Izdavanje knjige je pomogao Fond za otvoreno dru{tvo - Srbija
Sadr`aj
Luis Alvin Dej
Etika u medijima Primeri i kon...
66 downloads
7654 Views
2MB Size
Report
This content was uploaded by our users and we assume good faith they have the permission to share this book. If you own the copyright to this book and it is wrongfully on our website, we offer a simple DMCA procedure to remove your content from our site. Start by pressing the button below!
Report copyright / DMCA form
Izdavanje knjige je pomogao Fond za otvoreno dru{tvo - Srbija
Sadr`aj
Luis Alvin Dej
Etika u medijima Primeri i kontroverze
Beograd Jul 2004. 3
Etika u medijima
Luis Alvin Dej Etika u medijima primeri i kontroverze Naziv originala Louis Alvin Day Ethics in Media Communications Cases and Controversies Izdava~i Medija centar, Beograd Plus, Beograd Za izdava~e Neboj{a Spai} Urednik Dragan Biseni} Prevod Jelena Vasiljevi} Aleksandar Koci} Lektura i korektura Ivana Milanovi} Priprema za {tampu APP, Beograd [tampa Libra, Beograd Tira` 500 Beograd, 2004. ISBN 86-82827-36-0 4
Sadr`aj
Sadr`aj Predgovor
13
Uvod
15
Prvi deo: Temelji i principi
17
Poglavlje 1: Etika i moralni razvoj
19
Pregled prou~avanja etike Tri grane etike Eti~ka komunikacija
19 21 22
Vrednosti u~enja etike Sadr`aj kursa medijske etike Razvoj eti~ke kondicije
24 25 27
Prvi principi moralnih vrlina Kredibilnost Integritet Civilizovanost
28 28 29 30
Formiranje eti~kih vrednosti i stavova Definisanje vrednosti i stavova Izvori vrednosti i stavova Eti~ka dilema: sukob vrednosti Rezime
31 31 32 35 38
Poglavlje 2: Etika i dru{tvo
41
Potreba za sistemom etike Dru{tvo i moralni stubovi Funkcije medija unutar sistema etike
41 42 44
Zahtevi sistema etike Zajedni~ke vrednosti Mudrost Pravda Sloboda Odgovornost
47 47 47 48 48 49
Dru{tveni ugovor i moralne obaveze Dva nivoa moralnih obaveza Izbor izme|u nekoliko moralnih obaveza
49 49 51
Veza zakona i etike
53 5
Etika u medijima
Institucionalna autonomija i dru{tvena odgovornost Liberalni stav Dru{tvena odgovornost Izazovi informacionog doba Konvergencija: novi i stari mediji Etika sajberspejsa: staro vino u novoj boci Mediji i dru{tveno odgovorne institucije Kodeks postupanja Sistem ombudsmana Novinski saveti Rezime
Poglavlje 3: Etika i moralno rasu|ivanje
75
Moralno rasu|ivanje i odlu~ivanje Kontekst moralnog rasu|ivanja
75 76
Filozofske osnove teorije morala Gr~ka veza Judeo-hri{}anska etika Kant i moralna du`nost Privla~nost utilitarizma Etika egalitarizma Uspon relativizma Eti~ke teorije u moralnom rasu|ivanju Deontolo{ke teorije (zasnovane na du`nostima) Teleolo{ke teorije (zasnovane na posledicama) Teorije vrlina: Aristotelova zlatna sredina Kriti~ko razmi{ljanje u moralnom rasu|ivanju
77 77 79 79 80 80 81 82 83 84 85 87
Model moralnog rasu|ivanja Definicija situacije Analiza situacije Odluka Primer za ve`bu Definicija situacije Analiza Odluka Rezime
88 89 89 90 91 92 93 96 96
Drugi deo: Primeri medijske komunikacije Poglavlje 4: Istina i po{tenje u medijskim komunikacijama Svet ograni~ene istine Istina kao temeljna vrednost 6
56 57 58 63 63 64 66 67 70 71 72
97 99 99 101
Sadr`aj
Zna~aj istine
103
Medijski radnici i dihotomija istina-neistina Istina u novinarstvu Infozabava: sudar istine i fikcije Istina u reklamiranju i odnosima s javno{}u Odnosi s javno{}u i novinarstvo: odnos "toplo - hladno"
105 106 119 122 124
Intelektualna neiskrenost
125
Govorenje istine i pristupi moralnom rasu|ivanju
128
Istina i la`: hipoteti~ki primeri za analizu
129
PRIMERI Primer 4-1 Re{avanje krize na vebu i name{tanje istine Primer 4-2 Skrivene kamere i novinar kao dru{tvena savest Primer 4-3 Nepa`ljivi ~uvari i nezauzdani tinejd`eri Primer 4-4 Digitalna fotografija i manipulacija stvarno{}u Primer 4-5 Ukaljani istra`iva~ki rad i pravo da se zna Primer 4-6 Prodaja sredstva protiv bolova: doslovna istina i la` Primer 4-7 Medijski konsultant i odred za istinu Primer 4-8 Zavet }utanja
130 130 134 138 140 142 146 149 152
Poglavlje 5: Mediji i etika: delikatan balans
157
Etika i privatnost: traganje za zna~enjem
157
Vrednost privatnosti Privatnost kao moralna vrednost Privatnost kao pravni koncept
158 160 161
Potreba za etikom privatnosti Osnovni principi Podaci i privatnost u sajberspejsu
163 163 166
Novinar i privatnost: problemati~ne oblasti Zarazne bolesti i invalidnost Homoseksualnost Seksualni zlo~ini Maloletni prestupnici Upotreba dece kao izvora informacija Samoubistva Skrivene kamere i magnetofoni Nesre}e i li~ne tragedije Ra~unari i novinarstvo zasnovano na bazama podataka
167 167 168 170 172 173 175 176 177 178
Traganje za novinarskim smernicama
180
Reklame i privatnost
181
Privatnost: hipoteti~ki primeri za analizu
183 7
Etika u medijima
PRIMERI Primer 5-1 Trudni ragbista Primer 5-2 Masakr u {koli i Lorin tajni dnevnik Primer 5-3 Ve{ta~ka oplodnja i kandidatova porodi~na tajna Primer 5-4 Sudija porodi~nog suda i misteriozna pro{lost Primer 5-5 Kamere u sudnici i pravo na privatnost Primer 5-6 Pravo na dostojanstvenu smrt Primer 5-7 Podaci iz sajberspejsa kao oru|e u odnosima s javno{}u
Poglavlje 6: Poverljivost i javni interes Princip poverljivosti Opravdanost poverljivosti Moralna pozicija onoga ko tra`i otkrivanje informacija Poverljivost u novinarstvu: posebni faktori Argumenti za i protiv poverljivosti Delikatan balans: poverljivost i suprotstavljeni interesi Promene u odnosu novinar - izvor Princip poverljivosti: hipoteti~ki primeri za analizu PRIMERI Primer 6-1 Variola kao oru`je za masovno uni{tavanje Primer 6-2 PR izazov: prevara u univerzitetskom ko{arka{kom timu Primer 6-3 Urednik internet izdanja i tajni pregovori Primer 6-4 Normiranje polova i admiralov PR problem Primer 6-5 Poverljivost odnosa advokat - klijent i pravo javnosti da zna Primer 6-6 Poverljivost klijenta u reklamiranju na radiju Primer 6-7 Studentski list i ocena uspe{nosti univerziteta
Poglavlje 7: Sukob interesa Sukobi interesa: stvarni i imaginarni Prepoznavanje sukoba kao najproblemati~niji aspekt Suprotstavljeni odnosi Suprotstavljeni javni anga`mani Nasle|eni i skriveni interesi Pristupi sukobima interesa Sukobi interesa: hipoteti~ki primeri za analizu PRIMERI Primer 7-1 Brod-kasino tra`i PR savet Primer 7-2 DNK testiranje: pozivanje novinara na pravdu Primer 7-3 NABJ i podeljena lojalnost 8
184 184 187 190 194 197 200 203
207 207 210 212 213 214 216 217 218 220 220 223 226 229 233 236 238
243 243 245 245 252 257 258 259 260 260 263 266
Sadr`aj
Primer 7-4 Svedok genocida Primer 7-5 Studentski novinari i duvanski ratovi Primer 7-6 Menjanje strana u odnosima s javno{}u Primer 7-7 Prijatelj kablovske industrije u Kongresu
Poglavlje 8: Ekonomski pritisci i dru{tvena odgovornost Ekonomski interesi protiv moralnih obaveza Ukrupnjavanje vlasni{tva nad medijima Savezni{tvo medija i marketinga Uloga ogla{avanja Eti~ki izazovi ogla{avanja kao izvora opstanka medija Izazov sajberspejsa Upotreba proizvoda u reklamne svrhe Ekonomski pritisci: hipoteti~ki primeri za analizu PRIMERI Primer 8-1 Reklame na vebu i finansijska stabilnost veb pretra`iva~a Primer 8-2 Talk show kao povod za vesti Primer 8-3 Komercijalizacija PBS-a Primer 8-4 Univerzitetski magazin: novinarstvo ili odnosi s javno{}u? Primer 8-5 Upotreba proizvoda u reklamne svrhe u udarnom terminu Primer 8-6 Ubijeni heroji gra|anskog pokreta kao reklamni rekviziti Primer 8-7 Pla}ena putovanja kao korisno PR sredstvo
Poglavlje 9: Mediji i antisocijalno pona{anje Uticaj medija na pona{anje Lekcije medija i moralna odgovornost Antisocijalna dela i profesionalne obaveze Uticaj medija na antisocijalno pona{anje Mediji i civilizovanost Neuljudno pona{anje Govor mr`nje Prljavi trikovi Mediji i antisocijalno pona{anje: hipoteti~ki primeri za analizu PRIMERI Primer 9-1 Onlajn reklame lekova za sidu i promovisanje seksa bez za{tite Primer 9-2 Istraga o de~joj pornografiji: ograni~enja Prvog amandmana Primer 9-3 Vulgarni govor u sportu i kraj doba nevinosti Primer 9-4 Reklame za alkohol u studentskim novinama Primer 9-5 Onlajn veze prema teroristi~kim sajtovima
268 271 275 279
283 283 284 287 292 292 295 295 297 298 298 301 303 306 309 312 314
319 319 320 321 321 332 333 334 336 337 339 339 342 345 347 351 9
Etika u medijima
Primer 9-6 Nasilje u dr`avnim {kolama: radikalan predlog Primer 9-7 Scene sa drogama u udarnim terminima televizije
355 358
Poglavlje 10: Moralno uvredljiv sadr`aj: sloboda i odgovornost Dru{tveno nadgledanje uvredljivog materijala Pornografija, nepristojnost i moralna odgovornost Uvredljiv govor Pitanje ukusa: {okantne i uznemiruju}e slike O~uvanje tradicije bogohuljenja Slu~aj za moralne granice Princip {tete Princip paternalizma Princip moralizma Princip uvrede Slu~aj protiv moralnih granica Potraga za standardima Moralno uvredljiv sadr`aj: hipoteti~ki primeri za analizu
361 361 362 369 370 373 374 374 375 375 375 376 376 378
PRIMERI Primer 10-1 Oglas o reparaciji i granice slobode govora Primer 10-2 @iv! Iz }elije osu|enika na smrt! Primer 10-3 ^itulja za mrtvoro|en~e Primer 10-4 Zavera o uskrsnu}u: bogohuljenje ili umetni~ka sloboda? Primer 10-5 Poro|aj na internetu i informativna vrednost Primer 10-6 Sajber pornografija i sloboda govora
379 379 382 386 387 390 394
Poglavlje 11: Medijski sadr`aj i mladi: posebna eti~ka pitanja Mladi i kulturni paternalizam Uticaji na mladu publiku Filmovi Muzi~ki snimci Televizija Reklame Mlada publika: hipoteti~ki primeri za analizu
397 397 399 399 401 401 403 407
PRIMERI Primer 11-1 Kultno pra}enje TV serije Nottoway Landing me|u mladim `enskim gledaocima Primer 11-2 Tinejd`erska terapija na radio-talasima Primer 11-3 Reklamiranje u javnim {kolama Primer 11-4 Video-igre i promovisanje neu~tivosti 10
408 408 411 415 418
Sadr`aj
Primer 11-5 Reklame za kreditne kartice i tinejd`erska publika Primer 11-6 Deca kao PR strategija
Poglavlje 12: Medijski stru~njaci i dru{tvena pravda
421 424
429
Princip formalne (op{teprihva}ene) pravde
429
Medijski stru~njaci i dru{tvena pravda: dva gledi{ta Slobodarski koncept pravde Egalitaristi~ki koncept i dru{tvena odgovornost Mejnstrim (glavni tokovi): filozofska me{avina
429 430 431 432
Dru{tvena pravda i eti~ko dono{enje odluka
445
Mediji i dru{tvena pravda: hipoteti~ki primeri za analizu
446
PRIMERI Primer 12-1 Multietni~nost u PR firmama: rasa i dru{tvena pravda Primer 12-2 PR u slu`bi suda kao oru|e pravde Primer 12-3 Oglasi hri{}anskog zastupni{tva i homoseksualnost Primer 12-4 Izdava~ Afroamerikanac i podeljena lojalnost Primer 12-5 Me|unarodni odnosi s javno{}u i dru{tvena pravda Primer 12-6 Ekolo{ka pravda i medijski pristup
448 448 452 456 460 462 465
Poglavlje 13: Stereotipi u medijskoj komunikaciji
471
Koncept stereotipa
471
Uloga stereotipa u medijskom sadr`aju Rasne i etni~ke manjine @enski stereotipi Seksualna orijentacija i stereotipno prikazivanje Stariji gra|ani Invalidi
474 476 479 481 482 483
Strategije pomo}u kojih se treba suprotstaviti medijskim stereotipima
484
Stereotipi i mediji: hipoteti~ki primeri za analizu
485
PRIMERI Primer 13-1 Uobli~avanje stava o homoseksualcima i lezbijkama radi prezentovanja pred javno{}u Primer 13-2 Televizijske vesti i stereotipni simboli Primer 13-3 Ratovi polova i seksualni stereotipi Primer 13-4 Sportista-invalid u TV filmu Primer 13-5 Bitka ameri~kih Indijanaca sa Prvom ligom Primer 13-6 Televizijski nastavnici i stereotipi u srednjoj {koli Central
486 486 489 492 494 498 503
11
Etika u medijima
Epilog Nekoliko lekcija iz teksta Stanje etike u medijima: nejasni signali Najnovija granica: eti~ki izazovi sajberspejsa U pravcu ja~anja eti~ke svesti: {ta se mo`e u~initi?
507 507 507 508 509
Dodatak 1 Dru{tvo profesionalnih novinara: Eti~ki kodeks
513
Dodatak 2 Ameri~ka reklamna federacija: Principi reklamiranja u ameri~kom poslovnom svetu
517
Dodatak 3 Ameri~ko dru{tvo za odnose s javno{}u: Eti~ki kodeks
519
Izabrana bibliografija
525
Indeks
529
12
Sadr`aj
Predgovor Kad god se u razgovoru pomene izraz "medijska etika" neko }e sigurno s podsmehom re}i da je to oksimoron. Predava~i medijske etike su sasvim naviknuti na zbunjene poglede, pa ~ak i nevericu, kada priznaju da se bave ne~im {to deluje kao besmislen akademski trud. Ose}aj svrsishodnosti lako mo`e da zameni ose}aj uzaludnosti, kao {to to cini~no prime}uje koordinator kursa novinarstva na dr`avnom univerzitetu Njujork Hauard Gud: "Trebalo bi da me `alite. Predajem studentima kurs etike u vreme kada izgleda da je etika sve manje i manje va`na profesionalnim novinarima."1 Na prvi pogled reklo bi se da se upu{tamo u beznade`an poduhvat. Ankete pokazuju da javnost nema posebno dobro mi{ljenje o novinarima. Poverenje u {tampu, prema istra`ivanju Gallupa, i dalje je nisko.2 Menad`eri reklamnih agencija kritikovani su da manipuli{u nepripremljenom javno{}u. Oni koji se bave odnosima s javno{}u opisuju se u negativnom kontekstu, kao zastupnici posebnih interesa i kao ljudi koji emituju dezinformacije na {tetu javnog interesa. Zabavna industrija je pod optu`bom suda javnog mnjenja da promovi{e neprimeren seks i nasilje me|u emotivno ranjivim mladima. Ipak, moram da se distanciram od ovog cini~nog pogleda na u~enje etike na akademskim institucijama. Skepti~nost prema moralnom obrazovanju stvara skepti~nost u pogledu moralne odgovornosti, a to pak stvara lidere bez moralne vizije. Zapravo, nikada nije postojala ve}a potreba da se ponovo naglasi zna~aj eti~kog obrazovanja. Dokazi o op{tem padu eti~kih standarda svuda su oko nas: politi~ki kandidati koji se vi{e i ne pretvaraju da su civilizovani te snimaju spotove u kojima napadaju protivnike, sportisti koji dobijaju zabrane takmi~enja zbog upotrebe nedozvoljenih doping sredstava, studenti i u~enici koje izbacuju iz {kola zbog varanja, ali i nekada ugledne novinske organizacije koje su pod osudom zbog pribegavanja tabloidskom novinarstvu u trci za ve}om publikom i profitom. Posle trideset godina predavanja uveren sam da ve}ina studenata zavr{ava fakultet bez pravog shvatanja etike u vlastitoj profesiji ili, kad smo ve} kod toga, etike uop{te. Takva depresivna situacija zahteva agresivniji pristup predavanju etike, a ne cini~ne uzdahe onih koji vreme provode bele`e}i ~este eti~ke propuste medija. Moj ose}aj optimizma podsti~e ~injenica da su akademske ustanove - na primer pravni, poslovni i novinarski fakulteti - u svoje nastavne programe unele novo i ja~e opredeljenje za u~enje etike. A etika, koja je nekada zanimala isklju~ivo akademike, filozofe i teologe, danas je dobila i jedan populisti~ki kvalitet zato {to se u javnosti raspravlja o eti~kim dimenzijama skoro svakog pitanja. Jednostavnije re~eno, etika je postala "op{ta stvar". Knjiga Etika u medijima predstavlja mali doprinos ovom traganju za eti~kim znanjem. Ona nudi sistematski pristup moralnom rasu|ivanju tako {to kombinuje eti~ku teoriju s eti~kom praksom medijskih profesionalaca. U prva tri poglavlja iznosim metod moralnog rasu|ivanja, dok u ostalim poglavljima studenti mogu da analiziraju hipoteti~ke situacije i donose eti~ke odluke zasnovane na principima koje su nau~ili. Neki primeri, iako hipote-
1 2
Howard Good. "We Need Ethics Examples", Quill, april 2001, str. 40. Ibid. 13
Etika u medijima
ti~ki po strukturi, zasnivaju se na stvarnim doga|ajima, dok su drugi u potpunosti hipoteti~ki. Primeri u knjizi predstavljaju {irok spektar moralnih dilema s kojima se suo~avaju medijski radnici. Na primer, urednik internet izdanja nekog lista u ~lanku o poku{aju terorista da steknu po{tovanje upotrebom interneta, razmi{lja da li da objavi i vezu do adrese njihovog veb sajta. Odeljenje za odnose s javno{}u na univerzitetu mora da odlu~i ho}e li otkriti skandal u vezi sa nekoliko ~lanova tima neposredno pre utakmice u fini{u turnira. Reklamna agencija mora da se izbori s eti~kim posledicama reklamiranja video-igre prepune nasilja pred decom i tinejd`erima. Vlasnik internet pretra`iva~a mora da razmotri eti~ke dimenzije obmanjuju}eg reklamiranja na neregulisanom World Wide Web-u. Redakcija studentskog lista ima pred sobom odluku ho}e li ili ne}e nastaviti da objavljuje reklame o barovima koje pose}uju studenti. Informativna redakcija TV stanice mora da odlu~i da li }e platiti DNK testiranje koje bi moglo da doka`e nevinost osu|enika na smrt. Osoblje Instituta Amerikanaca afri~kog porekla raspravlja o etici komercijalne upotrebe slika ubijenih lidera za gra|anska prava u reklamama koje slu`e kao kontrate`a kampanji duvanske industrije me|u crncima. Cinici mogu postaviti pitanje kakva je vrednost ovakvih simulacija u u~enju etike iz stvarnog sveta, posebno kada se ima u vidu ~injenica da medijski radnici rade pod pritiskom rokova. Me|utim, iskustvo u moralnom rasu|ivanju - makar bilo i hipoteti~ko - pomo}i }e studentima da se pripreme za dan kada }e u svom poslu morati da donose eti~ke sudove. I jo{ ne{to: imam dokaze, dodu{e zasnovane na primerima, da je ovakav pristup u~enju etike efikasan. Po{to sam li~no koristio model moralnog rasu|ivanja na svojim predavanjima, studenti su mi govorili da im je on pomogao da u eti~kom smislu postanu svesni posledica svog pona{anja. Ako ova knjiga postigne bar to, zna~i da nije bila uzaludna. @elim da se zahvalim slede}im ljudima koji su mi svojim konstruktivnim kritikama pomogli na izradi ovog ~etvrtog izdanja knjige: D`efriju R. Rutu sa univerziteta Quachita Baptist, Sju Tali sa univerziteta Pepperdine i Lorensu Veneru sa univerziteta Loyola Marymount.
14
Sadr`aj
Uvod Mo`da vam je prou~avanje etike ne{to novo i nepoznato. Iako ve}ina nas verno sledi vrednosti koje smo nau~ili u detinjstvu, ne provodimo mnogo vremena analiziraju}i zna~aj tih moralnih pravila i razmi{ljaju}i kako nas ona mogu voditi ka moralno bogatijem `ivotu: na primer, zabrane laganja, kra|e i varanja ili stvari koje po{tujemo, ali ih se ne pridr`avamo ba{ uvek. Na{e eti~ko pona{anje je ~esto "situacionisti~ko" po{to nemamo sveobuhvatan moralni okvir koji }e nas voditi prilikom dono{enja sudova. Ukratko re~eno, nemamo iskustvo u moralnom rasu|ivanju. Istra`ivanja javnog mnjenja i dalje odra`avaju op{te nepoverenje prema postupcima medijskih radnika, {to za posledicu ima pad njihovog kredibiliteta. Oni koji predaju masovne komunikacije odgovaraju na ovu javnu osudu ja~anjem svojih nastavnih planova obaveznim kursevima etike ili, u nekim slu~ajevima, ubacivanjem etike u {ire nastavne planove. Osnovni cilj toga je pokretanje moralnog diskursa me|u profesorima i studentima. Namera ove knjige je da vas uklju~i u takvu konverzaciju kroz proces moralnog rasu|ivanja. Naravno, ~itanje ove knjige ne}e vas u~initi moralno zrelijom osobom, ali }e vam dati matricu kako da pobolj{ate svoju eti~ku svest. Nigde potreba za moralnim rasu|ivanjem nije akutnija nego u novinarstvu i drugim oblastima masovnih komunikacija. Ankete i dalje pokazuju pad kredibiliteta i poverenja u masovne medije, {to je delimi~no rezultat utiska u javnosti da medijski brod plovi bez kompasa. Kako u`urbano okru`enje novinske redakcije ili kancelarije reklamne agencije nije mesto na kojem }ete po~eti filozofiranje o moralnom rasu|ivanju, polazno mesto za to mora biti u~ionica. Ve`be u ovoj knjizi predstavljaju moralne dileme s kojima }ete se suo~iti u poslu. [to je jo{ va`nije, praksa u re{avanju problema i kriti~kom razmi{ljanju, koju ovi primeri nude, u~ini}e vas osobom koja sa vi{e samopouzdanja donosi odluke. Me|utim, pre nego {to se suo~ite sa dilemama iznetim u ovim primerima morate poznavati teren filozofije morala. Zato je ova knjiga podeljena na dva dela. Prvi deo, Temelji i principi, posve}en je pre svega razvoju morala i formulisanju moralnih pravila i principa u dru{tvenom kontekstu. Tre}e poglavlje u prvom delu knjige koristi fuziju filozofije morala, medijske prakse i kriti~kog razmi{ljanja da bi izgradilo model moralnog rasu|ivanja koji }e biti upotrebljen kao matrica za analizu hipoteti~kih primera datih u drugom delu. Poglavlja u drugom delu, Primeri medijske komunikacije, predstavljaju neke od glavnih pitanja s kojima se suo~avaju medijski radnici. U osnovi ovog pristupa jeste shvatanje da ta pitanja uti~u na sve oblasti masovnih komunikacija. Na primer, moralni principi koji obuhvataju pri~anje istine i la`i odnose se kako na novinare tako i na one koji se bave reklamama odnosno odnosima s javno{}u (kao i na dru{tvo u celini). Sli~no tome, sukobi interesa nisu ne{to {to se de{ava samo novinarima. Hipoteti~ki primeri obuhvataju eti~ke dileme s kojima se suo~avaju kako obi~ni radnici tako i njihovi menad`eri. U mnogim primerima od vas se tra`i da se stavite u poziciju onoga koji donosi odluke na nivou menad`era. Neko }e izraziti sumnju u vrednost ovakvih ve`bi zbog toga {to je ve}a verovatno}a da se vi, kao budu}i medijski radnik, lak{e poistovetite s obi~nim radnicima. Me|utim, preuzimanje ovakvih uloga mo`e biti efikasan na~in da se stavite u ne~iju tu|u ko`u. Tako }ete bar nau~iti da cenite i menad`ersko 15
Etika u medijima
vi|enje odre|enih eti~kih pitanja, ~ak i ako se s tim vi|enjem ne sla`ete. Ta sposobnost mogla bi biti veoma dragocena kada u|ete na tr`i{te rada. Tako|e, imajte u vidu da je pravi cilj ove knjige da vas izlo`i procesu moralnog rasu|ivanja, a ne samo razgovoru o eti~kim pitanjima. Nije mnogo va`no koja je va{a uloga kao nekoga ko donosi eti~ke odluke, dokle god su va{e odluke zasnovane na ~vrstim moralnim principima. U Epilogu I knjiga nudi zavr{ni komentar aktuelnog stanja u praksi medijske etike. Tu donekle poku{avamo da proreknemo budu}nost i upu}ujemo se na budu}nost predavanja medijske etike. U~enje etike ima dugu i ~asnu tradiciju u programima novinarstva i masovnih komunikacija. Ova knjiga bi trebalo da vam pomogne da postanete deo te tradicije. Jo{ ne{to pre nego {to zaronite u materiju ove knjige: neki eti~ari i futuristi ispravno uo~avaju eti~ke izazove neregulisanog interneta i ova knjiga se bavi tim izazovima. Me|utim, postoji i tendencija ka histeriji svaki put kada se javi nova tehnologija, {to ostavlja pogre{an utisak da su eti~ka pitanja koja ona postavlja jedinstvena. Digitalna manipulacija fotografija, na primer, ne menja ~injenicu da se primenjuje obmana, a obmana je jedno od trajnih pitanja novinarske prakse. Isto tako, nema sumnje da pitanja kao {to su naru{avanje privatnosti, piraterija intelektualne svojine i {irenje la`nih informacija dobijaju ve}u dimenziju na internetu. Ali tehnologija nije izmenila osnovna eti~ka pitanja. Na primer, kra|a intelektualne svojine je sama po sebi lo{a, bez obzira na to da li se javlja u sajberspejsu ili pomo}u nekih tehnolo{ki jednostavnijih sredstava. Zato su vrednosti o kojima se govori u ovoj knjizi vanvremenske i ne menjaju se uvo|enjem novih tehnologija.
16
Sadr`aj
PRVI
DEO
Temelji i principi Prvi deo knjige "Etika u medijskoj komunikaciji" postavlja temelje studije o moralnoj filozofiji (etici) i moralnom rasu|ivanju. Da bih ostvario ovaj ambiciozni cilj, prvi deo knjige podelio sam na tri poglavlja. Prvo poglavlje, Etika i moralni razvoj, po~inje pogledom na etiku kao temu vrednu istra`ivanja. U poglavlju se zatim dokumentuje vrednost u~enja etike sa stanovi{ta kako intelektualnog boga}enja tako i profesionalne prakse. Tako|e, govori se i o tome kako se eti~ke vrednosti i stavovi formiraju i kako se moralne vrednosti ponekad sudaraju, stvaraju}i krizu eti~ke neizvesnosti. Osnovna teorija prvog poglavlja jeste da je razumevanje eti~kog razvoja - koje bi trebalo da traje tokom ~itavog ~ovekovog `ivota - preduslov da se procesu moralnog rasu|ivanja uop{te pristupi sa dozom samopouzdanja. U sredi{tu pa`nje drugog poglavlja jeste odnos etike i dru{tva. Prvo se uspostavlja potreba za eti~kim sistemom, nakon ~ega sledi ispitivanje zahteva za kohezivnim sistemom dru{tvenih eti~kih standarda. Po{to se na{e eti~ko pona{anje delimi~no zasniva na pravilima i normama dru{tva u celini, srodni koncepti moralnih pravila i moralnih obaveza prou~avaju se kao smernice za utvr|ivanje uzornog pona{anja. Poglavlje 2 zalazi u ponekad konfuzan odnos izme|u zakona (onoga {to nam je dozvoljeno ili zabranjeno da radimo) i etike (onoga {to bi trebalo da radimo). Poglavlje se zavr{ava raspravom o pojmu dru{tvene odgovornosti i o tome kako se pojedina~ni standardi moralnog pona{anja odra`avaju u stavovima medijskih institucija prema javnom interesu. Poglavlje 3 ukazuje na vezu izme|u etike i moralnog rasu|ivanja. Ono preispituje filozofske temelje teorije morala i pristupe eti~kom odlu~ivanju koji su imali najdublji uticaj na filozofiju morala u zapadnoj civilizaciji. Te teorije se ~esto kombinuju sa principima kriti~kog razmi{ljanja da bi se razvio "model" moralnog rasu|ivanja (DAO formula) koji }e biti upotrebljen za analizu eti~kih dilema koje postavljaju hipoteti~ki slu~ajevi izneti na kraju poglavljâ 4-14.
17
Etika u medijima
18
Poglavlje 1 Etika i moralni razvoj
POGLAVLJE
1 Etika i moralni razvoj Pregled prou~avanja etike Eti~ke dileme su svuda oko nas i kao sastavni deo svakodnevnog `ivota predstavljaju konstantan izazov na{em ose}aju za etiku. Razmotrite, na primer, slede}a pitanja: Da li imam moralnu obavezu da prijavim druga iz odeljenja koji la`e? Da li imam moralnu obavezu da prijavim zlo~in koji sam video? Da li je eutanazija moralna uvreda svetom pojmu `ivota? Da li je eti~ki dozvoljeno da televizijski novinar koristi skrivenu kameru kako bi dokumentovao nezakonitu radnju ili skandalozno pona{anje? Da li Holivud ima moralnu obavezu da se uzdr`ava od slobodnog prikazivanja seksa i nasilja? Ve}ina nas bi na ova pitanja odgovorila na osnovu ranije zauzetih stavova. Ali, da li onda mo`emo i da odbranimo odluke zasnovane na nekim uspostavljenim eti~kim principima? To je su{tina prou~avanja etike - da nau~imo kako javno da opravdamo na{ eti~ki izbor na osnovu ~vrstih eti~kih premisa. Kurs etike mo`e da vam pru`i oru|e za dono{enje te{kih moralnih odluka, kako u privatnom tako i u profesionalnom `ivotu. U~e}i nas eti~kim principima i moralnom rasu|ivanju, obrazovne institucije mogu da ispune jednu od svojih istorijski va`nih obaveza - "uzgajanja morala".1 Ali, {ta je zapravo etika i u ~emu se razlikuje od morala? Re~ moral izvedena je od latinske re~i mos, moris, {to zna~i (izme|u ostalog) "na~in `ivota" ili "postupanje". Ona se ~esto povezuje sa religijskim verovanjem i li~nim pona{anjem. Re~ etika, s druge strane, izvedena je iz gr~ke re~i ethos, {to zna~i "obi~aj", "upotreba" ili "karakter". O etici se ~esto misli kao o racionalnom procesu primene postoje}ih principa prilikom sudara dva moralna ograni~enja. Najte`e eti~ke dileme nastaju kada do|e do sukoba dva "ispravna" moralna ograni~enja. Zato etika ~esto podrazumeva ravnote`u suprotstavljenih ispravnih odgovora, tamo gde nema onih "ta~nih". Primer mo`e biti u~enik koji obe}a da }e }utati kada mu se drug poveri da je varao. Ako nastavnik poku{a da od prvog u~enika izvu~e potvrdu priznanja drugog u~enika, prvi u~enik mora da odmeri lojalnost prijatelju (kao moralne vrednosti) prema posve}enosti istini (kao drugoj moralnoj vrednosti). Uprkos ovoj istorijskoj razlici izme|u morala i etike, ta dva koncepta poslednjih godina toliko su pome{ana da se skoro ne mogu razlikovati. Etika je zapravo grana filozofije koja se bavi moralnom komponentom ljudskog `ivota i obi~no se naziva filozofija morala. Ovo semanti~ko srodstvo etike i morala nije sasvim nepo`eljna pojava i odra`ava pristup zastupljen u ovoj knjizi. Zato }e se izrazi etika i moral ~esto koristiti u istom kontekstu. To je posebno korisno u prou~avanju etike u medijima (ili, kad smo ve} kod toga, bilo kojoj 1
Lindley J. Stiles i Bruce D. Johnson, Morality Examined: Guidelines for Teachers (Princeton, NJ: Princeton Book Company, 1977), str. 11. 19
Etika u medijima
drugoj profesiji), zato {to odra`ava sve prisutnije shvatanje da se profesionalno eti~ko pona{anje ne mo`e u potpunosti razdvojiti od op{tih moralnih standarda dru{tva. Portparol koji, na primer, svesno iskrivljuje istinu, kr{i temeljni princip koji svoju genezu ima kako u sistemima morala raznih vera tako i u drevnim eti~kim kanonima. Etika odra`ava shvatanja dru{tva o tome {ta jeste a {ta nije ispravno u nekom ~inu, kao i razlike izme|u dobra i zla. Ako nekoga optu`ite da je lenj ili nestru~an, to ne zna~i da ste ga optu`ili za nemoralno pona{anje. S druge strane, laganje i kra|a podrazumevaju kr{enje eti~kih normi. Zato se etika ~esto opisuje kao skup principa ili kao kodeks moralnog pona{anja. Etika podrazumeva procenu i primenu moralnih vrednosti koje dru{tvo ili kultura prihvataju kao svoje norme. Predlo`iti da pojedinci defini{u sopstvene standarde pona{anja zna~i zalagati se za moralnu anarhiju. Izvesno zadovoljstvo mo`e se izvu}i iz pridr`avanja li~nog kodeksa pona{anja, ali kr{enje tog kodeksa ne mora automatski da otvori ozbiljna eti~ka pitanja. Prou~avanje etike u zapadnom svetu po~elo je pre skoro 2500 godina, kada je Sokrat, prema tvrdnjama svog vernog u~enika Platona, obilazio Gr~ku suprotstavljaju}i se idejama svoje bra}e o tako apstraktnim konceptima kao {to su pravda i dobro. Sokratova metoda istra`ivanja, koja se sastojala od beskona~nih pitanja i odgovora o prirodi moralnog postupanja, opstala je i do dana{njih dana i ~esto pokre}e burne rasprave o moralnosti, kako u u~ionicama tako i u kafanama. Konflikt je osnovni sastojak debate o etici, jer ~ak i u odre|enom dru{tvu ili kulturi mi{ljenja mogu postojati razlike o standardima istinskog moralnog postupanja.2 Te moralne razli~itosti mogu biti intelektualno stimulativne i mogu doprineti intelektualnom boga}enju pojedinca, kao {to je to opisano u uredni~kom komentaru magazina Quill - zvani~noj publikaciji Dru{tva profesionalnih novinara: Eti~ki sudovi su takvi. Bez obzira na to ko ih donosi, oni naj~e{}e nisu laki; skoro je sigurno da }e nekima od nas izgledati savr{eno ispravno, dok }e ih drugi smatrati pogre{nim, glupim, nepo{tenim i, mo`da, dokazom intelektualnog i/ili moralnog truljenja. Sve je to lepo. Razli~ite definicije eti~kog pona{anja doprinose da na{ um i duh ostanu uzavreli. Kada bi se svi slagali oko eti~kih principa `ivot bi mo`da bio ure|eniji, ali bi svakako bio i dosadniji.3 Rasprave o eti~kom pona{anju medijskih radnika obi~no su sve drugo samo ne dosadne. Prou~avanje etike u masovnim komunikacijama predstavlja nastavak sokratovske tradicije, zato {to aktivnosti novinara, ogla{iva~a i ljudi zadu`enih za odnose s javno{}u, podle`u kriti~kom istra`ivanju kao nikada ranije, ~ak i me|u kolegama. Nalazimo se u stanju konstantnog preispitivanja moralne dimenzije na{ih `ivota. Savest nam govori, ~esto brutalno jasno, da postoji va`na razlika izme|u dela koja su ispravna i dela koja su pogre{na. Poznavanje eti~kih principa i toga odakle su oni izvedeni mo`e da uti~e na na{e pona{anje. Cilj, me|utim, nije da se donose eti~ke odluke s kojima }e se svi slo`iti ili odluke koje }e biti u skladu s dru{tvenim o~ekivanjima. Najizazovnije eti~ke dileme podrazumevaju ravnote`u suprotstavljenih interesa u situacijama gde nema "ispravnog" odgovora. U svakom slu~aju, takvo moralno preispitivanje trebalo bi da dovede bar do 2 3
Ibid. "Sports, Ethics and Ideas", Quill, januar 1987, str. 2.
