiju. Crkva se ne “moli za upokojene” ve} jeste (mora da bude!) wihovo stalno vaskrsavawe, jer ona i jeste `ivot u smrti, to jest pobeda nad smr}u, “op{te vaskrsewe”. To come to terms with death4...To sam napisao u svome predavawu, ali to je – “iznutra”. U svojoj pedeset i tre}oj godini (koju sam napunio u petak), kako ka`u, vreme je da se “zamislim o smrti”, da ukqu~im smrt – kao oven~awe koje sobom sve zaokru`uje i osmi{qava – u ono 1. Q. je po~etno slovo od “Qana”, kako je o. Aleksandar od miqa zvao svoju suprugu–matu{ku Uqanu (Julijanu) Sergejevnu (prim. prev.). 2. Liturgija smrti (engl.). 3. Prevazila`ewe (lat.). * U uglastim zagradama posle autorovog navoda iz Sv. Pisma, svugde gde sâm autor to nije nazna~io, dat je podatak o ta~nom mestu na kome se u Sv. Pismu nalazi dati navod. Ovoga smo se na~ela pridr`avali u ~itavom zborniku (prim. prev.). 4. Pomiriti se sa smr}u (engl.).
53 ose}awe sveta, koje upravo ose}am vi{e nego {to to re~ima mogu da izrazim, ali kojim zaista `ivim u onim najboqim trenucima `ivota. Za podse}awe, isti~em slede}a va`na “otkri}a”: – U smrti nema vremena. Otuda }utawe Hrista i istinitoga Predawa o stawu umrlih izme|u smrti i [op{teg] vaskrsewa, to jest o onome o ~emu se neistinito predawe radoznalo pita vi{e nego o bilo ~emu drugome. – U`as umirawa. Mo`da, za one koji su izvan [Crkve]? Pre dve nedeqe umrla je Marino~ka Rozen{ild, utopiv{i se dok je spasavala svoju decu. U`as te smrti za nas. A za wu? Mo`da, radost samo`rtvovawa? Susret sa Hristom Koji je rekao: “Nema ve}e qubavi od ove...” [Jn. 15, 13]. – [ta i{~ezava u smrti? Iskustvo ru`note ovoga sveta, zla, prolaznosti... [ta ostaje? Krasota sveta koja raduje i, istovremeno, o`alo{}uje: “Poqski put izme|u klasja i trava...” “Mir”. Onaj mir subotwi, u kome se otkriva punota i savr{enstvo Tvorevine. Bo`iji mir. Ne mir smrti, ve} mir `ivota u wegovoj punoti, u wegovom ve~nom imawu... Liturgija smrti
“Za mene je `ivot – Hristos, a smrt – dobitak...” Ponedeqak 23. septembar 1974. (...) Po~etak “prve jeseni”... Ju~e tokom dana, putovawe do Ane.1 Planine, {ume oblivene ve} jesewim suncem, sasvim `ive u toj zadivquju}oj prozra~nosti septembarskog sunca. U vezi sa tim (a tako|e i sa novim kursom) – misli o smrti. U u`asu pred smr}u, jedno od najsna`nijih ose}awa jeste ta `alost zbog napu{tawa ovoga sveta: le doux royaume de la terre2 (Bernanos), ono {to je tako sna`no ose}ao i Morijak. Me|utim, {ta ako je to “slatko carstvo zemaqsko” – to vedro, svetlo nebo, te suncem objasane planine i {ume, ta tihana hvala bojâ, krasote, svetlosti – {ta ako sve to, u krajwem ishodu, nije ni{ta drugo do jedino javqewe onoga {to je iza smrti? [[ta ako je to] Prozor u Ve~nost? “Da, ali, evo, upravo ovog jedinstvenog, neponovivog, sivkastog dan~i}a sa wegovim, u sumrak, magnoveno gasnuv{im svetlostima,tog dana koga }e se sa bolom se}ati du{a, vi{e nema, i on se vi{e ne}e vratiti...” Ali, du{a upravo zato i pamti, zato {to joj je taj “dan~i}” projavio Ve~nost. Ne}u se ja tog dana se}ati u Ve~nosti, ve} je sâm taj dan bio [ve}] nekakav “prolaz” u Ve~nost, neko unapred “se}awe” na Ve~nost, na Boga, na `ivot nestare}i... 1. Ana Aleksandrovna, k}er o. Aleksandra (prim. prev.). 2. “Slatko carstvo zemqe (zemaqsko)” (fran.).
54
55
NA[ @IVOT U HRISTU, HRISTOV @IVOT U NAMA
Liturgija smrti
Sve je ovo, na ovaj ili onaj na~in, ve} kazano hiqadu puta. Ali, kada to u|e u du{u i postane wen opit – otkuda, za{to takav mir, takva radost, takvo i{~ezavawe straha, tuge, uninija? I samo jedna `eqa: sa~uvati to ose}awe `ivim, ne dopustiti mu da ugasne, da se ugu{i u svakodnevnoj sujeti. Gotovo – ali, na `alost, samo gotovo – da po~iwe{ da ~uje{: “Za mene je `ivot – Hristos, a smrt – dobitak...” [Filipq. 1, 21]. Kako `iveti? Sabirati `ivot za Ve~nost, a to zna~i – svime `iveti kao ve~nim. Sejati u trule`nost, da bi potom `ivot ustao u netrule`nosti [1. Kor. 15, 42]. Ali, mo`e se u `ivotu sabirati i smrt... @iveti “pohotom telesnom, pohotom o~iju i gordo{}u `itejskom” [1. Jn. 2, 16] ({to ve} jeste muka, ve} jeste smrt). Pokoravati se sujeti ({to je opusto{ewe du{e, smrt), slu`iti idolima ({to je bezizlaz, smrt).
Savremena “gerontologija” je u potpunosti usredsre|ena na onaj prvi put: u~initi da starci i starice ose}aju sebe “potrebnima” i “korisnima”. Ali, to je istovremeno i obmana (jer, oni zapravo nisu potrebni), i samoobmana, jer oni znaju da nisu potrebni. Na drugom planu, me|utim, oni su zaista potrebni, ali ne za one “brige” u kojima se drobi i prolazi sav `ivot. Potrebna je wihova sloboda, potrebna je krasota starosti, potreban je taj problesak “zraka odande”, potrebno je to umirawe tela du{evnoga i ustajawe tela duhovnoga koje se savr{ava u wima... Zbog toga askezu starosti – to zbirawe `ivota nestare}eg, treba zapo~eti rano. I meni se sve ne{to ~ini, da je moj ~as nastupio. Ali, odmah iskrsava toliko “brigâ” i “problemâ”... Dodajem jo{ i ovo: mladost ne zna ni{ta o smrti i zato ona ne zna ni `ivot. To znawe, tako|e, dolazi tek onda kada “vidimo svetlost ve~erwu...” I bi ve~e, i bi jutro – dan prvi [1. Mojs. 1, 5]. Mladost “`ivi”, ali ne blagodari. A zna da `ivi iskqu~ivo onaj koji blagodari. “To slatko carstvo zemaqsko...” [Bernanos].
Znawe o smrti sve vreme pretvarati u znawe o `ivotu, a znawe o `ivotu – u znawe o smrti Subota, 23. avgust 1975. Na puti}u [kroz {umu], posle podne (“sav se dan cakli kao kristal”) – razgovor sa Q.[anom] o... starosti i smrti. Rekao sam joj da mi se ponekad ~ini da sam od `ivota ve} dobio sve {to sam `eleo od wega da dobijem, da sam ve} saznao ono {to sam hteo da saznam, itd. Po~etak starosti: i, gle, ~ovek razmi{qa da bi starost trebalo da bude vreme pripreme za smrt, ali ne u smislu usredsre|ivawa pa`we na smrt, ve}, naprotiv, u smislu o~i{}ewa – saznawem, mi{qu, srcem, sazrcawem – same “kvintesencije” `ivota, one “tajanstvene radosti” zbog koje du{i “vi{e ni{ta nije potrebno, kada odande prosinu zraci”.1 Mladost ne zna za smrt, a ako i zna, to je onda ona “nervoza” koju sam iskusio kada sam imao petnaest godina. Smrt nema veze sa mnom, a ako odjednom po~ne da ima veze, onda to [u meni] izaziva gnev, i tom gnevu se pomra~uje sveceli [moj] `ivot. Ali, evo, postepeno – ne vi{e od spoqa, ve} iznutra – dolazi to poznawe. I tu su mogu}a dva puta. Jedan put je – sve vreme zatomqivati [u sebi] to poznawe, “hvatati se za `ivot” (“jo{ uvek mogu da budem koristan”), `iveti hrabro, kao da smrt i daqe nema nikakve veze sa mnom. Drugi put, po mome mi{qewu, jeste jedini istiniti, jedini istinski hri{}anski put: znawe o smrti u~initi, ta~nije sve vreme pretvarati u znawe o `ivotu, a znawe o `ivotu – u znawe o smrti. To dvojedno poznawe ometaju brige, usredsre|enost `ivota na `ivot... 1. Iz pesme A. Bloka “Sve }e na zemqi umreti – i majka, i mladost...”
Najva`nija i najte`a tajna Hri{}anstva – spasonosnost stradawa Sreda, 14. januar 1976. (...) Zavr{io sam ju~e @usovu biografiju. Dok sam ~itao o wegovoj smrti (umirao je tri godine u mukama), o wegovim nat~ove~anskim naporima da slu`i misu, o toj vernosti, smirewu i poslu{nosti – grunule su mi suze. Svagda ose}am da se tu nahodi najva`nija i, zato, najte`a tajna Hri{}anstva: spasonosnost stradawa. Ne “iskupiteqnost”, ve} upravo “spasonosnost”. Jedino {to “prirodni” ~ovek dubinski ne}e jeste – stradawe. Jedino {to mu Hri{}anstvo predla`e jeste – stradawe. Za6{to? Zato {to se u duhovnoj pobedi nad stradawem, u duhovnom “preobra`ewu” stradawa savr{ava duhovno uzrastawe ~ovekovo, wegovo uzla`ewe u druga~iju dimenziju [bitovawa]. Pre{ao sam na ~itawe “Istorije smrti na Zapadu” Filipa Ariesa. ^udna je ta usredsre|enost pa`we savremenoga ~oveka na smrt (@. Zigler, “@ivi i smrt”; E. Moren, “^ovek i smrt”, itd.). “Ovaj svet” nam bukvalno iznova postavqa pitawe [o smrti], a Hri{}anstvo je upravo i bilo odgovor na to pitawe. Ali, [bilo] nekada! Jer danas se Hri{}anstvo bavi “ovim svetom” i budu}om “ruskom dr`avno{}u” (Sol`ewicin...). Zaista je istinita re~: “Ako so obqutavi, ~ime }e se ona osoliti...” [Mt. 5, 13].
56
NA[ @IVOT U HRISTU, HRISTOV @IVOT U NAMA
Evolucija prihvatawa smrti u hri{}anskom svetu Utorak, 20. januar 1976. (...) Dugi [avionski] let ju~e, tokom koga sam zavr{io ~itawe Ariesove kwige o smrti. Vrlo zanimqivo, a naro~ito ono {to on pi{e o evoluciji prihvatawa smrti, po~ev{i od Sredwega veka. Wegova shema: [u Sredwem veku] svaki pojedinac i dru{tvo prihvataju smrt, te otuda: “javno umirawe” i “naviknutost” na pokojnike (tr`nice na grobqima), sahrawivawe ad sanctos1. Nepostojawe kulta groba (o~igledno zbog toga {to su `ivi pokojne – kao one koji jesu u Crkvi i sa Crkvom – ose}ali kao deo `ivota, kao one koji jesu sa nama...) Zatim, “individualizacija” smrti (XV–XVI stole}e): li~ni sud, itd. Potom, u XVIII stole}u – smrt kao prekid, [uzajamno] pribli`avawe smrti i erosa. U XIX stole}u – kult grobova, ideja nacije, nasle|a. I tek u XX stole}u potpuno uklawawe smrti iz `ivota (bolnica, itd.). Sve ovo moram iznova da pro~itam i da promislim. Rugobnost, bezobrazje smrti Ponedeqak 8. maj 1978. Ju~e – brza smrt O. S. Verhovske. Kada sam stigao, dva gradska bolni~ara su, na podu, poku{avala da je o`ive ve{ta~kim disawem. Rugobnost, bezobrazje smrti. To telo, prostrto na podu, i soba sa svim poku}stvom, nename{tenim krevetom, krparama, sa svim onim {to je potrebno za `ivot, a {to, pri smrti, postaje stra{no po svojoj nepotrebnosti, besmislenosti... I zatim polagano, pobedno pretvarawe te rugobnosti – molitvom, wenim ritmom, wenom silom upravo da pretvara, da preobra`ava i da, na tako o~igledan na~in, javqa da posledwu re~ ima Bog, a ne taj zli i besmisleni prodor nebitija, {eola2, zla u svet. Ju~e, na panihidi u crkvi – prepuna crkva. “A tvoja smrt? Kako sa wom stoje stvari?” Subota, 23. jun 1979. Jedanaest ~udesnih, “blagodatnih” dana na Labelu3. [etwe omiqenim puteqcima kroz omiqena poqa i {ume. Label – iz godine u godinu – sve ve}a radost! Radio sam kako nisam radio ~itave zime. Napisao sam ~itavih {ezdeset stranica (!) – bele`aka za 1. Pored, kod svetiwa (lat.). 2. Ada, nevida, pakla (jevr.). 3. Ostrvce na istoimenom jezercetu u Kanadi, gde je porodica [memanovih provodila svako leto u svojoj da~i sa drvenom crkvicom (prim. prev.).
57 predstoje}a predavawa posve}ena temi “smrti”, koja treba da dr`im idu}e sedmice na Akademiji. Liturgija smrti
^etvrtak 28. jun 1979. ^itave sedmice – predavawa o smrti, pogrebewu, itd. Dr`i{ predavawa (sa nadahnu}em, iz dubine du{e, sa ube|ewem), slu{a{, razmatra{, a u tebi se sve sna`nije glasi unutarwe pitawe: dobro, a {to se ti~e tebe samog? A tvoja smrt? Kako sa wom stoje stvari? Prihvatawe same smrti kao dara Sreda, 12. mart 1980. Ako produ`imo ju~era{we razmi{qawe, zar nas ono ne dovodi do prihvatawa i same smrti kao dara, to jest, opet, kao susreta, kao posledweg presudnog susreta sa onim {to je, u krajwem ishodu, jedino i “o`ivqavalo” `ivot, {to se otkrivalo u `ivotu, {to je ~inilo `ivot – darom. “@ivot je za mene – Hristos, a smrt – dobitak” [Filipq. 1, 21], govori apostol Pavle. Da, ako `ivot postaje – Hristos, i u stepenu u kome `ivot postaje – Hristos, ako Hristos jeste taj dar u koji se sve vreme pretvara `ivot, onda smrt jeste dobitak, blagosloveni preduslov onoga susreta licem k licu, za kojim ~ezne sav `ivot u “ovome svetu”. Strah [od smrti], u`as smrti, ~ini mi se, usredsre|en je u jednome: “Sve }e se nastaviti, a mene vi{e ne}e biti...” Sunce }e i daqe sijati, qudi }e se i daqe baviti svojim poslovima, a mene ne}e biti”. “Okusiv{i, okusih malo meda... i sada umirem” [1. Car. 14, 43]. Upravo to ose}awe ra|a strah i u`as, i upravo tom ose}awu nije ni od kakve pomo}i “vera u zagrobni svet”. Ako je tako – a upravo tako razmi{qa i tako ose}a ~ovek! – onda je boqe da nema ni~ega... I ~oveku nisu od pomo}i, niti ga mogu “ute{iti” nikakve slatke re~i o “bla`enstvu bezgre{nih duhova”.1 ^ovek ho}e samo ono bla`enstvo koje on zna, a ono jeste jedino ovde, u opitu ovoga `ivota. Svoju ve~nost }emo na}i samo ovde. I Hri{}anstvo tvrdi da mi svoju ve~nost nalazimo u Hristu. Hristos je radi toga i do{ao k nama u ovaj `ivot, da bi taj `ivot postao susret sa Wim: u tom susretu je zalo`ena ~e`wa za posledwim ispuwewem, za posledwim susretom sa Wim – u smrti. Smrt postaje “dobitak”. Otuda, samoo~iglednost preduslova: “Ako Me volite...” [Jn. 14, 15]. Ne mo`e se voleti ni “u~ewe”, ni “zapovest”, ni “obe}awe”. Voleti se mo`e jedino ako postoji susret, ako je Hristos postao “dar” svega u `ivotu. 1. Iz pesme M. Qermontova “Angeo”.
58
NA[ @IVOT U HRISTU, HRISTOV @IVOT U NAMA
I smrt nekr{tenih je “progutana pobedom” Hristovom Utorak 20. oktobar 1981. (...) Koliko misli, koliko “otkrivewâ” koja naviru dok dr`im predavawe. Ju~e (tema – “Liturgija smrti”) govorio sam o “problemu spasewa”, vaskrsewa nekr{tenih. I odjednom mi je postalo tako jasno da nije stvar u tome – da li su oni znali ili nisu znali Hrista, da li su poverovali u Wega ili ne, da li su bili kr{teni ili ne, ve} u tome da Hristos zna wih i da je Hristos Sebe predao wima i za wih. Zato je i wihova smrt bila “progutana pobedom” [1. Kor. 15, 54], zato je smrt i za wih susret sa Hristom. Isto tako i pitawe Suda. Sud ne}e biti o dogmati~kim pitawima, ve} o “blagu srca”. Sud }e biti sâm wihov susret sa Hristom. Ali, onda, ka`u, ~emu Crkva, ~emu Svete Tajne, itd.? Prizvawe Crkve je kozmi~no i eshatologi~no. Crkva mewa svet svojom slobodom od sveta, svojim svedo~ewem o Hristu: “Jer si Ti jedini Gospod”. Bez Crkve svet bi do kraja bio idol. U odnosu prema “ovom svetu” Crkva je deo koji se uzima za celinu. Ona je svagda – “za sve i za sva”. Svaka wena molitva, svako “amin” je u ime sveta. Crkva je “sve{tenik”, a svet je wena “parohija”. Ali, to ne znaju ni sami Hri{}ani i svi oni misle da je posao Crkve da “opslu`uje wihove duhovne potrebe”. I ako Sud za neveruju}e, za one koji nisu znali za Hrista, bude u tome da li su Ga oni hteli, da li su Ga voleli, ~ak i ako za Wega nisu znali (u drugome, u bli`wemu), onda }e Sud za Hri{}ane biti Su|ewe za wihovu izdaju Hrista. Ali, to onda, na kraju krajeva, zna~i slede}e: ako Hri{}ani koji su sreli Hrista mogu da se poka`u kao neprijateqi Wegovi, onda i susret neveruju}ega sa Hristom, u smrti, mo`e da bude odbacivawe Hrista, mr`wa prema Wemu. Jedni }e “videti Dan Wegov” i obradova}e se, a drugi }e videti i zamrze}e [Hrista], jer su jo{ ovde, i ne znaju}i sa Wega, `iveli mr`wom prema Wemu. Smrt je susret sa Hristom i zato sva smrt jeste – radost Petak, 9. april 1982. (...) Tra`e}i danas jedno mesto u Evangeliju po Jovanu, pro~itao sam u opro{tajnoj besedi sve utehe koje Hristos daje [u~enicima]. Oni ne prepoznaju Hrista i zato se “ispunilo `alo{}u srce wihovo” [Jn. 16, 6]. Ali, “ne}u vas ostaviti sirotima. Do}i }u k vama...” [Jn. 14, 18]. I kao iznenadni blesak muwe: sve u Hri{}anstvu zavisi od qubavi prema Hristu. Smrt je susret sa Wim i zato sva smrt jeste – radost... Ali, Bo`e moj, kako smo mi daleko od takve qubavi! Qubavi kojom je On pobedio smrt, qubavi koja u nama pobe|uje smrt...
MOLITVA GOSPODWA – JAVQEWE CARSTVA BO@IJEG ZA KOJE SMO STVORENI
61
“O^E NA[, KOJI SI NA NEBESIMA”
Kada govorimo o Carstvu Bo`ijem, ne govorimo, naravno, o ne~emu zagonetno–apstraktnom, niti o nekom druga~ijem, zagrobnom svetu, niti o onome {to }e se zbiti posle smrti. Govorimo, pre svega, o onome {to je Hristos objavio, dao i obe}ao onima koji veruju u Wega i koji Ga vole, i mi to nazivamo Carstvom zato {to nikada ni{ta divnije, prekrasnije, potpunije i radosnije nije bilo otkriveno, darovano i obe}ano qudima. Eto to zna~i: “Jer je Tvoje Carstvo... i sila”, kako se molimo u Molitvi Gospodwoj. Protoprezviter Aleksandar [meman
Hristos je ostavio qudima samo jednu molitvu koja se zbog toga obi~no i naziva “Molitvom Gospodwom”. Kada su Mu u~enici kazali: Nau~i nas kako da se molimo (Lk. 11, 1), On im je, odgovaraju}i im, dao slede}u molitvu: O~e na{, Koji si na Nebesima! Da se sveti Ime Tvoje, da do|e Carstvo Tvoje, da bude voqa Tvoja i na zemqi kao {to je na Nebu! Hleb na{ nasu{ni daj nam danas, i oprosti nam dugove na{e kao {to i mi opra{tamo du`nicima svojim, i ne uvedi nas u isku{ewe, no izbavi nas od zloga. Jer je Tvoje Carstvo i sila i slava u vekove vekova. Amin. (Mt. 6, 9-13). I ta Molitva Gospodwa se, bez prekida, ponavqa evo ve} dve hiqade godina. Nije bilo ~asa, bukvalno ni minuta, a da negde diqem zemaqskoga {ara qudi nisu izgovarali ovu Molitvu, da nisu ponavqali iste one re~i koje je u vreme ono izgovorio Sâm Hristos. I zato nema boqega na~ina za razumevawe same su{tine hri{}anske vere i hri{}anskoga `ivota od ove kratke i na prvi pogled tako jednostavne Molitve. No, budu}i da su me qudi mnogo puta pitali da tu Molitvu objasnim, ona po svojoj dubini, izgleda, i nije ba{ tako jednostavna. Ovo tuma~ewe [Molitve Gospodwe] }u zapo~eti time {to }u, pre svega, da govorim o neiscrpivosti smisla ove Molitve, o nemogu}nosti da se dâ jedno, kona~no i iscrpno obja{wewe. Kao i Evangelije, i Molitva “O~e na{“ je svagda iznova upu}ena svakome od nas, i to upu}ena tako da se ~ini da je sa~iwena upravo za svakoga od nas [li~no]: upravo za mene, za moje potrebe i moje zapitanosti, za moja iskawa. Ona je, istovremeno, u svojoj su{tini ve~na i nepromeniva, i svagda nas priziva ka onome {to je glavno, krajwe, najuzvi{enije. Da bismo “~uli” Molitvu Gospodwu i da bismo u{li u wu, neophodno je, pre svega, da pobedimo u sebi tu unutarwu rasejanost, tu razdrobqenost pa`we, tu duhovnu rastrojenost u kojoj mi, gotovo Iz: Protopresviter Aleksandr [meman, Cikl besed o Molitve Gospodney “Ot~e na{...”, PROPOVEDI I BESEDÿ, Moskva, Palomnik, 2003.
62
63
NA[ @IVOT U HRISTU, HRISTOV @IVOT U NAMA
Molitva Gospodwa – javqewe Carstva Bo`ijeg
stalno, `ivimo. Ono {to je, verovatno, najstra{nije jeste to {to se mi svagda okre}emo od svega onoga {to je iole uzvi{eno i duhovno zna~ajno. Mi kao da podsvesno izabiramo da budemo patuqasti i povr{ni: tako je lak{e `iveti. (Setite se, kod Tolstoja, u “Ani Karewinoj”, lika Svija`skog koji kao da je sve shvatao i kao da je o svemu mogao da rasu|uje, ali ~im bi razgovor dolazio do onog glavnog, do krajwih pitawa o smislu `ivota, ne{to u wemu kao da se zatvaralo i on preko te odbrambene crte nikoga nikada nije pu{tao. Ovo je Tolstoj zapazio sa genijalnom ta~no{}u!). Zaista, tako mnogo unutarwih napora ula`emo upravo u to da zaglu{imo unutarwi glas koji nas priziva na susret licem u lice sa onim {to je glavno. Dakle, neophodan je tek minimalan napor da se u|e u to sazvu~je, u taj sklad, u to nastrojewe du{e i duha pri kojima ta Molitva nad molitvama ne samo da po~iwe da zvu~i za nas, ve} se i otkriva u svekolikom i najdubqem zna~ewu, i postaje nasu{na potreba, hrana i pi}e za du{u. Dakle, saberimo se duhom, kako se dobro ka`e, i zapo~nimo. Krenimo od obra}awa, tog kratkog obra}awa koje je, istovremeno, i priziv i tvrdwa: “O~e na{“. Prvo {to Hristos otkriva onima koji su Ga molili da ih nau~i da se mole, prvo {to im On predaje kao besceni dar, utehu i radost, i nadahnu}e, jeste mogu}nost da Boga nazivaju Ocem, da Ga poznaju kao Oca. [ta sve ~ovek nije mislio o Bogu, kakve sve teorije nije stvarao! On je Boga nazivao i “Apsolutom”, i “Prvouzrokom”, i “Gospodom”, i “Svedr`iteqem”, i “Tvorcem”, i “Darodavcem”, i “Bogom”... U svakoj od tih teorija, u svakom od tih odre|ewa postoji, naravno, i deo istine, i istinsko iskustvo, i dubina sazrcawa. Ali, jedino ime “Otac”, sa dodatkom – “na{“, ukqu~uje u sebe sva ova imena i istovremeno otkriva svu bliskost, svu qubav, svu jedinstvenost, neponovivost i radosnost veze [~oveka sa Bogom]. “O~e na{“ – tu je i znawe o qubavi, i odgovor na qubav; ovde je ve} i iskustvo bliskosti i radost tog iskustva; ovde vera prerasta u poverewe, zavisnost se pretvara u slobodu, prisnost se otkriva kao radost. To vi{e nisu domi{qawa o Bogu, ve} poznawe Boga, to je ve} op{tewe sa Bogom u qubavi, u jedinstvu i poverewu. To je ve} po~etak poznawa Ve~nosti. Jer Sâm Hristos je rekao: Ovo je `ivot ve~ni da znaju Tebe (Jn. 13, 7). To obra}awe, dakle, nije samo po~etak, ve} i osnova svekolike molitve, ono {to sva druga molitvena iskawa ~ini uop{te mogu}im i {to ih ispuwava smislom. Hri{}anstvo, u najdubqem i
izvornom smislu te re~i, jeste religija o~instva, a to zna~i da je ono zasnovano ne na pretpostavkama razuma niti na dokazima filosofije, ve} na iskustvu qubavi koju ose}amo da se izliva na na{ `ivot, a, pre svega, na iskustvu li~ne qubavi. Sve je ovo kazano, sve se ovo sadr`i, sve to `ivi u po~etnom obra}awu Molitve Gospodwe: “O~e na{!”. I izrekav{i ovo, dodajemo: “Koji si na Nebesima”, “Koji si na Nebu”. Samim tim ova Molitva (a u Molitvi i sav na{ `ivot) usmerava se uvis, uzdi`e se k Nebu, jer Nebo, naravno, jeste ona vertikala `ivota, ona usmerenost ~oveka ka onom gorwem i duhovnom, vertikala koju tako strasno mrze i nad kojom se tako banalno izruguju sve pristalice svo|ewa ~oveka samo na ono {to je `ivotiwsko i {to je materijalno. To nije fizi~ko niti astronomsko nebo, kako stalno poku{avaju da doka`u banalni propagatori bezbo`ni{tva, ve} je to Nebo kao najvi{i vrh ~ovekovoga `ivota: “Otac Koji je na Nebu”. To je vera ~ovekova u Bo`ansku Qubav koja je rasprostrta nad svetom i koja pro`ima ~itav svet. I to je vera u svet kao odraz, odsev, odblesak te Qubavi; to je vera u Nebo kao kona~no nazna~ewe slave i dostojanstva ~ovekovog, kao wegov ve~ni Dom. Radosnim ispovedawem svega ovoga, radosnim pozivom na sve ovo zapo~iwe Molitva koju nam je ostavio Sâm Hristos, kao izraz na{eg Bogosinovstva: “O~e na{, Koji si na Nebesima”. “Da se sveti Ime Tvoje” Posle radosnog, sve~ano-pobednog i qubvenog obra}awa: “O~e na{, Koji si na Nebesima”, sledi prvo moqewe i ono zvu~i ovako: “Da se sveti Ime Tvoje”. Za {ta se molimo, {ta i{temo kada izgovaramo ove re~i? [ta zna~i – “da se sveti Ime Tvoje?”. Ube|en sam, na`alost, da ve}ina veruju}ih, izgovaraju}i ovo, jednostavno ne razmi{qa o izgovorenim re~ima. [to se, pak, ti~e neveruju}ih, oni }e, verovatno, na ovaj nerazumivi i tajanstveni niz re~i – “Da se sveti Ime Tvoje” – samo da slegnu ramenima. Svetim, sve{tenim je ~ovek od davnina nazivao ono {to je priznavao kao uzvi{enu vrednost koja stoji iznad wega samog, {to treba po{tovati i priznavati, ~ime se treba ushi}avati, ~emu treba blagodariti, ali {to, zajedno sa tim, privla~i ~oveka k sebi, {to podsti~e ~oveka da te`i da mu se pribli`i i da ga zaima. Govorimo o “sve{tenom ota~astvenom ose}awu”, o “sve{tenoj qubavi
64
65
NA[ @IVOT U HRISTU, HRISTOV @IVOT U NAMA
Molitva Gospodwa – javqewe Carstva Bo`ijeg
prema roditeqima”, o “sve{tenom trepetu” pred krasotom, savr{enstvom, divotom... Sve{teno je, dakle, ono najuzvi{enije i naj~istije {to zahteva najkrajwu napregnutost svega onog najboqeg u ~oveku: najboqih ose}awa, najboqih te`wi, najboqih nadawa. I osobenost onoga {to nazivamo sve{tenim sastoji se upravo u tome {to ono od nas samoo~igledno i slobodno zahteva da ga iznutra priznamo, i ne samo da ga naprosto priznamo, ve} i da delamo, i da `ivimo saglasno tom priznawu. Priznawe da su dva i dva – ~etiri, ili da voda po~iwe da vri na toj i toj temperaturi ne ~ini nas ni boqim ni lo{ijim; u takvom priznawu isto su i pravednik i gre{nik, i umnik i bezumnik, i genijalni i prose~ni ~ovek. Ali, ako nam se ono {to je sve{teno otkrije bilo u vidu krasote, bilo u vidu eti~koga savr{enstva, bilo u vidu dubinskog intuitivnog poimawa su{tine sveta i `ivota, to otkri}e magnoveno kao da ne{to zahteva od nas, ne{to mewa u nama, nekuda nas priziva, na ne{to nas obavezuje, k ne~emu nas privla~i. O tome je tako lepo i, istovremeno, tako jednostavno pisao Pu{kin u svojoj ~uvenoj pesmi “^udnoga se magnovewa se}am...” Pesnik je zaboravio “vi|ewe”, zanos “bura nespokojnih” i “izgubio negda{wa ma{tawa”, ali, kako pi{e, “u du{i je nastalo bu|ewe”, i opet se javilo “mimoletno vi|ewe” kao “duh ~iste krasote”. I srce po~iwe da damara sa odu{evqewem, jer za wega su “iznova vaskrsli i Bo`anstvo, i nadahnu}e, i `ivot, i suze, i qubav”... Ovde Pu{kin opisuje iskustvo sve{tenoga kao krasote. Taj opit preizmewuje ~itav wegov `ivot, ispuwava ga – kako veli Pu{kin – i smislom, i nadahnu}em, i rado{}u i onim {to je Bo`ansko. Religijski opit jeste opit sve{tenoga u wegovom naj~istijem vidu. Svaki ~ovek kome je ovaj opit dat, na ovaj ili onaj na~in, zna da taj opit pro`ima sveceli wegov `ivot, da zahteva promenu `ivota i unutarwe preobra`ewe. Ali, on zna, tako|e, i to da se ta te`wa uvek sudara sa inertno{}u, slabo{}u, ni{tavno{}u na{ega bitovawa, a, pre svega, sa tim, gotovo, instinktivnim strahom ~ovekovim od onoga {to je sve{teno, to jest uzvi{eno, ~isto i Bo`ansko, o ~emu sam ve} govorio. Srce i du{a kao da bivaju raweni tim sve{tenim, u wima se razbuktava nadahnu}e – te`wa ~ovekova da ~itav svoj `ivot saobrazi onome {to je sve{teno. Ali, kako ka`e Sv. ap. Pavle, u sebi se sudaramo sa zakonom koji se protivi tom stremqewu (v. Rimq. 7, 23).
“Da se sveti Ime Tvoje” – to je vapaj ~oveka koji je video i poznao Boga, i koji zna da jedino tu, u tom vi|ewu, u tom poznawu jeste istiniti `ivot, i istinito nadahnu}e i istinita sre}a. “Da se sveti Ime Tvoje” – neka bi sve {to je u svetu, a pre svega moj `ivot, moja dela, moje re~i bile odraz tog sve{tenog i nebeskog Imena koje nam se otkrilo i koje nam je darovano. Neka bi `ivot iznova postao usho|ewe ka svetlosti, trepet, hvala, sila dobra. Neka bi se sve ispunilo Bo`anskim smislom i Bo`anskom qubavqu. “Da se sveti Ime Tvoje” – to je, tako|e, i vapaj za pomo} u ovom te{kom podvigu usho|ewa i preobra`avawa, jer nas sa svih strana opkoqavaju i u nama samima nas pobe|uju tama, zloba, ni{tavnost, povr{nost, i sujeta. Posle svakoga uzleta sledi pad, posle svakoga napora – napad slabosti i o~ajavawa, kako `alosno negda re~e Tjut~ev: “@ivot, k’o ptica ustreqena, hteo bi da uzleti, al’ ne mo`e...” Opit sve{tenoga [sakralnoga] – to tajanstveno “doticawe drugih svetova”, to “mimoletno vi|ewe ~iste krasote” – ne ~ini `ivot lak{im, ve} te`im, i za~as po~iwe{ da zavidi{ qudima koji `ive jednostavno i sna`no, koji su uroweni u sujetu, u ni{tavnost svakodnevice, bez ikakve duhovne borbe. Me|utim, ~ovek jedino u toj borbi istinski ispuwava svoje uzvi{eno prizvawe; jedino tu, u tom trudu, u tim uzletima i padovima ~ovek mo`e sebe da oseti ~ovekom. O svemu tome govori prvo moqewe Molitve Gospodwe. Tako kratko i, istovremeno, tako radosno i tako te{ko: “Da se sveti Ime Tvoje”. Sve ono {to je najboqe u meni ne samo da izgovara te re~i, ve} i istinito `ivi tim re~ima. Sve u meni ho}e novi `ivot, `ivot koji bi svetleo i buktao kao sve{teni ogaw koji sa`i`e svu ne~istotu, sve {to je u meni nedostojno datoga mi vi|ewa, sve {to me vu~e nani`e. Bo`e moj, kako je te{ko ovo moqewe, kakvo je breme polo`io na na{a ple}a Hristos time {to nam ga je ostavio, otkriv{i nam da je u tom moqewu na{a najdostojnija i, zato, najprevashodnija molitva Bogu! Kako samo retko izgovaramo te re~i, svesni svega ovoga, a, ipak, ponavqamo ih stalno iznova i iznova! Jer, sve dok se ~uje u svetu to “da se sveti Ime Tvoje”, sve dok se pamte te re~i, ~ovek ne}e mo}i potpuno da se ra{~ove~i, ne}e mo}i potpuno da se odrekne onoga na {ta je prizvan i radi ~ega ga je sazdao Bog... “Da se sveti Ime Tvoje”.
66
67
NA[ @IVOT U HRISTU, HRISTOV @IVOT U NAMA
Molitva Gospodwa – javqewe Carstva Bo`ijeg
“Da do|e Carstvo Tvoje”
nog, “zagrobnog carstva”. Ali, za{to onda Hristos govori o tome da se to Carstvo pribli`ilo, i na pitawâ Svojih u~enika odgovara da je to Carstvo me|u wima i unutra u wima? Ne ukazuje li ovo na to da pojam Carstva Bo`ijeg ne mo`e naprosto da se poistoveti sa onostranim svetom koji }e nastupiti u budu}nosti, posle katastrofi~nog kraja i smaka ovog na{eg zemaqskog sveta? Upravo ovde dolazimo do onog glavnog. Jer, stvar je u ovome: ako smo prestali da poimamo Evangelije Carstva i nismo svesni za {ta se molimo dok izgovaramo re~i Molitve Gospodwe “Da do|e Carstvo Tvoje”, onda je to, naravno, zbog toga {to smo zaboravili razlog zbog koga te re~i ne ~ujemo u svoj wihovoj punoti. Mi svagda po~iwemo od sebe, od pitawa o sebi, te se, ~ak, i takozvani “veruju}i” ~ovek vrlo ~esto ~ini zainteresovanim za religiju tek onoliko koliko ona odgovara na wegova pitawa o wemu samom – da li je besmrtna du{a, da li se sa smr}u sve zavr{ava ili, mo`da, postoji ne{to “tamo”, iza tog stra{nog i tajanstvenog skoka u neizvesnost? Ali, Evangelije ne govori o tome. Evangelije Carstvom Bo`ijim naziva susret ~oveka sa Bogom Koji jeste istiniti @ivot i @ivot svakoga `ivota, Koji jeste Svetlost, Qubav, Um, Mudrost, Ve~nost. Evangelije govori da Carstvo Bo`ije dolazi i zapo~iwe onda kada ~ovek sretne Boga, kada pozna Boga i kada Mu se posveti sa qubavqu i rado{}u. Evangelije govori da Carstvo Bo`ije dolazi onda kada se moj `ivot u potpunosti preispuni tom svetlo{}u, tim znawem, tom qubavqu. I, kona~no, Evangelije govori da se za ~oveka koji je do`iveo taj susret i ~iji se `ivot preispunio tim Bo`anskim `ivotom, sve, ukqu~uju}i i samu smrt, otkriva u novom svetlu, jer Onaj Koga ~ovek sre}e i to ~ime se preispuwava `ivot ~ovekov, sada i danas, jeste sama Ve~nost i jeste Sami Bog. Za {ta se mi, ustvarimo, molimo kada izgovaramo te, u ~itavom svetu, zaista jedinstvene re~i: “Da do|e Carstvo Tvoje”? Pre svega, za to da se, naravno, taj susret zbude {to pre, sada, ovde i danas; da i u ovim okolnostima, u ovom mom svakodnevnom i tegobnom `ivotu odjeknu re~i: “Pribli`ilo se Carstvo Bo`ije”, i da bi moj `ivot zasijao silom i svetlo{}u Carstva Bo`ijega, silom i svetlo{}u vere, nade i qubavi. Molimo se, jo{, i za to da i drugi qudi, da sav taj svet koji tako o~igledno le`i i prebiva u zlu, `alosti, strahu i sujeti, ugleda i prihvati tu Svetlost koja je zasijala u svetu pre dve hiqade godina, kada se, u udaqenoj provincije Rimske imperije, za~uo taj usamqeni ali do danas neu}utni glas: Pokajte se, jer se
Drugo moqewe Molitve Gospodwe glasi ovako: “Da do|e Carstvo Tvoje”. Kao i povodom prvoga moqewa: “Da se sveti Ime Tvoje”, umesno je postaviti pitawe: {ta izra`ava tim re~ima ~ovek–Hri{}anin, ~ovek veruju}i, koji izgovara tu molitvu? K ~emu su, u tim trenucima, usmereni wegovo saznawe, wegova nada, wegova `eqa? Bojim se da je na to pitawe jednako te{ko odgovoriti, kao i na prethodno pitawe, o prvom moqewu. Nekada, na samom po~etku Hri{}anstva, smisao ovoga moqewa je bio jednostavan, ta~nije, ono je vaplo}avalo, izra`avalo, mo`e se re}i, ono {to je glavno u veri i nadi Hri{}ana. Jer dovoqno je samo jedanput pro~itati Evangelije da bismo se uverili da pojam Carstva Bo`ijeg stoji u samom srcu propovedi i u~ewa Hristovog. Do{ao je Isus i, propovedaju}i Evangelije, rekao: Pokajte se, jer se pribli`ilo Carstvo Nebesko (Mt. 4, 17). O Carstvu Bo`ijem govore gotovo sve pri~e Hristove. On poredi Carstvo Bo`ije sa riznicom radi koje }e, da bi je zadobio, ~ovek prodati sve {to ima, ili sa zrnom iz koga izrasta tajanstveno drvo, ili sa kvascem od koga narasta sve testo. Svagda i svugde prisutno je to, istovremeno, i tajanstveno i privla~no obe}awe, najava, poziv u Carstvo Bo`ije. I{tite najpre Carstva Bo`ijega (Mt. 6, 33), da budete sinovi Carstva (Mt. 13, 38). I ono {to je, mo`da, u najve}oj meri zadivquju}e u dugoj istoriji Hri{}anstva jeste to {to taj sr`ni i sredi{wi pojam, taj jezgreni sadr`aj evangelske propovedi danas iznova moramo da odgonetamo, kao da smo ga negde usput zaboravili i izgubili. Ali, kako da se molimo za Carstvo Bo`ije, kako da govorimo Bogu i sebi: “Da do|e Carstvo Tvoje”, ako ni sami ne znamo dobro {ta zna~e te re~i? Te{ko}a je ovde, pre svega, u tome {to u samom Evangeliju ovo poimawe Carstva Bo`ijeg kao da je dvostruko. S jedne strane, ono kao da se odnosi na budu}nost, na kraj, na ono “iza”; ono kao da odgovara onome {to svagda o Hri{}anstvu govore wegovi neprijateqi, propagatori bezbo`ni{tva: da Hri{}anstvo svoje te`i{te prenosi u neki drugi, nepoznati nam zagrobni svet i da se zato pokazuje kao ravnodu{no prema zlu i nepravdama ovoga sveta, to jest da je Hri{}anstvo “religija iskqu~ivo onostranosti”. A ako je tako, onda molitva “Da do|e Carstvo Tvoje” jeste molitva za kraj sveta, za i{~eznu}e sveta, molitva za dolazak upravo tog onostra-
68
69
NA[ @IVOT U HRISTU, HRISTOV @IVOT U NAMA
Molitva Gospodwa – javqewe Carstva Bo`ijeg
pribli`ilo Carstvo Bo`ije (Mt. 3, 2). I jo{ za to, da nam Bog pomogne da ne izdamo to svetlo Carstvo Bo`ije, da ne otpadamo sve vreme od wega, da se ne pogru`avamo u tamu koja nas mami i, kona~no, za to da to Carstvo Bo`ije do|e u sili, kako i govori Hristos. Da, u Hri{}anstvu postoji stalna te`wa ka budu}nosti, i{~ekivawe Qubqenoga, nadawe u Wegovu kona~nu sveslavnu pobedu na zemqi i na Nebu: Da bude Bog sve u svemu (1. Kor. 15, 28), “Da do|e Carstvo Tvoje”. To, ~ak, nije ni molitva, to je ritam damarawa srca u svakom ~oveku koji je makar jedanput u svome `ivotu uvideo, osetio, zavoleo svetlost i radost Carstva Bo`ijega na zemqi i koji zna da to Carstvo jeste i po~etak, i sadr`aj, i kraj svega {to `ivi.
ja, qudi Ga ostavqaju, odbacuju Ga i, uz to, obru{avaju se na Wega sa zlobom i mr`wom! To rugawe ruqe ispod Krsta, taj pomahnitali urlik: Raspni Ga, raspni Ga! (Lk. 23, 21) – zar sve to nije upravo zbog toga {to Hristos nije ispunio voqu qudi? Qudi su hteli samo pomo} i isceqewe, a Hristos je govorio o qubavi i pra{tawu. Qudi su hteli da ih Hristos oslobodi od neprijateqa i da porazi wihove neprijateqe, a On je govorio o Carstvu Bo`ijem. Qudi su hteli da Hristos po{tuje wihove obi~aje i navike, a On ih je naru{avao, jeo je i pio sa carnicima, gre{nicima i bludnicama. Nije li upravo tu, u tom razo~arawu u Hrista koren i razlog Judine izdaje? Juda je o~ekivao da }e Isus ispuniti wegovu voqu, a Hristos je dragovoqno Sebe predao na porugawe i smrt. Sve je to opisano u Evangeliju. Ali, i kasnije, tokom dve hiqade godina hri{}anske istorije, sve do na{ih dana, zar ne vidimo upravo isto to? [ta mi svi zajedno i svako od nas pojedina~no `eli i o~ekuje od Hrista? Pravo da ka`emo – ispuwewe na{e voqe. Mi `elimo da nam Bog obezbedi sre}u. Mi `elimo da On porazi na{e neprijateqe. Mi ho}emo da On ispuni na{e `eqe i da nas prizna kao dobre i ~estite. I kada Bog ne ispuni na{u voqu, mi se zbuwujemo i negodujemo, i spremni smo da se uvek iznova odreknemo Wega i da Ga odbacimo. “Da bude voqa Tvoja” – ali mi, ustvari, pod tim podrazumevamo: “da bude voqa na{a”, i zato ovo tre}e moqewe Molitve Gospodwe jeste, pre svega, izvesni sud nad nama, nad na{om verom. Da li mi zaista `elimo ono {to je Bo`ije? Da li mi, zaista, `elimo da prihvatimo ono {to je te{ko, uzvi{eno, {to nam se tako ~esto ~ini i nemogu}im, a {to od nas tra`i Evangelije? I ovo pitawe, tako|e, predstavqa proveru na{e `eqe i na{e te`we u `ivotu: {ta ja `elim, {ta ~ini glavnu, krajwu vrednost moga `ivota, gde je to blago za koje je Hristos rekao: tamo gde je blago va{e tamo }e biti i srce va{e (Mt. 6, 21)? Istorija Hri{}anstva je puna izdaja i te izdaje nisu toliko u gresima i padovima qudskim, jer onaj koji sagre{i svagda mo`e da se pokaje, onaj koji je pao svagda mo`e da ustane, onaj koji je bolestan svagda mo`e da ozdravi. Ne, mnogo je stra{nije to stalno zamewivawe voqe Bo`ije – voqom na{om, voqom mojom ili, mo`e se re}i, mojom samovoqom. Zbog tog zamewivawa se i sama vera pretvara u na{ egoizam i ona tada zaslu`uje sve one optu`be koje protiv we iznose weni neprijateqi. Tada ona postaje la`–religija i, verovatno, nema na zemqi ni~eg stra{nijeg od la`–religije. Jer je ta
“Da bude voqa Tvoja i na zemqi kao {to je na Nebu” “Da bude voqa Tvoja i na zemqi kao {to je na Nebu” (Mt. 6 10) – neka bude voqa Tvoja i na zemqi kao {to je voqa Tvoja na Nebu. Ovako glasi tre}e moqewe Molitve Gospodwe. Ovo moqewe se ~ini najjednostavnijim i najrazumivijim od svih moqewa ove Molitve. Zaista, ako ~ovek veruje u Boga, onda se on, o~igledno, i pot~iwava voqi Bo`ijoj i prihvata je i `eli da ta voqa caruje i oko wega, na zemqi, kao {to, kako verujemo, caruje ona i na Nebu. Me|utim, mi ovde, u stvari, imamo posla sa najte`im od svih moqewa. Rekao bih da upravo ovo moqewe: “Da bude voqa Tvoja” ~ini glavno merilo vere, merilo koje nam omogu}ava da u sebi razlikujemo, pre svega, istinitu veru od neistinite, istinitu religioznost od neistinite. Za{to? Zato {to, ustvari, ~ak i veruju}i ~ovek isuvi{e ~esto, ako ne i svagda, od Boga – u Koga, kako tvrdi, veruje – tra`i, o~ekuje i moli ispuwewe svoje, upravo svoje a uop{te ne voqe Bo`ije. Jo{ gore, on iskqu~ivo radi toga i jedino zato veruje ili govori da veruje u Boga. Najboqi dokaz za ovo jeste Evangelije, povest o `ivotu Hristovom. Zar, u po~etku, Hristu ne priti~u reke naroda? Zar Mu ne dolaze qudi zato {to On ispuwava upravo wihovu voqu? Iscequje, poma`e, te{i... Ali, ~im po~ne da govori o onom glavnom, o tome da ~ovek mora da se odrekne sebe ukoliko `eli da ide za Wim, o neophodnosti qubavi prema neprijateqima i o polagawu `ivota svoga za prijateqe svoje, tj. ~im Wegovo u~ewe po~ne da biva te{ko, uzvi{eno, poziv na `rtvu, zahtevawe onoga {to izgleda nemogu}e; ~im, drugim re~ima, Hristos po~ne da u~i onome {to jeste voqa Bo`i-
70
71
NA[ @IVOT U HRISTU, HRISTOV @IVOT U NAMA
Molitva Gospodwa – javqewe Carstva Bo`ijeg
la`–religija upravo i ubila Hrista. Wega su predali na smrt, i razapeli, i rugali Mu se, Wega su hteli da uni{te qudi koji su sebe iskreno smatrali religioznim. Jedni su religiju shvatali kao nacionalni ponos, i Hristos je za wih bio “opasni revolucionar” koji je govorio o qubavi prema neprijateqima; drugi su, pak, u religiji videli samo ~udo, jedino silu, i za wih Onaj Koji je visio razapet na Krstu, okrvavqeni i nemo}ni ^ovek nije bio ni{ta drugo do sramota za religiju; tre}i su se, kona~no, razo~arali u Wega zato {to ih je On u~io onome {to oni nisu hteli da ~uju. I ovo se, ponavqam, produ`ava do danas, i zato je tre}e moqewe Molitve Gospodwe: “Da bude voqa Tvoja” tako beskrajno va`no. “Da bude voqa Tvoja”. To, pre svega, zna~i: daj mi snage, pomozi mi da shvatim u ~emu je Tvoja voqa, pomozi da prevazi|em ograni~enost svoga uma, svoga srca, svoje voqe, da bih mogao da prepoznam Tvoju voqu, makar ona bila za mene i nepojmiva. Pomozi mi da prihvatim sve ono {to je te{ko, sve ono {to mi se ~ini neizdr`ivim i nemogu}im u Tvojoj voqi; pomozi mi, drugim re~ima, da ho}u ono {to Ti ho}e{. I upravo tu zapo~iwe za ~oveka onaj uski put o kome je govorio Hristos. Jer dovoqno je da ~ovek samo za`eli ono {to je Bo`ansko, te{ko i uzvi{eno, i, gle, kako se qudi odmah okre}u od wega, kako ga izdaju wegovi prijateqi i on ostaje sâm, biva progowen i odba~en. Ali, to je svagda znak toga da je ~ovek prihvatio voqu Bo`iju, i to je uvek obe}awe onoga {to }e oven~ati taj te{ki i uski put, obe}awe pobede koja nije ~ove~anska, privremena i prolazna, ve} pobeda Bo`ija
kao takav i, ~ak, ne samo hrana kao takva, ve} i sve ono {to nam je neophodno za `ivot. Sve ono od ~ega zavisi na{ `ivot, na{e postojawe na zemqi. Da bismo pojmili svu dubinu, sav smisao tog moqewa, moramo, pre svega, da se setimo svega onoga {to stoji u vezi sa simvolom hrane u Bibliji, jer }e tek u svetlu toga ovo moqewe prestati za nas da bude ograni~eno, ako tako mo`emo da se izrazimo, iskqu~ivo na fizi~ki `ivot ~ovekov i razotkri}e nam se u svekolikom svom istinskom zna~ewu. Smisao hrane nalazimo u prvoj glavi Biblije, u povesti o stvarawu ~oveka. Stvoriv{i svet, Bog daruje svet kao hranu ~oveku i to, pre svega, ukazuje na zavisnost ~ovekovoga `ivota od hrane, dakle, i od sveta. ^ovek `ivi od hrane, pretvara hranu u svoj `ivot. Zavisnost ~oveka od spoqa{weg, od materije, od sveta toliko je samoo~igledna da je jedan od osniva~a materijalisti~ke filosofije zakqu~ao ~oveka u ~uvenu formulu – “~ovek jeste ono {to on jede”. Ali, u~ewe i otkrivewe Biblije se ne iscrpquje iskqu~ivo u toj zavisnosti. Hranu, to jest sâm `ivot ~ovek dobija od Boga. Hrana je Bo`iji dar ~oveku i on `ivi ne da bi jeo i da bi na taj na~in podr`avao svoje fizi~ko postojawe, ve} da bi u sebi ostvario obraz i podobije Bo`ije. Na taj na~in, sama hrana jeste dar `ivota kao poznawe slobode i krasote duha. Hrana se pretvara u `ivot, ali se `ivot od samoga po~etka pokazuje kao pobeda nad tom zavisno{}u iskqu~ivo od hrane, jer, po{to je stvorio ~oveka, Bog ~oveku daje zapovest da doma}inski vlada svetom. Tako, primati hranu od Boga kao dar Bo`iji zna~i preispuwavati se Bo`anskim `ivotom. Zato je sa hranom povezano i biblijsko kazivawe o grehopadu ~ovekovom. To je ~uvena pri~a o zabrawenom plodu, koji je ~ovek okusio, tajno od Boga, da bi i sâm postao “kao Bog”. Smisao ove pri~e je jednostavan – ~ovek je poverovao da mo`e iskqu~ivo od hrane, samo od svoje zavisnosti od hrane, da dobije ono {to mo`e da mu dâ jedino Bog. Putem hrane ~ovek je hteo da se oslobodi od Boga i to ga je bacilo u ropstvo hrani, u porobqenost svetom. ^ovek je postao rob sveta. Ali, to, tako|e, zna~i i – rob smrti, jer, iako mu omogu}ava fizi~ko postojawe, hrana ne mo`e da oslobodi ~oveka od sveta i smrti, jer to mo`e da u~ini jedino Bog. Hrana koja je simvol i sredstvo `ivota postala je, tako|e, i simvol smrti. Jer, ~ovek umire ukoliko ne jede. Ali, ~ovek umire, tako|e, i kada jede, jer sama hrana jeste priop{tavawe onome {to je smrt-
“Hleb na{ nasu{ni daj nam danas” “Hleb na{ nasu{ni daj nam danas” (Mt. 6, 11). Tako glasi ~etvrto moqewe – za hleb nasu{ni. “Nasu{ni” u prevodu sa crkvenoslovenskog jezika zna~i – su{tinski, za `ivot neophodni. Zbog toga se ova re~, tako|e, prevodila i kao – “svakodnevni”, svakoga dana neophodni. Ako su prva tri moqewa Molitve Gospodwe bila upu}ena Bogu i predstavqala na{u `equ da se sveti Ime Wegovo, da nastupi Carstvo Wegovo, da se ne samo na Nebu nego i na zemqi vr{i voqa Wegova, onda sada, ovim ~etvrtim moqewem mi kao da prelazimo na na{e sopstvene potrebe, po~iwemo da se molimo za sebe. Pod hlebom se u ovom moqewu podrazumeva, naravno, ne samo hleb
72
73
NA[ @IVOT U HRISTU, HRISTOV @IVOT U NAMA
Molitva Gospodwa – javqewe Carstva Bo`ijeg
no, tj. samoj smrti. I, zato su, u krajwem ishodu, i spasewe, i obnovqewe, i opro{taj, i samo vaskrsewe u Evangeliju, ipak, neodvojivi od hrane. Kada je Hristos osetio glad, satana koji Ga je isku{avao, predlo`io Mu je da pretvori kamewe u hlebove. I Hristos je to odbio, rekav{i: Ne `ivi ~ovek samo o hlebu (Mt. 4, 4). Hristos je pobedio i osudio upravo tu potpunu zavisnost ~oveka iskqu~ivo od hleba, od fizi~koga `ivota, na koju je, kako vidimo iz simvoli~kog biblijskog kazivawa, sâm sebe osudio prvi ~ovek. Hristos se oslobodio te zavisnosti i hrana je iznova postala dar Bo`iji, pri~e{}e Bo`anskim @ivotom, Slobodom i Ve~no{}u, a prestala da bude – zavisnost od smrtnoga sveta. Jer takav je u dubini smisao te nove, Bo`anske hrane koja, od prvih dana Hri{}anstva, ~ini glavnu radost, glavnu Svetu Tajnu Crkve, koju Hri{}ani nazivaju Evharistijom, {to zna~i – “Blagodarewe”. Evharistijom, tj. verom u pri~e{}e novom hranom, novim i Bo`anskim Hlebom – upravo se time i zavr{ava hri{}ansko otkrivewe o hrani. I jedino u svetlu ovog otkrivewa, ove radosti, ovog blagodarewa je i mogu}e zaista pojmiti svu dubinu ~etvrtoga moqewa Molitve Gospodwe: “Hleb na{ nasu{ni daj nam danas”. Podaj nam danas hranu koja nam je neophodna. Da, naravno, to je, pre svega, moqewe za ono {to nam je neophodno za `ivot, za ono najjedostavnije, najneophodnije i najnasu{nije: za hleb, za hranu, za vazduh, za sve ono {to se pretvara u na{ `ivot kada se wime hranimo. Ali, to nije sve. “Daj nam”! – to zna~i da krajwi izvor svega toga za nas jeste Sâm Bog, Wegova qubav, Wegovo starawe o nama. Od koga god i kakav god da primimo dar – sve je od Boga. Ali, to, tako|e, zna~i da je krajwi smisao toga dara ili tih darova – Sâm Bog. Mi primamo hleb, primamo `ivot, ali da bismo otkrili smisao tog hleba i tog `ivota. A taj smisao je u Bogu, u poznawu Bogu, u qubavi prema Bogu, u zajedni~ewu sa Bogom, u Bo`ijoj radosnoj Ve~nosti i onom @ivotu koji Evangelije naziva @ivotu u preizobiqu (Jn. 10, 10). Bo`e moj, kako smo ovde daleko od malene i slepe krtice po imenu Fojerbah. Da, naravno, kako je govorio on, ~ovek jeste ono {to on jede. Ali, ~ovek jeste i dar Bo`ije qubavi, i ~ovek se priop{tava svetlosti i slavi i radosti, i ~ovek, `ive}i, `ivi svim onim {to mu je darovao Bog.