20
Poglavlje 1 Etika i moralni razvoj
moralno odbranjivih odluka, ~ak i ako se te odluke poka`u nepopularnim. Kursevi etike oblikuju na{u sposobnost da donosimo kriti~ke sudove i da branimo odluke na nekim racionalnim osnovama. Kada novinari, na primer, zarone u ne~iji privatni `ivot, svoju odluku da objave ~esto neprijatne detalje pravdaju "pravom naroda da zna". Problem s takvim opravdanjem jeste taj {to ono ne odgovara na pitanje {ta to narod ima pravo da zna i, pre svega, za{to narod ima pravo na ovakvu vrstu informacije. Tri grane etike Poku{avaju}i da stavi pitanja u {iri kontekst, etika, kao formalno polje istra`ivanja, sadr`i tri razli~ita ali konceptualno srodna poduhvata: metaetiku, normativnu etiku i primenjenu etiku.4 Metaetika se bavi prou~avanjem karakteristika ili prirode etike. Ona istra`uje zna~enje apstraktnih pojmova kao {to su dobro, ispravno, pravda i po{tenje i poku{ava da identifikuje one vrednosti koje predstavljaju najbolje moralne vrednosti. Metaetika se ne bavi dono{enjem moralnih sudova, ve} poku{ava da razdvoji eti~ke vrednosti od onih koje podrazumevaju samo pitanja ukusa ili stava. Na primer, posve}enost istini eti~ari prepoznaju kao ne{to {to je moralno dobro i ta vrednost predstavlja jedan od temelja na{ih dru{tvenih normi. Ona je tako|e i temelj mnogih medijskih kodeksa i standarda pona{anja, s tim {to je na medijskim radnicima da ovaj prili~no apstraktan koncept prilagode konkretnim moralnim dilemama. Metaetika nudi {irok temelj za eti~ko dono{enje odluka, ali ne daje smernice kako da se do|e od ta~ke A do ta~ke B. Kada gledaoci ili ~itaoci ka`u da neki izve{taj nije fer, da li je njihova zabrinutost eti~ke prirode ili je to samo pitanje ukusa? Sli~no tome, medijski kriti~ar koji napi{e da je TV serija "dobra drama" nije time izneo nikakve stavove u pogledu moralnih karakteristika emisije. Funkcija metaetike jeste da u eti~kom smislu defini{e takve neodre|ene koncepte i da ponudi preciznost zna~enja, kako bi svi ~lanovi dru{tva mogli da po~nu proces dono{enja moralnog suda sa ravnopravnih pozicija. Normativna etika, s druge strane, bavi se razvojem op{tih teorija, pravila i principa moralnog postupanja. Nedavna preokupacija eti~kim nelagodnostima u na{em dru{tvu i nestankom tradicionalnih vrednosti fokusirana je na neke od temeljnih dru{tvenih principa moralnog pona{anja - normativnu etiku. Teoretska pravila i principi predstavljaju eti~ke markere bilo kog civilizovanog dru{tva, smernice zami{ljene da iz haosa izvuku moralni red. U stvarnosti oni daju temelj eti~kom odlu~ivanju. Pojedine dru{tvene zabrane laganja, varanja ili kra|e poti~u od na{eg odnosa prema normativnoj etici. Na primer, u nekoj medijskoj ku}i mo`e da postoji zabrana novinarima da se koriste prevarama da bi do{li do vesti; ta zabrana izvedena je iz op{tih dru{tvenih normi u vezi s laganjem. Novinari, me|utim, pod pritiskom konkurencije i vremenskih rokova, dolaze u isku{enje da odustanu od tako uop{tenih principa jer `ele da imaju ekskluzivnu pri~u ili veruju da }e iskrivljavanjem ~injenica zadovoljiti javni interes, makar pri tom prekr{ili i jedno od osnovnih pravila eti~kog pona{anja. Kada moralne norme pro|u vatreno kr{tenje u stvarnom svetu, medijski radnici dolaze na teritoriju primenjene etike. Primenjena etika je grana filozofije morala koja se bavi re{avanjem problema. Ovde se koriste saznanja izvedena iz metaetike i op{tih principa i pravila normativne etike da bi se 4
Vidi Joan C. Callahan, Ethical Issues in Professional Life (New York: Oxford University Press, 1988), str. 7-9; John C. Merrill i S. Jack Odell, Philosophy and Journalism (White Plains, NY Longman, 1983), str. 79. 21
Etika u medijima
re{avala konkretna eti~ka pitanja u konkretnim slu~ajevima. Pretpostavimo da je advokat ~oveka optu`enog za ubistvo zamolio novinara da mu otkrije izvore informacija za ~lanak o ubistvu. Novinar je svojim izvorima obe}ao da ne}e otkrivati njihov identitet. Advokat, me|utim, veruje da bi ta informacija mogla dovesti do osloba|anja njegovog klijenta. Jedno pravilo, ili dru{tvena norma, u ovom slu~aju govori nam da uvek treba dr`ati re~, jer u suprotnom naru{avamo poverenje na kojem se zasnivaju odnosi pojedinaca. S druge strane, pravda zahteva da se optu`enom obezbedi po{teno i nepristrasno su|enje. U ovom slu~aju, ova dva prili~no apstraktna principa se sudaraju. Primenjena etika treba da nas vodi kroz ovaj moralni lavirint tako {to }e suprotstaviti pitanja u jednom stvarnom okru`enju. Odgovori ne mogu uvek biti ta~ni ili pogre{ni, ali uvek moraju biti "dobro promi{ljeni". Jedan od razloga {to se toliko ljudi mu~i pitanjem svog moralnog postojanja mo`da je taj {to nisu u stanju da primene svoja uverenja na konstantnu salvu eti~kih dilema koje `ivot baca pred njih.5 Primenjena etika je klju~na veza izme|u teorije i prakse, pravi test eti~kog odlu~ivanja. Tu le`i profesionalna etika i primeri iz drugog dela knjige bi}e u vezi s ovom granom etike. Eti~ka komunikacija Prou~avanje etike ne bi imalo smisla ako ne bi promovisalo razumevanje, a razumevanje se najbolje mo`e posti}i razmatranjem eti~ke situacije iz perspektive slede}eg komunikacionog procesa6: moralni agent (komunikator) sa konkretnim motivom ~ini neko delo (verbalno ili neverbalno) u nekom odre|enom kontekstu usmeren ka konkretnoj osobi ili publici, obi~no uz neke posledice. Moralni agenti su oni koji donose eti~ke sudove, bez obzira na to da li postupaju samostalno ili kao predstavnici nekih institucija. Svi komunikatori postaju moralni agenti kada sukobe eti~ke dileme svoje profesije i kada moraju da snose punu odgovornost za svoja dela. Razumevanje uloge moralnog agenta je od su{tinskog zna~aja zato {to eti~ki standardi obi~no variraju u skladu s dru{tvenim ulogama. Na primer, ve}ina novinara i urednika, zbog uloge zastupnika javnosti, ne bi mogli da postanu politi~ki aktivni jer bi to kompromitovalo njihovu nezavisnost. Oni koji ne po{tuju ovaj novinarski aksiom verovatno ne}e daleko dogurati u o~ima svojih poslodavaca. Takva je bila sudbina Sandre Nelson, novinara lista News Tribune iz Takome u dr`avi Va{ington, koja je ispred lokalne bolnice u~estvovala u demonstracijama za pravo na abortus i u kampanjama lezbijki i homoseksualaca. Uprkos upozorenjima pretpostavljenih, Nelsonova je nastavila s politi~kim aktivnostima, pa je smenjena sa mesta novinara i postavljena na ni`e radno mesto.7 Me|utim, obaveze novinara u ovom smislu razlikuju se u zavisnosti od njihovih konkretnih profesionalnih obaveza i organizacija za koje rade. Ilustrova}emo to na primeru politi~ki konzervativnog magazina koji uglavnom objavljuje kolumne. Urednik magazina je 5
Vi{e o primenjenoj etici vidi Baruch Brody, Ethics and Its Applications (New York: Harcourt Brace Jovanovich, 1983), str. 4. 6 Ovaj model je baziran na onom koji je opisao Richard L. Johannesen u Ethics in Human Communication (Prospect Heights, IL Waveland, 1990), str. 16. 7 Novinarka je tu`ila svog poslodavca da je prekr{io dr`avni Zakon o po{tenoj kampanji, kao i ustave dr`ave i SAD. Sud je presudio u korist The News Tribune-a. Nelson v. McClatchy Newspapers, Inc. 25 Med.L.Rptr. 1513 (Wash. Sup. Ct., 1997, cert. denied 118 S.CT. 175 (1997). 22
Poglavlje 1 Etika i moralni razvoj
aktivan u Republikanskoj stranci, a "ugovor" izme|u jednog takvog magazina i njegovih ~italaca druga~iji je od "ugovora" koji sa svojim ~itaocima ima klasi~an dnevni list.8 Eti~ke odluke uvek se donose u nekom konkretnom kontekstu koji uklju~uje politi~ku, dru{tvenu i kulturnu klimu. Iako kontekst ne odre|uje automatski ishod eti~kog suda, on svakako ima uticaj koji se ne mo`e ignorisati. Zapravo faktori konteksta ~esto stvaraju unutra{nji sukob koji stavove na{e savesti o tome {ta bi trebalo da uradimo dovodi u moralni sukob s onim {to je popularno uraditi. Moramo, tako|e, preispitati i motive moralnog agenta, jer dobri motivi nekada mogu da se iskoriste da opravdaju ne{to {to izgleda kao neeti~ki ~in. Na primer, novinar mo`e prevarom da otkrije slu~aj korupcije u vladi; to je novinarska tehnika koju bi ve}ina nas tolerisala (ili ~ak i pozdravila) u ime javnog dobra. Me|utim, motivi se ne mogu analizirati samo na osnovu njihove popularnosti ili prihvatljivosti u javnosti, ve} ih treba posmatrati imaju}i u vidu i posledice ~ina. Dr`avnici ne mogu imati opravdanje za politiku genocida, ~ak i ako bi to njihovi glasa~i podr`avali. ^in je komponenta pona{anja u procesu komunikacije. ^in je ono {to privla~i na{u pa`nju delima drugih i mo`e nas navesti da njihova dela opisujemo kao eti~ka ili neeti~ka. ^inovi mogu biti verbalni, kao kada izve{ta~ la`e o izvoru vesti, ili neverbalni, kao kada ogla{iva~ izostavi su{tinske informacije o proizvodu koje kupcu mogu da pomognu da donese odluku o kupovini. Eti~ko re{enje treba procenjivati u smislu odnosa moralnog agenta s osobom (ili osobama) ili publikom na koju eti~ki sud direktno uti~e. Na primer, magazin koji se obra}a sofisticiranoj publici mogao bi s lako}om da uvrsti izjavu koja sadr`i nepristojan govor, dok bi neki lokalni list morao takvu izjavu da presko~i ili cenzuri{e. Ili, ogla{iva~ koji reklamira proizvod namenjen deci mogao bi da pribegne manje agresivnim tehnikama prodaje od onih prilago|enim odraslim kupcima. Isto tako, sistem sertifikata prilago|enosti filmova i TV emisija odre|enim uzrastima, bez obzira na odre|ene propuste, predstavlja pre}utno priznanje da filmska i TV industrija imaju obavezu da upozore publiku na moralno uvredljiv sadr`aj. Kona~no, eti~ki sudovi stvaraju posledice - pozitivne ili negativne - kako za moralnog agenta tako i za ostale na koje dela moralnog agenta mogu da uti~u. Te posledice kre}u se u rasponu od podsticanja svesti do javnog prihvatanja ili neodobravanja pona{anja moralnog agenta. Ponekad su te posledice instantne i nedvosmislene, kao kada se ~itaoci lista `ale na objavljivanje eksplicitne fotografije spaljenih tela na naslovnoj strani. Posledice, pak, mogu biti i dugoro~ne i indirektne i obi~no ~ine temelj reputacije pojedinca ili institucije. U idealnom svetu moralni agenti morali bi unapred znati posledice i postupati u skladu s tim znanjem. Me|utim, pre~esto su posledice ili neo~ekivane ili ne{to druga~ije od o~ekivanja moralnog agenta. Medijski radnici bi trebalo da budu izuzetno oprezni kada postoji mogu}nost da njihova dela mogu izazvati neprijatne posledice po nevine tre}e strane. Hulio Granados bio bi me|u prvima koji bi se slo`ili s ovakvom preporukom. Hulio Granados je bio meksi~ki emigrant zaposlen na pijaci El Mandado u Rejliju u Severnoj Karolini. Novinarka lokalnog lista Raleigh News & Observer \i|i Anders napisala je reporta`u o Granadosovom `ivotu, misle}i da je to posveta svim vrednim Latinoamerikancima koji su se doselili u Rejli. Andersova je napisala ~lanak na dve strane koji je 8
Detaljnije obja{njenje u Jeffrey Olen, Ethics in Journalism (Upper Saddle River, NJ: Prentice Hall, 1988) str. 25. 23
Etika u medijima
iza{ao u nedeljnom izdanju lista. Bila je to potresna pri~a o Granadosovom usamljeni~kom `ivotu u Americi i tome kako je slao novac svojoj porodici u Meksiku. U ~lanku je pomenut i njegov neregulisan status u SAD, nakon ~ega su ga agenti Imigracione slu`be (Immigration and Naturalization Service - INS) iz [arlota uhapsili.9 Andersova je tvrdila kako je upozorila Granadosa da mo`e biti deportovan ako agenti INS-a pro~itaju ~lanak. Granados nije prihvatio upozorenje i kasnije je izjavio listu da je novinarki dozvolio da objavi njegovo ime ali ne i podatak da je u SAD bez papira. Latinoameri~ka zajednica je bila gnevna i krivicu za Granadosovo hap{enje svalila je na Raleigh News & Observer optu`uju}i list za "neodgovorno novinarstvo kojim je uni{ten `ivot ovog mladog ~oveka". Posle prili~no `ustre debate u redakciji lista, urednik Anders Gilenhal priznao je da redakcija nije detaljno analizirala mogu}e posledice objavljivanja ovakvog ~lanka.10 Jedan od urednika, Linda Vilijams, bila je o{trija: "Mi javnosti govorimo da smo neutralni i da ne mo`emo da stanemo ni na ~iju stranu. Ovde smo pogre{ili kada smo objavili sve informacije. Ispali smo produ`ena ruka INS-a."11 Vrednosti u~enja etike Mo`e li etika da se u~i? S tim te{kim i kontroverznim pitanjem moramo se suo~iti direktno. U vezi s ovim pitanjem postoje dve {kole mi{ljenja. Cinici tvrde da etika nije predmet prou~avanja zato {to postavlja pitanja na koja ne daje ~iste odgovore. Osim toga, tvrde skeptici, poznavanje eti~kih principa i normi ne ~ini osobu automatski moralnijom. Upravo suprotno: prema ovom mi{ljenju ljudi kada se suo~e sa stvarnim eti~kim dilemama ignori{u znanje eventualno ste~eno na kursu etike i postupaju u skladu sa sopstvenim interesima. Postoje pouzdani dokazi iz poslednjih 50 godina da kursevi tog tipa i razni verski programi nemaju zna~ajnijeg uticaja na moralno pona{anje.12 Skeptici tako|e tvrde da se moralni razvoj dece zavr{ava pre polaska u {kolu, zbog ~ega nastava i u~enje etike u {koli nemaju mnogo uticaja na decu. Ovakvo gledi{te polazi od pretpostavke da se moralna zrelost, za razliku od psiholo{ke i fizi~ke, sti~e veoma rano, {to je u najboljem slu~aju sumnjiva pretpostavka. Zapravo, ljudi se u eti~kom smislu razvijaju konstantno, a uzrast nije prepreka razvoju moralnih vrednosti ili sticanju moralne mudrosti. Cini~ni stav se ilustruje anegdotom o studentu uhva}enom u plagijatorstvu. Po{to mu je to bio prvi prekr{aj, ka`njen je obavezom slu{anja kursa etike na katedri za filozofiju. Tri meseca kasnije izba~en je s univerziteta kada je uhva}en da prepisuje na ispitu iz etike. Medijski radnici, ~esto skepti~ni prema svemu {to iole miri{e na elitizam, imaju drugu primedbu na kurseve etike. Oni tvrde da razgovori i ve`be na ~asovima ne mogu da do~araju brzinu i pritiske koje nosi stvaran `ivot. Tu su prili~no u pravu. Ali ~ak i vojska mora da ve`ba pre nego {to se na|e u pravoj borbi. ^injenica da uslovi u pravoj bici nisu isti kao na vojnoj ve`bi ne umanjuje zna~aj ve`bi. Pojedine medijske ku}e su promenile razmi{ljanje o ovom pitanju pa sada {alju zaposlene na seminare kako bi pove}ali njihovu eti~ku svest. Imaju}i u vidu da mediji uvek procenjuju etiku drugih - politi~ara ili biznismena - podrazumeva se da njihovo moralno pona{anje mora biti besprekorno. 9
Sharyn Wizda, "Too Much Information?" American Journalism Review, jun 1998, str. 58-62. Ibid., str. 60-61. 11 Ibid., str. 61. 12 Stiles i Johnson, Morality Examined str. 11-12. 10
24
Poglavlje 1 Etika i moralni razvoj
Naravno, etika se ne mo`e ubrizgati injekcijom i ne postoje garancije da }e formalni kursevi moralne filozofije od gre{nika napraviti svece. Isto tako ne postoje garancije da }e lekcije nau~ene na kursevima istorije i politi~kih nauka dati bolje gra|ane ili doprineti razvoju demokratije. Druga {kola mi{ljenja, koju predstavljaju optimisti~ki zastupnici formalnog eti~kog obrazovanja, smatra da je etika predmet poput matematike, fizike ili istorije, sa svojim skupom problema i jedinstvenim metodama njihovog re{avanja.13 Smatra se da postoji telo moralnog znanja koje ~eka eti~ki radoznao um. Zato je prou~avanje etike klju~ razumevanja moralnog postupanja i unapre|enja ljudskog duha. Naravno, tvrde optimisti, takav cilj zaslu`uje pa`nju akademskog sveta i ulazak u nastavni plan i program. Sokrat podr`ava taj stav kada u Platonovom Izvinjenju ka`e da "neistra`en `ivot nije vredan `ivljenja". Ipak, ~ak je i Sokrat u jednom trenutku sumnjao u to da se moralnost mo`e u~iti.14 Javne kritike eti~kih standarda u svim profesijama, posebno u medijima, navode nas da prihvatimo ovaj optimisti~ki stav o u~enju etike. Nemamo mnogo izbora osim da analiziramo, sistematski i racionalno, eti~ke sudove koji se donose u informativnim redakcijama, reklamnim agencijama, firmama za odnose s javno{}u, holivudskim studijima i na internet prezentacijama. Slobodno se mo`e re}i da mediji funkcioni{u u neprijateljskom okru`enju, mada se ankete ne sla`u oko toga koliko duboko je opalo poverenje javnosti u njih. Medijski radnici su danas obrazovaniji i obu~eniji nego ikada. Ali mnogi od njih dolaze sa fakulteta nespremni da se nose s eti~kim problemima stvarnog sveta. Za studente je korisno da se s te{kim eti~kim dilemama prvo suo~e u kabinetima, gde o njima mogu racionalno da razgovaraju, bez pritiska surovih vremenskih rokova koji ih kasnije ~ekaju. Dobra profesionalna etika je ne{to {to treba ~uvati i {to doprinosi po{tovanju me|u kolegama. To je jo{ jedan argument u prilog odre|enom formalnom eti~kom obrazovanju. Sadr`aj kursa medijske etike [ta bi mogao da sadr`i kurs medijske etike? Predava~ verovatno ne mo`e da predaje moralno pona{anje u smislu da u~enje (ili memorisanje) eti~kih principa stvara ~istiju osobu. U~enje etike mo`e, me|utim, da promovi{e moralno pona{anje tako {to }e obezbediti na~ine za dono{enje moralnih sudova, braniti ih i zatim kritikovati posledice ne~ijeg izbora.15 Taj proces se naziva moralnim rasu|ivanjem i o njemu }e se najvi{e govoriti u 3. poglavlju. Na{a o~ekivanja bi trebalo da budu skromna, s tim {to bi kurs medijske etike trebalo da ima nekoliko realnih i prakti~nih ciljeva. Narednih pet obrazovnih ciljeva izvedeni su iz jedne studije napravljene 1980. godine u centru Hastings - pioniru medicinske i biolo{ke etike i bihejvioristi~ke nauke.16 13
James Rachels, "Can Ethics Provide Answers?", u David M. Rosenthal i Fadlou She-haili, Aplied Ethics and Ethical Theory (Salt Lake City: University of Utah Press, 1988), str. 3-4. 14 Ovo gledi{te je izra`eno, prema Platonu, u Menou, kada Sokrat tvrdi da vrlina predstavlja "instinkt koji Bog daje vrlima". Vidi Stiles i Johnson, Morality Examined, str. 10, citira Benjamina Jowetta, Jr., The Dialogues of Plato (New York: Random House, 1920), vol. 1 str. 30. 15 Reginald D. Archambault, "Criteria for Success in Moral Instruction", kod Barry L. Chazan i Jonas F. Soltis, Moral Education (New York: Teachers College Press, 1973), str. 165. 16 Hastings Center, The Teaching of Ethics in Higher Education (Hastings-on-Hudson, NY: Hastings Center, 1980), str. 48-52. O ovim ciljevima se govori i u James A. Jaksa i Michael S. Pritchard, Communication Ethics: Methods of Analysis, (Belmont, CA: Wadsworth, 1994), str 12-18. 25
Etika u medijima
Stimulacija moralne ma{te. Kurs medijske etike trebalo bi da promovi{e shvatanje da moralni izbori ~ine va`an deo ljudskog postojanja i da posledice eti~kih odluka mogu dovesti do sre}e ili patnje. Stimulacija moralne ma{te razvija emotivnu empatiju do koje se ne mo`e do}i u apstraktnim razgovorima o eti~kim pitanjima. Ponekad je na{oj moralnoj ma{ti potreban konkretan podsticaj, a nekada ~ak i {ok terapija. Prepoznavanje eti~kih pitanja. Iako ve}ina nas veruje da znamo da razlikujemo dobro od lo{eg, nismo uvek u stanju da prepoznamo moralne dimenzije neke situacije. Ili, nekad jednostavno dozvolimo predrasudama ili li~nim interesima da zbune na{ moralni kompas. Na primer, u jesen 1999. godine list El Nuevo Herald, verzija lista Miami Herald na {panskom jeziku, nije video eti~ki problem u `rtvovanju svoje novinarske nezavisnosti pred antikastrovskim ose}anjima u Majamiju. Kako pi{e Columbia Journalism Review, tokom konferencije za novinare posve}ene zlo~inima nad zatvorenim Amerikancima koje su po~inili kubanski agenti u Vijetnamu, od kojih su neki sada na va`nim polo`ajima u Kastrovoj vladi, penzionisani pukovnik ameri~ke avijacije Ed Habard, kao jedan od pre`ivelih, preporu~io je da SAD uspostave specijalne odnose sa Fidelom Kastrom. Atmosfera u prostoriji bila je napeta i konferencija za novinare naglo je prekinuta. El Nuevo Herald je objavio izve{taj ali je izostavio "jereti~ku" izjavu pukovnika Habarda.17 Spremnost na eventualne dileme va`an je cilj eti~kog obrazovanja i procesa moralnog rasu|ivanja. Naravno, pojedina eti~ka ograni~enja podlo`na su promenama. Standardi profesionalnog pona{anja konstantno se menjaju kako medijski radnici pode{avaju svoje moralne kompase u skladu s okolnostima koje se menjaju. Na primer, nekada su novinari, nedovoljno pla}eni za svoj rad, rutinski prihvatali poklone i sli~ne izraze zahvalnosti od svojih izvora, odnosno sagovornika. Danas se na takvu praksu gleda sa prezirom, mada jo{ ne postoji jedinstven stav o tome gde povu}i crtu.18 Poput alkoholi~ara, medijski radnici moraju prvo da nau~e da prepoznaju problem kako bi ne{to mogli da preduzmu. Obuka u moralnom rasu|ivanju mo`e nam svima pomo}i da prepoznamo eti~ke posledice odluka koje se spremamo da donesemo. Kao {to je primetio profesor Luis Hod`iz sa univerziteta Washington and Lee kada je govorio o dugoro~nim prednostima eti~kog obrazovanja: Pa`ljivo i sistematsko iskustvo iz u~ionice, uveren sam, mo`e biti korisno. To je zato {to ono skre}e pa`nju na va`na eti~ka pitanja i norme i, pomo}u konkretnih slu~ajeva, na potrebe publike. A to mo`e pomo}i u iskupljenju moralne snage profesije.19 Razvoj analiti~nosti. Sposobnost kriti~kog razmi{ljanja o eti~kim pitanjima u srcu je procesa dono{enja odluka. Taj cilj podrazumeva preispitivanje temeljnih apstraktnih koncepata kao {to su pravda, moralne obaveze i po{tovanje drugih da bi se videlo kako se oni konzistentno i koherentno mogu primeniti na stvarne situacije. Kriti~ko preispitivanje argumenata i opravdanja koji se koriste da podr`e ne~ije moralne odluke tako|e je veoma va`no.20 Sposobnost rasu|ivanja je klju~na za re{avanje problema u matematici i 17
"Unliberated News", Columbia Journalism Review, januar/februar 2000, str. 19. Detaljnije na ovu temu vidi Ron F. Smith, Groping for Ethics in Journalism, 4. izdanje (Ames: Iowa State University Press, 1999.), str. 317-331. 19 Louis W Hodges, "The Journalist and Professionalism", Journal of Mass Media Ethics 1, no. 2 (prole}e/leto 1986): 35. 20 Vidi Jaksa i Pritchard, Communication Ethics, str. 15-16. 18
26
Poglavlje 1 Etika i moralni razvoj
bihejvioristi~kim naukama; isto se mo`e re}i i za moralnu filozofiju. Konkretni primeri iz prakse i simulacije u u~ionici, u kojima studenti preuzimaju uloge moralnih agenata u hipoteti~kim ili stvarnim situacijama, mogu biti efikasne alatke u razvoju analiti~nosti. Sticanje ose}aja moralne obaveze i li~ne odgovornosti. Ameri~ki predsednik Hari Truman dr`ao je na stolu natpis "The buck stops here" ("Odgovornost ne mo`e da se svali na drugoga"). Bila je to fraza jednostavnog re~nika i dubokog zna~enja kojom je Truman poru~ivao svakome ko je hteo da slu{a da bezrezervno prihvata odgovornost za sva dela izvr{ne vlasti. On je time tako|e priznao jednostavnu moralnu istinu: odgovornost se ne mo`e delegirati. Kao moralni agenti odgovorni smo za svoja dela i ne bismo smeli da krivimo druge za lo{e eti~ke procene ili postupke. Medijski radnici ~esto stavljaju slobodu iznad odgovornosti. Kurs etike bi mogao pomo}i da se ta neravnote`a ispravi. Tolerisanje neslaganja. Da bi mogli da donesu utemeljene eti~ke sudove, moralni agenti moraju uzeti u obzir i po{tovati tu|a gledi{ta. Racionalna odluka se zasniva na moralnim temeljima koji se mogu braniti, detaljnom promi{ljanju i razmatranju dostupnih opcija. Kao {to prime}uju D`ejms @aska i Majkl Pri~ard u diskusiji o etici u komunikacijama: "Tolerisanje razlika u izborima i uzdr`avanje od automatskog obele`avanja suprotnih izbora kao nemoralnih od klju~nog su zna~aja. Istovremeno, tra`enje preciznih ta~aka neslaganja mo`e pomo}i u eliminisanju pogre{nih razlika."21 @ivimo u otvorenom i {arolikom dru{tvu, a mudrost i razum ukazuju da moramo konsultovati i moralna gledi{ta drugih pre nego {to donesemo li~ni sud.22 Razvoj eti~ke kondicije Pretpostavimo da ste pro~itali celu knjigu, shvatili sve eti~ke principe i proanalizirali dileme iznete u primerima. Pretpostavimo i da ste na kursu medijske etike bili najbolji i dobili najvi{e ocene. Da li vas sve to ~ini moralno vrednijom osobom nego {to ste bili pre polaska na kurs? Apsolutno ne! Ova knjiga i eventualni formalni kursevi samo su odsko~na daska. Kroz formalno iskustvo analiziranja eti~kih dilema iznetih u hipoteti~kim slu~ajevima mo`ete po~eti da razvijate eti~ku svest i shvatate proces moralnog rasu|ivanja koji }e biti detaljno opisani u 3. poglavlju. Gledanje video-kasete ne}e vas u~initi fizi~ki spremnijim, kao {to vas ni ~itanje knjiga o fudbalu ne}e u~initi dobrim fudbalerom. Sportisti briljiraju zbog vi{egodi{njeg napornog treniranja. Isto je sa treniranjem karaktera i u~enjem moralnih vrlina. Jedini na~in da budete moralnija osoba jeste da primenjujete (dakle, ve`bate) etiku. Ra{vort Kider, novinar i osniva~ Instituta za globalnu etiku, to naziva "eti~kom kondicijom".23 ^estitost se ne ra|a iz beskona~nih filozofskih debata o eti~kim pitanjima ili beskrajnih analiza dilema. Eti~ka kondicija nastaje iz suo~avanja s te{kim moralnim pitanjima svakodnevnog bivstvovanja i aktivnim u~estvovanjem u njihovom re{avanju. Da biste bili u eti~koj kondiciji, morate, kako savetuje Kider, "biti mentalno aktivni" i "posve}eni putem ose}anja, a ne samo intelekta".24 21
Ibid. str. 9. Hastings Center, Teaching of Ethics, str. 52. 23 Vidi Rushworth M. Kidder, How Good People Make Tough Choices (New York: Morrow, 1995), str. 57-76. 24 Ibid., str. 59. 22
27
Etika u medijima
Kiderov stav vredi razmotriti. Iako je intelekt od su{tinskog zna~aja za dono{enje valjanih moralnih sudova (a u sredi{tu pa`nje ovog teksta je moralno rasu|ivanje), za osobu u istinskoj eti~koj kondiciji on nije dovoljan. Moralno dono{enje odluka zahteva i saose}anje - ili, prema Kiderovim re~ima, "ose}anja". Bez toga, eti~ke odluke se svode na sterilne logi~ke ve`be. Eti~ka kondicija, me|utim, zahteva holisti~ki pristup izgradnji karaktera u ~emu u~estvuju na{i intelektualni i emotivni aspekti. Naravno, na{ razum i emocije ~esto se me|usobno ne sla`u. Na primer, urednik koji razmi{lja da li da objavi fotografiju mrtvog deteta ~esto je razapet izme|u novinarskih vrednosti aktuelnosti i saose}anja s porodicom deteta i osetljivo{}u ~italaca. Ve`banje za eti~ku kondiciju ne po~inje prvim zaposlenjem. Iako mnoge profesije name}u odre|ene jedinstvene obaveze za svoje ~lanove, ~esto se previ|a da se profesionalne odgovornosti ne mogu u potpunosti razdvojiti od su{tinskih vrednosti dru{tva. Proces eti~kog dono{enja odluka ne razlikuje se prema kontekstu ili okru`enju. Drugim re~ima, ne postoji jedan eti~ki sistem za medijske radnike, a drugi za sve ostale. Razvoj moralnih vrlina - sposobnosti razlikovanja dobra i zla i sposobnost dono{enja odbranjivih eti~kih odluka - mora biti `ivotno opredeljenje koje momentalno anga`uje na{e intelektualne, intuitivne i emotivne kapacitete. Etika ne mo`e da se uklju~uje i isklju~uje u zavisnosti od konkretne situacije. Principi i primeri u ovoj knjizi samo su katalizatori koji }e stvarno zna~enje dobiti tek u praksi i razmi{ljanju o tome {ta ste nau~ili. Tako se sti~e eti~ka kondicija! Prvi principi moralnih vrlina Moralno znanje, bez kojeg nema moralne kondicije, ne sastoji se od pam}enja skupa eti~kih principa ve}, kao {to je nagove{teno u prethodnom odeljku, od sposobnosti razlikovanja dobrog i lo{eg pona{anja i moralne volje da se to znanje primeni na stvarne eti~ke dileme. Nema ve}e radosti od uverenja da smo u~inili pravu stvar, ~ak i ako ona nije op{teprihva}ena. Eti~ka kondicija nikada ne mo`e dovesti do ljudske savr{enosti, koja je, naravno, nedosti`na. Zato moramo prihvatiti umereniju procenu moralnih vrlina. Eventualni razgovori o moralnim markerima osobe s moralnim vrlinama mogli bi da nas neko vreme intelektualno anga`uju, ali postoje tri markera koji su verovatno fundamentalni: kredibilnost, integritet i civilizovanost. Kredibilnost Prvo govorimo o kredibilnosti zato {to bez nje ni druge vrline ne zna~e ni{ta. Biti kredibilan zna~i biti osoba kojoj se mo`e verovati i u koju se mo`e imati poverenje. S eti~ke ta~ke gledi{ta, kredibilnost je polazna ta~ka u na{em postupanju prema drugima i punopravnom ~lanstvu u moralnoj zajednici. Kredibilnost je lomljiva stvar i u dana{njem veoma konkurentnom, materijalisti~kom i slobodnom okru`enju njeno o~uvanje mo`e biti te{ko. Ipak, na{a vera u kredibilnost kao pokreta~ku snagu mora ostati neumanjena, zato {to ostaje ~injenica da odsustvo poverenja mo`e biti pogubno po pojedince i firme. To je bio slu~aj kada su dve TV stanice u San Antoniju u Teksasu prekinule redovni program i objavile vest da je u lokalnoj osnovnoj {koli pucano na decu. Kasnije se ispostavilo da nikakve pucnjave nije bilo i da su stanice reagovale prislu{kuju}i policijske komunikacije u vezi s istragom o pucnjavi na drugom kraju grada u koju je bio ume{an {kolski ~uvar. Uprkos izvesnih poku{aja provere vesti, stanice su nastavile da emituju 28
Poglavlje 1 Etika i moralni razvoj
pogre{ne informacije, "naduvale pri~u emitovanjem vanrednih vesti i prestravile mnoge roditelje i druge gra|ane".25 Bostonska TV stanica WCVB izgubila je deo svoje kredibilnosti kada je po~etkom 2001. godine zapo~ela promotivnu kampanju u kojoj su se pojavili mnogi poznati politi~ari. Kako pi{e magazin Broadcasting & Cable, anga`ovanje politi~ara da hvale program jedne lokalne stanice izazvalo je odre|enu zabrinutost "u pogledu sposobnosti stanice da ostane nezavisna od uticaja istaknutih politi~ara koji je podr`avaju".26 Od {ezdesetih godina pro{log veka, izraz procep kredibilnosti (engl. credibility gap) postao je sinonim za nedovoljno poverenje u saop{tenja dr`avnih zvani~nika, korporacija i kulturnih institucija. Ali ni mediji nisu imuni od upadanja u ovakve procepe kredibilnosti, {to je ~injenica koja se ogleda i u ispitivanjima javnog mnjenja. Sre}om, takve pojave su retke, mada ugled kod ionako skepti~ne javnosti mo`e da naru{i i samo jedna eti~ka gre{ka koja dobije veliki publicitet. Integritet Integritet je tako|e klju~ni faktor moralnog sazrevanja. Istinska eti~ka kondicija zahteva integritet. U nedavno objavljenoj knjizi na tu temu, Stiven Karter defini{e integritet kao "(1) razlikovanje dobrog od lo{eg; (2) postupanje na osnovu uo~ene razlike, makar i na li~nu {tetu; i (3) otvoreno pri~anje da postupate na osnovu razlikovanja dobrog i lo{eg".27 Ovom spisku mora se dodati i spremnost da se preuzme odgovornost za svoje postupke. Drugim re~ima, ljudi od integriteta moraju biti aktivni u utvr|ivanju pravog na~ina postupanja, moraju biti spremni da nakon intelektualne i kriti~ke istrage tako i postupe i moraju biti spremni da `ive s posledicama svog pona{anja. Te ideje su u srcu procesa moralnog rasu|ivanja o kojem }emo govoriti u 3. poglavlju. Oni s integritetom nisu samo posve}eni otkrivanju dobrog, ve} mnogo vremena provode poku{avaju}i da unaprede moralnu ekologiju. Na primer, protivnik eutanazije, dakle osoba koja iskreno veruje da je svaki oblik eutanazije nemoralan, trebalo bi aktivno da se suprotstavlja poku{ajima ozakonjivanja ovakve prakse. Sli~no tome, reklamni stru~njak koga brine problem stereotipnog prikazivanja polova u TV reklamama, trebalo bi da se u samoj struci potrudi da se takvi stereotipi elimini{u. Drugim re~ima, moralni agenti koji poseduju integritet rade ono {to govore. Trude se da ne{to postignu. Naravno, ljudi dobre volje mogu da se ne slo`e s preduzetim pravcem delovanja, ali uspevaju da o~uvaju svoj integritet. Novinski urednici, na primer, mogu agresivno da brane politiku svojih redakcija koja novinarima ne dozvoljava politi~ku aktivnost, ~ak ni onima koji nisu zadu`eni da prate politi~ke doga|aje, s opravdanjem da se time ugro`avaju nezavisnost i integritet redakcije vesti. Novinari, s druge strane, mogu da tvrde kako politi~ka aktivnost ne podrazumeva sukob interesa sve dok novinar nije aktivno uklju~en u kampanju o kojoj izve{tava. Obe strane uspevaju da sa~uvaju integritet dokle god kriti~ki razmi{ljaju o svojoj poziciji, dokle god su istinski uverene u eti~ku snagu svojih stavova ({to zna~i da su ti stavovi zasnovani na ~vrstim moralnim principima) i dokle god su spremni da javno brane svoje pozicije. 25
Bob Steele, "Dull Tools and Bad Decisions," Quill, april 2000, str. 22. "Credibility Crisis?", Broadcasting & Cable, 15. januar 2001, str. 103. 27 Stephen L. Carter, Integrity (New York), 1996, str. 7. 26
29
Etika u medijima
Civilizovanost Moralno neobrazovanima mo`e izgledati kao da u razgovoru o etici nema mesta civilizovanosti. Taj izraz ~esto priziva slike manira i otmenosti Viktorijanskog doba, koji su u dana{njem slobodnom dru{tvu odavno napu{teni. Iako je ta~no da su maniri va`ni, civilizovanost ovde ima mnogo {ire konotacije. Civilizovanost se mo`e opisati kao "prvi princip" moralnosti, zbog toga {to obuhvata stav o po`rtvovanju i po{tovanju drugih. Te ideje odra`avaju se u svim vode}im religijama u svetu. Dok se vrednosti civilizovanosti mogu prona}i jo{ u staroj Gr~koj, savremene formulacije civilizovanosti datiraju iz XVI veka, kada je Erazmo Roterdamski napisao prvi va`an rad na tu temu. Civilizovanost, prema njemu, jeste ono {to nam omogu}ava da `ivimo zajedno kao dru{tvo.28 Ona obuhvata skup pravila, ~esto zasnovanih na konvencijama, koja ~ine oru|a za interakciju s drugima.29 Kada ih projektujemo na podlogu raznih medijskih ku}a, mo`emo videti neophodnost odre|enog konsenzusa kojim se pro{iruje kredibilitet i ugled medija u javnosti. Ako, na primer, pa`ljivije pogledamo kodekse medijske industrije vide}emo da se svi temelje na po{tovanju ~itaoca, gledaoca ili slu{aoca. Po{tovanje i po`rtvovanje su, dakle, pokreta~ke snage moralnih vrlina koje nazivamo civilizovano{}u. Moralnost podrazumeva uzimanje u obzir interesa drugih; potpuno sebi~na osoba dakle, po definiciji, ne mo`e donositi eti~ke sudove.30 Time se ne `eli re}i da li~ni interes nikad ne treba da nam bude vodilja. ^ak i te`nja da postanemo osoba sa {to vi{e vrlina podrazumeva odre|eni stepen borbe za li~ne interese. Taj cilj se, me|utim, mo`e ostvariti ubacivanjem faktora zabrinutosti za druge u jedna~inu procesa odlu~ivanja. Naravno, ne sla`u se svi s ovakvim gledi{tem. Ima i onih koji misle da li~ni interes uvek treba da bude primarni faktor u izboru pravca delovanja. Pristalice ovog verovanja nazivaju se egoistima. Me|utim, egoisti ne ka`u da u potpunosti treba ignorisati posledice na{eg pona{anja za druge. Uostalom, ~esto mo`emo imati koristi od toga {to se drugima de{ava ne{to pozitivno. Na primer, ako firma ostvari profit, radnici bi mogli da dobiju ve}e plate. Ipak, egoistima je motivacija uvek dugoro~ni li~ni interes, ~ak i ako ponekad za ostvarenje svojih ciljeva moraju da pribegnu altruizmu. Javnost ~esto do`ivljava medijske radnike kao egoiste i taj stav je doveo do krize poverenja.31 Sve je vi{e negativnih stavova u vezi s medijima, nesumnjivo izazvanih poimanjem da }e novinari sve prekopati, ~ak i ako to nije eti~ki, da bi do{li do vesti, ili da reklamne agente i menad`ere za odnose s javno{}u vi{e zanima manipulisanje javnim mnjenjem i ukusima potro{a~a od javnog interesa. Kada je re~ o medijima, izrazi kao rat za gledanost, TV jeftinog ukusa i tabloidsko novinarstvo postali su sastavni deo vokabulara publike. Senzacionalna, {okantna i skandalozna otkri}a na medijskom tr`i{tu sve vi{e potiskuju ozbiljno i inteligentno novinarstvo. Taj trend se ogleda u medijskim "cirkuzijadama" kao {to su su|enje O.J. Simpsonu, tvrdnje da je predsednik Klinton imao seksualne odnose sa pripravnicom u Beloj ku}i, slu~aj {estogodi{njeg kubanskog de~aka Elijana Gonzalesa, koji se po spasavanju blizu obale Floride na{ao u sredi{tu me|unarodne 28
Ibid., str. 14-15. Ibid., str 12. 30 Detaljnije o ovome vidi Norman E. Bowie, Making Ethical Decisions (New York: McGraw-Hill, 1985), str. 11-16. 31 Ted J. Smith III, "Journalism and the Socrates Syndrome", Quill, april 1988. str. 15. 29
30
Poglavlje 1 Etika i moralni razvoj
borbe za starateljstvo izme|u oca na Kubi i ro|aka u Majamiju. Kriti~ari ~esto optu`uju medije da u jurnjavi za {to ve}im profitom podilaze najni`im ukusima. Ovde nije va`no da li su te generalizacije i kritike zaslu`ene ili ne. U zemlji preokupiranoj {okantnim saznanjima preko mas-medija opa`anje postaje stvarnost. Paradoks slobodne civilizacije predstavlja ~injenica da dru{tvo koje toliko vrednuje individualizam i konkurentnost konstantno dovodi u pitanje ose}aje saradnje i obaveze usa|ene u nas jo{ u ranom detinjstvu. Zato medijski radnici, od kojih mnogi dolaze sa univerziteta gde je prosek ocena merilo ne~ije vrednosti, ulaze u svoja zaposlenja s usa|enim konkurentskim duhom. Naravno, u konkurentnosti nema ni~eg lo{eg, s tim {to eti~na osoba mora da razgrani~i situaciju u kojoj je konkurentnost motivisana isklju~ivo li~nim interesima i mo`e da povredi druge. Pojmu civilizovanosti vrati}emo se, ali u druga~ijem kontekstu u 9. poglavlju. Formiranje eti~kih vrednosti i stavova U prethodnom odeljku pomenuli smo zna~aj razvoja ose}aja za po`rtvovanost - razmi{ljanja o interesima drugih. Ali koji faktori uti~u na na{ moralni razvoj? Da bismo odgovorili na to pitanje, moramo razumeti kako se formiraju eti~ke vrednosti i stavovi. Definisanje vrednosti i stavova Prvo moramo da defini{emo vrednosti i stavove kao komponente eti~kog pona{anja. Iako postoji mnogo vrsta vrednosti i stavova, ova knjiga se pre svega koncentri{e na one u vezi s eti~kim sudovima. Moralna vrednost je, dakle, ne{to {to je "cenjeno, vredno, o ~emu se ima visoko mi{ljenje, ili ne{to podjednako dobro".32 Autonomija, pravda i dostojanstvo ljudskog `ivota primeri su vrednosti koje su va`ne najve}em delu dru{tva. Objektivnost i po{tenje ~esto se navode kao osnovne vrednosti novinarskog rada. Sli~no tome, poverenje, integritet i iskrenost po`eljne su vrednosti svakoga ko se bavi odnosima s javno{}u. Vrednosti su sastavne komponente stavova - dakle, "nau~ene emotivne, intelektualne i bihejvioristi~ke reakcije na li~nosti, stvari i doga|aje".33 Na primer, stavovi protivnika eutanazije mo`da se zasnivaju na fundamentalnim moralnim vrednostima kao {to je svetost `ivota. Nasuprot tome, stavovi onih koji veruju u "pravo na dostojanstvenu smrt" zasnivaju se na osnovnim vrednostima kao {to su autonomija pojedinca i pravo na kvalitet `ivota. Stoga je lako videti za{to eti~ki sporovi i debate proizvode tako emotivnu retoriku. Stari Grci su prepoznali zna~aj stava, a posle njih mnogi autori opisivali su njegove tri komponente: afektivnu, kognitivnu i bihejvioristi~ku.34 Afektivna komponenta stava je emotivna strana na{ih uverenja u vezi s nekom situacijom. Ona se sastoji od na{ih pozitivnih ili negativnih ose}anja prema ljudima ili doga|ajima, zadovoljstva ili nezadovoljstva, pa ~ak i neizvesnosti. Na primer, neki TV voditelji mogu da podstaknu pozitivne emotivne reakcije zbog svoje harizme, {arma ili zanimljivih komentara. Drugi mogu da podstaknu negativne emocije zbog svoje grubosti ili neskrivenog ega. Naravno, jedno od ~uda ljud32
Peter A. Angeles, Dictionary of Philosophy (New York: Barnes & Noble, 1981), str. 310. Albert A. Harrison, Individuals and Groups: Understanding Social Behavior (Pacific Grove, CA: Brooks/Cole, 1976), str. 192. 34 Ibid., str. 192-195. 33
31
Etika u medijima
ske prirode jeste to da ista osoba ~esto mo`e da proizvede razli~ite reakcije u publici. Ta emotivna neujedna~enost odra`ava se u fenomenu kontroverznog voditelja talk show emisija Ra{a Limboa, koga radio i TV publika ili voli ili mrzi. Afektivna komponenta je va`na moralnom agentu da bi mogao da donese eti~ki sud, jer ona njegovim odlukama daje emotivnu dimenziju. Samo bezose}ajan novinar ne bi imao samilosti za tragediju porodice `rtve avionske nesre}e i ne bi joj se obazrivo i pa`ljivo obratio za intervju. Kognitivna komponenta je intelektualna strana stava. Ona se sastoji od onoga u {ta moralni agent veruje, {to zna ili kako rasu|uje u vezi s nekom osobom, stvari ili doga|ajem. Na primer, neko mo`e misliti da rep grupa 2Live Crew predstavlja opasnost po kulturnu aktivnost i razum, dok neko drugi tu grupu mo`e do`iveti kao bezopasan odraz nesputanog `ivotnog stila. Bihejvioristi~ka komponenta stava odnosi se na predispozicije pojedinca da reaguje. Kada govorimo o eti~kom postupanju ili pona{anju, mislimo na moralne radnje koje odra`avaju afektivne (emotivne) i kognitivne (racionalne) komponente stavova moralnog agenta o nekoj situaciji. Bilo koja od ove dve komponente mo`e prevagnuti u datom trenutku, ali istinsko moralno rasu|ivanje uzima u obzir i ose}anja u uverenja. Kao primer mo`e nam poslu`iti problem urednika nekog lista koji treba da odlu~i da li da objavi ime `rtve silovanja. Mnogi listovi to nikada ne rade, dok drugi objavljuju imena u pojedinim okolnostima. Emotivna strana stava u vezi s ovom dilemom verovatno bi probudila ose}anja sa`aljenja prema `rtvi. Racionalna, ili kognitivna, komponenta mo`e nas dovesti do zaklju~ka da ime `rtve nije va`no za vest i da se njegovim objavljivanjem ni{ta ne}e posti}i. Osim toga, politika neobjavljivanja imena `rtava silovanja mo`e ohrabriti i druge `rtve da svoja iskustva prijave vlastima. S druge strane, neki urednici bi i pored ose}aja sa`aljenja prema `rtvama, pa ~ak i odre|enim rezervama u pogledu objavljivanja imena, ipak mogli da zaklju~e da su `rtve zlo~ina uvek zanimljiva vest i da bi njihova imena trebalo objaviti ako ne postoji neki poseban razlog da se to ne uradi. Mediji, smatraju oni, ne bi trebalo da se bave prikrivanjem vesti. Ono {to se u ovoj debati gubi jeste gledi{te da bi publika mogla da podr`i neobjavljivanje imena `rtve silovanja bez primisli da je prikrivanje vesti standardna praksa medija. Kao {to smo videli ranije, publika je va`an faktor u dono{enju eti~kih sudova. U svakom slu~aju, i racionalna i emotivna strana na{eg bi}a od su{tinske su va`nosti u moralnom rasu|ivanju. Stavovi o moralnosti mogu se, dakle, posmatrati kao paketi vrednosti u kojima se kombinuju ose}anja, misli i dela.35 Ali, odakle poti~u na{i stavovi i vrednosti? Koje sile oblikuju na{ moralni razvoj? Odgovori na ta pitanja su va`ni zato {to moralno pona{anje pojedinca ~ini temelj institucionalnih i profesionalnih standarda postupanja. Ne pona{aju se institucije neeti~ki, ve} to ~ine ljudi.36 Izvori vrednosti i stavova ^etiri zna~ajna izvora direktno uti~u na na{e formiranje vrednosti i stavova: porodica, pripadnost grupi, uzori i dru{tvene institucije. U kojoj meri }e svaki od ovih izvora uticati na na{e moralno postupanje zavisi}e od jedinstvenih okolnosti svakog pojedinca. 35 36
Ibid., str. 193. Ovaj pojam je doveo u pitanje Thomas Nagel u "Ruthlessness in Public Life", u Callahan, Ethical issues, str. 76-83.
32
Poglavlje 1 Etika i moralni razvoj
O~ekivano, roditelji ~ine prvi i verovatno najva`niji model pona{anja za decu. Roditelji imaju primarni uticaj u usa|ivanju svesti i ose}aja za dobro i lo{e. Neke vrednosti i stavove dete u~i disciplinom i instrukcijama, dok neke sti~e opona{anjem roditelja. Na primer, roditelji koji se uporno me|usobno optu`uju za probleme i te{ko}e usa|uju deci pogre{no uverenje da nismo odgovorni za svoje postupke. Isto tako, majka koja nastavniku napi{e la`no pismo da "Perici ju~e nije bilo dobro" {alje svom Perici poruku da je laganje dozvoljeno. Ironi~no je to {to takav roditelj nikada ne bi detetu poku{ao da usadi uverenje da je laganje pozitivna vrednost, ali svojim pona{anjem {alje poruku da je varanje dru{tveno prihvatljivo u pojedinim situacijama. Jedna mera svesti je sposobnost odolevanja isku{enjima.37 Taj cilj se posti`e u ranim fazama moralnog razvoja deteta, preko niza nagrada i kazni.38 U ovoj fazi deca obi~no prihvataju odre|ene ideje koje im prenose roditelji ali nisu sposobna za istinsko moralno rasu|ivanje. Me|utim, u kasnijim fazama javljaju se po~eci logi~kog rasu|ivanja i moralne matrice kod deteta, koje se stalno razvijaju, postaju referentne ta~ke kojima se mogu re{avati budu}e eti~ke dileme i postaju odbrambeni mehanizmi kojima deca mogu da se odupru izazovima njihovih sistema vrednosti.39 Pripadnost grupi je drugi va`an faktor uticaja u moralnom razvoju, posebno me|u adolescentima. Najva`nije grupe su one sa kojima se sre}emo u kom{iluku, {koli, crkvi, klubovima i, kada odrastemo, na poslu. Takve grupe mogu izvr{iti ogroman, nekad neizdr`iv pritisak na prilago|avanje. U okviru njih moralne vrednosti neke osobe prolaze kroz najte`e izazove, a zbog dru{tvene uloge koja se zahteva od ~lanova grupe ovde mo`e do}i do eti~kih kompromisa. Naravno, u pojedinim slu~ajevima kao {to je pripadnost verskoj organizaciji, ~lanstvo u grupi mo`e oja~ati sistem vrednosti pojedinca. Uzori su one osobe koje cenimo, po{tujemo i `elimo da opona{amo. Oni mogu da nas nau~e dobrom ili lo{em (na primer, mladima mo`e biti privla~an raskala{ni `ivot preprodavaca droge), ali i imaju ogroman uticaj na imitativno pona{anje drugih. Deca i adolescenti ulaze u psiholo{ke veze sa svojim uzorima i preuzimaju njihove ideje, stavove i postupke. Ponekad su uzori obi~ni ljudi - nastavnici ili sve{tenici - koji imaju neprimetan uticaj na one s kojima dolaze u kontakt. ^esto su uzori javne li~nosti koje mogu da daju primere, dobre ili lo{e, milionima sledbenika. Peva~ Riki Martin, sportista Tajger Vuds ili TV voditeljka Opra Vinfri na prvi pogled nemaju ni{ta zajedni~ko, osim {to su uzori. Uticajima podlo`na omladina ~esto preuzima eti~ke reference od takvih istaknutih li~nosti. Reklame za pivo u kojima se pojavljuju poznati sportisti, na primer, {alju poruku da je konzumiranje alkohola na neki na~in dru{tvena vrlina, istinski test mu{kosti. Isto tako, sve manja civilizovanost i sve ve}a upotreba pe`orativnog jezika me|u mladima mo`e se, delom, pripisati primerima koje daju idoli iz sveta zabave i sporta. Uzori i pripadnost grupi mogu imati podjednako veliki uticaj, posebno kasnije u `ivotu, kao i porodi~ne veze. Zna~aj biranja za uzore onih koji ilustruju pozitivne eti~ke vrednosti 37
Edwin P. Hollander, Principles and Methods of Social Psychology, 4. izdanje (New York: Oxford University Press, 1981), str. 258. 38 Vidi A. Bandura, A Social Learning Theory (Upper Saddle River, NJ: Prentice Hall, 1977); J.P. Flanders, "A Review of Research on Imitative Behavior", Psychology Bulletin 69 (1968): 316337. 39 Psiholog Lawrence Kohlberg osporava teoriju Sigmunda Frojda, ali i on smatra da se kod deteta moral razvija u {est faza. 33
Etika u medijima
uo~io je eti~ar Majkl D`ozefson u razgovoru s televizijskim komentatorom Bilom Mojersom: Roditelji nam svakako usa|uju stvari i to je veoma va`no. Ali to nam jedino daje orijentaciju ka etici. Sada se neki ljudi bune protiv te orijentacije, dok je neki usvajaju i slede. Na nas uti~u i grupe kojima pripadamo. Etika se u~i sa svih strana, etici nas u~i, na primer, nastavnik ili neka druga osoba koja nas inspiri{e da se uzdignemo... Veoma je va`no za lidere i uzore, bez obzira na to da li su oni sportisti ili politi~ari, da daju pozitivne izjave o etici, ako te izjave nisu hipoteti~ke.40 Da li uzori imaju bilo kakve moralne obaveze prema svojim sledbenicima? Oni koji ostavljaju lo{e primere obi~no su motivisani li~nim interesom i stoga nisu vredni opona{anja. Ali istinski moralni lideri, oni koji su u poziciji da pomere eti~ki razvoj drugih u pozitivnom pravcu, imaju obavezu da postavljaju visoke standarde pona{anja za one koji bi mogli da slede njihovo pona{anje. Pretpostavimo da savetnik univerzitetskog lista, koji me|u ~lanovima redakcije u`iva veliko po{tovanje pa je na neki na~in uzor, sugeri{e mladim novinarima da mogu da urade bilo {ta kako bi do{li do pri~e. Takav savet novinarskim novajlijama nekad mo`e uticati na usa|ivanje stava da novinari funkcioni{u na druga~ijoj eti~koj ravni od ostatka dru{tva. Sli~no tome, predava~ na kursu za odnose s javno{}u koji preporu~uje beskompromisnu lojalnost firmi, daje studentima iskrivljenu sliku o tome kakvo se eti~ko pona{anje o~ekuje od osoba zadu`enih za odnose s javno{}u. Porodice, grupe i uzori imaju sna`an i o~igledan uticaj na na{ ose}aj za etiku. Ali ne treba zanemariti ni dru{tvene institucije kao va`an faktor uticaja na moralni `ivot pojedinca. Da li takve institucije menjaju na{e eti~ke standarde ili ih samo odra`avaju? To je slo`eno pitanje, mada ne treba posebno nagla{avati da dru{tvene institucije odra`avaju preovla|uju}e norme i istovremeno imaju klju~ni zna~aj u menjanju stavova u vezi sa standardima pona{anja. Na primer, "seksualna revolucija" je uveliko bila u toku kada se u nju uklju~ila televizija, ali je najverovatnije da je kod javnosti upravo televizija imala va`nu ulogu u prihvatanju ve}ih seksualnih sloboda, mada se ovo ne mo`e nau~no dokazati. Rekao sam ranije da se institucije ne pona{aju neeti~ki - ve} da to rade ljudi. Ipak, proces dono{enja odluka u institucionalnim strukturama nekada je toliko razvodnjen da je te{ko uo~iti pojedina~nu odgovornost. Primer za to je TV drama koja okuplja kreativne pojedince od kojih svaki ima udela u kreiranju poruke pri~e. Put odgovornosti po~inje u Holivudu i ide do kancelarija TV ku}e u Njujorku. Ova podela kreativnog rada unutar institucija ~esto nas navodi da govorimo o eti~kim standardima TV ku}e CBS, ili listova National Enquirer ili Washington Post. U svakom slu~aju, pojedinci donose moralne sudove koji se pojavljuju u formi korporativne prakse ili politike. Institucije imaju jak uticaj na svoje ~lanove i odre|uju eti~ki ton njihovog postupanja. U svakoj organizaciji postoji moralna kultura koja se odra`ava kako u pisanim pravilnicima tako i u primerima vode}ih rukovodilaca. I jedno i drugo inspiri{e eti~ko pona{anje ~lanova institucije. Socijalizacija novinara i razvoj profesionalnih vrednosti ne zavr{avaju se na {kolskoj kapiji. Moralno obrazovanje medijskih radnika po~inje rano u `ivotu i to je proces koji se nikada ne zavr{ava. 40
Bill Moyers, A World of Ideas (New York: Doubleday, 1989), str. 16.
34
Poglavlje 1 Etika i moralni razvoj
Institucije imaju veliki uticaj na eti~ke vrednosti i stavove ~lanova dru{tva zbog centralne uloge koju imaju u dinamici svake kulture. Zbog toga ~esto govorimo o institucijama koje po{tuju potrebe i senzibilitet javnosti kojoj slu`e - {to ponekad uklju~uje medijske organizacije - po{to postupaju s ose}ajem socijalne odgovornosti. Proces kojim svi pomenuti uticaji - porodica, pripadnost grupi, uzori i institucije - uvode pojedinca u norme i konvencije datog dru{tva ili podgrupe naziva se socijalizacija.41 Na primer, kada akademska institucija kazni studente zbog varanja, ona ja~a vrednost iskrenosti, {to je prvi princip moralnog kodeksa na{e kulture. Sli~no tome, studenti marketinga i odnosa s javno{}u, upisivanjem na studije masovnih komunikacija brzo se "socijalizuju" u konvencije vlastitih profesija. Socijalizacija je aktivnost koja traje celog `ivota i slu`i kao ~inilac dru{tvene kontrole tako {to pru`a izvesnu homogenizaciju moralnih vrednosti. Svi ti uticaji doprinose moralnom razvoju pojedinca u kombinaciji koju socijalni psiholozi jo{ ne mogu u potpunosti da razumeju. Znamo, me|utim, da na{i stavovi u vezi s nekom situacijom ne odre|uju uvek na{e moralne sudove, {to ukazuje da pripadnost grupi i institucionalni uticaji nekada imaju prednost nad vrednostima koje smatramo va`nim. Poslanik koji se otvoreno zala`e za kontrolu posedovanja oru`ja me|u gra|anima mo`e, na primer, da glasa protiv zabrane no{enja ili posedovanja oru`ja kako bi od drugih poslanika dobio ustupke u vezi s nekim drugim va`nim pitanjem. Urednik magazina koji se agresivno zalagao za izdvajanje ve}e sume dr`avnog novca za borbu protiv droge mo`da }e, ipak, zatvoriti o~i pred {efom marketinga koji }e ugovoriti reklamiranje alkoholnih pi}a u magazinu. Alkohol je u SAD droga broja jedan. Postoji mno{tvo razloga za nedoslednost izme|u uverenja i pona{anja,42 ali ona, u najmanju ruku, odra`ava sukob eti~kih vrednosti. Eti~ka dilema: sukob vrednosti Izvesni Hajnc ima suprugu koja umire od raka. Bezuspe{no je poku{ao da prikupi novac za kupovinu leka. Lek je ko{tao 2000 dolara, Hajnc je uspeo da skupi 1500, ali apotekar nije hteo da mu proda lek na kredit. Da li bi Hajnc trebalo da ukrade lek da bi spasio suprugu?43 Tu ~uvenu hipoteti~ku eti~ku dilemu socijalni psiholog Lorens Kolberg i njegovi saradnici upotrebili su da bi ilustrovali suprotstavljene vrednosti usa|ene u poimanje pravde. S jedne strane, Hajnc voli svoju suprugu i u interesu o~uvanja `ivota on bi imao opravdanje da ukrade lek. S druge strane, time bi prekr{io jedno od temeljnih na~ela morala u zapadnom svetu - zabranu kra|e tu|e imovine. Hajncove dileme su svuda oko nas. One ~ine su{tinu emotivnih debata o dru{tvenim pitanjima poput abortusa, posedovanja oru`ja, smrtne kazne, seksualnog obrazovanja i pornografije. Naravno, ne odra`avaju svi moralni sudovi onu vrstu `ivotne situacije sa kojom se suo~io Hajnc, ali te{ki eti~ki izbori podrazumevaju sukob vrednosti. Ti sukobi se nekada mogu javiti na nekoliko nivoa. Ponekad unutra{nji sukob podrazumeva primenu op{tih dru{tvenih vrednosti. Na primer, u vreme oru`anog sukoba portparol Pentagona 41
Vidi Hollander, Principles and Methods of Social Psychology, str. 174. Op{irnije o raznim teorijama socijalne psihologije u vezi s ovom temom vidi Harrison, Individuals and Groups, str. 195-218. 43 Navedeno u Jaksa i Pritchard Communication Ethics, str. 99. 42
35
Etika u medijima
mo`da }e morati da pravi izbor izme|u vrednosti saop{tavanja istine novinarima o `rtvama i vrednosti o~uvanja podr{ke javnosti za ameri~ko u~e{}e u oru`anom sukobu. Ponekad postoji sukob izme|u op{tih dru{tvenih (na primer, minimalizovanje {tete drugima) i profesionalnih vrednosti. Razmislite, na primer, o gnevu javnosti u Kolumbiji u Ju`noj Karolini kada je lokalna TV stanica iza{la u susret zahtevu policije da ne objavi neke informacije s obrazlo`enjem da je to zbog bezbednosti, a lokalni list nije. U Kolumbiji je policajac ranjen u poteri za ukradenim automobilom. Slu~aj nije imao veze s njegovim redovnim poslom inspektora u odeljenju za narkotike, pa je {ef policije zamolio medije da ne objavljuju njegovo ime kako ne bi doveli u opasnost njegovog sina i trudnu suprugu. Mnogi pretplatnici lokalnog lista bili su besni zbog odluke redakcije da ne iza|e u susret policiji, a neki su i otkazali svoje pretplate.44 U pismu tim pretplatnicima urednik Gil Telen ovako je pravdao svoju odluku: "Poku{ali smo da odvagamo legitimni javni interes za objavljivanjem ovakve informacije i zabrinutost za bezbednost policajca i njegove porodice. Niko u vlasti nije mogao da nam pru`i konkretne informacije o eventualnim pretnjama po bezbednost ni policajca ni ~lanova njegove porodice."45 Drugi primer suprotstavljenih vrednosti odnosi se na kompaniju Nike, koja je u ~ika{kom getu South Side postavila reklamne panoe sa slikama crnih ameri~kih sportista koji nose "nike" patike. Kompanija je vodila ra~una da izabere sportiste savr{eno ~istog imid`a, koji predstavljaju uzore mladim crncima kao ciljnoj grupi reklamne kampanje. Kada je nekoliko crnih mladi}a napadnuto ili ubijeno navodno zbog toga {to su napada~i hteli {to vi{e da li~e na svoje uzore, Nike je kritikovan u medijima {to je u kampanji izabrao samo crne sportiste. Takve reklame stvaraju `elju za materijalnim dobrima koja prevazilaze ekonomsku mo} maloletnika u naselju South Side. Predstavnik kompanije Nike je rekao da je upotreba uglednih li~nosti u obra}anju mladim crncima dobar marketin{ki potez. Na kraju se ispostavilo da ono {to predstavlja dobar primer marketinga i marketin{ke strategije, zasnovan na ~asnim principima, nesvesno dolazi u sukob sa dru{tvenim vrednostima i surovom realno{}u `ivota u getu.46 Kada nijedna od suprotstavljenih vrednosti nije zadovoljavaju}a, vredi razmotriti tre}u opciju. Pretpostavimo da dekan zamoli profesora masovnih komunikacija da preispita odluku o obaranju studenta na zavr{noj godini. Lojalnost dekanu mogla bi navesti profesora da usli{i zahtev. S druge strane, iskrenost ukazuje na to da profesor to ne bi trebalo da radi, posebno ako je uveren u ispravnost svoje odluke. Me|utim, mo`da profesor mo`e da razmotri i tre}u opciju: po{tenje. Da li bi bilo po{teno prema ostalim studentima preispitati ocenu jednom studentu, a ne celoj grupi? Eti~ki sudovi podrazumevaju sukob suprotstavljenih principa koji se obi~no javljaju u neodre|enim situacijama.47 To je bio slu~aj kada je policija u Mineapolisu zamolila medije da pomognu u pronala`enju nestalog petnaestogodi{njaka koji je navodno bio seksualno napadnut. Glavni osumnji~eni bio je tridesetogodi{nji sused, optu`en da je seksualno napao de~aka na ekskurziji dve nedelje ranije. Tridesetogodi{njak je bio pu{ten uz kauci44
Richard P. Cunningham, "Public Cries Foul on Both Coasts When Papers Lift Secrecy," Quill, april 1995, str. 12. 45 Citirano kod Cunninghama. 46 Op{irnije o ovom slu~aju vidi Gail Baker Woods, "The Gym Shoe Phenomenon: Social Values vs. Marketability," u Philip Patterson i Lee Wilkins, Media Ethics: Issues and Cases, (Dubuque, Iowa: WCB Brown & Benchmark, 1994), str. 75-77. 47 Detaljnije o ovome u Tom L. Beauchamp, Philosophical Ethics: An Introduction to Moral Philosophy (New York: McGraw-Hill, 1982), str. 43-45. 36
Poglavlje 1 Etika i moralni razvoj
ju i sudsku naredbu da ne sme da kontaktira de~aka. List Star Tribune iz Mineapolisa objavio je ime de~aka, opis napada i ~injenicu da je sused pozvao de~akove roditelje, priznao napad na njihovog sina i rekao da bi najradije izvr{io samoubistvo. List je objavio i da su roditelji pozvali policiju kada su videli starijeg ~oveka sa pi{toljem uperenim u glavu.48 De~akov otac se po`alio predstavniku ~italaca (ombudsmanu) Luu Gelfandu da bi ta informacija mogla da "izazove komplikacije u pronala`enju " kao i negativne psiholo{ke posledice po de~aka. Pojedini ~itaoci su se `alili da je opis seksualnog napada bio previ{e eksplicitan. Novinar Mark Brunzvik je objasnio da je "bilo klju~no opisati odnos de~aka i napada~a". "Mislim da samo re}i da je de~ak seksualno napadnut, bez elaboriranja, ostavlja ~itaocu da zami{lja mnoge stvari koje se nisu dogodile", rekao je Brunzvik.49 Eti~ki faktor u vezi s ovom pri~om dobio je na snazi kada je list, dan nakon objavljivanja vesti, objavio izve{taj jedne organizacije homoseksualaca kojoj se de~ak obratio za savet zabrinut za svoju seksualnu orijentaciju, rekav{i da drugim kanalima nije mogao da dobije pomo}. List je bio zatrpan pozivima gnevnih ~italaca koji su protestovali zbog "otkrivanja" petnaestogodi{njaka. Oni su optu`ivali Star Tribune za neoprostivo objavljivanje poverljivih informacija; neki su izrazili strahovanje da sada drugi tinejd`eri ne}e smeti da se obra}aju sli~nim organizacijama iz straha da }e se njihova imena pojaviti u javnosti.50 Urednik Tim Mekgvajer poku{ao je da opravda odluku lista da objavi poverljive informacije o de~akovoj borbi sa seksualnim identitetom, rekav{i da ta informacija ~itaocima daje kompletniji uvid u zlo~in i okolnosti koje ga okru`uju. Osim toga, uprkos delikatne i osetljive prirode pri~e, urednik je opravdao odluku lista obrazlo`enjem da je to u~injeno zbog vi{eg dobra - koristi koju bi mogli imati drugi tinejd`eri u problemima. "Da smo pristali da ne objavimo tu informaciju, pristali bismo na premisu da je borba tinejd`era sa sopstvenom seksualno{}u ne{to {to treba skrivati i ~ega se zapravo treba stideti", primetio je Mekgvajer. Tri dana posle objavljivanja prve vesti, tela ubijenog de~aka i napada~a, koji je o~igledno izvr{io samoubistvo, prona|ena su osam kilometara od njihovih ku}a.51 Ovaj scenario ilustruje sukob suprotstavljenih vrednosti: potrebe javnosti da zna nasuprot prava pojedinca na privatnost. Primer ilustruje i kako jedna novinska organizacija i njeni ~itaoci prilaze istom pitanju sa razli~itih eti~kih perspektiva, koje se obe mogu braniti na racionalnim temeljima. Pitanje "slobodna {tampa - fer su|enje" predstavlja jo{ jedan primer sukoba eti~kih principa. Pojedini sudski procesi, posebno oni za te{ke zlo~ine ili oni u kojima u~estvuju javne li~nosti, privla~e veliku pa`nju medija. Zato objavljivanje izvesnih ~injenica pre su|enja mo`e ote`ati izbor nepristrasne porote, ~ime se optu`enom umanjuje ili uskra}uje pravo na fer su|enje. Prvi amandman Ustava i impresivan niz pravnih presedana ograni~avaju diskreciono pravo sudije da kontroli{e pona{anje medija u velikim procesima.52 Ali kada se mediji na|u izme|u profesionalne obaveze odgovornog pra}enja takvih doga|aja i javnosti koja deluje kao da ima neutoljivu glad za pikantnim detaljima ovih drama, 48
Richard P. Cunningham, "Reporting Sexual Assault Crimes Can Be a Touchy Subject", Quill, mart 1994, str. 10. 49 Ibid. 50 Ibid., str. 10-11. 51 Ibid. 52 Vidi primer u Nebraska Press Association v. Stuart, 427 u.s. 539 (1976). 37
Etika u medijima
oni ne mogu da izbegnu eti~ke dileme koje se neizbe`no javljaju. Primer je su|enje O.J. Simpsonu u kojem su i tabloidi i klasi~ni mediji jedan tragi~an doga|aj transformisali u spektakl masovne zabave. U eti~kim pitanjima, kao uostalom i u zakonskim, klju~ za re{avanje Hajncove dileme je demistifikacija procesa prikupljanjem {to ve}eg broja dokaza i formulisanjem {to vi{e racionalnih argumenata u odbranu kona~ne odluke. Time se ne `eli umanjiti te{ko}a re{avanja sukoba izme|u moralnih alternativa. ^ak i nakon {to je odluka doneta, osta}e odre|ena dilema da li je napravljen pravi i mudar izbor. Cilj moralnog rasu|ivanja nije da se postigne sporazum o eti~kim pitanjima na{eg vremena. Umesto toga, moralno rasu|ivanje je oru|e napravljeno da nama kao moralnim agentima pomogne da se probijemo kroz eti~ki lavirint s kojim se susre}emo u privatnom i profesionalnom `ivotu. Rezime Etika je grana filozofije koja se bavi pitanjima moralnog pona{anja. Prou~avanje etike mo`e ponuditi sredstva za dono{enje te{kih moralnih odluka, li~nih i profesionalnih. Cilj nije da se donose eti~ke odluke s kojima }e se svi slo`iti, ve} da se oja~a na{a sposobnost da na racionalnoj osnovi branimo kriti~ke sudove. Etika, kao formalno polje istra`ivanja, sadr`i tri potkategorije. Metaetika poku{ava da apstraktnom jeziku moralne filozofije dodeli zna~enja. Normativna etika pru`a temelje za dono{enje odluka kroz razvoj op{tih pravila i principa moralnog postupanja. Primenjena etika se odnosi na upotrebu teoretskih normi za re{avanje eti~kih problema u stvarnom svetu. Eti~ke situacije su obi~no slo`eni odnosi u kojima moralni agent (onaj koji donosi eti~ku odluku) preduzima radnju (verbalnu ili neverbalnu) u odre|enom kontekstu s odre|enim motivom usmerenu na pojedinca ili publiku, obi~no uz odre|ene posledice, pozitivne ili negativne. Svi ovi faktori moraju se uzeti u obzir pre dono{enja suda o ishodu bilo kog moralnog scenarija. Postoje dve {kole mi{ljenja o tome da li je etika istinski predmet akademskog prou~avanja. Cinici preziru prou~avanje etike, jer smatraju da je to disciplina koja postavlja mnoga pitanja a ne daje konkretne odgovore. Oni jo{ tvrde da kursevi o obrazovanju karaktera ne}e mnogo uticati na one ~ije je moralno obrazovanje zavr{eno pre dolaska na fakultet. Medijski radnici nekad ne vide veliku vrednost takvih kurseva jer u~ionice ne mogu do~arati ogromnu brzinu i pritisak stvarnog sveta. Pristalice eti~kog obrazovanja veruju da, iako se sâmo moralno postupanje ne mo`e nau~iti, ovakvi kursevi promovi{u dobro pona{anje tako {to u~e moralnom rasu|ivanju. Ipak, sposobnost dono{enja ~vrstih eti~kih odluka sti~e se samo praksom i `ivotnom posve}eno{}u principima dobra. To se naziva eti~kom kondicijom. Iako kursevi medijske etike ne mogu da simuliraju realnost konkurentnog tr`i{ta, oni mogu da ponude intelektualne moralne temelje budu}im generacijama medijskih radnika. Mo`e se re}i da postoji bar pet realnih i prakti~nih obrazovnih ciljeva kursa medijske etike: (1) stimulacija moralne ma{te, (2) prepoznavanje eti~kih pitanja, (3) razvoj analiti~nosti, (4) razvoj ose}aja moralne obaveze i li~ne odgovornosti i (5) tolerisanje neslaganja. Zato je u~enje moralne pismenosti podjednako va`no kao i kursevi koji }e studente pripremiti za prva zaposlenja. Moralni razvoj po~inje u ranom dobu i traje celog `ivota. Samo kroz u~enje na prethodnim iskustvima i kroz praksu dobrog pona{anja mo`emo ste}i eti~ku kondiciju. Njeni 38
Poglavlje 1 Etika i moralni razvoj
temelji su kredibilnost (moralna vrlina na kojoj se zasniva poverenje), integritet (koji je od klju~nog zna~aja za na{ sopstveni moralni razvoj) i civilizovanost (kao sredstvo za interakciju s drugima). Prou~avanje etike mora da obuhvati shvatanje o tome kako se sti~e moralno usmerenje. Na{e eti~ke vrednosti ~ine temelje na kojima donosimo eti~ke odluke. Te vrednosti su u osnovi na{ih stavova o moralnim pitanjima, a veruje se da se na{i stavovi sastoje od emotivne, intelektualne (ili racionalne) i bihejvioristi~ke komponente. Zbog toga istinsko moralno rasu|ivanje mora da uzme u obzir i ose}anja i uverenja u vezi s nekim pitanjem. Sticanje vrednosti i formiranje stavova jeste slo`en proces i nije lako podlo`an nau~noj proveri. Ipak, za ve}inu nas va`ne sile koje oblikuju na{ moralni razvoj su porodica, pripadnost grupi, uzori i dru{tvene institucije. Roditelji su na{ prvi susret s disciplinom, ali kako se razvijamo u autonomne osobe, pripadnost grupama, uzori i institucionalne sile igraju sve zna~ajniju ulogu u oblikovanju na{e moralne sudbine. Uz toliko razli~itih sila koje nas bombarduju eti~kim signalima, neminovna je pojava sukoba me|u suprotstavljenim vrednostima. Prou~avanje etike i moralno rasu|ivanje ne mogu nam automatski re{iti takve sukobe, ali mogu pru`iti sredstva koja }e nam olak{ati suo~avanje s te{kim eti~kim izborima.