“Hleb na{ nasu{ni daj nam danas”. Daj nam u qubavi Tvojoj sve to danas, daj nam ne samo da postojimo ve} i da `ivimo tim punim, smislenim i, na wegovom vrhuncu, Bo`anskim i ve~nim `ivotom radi koga si nas i stvorio, koji si nam darovao i koji nam ve~no daje{, i u kome poznajemo Tebe, volimo Tebe i blagodarimo Tebi. “I oprosti nam dugove na{e kao {to i mi opra{tamo du`nicima svojim” “I ostavi nam dolgi na{ja jako`e i mi ostavqaem dol`nikom na{im” (Mt. 6, 12). Tako na crkvenoslovenskom glasi peto moqewe te glavne hri{}anske Molitve koju nalazimo u Evangeliju i koju je Sâm Hristos ostavio Svojim sledbenicima. U prevodu na govorni jezik ovo moqewe bi moglo glasiti ovako: “I oprosti nam grehove na{e, kao {to i mi opra{tamo onima koji su sagre{ili protiv nas”. Odmah }emo da primetimo da su u ovom moqewu istovremeno sjediwena dva ~ina – Bo`ije opra{tawe na{ih greha, koje stoji u vezi sa na{im opra{tawem greha koji su u~iweni protiv nas. Hristos govori: Jer ako oprostite qudima sagre{ewa wihova, oprosti}e i vama Otac va{ Nebeski, a ako ne oprostite qudima sagre{ewa wihova, ni Otac va{ ne}e oprostiti vama sagre{ewa va{a “ (Mt. 6, 14-15). I, naravno, upravo tu, u toj povezanosti, u tom sjediwewu nalazi se duboki smisao ovog moqewa Molitve Gospodwe. No, pre nego {to se udubimo u tu vezu, neophodno je da se zamislimo nad pojmom greha, jer je taj pojam danas postao sasvim tu| savremenom ~oveku, koji zna za pojam prestupa koji, pre svega, stoji u vezi sa kr{ewem ovog ili onog zakona. Pojam prestupa je relativan. Tako, na primer, ono {to je prestup u jednoj zemqi, u drugoj to ne mora da bude. Jer ako nema zakona onda nema ni prestupa. Prestup ne samo da stoji u uzajamnoj vezi sa zakonom, ve} je prestup, u izvesnoj meri, i plod zakona. A zakon je, sa svoje strane, pre svega, plod dru{tvenih potreba. Zakonu nije, niti mo`e da bude stalo do toga {ta se de{ava u dubinama ~ovekove svesti. Dok ~ovek ne naru{ava mirni `ivot dru{tva i ne nanosi o~iglednu {tetu drugima ili ustanovqenome poretku, nema prestupa, kao {to nema ni [dejstvovawa] zakona. Na primer, mr`wa ne mo`e biti okarakterisana kao prestup, sve dok ne dovede do odre|enoga dela: napada, ubistva, pqa~ke. Sa druge strane, zakon ne zna ni za pra{tawe, jer sama svrha zakona jeste da {titi i podr`ava poredak qudskoga dru{tva, poredak koji je zasnovan na
74
75
NA[ @IVOT U HRISTU, HRISTOV @IVOT U NAMA
Molitva Gospodwa – javqewe Carstva Bo`ijeg
dejstvu zakona. Zato je veoma va`no shvatiti da kada govorimo o grehu mi, zapravo, govorimo o ne~emu {to se dubinski razlikuje, po samoj svojoj su{tini, od dru{tvenoga shvatawa prestupa. Ako je izvor na{eg saznawa o prestupu – zakon, izvor na{eg saznawa o grehu je savest. Ako u nama i u qudskom dru{tvu slabi svest o savesti ili, boqe re~eno, ako nema neposrednog opita savesti, onda nam, naravno, postaje stran, nepojmqiv i nepotreban religijski pojam greha i, sa wim povezan, pojam pra{tawa. [ta je to savest? [ta je to greh o kome nam govori i o kome nas obave{tava na{a savest? To nije naprosto neki unutarwi glas koji nam govori o tome {ta je dobro a {ta je zlo. To nije naprosto neka uro|ena sposobnost ~ovekova da razlikuje dobro i zlo, ve} je savest ne{to mnogo dubqe, mnogo tajanstvenije. ^ovek mo`e potpuno nedvosmisleno da zna da nikada nije u~inio ni{ta lo{e, da ni u ~emu nije prekr{io zakon, da nikome nije naneo nikakvo zlo, a da, ipak, pritom ima ne~istu savest. ^ista savest, ne~ista savest – ovi uobi~ajeni izrazi, mo`da, boqe od bilo ~ega drugog izra`avaju tajanstvenu prirodu savesti. Ivan Karamazov, kod Dostojevskog, zna da nije ubio oca. Ali, on, ipak, ~vrsto zna da je i on kriv za ubistvo. Savest upravo i jeste to dubinsko ose}awe krivice, svest o svome u~e{}u ne u nekom konkretnom prestupu ili zlu, ve} u onom dubokom unutarwem zlu, u onoj eti~koj pokvarenosti iz koje izrastaju svi prestupi na ovoj zemqi, pred kojom su nemo}ni svi zakoni. I kada Dostojevski izgovara svoju poznatu re~enicu o tome da je “svako kriv pred svakim”, to nije isprazna retorika, niti preuveli~avawe, niti bolesno ose}awe krivice, to je istina savesti. Jer ne radi se uop{te o tome da je svako od nas ponekad – neko vi{e a neko mawe puta – prekr{io ovaj ili onaj zakon, ili da je kriv za ve}e ili, mnogo ~e{}e, za mawe prestupe. Radi se o tome da smo svi mi prihvatili kao samoo~igledni zakon tu unutarwu razjediwenost, tu unutarwu suprotstavqenost svakoga svakome, tu razbijenost `ivota, to nepoverewe, to odsustvo qubavi i povezanosti, u kojima `ivi svet i o ~ijoj nas nepravednosti obave{tava na{a savest. Jer istiniti zakon `ivota uop{te nije u tome da samo ne ~inimo zlo, ve} u tome da ~inimo dobro, a to, pre svega, zna~i, da volimo, i to, iznad svega, zna~i da prihvatamo Drugog; to zna~i da ostvarujemo ono jedinstvo izvan koga, ~ak, ni najzakonitija zajednica, ipak, postaje unutarwi ad. Eto, to je greh. I mi se u petom
moqewu Molitve Gospodwe molimo za opro{taj tog greha, greha nad grehovima. Ali, postati toga svestan kao greha i moliti se za opro{taj tog greha, to ve} zna~i postati svestan svoje odvojenosti od drugih, to zna~i – te`iti da se prevlada ta odvojenost, i to zna~i – oprostiti. Jer, pra{tawe je tajanstveni ~in kojim se iznova uspostavqa izgubqena celovitost i kojim se zacaruje dobro. Pra{tawe nije ~in zakonski, ve} eti~ki. Po zakonu svaki koji sagre{i protiv mene mora da bude ka`wen i dok nije ka`wen nije uspostavqena zakonitost, dok po savesti, po zakonu eti~kom nije va`no vaspostavqawe zakonitosti, ve} qubavi i celovitosti koje, pak, nikakav zakon ne mo`e da uspostavi. To mo`e da u~ini samo uzajamno pra{tawe. Ako opra{tamo jedni drugima, onda }e i Bog oprostiti nama, i jedino u toj uzajamnoj povezanosti pra{tawa na{eg i pra{tawa svi{e o~i{}uje se na{a savest i zacaruje se u nama svetlost koju u svojoj dubini i{te i za kojom ~ezne ~ovek. Jer ~oveku je istinski va`an ne spoqa{wi poredak, ve} ~ista savest, ona unutarwa svetlost bez koje ne mo`e biti istinite sre}e. Zato “ostavi nam dugove na{e kao {to i mi ostavqamo du`nicima svojim” jeste moqewe za eti~ko o~i{}ewe i preporod bez koga u ovome svetu nikakav zakon nije od pomo}i. Mo`e biti da je stra{na tragedija na{e epohe i dru{tva u kome `ivimo upravo u tome {to se mnogo govori o zakonitosti i pravednosti, mnogo se citiraju svi mogu}i tekstovi, ali su qudi, pritom, gotovo sasvim izgubili silu i eti~ku krasotu pra{tawa. Zato moqewe Molitve Gospodwe da oprostimo grehe onima koji su sagre{ili protiv nas, i da Bog nama oprosti na{e grehove ~ini sâmo sredi{te tog eti~kog preporoda koji nam predstoji u ovoj epohi. “I ne uvedi nas u isku{ewe, no izbavi nas od zloga “ Posledwe moqewe glavne hri{}anske molitve, Molitve “O~e na{“, glasi ovako: I ne uvedi nas u isku{ewe, no izbavi nas od zloga (Mt. 6, 13). Ovo moqewe je, od davnina, izazivalo nedoumice i bilo je tuma~eno na sve mogu}e na~ine. Pre svega, {ta zna~i ovo – “ne uvedi”? Zna~i li to da nas Sâm Bog isku{ava, da nam On {aqe stradawa, provere, isku{ewa i sumwe kojih je prepun na{ `ivot i koje na{ `ivot ~esto ~ine tako mu~nim?
76
77
NA[ @IVOT U HRISTU, HRISTOV @IVOT U NAMA
Molitva Gospodwa – javqewe Carstva Bo`ijeg
Ili, zar nas Sâm Bog mu~i, da bi nas, u kona~nom ishodu, to mu~ewe, da tako ka`emo, prosvetlilo ili spaslo? Daqe, kada se molimo da nas Bog izbavi “od zloga”, o kome se tu radi? Tu re~ su prevodili i prevode naprosto kao “zlo”: “izbavi nas od zla”, jer jelinski original @pš to¡ poniro¡ mo`e da se prevede i kao “od zloga” i kao “od zla”. Bilo kako bilo, otkuda dolazi to zlo? Da li uop{te postoji Bog, ako u svetu sve vreme trijumfuje zlo i pobe|uju zli qudi? I za{to je prisustvo silâ zla toliko o~iglednije od prisustva sile Bo`ije? Ako postoji Bog, za{to On dopu{ta sve to? I ako }e, da tako ka`em, Bog mene da spasi, za{to On ne}e da spasi i sve one koji na sve strane tako o~igledno stradaju i propadaju? Re}i }emo odmah da na ova pitawa nije lako odgovoriti. Ili jo{ jasnije, na wih uop{te i nema odgovora, ako se pod odgovorom podrazumeva racionalno, razumsko, takozvano “objektivno” obja{wewe. Svi poku{aji takozvane “teodikeje”, to jest racionalnoga obja{wewa postojawa zla u svetu, u prisustvu Svemo}noga Boga, bili su i neuspe{ni i neubedqivi, i protiv svih tih obja{wewa i daqe sa svom snagom va`i ~uveni odgovor Ivana Karamazova kod Dostojevskog: “Ako }e budu}a sre}a biti sazdana na suzi samo jednog deteta, ja sa najve}im po{tovawem vra}am kartu za takvu sre}u”. Ali, kakav se odgovor, onda, uop{te mo`e dati? I mo`da upravo tu po~iwe da se otkriva smisao, i ~ak ne toliko smisao, koliko unutarwa sila posledwega moqewa Molitve “O~ena{“: “I ne uvedi nas u isku{ewe, no izbavi nad od zloga”. Jer zlo nam, pre svega, dolazi kao isku{ewe, upravo kao sumwa, kao naru{ewe vere, kao zacarewe pomra~enosti, cinizma i nemo}i na{e du{e. Stra{na sila zla nije toliko u wemu samom, koliko u naru{ewu na{e vere u dobro i u to da je dobro ja~e od zla, naru{ewu koje je u~inak zla. To i jeste isku{ewe. I ~ak sami poku{aj da se objasni zlo, da se ono opravda, ako mo`e tako da se ka`e, bilo kakvim racionalnim obja{wewima jeste jedno isto isku{ewe, jeste unutarwa predaja pred zlom. Jer hri{}anski odnos prema zlu se upravo i sastoji u tome da je zlo neobjasnivo, neopravdivo, neosnovano, da je ono plod pobune protiv Boga, otpadni{tva od Boga, otkidawa od Istinitoga @ivota i da nam Bog ne obja{wava {ta je to zlo, ve} nam daje silu da se borimo protiv zla i silu da pobe|ujemo zlo. I ta pobeda, ipak, nije u tome da mi shvatimo i objasnimo zlo, ve} u tome da mi zlu suprotstavimo svu silu vere, svu silu na-
de i svu silu qubavi, jer vera, nada i qubav zapravo i jesu pobeda nad isku{ewem i, time, pobeda nad zlom. I upravo tu pobedu je izvojevao Hristos, Onaj ^iji je ~itav `ivot bio jedno neprekidno ku{awe. Oko Wega je sve vreme trijumfovalo zlo u svim wegovim vidovima, od masakra nevine de~ice posle Wegovoga Ro|ewa pa sve do Wegove smrti u stra{noj samo}i, kada je, izdan od svih, pretrpeo fizi~ka mu~ewa i sramnu smrt na Krstu. Evangelije je zato, u izvesnom smislu, i kazivawe o pobedi zla i o pobedi nad zlom, povest o ku{awima Hristovim. I Hristos nijedanput nije dao nikakvo obja{wewe zla, i zato ga nijedanput nije ni opravdao niti ozakonio, ve} je sve vreme zlu suprotstavqao – veru, nadu i qubav. On nije ukinuo zlo, ve} je pokazao silu borbe protiv zla i tu silu nam je ostavio, i mi se upravo za tu silu molimo kada govorimo: “I ne uvedi nas u isku{ewe”. U Evangeliju je kazano da se Hristu “one no}i” – kada je u Getsimanskom vrtu, Sâm, iznemogao i satrven svim {to se zbivalo, kako ka`e Evangelije, po~eo da se “`alosti i da tuguje” (Mt. 26, 37), tj. kada Ga je pritisla sva te`ina ku{awa – javio Angeo sa Neba da bi Ga ukrepio. Upravo se za tu tajanstvenu pomo} molimo i mi, da – u zlu, stradawu i isku{ewu – ne bi popustila na{a vera, da ne bi oslabila na{a nada, da ne bi i{~ezla na{a qubav, da se ne bi tama zla zacarila u na{oj du{i i da sama du{a ne bi postala izvor zla. Molimo se za to da imamo poverewa u Boga kao {to je u Wega imao poverewa i Hristos, tj. za to da se o silu na{e vere razbiju sva isku{ewa. Molimo se, tako|e, i za to da nas Bog izbavi “od zloga”, i ovde nam je dato jo{ jedno, ne obja{wewe ve} otkrivewe o li~nosnom karakteru zla, o [zloj] li~nosti kao nosiocu i izvoru zla. Ne postoji nekakva stvarna sila po sebi koju bi bilo mogu}e nazvati mr`wom, ve} se ona, u svoj svojoj stra{noj mo}i, javqa u onome koji mrzi. Nema stradawa, ve} postoji onaj koji strada. Sve u ovom svetu, sve u ovome `ivotu je – li~no. I zato se mi u Molitvi Gospodwoj molimo ne za izbavqewe od nekakvog bezli~nog zla, ve} za izbavqewe “od zloga”. Izvor zla je u zlom ~oveku, a to zna~i u ~oveku u kome je zlo, na paradoksalni i stra{ni na~in, po~elo da se prikazuje kao dobro, u ~oveku koji `ivim zlom. I mo`da nam se upravo tu, u tim re~ima o “zlome”, i daje jedino mogu}e obja{wewe zla, jer nam se tu zlo razotkriva ne kao neka bezli~na su{tina razlivena po svetu, ve} kao tragedija li~noga izbora, li~ne odgovornosti, li~ne odluke.
78
79
NA[ @IVOT U HRISTU, HRISTOV @IVOT U NAMA
Molitva Gospodwa – javqewe Carstva Bo`ijeg
No, zato zlo i biva pobe|eno, tj. dobro trijumfuje jedino u li~nosti, a ne u nekakvim apstraktnim strukturama i organizacijama, i zato se mi, pre svega, i molimo za sebe same, jer svaki put kada u sebi pobedimo isku{ewe, mi izabiramo veru, nadu i qubav, a ne tamu zla. U svetu tada zapo~iwe neki novi uzro~no–posledi~ni poredak, otkriva se nova mogu}nost pobede, i zato se molimo: “Ne uvedi nas u isku{ewe, ve} nas izbavi od zloga”.
“I oprosti nam dugove na{e, kao {to i mi opra{tamo du`nicima svojim” – da bi u meni svagda postojao taj duh pra{tawa, ta te`wa da svekoliko bitovawe sazdavam na qubavi, te da bi svetlo pra{tawe Bo`ije pokrilo sve nedostatke, sve dugove, sve grehe moga `ivota. “I ne uvedi nas u isku{ewe, no izbavi nas od zloga” – da bih mogao da, uz pomo} Bo`iju i predaju}i se toj tajanstvenoj i svetloj Voqi, pobedim svako isku{ewe, a, pre svega, ono glavno i najstra{nije od svih isku{ewa – duhovno slepilo koje ~oveku ne dopu{ta i koje ga spre~ava da u svetu i `ivotu vidi prisustvo Bo`je, koje `ivot ~ovekov odvaja od Boga, ~ine}i ga slepim i ozlobqenim; da ne podlegnem sili i ~arima zlih qudi, da ne bude u meni nikakvih podlosti i lukavosti zla koje se svagda maskira u dobro, koje svagda poprima obli~je angela svetlosti. I Molitva Gospodwa se zavr{ava i oven~ava pobednim slavoslovqem: Jer je Tvoje Carstvo, i sila, i slava, u vekove vekova (Mt. 6, 13) – trima kqu~nim re~ima i pojmovima Biblije, trima glavnim simvolima hri{}anske vere. Pribli`ilo se Carstvo Nebesko (Mt. 4, 17), Carstvo Bo`ije je unutra u vama (Lk. 17, 21), “Da do|e Carstvo Tvoje” – Carstvo se pribli`ilo, Carstvo je do{lo, Carstvo se otkrilo... Kako? U `ivotu, u re~ima, u u~ewu, u smrti i, kona~no, u Vaskrsewu Isusa Hrista, u Wegovom `ivotu koji je preispuwen svetlo{}u i silom velikom, u tim re~ima koje nas uzvode tako visoko, u tom u~ewu koje odgovara na sva na{a pitawa, i, kona~no, u onom kraju od koga sve iznova zapo~iwe i koji je postao sami po~etak novoga `ivota. Kada govorimo o Carstvu Bo`ijem, govorimo, naravno, ne o ne~em zagonetno–apstraktnom, niti o nekom druga~ijem, zagrobnom svetu, niti o onome {to }e se zbiti posle smrti. Govorimo, pre svega, o onome {to je Hristos objavio, dao i obe}ao onima koji veruju u Wega i koji Ga vole, i mi to nazivamo Carstvom zato {to nikada ni{ta divnije, prekrasnije, potpunije i radosnije nije bilo otkriveno, darovano i obe}ano qudima. Eto to zna~i: “Jer je Tvoje Carstvo... i sila”, kako ka`emo daqe [u Molitvi Gospodwoj]. Kakvu je silu imao taj ^ovek, Koji je umro Sâm na Krstu, ne poku{av{i uop{te da se za{titi, i Koji nije imao gde glavu da skloni (Mt. 8, 20)? Ali, uporedite Wega sa bilo kojim silnim ~ovekom: ma koliko da se ~ovek osili, ma kakvom silom da se okru`i, ma kako da primora druge da drhte pred wim, neizbe`no }e nastupiti onaj trenutak ka-
“O~e na{“ – javqewe Carstva Bo`ijeg za koje smo stvoreni Ovom besedom zavr{avamo ovo sasvim kratko i, naravno, sasvim nepotpuno tuma~ewe Molitve “O~e na{“. Videli smo da se iza svake re~i ove Molitve, iza svakog wenog moqewa otkriva ~itav svet duhovnih stvarnosti, duhovnih odnosa o kojima mi nikada i ne razmi{qamo, koje smo negde izgubili u sujeti svakodnevnoga `ivota. Sa te ta~ke gledi{ta, “O~e na{“ je vi{e od molitve – to je javqewe i razotkrivawe onog duhovnog sveta za koji smo stvoreni, one jerarhije vrednosti koja nam jedina omogu}ava da sve u na{em `ivotu iznova postavimo na wegovo pravo mesto. U svakom moqewu je ~itav sloj na{eg sopstvenog samosaznawa, ~itavo otkrivewe o nama samima. “O~e na{ Koji si na Nebesima! Da se sveti Ime Tvoje!” – to zna~i da je moj `ivot usmeren ka vi{wem i Bo`anskom, ka aposolutnom Bi}u, i da jedino u toj usmerenosti moj `ivot nalazi svoj smisao, svoju svetlost, svoju usmerenost. “Da do|e Carstvo Tvoje” – to zna~i da je nazna~ewe moga `ivota da se ispuni tim Carstvom dobra, qubavi i radosti, da u|e u to Carstvo, da ga prosvetli sila tog Carstva koje je qudima otkrio i darovao Bog. “Da bude voqa Tvoja i na zemqi kao {to je na Nebesima” – da bih tom dobrom voqom merio i prosu|ivao svoj `ivot, da bih u woj nalazio nepromenivi eti~ki zakon, da bih pred wom smiravao svoju samovoqu, svoj egoizam, svoje strasti, svoje bezumqe. “Hleb na{ nasu{ni daj nam danas” – da bih primao sav svoj `ivot, sve wegove radosti ali i sve wegove `alosti, svu wegovu krasotu ali i stradawe, kao dar iz ruke Bo`ije, sa blagodarno{}u i trepetom, da bih `iveo iskqu~ivo onim nasu{nim – onim {to je najbitnije i uzvi{eno, a ne onim na {ta se banalno tro{i besceni dar `ivota.