39
Etika u medijima
40
Poglavlje 2 Etika i dru{tvo
POGLAVLJE
2 Etika i dru{tvo Potreba za sistemom etike Kada su u emisiji TV mre`e ABC, Prime Time Live, u`ivo objavljeni rezultati tajne istrage da je lanac samoposluga Food Lion redovno prodavao trulu i zara`enu hranu, ABC je dobio tu`bu sa vi{emilionskim od{tetnim zahtevom zbog neeti~kog postupka. Novinari emisije su optu`eni da su naveli la`ne preporuke kako bi se zaposlili u kompaniji Food Lion i da su zatim tajno koristili skrivene kamere. Emisija je bila pogubna po pomenuti lanac samoposluga i dovela je do zatvaranja 84 prodavnice u naredne dve godine i otpu{tanja nekoliko hiljada radnika.1 Kompanija Food Lion nije osporavala osnovnu ~injenicu iznesenu u emisiji, ali je porota, o~igledno odra`avaju}i sve ve}e nezadovoljstvo javnosti na~inom na koji mediji dolaze do informacija, proglasila TV mre`u ABC krivom za prevaru i za neovla{}eni ulazak na tu|e imanje, a kompaniji Food Lion dodelila od{tetu u visini od 5,5 miliona dolara. Taj iznos prvo je umanjio sudija, a kasnije dodatno i apelacioni sud.2 Uprkos popularnosti tajnih tehnika istra`iva~kog novinarstva, posebno me|u urednicima televizijskih magazina, osetljivost eti~kog polo`aja TV mre`e ogleda se i u pome{anim reakcijama novinara. Dok neki strahuju da bi pomenuti slu~aj mogao negativno da uti~e na istra`iva~ku strast budu}ih novinara,3 drugi postavljaju pitanje da li cilj uvek opravdava sredstvo. Kolumnista Washington Post-a Kolman Mekarti, na primer, osudio je praksu laganja da bi se dobila pri~a kao "lenjo, a ne agresivno novinarstvo".4 Doroti Rabinovic iz uredni{tva Wall Street Journal-a tako|e nije bila impresionirana nadmenim stavom pojedinih novinara: "Mnogi novinari i dalje veruju da se bave tako visokim pozivom da misle kako u`ivaju prava koje obi~ni gra|ani nemaju."5
1
Dorothy Rabinovitz, "ABC's Food Lion Mission", Wall Street Journal, 11. februar, 1997, str. A-22. Po podnetoj `albi ^etvrti okru`ni apelacioni sud odbacio je neke optu`be protiv ABC-ja, ali ne i onu za neovla{}eni ulazak na tu| posed. Vidi Food Lion Inc. v Capital Cities/ABC, INC., 27 Med. L.Rptr.2409 (4th Cir. 1999). 3 Primer vidi u Kyle Niederpruem, "Food Lion Case May Punish Future Journalists", Quill, May 1997, str 47; Russ W. Baker, "Truth, Lies and Videotape", Columbia Journalism Review, Juli/ avgust 1993, str. 25-28. 4 Philip Seib i Kathy Fitzpatrick, Journalism Ethics (Fort Worth, TX: Harcourt Brace, 1997), str. 93, navodi Colman McCarthy, "Getting the Truth Untruthfully", Washington Post, 22. decembar, 1992, str. D21. 5 Rabinovitz, "ABC's Food Lion Mission". 2
41
Etika u medijima
Dru{tvo i moralni stubovi Kao {to to ilustruje slu~aj kompanije Food Lion, dru{tvo nije uvek blagonaklono kada donosi sudove o svojim moralnim agentima. Standardi po kojima dru{tvo ocenjuje pona{anje pojedinaca i institucija ugra|eni su u njegov kodeks moralnog postupanja, njegov sistem etike. Zato mi{ljenje Rabinoviceve postavlja jedno krupno pitanje za studente etike u medijima: da li za medijske radnike va`e isti standardi moralnog postupanja kao za gra|ane kojima ti medijski radnici slu`e? Ako je odgovor potvrdan, to je dovoljno opravdanje da se postavi slede}e pitanje: Za{to je dru{tvu uop{te potreban sistem etike? U odgovoru na to pitanje, ~etiri razloga zaslu`uju na{u pa`nju. Potreba za dru{tvenom stabilnosti. Pre svega, sistem etike je neophodan za vo|enje dru{tvenih odnosa. Etika je temelj na{e napredne civilizacije, ona moralnim o~ekivanjima dru{tva pru`a odre|enu stabilnost. Da bismo ulazili u sporazume s drugima, {to je u slo`enom i me|usobno povezanom dru{tvu neophodno, moramo biti u stanju da verujemo jedni drugima da }emo se pridr`avati sporazuma, ~ak i ako to nije u na{em li~nom interesu.6 Profesionalni sportisti koji zahtevaju promenu svojih ugovora pre isteka njihovog roka mogu izazvati prezir i nepoverenje u rukovodstvu kluba, kao i uverenje me|u navija~ima da li~ne interese stavljaju ispred interesa tima. Iako je naviknuta na odre|ena preuveli~avanja u reklamama, javnost o~ekuje netaknut protok ta~nih informacija; kada direktori marketin{kih agencija u tome iznevere, poverenje javnosti opada. Isto tako, ~itaoci, slu{aoci i gledaoci o~ekuju od novinara da izve{tavaju o istini, mada ne postoji formalni sporazum da se tako radi. Kada novinari iznevere ta o~ekivanja, opada njihova kredibilnost. Nema potrebe nagla{avati da indiskretnost nekoliko moralnih odmetnika mo`e potkopati moralnu poziciju ~itave struke. Potreba za moralnom hijerarhijom. Drugo, sistem etike slu`i kao moralni stra`ar koji obave{tava dru{tvo o relativnom zna~aju odre|enih obi~aja. On to ~ini upozoravaju}i javnost na (1) norme koje su dovoljno va`ne da bi bile opisane kao moralne i (2) na "hijerarhiju eti~kih normi" i njihov relativni polo`aj u moralnom poretku. Sve kulture imaju svoje obi~aje, ali ve}ina njih nije moralne prirode.7 Na primer, u ve}ini zapadnih zemalja obi~aj je da se jede vilju{kom, ali nije nemoralno to ne raditi. Uobi~ajeno je da se na stadionu za vreme intoniranja dr`avne himne stoji, ali oni koji sede ne pona{aju se neeti~ki. Postoji tendencija da radnje koje ne odobravamo opisujemo kao nemoralne, iako je ve}ina na{ih dru{tvenih indiskretnosti ~isto kr{enje manira. Sistem etike prepoznaje one obi~aje i postupke za koje postoji toliko dru{tveno neodobravanje da se mogu smatrati nemoralnim. Me|utim, ~ak i one vrednosti i principi koji se izdvajaju po tome {to mogu da se okvalifikuju kao moralne norme, nisu me|usobno ravnopravne. Povremeno }u se u ovoj knjizi pozivati na odre|ene ideje, kao {to je posve}enost istini i neodobravanje kra|e, koje predstavljaju temeljne dru{tvene vrednosti. Postoje neke vrednosti koje su va`nije od drugih. Dru{tvo ne odobrava nedozvoljen upad na tu| posed, ali ga smatra manje opasnim od laganja. To mo`e da objasni za{to novinarska praksa upadanja na privatni posed da bi se do{lo do pri~e ne nailazi svuda na odobravanje, ali ni na isti intenzitet osude kao pribegavanje direktnom laganju. 6 7
Jeffrey Olen, Ethics in Journalism (Upper Saddle River, NJ: Prentice Hall, 1988), str. 3. Vidi John Hartland-Swann, "The Moral and the Nonmoral", u Tom L. Beauchamp, Philosophical Ethics: An Introduction to Moral Philosophy (New York: McGraw-Hill, 1982) str. 7-10.
42
Poglavlje 2 Etika i dru{tvo
Potreba re{avanja sukoba. Tre}e, sistem etike je va`na dru{tvena institucija za re{avanje slu~ajeva koji obuhvataju suprotstavljene tvrdnje zasnovane na li~nim interesima.8 Na primer, mo`da je u li~nom interesu studenta da prepi{e od kolege seminarski rad, ali je isto tako mo`da u interesu kolege da mu to ne dozvoli. Dru{tvena pravila protiv plagijatorstva ovde se uzimaju u obzir kada se procenjuje moralno postupanje koje proizilazi iz ove situacije. Potreba poja{njenja vrednosti. Kona~no, sistem etike funkcioni{e i da bi dru{tvu pojasnio suprotstavljene vrednosti i principe u novim moralnim dilemama. Neka od pitanja s kojima se civilizacija danas suo~ava ozbiljno bi zaintrigirala i najupornije filozofe. Primer su kontroverze oko kloniranja ljudi - nau~nog dostignu}a s nezamislivim eti~kim posledicama. Eti~ari su o ovom pitanju ve} po~eli debatu punu strasti, u nadi da }e pojasniti suprotstavljene moralne vrednosti i da }e imati dovoljno vremena za racionalno preispitivanje stavova pre nego {to nau~ni eksperimenti u ovoj oblasti postanu svakodnevica. Sistem etike podsti~e debatu i izno{enje razli~itih pogleda u vezi sa suprotstavljenim moralnim principima. Time on kristalizuje stavove dru{tva o eti~kim dilemama i ~esto vodi ka re{enju (ne uvek zadovoljavaju}em) sporova. To se mo`e ilustrovati na primeru izve{tavanja jednog kalifornijskog lista o spornom glasanju 1994. godine. Predlog da se ilegalnim useljenicima smanji pomo} dr`ave podr`ala je organizacija Save Our State (SOS), ~ije su pristalice optu`ivane za rasizam i kojima su pripadnici militantnih organizacija pretili. Zbog tih pretnji, SOS je svoju adresu dr`ao u tajnosti ali je list Register iz okruga Orange za nju saznao i objavio je kao prvu re~enicu u ~lanku o toj organizaciji.9 Gnevni ~itaoci, strahuju}i da bi ekstremisti mogli do}i u isku{enje da dignu zgradu u vazduh, nazvali su list neodgovornim. Smatrali su da mogu}nost napada, uklju~uju}i i potencijalne ljudske `rtve, daleko prema{uje eventualnu novinsku vrednost saop{tavanja adrese organizacije. Urednik Register-a je stao u odbranu ~lanka navode}i sklonost pomenute organizacije da bude tajnovita: "Odluka da se objavi adresa doneta je da bi se pa`nja brzo usmerila na ne{to {to je postalo centar kontroverzi u vezi s ovom organizacijom - njenom tajnovito{}u." Ombudsman lista ipak nije bio impresioniran. "Po~eti ~lanak adresom kada se zna da organizacija te`i tajnovitosti iz bezbednosnih razloga `alostan je primer direktnog novinarstva tipa 'imam te'; upravo onog tipa koje je novinarstvo gurnulo tako nisko na lestvici javnog mnjenja", ocenio je ombudsman.10 Iako nije do{lo do otvorenog su~eljavanja stavova urednika lista i njihovih nezadovoljnih ~italaca, ombudsman je poslu`io kao forum preko kojeg }e suprotstavljene vrednosti biti poja{njene i preko kojeg }e se voditi racionalna debata o eti~kim pitanjima.11 Navedimo i slu~aj lista Times-Union iz D`eksonvila u Floridi. Taj list je na prvoj strani objavio ~lanak sa rasisti~kim izjavama predsednika okru`nog suda D`ona E. Santorea mla|eg. Mnoge ~itaoce razbesnele su ne same izjave ve}, prema njihovom mi{ljenju, lo{a procena redakcije da ih objavi. Ve}ina ~italaca koja se obratila listu rekla je da nije trebalo objaviti "nepromi{ljene izjave", a neki su optu`ili Times-Union za raspirivanje rasne 8
Olen, Ethics in Journalism, str. 3. Richard P. Cunningham, "Public Cries Foul on Both Coasts When Papers Lift Secrecy", Quill, april 1995, str. 12. 10 Ibid. 11 Ibid. 9
43
Etika u medijima
netolerancije. List je odgovorio da je sudija intervjuisan dva puta i da je znao da se razgovori snimaju kada je davao sporne izjave.12 Iako je list kasnije donekle izdejstvovao prihvatanje u javnosti da je samo radio svoj posao, sporni ~lanak je pokrenuo zdravu debatu o novinarskim vrednostima i ulozi medija kao aktivista u nekoj zajednici. Na primer, ombudsman lista Majk Klark kritikovao je Times-Union da ne preduzima dovoljno u borbi protiv rasne nepravde u D`eksonvilu. "Imamo obavezu da poka`emo na{u pripadnost zajednici, a ne samo da izve{tavamo", naglasio je ombudsman. Klark je smatrao da vi{e prostora treba posvetiti re{enjima.13 Po~asni izdava~ lista Tennessean iz Ne{vila D`on Zigentaler skoro da se otvoreno suprotstavio Klarku, komentari{u}i ombudsmanovu izjavu da je du`nost lista da otkriva rasizam u svojoj sredini. Zigentaler je tim povodom izjavio listu Quill: "Nisam siguran da treba i}i dalje od toga."14 Funkcije medija unutar sistema etike Ako sistem etike pojedincima i institucijama pru`a moralnu koheziju, onda je to posebno potrebno medijskim radnicima. Za{to? Masovni mediji su me|u najuticajnijim preduze}ima u demokratskom dru{tvu, na raskr{}u izme|u gra|ana i njihovih politi~kih, ekonomskih i dru{tvenih institucija. Osim toga, medijski radnici su klju~ni za preno{enje kulturnih vrednosti. Oni odre|uju uslove za to koje vrednosti }e biti va`ne i oni nude simboli~ne putokaze za standarde postupanja, uklju~uju}i tu i eti~ko pona{anje. Taj proces se odvija kroz tri klju~ne funkcije koju medijski radnici imaju u ameri~kom dru{tvu: {irenje i tuma~enje informacija, emitovanje ube|uju}ih slika i proizvodnju i marketing masovne zabave. Svaka od tih funkcija donosi niz eti~kih o~ekivanja koja ne moraju automatski biti ista. Na primer, da li standardi istine i ta~nosti moraju biti isti u reklamnoj industriji i vestima? Koje bi vrednosti - zabave ili informisanja - trebalo da budu dominantne u pravljenju dokumentarne drame? Pod kojim bi uslovima menad`er za odnose s javno{}u trebalo da uskrati medijima i javnosti informacije a da o~uva sopstvenu kredibilnost i kredibilnost svojih klijenata? Prvo, mediji su primarni izvor informacija u demokratiji. Ta~ne i pouzdane informacije osnovni su sastojak demokratskog procesa. Mo`da su najo~igledniji igra~i u ovom protoku informacija novinari, koji dobijaju svakodnevni pristup podacima i poku{avaju da pru`e ta~ne informacije gra|anima, kako bi ovi mogli da donesu inteligentne politi~ke odluke zasnovane na obave{tenosti. U kapitalisti~kom dru{tvu informativni mediji tako|e moraju da po{tuju i zahteve tr`i{ta, dakle da zadovolje apetit javnosti za senzacionalnijim i spektakularnijim aspektima `ivota. To se ogleda u neutoljivom apetitu tabloidskog novinarstva za nasilnim i seksualno eksplicitnim sadr`ajem i neprestanom fascinacijom privatnim `ivotom istaknutih ljudi. Takozvani normalni (mainstream) mediji tako|e su taoci tr`i{ta i sve vi{e vremena provode prave}i informativne sadr`aje koji nemaju mnogo sa demokratskim procesom. Novinari nisu jedini medijski radnici koji obavljaju su{tinsku funkciju davanja informacija u kapitalisti~kom dru{tvu. Ekonomske poruke ogla{iva~a i rad menad`era za odnose 12
Richard P. Cunningham, "Judge's Racist Comments Rip Scab Off City Readers", Quill, jun 1992, str. 10. 13 Ibid. 14 Citirano kod Cunninghama, str. 11. 44
Poglavlje 2 Etika i dru{tvo
s javno{}u na izgradnji imid`a kompanija tako|e pru`aju relevantne i korisne informacije potro{a~ima i drugim grupama. Uloga ekonomskih informacija u kapitalisti~kom dru{tvu uo~ena je u stavu Vrhovnog suda kojim se priznaje ustavni status reklamiranja. Sudija Blekmun je napisao: "[to se ti~e konkretnog interesa potro{a~a za slobodnim protokom informacija, taj interes mo`e biti isti kao, ako ne i ve}i od interesa za trenutno najva`nijom politi~kom debatom."15 Sudija zatim brani reklamiranje kao vredan ~inilac kapitalisti~kog sistema: Reklamiranje, bez obzira na to koliko nekada mo`e izgledati neukusno i preterano, u svakom slu~aju predstavlja {irenje informacija o tome ko {ta proizvodi i prodaje, iz kojih razloga i po kojoj ceni. Dokle god `elimo da o~uvamo ekonomiju uglavnom slobodnog preduzetni{tva, veliki deo na{ih sredstava bi}e odvajan preko brojnih privatnih ekonomskih odluka. Zato je pitanje javnog interesa da se te odluke... donose inteligentno i na osnovu obave{tenosti. U tom cilju slobodni protok komercijalnih informacija je nezamenljiv.16 Bez obzira na izvor informacija, dru{tvo ima pravo da o~ekuje odre|eni nivo eti~kog pona{anja od svojih medijskih institucija, a kada to ne dobija dolazi do krize poverenja izme|u tih institucija i javnosti. Publika u najmanju ruku zahteva informacije neoptere}ene svesnim iskrivljavanjem ~injenica, bez obzira na to da li je izvor informacija novinar ili reklamna agencija. Iza tog praga, eti~ka o~ekivanja mogu da variraju, u zavisnosti od uloge medijskog radnika. Mi o~ekujemo, na primer, da novinari u svoje izve{taje uklju~e sve relevantne informacije, osim ako ne postoje neki va`ni razlozi da se odre|ene informacije izostave. Tako|e, o~ekujemo da njihovi izve{taji budu objektivni - da ne zastupaju nijedan skup vrednosti. Dru{tvo ne o~ekuje isto i od reklamnih agencija i menad`era za odnose sa javno{}u, ljudi iz {ou biznisa. Oni se bave masovnim marketingom ideja, proizvoda i imid`a i njihovi klijenti i publika su u potpunosti svesni da su ti izvori motivisani li~nim interesom isto koliko i javnim. Druga velika funkcija medijskih radnika jeste emitovanje ube|uju}ih komunikacija. Zapravo, ube|ivanje u`iva jedno otmeno nasle|e i poti~e jo{ od starih Grka. Poput upotrebe retori~kog ube|ivanja u staroj Gr~koj, savremene tehnike ube|ivanja smatraju se umetni~kom formom, posebno kada se ve{to koriste za promenu uverenja, stavova, pa ~ak i potro{a~kih navika javnosti. Me|utim, za razliku od starih Grka, oni koji se danas bave ube|ivanjem ~esto koriste suptilnije i ponekad neprimetne tehnike za manipulisanje publikom i javnim mnjenjem. Mo`da su TV reklame najuo~ljiviji primeri zato {to sadr`e vizuelne putokaze koji lukavo i ve{to promovi{u vrednosti (neko bi rekao "prividne") seksualnosti, ve~ne mladosti i socijalne uklopljivosti kao su{tinske za na{ psiholo{ki mir i samopo{tovanje. Uredni~ki komentari, reklame i saop{tenja menad`era za odnose s javno{}u preovla|uju}i su izvori takvog sadr`aja, iako i industrija zabave ume ponekad da upakuje ube|uju}e poruke u neki sladunjavi `anr. Ameri~ko dru{tvo je prihvatilo marketing i odnose s javno{}u kao legitimne funkcije - uostalom, marketing je ekonomski stub masovnih medija u kapitalisti~kom sistemu - koje su, me|utim, postale eti~ki sve kontroverznije. Branioci 15 16
Virginia Pharmacy Board v. Virginia Consumer Council, 1 Med.L.Rptr. 1930, 1935 (1976). Ibid., str. 1936. 45
Etika u medijima
marketinga i industrije odnosa s javno{}u nalaze podr{ku u klasi~noj teoriji liberalnog tr`i{ta koja nagla{ava konkurenciju suprotstavljenih glasova i nadre|eni polo`aj autonomnog i racionalnog potro{a~a. Najekstremniji oblik ove filozofije jeste "neka kupac bude oprezan", ~ime se zapravo po{iljaoci ube|uju}ih poruka osloba|aju bilo kakve moralne odgovornosti za posledice svojih radnji. Kriti~ari odgovaraju da su reklamne agencije i menad`eri za odnose s javno{}u istinski vladari u komunikacionom procesu i da iskori{}avaju nesposobnost ili nespremnost pasivnih potro{a~a da uo~e i razvrstaju surovi bara` manipulativnih komunikacija.17 Stoga javnost moraju da zastupaju i {tite spoljne agencije, od dr`avnih do raznih potro{a~kih. Po{to pripadnici reklamne industrije i njihovi kriti~ari nastupaju sa tako razli~itih perspektiva, eti~ki sukob je neizbe`an. U slobodnom dru{tvu pomirenje njihovih pozicija malo je verovatno. Mo`da je najvi{e {to se mo`e o~ekivati uspostavljanje minimalnih standarda prihvatljivog pona{anja (na primer, zabrana svesnog emitovanja la`nih ili varljivih informacija) i raspodela moralne odgovornosti me|u razli~itim igra~ima u lancu komunikacija, od {irenja ube|uju}ih poruka do krajnjih stra`ara u tom procesu - primalaca. Tre}a funkcija medijskih radnika - proizvodnja i {irenje masovne zabave - predstavlja eti~ki izazov, mo`da zato {to uglavnom ne postoji saglasnost o tome kakva bi trebalo da bude njena uloga u dru{tvu. Za razliku od novinarstva, zami{ljenog da istra`uje politi~ki sistem i doprinosi demokratskom procesu, zabava nema tako jasan razlog svog postojanja. Zato je eti~ko pitanje da li mediji imaju obavezu da podi`u ukuse i promovi{u uzorno pona{anje ili je "davanje publici onoga {to ona `eli", ~ak i uz rizik ja~anja disfunkcionalnih stavova, dovoljno. U demokratiji medijski radnici proizvode materijal za koji veruju da zadovoljava pretpostavljene potrebe heterogene publike. Prefinjena publika izra`ava svoje odobravanje na tr`i{tu.18 U pluralisti~kom dru{tvu sa razli~itim umetni~kim ukusima, samo nepopravljivi optimisti mogu da tvrde kako ekonomski razlozi i komercijalni motivi nisu va`ni. Uostalom, jedna od prednosti masovne proizvodnje zabave je {to se uz male tro{kove mo`e dobiti {irok spektar sadr`aja, {to zna~i da mogu da u`ivaju potro{a~i svih dru{tvenoekonomskih klasa. S druge strane, kriti~ari se `ale da je neizbe`na posledica takve masovne proizvodnje podila`enje najmanjem zajedni~kom imeniocu umetni~kih ukusa. Oni tvrde da komercijalnost ne bi trebalo da bude jedina pokreta~ka snaga u proizvodnji popularne zabave i informacija te da proizvo|a~i takvog materijala imaju odgovornost u smislu doprinosa oboga}ivanju kulturnih vrednosti. Zato se ispod svih poku{aja pomirenja ova dva gledi{ta kriju dva pitanja sa kojima se moramo suo~iti: da li svaki materijal koji se pravi za masovnu publiku mora da ima bar zrnce dru{tvene vrednosti i da li je mogu}e - ili ~ak moralno po`eljno - razviti strategije koje }e zadovoljiti zahteve masovne publike bez isklju~ivog pribegavanja sadr`aju koji samo trivijalizuje ljudski `ivot i pru`a bekstvo od njega? Ono {to poslednjih godina mo`da i najvi{e zabrinjava jeste trend postepenog me{anja novinskih vrednosti, komercijalnih i vrednosti zabave. Na primer, integracija onoga {to su bili zasebni `anrovi vesti ili odnosa s javno{}u i zabave uzdigla je preispitivanje ljud17
18
Vi{e o ovoj kontroverzi u Clifford G. Christians, Mark Fackler, Kim B. Rotzoll i Kathy Brittain McKee, Media Ethics: Cases &Moral Reasoning, 6. izdanje (New York: Addison Wesley Longman, 2001), str. 127-132. Vi{e o odnosu "popularne" i "visoke" kulture u Lee Thayer, Ethics, Morality and the Media (New York: Hastings House, 1980), str. 19-22.
46
Poglavlje 2 Etika i dru{tvo
skog greha i patosa u umetni~ku formu i trivijalizovala i senzacionalizovala diskusiju o ozbiljnim pitanjima. Tabloidske TV emisije i talk show programi klasi~ni su primeri ovog zabrinjavaju}eg trenda. Isto tako, reklame koje veoma li~e na uredni~ke komentare (advertorials) i TV reklame koje li~e na prave emisije (infomercials) tako|e su postale eti~ki kontroverzne. Taj trend brisanja granice izme|u razli~itih medijskih funkcija izaziva eti~ke zabrinutosti u rasponu od manipulacije publikom do direktnog varanje publike. Medijski radnici, bez obzira na njihovu dru{tvenu funkciju, uticajni su zbog toga {to doti~u `ivote svih nas. Publika, posebno ona mla|a koju je lak{e impresionirati, ~esto preuzima eti~ke putokaze od medijskih li~nosti. Zato bi medijski radnici trebalo da slu`e kao uzori i da osna`e eti~ka o~ekivanja dru{tva. Kada tu podbace, svaka eti~ka indiskretnost dodatno umanjuje poverenje dru{tva u medije. Zahtevi sistema etike Ako bi norme dru{tva trebalo da nam poslu`e kao moralni vodi~i, kakve kriterijume bi trebalo koristiti u izgradnji funkcionalnog sistema etike? Oko tog pitanja postoje izvesna neslaganja, ali slede}ih pet kriterijuma trebalo bi da ~ine temelj svakog eti~kog sistema. Ti zahtevi odnose se kako na op{te dru{tvene principe tako i na kodekse postupanja koji odra`avaju standarde profesionalnih organizacija.19 Zajedni~ke vrednosti Eti~ki sistem mora da se izgradi, pre svega, na zajedni~kim vrednostima. Iako pojedinci i grupe unutar dru{tva te standarde mogu da primenjuju razli~ito u konkretnim situacijama, oni bi u najmanju ruku trebalo da se sla`u oko zajedni~kih eti~kih normi. Na primer, ~injenica da su neki ~lanovi dru{tva odlu~ili da la`u u odre|enim okolnostima ne umanjuje su{tinsko opredeljenje dru{tva za vrednost istine. Drugim re~ima, odstupanja od norme mogu se opravdati ~vrstim razlozima, ali izuzeci od pravila ne menjaju automatski vrednost tog pravila. To opredeljenje zajedni~kim vrednostima, koja svi dele, ~esto se odra`ava u kodifikovanju normi. Deset zapovesti, na primer, predstavljaju deo kodeksa moralnog postupanja koje le`i u osnovi judeo-hri{}anskog nasle|a. Mnoge medijske institucije kodifikovale su svoje eti~ke principe i ti kodeksi barem mogu da pru`e novinarskim novajlijama odre|enu ideju o liniji koja razdvaja prihvatljivo od neprihvatljivog pona{anja. Mudrost Eti~ki standardi treba da se zasnivaju na razumu i iskustvu. Oni bi trebalo da te`e uspostavljanju ravnote`e izme|u prava i interesa autonomnih pojedinaca i njihovih obaveza prema dru{tvu. Ukratko, eti~ke norme bi trebalo da budu razumne. Nerazumno je, na primer, o~ekivati od novinara da se potpuno isklju~e od u~e{}a u pitanjima njihove lokalne zajednice zbog mogu}eg sukoba interesa. Zapravo, mudrost ukazuje da u~e{}e u `ivotu lokalne zajednice pro{iruje kod novinara razumevanje doga|aja o kojima izve{tava. 19
Ovi kriterijumi su delimi~no bazirani na tekstovima anti~kih Grka i savremenih filozofa, kao i na onima koje preporu~uje eti~ar John Merrill. 47
Etika u medijima
Mudrost tako|e zahteva odre|enu fleksibilnost za reklamne agencije koje u svojim reklamnim porukama koriste preuveli~avanje, dokle god se u njihovim reklamama ne koristi direktno laganje. Hiperbola je bitan faktor trgovine i tr`i{te ne trpi mnogo zbog uvo|enja preuveli~avanja. Kodeks zasnovan na mudrosti promovi{e eti~ko pona{anje istovremeno izbegavaju}i preteranu i nerazumnu moralnu pristojnost. Primena ovog kriterijuma na sistem etike dovodi do fleksibilnosti, koja izbegava ekstreme beskompromisnog kodeksa s jedne i moralne anarhije s druge strane. U novinarstvu, na primer, smatra se da je prava ravnote`a negde izme|u senzacionalnog i monotonog. Naravno, mudrost zasnovana na iskustvu sugeri{e da bi re{enja izvu~ena iz moralnog kodeksa trebalo da budu odgovaraju}a za re{enje problema. Eti~ke dileme nekada tra`e drasti~na re{enja. Program afirmativnog delovanja (favorizovanja manjina ili rasa - prim. prev.), koji ponekad mo`e izgledati ekstremno, nekada se opravdava potrebom ispravljanja ranijih diskriminacija. Univerzitet koji iznenada otkrije slu~ajeve varanja mo`e, u trenutku moralne indignacije, da uvede stroge kazne za akademsko kr{enje studentskog kodeksa postupanja. Ideja umerenosti tako|e se mo`e primeniti na kontroverzu oko odgovornosti reklamne industrije za {tetne posledice konzumiranja alkohola. Pojedini konzervativci se zala`u za potpunu zabranu takvih reklama, posebno na televiziji. Oni liberalniji odgovaraju da na masovnim medijima treba dozvoliti promovisanje svih zakonom dozvoljenih proizvoda i usluga. Umerena pozicija - izme|u ekstrema zabrane reklama i njihovog prihvatanja uz ukazivanje potro{a~ima na opasnosti od alkohola - zahteva upozorenja o opasnosti po zdravlje u svim reklamama za alkohol.20 Pravda Pravda se ti~e me|usobnih odnosa ljudi i ~esto je va`na za re{avanje eti~kih sporova. U sredi{tu ideje pravde jeste pojam po{tenja, po kojem se sve osobe tretiraju isto u smislu onoga {to zaslu`uju. Drugim re~ima, ne bi trebalo da postoje dvostruki standardi, osim ako ne postoje uverljivi i racionalni razlozi za diskriminaciju. Taj princip ima va`ne posledice po medije. Medijski radnici mogu da ga upotrebe kako bi odlu~ili koje smernice primeniti u slu~ajevima upotrebe obmane, uspostavljanja i odr`avanja poverljivih odnosa i naru{avanja privatnosti drugih. Na primer, pravda zahteva da novinari izve{tavaju o neprijatnom pona{anju drugih, javnih i privatnih li~nosti, na osnovu onoga {to oni zaista zaslu`uju, a ne u cilju zadovoljavanja morbidne radoznalosti publike. Holivud bi tako|e mogao da ima koristi od te ideje pravde tako {to bi je upotrebio za eliminisanje dramati~nog prikazivanja rasnih i seksualnih stereotipa. Dodu{e, na tom polju ve} je postignut zna~ajan napredak. Sloboda Sistem etike mora da se zasniva na odre|enoj slobodi izbora. Dru{tvo koje ne dozvoljava takvu slobodu moralno je siroma{no. Moralni agenti moraju imati nekoliko alternativa na raspolaganju i moraju biti u stanju da svoja ovla{}enja koriste bez straha od pritisaka. Prema Bibliji, prvi moralni izbor doneli su Adam i Eva kada su pojeli zabranjeno vo}e 20
Takav pristup nije neuobi~ajen u slu~ajevima koji podrazumevaju {tetne proizvode, poput upozorenja koja se sada zahtevaju na kutijama cigareta i u njihovom reklamiranju.
48
Poglavlje 2 Etika i dru{tvo
zbog ~ega su proterani iz raja. Naravno, ve}ina eti~kih sudova ne zavr{ava se tako drasti~nim posledicama. Ali bez slobode nema ni moralnog rasu|ivanja, zato {to moralno rasu|ivanje, kao {to }emo videti u poglavlju 3, podrazumeva izbor izme|u nekoliko alternativa i odbranu odluke na osnovu racionalnog principa. Ukratko, sloboda nudi priliku za podizanje eti~ke svesti, {to je cilj koji bi svaki sistem etike trebalo da podsti~e. Odgovornost Kao autonomni pojedinci svi smo odgovorni za moralne postupke, ispravne i pogre{ne, a legitimnost bilo kojeg eti~kog sistema zavisi od njegove sposobnosti da u~esnike podvrgne nekakvom standardu odgovornosti. Odgovornost mo`e i}i od neformalnih kazni, kao kada se moralnom agentu sudi pred sudom javnog mnjenja, do formalnih kaznenih mera, kao {to je zabrana obavljanja posla advokatima koji kr{e eti~ke kodekse ili otkaz novinarima koji kr{e pravilnike svojih kompanija. Sistem etike koji ne obuhvata odgovornost podsti~e slobodu bez odgovornosti i, samim tim, nema moralni autoritet da podsti~e ~asno pona{anje. Dru{tveni ugovor i moralne obaveze Kada iza|u iz primitivnih faza moralnog razvoja i u|u u dru{tvo, pojedinci preuzimaju odre|ene obaveze. Drugim re~ima, postoji cena ~lanstva u civilizovanom dru{tvu koje ceni moralne vrline. Sistem etike nije tacna sa koje mogu da se biraju moralne poslastice. Dru{tvo name}e odre|ene odgovornosti svojim ~lanovima kao uslov ~lanstva. Te odgovornosti se nazivaju moralnim obavezama. Ideja obaveze prema drugima je va`na za moralno rasu|ivanje zato {to predstavlja na~in odavanja po~asti trijumfu vrlina nad li~nim interesima. Dva nivoa moralnih obaveza Iako postoje mnoge vrste moralnih obaveza, radi pojednostavljenja mo`emo da ih podelimo na dve kategorije: op{te i konkretne. Op{te eti~ke obaveze su one koje se odnose na sve ~lanove dru{tva. Neke su primarne (ili su{tinske) po tome {to imaju prednost nad drugim principima i trebalo bi ih kr{iti samo kada postoji sna`an razlog za to.21 Zabrane kra|e, prevare, la`i i kr{enja obe}anja primeri su su{tinskih obaveza. Druge obavezuju sve nas, ~ak i ako ne zauzimaju istaknutu poziciju u hijerarhiji vrednosti kao na{e primarne obaveze. Te sekundarne obaveze, kao zabrana kockanja i neovla{}enog upada na tu| posed, ne mogu u tolikoj meri da pretenduju na moralnu trajnost kao na{e su{tinske obaveze i ve}a je verovatno}a da }e biti prekr{ene ili mo`da podre|ene suprotstavljenim interesima. Tombola u dobrotvorne svrhe i ozakonjena dr`avna lutrija dva su klasi~na primera. Naravno, filozofi se uglavnom ne sla`u oko stepena na{ih moralnih obaveza. Neki na primer veruju da imamo moralnu obavezu da poma`emo drugima u nevolji, da budemo humani. Drugi i dalje postavljaju pitanje: "Da li sam ja ~uvar svog brata", odnosno da li je preduzimanje dobrih dela zaista op{ta moralna obaveza. Filozofi i nefilozofi ipak bi mogli 21
Vidi Olen, Ethics in Journalism, str. 2-3. Jedan autor ih ozna~ava kao primarne du`nosti u Beauchamp, Philosophical Ethics, str. 188-190. 49
Etika u medijima
da se slo`e oko stava da dve op{te obaveze le`e u osnovi svih ostalih: odnositi se prema drugima s po{tovanjem i moralnim dostojanstvom na koje imaju pravo i izbegavati svesno povre|ivanje drugih.22 Primeti}ete da se ova druga obaveza zasniva na svesnom povre|ivanju, a ne na predvidivom. Na primer, novinari znaju da }e skandalozno saznanje povrediti druge, ali njihova namera nije da povrede, ve} da obaveste javnost o stvarima od javnog interesa. ^ak i ako njihova saznanja nisu odobrena, ve}ina novinara ne bi u{la u pri~u s motivom nano{enja li~nih povreda. Konkretne obaveze se odre|uju pripadno{}u odre|enoj grupi, profesiji ili zanimanju. Katolici, na primer, imaju moralnu obavezu da se uzdr`e od ve{ta~ke kontrole ra|anja. Lekari imaju obavezu da o~uvaju poverljiv odnos s pacijentima, a advokati da energi~no brane svoje klijente, ~ak i ako veruju da su ovi krivi. To su moralne obaveze koje ne va`e za sve nas. Obaveza se ~esto name}e medijskim radnicima kako bi izbegli odre|ene sukobe interesa zbog svoje neuobi~ajene uloge u dru{tvu. Nacionalna asocijacija novinskih izdava~a (National Newspapers Publishers Association - NNPA), koja predstavlja nekih 200 listova u vlasni{tvu Afroamerikanaca sa 11 miliona ~italaca u SAD, ignorisala je tu obavezu 1996. godine kada je nekoliko njenih slu`benika i ~lanova prihvatilo pla}eni obilazak Nigerije na poziv tada{njeg vojnog rukovodstva te zemlje. Nigerijsko rukovodstvo je taj njihov put smatralo delom agresivne medijske kampanje protiv izve{tajâ o politi~koj represiji, kr{enju ljudskih prava i cenzuri novinara. Sude}i prema ~lanku u magazinu The Nation, kampanja je produbljena serijom uredni~kih komentara u listovima NNPA i skupim oglasima koje su u tim listovima upla}ivali lobisti Nigerije.23 Konkretne obaveze medijskih radnika, poput onih u drugim profesijama, ponekad se zasnivaju na op{tim dru{tvenim obavezama. Primer je posve}enost novinarstva istini i po{tenju. Povremeno, me|utim, dolazi do sudara op{tih i konkretnih obaveza, {to izaziva `ustre debate o tome koje bi obaveze trebalo da imaju prednost. Nigde to nije o~iglednije nego u toplo-hladnim odnosima novinara i policije koja ~esto prezire posve}enost novinara nezavisnosti nasuprot gra|anskim obavezama koje va`e za sve nas ostale. Reklo bi se da je to bio slu~aj u januaru 2001. godine kada se mladi novinar u Finiksu u Arizoni na{ao u centru eti~ke lavine. Alternativni nedeljnik Phoenix New Times objavio je intervju s ~ovekom koji je tvrdio da je podmetnuo po`are u nekoliko vila na obodima Finiksa. Sagovornik je opisao kako i za{to je izabrao ba{ te vile. ^lanak je izazvao `ustru debatu o odgovornosti medija u kojoj su neki kriti~ari osudili list zbog toga {to je intervju objavljen a prethodno policija nije bila obave{tena.24 Urednik lista D`eremi Voas je odgovorio da je novinar ugovorio susret sa sagovornikom "zato {to su on i njegovi urednici procenili da bi taj tip imao ne{to vredno da ka`e" i zato {to "bi njegova pri~a omogu}ila uvid u psihu podmeta~a po`ara". Voas je ~ak izneo pretpostavku da bi ~lanak mogao da pomogne vlastima da uhapse one koji su odgovorni za podmetanje po`ara.25 Politi~ki urednik lista Denver Post Fred Braun uo~io je sukobljene lojalnosti unutar lokalne novinarske zajednice: "Bilo bi potpuno neprihvatljivo da novinar pristane na intervju i onda obavesti policiju koja bi mogla da postavi klopku. Neki lokalni novinari misle, me|utim, da 22
Vidi Norman E. Bowie, Making Ethical Decisions (New York: Mcgraw-Hill, 1985), str. 100. "Darts & Laurels", Columbia Journalism Review, septembar/oktobar 1996, str. 23. 24 "Paper Sparks Debate by Interviewing 'Arsonist'", Quill, april 2001, str. 41. 25 Fred Brown, "Crossing the Police Line", Quill, mart 2001, str 30. 23
50
Poglavlje 2 Etika i dru{tvo
bi bilo dobro skloniti tog manijaka. Gre{e. Izdati izvora pri~e verovatno je najgora stvar koju novinar mo`e da uradi."26 Novinar Washington Post-a Sindi Luz suo~ila se s takvim suprotstavljenim vrednostima kada je odlu~ila da prekr{i kardinalno pravilo novinarstva u interesu spasavanja `ivota. Luzova je pratila aktivnosti organizacije za pomo} prostitutkama Helping Individual Prostitutes Survive (HIPS) kada je prostitutka po imenu San{ajn odlu~ila da napusti ulicu. Strahuju}i da bi njen makro mogao da je povredi ili ~ak ubije, HIPS je poku{ao da joj na|e skloni{te. Po{to im to nije polazilo za rukom, Luzova je odlu~ila da napusti svoju ulogu posmatra~a sa distance i da interveni{e u, kako je smatrala, `ivotnoj situaciji. Prebacila je San{ajn u drugi grad i u tom procesu postala deo pri~e.27 Konvencionalna novinarska pamet rekla bi da Luzova nije trebalo da pi{e tu pri~u. Novinarka je me|utim pri~u napisala i Washington Post ju je objavio. Izvr{ni urednik Leonard Dauni mla|i opisao je odluku kao "redak izuzetak" od pravila o neuklju~ivanju. Ombudsman lista D`oan Berd, koja je ina~e diplomirala filozofiju, analizirala je ovu eti~ku dilemu u jednoj kolumni i napisala slede}e: "Izbor je o~igledan kada se novinar suo~i sa situacijom u kojoj je ne~iji `ivot ugro`en: svako bi trebalo da spasi `ivot ako mo`e ili ako je jedini ili najbolji za tako ne{to." Iako je ishod bio neizvesan, Luzova je bila uverena da je `ivot San{ajn u opasnosti i smatrala opravdanim da svoju konkretnu obavezu novinarske distanciranosti podredi op{toj moralnoj obavezi spasavanja `ivota drugoga - {to su pozdravili ~itaoci koji su se obratili listu da komentari{u njenu odluku.28 Izbor izme|u nekoliko moralnih obaveza Do sada obja{njene obaveze oblikuju na{e odnose jednih prema drugima i prema dru{tvu. Na{e moralne kalkulacije uti~u na druge ljude, bez obzira na to da li te ljude poznajemo ili su to ~lanovi amorfne mase koju nazivamo javnost. Zato na{i eti~ki sudovi moraju uzeti u obzir sve strane kojima dugujemo lojalnost, uklju~uju}i i nas same. Ralf Poter sa Harvardske bo`anske {kole nazvao je te obaveze "lojalnostima" kada je pravio sopstveni model moralnog rasu|ivanja.29 Advokati, na primer, imaju obaveze prema svojim klijentima, profesionalnim kolegama, pravnom sistemu i dru{tvu, kao i prema sopstvenom ose}aju za moralno postupanje. Nastavnici imaju lojalnost prema u~enicima, roditeljima, kolegama, ostalim zaposlenima u {koli i {iroj zajednici. Nekada su te lojalnosti me|usobno sukobljene, {to dovodi do porasta tenzija u procesu moralnog rasu|ivanja. Kliford Kri{~ans i koautori knjige Medijska etika: Primeri i moralno rasu|ivanje uo~avaju slede}e: Mnogo puta u razmatranju etike dolazi do direktnih sukoba izme|u prava jedne osobe ili grupe i prava drugih. Politika i dela neizbe`no moraju da favorizuju jedne na ra~un drugih. ^esto se na{e najte`e dileme vrte oko primarne obaveze prema jednoj osobi ili dru{tvenoj 26 27
28 29
Ibid. Richard Cunningham, "Saving Life Becomes Ethical Dilemma for Veteran Reporter", Quill, maj 1995, str. 14. Ibid. Vidi Ralph Potter, "The Logic of Moral Argument", u Paul Deats, Toward a Discipline of Social Ethics (Boston: Boston University Press, 1972), str. 93-114. 51
Etika u medijima
grupi. Ili se pitamo da li je na{a prvenstvena lojalnost ona prema vlastitom preduze}u ili prema konkretnom klijentu?30 Odgovornost moralnog agenta sastoji se od pridavanja odre|ene pa`nje svakom skupu lojalnosti pre dono{enja eti~ke odluke. Zato kao medijski radnici moramo da uo~imo one strane na koje }e na{i potezi najvi{e uticati. Za potrebe primera u ovoj knjizi moramo razmotriti {est kategorija pojedinaca i grupa prema kojima imamo obaveze.31 1. Savest pojedinca 2. Predmeti moralnih sudova 3. Finansijeri 4. Institucija 5. Profesionalne kolege 6. Dru{tvo Prvo bi trebalo da sledimo staro pravilo: "Neka ti savest bude vodi~." Savest nam obi~no govori, ako smo spremni da je slu{amo, koja je razlika izme|u dobrog i lo{eg. Drugim re~ima, ne bi trebalo da imamo problema sa sopstvenom odlukom ili, u najmanju ruku, trebalo bi da mo`emo da je branimo odre|enim moralnim principima. Znak na{e vrline je da mo`emo da se pogledamo u ogledalo a da ne osetimo moralnu neprijatnost. Predmeti moralnih sudova su oni pojedinci ili grupe na koje bi na{e eti~ke odluke mogle najvi{e i direktno da uti~u. Rasne i etni~ke manjine su, na primer, predmeti moralnih sudova kada ih prikazuju filmovi zasnovani na stereotipima. Trebalo bi uzeti u obzir i odre|enu specijalizovanu publiku ako se tokom dana emituje seksualno eksplicitan program. Na udaru bi mogao da se na|e i dr`avni zvani~nik ~ije `enskarenje privla~i pa`nju medija, na radost njegovih politi~kih protivnika. Mo`da }e izgledati ~udno ako ka`emo da se lojalnost duguje i takvim bezose}ajnim temama novinskih izve{taja. Postoji, me|utim, i obaveza uzimanja u obzir interesa drugih, ~ak i ako verujemo da meta na{eg delovanja zaslu`uje kaznu ili javni prezir. Medijski radnici moraju tako|e biti lojalni finansijerima, koji pla}aju ra~une i omogu}avaju im da se nadme}u na tr`i{tu. Njima pripadaju, izme|u ostalih, ogla{iva~i, klijenti, pojedina~ni pretplatnici i drugi. Naravno, lojalnost finansijerima mo`e do}i u sukob s obavezama prema drugim interesima. Na primer, u novinarstvu }e uvek postojati tenzija izme|u `elje za profitom i eti~kim mandatom da se radi u javnom interesu, s tim {to struka mora ponekad da te`i kompromisu izme|u te dve obaveze. Time se, naravno, ne `eli sugerisati da mediji moraju da prave kompromise prema ugovoru sa dru{tvom da objektivno izve{tavaju zbog primedbi ogla{iva~a ili deoni~ara. U mnogim novinskim ku}ama kao svetinja va`i stav da ogla{iva~i ne smeju da imaju uticaj na uredni~ki i drugi informativni sadr`aj. Zato se lojalnost finansijerima mora pa`ljivo odmeriti i u odre|enim slu~ajevima moralna obaveza prema dru{tvu mora imati prednost nad ostalim faktorima. Vernost sopstvenoj instituciji ~astan je ~in u ve}ini slu~ajeva, zato {to se u poslovnim krugovima lojalnost kompaniji izuzetno ceni. Novinari se ~esto ponose novinskim organizacijama za koje rade i kredibilitet tih organizacija ih zanima podjednako kao i njihov li~ni. Slepa lojalnost, me|utim, mo`e i}i na {tetu kompanije. Na primer, menad`er za odnose s javno{}u koji preporu~i rukovodstvu kompanije da ignori{e {tampu u vezi s posledicama 30 31
Christians, Fackler, Rotzoll i McKee, Media Ethics, str. 21-22. Neke od ovih kategorija izvedene su od onih koje su razvili Christians, Fackler, Rotzoll i McKee u Media Ethics, str. 22-23.
52
Poglavlje 2 Etika i dru{tvo
ekolo{ke katastrofe lo{e slu`i i kompaniji i javnosti. Ovde treba naglasiti i to da lojalnost organizaciji mora da uzme u obzir i deoni~are (ako ih ima) zato {to njih podjednako zanimaju pobolj{anje finansijskog stanja kompanije i za{tita sopstvenih investicija. Naravno, medijske rukovodioce obi~no vi{e brinu obaveze prema ulaga~ima nego one prema radnicima. Vernost medijskog radnika profesionalnim kolegama ~esto je veoma jaka i nepokolebljiva. Prilikom dono{enja moralnog suda relevantna su dva pitanja: kako }e se moji potezi odraziti na kolege i da li su moji potezi u skladu s o~ekivanjima kolega? Pretpostavimo da televizijski novinar odlu~i da prika`e eksplicitne scene smrti sa nekog satanisti~kog rituala. Protesti javnosti naveli bi na zaklju~ak da je re~ o lo{oj odluci koja }e se lo{e odraziti na sve novinare u elektronskim medijima. S druge strane, novinari ~esto obra}aju pa`nju na o~ekivanja i praksu kolega, kako bi od njih dobili moralnu podr{ku za svoja dela. Primer je za{tita izvora, pa su neki novinari i{li i u zatvor samo da ne bi naru{ili poverljiv odnos, rizikovali da ih kolege ne bi odbacile. Za medijske radnike obaveza lojalnosti dru{tvu prelazi u ose}aj dru{tvene odgovornosti. Ne treba nagla{avati da se eti~ke odluke ne mogu donositi bez ubacivanja faktora javnog interesa u jedna~inu. Me|utim, to nije uvek slu~aj, a primer za to je kada novinari objave sadr`aj ukradenog poverljivog vladinog dokumenta kojim se otkriva dvoli~nost u ameri~koj spoljnoj politici. U tom slu~aju njihova savest bi mogla imati prednost nad faktorom dru{tvene zabrane kra|e. Ipak, ako su motivi za objavljivanje takvih informacija povezani s li~nim interesima (li~nim priznanjem, ve}om gledanosti i sli~no), to zna~i da su novinari postupili neeti~ki. Razmatranje dru{tvenih obaveza slo`enije je nego {to izgleda. U realnosti dru{tvo nije neki monolitan entitet, ve} se sastoji od mno{tva razli~itih grupa izme|u kojih se mora napraviti izbor: izvori vesti, javne li~nosti, manjine, stare osobe, deca, invalidi. Uravnote`enje tih interesa predstavlja pravi izazov medijskim radnicima u surovom svetu {arolike civilizacije. Veza zakona i etike Advokati i sudije nam govore da su zakoni temelj na{e demokratske civilizacije. Nisu u pravu. Temelj na{e kulture le`i u moralnom po{tovanju zakona. Voza~i odbijaju da pro|u kroz crveno svetlo ne samo zato {to nema policajca u okolini, ve} zato {to po{tuju zakonsku vlast (ili se mo`da pla{e otkrivanja i ka`njavanja) i zbog stava da su ograni~enja individualnih sloboda nekada neophodna da bi se izvukao red iz haosa slo`enog dru{tva. Zato postoji ono {to mo`emo nazvati veza izme|u oblasti zakona i etike. Kakav je obim tog odnosa i zbog ~ega bi medijski radnik trebalo da obra}a pa`nju na razliku izme|u ta dva pojma? Po~e}emo od obja{njavanja o~iglednog: ne mogu sva moralna pitanja, niti bi trebalo, da se zakonski kodifikuju. Zakon dozvoljava mnoge nemoralnosti kako prema prijateljima tako i prema neprijateljima, kao {to su kr{enje obe}anja, izgovaranje nepristojnih re~i i odre|eni oblici varanja. Tokom `ivota ~esto vre|amo ose}anja drugih, a zakon povre|enima ne nudi nikakav lek. Maturant, na primer, u poslednjem trenutku mo`e da odustane od odlaska na matursko ve~e s devojkom s kojom se dogovorio, ali devojka ne mo`e zbog svoje muke da se obrati sudu. U svakom dru{tvu otvaranje vrata tako dubokom me{anju u pojedina~ne odnose bilo bi nepo`eljno. 53
Etika u medijima
Ipak, zakonske obaveze se zasnivaju na onim moralnim. Krivi~ni i gra|anski zakonici sadr`e samo najva`nije moralne obaveze kao {to su, na primer, zabrana ubistva, kra|e, silovanja ili zlonamernog naru{avanja tu|e reputacije. Ve}ina zakonika podrazumeva direktno ka`njavanje nano{enja bola drugome, s tim {to su neki zakoni zasnovani na moralnim principima koji se ne ti~u drugih. U tu kategoriju spadaju zakoni koji reguli{u seksualno pona{anje odraslih i prostituciju. Moralno opravdanje za takve zakone nije masovno prihva}eno u dru{tvu, zbog ~ega je i njihovo po{tovanje manje izvesno.32 U svakom slu~aju, su{tinska razlika izme|u na{eg zakonika i moralnih obaveza jeste ta da kr{enje zakona podrazumeva unapred propisane kazne, dok eti~ka indiskrecija to ne podrazumeva. Ali ako su sami zakoni zasnovani na moralnom po{tovanju, postoje li onda okolnosti pod kojima imamo dozvolu da prekr{imo zakon? Da li na{ eti~ki sistem predvi|a takvo osloba|anje od moralnih obaveza? Gra|anska neposlu{nost, u kojoj gra|ani ignori{u zakone za koje misle da su nepravedni, stekla je odre|eno moralno po{tovanje poslednjih godina, posebno nakon nenasilnih demonstracija za gra|anska prava {ezdesetih godina koje je predvodio vele~asni dr Martin Luter King mla|i. Ve}ina eti~ara se, me|utim, sla`e da legitimnost gra|anske neposlu{nosti zavisi od (1) istinskog uverenja moralnog agenta da je zakon nepravedan, (2) nenasilja i (3) spremnosti demonstranata da se suo~e s posledicama svojih radnji.33 Osim toga, neki ljudi pravdaju gra|ansku neposlu{nost samo ako su iscrpljeni svi legalni putevi ispravljanja zakona. Na primer, grupa za za{titu ~ovekove okoline, koja je iscrpela sva zakonska sredstva za spre~avanje skladi{tenja nuklearnog otpada na nekom mestu, mogla bi da se okrene ~inu gra|anske neposlu{nosti kako bi skrenula pa`nju javnosti. U takvim slu~ajevima, ~ak i kada su zakonska pitanja re{ena, moralna pitanja preovla|uju. [ta ako pravni lekovi nisu iscrpljeni? Da li moralni agenti tada imaju opravdanje da kr{e zakon? Mo`da, ali reklo bi se da su tada njihova dela na klizavijem terenu. Pravedan zakon mo`e se prekr{iti u vanrednim situacijama ili kada je obuhva}en vi{i moralni princip. Na primer, ne}emo smatrati mu`a nemoralnim zato {to je pro{ao kroz crveno svetlo voze}i trudnu suprugu u bolnicu na poro|aj. Ili, medijski radnici bi povremeno mogli osetiti obavezu da prekr{e zakon ako smatraju da to moraju da urade zbog neke va`nije moralne obaveze. Novinari bi, na primer, mogli imati opravdanje da ignori{u zabranu putovanja u neku zemlju, koju je uveo Stejt department, ako ose}aju da moraju da izve{tavaju o kr{enju ljudskih prava u toj zemlji. Naravno, novinari }e morati da se suo~e sa zakonskim posledicama svoje odluke, ali }e iza njihovog dela jo{ uvek stajati odre|ena moralna snaga. Poenta je u slede}em: novinari imaju jedinstvenu funkciju kao predstavnici javnosti i mo`da ose}aju da njihove obaveze prema publici imaju prevagu nad zakonskim obavezama. Taj argument ima odre|enu te`inu. Ipak, ako zakon ima iza sebe neku moralnu silu - ako je "pravedan" - mo`e ga nadja~ati samo jo{ ubedljivija moralna obaveza. Ta dilema se ilustruje primerom CNN-a i su|enja biv{em panamskom diktatoru Manuelu Noriegi. General Noriega je uhap{en posle dolaska ogromnog broja broja ameri~kih vojnika u Panamu i ~ekao je su|enje u Majamiju. Tokom pritvora neko je do{ao do snimka Norieginog razgovora s advokatom i dostavio ga CNN-u. Kada je CNN objavio da poseduje snimak, okru`ni sudija Vilijem Heveler je prihvatio zahtev odbrane da se emito32 33
Vidi Olen Ethics in Journalism, str. 33. Ibid. str. 34.
54
Poglavlje 2 Etika i dru{tvo
vanje snimka ne dozvoli34 i tu odluku je podr`ao i 11. Okru`ni apelacioni sud.35 Iako CNN nije emitovao razgovor generala Noriege s advokatom, emitovani su inserti poziva drugim ljudima. Sudija Heveler je procenio da i to predstavlja kr{enje privilegovanog odnosa advokata i klijenta, {to mo`e biti {tetno za Norieginu odbranu, pa je zaklju~io da CNN ne po{tuje sud. Imaju}i u vidu detaljnu analizu brojnih poziva na slobodu {tampe i op{tu obavezu po{tovanja sudskog procesa, sudija Heveler je, reklo bi se, ukazao na neophodnost moralnog po{tovanja zakona kada je izneo slede}u konstataciju: Uvek sam svestan zna~aja nesputane {tampe i mandata Prvog amandmana. Isto tako, moram biti svestan i klju~nog zna~aja po{tovanja nare|enja suda. Kao {to se stalno pokazuje, nare|enja Okru`nog suda nisu uvek ispravna. Ona koji to zaista nisu trebalo bi ispraviti `albama, a ne li~nom voljom onih koji se s mi{ljenjem suda ne sla`u. Bez beskompromisnog pridr`avanja ovog pravila, sistem ne bi pre`iveo. Tanka ali jasna linija izme|u anarhije i reda... jeste po{tovanje zakona i nare|enja suda i od stranaka na sudu i od javnosti. Nepo{tovanje sudskih nare|enja i, {tavi{e, javni prkos prema njima ne mogu biti opravdani ni dozvoljeni.36 Novinari koji se ogor~eno `ale da imaju pravo da ignori{u zakone i odluke suda za koje veruju da su neustavni ne shvataju su{tinu. Odluke suda i zakoni imaju zakonsku snagu sve dok ih ne obori neka vi{a instanca. U slu~aju CNN-a ~ak je i apelacioni sud potvrdio kr{enje poverljivog odnosa koji zakon priznaje, kao i mogu}e opasnosti po Noriegino pravo na po{teno su|enje nastale emitovanjem njegovog razgovora s advokatom u zatvoru. Zato ve}ina pravnih pitanja s kojima se novinari suo~avaju ima i eti~ku dimenziju, {to je ~injenica koju medijski radnici ponekad previ|aju. Taj neizbe`ni savez izme|u zakona i etike ~esto se manifestuje kada novinari tuma~e zakonska ograni~enja (poput Zakona o spre~avanju nedozvoljenog upada na tu| posed) kao prepreke njihovom eti~kom mandatu da slu`e javnom interesu. Taj stav se ilustruje slu~ajem baze Garsia u Portoriku iz 2000. godine. Tada su izbili protesti protiv vojnih ve`bi ameri~ke mornarice. Deset novinara koji su pratili proteste uhap{eni su zbog neovla{}enog ulaska na tu| posed. Na saslu{anju pred saveznim sudom novinari su tvrdili da njihovo hap{enje predstavlja kr{enje njihovog ustavnog prava, jer su u zabranjenu zonu u{li da bi izve{tavali sa protesta. Sud je, me|utim, odbacio njihov argument rekav{i da novinari nemaju posebna prava pristupa objektima koji nisu dostupni javnosti i da Prvi amandman ne dozvoljava kr{enje zakona. Stoga je jasno da ve}ina zakonskih pitanja ima i moralnu dimenziju i da ne mo`emo automatski re{avati eti~ka pitanja prostim re{avanjem onih zakonskih. Na primer, Vrhovni sud je zaklju~io da novinari mogu da objave imena `rtava silovanja preuzeta iz javno dostupnih dokumenata ili dokumenata objavljenih drugim dr`avnim kanalima.37 Ali time 34
18 Med.L.Rptr.1348 (S.D.Fla., 1990). 18 Med.L.Rptr.1352 (11th Cir., 1990) 36 U.S. v. Cable News Network, 23 Med.L.Rptr. 1033, 1045-1046 (S.D.Fla., 1994). 37 Vidi primer u Cox Broadcasting Corp. v. Cohn, 420 u.s. 469 (1975); The Florida Star v. B.J.F., 109 S.Ct. 2603 (1989). 35
55
Etika u medijima
se ne re{ava eti~ko pitanje da li bi imena `rtava silovanja trebalo objaviti, ~ak i ako su javno dostupna. Ima onih koji smatraju da {teta nanesena `rtvama daleko nadja~ava ograni~enu javnu korist dobijenu objavljivanjem takve vrste informacija. Uz neke netipi~ne izuzetke, nema mnogo toga {to se ne mo`e objaviti u skladu s Prvim amandmanom Ustava. Prvi amandman, me|utim, ne ka`e ni{ta o odgovornosti medija. Savesti novinara je prepu{teno da odlu~e {ta vredi objaviti. Ustavne slobode, me|utim, nisu samo odsko~na daska za dono{enje eti~kih sudova. Ako neodgovorni mediji ostave utisak dru{tvenih parazita, zakonska prava polako mogu da se tope. Zaklju~ujem ovaj odeljak o odnosu zakona i etike kako sam ga i po~eo - idejom da moralna snaga zakona daje legitimitet na{im propisima. Sve strane imaju istu moralnu obavezu da po{tuju zakon. Zbog toga medijski radnici mogu da kr{e zakon samo ako se dr`e va`nijih moralnih principa i ako su spremni da podnesu posledice svoje neposlu{nosti. Institucionalna autonomija i dru{tvena odgovornost "Ne pona{aju se institucije neeti~ki, ve} ljudi."38 Ovaj stav iznet u 1. poglavlju kao da sugeri{e da bilo kakvom razgovoru o korporacijskom moralu nema mesta. Me|utim, uprkos ~injenici da eti~ke sudove donose pojedinci unutar korporacijske hijerarhije, javnost ~esto povezuje slike moralnog ili nemoralnog postupanja sa samim institucijama. Neke slavne medijske li~nosti privla~e pa`nju svojim postupcima, dok su institucionalni lideri (moralni agenti) obi~no nevidljivi dru{tvu. Ipak, javnost o~ekuje da korporacije imaju ose}anja za svoje moralne obaveze. Proizvo|a~ lekova Johnson & Johnson 1982. godine na{ao se u velikom problemu kada je nekoliko ljudi umrlo nakon {to su uzeli jedan od njegovih lekova - Tylenol. Kompanija je preduzela brzu i odlu~nu akciju tako {to je povukla i prepakovala proizvod.39 Nekoliko godina kasnije izlivanje nafte iz jednog tankera kompanije Exxon kod obale Aljaske preraslo je u debakl odnosa s javno{}u kada je kompanija optu`ena da je previ{e sporo reagovala na tu ekolo{ku krizu. Uprkos ponude Exxon-a da plati tro{kove ~i{}enja, imid` kompanije je pretrpeo {tetu. [ta je zajedni~ko ovim slu~ajevima? Oba podrazumevaju pitanja dru{tvene odgovornosti - posve}enosti javnom dobru koje nadja~ava kratkoro~ne li~ne interese.40 Iako su ovi slu~ajevi prili~no stari, o njima se i dalje pri~a u industriji kao o primerima najboljih i najlo{ijih odnosa s javno{}u. Izme|u ta dva apstraktna koncepta dru{tvene odgovornosti stoji princip reciprociteta, shvatanje da pojedinci i institucije imaju moralnu obavezu prema dobrobiti javnosti, u zamenu za po{tovanje i poverenje koje im javnost poklanja.