80
NA[ @IVOT U HRISTU, HRISTOV @IVOT U NAMA
da }e pasti i kada }e se sve to razru{iti u prah i pepeo, i kada ni{ta vi{e ne}e ostati od te sile. A ovaj “Slabi” i “Nemo}ni”, `ivi i nikakva sila ne mo`e da iskoreni se}awe na Wega iz qudske svesti. Qudi odlaze od Wega, qudi zaboravqaju na Wega, i onda Mu se ponovo vra}aju. Oni se bave drugim re~ima, drugim obe}awima, ali, na kraju krajeva, pre ili kasnije, ostaje samo ta nevelika, ta jednostavna Kwiga, u kojoj su zapisane re~i, iz koje sija lik ^oveka Koji govori: Radi suda Ja do|oh u ovaj svet, da bi progledali oni koji ne vide i da bi oni koji vide postali slepi (Jn. 9, 38). I Koji, tako|e, ka`e: Zapovest novu dajem vam: volite jedan drugoga (Jn. 13, 34); i Koji, kona~no, ka`e: Pobedih svet (Jn. 16, 33). I zato Mu mi i govorimo: “Jer Tvoje je Carstvo, i sila” – te kona~no – “i slava”... Prividna je, prolazna i krhka svaka slava na ovoj zemqi. I Hristos je mawe od bilo ~ega drugog tra`io slavu. Ali, gle, ako postoji istinita i neuni{tiva slava, to je onda jedino ona slava koja miomiri{e i bukti svugde gde je On: slava dobra, slava vere, slava nade. To je, pre svega, ^ovek Koji je Sâm postao svetlonosan, iz Koga su zablistali zraci svetlosti, Kome nema sli~noga na ovoj zemqi. I gledaju}i u Wega, mi shvatamo {ta je to rekao pesnik kada je uskliknuo: “On blista slavom zvezdanom i prvozdanom krasotom!”. Mi shvatamo, ne razumom ve} svekolikim bi}em, {ta je to {to ~ovek tako `arko i{te i za ~im ~ezne u svim svojim metanijama, u svim svojim nespokojima: i{te da u wemu zablesne ta Svetlost, da se sve prosvetli tom nebeskom Krasotom, da sve zasija tom Bo`anskom Slavom. “Jer je Tvoje Carstvo, i sila, i slava, u vekove vekova. Amin.” – tako se zavr{ava Molitva Gospodwa. I sve dok tu Molitvu budemo pamtili, sve dok je budemo iznova izgovarali, na{ `ivot }e biti usmeren k Carstvu Bo`ijem, bi}e ispuwen silom, blista}e slavom, i protiv takvog `ivota tama, mr`wa i zlo ne}e mo}i ni{ta.
PRAZNICI CRKVE – CARSTVO BO@IJE VE] OVDE I SADA
83
BO@I]NO BOGOSLU@EWE PRAVOSLAVNE CRKVE
Ali, zar ~itav ovaj `ivot izme|u Vaskrsewa Hristovoga i dana sveop{tega vaskrsewa, nije upravo `ivqewe u Velikoj Suboti? Zar i{~ekivawe nije osnovna i su{tinska kategorija hri{}anskoga iskustva? Mi i{~ekujemo u veri, qubavi i nadi. Ovo i{~ekivawe “vaskrsewa mrtvih i `ivota budu}ega veka”, ovaj `ivot koji je Hristom skriven u Bogu (Kol. 3, 34), ovo uzrastawe u qubavi i izvesnosti – zar sve to nije na{e stawe u ovome svetu i zar u tom smislu sav na{ sada{wi `ivot nije upravo u “Velikoj Suboti”? “@ivot spava”, ali mi smo, kako veli Sv. ap. Pavle, “umrli i `ivot je na{ skriven Hristom u Bogu”. I, malo po malo, sve u ovome svetu postaje prozra~no za svetlost koja sija iz Carstva, i biva sve jasnije da “obli~je ovoga sveta prolazi” i da ono “jedino potrebno” jeste ovaj neuni{tivi `ivot sa Hristom. Protoprezviter Aleksandar [meman
Kao pravoslavni Hri{}ani, praznovawe Ro|ewa Hristovog (koje pada 25. decembra [po crkvenom kalendaru]) zapo~iwemo pripremnim periodom. ^etrdeset dana pre Ro|ewa na{ega Gospoda ulazimo u period Bo`i}noga posta: da bismo o~istili du{u i telo, da bismo na odgovaraju}i na~in u{li u veliku duhovnu stvarnost Hristovoga Dolaska i u~estvovali u woj. Vreme ovoga Posta ne predstavqa intenzivni liturgijski period kao {to je to Veliki Post. Bo`i}ni post je vi{e “podvi`ni~ke” nego “liturgijske” prirode. Ipak, period Bo`i}noga posta se odra`ava u `ivotu Crkve kroz izvestan broj liturgijskih osobenosti koje najavquju dolaze}i Praznik. Tema Ro|ewa koje se pribli`ava, tokom ~etrdeset dana pripreme, uvodi se postepeno u bogoslu`ewa i Liturgije. Sâm po~etak Posta 15. novembra [po crkvenom kalendaru] nije liturgijski obele`en nijednim pesmopojawem, ali ve} pet dana kasnije, u nave~erje praznika Vavedewa Presvete Bogorodice u Hram, slu{amo prvu najavu iz devet irmosâ Bo`i}noga kanona: “Hristos se ra|a, slavite Ga!”. Ovim re~ima se ne{to mewa u na{em `ivotu, u samom vazduhu koji di{emo, u ~itavom nastrojewu crkvenoga `ivota. I mi kao da iz daqine, velike daqine, po~iwemo da naziremo prve zrake najve}e mogu}e radosti – dolaska Boga u Wegov svet! To Crkva najavquje dolazak Hrista, Vaplo}ewe Bo`ije, ulazak Boga u svet radi wegovoga spasewa. Zatim, dve nedeqe pre Bo`i}a, Crkva praznuje Praoce i Oce: Proroke i Svete Staroga Zaveta, koji su pripremili taj Dolazak, koji su istoriju pretvorili u i{~ekivawe, o~ekivawe spasewa i izmirewa roda qudskog sa Bogom. Kona~no, 20. decembra [po crkvenom kalendaru], Crkva zapo~iwe pretpraznovawe Bo`i}a, ~ija je liturgijska struktura sli~na Strasnoj Sedmici koja prethodi Pashi, jer Iz: Protopresbyter Alexander Schmemann, The Services of Christmas in the Orthodox Church, THE SERVICES OF CHRISTMAS: THE NATIVITY OF OUR LORD JESUS CHRIST, David Anderson and John Erickson, Dept. of Religious Education, Orthodox Church in America, Syosset, New York, 1981.
84
NA[ @IVOT U HRISTU, HRISTOV @IVOT U NAMA
Bo`i}no bogoslu`ewe Pravoslavne Crkve
Ro|ewe Sina Bo`ijeg kao Deteta jeste po~etak spasiteqskoga slu`ewa koje }e Ga, radi na{ega spasewa, odvesti do krajwe `rtve Krsta.
Sveno}no bdewe i Liturgija
Nave~erje praznika 24. decembra, u Nave~erje Ro|ewa Hristovog, slu`e se slede}e liturgijske slu`be: 1. ^asovi, 2. Ve~erwe, i 3. Bo`anska Liturgija Sv. Vasilija Velikog. Javqaju}i se na kraju Pretpraznovawa i, ustvari, ~itavoga Bo`i}noga posta, ^asovi na sa`et na~in u sebi obuhvataju sve teme Praznika i iznose ih u vidu posledwe i sve~ane objave. U naro~itim psalmima, pesmopojawima i biblijskim ~itawima, koja su propisana za svaki ^as, objavquju se radost i sila Hristovoga Dolaska. To je posledwe molitveno razmi{qawe o kozmi~kom smislu Ro|ewa Hristovog, o odlu~uju}oj i korenitoj promeni koju je Ro|ewe izvr{ilo u ~itavoj tvorevini. Ve~erwem, koje se obi~no slu`i posle ^asova, zapo~iwe praznovawe samoga Praznika, jer, kao {to znamo, liturgijski dan po~iwe uve~e. Ton ~itavom praznovawu daju pet stihirâ na “Gospodi vozvah”. Te stihire su zaista jedno buktawe radosti zbog dara Hristovoga Vaplo}ewa koje se sada ispuwava! Osam biblijskih ~itawa pokazuju da je Hristos – ispuwewe svih proro{tava, da je Wegovo Carstvo – Carstvo “svih vekova”, da sva qudska istorija dobija svoj smisao u Ro|ewu Hristovom, a da ~itav kozmos dobija u Wemu svoje sredi{te. Liturgija Sv. Vasilija Velikog, koja sledi posle ve~erwe slu`be, bila je u pro{losti kr{tewska Liturgija tokom koje su ogla{eni (katihumeni) primali Sveto Kr{tewe i Sveto Miropomazawe, i bili ukqu~ivani u Crkvu, Telo Hristovo. Dvostruku radost Praznika, radost zbog novokr{tenih i drugih ~lanova Crkve, izra`ava prokimen dana: Sin Moj jesi, Ja Te danas rodih, tra`i od Mene, i da}u Ti narode u nasle|e Tvoje,i Tvoje imawe do krajeva zemqe. Potom, na kraju Liturgije, sve{tenoslu`iteq, iznosi zapaqenu sve}u na sredinu hrama, i okru`en sabrawem vernoga naroda, poje tropar i kondak Praznika: Ro|ewe Tvoje Hriste Bo`e na{, zasija svetu svetlost razuma. U wemu oni koji zvezdama slu`ahu zvezdom se nau~i{e da Tebi se klawaju, Suncu Pravde, i da poznaju Tebe – Istoka sa visina. Gospode, slava Tebi!
85
Po{to je ve~erwe Praznika ve} odslu`eno, zapo~iwe Bdewe sa Velikim Pove~erjem i radosnim vozglasom iz Kwige Proroka Isaije “S nama je Bog!”. Jutrewe se slu`i po ~inu velikih praznika. Sada se prvi put poje celi Kanon “Hristos se ra|a...”, jedan od najdivnijih kanona u pravoslavnom bogoslu`ewu, dok vernici celivaju ikonu Ro|ewa Hristovog. Daqe slede stihire “Na Hvaliteh”, u kojima se radosno sjediwuju sve teme ~itavoga Praznika: “Veselite se, pravedni, Nebesa, radujte se! Igrajte, gore, jer se Hristos rodi! Djeva sedi poput Heruvima, nose}i u naru~ju Vaplo}enoga Boga Logosa. Pastiri se dive Ro|enome, mudraci Vladiki darove prinose, Angeli poju}i govore: Nepojmivi Gospode, slava Ti!” Praznovawe Ro|ewa Hristovog se zavr{ava Liturgijom dana sa prazni~nim antifonima, koji objavquju: “@ezal sile posla}e Ti Gospod od Siona: “Vladaj posred neprijateqa Tvojih”. S Tobom je vlast Tvoja u dan Ro|ewa Tvoga, u svetlosti Svetih Tvojih.” Poprazni{tvo Ro|ewa Hristovog Drugoga dana praznika Ro|ewa Hristovog, praznuje se Sabor Presvete Bogorodice. Sjediwuju}i himne Ro|ewa Hristovog sa himnama u kojima se proslavqa Majka Bo`ija, Crkva ukazuje na Mariju kao Onu kroz Koju je postalo mogu}e Vaplo}ewe. Hristova ~ove~anska priroda – konrektno i istorijski – jeste ~ove~anska priroda koju je On primio od Djeve Marije. Wegovo Telo je, pre svega, Weno telo. Wegov @ivot je Wen `ivot. Ovaj Praznik, sabor u ~ast Presvete Bogorodice, najverovatnije je najdrevniji praznik Presvete Bogorodice u hri{}anskom Predawu i sami po~etak po{tovawa Presvete Bogorodice u Crkvi. [est dana poprazni{tva Ro|ewa Hristovog zavr{avaju se 31. decembra [po crkvenom kalendaru] ~ime se zavr{ava Bo`i}ni period. Na bogoslu`ewima svih tih dana, Crkva ponavqa himne i pesmopojawa koja veli~aju Hristovo Vaplo}ewe, podse}aju}i nas na to da izvor i osnov na{ega spasewa jeste jedini Onaj Koji je, budu}i preve~ni Bog, do{ao u ovaj svet i Koji se nas radi “rodio kao Dete malo”.
86
87 `imo” i {to ispravqa na{ `ivot i ispuwava ga rado{}u. A to su{tinsko jeste – blagodarewe: prihvatawe predivnoga `ivota darovanog nam od Boga, koji je, kako ka`e Sv. ap. Pavle, “stvoren iz ni~ega” (ex nihilo), stvoren iskqu~ivo qubavqu Bo`ijom, jer nema drugog razloga za na{e postojawe: zavolev{i nas pre nego {to smo i postali, Bog nas je uveo u Svoju ~udesnu svetlost. A sada `ivimo i zaboravqamo na to. Kada sam posledwi put razmi{qao o ovome? Ali, istovremeno, ne zaboravqam tolike sitnice i stvari koje pretvaraju ~itav moj `ivot u ispraznu buku, u svojevrsno putovawe bez ciqa. Post mi vra}a, iznova daruje ono su{tinsko – su{tinski aspekt `ivota. Su{tinski – zato {to dolazi od Boga, su{tinski – zato {to otkriva Boga. Post mi vra}a ono su{tinsko vreme... No, vreme je, obi~no, velika oblast greha. Vreme je vreme... ~ega? Prioritetâ. Ali, kako samo pre~esto na{i prioriteti uop{te nisu onakvi kakvi bi trebalo da budu. I vi }ete tokom Posta – ~ekaju}i, slu{aju}i, pevaju}i... – postepeno po~eti da sagledavate to vreme kao vreme skrhano i izopa~eno, kao vreme koje nas vodi ka smrti i nigde drugde, kao vreme besmisleno.... I vide}ete da to i takvo vreme [u Postu] iznova postaje i{~ekivawe, postaje ne{to dragoceno. I vi{e ne}ete potro{iti ni minut tog `ivota izvan wegove svrhe – uga|awa Bogu, primawa od Boga Wegovoga `ivota i uzvra}awa tog `ivota na uzdarje Bogu, zajedno sa na{om blagodarno{}u, na{om mudro{}u, na{om rado{}u, na{im ispuwewem. Posle ovog su{tinskog vremena dolazi su{tinski odnos koji imamo sa svim onim {to postoji u svetu, odnos koji je izra`en tako dobro u na{im liturgijskim tekstovima re~ju – “pobo`no po{tovawe”. Tako pre~esto, sve za nas postaje samo objekt “iskori{}avawa”, ne{to {to je “za upotrebu”, ne{to {to “pripada” meni i na {ta ja imam “pravo”. Me|utim, sve bi trebalo da bude Pri~e{}e u mojim rukama! To je ono pobo`no po{tovawe o kome govorim! To je otkri}e da Bog, kao {to jednom prilikom re~e Boris Pasternak, jeste “veliki Bog detaqâ”, kao i da ni{ta {to je u ovome svetu nije izvan tog Bo`ijeg pobo`nog po{tovawa [svega]. Bog je Onaj Koji po{tuje, a mi smo ti koji tako ~esto ne po{tuju! Dakle, [u Postu] imamo iznova to su{tinsko vreme, i taj su{tinski odnos prema ve{tastvu [materiji], koji je preispuwen pobo`nim po{tovawem, i kona~no, iako ne i mawe va`no, imamo i to ponovno otkri}e su{tinske veze kojom smo me|usobno povezani: ponovno otkri}e da pripadamo jedni drugima, ponovno otkri}e da niko ne ulazi u moj ili tvoj `ivot bez Voqe Bo`ije. I kada to iznova otkrijemo, onda u svemu ~ujemo poziv i priziv da delamo radi Boga: da poma`emo, da te{imo, da preobra`avamo, da uzimamo – i to Veliki Post – vreme pra{tawa
VELIKI POST – VREME PRA[TAWA I SU[TINSKIH DAROVA BO@IJIH Budu}i da iznova ulazimo u Veliki Post, `eleo bih sve nas da podsetim, a pre svih – upravo sebe, i sve vas, moji oci, bra}o i sestre, na stih jedne stihire koji smo upravo otpevali, a u tom stihu se ka`e: “Zapo~nimo Post, poste}i sa rado{}u!”. Koliko ju~e, se}ali smo se Adama kako pla~e i tuguje pred dverima Raja, a danas se ve} u svakom drugom redu Trioda i liturgijskih kwiga Velikoga Posta govori o pokajawu, o tome kako je pomra~en i bespomo}an `ivot kojim `ivimo, u kome se tako ~esto gu{imo. Pa ipak, niko me ne mo`e ubediti da je op{ti ton Velikoga Posta i{ta drugo do – veli~anstvena radost! Ali, ne ono {to mi nazivamo “rado{}u” u ovome svetu – ne, dakle, ne{to {to je zabavno, zanimqivo ili razonodno – ve} radost u najdubqem smislu te re~i, ona radost za koju je Hristos kazao: I radost va{u niko ne}e uzeti od vas (Jn. 16, 22). Za{to radost? Kakva je to radost? Mnogi qudi, pod razli~itim uticajima, smatraju Post nekom vrstom samonametnute neugodnosti. Vrlo ~esto tokom Posta ~ujemo ovakvo pitawe: “^ega si se odrekao u Postu?” – po~ev{i od slatki{a, pa do ko zna ~ega. Ovde je prisutna ideja da ukoliko se dovoqno pomu~imo, ako se dovoqno nagladujemo, ako pribegnemo svim vidovima stro`ih ili bla`ih podvi`ni~kih sredstava, uglavnom da bismo se “napatili” ili se “namu~ili”, da }e nam to, tako da ka`emo, pomo}i da time “platimo” opro{taj greha. Ali, to nije na{a pravoslavna vera. Post nije kazna. Post ni u kom slu~aju nije ona vrsta bolnoga leka koji poma`e u onoj meri u kojoj boli [dok ga uzimamo]. Post je dar! Post je Bo`iji dar nama, dar koji je divqewa vredan, koji je ~udesan, koji nam je neophodan. Ali, kakav dar? Rekao bih da je Post – dar onoga {to je su{tinsko, darovawe onoga {to je od su{tinskoga zna~aja a {to u najve}oj meri biva zapostavqeno u na{em `ivotu, zato {to `ivimo `ivotom zbrkanim i raspar~anim, `ivotom koji neprestano od nas skriva ve~ni, slavni i Bo`anski smisao `ivota, `ivotom koji oduzima od nas ono ~emu treba da “teIz: Fr. Alexander Schmemann, Forgiveness, A Homily Delivered to the Community at St. Vladimir’s Orthodox Seminary on Forgiveness Sunday 1983. Beseda izgovorena pred sabrawem vernih u paraklisu Bogoslovske Akademije Sv. Vladimira, na Nedequ Pra{tawa 1983.
NA[ @IVOT U HRISTU, HRISTOV @IVOT U NAMA 88 svako od nas! – na sebe breme ovog ili onog brata ili sestre u Hristu. To je taj su{tinski odnos. Su{tinsko vreme, su{tinska tvar, su{tinska misao: sve je to toliko razli~ito od onoga {to nam svet obi~no nudi. U svetu je sve – slu~ajno. Ako sami ne znate kako da “ubijete” vreme, na{e dru{tvo }e vam, na genijalne na~ine, pomo}i da to u~inite. Mi “ubijamo” vreme, “ubijamo” po{tovawe, pretvaramo na{e op{tewe, odnose, re~i, Bo`anske re~i u {ale i huqewa, a ~esto i u potpune besmislice. Tu dejstvuje ona `e| i glad ni za ~im drugim osim za spoqa{wim uspehom. Zar ne shvatamo, zar zaista ne shvatamo, bra}o i sestre, kakva nam je mo} data u vidu Posta?! Posno prole}e! Po~etak posta! Posnog vaskrsewa! I sve nam je to dato zabadava. Slu{ajte ove molitve! U~inite ih va{im molitvama! Nemojte ni poku{avati da mislite po svome: samo se pridru`ite, samo u|ite i uzradujte se! I ta radost }e po~eti da usmr}uje sve one stare i bolne i dosadne grehe u vama... I tako }ete po~eti da sti~ete onu veliku radost – radost angelsku, radost koju su u~enici ose}ali kada su se vratili u Jerusalim posle Hristovoga Vaznesewa. Tu wihovu radost mi sada primamo na uzvi{en na~in... A to je, pre svega, radost, poznawa, radost u meni koja, `eleo ja to ili ne, preobra`ava sav `ivot u meni i oko mene. Ta posledwa su{tinska stvar jeste su{tinski povratak jednih drugima. I upravo to zapo~iwemo ve~eras. To je ono {to ~inimo ba{ u ovom trenutku. Ako razmislimo o stvarnim gresima koje smo u~inili, re}i }emo da je jedan od najozbiqnijih greha upravo na~in i ton na{ih odnosa sa drugima: na{e prigovarawe i kritikovawe. Ne mislim ovde na slu~ajeve velike i razorne mr`we ili zlo~ina, niti na i{ta tome sli~no. Ovde mislim na to da postojimo kao da nemamo nikakve veze sa `ivotom drugih, sa interesima drugih, sa qubavqu prema drugome. Ukoliko ne ispravimo svoje odnose sa drugima, ne}emo mo}i da u|emo u Post. Greh – zvali ga mi “prvorodnim” ili, pak, “prvobitnim” – razorio je jedinstvo `ivota u ovome svetu, razorio je vreme, i vreme je postalo onaj ispar~ani tok koji nas nosi ka starosti i smrti. Greh je razorio na{e dru{tvene odnose, razorio je porodice. Sve je postalo dijaboli~no, podeqeno i razoreno. Ali, Hristos je do{ao u svet i rekao: I kada Ja budem podignut sa zemqe, sve }u privu}i Sebi (Jn. 12, 32). Nemogu}e je i}i k Hristu ako sa sobom ne nosimo ono {to je su{tinsko. Dola`ewe k Hristu ne zna~i odricawe od svega, ve} pronala`ewe u Wemu sile Vaskrsewa, sile jedinstva, qubavi, poverewa i radosti, svega onog {to je, ~ak i ako zauzima odre|eno mesto u na{em `ivotu, u isto vreme, tako neznatno zastupqeno... Tragi~no je samo i pomisliti da se iz crkava, iz bogoslovskih fakulteta k Nebu uzdi`u stalne uzajamne optu`be... Ma, dosadno je
89 sve to... Stalno ne{to nije u redu... Znate, sede}i u svojoj [dekanskoj] kancelariji, s vremena na vreme sam naprosto zaprepa{}en kako qudi svakih pola sata izmi{qaju neke nove “tragedije”... Ali, mi smo Hristovi i Hristos je Bo`iji. I kada bismo, znaju}i ovo, imali samo trunku onoga na osnovu ~ega bismo mogli da se sjedinimo, sve na{e male uvre|enosti bile bi zamewene makar trunkom ove [velikoposne] radosti. To je onaj opro{taj koji `elimo i koji i{temo od Boga da nam ga daruje. Jer, ako postoji stroga zapovest u Evangeliju, onda je to slede}a zapovest: “Ako oprostite... oprosti}e i vama Otac va{ Nebeski; ako li ne oprostite... ni Otac va{ ne}e oprostiti vama...” (Mt. 6, 14-15). To je, dakle, nu`no. A mi se danas, ponavqam jo{ jednom, toga pla{imo zbog ispar~anosti na{ega postojawa, zbog sitni~avosti u na{im odnosima, zbog razornih re~i i zbog odstupawa od pomenutog pobo`nog po{tovawa. Danas moramo da oprostimo jedni drugima bez obzira na to da li imamo bilo kakav o~igledni greh ili zlodelo jedni prema drugima. To izmirewe je novo bogojavqewe Crkve kao Carstva Bo`ijeg. Mi smo spaseni zato {to smo u Telu Hristovom. Mi smo spaseni zato {to od Hrista primamo svet i su{tinski poredak svega. I, kona~no, mi prihvatamo Hrista kada prihvatamo jedni druge. Sve drugo jeste la` i licemerstvo. Zato – oci, bra}o i sestre – oprostimo jedni drugima! I nemojmo da razmi{qamo – za{to? Dosta je razmi{qawa o tome. U~inimo to! Upravo sada, duboko uzdahnimo i recimo: “Gospode, pomozi nam da oprostimo! Gospode, obnovi sve na{e odnose”. O kakva je prilika ovde data qubavi da trijumfuje, jedinstvu da odra`ava Bo`ansko jedinstvo, i svemu su{tinskom da postane sâm na{ `ivot! O, kakva prilika! Kakav }emo danas odgovor dati: da ili ne? Ho}emo li da oprostimo? Da li }emo rado da prihvatimo opro{taj? Ili je to ne{to {to ~inimo samo zato {to, po crkvenom kalendaru, to treba danas ~initi, a sutra }emo ve} postupati druga~ije... Ne! Sada je kqu~ni trenutak! Sada je po~etak Posta! Sada zapo~iwe prole}no “obnovqewe”, jer je izmirewe zaista mo}no obnovqewe ru{evina na{e du{e. Molim vas, Hrista radi: oprostimo jedni drugima! Prvo {to molim od vas, moja duhovna porodico, jeste da oprostite meni. Setimo se samo koliko je mnogo isku{ewa lewosti i izbegavawa truda, i tome sli~nog, u nama... Koliko samo neprestanog odbrana{tva na{ih sopstvenih interesa, zdravqa, ovoga ili onoga... Znam da u sebi nemam ni trunke istinskog samopredavawa, niti samo`rtvovawa koje jeste ono jedino istinito pokajawa, istinito obnovqewe qubavi. Molim vas, oprostite mi i molite se za mene, tako da bih ono {to propovedam i sâm mogao prvi, na neki na~in, makar i tek delimi~no, da ukqu~im u sopstveni `ivot i da vaplotim u wemu. Veliki Post – vreme pra{tawa
90
Lazareva subota – po~etak Krsta i Vaskrsewa
LAZAREVA SUBOTA – PO^ETAK KRSTA I VASKRSEWA Radost koja pro`ima i prosvetquje slu`bu Lazareve subote nagla{ava jednu veliku temu: dolaze}u pobedu Hristovu nad adom. “Ad” je biblijski pojam za smrt i wenu univerzalnu mo}, za neizbe`nu tamu koja pro`dire svekoliki `ivot i svojim mra~nim otrovima truje ~itav svet. Ali sada, sa Lazarevim vaskrsewem, “smrt po~iwe da drhti”. Ovde zapo~iwe odlu~uju}i dvoboj izme|u @ivota i Smrti, daju}i nam kqu~ za ~itavu liturgijsku tajnu Pashe. Ve} u ~etvrtom stole}u Lazareva subota bila je nazvana “najavom Pashe”. Jer ona, zaista, najavquje i predostvaruje potresnu svetlost i mir slede}e subote, Velike Subote, koja je dan @ivonosnoga Groba. Lazar, prijateq Isusov, oli~ava ~itav rod qudski i, tako|e, svakoga ~oveka, kao {to Vitanija, dom Lazarev, predstavqa sliku ~itavoga sveta – doma ~ovekovog. Jer, svaki ~ovek je bio stvoren kao prijateq Bo`iji i bio pozvan na ovo prijateqevawe, na bogopoznawe, na zajedni~ewe sa Bogom, na u~estvovawe u `ivotu Wegovom: U Wemu be{e @ivot i @ivot be{e svetlost qudima (Jn. 1, 4). Pa, ipak, taj Prijateq, koga Isus voli, koga je stvorio u qubavi, biva razoren i uni{ten silom koju Bog nije stvorio: smr}u. U Svom sopstvenom svetu, koji je plod Wegove qubavi, Bog se sre}e sa silom koja uni{tava Wegovo delo i poni{tava Wegovu zamisao. Svet nije ni{ta drugo do tugovawe i `alost, roptawe i pobuna. Kako je to mogu}e? Kako se to dogodilo? To su pitawa koja su ukqu~ena u Jovanov spori i podrobni opis Isusovog pribli`avawa grobu Wegovoga prijateqa. I tamo odjednom, kako veli Evangelije, Isusu grunu{e suze (Jn. 11, 35). Za{to je Isus zaplakao ako je znao da }e ve} u idu}im trenucima vratiti Lazara u `ivot? Vizantijski himnografi kao da nisu uspeli da “uhvate” pravi smisao ovih suza. “Kao ~ovek si plakao, a kao Bog si podigao onoga koji be{e u grobu...” Oni odre|uje Iz: Archpriest Alexander Schmemann, Saturday of Lazarus, The Christian Way, 1961.
91
~inove Hristove u skladu sa Wegove dve prirode: Bo`anskom i ~ove~anskom. Ali, Pravoslavna Crkva u~i da su svi ~inovi Hristovi – i Bo`anski i ~ove~anski, ~inovi jedne iste Li~nosti, Vaplo}enoga Sina Bo`ijega. Onaj Koji pla~e nije samo ^ovek, ve} je i Bog, i Onaj Koji poziva Lazara da iza|e iz groba nije samo Bog ve} je i ^ovek. I On se zaplakao zato {to je sagledao jadno stawe sveta, koga je stvorio Bog, i bedno stawe ~oveka, cara tvorevine... “Ve} zaudara” – govore Jevreji, poku{avaju}i da spre~e Isusa da pri|e le{u i to “ve} zaudara” mo`e da se primeni na ~itavu tvorevinu. Bog je @ivot i On je pozvao ~oveka u tu Bo`ansku stvarnost `ivota, a, gle, “~ovek ve} smrdi”. Na grobu Lazarevom, Isus se susre}e sa Smr}u – silom greha i uni{tewa, mr`we i o~aja. On se sre}e sa neprijateqem Bo`ijim. A mi koji sledimo Hrista sada ulazimo u sâmo srce ~asa Isusovog, ~asa koji je On tako ~esto pomiwao. Dolaze}a tama Krsta, neophodnost i univerzalni smisao Krsta... – sve je ovo dato u najkra}em stihu u Evangeliju: Isusu grunu{e suze. Sada shvatamo da je Isus imao mo} da obnovi `ivot u Lazaru upravo zbog toga {to je zaplakao za wim, odnosno zato {to je voleo Svog prijateqa Lazara i {to se sa`alio na wega. Mo} Vaskrsewa nije Bo`anska “mo} po sebi”, ve} mo} qubavi ili, ta~nije, qubav kao mo}. Bog je Qubav, a qubav je ta koja stvara `ivot, qubav je ta koja pla~e na grobu i qubav je, prema tome, ta koja obnavqa `ivot... To je smisao ovih Bo`ijih suza. One su suze qubavi i u wima je, prema tome, mo} `ivota. Qubav, koja je osnova `ivota i wegov izvor, opet je na delu ponovnoga stvarawa, iskupqewa i obnovqewa pomra~enog `ivota ~ovekovog: Lazare, iza|i napoqe! I upravo je zbog toga Lazareva subota stvarni po~etak i Krsta kao najuzvi{enije @rtve qubavi, i po~etak sveop{tega vaskrsewa kao krajwe pobede qubavi. “Hristos – Radost, Istina, Svetlost i @ivot svih i vaskrsewe svega, u qubavi Svojoj javi se onima koji su na zemqi i be{e ikona Vaskrsewa, daruju}i svima Bo`anski opro{taj”. 1961.
92
TAJANSTVENA VE^ERA VELIKOGA ^ETVRTKA – KRAJWE OTKRIVEWE QUBAVI BO@IJE Dva doga|aja oblikuju Liturgiju Velikog i Svetog ^etvrtka: Tajanstvena Ve~era Hristova sa Wegovim u~enicima i izdaja Judina. Smisao oba doga|aja stoji u vezi sa qubavqu. Tajanstvena Ve~era je krajwe otkrivewe Bo`ije iskupiteqske qubavi prema ~oveku, qubavi kao same su{tine spasewa. A izdaja Judina otkriva da greh, smrt i samouni{tewe jesu, tako|e, posledica qubavi, ali qubavi izopa~ene i unaka`ene, qubavi usmerene na ono {to ne zaslu`uje qubav. U tome je tajna ovog jedinstvenoga dana i zato nam Liturgija Velikoga ^etvrtka – u kojoj su svetlost i tama, radost i `alost sme{ani na tako ~udan na~in – upu}uje izazov da na~inimo izbor od koga zavisi ve~na sudbina svakoga od nas. A pred praznik Pashe, znaju}i Isus da je do{ao Wegov ~as da pre|e iz ovoga sveta Ocu, qubiv{i Svoje koji su u svetu, qubio ih je do kraja (Jn. 13, 1). Da bismo pojmili smisao Tajanstvene Ve~ere, moramo da je shvatimo kao sami svr{etak velikog kretawa Qubavi Bo`ije, koje je zapo~elo Stvarawem sveta i koje sada treba da se ispuni u Smrti i Vaskrsewu Hristovom. Bog jeste Qubav (1. Jovan. 4, 8). I prvi dar Qubavi jeste `ivot. Smisao, sadr`aj `ivota jeste – zajedni~ewe. Da bi `iveo, ~ovek je trebalo da jede i da pije, da u~estvuje u svetu. Svet je, na taj na~in, bio Bo`anska Qubav koja je postala hrana, koja je postala telo ~ovekovo. I `ive}i, to jest u~estvuju}i u svetu, ~ovek je trebalo da zajedni~i sa Bogom, da ima Boga kao smisao, sadr`aj i ciq svoga `ivota. Zajedni~ewe sa Bogodarovanim svetom je uistinu bilo zajedni~ewe sa Bogom. ^ovek je primao svoju hranu od Boga i pretvarao ju u svoje telo i svoj `ivot: on je ~itav svet prinosio Bogu, preobra`avaju}i ga u `ivot u Bogu i sa Bogom. Qubav Bo`ija je davala `ivot ~oveku, qubav ~ovekova prema Bogu je preobra`avala ovaj `ivot u zajedni~ewe sa Bogom. I to je bio – Raj. @ivot je, zaista, bio evharistijski. ^itava tvorevina je trebalo da, kroz ~oIz: Fr. Alexander Schmemann, Holy Thursday – The Mystical Supper, www.stgeorgebroadcasting.com.
Tajanstvena Ve~era Velikoga ^etvrtka
93
veka i wegovu qubav prema Bogu, bude osve{tana i preobra`ena u jednu sveobuhvatnu Svetu Tajnu Bo`anskoga Prisustvovawa, a ~ovek je bio sve{tenoslu`iteq ove Svete Tajne. Ali, ~ovek je u grehu izgubio ovaj evharistijski `ivot. ^ovek je izgubio taj `ivot zato {to je prestao da opituje svet kao sredstvo Zajedni~ewa sa Bogom i sopstveni `ivot kao evharistiju, kao Bogopoklowewe i blagodarewe... On je zavoleo samoga sebe i svet radi wih samih. ^ovek je samoga sebe u~inio sadr`ajem i ciqem svoga `ivota. ^ovek je umislio da tu glad i tu `e|, to jest to zavisewe wegovoga `ivota od sveta mo`e da se utoli svetom kao takvim, hranom kao takvom. Ali, ~im su svet i hrana bili li{eni svog prvobitnog svetotajinskog smisla (a to je – da budu sredstva zajedni~ewa sa Bogom!), i ~im je ~ovek prestao da ih prihvata Boga radi, i ~im su svet i hrana prestali da budu ispuweni gla|u i `e|ju za Bogom, drugim re~ima, ~im je Bog prestao da bude wihov stvarni “sadr`aj”, oni vi{e nisu mogli da daju [~oveku] `ivot, nisu vi{e mogli da utoquju glad, jer svet i hrana nisu imali `ivota u sebi... I ~ovek je, na taj na~in, preusmeriv{i svoju qubav na svet po sebi i hranu po sebi, izopa~io svoju qubav, odvrativ{i tu qubav od jedinoga objekta svake qubavi, svake gladi, svake `eqe [tj. od Boga]. I zato je ~ovek – umro. Jer smrt jeste neizbe`no “rastakawe” `ivota koji se otkinuo od svoga jedinoga izvora i sadr`aja. ^ovek je umislio da }e u svetu i u hrani prona}i `ivot, ali je u wima prona{ao smrt. @ivot ~ovekov se pretvorio u zajedni~ewe sa smr}u, jer umesto da preobra`ava svet svojom verom, qubavqu i Bogopoklowewem u zajedni~ewu sa Bogom, ~ovek je sebe samoga u potpunosti pot~inio svetu, prestav{i da bude sve{tenik sveta i postav{i wegov rob. I ~ovekovim grehom, ~itav svet se pretvorio u grobqe, gde su qudi, osu|eni na smrt, u~estvovali u smrti i obitavali u oblasti i seni smrti (Mt. 4, 16). Ali, iako je ~ovek izdao [Boga], Bog je ostao veran ~oveku. On se nije “potpuno odvratio od stvorewa Svoga, koje je sazdao, niti je zaboravio delo ruku Svojih, nego ga je u milosnom obiqu samilosti Svoje pose}ivao na razne na~ine”, kako se veli u Liturgiji Sv. Vasilija Velikog. Zapo~elo je novo Bo`ije Delo – Delo Iskupqewa i Spasewa. I ono je bilo ispuweno u Hristu, Sinu Bo`ijem Koji je – da bi vaspostavio ~oveka u wegovoj prvobitnoj krasoti i da bi obnovio `ivot kao zajedni~ewe sa Bogom – postao ^ovek, primio na{u prirodu, sa wenom gla|u i `e|ju, sa wenom `eqom i qubavqu, sa wenim `ivotom. U Hristu se `ivot otkrio, darovao, bio prihva}en i ispuwen kao potpuna i savr{ena Evharistija, kao potpuno i savr{eno zajed-
94
NA[ @IVOT U HRISTU, HRISTOV @IVOT U NAMA
ni~ewe sa Bogom. Hristos je odbacio osnovno qudsko isku{ewe: da se “`ivi samo hlebom”. Hristos je otkrio da su Bog i Wegovo Carstvo – stvarna hrana, stvarni `ivot ~ovekov. I Hristos je upravo ovaj savr{eni Evharistijski @ivot – @ivot preispuwen Bogom i, stoga, @ivot Bo`anski i besmrtni – darovao onima koji su poverovali u Wega, onima koji su u Wemu prona{li smisao i sadr`aj svoga `ivota. To je predivni smisao Tajanstvene Ve~ere. Hristos je darovao Sebe kao istinitu hranu ~ovekovu, zato {to @ivot koji se otkrio u wemu jeste istiniti @ivot. I, na taj na~in, kretawe Bo`anske Liturgije, koje je zapo~elo u Raju Bo`anskim – “uzmite, jedite...” (jer jedewe za ~oveka jeste `ivot) dolazi sada “do svoga kraja” Bo`anskim – “uzmite, jedite, ovo je Moje Telo...” (jer Bog je – `ivot ~ovekov). Tajanstvena Ve~era jeste obnovqewe rajskoga bla`enstva, obnovqewe `ivota kao Evharistije i Zajedni~ewa. Me|utim, ovaj ~as krajwe qubavi je, tako|e, i ~as krajwe izdaje. Juda napu{ta svetlost Gorwice i odlazi u tamu: A be{e no} (Jn. 13, 30). Za{to je Juda iza{ao? Evangelije odgovara: zato {to je [pogre{no] voleo, i himne Velikoga ^etvrtka neprekidno nagla{avaju tu wegovu kobnu qubav. Ustvari, uop{te i nije va`no to {to je on voleo “srebro”. Novac ovde oli~ava svu onu izvitoperenu i izopa~enu qubav koja vodi ~oveka u izdaju Boga. To je, ustvari, qubav koja je ukradena od Boga i Juda je, zato, lopov. Jer, ~ovek – ~ak i onda kada vi{e ne voli Boga i ne voli u Bogu – i daqe nastavqa da voli i da `eli, jer je stvoren za qubav i qubav je wegova priroda, ali tada mra~na i samouni{titeqska strast i smrt dosti`u svoj vrhunac. I kada se svake godine pogru`avamo u neizrecivu svetlost i dubinu Velikoga ^etvrtka, svakome od nas je upu}eno isto odlu~uju}e pitawe: da li odgovaram na Hristovu qubav i da li ju prihvatam kao svoj `ivot ili, pak, kre}em za Judom, u tamu wegove no}i? Poredak Liturgije Velikoga ^etvrtka Liturgija Velikoga ^etvrtka se sastoji od: a) Jutrewa, b) Ve~erwa i, posle wega, v) Liturgije Sv. Vasilija Velikoga. U sabornim hramovima se, posle Liturgije, slu`i naro~ita slu`ba “Omivawa nogu”. Dok |akon ~ita Evangelije, episkop omiva noge dvanaestorici sve{tenika, podse}aju}i nas na ~iwenicu da je qubav Hristova osnova `ivota u Crkvi i da ta qubav oblikuje sve odnose unutar Crkve. Na Veliki ^etvrtak, tako|e, poglavari avtokefalnih Crkava osve{tavaju Miro [za Sv. Tajnu Miropomazawa], a to,
95 tako|e, zna~i da mi, na dan na{ega ulaska u Crkvu, primamo tu novu qubav Hristovu na dar od Duha Svetoga. Na Jutrewu, tropar iznosi temu dana: suprotstavqenost qubavi Hristove i “nenasitne `eqe” Judine: “Kada se slavni u~enici za vreme Ve~ere umivawem prosve}ivahu, tada se bezbo`ni Juda, boluju}i od srebroqubqa, pomra~iva{e, i Tebe, pravednoga Sudiju, predava{e nepravednim sudijama. Qubitequ novca, pogledaj onoga koji se zbog toga obesio. Be`i od nenasite du{e koja se drznula da tako postupi sa U~iteqem. Prema svima dobri, Gospode, slava Ti!”. Posle ~itawa iz Evangelija (Lk. 12, 1–40), u divnome kanonu Sv. Kozme daje nam se uvid u tajni i ve~ni smisao Tajanstvene Ve~ere. Posledwi irmos (iz devete pesme) ovoga Kanona poziva nas da u~estvujemo u gostoprimstvu Trpeze Gospodwe: “Gostoprimstva Vladikinog i besmrtne Trpeze, na Gorwem mestu, hodite verni, uzvi{enim umovawem da se nasladostimo...” Na Ve~erwem, stihire samoglasne “Na Gospodi vozvah” nagla{avaju duhovni antiklimaks Velikoga ^etvrtka – izdaju Judinu: “Juda, rob i lukavac, u~enik i podmuklica, prijateq i |avo, delima se pokazao. Jer sledova{e U~itequ, a sâm smisli izdaju...” Posle Vhoda, slede tri ~itawa iz Staroga Zaveta: 1. Iz Kwige Izlaska (19, 10–19) o Bo`ijem silasku sa Gore sinajske Wegovome narodu, {to je slika Bo`ijega sila`ewa [Narodu Crkve] u Evharistiji. 2. Iz Kwige o Jovu (38, 1–23, 42, 1–5) o Bo`ijem razgovoru sa Jovom i o Jovovom odgovoru: “Ko je taj koji mi kazuje ono {to ne razumem? Zato ka`em da nisam razumeo; preveliko je i ~udesno to za mene i ne mogu ga razumeti...”, a to “preveliko i ~udesno” jeste ono {to biva ispuweno u daru Hristovoga Tela i Krvi. 3. Iz Kwige proroka Isaije (50, 4–11): po~etak proro{tava o stradalnome Slugi Bo`ijem. Potom, sledi ~itawe iz Prve poslanice Korin}anima (11, 23–32), gde Apostol govori o Tajanstvenoj Ve~eri i o smislu Pri~e{}a. ^itawe iz Evangelija je najdu`e ~itawe celokupne [crkvene] godine, i uzeto je iz sva ~etiri Evangelija i predstavqa puno kazivawe o Tajanstvenoj Ve~eri, o izdaji Judinoj i Hristovom hap{ewu u vrtu. Heruviku i Pri~asten zamewuju re~i Molitve pre Svetoga Pri~e{}a: “Primi me danas, Sine Bo`iji, za pri~asnika Tajanstvene Ve~ere Tvoje, jer ne}u kazati Tajnu neprijateqima Tvojim, niti }u Ti dati celiv kao Juda, ve} kao razbojnik [pokajani] ispovedam Te: pomeni me, Gospode, u Carstvu Svome!”. Tajanstvena Ve~era Velikoga ^etvrtka
96
“Ovo je blagoslovena Subota”
OVO JE BLAGOSLOVENA SUBOTA – (O bogoslovqu Jutrewa Velike Subote) Da bi `ivot progutao ono {to je smrtno. 2. Kor. 5, 4 Jutrewe Velike Subote jedan je od vrhunaca liturgijskoga stvarala{tva pravoslavnoga Istoka. U nevelikom ~lanku nije mogu}e ni opisati, niti objasniti svu beskrajnu dubinu i krasotu te slu`be, u kojoj nas Crkva uzvodi neposredno k poimawu najradosnije tajne na{e vere, one tajne bez koja na{a vera gubi svoj smisao, jer ako Hristos ne vaskrse, uzalud je vera na{a (1. Kor. 15, 17). Ograni~i}emo se, stoga, tek na neke aspekte. Poku{a}emo, premda tek u nagove{tajima, da uka`emo na ono {to Crkva savr{ava kroz ovu slu`bu, u ~emu nas poziva da u~estvujemo, {ta nam objavquje kao nepromenivu Istinu. Velika Subota je dan koji sjediwuje Veliki Petak, to jest Tajnu Krsta, Stradawa i Smrti Spasiteqeve sa svetim Vaskrsewem, danom Wegovoga ustajawa iz Groba, danom pobede @ivota nad smr}u. Mnogima je neshvativ smisao tog sjediwewa, sva neophodnost i duhovni smisao tog “sredweg dana”. U svesti ve}ine veruju}ih “va`ni” su Veliki Petak i Vaskrsewe, Krst i Pasha. Ali, ta dva dana kao da ostaju nekako razjediwena. Postoji dan `alosti i dan radosti, oni dolaze jedan posle drugog i `alost biva smewena rado{}u. No, po u~ewu Crkve, izra`enom u wenom liturgijskom Predawu, to nije tako. Crkva nas u~i da je Hristos “smr}u smrt uni{tio”, a to zna~i da je sama Wegova smrt bila spasiteqska, da se u woj i kroz wu zbila sveslavna pobeda nad smr}u. Drugim re~ima, jo{ pre Iz: Protopresbyter Alexander Schmemann, This is the Blessed Sabbath – Matins of Holy Saturday (With Praises and Psalm 110), prep. by D. Anderson and J. Erickson, Department of Religious Education, OCA, New York, 1982; i: Protopresviter Aleksandr [meman, Siæ estý blagoslovennaæ subbota - Ob utrenii Velikoy Suboti, www.liturgica.ru/biblio.
97
Vaskrsewa se zbilo “ne{to”, blagodare}i ~emu se `alost smrti ne tek naprosto zamewuje rado{}u Vaskrsewa, ve} se upravo sama ta `alost pretvara u radost. Velika Subota upravo i jeste dan tog pretvarawa, dan u koji se zbiva to razrastawe pobede, dan kada – pre Vaskrsewa – mi sazrcavamo smrt same smrti. I sve je to izra`eno, i vi{e od toga, sve se to dejstveno zbiva svake godine na tom zadivquju}em [velikosubotwem] Jutrewu, tokom koga nam se ono ~ega se se}amo i daruje, i dejstvuje u nama, i postaje za nas spasonosna i preobraziteqska stvarnost. Psalam 119. – qubav prema Zakonu Bo`ijem Kada se saberemo u hram1, na Jutrewe Velike Subote, Veliki Petak tek {to se liturgijski zavr{io. To je bio dan u koji smo se se}ali krsnih Stradawa, Smrti i Pogrebewa Spasiteqevog, a tako|e i sve zlobe sveta koja se obru{ila na Wega, poruge koju je pretrpeo od qudi, huqewa, rugawa, izdaje – svekolike pobede zla nad dobrom... Crkva svim slu`bama [Velikog Petka] nagla{ava ne samo svu stvarnost tih Stradawa, ve} i sav neuklonivi u`as ~iwenice da je svet odbacio svoga Gospoda, u`as ~iwenice da su qudi razapeli Boga, u`as koji se ne mo`e ni~im oprati. “K Svojima je do{ao i Svoji Ga ne primi{e...” (Jn. 1, 11). I, evo, na sredini hrama se uzdi`e Pla{tanica koja je ikona svega: i stradawa, i usamqenosti, i odba~enosti i, kona~no, smrti kao kona~ne pobede zla. “Polo`i{e me u jamu preispodwu, u senku i tamu smrti...” Taj Grob, ta `alost Velikoga Petka jeste po~etna tema, polazi{te Velike Subote. Ona po~iwe kao nadgrobna slu`ba, kao pla~ nad upokojenim. Posle pojawa pogrebnih tropara i sporog ka|ewa, sve{tenici dolaze do Pla{tanice. Stojimo pred Grobom Gospodwim i sazrcavamo Wegovu smrt, Wegov poraz. Peva se Psalam 119. i uz svaki stih se pripevaju naro~ite “Pohvale” u kojima se izra`ava u`asnutost, sastradawe, `alost i tuga svekolike tvari pred smr}u Gospodwom: Avaj meni, gore i doline, i mno`ino qudi, pla~ite svi i ridajte sa mnom, Materom Boga va{ega ( I, 68) 1. Sada se ovo Jutrewe slu`i obi~no uve~e, tj. ve} na Veliki Petak. Ustav propisuje slu`ewe ovog Jutrewa u “sedmi ~as no}i”, to jest u pono}.
98
NA[ @IVOT U HRISTU, HRISTOV @IVOT U NAMA
“Ovo je blagoslovena Subota”
Ali, od samoga po~etka, toj prvoj temi – `alosti, u`asa i zbuwenosti – pridodaje se i druga koja zvu~i sve glasnije. Ona je, pre svega, izra`ena u Psalmu 119–om: Bla`eni oni ~iji je put neporo~an, koji hode u Zakonu Gospodwem... Ovaj psalam se u na{oj dana{woj liturgijskoj praksi poje jedino na opelu i zato za obi~noga vernika ima pogrebni prizvuk. No, u starini, u ranom liturgijskom Predawu wegovo pojawe je ~inilo sredi{wi deo bdewa uo~i nedeqe2, tj. sedmi~nog praznovawa Hristovoga Vaskrsewa, i wegov smisao uop{te nije `alostan ve} radostan. Ovaj psalam predstavqa naj~isti i najpotpuniji izraz qubavi prema Zakonu Bo`ijem, to jest prema Bo`ijem naumu o ~oveku i wegovom `ivotu. U istinskom ispuwavawu Bo`ijega Zakona, u poznawu tog Zakona, u ve~nom udubqivawu u taj Zakon jeste istiniti `ivot ~ovekov. “Na putu otkrivewa Tvojih, radujem se kao zbog velikog bogatstva... Zapovestima Tvojim radujem se i ne zaboravqam re~i Tvoje” (I, 14, 16). Hristos je primer savr{enog ispuwavawa tog Zakona, jer sav Wegov `ivot jeste iskqu~ivo u ispuwavawu voqe Oca. Zato je Crkva od davnina shvatala taj psalam kao re~i Hristove o Wemu Samom, a naro~ito kao Wegovo obra}awe Ocu iz seni smrti: “Pogledaj, kako qubim zapovesti Tvoje, Gospode... po milosti Svojoj o`ivi Me” (I, 159). Hristos dragovoqno prima smrt, iz poslu{nosti, kao ~a{u koju Mu je dao Otac. Smrt Hristova je krajwi dokaz Wegove qubavi prema voqi Bo`ijoj i Wegove poslu{nosti Ocu. To je ~in ~iste poslu{nosti i potpunog poverewa u voqu O~evu. I Crkva upravo u toj sinovskoj poslu{nosti i smirewu do kraja vidi po~etak Wegovoga trijumfa, Wegove pobede. Otac ho}e tu smrt, Sin prihvata tu smrt i to prihvatawe jeste bezuslovna vera u savr{enost voqe O~eve, u neophodnost O~evoga `rtvovawa Sina, u to da se u predavawu Sina Jednorodnoga na smrt ispuwava dobri Promisao Oca.3 Psalam 119. je psalam te poslu{nosti i, stoga, najava da u poslu{nosti po~iwe pobeda.