38
Ne sla`u se svi eti~ari s ovim gledi{tem. Neki veruju da korporativni moral postoji nezavisno od eti~kog pona{anja pojedina~nih ~lanova. Vidi Peter A. French, "Corporate Moral Agency" u Joan C. Callahan, Ethical Issues in Professional Life (New York: Oxford University Press, 1988), str. 256-269. 39 O ovom slu~aju se govori u James A. Laska i Michael S. Pritchard, Communication Ethics: Methods of Analysis, drugo izdanje (Belmont, CA: Wadsworth, 1994), str. 48. 40 Za uporedbu ovih slu~ajeva vidi Philip Seib i Kathy Fitzpatrick, Public Relations Ethics (Fort Worth, TX: Hartcourt Brace, 1995), str. 111-160. 56
Poglavlje 2 Etika i dru{tvo
Liberalni stav Ova poslednja tvrdnja ipak je kontroverzna. Iako je filozofija "neka kupac bude obazriv", koja je dominirala sve do prve polovine ovog veka, umanjena naporima aktivista za za{titu potro{a~a, kao {to je Ralf Nejder, neki jo{ zastupaju liberalni stav da je "biznis posao biznisa".41 Prema tom stavu, kompanija je dru{tveno odgovorna ako nudi radna mesta i stabilnu finansijsku bazu za zajednicu. Taj stav u savremenom dru{tvu odra`ava Milton Fridman, koji je usvojio gledi{te da i pojedinci i korporacije sprovode svoje li~ne interese na konkurentnom tr`i{tu ~ime zapravo doprinose javnom blagostanju.42 Fridman veruje da moralni odnos postoji jedino izme|u rukovodstva i deoni~ara i da bi dru{tvo u taj odnos trebalo da se me{a samo radi spre~avanja prevara.43 Drugim re~ima, koncept javnog interesa samo je nusproizvod korporacijske autonomije. Ovakva liberalna filozofija zasniva se na pojmu oslanjanja na sopstvene snage i pojedina~ne autonomije, slobodne od dr`avnih ili dru{tvenih ograni~enja. Liberalizam karakteri{e shvatanje slobode bez nametnutih odgovornosti; u takvom okru`enju sazrela je ameri~ka {tampa XIX veka. Tako je sistem odgajio {tampu koja je bila slobodna, ali se i opirala razvoju sna`nih eti~kih kodeksa. Liberali su se tako|e opirali dr`avnim poku{ajima regulisanja reklamne industrije, smatraju}i da bi u slobodnoj tr`i{noj ekonomiji potro{a~i trebalo da razviju sopstveni ose}aj opreznosti i skepti~nosti prema reklamama. Ipak, liberalna {tampa priznaje neke temeljne vrednosti od kojih mnoge i danas dobijaju istaknuto mesto u kodeksima savremene industrije. Kako su novine polako sticale sve ve}e po{tovanje prema ~injenicama i "~vrstim vestima" u odnosu na stavove, tako su pojmovi kao objektivnost, po{tenje i uravnote`enost postajali deo eti~kog leksikona novinara. Mo`da je od primarnog zna~aja bila objektivnost, izraz koji su novinari po~eli da koriste u XX veku da "izraze posve}enost ne samo za nepristrasnosti ve} i prikazivanju sveta onakvim kakav jeste, bez iskrivljavanja bilo koje vrste".44 Za ve}inu novinara objektivnost je svetinja, ali tako|e postoji i prihvatanje stava da je apsolutna objektivnost iluzija. Stoga su pristali na filozofski manje zahtevnu definiciju koja im omogu}ava da se bave svojim poslom bez ose}aja da su zgre{ili. Prema tom realisti~nijem gledanju na objektivnost, novinari te`e da li~ne simpatije i mi{ljenja ~uvaju van svojih izve{taja, da postignu ravnote`u u izve{tavanju i da se oslanjaju na kredibilne i odgovorne izvore. Prema tom tradicionalnom gledi{tu, etika novinarstva odnosi se na ~injenice i nepristrasnost u izno{enju tih ~injenica.45 Ipak, liberali se protive nametnutoj odgovornosti, ~ak i ako postoji opasnost da neki beskrupulozni urednici mogu zaraziti javnu arenu neistinama i poluistinama. Prema liberalnom gledi{tu, lekove za takve indiskrecije bolje je prepustiti tr`i{tu i savesti pojedina~nih medijskih radnika.
41
Vidi Conrad C. Fink, Media Ethics (Needham Heights, MA: Allyn & Bacon, 1995), str. 111-160. Vidi Milton Friedman, "Social Responsibility and Compensatory Justice", u Callahan, Ethical Issues, str. 349-350. 43 Ibid., str. 345. 44 Mitchell Stephens, A History of News: From the Drum to the Satelite (New York: Viking Penguin, 1988), str. 264. 45 Ibid., str. 263-268. 42
57
Etika u medijima
Dru{tvena odgovornost Ideja dru{tvene odgovornosti razvila se u kontrate`u liberalizmu. Iako ta teorija nastavlja da nagla{ava slobodu, ona smatra da je odgovornost neizbe`an partner slobode u pona{anju institucija. Eti~ki kodeksi su samoregulatorni ure|aji za promovisanje dru{tvene odgovornosti. Postoje i oni koji se suprotstavljaju tradicionalnim Fridmanovim stavovima i smatraju da vo|enje biznisa nije pravo ve} privilegija koju daje dru{tvo.46 Po{to jurnjava za profitom ne doprinosi automatski dobrobiti javnosti, dru{tvo je postavljalo sve ve}e zahteve pred korporacije kako bi doprinelo ispravljanju dru{tvenih boljki. Programi afirmativnog delovanja i sve ve}a dostupnost pravnih usluga za siroma{ne predstavljaju dva primera. Nema sumnje da korporativna odgovornost u savremenom dru{tvu podrazumeva nagla{avanje eti~kog pona{anja rukovodstva i zaposlenih. Neke kompanije su uvele eti~ke programe, kako iz zakonskih razloga tako i zbog odnosa s javno{}u. Neke su ~ak i razvile eti~ki kodeks za svoje osoblje. Ali formalnost pisanih kodeksa i politike ne garantuje eti~ko postupanje. Na primer, godinama se smatralo da je kompanija Dow Corning lider u oblasti programa korporativne etike. Uprkos eti~kom kodeksu primenjenom 1977. godine, daljoj eti~koj obuci i proveri po{tovanja eti~kih smernica kompanije, Dow Corning je bio optu`en za proizvodnju nebezbednih silikonskih grudi. Dru{tvena odgovornost u medijima. Nije jasno kada je pojam dru{tvene odgovornosti prvi put u{ao u svest medijskih radnika, ali njegovom razvoju doprinelo je pet istorijskih trendova. Prvo, industrijska revolucija koja je zauvek promenila ameri~ki socijalni pejza`, u~vr{}uju}i koncentraciju kapitala i vlasni{tva u manjem broju ruku. Novine nisu izbegle tu reorganizaciju sistema slobodnog preduzetni{tva, {to je trend koji se nesmetano nastavlja.47 Kako je kontrola medija u sve manjem broju ruku, pojedini kriti~ari postavljaju pitanje da li }e i dalje biti realno o~ekivati liberalni intelektualni ideal istinskog nadmetanja. Drugo, uprkos ovom trendu prema novinskim monopolima, sve ve}i broj medijskih alternativa, u obliku magazina i radio-stanica, po~eo je da zatrpava tr`i{te. Zato je ekonomski imperativ po~eo da koegzistira sa novinarskim mandatom medija, a ideja dru{tvene odgovornosti da se me{a sa komercijalnim uspehom. Tre}e, do sredine XIX veka novinarstvo je po~elo da privla~i ljude s jakim obrazovnim zale|em koji su uspostavili eti~ke standarde u svojoj oblasti rada i nastojali da ih po{tuju.48 Pored toga, nekoliko izdava~a po~elo je da shvata kako sloboda objavljivanja nosi i odre|ene odgovornosti. Neki, poput legendarnog D`ozefa Pulicera, ~ak su smatrali ose}aj odgovornosti spasenjem profesije od surovosti ekonomskog tr`i{ta: "Ni{ta manje od najvi{ih ideala, najskrupuloznije `elje da se postupa ispravno, najpreciznijeg poznavanja problema s kojima mora da se suo~i i iskrenog ose}aja moralne odgovornosti ne}e spasiti novinarstvo od podre|enosti poslovnim interesima i ispunjenja sebi~nih interesa, koji su u suprotnosti s javnim blagostanjem."49 46
Vidi u Melvin Anshen, "Changing the Social Contract: A Role for Business", u Callahan, Ethical Issues, str. 351-354. 47 Vidi "Big Media, Big Money", Newsweek, 1. april 1985, str. 52-59. 48 Fred S. Siebert, Theodore Peterson i Wilbur Schramm, Four Theories of the Press (Urbana: University of Illinois Press, 1956), str. 83. 49 Ibid., citira Joseph Pulitzer, "The College of Journalism", North American Review 178 (maj 1904): 658. 58
Poglavlje 2 Etika i dru{tvo
To rano priznanje medijske odgovornosti manifestovalo se poslednjih godina uspostavljanjem raznih institucija, koje nekada finansiraju sami mediji, posve}enih pro{irenju profesionalizma medijskih radnika. Najbolji primer te vrste daljeg obrazovanja novinara i njihovih predava~a jeste Institut Poynter u Sent Pitersburgu u Floridi. ^etvrto, novinarske {kole su po~ele da se pojavljuju po~etkom pro{log veka i doprinele su ose}aju profesionalizma u ovoj oblasti. Njih je podr`ao i Pulicer. U~enje prakti~nih ve{tina oboga}eno je u~enjem o dru{tvenoj odgovornosti te je na tr`i{te stupio profesionalni kadar obrazovan posebno u novinarskoj disciplini. Taj rastu}i ose}aj profesionalizma doveo je do razvoja dru{tvene svesti me|u medijskim radnicima, do uverenja da bi odgovornost trebalo da bude dobrodo{ao pratilac slobode {tampe. To uverenje formalizovano je 1923. godine kada je Ameri~ko dru{tvo novinskih urednika (American Society of Newspaper Editors - ASNE) na svom prvom sastanku usvojilo "kanone novinarstva" kao svoje novinarske standarde. Iako su pojedina dr`avna medijska udru`enja ve} bila usvojila svoje kodekse, ovo je bio prvi nacionalni eti~ki kodeks iza kojeg je stala organizacija novinara.50 On nije pro{ao svoj prvi test sprovo|enja. Godinu dana nakon formiranja kodeksa ASNE-a, izdava~ lista Denver Post F. G. Bonfils optu`en je da je primio mito u visini od milion dolara za neobjavljivanje informacija u vezi sa skandalom Tipot Doum. Taj skandal se odnosio na optu`be da su dr`avne rezerve nafte na polju Tipot Doum u Vajomingu prodate privatnoj naftnoj kompaniji. Nekoliko ~lanova organizacije ASNE optu`ilo je Bonfilsa da je prekr{io principe organizacije, uklju~uju}i iskrenost, fer-plej, ta~nost i nepristrasnost i zahtevalo je njegovo ka`njavanje. Debata o sprovo|enju kodeksa trajala je pet godina, ali je 1929. godine, pod Bonfilsovom pretnjom sudskom tu`bom, ASNE izglasala opciju dobrovoljnog po{tovanja kodeksa umesto disciplinskih mera.51 Posle kodeksa ASNE 1928. godine usledili su i prvi pisani principi za elektronske medije, kada je mlada Nacionalna asocijacija elektronskih medija (National Association of Broadcasters - NAB) usvojila prvi radijski kodeks koji se odnosio na pravljenje programa i emitovanje reklama i vesti. Nakon ovih pionirskih napora formalizovanja profesionalnih ideja, razne organizacije, poput Udru`enja radio i TV urednika vesti (Radio-Television News Directors Association), Ameri~ke agencije za reklame (American Advertising Association), Ameri~kog dru{tva za odnose s javno{}u (Public Relations Society of America) i Dru{tva profesionalnih novinara (Society of Professional Journalists), usvojile su sli~ne eti~ke standarde. Dru{tvena odgovornost bila je i nusprodukt stava vlade da se {to manje me{a (laissezfaire) ~ime je velikom biznisu bilo dozvoljeno da divlja. Po~etkom pro{log veka, posebno u tridesetim godinama, masovne dr`avne intervencije na tr`i{tu nai{le su na odobravanje javnosti umorne od ekonomskih i socijalnih previranja, kao i od poslovnog okru`enja neprijateljski raspolo`enog prema interesima potro{a~a. Reklame, kao primarni izvor finansiranja medija, do{le su pod dr`avnu kontrolu 1938. godine kada je Kongres dao Saveznoj komisiji za trgovinu (Federal Trade Commission) nova ovla{}enja da nadgleda neta~nu i nepo{tenu reklamnu praksu. Postojao je strah kod nekih da bi vlada svoj regulatorni arsenal mogla da usmeri prema samim medijima i nametne dru{tvenu odgovor50
Ron F. Smith, Groping for Ethics in Journalism, 4. izdanje. (Ames: Iowa State University Press, 1999), str. 18-19. 51 Clifford Christians, "Enforcing Media Codes", Journal of Mass Media Ethics 1, no. 1 (jesen/zima 1985-1986): 14. 59
Etika u medijima
nost institucijama za koje je mislila da zloupotrebljavaju Prvim amandmanom Ustava zagarantovanu slobodu. ^injenica da je novi radijski medij pao pod dr`avnu kontrolu 1927. godine nije ba{ pomogla da se odagnaju ovi strahovi. Kona~no, ideja dru{tvene odgovornosti medija dobila je na zna~aju posle Drugog svetskog rata, kroz rad tzv. Ha~insove komisije za slobodu {tampe. Kancelar univerziteta u ^ikagu Robert W. Ha~ins anga`ovan je 1942. godine da prou~i budu}nost slobode {tampe. Novac za njegov rad prvo je obezbedio Henri L. Lus iz kompanije Time Inc. a kasnije Encyclopaedia Britannica. Ha~ins je okupio trinaestoro ljudi, me|u njima nekoliko istaknutih akademika, radi obavljanja ovog ambicioznog posla. Oni su 1947. godine objavili izve{taj "Slobodna i odgovorna {tampa" koji je sadr`ao dobro promi{ljenu i sveobuhvatnu analizu potrebe za postojanjem odgovorne {tampe. Iako izraz "dru{tvena odgovornost" nikada nije pomenut u izve{taju, komisija je uo~ila pet obaveza medija u savremenom dru{tvu.52 Neke od njih odnose se pre svega na novinarstvo, dok druge podjednako va`e i u reklamnoj industriji i u industriji zabave. Prvi zahtev, prema komisiji, jeste da se daju "iskreni, sveobuhvatni i inteligentni izve{taji o dnevnim doga|ajima u kontekstu koji tim doga|ajima daje zna~enje". [tampa mora ne samo da bude ta~na ve} mora i da pravi jasnu razliku izme|u ~injenica i stavova. Ali ~injenice same po sebi nisu dovoljne. Informativni mediji moraju da objavljuju "istinu o ~injenicama" tako {to }e vesti stavljati u {iri kontekst i tako {to }e ~itaocu procenjivati kredibilnost suprotstavljenih izvora. Interpretiraju}e novinarstvo mora da ide dalje od ~istih ~injenica i da pru`i odgovaraju}u pozadinu tih ~injenica. To je do{lo do izra`aja kada je novinarka lokalnog lista pratila konferenciju za novinare na kojoj je gradona~elnik optu`io odbornika za iskrivljavanje ~injenica o efektima odre|enih pesticida na ptice iz tog kraja. Odbornik je optu`en i da prima novac od lokalnog proizvo|a~a pesticida. Odbornik je odbio da komentari{e optu`be i samo je rekao da su gradona~elnikove optu`be "totalna besmislica" i da su "politi~ki motivisane". Novinarka je u svom izve{taju imala i optu`be gradona~elnika i demanti odbornika.53 Urednik lista je procenio da je vest po{tena i uravnote`ena, ali je odbornik bio van sebe od gneva. U pismu uredniku demantovao je da je lagao o efektima pesticida i da prima novac od bilo kog proizvo|a~a pesticida. "Vest je mo`da po{tena, uravnote`ena i ta~na ali nije istinita", napisao je odbornik.54 Novinarka, po mi{ljenju odbornika, nije trebalo da objavi vest dok nije nezavisno istra`ila optu`be. Druga preporuka komisije jeste da {tampa slu`i kao "forum za razmenu komentara i kritika". To je su{tinska funkcija u sistemu kojim sve vi{e dominiraju medijski divovi. Na {tampu se apeluje da pru`i platformu za stavove suprotne njenim vlastitim i da istovremeno ne odustaje od tradicionalnog prava na zastupanje nekoga ili ne~ega. Tre}i zahtev jeste taj da {tampa projektuje "reprezentativnu sliku konstitutivnih grupa u dru{tvu". Drugim re~ima, rasne, dru{tvene i kulturne grupe trebalo bi prikazivati precizno, bez oslanjanja na stereotipe. Dru{tvena odgovornost zahteva afirmativnu ulogu medija u izgradnji pozitivnih imid`a, kako u njihovom informativnom tako i u zabavnom sadr`aju. Iako je u toj oblasti postignut odre|eni napredak, stereotipi su jo{ uvek uobi~ajena optu`ba protiv medija. 52
Siebert, Peterson i Schramm, Four Theories of the Press, str. 87-92. Theodore L. Glasser, "When Is Objective Reporting Irresponsible Reporting?", u Philip Patterson i Lee Wilkins, Media Ethics: Issues and Cases, tre}e izdanje. (Boston: Mcgraw-Hill, 1998), str. 33-34. 54 Citirano kod Glassera. 53
60
Poglavlje 2 Etika i dru{tvo
Mediji bi tako|e trebalo, prema komisiji, da budu odgovorni za "prezentaciju i poja{njenje ciljeva i vrednosti dru{tva". Oni bi trebalo da prenose kulturno nasle|e i tako osna`e tradicionalne vrednosti i vrline. Profesor novinarstva Ted Smit sna`no je osudio {tampu da ne ispunjava svoje obaveze. Smit po~inje svoju kritiku primedbom da mediji, po{to su opusto{ili ve}inu etabliranih institucija dr`ave, po~etkom osamdesetih godina pro{log veka po~inju period samoanalize. Nekoliko novinskih organizacija, prise}a se on, pravilo je pri~e u kojima se priznaje odsustvo poverenja javnosti u medije. Ali nakon po~etnog talasa pri~a na temu kredibilnosti i etike medija, smatra Smit, pro{ao je ose}aj urgentnosti i izgledalo je kako samopreispitivanje nema zna~ajniji uticaj na izve{tavanje. Obnovu samouverenosti medija dokazuje njihovim stavom da nema "stvarne krize kredibiliteta", dovode}i ga u sumnju i poku{avaju}i da dokumentuje konstantnu eroziju poverenja u medije od po~etka sedamdesetih godina. Taj proces predstavlja reakciju javnosti protiv masovnih medija, koji su sve tradicionalne kulturne vrednosti po~eli da do`ivljavaju uz izvesnu skepti~nost i da javnost zatrpavaju konstantno lo{im vestima. Upore|uju}i skepti~nost medija s kriti~kim dijalogom Sokrata, Smit izdaje slede}e upozorenje: Pojedinim novinarima mo`da prija pomisao da nastavljaju slavnu tradiciju Sokrata. Bolje bi im bilo da se sete njegove sudbine: optu`en je, osu|en i pogubljen zbog podrivanja religije i korumpiranja mladih u svom gradu.55 Smit optu`uje elitne novinare za organizovanje "bezobzirne kritike svih kulturnih afirmacija kao ne~ega ugra|enog u ameri~ku politiku, lidere i institucije".56 Poput Sokrata, novinari ~esto izve{tavaju sa neke uzvi{ene ta~ke izvan kulture, umesto da budu njen deo. Takav stav je doveo, nastavlja Smit, do kraha poverenja dru{tva u medije. Iako moramo da sa~ekamo istorijsku potvrdu Smitovih sumornih prognoza da {tampu ~eka Sokratova sudbina, nedavne ankete, koje pokazuju dalje opadanje medijskog kredibiliteta, ukazuju na to da mo`da postoji razlog za brigu. Poslednji zahtev Ha~insove komisije jeste da bi {tampa trebalo da omogu}i "pun pristup dnevnim podacima". Taj stav odra`ava se u medijskoj podr{ci pravu javnosti da zna, iako za to tzv. pravo jo{ nije na|en izraz u tuma~enju Ustava u Vrhovnom sudu. S filozofske ta~ke gledi{ta, pravo da se zna polazi od stava da su mediji predstavnici javnosti, kao ~etvrta grana vlasti (uz izvr{nu, zakonodavnu i sudsku) uz odgovornost da obave{tavaju gra|anstvo o vladinim aktivnostima. Pove}anje broja i obima zakona koji se ti~u javnih dokumenata i otvorenih sastanaka, kako na saveznom nivou tako i na nivou saveznih dr`ava, predstavlja manifestovanje tog prava pristupa vladinim informacijama. Poslednjih godina, me|utim, mediji su koristili pravo da se zna kako bi opravdali novinarske aktivnosti koje se pro{iruju izvan vladinih aktivnosti i zalaze u privatne `ivote pojedinaca. Ionako skepti~na javnost te upade do`ivljava kao pomahnitalu dru{tvenu odgovornost, `rtvovanje li~ne autonomije zarad radoznalosti javnosti. Medijske kritike i dru{tvena odgovornost. Skoro od samog po~etka masovni mediji izazivaju kritike. Dru{tvene elite su osudile masovnu kulturu nastalu iz industrijske revolu55 56
Ted J. Smith III, "Journalism and the Socrates Syndrome", Quill, april 1988, str. 20. Ibid. 61
Etika u medijima
cije kao intelektualno siroma{nu i predodre|enu da podriva, a ne uzdi`e, kulturne ukuse. One su osudile i otvorenu komercijalizaciju koja je izgledala kao animiraju}i princip masovnog materijala proizveden da bi se zadovoljio neutoljiv apetit publike. Danas se medijski kriti~ari, posebno oni koji predstavljaju intelektualnu i kulturnu elitu, jo{ `ale na nizak kvalitet medijskog sadr`aja. Njima su se pridru`ile brojne organizacije za nadzor medija s raznolikim politi~kim motivima. Tu spadaju Asocijacija ameri~kih porodica (American Family Association), Ta~nost u medijima (Accuracy in Media - AIM) i Po{tenje i ta~nost u izve{tavanju (Fairness and Accuracy in Reporting - FAIR). Druge grupe su poku{avale da ubede Kongres da donese propise o nasilju na televiziji i navodnim lascivnim tekstovima i satanisti~kim porukama u popularnoj muzici. Jedna od upadljivijih grupa za za{titu interesa javnosti Akcija za de~ju televiziju (Action for Children's Television - ACT) usmerila je svoju pa`nju na interese onog segmenta publike na koji se najlak{e uti~e. Od svog nastanka ACT je bio uticajan u zastupanju mladih pred TV industrijom i vlastima. Pored ovih organizovanih napora grupâ za za{titu javnog interesa koje promovi{u sopstvene stavove o dru{tvenoj odgovornosti, postoje i pojedina~ni glasovi unutar medija koji slu`e kao "ku}ni" kriti~ari dru{tva. Na primer, filmski kriti~ar mre`e PBS Majkl Medved, ugledni medijski kriti~ar Washington Post-a Hauard Kurc57 i Lari Volters iz lista Chicago Tribune verovatno su najistaknutiji i najuticajniji kriti~ari medija. Kao {to je to primetio profesor Orlik komentari{u}i ulogu kriti~ara elektronskih medija, takvi autoriteti...: obi~no su u mnogo boljoj poziciji da predlo`e promene nego javnost. To je zato {to potro{a~i retko znaju kome da se obrate i gotovo nikada nemaju vremena da se sami bolje upoznaju s radom radija i televizije. Posledica toga je da slu{aocima i gledaocima to znanje treba da pru`i kriti~ar.58 Iako je stvarni uticaj kriti~ara, kako pojedinaca tako i grupa, ponekad te{ko proceniti, oni slu`e kao jo{ jedan vid pritiska koji treba da podseti medijske rukovodioce na njihovu moralnu odgovornost dru{tvu koje im obezbe|uje prihode. Pored toga, razni segmenti javnosti, koji pojedina~no mo`da ne mogu da uti~u na medijske rukovodioce, bar mogu da ose}aju kako imaju zastupnike na tr`i{tu informacija i zabave. Iako se ~itaoci i gledaoci mo`da ne sla`u uvek s kriti~arima, oni u najmanju ruku dele zajedni~ki interes da ne dozvole medijima da njihov rad pro|e bez preispitivanja. Pretnja i obaveza. Jasno je iz prethodne diskusije da je ideja dru{tvene odgovornosti postala deo ameri~kog korporativnog pejza`a. Ali, mogu li medijske institucije da odr`e svoj autonomni status, koji je od su{tinskog zna~aja u demokratskom dru{tvu, i da istovremeno ispune svoj mandat dru{tvene odgovornosti? Neki tradicionalisti tvrde da koncepti kao du`nost, odgovornost i obaveza nisu kompatibilni s nezavisno{}u i slobodom neophodnom za dinami~ne i `ivahne medijske institucije. Oni veruju da je dru{tvena odgovornost eufemizam za "najmanji zajedni~ki imenilac" koji rezultira praznim, nekontroverznim sadr`ajem. Prema ovom gledi{tu, mediji su zato~enici javnog mnjenja i zbog toga su se odrekli svoje uloge dru{tvenih i politi~kih kritizera. 57
Za odli~nu knjigu koja nudi dubok kriti~ki uvid u novinsku industriju vidi Media Circus: The Trouble with America's Newspapers (New York: Times Books), 1993. 58 Peter B. Orlik, Electronic Media Criticism (Boston: Focal Press, 1994), str. 19. 62
Poglavlje 2 Etika i dru{tvo
Ovaj argument je prili~no sumnjiv. Kako smo primetili ranije u ovom odeljku, mediji se kritikuju upravo zato {to su kritizeri, zato {to konstantno klevetaju kulturne vrednosti dru{tva. Nastavili su da funkcioni{u kao autonomne institucije, uprkos odre|enog gubitka poverenja javnosti. U svakom slu~aju, fundamentalne promene unutar ameri~kog ekonomskog sistema izazvale su razmatranje ekspanzivnije vizije dru{tvene odgovornosti za sve one institucije koje privla~e najvi{e pa`nje javnosti. Kako su korporacije postajale sve ve}e, uo~ljivije i mo}nije, tako su potro{a~i postajali sve vi{e svesni uticaja tih korporacija na njihov svakodnevni `ivot. Dru{tvo podjednako zanima da li General Motors proizvodi bezbedne automobile koji ne tro{e mnogo, kao i to koliko ovo preduze}e finansijski doprinosi ekonomskom sistemu. Na ulasku u XXI vek mediji su postali svedoci dubokih promena u njihovim ekonomskim strukturama. Osnovni kriterijum postao je krajnji barometar uspeha, a izrazi kao ujedinjenje, preuzimanje i kupovina pozajmljenim kapitalom postali su deo poslovnog re~nika. Kako je magazin Newsweek primetio pre nekoliko godina: "Ameri~ki informativni mediji, navikli da o sebi razmi{ljaju kao o sedmoj sili, bili su prili~no {okirani kada je Wall Street po~eo da ih tretira kao svoje ljubimce."59 Mediji spadaju u na{e najvidljivije institucije koje svakodnevno ulaze u domove miliona ljudi. Po{to je virus veli~ine zarazio i medije, prirodno je da potro{a~i sve vi{e zahtevaju od institucije koja igra tako va`nu ulogu u formiranju javnog mnjenja. Drugim re~ima, postoji o~ekivanje - moralna obaveza, ako ho}ete - da mediji rade u javnom interesu. Zato koncept dru{tvene odgovornosti ima eti~ke implikacije kada se posmatra u smislu moralne du`nosti. Izazovi informacionog doba Konvergencija: novi i stari mediji Iako detaljna diskusija o rapidnom razvoju informacionih tehnologija prevazilazi domete ove knjige, u poglavljima koja slede razmotri}emo neka od eti~kih pitanja koja se odnose na primenu tih tehnologija. U ovom trenutku ne treba posebno nagla{avati da su konvergencija komunikacionih medija i napredna tehnologija revolucionarno promenili svet u kojem `ivimo. Re~nik na{eg dru{tva sada je prepun modernih izraza kao {to su internet, sajberspejs, digitalizacija, elektronska po{ta i informacioni superautoput. Posledice ovog zadivljuju}eg kulturnog preobra`aja istovremeno su veli~anstvene i zastra{uju}e i predstavljaju izazove politi~arima, sociolozima i filozofima. Konvergencija je najnoviji pojam u tehnolo{kom re~niku. On ima vi{e zna~enja ali nema potrebe nagla{avati da revolucionarno menja na~in na koji komuniciramo. Mobilni telefoni, na primer, mogu da rade i kao internet terminali, ra~unar mo`e da slu`i i kao televizor, be`i~na tehnologija postaje omiljeni na~in telefoniranja a pristup internetu danas omogu}avaju i lokalne kompanije za kablovsku televiziju. Spisak je podu`i. Visokotehnolo{ka revolucija odvija se ogromnom brzinom, ali tom tehnolo{kom preobra`aju ne bi trebalo pristupati pani~no i u strahu da }e propisima jo{ neregulisan domen World Wide Web-a stimulisati kulturni haos ili potpuno reorganizovati medijsku industriju. Fenomen sajberspejsa istovremeno je okrenut ka budu}nosti i ka tradiciji. Internet novi59
"Big Media, Big Money", str. 52. 63
Etika u medijima
narstvo se, na primer, razlikuje od novinarstva u klasi~nim medijima, ali ga istovremeno obuhvata. Ono nudi dubinu novina (pa ~ak i vi{e od toga, preko hiperveza do drugih prezentacija i elektronskih arhiva). Ono nudi stav i fokusiranost inteligentnog i re~itog magazina. Nudi neposrednost i interakciju radija (uz dodatnu interakciju putem pri~aonica, foruma i elektronske po{te) i vizuelni efekat televizije. Ovaj naizgled haoti~ni medij pr{ti od poruka.60 Prelazak sa tradicionalnih oblika komunikacije, kao {to su {tampani i elektronski mediji, do distribucije informacija s jednog na drugi ra~unar izrodio je rastu}u industriju prikupljanja i prosejavanja informacija. To je dovelo do eksplozije broja konzumenata informacija, {to se vidi po sve ve}em broju internet provajdera, od kojih neki dobijaju informacije direktno od medijskih ku}a, a kod kojih korisnici mogu da izaberu informacije u beskona~nom moru menija i banaka podataka. To je, pak, pove}alo broj veza (dakle, potencijalnih moralnih agenata) u komunikacijskom lancu pravljenja i distribucije podataka. Etika sajberspejsa: staro vino u novoj boci Ve} na samom po~etku trebalo bi da ubla`imo retoriku pojedinih eti~ara i futurista u pogledu eti~kih izazova sajberspejsa i drugih novih medija. Nema sumnje da nove tehnologije uvode nove pristupe neeti~kom pona{anju, ali to je ve} poznata stvar. Naravno, jedna od najve}ih briga jeste lako}a kojom se li~ne informacije mogu prikupljati i deliti preko interneta. Osnovna vrednost jo{ uvek je privatnost. Upotreba veba u pirateriji muzike ili filmova, umesto klasi~nih metoda presnimavanja, ne menja ~injenicu da neeti~ko postupanje obuhvata kra|u intelektualne svojine. Kao {to upotreba digitalne tehnologije za menjanje fotografije i dalje obuhvata pitanje iskrenosti i istine. Zgodna metafora ove realnosti jeste izraz "staro vino u novoj boci", iako neregulisana priroda sajberspejsa zapravo ote`ava borbu protiv moralne korumpiranosti. Zato su eti~ka pitanja koja proizilaze iz ove tehnolo{ke revolucije, s kojom se suo~avaju medijski radnici u XXI veku, zna~ajna i zato }e neka od njih biti obja{njena u poglavljima koja slede. Zapravo, pred sobom ve} imamo vrh ledenog brega jer vidimo da se medijski radnici, oni koji prikupljaju i distribuiraju podatke, suo~avaju s moralnim nepoznanicama informacionog doba. Na primer, kao {to smo upravo primetili, privatnost je ve} otvorila medijskim radnicima neka neprijatna eti~ka pitanja, ali privatnost pretpostavlja i obnovljeni ose}aj urgentnosti u dobu interaktivnih medija. Dvosmerni mediji, elektronska po{ta, pristup ra~unarskim bazama podataka i kupovina od ku}e - sve su to mehanizmi koji omogu}avaju prikupljanje informacija o pojedincima. Po{to se smatra da je informacija roba koja ima ekonomsku vrednost, ona se ~esto obra|uje i prodaje marketin{kim firmama. Pored toga, informacije dobijene preko ra~unara mogu biti veoma korisne u vestima, posebno ako se odnose na javne i druge medijski zanimljive li~nosti. Na primer, tokom Zimske olimpijade 1993. godine, nekoliko novinara je optu`eno za neeti~ko postupanje jer su pro~itali elektronsku po{tu kliza~ice Tonje Harding. Hardingova 60
Jack Lule, "The Power and Pitfalls of Journalism in the Hypertext Era", Chronicle of Higher Education, avgust 7, 1998, str. B7.
64
Poglavlje 2 Etika i dru{tvo
je privukla pa`nju medija dok je bila pod istragom za navodno u~e{}e u zaveri protiv njene ameri~ke suparnice Nensi Kerigan. Novinari su do{li do njene lozinke za elektronsku po{tu. Tvrdili su da nisu ~itali poruke ve} da su samo hteli da provere da li se tim porukama mo`e pristupiti.61 Ako je to ta~no, onda se postavlja pitanje kakvom su javnom interesu slu`ili tim nepo`eljnim upadom u privatnost Hardingove. Pojedina~ni pristup internetu stvorio je i zabrinutost, pravnu i eti~ku, u vezi s upotrebom sajberspejsa za neregulisano {irenje pornografije i nekontrolisano {irenje kra|e intelektualne svojine. Opasnost od neregulisanog veba mo`da se najbolje ilustruje poznatim slu~ajem kompanije Napster, ~iji je program za razmenu datoteka omogu}io korisnicima da besplatno preuzimaju muziku jedni od drugih. Po{to se oko prodaje kompakt diskova vrte milioni dolara, muzi~ka industrija se podigla i optu`ila Napster za kr{enje autorskih prava.62 Za razliku od tradicionalnih oblika komunikacije, globalni internet je labavo organizovan informacioni sistem (ili "mre`a") hiljada dobrovoljno povezanih ra~unarskih mre`a, koji se prostire u preko sto zemalja i opslu`uje milione korisnika. Sajberspejs se razlikuje od konvencionalnih sistema medijske distribucije po tome {to ne postoji centralna kontrola i ne postoji "vlasni{tvo". Potro{a~i danas imaju direktan pristup distribucionim kanalima i zato su postali vode}i igra~i ne samo u masovnom konzumiranju ve} i u pravljenju i distribuiranju informacija. To, me|utim, ima i svoje lo{e strane. S jedne strane, dana{nji komunikacioni sistem jeste sistem ~iste demokratije. Svi mo`emo da postanemo direktni u~esnici u demokratskom procesu - uzgajanju i pro~i{}avanju znanja. S druge strane, eti~ari sada moraju da se pitaju da li je takva "infokratija" antieti~na prema stvaranju dobrog dru{tva. Na primer, novinske organizacije su uvek bile primarni stra`ari u procesu protoka informacija u na{oj demokratiji. U takvom sistemu javnost mo`e imati poverenja u relativno visok nivo pouzdanosti i "kvaliteta" informacija zbog razra|enog sistema provere od novinara i urednika. S neograni~enim pristupom internetu i drugim ra~unarskim izvorima podataka, i za pojedina~ne komunikatore i za primaoce postoji strah od pada kvaliteta informacija a s tim i pada kvaliteta demokratskog diskursa. Jedan komentator je u magazinu American Journalism Review postavio slede}e problemati~no pitanje: "Sada kada sami sebi mo`emo da budemo urednici i da ~itamo samo one teme koje nas zanimaju, ko }e u~estvovati u javnoj debati?"63 Neke od najproblemati~nijih eti~kih dilema rezultat su integracije ra~unara i digitalne tehnologije. Digitalizacija je proces elektronskog konvertovanja slika, zvuka i teksta i njihovog ~uvanja u obliku cifara koje se kasnije mogu dekodirati i vratiti u prvobitni proizvod ili neki njegov izmenjeni oblik. Po{to je "rekonstruisani" proizvod savr{ena kopija originala, bilo koju transformaciju originalnog sadr`aja nemogu}e je otkriti. Jednostavne izmene, kao {to je list St. Louis Post-Despatch pre nekoliko godina odlu~io da iz ruku dobitnika Pulicerove nagrade ukloni koka-kolu, mogu se posti}i sa samo nekoliko tastera, upo61
Catherine Mejia "E-mail Access v. Privacy", Quill, april 1994, str. 4. Vi{e o tome u Alex Hahn, "Both Sides Come Up Winners In NAPSTER Deal", Boston Globe, 6. novembar, 2000, str A15. 63 Ed Fouhy, "Which Way Will It Go?", American Journalism Review, May 2000, str. 18. Postoji i zabrinutost da novinari ne podlegnu neta~nim informacijama na internetu i kompjuterskim bankama podataka. Ipak, nedavna studija pokazuje da su pri~e napravljene kori{}enjem podataka iz ra~unara podjednako kredibilne kao i one zasnovane na stvarnim primerima ili pouzdanim izvorima. Justin Mayo i Glenn Leshner, "Assessing the Credibility of Computer-Assisted Reporting", Newspaper Research Journal, jesen 2000, str. 68-82. 62
65
Etika u medijima
trebom tehnologije koju poseduju sve redakcije. Nova tehnologija, koja se naziva "oduzimanje" mo`e se, na primer, upotrebiti za neprimetno menjanje fotografija. Kli{e da kamera nikada ne la`e nikada nije bio u potpunosti ta~an, ali je digitalna tehnologija postala zavodljiva alatka u rukama beskrupoloznih ili neeti~kih medijskih radnika. Ne treba potcenjivati potencijal za nedoli~no eti~ko pona{anje koji je omogu}ila ra~unarska revolucija. Pogledajte ovaj scenario opisan u nedavnom izdanju magazina American Journalism Review: Strana sila s kojom su SAD u sukobu napravila je potpuno la`ne slike mu~enja i ubijanja ameri~kih vojnika kako bi umanjila re{enost Amerikanaca da se bore.64 Mo`da je primer ekstreman, ali ga ipak ne treba tek tako odbacivati. Neke od eti~kih dimenzija digitalizacije i menjanja sadr`aja istra`i}emo u 4. poglavlju. Demokratizuju}i aspekt sajberspejsa pove}ao je interesovanje korisnika interneta za eti~ka pitanja. Predmet medijske etike nije vi{e isklju~iva privilegija onih koji `ive od prikupljanja, obrade i distribuiranja informacija masovnoj publici. Kako je primetio Tim Atsef, predsedavaju}i Odbora za etiku Uredni{tva Associated Press-a (Ethics Comittee of the Associated Press Managing Editors): "Ono o ~emu se nekada razgovaralo u redakcijama i na godi{njim skupovima, sada je predmet svakodnevnih razgovora diskusionih grupa i foruma na internetu. Ne{to se dogodi i odmah svi imaju mi{ljenje o eti~kim posledicama."65 Eti~ari tek sada po~inju sistematski da istra`uju eti~ke dimenzije na{eg novog tehnolo{kog univerzuma. Opasnost je da }e sama tehnologija postati `rtveni jarac zbog porasta ne~asnog pona{anja medijskih radnika i drugih u komunikacijskom lancu, pri ~emu zapravo tehnologija mo`e samo da pomogne neeti~ko postupanje ili da mo`da ponudi primamljive izgovore za takvo postupanje. Mo`da potencijal novih medija mo`e da nas impresionira, ali njihova tehnolo{ka harizma ne bi trebalo da nas fascinira. Takva slepa lojalnost mogla bi da nas vodi ka tehnolo{kom ropstvu. Ako zaista "visokotehnolo{ka" revolucija dovodi do pove}anja moralnog haosa, on }e biti rezultat ne~asnog pona{anja moralnih agenata, a ne njihovih eti~ki pasivnih oru|a. Zato je va`no zapamtiti da tradicionalne eti~ke vrednosti i principi (na primer, po{tovanje li~nosti, po{tenje, pravda, iskrenost itd.) prevazilaze inovacije informacionog doba tako da strategije zauzdavanja novih tehnologija moraju, iz eti~ke perspektive, staviti pojedinca u sredi{te moralnog univerzuma. Na`alost, s ubrzanjem tehnologije i prenosa informacija, oklevanje u razmatranjima luksuz je koji sebi ne mo`emo da priu{timo. Mo`e biti izazovno da pod takvim pritiscima svu odgovornost prebacimo advokatima i politi~arima. Naravno, odre|ena zakonska regulativa neizbe`na je i nesumnjivo neophodna. Ali, slobodno i demokratsko dru{tvo najbolje funkcioni{e kada re{avanje eti~kih dilema prepusti razumnom sudu njenih gra|ana, a ne regulatornim ovla{}enjima vlasti. Mediji i dru{tveno odgovorne institucije Institucije, kao i pojedinci, moraju da nau~e da budu dru{tveno odgovorne. Ne postoji, me|utim, razlog da se veruje kako, rade}i to, one moraju da `rtvuju svoju korporativnu autonomiju. Institucionalna autonomija, poput pojedina~ne, sastoji se od slobode izbora, s tim {to postoji cena koja mora da se plati za dono{enje odluka koje u najmanju ruku ne 64 65
Ibid. Citirano iz "Ethics and the Rush of Cyberspace", APME News, jul/avgust, 1995, str. 14.