Susret sa smr}u
2. Danas su se od ovoga sa~uvali, u na{em sveno}nom bdewu uo~i nedeqe, samo takozvani “Tropari na Neporo~na” – “Angleski sabor udivi se...”, itd. 3. Upravo zbog toga {to je Psalam 119, od davnina bio nedeqni psalam, on se u tom svojstvu i ~ita na pogrebewu veruju}ih, tj. “onih koji umiru u Hristu”. To je ve~na potvrda ~iwenice da je u Hristu smrt prestala da bude besmislena i da je zadobila smisao, postav{i put pobede nad smr}u.
99
Kakva je ta zamisao Bo`ija? Za{to Otac `eli ovu smrt? Za{to je ona neophodna? Odgovor na ovo pitawe ~ini tre}u temu slu`be Velike Subote i ona se najpre javqa u “Pohvalama” koje slede posle svakog stiha 119–og psalma. Sve o~iglednije, sve sna`nije u temu pla~a po~iwe da ulazi i sve glasnije u woj da zvu~i tema smrti Spasiteqeve kao silaska u ad i razru{ewa ada. Pohvale opisuju Hristovu smrt kao Wegov silazak u ad: “ad” (“{eól”) je izraz konkretnog biblijskog jezika, koji ozna~ava oblast smrti, koju nije stvorio Bog i koju Bog nije hteo. Adom se u Bibliji naziva mesto gde prebivaju mrtvi: to je carstvo bezna|a i tame, a tako|e i tvr|ava satanina, jer trijumf smrti, koju Bog nije stvorio, u svetu [koji je Bog stvorio] jeste trijumf greha i |avola. Ad, tako|e, ozna~ava da je “knez ovoga sveta” svemo}an u svetu. Satana, Greh i Smrt – to su “dimenzije” ada, wegov sadr`aj. Jer greh dolazi od satane i smrt je posledica greha – greh u|e u svet, a kroz greh u|e smrt (Rimq. 5, 12), smrt carova od Adama do Mojsija (Rimq. 5, 14), ~itav kozmos je postao carstvo smrti, kozmi~ko grobqe i bio osu|en na trule`nost, raspad i o~aj. I upravo zbog toga smrt jeste posledwi neprijateq (1. Kor. 15, 20) i uni{tewe smrti jeste krajwi ciq Vaplo}ewa. Sin Bo`iji je do{ao da uni{ti vlast smrti. Ovaj susret licem u lice sa smr}u je “~as” Hristov za koji je Sâm On rekao: Radi ovoga ~asa do|oh (Jn. 12, 27). Sada je ovaj ~as do{ao i Sin Bo`iji Sâm ulazi u smrt i oku{a smrt. U Predawu, Sveti Oci obi~no opisuju ovaj trenutak kao dvoboj izme|u Hrista i smrti, Hrista i satane. Jer ova smrt je mogla samo da bude – ili posledwi trijumf satanin ili wegov odsudni poraz. Dvoboj se odvija u nekoliko faza. Najpre i spoqa gledano izgleda kao da sile zla i smrti trijumfuju. Pravednik je razapet na Krst i On, ostavqen od svih, umire sramnom smr}u. I On, tako|e, postaje u~esnik “ada”, mesta tame i o~aja... Ali upravo u tom trenutku otkriva se stvarni smisao Wegove smrti. Onaj Koji umire na Krstu ima @ivot u Samome Sebi, to jest On ima `ivot ne kao dar od spoqa, dar koji, stoga, mo`e biti oduzet od Wega, ve} ima @ivot kao Svoju sopstvenu su{tinu. Jer On jeste @ivot i Isto~nik svekolikoga `ivota. U Wemu be{e @ivot i @ivot be{e svetlost qudima (Jn. 1, 4). ^ovek Isus umire, ali taj ^ovek jeste Sin Bo`iji. Kao ^ovek, On stvarno mo`e da umre, ali u Wemu Sâm Bog Koji jeste @ivot i Is-
100
101
NA[ @IVOT U HRISTU, HRISTOV @IVOT U NAMA
“Ovo je blagoslovena Subota”
to~nik @ivota, ulazi u oblast smrti i u~estvuje u smrti. To je jedinstveni, neuporedivi smisao Hristove smrti. ^ovek Koji umire jeste Bog ili, ta~nije, Bogo~ovek. Bog jeste “Sveti Besmrtni” i On je jedino u tom “nepromenivom, neslivenom, nerazlu~nom i nerazdelnom” sjediwewu Boga i ^oveka u Hristu mogao da okusi ~ove~ansku smrt i da je iznutra pobedi i uni{ti, “smr}u razru{iv{i smrt”.
`ivi Bo`anskim @ivotom, Bogom kao @ivotom. ^itav `ivot Isusov jeste u Bogu, kakav bi trebalo da bude i `ivot svakoga ~oveka, i upravo ta punota @ivota, taj @ivot pun smisla i sadr`aja, pun Boga jeste ono {to pobe|uje smrt, {to uni{tava mo} smrti. Jer smrt je, iznad svega, odvajawe od @ivota, odsustvo @ivota, uni{tewe @ivota, raspad bitovawa koje se odvojilo od jedinoga Isto~nika @ivota. U smrti Hristovoj – upravo zbog toga {to ona jeste i kretawe qubavi prema Bogu, i ~in savr{ene poslu{nosti, i ~in savr{ene qubavi, tj. savr{enog predavawe sebe Bogu, savr{enog poverewa i vere – zbiva se smrt same smrti: “Smr}u smrt razru{i”. Hristova smrt je ~in @ivota (O~e, u ruke Tvoje predajem duh Svoj!, Lk. 23, 46), koji uni{tava smrt. To je smrt same smrti. To je smisao Hristovog silaska u ad: eto za{to sama Wegova smrt postaje Wegova pobeda. I svetlost ove pobede sada sve blistavije obasjava na{e bdewe pored Hristovoga Groba: “@ivote kako umire{? Kako i u Grobu obitava{, a ru{i{ carstvo smrti, i mrtve iz ada vaskrsava{?” (I, 2) “@ivote, Hriste, u grob si polo`en bio, i smr}u si Svojom smrt uni{tio, i `ivot svetu isto~io” (I, 7) “O radosti one, o sladosti mnoge, kojima si, Isuse, ispunio one koji su u adu, zasijav{i svetlost u dubinama mra~nim!” (I, 48). @ivot ulazi u carstvo smrti. Bo`anska svetlost zasijava u stravi~noj tmini. Ali, to tako|e zna~i da ta svetlost sija svima onima koji se tamo nalaze, zato {to Hristos jeste `ivot svih i jedini Isto~nik svekolikoga `ivota. Hristos umire za sve, jer je uzeo na Sebe grehe i nemo}i svih. Sve {to se de{ava Wegovom `ivotu, de{ava se u Samome @ivotu... Wegov silazak u ad jeste susret @ivota svih sa smr}u svih: “Si{ao si na zemqu, da spasi{ Adama, no ne na{av{i ga na zemqi, Vladiko, ~ak do ada si{ao si, tra`e}i ga!” (I, 25) @alost i radost kao da se bore jedna protiv druge i sada radost ve} po~iwe da pobe|uje. “Pohvale” (Statije) su zavr{ene. Zavr{ava se rasprava, dvoboj @ivota i Smrti. I, prvi put po~iwe da se ~uje pesma pobede i trijumfa, pesma radosti. Ona odjekuje u “Troparima na psalam 119.”, koji se pevaju na svakom bdewu uo~i nedeqe, u kojima prosijavaju prvi zraci dolaze}ega Vaskrsewa: “Angelski sabor udivi se, vide}i Te me|u mrtvima, a Ti si, Spasitequ, silu smrti razorio, i sa Sobom Adama uzdigao, i sve od ada oslobodio”.
Smrt je prevladana `ivotom Sada po~iwemo da shvatamo za{to je Bog hteo tu smrt, za{to je Otac predao Sina Svoga Jednorodnoga na tu smrt. Bog ne `eli da spasewe ~oveka tj. uni{tewe smrti bude samo spoqa{wi ~in Wegove svemo}i (Zar misli{ da ne mogu umoliti sada Oca Svoga da Mi po{aqe vi{e od dvanaest legiona Angela? – Mt. 26, 53), On ne `eli da to bude nasiqe, makar ono bilo i spasonosno, ve} da to bude ~in qubavi, slobode i slobodnog predavawa Sebe Bogu, radi ~ega Bog i jeste stvorio ~oveka. Jer svako druga~ije spasewe bilo bi u suprotnosti sa prirodom ~oveka i, stoga, ne bi bilo stvarno spasewe. Otuda i neophodnost Vaplo}ewa i neophodnost Bo`ije smrti. Bog zato i savr{ava spasewe u sjediwewu sa ~ovekom, u Bogo~oveku Hristu. U Hristu, ~ovek obnavqa onu svoju poslu{nost, qubav i potpunu predanost Bogu, koje je izgubio u grehopadu. U Hristu, ~ovek pobe|uje sav greh, sve zlo i sve izdaje ~ovekove. “On bi mu~en za grehe na{e”, “On uze na Sebe nemo}i na{e i ponese bolesti na{e...” I da bi ovo spasewe, ovo obnovqewe “ikone neizrecive Slave”, kakav je ~ovek i bio stvoren, bilo u potpunosti izvr{eno, bilo je od su{tinske va`nosti da smrt ne bude uni{tena od strane Boga, ve} da bude nad`ivqena i razru{ena iznutra, da bude pobe|ena iznutra, u samoj ~ove~anskoj prirodi, od strane ~oveka i kroz ~oveka. Jer po{to je kroz ~oveka – smrt, kroz ~oveka je i vaskrsewe mrtvih (1. Kor. 15, 21). Hristos slobodno prihvata smrt i voqno se predaje smrti: za Svoj @ivot On Sâm ka`e: Niko ga ne uzima od Mene, nego ga Ja Sâm od Sebe pola`em (Jn. 10, 18). Hristos ne ~ini to bez borbe: I po~e se `alostiti i tugovati (Mt. 26, 47). Ovde se ispuwava savr{ena mera Wegove poslu{nosti, Wegovog samopredavawa i, stoga, ovde se zbiva uni{tewe eti~kog korena smrti, smrti kao plate za greh, kao “`alca smrti” (1. Kor. 15, 56). Hristos zaista do kraja
102
103
NA[ @IVOT U HRISTU, HRISTOV @IVOT U NAMA
“Ovo je blagoslovena Subota”
“Za{to, U~enice, me{ate miro sa suzama `alosti? – govora{e Angeo Mironosicama, blistaju}i u Grobu – pogledajte Grob i pojmite: Spasiteq je vaskrsao iz Groba!”. Od ovoga trenutka svetlost postaje sve silnija. Ona sija u Kanonu “Onoga Koji je nekada talasima morskim pokrio...” , koji predstavqa jedno od najlep{ih dela pravoslavne himnografije i koji se, u svojoj posledwoj, devetoj pesmi, zavr{ava trijumfalnim pozivom: “Ne ridaj za Mnom, Majko, gledaju}i u Grobu Sina Koga si u utrobi bezsemeno za~ela, jer }u vaskrsnuti i proslavi}u se, i uzne}u u slavi, neprestano bivaju}i Bog, one koji Te sa verom i qubavqu veli~aju”.
Sada ophodimo oko hrama u sve~anoj litiji, nose}i Pla{tanicu, ali to vi{e nije pogrebna povorka.4 To Sin Bo`iji, “Sveti Silni, Sveti Besmrtni”, pobedni~ki silazi u adsku tamu, carstvo smrti, najavquju}i “Adamu sverodnome”, to jest svima umrlima, radost dolaze}ega Vaskrsewa. “Od no}i jutrewuje [duh moj k Tebi, Bo`e, jer su zapovesti Tvoje – svetlost”]. Hristos objavquje: “Mrtvi }e vaskrsnuti, usta}e oni koji su u grobovima i oni koji su na zemqi obradova}e se rado{}u velikom!”.
@ivonosni Grob U ovom predivnom Kanonu Velike Subote se, jo{ jedanput, razra|uju i produbquju sve teme, od nadgrobnoga ridawa do pobede nad smr}u, da bi se Kanon zavr{io slede}im pozivom: “Neka se raduje sva tvar, neka se vesele svi zemnorodni, jer neprijateq ad bi oplewen; `ene s mîrom neka Mi u susret krenu, jer sverodnog Adama sa Evom izbavqam, i u tre}i dan }u vaskrsnuti!”. “I u tre}i dan }u vaskrsnuti!”... Od ovog trenutka pashalna radost po~iwe da obasjava slu`bu. I daqe stojimo pred Grobom, ali on nam se otkrio kao @ivonosni Grob. @ivot po~iva u Grobu, u kome se savr{ava novo stvarawe, i u wemu se, opet u Sedmi Dan, dan po~inka Tvorac odmara od svih dela Svojih. “@ivot spava i ad drhti” – pojemo u stihirama “Na Hvaliteh” i sazrcavamo ovu blagoslovenu Subotu, to radosno i pobedno tihovawe Onoga Koji nam vra}a `ivot: “Hodite da vidimo @ivot na{ kako u Grobu le`i, da bi one koji u grobovima le`e o`iveo...” Sada nam se otkriva puni smisao, misti~ka dubina Sedmoga Dana, kao Dana ispuwewa, Dana ostvarewa, jer: “Dana{wi dan tajno predobrazi veliki Mojsej, govore}i: I blagoslovi Bog dan sedmi. Jer je to blagoslovena Subota; ona je dan odmora u kojem otpo~inu od dela Svojih Jednorodni Sin Bo`iji, Domostrojem, kroz telesnu smrt, subotuju}i. I u ono {to bi, vra}aju}i se opet vaskrsewem, darova nam `ivot ve~ni, kao jedini dobar i ^ovekoqubac”.
I{~ekivawe @ivota Vra}amo se opet u hram. Sada ve} znamo tajnu Hristove `ivotvorne Smrti kao usmr}ewa smrti. Ad je uni{ten. Ad drhti. I sada u slu`bu ulazi posledwa tema – tema Vaskrsewa. Smrt je razru{ena i daje se proro{tvo o novome `ivotu, o obnovqewu, o vaskrsewu, o povratku `ivota. Subota, Dan Sedmi, ostvaruje i upotpuwuje sobom svekoliku istoriju spasewa, ~iji je posledwi ~in pobeda nad smr}u i silama zla. Ali, posle Subote dolazi Dan Prvi nove tvari, novoga `ivota koji je ro|en iz Groba. Temu Vaskrsewa uvodi prokimen: “Vaskrsni, Bo`e, pomozi nam, i izbavi nas, radi slave Imena Tvoga!”. Slu`ba se nastavqa prvim ~itawem iz Proro{tava Jezekiqevih o suhim kostima (glava 37): I gle, beja{e ih vrlo mnogo u poqu, i gle, bejahu vrlo suhe. To je slika smrti koja trijumfuje u svetu, slika tame i bezna|a ove osu|enosti svega i roda qudskog na smrt. Ali, Bog govori Proroku. Bog objavquje da ova osuda na smrt nije krajwa sudbina ~ovekova. Suhe kosti }e ~uti glas Gospodwi. Mrtvi }e o`iveti. “^uj narode Moj, otvori}u grobove tvoje i izve{}u te iz grobova tvojih, i dove{}u te u zemqu Izraiqevu...”. Posle ~itawa ovoga proro{tva dolazi drugi prokimen, sa istim pozivom, istom molitvom: “Vaskrsni, Gospode Bo`e moj, neka se uzvisi ruka Tvoja, ne zaboravi sasvim uboge Tvoje!”. Kako }e se to dogoditi, kako je mogu}e to sveop{te vaskrsewe? Drugo ~itawe iz Poslanica Galatima i Korin}anima (1. Kor. 5, 6; Gal. 3, 13-14) Sv. ap. Pavla, daje nam odgovor na ovo pitawe: Zar 4. Kako nepravilno smatraju mnogi, nazivaju}i tu slu`bu – pogrebewem. Ve~erwe Velikoga Petka i izno{ewe Pla{tanice predstavqaju liturgijsku sliku pogrebewa.
104
105
NA[ @IVOT U HRISTU, HRISTOV @IVOT U NAMA
“Ovo je blagoslovena Subota”
ne znate da malo kvasca sve testo ukiseli? Hristos, na{a Pasha jeste Kvasac vaskrsewa svih. Kao {to Wegova smrt uni{tava sâmo na~elo smrti, tako i Wegovo Vaskrsewe jeste zalog vaskrsewa svih, jer Wegov @ivot jeste isto~nik svakog `ivota. Kr{teni u Wegovu smrt, sjediwujemo se sa Wegovim `ivotom, primamo Wegovoga Duha, i imamo Telo Wegovo kao hranu besmr}a... Wegovo Vaskrsewe nas vaskrsava. Pripevi “Aliluja”, isti stihovi kojima }e zapo~eti Vaskr{wa slu`ba, koji ve} zvu~e vaskrsno, potvr|uju ovaj kona~ni odgovor, izvesnost da je vreme nove tvari, vreme Dana Bezve~erweg, ve} zapo~elo: “Aliluja! Neka vaskrsne Bog, i neka se razveju neprijateqi Wegovi, i neka be`e od Lica Wegovoga svi koji Ga mrze”. ^itawe proro{tava se zavr{ava. No, to {to smo slu{ali bila su, ipak, samo proro{tva. Jo{ uvek smo u Velikoj Suboti, pred Hristovim @ivonosnim Grobom i moramo da pro`ivimo sav taj dugi dan, pre nego {to u pono} budemo za~uli: “Hristos vaskrse!”, pre nego u|emo u praznovawe Wegovoga Vaskrsewa. I jutarwa slu`ba se zavr{ava ne vaskrsnim Evangelijem, ve} opet kazivawem o zape~a}enom Grobu, tre}im ~itawem iz Evangelija po Mateju (27, 62-66): A oni oti{av{i, utvrdi{e Grob, sa stra`om i zape~ati{e kamen. I upravo se ovde, na samom kraju Jutrewa razotkriva krajwi smisao i daje se posledwe otkrivewe o Velikoj Suboti kao “Sredwem danu”, koji se nalazi izme|u Krsta i Pashe. Hristos je vaskrsao iz mrtvih i Wegovo Vaskrsewe }emo praznovati u pashalnu no}. Vaskr{wom slu`bom praznujemo jedinstveni doga|aj iz pro{losti i predobjavqujemo tajnu budu}nosti. To ve} jeste Wegovo Vaskrsewe, ali jo{ uvek nije i na{e. Mi }emo morati da umremo, da prihvatimo umirawe, razdvajawe, raspad. Na{a stvarnost u ovome svetu, u ovome “eonu” jeste stvarnost Velike Subote. Ovaj dan je stvarna slika na{eg qudskog stawa. Mi verujemo u Vaskrsewe, zato {to je Hristos vaskrsao iz mrtvih. Mi i{~ekujemo Vaskrsewe. Mi znamo i verujemo da je Hristovom Smr}u uni{ten “`alac smrti” i da smrt vi{e nije beznade`ni kraj i raspad svega, niti kona~ni rastanak. Od Vaskrsloga Hrista, od Wegovoga @ivota koji je zasijao iz Groba mi se sve vreme “ispuwavamo beskona~nim @ivotom Wegovim i nasla|ujemo se nepotro{ivom hranom Wegovom”. U `ivotu Crkve, u Svetim Tajnama, u op{tewu qubavi, u zajedni~ewu Duha Svetoga, mi se ve} pri~e{}ujemo `ivotom ve~nim i sazrcavamo radost Carstva Bo`ijeg. Mi `ivimo tim predoku{awem Carstva Vaskrsewa...
Kr{teni u Hristovu smrt, mi ve} u~estvujemo u Wegovome @ivotu koji je zasijao iz Groba. Primamo Wegovo Telo i Wegovu Krv, koji su hrana besmrtnosti. U sebi ve} imamo zalog, predzbivawe ve~noga `ivota. Sve na{e hri{}ansko bitovawe stoji pod sudom ovog ~ina priop{tavawa `ivotu “Novoga Eona” Carstva, a ipak, mi smo jo{ uvek ovde i smrt je na{ neizbe`ni udeo. Predstoji nam da umremo i da prihvatimo smrt, tj. ro|ewe kroz smrt u “Carstvo budu}ega veka [Eona]”. Ali, zar sav ovaj `ivot izme|u Vaskrsewa Hristovog i dana sveop{tega vaskrsewa, nije upravo `ivqewe u Velikoj Suboti? Zar i{~ekivawe nije osnovna i su{tinska kategorija hri{}anskoga iskustva? Mi i{~ekujemo u veri, qubavi i nadi. Ovo i{~ekivawe “vaskrsewa mrtvih i `ivota budu}ega veka”, ovaj `ivot koji je Hristom skriven u Bogu (Kol. 3, 34), ovo uzrastawe u qubavi i izvesnosti – zar sve to nije na{e stawe u ovome svetu i zar u tom smislu na{ sada{wi `ivot nije upravo u “Velikoj Suboti”? “@ivot spava”, ali mi smo, kako veli Sv. ap. Pavle, umrli i `ivot je na{ skriven Hristom u Bogu (Kol. 3, 3–4). I, malo po malo, sve u ovome svetu postaje prozra~no za svetlost koja sija iz Carstva, i biva sve jasnije da “obli~je ovoga sveta prolazi” i da ono “jedino potrebno” jeste ovaj neuni{tivi `ivot sa Hristom, koji postaje na{a najvi{a i krajwa vrednost. Svake godine, na Veliku Subotu, posle ove jutarwe slu`be, posle ovog radosnog poznawa Hristove Smrti kao pobede nad smr}u, posle otkrivewa o @ivonosnome Grobu, mi i{~ekujemo vaskr{wu no} i punotu pashalne radosti. Mi znamo da se Vaskrs pribli`ava, ali, kako samo sporo prolaze ~asovi, kako dugo traje ovo pribli`avawe, kako je predug ovaj dan, kako u nama narasta neki nemir i i{~ekivawe! Ali, zar upravo ta predivna, bela ti{ina Velike Subote nije simbol i osmi{qewe na{eg `ivota u ovom svetu? Zar [u zemaqskom `ivotu] nismo svagda upravo u ovom “Sredwem danu”, u kome ~ekamo pribli`avawe Pashe Hristove i u kome se pripremamo za Bezve~erwi Dan Carstva Wegovoga?
106
Vaskrs u liturgijskoj godini
VASKRS U LITURGIJSKOJ GODINI U sredi{tu na{ega liturgijskoga `ivota, u samom sredi{tu onoga vremena koje ra~unamo kao [crkvenu] godinu, nalazimo praznik Hristovoga Vaskrsewa. [ta je to Vaskrsewe? Vaskrsewe je projava beskrajnoga @ivota u svetu kojim potpuno gospodari vreme, a stoga i smrt. Onaj koji vaskrsne iz mrtvih vi{e ne umire. U ovom na{em svetu, a ne negde drugde, ne u nekom svetu koji mi uop{te ne poznajemo, ve} upravo u na{em svetu, jednoga jutra pojavio se Neko Ko je iznad smrti, a Ko ipak jeste u na{em vremenu. Ovaj smisao Hristovoga Vaskrsewa, ova velika radost jeste sredi{wa tema Hri{}anstva i sa~uvana je u svoj svojoj ~istoti u Pravoslavnoj Crkvi. Istinu govore oni koji ka`u da stvarna sredi{wa tema Pravoslavqa, sredi{te svekolikog pravoslavnog iskustva, odre|uju}i okvir svega ostalog [u Pravoslavqu] jeste – Vaskrsewe Hristovo. To Sredi{te, taj Dan koji osmi{qava sve dane i, stoga, svekoliko vreme jeste ovo godi{we praznovawe Hristovoga Vaskrsewa na dan Vaskrsa. Vaskrs je uvek kraj i uvek po~etak. Mi svagda `ivimo posle Vaskrsa i mi se svagda kre}emo ka Vaskrsu. Vaskrs je hri{}anski praznik koji je po~eo da se praznuje najranije. ^itav ton i smisao liturgijskoga `ivota u Crkvi sadr`i se u Vaskrsu, zajedno sa periodom od idu}ih pedeset dana, koji vrhuni u prazniku Pedesetnice, prazniku Silaska Duha Svetoga na Apostole. Ovo jedinstveno praznovawe Vaskrsa zrcali svake nedeqe u hri{}anskoj Nedeqi, koju mi na ruskom i nazivamo “voskresenýe” [dan Vaskrsewa]. Ako samo nakratko pro~itate tekstove nedeqnoga jutrewa, shvati}ete, ma koliko vam to izgledalo ~udno, da mi svake nedeqe imamo ustvari “mali Vaskrs”. Ka`em “mali Vaskrs”, ali to je zapravo “Veliki Vaskrs”. Svake nedeqe Crkva iznova dolazi do
Iz: Protopresbyter Alexander Schmemann, Easter in the Liturgical Year, THE SANCTIFICATION OF LIFE, Lecture on the Third Annual Church School Conference, Metropolitan Council Religious Education Commitee, July 1963; kao i: www.alexanderschmeman.org.
107
istog sredi{weg iskustva: “Vaskrsewe Hristovo videv{i...”. Svake subotwe ve~eri, kada sve{tenik, po{to je pro~itao vaskrsno Evangelije, iznese Evangelije iz oltara na sredinu hrama [na nalow, radi celivawa], objavquje se ista osnovna ~iwenica na{e hri{}anske vere: “Hristos vaskrse!”. Sv. ap. Pavle ka`e: “Ako Hristos nije vaskrsao, uzalud je vera na{a” (1. Kor. 15, 17), jer onda vi{e nemamo u {ta da verujemo. Vaskrs je stvarno sredi{te, i mi mo`emo da pojmimo ~itavu liturgijsku godinu jedino u odnosu na Vaskrs kao kraj svakog prirodnog vremena i po~etak “novoga vremena” u kome treba da `ivimo kao Hri{}ani. Ako otvorite crkveni kalendar, na}i }ete da se sve na{e nedeqe nazivaju “nedeqama po Pedesetnici”, a da je sama Pedesetnica pedeset dana posle Vaskrsa. Pedesetnica je ispuwewe Vaskrsa. Hristos se vazneo na Nebesa i nisposlao Duha Svetoga na zemqu. Nisposlawem Svoga Duha Svetoga, On je ustanovio novu zajednicu, novi sabor qudi ~iji `ivot, iako i daqe jeste u ovome svetu i premda qudi nastavqaju da `ive `ivotom sveta, zadobija novi smisao. Ovaj novi smisao dolazi neposredno od Hristovoga Vaskrsewa. Vi{e nismo qudi koji `ive u vremenu kao u nekakvom besmislenom procesu, u kome najpre ostarimo a koji se, potom, zavr{ava na{im nestankom. Nama nije darovan samo novi smisao `ivota, ve} za nas i sama smrt zadobija novi smisao. U vaskr{wem troparu pevamo: “Smr}u smrt uni{ti”. Mi ne ka`emo da je On smrt uni{tio Vaskrsewem, ve} – smr}u. Hri{}anin se i daqe suo~ava sa smr}u kao sa raspadawem tela i sa krajem. Pa, ipak, u Hristu, u Crkvi, zbog Vaskrsa, zbog Pedesetnice, smrt vi{e nije samo kraj ve}, tako|e, i po~etak. Smrt vi{e nije besmisleni doga|aj koji, onda, obesmi{qava ~itav `ivot. Smrt sada zna~i ulazak u Vaskrs Gospodwi. Ovo je osnovni ton, osnovna melodija liturgijske godine Hri{}anske Crkve. Hri{}anstvo je, pre svega, objavqewe Hristovoga Vaskrsewa u ovome svetu. Pravoslavna duhovnost je, po svom unutarwem sadr`aju, pashalna duhovnost. Stvarni sadr`aj crkvenoga `ivota je – radost. Govorimo o praznicima: praznik je izraz radosti Hri{}anstva. Jedina stvarna stvar, naro~ito u de~ijem svetu, koju dete lako prihvata, jeste upravo radost. Pretvorili smo na{e Hri{}anstvo u ne{to tako “odraslo”, tako ozbiqno, tako tu`no, tako sve~ano da smo ga gotovo u potpunosti ispraznili od te radosti. A Sâm
108
NA[ @IVOT U HRISTU, HRISTOV @IVOT U NAMA
Hristos je rekao: “Ako ne postanete kao deca, ne}ete u}i u Carstvo Bo`ije” (Mt. 18, 3). Postati kao dete u smislu u kome je to Hristos mislio zna~i: biti kadar za onu duhovnu radost za koju su “odrasli” gotovo potpuno nekadri; i jo{ zna~i: u}i u zajedni~ewe sa stvarima, sa prirodom, sa drugim qudima, bez sumwe straha ili frustracije. ^esto koristimo pojam “blagodat”. Ali, {ta je to blagodat? Charisma na jelinskom zna~i ne samo “dobri dar” (blagodat) ve} i – radost. “I da}u vam radost koju niko ne}e uzeti od vas...” (Jn. 16, 22). Ovo nagla{avam upravo zbog toga {to sam siguran da, ako postoji poruka koju treba da prenesemo na{em narodu, onda to jeste poruka vaskr{we radosti koja vrhuni u vaskr{woj no}i. Kada stojimo pred dverima hrama i kada sve{tenik ka`e – “Hristos vaskrse!”, no}, po re~ima Sv. Grigorija iz Nisse, postaje “svetlija od dana”. To je tajanstvena sila i stvarni koren hri{}anskoga iskustva. I mi jedino u svetlu ove Radosti mo`emo da pojmimo sve ostalo [u Hri{}anstvu].
LITURGIJA, POST, POKAJAWE, PRI^E[]E
111
SIMVOLI I SIMVOLIZAM VIZANTIJSKE LITURGIJE (Liturgijski simvoli i wihovo bogoslovsko tuma~ewe)
Evharistijski post je post Crkve, dok je podvi`ni~ki post – post Hri{}anina u Crkvi. Podvi`ni~ki post je odre|en prirodom ~oveka, dok je evharistijski post odre|en prirodom Crkve. Prema tome, ako se tokom Velikoga Posta evharistijski post zavr{ava svake nedeqe u eshatolo{koj punoti Svete Tajne Evharistije, podvi`ni~ki post se ne prekida, jer je multisekularno iskustvo pokazalo da se duhovni plodovi podvi`ni~kog posta razvijaju sporo i da je za to neophodan dugotrajan i neprekidan napor. Izme|u evharistijskog i podvi`ni~kog posta, pak, nema nikakve protivre~nosti. Protoprezviter Aleksandar [meman
Kakvim god da znawem o Vizantiji raspola`e obrazovani zapadni intelektualac, on je, u najmawu ruku, ~uo makar za “bogati simvolizam” vizantijskoga bogoslu`ewa. Pojmovi “simvoli” i “simvolizam su, zaista, postali prakti~ki sinonimi za vizantijsku Liturgiju. To je kli{e koji je toliko o~igledan da ga uop{te ne treba daqe ni obja{wavati. Uprkos ovome kli{eu, potrudi}u se da ovde poka`em da nas vizantijski simvolizam suo~ava sa pitawima koja su va`na ne samo za shvatawe vizantijske Liturgije, ve} i celokupne vizantijske religijske misli. Ovaj ~lanak je, pre svega, poku{aj da razmotrim ovaj problem onako kako ga ja shvatam i da izlo`im, u najop{tijim crtama, mogu}e na~ine za wegovo re{avawe. Povr{no shva}eni simvolizam se, po pravilu, smatra su{tinskim elementom vizantijske Liturgije i on, u tom svojstvu, ne predstavqa neki naro~ito ozbiqan problem. Postoji mno{tvo vizantijskih i poslevizantijskih – jelinskih, ruskih, srbskih i drugih – tuma~ewa, u kojima se sve liturgijske sve{tenoradwe, ~ak i sama Liturgija, shvataju, pre svega, kao simvoli~ka izobra`ewa, to jest kao radwe koje “predstavqaju”, “ozna~avaju”, drugim re~ima “simvolizuju” ne{to drugo, bilo da se radi o nekom doga|aju iz pro{losti, ideji ili bogoslovskoj tvrdwi. Taj simvolizam, koji je bio svojstven svekolikom vizantijskom bogoslu`ewu, naro~ito podrobno je bio razra|en u tuma~ewima osnovnog bogoslu`benog sve{tenodejstva – savr{avawa Evharistije. Gotovo svi tuma~i shvataju Bo`ansku Liturgiju kao simvoli~ko izobra`ewe `ivota i slu`ewa IsuIz: Protopresviter Aleksandr [meman, Simvolÿ i simvolizam vizantiyskoy liturgii: liturgi~eskie simvolÿ i ih bogoslovskoe istolkovanie. Tekst prvobitno objavqen u: D. Costantelos, ed., Orthodox Theology and Diakonia, Festschrift Iakovos, Brookline, MA, Hellenic College Press, 1981, pp. 91–102.
112
113
NA[ @IVOT U HRISTU, HRISTOV @IVOT U NAMA
Liturgijski simvoli i wihovo liturgijsko tuma~ewe
sa Hrista, od Wegovoga Ro|ewa u Vitlejemu do slavnoga Vaznesewa na Nebo. Tako, Protesis (Predlo`ewe), to jest ~in pripremawa evharistijskih Darova – Hleba i Vina jeste simvol Ro|ewa Hristovog. Takozvani “Mali Vhod” je simvol Wegovoga javqewa svetu. “Veliki Vhod”, tj. preno{ewe Darova na Presto, predstavqa simvol pogrebewa Hristovog i Wegovog sve~anoga ulaska u Jerusalim,1 i tome sli~no. Ta simvoli~ka tuma~ewa se razlikuju me|usobno jedino po stepenu slo`enosti i razra|enosti, po obra}awu pa`we na podrobnosti ili po {irewu [tuma~ewa], ~ak, i na drugostepene i mawe zna~ajne sve{tenoradwe. Ta tuma~ewa, tako|e, ~esto protivre~e jedna drugima. Tako, ve} pomenuti Veliki Vhod mo`e da ima dva i vi{e uzajamno protivre~na [simvoli~ka] zna~ewa. Me|utim, u onom osnovnom, ovakav simvolizam je jednostavan kako po svojoj prirodi, tako i po svom ciqu. Simvol je ovde sveden na izobra`ewe, ~ija se funkcija mo`e odrediti kao pedago{ka ili pou~na. Po re~ima jednog od poznatih vizantijskih tuma~a, Germana Konstantinopoqskog, na pitawe za{to episkop ne uzima u~e{}a u po~etnim sve{tenoradwama Liturgije, ve} prepu{ta sve{teniku wihovo slu`ewe, daje se slede}i odgovor: zato {to sve{tenik simvolizuje Sv. Jovana Krstiteqa i wemu pripada da vr{i sve{tenoradwe koje simvolizuju vreme pred dolazak Hristov. Sli~an na~in se praktikuje i prilikom tuma~ewa ~itave Liturgije. Ponavqam, simvoli~ka zna~ewa mogu da se mewaju, da se delimi~no preklapaju, da budu mawe ili vi{e razra|ena, ali ona po svojoj su{tini ostaju ista. Na “spoqa{wem”, obrednom planu Bo`anska Liturgija jeste, pre svega, sve{tena drama, predstava u uobi~ajenom smislu te re~i. I, naravno, upravo taj izobraziteqski [predstavqaju}i] simvolizam, taj “dramski “ karakter vizantijske Liturgije razmatra se u razli~itim opisima i odre|ewima kao “simvoli~ki”, kao preispuwen krajwe bogatom “simvolikom”. Ipak, prilikom razmatrawa tog izobraziteqskog simvolizma, koji nam se ~ini tako predawskim, nailazimo na prvu te{ko}u koja ~ini prvi aspekt problema koji sam pomenuo. Ta te{ko}a se sastoji u elementarnoj i lako proverivoj okolnosti, upravo u fakti~kom odsustvu bilo kakvih simvola i simvoli~kih smislova u samoj Liturgiji, to jest u molitvama koje predstavqaju slovesni
izraz i smisao razli~itih liturgijskih sve{tenodejstava i sve{tenoradwi. Razmotrimo, na primer, malopre pomenuti Mali i Veliki Vhod, koji su svagda slu`ili kao omiqeni objekti izobraziteqskoga simvolizma. Ve} sam govorio da Mali Vhod – sve~ana litija sve{tenstva, sa izno{ewem Evangelija iz Oltara i wegovim uno{ewem natrag u Oltar – po mi{qewu svih tuma~a, izobra`ava ili simvolizuje Hrista Koji izlazi k qudima, odnosno Wegovo stupawe na propovedni~ko slu`ewe. Ali, ako se obratimo samoj Liturgiji i, pre svega, molitvama koje prate taj Vhod i koje, stoga, izra`avaju wegov smisao, nigde ne}emo na}i ni najmawi nagove{taj [gore pomenutog] shvatawa koje se, pak, sadr`i u tuma~ewima Liturgije. Pre svega, upada u o~i o~igledna protivre~nost izme|u sve{tenoradwe koja se u svim Molitvenicima naziva “Ulaskom” (Vhodom) i popularnog tuma~ewa tog “Vhoda” kao “izlaska”, “izla`ewa” Hristovog na propoved. Evangelije ovde ne nosi sve{tenik koji simvolizuje Hrista, ve} |akon ~ija je simvoli~ka funkcija, po tuma~ewima [Liturgije], obi~no ista kao i Angelâ odnosno Apostolâ. [to se, pak, ti~e molitava koje prate samu sve{tenoradwu, sve one govore ne o javqewu Hrista, ve} o Crkvi koja, zajedno sa angelskim Silama, uznosi neprestano slavoslovqe Bogu. Tako molitva [Maloga] Vhoda: “... I u~ini da sa ulaskom na{im bude i ulazak Svetih Angela...”; molitva Trisvete pesme: “Bo`e Sveti... Tebe trisvetim glasom Serafimi pevaju i Heruvimi slavoslove...”; i, kona~no, sama Trisveta pesma, pesmopojawe Vhoda imaju svoje poreklo u pesmi “Svet, Svet, Svet...” iz vi|ewa Proroka Isaije. O tom angelskom simvolizmu }u govoriti kasnije. Za sada }e biti dovoqno da primetim da se u kategorijama samoga ^ina (Ordo) Liturgije, u sve{tenoradwama i molitvama, Mali Vhod shvata kao na{ ulazak, to jest kao ulazak Crkve u Nebo, u neprestano slavoslovqewe koje Bogu uznose angelske Sile. Sli~no neslagawe izobraziteqskoga simvolizma i same Liturgije zapa`amo prilikom razmatrawa Velikoga Vhoda. Sve~ano preno{ewe evharistijskih Darova sa @rtvenika na Presto je, sasvim rano, postalo predmet razli~itih simvoli~kih tuma~ewa, od kojih je najpopularnije ono koje u tom ~inu vidi simvol pogrebewa Hristovog. Mora se priznati da u ~inu Velikoga Vhoda postoje odre|eni elementi simvolizma pogrebewa. Ali, oni se sadr`e samo u onome {to o. R. Taft u svojoj izvanrednoj monografiji naziva “drugostepenim formulama” – u pesmopojawima Velikoga Petka, koje
1. R. Taft, The Great Entrance, A History of the Transfer of Gifts and Other Pre-Anaforal Rites of the Liturgy of St John Chrysostom, Orientalia Christiana Analecta 200, Rome, 1975.
NA[ @IVOT U HRISTU, HRISTOV @IVOT U NAMA 114 sve{tenoslu`iteq ~ita posle postavqawa Darova na Presto: “Blagoobrazni Josif, skinuv{i sa Drveta pre~isto Telo Tvoje...”; kao i u izobra`ewu Oplakivawa, Pogrebewa Hristovog: najpre na Vozduhu – pokrovcu koji pokriva Darove, a zatim na Ilitonu odnosno Antiminsu, itd. Ove sve{tenoradwe i izobra`ewa su drugostepeni ne samo zbog wihove kasnije pojave u Liturgiji, ve} i zbog toga {to oni o~igledno uvode neku drugu temu u celoviti i organski sled sve{tenoradwi i molitava koje ~ine Veliki Vhod. Istiniti smisao ovog ~ina je izra`en dvema Molitvama vernih koje prethode Vhodu sa Darovima i u molitvi Proskomidije, koja zavr{ava Vhod, a koja se, ~ak, i u savremenim Slu`ebnicima naziva “Molitvom posle postavqawa Darova na Presto”. Ni u jednoj od tih molitava u Liturgijama Sv. Jovana Zlatoustog i Sv. Vasilija Velikog ne}emo sresti ni najmawi nagove{taj o Pogrebewu Hristovom niti o bilo kom doga|aju iz Wegovog `ivota. U svakoj od wih se preno{ewe i postavqawe Darova na Presto izra`ava u pojmovima `rtve, ali, opet, na{e `rtve, `rtve hvale za koju se molimo da bude prihva}ena “iz ruku nas gre{nih..” Ako to i jeste simvol, ipak ga nikako nije mogu}e dovesti u vezu sa kategorijom izobraziteqskoga simvola. Sli~nih primera mo`emo navoditi ad infinitum i svi oni ukazuju na jedno i isto: na koreniti raskid izme|u lex orandi, izra`enog i vaplo}enog u Liturgiji, sa jedne, i wegovog simvoli~kog tuma~ewa koje se, po pravilu, priznaje za organski sastavni deo pravoslavnoga Predawa i kojim su potpuno pro`eti kako liturgijski priru~nici, tako i pobo`nost parohijana. U o~ima velike ve}ine veruju}ih svaka sumwa u simvoli~ko tuma~ewe [Liturgije] jednaka je padu u jeres. Postavqa se prirodno pitawe: kako, za{to i kada se pojavio izobraziteqski simvolizam i kakav je wegov zna~aj u istoriji vizantijske religijske misli? U svojoj veoma vrednoj i po mnogo ~emu inovativnoj kwizi “Vizantijska tuma~ewa Bo`anske Liturgije od VII do XV veka”, o. Rene Borner daje odgovor na neka od tih pitawa.2 Wegove zakqu~ke, koji su zasnovani na krajwe temeqitom izu~avawu razli~itih izvornika, mogu}e je sa`eti na slede}i na~in: poreklo simvoli~kih tuma~ewa Liturgije treba tra`iti u katihetskim poukama koje su bile upu}ivane novoobra}enima u ciqu wihove pripreme za Kr{tewe.
2. R. Bornert, Les Commentaires Byzantins de la divine liturgie du VII–e au XV–e siècle, Archives de l’Orient Chrétien, Paris, 1966.
Liturgijski simvoli i wihovo liturgijsko tuma~ewe
115
Proces katihumenske pripreme, koja se dr`ala i pre i posle Kr{tewa, odvijao se po obrascu egzegeze, to jest tuma~ewa Svetoga Pisma, u skladu sa dvama osnovnim predawima: aleksandrijskim, koje je nagla{avalo teoriju, duhovni tj. anagogi~ki smisao Svetoga Pisma, i antiohijskim, koje se odlikovalo nastojavawem na istoriji, na neprekinutom sledu doga|ajâ koji su se otkrili kao istorija spasewa. Va`no je to {to se u oba predawa, i Liturgija i Sveto Pismo razmatraju u svojstvu izvora znawa, poznawa Boga Koji je Sebe javio u Svojim spasiteqskim delima. Aleksandrijsko katiheti~ko predawe je oli~eno u Origenu, Sv. Grigoriju iz Nisse i, kasnije u Psevdo–Dionisiju, a antiohijsko – u Katihetskim poukama Sv. Kirila Jerusalimskog, Sv. Jovana Zlatoustog i Teodora Mopsuestijskog. Zatim, “u osvit vizantijske i sredwevekovne epohe” – pi{e o. Borner – “zapa`amo na Istoku i na Zapadu procvat novog kwi`evnog `anra: misti~kog tuma~ewa”. Ciq i zadatak takvog tuma~ewa razlikuje se od zadatka katihetskih pouka. Ove druge su upu}ene katihumenima, i wihov ciq je da pripreme budu}e ~lanove Crkve za odgovaraju}e u~e{}e u crkvenom bogoslu`ewu. Misti~ko tuma~ewe je upu}eno vernicima. Ciq ovoga tuma~ewa je da objasni tajnu, duhovni smisao, duhovnu stvarnost, ono {to, premda skriveno, ipak, prisustvuje u vidivim znacima i sve{tenoradwama Liturgije. Ako se katihetske pouke bave gotovo iskqu~ivo sve{tenoradwama Prosve}ewa [Kr{tewa], onda su tajnovodstvena tuma~ewa prevashodno usredsre|ena na Bo`ansku Liturgiju. Najboqi, mo`e se re}i, klasi~ni obrazac tajnovodstvenoga pristupa tuma~ewu Liturgije predstavqa “Mistagogija” velikog vizantijskog bogoslova iz sedmoga stole}a Prep. Maksima Ispovednika. Bez obzira na to {to se mnoga, ako ne i ve}ina wegovih simvoli~kih tuma~ewa Liturgije sre}e u dosta ranijim spisima, upravo je on uspeo da ih sve objedini u jedinstvenu celinu, i da tako, umnogome, pripremi teren za kona~nu pobedu simvolizma kako kao izraza oblika i duha vizantijske Liturgije, tako i kao jedinstvenoga kqu~a za weno poimawe. Prema tome, prou~iv{i istorijat savremenog izobraziteqskog simvolizma, po~ev{i od katihetskih pouka pa sve do tajnovodstvenih tuma~ewa, do{li smo do odgovora na na{e prvo pitawe – o uzrocima i ~iniocima koji su pripremili kona~no poistove}ewe tog simvolizma sa lex orandi Crkve. Ali, glavno pitawe, ipak, ostaje bez odgovora, i o. Borner ne samo da ne odgovara na wega u svojoj, ponavqam, izvanrednoj kwizi, ve}, ~ak, i ne pretpostavqa da ono
116
117
NA[ @IVOT U HRISTU, HRISTOV @IVOT U NAMA
Liturgijski simvoli i wihovo liturgijsko tuma~ewe
uop{te postoji. To pitawe nastaje iz onoga {to sam nazvao protivre~no{}u izme|u simvoli~kog tuma~ewa Liturgije i same Liturgije, izme|u smisla koji Liturgiji, takore}i, name}u weni tuma~i, i smisla koji se sadr`i u samim liturgijskim tekstovima, a pre svega u samom ^inu, u samoj strukturi Liturgije. Ako, ~ak, i jedan takav nau~nik kao {to je o. Borner, ~ini se, naprosto prenebregava to pitawe, onda je to zbog toga {to i on, poput mnogih drugih, svoje istra`ivawe zasniva na pretpostavci o organskoj neprekinutosti razli~itih faza razvoja vizantijskog liturgijskog opita, to jest onoga {to, nemaju}i boqe odre|ewe, nazivam “liturgijskom pobo`no{}u”. Me|utim, ube|en sam da, ukoliko `elimo da krenemo napred u na{em shvatawu vizantijske religijske misli i opita, mi upravo tu neprekinutost – ali, svakako, ne neprekinutost same Liturgije u wenoj osnovnoj strukturi ili ^inu, ve} onu neprekinutost poimawa Liturgije kako od strane bogoslovqa tako i od strane pobo`nosti – treba da podvrgnemo preispitivawu i ponovnoj proceni. Jednostavnije govore}i, moja teza se sastoji u tome da postoji organska neprekinutost u samoj Liturgiji, to jest u wenom smislu, projavqenom u wenom osnovnom ^inu ili strukturi, i, sa druge strane, odsustvo celovitosti u poimawu i, ta~nije, u opitovawu Liturgije od strane crkvene zajednice. Naravno, zbog nedostatka prostora ne mogu da razradim ovu tezu sa onom podrobno{}u sa kojom sam to u~inio u svojoj kwizi “Uvod u liturgijsko bogoslovqe”.3 I ako tu tezu ovde iskazujem u uop{tenom obliku, onda je to zato {to }e to, po mome ube|ewu, pomo}i da se lak{i shvati problem vizantijskog liturgijskog simvolizma i wegovog razvoja u celini. Kada govorimo o razvoju, pojam prekida ozna~ava, pre svega, nepostojawe celovitosti u razli~itim poimawima samoga simvola, wegove prirode i svrhe u Liturgiji. Tako, re~ “simvol” i sve wegove semanti~ke izvedenice: “izobra`ewe”, “znak”, itd. ozna~avaju jedno u bogoslovskom re~niku Prep. Maksima Ispovednika, a ne{to sasvim drugo u tuma~ewu Bo`anske Liturgije iz pera Germana Konstantinopoqskog (u VIII veku), tuma~ewu koje o. Borner, sa pravom, karakteri{e kao “poluzvani~no ili, u najmawu
ruku, najrasprostrawenije” tuma~ewe, koje, van svake sumwe, slu`i kao glavni izvor za kasniji izboraziteqski simvolizam.4 Ovde prekid i razli~itost nose, pre svega, bogoslovski karakter. To je razli~itost dva poimawa simvola u wegovom odnosu prema bogoslovqu. Ne udubquju}i se u podrobnosti bogoslovqa Prep. Maksima, mo`e se, sa prili~nom uverqivo{}u, re}i da je za wega simvol (isto kao i drugi, mawe ili vi{e, ekvivalentni pojmovi – tŸpoV i Šikon) neodvojiv i, iz prakti~kih razloga, pot~iwen sredi{woj ideji Svete Tajne (must¦rion), koja se, primewena makar na Liturgiju, odnosi na tajnu Hrista i Wegovog spasiteqskog slu`ewa. To je tajna Vaplo}ewa i iskupqewa ~oveka i sveta u Hristu. Prema tome, Sveta Tajna (must¦rion) ozna~ava i samu su{tinu vere, tj. poznawa Bo`anske tajne koja je javqena u Hristu, i spasiteqsku silu koja se predaje kroz Crkvu i u Crkvi. U takvom bogoslovqu simvol jeste na~in prisustvovawa i dejstvovawa Svete Tajne i to uglavnom, premda ne i iskqu~ivo, na~in wegovog prisustvovawa i dejstvovawa u Liturgiji koja je naro~ito mesto prebivawa simvola. Na taj na~in, simvol – i to je veoma va`no – jeste sama stvarnost koju on simvolizuje. Predstavqaju}i ili izra`avaju}i stvarnost, on oprisutwuje tu stvarnost i zaista je ispuwava. Nigde se takav simvoli~ki realizam ne projavquje sa takvom o~igledno{}u kao u Maksimovoj upotrebi pojma “simvol” za Telo i Krv Hristovu, koji se prinose u Evharistiji, {to bi u okvirima savremenoga suprotstavqawa simvola i stvarnosti izgledalo kao o~igledna jeres. Jedino se u svetlu ovakvog bogoslovqa Svete Tajne i Liturgije kao “na~ina” prisustvovawa i dejstvovawa Svete Tajne mo`e pojmiti liturgijski simvolizam koji je svojstven tajnovodstvenim tuma~ewima. Liturgija u celini i u svakoj wenoj sve{tenoradwi i sve{tenodejstvu jeste simvol, ali ne simvol ovog ili onog zasebnog doga|aja ili li~nosti, ve} upravo svekolike Tajne, simvol wenog otkrivewa i wene spasonosne blagodati. Drugim re~ima, takav simvolizam uop{te nije “izobraziteqski”, ako pod re~ju “izobraziteqski” shvatamo poznovizantijsko simvoli~ko poistove}ewe svakog liturgijskog sve{tenodejstva sa odre|enim doga|ajem iz zemaqskog `ivota Hristovog. Zaista, sve{tenoradwa Vhoda u primeru koji smo malo-
3. Prot. A. [meman, Vvedenie v liturgi~eskoe bogoslovie, YMCA–Press, Paris, 1961. Videti, tako|e, moj esej: Sacrament and Symbol, FOR THE LIFE OF THE WORLD, Crestwood, NY, 1973, pp. 135–151.
4. Bornert, Les Commentaires..., p. 162. Videti, tako|e: N. Borgia, ed. Il Commentario liturgico di S. Germano Patriarca Constantinopolitano e la versione latina de Anastasio Bibliotecario, Studi Liturgici 1, Grottaferrata, 1912.