66
Poglavlje 2 Etika i dru{tvo
uzimaju u obzir interese drugih. Naravno, to shvatanje ponekad zahteva promenu korporativnih stavova. [to se ti~e medija, stavovi o dru{tvenoj odgovornosti mogu se ste}i kroz dvofazni proces. Prva faza je promocija pozitivnog korporativnog imid`a i pobolj{anje {ansi za sticanje javnog ugleda. To se mo`e posti}i agresivnom kampanjom spoljnih komunikacija i razmatranjem uticaja eti~kih odluka na dru{tvo koje donose medijski urednici i radnici. Iako se ta faza delimi~no zasniva na li~nom interesu - na ideji da je dru{tvena odgovornost dobra za biznis - ona stvara skup korporativnih vrednosti na kojem se mo`e izgraditi jedan altruisti~niji pojam odgovornosti. Druga faza je u~e{}e u `ivotu zajednice. To se posti`e podsticanjem zaposlenih da u~estvuju u svakodnevnim pitanjima sredine u kojoj `ive i rade i pru`anjem korporativne finansijske podr{ke projektima u lokalnoj zajednici. Ova faza mo`e da podrazumeva posve}enost na visokom nivou re{avanju dru{tvenih problema, ~ak i ako od toga nema ekonomske koristi. Veliki listovi, na primer, mo`da mogu da posvete vi{e prostora siroma{nijim naseljima ili naseljima u kojima `ive etni~ke manjine. Firme za kablovsku televiziju mogu da pove}aju broj priklju~aka u siroma{nim naseljima i tako obogate ponudu programa ni`im slojevima dru{tva. Korporacije (ili njihove fondacije) mogu da daju donacije knji`arama u siroma{nim naseljima, kako bi ove omogu}ile pristup internetu onima koji za to nemaju uslova. Naravno, takvi potezi zahtevaju prestrukturiranje menad`erske filozofije komunikacione industrije. Postoje egalitaristi~ke ideje koje neki direktori ne mogu tako lako da prihvate, posebno ako moraju da se suo~e s kriti~kim pitanjima deoni~ara, ogla{iva~a ili klijenata. Osim u~e{}a u pojedinim institucijama zajednice ~iji su deo, postoje i drugi vidljivi znaci da su mediji bar postali svesni da sloboda i odgovornost mogu lako da koegzistiraju na istom moralnom terenu. Mediji su shvatili da je neka vrsta samoregulisanja klju~na, jer u protivnom dolazi do erozije poverenja pa ~ak eventualno i zahteva javnosti da dr`ava interveni{e. To shvatanje dru{tvene odgovornosti kao moralne obaveze odra`ava se u tri samoregulatorna mehanizma: kodeksu postupanja, medijskom ombudsmanu (koji se naziva i predstavnik "~italaca") i novinskim savetima. Kodeks postupanja Iako se ve}ina medijskih radnika sla`e da su eti~ke norme va`ne u njihovim oblastima, formalni kodeksi postupanja jo{ su kontroverzni. Zagovornici takvih kodeksa tvrde da je pisani pravilnik jedini na~in da se izbegne prepu{tanje moralnog suda pojedina~nim tuma~enjima i da, ako su eti~ke vrednosti toliko va`ne da se za njih zala`emo javno, onda bi ih trebalo formalizovati. Pored toga, kodeksi omogu}avaju zaposlenima da u pisanoj formi vide {ta se od njih o~ekuje.66 Protivnici kodeksa smatraju ih oblikom autocenzure, odustajanjem od nezavisnosti i autonomije neophodnih u slobodnom i ~vrstom preduze}u za masovne komunikacije. Uz to, tvrde kriti~ari, takvi kodeksi nesumnjivo moraju biti uop{teni i neprecizni zbog ~ega nisu u stanju da se suo~e s finesama eti~kih sporova do kojih dolazi pod odre|enim okolnostima.67 Takve veli~ine na polju novinarske filozofije kao {to su D`on Meril i S. D`ek Odel odbacuju kodekse kao oru|a da bi se obezbedila odgovornost: 66 67
Vidi Christians, "Enforcing Media Codes". Za argumente protiv formalnih eti~kih kodova vidi Jay Black i Ralph D. Barney, "The Case Against Mass Media Codes of Ethics", Journal of Mass Media Ethics 1, no.1 (jesen/zima 19851986); 27-36. 67
Etika u medijima
Problem sa takvim kodeksima i kredima, me|utim, jeste to {to oni ~ak nisu ni dovoljni u tome {to rade - razvijanju konsenzusa u razmi{ljanju i delanju. Razlog: retori~ki mehanizmi eti~kih kodeksa i kreda su tako nebulozni, zbrkani, dvosmisleni, kontradiktorni ili pristrasni da je ono malo novinara koji ih ~itaju zbunjeno, zapanjeno, besno i upla{eno. Od svih ljudi, ba{ bi novinari trebalo da koriste jezik ve{to, direktno i efikasno i u mnogim slu~ajevima oni to i rade. Ali kada do|u do kodeksa i kreda, kao da se povla~e u neku vrstu birokratizovanog ili sociolo{kog `argona koji blokira um i spre~ava svaki poku{aj izvla~enja smisla iz onoga {to je napisano.68 Postoji i strahovanje, nekad i opravdano, da formalni kodeksi postupanja mogu da se upotrebe protiv medija u sudskim sporovima kao dokaz da je novinar kr{io standarde eti~kog pona{anja. Kona~no, protivnici ukazuju da kodeksi nisu ni{ta drugo do nabrajanje ideala i da ih je zato lako ignorisati u konkurentskom tr`i{nom okru`enju. Ipak, kodeksi se smatraju ozbiljnim poku{ajem da se bar prepoznaju su{tinske vrednosti i principi koje medijske organizacije zastupaju. Oni imaju funkciju uspostavljanja zajedni~ke podloge na kojoj pripadnici profesije mogu da stoje i funkciju odnosa s javno{}u preko koje javnost mo`e znati da li neka organizacija pridaje zna~aj etici.69 Postoje dve vrste tih kodeksa: profesionalni i institucionalni. Profesionalni kodeksi. Sve vode}e profesionalne medijske organizacije, koje iza sebe imaju veliki broj medija, razvile su formalne kodekse. Na primer, Dru{tvo profesionalnih novinara (Society of Professional Journalists - SPJ) usvojilo je standarde za stvari kao {to su istina, ta~nost, sukobi interesa i po{tenje. Stalno se iznova otvara debata o tome da li bi kodeks SPJ-a trebalo u~initi obavezuju}im unutar novinarske zajednice i tako osigurati pridr`avanje njegovim idealima. Me|utim, ~ak se i SPJ protivi tome, delimi~no zato {to strahuje da poku{aji pravljenja prave profesije od novinarstva mogu podsta}i zakonodavce da po~nu da izdaju dozvole za novinarski rad, {to bi dovelo do sukoba s Prvim amandmanom Ustava. Direktori SPJ-a su 1985. glasali protiv nametanja kodeksa pojedina~nim ~lanovima zbog zabrinutosti da bi to predstavljalo me{anje u slobode garantovane Prvim amandmanom. Postojao je i strah od sudskih sporova (i kazni) koje bi pokretali ogor~eni ~lanovi okrivljeni da su prekr{ili kodeks.70 Ameri~ko dru{tvo novinskih urednika (American Society of Newspapers Editors), Uredni{tvo Associated Press-a (Associated Press Managing Editors) i Udru`enje radio-televizijskih informativnih urednika (Radio-Television News Directors Association) tako|e su usvojili kodekse. Reklamni kodeks ameri~kog biznisa (Advertising Code of American Business), koji su sastavili Ameri~ka reklamna federacija (American Advertising Federation) i Me|unarodno udru`enje za bolje biznis biroe (Association of Better Business Bureaus International), iznosi gledi{ta reklamne industrije o stvarima kao {to su istina u reklamiranju, dobar ukus i javna pristojnost, omalova`avanje konkurentskih proizvoda, izjave o cenama i iskazi korisnika. Sli~no tome, Ameri~ko dru{tvo firmi za odnose s javno{}u 68
John C. Merrill i S. Jack Odell, Philosophy and Journalism (White Plains, NY: Longman, 1983), str. 137. 69 Jay Black, "Minimum Standards vs. Ideal Expectations", Quill, novembar/decembar 1995, str. 26. 70 Smith, Groping for Ethics, str 19. 68
Poglavlje 2 Etika i dru{tvo
(Public Relations Society of America - PRSA) usvojilo je kodeks profesionalnih standarda kao vodi~ njegovim ~lanovima kroz moralni lavirint korporativne odgovornosti. Holivud je mobilisao svoju kolektivnu savest u obliku sistema sertifikata Ameri~kog udru`enja za film (Motion Picture Association of America). Kodeksi postupanja su, naravno, va`an deo moralnog pejza`a i u drugim profesijama. Advokati, lekari, medicinske sestre i psiholozi pripadaju profesijama s obavezuju}im eti~kim kodeksima. Medijski kodeksi se razlikuju po tome {to nisu obavezuju}i. Iako u nekim situacijama PRSA mo`e da isklju~i iz ~lanstva svog ~lana koji je prekr{io kodeks71, nema i zakonsko ovla{}enje da isklju~enog ~lana spre~i da nastavi da se bavi svojim poslom. Zapravo, ~injenicu da mediji nemaju obavezuju}i eti~ki kodeks neki navode kao dokaz da mediji nisu prava profesija. Institucionalni kodeksi. Osim profesionalnih kodeksa, mnoge medijske institucije imaju sopstvene pravilnike u vezi sa postupcima zaposlenih. Ti kodeksi su ~esto sveobuhvatni i odnose se na {irok spektar pitanja, od primanja poklona i drugih izraza zahvalnosti od spoljnih izvora, preko sukoba interesa, upotrebe uvredljivog ili lascivnog materijala, objavljivanja imena `rtava silovanja, fingiranja doga|aja, upotrebe neprimerenih metoda prikupljanja vesti do identifikovanja izvora informacija. Obi~no postoje i sli~ni pravilnici koji se ti~u sadr`aja reklama, posebno u vezi s pitanjima ukusa i pristojnosti. Mnoga od pitanja pokrivena ovim kodeksima bi}e obja{njena na hipoteti~kim primerima u drugom delu knjige. Iako ovi kodeksi ~esto odra`avaju posve}enost organizacije izvesnim standardima postupanja, oni su nekada izlo`eni kritikama da ne pru`aju dovoljne moralne smernice za brojne eti~ke dileme s kojima se suo~avaju medijski radnici izlo`eni pritisku kratkih rokova. Ipak, takvi kodeksi su korisni za pribli`avanje novih ~lanova eti~kim vrednostima organizacije u koju su do{li, a mogu se tako|e upotrebiti i kao neutralni standardi na koje obe strane u eti~kom sporu mogu da se pozivaju.72 Osim toga, za razliku od profesionalnih kodeksa, koji predstavljaju dobrovoljno izno{enje principa, institucionalni kodeksi su naj~e{}e obavezuju}i i nepridr`avanje njih mo`e dovesti do opomene ili otkaza.73 Na`alost, kada se na|u usred posla i pod pritiskom rokova, pojedine organizacije ignori{u sopstvene standarde. To je izgleda bio slu~aj u avgustu 1993. godine kada se D`ejn Poli, voditeljka emisije Dateline ABC, u prilogu o ubistvu D`ejmsa D`ordana, oca ko{arka{ke zvezde Majkla, osvrnula na policijske dosijee dvojice osumnji~enih za ubistvo i zatim najavila dopisnika Brajana Rosa, koji se tako|e osvrnuo na te dosijee, rekav{i da je re~ o "mladim kriminalcima" koji se provla~e kroz pravosudni sistem. To je predstavljalo kr{enje pravilnika mre`e NBC, koji upozorava da se krivi~ni dosijei ne smeju koristiti u programu.74 Naravno, institucionalni pravilnici imaju efekta samo ako rukovodstvo nadgleda da li se zaposleni pridr`avaju tih pravilnika. Svako kr{enje, posebno ako ga rukovodioci ignori{u, umanjuje zna~aj objavljenih eti~kih smernica. Da li bi organizacije trebalo da odustanu od eti~kih standarda ako vi{e nisu spremne da ih se pridr`avaju? Biv{i urednik u CBS-u Emerson Stoun nudi slede}i savet: 71
U reviziji Kodeksa 2000. godine Upravni odbor PRSA zadr`ava pravo da isklju~i iz Dru{tva svakoga koga je kaznila neka vladina ustanova kao i onoga koga je sud osudio za delo koje predstavlja kr{enje kodeksa. 72 Vi{e o medijskim kodeksima u Richard L. Johannesen, "What Should We Teach about Formal Codes of Communication Ethics?", Journal of Mass Media Ethics 3 (1988): 59-64. 73 Vidi Jay Black, "Taking the Pulse of the Nation's News Media", Quill, novembar 1992, str. 32. 74 Vidi Emerson Stone, "Going, Going, Gone...?" Communicator, decembar 1993, str. 16. 69
Etika u medijima
[ta bi trebalo uraditi sa standardima koji se ne po{tuju? Da li bi novinska organizacija trebalo da prepravi (ili u potpunosti odbaci) standarde za koje se zala`e, koji su va`e}i i koje vi{e ne namerava da po{tuje? Mislim da bi trebalo. Zanimljivo, novinska organizacija mora da prizove eti~ku volju ako bi svetu saop{tila da od sada namerava da bude manje kriti~na. Standardi su, ili bi trebalo da budu, ne{to {to konstantno evoluira, ali bi ta evolucija trebalo da ih u~ini boljim, a ne da iz razbla`uje tako da se s njima lak{e iza|e na kraj.75 Sistem ombudsmana Mo`da najvidljiviji primer posve}enosti samokritici jeste prisustvo, u nekim medijskim organizacijama, ombudsmana anga`ovanog da istra`uje sporne novinarske postupke i da preporu~i mere. Zagovornici ombudsmana tvrde da oni mogu direktno da proslede `albe ~italaca, smanje mogu}nost sudskih tu`bi, pomognu da se zacementira odnos lista sa ~itaocima, slu`e kao veza izme|u lista i publike i podignu eti~ku svest osoblja. Protivnici insistiraju da su ombudsmani skupe i luksuzne igra~ke i da bi taj novac bolje bilo potro{iti na novinare i urednike, da su ombudsmani {minka i smicalica odeljenja za odnose s javno{}u i da stvaraju birokratsku prepreku izme|u publike i onih koji bi trebalo da se pozabave onim {to publiku brine, pre svega urednika i novinara.76 Ideja ombudsmana vodi poreklo iz [vedske, gde jedan vladin zvani~nik s tom titulom predstavlja javnost u odnosima s birokratijom. Ombudsman je postao normalna pojava samoregulatornog aparata u drugim zemljama. Ponekad ombudsmani odgovaraju na `albe iznerviranih ~italaca ili li~nosti koje su se pojavile u vestima, a ponekad deluju po sopstvenoj inicijativi. Primer je kontroverzna odluka lista Edmonton Journal da pozove ~itaoce da u pismima ka`u diskvalifikovanom kanadskom atleti~aru Benu D`onsonu {ta misle o njemu. D`onson je ostao bez zlatne medalje kada su na Olimpijskim igrama u Seulu 1988. godine u njegovom urinu prona|eni steroidi. Redakcija je planirala da objavi najbolja pisma, a ostala da po{alje D`onsonu. Nekoliko ~italaca se po`alilo ombudsmanu D`onu Braunu, koji im je iza{ao u susret i primetio da neobjavljena pisma nisu ispunila standarde lista, pa ih ne bi trebalo poslati ni D`onsonu. Sre}om, ombudsmanova strahovanja su bila bez osnova, jer je list objavio da je samo jedno od hiljadu pisama smatrao "uvredljivim".77 Prvi listovi u SAD koji su imali ombudsmana bili su Louisville Times i Courier-Journal, oba iz Luivila u Kentakiju. Me|utim, broj dnevnih listova s ombudsmanima nikada nije bio impresivan. Samo nekoliko od 1400 dnevnika (prema Organizaciji novinskih ombudsmana, 2000. godine ih je bilo 37) zapo{ljava ombudsmane. Ina~e, ombudsmani imaju uticajne polo`aje u nekoliko najve}ih listova u zemlji, kao {to su Washington Post, Los Angeles Times, Chicago Tribune, Bostone Globe i Miami Herald.78 Ombudsmani ne zasnivaju svoje savete na fiksnim kodeksima, ve} ih vi{e od pridr`avanja uop{tenih i ponekad neodre|enih formalnih pravilnika zanima unapre|enje dru75
Ibid. Christopher Meyers, "Creating an Effective Newspaper Ombudsman Position", Journal of Mass Media Ethics, 15, 4 (2000): 248. 77 Richard P. Cunningham, "Fall from Grace", Quill, December 1988, str. 7. 78 Josh Getlin, "Monitoring Yourself", Columbia Journalism Review, March/April 2000, str. 51. 76
70
Poglavlje 2 Etika i dru{tvo
{tvene svesti institucije. Efikasnog ombudsmana i redakcija i javnost moraju da do`ivljavaju kao predstavnika zajednice i on bi trebalo da ima prostor u listu ili u programu da bi izneo neslaganje s odlukama novinara. Ombudsman bi trebalo da bude neka visoka ili ugledna li~nost iz novinske industrije.79 Iako se ombudsmani smatraju predstavnicima javnosti, oni bi trebalo da budu nepristrasni u pristupanju `albama publike. Oni moraju biti po{teni kako prema ~itaocima tako i prema njihovim listovima i urednicima. Jedan od problema je i na~in na koji javnost vidi ombudsmane tj. kao kozmeti~ku reakciju na kritike ~italaca. Zato je formirana Organizacija novinskih ombudsmana koja promovi{e pozitivnu ulogu tih medijskih predstavnika. Ombudsmani mogu da obezbede kanal za konstruktivne kritike i platformu za razuman dijalog s bezimenim institucionalnim ~uvarima. Prisustvo ombudsmana mo`e biti efikasna alatka rukovodstva koje `eli da poka`e skepti~noj javnosti da ozbiljno shvata ideju dru{tvene odgovornosti. Na`alost, osoblje ~esto prezire ombudsmane i do`ivljava ih kao ku}ne "`birove", otprilike kao {to policajci preziru slu`bu unutra{nje kontrole. [to se budu}nosti ombudsmana kao samoregulatornog mehanizma ti~e, tu ima i dobrih i lo{ih vesti. Lo{a vest je da je nekoliko listova, o~igledno veruju}i da je previ{e samokritike lo{e po korporativno samopouzdanje, otpustilo ombudsmane ili ih prebacilo na druga radna mesta zbog njihove brutalne iskrenosti i analiziranju eti~kih indiskrecija vlastitih poslodavaca.80 Dobra vest je da elektronski mediji, sve slobodniji od vi{edecenijskih dr`avnih propisa usled kojih je samoregulatorstvo bilo nepotrebno, obnavljaju svoje napore u cilju samokritike i odgovornosti u obliku programa za reakcije gledalaca, anga`ovanja kriti~ara, pa ~ak i ombudsmana.81 Novinski saveti Novinski saveti, mo`e se re}i najdemokrati~niji od regulatornih mehanizama, predstavljaju jo{ jednu vrstu "nadzornika" sa zadatkom da razviju dijalog izme|u medija i publike. Ti saveti, koji se obi~no sastoje od tipi~nih predstavnika zajednice i medija, zami{ljeni su da istra`uju `albe i optu`be protiv medija i objavljuju svoje zaklju~ke. Me|utim, iako su takva tela uobi~ajena u Evropi, u SAD su postala gotovo eti~ki anahronizam. Pedesetih i {ezdesetih godina {irom SAD, kako u velikim tako i u malim zajednicama, nicali su lokalni saveti. Najve}i od njih, Savet za {tampu Minesote, obuhvatao je celu saveznu dr`avu i jo{ uvek je jedina uo~ljiva snaga te vrste koja istra`uje slu~ajeve eti~kih prekr{aja. Taj pokret dao je podsticaj stvaranju jednog tela na dr`avnom nivou i 1973. godine formiran je Nacionalni novinski savet. Njega su u po~etku finansirali presti`ni Twentieth Century Fund i Markle Foundation. Logi~no, Savet je trebalo da finansiraju novinske ku}e, ali je je on nai{ao na o~ekivani prezir, pa ~ak i gnev novinara u {tampanim i elektronskim medijima. Neki od njih su smatrali da se ugro`ava sloboda {tampe, {to je, kada pogledamo unazad, bilo dramati~no preterivanje. 79
Vidi William L. Rivers i Cleve Mathews, Ethics for the Media, (Upper Saddle River, NJ: Prentice Hall, 1988), str. 231. 80 Vidi primer u Terry Dalton, "Another One Bites the Dust", Quill, novembar/decembar 1994, str. 3940; Richard P. Cunningham, "Third Canadian Paper Eliminates Ombudsman Post", Quill, septembar 1993, str. 16-17; Richard P. Cunningham, "LA. Riot Coverage Criticism Costs Ombudsman His Job", Quill, jul/avgust 1992, str. 12-13. 81 Sue O'Brien, "Electronic Ombudsmen", Communicator, mart 1995, str. 15-18. 71
Etika u medijima
Savet se 1984. ugasio sam od sebe jer je postao `rtva medijskog antagonizma i zapu{tenosti. Ri~ard S. Salant, biv{i direktor CBS News-a i poslednji predsednik Saveta, primetio je da protivljenje Savetu predstavlja odraz duboko usa|enog neprijateljstva ameri~kih medija prema bilo kojem spoljnom telu koje im stoji nad glavom i odraz uverenja da je svaka novinska organizacija u stanju da sama re{ava svoje probleme.82 Uredni~ki komentar lista New York Daily News bio je tipi~an: "Ne zanima nas koliko Fond isti~e svoje ~asne namere. Ovo je lukav poku{aj regulisanja {tampe, nadmetanje za nezvani~nu ulogu novinskog cenzora".83 Izdava~ lista New York Times Artur Oks [ulcberger nazvao je ideju "obi~nom regulacijom u drugom obliku".84 Me|utim, nisu svi mediji bili tako pesimisti~ni. Izdava~ Washington Post-a Ketrin Greem primetila je, na primer, da "ako se Savetom bude rukovalo kako treba ne}e nikome naneti {tetu, a mogao bi doneti i neko dobro".85 Protivnici Saveta su mo`da smatrali da je malo dru{tvene odgovornosti dobro za du{u, ali da prevelika doza bilo ~ega mo`e biti smrtonosna. Imaju}i u vidu neprijateljsko okru`enje u kojem sada rade, mediji su izgubili dragocenog saveznika u borbi da ih javnost do`ivljava kao dru{tveno odgovorne institucije. Me|utim, dok novinarska kredibilnost nastavlja da se sapli}e, pojedine novinarske veli~ine javno obnavljaju ideju novinskog saveta. Jedan od vode}ih novinara emisije 60 Minutes Majk Volas, na primer, iznosi u magazinu Dru{tva profesionalnih novinara Quill `aljenje nad ~injenicom da "nas i na{u profesiju javnost daleko manje ceni" i poziva profesiju da ponovo razmotri ideju nacionalnog novinskog saveta.86 "Ono {to ja predla`em jeste da razumni i kvalitetni ljudi sednu i razmotre da li oni misle da }e neki novinarski ~lanak ili prilog javnost do`iveti kao lo{, kao neiskren", pi{e Volas. "Ako misle, neka onda i javnost za to zna."87 Rezime Sistem etike je temelj svake civilizacije. On je od su{tinskog zna~aja za (1) izgradnju poverenja i saradnje me|u pojedincima u dru{tvu, (2) da slu`i kao moralni ~uvar koji }e ukazivati dru{tvu na relativni zna~aj odre|enih moralnih vrednosti, (3) biti moralni arbitar u re{avanju suprotstavljenih tvrdnji zasnovanih na pojedina~nim li~nim interesima i (4) poja{njavati dru{tvu suprotstavljene vrednosti i principe proiza{le iz novih moralnih dilema. Pet kriterijuma predstavljaju osnovu bilo kog sistema etike. Prvo, eti~ki sistem mora imati zajedni~ke vrednosti. Pre dono{enja eti~kih sudova, dru{tvo mora posti}i sporazum o standardima moralnog postupanja. Drugo, ti standardi se moraju zasnivati na razumu i iskustvu. Oni bi trebalo da se trude da harmonizuju prava i interese ljudi s njihovim obavezama prema drugim ljudima. Tre}e, sistem etike bi morao da traga za pravdom. Ne bi trebalo da bude dvostrukih standarda u pona{anju, osim ako ne postoji ubedljiv i moralno odbranjiv razlog za diskriminaciju. ^etvrto, eti~ki sistem bi trebalo da se zasniva na slobodi izbora. Moralni agenti moraju biti slobodni da donose eti~ke sudove bez pritisa-
82
"News Council Closes, Gives Files to Minnesota", Quill, May 1984, str. 44. Rivers i Mathews, Ethics for the Media, str. 219. 84 "Judges for Journalism", Newsweek, 11. decembar 1972, str. 82. 85 Ibid. 86 Vidi Mike Wallace, "The Press under Fire", Quill, novembar/decembar 1995, str. 21-23. 87 Ibid., str. 23. 83
72
Poglavlje 2 Etika i dru{tvo
ka. Samo na taj na~in mo`e se podi}i eti~ki nivo svesti pojedinca. Kona~no, moraju da postoje na~ini odgovornosti, formalni ili neformalni. Sistem etike koji ne sadr`i odgovornost ohrabruje slobodu bez odgovornosti i samim tim nema moralni autoritet da podstakne ~asno pona{anje. Dru{tvo name}e moralne du`nosti pojedincima kao uslov za pripadnost tom dru{tvu. Postoje dve vrste tih du`nosti. Op{te obaveze su one koje se odnose na sve pripadnike dru{tva. Konkretne obaveze se odre|uju ~lanstvom u odre|enoj grupi, profesiji ili zanimanju. Prava moralna dilema nastaje kada do|e do sukoba izme|u na{ih op{tih i konkretnih du`nosti, kao kada novinar odbije na sudu da ka`e ime izvora vesti. U ispunjavanju tih moralnih du`nosti moramo uzeti u obzir sve strane, uklju~uju}i i nas same, na koje na{e eti~ke odluke mogu da se odnose. Za medijske radnike tu spadaju savest pojedinca, predmeti moralnog suda, finansijeri, institucije, kolege i dru{tvo uop{te. O~igledno da postoji veza izme|u zakona i etike, utoliko {to su mnogi na{i zakoni - na primer oni koji se odnose na ubistvo i kra|u - zasnovani na moralnim zapovestima civilizacije. Me|utim, nisu sva moralna pitanja zapisana u formi zakona. Ali, kako po{tovanje zakona u demokratskom dru{tvu zavisi od moralnog po{tovanja njegovih zakonskih institucija, kr{enje zakona mo`e se opravdati samo nekim vi{im principom. ^ak i prekr{ioci zakona moraju biti spremni da prihvate posledice svojih dela. Pojedinci su primarni moralni agenti u dru{tvu. Oni su ti koji donose eti~ke sudove unutar institucionalne hijerarhije. Ipak, javnost ~esto povezuje eti~ko ili neeti~ko pona{anje sa samim institucijama, posebno kada su direktori korporacija nevidljivi skepti~noj javnosti. Zato ~esto govorimo o dru{tvenoj odgovornosti kada mislimo na imid` neke kompanije. Neki tradicionalisti, kao ekonomista Milton Fridman, veruju da je koncept javnog interesa samo nusprodukt korporativne autonomije. Prema tom gledi{tu, dru{tvena odgovornost se sastoji pre svega od slu`enja deoni~arima i drugim investitorima. Drugi su se suprotstavili ovakvom gledi{tu i smatraju da vo|enje biznisa nije pravo ve} privilegija koju daje dru{tvo. Po{to su mediji sada veliki biznis iza kojeg stoji Wall Street, javnost zahteva njihovu odgovornost, kao i od ostatka korporativne Amerike. Taj pritisak za dru{tvenom odgovornosti, koji se manifestuje kroz mehanizme samoregulacije i spoljne kritike, po~eo je po~etkom pro{log veka i nesmetano se odvija. Dolazak informacionog doba izazvao je novi krug eti~kog preispitivanja i mo`da dovodi u pitanje tradicionalne koncepte dru{tvene odgovornosti. Neeti~ki postupci kao naru{avanje privatnosti, kra|a intelektualne svojine i laganje pomo}u digitalizacije pitanja su koja zanimaju eti~are u procesu konvergencije komunikacijskih medija i sofisticirane tehnologije. Nema razloga da se veruje kako institucionalna autonomija i dru{tvena odgovornost ne mogu da koegzistiraju u medijima, ali taj cilj zahteva reorganizaciju korporativnih stavova. To pomeranje stavova trebalo bi prvo da po~ne uveravanjem direktora da je dru{tvena odgovornost dobra za biznis i da se u tom procesu mora predati malo autonomije. Drugo, medijske institucije bi trebalo - i mnoge to ve} rade - aktivno da u~estvuju u `ivotu lokalne zajednicu kojoj pripadaju. Drugi pozitivni znaci ukazuju na to da su mediji shvatili da sloboda i odgovornost nisu uzajamno isklju~ivi. To shvatanje dru{tvene odgovornosti ogleda se u dva samoregulatorna mehanizma: kodeksima postupanja, profesionalnim i institucionalnim, i instituciji ombudsmana. Novinski saveti kao najdemokratskiji mehanizmi samoregulisanja gotovo da su nestali iz eti~kog arsenala SAD. 73
Etika u medijima
O~ekivano, sve te mere nai{le su na odre|eni otpor onih koji dru{tvenu odgovornost do`ivljavaju kao eufemizam za cenzuru. Ali svaka od tih mera, na svoj na~in, poslu`ila je da uka`e medijima na njihove obaveze prema dru{tvu iz kojeg se ekonomski hrane.