118
119
NA[ @IVOT U HRISTU, HRISTOV @IVOT U NAMA
Liturgijski simvoli i wihovo liturgijsko tuma~ewe
pre pomenuli jeste simvol javqewa Hristovog, ali to liturgijsko javqewe se odnosi na svekoliku tajnu Hristovoga Vaplo}ewa, a ne samo na Wegovo javqewe narodu posle Kr{tewa primqenoga od Jovana. Sli~no tome, svekolika Liturgija jeste simvol tajne Vaznesewa i Proslavqewa Hristovog, a tako|e i tajne Carstva Bo`ijeg, tajne “sveta koji }e do}i”. Posredstvom simvola, Liturgija nam saop{tava teoriju – poznawe i sazrcawe tih spasonosnih tajni. Na drugoj ravni istoga simvolizma, Liturgija, opet, predstavqa, ostvaruje i oprisutwuje usho|ewe ~ovekove du{e k Bogu i op{tewe sa Bogom. “Ostvaruje i oprisutwuje...” Upravo tu funkciju je po~eo da gubi najpozniji simvolizam i to, upravo, u takvoj meri da se pretvorio u puko predstavqawe. Kada Simeon Solunski, poznati vizantijski tuma~ Liturgije, pi{e da sedam elemenata episkopove bogoslu`bene ode`de simvolizuju sedam darova Duha Svetoga, da wegova mandija simvolizuje “promisliteqsku, svemogu}u i sve~uvarnu Bo`iju blagodat”, i daqe na sli~an na~in tuma~i celu Liturgiju, shvatamo da imamo posla sa simvolizmom koji se, na korenit na~in, razlikuje od onog simvolizma koji su predlo`ili Prep. Maksim i drugi tajnovodstveni tuma~i. Razlikuje se, ali ne samo u meri u kojoj se, na primer, remek–delo razlikuje od prose~ne slike koja pripada istoj [slikarskoj] {koli i tradiciji. Razlika se ovde sastoji u prekidu. Taj prekid, kao {to sam to ve} rekao, ima bogoslovski smisao. Za Prep. Maksima liturgijski simvol opravdan je u onoj meri u kojoj je ukorewen u celovitom liturgijskom bogoslovqu koje obuhvata Liturgiju sveobuhvatnim i celovitim bogoslovskim vi|ewem. Kasni vizantijski i poslevizantijski simvolizam ve} ne pripada nikakvom bogoslovskom kontekstu, niti izra`ava bilo kakvo liturgijsko bogoslovqe. On je postao, i do danas nastavqa da biva, samodovoqni i ograni~eni “`anr”, koji, na`alost, mnogi poistove}uju sa samom su{tinom vizantijskog liturgijskog Predawa. No, mi, ipak, nismo odgovorili na najva`nije pitawe: da li uop{te postoji odgovaraju}e obja{wewe vizantijskog liturgijskog simvolizma, i ako postoji, gde i kako ga na}i? Uveren sam da, pri svoj wegovoj samoo~iglednosti i svom wegovom neospornom prevashodstvu nad kasnijim izobraziteqskim simvolizmom, ni tajnovodstveni simvolizam Prep. Maksima naprosto nije mogu}e poistovetiti sa vizantijskim lex orandi. Bez obzira na wegovu unutarwu bogoslovsku i duhovnu celovitost, tu se radi, pre svega, o jednom Liturgiji od spoqa nametnutom tuma~ewu, koje je pre zasnovano na bogo-
slovskoj teoriji nego na samosvedo~ewu Liturgije. Zaista nije slu~ajno to {to se simvoli~ka tuma~ewa Liturgije, koja pripadaju predawu Sv. Grigorija iz Nisse, Psevdo–Dionisija i Prep. Maksima, su{tinski razlikuju jedno od drugoga, {to imaju razli~ite naglaske i osobenosti, iako ~uvaju zajedni~ku misti~ku i mistiriolo{ku orijentaciju. Razlog za ovo je u tome {to sva ova tuma~ewa pre pridaju Liturgiji svoje sopstveno delimi~no vi|ewe, nego {to se trude da otkriju ono vi|ewe koje je svojstveno samom ^inu Liturgije, wenoj strukturi i tekstu, kra}e govore}i, wenom sopstvenom simvolizmu. Pitawe je u tome da li uop{te postoji takvo vi|ewe, takav simvolizam? Moj odgovor na to pitawe glasi: “Da, postoji!”. Prva formalna i spoqa{wa potvrda tog “da” jeste upravo taj zadivquju}i otpor koji je vizantijsko bogoslu`ewe a naro~ito Evharistija, makar u su{tinskim projavama svoga oblika i duha, pru`ilo i pru`a tom neverovatno mo}nom pritisku razli~itih simvoli~kih tuma~ewa i svo|ewâ [redukcijâ]. Naravno, ovde i onde je dolazilo do svojevrsnih “ustupaka” i pojedina~nih “upliva” simvolizma. Me|utim, u celini uzev{i, vizantijska Liturgija je, tokom svog mnogovekovnog razvoja, na za~u|uju}e dobar na~in sa~uvala svoje unutarwe jedinstvo i organsku celovitost.5 Po mome mi{qewu, pojam koji boqe od bilo kod drugog pojma izra`ava izvorni liturgijski opit Crkve, opit koji je obrazovao, u~vrstio i sa~uvao osnovni ^in (Ordo) vizantijskoga bogoslu`ewa jeste “eshatolo{ki simvolizam”. Pridev “eshatolo{ki” se u na{e dane upotrebqava u mnogim smislovima i zato je potrebno da objasnim wegovu upotrebu u kontekstu ovoga ~lanka. Pre svega, “eshatolo{ki” ukazuje na osnovnu i beskrajnu veru ranohri{}anske zajednice u to da su Dolazak Hristov, Wegov @ivot, Smrt i Vaskrsewe iz mrtvih, Wegovo Vaznesewe na Nebesa i nisposlawe Duha Svetoga u dan Pedesetnice ozna~ili nastupawe Dana Gospodweg, Yom Yahweh. Danom Gospodwim, o kome su prorokovali Proroci, zapo~eo je Novi Eon Carstva Bo`ijega. Oni koji veruju u Hrista, iako i daqe prebivaju u starom eonu, koji Novi Zavet naziva “svetom ovim”, ipak, ve} pripadaju i Novome Eonu, jer, sjediweni sa Hristom i pomazani Duhom Svetim, oni u sebi nose novi ve~ni `ivot i silu za 5. Podrobnije o ovome videti: J. Mateos, La célébration de la parole dans la liturgie Byzantine, Orientalia Christiana Analecta 191, Rome, 1971. Kao i: J. Mateos, ed., Le Typicon de la Grande Église, Orientalia Christiana Analecta 165–166, Rome, 1962–1963.
120
121
NA[ @IVOT U HRISTU, HRISTOV @IVOT U NAMA
Liturgijski simvoli i wihovo liturgijsko tuma~ewe
pora`avawe greha i smrti. Ikona prisustvovawa “sveta koji }e do}i”, tj. Carstva Bo`ijeg u ovome svetu jeste Crkva – zajednica onih koji su sjediweni sa Hristom i koji su u Hristu sjediweni jedni sa drugima. Sve{tenodejstvo kojim Crkva ostvaruje to prisustvovawe, aktualizuju}i sebe kao novi Narod Bo`iji i Telo Hristovo, jeste “prelamawe Hleba”, Evharistija kojom Crkva ushodi k Trpezi Hristovoj u Carstvu Wegovome. Ta uverenost koja, ponavqam, ~ini sâmo srce ranohri{}anskog opita i vere pretpostavqa napetost – napetost izme|u ovoga sveta i sveta koji }e do}i, izme|u prebivawa u svetu ovom i, istovremeno, bitovawa koje je ve} “ne od sveta ovog”. Upravo ta napetost ~ini, kako sam poku{ao to da poka`em u kwizi koju sam ve} pomenuo, osnov, obrazuju}e [formativno] na~elo ranohri{}anskoga bogoslu`ewa, a naro~ito wegovih najva`nijih sve{tenodejstava – Kr{tewa i Evharistije. Ta sve{tenodejstva izra`avaju i ispuwavaju Crkvu kao Pashu, kao izla`ewe iz starog u novo, iz ovoga sveta u “Neve~erwi Dan” Carstva Bo`ijega. U ovom svetu Crkva prebiva in statu viae, u putovawu i i{~ekivawu, i wen zadatak je da propoveda Evangelije Carstva Bo`ijeg, “Dobru Vest” o spasewu koje je savr{io Hristos. I Crkva mo`e da ispuni taj zadatak jedino zato {to ve} ima pristup Carstvu Bo`ijem, o ~ijoj radosti i dolasku }e svedo~iti do kraja sveta. Jedino u svetlu takve eshatologije mo`emo da shvatimo izvorni simvolizam Liturgije koji sam nazvao “eshatolo{kim” i koji slu`i kao polazi{te i na~elo svekolikog kasnijeg liturgijskog razvoja. Su{tinsko svojstvo (a rekao bih i – osobenost) takvog eshatolo{kog simvolizma nije naprosto realizam prisustva u znaku wime znamenovane stvarnosti, jer takav simvolizam, kao {to smo to videli, zastupa i Prep. Maksim Ispovednik kao i drugi predstavnici simvolizma koji smo nazvali “misteriolo{kim”, ve} je su{tina eshatolo{kog simvolizma u tome {to on jednostavno pori~e svaku razliku izme|u znaka i [wime] ozna~enoga. Za Prep. Maksima i, jo{ vi{e, za najpozniji misteriolo{ki simvolizam najzna~ajnija je upravo ta razlika izme|u znaka i ozna~enoga, jer, po wihovom mi{qewu, liturgijske sve{tenoradwe koje mi danas savr{avamo, otkrivaju, saop{tavaju i naprosto izobra`avaju radwe koje su Hristos, Apostoli ili Angeli izvr{ili u pro{losti, vr{e u sada{wosti i koje }e izvr{iti u budu}nosti. Otuda, u toj perspektivi, hod [Maloga Vhoda] simvolizuje – iako liturgijsku sve{tenoradwu Vhoda vr{imo mi koji ~inimo Vhod – ustvari javqewe Hrista svetu. Znak se razlikuje od
stvarnosti koju projavquje ili predstavqa. Me|utim, to je neposredno suprotno onome {to znaci Liturgije zaista sadr`e.Sav smisao eshatolo{koga simvolizma jeste u tome da su znak i ono {to je wime ozna~eno – jedno i isto. Mo`e se re}i da Liturgija jeste ono {to se zbiva (sa) nama. Liturgijski Vhod je na{ ulazak, ta~nije u(z)lazak Crkve na Nebesa. Mi ne simvolizujemo prisustvo Angela, ve} se mi zaista pridru`ujemo Angelima u wihovom neprestanom slavoslovqewu Boga. Darovi Hleba i Vina, koje prinosimo Bogu, jesu na{a sopstvena `rtva. Svecela Liturgija je usho|ewe Crkve k Trpezi Hristovoj u Carstvu Wegovome, ba{ kao {to i Evharistijski Darovi, osve{tani Duhom Svetim, jesu Telo i Krv Hristova. Mi ~inimo sve to i mi bitujemo svime time, zato {to jesmo u Hristu, zato {to sama Crkva jeste na{ ulazak, na{ izlazak u Novi Eon, koji nam je darovan Vaplo}ewem, Smr}u, Vaskrsewem i Vaznesewem Hristovim. Nedostatak vremena mi ne dozvoqava da poka`em da je upravo taj eshatolo{ki opit Crkve obrazovao i predodredio svekoliki razvoj hri{}anske Liturgije, i ne samo Svetih Tajni, ve} i liturgijskoga kruga vremena, tj. godine, sedmice i dana. ^ak i u na{e dane, posle tako slo`enog mnogovekovnog razvoja, ne}emo mo}i da shvatimo vizantijski Tipik sve dok ne budemo stekli taj jedini kqu~ za wegova slo`ena pravila, propise i uputstva, a taj kqu~ jeste eshatolo{ki opit rane Crkve, opit Vaskrsewa kao Osmoga Dana, Dana izvan granicâ sedam dana Stvarawa i, stoga, izvan granicâ paloga sveta, kao Dana Nove Tvari u kome u~estvujemo kroz evharistijsko Usho|ewe. To je, dakle, opit Pashe, koji se kasnije pro{irio na druge praznike, opit prelaska u radost Carstva Bo`ijeg. To je, u su{tini, opit ~itave Liturgije, ili, po onoj omiqenoj vizantijskoj formulaciji, opit Neba na zemqi. Ono glavno {to sam hteo da ka`em je slede}e: eshatolo{ki simvolizam ostaje – bez obzira na sva bogoslovska, misti~ka ili izobraziteqska tuma~ewa i obja{wewa – osnovni simvolizam vizantijske Liturgije. Kada se, po{to pro~itamo sva ta bezbrojna tuma~ewa, vratimo od “bogatog simvolizma” (koji ta tuma~ewa prepoznaju u vizantijskom bogoslu`ewu), budemo vratili samoj Liturgiji, svedo~anstvu wenih molitava i sve{tenoradwi, wenom ^inu (Ordo) i ritmu, mo}i }emo da do`ivimo iskustvo duhovnoga oslobo|ewa. Jer }emo otkriti istinito liturgijsko bogoslovqe, to jest bogoslovqe za koje Liturgija nije “objekt”, ve} sam wegov izvor. Drugim re~ima, iznova }emo otkriti zaboravqenu istinu drevne izreke: lex orandi est lex credendi.
122
Liturgijsko bogoslovqe, bogoslovqe Liturgije...
LITURGIJSKO BOGOSLOVQE, BOGOSLOVQE LITURGIJE I LITURGIJSKA REFORMA Veoma sam zahvalan g. V. @arden Grizbruku za wegove komentare i pitawa, premda nisam ba{ ube|en da }e ga moji odgovori zadovoqiti. Stvar je u tome {to su wegove primedbe, upravo kao i Dom Botove primedbe, zasnovane, kako mi se ~ini, na prili~no ozbiqnom neshvatawu nekih mojih osnovnih teza, i ne znam u ~emu je razlog tog neshvatawa: da li u pogre{nosti moga obja{wewa ili u mnogo dubqem neslagawu oko pitawa same prirode liturgijskoga bogoslovqa. U prvom slu~aju, moji odgovori }e razjasniti situaciju, u drugom, pak, slu~aju, oni }e mo`da samo da prodube neslagawe. V. @arden Grisbruk i Dom Bot pretpostavqaju da se za mene “zadatak liturgijskoga bogoslovqa sastoji u tome da se vrati ono {to je najva`nije i da se ono {to je od drugostepenoga zna~aja postavi na mesto koje mu pripada”, i da se, na taj na~in, obezbedi upori{te za liturgijsku reformu koja }e obnoviti “su{tinu” Liturgije. Kada bi ta pretpostavka bila ta~na, onda bi V. @. Grisbruk bio, naravno, potpuno u pravu kada me optu`uje za “nedostatak logi~nosti i jasnosti” i za moje, u tom slu~aju, potpuno neodgovorno odbijawe da priznam krajwu neophodnost liturgijske reforme. U stvarnosti, pak, takvo shvatawe liturgijskoga bogoslovqa ni u kom slu~aju nije moje i zato moj pristup slo`enome pitawu liturgijske reforme uop{te nu`no ne predstavqa posledicu “nedostatka logi~nosti”. U mojoj kwizi, kao i u mojim drugim publikacijama, poku{ao sam da poka`em da “su{tina” Liturgije ili lex orandi nije ni{ta drugo do sama vera Crkve, ili, boqe re}i, projavqivawe vere, op{tewe u veri i ispuwewe te vere. Upravo u tom Iz: Protopresviter Aleksandr [meman, Liturgi~eskoe bogoslovie, bogoslovie Liturgii i liturgi~eskaæ reforma. Tekst prvobitno objavqen u: Protopresbyter Alexander Schmemann, Debate on the Liturgy: Liturgical Theology, Theology of Liturgy and Liturgical Reform, St. Vladimir’s Theological Quarterly 13, 1969, pp. 217–224.
123
smislu, kako mi se ~ini, treba shvatati poznatu izreku – lex orandi est lex credendi. To ne zna~i svo|ewe vere na Liturgiju ili na kult, kao {to je to bilo u misterijskim kultovima gde je ciq vere bio sâm kult, a sami predmet vere – spasonosna sila kulta. To, tako|e, ne zna~i ni sme{avawe vere i Liturgije, kao {to to biva u onoj liturgijskoj pobo`nosti u kojoj “liturgijski” opit, opit “sakralnosti” naprosto zamewuje veru i ~ini ~oveka ravnodu{nim prema “doktrinarnom” sadr`aju vere. I, kona~no, to ne zna~i razdvajawe vere i Liturgije na dve razli~ite “su{tine”, ~iji sadr`aj i smisao treba da se shvati uz pomo} dveju razli~itih i nezavisnih metoda istra`ivawa, kao {to je to u savremenom bogoslovqu gde izu~avawe Liturgije predstavqa zasebnu oblast ili disciplinu – “liturgiku”. To zna~i da Liturgija Crkve – a pojam “Liturgija” mnogo je shvativiji i prikladniji od pojmova “bogoslu`ewe” ili “kult” – jeste puna i odgovaraju}a “epifanija”, projavqewe, izraz i ispuwewe onoga u {ta Crkva veruje, odnosno onoga {to ~ini veru Crkve. To podrazumeva organsku i su{tinsku uzajamnu zavisnost, u kojoj je jednom elementu – veri, iako ona predstavqa izvor i uzrok drugog elementa – tj. Liturgije, na su{tinski na~in, neophodna Liturgija radi sopstvenoga samosaznawa i samoispuwewa. Jer, upravo vera ra|a i “obrazuje” Liturgiju, ali Liturgija, sa svoje strane, ispuwavaju}i i izra`avaju}i veru, “svedo~i” o veri i na taj na~in jeste istiniti izraz i norma vere: lex orandi est lex credendi. Ali, tada liturgijsko bogoslovqe – i ovde nema nikakvog preuveli~avawa – nije deo bogoslovqa, nije “disciplina” koja se, razmatraju}i Liturgiju kao svoj zasebni predmet, bavi Liturgijom “samom po sebi”, ve}, pre svega, poku{aj da se “bogoslovqe” shvati kao ono {to se projavquje u Liturgiji i kroz Liturgiju. Tvrdim da postoji korenita i uistinu neprevladiva razlika izme|u ova dva pristupa liturgijskome bogoslovqu, ~iji, pak, zadatak zavisi, sasvim o~igledno, od toga za koji }emo se od ta dva pristupa opredeliti. U prvom pristupu, koji i Dom Bot i V. @arden Grisbruk smatraju mojim pristupom, razmatra se naro~ita “su{tina” Liturgije u celini ili, pak, [“su{tina”] svakoga od wenih osnovnih elemenata: Svete Tajne, Bo`anske Liturgije, krugova bogoslu`ewa i tome sli~no. U tom slu~aju, Liturgija se shvata, pre svega a, zapravo, iskqu~ivo, kao bogoslovqe Liturgije, kao potraga za doslednim bogoslovqem bogoslu`ewa, kome – ~im ono bude formulisano – Liturgija
124
125
NA[ @IVOT U HRISTU, HRISTOV @IVOT U NAMA
Liturgijsko bogoslovqe, bogoslovqe Liturgije...
treba da “sleduje”, ukoliko je to neophodno, i posredstvom liturgijske reforme. U datoj etapi mogu samo odlu~no da potvrdim da poricawe takvog pristupa i ube|enost da je takav pristup nepravilan i poguban, kako za Liturgiju tako i za bogoslovqe, predstavqa, bez ikakvog preuveli~avawa, osnovnu nameru moga rada. U pristupu, pak, za koji se borim svakom re~enicom koju sam ikada napisao, pitawe koje liturgijsko bogoslovqe upu}uje Liturgiji i svecelom liturgijskom Predawu, nije pitawe o Liturgiji, ve} o “bogoslovqu”, to jest o veri Crkve, koju izra`ava Liturgija, koja se predaje i ~uva u Liturgiji. Ovde se Liturgija razmatra kao locus theologicus [bogoslovsko mesto] par excellence, jer u tome i jeste weno stvarno nazna~ewe, wena leitourg’a u izvornom zna~ewu te re~i – da projavquje i ispuwava veru Crkve, i to da je projavquje ne delimi~no, ne “diskurzivno”, ve} kao `ivu punotu i saborni opit. I upravo zato {to jeste `iva punota i taj saborni opit Crkve, Liturgija jeste i istiniti izvor bogoslovqa, preduslov koji bogoslovqe uop{te ~ini mogu}im. Bogoslovqe, kako tvrdi Pravoslavna Crkva, nije puki niz mawe ili vi{e individualnih tuma~ewa ovog ili onog “u~ewa” u svetlu ili posredstvom oblika ove ili one “kulture” ili “situacije”, ve} poku{aj da se izrazi sama Istina, da se izna|u odgovaraju}e re~i za um i opit Crkve. I upravo zato, bogoslovqe neizbe`no mora da ima svoj izvor, u kome vera, um i opit Crkve imaju svoje `ivo sredi{te i izraz, gde vera – u oba najva`nija smisla te re~i: i kao Istina data u Otkrivewu, i kao Istina prihva}ena i “opitovana” – ima svoju epifaniju, a upravo se u tome i sastoji funkcija Liturgije (leitourg’a). Zato mora da bude jasno da se ta tragedija o kojoj govorim i zbog koje tugujem ne sastoji ni u kakvom pojedina~nom “iskrivqavawu” Liturgije – Bog zna da je takvih “iskrivqavawa” bilo mnogo u svim vremenima – ve} u ne~em mnogo dubqem: u razdvajawu Liturgije, bogoslovqa i pobo`nosti, u razdvajawu koje obele`ava posle–ota~ko razdobqe istorije na{e Crkve i koje je izmenilo – ne veru i ne samo Liturgiju – ve} i sâmo bogoslovqe i samu pobo`nost. Drugim re~ima, kriza koju poku{avam da analiziram nije kriza Liturgije ve} kriza poimawa Liturgije, kako u kqu~u posle–ota~koga bogoslovqa tako i u kqu~u kasnije liturgijske pobo`nosti koja se, pak, smatra “predawskom”. I upravo zbog toga {to je koren krize vi{e bogoslovski i duhovni nego liturgijski, nikakva liturgijska reforma sama po sebi i sama u sebi ne}e razre{iti tu krizu.
Uzmimo, na primer, organsku, i za ranu Crkvu samoo~iglednu, vezu i uzajamnu zavisnost Dana Gospodweg, Evharistije i Ecclesia–e (sabrawa vernih kao “Crkve”) unutar lex orandi. Ako je to bilo toliko o~igledno i od sredi{wega zna~aja da je zaista obrazovalo liturgijsko Predawe Crkve, onda je to zbog toga {to je ta veza bila istovremeno i izraz i ispuwewe ne~ega {to je od jednako sredi{weg zna~aja i jednako su{tinsko za veru Crkve: jedinstva i uzajamne zavisnosti u toj veri kozmolo{kog, eshatolo{kog i eklisiolo{kog “opita”. To je bilo ro|eno iz hri{}anskoga poimawa i opita sveta, Crkve i Carstva, kao i iz wihovih osnovnih uzajamnih odnosa. Sada je jasno da, sa jedne strane, ta veza do danas postoji liturgijski, ali je, pak, toliko o~igledno, sa druge strane, da se ona vi{e ne poima niti opituje na na~in na koji se opitovala i poimala u ranoj Crkvi. Za{to? Zato {to su jedan odre|eni tip bogoslovqa i jedan odre|eni tip pobo`nosti, koji se obrazovao na osnovu tog bogoslovqa, nametnuv{i svoje kategorije i svoj sopstveni pristup, izmenili i na{e poimawe Liturgije i na{ liturgijski opit. U na{em konkretnom slu~aju, oni su u~inili upravo to, li{iv{i na{ liturgijski opit te “veze” kozmolo{kih, eshatolo{kih i eklisiolo{kih zna~ewa i nijansi. Ta veza je, sama po sebi, ostala [sastavni] deo lex orandi, ali je prestala da bude na bilo koji na~in povezana sa lex credendi, i vi{e se ne razmatra kao bogoslovski datum, i niko od bogoslova nije na{ao za shodno da uop{te pomene tu vezu kao ono {to ima bilo kakvo bogoslovsko zna~ewe, tj. kao ono {to otkriva bilo kakav “opit” Crkve o samoj sebi, o svetu i Carstvu Bo`ijem. Dan Gospodwi se, tako, pretvorio, sve u svemu, u hri{}ansku varijantu subote, Evharistija je postala jedno od “sredstava za sticawe blagodati”, a Crkva – institucija u kojoj postoje Svete Tajne, ali koja po svojoj prirodi i “ustrojstvu” nije svetotajinska. Ali, tada se mo`e postaviti pitawe: kakva bi liturgijska, to jest spoqa{wa reforma bila u stawu da obnovi taj opit, da iznova vaspostavi prvobitni smisao te “veze”? Ta veza je i daqe sa nama. Ona i daqe predstavqa normu, a mi je ne vidimo. Ona se ogla{ava u svakoj re~i Evharistije, a mi je ne ~ujemo. Kao da nam je neko na o~i stavio nao~are koje su nas u~inile slepima za ono {to je o~igledno, i kao da nam je neko stavio u u{i slu{ni aparat koji nas je u~inio gluvima za ono {to ~uje svako. Stvarni problem se, dakle, sastoji ne u “liturgijskoj reformi”, ve}, pre svega, u toliko neophodnom “izmirewu” i ponovnom uzajamnom pro`imawu Liturgije, bogoslovqa i pobo`nosti. Ovde, ipak,
126
127
NA[ @IVOT U HRISTU, HRISTOV @IVOT U NAMA
Liturgijsko bogoslovqe, bogoslovqe Liturgije...
moram da se pokajem za sopstveni pesimizam. Ne vidim u pravoslavnom bogoslovqu i uop{te u Pravoslavnoj Crkvi, ~ak, ni priznawe postojawa tog problema i potpuno mi je jasno da sve dok se ne bude priznalo postojawe tog problema, wegovo re{ewe }e ili biti nemogu}e, ili }e, pak, biti la`no. Tako, na primer, ne o~ekujem nikakve ve}e u~inke od “povratka Ocima”, o kome se tako mnogo govori i u kome neki vide panaceju [svele~e}i lek] za s