74
Poglavlje 3 Etika i moralno rasu|ivanje
POGLAVLJE
3 Etika i moralno rasu|ivanje Moralno rasu|ivanje i odlu~ivanje Razgovori o religiji i politici siguran su na~in da uzavrete duhove na svakoj sedeljci. Na tom spisku svoje mesto zaslu`uje i etika. Svako ima svoj stav o neeti~kim i nemoralnim postupcima, a argumenti o moralnosti obi~no vi{e raspiruju vatru nego {to bacaju svetlo na otvorena pitanja. Kada se o eti~kim pitanjima diskutuje u u~ionici ili na medijskim seminarima, razgovor obi~no prerasta u strastvena pozivanja na prava {tampe ili simpatije prema `rtvama. Sudovi se donose bez prethodnog detaljnog procesa rasu|ivanja. Drugim re~ima, nemaju moralne temelje. Moralno rasu|ivanje je sistematski pristup dono{enju eti~kih odluka. Poput drugih oblika intelektualne aktivnosti, ono poprima oblik argumenta i ube|ivanja. Po{to eti~ki sudovi, kao {to smo videli u prethodna dva poglavlja, podrazumevaju prava i interese drugih, odluke se moraju donositi pa`ljivo i moraju biti takve da se mogu braniti racionalnom analizom situacije. Osoba koja nije obu~ena za proces moralnog rasu|ivanja mogla bi pretpostaviti da pitanja moralnog rasu|ivanja, kao i ona o li~nom ukusu, nisu ni{ta drugo do pitanja stava. Zamislite kako racionalnim argumentima poku{avate da ubedite nekoga da bi umesto plavog odela trebalo da nosi {arenu trenerku. Takav poduhvat bio bi jalov, jer o pitanjima ~istog ukusa ili mi{ljenja ne mo`e se raspravljati razumno. Mo`e se, me|utim, raspravljati razumno i uverljivo o moralnim sudovima.1 Moralno rasu|ivanje ne sastoji se samo od nu|enja razloga za na{a uverenja, mi{ljenja i dela. Uostalom, nisu svi razlozi valjani. Moralno rasu|ivanje je struktuiran proces, intelektualni na~in da odbranimo na{e eti~ke sudove od tu|ih kritika. To ne zna~i da }e se razumni ljudi uvek slagati oko re{enja neke eti~ke dileme. Dva razli~ita moralna agenta odgovaraju}im rasu|ivanjem mogu do}i do suprotnih, ali podjednako uverljivih zaklju~aka o najboljem re{enju. Lepota moralnog rasu|ivanja le`i u putu do cilja, a ne u samom cilju. U~enici moraju da nau~e pisanje, ~itanje i ra~un kao osnovu za dalje obrazovanje. Sli~no tome, istinski eti~ke osobe moraju da razumeju proces moralnog rasu|ivanja. U protivnom, ~ak i ako se pona{aju besprekorno, mo`da u konkretnim situacijama ne}e mo}i da brane svoje odluke od suprotstavljenih uticaja. Poznavanje eti~kih principa je va`no, ali primena i odbrana tih pravila postupanja u drami ljudske interakcije le`e u sr`i moralnog rasu|ivanja. Drugim re~ima, poku{aj moralnog opravdavanja je uspe{an ako se mo`e odbraniti na racionalnim osnovama. 1
Vi{e o razlikama izme|u morala i drugih ljudskih aktivnosti u Joan C. Callahan, Ethical Issues in Professional Life (New York: Oxford University Press, 1988), str. 10-14. 75
Etika u medijima
Ali, ako je moralno rasu|ivanje tako svestan proces - uostalom, razmi{ljanje i analiziranje zahtevaju vreme - kako se od medijskih radnika (ili, uostalom, menad`era i radnika u drugim strukama) koji rade pod pritiskom rokova, mo`e o~ekivati da primenjuju moralno rasu|ivanje? To je, naravno, cilj u~enja tehnika moralnog rasu|ivanja. Podizanje svesti i obuka do koje tu dolazi trebalo bi da pomognu studentima da se sa vi{e samopouzdanja suo~e s moralnim dilemama u stvarnom svetu. Uz to, poznavanje principa moralnog rasu|ivanja pru`a okvir unutar kojeg moralni agenti, kada donesu eti~ke sudove, mogu da ih analiziraju razmi{ljaju}i o tome kako da ih pobolj{aju u budu}nosti. To }e dovesti do odre|ene ujedna~enosti u odlu~ivanju, ~ime se zamenjuje pristup "od slu~aja do slu~aja" koji ~esto karakteri{e studentske razgovore o eti~kim pitanjima. Me|utim, ovde treba dati i jedno upozorenje: nijedan pristup moralnom rasu|ivanju, bez obzira na to koliko bio strukturisan ili detaljan, nije garancija uspeha u svim okolnostima. Pi{u}i o moralnim vrlinama u knjizi Uzorni novinar Stiven Klajdman i Tom Be{am nude slede}i savet: Nijedan eti~ki sistem ne mo`e da pru`i kompletna i gotova re{enja svih slo`enih moralnih problema s kojima se suo~avamo. Razuman i sistematski pristup tim pitanjima jeste sve {to se mo`e tra`iti, istovremeno imaju}i na umu da su svakodnevna mudrost i ~vrsti sudovi nezamenljivi sastojci moralnog `ivota. Nepostojanje lepih re{enja mo`da mo`e osna`iti gledi{ta onih koji su skepti~ni ili cini~ni u pogledu mogu}nosti novinarske etike, ali takva gledi{ta se zasnivaju na la`nim premisama da je svet jedno uredno mesto istine i la`i, dobrog i lo{eg, bez grubih crta neodre|enosti i rizika. Upravo suprotno je slu~aj: dono{enje moralnih sudova i re{avanje moralnih dilema zahtevaju ravnote`u ~esto lo{e definisanih suprotstavljenih tvrdnji, obi~no pod okolnostima koje nisu crno-bele.2 Uprkos okolnostima koje ~esto nisu crno-bele, a pod kojima se javljaju eti~ke dileme, proces moralnog rasu|ivanja mo`e se izvesti ako u~esnici imaju znanja i ve{tine iz tri oblasti: (1) moralnog konteksta, (2) filozofskih osnova teorije morala i (3) kriti~kog razmi{ljanja. Svaka od ove tri oblasti je na svoj na~in va`na i igra nezamenljivu ulogu u modelu moralnog rasu|ivanja koji }emo izneti kasnije u ovom poglavlju. Kontekst moralnog rasu|ivanja Dono{enje moralnih odluka ne odvija se u vakuumu. Moralni agenti moraju razumeti kontekst u kojem je do{lo do dileme. Pre nego {to njihova mo} rasu|ivanja mo`e da funkcioni{e na optimalnom nivou, oni moraju da razumeju samo pitanje, ~injenice, vrednosti, principe i moralne obaveze u vezi sa slu~ajem. Drugim re~ima, kontekst se sastoji od svih faktora koji mogu da uti~u na pojedinca da re{i moralnu dilemu. Na primer, portparoli Bele ku}e, koji svesno daju novinarima dezinformacije kako bi za{titili delikatne spoljnopoliti~ke pregovore, moraju ne samo biti upoznati sa ~injenica2
Stephen Klaidman i Tom L. Beauchamp, The Virtuous Journalist (New York: Oxford University Press, 1987), str. 20.
76
Poglavlje 3 Etika i moralno rasu|ivanje
ma koje mogu opravdati takvu obmanu, ve} i imati u vidu dru{tvene kazne za laganje. Tako|e, moraju biti spremni da opravdaju svoje postupke nekim vi{im moralnim opravdanjem. Ako ostavimo op{te dru{tvene norme po strani, portparoli bi morali biti svesni i standarda eti~kog pona{anja koji se o~ekuju od dr`avnih zvani~nika u ovim okolnostima, kao i konkretnih moralnih du`nosti koje vladaju njihovim pona{anjem. Uostalom, ta o~ekivanja se vremenom menjaju, kao {to se vidi na nedavnom primeru povi{enog ose}anja moralne indignacije u Va{ingtonu oko sukoba interesa. Kontekst eti~ke dileme mo`e podrazumevati dono{enje odluka o na{em li~nom ili profesionalnom pona{anju. Laganje prijatelja, na primer, nije isto {to i laganje da bi se do{lo do vesti. ^ak bi i eti~ki ~istunac morao priznati kako je laganje dozvoljeno u ekstremnim okolnostima, na primer kada treba spre~iti nano{enje povrede nekome. Ali opravdanja za ta odstupanja od dru{tvenih normi bila bi druga~ija za medijskog radnika nego za druge, koji rade u nekom druga~ijem okru`enju. Kontekstualni faktori ~esto su kulturolo{ki determinisani, kroz odnos s uskim krugom prijatelja ili kroz "kulturu" u~ionice. Sistemi vrednosti u kompanijama i kodeksi pona{anja ne mogu se ignorisati prilikom dono{enja moralnih sudova. Na primer, pre nego {to izvoru vesti obe}a da ga ne}e otkriti, novinar mora da se rukovodi pravilnikom svoje redakcije o tom pitanju, kao i stavovima i savetima kolega. Isto tako, rukovodioci moraju razmotriti odre|ene pritiske konkurencije i ekonomske pritiske zajedni~ke svim medijskim institucijama. Svi faktori koji su jedinstveni za neku dilemu ~ine kontekst eti~kog slu~aja. Zato moralni agenti, da bi mogli racionalno da vode raspravu o medijskoj etici, moraju znati ne{to o okru`enju - dakle, dru{tvenom i kulturnom kontekstu - u kojem mediji funkcioni{u. Oni u proces odlu~ivanja moraju dovesti bar minimalno poznavanje medija. U protivnom, bi}e te{ko proceniti ja~inu i legitimitet argumenata iznesenih u odbranu moralnih sudova koje donose medijski radnici. Filozofske osnove teorije morala Klasi~na filozofija ima direktan zna~aj za dono{enje eti~kih odluka u savremenom `ivotu. U identifikovanju eti~kih teorija koje mogu biti korisne za izgradnju modela moralnog rasu|ivanja mo`emo konsultovati mnoge filozofe, kako one drevne, tako i savremene. Ipak, ovde }emo se ograni~iti samo na one koji su imali najve}i uticaj na filozofiju morala u zapadnoj civilizaciji. Gr~ka veza Mnogi }e se slo`iti oko toga da prou~avanje etike vodi poreklo iz stare Gr~ke. Po~ev od Sokrata, stari Grci su verovali da postoje moralni apsoluti i moralna znanja koja, intelektom ali i uporno, radoznali gra|ani mogu otkriti. Ili, da to ka`emo jednostavnije: vrline se ne unose u na{ genetski kod u trenutku za~e}a. One zahtevaju inicijativu pojedinca, emotivnu izdr`ljivost, kriti~ko analiziranje i veliku re{enost. Grci se ne bi lagodno ose}ali u dru{tvu bez moralnih stubova. Oni koji dele ovu viziju mogu sebe smatrati Grcima u filozofskom smislu. Sokrat (oko 470-399. p.n.e.) je verovao da se vrline mogu identifikovati i ve`bati. On je bio nezadovoljan stavom savremenika o moralnom pona{anju i `eleo je da otkrije pravila koja se racionalno mogu podr`ati. Verovao je da svako, pa`ljivim preispitivanjem, mo`e 77
Etika u medijima
sti}i do uvida u ta pravila.3 Iako Sokrat nije ostavio sopstveni filozofski sistem, njegovi "sokratovski dijalozi" bili su zna~ajan doprinos onome {to danas nazivamo moralnim rasu|ivanjem. Naravno, Sokratu se ne bi dopalo savremeno medijsko okru`enje u kojem su monolozi uobi~ajeni koliko i dijalozi, a razum ~esto ustupa mesto `ustrini. Sokratov u~enik Platon (oko 428-348. p.n.e.) tvrdio je u Republici da se pravda posti`e harmonijom mudrosti, smirenosti i hrabrosti. Ako ovu filozofsku opservaciju prevedemo u praksu, mo`emo re}i da bi moralno postupanje trebalo da bude zasnovano na iskustvu i poznavanju sveta, umerenom pona{anju kao sredstvu za postizanje ~vrstih moralnih sudova i hrabrosti da se ostane uz te sudove. Platon je verovao da je "dobro" vrednost nezavisna od standarda pona{anja koji su u datom trenutku dominantni u dru{tvu. Pojedinac }e imati opravdanje da ide protiv uobi~ajenog stava u ime nekog vi{eg moralnog dobra, ~ak i ako to zna~i dru{tvenu izop{tenost. Zato moramo uo~iti to drevno seme opravdanja koje medijski radnici (ili bilo koji drugi moralni agenti) ponekad koriste za pona{anje suprotno dru{tvenim normama. Iako je godinama bio Platonov u~enik, Aristotel (384-322. p.n.e.) je od njega bio pragmati~niji u bavljenju svetom onakvim kakav on jeste. Verovao je da se do moralnih vrlina mo`e do}i, ali da se u tom procesu moraju doneti neke te{ke odluke. Ve`banje vrlina, po njemu, zavisi od na~ina. Zato ciljevi ne opravdavaju uvek sredstva. Aristotelova moralna filozofija nekad se naziva i etikom vrlina i zasniva se na teoriji zlatne sredine. On veruje da vrline le`e izme|u ekstrema vi{ka i manjka ili preteranog i nedovoljnog ~injenja. Na primer, hrabrost je srednje re{enje izme|u kukavi~luka i sulude odva`nosti. Ponos je sredina izme|u ta{tine i poniznosti.4 U savremenom novinarstvu koncepti kao ravnote`a i po{tenje predstavljaju zlatne sredine. Tako|e, zabrana reklamiranja duvana na radiju i televiziji, kao i {tampanje upozorenja na kutijama cigareta, predstavljaju zlatnu sredinu izme|u zabrane duvane i nepreduzimanja ni~ega da se smanje {tetne posledice duvana. Aristotel je, me|utim, priznao da se ne mo`e svaka radnja posmatrati u smislu zlatne sredine: "Sama imena nekih stvari ukazuju na zlo - na primer, emocije inata, bestidnost i prezir, kao i radnje poput preljube, kra|e i ubistva."5 Drugim re~ima, neke radnje su uvek pogre{ne i ne mo`e im se tra`iti sredina. Aristotelova teorija zlatne sredine korisna je za re{avanje mnogih te{kih eti~kih dilema u `ivotu, ali ne i onih u kojima su odre|ene radnje o~igledno pogre{ne. Aristotelova etika vrlina naglasak stavlja na karakter. Cilj je razvoj uzornog pojedinca, a ne moralno postupanje u odre|enoj situaciji ili prema odre|enom pravilu. Aristotel je verovao da se vrline mogu ostvariti navikama, {to je mo`da stariji izraz za "perfekcija se posti`e ve`bom". Kroz repetitivno moralno pona{anje, pojam "dobrog" se ugra|uje u vrednosni sistem pojedinca. Zato moralne vrline postaju na~in razmi{ljanja i delovanja. Aristotel je, a da mo`da i nije toga bio svestan, dao veliki doprinos moralnom rasu|ivanju, 3
4
5
Andres Wedberg, A History of Philosophy, Vol 1: Antiquity and the Middle Ages (Oxford: Clarendon, 1982), str. 139. Za druge primere ~asnog pona{anja vidi W. T. Jones, The Classical Mind (New York: Harcourt, Brace & World, 1969), str. 268. "Moral Virtue" u Tom L. Beauchamp, Philosophical Ethics: An Introduction to Moral Philosophy (New York: McGraw-Hill, 1982), str. 161. Ovaj tekst je odlomak iz Aristotelove Nikomahove etike, knjiga 2, poglavlja 1, 2, 3, 4, 6, 7, 9.
78
Poglavlje 3 Etika i moralno rasu|ivanje
po{to praksa moralnog rasu|ivanja, ako po~ne da formira navike, mo`e da reorganizuje ne~iji na~in razmi{ljanja o etici. To je, u najmanju ruku, jedan od ciljeva ove knjige. Judeo-hri{}anska etika Fundamentalni kredo judeo-hri{}anske tradicije jeste savet: "Voli suseda kao sebe samog". Judeo-hri{}ansku etiku karakteri{e ljubav prema Bogu i celom ~ove~anstvu. Prema tom shvatanju, sve moralne odluke trebalo bi da se zasnivaju na po{tovanju dostojanstva osoba kao cilju, a ne kao sredstvu da se do|e do cilja. Svi pojedinci - bogati i siroma{ni, crni i beli, slavni i obi~ni - trebalo bi da u`ivaju po{tovanje kao ljudska bi}a, bez obzira na njihov status u `ivotu. Iako judeo-hri{}anska etika zvu~i pomalo utopijski, ona nudi neke prakti~ne savete za moralno pona{anje: bez obzira na pristup koji koristimo u dono{enju eti~kih sudova, one ljude na koje se na{e odluke odnose trebalo da bi da tretiramo sa dostojanstvom. Drugim re~ima, filozofija po{tovanja ljudi trebalo bi da bude u osnovi svakog eti~kog odlu~ivanja. Taj savet svakako se odnosi na novinare koji podvrgavaju kritici poslove drugih i podvrgavaju ih o~ima javnosti. Kant i moralna du`nost Nema~ki filozof iz XVIII veka Imanuel Kant uveo je eti~ku misao u moderno doba. Kantove teorije su zasnovane na pojmu du`nosti i onome {to on naziva kategori~kim imperativom. U Osnovama metafizike morala napisao je: "Nikada ne bi trebalo da postupam na na~in za koji ne bih `eleo da bude univerzalan."6 Drugim re~ima, moralni agenti bi trebalo da provere principe koji le`e u osnovi njihovih dela i da odlu~e da li `ele njihovu univerzalnu primenu. Ako `ele, ti principi postaju sistem javnog morala koji obavezuje sve ~lanove dru{tva. Kant je verovao da se moralno pona{anje meri pridr`avanjem standarda postupanja zato {to su oni dobri, a ne zbog posledica do kojih mo`e do}i. On je tvrdio da pojedinci, iako bi trebalo da imaju slobodu delanja (su{tinski zahtev za jedan eti~ki sistem, kako smo primetili u 2. poglavlju), imaju odgovornost da se pridr`avaju moralnih principa. Po{to Kantove teorije naglasak stavljaju na du`nosti, njegove ideje se ponekad nazivaju moralnom filozofijom zasnovanom na du`nosti. Drugim re~ima, imamo obavezu da govorimo istinu, ~ak i ako time mo`emo da povredimo druge. Kant je tvrdio da bi trebalo po{tovati autonomiju drugih i nikada ih ne tretirati kao sredstvo za ostvarenje cilja. Ali kako po{tovati dostojanstvo drugog i istovremeno po{tovati pravilo govorenja istine, ~ak i ako to mo`e drugom da {teti? Kant je vrlo dobro znao da po{tovanje univerzalnih pravila postupanja mo`e naneti {tetu drugom. Ipak, racionalno tuma~enje njegovih radova jeste da je on verovao kako nikada ne bi trebalo druge osobe tretirati isklju~ivo kao sredstva za ostvarenje cilja i da bismo uvek morali poklanjati po{tovanje i moralno dostojanstvo na koje svako ima pravo.7 Kant je smatrao da ne~iji motivi za postupanje moraju da se zasnivaju na prihvatanju du`nosti da se postupa, a ne samo na preduzimanju ispravnog ~ina. Namera ~ina je 6
Immanuel Kant, "The Good Will and the Categorical Imperative", u Beauchamp, Philosophical Ethics, str. 120. Ovo je odlomak iz Kantove Foundations of the Metaphysics of Morals, trans. Lewis White Black (Indianapolis: Bobbs-Merrill, 1959), str. 9-10, 16-19, 24-25, 28. 7 Beauchamp, Philosophical Ethics, str. 123-124. 79
Etika u medijima
va`na kao i sam ~in. Direktor za odnose s javno{}u, koji medijima dostavi istinite ali {tetne informacije samo da bi naneo udarac konkurenciji, ne bi, po Kantu, postupao sa zdravim motivima. Isto tako, za reklamnu agenciju koja izbegava neiskrene reklamne poruke samo da bi izbegla kazne odgovaraju}eg nadzornog tela, ne mo`e se re}i da postupa sa bilo kakvim ose}ajem moralne du`nosti. Neki se pitaju kako se Kantov apsolutisti~ki pogled na eti~ki pejza` mo`e primeniti na dana{nje slo`eno dru{tvo. Prema liberalnijem tuma~enju Kanta, koje odaje po~ast njegovom ose}anju moralne du`nosti, univerzalni eti~ki principi - na primer, govorenje istine, po{tenje i iskrenost - trebalo bi da se po{tuju, osim ako ne postoje ubedljivi razlozi za odstupanje od norme. Osim toga, pojedini savremeni filozofi, koji svoja razmi{ljanja zasnivaju na du`nosti, po~eli su da prihvataju posledice kao va`an faktor eti~kog odlu~ivanja, pod uslovom da te posledice nisu primarna determinanta ne~ijeg moralnog pona{anja.8 Privla~nost utilitarizma Drugi pristup moralnosti, popularan u savremenom ameri~kom dru{tvu, jeste ideja utilitarizma. Dvojici britanskih filozofa iz XIX veka, D`eremiju Bentamu i D`onu Stjuartu Milu, pripisuje se da su uveli utilitarizam u modernu zapadnu eti~ku misao. Milova verzija te filozofije ~esto se naziva stvaranjem najve}e sre}e za najve}i broj ljudi. Kasnije su utilitaristi tvrdili da sre}a nije jedina po`eljna vrednost i da bi trebalo razmotriti i druge.9 Me|utim, svim verzijama utilitarizma zajedni~ko je jedno: bave se posledicama eti~kog suda. Umesto da posmatramo nameru koja stoji iza nekog ~ina, kao {to predla`e Kant, moramo tra`iti najbolje re{enje za najve}i broj ljudi. Primer je relativno neobi~na situacija u @uneu na Aljasci, gde je dvoje novinara prona{lo u korpi za otpatke u sudnici bele{ke sudskog zapisni~ara o zasedanju velike porote koje je jo{ uvek bilo u toku. Od ~etiri lista kojima su ponudili tu informaciju, tri su ih odbila zato {to nisu `eleli da naru{avaju dostojanstvo sudskog postupka. Urednik ~etvrtog lista, me|utim, nije imao takvih problema i objavio je pri~u. Kako je sam kasnije objasnio, njegov posao je bio da sazna {ta se de{ava i da to prenese ~itaocima,10 ~ime je poru~io da je tajnost velike porote prekr{io da bi pomogao javnosti da se informi{e. Isto tako, novinari koji se slu`e laganjem da bi otkrili neke dru{tvene boljke, ~esto se pozivaju na princip korisnosti, pravdaju}i se da na duge staze ostvaruju moralno dobro za javnost kojoj slu`e. Drugim re~ima, pozitivne posledice po dru{tvo opravdavaju pomerene na~ine prikupljanja informacija. Etika egalitarizma Egalitarizam se zasniva na shvatanju da se prema svim osobama mora postupati jednako u smislu prava i mogu}nosti. U tom smislu, egalitarizam podse}a na judeo-hri{}ansku etiku. 8
Callahan, Ethical Issues, str. 20 Clifford G. Christians, Kim B. Rotzoll, Mark Fackler i Kathy Brittain McKee, Media Ethics: Cases and Moral Reasoning, 6. izdanje. (New York: Longman, 2001), str. 16. 10 Conrad C. Fink, Media Ethics: In the Newsroom and Beyond (New York: McGraw-Hill, 1988), str. 53-54. 9
80
Poglavlje 3 Etika i moralno rasu|ivanje
Jednu od savremenih verzija egalitaristi~ke ideje izneo je filozof D`on Roulz u knjizi Teorija pravde. Roulz preporu~uje da pojedinci kojima je stalo do li~nog interesa u|u u dru{tveni ugovor kako bi se smanjila {teta po najslabije strane. Oni bi trebalo da u|u u ne{to {to Roulz naziva "originalna pozicija", iza hipoteti~kog "vela neznanja". Njima je privremeno uskra}eno znanje o njima samima, koje bi moglo da uti~e na sudove u njihovu korist, kao {to su pol, starosno doba, rasa i dru{tveni polo`aj.11 Manjinska gledi{ta bi trebalo da dobiju isti zna~aj kao i ve}inska. Iza tog vela pojedinci na koje se odnosi ishod eti~ke dileme predla`u sopstvene principe pravde radi vrednovanja osnovnih dru{tvenih i politi~kih institucija njihovog dru{tva. Kada se veo podigne, od njih se tra`i da zamisle kako bi bilo na}i se u svakoj od tih dru{tveno-politi~kih pozicija.12 Cilj je da se za{titi najslabija strana u odnosu i da se minimalizuje {teta. Taj proces primorava moralne agente kojima je stalo do li~nog interesa, da razmi{ljaju nepristrasno i da razmotre gledi{ta drugih bez uzimanja u obzir sopstvenih kulturolo{kih pristrasnosti. Zato se eti~ke odluke mogu donositi nezavisno od dru{tvenih, politi~kih, ekonomskih i drugih razlika. Primer je televizijski urednik (ja~a strana) koji odlu~uje da emituje de~ji program bez reklama (deca - slabija strana), iz po{tovanja prema psiholo{ki ranjivom mla|em segmentu publike. U takvim slu~ajevima moralni agent ostvaruje ~astan cilj, istovremeno pravdaju}i svoju odluku ekonomskim razlozima, jer komercijalni deo programa mo`e da finansira i pravljenje emisija za decu. Taj veo neznanja, iako mo`da predstavlja jednu romansiranu parabolu, ohrabruje razvoj eti~kog sistema zasnovanog na jednakosti prema onome {to pojedinci zaslu`uju, a ne prema posebnim privilegijama. To je egalitaristi~ka ideja, stav da kralj i sluga moraju da se poklone tronu moralnog suda i da pravdu ne bi trebalo sprovoditi selektivno. Drugim re~ima, ne sme biti dvostrukih standarda u eti~kom odnosu, osim ako ne postoje va`ni i moralno odbranjivi razlozi za diskriminaciju. Taj princip posebno va`i za novinare, koji moraju da donose odluke o medijskom pra}enju pojedinaca razli~itih kategorija, od slavnih do obi~nih. Uspon relativizma Delimi~no kao reakcija na Kantove apsolutisti~ke ideje, nastala je jedna {kola filozofa koji su po~eli da isti~u vrline relativnih vrednosti. Ti mislioci su odbacili pristup zasnivanja moralnih izbora na nepromenljivim vrednostima. Bertran Rasel (1872-1970) i D`on Djui (1859-1952) najistaknutiji su zagovornici ove filozofije, koja se ponekad naziva "progresivizam". Djuiu se posebno pripisuje zasluga (ili krivica, u zavisnosti od va{eg gledi{ta) {to je uverio dr`avne {kole u SAD da ne bi trebalo da se optere}uju usa|ivanjem moralnih vrednosti u~enicima. Naravno, ima onih koji veruju da je ovaj progresivni pokret delovao na {tetu moralne stabilnosti mladih. Taj pokret bi mogao i da objasni za{to se, donedavno, na u~enje etike u dr`avnim {kolama gledalo sumnji~avo. Relativisti veruju da ono {to je ispravno ili dobro za jednog, ne mora automatski biti ispravno ili dobro za drugog, ~ak i pod sli~nim okolnostima. Drugim re~ima, moralni agenti odre|uju {ta je dobro, a {ta lo{e, sa njihove ta~ke gledi{ta, ali ne procenjuju 11
Vidi John Rawls, A Theory of Justice (Cambridge, MA: Harvard University Press, 1971), str. 11-13, 30-31, 118-192. 12 Vi{e o Rawlsovoj teoriji vidi u James A. Jaska i Michael S. Pritchard, Communication Ethics: Methods of Analysis, drugo izdanje. (Belmont, CA: Wadsworth, 1994), str. 111-112; Norman E. Bowie, Making Ethical Decisions (New York: McGraw-Hill, 1985), str. 268-269. 81
Etika u medijima
adekvatnost tu|ih eti~kih sudova.13 Relativisti imaju stav da }u "ja odrediti {ta je dobro za mene, a ti odredi {ta je dobro za tebe". Kada se dovede do svojih krajnjih granica, relativizam mo`e voditi ka moralnoj anarhiji po kojoj pojedinci ne pola`u pravo ni na kakve eti~ke standarde. Manje ekstremno gledi{te, pak, zastupaju oni koji veruju u odre|ene moralne principe, kao {to je govorenje istine, ali spremni su na odstupanja ako im okolnosti to dozvole. Zato je izraz situaciona etika u{ao u na{ moralni re~nik.14 Situacionisti odlu~uju od slu~aja do slu~aja da li se isplati odstupiti od pravila. To je ad hoc odlu~ivanje najgore vrste i te{ko se mo`e upotrebiti kao model eti~kog dekoruma. Profesor Bert Bredli nudi ovakvu negativnu ocenu situacione etike: "^ini se da situaciona etika ima uznemiruju}u sposobnost da opravda ~itav niz razli~itih situacija. Nije te{ko videti kako se situaciona etika mo`e upotrebiti za racionalizovanje, svesno ili nesvesno, odluka i radnji koje imaju poreklo u sebi~nosti i dvosmislenosti."15 D`on Meril, jedan od vode}ih teoreti~ara filozofije novinarstva u SAD, sla`e se sa Bredlijem. U knjizi Imperativ slobode on ovakav pristup naziva "neetikom": Kada se pitanje etike razbla`i do subjektivizma, situacije ili konteksta, ono gubi sva eti~ka zna~enja. Ako je svaki slu~aj razli~it, ako svaka situacija zahteva razli~ite standarde, ako nema apsolutnih vrednosti u etici, onda bi trebalo da odustanemo od ~itavog predmeta filozofije morala i jednostavno se zadovoljimo time da svaka osoba mo`e da vodi svoj `ivot po sopstvenom instinktu ili "mi{ljenju" koje mo`e da se menja od situacije do situacije.16 U svojoj slede}oj knjizi Meril prime}uje da je "temperament vremena bacio subjektivistu u dominantnu moralnu poziciju ili bar do ta~ke kada je ovaj u ve}ini. A za mnoge ljude danas, ako ve}ina veruje da je ne{to eti~ko - onda je to eti~ko."17 To nije ohrabruju}e gledi{te za one koji misle da su podre|enost relativizmu i situacionoj etici deo problema, a ne deo re{enja, moralnih boljki dru{tva. Eti~ke teorije u moralnom rasu|ivanju Iz prethodne diskusije mogli bi se izvesti razli~iti pristupi ocenjivanju eti~kog pona{anja. Ali pristup kojem sam ja posve}en u ovom tekstu proizilazi iz tri vrste teorija etike, 13
Deni Elliott, "All Is Not Relative: Essential Shared Values and the Press", Journal of Mass Media Ethics 3, no.1 (1988): 28. Tako|e u William Frankena, Ethics (Upper Saddle River, NJ: Prentice Hall, 1973), str. 109. 14 Vidi Joseph Fletcher, Situation Ethics: The New Morality (Philadelphia: Westminster 1966), O razli~itim gledi{tima o situacionoj etici u Richard L. Johannesen, Ethics in Human Communication, tre}e izdanje. (Prospect Heights, IL: Waveland, 1990), str. 79.88. 15 Citirano u Johannesen, Ethics in Human Communication, str. 79. Vidi Bert E. Bradley, Fundamentals of Speech Communication: The Credibility of Ideas, tre}e izdanje. (Dubuque, IA: Brown, 1981), str. 27-29. 16 John C. Merrill, The Imperative of Freedom: A Philosophy of Journalistic Autonomy, drugo izdanje. (New York: Freedom House, 1990), str. 169. 17 John C. Merrill, The Dialectic in Journalism: Toward a Responsible Use of Press Freedom (Baton Rouge: Louisiana State University Press, 1989), str. 175. Merrill tako|e predla`e sintezu deontolo{ke i teleolo{ke etike koje bi ~inile ono {to on naziva "deonteli~ka etika". Vidi str. 195-214. 82
Poglavlje 3 Etika i moralno rasu|ivanje
zasnovane pre svega na u~enjima Aristotela, Mila i Kanta. Zato smernice koje }e biti upotrebljene u modelu moralnog rasu|ivanja, koji iznosim kasnije u ovom poglavlju, spadaju u tri kategorije: deontolo{ke teorije (zasnovane na du`nostima), teleolo{ke teorije (zasnovane na posledicama)18 i teorije vrlina, koje predstavlja Aristotelova zlatna sredina. Deontolo{ke teorije (zasnovane na du`nostima) Deontolozi (izvedeno iz gr~ke re~i deon - du`nost) se ponekad nazivaju "nekonsekvencijalistima" zbog toga {to naglasak stavljaju na postupanje po principu ili prema odre|enim univerzalnim moralnim vrednostima, bez obzira na dobre ili lo{e posledice tih postupaka. Naj~uveniji deontolog je Kant. Kao {to smo ve} rekli, njegov osnovni moralni princip je njegov kategori~ki imperativ, zasnovan na moralnim pravilima koja bi trebalo univerzalno da se primenjuju i koja po{tuju dostojanstvo ljudi. Prema ovoj teoriji, zasnovanoj na du`nosti, va`e zabrane odre|enih vrsta pona{anja, ~ak i ako dovode do korisnih posledica. Umesto fokusiranja na posledice (uostalom, i gre{ke mogu dovesti do dobrih rezultata), deontolozi naglasak stavljaju na posve}enost principima koje bi moralni agent voleo da vidi univerzalno primenjene, kao i na motive agenta. Prema ovom gledi{tu Robin Hud bio bi negativac, a ne heroj, zbog svog prili~no lagodnog pristupa preraspodeli bogatstva. Teorije zasnovane na du`nostima ne odobravaju upotrebu nedozvoljenih sredstava za postizanje pozitivnih ciljeva. Motivi moralnog agenta su va`ni. Po Kantu, prema ljudima bi uvek trebalo da se postupa s po{tovanjem kao i prema ciljevima samim po sebi, nikada kao prema sredstvima da se do|e do cilja. Prosto re~eno, cilj ne opravdava sredstvo! Zbog toga {to naglasak stavljaju na pravila i zbog posve}enosti du`nostima, deontolo{ke teorije se ponekad nazivaju "apsolutisti~kim", jer ne priznaju izuzetke. Prema ovom pristupu eti~kom odlu~ivanju, novinari, na primer, nemaju opravdanja da se koriste la`ima da bi do{li do informacija, kao {to holivudski producenti ne mogu da opravdaju upotrebu seksa i nasilja samo za postizanje {to ve}e gledanosti. Nije ni ~udo da mnogi medijski radnici odbacuju ovaj apsolutisti~ki pristup kao nerealan, pa ~ak i kao pretnju pravima garantovanim Prvim amandmanom Ustava. Ipak, teorije zasnovane na du`nostima imaju neke prednosti. Prvo, konkretna pravila koja dozvoljavaju odre|ene izuzetke ubla`avaju pritisak na moralne agente da predvide posledice svojih postupaka. Postoji du`nost da se postupa u skladu s pravilima bez obzira na ishod. Drugo, u deontolo{kim teorijama postoji ve}a predvidivost i oni koji uporno slede te ideje obi~no se mogu smatrati iskrenim osobama. Pored toga, pravila se mogu razviti i za posebne okolnosti, kako bi se iz dono{enja eti~kih odluka uklonila dvosmislenost.19 Na primer, u slu~ajevima kada novinari odbiju da saop{te imena svojih izvora pred sudom, ~ak i ako ti izvori imaju informacije koje mogu pomo}i da se doka`e nevinost optu`enog, mo`e se definisati posebno pravilo koje zahteva otkrivanje imena na osnovu pravde prema optu`enom. Takva pravila bi onda morala da se primenjuju u svim slu~ajevima, bez obzira na eventualne posledice. Problem je {to su takva pravila ~esto u neskladu s obavezom dr`anja obe}anja. Ova situacija ilustruje jedan od nedostataka teorija zasnovanih na du`nostima. U slu~ajevima u kojima postoji sukob izme|u dva podjednako dobra pravila, deontolozi imaju 18
Ibid., str. 167-170; Baruch Brody, Ethics and Its Applications (New York: Harcourt Brace Jovanovich, 1983), str. 9-35. 19 Vidi Brody, Ethics and Its Applications, str. 31. 83
Etika u medijima
problem da re{e moralni zaplet. "Hajncova dilema", izneta u 1. poglavlju (Hajnc poku{ava da odlu~i da li da ukrade skup lek neophodan za `ivot te{ko oboleloj supruzi), predstavlja primer takvog sukoba pravila. Deontolozi ne pru`aju ba{ zadovoljavaju}a re{enja ovog problema. Pored toga, ~ak i da nema sukoba pravila, ponekad je te{ko primeniti op{te principe u konkretnim netipi~nim okolnostima. Na primer, da li TV novinar na zahtev policije svesno treba da emituje la`ne informacije kako bi spasio taoce? Ve}ina nas bi verovatno glasala sa spasavanje talaca, ali striktno protuma~ena teorija zasnovana na du`nosti sugeri{e druga~ije. Tako|e, mo`e se tvrditi da se moralne du`nosti ne mogu razdvojiti od posledica ispunjavanja tih du`nosti. Na primer, razlog tome {to je pri~anje istine su{tinski princip jeste taj {to ono proizvodi dobre posledice po dru{tvo. ^ak i Kant, uprkos osuda konsekvencijalnog rasu|ivanja, ponekad priznaje vezu izme|u univerzalnih moralnih du`nosti i pozitivnih posledica izvr{avanja tih eti~kih du`nosti.20 Ipak, reklo bi sa na osnovu ovoga da je kantovski pristup eti~kom odlu~ivanju isuvi{e beskompromisan za slo`eni svet u kom `ivimo i da zato ne pru`a ~vrstu teoretsku podlogu za moralno rasu|ivanje. Me|utim, savremeno tuma~enje deontolo{ke moralnosti odra`ava jedan liberalniji stav i ukazuje na to da imamo obavezu po{tovanja odre|enih pravila, osim ako ne postoji ubedljiv razlog da to ne ~inimo. U svakom slu~aju, na moralnom agentu je da doka`e opravdanost takvog izuzetka, kao {to je na primer laganje da bi se spre~ilo ubistvo. Teleolo{ke teorije (zasnovane na posledicama) Teleolo{ke ili konsekvencijalisti~ke teorije su popularne u savremenom dru{tvu. One polaze od stava da su eti~ki ispravne odluke one koje proizvode najbolje posledice. Konsekvencijalisti, za razliku od deontologa, ne pitaju da li je neka praksa ili politika dobra ili lo{a, ve} da li daje pozitivne rezultate. Postoje, naravno, varijacije na temu teleologije. Na jednom kraju su egoisti,